N aslov originala SAYYID Ql.JlB Fl II.

ALI-lrQUR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi zilaii-1-Qur'an 13 SAIWEVO, 1998.

.:r; }J , "f\J ., , ;.}Jr\( ., ,, ' ,, J.:,.,.;_"_,_., . ' , . ' 'JJl:.:JJ

J
.. u , , f ,, ,; ,; ( \ ,. ,. _,:.11 f.J>""') U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/122).

U OKRilJU KUR'ANA 13 U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG! OSTATAK SURE JUSUF I DVUE SURE ER-RA'D I ffiRAHIM

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ovaj duz sastoji se iz preostalog dijela mekkanske sure ]iisuf i sura Er-Ra' d i IbrMtim, takoer mekkanskih. Tako je ovaj duz u cijelosti sastavljen od mekkanskog dijela Kur'ana, sa svim specifinostima mekkanskog dijela Kur'ana. l Uvodne napomene i upoznavanje sa surama Er-Ra' d i IbrMtim iznijet emo, ako Allah da, kod njihovog komentiranja. A to se tie ostatka sure Jusuf, dobro bi bilo ponovo proitati prethodno upoznavanje i uvod u ovu suru, u prethodnom duzu, prije iitavanja preostalog dijela. Pred nama su u ovom duzu preostali dio kazivanja o Jusufu, neposredni osvrt na njega, a zatim i zavrni osvrti u suri. U tom dijelu se takoer susreemo sa novom etapom ivota glavne linosti kazivanja linosti JUsufa (alejhi' s-selam). Uz nastavak govora o ovoj linosti i njenom kretanju u okviru njenih temeljnih odrednica, o kojima je bilo govora prilikom upoznavanja sa linostima kazivanja u uvodu u suru,2 u ovoj novoj etapi otkrivamo nove crte i obrise koji se ukazuju, a koji predstavljaju prirodni, realni nastavak i produetak nastanka i izrastanja linosti, kao i produetak prethodne etape njenog ivota, ali je ona i pored toga osebujna i karakteristina. Pred nama je linost Jusufa (alejhi's-selam) koja hodi Pravim Putem od svog postanka, pa kroz dogaaje i iskuenja s kojima se suoava, u okrilju boanskog odgoja ovog estitog roba, koji se priprema za vrenje

vlasti na Zemlji i za misiju pozivanja u Allahovu vjeru sa pozicije moi i upravljake funkcije u logistikom centru na Srednjem istoku. Prvo obiljeje ove etape je osjeanje ponosa i snage uz Allaha, sigurnost i pouzdanje u Njega, iskreno usmjerenje samo Njemu, V. uvod u suru El-En' am u VII duzu, uvod u suru J unus u XI duzu i uvod u suru Hud u XII duzu. 2 V. duz XII, str. 175.-205. l

odbacivanje svih vrijednosti zemlje, oslobaanje od svih njenih opsjena, nepridavanje vanosti utjecajnim i dominantnim snagama na njoj i beznaajnost tih vrijednosti i ovih snaga u dui koja je povezana sa Allahom (Uzvienim). Ovaj fenomen se jasno uoava u stavu i dranju Jusufa kada mu dolazi izaslanik kralja u zatvor i saopava mu elju kralja da ga vidi. Jusuf (alejhi' s-selam) se ne plai zbog zahtjeva kralja niti iskazuje udnju za naputanjem svoga mranog, nasilnog zatvora i preseljenjem u odaje kralja koji eli susret s njim, niti ga opija radost izlaska iz ove tjeskobe. Ovaj fenomen i duboke promjene koje stoje iza njega u mjerilima, vrijednostima i osjeanjima u dui iskrenog Jusufa ukazuje se potpuno jasnim tek kada se vratimo unazad nekoliko godina, u vrijeme kada jUsuf oporuuje kraljevom slugi, mislei da e on biti spaen, da podsjeti svoga gospodara na njegov sluaj. Vjerovanje je vjerovanje. Ali, ovdje je u pitanju potpuna smirenost, smirenost koja se izlijeva u srce dok se ono sueljava i ispreplie s tokom Allahovog odreenja, dok gleda stvarnu realizaciju ovog odreenja pred svojim oima... Smirenost koju je traio njegov pradjed Ibrahim (alejhi's-selam) obraajui se svome Gospodaru: Gospodaru moj, pokai mi kako umrle oivljuje!" A njegov Gospodar ga, znajui to, pita: ''Zar ne vjeruje?" On odgovara, a njegov Gospodar zna ono to on osjea i kae: "Vjerujem" - odgovori on -, ali bih da mi se srce smiri" (2/260). To je smirenost koju u srca odabrane skupine ulijeva Boanski odgoj

putem iskuenja, tekoa, otkrovenja, osvjedoenja, spoznaje i iskuenja, a zatim putem pouzdanja i predanosti. Ovo je oita predaja u svim Jusufovim (alejhi's-selam) stavovima kasnije. U svom posljednjem istupu, u skruenom obraanju svome Gospodaru, on se okree od svega onog za ime due na Zemlji ude: Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!" (12/101). O po govorima koji dolaze na kraju kazivanja i opim osvrtima u suri, govorili smo openito u uvodu u suru u XII duzu.3 Podrobnije emo o njima govoriti na njihovim mjestima u kontekstu, ako Bog da. Samo smo V. str. 175.-205., duz XII. 2

htjeli ovdje istaknuti tu novu pojavu kod glavne linosti kazivanja. Jer, to je

temeljna pojava kojom se kompletira slika linosti i kljuni fenomen koji akcentira kontekst kazivanja i kontekst sure s aspekta odgojno-dinamike strane kur' anskog programa. Sada emo se pozabaviti tekstovima podrobno: 3

ja ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je" 02/5.1). I vladar ree: 'Vovedite mi ga, uzeu ga u svoju svitu" - i poto porazgovara s njim, ree mu: 'Ti e od danas kod nas uticajan i pouzdan biti. " (12/54). ((Postavi me" - ree - ((da vodim brigu o stovaritima u zemlji, ja sam zaista uvaran i znan" 02/55J. I tako Mi ]iisufu dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoemo i ne doputamo da propadne nagrada onima koji dobra djela ine 02/56J. A nagrada na onom svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha uvajuo2/57). I dodoe braa]iisufova i uoe k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoe(12;ssJ. I kad ih namiri hranom potrebnom, ree: ((Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vaim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moe biti bolje primam (12/59). Ako mi ga ne dovedete, neete vie od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!" 02/60J. ((Pobrinuemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista emo tako postupiti" - rekoe oni 02/61J. A]iisu/ree momcima svojim: ((Stavite njihove stvari u tovare njihove,

oni e ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet e se vratiti" (12/62). I poto se vratie ocu svome, rekoe: ((O oe na, vie nam nee hranu davati. Zato poalji s nama brata naeg da bismo dobili hranu, a mi emo ga zaista uvati" 02/63J. ((Zar da vam ga povjerim kao to sam prije povjerio brata njegova?"ree on. ((Ali, Allah je najbolji uvar i On je najmilostiviji!" (12/64). 5

A kad otvorie tovare svoje i naoe da su im vraene stvari njihove, oni rekoe: "O oe na, ta moemo vie poeljeti? Evo, vraene su nam stvari nae, i hranom emo eljad nau namiriti, i brata naeg emo uvati, a i jedan kamilin tovar hrane emo vie dobiti; to je neznatan tovar" 02/65J. 'Ja ga s vama neu poslati" - ree - "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate. I poto mu se oni zaklee, on ree: "Allah je jamac za ono to smo utanaili!" (12/66). "O sinovi moji," - ree onda - "ne ulazite na jednu kapiju, ve na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; mo pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" 02/67J. I kad uoe onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poteeni onoga to im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila elja Jakubova, koju je izvrio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato to smo ga Mi nauili, ali veina ljudi ne zna (12/6BJ. I kada izioe pred Jusufa, on privi na grudi brata svoga i ree: "fa sam, doista, brat tvoj i ne alosti se zbog onoga to su oni uradili" 02/69). I poto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu au u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: "O karavana, vi ste, doista, kradljivci!" r 12/70J. Oni im pristupie i upitae: "ta to traite?" (12/7V. 'Traimo vladarevu au" - odgovorie. - "Ko je donese, dobie kamilin tovar hrane. fa za to jamim!" (12/72). "Allaha nam", - rekoe oni - "vi znate da mi nismo doli da inimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci" 02/73J.

' kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?"upitae 02/74J. "Kazna je onome u ijem se tovaru nade - sam on" - odgovorie. - "Eto tako mi kanjavamo kradljivce" 02/7.?J. I on poe s vreama njihovim, prije vrea brata svoga, a onda izvadi au iz vree brata svoga. - Mi pouismo ]U5ufa da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim doputenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoemo, a nad svakim znalcem ima jo znaniji 02/76J. 6

'o je on ukrao", - rekoe oni -, "pa i prije je brat njegov krao!" I ]itsuf im ne ree nita. "Vi ste u gorem poloaju" - pomisli u sebi -, Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite (12/77). "O upravnie," - rekoe oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si dobar ovjek" (12/78J. "Sauvaj Boe," - ree - "da uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo na predmet nali! Tada bismo zaista bili nepravedni/" 02/79J. U ovoj cjelini kazivanja o jUsufu kreemo kroz novu epizodu, etvrtu po redu, a ranije smo zastali, na kraju XII duza, s koncem tree epizode. On je izveden iz zatvora, vladar ga je pozvao k sebi radi poloaja koji e imati pored njega, o emu emo saznati u ovoj novoj epizodi. Ova cjelina zapoinje posljednjim odjeljkom prethodnog prizora: scene u kojoj vladar ispituje ene koje su posjekle svoje ruke, to je i Jusuf elio od njega da to uini, kako bi se razjasnile i raistile te urote i podvale koje su ga i odvele u zatvor i javno obznanila njegova nevinost pred svima, prije nego to zapone novu etapu u svom ivotu. On je zapoinje uvjeren i siguran; u njegovoj dui je mir, u srcu smirenost. Osjetio je da e to biti faza pojave i isticanja u ivotu drave i na polju poziva na Pravi Put, pa je dobro da zapone tu fazu u situaciji kada je sve oko njega jasno, bez praine prolosti koja bi se dizala oko njega, a on potpuno nevin. Premd_a je on pokazao ljubaznost ne spoitavi nita o upravnikovoj eni i ne aludirajui na nju posebno, ve je samo elio od kralja da ispita stanje ena koje su isjekle svoje ruke, upravnikova ena je sama istupila kako bi obznanila istinu u cijelosti: "Sad e istina na vidjelo izai" - ree upravnikova ena -, 'Ja sam njega

na grijeh navraala, on je istinu rekao. Isto tako on neka zna da ga ja nisam, dok je bio odsutan, iznevjerila jer Allah ne da da se ostvare lukavstva podmuklih. ja ne pravdam sebe, ta dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Gospodar moj zaista prata i samilostan je" (12/53). U ovom posljednjem odjeljku ena se javlja kao vjernica koja se ustruava i potiteno negira iznevjeravanje Jusufa u odsutnosti. Ali se ipak dri rezervirano i suzdrljivo i sebi ne pripisuje apsolutnu nevinost, jer dua je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar moj smiluje. Potom ona izjavljuje ono to upuuje na njeno vjerovanje u Allaha - vjerovatno je to znailo slijeenje Jusufa: Gospodar moj zaista prata i samilostan je 02/51-53). 7

Time se sputa zavjesa na bolnu prolost Jusufa i zapoinje period blagostanja, moi i vlasti. I vladar ree: 'Vovedite mi ga, uzeu ga u svoju svitu" - i poto porazgovara s njim, ree mu: "Ti e od danas kod nas uticajan i pouzdan biti" (12/54). "Postavi me" - ree - "da vodim brigu o stovaritima u zemlji, ja sam zaista uvaran i znan" (12/55). I tako Mi ]'Usu/u dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoemo i ne doputamo da propadne nagrada onima koji dobra djela ine (12/56). A nagrada na onom svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha uvaju (12/57). Vladaru je postalo jasno da je Jusuf nevin, kao to se uvjerio i u njegovo poznavanje tumaenja snova i mudrost u zahtjevu da se provjeri i raisti situacija oko ena; takoer se uvjerio u njegovu plemenitost i dostojanstvo onda kada nije pokazao nasrtljivost i urbu u izlasku iz zatvora i kada nije s ushienjm pohitao u susret vladaru. I to kojem vladaru? Vladaru Egipta! Naprotiv, on zauzima stav plemenitog ovjeka, optuenog za ast, nepravedno zatvorenog, koji trai povlaenje optube za ast prije zahtjeva za osloboenjem tijela iz zatvora i koji se brine za dostojanstvo i dignitet svoje linosti i svoje vjere koju oliava prije brige i traenja poloaja i iara kod kralja. . Sve to je izazvalo u dui vladara potovanje i ljubav prema ovom

ovjeku, pa je rekao: 'Vovedite mi ga, uzeu ga u svoju svitu" 02/54). On ne trai njegovo dovoenje iz zatvora da bi ga oslobodio, niti da vidi tumaa snova, niti da mu saopi visoko kraljevsko zadovoljstvo s kojim e radosno poletjeti u visine. Ne, nikako! Ve ga trai da ga uzme u svoju svitu, da mu bude savjetnik i iskreni povjerenik. 8

Kamo sree da ljudi koji svoj dignitet i dostojanstvo bacaju pod noge vladara - a jo su i nevini i na slobodi- i vlastitim rukama stavljaju jaram na svoje vratove, gurajui se da zdobiju pogled zadovoljstva, rije pohvale i naklonost makar i kao obini sljedbenici, a ne poziciju uglednika, kamo sree da takvi ljudi ue ovaj Kur'an, da itaju kazivanje o Jusufu, pa da znaju da dostojanstvo, ast i ponos donose dvostruko veu dobit- ak i onu materijalnu - od dobiti koju donose oblijetanje, ulizivanje i naklon! I vladar ree: "Dovedite mi ga, uzeu ga u svoju svitu" o2/54J. Kontekst ne spominje onaj dio koji se odnosi na realizaciju naredbe, i evo Jusufa sa vladarom: ... i poto porazgovara s njim, ree mu: 'Ti e od danas kod nas uticajan i pouzdan biti" 02/54). I poto je s njim porazgovarao, potvrdila mu se istinitost onoga to je nasluivao i upravo mu on potvruje, umirujui ga, da e kod kralja biti utjecajan i siguran. Nije on onaj idovski djeak igosan ropstvom, on je utjecajan. Nije vie onaj optueni pod prijetnjom zatvorom, ve je on pouzdan. Takva pozicija i ugled i ovakva sigurnost kod kralja i u njegovoj zatiti! ta na to kae Jusuf? Nije niice pao iz zahvalnosti, kao to to ine ljudi iz svite koji se ulizuju tiranima. Nije mu rekao: ivio, moj gospodaru, ja sam tvoj ponizni rob ili vjerni sluga - kao to govore ankolisci despota. Ne, on trai samo ono za to vjeruje da moe odraditi u nastajuoj krizi, kojom je protumaio san vladara, bolje nego iko drugi u dravi; trai ono za to vjeruje da e njime sauvati due od smrti, zemlju od propasti i drutvo od iskuenja -

iskuenja gladi. Bio je snaan u spoznaji potrebe date situacije za njegovim iskustvom, sposobnou i povjerljivou, kao to je bio snaan it ouvanju svoje asti i ponosa: "Postavi me" - ree - "da vodim brigu o stovaritima u zemlji, ja sam zaista uvaran i znan" 02/55J. Nastupajua kriza i godine blagostanja koje joj prethode iziskuju tednju, uvanje i sposobnost upravljanja poslovima s velikom preciznou, reguliranja poljoprivrede, plodova i njihove zatite. Iziskuju iskustvo, pravilno raspolaganje i poznavanje svih neophodnih grana za tu zadau, kako u rodnim, tako i u nerodnim godinama. Zato je Jusuf spomenuo one svoje karakteristike koje su potrebne za izvrenje ove 9

zadae za koju smatra da je moe najbolje izvriti, te da ona donosi veliko dobro i za egipatski i za susjedne narode: 'Ja sam zaista uvaran i znan" (12/55). Nije Jusuf, videi vladarevu panju prema njemu, traio radi sebe da ga postavi upravnikom skladita u zemlji. On je samo bio pronicljiv u odabiru prilike i momenta u kojem e se udovoljiti njegovom zahtjevu kako bi izvrio teku i napornu obavezu koja zahtijeva ogromno pregnue u najkritinijim vremenima krize; da bude odgovoran za ishranu cijelog naroda, a takoer i susjednih naroda, tokom sedam godina u kojima nema ni sijanja ni etve. Nije to neka korist koju Jusuf trai za sebe. Jer preuzimanje obaveze ishrane gladnog naroda sedam uzastopnih godina niko ne smatra nekim plijenom i dobiti. Zapravo je to odgovornost od koje bjee ljudi, jer ih moe kotati glava; glad je nezahvalna, a gladne mase mogu rastrgnuti njihova tijela u trenucima nezahvalnosti i ludila. Ovdje se namee dilema. Zar u rijeima Jusufovim: ((Postavi me"' ree - ((da vodim brigu o stovaritima u zemlji, ja sam zaista uvaran i znan"' (12/55), nema dviju zabranjenih stvari u islamsko rh poretku: prva je traenje poloaja i vlasti, a to je izriito zabranjeno Poslanikovim (alejhi' s-selam) rijeima: "Mi, tako mi Allaha, ovaj posao (upravu) ne dajemo nikome ko ga trai (ili udi za njim) ... " (muttefekun 'alejhi), a druga stvar je samohvala i samoreklama, a ona je zabranjena rijeima Uzvienog: Zato se ne hvaliite bezgrenou svojom (53/32)? Ne elimo odgovoriti tako to emo rei da su ova pravila utvrena u islamskom poretku koji je ustanovljen u vrijeme Allahova poslanika Muhammeda (alejhi's-selam), a da ona nisu bila ustanovljena u vrijeme

Jusufa (alejhi' s-selam) i da sistemska i administrativna pitanja u ovoj vjeri nisu jedinstvena kao temelji vjerovanja koji su stabilni i nepromjenljivi u svakom poslanstvu i kod svakog poslanika. Ne elimo odgovoriti na ovaj nain, iako on ima svoje mjesto i smisao, jer smatramo da je stvar u ovom sluaju mnogo ira i dublja od toga da se osloni na spomenuto tumaenje. U pitanju su ovdje drugi razlozi koji se moraju spoznati kako bi se spoznao metod argumentacije iz izvora i tekstova i kako bi metodologija islamskog prava (usul-i fi.kh) i pravne norme zadobili izvornu dinamiku prirodu u svom biu, a koja je ugaena i skamenjena u umovima pravnika i mentalitetu cjelokupnog prava (fi.kha) u stoljeima letargije i nepokretnosti.

lO

Islamsko pravo nije nastalo u praznom prostoru, kao to ne ivi i ne razumijeva se u praznom prostoru. Islamsko pravo je nastalo u muslimanskom drutvu, nastalo je kroz kretanje ovog drutva suoavajui se sa potrebama realnog islamskog ivota. Takoer, islamsko pravo nije bilo kreator muslimanskog drutva, ve je to drutvo putem svoga realnog kretanja u suoavanju sa potrebama islamskog ivota kreirala islamsko pravo. Ove dvije povijesne, stvarne istine imaju veliko znaenje i one su takoer nune za razumijevanje prirode islamskog prava i spoznaju dinamike naravi islamskih pravnih normi. Oni koji danas preuzimaju te tekstove i zapisane norme bez spoznaje ovih dvaju istina i bez prouavanja okolnosti i uvjeta u kojima su objavljeni ti tekstovi i nastali ovi propisi ili bez uzimanja u obzir prirode atmosfere, ambijenta i stanja kojeg su tekstovi tretirali i regulirali - a ti propisi su se formulirali u njemu, ureivali ga i bitisali u njemu - oni koji tako rade pokuavajui primijeniti ove propise kao da su oni nastali u praznom prostoru i kao da mogu bitisati danas u praznom prostoru, oni nisu pravnici i ne shvataju prirodu prava i prirodu ove vjere uope. "Dinamiki fikh" (fiqhu'l-hereke) temeljno se razlikuje od "fikha papira" (fikhu'l-ewraq) premda se on oslanja na tekstove na koje se oslanja i iz kojih crpi i ''fikh papira". Dinamiki fikh uzima u obzir i "stvarnost" u kojoj su objavljeni tekstovi i formulirani propisi. On smatra da ta stvarnost zajedno sa tekstovima i propisima ini jednu konstrukciju iji su elementi nerazdvojni. Ako se elementi te kontstrukcije razdvoje, ona gubi svoju

prirodu i remeti se njena struktura. Stoga ne postoji nijedna pravna norma koja je samosvojna i neovisna, koja bitie u praznom prostoru, u kojoj se ne oliavaju elementi situacije, ambijenta, miljea i okolnosti u kojima je nastala prvi put. Ona nije nastala u praznom prostoru, niti stoga moe bitisati u praznom prostoru. Uzet emo za primjer ovog opeg principa i postavke ovaj islamski pravni propis vezan za nepreporuivanje samog sebe i nesamokandidiranje za poloaje, a koji je preuzet iz rijei Uzvienog: Zato se ne hvaliite bezgrenou svojom (53/32), i iz rijei Allahova Poslanika: "Mi, Allaha mi, ne dajemo ovaj posao onome ko ga trai." ll

Ovaj propis je nastao - kao to su objavljeni i ti tekstovi - u muslimanskom drutvu, da se u tom drutvu primijeni, da ivi u toj sredini i da udovolji potrebi tog drutva, shodno njegovom historijskom nastanku, prema njegovoj organskoj strukturi i njegovoj samosvojnoj realnosti. To je, dakle, islamski propis koji je doao da se primijeni u islamskom drutvu. On je nastao u konkretnoj sredini, a ne u idealnoj praznini. Otuda se on ne primjenjuje, niti odgovara niti proizvodi prave uinke, osim ako se primijeni u islamskom drutvu. On je islamski po svom nastanku, organskoj strukturi i vezanosti za cjelokupni, integralni islamski eriat. Svako drutvo u kome ne postoje svi ovi elementi smatra se "praznim prostorom" u odnosu na taj propis; on ne moe ivjeti u njemu, nije podesan za njega niti ga moe popraviti. Slino tom propisu su svi propisi islamskog sistema, premda mi na ovom mjestu ne govorimo podrobno osim o ovom propisu povodom ovog kur' anskog konteksta. elimo razumjeti zato ljudi ne preporuuju sami sebe u muslimanskom drutvu i ne kandidiraju sami sebe na poloaje ili slubu niti vode kampanju kako bi bili izabrani u medlis-i ura (parlament) ili izvrnu v last. Ljudima u muslimanskom drutvu nije potrebno nita od toga radi isticanja njihove vrijednosti i predanosti. Poloaji i funkcije u ovom drutvu su teka obaveza koja ne mami i ne motivira nikoga da se gura i navaljuje na to, osim, moda, iz elje za nagradom zbog izvrenja dunosti i napornog sluenja radi Allahova zadovoljstva. Zato poloaje i funkcije trae samo oni koji ih prieljkuju iz linih interesa, a takvi moraju biti

onemogueni. Ali ovu istinu nije mogue razumjeti osim preispitivanjem prirode nastanka muslimanskog drutva i spoznajom naravi njegove organske strukture. Kretanje je sastavni element tog drutva. Muslimansko drutvo je proizvod kretanja vodenog islamskim vjerovanjem. Prvo: dolazi vjera iz njenog Boanskog izvora oliena u Poslanikovom (alejhi' s-selam) saopavanju i djelu - u periodu vjerovjesnitva - ili u propovijedanju i pozivanju misionara u ono to je dolo od Allaha i to je primio i dostavio Njegov Poslanik - u postvjerovjesnikom vremenu; pozivu se odazivaju neki ljudi, oni bivaju izlagani neprija1nostima i ponienjima od strane vladajueg dahilijjeta u 12

zemlji Poziva; neki od tih ljudi padaju na ispitu kunje i apostaziraju, neki od njih ispunjavaju obavezu Allahu datu i umiru kao ehidi, a neki ekaju Allahovu pravednu presudu izmeu njih i naroda njihova. Ovima Allah pomae, ini ih zastorom za Svoju odredbu, daje im vlast na zemlji realizirajui Svoje obeanje davanja pomoi i vlasti na Zemlji onome ko Njega pomogne, kako bi uspostavio Allahovo kraljevstvo na Zemlji - tj. da realizira i provede Allahove odredbe na Zemlji; ta pomo i vlast nije radi njega samoga (on od toga nema line koristi), ve je to pobjeda Allahove vjere i supremacija Allahove vlasti nad robovima. Oni sa ovom vjerom ne zastaju na granicama odreene zemlje, niti na granicama odreene rase, niti na granicama naroda, boje, jezika ili bilo koje bijedne, nesuvisle ljudske i zemaljske vrijednosti. Oni pronose ovu Boansku vjeru s ciljem oslobaanja ovjeka, svakog ovjeka na Zemlji od robovanja i podanitva nekome (neemu) drugom mimo Allaha, pa da ga podignu iznad robovanja silnicima i tiranima ma ko oni bi1i.4 I tokom kretanja sa ovom vjerom - a ve smo zamijetili da ono ne prestaje sa uspostavom muslimanske drave na nekom dijelu Zemlje, niti se zadrava na granicama zemlje, ili rase ili nacije - diferenciraju se vrijednosti ljudi i razmeuju se njihove pozicije u drutvu. Ovo razmeenje i diferencijacija temelje se na mjerilima i vrijednostima vjerovanja i svi se prema njima prepoznavaju kao to je iskuenje u borbi, bogobojaznost, estitost, ibadet, etika, sposobnost, kompetencija. Sve su to vrijednosti

koje ocjenjuje stvarnost i izbacuje na povrinu kretanje; drutvo ih poznaje, a poznaju ih i njihovi nositelji. Zato oni i nemaju potrebu da sami sebe preporuuju i hvale niti da trae vlast ili pozicije u konsultacionom vijeu i upravi na osnovu ove samopreporuke. U muslimanskom drutvu koje se formirala na ovakav nain i ija je organska struktura utemeljena na diferencijaciji tokom procesa kretanja sa tim imanskim vrijednostima - kao to se dogodilo u muslimanskom drutvu izdvajanje prvih iseljenika, a potom njihovih pomonika ensarija, uesnika Bitke na Bedru, uesnika Prisege Ridvan i onih koji su troili i borili se na Allahovom Putu prije osloboenja Mekke - nastavlja se proces raslojavanja ljudi shodno njihovom doprinosu islamu. U ovom drutvu ljudi ne umanjuju jedni drugima vrijednost niti poriu odlike onih koji se istiu, bez obzira to neke od njih nekada obuzme ljudska slabost, pa ih nadvladaju ambicije. Tada nema potrebe, s druge strane, da ovi koji se V. Me'alimu fi 't-tariq, poglavlje El-Dihad u fi sebilillahi. 13

istiu preporuuju i hvale sami sebe i da trae vlast ili pozicije u centrima moi na osnovi ove samohvale i samopreporuke. Ljudi danas umiljaju da je ova specifika vezana samo za prvobitno muslimansko drutvo zbog njegovog historijskog nastanka i razvoja. Medutim, oni zaboravljaju da bilo koje muslimansko drutvo moe nastati samo na slian nain. Nee nastati danas ili sutra osim ako bude postojalo pozivanje ljudi iznova u ovu vjeru i njihovo izbavljanje iz dahilijjeta u koji su zapali. Ovo je poetna taka. Zatim slijedi iskuenje i ispit, kao to se dogodilo prvi put. Neki ljudi e onda pasti na ispitu kunje i vratiti se u nevjerovanje, neki od njih e ispuniti zavjet dat Allahu i poginuti kao ehidi, dok e drugi ostati, strpljivo i ustrajno insistirati i boriti se za islam, prezirui da se ponovo vrate u dahilijjet, kao to neko od njih prezire da bude baen u vatru, sve dok Allah ne presudi pravedno izmedu njih i njihova naroda i vlast im da- kao to je dao vlast muslimanima prvi put- pa se na nekom dijelu Allahove zemlje uspostavi islamski sistem. Tada e kretanje od poetne take do uspostavljanja islamskog sistema raslojiti i klasificirati mudahide koji uestvuju u ovom pokretu na imanske kategorije i slojeve, shodno im anskim kriterijima i vrijednostima: Tada ovi nee imati potrebe za samokandidranjem i samohvalisanjem, jer ih kompletno drutvo koje se s njima borilo poznaje, preporuuje i kandidira. Mogue je ustvrditi nakon ovoga: To biva samo u poetnoj fazi, ali kada se poslije, drutvo ustabili? To pitanje moe postaviti samo onaj ko ne poznaje prirodu ove vjere. Ova vjera je u stalnom kretanju i ne prestaje s kretanjem. Kree se radi oslobaanja ovjeka, svakog ovjeka, na zemlji,

svakoj zemlji, od robovanja i pokoravanja nekome mimo Allaha, da ga podigne iznad robovanja lanim boanstvima, bez granica koje omeuju zemlju, rasu, naciju ili bilo ta od tih bijednih, nesuvislih, ljudskih, zemaljskih vrijednosti. Dakle, kretanje, koje predstavlja izvornu prirodu ove vjere, nastavit e diferencirati i izdvajati one koji su proli kroz iskuenje i koji posjeduju sposobnosti i nadarenost. Ovo nee prestati nikada, jer bi to dovelo do stagnacije i letargije u drutvu, osim ako se ono udalji od islama. Pravni propis, vezan za zabranu samohvale i samokandidiranja na osnovu te samohvale, ostaje vaiti i djelovati u svom odgovarajuem okruenju, okruenju u kome je nastao prvi put. Zatim, moe se rei: Kada se proiri i povea drutvo, ljudi ne poznaju jedni druge, pa kompetentni i nadareni ljudi imaju potrebu za 14

vlastitom promocijom i isticanjem svojih vrlina i, shodno tome, da se kandidiraju za funkcije. Ove rijei su takoer opsjena nastala pod utjecajem stvarnosti savremenih dahilijjetskih drutava. U muslimanskom drutvu, stanovnici svake mahale se meusobno poznaju i solidariziraju, kao to je to u prirodi odgoja, formiranja, usmjeravanja i primjene u muslimanskom drutvu. Otuda stanovnici svake mahale poznaju sposobne i nadarene meu njima procjenjujui i mjerei te sposobnosti i vjetine mjerilima i vrijednostima imana. Zato im nije teko da delegiraju izmeu sebe one koji su sa iskustvom u iskuenjima i koji posjeduju bogobojaznost i sposobnost, bilo da se radi o medlis-i ura ili lokalnoj upravi. A na najviu funkciju bira se imam od strane Ummeta, nakon njegove kandidature od strane relevantnih drutvenih faktora ili elite ili od strane lanova medlis-i ura {parlamenta). On se izabira izmeu vie kandidata koje je na povrinu izbacio pokret. Kretanje je konstantno, kao to smo tekli, u muslimanskom drutvu, a borba na Allahovom putu je permanentna do Kijametskog dana. Oni koji danas razmiljaju i promiljaju islamski sistem i njegovu organizaciju ili piu o tome - upadaju u labirint. Zato to pokuavaju primijeniti principe islamskog ustrojstva i pravne propise napisane u praznom prostoru. Pokuavaju ih primijeniti u ovom postojeem dahilijjetskom drutvu sa njegovim sadanjim organskim ustrojstvom. Ovo sadanje dahilijjetsko drutvo smatra se, u poreenju sa prirodom islamskog sistema i njegovih pravnih propisa, praznim prostorom u kome

ne moe postojati taj sistem niti se mogu u njemu primijeniti ovi propisi. Njegova organska konstrukcija je u potpunoj suprotnosti sa organskim ustrojstvom muslimanskog drutva. Organska konstrukcija muslimanskog drutva poiva, kako smo ve rekli na temelju redoslijeda i klasifikacije linosti i slojeva koju ustanovljava pokret na putu uspostave ovog sistema u svijetu realnosti i sueljavanja sa dahilijjetom radi oslobaanja ljudi iz tog dahilijjeta i njihova uvoenja u islam, uz podnoenje pritisaka dahilijjeta, nasilja, uznemiravanja i rata koji vodi protiv Pokreta i uz strpljivost u iskuenju i ustrajnost na tom putu od poetka pa do raspleta na kraju putovanja. A to se tie savremenog dahijjetskog drutva, ono je ustajalo i opstoji na vrijednostima koje nemaju veze sa islamom niti sa imanskim vrijednostima. Stoga se ono tretira, u poreenju sa islamskim drutvom i njegovim propisima, kao prazan prostor u kome ne moe ivjeti ovaj sistem niti se mogu provoditi ovi propisi. 15

Ove pisce, koji istrauju mogunosti primjene principa ovog sistema i njegovog ustrojstva, kao i njegovih pravnih propisa, zbunjuje, prije svega, nain izbora lanova vladajue nomenklature ili lanova medlis-i ura bez njihove samokandidature i linog nametanja i isticanja. Kako je to mogue izvesti u drutvima u kojima ivimo, a ljudi ne poznaju jedni druge, a ne mjere, takoer, mjerilima sposobnosti, estitosti i povjerljivosti? Zbunjuje ih, takoer, nain izbora lidera i voe. Da li izbor vri cijeli narod ili samo utjecajna elita? Ako lider bira lanove izbornog tijela, shodno principu neisticanja vlastite kandidature, kako e sada ti isti ljudi birati lidera? Zar to nee utjecati na njihov kriterij? Potom, ako su oni ti koji kandidiraju lidera, zar onda nemaju ovlasti nad njim, a on slovi kao najvei voa ili lider? Zar ga to nee potai da bira u izborno tijelo one linosti koje su garantirano njemu lojalne i da e to biti dominantni kriterij u njegovom izboru? I brojna druga pitanja na koja nemaju odgovora u ovom labirintu! Znam poetnu taku u ovome labirintu. To je pretpostavka da je ovo dahilijjetsko drutvo u kome ivimo muslimansko drutvo i da e se doi sa principima islamskog sistema i njegovim propisima i primijeniti ih u ovom dahillijjetskom drutvu sa njegovim sadanjim organskim ustrojstvom i sadanjim etikim vrijednostima. Ovo je poetak lutanja u labirintu. I kada istraiva krene od te take, on upada u prazan prostor, i to se vie kree, sve dublje prodire u taj prazan prostor, dok se potpuno ne udalji i ne dobije vrtoglavicu. Ovo dahilijjetsko drutvo u kome ivimo nije muslimansko drutvo i stoga se u njemu nee primijeniti islamski sistem niti e se u njemu

primijeniti propisi koji nisu specifini za taj sistem. Nee se primijeniti zbog nemogunosti ove primjene proistekle iz injenice da se principi islamskog sistema i njegovi propisi ne mogu kretati u praznom prostoru, jer oni, po svojoj prirodi, nisu nastali u praznom prostoru niti su se kretali u praznom prostoru. Islamsko drutvo nastaje sa organskom konstrukcijom drugaijom od one koju ima dahilijjetsko drutvo. Nastaje od pojedinaca, grupa i slojeva koji su se borili protiv dahilijjeta na putu nastanka tog drutva i ije su se vrijednosti iskristalizirale i pozicije izdiferencirale tokom tog kretanja. To je novo drutvo, mlado drutvo, drutvo u stalnom kretanju na putu oslobaanja ovjeka, svakog ovjeka na Zemlji u svakoj zemlji, od 16

robovanja nekome mimo Allaha i radi podizanja ovjeka iz kaljue robovanja tiranima, bez obzira koje vrste oni bili. A samopreporuka i samokandidiranje na funkciju, izbor lidera, lanova Medlis-i ura i slina pitanja dio su mnogobrojnih problema koji se iniciraju i koje istraivai dotiu u islamu u praznom prostoru, u ovom dahiliijetskom drutvu u kome ivimo, sa njegovim organskim ustrojstvom koje se potpuno razlikuje od organskog ustrojstva muslimanskog drutva, sa njegovim vrijednostima, kriterijima, obzirima, etikom, osjeanjima i poimanjima potpuno razliitim od vrijednosti muslimanskog drutva, njegovih kriterija, obzira, etike, osjeanja i poimanja. Djelatnosti banaka i njihova kamatna zasnovanost, osiguravajua drutva i njihova kamatna poslovanja, planiranje potomstva i ne znam ta jo! I drugi problemi kojima se bave istraivai odgovarajui na pitanja koja im se postavljaju. Svi oni, naalost, poinju od poetne take koja ih vodi u labirint. Poinju od pretpostavke da e se principi i propisi islamskog sistema primijeniti u ovim savremenim dahiliijetskim drutvima sa njihovom sadanjom organskom konstrukcijom, pa bi se ta drutva - kada se u njima primijene islamski propisi - transformirala u islam. Ta bi poimanja bila komina da nisu alosna. Islamsko pravo, sa svim svojim propisima, nije osnovalo muslimansko drutvo, ve je muslimansko drutvo, kroz svoje kretanje, u sukobu sa dahiliijetom, na prvom mjestu, a zatim sa svojim kretanjem u

sueljavanju sa potrebama realnog ivota, na drugom mjestu, bilo to koje je iznjedrilo islamsko pravo utemeljeno na univerzalnim i opim temeljima eriata. Obratno je nemogue u osnovi. Islamsko pravo nije nastalo u praznom prostoru, i ne moe ivjeti u praznom prostoru. Ne nastaje u mozgovima i papirima ve u stvarnosti ivota. I to ne bilo kakvog ivota. Ve ivota muslimanskog drutva, precizno kazano. Otuda, prvo mora postojati muslimansko drutvo, sa njegovom prirodnom organskom strukturom, i ono je onda sredina u kojoj nastaje islamsko pravo i primjenjuje se. Tada e stvari biti vrlo razliite. Tada to posebno drutvo, nakon njegovog nastanka i formiranja kroz suprotstavljanje dahilijjetu i kretanje u ivotnoj stvarnosti, moe biti u potrebi za bankama, osiguravajuim drutvima, planiranju poroda i dr., a 17

moe i ne biti u toj potrebi. Zato to mi ne moemo unaprijed procijeniti u osnovi njegovu potrebu, njen obim i oblik, da bismo unaprijed fiksirali propise za nju. Kao to se postojei propisi ove vjere ne podudaraju sa potrebama dahilijjetskih drutava niti im udovoljavaju. Stoga to ova vjera u osnovi ne priznaje legitimnost postojanja ovih dahilijjetskih drutava niti eli da ona opstanu. Zato se ona i ne optereuje priznanjem njihovih potreba proisteklih iz njihovog dahilijjeta, ali ni udovoljavanjem tim potrebama. Sutinska nevolja tih istraivaa je u tome to oni zamiljaju da je ova dahilijjetska stvarnost polazna osnova prema kojoj se mora prilagoditi i modificirati Allahova vjera. Ali je stvar sasvim drugaija. Allahova vjera je osnova prema kojoj se ovjeanstvo mora uskladiti i modificirati. Mora se izvui iz dahilijjetske stvarnosti i izmijeniti se da bi se upotpunila ovo usklaivanje. Ali ovaj zaokret i ova promjena deavaju se obino samo na jedan nain, a to je aktivno suprotstavljanje dahilijjetu radi ostvarenja Allahove vlasti na Zemlji i samo Njegovog gospodarenja nad ljudima i radi oslobaanja ljudi od robovanja tiranima kroz primjenu samo Allahovog eriata u njihovom ivotu. Ovaj pokret e se neizbjeno suoiti sa iskuenjem, uznemiravanjem i belajem. Neki e pasti na ispitu, neki e konvertirati, neki e potvrditi svoju iskrenost Allahu i pasti kao ehidi, dok e drugi pokazati ustrajnost i nastaviti sa kretanjem, sve dok Allah ne presudi izmeu njih i njihova naroda i ne uvrsti im vlast na Zemlji. I samo tada e biti uspostavljen islamski sistem, a oni koji su uestvovali u njegovom uspostavljanju ve e biti obojeni i poneseni njegovim duhom i izdvojeni shodno njihovim vrijednostima. Tada e njihov ivot imati svoje

potrebe i zahtjeve koji se razlikuju, po svojoj prirodi i nainima udovoljavanja, od potreba i zahtjeva dahilijjetskih drutava i naina udovoljavanja i odgovora na njih. I u svjetlu tadanje stvarnosti muslimanskog drutva derivirat e se propisi i nastat e ivo i pokretljivo islamsko pravo - ne u praznom prostoru - ve u realnoj sredini sa konkretnim zahtjevima, potrebama i problemima. Ko je taj ko nam moe danas rei, npr., da e muslimansko drutvo u kome se sakuplja i troi zekjat u predviene svrhe, u kome postoji suosjeanje i solidarnost meu stanovnicima svake mahale, a potom meu svim lanovima Ummeta, u kome se ivot ljudi ne zasniva na ekstravaganciji, luksuzu, snobizmu, nadmetanju u sakupljanju bogatstva i sl., uz druge temeljne odrednice islamskog ivljenja, ko nam to moe rei da e takvo drutvo uope imati potrebu za osiguravajuim drutvima?! A u njemu postoje sva ta osiguranja i garancije pored tih okolnosti, 18

vrijednosti i poimanja?! A ako i bude u potrebi za nekom vrstom osiguranja, ko nam to moe rei da e to biti ova poznata vrsta u dahilijjetskom drutvu, proistekla iz potrebe ovog dahilijjetskog drutva, njegovih okolnosti, vrednota i shvatanja?! Takoer, ko nam moe rei da e dinamino, borbeno muslimansko drutvo biti u potrebi za planiranjem i ograniavanjem poroda itd. Ako nismo u stanju pretpostaviti u osnovi potrebe drutva kada ono bude muslimansko, niti obim ovih potreba ili njihov oblik uslijed razliitosti njegove organske strukture od onog u dahilijjetskom drutvu i disparatnosti njegovih koncepata, osjeaja, vrednota i mjerila, pa zato se onda zamarati u pokuaju modificiranja, razvijanja i transformiranja zapisanih propisa kako bi se oni uskladili sa potrebama koje su nepoznanica, kao, uostalom, i samo postojanje muslimanskog drutva! Poetak lutanja u ovom labirintu, kao to smo ve rekli, pretpostavka je da su postojea drutva - islamska drutva i da e se doi sa propisima islamskog prava iz papira i primijeniti ih u tim drutvima, sa istom organskom strukturom, konceptima, osjeanjima, vrijednostima i mjerilima. Kao to je takoer korijen nesree osjeanje da je stvarnost ovih dahilijjetskih drutava sa postojeom strukturom osnova prema kojoj se Allahova vjera mora uskladiti i adaptirati; da ona mora modificirati, unaprijediti i izmijeniti svoje propise kako bi oni pratili potrebe i probleme ovih drutava koji su proizali u osnovi iz njihove suprotstavljenosti islamu i izlaska njihovog ivljenja u cjelini izvan njegovih okvira. Mislimo da je dolo vrijeme da islam zauzme svoje visoko mjesto u

duama njegovih protagonista i da ga nee uiniti slugom u slubi dahilijjetskog stanja, dahilijjetskih drutava i dahilijjetskih potreba. Da e rei ljudima, a posebno onima koji postavljaju pitanja traei fetve na njih: Doite vi prvo u islam, objavite unaprijed svoju pokornost njegovim propisima; ili, drugim rijeima: Doite vi i uite prvo u Allahovu vjeru, obznanite vau predanost i ispovijedanje vjere samo Allahu, posvjedoite da nema drugog Boga osim Allaha u onom smislu i sa onim sadrajem bez koga nema imana i islama, a to je - priznavati samo Allahovo Boanstvo na Zemlji kao i na nebu, potvivati Njegovu supremaciju, tj. suverenitet i vlast u cjelokupnom ivotu ljudi, odbacivati vlast i gospodarenje ljudi nad ljudima, odbacivati suverenitet ljudi nad ljudima i zakonodavne ovlasti ljudi nad ljudima. 19

I kada se ljudi ili grupa njih - odazovu ovome pozivu, muslimansko drutvo je zapoelo svoje prve korake u egzistenciji. Ovo drutvo je tada ivi, realni ambijent u kome nastaje i razvija se ivo islamsko pravo kako bi odgovorilo potrebama tog drutva koje se doista predalo Allahovom eriatu. Prije nastanka ovog drutva, aktivnost na polju islamskog prava i sistemskih normi je puko samozavaravanje sijanjem sjemena u zrak. Islamsko pravo nee isklijati u praznom prostoru, kao to sjeme nee proklijati u zraku. Djelovanje i rad na teorijskom aspektu islamskog prava je ugodan posao, jer je bezopasan. Ali to nije rad za islam, niti je to program ove vjere niti njegova priroda. Bolje bi bilo za one koji prieljkuju i trae rahatluk i selamet da se bave knjievnou i umjetnou ili trgovinom! A bavljenje islamskim pravom sada, na ovakav nain, kao oblik rada za islam u ovom periodu, smatramo - a Allah najbolje zna - gubljenjem vremena i nagrade. Allahova vjera ne prihvata da bude samo krotka jahalica i pokorni sluga koji slua ovo odmetnuto dahilijjetsko drutvo, koje je ne priznaje, a koje se odmetnulo od nje i, s vremena na vrijeme, ismijava se s njom pitajui je za svoje probleme i potrebe, dok se, u isto vrijeme, ne pokorava njenom zakonu i vlasti. Islamsko pravo i propisi ne nastaju u praznom prostoru niti djeluju uprazno. Muslimansko drutvo, koje je pokorno Allahovoj vlasti u temelju proizvelo je ovo pravo, a nije pravo proizvelo to drutvo. I nikada nee biti obratno.

Etape i faze islamskog nastanka uvijek su istovjetne. Prijelaz iz dahilijjeta u islam nikada nee biti lahak i jednostavan. I nikada nee poeti formuliranjem pravnih normi u praznom prostoru da bi bile pripremljene i gotove, ekajui dan nastanka islamskog drutva i sistema. Postojanje ovih razraenih i gotovih propisa, nastalih u praznom prostoru, nee biti poetna taka preobraaja iz dahilijjeta u islam. Gotovi i pripremljeni pravni propisi nije ono to nedostaje ovim dahilijjetskim drutvima da bi se preobrazili u islam. Ne proistie tekoa tog preobraaja iz nesposobnosti sadanjih propisa islamskog prava da prate potrebe razvijenih drutava i sline konstatcije kojima neki obmanjuju druge, a ovi drugi bivaju obmanuti. 20

Ne, nikako! Ono to spr.Jecava preobraaj ovih dahilijjetskih drutava u islamski sistem jeste postojanje diktatora koji odbijaju princip da vlast pripada Allahu, odbijaju priznati da gospodarenje nad ivotima ljudi i pravo na oboavanje na Zemlji pripada samo Allahu. Time oni potpuno izlaze iz islama. Ovaj propis se smatra aksiomom u vjeri. Druga prepreka je, nakon toga, postojanje mnotva ljudi koji oboavaju te diktatore mimo Allaha, tj. iskazuju im svoju odanost, pokornost i slijeenje, i na taj nain ih promoviraju oboavanim gospodarima kojima se pokorno klanjaju. Ovom pokornou te mase izlaze iz tevhida u politeizam. Ovo je najspecifinije znaenje politeizma u gledanju islama. Na taj nain dahilijjet postaje sistemom na Zemlji oslanjajui se na potpornje konceptualne zablude, koliko i na potpornje materijalne snage. Formuliranje pravnih propisa nije, dakle, suprotstavljanje i odgovor dahilijjetu adekvatnim sredstvima. Ono to mu korespondira jeste poziv na ulazak u islam po drugi put i dinamiki pokret koji e parirati dahilijjetu u svim njegovim uporinim elementima. A onda se deava ono to se deava svakom pozivanju u islam suprotno dahilijjetu. Potom Allah presuuje izmeu onih koji su se predali i pokorili Allahu i njihova naroda, prema istini i pravdi. Tada dolazi do izraaja uloga pravnih propisa koji nastaju na prirodan nain u ovom realnom, ivom ambijentu. Oni odgovaraju na obnavljajue potrebe realnog ivota u novom drutvu, shodno obimu tadanjih potreba, njihovoj formi i okolnostima. To su sve stvari koje su, kako smo rekli, nepoznanica, nemogue je unaprijed o njima

nagaati i nemogue je poeti odmah bavljenje njima s ozbiljnou adekvatnom prirodi ove vjere. Ovo apsolutno ne znai da eriatski propisi spomenuti u Kur'anu i Sunnetu ne postoje stvarno sada sa eriatskog aspekta. Ono samo znai da drutvo kojem su ovi propisi namijenjeni, zapravo, pomou kojeg ti propisi samo i ive, ne postoji sada u stvarnosti. Stoga je njihovo stvarno postojanje povezano sa postojanjem toga drutva. Pridravanje tih propisa ostaje obavezom svakom ko primi islam u tom dahilijjetskom drutvu i bori se protiv dahilijjeta radi uspostavljanja islamskog sistema. Ko se aktivira sa ovom vjerom u borbi protiv dahilijjeta, njegovih obogotvorenih vlastodraca i masa koje su pokorne vlastodrcima i zadovoljne tom idolatrijom, deava mu se ono to mu se deava. Spoznaja prirode islamskog nastanka na ovaj nain koji se ne mijenja, kad god postoji dahilijjet i nasuprot njemu islamski pokuaj, poetna je taka stvarnog i konstruktivnog rada na ponovnom vraanju 21

ove vjere u stvarnu egzistenciju nakon to je ona prekinuta od onog momenta kad su zakoni ljudi preuzeli mjesto Allahovom eriatu tokom posljednja dva stoljea i kada je sa lica zemlje zbrisano stvarno postojanje islama, makar ostale i prisutne munare, damije, dove, obredi koji omamljuju osjeanja onih koji su ostali privreni ovoj vjeri nekom nerazgovjetnom emocionalnom privrenou, sugerirajui im da je ona jo uvijek u dobrom stanju, dok se u isto vrijeme brie sa lica zemlje! Muslimansko drutvo postoji prije postojanja obreda, prije postojanja damija, postoji od onog dana kada je reeno ljudima: Allahu se klanjajte, vi nemate drugog Boga osim Njega -, pa su Mu se oni poeli klanjati. Njihova predanost i klanjanje Njemu nisu bili olieni obredima, jer obredi jo uvijek nisu bili nareeni. Njihovo klanjanje Njemu je bilo predstavljeno u ispovijedanju vjere samo Njemu, u principu, jer zakoni jo uvijek nisu bili objavljeni. I kada su ovi koji su odluili samo Allahovu vjeru ispovijedati zadobili stvarnu vlast na zemlji, objavljeni su zakoni. A kada su se suoili sa stvarnim potrebama u svom ivotu, izvedeni su i derivirani ostali pravni propisi pored tekstova navedenih u Kur'anu i Sunnetu. Jedino je ovo taj put i nema drugog puta. Kamo sree da postoji lahak put preobraaja masa u cjelini od prvog momenta pozivanja rijeima i objanjenja propisa islama! Ali to su samo puste elje. Masa se nikada ne preobraava i okree od dahilijjeta i oboavanja idola i vlastodraca ka islamu i oboavanju samo Allaha niim osim tim dugotrajnim i sporim putem kojim je iao islamski poziv svaki put. Krene pojedinac, zatim ga slijedi grupa, potom se ta grupa suprotstavlja dahilijjetu i podnosi ono to podnosi na tom putu, sve dok

Allah ne presudi izmeu nje i naroda, po istini i pravdi, i dok je ne uvrsti na vlasti. A potom ljudi dolaze u skupinama u Allahovu vjeru. A Allahova vjera je Njegov Program, Zakon i Sistem, i ne eli od ljudi ispovijedanje druge vjere: A onaj ko eli neku drugu vjeru osim islama} nee mu biti primljena (3/BSJ. Moda e nam ovo objanjenje otkriti sutinu pozicije Jusufa (alejhi' s-selam) . On nije ivio u muslimanskom drutvu na koje se odnosi naelo neisticanja i nesamohvalisanja pred ljudima i nesamokandidiranja na upravne funkcije na bazi isticanja vlastitih referenci. On je, takoer, smatrao da mu okolnosti omoguuju da bude upravnik kome se pokorava, a ne sluga u dahilijjetskom reimu. I dogodilo se ono to je predviao; 22

utjecaj koji je imao omoguio mu je pozivanje u vjeru i njeno irenje u Egiptu za vrijeme njegove vladavine. I upravnik i kralj su u potpunosti zasjenjeni. Nakon ove digresije, vraamo se samom kazivanju i kontekstu. Kontekst ne potvruje da se vladar sloio sa zahtjevom. Kao da kae: Zahtjev sadri saglasnost, to jo vie naglaava poast prema Jusufu i istie njegovu poziciju kod vladara. Dovoljno je samo da prozbori, pa da mu se udovolji, tavie, i same njegove rijei su odgovor. Stoga izostavlja odgovor vladara i preputa uau - itatelju da sam shvati da je on dobio ono mjesto koje je traio. Pogovor na kontekst potvruje ovo to kaemo: I tako Mi ]Usu/u dadosmo vlast u zemlji, boravio je ondje gdje je htio; milost svoju Mi dajemo onome kome hoemo i ne doputamo da propadne nagrada onima koji dobra djela ine. A nagrada na onom svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha uvaju{12/56-57). Na ovaj nain, isticanjem nevinosti Jusufove, divljenja vladara prema njemu i udovoljavanja njegovom zahtjevu, na ovaj nain Mi ]'Usu/u dadosmo vlast u zemlji, uvrstismo njegovu poziciju i dodijelismo mu istaknuto mjesto. Zemlja je egipatska. lli cijela Zemlja, s obzirom da je Egipat tada bio najmonije carstvo . ... boravio je ondje gdje je htio 02/56) uzimao je boravite u njoj po svojoj elji, mjesto po svom izboru i poloaj koju je htio, nasuprot jame i njenih strahova i zatvora sa svojim tjeskobama i ogranienjima .

. . . milost svoju Mi dajemo onome kome hoemo (12/56) tekou mu zamjenjujemo olakanjem, tjeskobu irinom, strah sigurnou, ogranienost slobodom i ponieni poloaj kod ljudi ugledom i visokim poloajem . . . . i ne doputamo da propadne nagrada onima koji dobra djela ine (12/56) 23

koji valjano vjeruju u Allaha, oslanjaju se na Njega, Njemu se usmjeravaju i koji se kako valja ponaaju, s ljudima rade i kako treba ophode. Tako je na ovome svijetu. A nagrada na onom svijetu je bolja za one koji vjeruju i koji se grijeha uvajU(12/57) tu nagradu ne umanjuje uivanje na ovome svijetu iako je ahiretsko mnogo bolje od ovozemnog uivanja, ukoliko ovjek vjeruje i grijeha se uva, pa se sa svojim imanom pouzda u Allaha i stalno Ga ima na umu, u tajnosti i javnosti. Tako je Allah nadoknadio Jusufu iskuenje i nevolju poloajem na zemlji i radosnom vijeu na onome svijetu, kao adekvatnom nagradom za njegovo vjerovanje, ustrajnost i dobroinstvo. Toak vremena se okrenuo. Kontekst skriva njegovo kretanje i ono to se dogodilo tokom godina blagostanja. Ne spominje se kakva je rodnost bila, kako su ljudi sijali, kako je Jusuf upravljao dravnim aparatom, kako je sve to organizirao, uredio i uskladitio. Kao da su te stvari rijeene njegovim rijeima: ja sam zaista uvaran i znan. Kontekst takoer ne spominje poetak godina sue i gladi, kako su ih ljudi primili, kako je dolo do velike nestaice, jer je sve ovo primijetno u vladarevom snu i njegovom tumaenju: ... jer e poslije toga doi sedam tekih koje e pojesti ono to ste za njih pripremili, ostae jedino ono malo to ete za sjetvu sauvati 02/48). Kontekst takoer ne istie vladara niti ikoga od njegovih ljudi, nakon toga, u cijeloj suri. Kao da je sva vlast prela u ruke Jusufove koji je

preuzeo teret odgovornosti u tekoj i stranoj krizi. Kontekst istie samo Jusufa na pozornici dogaaja i usredotouje sva svjetla na njega. On je stvarna injenica koju kontekst u potpunosti umjetniki koristi u izvedbi. Djelovanje sue kontekst istie u prizoru J O.sufove brae koja dolaze iz pustinje, iz daleke ken' anske zemlje u potrazi za hranom u Egipat. Iz toga moemo shvatiti i dokuiti irinu gladi, kao to moemo dokuiti kakva je bila situacija u Egiptu, zahvaljujui Jusufovom planiranju, kako je postao mjesto gdje su susjedne zemlje upirale pogled u njega i skladite 24

hrane za cijelu regiju. U isto vrijeme kazivanje o Jusufu kree se najveim dijelom svoga toka izmeu jUsufa i njegove brae, a to je jedan umjetniki izraz koji ostvaruje vjerski cilj u kontekstu: I dooe braa ]U-sufova i uoe k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoe. I kad ih namiri hranom potrebnom, ree: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vaim, zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moe biti bolje primam. Ako mi ga ne dovedete, neete vie od mene hrane dobiti i ne dolazite mi!" 'Pobrinuemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista emo tako postupiti" - rekoe oni. A ]Usu/ ree momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni e ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet e se vratiti" oz/5B-62J. Sua i glad su zavladali ken' anskom zemljom i njenim susjedstvom. Jusufova braa su krenula, sa drugima koji su krenuli, u Egipat. Ljudi su uli da u njemu ima vika plodova jo od vremena rodnih godina. Evo nas, gledamo ih kako ulaze kod Jusufa, a da toga nisu svjesni. On ih prepoznaje, isti su, nisu se mnogo promijenili. A njihova mata nikada ne bi zamislila da je to jusuf. A gdje je i ta je taj malehni hebrejski djeai koga su bacali u jamu prije dvadeset i vie godina5 prema monom ovjeku Egipta, polukrunisanom, u tim godinama, toj odjei, s uvarima, strahopotovanjem, slugama, pratnjom i nebrojenim blagom? Jusuf im ne otkriva svoj identitet. Moraju prvo nauiti neke lekcije: i uoe k njemu, pa ih on poznade, a oni njega ne poznadoe(l2!5BJ. ...

Dokuujemo iz konteksta da ih je lijepo primio i ugostio, a onda je zapoeo s prvom lekcijom: I kad ih namiri hranom potrebnom, ree: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vaim" 0?/59). Razumijemo iz ovoga da ih je pustio da mu se priblie i' osjete prisnost prema njemu i naveo ih je pa su mu potanko ispriali ko su oni, da imaju mlaeg brata po ocu, koji nije doao s njima, jer ga otac voli i ne podnosi rastanak s njime. I kada ih je namirio potrebnom hranom, ree im: I kad ih namiri hranom potrebnom, ree: "Dovedite mi svoga brata koji je ostao s ocem vaim" 0?/59) Toliki broj godina je vjerovatan, s obzirom na godine boravka u kui upravnika, zatim nekoliko godina u zatvoru, sedam godina blagostanja i neko vrijeme sunog perioda do njihova dolaska 25

vidjeli ste da ja punu mjeru dajem muterijama i da u vam namiriti va dio kada i on doe s vama. A vidjeli ste da ja i goste ne moe bolje biti primam, pa nema bojazni za njega, ve naprotiv, imat e kod mene poznato gostoprimstvo: zar ne vidite da punu mjeru dajem i da goste ne moe biti bolje primam (12/59). Poto su znali da njihov otac ne naputa njihovog najmlaeg brata naroito poslije nestanka Jusufa , ukazali su da to nije lahak zadatak, ve da se na tom putu isprjeava zabrana njihovog oca, ali da e ga oni pokuati nagovoriti, uz potvrdu svoje odluke, uprkos preprekama, da e ga oni povesti sa sobom kada se budu ponovo vraali: 'Pobrinuemo se da ga nekako od oca njegova izmamimo, zaista emo tako postupiti" - rekoe oni a2/6V. Izraz izmamimo odslikava trud za koji znaju da e ga morati uloiti. Jusuf je naredio svojim slugama da kriomice ubace (u njihov tovar) robu koju su ponijeli sa sobom kako bi je razmijenili za penicu i stonu hranu. Moda je to bila mjeavina novca, drugih pustinjskih plodova sa rastinja koje raste u pustinji, koa, vuna i druge stvari koje su se upotrebljavale u razmjeni na tritu. Naredio je svojim radnicima da tu robu kriomice ubace u njihove tovare tovar je roba putnika - moda e otkriti kada se vrate da je to njihova roba koju su ponijeli sa sobom: AjU-su/ree momcima svojim: "Stavite njihove stvari u tovare njihove, oni e ih, kad se vrate svojima, prepoznati i opet e se vratiti" 02/62J.

Ostavljamo Jusufa u Egiptu, kako bismo pratili Jakuba i njegove sinove u ken'anskoj zemlji, bez ijedne rijei o putu i okolnostima putovanja: I poto se vratie ocu svome, rekoe: "O oe na, vie nam nee hranu davati. Zato poalji s nama brata naeg da bismo dobili hranu, a mi emo ga zaista uvati. " 'Zar da vam ga povjerim kao to sam prije povjerio brata njegova ?" - ree on. Ali, Allah je najbolji uvar i On je najmilostiviji!" A kad otvorie tovare svoje i naoe da su im vraene stvari njihove, oni rekoe: "O 26

oe na, ta moemo vie poeljeti? Evo, vraene su nam stvari nae, i hranom emo eljad nau namiriti, i brata naeg emo uvati, a i jedan kamilin tovar hrane emo vie dobiti; to je neznatan tovar. "' 'Ja ga s vama neu poslati" - ree - "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate. "' I poto mu se oni zaklee, on ree: llah je jamac za ono to smo utanaili!"' 02/63.fi6J. Izgleda da su oni odmah, prilikom ulaska kod oca, i prije nego to su skinuli prtljag pourili da mu saope da im je zabranjena hrana ako ne povedu sa sobom njihovog mlaeg brata s njima, da bi namirili i njega i njih, obeavajui da e ga uvati: I poto se vratie ocu svome, rekoe: "O oe na, vie nam nee hranu davati. Zato poalji s nama brata naeg da bismo dobili hranu, a mi emo ga zaista uvati"' (12/63). Ovo obeanje je neizostavno izazvalo sjetu kod Jakuba. Pa to je isto obeanje koje su mu dali u vezi sa Jusufom. On glasno govori o svojoj brizi i zebnji koju je izazvalo njihovo obeanje: "Zar da vam ga povjerim kao to sam prije povjerio brata njegova ?"' ree on (12/64) ostavite ta vaa obeanja i vae uvanje. Ako budem traio zatitu za svoje dijete i milost za sebe, pa: 'li, Allah je najbolji uvar i On je najmilostivijir (I2/64J. N akon odmora od putovanja, otvorili su svoje prtljage da izvade hranu iz njih, kad ono u njima, umjesto hrane, njihova roba koju su ponijeli sa sobom da kupe hranu. Jusuf im nije dao penicu ve je njihovu robu stavio u bisage. I kada

su se vratili, rekoe: "Oe na, nije nam dozvoljena hrana." Otvorie svoje tovare i naoe svoje stvari. To je uradio zato da ih primora na povratak zajedno sa njihovim bratom i to je bio dio lekcije koji su morali uzeti. U svakom sluaju, vraanje njihovih stvari im je bio dokaz da ne namjeravaju zlo, traei da ih prati njihov brat, niti kakvo nasilje: ... oni rekoe: "O oe na, ta moemo vie poeljeti? Evo, vraene su nam stvari nae" 02/65J. Poeli su ga pritjenjavati i dovoditi u kripac aluzijom na ivotni interes i potrebu porodice za hranom: 27

... i hranom emo eljad nau namiriti f12/65J. El-mire je hrana. Oni mu potvruju svoju rijeenost da tite i uvaju svoga brata: ... i brata naeg emo uvati 02/65J. Motiviraju ga poveanjem hrane za njihova brata: ... a i jedan kamilin tovar hrane emo vie dobiti 02/65J. To e lahko dobiti kada ih on bude pratio: ... to je neznatan tovar" 02/65). Kako se vidi iz njihovih rijei: a i jedna ka milin tovar hrane emo vie dobiti, J Ct suf (alejhi' s-selam) svakome je davao po jedan devin tovar - a to je bila poznata koliina - i nije svakom muteriji prodavao koliko je on htio. To je bila mudra odluka u godinama gladi da bi hrane bilo dovoljno za sve. ovjek je popustio nevoljko, ali je za slanje svoga preostalog sina postavio uvjet: 'Ja ga s vama neu poslati" - ree - "dok mi se tvrdo Allahom ne zakunete da ete mi ga doista vratiti, osim ako ne nastradate" 02/66J zaklet ete mi se Allahom takvom zakletvom koja e vas obavezati da mi vratite rnoje dijete, osim ako budete savladani, u bezizlaznoj situaciji, u kojoj nee koristiti vaa zatita: ... osim ako ne nastradate (12/66). Ovo je metonimija kojom se iskazuje i oznaava zatvaranje svih puteva pred njima. I oni su se zakleli: I poto mu se oni zaklee, on ree: Allah je jamac za ono to smo utanaili!" 02/66J radi pojaanja potvrde i podsjeanja.

N akon ove zakletve, ovjek ih savjetuje i oporuuje im ono to mu je naumpalo pred njihovo naredno putovanje u kojem e s njima biti i voljeni malian: Q sinovi moji," - ree onda - ane ulazite na jednu kapiju, ve na razne kapije, a ja vas ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; mo pripada 28

jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!" 02/67J, Zadrat emo se ovdje kod }akubovih (alejhi'selam) rijei: . . . mo pripada jedino Njemu (12/67). Jasno je iz konteksta da on ovdje oznaava Allahovu sudbinsku, determinirajuu, prinudnu mo koja je neizbjena i neumoljiva i Boansku presudu koju provodi ova mo, protiv koje ljudi ne mogu nita uiniti. To je vjerovanje u kader: da se i dobro i zlo odvijaju po Allahovoj odredbi i presudi. Allahova determinirajua mo i odredba provode se na ljude bez njihove volje i izbora. Pored nje postoji i Allahova odredba koju ljudi provode svojevoljno i po vlastitom izboru. To je eriatska norma oliena u naredbama i zabranama. Ovo takoer pripada samo Allahu, isto kao i Njegova kosmika, determinirajua odredba uz jednu razliku: nju ljudi provode svojevoljno, ili je ne provode. Na jedno ili drugo nadovezuju se rezultati i posljedice u njihovom ovozemnom ivotu i njihovom statusu na ahiretu. Ali ljudi nisu muslimani sve dok ne izaberu ovu Allahovu odredbu i dok je ne realiziraju u stvarnosti dragovoljno. Grupa je krenula provodei oporuku svoga oca: I kad uoe onako kako im je otac njihov naredio, to im nimalo nije pomoglo da budu poteeni onoga to im je Allah bio odredio, jedino se ostvarila elja jakubova, koju je izvrio, a on je, uistinu, veliki znalac bio, zato to smo ga Mi nauili, ali veina ljudi ne zna 02/6BJ. Radi ega je bila ova oporuka? Zato im je rekao njihov otac: Ne

ulazite na jednu kapiju ve na razne kapije? Razliita predanja i komentari nagaaju o ovome dolazei s novim i ponavljajui stare pretpostavke, bez ikakve nude. Zapravo, ine to i protiv onoga to podrazumijeva mudri kur' anski kontekst. Da je kontekst htio da otkrije pravi razlog, uinio bi to. Ali se on samo zadrao na rijeima: jedino se ostvarila elja jakubova (12/68J i komentatori su se trebali zadrati kod ovoga to je htio i kontekst, pazei na atmosferu koju je on elio. Ambijent sugerira da se on plaio zbog neeg za njih i da je mislio da e ih ulazak kroz razliite kapije sauvati od toga, uz njegovu uvjerenost da ih to ne moe spasiti od onoga to im Allah odredi. Jer, mo pripada jedino Njemu, sav oslonac je u Njemu. To je bila samo primisao koju je osjetio i elja 29

njegova koju je izvrio putem oporuke znajui da je Allahova volja izvrna i nezaustavljiva. Allah ga je tome poduio i on je to znao . .. . ali veina ljudi ne zna 02168). Poslije, neka to ega se bojao bude urokljiv pogled, ili ljubomora vladara zbog njihove brojnosti i snage, ili traganje drumskih razbojnika za njima, ili bilo ta drugo; to nee nita pridodati i pridonijeti sadraju, osim to pripovjedai i komentatori iznalaze vrata izlaska iz sugestivnog kur' anskog ambijenta u sferu rekla - kazala, to u mnogim sluajevima u cijelosti unitava k ur' anski ambijent i atmosferu. Zatvorimo i mi pitanje oporuke i putovanja, kao to je to uinio i kontekst, kako bismo se susreli sa Jusufovom braom u slijedeoj sceni, nakon dolaska. I kada izioe pred jusufa, on privi na grudi brata svoga i ree: 'Ja sam, doista, brat tvoj i ne alosti se zbog onoga to su oni uradiW a2/69J. Ovdje kontekst urno prikazuje privijanje Jusufovo na grudi brata svoga u sklonitu, njegovo obavjetenje da je on njegov brat i poziv da ostavi sjeanje na ono to su uradila njegova braa ranije. To je bilo sjeanje koje je maliana podsigurno alostilo kad god bi saznao za to u kui u kojoj je ivio. Nije bilo mogue da mu to ostane skriveno i nepoznato u njegovoj sredini, u ken' anskoj zemlji. Kontekst pouruje s ovim, premda je prirodno i razumljivo da se ovo nije desilo istog momenta kada su uli kod Jusufa, nego kada se on osamio sa svojim bratom. Ali ovo je nesumnjivo bila prva misao koja je okupirala Jusufa prilikom njihovog ulaska i njegovog vienja brata nakon

dugotrajnog rastanka. I stoga ga je kontekst stavio kao prvo djelo, jer je to bila prva misao i osjeanje. Ovo su suptilnosti kur' anskog izraavanja u ovoj udesnoj Knjizi! Kontekst, takoer, skriva period gostoprimstva, ono to se deavalo izmedu Jusufa i njegove brae da bi prezentirao scenu zavrenog putovanja. Posmatramo Jusufov plan kako da zadri svoga brata, dok 30

njegova braa primaju lekciju, ili lekcije, nune za njih, ali nune i za ljude u svakom vremenu i prostoru: I poto ih namiri potrebnom hranom, stavi jednu au u tovar brata svoga, a poslije jedan glasnik stade vikati: 'IQ karavano, vi ste, doista, kradljivci!" 02/70). Oni im pristupie i upitae: ta to traiter (12/71). 'Traimo vladarevu au " - odgovorie. - Ko je donese, dobie kamilin tovar hrane. ]a za to jamim!" (12/72). "Allaha nam", - rekoe oni - "vi znate da mi nismo doli da inimo nered na zemlji, i mi nismo kradljivci" (12/73). A kakva mu je kazna ako ne govorite istinurupitae (12/74). "Kazna je onome u ijem se tovaru nade - sam on" - odgovorie. - "Eto tako mi kanjavamo kradljivce" (12/75). I on poe s vreama njihovim, prije vrea brata svoga, a onda izvadi au iz vree brata svoga. - Mi pouismo ]flsu/a da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim doputenjem. Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoemo, a nad svakim znalcem ima jo znaniji (12/76). '11ko je on ukrao", - rekoe oni -, pa i prije je brat njegov krao!" I ]flsu/ im ne ree nita. 'Vi ste u gorem poloaju" - pomisli u sebi -, Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite" OZ/77), O upravnie, - rekoe oni - on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si dobar ovjek" (12/78). "Sauvaj Boe," - ree - "da uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo na predmet nali! Tada bismo zaista bili nepravedni!" (12/79).

Ovo je uzbudljiva scena, puna pokreta, emocija i iznenaenja, najee to mogu biti scene ivotnou, pokretljivou i emocionalno. Osim to je ovo i slika stvarnosti koju kur' ansko izraavanje izlae na ovaj plastian, ekspresivan nain. Iza zastora Jusuf kriomice stavlja kraljev pehar - a on je obino od zlata - a reeno je i da se on upotrebljavao za pie, a takoer se njegova uplja unutranjost koristila za mjerenje penice uslijed njene rijetkosti i skupocjenosti u toj neimatini, kriomice ga stavlja u tovar namijenjen 31

njegovom bratu realizirajui specijalni plan kojim ga je Allah nadahnuo, a kojeg emo uskoro upoznati. Zatim glasnik poe zvati visokim tonom, u formi opeg proglasa, dok se oni okreu odlazei: ((O karavana, vi ste, doista, kradljivci!" (12/70J. jusufova braa su prestraena ovim proglasom koji ih optuuje za kradu - a oni sinovi Jakuba ibni Ishaka ibni Ibrahima - i vraaju se nazad kako bi se razjasnila sumnjiva stvar: Oni im pristupie i upitae: ((ta to traite?"' (12/71). Mladii koji su pripremali tovar ili straari, od kojih je bio i glasnik koji je objavio proglas, rekoe: 'Traimo vladarevu au" - odgovorie (12/72) glasnik objavi nagradu za onog ko je dobrovoljno donese! I to vrijednu nagradu u tim okolnostima: "Ko je donese, dobie kamilin tovar hrane. ]a za to jamim!" f12/72J tj. garantiram i odgovaram. Ali oni su sigurni u svoju nevinost, oni nisu ukrali, niti su doli da kradu niti da ine nered koji remeti sigurnost i odnose u drutvu. Oni se kunu potpuno sigurni: ((Allaha nam , rekoe oni - "vi znate da mi nismo doli da inimo nered na zemlji (12/73) znate po naem stanju, ponaanju i porijeklu da mi ovo ne radimo. .. . i mi nismo kradljivci" o2/73J - u osnovi i tako runo djelo mi ne moemo poiniti.

Sluge ili straari rekoe: kakva mu je kazna ako ne govorite istinu?"' - upitae 02/74J. Ovdje se razotkriva dio plana kojim je Allah nadahnuo jusufa. U Jakubovo j vjeri je bilo pravilo da se kradljivac uzima kao zalog, talac ili rob, shodno onome to ukrade. I poto su Jusufova braa bila sigurna u svoju nevinost, prihvatili su arbitrau njihova zakona za onoga za koga se 32

ispostavi da je kradljivac. Tako e se ispuniti Allahov plan za Jusufa i njegova brata: "Kazna je onome u ijem se tovaru nade - sam on" - odgovorie. - "Eto tako mi kanjavamo kradljivce" a2/75J ovo je na zakon koji primjenjujemo na kradljivca. A kradljivac je nasilnik. Ovaj dijalog se vodi pred Jusufom, on ih vidi i uje. I nareuje istragu. Njegova otroumnost ga je uputila da prvo pone sa njihovim prtljagom, prije bratova prtljaga, kako ne bi izazvao sumnju u rezultat istrage: I on poe s vreama njihovim} prije vrea brata svoga} a onda izvadi au iz vree brata svoga 02/76J. Kontekst nas ostavlja da sami zamislimo zbunjenost, zbog silnog iznenaenja, sinova ]akubovih, sigurnih u svoju nevinost, koji su se odluno zakleli. Kontekst nita od ovoga ne spominje ve preputa mati da ga zamisli na nain koji upotpunjuje sliku scene i emocija. Ali u pogovoru spominje neke ciljeve kazivanja dok se u meuvremenu inspekcija i sinovi ]akubovi bude iz stanja u kome se nalaze: Mi pouismo ]asu/a da tako varku izvede 02/76J tj. tako smo mu pripremili ovaj precizni plan. On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga (12/76) da je sudio prema vladarevu zakonu, ne bi mogao uzeti svoga brata kao roba, ve bi ga samo mogao kazniti zbog krae, ali bez zarobljavanja brata, kao to je to uinio prema zakonu vjere njegove brae. Ovo je

Allahovo planiranje kojim je nadahnuo Jusufa. To je Allahova varka kojom je poduio Jusufa. Varka se kae za tajno planiranje, bilo da se radi o dobru ili zlu, iako je zlo u tome pretenije. Ovdje se, naizgled, radi o zlu koje je zadesilo njegova brata, a ustvari se radi o zlu koje je zadesilo njegovu brau zbog neugodnosti i neugodne situacije koju e doivjeti pred svojim ocem. To je zlo, makar i privremeno, i za njegovog oca. Zato je i izabrao pojam varka, s obzirom na openitost izraza i aluziju na njegov vanjski smisao. To je suptilnost izraavanja. 33

On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga, ali je mogao Allahovim doputenjem 02/76J; zato je i isplanirao ovaj plan koji smo vidjeli. Pogovor sadri i aluziju na visoki poloaj koji je postigao Jusuf: Mi uzvisujemo onoga koga Mi hoemo, a nad svakim znalcem ima jo znaniji (12/76). Ovo je jedna suptilna i precizna predostronost. Moramo se zadrati kod precizne i duboke kur'anske ekspresije: Mi pouismo ]iisufa da tako varku izvede. - On po vladarevu zakonu nije mogao da uzme kao roba brata svoga (12/76). Ovaj tekst precizira znaenje rijei din - vjera, na ovom mjestu. Ona ne znai: kraljev sistem i zakon. Jer njegov sistem i zakon nije predviao kao kaznu za krau uzimanje kradljivca kao roba. To je bilo u sistemu Jakubovom, njegovom zakonu i vjeri. Jusufova braa su prihvatila arbitrau njihovog sistema i zakona. I Jusuf ga je primijenio na njih kada je otkrio pehar u tovar u njegovog brata. Kuran-i kerim je upotrijebio rije din - vjera da bi njome oznaio sistem i zakon. Upravo je ovo jasno kur'ansko znaenje ono to ostaje nepoznato svim ljudima u dahilijjetu dvadesetog stoljea, kako onima koji se nazivaju muslimanima, tako i onima drugima, sljedbenicima dahilijjeta. Oni reduciraju znaenje rijei din - vjera na vjerovanje i obrede smatrajui svakog ko vjeruje u Allahovu Jedinost, istinitost poslanstva Njegova Poslanika, u Njegove meleke, Knjige, poslanike, Sudnji dan i da sve to se dogaa, dobro i zlo, biva Njegovim odreenjem, i ko vri

propisane obrede unutar Allahove vjere, bez obzira na njegovu predanost i pokornost i priznanje vlasti i suvereniteta raznih gospodara na zemlji, mimo Allaha. Doim, kur' anski tekst ovdje deci dno precizira znaenje sintagme vladareva vjera - din, da je to vladarev sistem i zakon. Takoer i sintagma Allahova vjera - dinullah znai Njegov sistem i Njegov zakon eriat Znaenje Allahove vjere - dinullah o besmiljeno je i sueno tako da u poimanju dahilijjetskih masa znai samo vjerovanje i obrede. A to nije bilo tako od kada postoji ova vjera od Adema i Nuha, pa do Muhammeda (alejhimu' s-selam). 34

Uvijek je ona znaila i ispovijedanje vjere samo Allahu, pridravanjem onoga ta je On propisao i odbacivanjem onoga ta je neko drugi propisao, smatranje samo Njega Bogom na Zemlji kao to je to i na nebu i priznavanje da je samo On Gospodar ljudi, tj. Njegovog suvereniteta, zakona, vlasti i odredbe. Razmee puteva izmeu onih koji su u Allahovoj vjeri i onih koji su u vladarevoj vjeri uvijek je bilo injenica da se prvi pokoravaju samo Allahovom sistemu i zakonu, a da se drugi pokoravaju vladarevom sistemu i zakonu ili ine irk, pa ispovijedaju vjeru i pokoravilju se Allahu u vjerovanju i obredima, a nekome drugom u pitanjima ureenja i zakona. Ovo je nuno poznata stvar u vjeri i jedan od aksioma islamskog vjerovanja. Neki koji su blagonakloni prema ljudima danas im iznalaze ispriku za njihovo nepoznavanje znaenja sintagme Allahova vjera i otuda oni ne insistiraju i ne pokuavaju primjenu eriata kao jedinog zakona, u smislu da je to , ustvari, vjera - din, te da ih njihovo nepoznavanje znaenja vjere dina oslobaa od toga da budu sljedbenici dahilijjeta i politeisti. Ja ne mogu shvatiti kako to da nepoznavanje ljudi, u osnovi, sutine ove vjere moe da ih smjesti u krug ove vjere. Vjerovanje u istinu je rezultat njene spoznaje. Ako ljudi ne poznaju vjerovanje u biti, kako e ga prihvatiti? Kako e se smatrati njegovim sljedbenicima kad oni u osnovi ne poznaju njegovo znaenje? Ovo neznanje moda e im i biti isprika na ahiretu, ili e im moda umanjiti kaznu, a odgovornost i grijeh prebaciti na plea onih koji ih ne ue sutini ove vjere, a znaju je. Ali to pitanje je onostrano i samo Allah o tome

odluuje. A u polemici o ahiretskoj kazni sljedbenicima dahilijjeta openito nema neke velike koristi. Niti nas to, kao ljude koji pozivaju u islam na Zemlji, interesira. Ono to se nas tie i zanima jeste utvrivanje sutine vjere kojoj ljudi danas pripadaju. Nije to Allahova vjera kategoriki. Allahova vjera je Njegov sistem i zakon - eriat, shodno izriitim kur' anskim tekstovima. Ko je u Allahovom sistemu i eriatu, on je u Njegovoj vjeri. A ko je u vladarevom sistemu i zakonu, on je u vladarevoj vjeri. Nema rasprave o tome. Oni koji ne poznaju znaenje vjere - dina nemogue je da budu oni koji vjeruju u ovu vjeru. Jer se neznanje odnosi ovdje na samu temeljnu 35

esenciju i bit vjere. Onaj ko ne poznaje temeljnu sutinu ove vjere, racionalno i realno ne moe vjerovati u nju. Jer je vjerovanje ogranak spoznaje. To je aksiom. Bolje je za nas da, umjesto to branimo ljude - a oni nisu u Allahovoj vjeri - iznalazei im isprike i pokuavajui biti milostiviji prema njima od Allaha koji ustanovljava znaenje i granice Svoje vjere! Bolje je za nas od svega toga da ponemo upoznavati ljude sa sutinom znaenja Allahove vjere pa da prihvate i uu u nju ili da je odbace. Ovo je bolje i za nas i za ljude. Bolje je za nas jer nas to oslobaa odgovornosti za stranputice ovih neznalica vjere, na ije neznanje se nadovezuje njeno neprihvatanje u biti. A bolje je i za ljude, jer njihovo sueljavanje sa sutinom svoga stanja - da su oni, ustvari, u vladarevoj, a ne u Allahovoj vjeri - moda ih protrese i prodrma u tolikoj mjeri da ih to izvede iz dahilijjeta u islam, iz vladareve u Allahovu vjeru. Tako je uradio i Poslanik (alejhi' s-selam) i tako treba da rade i oni koji pozivaju Allahu sueljavajui se sa dahilijjetom u svakom vremenu i na svakom mjestu. Potom se vraamo Jusufovoj brai, nakon ovog kratkog osvrta. Vraamo se njima u trenucima kada su tjeskoba i kripac u koji su zapali pokrenuli skrivenu mrnju u njima prema bratu ]Usufovu, a i prema Jusufu prije njega; evo ih se izvlae i bjee od sramote krade, poriui je od sebe, a svaljujui je na ovu lozu sinova Jubovih: ':Ako je on ukrao", - rekoe oni -, "pa i prije je brat njegov kraor 02177J. Ako je on ukrao, pa i brat mu je ranije ukrao. Predanja i komentari tragaju za potvrdom ove njihove tvrdnje navodei razne legende, prie i

bajke. Kao da oni ranije nisu lagali ocu za Jusufa; kao da ne mogu slagati upravniku Egipta odbijajui optubu koja ih pritjenjuje odriui se Jusufa i njegovog brata "kradljivca" i dajui oduka svojoj staroj mrnji prema J u sufu i njegovu bratu! Potvorili su time Jusufa i njegova brata! I ]iisu/ im ne ree nita (12/77). Otrpio je ovaj gest i klevetu, zadrao to u sebi i nije niim pokazao da ga se to dojmilo, znajui za svoju nevinost i nevinost svoga brata. Samo im je rekao: 36

''Vi ste u gorem poloaju." Znai: vi ste zbog ove podvale i klevete u gorem poloaju kod Allaha od potvorenog i oklevetanog, a to je istina, a ne grdnja. Allah dobro zna kako je bilo to o emu govorite (12/77) - zna sutinu onoga to govorite, elei time presjei polemiku o optubi koju su iznijeli. Ona je bespredmetna. Tada se vraaju tekoj poziciji u koju su upali. Vraaju se obavezi koju je od njih uzeo njihov otac: da ete mi ga doista vratiti, ako ne nastrada te. Poee traiti milost od J Osufa u ime mladieva oca, starca, nudei mu da uzme nekog od njih umjesto njega, ako ga ve nee, zarad oeva hatera, osloboditi. lspomagali su se u svojoj nadi podsjeanjem na njegovo dobroinstvo, estitost i dobrotu, ne bi li se saalio: "O upravnie," - rekoe oni - "on ima vrlo stara oca, pa uzmi jednog od nas umjesto njega! Mi vidimo da si dobar ovjek" 02/7BJ. Meutim, Jusuf je elio da im oita lekciju i da ih jo vie ushiti iznenaenjem koje priprema za njih, njegova oca i sve. Da njegov utjecaj bude dublji i djelotvorniji na njih: "Sauvaj Boe," - ree - "da uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo na predmet nali! Tada bismo zaista bili nepravedni!" (12/79). Nije rekao: Sauvaj, Boe, da uzmem nevinog zbog djela kradljivca, jer je znao da njegov brat nije kradljivac pa je upotrijebio najpreciznije izraavanje koje ovdje kontekst precizno kazuje arapskim jezikom:6 "Sauvaj Boe," - ree - "da uzmemo nekog drugog do onoga u koga smo na predmet nali! (12/79) to je stvarna injenica bez dodavanja izraza -

koji bi potvrdio optubu ili je negirao. 'Tada bismo zaista bili nepravedni!" (12/79) a ne elimo biti nepravedni. To je posljednja izjava u ovoj situaciji. Uvidjeli su da nema nakon nje koristi od bilo kakve molbe i nade, pa su se povukli razmiljajui o svojoj neugodnoj poziciji pred ocem kada se vrate. 6 Jusuf je govorio hebrejskim kao svojim maternjim jezikom, a nauio je i staroegipatski. Razumije se da im se on obraao egipatskim jezikom kojeg su oni poznavali, ili im je to prevoeno. 37

38

, -- l ' .... . , , J 0 l 'i J :.A; ' t:.! } ..\ 'i (_,.t : . i"' ; l J ) l -:J.:a; .1:; l) ; .... \ ... .....

." , rl ' ""' , .... , ",. .". ) , ...... , ) .... . # ,.e. _.,.. _ .... .... ,J jO 4i.l l J8!1 d. .j \ l!it ,(..1 -:..;;. J.l t; : I_,H i = i) . _,i 'ic. 0 }l' -:i r_j J;1 )l : J , )\; - - . \ .... ,_,.. "",. _ ) , ... , .... -

""J ):.:. f :,::. J li * ::.:.. \.;t ' l_.:. _,; l.:.l .::.:.1 li t....:;} "' ') ..- e , . )1 .J l \_, .; " I kad izgubie svaku nadu, odvojie se u stranu da se posavjetuju. "Zar ne znate" - ree najstariji meu njima - "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije jusufa upropastili. Neu napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji 02/80). Vratite se ocu svome pa recite: ,O oe na, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono to smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga to je bilo sueno sauvati 02/8V. Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo doli. Mi zaista govorimo istinu!" 02!82). "Nije tako" - ree ]akub - "u duama vaim je ponikla zla misao, i ja se neu jadati, nadam se da e mi ih Allah sve vratiti; uistinu, On sve zna i

mudar je" (12183). 39

I okrenu se od njih i ree: {{O jUsufe, tugo moja!" - a oi su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potiten 02/84). tt_Allaha nam," - rekoe oni - 1'ti toliko spominje ]Usu/a da e teko oboljeti ili umrijeti!" (12/85). Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono to vi ne znate" - ree on (12/86). {{O sinovi moji, idite i raspitajte se za ]Usu/a i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost" (12/87). I kad oni izioe pred ]Usu/a, rekoe: {{O upravnie, i nas i eljad nau pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrauje one koji milostinju udjeljuju" (12/88). tt_A znate li" - upita on - 1Sta ste s jusufom i bratom njegovim nepromiljeno uradili?" (12/89). tt_A da ti nisi, uistinu, ]Usu/?" - povikae oni. - va, ja sam ]Usu/, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela ine" n2!90J. 't_Allaha nam," - rekoe oni - {t_Allah te je nad nama uzvisio, mi smo zaista zgrijeili" 02!91). Ja vas sada neu koriti" - ree - {t_Allah e vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji! (12/92). Ovu koulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on e progledati, i svu eljad svoju mi dovedite!" 02/93).

I kada karavana napusti Misir, otac njihov ree: {Ja zbilja osjeam miris ]usufov, samo ne recite da sam pomatuhio" (12/94). {t_Allaha nam," - rekoe .oni - ''ti i sada kao i prije grijeW{ (12/95). A kad glasonoa radosne vijesti doe, on stavi koulju na lice njegovo i on progleda. {'Zar vam ne rekoh" - ree - {'da ja znam od Allaha ono to vi ne znate" 02/96). {{O oe na," - rekoe oni - amoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgrijeili" 02/97). 40

"Zamoliu Gospodara svoga da vam oprosti" - odgovori on - "jer On prata i On je milostiv" 02/98). I kad izioe pred ]usu/a, on privi roditelje svoje na grudi i ree: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, osloboeni!" (12/99). I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonie, pa on ree: "O oe moj, ovo je tumaenje moga sna nekadanjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon to je ejtan izmeu mene i brae moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoe, i On, zaista, sve zna i mudar je 02/JOOJ. Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!" (12/101). Jusufova braa izgubie svaku nadu u osloboenje njihova malog brata. Odvojie se ustranu kako bi se posavjetovali. Oni se ovdje u ovom prizoru saaptavaju. Kontekst ne spominje sva njihova miljenja ve iznosi posljednje koje otkriva ono ta su odluili: I kad izgubie svaku nadu, odvojie se u stranu da se posavjetuju. "Zar ne znate" - ree najstariji meu njima - "da ste se ocu svom Allahom zakleli, a i prije Jusufa upropastili. Neu napustiti ovu zemlju dok mi to otac moj ne dozvoli ili dok Allah u moju korist ne presudi, a On je Sudija najbolji 02/80J. Vratite se ocu svome pa recite: ,O oe na, sin tvoj je ukrao; mi tvrdimo samo ono to smo vidjeli, a mi se nismo mogli onoga to je bilo sueno sauvati (12!8V.

Pitaj grad u kome smo boravili i karavanu s kojom smo doli. Mi zaista govorimo istinu!" (12/82). Najstariji meu njima ih podsjea na zakletvu koju su dali, kao to ih podsjea na njihovu greku i nemar prema Jusufu ranije. Ovaj sluaj pridodaje onome i na tome gradi svoju vrstu odluku: da nee napustiti Egipat i da nee izai pred oca osim ako mu on dozvoli, ili Allah donese svoju presudu kojoj e se pokoriti i predati. A od njih trai da se vrate ocu i jasno mu saope da je njegov sin ukrao i da je zbog toga uzet za roba. To to znaju vidjeli su. A ako je on nevin i ako se iza ove vanjtine krije neto to oni ne znaju, pa oni nisu 41

zadueni nepoznatim. Oni takoder nisu oekivali da e se desiti ono to se desilo. To je za njih bila nepoznanica, a onoga to je bilo sueno nisu se mogli sauvati. A ako sumnja u njihove rijei, neka pita stanovnike grada u kome su boravili - a to je metropola Egipta - a qarje (izraz upotrijebljen u ajetu) je ime za veliki grad - i neka pita karavanu s kojom su doli. Ta oni nisu bili sami, mnogobrojne karavane su dolazile u Egipat da se namire hranom u godinama sue. Kontekst prekorauje njihov put da bi ih zaustavio u prizoru pred njegovim raaloenim ocem. Saopili su mu stranu vijest. I ujemo samo njegov kratki, brzi, tuni i bolni odgovor. Ali iza njega se krije neprekinuta nada u Allaha, da e mu On vratiti njegovih dvoje ili troje djece ukljuujui i najstarijeg koji se zakleo da nee napustiti Egipat dok Allah Svoju presudu ne donese. To je udesna nada u tom bolnom srcu: "Nije tako" - ree ]akub - u duama vaim je ponikla zla misao, i ja se neu jadati, nadam se da e mi ih Allah sve vratiti; uistinu, On sve zna i mudar je" (12/B3J. "Nije tako" - ree ]akub - "u duama vaim je p on ikla zla misao, i ja se neu jadati" (12/83) iste rijei koje je rekao onoga dana kada je izgubio Jusufa. Ali ovaj put, on im pridodaje nadu da e mu Allah vratiti jUsufa i njegova brata, pa da onda vrati i drugog sina koji je tamo ostao . . . . On sve

zna i mudar je 02/83J Onaj koji zna njegovo stanje, Koji zna ta se krije iza ovih dogaaja i ispita i dolazi sa svakom odredbom u njeno pravo vrijeme kada se ostvari njen razlog i mudrost u redoslijedu uzroka i posljedica. Odakle je ovaj traak svjetlosti doao u srce ovog starog ovjeka? To je nada u Allaha, vrsta veza s Njime, osjeanje Njegove prisutnosti i milosti. To je osjeanje koje se ukazuje jasnim u srcima odabrane skupine i postaje istinitije i dublje od opipljive stvarnosti koju dodiruju ruke i gledaju oi. I okrenu se od njih i ree: "O ]Usu/e, tugo moja!" - a oi su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potiten 02/84). To je vrlo dojmljiva slika raaloenog oca. Osjea da je usamljen sa svojom brigom, usamljen sa svojom nesreom koju ne dijele s njime ova 42

srca oko njega niti mu se odazivaju, pa se izdvaja u osamu, oplakujui svoju bol za dragim djetetom, Jusufom, koga nije zaboravio, a ni godine ne ublaie njegovu nesreu, na koga ga podsjeti njegova nova nesrea vezana za njegovog mlaeg brata i nadvlada njegovu lijepu strpljivost: O jusufe. tugo moja (12/84J ovjek priguuje svoju alost i trpi. To priguivanje djeluje na njegove nerve tako da su mu i oi pobjeljele od alosti i jada: a oi su mu bile pobijeljele od jada, bio je vrlo potiten 02/84J. Mrnja u srcima njegovih sinova je bila tolika da se nisu smilovali na njegovo stanje, da je njihova srca ujela njegova enja za jUsufom i priguena alost i jad za njim. Ne ublaavaju mu muku, ne izraavaju sauee, ne bude mu nadu, ve ele da u njegovom srcu ugase i posljednji traak svjetlosti: "Allaha nam," - rekoe oni - "ti toliko spominje ]asu[a da e teko oboljeti ili umrijeti!" o2;8sJ to je grozomorna izjava, puna opake mrnje. Tako nam Allaha, ne prestaje spominjati ]O.sufa i aliti za njim sve dok se ne rastopi od alosti ili umre od jada, bez koristi. Jusufje izgubljen, nestao je i nee se vratiti! ovjek im odgovara da ga ostave svome Gospodaru, on se ne jada nijednom Njegovom stvorenju; njegova veza sa Gospodarem nije kao njihova i zna od Njega ono to oni ne znaju: 'Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono

to vi ne znate" - ree on (12/86). U ovim rijeima se jasno odslikava osjeanje istine Boanstva u ovom srcu povezanom s Njime, kao to se i sama ta istina ukazuje u svoj svojoj velianstvenosti i bljetavosti. Ova vanjska stvarnost beznadena za Jusufa, ovaj dugotrajni period koji presijeca svaku nadu u njegov ivot, a nekmoli u njegov povratak ocu, osuda njegovih sinova tog nadanja nakon dugog vremena suoavanja sa ovom tekom stvarnou, sve ovo ne utjee nita na ovog dobrog ovjeka prema svome Gospodaru. On zna o svome Gospodaru ono to ne znaju oni koji su zaklonjeni od te istine tom malom, vidljivom stvarnou. To je vrijednost vjerovanja u Allaha, Njegove (Uzvienog) spoznaje na ovaj nain, putem ukazivanja i prisutnosti, veze sa njegovom moi i 43

odredbom, doticanja Njegove milosti i zatite i spoznaje odnosa Boanstva spram estitih robova. Ove rijei: a od Allaha znam ono to vi ne znate, pokazuju ovu istinu jasnom na nain na koji nae rijei to ne mogu postii i nudi okus kojeg zna samo onaj ko ga je kuao i otuda dokuuje ta znae ove rijei u dui estitog roba Jakuba. Srcu koje je oprobalo ovaj okus, nevolje i tekoe, bez obzira kako velike bile, samo produbljuju doticaj, osvjedoenje i okus. Dalje od ovoga nismo u mogunosti. Zahvaljujemo Allahu na Njegovoj dobroti u ovome. Ostavljamo Njemu ono to je izmeu nas i Njega, On (Uzvieni) to zna i vidi. Potom ih }akub usmjerava da trae jUsufa i njegova brata i da ne gube nadu u Allahovu milost da e ih nai, jer je Allahova milost velika, a Njegova pomo uvijek na vidiku: "O sinovi moji, idite i raspitajte se za ]U.Sufa i brata njegova, i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost" (12/87). Kakvog li samo povezanog srca! "O sinovi moji, idite i raspitajte se za ]U.Sufa i brata njegova (12/87) traite svojim ulima, polahko i strpljivo, strpljivo tragajui, bez gubljenja nade u Allaha, Njegovu pomo i milost. Rije rewh milost, ima najsuptilnije i najfinije znaenje. Ona asocira na oslobaanje i izlazak iz teke nevolje, to u due unosi svjeinu Allahove milosti:

' . . samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost" (12/87) a vjernici ija srca su povezana sa Allahom, a due osvJezene Njegovom milou, koji osjeaju Njegove osvjeavajue, relaksirajue dahove ne gube nadu u Allahovu milost, makar ih nevolja okruivala sa svih strana i tjeskoba postala estoka. Vjernik je u hladu i okrilju svoga imana, u radosti svoje veze sa Gospodarem i u smirenosti koju donosi pouzdanje u Gospodara i kada je u velikim tjeskobama i tekim nevoljama. 44

Braa JUsufova ulaze u Egipat po trei put; glad je na njima primijetna, a novca je nestalo. Donijeli su sa sobom lou robu, ono to je jo preostalo kod njih, da njome kupe hranu. Ulaze, a govor im odie slomljenou i potitenou kakva ranije nije bila primijetna u njihovom kazivanju, a jadanje zbog gladi i neimatine ukazuje na stanje u koje su zapali: I kad oni izioe pred Jusufa, rekoe: "O upravnie, i nas i eljad nau pritisla je nevolja; donijeli smo malo vrijedne stvari, ali ti nam podaj punu mjeru i udijeli nam milostinju, jer Allah doista nagrauje one koji milostinju udjeljuju" (12/RBJ. I kada su dostigli ovu granicu traenja milostinje, tjeskobe i potiten osti, JUsuf vie nema snage da nastavi glumiti ulogu upravnika i da krije identitet svoje linosti. Lekcije su zavrene i dolo je vrijeme najvieg iznenaenja koje im ni na kraj pameti nije padalo. On im blago saopava istinu, vraajui ih u daleku prolost koju samo oni znaju i kojoj, osim Allaha, niko svjedok bio nije: 'ii znate li" - upita on - "ta ste s Jiisu/om i bratom njegovim nepromiljeno uradili?" (12/89). U njihovim oima je zazvonio glas, moda se malo prisjeaju njegovih intonacija; ukazali su im se obrisi lica na koje vjerovatno nisu obraali panju gledajui ga u ruhu upravnika Egipta, raskoi i sjaju. U duama im je izdaleka sinula misao: 'ii da ti nisi, uistinu, Jusuf?" - povikae oni 02/90J jesi li to doista ti?! Tek sada njihova srca, organi i ui dokuuju i otkrivaju sjenu malog Jusufa u tom velikom ovjeku.

"Da, ja sam Jiisu/, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio - pa, Allah, uistinu, nee dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela ine" 02/90J iznenaenje! udesno iznenaenje! Jusuf im ga objavljuje podsjeajui ih ukratko na ono to su uradili njemu i njegovom bratu u naletu nepromiljenosti i neznanja. Nita vie ne dodaje osim to spominje milost koju je Allah darovao njemu i bratu njegovu obrazlaui tu milost bogobojaznou, strpljenjem i Allahovom pravednou u nagraivanju. Pred njihovim oima i srcima se ukazala slika onoga ta su uradili Jusufu; prekriva ih ponienje i stid u suoenju s njime; uzvraa im 45

dobroinstvom, a oni su pogrijeili blag je prema njima d ok su oni bili nepromiljeni plemenito postupa s njima dok su oni prema njemu neasni bili: ((Allaha nam, " - rekoe oni - ('Allah te je nad nama uzvisio, mi smo zaista zgrijeili" (12/91) priznanje greke, priznanje grijeha i potvrda da ga je Allah uzvisio iznad njih poloajem, blagou, bogobojaznou i dobroinstvom. Jusuf uzvraa na to oprostom, pomilovanjem i zavretkom sramotne i nelagodne situacije. To je karakter plemenita ovjeka. Jusuf uspjeno prolazi kroz iskuenje blagodatima kao to je ranije uspjeno prebrodio kunju tekoom i nevoljom. On je od onih koji dobra djela ine. 1a vas sada neu koriti" - ree - ('Allah e vam oprostiti, od milostivih On je najmilostiviji!" 02/92J nemam vam sada prigovora ni grdnje. U mojoj je dui ta stvar zavrena definitivno i nema joj vie traga. Allah e vam oprostiti jer je On najmilostiviji. Potom govor prebacuje na drugu temu, na sluaj njegova oca ije oi pobijeljee od alosti i tuge. On uri da ga obraduje, uri da se sretne s njime, uri da otkloni alost i tugu iz njegova srca, klonulost iz tijela i pomuenost iz vida: 'iQvu koulju moju odnesite i na lice moga oca je stavite, on e progledati, i svu eljad svoju mi dovedite."' (12/93). Kako je znao ]f.tsuf da e njegov miris povratiti njegovom ocu pomueni vid? To je ono emu ga je Allah poduio. Iznenaenje u mnogim sluajevima ini uda. A zato da ne bude nadnaravno udo, ta Jusuf je

vjerovjesnik i poslanik, a i J akub je vjerovjesnik i poslanik? Od ovoga momenta mi se nalazimo pred iznenaenjima u kazivanju, jednim iza drugog, sve dok se ne zavre njegove sugestivne scene tumaenjem sna maloga djeaka. I kada karavana napusti Misir, otac njihov ree: (Ja zbilja osjeam miris fii,sufov, samo ne recite da sam pomatuhio" o2/94J 46

miris Jusufov! Sve osim ovo. Nikom ni na kraj pameti ne pada da je Jusuf jo meu ivima nakon ovog dugotrajnog vremena. I da on ima miris kojeg osjea ovaj iznemogli starac! Ja osjeam miris Jusufov, samo da ne kaete: omatuhljeli starac: samo ne recite da sam pomatuhio, povjerovali bi sa mnom u miris odavno odsutnog, koji osjeam. Kako je ]akub osjetio miris Jusufov od onog momenta kada je karavana napustila Misir? Odakle napustila? Neki komentatori kau: Od momenta kada je napustila Egipat, on je osjetio miris koulje sa ove velike udaljenosti. Ali nema dokaza za to u tekstu. Moda su mislili: Kada karavana proe kroz raspua puteva u zemlji kan' anskoj i usmjeri se ka Jakubovoj mahali, sa bliske udaljenosti. Mi ovim ne poriemo da je mogue da se desi neobino djelo vjerovjesniku, kao to je ]akub, od strane jednog vjerovjesnika kao to je Jusuf. Mi samo elimo da se zadrimo kod granica znaenja kur'anskog konteksta ili autentinog, vjerodostojnog predanja, a znaenje teksta ne nudi onaj domaaj koji ele komentatori. Ali oni iz Jakubovog okruenja nisu imali ono to je on dobio od svoga Gospodara, pa nisu osjetili miris Jusufov kojeg je on osjetio. "Allaha nam," - rekoe oni - l(ti i sada kao i prije grijei" (12/95) grijei u pogledu ]flsufa, grijei iekujui ga, a on je otiao pravcem iz kojeg nema povratka. Meutim, daleko iznenaenje se dogaa, a iza nje slijedi drugo iznenaenje:

A kad glasonoa radosne vijesti doe, on stavi koulju na lice njegovo i on progleda (12/96) iznenaenje zbog koulje. Ona je dokaz postojanja Jusufa i blizine susreta s njim. I iznenaenje zbog povratka vida nakon to su mu oi bile pobijeljele. Ovdje ]akub spominje sutinu onoga to je nauio od svoga Gospodara. Onoga o emu im je ranije govorio pa ga nisu razumjeli: "Zar vam ne rekoh"- ree - "da ja znam od Allaha ono to vi ne znate?" (12/96). "O oe na;" - rekoe oni - "zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista zgrijeili" (12/97) 47

naziremo iz ovoga da u srcu Jakubovu ima neki otklon prema njegovim sinovima, da on jo nije uklonjen, iako im obeava da e traiti oprost za njih nakon otklanjanja smetnje, smirivanja i odmora: "Zamoliu Gospodara svoga da vam oprosti" - odgovori on - 'Jer On prata i On je milostiv" (12/98). Formuliranje njegovog izraza sa rjeju sewfe kojom se oznaava budua radnja - aludira na ranjeno i uvrijeeno ljudsko srce. Kontekst dalje iznosi iznenaenja kazivanja. Preskae vrijeme prostor da bi se sreli u posljednjoj, sugestivnoj i uzbudljivoj sceni: I kad izioe pred ]U.Su/a, on privi roditelje svoje na grudi i ree: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, osloboeni!" 02/99). I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonie, pa on ree: "O oe moj, ovo je tumaenje moga sna nekadanjeg. Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon to je ejtan izmedu mene i brae moje bio razdor posijao. Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoe, i On, zaista, sve zna i mudar je o2/100J. Divna li prizora! N akon prolaska godina i dana, nakon oaja i beznaa, nakon bola i tjeskobe, nakon kunje i ispita, nakon velike enje, neizmjerne alosti i estoke tuge! Krasna li prizora, punog emocija, ustreptalosti, radosti i suza!

Divne li zavrne scene spojene sa poetkom kazivanja! On je u sreditu nepoznatog i nevienog, a ovo u realnom ivotu. Jusuf se u svemu ovome sjea Allaha i ne zaboravlja Ga: I kad izioe pred ]U.Su/a, on privi roditelje svoje na grudi i ree: "Nastanite se u Misiru, svakog straha, ako Bog da, osloboeni!" (12/99). Spominje svoj san i vidi njegovo tumaenje pred sobom u vidu sedde koju mu ine braa - a roditelje svoje posadio na mjesto gdje on 48

sjedi kao to je vidio jedanaest planeta, Sunce i Mjesec kako mu seddu ine: I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonie, pa on ree: "O oe moj, ovo je tumaenje moga sna nekadanjeg. Gospodar moj ga je ispunio o21100J. Potom spominje Allahovu blagodat prema njemu: Allah je bio dobar prema meni kad me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon to je ejtan izmeu mene i brae moje bio razdor posijao (12/lOOJ. Spominje Allahovu milost u Njegovu planiranju radi ostvarenja Njegovog htijenja: Gospodar moj je zaista milostiv onome kome On hoe (12/100). Ostvaruje svoju volju milostivo, precizno i skriveno tako da je ljudi ne osjeaju i ne zamjeuju: ... i On, zaista, sve zna i mudar je (12/100J. Isti iskaz koji je izrekao Jakub kada mu je on ispriao svoJe snovienje na poetku kazivanja: Gospodar tvoj, zaista, sve zna i mudar je" (12/6). Tako se podudaraju poetak i kraj ak i u izrazima. Prije nego to se spusti zastor na uzbudljivu zavrnu scenu, vidimo Jusufa kako se povlai i udaljava od susreta, zagrljaja, veselja, radosti, asti,

vlasti, raskoi i sigurnosti. Usmjerava se svome Gospodaru velianjem onoga koji zahvaljuje i koji stalno Allaha spominje. Sva njegova molba - u trenucima sjaja vlasti i radosti ostvarenja snova - je da ga njegov Gospodar usmrti kao muslimana i da ga pridrui onima koji su dobri: Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i nauio me tumaenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu; daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!" (12/101). 49

Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti 02/10V dao si mi vlast, poloaj, ast i imetak. To su ovozemne blagodati. i nauio me tumaenju nekih snova.' (12/10V doekivanjem krajnjeg ishoda i nainom interpretacije snovienja. Tvoje blagodati, moj Gospodaru, spominjem i nabrajam. O Stvoritelju nebesa i Zemlje a2110V Tvojom rijeju si ih stvorio, u Tvojoj ruci je njihova sudbina, Tvoja mo je iznad njih i njihovih stanovnika. Ti si Zatitnik moj i na ovom i na onom svijetu (12/IOV Ti si Pomaga i Zatitnik. Moj Gospodaru, to je Tvoja blagodat, a ovo je Tvoja mo. Gospodaru moj, ne traim i ne molim od Tebe vlast, ni zdravlje, ni imetak. Gospodaru, ja traim i molim od Tebe ono to je trajnije i vrijednije: daj da umrem kao musliman i pridrui me onima koji su dobri!" (12/101) -

tako sa scene nestaje ast i vlast, iezava radost susreta, okupljanje porodice i pomirenje brae, a izlazi na vidjelo prizor usamljenog roba koji se obraa svome Gospodaru da sauva njegov islam sve dok ga ne usmrti i da ga pridrui onima koji dobra djela ine. To je apsolutni uspjeh u posljednjem ispitu. 50

Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odluili, i kada su onako lukavi bili (12/I02J. A veina ljudi, ma koliko ti elio, nee biti vjernici (12/103). Ti od ovih ne trai nagradu za Kur'an, on je samo opomena svim svjetovima (1.2/104). A koliko ima znamenja na nebesima i na zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreu! (12/105). Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim (1.2/106). Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, nee stii ili da ih as sueni nee iznenaditi, a da oni to nee ni primijetiti? 02/107).

Reci: ((Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim" (12/IOB). A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skonali oni prije 51

njih, - a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali - zar se neete opametiti! 02/J09J. I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomiljati da e ih lacima proglasiti, pomo Naa bi im dola: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naa ne bi mimoila narod nevjernic"ki (12/llOJ. U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmiljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje (12/IW. Kazivanje o Jusufu je zavreno i sada dolaze osvrti i pogovori na njega. Pogovori na koje smo ukazali u uvodnom govoru o ovoj suri. U tim osvrtima i pogovorima sadrane su i raznovrsne opaske, mnogobrojne naznake i inspirativni izleti na stranice Kosmosa, u dubine due, u povijesne dogaaje i u nepoznati svijet nadnaravnog iza ovog poznatog, postojeeg svijeta. Izloit emo to prema redoslijedu u kontekstu, a taj redoslijed ima poznati cilj. To kazivanje nije bilo rasprostranjeno u narodu u kojemu je odrastao Muhammed (alejhi' s-selam) i kojem je potom poslan kao Poslanik. Ono sadri tajne koje ne poznaju osim same linosti kazivanja koji su ih proivljavali, a iza njih su prola stoljea. Ve su ranije, u poetku sure, spomenute rijei Uzvienog Allaha: Objavljujui ti ovaj Kur'an, Mi tebi o naJ1jepim dogaajima kazujemo iako prije njega nisi doista nita znao 02/3J Evo, On sada, nakon zavretka kazivanja, daje pogovor na njega, vezujui time njegov kraj s njegovim poetkom:

Eto to su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odluili, i kada su onako lukavi bili (I2/I02J to kazivanje koje je izloeno u kontekstu nepoznate su vijesti koje ti ne poznaje, ali Mi ih objavljujemo tebi, a dokaz i znak da je to Objava jeste injenica da su to za tebe nepoznate vijesti. Ti nisi bio s njima kada su se oni okupili i dogovorili planirajui spletku o kojoj se govori u kazivanju na odgovarajuem mjestu. Spletkarili su protiv jusufa i protiv svoga oca. 52

Planirali su ta da rade nakon pritvaranja njihova brata osamljujui se uz saaptavanje, a i to je vrsta spletke u znaenju planiranja. Isti je sluaj i sa spletkom koju su skovale ene protiv JUsufa, kao i vladarevi ljudi trpajui ga u zatvor. Sve je to spletka i urota kojoj nisi bio svjedok, pa da o njoj kazuje, ve je to Objava navedena u suri, koja potvruje taj dogaaj kao i druga pitanja tog vjerovanja i ove vjere, a ona su razasuta u mnogobrojnim prizorima i scenama ovog kazivanja. Potvrda Objave, sugestivnost kazivanja, opaske i dodiri koji pokreu srca, iziskuju da ljudi vjeruju u ovaj Kur'an. Oni vide Poslanika (alejhi' sselam) , znaju njegovo stanje, zatim uju ono to uju, pa opet veina ljudi ne vjeruje. Oni, takoer, prolaze pored dokaza razasutih na stranicama egzistencije ne obraajui panju na njih i ne uoavajui njihov smisao, kao onaj ko okrene svoje lice pa ne vidi ono to je ispred njega. Pa ta onda da oekuju? Allahova kazna ih moe iznenada zadesiti, a da oni nee ni primijetiti: A veina ljudi, ma koliko ti elio, nee biti vjernici 02/103J. Ti od ovih ne trai nagradu za Kur'an, on je samo opomena svim svjetovima 02/104). A koliko ima znamenja na nebesima i na zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreu! 02/105J. Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim (12/106). Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, nee stii ili da ih as sueni nee iznenaditi, a da oni to nee ni primijetiti? 02/107).

Poslanik (alejhi' s-selam) veoma je prieljkivao i udio za vjerovanjem svoga naroda elei da im prenese dobro koje mu je dolo iz milosti prema njima, s obzirom da politeiste oekuje tjeskoban ovozemni ivot i kazna na onom svijetu. Ali Allah koji zna ljudska srca, poznaje njihove karaktere i stanja, obavjetava ga da njegova velika elja za njihovim imanom nee uvesti idolopokloniko mnotvo u vjeru, jer oni, kao to se kae u ovim ajetima, prolaze pored mnogobrojnih znamenja okreui glavu od njih. Ovo okretanje ne kvalificira ih za iman i ne 53

omoguava im da se okoriste Njegovim dokazima razasutim na horizontima. Tebi nije potreban njihov iman, jer ne trai od njih nagradu zbog Upute. Njihovo okretanje od Upute je doista udnovato, a ona im se nudi bez cijene i protunaknade: Ti od ovih ne trai nagradu za Kur'an, on je samo opomena svim svjetovima (12/104). Podsjea ih na Allahova znamenja, usmjerava njihove poglede i misli ka njima; a oni su ponueni svim svjetovima; nema monopola nad njima neka nacija, rasa ili pleme; nema za njih cijene koju neko ne bi mogao platiti, pa bi u tom sluaju bogati bili u prednosti nad siromanim, niti imaju uvjeta koje neko ne bi bio u stanju ispuniti, pa bi snani bili u prednosti nad nemonim. Oni su samo opomena i podsjeanje svim svjetovima, opa, sveobuhvatna trpeza postavljena za onoga ko eli. A koliko ima znamenja na nebesima i na Zemlji pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreu! 02/10.5). Znamenja koja ukazuju na Allaha, Njegovu jednou i mo, mnogobrojna su i razasuta u prostorima Kosmosa, izloena oima i pogledima, na nebesima i na Zemlji, prolaze pored njih ujutro i naveer, i po noi i po danu; ona govore i gotovo da pozivaju ljude njima; vidljiva su i nameu se oima i osjeanjima; nadahnjuju ukazujui se i srcima i umovima. Meutim, oni ih ne vide, ne uju njihov zov i ne osjeaju njihov duboki ritam i ton. Jedan trenutak razmiljanja o izlasku i zalasku Sunca, asak razmiljanja o sjenci koja se polagahno smanjuje ili poveava, asak

promiljanja o prepunom okeanu, vodoskoku i bistrom izvoru, trenutak razmiljanja o rastuoj biljci, njenom pupoljku, rascvjetaloj rui i sasuenom itu, trenutak razmiljanja o ptici koja lebdi u zraku, ribi koja pliva u vodi, crvu koji gmie, mravu koji hodi i ostalim skupinama i zajednicama ivotinja, insekata i gmizavaca, trenutak razmiljanja ujutro ili naveer, u miru noi ili vrevi dana, jedan trenutak u kojem ljudsko srce osluhne ritmove i zvukove ovog udesnog univerzuma, samo jedan takav trenutak dovoljan je da ovo srce zavibrira vibracijom istinske spoznaje i da se odazove pod tim djelovanjem, pored kojih prolaze, od kojih oni glave okreu. Stoga, veina ljudi ne vjeruje. 54

ak i kod onih koji vjeruju politeizam se, u nekom od svojih oblika, infiltrira u njihova srca. isti iman zahtijeva stalnu budnost koja e odstranjivati iz srca jednu za drugom svaku ejtansku primisao i svaki zemaljski obzir u svakom pokretu i postupku tako da svi oni budu iskljuivo u ime Allaha, mimo nekog drugog. Iskreni i isti iman zahtijeva potpunu odlunost u pitanju vlasti nad srcem, postupkom i ponaanjem, tako da u srcu postoji ispovijedanje vjere samo Allahu (Uzvienom) , a u ivotu pokornost samo Jednom Gospodaru ija je volja nezaustavljiva: Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim (12/106) smatraju ravnim neku od zemaljskih vrijednosti u njihovoj procjeni dogaaja, stvari i linosti. Pridruuju neki od razloga i uzroka Allahovoj moi u pitanju koristi i tete. Idolopoklonici su u pitanju ispovijedanja vjere nekoj sili mimo Allahove, kao to je vladar ili rukovodilac koji ne crpi uputstva samo iz Allahovog eriata. Idolopoklonici su u pitanju vezivanja nade za nekog od robova, mimo Allaha, openito. Politeisti su, kada se radi o rtvovanju proetom iekivanjem potovanja i glorifikacije od strane ljudi. Politeisti su kada je u pitanju borba radi ostvarenja neke koristi ili odstranjenja neke tete, ali ne u ime Allaha. Idolopoklonici su u ibadetu u kojem je, pored Allahovog, vano i neko drugo lice. Zato Poslanik (alejhi'sselam) kae: '1dolopoklonstvo kod vas je skrivenije od hoda mrava."7 U hadisima se navode i drugi primjeri ove latentne idolatrije: Biljei Tirmizi - smatrajui ga hasen hadisom - predanje od Ibni Omera: "Ko se zakune neim drugim, mimo Allaha, poinio je irk."

Ahmed, Ehu Davud i drugi biljee hadis od Ibni Mes'uda (Allah bio njime zadovoljan) koji kae: Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) je rekao: "Zapis i amulet su irk." U Musnedu Imam-i Ahmeda koji prenosi od Ukbea ibni Amira stoji da je Poslanik (alejhi's-selam) rekao: "Ko objesi zapis uinio je irk". Od Ehu Hurejrea - njegovim lancem prenosilaca - biljei se hadis: Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) je rekao: "Allah kae: Ja sam neovisan od ortakluka. Ko uradi neko djelo pridruujui Mi u tome nekog drugog, ostavljam i njega i njegova ortaka." Biljei ga hafiz Ebu J a' la El-M useli, sa svojim lancem prenosilaca. 55

hnam Ahmed biljei od Ebu Seida ibni Ebi Fudale koji kae: uo sam Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) da kae: "Kada Allah sakupi i prve i posljednje u Danu u koji nema sumnje, povikat e glasnik: Ko je uinio idolatriju radei neko djelo radi Allaha, neka nagradu za njega trai od nekog drugog, mimo Allaha, jer je Allah najneovisniji od ortakluka." hnam Ahmed takoer biljei hadis - sa svojim lancem prenosilaca od Muhammeda ibni Lebida, daje Allahov Poslanik (alejhi's-selam) rekao: ''Najvie ega se plaim za vas jeste najneznatniji politeizam." Upitae: A ta je to najneznatniji politeizam, Allahov Poslanie?" Kae: "licemjerstvo pokazivanjem pred ljudima. Allah (Uzvieni) rei e na Sudnjem danu, kada ljudi dou sa svojim djelima: Idite kod onih kojima ste se pokazivali na dunjaluku pa vidite hoete li nai nagradu kod njih." Ovo je skriveni politeizam koji zahtijeva stalnu budnost da bi se sauvalo od njega i zadrao iman istim. Postoji i jasni, vidljivi, oiti politeizam, a to je ispovijedanje vjere i predanost nekome, mimo Allaha, u nekom od pitanja ivota. Ispovijedanje vjere i predanost zakonu kome se obraa za presudu - a to je, bez pogovora, izriiti politeizam -, ispovijedanje vjere u pitanju neke tradicije i obiaja kao to je preuzimanje nekih blagdana i zborovanja koje su ljudi izmislili i uveli, a koje nije Allah propisao; ispovijedanje vjere kroz noenje neke odjee, suprotno Allahovoj naredbi o pokrivanju, koja otkriva ili obiljeava sramotne dijelove tijela za koje Allahov eriat izriito propisuje da se pokriju ... Problem u ovim pitanjima prelazi granice zone grijeha i krivice zbog prijestupa kada to postane pokornost, povinjavanje i predanost vladajuem

drutvenom obiaju koga su proizveli ljudi, a istovremeno se ostavlja jasna naredba od Gospodara ljudi. Tada to vie nije grijeh, ve idolatrija - irk. Jer to upuuje na ispovijedanje vjere i povinjavanje nekome drugom mimo Allaha u onome to je suprotno Allahovoj naredbi. S tog aspekta, to je vrlo ozbiljna i opasna stvar. Otuda Allah i kae: Veina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim (12/106). To se odnosi na one sa kojima se Allahov Poslanik suoavao na Arabijskom poluotoku, a obuhvata i sve druge bez obzira na protok vremena i promjenu mjesta. 56

Potom, ta oekuje one koji glavu okreu od AHabovih znamenja izloenih na stranicama Univerzuma, nakon njihovog okretanja od ajeta Kur'ana za koje im niko ne trai nagradu? ta oe-kuju? Zar mogu biti sigurni da ih nevolja, kao Allahova kazna, nee stii ili da ih as sueni nee iznenaditi, a da oni to nee ni primijetiti? (12/107). To je snaan doticaj njihovih osjeanja ne bi li se probudili iz nemara i da se upozore na posljedicu ovog nemara. Allahova kazna, iji rok niko ne zna, moe ih svakog asa stii i obuhvatiti, a moda je i as sueni pred vratima, pa da im pokuca na vrata strani, jezivi dan iznenada, a da to i ne primijete. Skriveni, nevidljivi svijet je iza zatvorenih vrata, ne moe do njega doprijeti ni oko ni uho; niko ne zna ta se ovog trenutka moe desiti, pa kako nemarni mogu biti sigurni? Kada su ajeti ovog Kur'ana koji sadri dokaz poslanstva, i kada su znamenja kojih je pun Univerzum izloena pogledima, pa ako oni i pored jednih i drugih prolaze okreui glavu i Allahu druga pripisuju javno ili tajno, a oni su u veini, Poslanik (alejhi's-selam) kroi i ide svojim putem i oni koji su prihvatili njegovu uputu ne skreui s njega, a ni ne povodei se za zalutalim: Reci: ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim" (12/108). Reci: "Ovo je put moj" 02/108) jedan, Pravi Put, nema u njemu krivine, ni sumnje ni nejasnoe . ... ja pozivam k Allahu, imajui jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me

slijedi (12/108) mi idemo pomou Allahove Upute i svjetla, znamo dobro Put, kroimo njime sa znanjem, shvatanjem i spoznajom, ne posremo, ne istraujemo teren niti nagaamo. On je apsolutno pouzdan, jasan i osvijetljen. Mi ne pripisujemo Allahu ono to ne dolikuje Njegovoj Boanskoj poziciji. Odvajamo se i distanciramo od onih koji mu nekoga ravnim smatraju: ... ja Njemu nikoga ne smatram ravnim 02/108) ni javnom ni tajnom idolatrijom. 57

Ovo je moj Put, pa ko hoe neka ga slijedi, a ko nee, pa ja nastavljam svojim Pravim Putem. Sljedbenici poziva k Allahu moraju uiniti ovo izdvajanje i distinkciju, moraju obznaniti da su samo oni Ummet - zajednica, da se razlikuju od onoga koji ne vjeruje njihovim vjerovanjem, ne ide njihovim putem, ne povinjava se njihovom vodstvu, da se jasno distanciraju i ne mijeaju. Nije dovoljno da pripadnici ove vjere pozivaju u nju dok su istovremeno utopljeni u dahilijjetsko drutvo. Takvo pozivanje nee rezultirati neim znaajnim. Oni moraju od prvog dana objaviti da se oni razlikuju od dahilijjeta, da se izdvoje u posebnu zajednicu ija je spona posebno vjerovanje, a adresa islamsko vostvo. M oraju se razlikovati od dahilijjetskog drutva i moraju praviti razliku izmeu svoga i vodstva dahilijjetskog drutva, takoer. Njihovo utapanje i razvodnjavanje u dahilijjetskom drutvu, kao i zadravanje pod pokroviteljstvom dahilijjetskog vodstva anulira svaku vlast koju nosi u sebi njihova vjera i eliminira svaki trag i utjecaj koji moe ostvariti njihov poziv i privlanost koju moe imati novi poziv. Ova istina nije ograniena samo na poslaniku misiju meu idolopoklonicima. Njen domaaj i opseg vaenja je opseg ove misije kad god se povrati dahilijjet i kad god ovlada ivotom ljudi. Dahilijjet dvadesetog stoljea ne razlikuje se u svojim temeljnim odrednicama i karakternim obrisima od svakog drugog dahiliijeta s kojim se islamski poziv suoio tokom povijesti.

Oni koji misle da e neto postii putem srastanja i utapanja u dahilijjetsko drutvo i dahilijjetska stanja i blagim provlaenjem islamskog poziva kroz ta drutva i stanja, takvi ne shvataju prirodu ove vjere niti nain na koji treba pokucati na srca. Pripadnici i sljedbenici ateistikih pravaca otkrivaju svoj znak, svoje lice i pravac. Zar da sljedbnici poziva u islam ne otkriju i ne istaknu svoj zasebni znak, svoj zasebni pravac i svoj put koji se u potpunosti razlikuje od puta dahilijjeta? Zatim dolazi kratki osvrt na Allahovu zakonitost vezanu za Njegove Poslanice i na neka Allahova znamenja na Zemlji kroz sudbine prethodnika. Muhammed nije izuzetak meu poslanicima i njegova misija 58

i poslanstvo nije presedan meu poslanstvima. Posljedice i skonanja onih koji su poslanike u la ugoniti ranije izloena su znamenja na Zemlji. A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali. Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skonali oni prije njih, - a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali - zar se neete opametiti! (12/I09J. Promatranje tragova prolih naroda potrese i uzdrma srca. ak i srca umiljenih i oholih. Trenuci vraanja u mati unazad i prisjeanja njihovih kretanja, mirovanja, komeanja, zamiljanje kako su ivi, kako odlaze i dolaze u ova mjesta, strahuju i nadaju se, ude i oekuju. A evo ih, poslije toga, mirni, bez osjeaja i pokreta. Nastambe im prazne i puste; poklopilo ih nitavilo, a s njime su nestala i njihova osjeanja, njihovi svjetovi, ideje, kretanja i mirovanja, njihov dunjaluk koji su gledali i koji je bio u njihovim srcima i osjeanjima. Ove kontemplacije i razmiljanja uzdrmaju estoko ljudsko srce bez obzira koliko ono bilo nepokorno, nemarno i tvrdo. Zato Kur'an, s vremena na vrijeme, uzima ljude za ruke da ih zaustavi pored stratita prolih naroda: A Mi smo i prije tebe samo ljude slali, graane kojima smo objave objavljivali 02/I09J nisu bili meleki niti neka druga stvorenja. Bili su ljudi kao i ti iz naseljenih mjesta, a ne iz pustinje, kako bi bili istananijeg osjeanja, blae naravi i strpljiviji u podnoenju tereta i obaveza pozivanja i upuivanja. I tvoje je poslanstvo na tragu Allahovog Puta i zakonitosti u vidu slanja mukaraca kojima Objavu dajemo.

Zar ovi ne putuju po svijetu, pa ne vide kako su skonali oni prije njih (12/109) pa da spoznaju da je i njihova sudbina kao i sudbina onih prije njih, da e ih Allahova zakonitost, ije je djelovanje vidljivo i oito na ostacima prolih naroda, sustii i da je njihova sudbina na zemlji na tragu nestanka: ... a onaj svijet je doista bolji za one koji se budu Allaha bojali. <I2!I09J bolji je od ovoga svijeta u kome nema stalnog boravka . .. . zar se neete opametiti! 02/109J 59

pa promislite o Allahovim zakonitostima primiJenjenim na prethodnicima? Zar se neete opametiti pa dati prednost trajnom nad prolaznim uivanjem? Potom predoava kritine momente u ivotu Poslanika, neposredno prije odluujueg asa u kome se ostvaruje Allahovo obeanje i nastupa Allahova zakonitost koja ne izostaje i ne odstupa: I kad bi poslanici gotovo nadu gubili i pomiljati da e ih lacima proglasiti, pomo Naa bi im dola: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naa ne bi mimoila narod nevjernic"li 02/110) strana sila koja ocrtava obim nevolje i tjeskobe u ivotu poslanika dok se suoavaju sa nevjerovanjem, sljepilom, tvrdokornou i poricanjem! Vrijeme prolazi, oni pozivaju, a mali broj im se odaziva. Godine se smjenjuju, a neistina u punoj svojoj snazi, s brojnim pristalicama, dok su na drugoj strani vjernici malobrojni i sa neznatnom snagom. To su teki momenti. Zlo se prsi, dominira, napada i obmanjuje. Poslanici iekuju obeanje, a ono se ne realizira na zemlji. Naumpadaju im razne slutnje i primisli. Nisu li to lacima proglaeni? Ne gube li im to due nadu u dolazak pomoi na ovome svijetu? Poslanici ne mogu imati takav stav osim kada nevolja, tekoa i tjeskoba prelaze granice ljudske izdrljivosti. Nisam prouio ovaj ajet i drugi ajet: Zar vi mislite da ete ui u dennet, a jo niste iskusili ono to su iskusili oni koji su prije vas bili i nestali? Njih su satirale neimatina i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, i oni koji su s njim vjerovali uzviknuli: ((Kada e ve jednom Allahova pomo!?" <21214J, nisam prouio

ovaj ili taj ajet, a da nisam osjetio drhtavicu od zamiljanja jeze koja je dostigla takav nivo kod Poslanika i od zamiljanja straha koji se krije iza tih primisli, potresajue nevolje koja je tako estoko prodrmala duu poslanika, njegovo psihiko stanje u tim trenucima i nepodnoljivi bol koji osjea. U trenutku kada nevolja u potpunosti prevlada, tjeskoba doe do gue poslanika i kada nestane i posljednjeg atoma snage, u tom asu dolazi potpuna, odluujua i definitivna pomo i pobjeda: ... pomo Naa bi im dola: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naa ne bi mimoila narod nevjerniki (12/110). To je Allahova zakonitost u pogledu misija. Tekoe i nevolje su neizbjene, i kada se iscrpi sva preostala snaga i napor, dolazi pomo 60

nakon gubljenja nade u sve vanjske uzroke za koje se ljudi hvataju; dolazi pomo od Allaha i spaavaju se oni koji zasluuju spas; spaavaju se od propasti koja pogaa one koji nisu vjerovali; spaavaju se od progona i nasilja koje su nad njima provodili silnici. Allahova kazna sustie zlikovce unitavajui ih i iskorjenjujui; ne mogu joj se suprotstaviti niti ih od nje moe spasiti prijatelj ni pomaga. To je stoga da pomo ne bude jeftina, pa, shodno tome, i misije neozbiljne. Kada bi pomo bila jeftina, svaki dan bi se javljao neki agitator i propagator s misijom koja ga nita ne kota, ili ga kota malo. A pozivanje u Istinu ne moe biti igrarija ni zabava. To su pravila i programi za ljudski ivot koje treba zatititi i uvati od hvalisavih agitatora. Takvi ne podnose napore i odgovornost poziva i stoga se plae da se pozovu na njega, a kada to uine, nisu u stanju ponijeti tu odgovornost i obavezu i odustaju. Istina se od neistine saznaje na poligonu potekoa u kojima samo uvjereni i iskreni ostaju vrsti i nepokolebljivi; oni koji ne naputaju pozivanje Allahu, pa makar pomislili da im pomo nee stii za ivota na ovome svijetu. Pozivanje Allahu nije kratkorona trgovina koja ili donosi konkretnu, fiksiranu pomo na ovome svijetu, ili je trgovci ostavljaju radi druge trgovine, izglednije dobiti i lake zarade. Onaj ko se prihvati pozivanja Allahu u dahilijjetskim drutvima - a dahilijjetska su ona drutva koja se pokoravaju i slijede nekoga drugog mimo Allaha u bilo kojem vremenu ili prostoru - mora se psihiki pripremiti na to da nee imati ugodno putovanje niti da e obavljati kratkoronu materijalnu trgovinu. Treba biti siguran u to da e se suoiti sa monicima koji posjeduju snagu i imetak, koji posjeduju sposobnost obmanjivanja i manipulacije masama, tako da

one vide crno bijelim, a bijelo crnim; kao to takoer posjeduju sposobnost hukanja i okupljanja samih tih masa protiv onih koji pozivaju Allahu potiui njihove strasti i plaei ih da ovi aktivisti ele da im zabrane i onemogue te njihove prohtjeve i ejfove. Moraju biti sigurni da je pozivanje Allahu veoma zahtjevno i s mnogo odgovornosti i da je prikljuivanje tom pozivu nasuprot dahilijjetskom otporu takoer zahtjevno i odgovorno. Zato se njemu i ne prikljuuju - u poetku potlaene i poniene mase. U njega se ukljuuje odabrana skupina u cijeloj generaciji, oni koji preferiraju sutinu ove vjere nad rahatlukom i sigurnou i riad sveukupnim uivanjima ovozemnog ivota. Broj pripadnika ove odabrane skupine uvijek je veoma mali. Ali Allah presuuje po istini i pravdi izmeu njih i njihova naroda nakon borbe koja moe biti dugotrajna ili kratkotrajna. I samo tada mase ulaze u Allahovu vjeru u skupinama. 61

U kazivanju o Jusufu ima razliitih vrsta tekoa i kunji. U bunaru, u upravnikovom domu i u zatvoru. Ima i razliitih oblika gubljenja nade u ljudsku pomo. Zatim je svretak bio dobar za one koji se bili bogobojazni - kao to je to Allahovo istinsko obeanje koje ne izostaje. Kazivanje o Jusufu je samo jedan od primjera kazivanja o poslanicima. U njemu je pouka za onog ko shvata, u njemu je potvrda onoga to je objavljeno u prijanjim objavljenim Knjigama, bez povezivanja izmeu Muhammeda i ovih Knjiga. Zato nije mogue da ono s ime je on doao bude izmiljen govor. Lai i izmiljotine ne potvruju jedna drugu, ne rezultiraju uputom niti u njima vjerniko srce pronalazi smirenost i milost: U kazivanjima o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur'an nije izmiljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objanjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje (12/111). Tako se podudaraju poetak i svretak u ovoj suri, kao to su se podudarali poetak i svretak u kazivanju. Pogovori na poetku i kraju kazivanja, a i tokom samog kazivanja, dolaze usklaeno sa sadrajem kazivanja, nainom interpretacije i izrazima, takoer, ostvarujui na taj nain duhovni cilj u potpunosti, kao i umjetnike efekte, uz istinitost kazivanja i podudarnost sadraja sa stvarnou. Kazivanje je poelo i zavrilo u jednoj suri, jer njena priroda zahtijeva ovaj nain interpretacije. Jer to je san koji se ostvaruje malo pomalo, dan iza dana, etapu iza etape. Pouka se ne upotpunjuje - kao ni umjetnika usklaenost - osim ako kontekst slijedi etape i faze kazivanja sve do njegovog kraja. Izdvajanje jednog njegovog dijela na nekom mjestu ne

ostvaruje nita od svega spomenutog, kao to to ostvaruje izdvajanje nekih dijelova u kazivanjima o drugim poslanicima, kao npr. serija 'kazivanja o Sulejmanu i Belkisi, ili kazivanje o roenju Merjeme, ili serijal kazivanja o roenju Isaa, ili kazivanje o Nuhu i Potopu itd. Ovi dijelovi kazivanja ispunjavaju svoj cilj u potpunosti tamo gdje su smjeteni. Doim, kazivanje o Jusufu zahtijeva da se navede u cijelosti sa povezanim dijelovima i scenama od poetka pa do kraja. Istinu je obznanio Uzvieni Allah: Objavljujui ti ovaj Kur'an, Mi tebi o na;1jepim dogaajima kazujemo iako prije njega nisi doista nita znao 02/3). 62

SURA AR-RA'D ORJAVI.JENA U MEKKI IMA 43 lU 45 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! esto se zadrim pred kur' anskim tekstovima plaei se da ih dotaknem svojim ljudskim ogranienim stilom i pogrijeim premeui ih svojim ljudskim prolaznim izrazom. Ova sura u cjelini, kao i sura El-En' am prije nje, sadri tekstove da se skoro ne usuujem da ih dotaknem komentarom ili objanjenjem. Meutim, ta da inim jer ivimo u pokoljenju kome se mora predoiti Kur'an sa vie objanjenja njegove prirode, programa, tema i stavova, jer su se ljudi udaljili od atmosfere u kojoj je Kur'an objavljen, udaljili od interesiranja i cilja radi kojih je objavljen - nakon to se rastopio i presuio smisao Kur' ana i njegova stvarna obuhvatnost u njihovim osjeajima i poimanjima i nakon to su udaljili u svojim osjeajima

kur' anske termine od njihova znaenja. Ovi ljudi ive u dahilijjetu kao to je bio dahilijjet i u vrijeme objave Kur'ana i s kojima se Ku' an suoio. Meutim, ljudi naeg vremena ne istupaju sa Kur' anom da bi se suoili sa dahilijjetom, kao to su to radili oni u vrijeme kada im je Kur'an bio objavljen. Bez ove dinaminosti ljudi nee spoznati tajne ovog Kur'ana. Tajne ovog Kur'ana ne moe spoznati onaj koji sjedi. Njega moe spoznati samo ovjek koji vjeruje u njega, nastupa u ime Kur' ana u suoavanju sa dahilijjetom da bi ostvario smisao Kur'ana i njegov stav. Uz sve ovo pogaa me strah i drhtavica kad god se prihvatirr. tumaenja ovog Kur'ana! 6

Direktni ritam ovog Kur'ana u mom osjeaju ja ne mogu prevesti svojim rijeima i izrazima, jer stalno primjeujem veliku prazninu izmedu onoga to osjeam, vezano za Kur'an, i onoga to iznosim ljudima u ovom Okrilju. Sada spoznajem u sutini bit razlike izmeu naeg pokoljenja u kome ja ivim i pokoljenja koje se direktno suoilo sa ovim Kur'anom. Oni su bili direktni sagovornici sa Kur'anom, primali su njegov ritam u svojim osjeajima, njegove slike i okrilje, njegova usmjerenja i upuivanja. Oni su direktno postupali prema sadraju Kur'ana, odazivali mu se neposredno, istu pali s tim pri suoenju sa dahilijjetom da bi ostvarili smisao Kur' ana u svom poimanju. Osim toga, oni su u svom kratkom ljudskom ivotu ostvarivali tu nadnaravnost sa apsolutnom revolucijom koja se zbila u njihovim srcima, osjeajima i ivotu, a zatim doivjeli i drugu revoluciju koju su ostvarili u ivotu oko sebe u svjetskim razmjerama toga vremena, u hodu historije, dok im Allah nije dao u posjed Zemlju i sve to je na njoj. Oni su se direktno napajali sa izvora ovog Kur'ana bez posrednika, padali pod utjecaj njegova ritma u svojim osjeajima, takorei iz usta u uho, sazrijevali sa toplotom Kur'ana, njegovim zrakama i usmjerenjem, prilagoavali se poslije toga sukladno istinama Kur'ana, njegovim vrijednostima i poimanjima. Meutim, mi se danas prilagoavamo poimanjima toga i toga o Kosmosu, ivotu, vrijednostima i situacijama, sukladno ogranienim

poimanjima toga ovjeka izloenim ieznuu. Pogledajmo ta su ostvarili u svom ivotu, kakve nadnaravnosti u samom sebi, u ivotu i oko sebe, pokuajmo da to objasnimo i potraimo mu razlog naom logikom, koja zasniva svoja mjerila na vrijednostima, poimanjima i faktorima koji nemaju svoju vrijednost. Bez sumnje, pogrijeit emo u procjeni motiva i razloga koji su bili pokretai u procjeni objanjenja rezultata tih motiva jer ti su ljudi druga stvorenja, tvorevina ovog Kur'ana. Ja se zaista plaim itanja ovog dijela U okrilju Kur'ana da ljudima ne bude cilj samo itanje te Knjige, da ga itaju da bi se pribliili samom Kur'anu, i ostanu pri tome, a odbacivi od sebe ovo okrilje. Oni ga nee uistinu primijeniti sve dok ne postave svoj ivot na njegovoj poruci voenju borbe sa dahilijjetom u ime Kur'ana i pod njegovim bajrakom. 64

Nakon ovog izlaganja pristupio sam objanjenju, a preda mnom je ova sura, sura Er-Ra' d. Osjeam kao da je itam prvi put, a proitao sam je ili sluao bezbroj puta. Medutim, ovaj Kur'an ti se otvara svaki put sa zraenjem, rasvjetljavanjem, nadahnuem i ritmovima i daje ti uvijek onoliko koliko se ti otvara prema njemu. On ti izgleda svaki put nov, kao da se susree s njim tog momenta kad ga ita i kao da ga nisi nikada itao, nikada sluao, nikada razmatrao. Ova sura je udna kur' anska sura koja se upija naduak, u jednom ritmu,8 i ima jednu atmosferu, jednu aromu od poetka do kraja, koje potpuno ispunjavaju duu ovjeka, pritiskuju osjeaj slikama, okriljima, scenama i unutranjim uzbuenjima i ona obuhvata duu sa svih strana, tako da je u povorci pojmova, osjeaja, ritmova i obasjavanja. Ona se uvlai u srce ovjeka sa horizontima, kosmosima, svjetovima i vremenima, a ovjek budan, primjeuje, spoznaje, osjea scene i impresije koje se talasaju oko njega. Ova sura nije sastavljena od termina i izraza nego od udaraca i ritmova. Njene slike, okrilja, scene i muzika su njeni doticaji savjesti koji se nagomilavaju i razdjeljuju tu i tamo. Njena osnovna tema je, kao i sve teme sura objavljenih u Mekki,9 priblino jedna te ista, a to je vjera i pitanja vjerovanja: monoteizam Boanstva, monoteizam Gospodstva, monoteizam klanjanja samo Allahu na ovom i buduem svijetu i sva druga pitanja vezana za Objavu, proivljenje poslije smrti itd. Tema jedna istih pitanja, ali ta pitanja i problemi nikada se ne

ponavljaju jednim te istim metodom u svim tim mekkanskim pa i u drugim surama objavljenim u Medini. Svaki put tema je izloena sasvim novim Muziki ritam u Kur'anu sastoji se iz vie elemenata: izgovora slova u jednoj rijei, skladnosti ritmova izmeu rijei jednog pasusa, usmjerenja duine u rijeima, zatim usmjerenje duine na kraju stanke u ajetu i stanke samog slova ( o ovome sam govorio opirnije u djelu Et-Taswiru'l-{enni.) Svi elementi od kojih se sastoji ritam u ovoj suri su jedno osim smjera duine kod slova stanke ili odvajanja u prvom dijelu sure do petog eta ija je duina stanke i njegova slova:ju'minun, tukinun, jetefekerun, ja'kilun, halidun, a kod ostalog dijela sure stanke su: el'iqab, had, bimiqdar, el-muteal, binnehar itd. 9 Ova sura je mekkanska mada u Mushafu Emiri i nekim drugim mushafima se ne prihvaa ovo, zasnivui to na nekim rivajetima, nego da je objavljena u Medini. Da je ova sura objavljena u Mekki sasvim je oevidno i jasno; o tome govori priroda njene teme, metod izlaganja pa i opa atmosfera. Svaki onaj koji ivi u okrilju ovog Kur'ana primijetit e, sasvim jasno, da je ova sura objavljena u Mekki. 65

metodom i u novom svjetlu. Ona svojim izlaganjem ukuljuuje djelotvorne faktore i impresije novog ritma i novog nadahnua. Ova pitanja nisu izloena polemiki i hladno, nisu izloena rijeima i na tome se stalo kao i kod svakog intelektualnog hladnog pitanja, nego su izloena u okviru itavog Kosmosa u cjelini sa svim udima koja slue kao jasan dokaz ovim pitanjima i kao znak u otvorenoj spoznaji ovjeku koji vidi. Ova uda ne iezavaju i ne prestaju njihova ozbiljnost i obnova. Ona se javljaju svakog dana ponovo do kojih dopire spoznaja ovjeka. Sve ono to je bilo ranije otkriveno javlja se u novom svjetlu ponovo. Na taj nain ta pitanja se javljaju sasvim ivo u povorci kosmikih uda koja ne iezavaju niti njihova novost prestaje. Ova sura vodi ljudsko srce po prostorima, horizontima, daljinama i dubinama, izlae mu cijeli Kosmos u raznim moguim primjetnim oblastima, izlae mu uzdignuta nebesa bez stuba, Sunce i Mjesec kako se kreu do odreenog roka, no koja prekriva dan i Zemlju koja se protee sa visokim bregovima koji su na njoj kao neto stalno, rijeke koje teku, bae, usjeve i palme razliitog oblika, ukusa i boje, kako sve to raste na tlu zemlje, jedno pored drugoga, i kako se napaja jednom te istom vodom, munju koja plai i izaziva elju, grmljavinu koja slavi i zahvaljuje, i meleke koji se plae i koji su skrueni, i gromove koji pogode koga Allah hoe, i oblake teke, i kie koje ispunjavaju kotline, i pjenu koja odlazi kao odbaena da bi na Zemlji ostalo ono to koristi ljudima. Sve ovo spaja srce kud god se ono usmjeri, spaja ga sa Allahovim znanjem, znanjem koje se provodi, otkriva i koje je kompletno, koje obuhvata i onoga koji odlazi i onoga koji dolazi, i sakriveno i javno, prati sve

ivo, pobrojavajui i ono to ovjeku naumpadne i ono to ga uzbuuje. N espoznajno koje postoji, a to ne moe spoznati nikakvo miljenje, otkriveno je Allahovu znanju, otkriveno je sve to nosi ensko i ono to se skuplja i iri u maternici. To ljudskoj spoznaji pribliava neto od istine te velike noi koja obuhvata Kosmos - njegovu pojavnost i tajnost, uzvienost i sloenost, oevidnost i nespoznajnost. Ova koliina koju ljudski rod moe spoznati i pojmiti je neto ogromno i zaplaujue tako da se i srca tresu. To je, pored predoenih primjera, predstavljeno u ivotu u dinaminim i djelotvornim scenama, pored scena Sudnjeg dana, slika uivanja, patnje i uzbuenja ovjeka zbog ovoga i onoga, pa sve do 66

zadravanja na stradanju drevnih naroda i razmiljanja o onima koji odlaze sukladno AHabovom zakonu po kome se sve kree i krui. Ovo se odnosi na teme ove sure i pitanja koje ona tretira, na kosmike horizonte i daljine iza ega stoje osobenosti udnog umjetnikog predstavljanja. Opi okvir u kome su izloena pitanja koje tretira ova sura je Kosmos, kao to smo to ranije istakli, scene Kosmosa i uda u samom ovjeku i u horizontu. Ovaj okvir ima posebnu atmosferu. To je atmosfera prirodnih suprotnih scena: nebesa i Zemlje, Sunca i Mjeseca, noi i dana, tijela i sjena, visokih brda i tekuih rijeka, pjene koja iezava i vode koja je trajna, komada zemljina tla jednih pored drugih ali i razliitih, palmi sa jednim i vie izdanaka ... Ova suprotnost javlja se u svim znaenjima, u svim kretanjima i svemu iznijetom u ovoj suri. Ta suprotnost po znaenju je sukladna u ovoj suri sa osjeajnim suprotnostima, a sukladna je i u opoj atmosferi. Tu se primjeuje suprotnost nadvienja u vladanju Kosmosom sa potinjavanjem Sunca i Mjeseca, suprotnosti se ogledaju i u stezanju i rastezanju maternice, u tajnama govora i njegova iznoenja naglas u onome to je skriveno u noi i oevidno danju, suprotost se javlja u strahu i elji prema munji, suprotost u slavljenju grmljavine zahvalom Allahu sa zahvalom meleka i straha, suprotnost u pozivu Istini radi Allaha u odnosu na poziv neistine radi drugih boanstava, suprotnost izmedu onoga koji zna i onoga koji je slijep, suprotnost sljedbenika Knjige koji se vesele sa dolaskom Kur'ana u odnosu na one koji negiraju Kur'an

ili njegove dijelove, suprotnost izmedu onoga to je dokinuto i onoga to je stalno i potvreno Kur'anom. Ukratko, suprotnost znaenja, kretanja i u smjerovima sukladno je opoj atmosferi toga provoenja. Postoje i druge pojave koje su u skladu sa atmosferom ovog izvrenja jer je to atmosfera prirode, nebesa i Zemlje, Sunca i Mjeseca, grmljavine i munje, oluje i kie, ivota, klijanja i razvijanja. Bit e razgovora o ivotu koji se razvija u maternici ene i koliko se materice steu, a koliko ire (13/BJ. Stezanje maternice i irenje je u skladu sa bujicama vode, u kotlinama i sa biljem. I to je jedna vrsta divne skladnosti u Kur anu .lO V. poglavlje Et-Tenasuku'l-{enni u djelu Et-tasvir'ru fi-l-Qur'an. 67

To je jedan od uzroka zbog koga se zadravamo pred ovom surom kao to smo se zadrali prije toga i pred drugim surama pripremajui se da je dotaknemo svojim ljudskim ogranienim stilom, pribojavajui se grijeha da je ne poremetimo svojim ljudskim prolaznim izrazom. Meutim, ovo je neophodno ovom pokoljenju koje ne ivi u

atmosferi ovoga Kur'ana. Oslanjajui se na Boiju pomo, mi emo poeti, a On je taj koji pomae. 68

69

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Eliflam-tnim-ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali veina ljudi nee da vjeruje (13/V. Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog; On upravlja svim i potanko izlae dokaze da biste se uvjerili da ete pred Gospodara svoga stati (13/2). On je zemlju ravnom uinio i na njoj nepomine planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muko i ensko, dao; On dan zastire nou. To su doista dokazi ljudima koji razmiljaju (13/3). Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granie i baa ima lozom zasaenih, i njiva, i palmi sa vie izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih inimo ukusnijim od drugih. To su doista

dokazi ljudima koji pamet imaju (13/4). A ako se udi, pa - udo su rijei njihove: 'Zar emo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?" Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim vratovima bie sindiri i oni e stanovnici dehennema biti, u njemu e vjeno ostati (13/5). Oni trae od tebe prije kaznu nego milost, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima prata i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj doista i strahovito kanjava 03/6J. 70

A oni koji ne vjeruju govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje udo?" Tvoje je da opominje, a svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upuivao 03/7J. Allah zna ta svaka ena nosi i koliko se materice steu, a koliko ire; u Njega sve ima mjeru; (13/BJ On zna nevidljivi i vidljivi svijet, On je Velianstveni i Uzvieni; r 13/9J za Njeg je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno ini, onaj koji se nou skriva i onaj koji po danu hodi 03/IOJ. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, - po Allahovu nareenju nad njim bdi. Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoe da jedan narod kazni, niko to ne moe sprijeiti; osim Njega nema mu zatitnika (13/W. On vam pokazuje munju da se uplaite i ponadate, i On stvara teke oblake 03/12). I grmljavina velia i hvali Njega, a i meleki, iz strahopotovanja prema Njemu; On alje gromove i udara njima koga hoe, - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve moe 03/13). Samo se Njemu moe moliti! A oni kojima se pored Njega mole - nee im se odazvati, kao to ni voda nee stii u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje prui; molitva nevjernika je stvar izgubljena (13/14). Allahu se pokorava sve to je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak (13/15). Reci: "Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?" - i odgovori: "Allah!" Reci: "Pa zato ste onda umjesto Njega kao zatitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu tetu otkloniti?" Reci: "Zar su

jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su uinili Allahu ravnim stvaraju kao to On stvara, pa im se stvaranje ini slino?" Reci: "Allah je stvoritelj svega i On je jedini i Svemoni" (13/I6J. On sputa kiu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po povrini. I ono to ljudi tope na vatri u elji da dobiju nakit ili orue ima takoe otpatke, sline onima. - Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci se odbacuju, dok ono to koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objanjava primjere 03/17J. 71

Onima koji se Gospodaru svome odazovu - nagrada na;Zjepa, a onima koji Mu se ne odazovu - kad bi sve to je na Zemlji njihovo bilo, i jo toliko, rado bi se time otkupili. Njih eka muno polaganje rauna; prebivalite njihovo bie dehennem, a grozna je on postelja! 03/IB). Ova sura poinje tretirati ope pitanje iz oblasti vjerovanja: pitanje objave ovog Kur'ana i Istine koju Kur'an sadri. To je baza svih drugih pitanja iz oblasti monoteizma, vjerovanja u proivljenje i injenje dobrih djela na ovom svijetu. Sve ovo izrasta iz vjerovanja da je naredbodavac ovoga Allah, da je ovaj Kur'an objavljen od strane Allaha Uzvienog, Njegovu Poslaniku (alejhi' s-selam) . Eliflam-mim-ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali veina ljudi nee da vjeruje (13/V. Eliflam-mim-ra. Ovo su ajeti Knjige!o3!1), ajeti ovog Kur'ana ili ajeti Knjige koji ukazuju da je Kur'an objavljen od strane Allaha. Njegova sainjeno st na ovim slovima ukazuje da je Kur'an objavljen od Allaha, a ne da je to djelo bilo kog stvorenja. A ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je 03/IJ. Sama istina, naroita istina koju ne okruuje neistina, istina koja ne trpi nikakvu sumnju niti kolebanje. Ta slova su znaci da je Kur'an istina. Oni su znaci da je Kur'an od strane Allaha, a sve ono to je od strane Allaha moe biti samo istina, u to nema nikakve sumnje . ... ali veina ljudi nee da vjeruju 03/V. Ne vjeruju da je Kur'an objavljen, ne vjeruju da su to pitanja koja su zasnovana na vjerovanju u ovu Objavu, na vjerovanju jedino u Allaha,

klanjanju samo Njemu, vjerovanju u proivljenje i injenju dobrih djela na ovom svijetu. Ovo je uvod koji saima temu ove sure u cjelini. On ukazuje na niz pitanja koja tretira ova sura. Nakon ovog uvoda u tekstu se poinje sa izlagapjem ajeta koji govore o moi Allahovoj, udima Kosmosa koji ponovo ukazuju na mo Stvoritelja, Njegovu mudrost i Njegov raspored, govore da na osnovu ove mudrosti proistie da mora postojati Objava koja 72

bi otvorila oi ljudima, govori da mora biti proivljenje radi obrauna ljudima, govori da na osnovu te moi proistie da je mogue da doe do proiljenja i povratka svih ljudi Stvoritelju koji je i njih i Kosmos prije njih stvorio i koji je potinio taj Kosmos ljudima da ih provjeri kroz ono to im je dao. Nadnaravno pero poinje odslikavati svemirske ogromne scene, dotie se nebesa, podruja tla, dotie se scena Zemlje i formiranja ivota. U tekstu nadalje dolazi do uenja narodu koji negira proivljenje i nakon ovih ogromnih znakova, udi im se to insistiraju na ubrzavanju Allahove kazne i traenju drugih znakova mimo ovih: Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog; On upravlja svim i potanko izlae dokaze da biste se uvjerili da ete pred Gospodara svoga stati (13/2J. On je zemlju ravnom uinio i na njoj nepomine planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muko i ensko, dao; On dan zastire nou. To su doista dokazi ljudima koji razmiljaju 03/3J. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granie i baa ima lozom zasaenih, i njiva, i palmi sa vie izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih inimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pamet imaju (I3/4J. A ako se udi, pa - udo su rijei njihove: "Zar emo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?" Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim vratovima bie sindiri i oni e stanovnici dehennema biti, u

njemu e vjeno ostati. Oni trae od tebe prije kaznu nego milost, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima prata i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj doista i strahovito kanjava. A oni koji ne vjeruju govore: 'Zato mu Gospodar njegov ne poalje udo?" Tvoje je da opominje, a svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upuivao (13/5-7). Nebesa, bez obzira ta znaila, bez obzira na termine koje su ljudi upotrebljavali da bi time neto spoznali kroz stoljea, izloena su pogledima, kao neto velianstveno, u to nema sumnje, ak i onda kada ovjek posveti samo jedan moment posmatranju njih koja se ne oslanjaju ni na to, podignuta bez stubova, otkrivena, vidite ih. Ovo je prvi doticaj u ogromnim prostranstvima Kosmosa. To je ustvari prvi doticaj i ljudske savjesti ovjeka koji stoji pred ovom 73

velianstvenom scenom i promatra je. Na osnovu toga on spoznaje da nema nikoga ko bi mogao takvo neto podii bez stubova, ili ak sa stubovima, do Allah. Palae koje podiu ljudi sa stubovima ili bez stubova, te siune i male objekte koji su smjeteni negdje u tijesnom uglu Zemlje, ne prevazilaze Kosmos. Meutim, ljudi govore o tim objektima sa nekom veliinom da predstavljaju mo i savrenstvo, zanemarujui potpuno nebesa i ono to ona obuhvataju i nadvisuju, nebesa podignuta bez stuba, zanemaruju i istinitu mo i pravu veliinu koja stoji iza nebesa, zaboravljaju savrenstvo koje ne moe dosei ni ljudska vizija. Iz ovog velianstvenog izgleda kojeg primjeuju ljudi do ogromnog nespoznajnog i nevienog do ega ne moe ljudski um i spoznaja dosei . . . i onda svemirom zavladao (13/2). Iako je to neto visoko, ovo je vie; iako je to neto veliko, pa ovo je jo vee. Ono je apsolutno nadvisivanje koje je dato u slici kur' anskim metodom radi pribliavanja ovih apsolutnih pitanja ljudskoj ogranienoj spoznaji. Postoji i drugi velianstveni doticaj ovog kreativnog pera, doticaj vezan za apsolutnu visinu, pored prvog doticaja vezanog za primjetnu visinu. Ta dva doticaja su jedan pored drugoga i sasvim skladni u kontekstu. Poevi od apsolutnog nadvisivanja pa do potinjavanja, potinjavanja Sunca i Mjeseca, potinjavanja primjetne visine to mogu ljudi da primijete i to su njihovi umovi prihvatili sa prvim doticajem, uslijedilo je poslije toga i potinjavanje Allahu Velianstvenom i Uzvienom.

Da se na moment zadrimo pred unutranjim suprotnostima u sceni prije nego to prijeemo sa izlaganjem na cilj te scene. Eto, mi stojimo pred visinom primjetnog Svemira, nasuprot koga stoje veliina nepoznatog nevienog. Mi stojimo pred nadvisivanjem nasuprot ega stoji potinjavanje, mi stojimo pred Suncem i Mjesecom nasuprot kojih stoje druge zvijezde i planete i sve su razliitih boja nou i danju. Da nastavimo sa kontekstom, sa mudrou i rasporedom nadvisivanja i potinjivanja: ... svako se kree do roka odreenoga 03/2). Kree se do ocrtane granice sukladno zakonu koji odreuje i njihovo kretanje i hod u svemiru, bilo godinje, svakodnevno ili njihovo kretanje u 74

njihovom krugu iz koga oni ne mogu iskoiti, niti prijei, niti odstupiti od njega, ili njihovo kretanje do odreenog i njima datog roka prije nego to iezne ovaj primjetni Kosmos. On upravlja svim 0312) upravlja svim stvarima po istom rasporedu koji potinjava i Sunce i Mjesec da se kreu do odreenog roka. On dri taj nesagledivi Kosmos i visoka tijela u njemu i puta da se kreu takoer do odreenog roka i ogranienja kojeg ne mogu prekoraiti. Nema sumnje, to je velianstveni raspored uzviene odredbe. Od Allah ovih mjera i rasporeda je i to da on i potanko izlae dokaze (13/2), nie ih i usklauje, izlae svaki dokaz u potrebnu vremenu, razlogu i cilju da biste se uvjerili da ete pred Gospodara svoga stati (13/2). Kada primijeti te te dokaze potanko izloene u Kur' anu i usklaene, a iza njih stoje i dokazi Kosmosa, dokazi koje je kreirala ruka Stvoritelja i odslikala ih vama u ajetima Kur'ana, primijetit ete kakve mjere, mo i mudrosti stoje iza te kreacije. Sve to govori da je neminovno povratiti se Stvoritelju nakon ovosvjetskog ivota da bi se procijenila djela ljudi i na osnovu toga i vrednovala. I to je savrenstvo odredbe u kojoj je objavljena mudrost prvog stvaranja vezana za svrhu i raspored. Poslije ovoga linija velianstvenog ocrtavanja nebesa pada na ocrtavanje Zemlje, i to prvo na njenu poprenu plou. On je zemlju ravnom uinio i na njoj nepomine planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po pa muko i ensko, dao; On dan zastire nou. To su doista dokazi ljudima koji razmiljaju (13/3). Paralele na slici ili ploi su protezanje Zemlje i prostiranje pred

pogledima i njeno irenje na sve strane. Ovdje nije vano kakav je uistinu njen cjeloviti izgled. Ona je pored svega toga kao produena, prostrta, iroko prostranstvo. To je ptvi doticaj na ovoj slici, a onda dolazi do ocrtavanja linije ustaljenih i uzdignutih brda i tekuih rijeka po zemlji. Te prve poprene linije na zemaljskoj sceni su potpuno skladne i stoje jedna nasuprot druge. Cjeline koje odgovaraju ovim cjelovitim paralelama koje sadri Zemlja kao i cjeline koje okruuju ivot na Zemlji, prve su predstavljene u bilju i rastinju na zemlji: i od svakog ploda po pa muko i ensko, dao ri3/3J, a druge cjeline predstavljene su kroz dvije pojave, pojavu noi i dana: On dan zastire nou (13/3). 75

Prva scena sadri istinu koju je ovjeanstvo mnogo kasnije putem nauke spoznalo, a to je da sve ivo, podrazumijevajui tu i bilje, ima i muki i enski spol, ak i biljke koje izgledaju kao da nemaju mukog spola, saznalo se da i one u sebi nose drugi spol, a sadre spolne muke i enske organe u cvijetu ili odvojeno u stabljici. To je injenica koja scenom izaziva da se razmisli o tajnama stvaranja nakon to su se kompletirale njihove pojave. Druga scena, scena noi i dana koji se smjenjuju jedno za drugim, jedno zastire drugo u savrenom redu, i to izaziva da se razmisli o pojavama ove prirode, dolasku noi i odlasku dana ili pojavi zore i progonstvu noi. To je dogaaj koji postaje neprimjetan i neznatan zbog stalne prisutnosti u osjeaju ovjeka. Meutim, to je zaista samo po sebi udno za svakog onoga ko odagna od sebe tu prisnost i svaku pojavu osjea kao novu, koju stalno ponavljanje nije zamrzlo i uinilo neprimjetnom. Precizni sistem koji ne omoguava da dolazi do poremeaja kretanja u Kosmosu i taj sistem sam po sebi izaziva potrebu da se razmisli o zakonu ovog Kosmosa, da se promisli o kreativnoj moi koja postavlja taj sistem i titi ga: To su doista dokazi ljudima koji razmiljaju 03/3J. Da se kratko zadrimo i pred umjetnikim razlikama u sceni prije nego prijeemo na ono to stoji iza toga, razlikama izmeu stalnih visova i rijeka koje teku, izmeu mukog i enskog spola u svakom plodu, izmeu noi i dana, zatim izmeu cjelovite scene Zemlje i scene visokoga neba, a njih dvoje se dopunjava u velikoj kosmikoj sceni koja ih objedinjuje i koja je sainjena od njih. Kreativno pero prelazi sa ocrtavanja povrine Zemlje detaljnije i

preciznije od prvih paralela. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granie i baa ima lozom zasaenih, i njiva, i palmi sa vie izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih inimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pamet imaju (13/4J. Pored ovih zemaljskih scena mnogi od nas prolaze pored njih, a da im one ne znae nita, ak ne izazivaju ni elju da ih pogledaju. Tako ostaje sve dok se ovjek ne povrati ivotu prirode i dok ne uspostavi kontakt sa Kosmosom, iji je i on dio, od koga se on odvojio da razmisli o njemu, zatim da se ukljui u njega. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granie 03!4J 76

raznovrsni, inae ne bi bilo reeno predjela makar bili i slini, nego bi bilo reeno predio. Neki od njih su dobri i plodni, drugi tanka sloja i teka, zatim pustare i suha podruja i vrste stijene. Sve ovo spomenuto javlja se raznovrsno, raznovrsnih boja i vrijednosti. Neka podruja su nastanjena, druga pusta, neka zasijana, iva, a druga zanemarena, mrtva, neke oblasti su navodnjene, a druge edne itd ... , itd. Svi su ti predjeli jedni pored drugih i granie jedni s drugima. Ovo je prvi iroki doticaj podrobnog ocrtavanja, zatim slijede detalji: baa ima lozom zasaenih, i njiva, i palmi 03/4J, tri vrste biljaka, loza koja se penje, palma koja raste visoko i njive zasijane povrem, cvijeem i tako dalje. Sve to stvara raznobojni izgled i ispunjava prazninu prirodne slike i predstavlja raznovrsnost biljaka. To je palma sa vie izdanaka ili samo s jednim, iako svaki od njih upijaju jednu te istu vodu 03/4J i jednu te istu zemlju, ali plod se po ukusu razlikuje . ... plod nekih inimo ukusnijim od drugih (13/4). Ko bi drugi mogao uraditi ovo osim Stvoritelja koji sve rasporeuje i ini ta hoe?! Ko od nas nije probao raznovrsno bilje koje raste na jednom podruju i koliko se od nas osvrnulo na ono na ta Kur' an ukazuje ljudskim umovima i srcima. Ovo znai da je Kur'an uvijek nov jer on obnavlja osjeaje ljudi sa panoramama i scenama u Kosmosu i u ovjeku. Te scene ne iezavaju niti ih ovjek moe pobrojati u toku svog ogranienog ivota pa ni ovjeanstvo u svom odreenom roku. To su doista dokazi ljudima koji pamet imaju (13/4).

Po trei put da se zadrimo pred umjetnikim razlikama na ovoj slici izmedu tala koja se meusobno granie, a razliita su, i palmi sa jednim ili vie izdanaka, razliitih ukusa, njivama, palmitima i vinogradima. To je velianstveni izlet u prostrani horizont Kosmosa iz koga se kontekst vraa da bi izrazio uenje ovim ljudima kojima svi ovi znaci u horizontu ne mogu probuditi njihova srca, niti upozoriti njihove umove, niti skrenuti svim time njihovu panju na Onoga koji sve ovo rasporeuje i na mo Stvoritelja, kao da su im umovi zatvoreni, a srca okovana pa i ne pokuavaju da razmisle o tim dokazima. A ako se udi, pa - udo su rijei njihove: ''Zar emo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?" Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; 77

na njihovim vratovima bie sindiri i oni e stanovnici dehennema biti, u njemu e vjeno ostati (13/5). To je zaista udo koje zasluuje uenje, udo da narod i poslije ovog sveobuhvatnog izlaganja postavi pitanje: "Zar emo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?" (1J/5J. Onaj koji je stvorio ovaj veliki Kosmos, rasporedio u njemu sve na ovaj nain, moan je da ponovo stvori ovjeka na ponovnom proivljenju. Njihov takav sud je nevjerovanje u Gospodara njihova, koji ih je stvorio i rasporedio njihove obaveze. Takav njihov stav odraava da su im umovi i srce okovani, pa i kazna e biti lanci o njihovim vratovima kako bi bilo usklaeno: lanci ili lanac kojim je okovan razum i lanac kojim je okovan vrat, nagrada za to je Dehennem u kome e vjeno ostati. Oni su pokvarili sve znamenke ovjeka kojima ih je Allah poastio. Oni su doivjeli pad na ovom svijetu, a na buduem e se susresti sa posljedicom izopaenja i strahote na onom svijetu zbog njihova ivota na ovom svijetu kakvog su oni provodili i ivjeli kvarei svaku svijest i osjeaj . Ovaj narod se udi da e ih Allah ponovo proivjeti. To njihovo uenje je, zaista, pravo udo. Oni pouruju da ih snae Allahova kazna, umjesto da trae Allahovu Uputu i mole Njegovu milost. Oni trae od tebe prije kaznu nego milost (13/6J oni kao da ne vide i ne posmatraju horizont Kosmosa, Allahove znake razasute po nebesima i Zemlji, oni ne gledaju na pogibelj drevnih naroda koji su pourivati da ih snae Allahova kazna, pa ih je ona snala. Allah je ostavio takve kao primjer da se njime poue narodi koji dolaze iza njih.

. .. a bilo je kazni i prije njih (I3/6J oni su potpuno nemarni, ak ne primjeuju ni sudbinu njihovih prethodnika ljudskog roda, a ti prethodnici su ostavili primjer svakome ko hoe da izvue neku pouku. Gospodar tvoj ljudima prata i uprkos zulumu njihovu (13/6) on je milostiv prema Svojim robovima ak i kad jedno vrijeme nasilje ine i grijee. On im otvara vrata oprosta kako bi uli kroz ta vrata, ali On istovremeno estoko kanjava one koji ostaju i dalje na tom putu i ne ulaze kroz otvorena vrata. 78

... ali Gospodar tvoj doista, i strahovito kanjava (13/6) u kontekstu se ovdje predoava Allahov oprost, prije kazne, istie oprost prije njegova kanjavanja nasuprot urbe ovih nemarnika koji zasluuju kaznu prije upute, da bi se istakla ogromna i velika razlika izmedu dobra kojeg im Allah eli i zla kojeg oni sami sebi ele. Iza toga javlja se i potpuno brisanje vida, i sljepilo srca, i izopaenje, a to zasluuje kaznu - Dehennem. U tekstu se nastavlja sa izraavanjem uenja zbog stava ljudi koji ne spoznaju te brojne kosmike znakove nego trae drugi kakav znak kao mudizu koju bi Allah dao Svome Poslaniku. Oni trae kakvu mudizu i kakav znak, a cjelokupni Kosmos oko njih je satkan od tih znakova i mudiza. A oni koji ne vjeruju govore: Zato mu Gospodar njegov ne poalje udo?"' Tvoje je da opominje, a svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upuivao 03/7). Oni trae kakvu nadnaravnost, a nadnaravnost nije djelo Vjerovjesnika niti njegova kompetencija. Nadnaravnost upuuje Allah s Vjerovjesnikom kada vidi da postoji svrha za nadnaravnost. Tvoje je da opominje 03/7), da opominje i otvara oi, tvoj zadatak je kao i zadatak svih drugih poslanika prije tebe. Allah je slao poslanike narodima da ih upuuje: svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upuivao (13/7). Nadnaravni znaci i njihova djelatnost pripadaju Kreatoru Kosmosa i Stvoritelju ljudi. Ovim zavrava prvo putovanje po horizontu i po govori koji se odnose

na to putovanje, da bi kontekst nastavio sa novim izletom u drugu dolinu: u due ljudi , osjeaje i ivot. Allah zna ta svaka ena nosi i koliko se materice steu, a koliko ire; u Njega sve ima mjeru; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, On je Velianstveni i Uzvieni; za Njeg je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno ini, onaj koji se nou skriva i onaj koji po danu hodi. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, - po Allahovu nareenju nad njim bdiju. Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah 79

hoe da jedan narod kazni, niko to ne moe sprijeiti; osim Njega nema mu zatitnika (13/B-W. ovjek i njegov osjeaj ostaju zbunjeni, on se trese pod udarcima ovih snanih doticaja kod predstavljanja i pod ritmovima ove udne muzike koja se javlja u izrazu. Stoji zbunjen dok se napaja Allahovim znanjem i Njegovom saglasnou i dok slijedi teret koji se razvija u maternici, i tajnu koja poiva u grudima, i skrivenu dinaminost pod okriljem noi, i sve to je sakriveno i otkriveno, i sve to ape, i sve to je glasno - sve je to otkriveno mikroskopom - koga prate zraci Allahovo g znanja, a i uvari koji biljee svaku pomisao i naum. Eto, to je strah, ime se izraava skruenost i pomou ega ovjek jedino moe da potrai utoite kod Allaha i smirenost u Njegovoj zatiti. Vjernik u Allaha zna da Allahovo znanje obuhvata sve i svata, ali dogaaji ovog cjelovitog pitanja u osjeaju ne mogu se porediti sa pojedinanim dogaajima kao to se i u kontekstu govori o tome kod ovog udnog odslikavanja. Gdje postoji bilo kakvo pitanje odvojeno i samo, gdje je cjelovita istina u oblasti rijei Uzvienoga: Allah zna ta svaka ena nosi i koliko se materice steu, a koliko ire; u Njega sve ima mjeru; (13/BJ kada vizija ovjeka pone pratiti svako ensko bie u ovom Kosmosu nagomilano svugdje, svako ensko bie u svakom atoru i kolibi, u pustinji i civiliziranom svijetu, u kuama, piljama, putevima i umama, primijetit e Allahovo znanje da gleda na svaki teret u maternicama ovih enskih bia, gleda na svaku kap krvi koja se skuplja ili iri u tim maternicama.

Gdje postoji kakvo pitanje odvojeno i samo, gdje je cjelovita istina u oblasti rijei Uzvienoga? Za Njeg je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno ini, onaj koji se nou skriva i onaj koji po danu hodi. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, - po Allahovu nareenju nad njim bdi (13/10.11). kada se vizija ovjeka uputi da prati svaki apat i svaki govor naglas izraen, svako skriveno i svako otvoreno u ovom velikom Kosmosu, i primijetit e da Allahovo znanje prati svaku osobu i biljei svakog koji odlazi, svakog koji dolazi nastupom noi, jutra i veeri dana. Prvi doticaji u horizontu prostranog Kosmosa nisu nita vei i obuhvatniji od ovih posljednjih doticaja u nepoznatosti due, nevidljivom i 80

nepoznanicama tajne. Ovo je, zaista, dovoljno za to u oblastima suprotnosti i razliitosti. Da izloimo jo nekoliko krasnih izraza i poimanja u tim ajetima. Allah zna ta svaka ena nosi i koliko se materice steu, a koliko ire; u Njega sve ima mjeru; (13/8) poto je predoeno znanje o skupljanju i irenju onoga to se formira u maternicama popraeno rijeima i da u Njega sve ima mjeru 03/8). Ova skladnost je sasvim jasna i ona se javlja izmeu rijei mjera i rijei skupljanje i poveanje. Ovo pitanje u cjelini ima vezu sa ponovnim stvaranjem kako je to reeno, a s druge strane, i sa strane forme i slike ima takoer odnos i sa onim to slijedi kasnije, sa vodom koja tee dolinama s mjerom, u smislu bujica i koliine kao to je i kod skupljanja i poveanja, ta uobiajena raznolikost je dola do izraaja u atmosferi ove sure openito. On zna nevidljivi i vidljivi svijet, on je Velianstveni i Uzvieni (13/9) termini Velianstveni i Uzvieni dvije su rijei koje se jako odraavaju u osjeaju ovjeka. Meutim, veoma je teko predoiti taj osjeaj drugim terminima jer nema nijednog stvorenja, a da pri sebi nema kakav nedostatak koji umanjuje njegovu vrijednost. Tako se ne moe rei ni za jedno Allahovo stvorenje da je velianstveno, ili za bilo kakvo djelo da je velianstveno, ili za bilo kakav posao da je velianstven, a da to ne bi umanjilo sjet na Allaha. Isto tako termin Uzvieni ... Misli li ti da u rei neto? Ne. Ni ja ni bilo koji komentator Kur'ana ne zadrava se pred ovim Velianstveni i Uzvieni. Za Njeg je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno ini,

onaj koji se nou skriva i onaj koji po danu hodi (13/IOJ ova razlika je jasna u izrazu, zadrala nas je rije: onaj koji glasno ini. Ona kao da svojim odrazom daje suprotno znaenje jer se odraava neim to je tajno ili blizu neega to je tajno, a ovdje onaj koji to glasno ini znai onaj koji odlazi. Dinaminost u ovoj rijei je ono to se namjerava sa suprotnou neega to je tajno. Ova njenost u zvonkosti izraza i njegova odraza ovdje je upotrijebljena da ne doe do povrede ope atmosfere, atmosfere tajnog, prijatnog i odlazeeg znanja iza tereta koji se razvija u punoj tajnosti i sakriven osti u noi i posljedicama koje ne primjeuju pogledi, pa je izabran ovaj termin koji govori o razliitosti uz skrivenost, ali blago ugodno i skoro neprimjetno. Uz svakog od vas su meleki, i ispred njega i iza njega, po Allahovu nareenju nad njim bdiju (13/W 81

uvari koji prate svakog ovjeka, bdiju nad onim koji odlaze i koji dolaze, nad svakim naumom i svakim osjeajem koji to obavljaju po Allahovu nareenju; kontekst se ovdje ne osvre na njih, ne opisuje niti definira vie nego to stoji u Kur'anu: po Allahovu nareenju (13/1 1J, pa se ni mi ovdje neemo na njih osvrtati. Ko su oni? ta su njihova svojstva? Kako prate? Gdje su? Niti idemo u atmosferu sakrivenoga, stranoga, niti se osvremo na ono to je u kontekstu naznaeno. Uostalom, to se i namjerava ovdje jer je termin upotrijebljen sa Njegovom odredbom i nije doao onako neodreeno. Svako ko ima smisla za znaenje ovoga izraza osjetit e strah od zamagljenja ove teko razumljive atmosfere razotkrivanjem i objanjenjem. Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni (13/11) On ih prati pomou uvara kojima je nareeno da prate ta ljudi rade i kakve izmjene ine, mijenjaju li svoje situacije i na osnovu toga On postupa prema njima. On nee izmijeniti blagodati ili oaj, nee izmijeniti ast ili ponienje, nee izmijeniti poloaj niti ponienje, a da ljudi ne izmijene svoje osjeaje, svoja djela i realnost u ivotu. Tada Allah mijenja postupak s njima sukladno njihovom postupku i njihovim djelima, mada Allah unaprijed zna ta e biti s njima, ali sve to se dogodi s njima zasniva se na onome kakvi su i pogaa ih u vremenu sukladno njihovim postupcima. To je zaista istina koja pogaa ljude sa tekom odgovornou. Allahovo htijenje zahtijeva, a Njegov zakon trai da se Njegovo htijenje prema ljudima provede prema postupku tih ljudi i da se realizira meu njima Njegov zakon na osnovu njihovog ponaanja. Tekst je izriit i ne trai

nikakvo objanjenje. Pored te odgovornosti tekst sadri i dokaz plemenitosti prema ovom stvorenju koje predvia Allahovo htijenje, a to je da je ovjek svojim postupkom poluga realizacije Allahovog htijenja u tome. Nakon definiranja ovog principa u kontekstu se istie promjena stanja ljudi nagore od strane Allaha, jer su se oni, kako se razumije iz ovog ajeta, izmijenili nagore pa im i Allah omoguava to gore. A kad Allah hoe da jedan narod kazni, niko to ne moe sprijeiti; osim Njega, nema mu zatitnika (13/11). Kontekst istie ovaj moment, a ne drugi jer su izloeni oni koji insistiraju na ubrzavanju loih djela prije dobra. Njima je ovdje ponuen oprost prije kazne da bi se upozorili i da bi se istakla njihova nemarnost pa 82

se zbog toga ovdje i iznosi strana kazna i posljedica da bi bili upozoreni da se Allahova kazna ne moe od njih odstraniti kada oni to zaslue svojim postupcima, niti ih moe iko zatititi niti im pomoi. Kontekst prelazi u novu atmosferu, u drugu dolinu, povezujui time onu dolinu u kojoj smo ve bili, dolinu u kojoj se okupljaju panorame prirode i osjeaji ovjeka meusobno se mijeajui i usklaujui u jednoj slici, odrazu i ritmu, dolini nad kojom se nadvio strah, poniznost, trud i saaljenje, a ovjek u toj situaciji pod prismotrom i upozorenjem pod utjecajem i emocijom. On vam pokazuje munju da se uplaite i ponadate, i On stvara teke oblake. I grmljavina velia i hvali Njega, a i meleki, iz strahopotovanja prema Njemu; On alje gromove i udara njima koga hoe, - i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve moe. Samo se Njemu moe moliti! A oni kojima se pored Njega mole - nee im se odazvati, kao to ni voda nee stii u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje prui; molitva nevjernika je stvar izgubljena. Allahu se pokorava sve to je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak. Reci: ({Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?"- i odgovori: 1'Allah!" Reci: 1'Pa zato ste onda umjesto Njega kao zatitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu tetu otkloniti?" Reci: 'Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su uinili Allahu ravnim stvaraju kao to On stvara, pa im se stvaranje ini slino?" Reci: 1'Allah je stvoritelj svega i On je jedini i Svemoni" 03/116J. Munja, grom i oblak su poznate scene, a i oluja koja to prati ponekad,

poznata je. Sve su to scene koje jako djeluju na ovjeka, i kod onih koji znaju neto vie o prirodi ovih pojava i kod onih koji ne znaju nita o Allahu. U kontekstu se ovo sve nagomilava ovdje i pridodaju se tome i meleki, i odrazi, i slavljenje, i sedda, i strah, i elja, i istinita molba i molba koja se ne usliava. Ovim scenama pridruuje se i druga grupa, umorna grupa koja trai vode ispruenih ruku da bi je dohvatila i otvorenih usta da bi to prije kap vode usrknula. Sve ovo nije se okupilo u tekstu po dogovoru ili sluajno nego se je okupilo da bi sve ovo nalo svoj odraz na sceni, da bi se umotalo u 83

atmosferu strahote i kontrole, straha i elje, poslunosti i podrhtaja od straha u kontekstu koji ocrtava vlast Allahovu koji je jedinstven u Svojoj moi, koristi i teti, to negira postojanje tzv. boanstava i istie prijetnju kaznom zbog pripisivanja nekakvog boanstva Allahu. On vam pokazuje munju da se uplaite i ponadate 03/12). To je Allah koji vam pokazuje ovu kosmiku pojavu. Ona proistie iz prirode Kosmosa kojeg je Allah dao na ovaj specifian nain, dao joj i ove osobenosti i pojavnosti, izmedu ostalog, dao joj je munju koju je i vama omoguio da je vidite prema Njegovu zakonu od koga se vi plaite, jer ona zatresa ivce ovjeka i esto prelazi u oluju. Katkad je ona kao i upozorenje dato kroz bujicu koja rui kao to znate iz vaeg iskustva, a elite dobro da vas snae poslije oluje koja je ponekad popraena obilnom kiom koja oivljava mrtvilo i tee rijekama . . . . i On stvara teke oblake (13/12) On stvara i oblake optereene vodom, a oblaci su kolektivna imenica, jednina je suhabe. Prema Svom zakonu i stvaranju Kosmosa i njegova rasporeda formiraju se i oblaci koji prouzrokuju obilate kie. Da Allah nije stvorio Kosmos na ovaj nain, ne bi dolo ni do formiranja oblaka i padanja kie. Znanje kako se formiraju oblaci i kako padaju kie nita ne umanjuje ovu kosmiku pojavu u njegovoj ljepoti niti umanjuje dokaz ove pojave. Oblaci nastaju prema posebnom kosmikom sastavu kojeg je sainio niko drugi nego Allah. Sukladno odreenom zakonu On upravlja ovom cjelokupnom konstrukcijom. U tom zakonu ne uestvuje ni jedan ovjek. Isto tako, ovaj svijet nije stvorio sebe niti je on sam po sebi formirao svoj zakon.

Grmljavina, trea pojava u atmosferi kie, munje i grmljavine. To je glas koji je glasan i koji odjekuje. To je jedno od djela kosmikog zakona koga je dao Allah, bez obzira kakvi bili njegova priroda i uzroci. Stvaranje toga u Kosmosu pripada Allahu i sama grmljavina zahvaljuje i slavi Mo koja je proizvela ovaj sistem. Isto tako, svaka lijepa i savrena tvorevina slavi i oglaava svoju zahvalu Stvoritelju na Njegovim lijepim i savrenim tvorevinama. Katkad je direktni smisao ovog termina zahvala koja je i stvarni cilj. I grmljavina velia i slavi Allaha. Ovu nepoznanicu koju je Allah uinio nedokuivom i nespoznajnom ovjeku ljudi moraju prihvatiti potvrdno i predati joj se, jer oni ne znaju bit ovog Kosmosa niti bit samih sebe, osim neto malo. 84

Ovaj termin izabran je da se njime ukae da i grmljavina velia Allaha sa zahvalom, slijedei metod kur' anskog poimanja, kao to je u ovom kontekstu. On ukazuje na znak ivota i njegovo kretanje u gluhim scenama Kosmosa da bi se pridruio dinamikom sceni dinamike cjelokupnog Kosmosa, kao to sam to objasnio u djelu Et-Taswiru'l-fenni fi'l-Qur'an. Ovdje je scena iva u prirodnoj atmosferi. U njoj meleki veliaju Allaha iz straha. U njoj se upuuju i molbe Allahu i molbe drugim boanstvima. U njoj ljudi ispruaju ruke do vode da bi je dohvatili, ali ne mogu da je dohvate. U sredini ove scene je onaj koji se obraa Allahu, koji se moli i koji je dinamian, pridruuje se grmljavini kao ivo bie svojom slikom, slavei, veliajui i molei. Atmosfera se ispunjava strahom, molitvom, munjom, grmljavinom i tekim oblacima, olujom koju Allah upuuje i pogaa njome krajeve koje hoe. I oluja je prirodna pojava koja nastaje u Kosmosu ovim slijedom. Allah katkad pogaa olujom i one koji se promijene. Njegova mudrost je predvidjela da ne budu zanemareni, jer u zanemarivanju moda ne bi bilo nikakve koristi. Prema tome, oni zasluuju pmpast. udno je da se u strahoti grmljavine i oluje, u mnotvu velianja Allaha zahvalom od strane grmljavine i meleka, u mnotvu straha i prekoravanja oluje u srdbi, udno je da se u tom strahu podiu ljudski glasovi raspravljajui o Allahu koji dominira svim ovim snagama i oivljava ove glasove koji se podiu, raspravljaju i prepiru o svemu ta moe Allah: . . . i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve moe (13/13). Ovako iezavaju njihovi slabi glasovi u mnotvu ovih strahota koje su popraene molbama, grmljavinom, jekom i olujom. Ovo sve govori o

postojanju Allaha o kome se oni prepiru, govori o Njegovom monoteizmu kome se upuuje velianje i zahvala od strane najveih kosmikih prostranstava i meleka koji Ga veliaju iz straha, a strah ima i svoj ritam u ovoj oblasti. Postavlja se pitanje gdje su u ovome svemu glasovi slabia, ljudi koji raspravljaju o Allahu, a On sve moe? Oni raspravljaju o Allahu i pripisuju Mu razna boanstva kojima se oni obraaju i mole pored Allaha. Molba upuena Allahu - samo je ona istinita, a svaka druga je neistinita, propada, nita ne koristi onome ko je upuuje nego mu donosi samo nevolju. Samo se Njemu moe moliti! A oni kojima se pored Njega mole - nee im se odazvati, kao to ni voda nee stii u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje prui; molitva nevjernika je stvar izgubljena (13/14). 85

Ova scena ovdje govori. Ona je dinamina i tugaljiva. Jedna molba je istinita i ona e biti usliana. To je molba upuena Allahu od strane onoga koji se oslanja na Allaha, ko trai Njegovu pomo, milost i uputu. Sve drugo je neistina, sve se drugo gubi, sve drugo je sama praina. Zar ne primjeujete kakva je situacija onih koji se obraaju boanstvima, a ne Allahu? Pogledajte samo jednoga od njih, rastuen je, edan, prua ruke i otvara dlanove, usta su mu otvorena, lie usne molei, trai vode da bi je donio do usta, ali je ne donosi niti je moe dohvatiti ni pored traenja, jecanja i nevolja. Takva je molitva onih koji ne vjeruju u Jednog i Jedinog Allaha i koji dozivaju druga boanstva . . . . molitva nevjernika je stvar izgubljena 0.1/14) u kojoj atmosferi je ovaj koji moli, koji preklinje i koji eli da lazne kapljicu vode, a ne moe da je dobije! U atmosferi munja, groma i tekih oblaka koji se kreu po naredbi Allaha, Jedinoga, Monoga. I u vrijeme dok ovi trae sklonita i zatite kod boanstava mimo Allaha obraajui se njima sa nadom i molbom, dok sve ostalo to je u Kosmosu trai pomo od Allaha. Svi oni podlijeu Allahovoj volji, pokoravaju se Njegovu zakonu, idu sukladno tom zakonu. Onaj ko je vjernik ispoljava pokornost i vjerovanje, a nevjernik zasluuje kaznu i prisilu. Niko ne moe izbjei Allahovoj volji niti moe ivjeti izvan Njegovog zakona koga je On propisao za ivot. Allahu se pokorava sve to je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak 03/ISJ. Cijela atmosfera je atmosfera klanjanja i molenja. Kontekst govori o

pokornosti Allahovu htijenju kroz seddu, a to je najvei simbol klanjanja, a onda prikljuuje i sve to je na nebesima i Zemlji i njihove sjene tom klanjanju, njihovo klanjanje jutrom i veerom, kada iezava svjetlo i protee se mrak. Ove sjene prikljuuju se svemu i svaemu u injenju sedde skruenosti i povinjavanju. Ovo je zaista istina, jer sjene prate sve mogue, tako da ova istina baca svoje sjene na ovu scenu i javlja se kao pravo udo. Sedde su kao neto udvojeno od osoba i sjena. Prema tome, i cio Kosmos i sve ono to je na njemu - pojavnosti i sjene, sve klei povinuvi se na putu ktjeli ili ne htjeli. Sve ovo ini Allahu seddu, dok oni drugi trae utoita kod drugih boanstava, mimo Allaha, molei im se. U atmosferi ove udne scene upuuje im se sarkastino pitanje: Zar se moe usuditi da se pripusuje drugo boanstvo Allahu u ovakvoj sarkastinoj atmosferi? To zasluuje samo ismijavanje i ponienje. 86

Reci: "Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?" - i odgovori: "Allah!" Reci: "Pa zato ste onda umjesto Njega kao zatitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu tetu otkloniti?" Reci: "Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su uinili Allahu ravnim stvaraju kao to On stvara, pa im se stvaranje ini slino?" Reci: "Allah je Stvoritelj svega i On je jedini i Svemoni" (13/16J. Pitaj ih, a sve to je na nebesima i Zemlji dato je po Boijoj odredbi i Njegovu htijenju, milom ili silom, ko je Gospodar nebesa i zemlje? (13/16). To je pitanje koje ne zahtijeva odgovor, jer je ranije u kontekstu odgovoreno. To je zato da bi oni uli odgovor u rijeima, a scenu toga oni su vidjeli: odgovori: "Allah!" 03/16J. Zatim ih upitaj: Pa zato ste onda umjesto Njega kao zatitinike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakavu tetu otkloniti? 03/16J. Upitaj ih radi osude jer su oni zaista uzeli te sebi za zatitnike, upitaj ih, a pitanje je sasvim jasno. Razlika izmeu Istine i neistine je takoer jasna kao to je jasna razlika izmeu slijepca i onoga koji vidi, i izmeu tmine i svjetla. Sa isticanjem razlika izmeu slijepca i onoga koji vidi ukazuje se na njih i na vjernike. Slijepac je onaj koji ih odvraa da vide jasnu, oevi dnu istinu iji trag osjea svako ko je na nebesima i na Zemlji. Sa navoenjem rijei tmine i svjetla ukazuje se na njihovu situaciju i na stanje vjernika. Tmina koja je prekrila vid je tmina koja ih opkoljava i onemoguava da spoznaju jasnu istinu. lli, primijeti li ti ova boanstva koja su oni uzeli sebi za bogove mimo Allaha, da su ona stvorila stvorenja poput stvorenja koja Allah stvara, pa da ljudima izgleda da su slina ova i ona stvorenja, tako da ne znaju ta je Allah stvorio, a ta ta boanstva? Oni su ispriani tada ako su boanstva

takva kao to oni misle, ako ta boanstva imaju Allahova svojstva, da imaju sposobnost stvaranja i da na taj nain zasluuju da budu oboavani. Bez toga nema dvojbe da ne zasluuju oboavanje. To je gorki sarkazam protiv naroda koji vjeruje da Allah sve stvara, koji misle da ova takozvana boanstva nisu nita stvorila niti ita stvaraju, nego da su i ona stvorena, pa i poslije svega toga oni se klanjaju tim boanstvima, bez ikakve sumnje, a to je najgluplje i neto najnie do koga moe doi razum razmljajui. Poslije ovog gorueg sarkazma uslijedio je pogovor koji ne trpi nikakva protivljenja niti razgovora. Reci: "Allah je Stvoritelj svega i On je jedini i Svemoi 03/16). 87

To je jednota u stvaranju, jednota u moi, krajnji stepen vlasti. Tako je pitanje ovih boanstava obuhvaeno na samom poetku i istaknuto da sve to je na nebesima i Zemlji i njihove sjene seddu ine samo Allahu, dobrovoljno ili prisilno. Na kraju, sve se prisilno povinjava, sve to je na Zemlji i nebesima. Prije toga je bilo rijei o munjama, grmljavinama, olujama, slavljenju Allaha i zahvalama iz straha ili elje, pa se postavlja pitanje gdje je to srce koje bi se moglo oduprijeti ovom strahu, osim ako nije mrtvo i ako ne ivi u mraku sve dok ga ne snae propast?! Prije nego to napustimo ovu kotlinu ukazat emo i na primjetne suprotnosti na putu ovog izvrenja. To su suprotnosti izmeu straha i elje, izmeu munje koja sijevne i teka oblaka, a termin teka, ovdje, nakon ukazivanja na vodu, pridruuje se u svojstvu suprotnosti sa strahovitom munjom koja bljesne, da ukaemo na suprotnosti izmeu slavljenja grmljavine, u znak zahvalnosti, i slavljenja meleka, iz straha, i izmeu istinite molbe i molbe iji je trud uzaludan, izmeu nebesa i Zemlje i injenja sedde od svega i svaega to je na zemlji i nebesima, bilo dobrovoljno ili prisilno, izmeu olienja i sjena, izmeu jutra i veeri, izmeu slijepca i onoga koji vidi, izmeu tmine i svjetla, izmeu Stvoritelja Monoga i boanstava koja ne mogu nita stvoriti niti mogu sebi uiniti kakvu korist ili tetu. I tako kontekst nastavlja svojim programom sa uoljivom preciznou, jakim svjetlom i udnom usklaenou. Da nastavimo dalje sa kontekstom koji donosi pnmjer istine i neistine, primjer vjeite molbe i molbe koja iezava i odlazi u vjetar, molbe

radi dobra koje upuuje i molbe nadmenog zla. Donijeti primjer ovdje odraava mo Svemogueg Allaha, odraava raspored Stvoritelja koji sve rasporeuje i dominira svim. To je vrsta prirodne scene u kojoj se odvija kontekst. On sputa kiu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji Plivaju po povrini. I ono to ljudi tope na vatri u elji da dobiju nakit ili orue ima takoe otpatke, sline onima. - Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci se odbacuju, dok ono to koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objanjava primjere 03/I7J. 88

Sputanje kie s neba da bi voda potekla kotlinama sasvim je u skladu sa atmosferom munje, grmljavine i tekih oblaka u sceni ranije iznijetoj. Padanje kie ini jedan vid ope kosmike scene u kojoj se tretiraju pitanja izloena u ovoj suri i njene teme. Ovo istovremeno potvruje i mo Jedinoga i Monoga da i voda potekne kotlinama Njegovom moi, sve kako On hoe i onoliko koliko On eli prema potrebi. Sve ovo potvruje raspored Monoga i Njegovu odredbu kod svega. Ovo je jedno od pitanja koje tretira ova sura. Ni ovo ni ono ne iskae iz okvira primjera kojeg Allah eli da donese ljudima, primjera iji su svjedoci u ivotu i koji prolaze pored njih bez ikakva osvrta na to. Voda pada s neba i rijeke poteku kotlinama, na putu ta voda kupi otpatke koji plivaju po povrini vode poput pjene tako da ponekad pjena prekrije vodu. Ova pjena je kao neto napuhano, ali je i dalje pjena i nanos, a ispod nje je primjetna i mirna voda, to je voda koja nosi dobro i daje ivot, pjena ili ljaka se javlja i kod ruda koje se tope da bi se od njih proizveo nakit npr. od zlata i srebra, ili kakve posude i alatke potrebne za ivot kao to je kod eljeza i olova. Ono to je loe i to ne valja pliva na povrini i prekriva istu kovinu, a nakon odstranjenja toga to ne vrijedi ostaje kovina ista. To je primjer istine i neistine u ovom ivotu. Neistina prekriva, uzdie i napuhuje se i javlja se kao pjena na povrini, meutim, odlazi pjena ili to to je loe, ubrzo iezava i odlazi pjena, odbacuje se jer ne predstavlja pravu istinu niti se odrava, a istina ostaje mirna i stalna, ak moda neki smatraju da se Istina povukla, nestala i iezla, meutim, ona ostaje vjeno na Zemlji kao i iva voda i ista kovina kojom se ljudi koriste. Tako, eto,

Allah objanjava primjere (13/17). Tako se definira i sudbina poziva, sudbina vjerovanja, sudbina djela i rijei. To je Allah, Jedini, Moni, koji rasporeuje i Kosmos i ivot, koji zna sve i pojavno i nevieno, i istinu i neistinu, i trajno i prolazno. Ko se odazove Allahu, nagrada je najvea, a oni koji se ne odazovu bit e u takvom stanju da bi dali sve to je na zemlji i jo toliko da se isku pe. Meutim, nee se iskupiti. To je loa raunica. Njihovo prebivalite je Dehennem. O, kako je to loe prebivalite! Onima koji se Gospodaru svome odazovu - nagrada najljepa, a onima koji Mu se ne odazovu - kad bi sve to je na Zemlji njihovo bilo, i jo toliko, rado bi se time otkupili. Njih eka muno polaganje rauna; prebivalite njihovo bie dehennem, a grozna je on postelja! 03/18). 89

Ovdje stoje oni koji su se odazvali Allahu nasuprot onih koji se nisu odazvali, najljepa nagrada stoji nasuprot najgore kazne popraene Dehennemom, a Dehennem je grozna postelja. To sve je iznijeto prema metodu ove sure i nainu izlaganja.

91

Zar je onaj koji zna da je istina ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju: (13/19) oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne kre obeanje; 03/20J i oni koji potuju ono to je Allah naredio da se potuje i Gospodara svoga se boje i obrauna munoga plae; (13/21) i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji namaz obavljaju, i koji od onoga to im dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraaju - njih eka najljepe prebivalite, (13/22) edenski vrtovi u koje e ui oni i roditelji njihovi i ene njihove i porod njihov - oni koji su bili estiti i meleki e im ulaziti na vrata svaka: (13/23) "Mir neka je vama, zato to ste trpjeli, a divno li je najljepe prebivalite!" 03/24J. A oni koji ne ispunjavaju dunosti prema Allahu, iako su se na to vrsto obavezali, i kidaju ono to je Allah naredio da se potuje, i ine nered na zemlji - njih eka prokletstvo i najgore prebivalite! (13/25). Kome hoe, Allah daje u obilju, i uskrauje. Oni se raduju ivotu na ovom svijetu, a ivot na ovom svijetu prema onom svijetu samo je prolazno uivanje 03/26). Nevjernici govore: 'Zato mu Gospodar njegov ne poalje udo?" Reci: 'llah ostavlja u zabludi onoga koga On hoe, a k Sebi upuuje onoga ko Mu se pokajnic"ki obraa, (13/27)

one koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! 03/2BJ. Onima koji vjeruju i ine dobra djela - blago njima, njih eka divno prebivalite! 03/29). I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuje ono to ti objavljujemo, jer oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: 92

"On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraam!" (13/30). Kad bi se kakvim Kur'anom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali; Allahu pripada sve! A zar ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na pravi put uputio. A nevjernike e nesrea neprestano pogaati ili e se u blizini mjesta njihova dogaati, zbog onoga to rade, - sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni. Allah e, sigurno, odrati obeanje 03/31). I prije tebe se poslanicima rugalo, pa sam ]a onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i poslije sam ih kanjavao, a kakva je samo bila kazna Moja! (13/32). Zar Allahu, koji nad svakim bdi, to god uradi, zar da Njemu druge smatraju ravnim? Reci: ((Opiite ih.'" Zar vi hoete da Njega uite, kao da On ne zna ta ima na Zemlji, ili ih vi samo tako nazivate? Onima koji ne vjeruju ini se lijepim spletkarenje njihovo, i oni su s pravog puta zalutali. A onaj koga Allah u zabludi ostavi nee imati nikoga da ga na pravi put uputi (13/33). Oni e se u ivotu na ovom svijetu muiti, ali e patnja na onom svijetu sigurno tea biti, od Allaha ih niko nee odbraniti (13/34). Ovakav je dennet obean onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom; to e biti nagrada onima koji se budu zla klonili, a nevjernicima e kazna vatra biti (13/35). Neki od onih kojima smo dali Knjigu raduju se svemu to objavljujemo tebi, ali neki protivnici ne priznaju neto od Objave. Reci: ((Meni je nareeno

da se samo Allahu klanjam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vraam" (13/36). I Mi ga tako kao mudrost objavljujemo na arapskom jeziku. A ako bi ti povlaivao eljama njihovim, nakon to ti je dola spoznaja, ti ne bi imao ni zatitnika ni branitelja od Allaha 03/37J. I prije tebe smo poslanike slali i ene . i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno udo sobom, ve Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu, (13!3BJ Allah je dokidao to je htio, a ostavljao to je htio; u Njega je Glavna knjiga 03/39J. 93

Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo bilo da ti ivot oduzmemo, tvoje je da objavljuje, a Nae da traimo polaganje rauna (13/40). Zar oni ne vide da im Mi zemlju suavamo umanjujui joj pogranine oblasti? A Allah sudi! Niko ne moe presudu Njegovu pobiti, i On brzo raun svidi 03/41J. Spletke su pleli i oni prije njih, samo, Allah je Gospodar svih spletki; On zna ta svako zasluuje. A nevjernici e sigurno saznati koga eka najljepe boravite (13/42J. Oni koji ne vjeruju govore: 'Ti nisi poslanik!" Reci: {{Meni i vama dovoljan e biti kao svjedok Allah, i Onaj koji zna to je Knjiga" 03/43J. Poslije ovih velianstvenih scena u horizontu Kosmosa, dubini nevienog, nespoznajnog i dubini ljudske due a to je izloeno u prvom dijelu ove sure, drugi se dio zadrava na racionalnim i savjesnim doticajima i detaljnim i velianstvenim poimanjima vezanim za pitanje Objave i poslanstva, pitanje monoteizma i drugih boanstava, pitanje nevjernikog traenja drugih dokaza i ubrzanja kazne. To je ustvari novi iskorak vezan za ova pitanja u ovoj suri. Ovaj iskorak poinje doticajem prirode vjerovanja i nevjerovanja. Prvo je znanje, a drugo sljepilo. Poinje se doticanjem prirode vjernika i prirode nevjernika i svojstava koji karakteriu jedne i druge. Iza toga slijedi jedna od scena Sudnjeg dana i blagodati koje uivaju prvi i patnje kojoj su izloeni drugi, govori se o davanju opskrbe i njene koliine i njihovu ustupanju Allahu, o iskoraku koji je vezan za vjernika smirena srca ispunjena sjeanjem na Allaha, o. opisu ovog Kur'ana koji skoro da

pokrene i brda, ispresijeca Zemlju i navede da progovore i mrtvi. Govori o doticaju koji e svojom nesreom pogoditi nevjernike snai e ih ili e se dogoditi blizu njihovih domova. Govori o sarkastinoj prepirci o tzv. boanstvima, o stradanju drevnih naroda i ostajanju Zemlje bez njih s vremena na vrijeme. Sve ovo zavrava prijetnjom onima koji nagone u la poslanstvo Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i pre putanju njih poznatoj sudbini. Iz toga primjeujemo da ritam i besprekidni udarci u prvom dijelu ove sure pripremaju osjeaje i oblikuju ih radi suoavanja sa pitanjima i problemima izloenim u ovom drugom dijelu da bi ih pripremili i otvorili za susret sa ovim dogaajima. Ova oba dijela sure se dopunjavaju, i jedan 94

i drugi bude osjeaje svojim udarcima i nadahnuima radi jednog ci.lja i jednog pitanja. Prvo pitanje je pitanje Objave. Ovo pitanje pokrenuto je jo na poetku ove sure. Ovdje se ono pokree i po drugi put, ali na novi nain. Zar je onaj koji zna da je istina ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju (13/19). Nasuprot onoga koji zna da je istina ono to je objavljeno tebi od tvoga Gospodara nije nasuprot onoga koji ne zna to nego je nasuprot slijepih. Ovo je udan stil kod doticaja srca radi uoavanja razlika. To je samo po sebi istina. U tome nema nikakvog pregonjenja, dodavanja niti odstupanja. Sam slijepac proizvodi svoje neznanje i ne spoznaje ovu veliku jasnu istinu koja moe biti sakrivena samo slijepom ovjeku. Svi ljudi iza ove velike istine svrstani su u dvije velike kategorije: oni koji vide, to su oni koji spoznaju, a oni koji su slijepi, to su oni koji ne znaju. Slijep ovjek ne vidi, ima zamraenu spoznaju, srce okovano, baklja je spoznaje u duama takvih ljudi ugaena. Njihove due su odvojene od izvora zraenja. A pouku samo razumom obdareni primaju (13/19) Obdareni pameu i srcima koja spoznaju uviaju Istinu i prihvataju je, uoavaju dokaze Istine i razmiljaju. To su osobine pameu obdarenih. oni koji obavezu prema Allahu ispunjavanju i ne kre obeanje (13/ZOJ obaveza prema Allahu je opa; ona obuhvata sve druge obaveze, a i povelja Allahova je opa; ona obuhvata sve druge povelje. Najvea obaveza

je ona na kojoj poivaju sve ostale obaveze, a to je obaveza vjerovanja, a najvea povelja na kojoj se okupljaju sve druge povelje je povelja izvrenja i ispunjenja svega to trai ovo vjerovanje. Obaveza vjerovanja je i stara i nova, stara se ogleda u ljudskoj prirodi koja je vezana za zakon cjelokupnog bitka pomou koje se spoznaje direktno Jednost Htijenja iz kojeg proistie Bitak, jednost Stvoritelja koji 95

raspolae tim htijenjem, i da je On jedini kome se ljudi klanjaju. Ova povelja protee se na potomstvo koje se javlja od sinova Adem ovih, kao to smo objasnili, ono je istovremeno novo i obnavlja se sa poslanicima koje je Allah upuivao ne da proizvode novo vjerovanje nego da ga obnove, da podsjete ljude na to vjerovanje, objasne ga i rastumae prema onome to proistie iz klanjanja samo Allahu i pokoravanja Njemu, nikom drugom, uz injenje dobrog djela, lijepa ponaanja i usmjerenju sa svim ovim samo prema Allahu kome pripada drevna povelja. Sve druge obaveze i povelje sa ljudima postavljene su na ovoj Boanskoj obavezi i povelji, bilo da se te obaveze odnose na poslanika ili na ljude, srodnike ili dalje pojedince ili skupine. Svaki onaj koji uva prvu obavezu uva i ostale obaveze jer je uvanje tih obaveza propis. Svaki onaj koji izvrava obaveze koje proistiu iz prve povelje izvrava sve to proistie iz te povelje i to je poeljno da ini ljudima jer i to ulazi u sastav obaveza koje proistiu iz ove povelje. To je prvo i najznaajnije pravilo na kome poiva cjelokupno zdanje ivota, a to je izraeno i potvreno u rijeima: i oni koji potuju ono to je Allah naredio da se potuje i Gospodara svoga se boje i obrauna munoga plae 0312V. Ovo je ukratko reeno. Sve ono to je Allah naredio da se potuje treba da se izvrava, tj. puno potovanje i stalno odranje na Pravom Putu prema ovom zakonu i zakonu koji vlada u prirodi bez odstupanja ili skretanja. Radi toga je ova naredba data saeto i nisu objanjeni detalji koje je Allah naredio da se izvravaju jer bi to objanjenje trajalo due, a to nije cilj, nego je cilj da se predstavi openito pravi put i ustrajnost na njemu od

koga nema odstupanja, da predstavi opu pokornost od koje se ne moe odustati i opu sponu koja se nikada ne prekida i aludira nadnaravnou ovog ajeta na svijest koja prati ovjeka vezana za ovu kompletnu pokornost. ... i Gospodara svoga se boje i obrauna munoga plae 03/2V to je strah od Allaha i kazne koja e biti strana na Dan susreta sa Allahom. To su ljudi razumom obdareni, ljudi koji razmiljaju o obraunu prije Dana obrauna . .. . i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga (13/22) strpljenje se javlja u vie vidova i ima uvjete. Strpljenje na podnoenju obaveza iz povelje, strpljenje u radu, borbi, pozivu na Allahovu 96

Putu i idtihadu itd. Zatim strpljenje na blagodatima i potekoama. Malo je onih koji su strpljivi i u balgodatima da se ne ohole i ne padaju u grijeh, pa strpljenje kod podnoenja gluposti pojedinih ljudi i njihova neznanja, a to izaziva tjeskobu u grudima i druga strpljenja. Sva su ona radi ostvarenja Allahova zadovoljstva. Nema grijeha to ljudi kau: uplaili su se, niti je poeljno da neko kae: strpljivi su, niti iekivanja kakve koristi podnosei strpljenje, niti odbrane od tete koje nosi osjeaj nemira i tuge. Nema nikakvog drugog cilja do ostvarenja Allahova zadovoljstva. Strpljenje na Njegovoj blagodati i iskuenju, strpljenje kod predaje Allahovoj odredbi, Njegovu htijenju i zadovoljstvu sa Njegovim darom. I koji namaz obavljaju 03/22J namaz ulazi u sastav izvrenja obaveze prema Allahu i povelje, meutim, Kur' an namaz ovdje istie jer je namaz prvi uvjet ovog ispunjenja i puni odraz iskrenog i kompletnog usmjerenja prema Allahu, zatim to namaz predstavlja primjetnu sponu izmeu ovjeka i Gospodara, izvravajui namaz iskreno prema Njemu u kome nema nijednog pokreta niti izgovora makar jedne rijei bilo kome do Allahu . . . . i koji od onoga to im dajemo i tajno i javno udjeljuju 03/22J ovo dijeljenje ulazi u sastav onoga to je Allah odredio kao sponu izmeu ovjeka i Njega, a ulazi i u sastav izvrenja obaveza koje proistiu iz povelje. Kur'an dijeljenje ovdje istie jer ono predstavlja sponu meu ljudima koja ih okuplja radi Allaha dok su jo u ivotu. Davanje preiava i odstranjuje krtost onoga koji dijeli i zlobu onoga koji prima to dijeljenje. Ovo dijeljenje ini ivot u muslimanskom drutvu dostojnim ovjeanstva koje surauje, solidarie se i koje je plemenito. Dijeljenje je javno i tajno.

Tajno dijeljenje treba daje tamo gdje je nuno sauvati plemenitost ovjeka i gdje to zahtijeva ovjenost i gdje se osjea unutranje titenje ukoliko se javno daje. A javno se dijeli tamo gdje je potreban uzor, gdje se provodi zakonska odredba i gdje to trai zakon. Jedno i drugo dijeljenje ima svoje mjesto u ivotu. I koji dobrim zlo uzvraaju 03/22J cilj je da se na zlo dobrim uzvraa u svakidanjim postupcima, a ne u vjeri, meutim, ovaj izraz pretvara uvod u rezultat. Susretanja zla dobrim savlauje zlobu ovjeka i usmjerava ga na dobro, ono gasi i baklju zla i odbija ejtanova navraanje na zlo, zatim uzvraa i odstranjuje zlo na kraju. U tekstu se uri sa iznoenjem ovog kraja i ajet poinje s tim da bi privukao panju ljudi da dobrim uzvraaju zlo i insistira na rezultatu koji se oekuje. 97

To je skriveni znak uzvraanja na zlo dobrim ako je u takvom postupku uzvraanja odstranjenje tog zla, a ne iz pohlepe prema zlu i njegovu irenju. Meutim, kada zlo trai da se ono istrgne i da se odstrani, u tom sluaju ne moe se na zlo uzvraati dobrim kako se zlo ne bi javno plelo, manifestiralo i dominiralo. Uzvraanje zla dobrim javlja se preteno u odnosima meu slinim linostima, meutim, u Allahovoj vjeri to ne smije biti. Nadvlaivanje onoga to je mrsko i to ne valja - to treba odluno odstraniti. Oni koji izazivaju smutnju na Zemlji s njima nema razgovora nego odluno kanjavanje. Kur' ansko usmjeravanje preputa se da se razmisli kod svakog sluaja, da se konsultiraju pametni i da se primijeni ono to je povoljnije i ispravnije . . . . njih eka najljepe prebivalite, edenski vrtovi u koje e ui oni i roditelji njihovi i ene njihove i porod njihov - oni koji su bili estiti i meleki e im ulaziti na vrata svaka: "Mir neka je vama, zato to ste trpjeli, a divno li je najljepe prebivalite! 03/22-24). Njih eka visoki poloaj, najljepe prebivalite: edenski vrtovi za boravak i stanite. U ovim vrtovima bit e u drutvu dobrih ljudi, svojih roditelja, supruga i potomaka. Ovi ulaze u Dennet zahvaljujui svojim dobrim djelima i njihovu ostvarenju tih djela. Njima se ukazuje poast u susretu sa svima, zatim prijateljima, a to je druga vrsta uivanja koja se javlja uz slast osjeaja u ovim vrtovima.

U atmosferi okupljanja i susretanja uestvuju i meleki kod doeka i ukazivanja asti im u povorci jutrom i veerom. I meleki e im ulaziti na vrata svaka 03123). Kontekst nas ovdje stavlja u poloaj da vidimo stvarnu scenu kao da je pred naim oima i kao da mi njoj prisustvujemo i ujemo kako meleki okolo krue uzvikujui: "Mir neka je vama, zato to ste trpjeli, a divno li je najljepe prebivalite!" (13/24). Ovo je povorka punog susreta, selama, neumorne kretnje i ukazivanja asti. 98

S druge strane, oni koji nemaju pameti da bi se podsjetili na ovo niti vida da bi primijetili ovo, to su oni koji ne ispunjavaju obaveze koje izvravaju pametni. A on) koji ne ispunjavaju dunosti prema Allahu, iako su se na to vrsto obavezali, i kidaju ono to je Allah naredio da se potuje, i ine nered na zemlji - njih eka prokletstvo i najgore prebivalite! 03!25J. To su oni koji ne ispunjavaju obaveze prema Allahu koje su po prirodi i prema iskonskom zakonu preuzeli na sebe a koji poslije toga ne izvravaju ni jednu obavezu. Kada doe do neispunjavanja prve obaveze, onda svaka druga obaveza koja poiva na toj prvoj nee biti u osnovi izvrena. Onaj koji se ne boji Allaha nee ustrajati na obavezi i povelji. Takvi e kidati ono to je Allah naredio da bude povezano, na naj openitiji nain. Oni izazivaju smutnju i nered na Zemlji umjesto da se strpe, da klanjaju i dijele javno i tajno kako bi uzvratili dobrim zlo. Unoenje nereda na Zemlji stoji nasuprot svega ovoga. Izostavljanje bilo ega od toga dovodi do nereda ili moda tiska u opi nered. Oni koji su odstranjeni i protjerani njih eka prokletstvo (13/25J i progonstvo umjesto plemenitosti, njih eka najgore prebivalite (13/25J. Ovo ne treba isticati jer si to mogao primijetiti ranije. To su oni koji se vesele ovosvjetskim ivotom i prolaznim uivanjima tog ivota. To su oni koji se ne osvru na budui ivot i njegovo trajno uivanje, premda je Allah taj koji odreduje opskrbu, dodjeljuje je, uveava ili umanjuje, tako da naredba o ovome pitanju, i u jednom i u drugom sluaju, podjednako pripada Allahu. Kad bi oni teili za buduim ivotom,

Allah ih ne bi liio ni uivanja na Zemlji. On bi im i to uivanje dodijelio: Kome hoe, Allah daje u obilju, i uskrauje. Oni se raduju ivotu na ovom svijetu, a ivot na ovom svijetu prema onom svijetu samo je prolazno uivanje (13/26J. Ranije je ukazano na veliku razliku izmedu onoga koji je spoznao da je istina ono to je Allah objavio Poslaniku, a ukazano je i na onoga ko je slijepac. U kontekstu se ovdje govori neto vie o slijepcima koji ne primjeuju Allahove dokaze u Kosmosu, koji se ne zadovoljavaju ovim 99

Kur'anom nego trae kakav drugi dokaz. Ranije se u kontekstu govorilo o tome u prvom dijelu ove sure i tu popraeno da je Vjerovjesnik samo onaj koji upuuje, a dokazi da pripadaju Allahu. Sada ih ovdje u Kur'anu Allah iznosi i osvre se na to objanjenjem uzroka upute i zablude. Uporedo s tim iznosi se i slika srca koja se zadovoljavaju spominjanjem Allaha, srca koja ne oajavaju niti trae kakvu nadnaravnost da bi se smirili dok je Kur'an njima pred oima, ovaj jako djelotvorni Kur'an koji svojim tekstom skoro da i brda pokrene i Zemlju iskomada i mrtve pozove da progovore zbog dokaza snage podsreka i ivahnosti u Kur'anu. Razgovor o ovim ljudima koji insistiraju na nesrei i nadnaravnosti zavrava oajem vjernika zbog samih ovih koji trae te nadnaravnosti i upuuje vjernike na ono to se desilo narodima prije njih i na ono to je pogodilo one koji su nagonili u la, tu i tamo, oko njih, s vremena na vrijeme. Nevjernici govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje udo?" Reci: "Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoe, a k Sebi upuuje onoga ko Mu se pokajniki obraa, one koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! Onima koji vjeruju i ine dobra djela - blago njima, njih eka divno prebivalite! (13/27-29). I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuje ono to ti objavljujemo, jer oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraam!" (13/30). Kad bi se kakvim Kur'anom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali; Allahu pripada sve! A zar ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na pravi put uputio. A nevjernike e nesrea

neprestano pogaati ili e se u blizini mjesta njihova dogaati, zbog onoga to rade, - sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni. Allah e, sigurno, odrati obeanje. I prije tebe se poslanicima rugalo, pa sam ]a onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i poslije sam ih kanjavao, a kakva je samo bila kazna Moja! (13/31-32). Odgovor na ove njihove zahtjeve, da se donese neka nova nadnaravnost, je da ti znaci ne uvode ljude u iman, jer iman ima i svoje iskonske pokretae u duama ljudi, svoje uzroke koji vode ka imanu kroz djelo tih ljudi. Reci:"Allah ostavlja u zabludi onaga koga On hoe, a k Sebi upuuje onoga ko Mu se pokajniki obraa (13/27). 100

Allah upuuje one koji Mu se obraaju. Obraanje Allahu ini njih spremnim za uputu. Iz ovoga postaje jasno da oni koji se ne obraaju Allahu zasluuju zabludu, pa ih, jasno, Allah i zavodi. Prema tome, to je pripremanje srca za Uputu, a i njegovo nastojanje i njegovo traenje Upute, dok srcima koja se ne kreu u pravcu Upute, razumljivo, uputa je daleko. Dalje se u kontekstu ocrtava njena slika vjernikih srca u atmosferi smirenosti, druenja, vedrine i mira . ... one koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene, smiruju (13/28) srca se smiruju osjeajui povezanost sa Allahom, druenjem u Njegovu susjedstvu, sigurnost u Njegovoj blizini i u Njegovoj zatiti, smirenost, ne osjeaju uzbuenje i nesigurnost na putu, osjeaju smirenost sa spoznajom mudrosti stvaranja, poetka stvaranja i kretnje, smirenost u osjeaju zatite od svakog nasrtaja, svake tete i zla osim onog to Allah eli, osjeaju zadovoljstvo pri iskuenju svaga toga i strpljenje na tom iskuenju i, najzad, osjeaju smirenost i sigurnost u Njegovoj milosti na putu upute, opskrbe i zatite na ovom i buduem svijetu . ... a srca se, ckJista, kad se Allah spomene, smiruju! 03/28). Ta smirenost, koja nastaje kad se u srcima vjernika Allah spomene, prava je istina koju spoznaju oni u ijim se srcima pomijeala vedrina vjerovanja i povezala se sa Allahom. Tu istinu vjernici spoznaju, ali ne mogu prenijeti rijeima da bi ih prenijeli na druge, na one koji je ne osjeaju i ne spoznaju. Istina se ne prenosi rijeima, nego hmili srcem pa srca osjeaju ugodnost s njom, vesele se i osjeaju punu smirenost i mir, tako da ovjek osjea da on nije sam na ovom svijetu, sam bez drutva. Sve ono to je oko njega prijatelj mu je, jer je sve to to je oko njega proizvod Allahov, u ijoj je zatiti i sam ovjek.

N erna ovjeka tunije g na Zemlji od onoga koji je lien sigurnosti koju prua Allah. Nema nikog nesretnijeg od onoga koji hodi na ovoj Zemlji, a lien veze sa svim onim to je oko njega u Kosmosu, jer je takav odvojen od vrste veze koja povezuje njega i sve ostalo oko njega sa Allahom, Stvoriteljem Kosmosa. Nema nijednog ovjeka nesretnijeg od onoga koji ne zna zato je na ovom svijetu, zato odlazi sa ovog svijeta i zato trpi ono to trpi u ivotu. Nema ni jednog ovjeka nesretnijeg od onoga koji hodi po Zemlji, plaei se svega tajnoga, jer on ne osjea tajnu sponu koja povezuje njega i sve ostalo u ovom Bitku. Nema nesretnijeg ovjeka u ivotu od onoga koji se probija na putu sam samcat i protjeran u pustinji, ovjeka koji mora sam da se bori bez pomagaa i upuivaa. 101

U ivotu postoje momenti kojima se ovjek ne moe oduprijeti bez oslonca na Allaha i pouzdanja u Njegovu zatitu, bez obzira koliko taj bio moan, stabilan, krut i spreman. U ivotu postoje momenti koji potresaju sve ove osobine kojima se ovjek ne moe oduprijeti bez Allahove sigurnosti . . .. a srca se, doista, kad se Allah pomene smiruju! 03!2BJ onima koji se obraaju Allahu i koji se smiruju kad se Allahovo ime spomene Allah e dati da im sklonita lijepa budu, isto onako kao to su se oni obratili Allahu i radili dobra djela u ivotu. Onima koji vjeruju i ine dobra djela - blago njima, njih eka divno prebivalite! 03/29J. Termin Blago njima upotrijebljen je da bi ukazao na veliinu i ast i divno prebivalite kod Allaha za one koji se obraaju .Njemu u ivotu. Meutim, oni koji trae neki drugi dokaz i koji nisu osjetili smirenost u vjerovanju, oni ive uznemireno i insistiraju da im se pokau druge nadnaravnosti. Ti, Muhammede, nisi prvi vjerovjesnik koji je doao svome narodu i donio im Objavu kao i ti a da im to nije bilo neto strano i tue. I prije njih su minuli brojni narodi, a i vjerovjesnici. Oni ostae nevjernici, a ti nastavi rad prema svom programu i osloni se na Allaha. I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuje ono to ti objavljujemo, jer oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraam!" 03/30J. udno je da oni ne vjeruju u Milostivoga velianstvene milosti, oni ija se srca smire kad se Njegovo ime spomene i osjete Njegovu veliku

milost. Ti si zaduen samo da im prenese ono to smo ti Mi objavili. Uostalom, zbog toga smo te poslali kao vjerovjesnika. Ako oni ne budu i dalje vjerovali, onda ih obavijesti da se ti oslanja samo na Allaha, da trai oprost od Njega i da se Njemu vraa. Ti si usmjeren prema Njemu, a ne prema nekom drugom. Mi smo te uputili da im predoi ovaj Ku' an, ovaj udni Kur'an koji, kad bi neki Kur'an trebao da pokrene brda, ili zemlju da isko mada ili da prouzrokuje da i mrtvi progovore, to bi bila osobenost ovoga Kur'ana. On bi mogao to uiniti i izvriti ove nadnaravnosti. Meutim, ovaj Kur'an je doao da se obrati punoljetnim, ivim, i ako se oni ne odazovu, onda je 102

dolo vrijeme da to znaju vjernici i da ih pozivaju sve dok ne doe obeana kazna od strane Allaha onima koji nagone u la. Kad bi se kakvim Kur'anom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali; Allahu pripada sve! A zar ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na pravi put uputio. A nevjernike e nesrea neprestano pogaati ili e se u blizini mjesta njihova dogaati, zbog onoga to rade, - sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni. Allah e, sigurno, odrati obeanje (13/31). Ovaj Kur'an djelovao je na due ljudi, koji su ga prihvatili i prilagodili mu se, vie nego to bi se pokrenula brda, iskomadala Zemlja i oivili mrtvi. Kur' an je prouzrokovao u duama ovih ljudi daleko vee nadnaravnosti i vie je djelovao na mogunost ivota. tavie, on je utjecao i na formu same zemlje. Koliko su islam i muslimani izmijenili lice zemlje pored njihove izmjene lica historije! Priroda ovog Kur'ana je njegova priroda koja se ogleda u pozivu i izrazu, njegova priroda u njegovim temama i izlaganju sadraja tih tema, njegova priroda u njegovoj stvarnosti i njegovom djelovanju. Priroda ovog Kur'ana zaista sadri nadnaravnu realizirajuu mo koju osjea svako ko ima ukus i vid i ko shvaa Kur'an, svaki koji je spreman da spozna to mu je upueno i objavljeno Kur' anom. Oni koji prihvataju Kur' an i prilagoavaju sebe njegovom sadraju ine neto vee od samih brda, a to je historija naroda i tih pokoljenja. Oni su iskomadali i ono to je vre od same zemlje, a to je krutost misli i tradicije. Oni su oivjeli ono to je vie od smrti, a to su narodi ije su due nasilje i zabluda ubili. Oni su se preporodili tako da su napravili veliki skok bez nekih drugih vidljivih

uzroka osim onoga to je uinila ova Knjiga i njen program u duama ljudi i njihovu ivotu. To to je uradio Kur'an daleko je vee od pokretanja brda sa njihovog vrstog podnoja, preobraaja zemlje, njene krutosti i proivljenja mrtvih iz smrti. Allahu pripada sve! (l3/3IJ On je taj koji je odabrao vrstu dinaminosti i njena izvrenja u svim situacijama. Ako se srca ljudi ne pokrenu poslije ovog Kur'ana, onda - ta bi to bilo jae za vjernike da bi ubrzalo njihovu dinaminost zbog ljudi to se ne odazivaju pozivu i da prepuste sluaj Allahu. Da je Allah htio, On je mogao stvoriti ljude da budu svi spremni da prihvate Uputu, da uputi sve na nain kao to je stvorio i uputio meleke, ili da je htio, mogao je da ih prisili da 103

prihvate Uputu svojom odredbom. Meutim, Allah nije htio ni jedno ni drugo. On je stvorio ovjeka radi posebnog zadatka koji je poznat Allahu Uzvienom, da prilagodi Njegovo stvorenje na ovaj nain kako je to On i uinio. Prema tome, neka ih prepuste Allahu i ako bude Allah odredio da ih ne upropasti izmjenom pokoljenja, kao to je upropastio prethodne neke narode, ... nesrea za nesreom od strane Allaha se sputa i pogaa ih i moe izazvati i bol i tetu i upropastiti one kojima je propisano da budu upropateni. ... ili e se u blizini mjesta njihova dogaati <13/3V pa e ih plaiti, ostaviti u nemiru i iekivanju sline sudbine. To e neka srca smekati, pokrenuti i oivjeti . . . . sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni <13/3V prijetnja koju im je Allah dao i omoguio da ive dok ne doe kraj. Allah e, sigurno, odrati obeanje 03/3V to e biti, nema sumnje. Oni e se susresti s tim to im je Allah obeao. Ovaj primjer kao da se sada zbiva, a pouka je u nesrei i stradanju drevnih naroda u posmatranju primjera i odgaanja roka do odreenog asa. I prije tebe se poslanicima rugalo, pa sam ja onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i poslije sam ih kanjavao, a kakva je samo bila kazna Moja!

03/32J. Ovom pitanju ne treba odgovor. Kazne su uslijedile pogaajui pokoljenja. Drugo pitanje tretira pitanje drugih boanstava. Ovo pitanje je bilo pokrenuto i u prvom dijelu ove sure. Ovdje je predstavljeno na ironian nain, a to je to se ova boanstva porede sa Allahom, koji nad svakim 104

biem bdi, i koji e nagraditi svako bie prema onome to je zasluilo u ivotu. Ovaj osvrt zavrava predoenjem kazne koja vreba one koji izmiljaju ovakve lai, kazne na ovom svijetu, a kazna na onom svijetu je daleko tea. To stoji nasuprot sigurnosti i mira koji oekuje bogobojazne. Zar Allahu, koji nad svakim bdi, to god uradi, zar da Njemu druge smatraju ravnim? Reci: "Opiite ih!" Zar vi hoete da Njega uite, kao da On ne zna ta ima na Zemlji, ili ih vi samo tako nazivate? Onima koji ne vjeruju ini se lijepim spletkarenje njihovo, i oni su s pravog puta zalutali. A onaj koga Allah u zabludi ostavi nee imati nikoga da ga na pravi put uputi . Oni e se u ivotu na ovom svijetu muiti, ali e patnja na onom svijetu sigurno tea biti, od Allaha ih niko nee odbraniti (13/33-34). Ovakav je dennet obean onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom; to e biti nagrada onima koji se budu zla klonili, a nevjernicima e kazna vatra biti (13/35). Allah (Uzvieni) prati svakoga. On vlada svakim ovjekom u svakoj situaciji. On zna ta je ovjek uradio u tajnosti i javnosti. Meutim, kur' anski slikoviti izraz oliava kontrolu, dominaciju i znanje u ulnoj slici na kur' anski nain, slici od koje se potresa cijelo ljudsko tijelo. Zar Allahu, koji nad svakim bdi, to god uradi, zar da Njemu druge smatraju ravnim (13/33) neka predoi svaka osoba da ima nekoga ko nad njom straari, kontrolie je, prati je i koji e joj obraunati prema onome to je uradila. Ko je to? To je Allah! Pa koja se onda osoba ne potrese zbog ove slike, a ona

je zaista istinita. Ovu sliku vjerno predoava izraz radi ljudske spoznaje, izraz koji jako djeluje na osjeaje i daleko vie nego to djeluje apstrakcija. Pa zar je pravo olienje isto to i apstrakcija? A oni dalje govore da uz Allaha postoje i druga boanstva! Ovdje se oituje njihov postupak koji zasluuje osudu, koji je veoma udan i javlja se u sjeni ove oliene i strane scene. Zar da Njemu druge smatraju ravnim 03/33J ? Allahu koji bdi nad svakim i prati ta je zaradio, kome nita nee izbjei niti e On ita propustiti. 105

Reci: "Opiite ih!" (13/33) oni su nedefinirani, nepoznati. A mogue je da imaju svoja imena. Meutim, izraz je ovdje upotrijebljen nedefiniran, ne istie njihova imena. Zar vi hoete da Njega uite, kao da On ne zna ta ima na Zemlji? 03/33) o, kakve ironije! Ili vi ste, eto, ljudi, znate ta Allah ne zna i znate da postoje i druga boanstva na Zemlji i to to vi govorite da je nepoznato Allahu?! To je tvrdnja koju oni tvrde ali se ne usuuju da je predstave. Pa i pored toga, oni to govore potajno kada Allah kae da nema tamo drugih boanstava i kada oni tvrde da boanstva postoje, a Allah to negira . . . . ili ih vi samo tako nazivate 03/33) tvrdite rijeima da postoje a iza toga nema dokaza. Je li pitanje Boanstva neto to je glupo i smijeno pa da ih ljudi samo tako nazivaju? Ova ironija zavrava kategorikim i odlunim sudom: Onima koji ne vjeruju ini se lijepim spletkarenje njihovo, i oni su s pravog puta zalutali. A onaj koga Allah u zabludi ostavi nee imati nikoga da ga na pravi put uputi 03/33J. Prema tome, odgovor na ovo pitanje je da ne vjeruju, da im je vjerovanje nedostupno, dokazi upute prekriveni, da se Allahov Zakon ostvaruje nad njima, da njima izgleda da oni imaju pravo, da to njihovo spletkarenje i mjere protiv poziva ka istini izgledaju lijepo i uzorno, da je njihovo odvraanje od Pravog Puta, prema Allahovu zakonu, zabluda. Takav hodi putem zablude i njega niko ne moe uputiti. Allahov zakon

ostaje na snazi, ako su dokazi ustanovljeni, i primjenjuje se nad ljudima. Prirodni kraj ovih izopaenih srca je muna kazna: Oni e se u ivotu na ovom svijetu muiti (13/34) njih e zadesiti nesrea na ovom svijetu ili e se ta kazna u blizini mjesta njihova dogaati, a to je strah, nemir i iekivanje. Uostalom, i suha i kruta srca, u kojima nema svjetlosti imana, ustvari su patnja. Zbunjenost i zbrka u srcu bez smirenosti vjerovanja je takoer patnja. Najzad, suoavanjem sa svakim dogaajem bez spoznaje da postoji velika mudrost iza svakog dogaaja je patnja. Ali e patnja na onom svijetu sigurno tea biti (13/34J 106

patnja ovdje nije definirana da bi je ovjek predoio, a vizija je bez ogranienja . ... od Allaha ih niko nee odbraniti (13/34) niko ih nee zatititi od Njegove pa i najstroije kazne. Takvi su izloeni kaznama. Oni ostaju bez ikakve zatite. S druge strane oni koji se Allaha budu bojali stoje nasuprot tih koje od Allaha niko nee odbraniti (13/34), stoje bogobojazni koji su se zatitili vjerovanjem i dobrim djelima. Oni su se zatitili od te patnje. Osim te sigurnosti oni imaju i Dennet koji im je obean. Ovakav je dennet obean onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom (13/35). To je uivanje i rahatluk. To je scena trajnog hlada i trajnog ploda, scena u kome e ljudi nai smirenost i uivanje nasuprot tekoe onih drugih. Ono je patnja, a ovo je Dennet. I jedno i drugo su prirodni kraj, jedno za jedne, drugo za druge . ... to e biti nagrada onima koji se budu zla klonuli, a nevjernicima e kazna vatra biti 03/35J. U kontekstu se nastavlja sa razradom pitanja Objave i monoteizma, govori se o stavu sljedbenika Knjiga prema Kur'anu i Vjerovjesnik u (alejhi' s-selam) , objanjava se Vjerovjesniku da je ono to mu je objavljeno definitivan sud za sve ono to su ranije donijele nebeske Knjige, da je Kur'an posljednji izvor da je Allah potvrdio pitanje vjere koje je htio potvrditi, a koju su objavili svi raniji poslanici i dokinuo iz te oblasti ono to

je htio dokinuti i ija pravosnanost prestaje, da vrsto stoji na onome to mu je objavljeno da se ne povinuje eljama sljedbenika Knjiga ni u znaajnim ni u beznaajnim pitanjima. Meutim, oni koji od njega trae da on donese kakvu nadnavnost, pa nadnaravnosti se donose po Allahovom odobrenju i doputenju, a poslanik ima zaduenje da prenese Objavu. Neki od onih kojima smo dali Knjigu raduju se svemu to objavljujemo tebi, ali neki protivnici ne priznaju neto od Objave. Reci: "Meni je nareeno da se samo Allahu klanjam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu 107

ja pozivam i Njemu se vraam. " I Mi ga tako kao mudrost objavljujemo na arapskom jeziku. A ako bi ti povlaivao eljama njihovim, nakon to ti je dola spoznaja, ti ne bi imao ni zatitnika ni branitelja od Allaha. I prije tebe smo poslanike slali i ene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno udo obom, ve Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu, Allah je dokidao to je htio, a ostavljaoto je htio; u Njega je Glavna knjiga. Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo, bilo da ti ivot oduzmemo, tvoje je da objavljuje, a Nae da traimo polaganje rauna 03/36-40). Vjernika grupa ljudi sljedbenika Knjige koja se pridrava svoje vjere nai e u Kur'anu snanu potvrdu za vjerovanje u jednog Boga - za monoteizam, kao to e nai i priznanje svih ranijih vjera i ranijih objavljenih knjiga, zatim kazivanje o tim vjerama sa velikim potovanjem i cijenjenjem, nai e i predstavljanje jedine spone koja povezuje sve vjernike sa Allahom. Ovo e ih obveseliti i uvrstiti im vjerovanje. Izraz o veselju i raspoloenju ovdje je psiholoka istina koja se javlja u istim srcima, veselje koje se susree sa Istinom, poveava uvjerenje u istinu onoga to oni imaju i podrku tome u ovoj novoj Knjizi . ... ali neki protivnici ne priznaju neto od Objave 03/36) to ne priznaju neki protivnici i grupe sljedbenika Knjige i politeista. U kontekstu se izriito ne spominje ko su ti koji negiraju Kur'an jer je cilj iznoenje ovako nedefinisano da bi se odgovorilo na taj stav. Reci: ('Meni je nareeno da se samo Allahu klanjam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vraam 01/36J. Prema tome, samo Njemu pripada klanjanje, samo Njemu se ovjek moe obraati i samo Njemu pripada povratak.

Vjerovjesniku je nareeno da izloi Allahov program u suoavanju sa onima koji ne prihvataju Kur'an. Vjerovjesnik se pridrava vrsto i kompletno ove Knjige koju mu je objavio njegov Gospodar, bez obzira da li to obradovalo sljedbenike Knjige ili jedna grupa njih osudila neto od te Knjige. To zbog toga to je Kur'an konani sud, objavljen je Muhammedu (alejhi' s-selam) na arapskom jeziku koji mu je potpuno razumljjiv. Kur'an e biti glavni izvor jer je on konani Allahov sud o vjerovanju. i Mi ga tako kao mudrost objavljujemo na arapskom jeziku 03/37). ... a ako bi povlaivao eljama njihovim, nakon to ti je dola spoznaja, ti ne bi imao ni zatitnika ni branitelja od Allaha 03/37) 108

ono to je tebi objavljeno to je Istina, a ono to pojedinci govore to je elja i neistina koja se ni najmanje ne oslanja na znanje i uvjerenje. Ova prijetnja upuena Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) najjasnije govori o potvrdi ove istine koja ne tolerie ni najmanje devijacije, pa ak ni devijacije koje bi uinio Poslanik. Sauvaj, Boe da tako neto Alejhi' s-selam moe uiniti! Ako tamo neko postavlja prigovor to je ovaj Poslanik obini ovjek, pa - i svi poslanici bili su ljudi. I prije tebe smo poslanike slali, i ene i porod im davali 03/38J. Ako neko postavlja prigovor zato on ne ini nikakve materijalne nadnaravnosti, pa to nije njegov posao. To je Allahovo djelo. I nijedan poslanik nije donio ni jedno udo sobom, ve Allahovom voljom 03/3BJ i to prema Njegovoj mudrosti i u vrijeme kada On hoe. Ako postoji djelimina razlika izmeu onoga to je dato Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) i onoga to je objavljeno sljedbenicima Knjiga, pa svako vrijeme ima svoju knjigu, a eto Kur'an je posljednja Knjiga. Svako doba imalo je Knjigu, Allah je dokidao ta je htio, a ostavljao ta je htio; u Njega je Glavna knjiga 03/38-39). Sve to dokine Allahova mudrost - to se dokida, a sve to je korisno to se ostavlja. Njemu pripada Glavna knjiga koja sadri sve ono to je On

 htio da zadri i ono to je dokinuo. Od Allaha je data ova Knjiga u cjelini. On postupa prema toj Knjizi kako hoe i kako Njegova mudrost predvia. Njegovo htijenje ne moe se odbiti niti Mu se ovjek moe suprotstaviti. Svejedno je da li ih Allah kaznio za ivota Vjerovjesnika (alejhi' sselam) zbog neega ime im je i prijetio, ili ga usmrtio prije primjene te kazne. To nita nee promijeniti Allahovu odredbu, niti e izmijeniti prirodu ovog poslanstva, ni prirodu Boanstva. Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo bilo da ti ivot oduzmemo, tvoje je da objavljuje, a Nae da traimo polaganje rauna (13/40). U ovom kategorikom usmjerenju su objanjenja prirode poziva na Pravi Put i prirode onih koji pozivaju na taj put. Oni koji pozivaju na Allahov 109

Put obavezni su samo da izvre taj poziv u svim fazama. Tu mogu dostii samo ono to Allah hoe. Oni takoer nisu zadueni da ubrzavaju korake te dinaminosti niti da osjeaju neuspjeh i izjalovljenje kada primijete da im Allahova mo sporo dolazi u cilju oitog nadvlaivanja i dominacije na Zemlji. Oni su samo ti koji pozivaju na Pravi Put, nita drugo. Allahova mo je veoma velika. Ona moe da uini sva djela oko njih sasvim jasnim. Ona pogaa i odraava se i na snanim i bogatim narodima kada se ohole, kada postanu nevjernici i kada unose smutnju. Allahova mo im umanjuje njihovu mo, njihova bogatstva i snage, ograniava ih na jedan kutak Zemlje, stijenjeno, nakon to su bili moni i snani. I kada Allahova mudrost dosudi njihov odlazak i propast, onda nema nikakva pogovora Njegovoj odluci. Ona se mora provesti!ll Zar oni ne vide da im Mi zemlju suavamo umanjujui joj pogranine oblasti? A Allah sudi! Niko ne moe presudu Njegovu pobiti, i On brzo raun svidi (13/41) oni ne ine nita vee spletke niti mjere od spletki i mjera onih koji su ivjeli prije njih. I te je Allah kaznio, jer On najbolje sudi. Njegove su mjere nedostiive. Spletke su pleli i oni prije njih, samo, Allah je Gospodar svih spletki; On zna ta svako zasluuje. A nevjernici e sigurno saznati koga eka najljepe boravite (13/42J. Ova sura zavrava kazivanjem o odbacivanju ovog poslanstva od

strane nevjernika s tim da njen poetak govori o dokazivanju poslanstva. Taj poetak vezan je sa krajem. Allah ovo potvruje zadovoljavajui se Svojim svjedoenjem. Kod Njega je apsolutno znanje o ovoj Knjizi i o svim drugim knjigama. Ovo je smisao ovoga teksta, a ne ono u ta su zapali nosioci "naune intepretacije Kur'ana" tumaei ovaj ajet da se odnosi na smanjenje Zemlje, na njenim polovima i njenom rascjepijenju po ekvadoru i druge izmiljotine. Kur'anski kontekst tano definira ta znai ovaj tekst. Neka se uva Allaha svaki onaj koji se upustio u ovu oblast bez razmiljanja i prirodnog promatranja Kur'ana. O Korkutov prijevod je podlegao ovakvom tj. naunom tumaenju ovog ajeta.) 110

Oni koji ne vjeruju govore: 1Ti nisi poslanik!" Reci: 11Meni i vama dovoljan e biti kao svjedok Allah, i Onaj koji zna to je Knjiga., (13/43). 12 Ovim je zavrena ova sura. Ona je provodila ljudsko srce kroz Kosmos i kroz ovjeka i ostavljala na njega razne snane djelotvorne dojmove. Prepustila ga je poslije toga svjedoenju - ehadetu, o emu se govori u uvodu ove sure i na njenom kraju, gdje prestaje svaka rasprava i govor. U ovoj suri sadrana su znamenja islamskog vjerovanja i znamenja kur' anskog programa vezanog za ovo vjerovanje. Bilo je potrebno da se zadrimo kod ovih znamenja na mjestima gdje smo o njima govorili, meutim, mi smo mislili da ne treba prekidati kur' anski kontekst ove sure tim zadravanjima, nego to ostaviti za kraj i da se tada spremni na njima zadrimo. Za vrijeme izlaganja ove sure mi smo povrno i brzo ukazali u njenom kontekstu na ta znamenja. elja nam je da se na tome zadrimo

neto due kasnije, koliko mognemo . ... Allah je taj koji prua pomo. Neki rivajeti u tradicionalnim tefsirima podsjeaju da je namjera rijei Uzvienog i onaj koji zna ta je Knjiga svjedoenje sljedbenika Knjige koji vjeruje da je ovaj Kur'an istina, oslanjajui se na rijei Uzvienoga u ovoj suri ranije donijetoj: Neki od onih kojima smo dali Knjigu raduju se svemu to objavljemo tebi (13/36). Ovo se dogodilo u Mekki, a onda i u Medini. Mi ne negiramo ovu verziju, moda se zaista na to misli. 111

Uvod ove sure, priroda tema koje ona tretira i mnoga usmjerenja koje ona sadri - sve to sasvim jasno ukazuje da je ova sura objavljena u Mekki, a ne u Medini, kao to stoji u nekim verzijama i Mushafima, govori da je bila objavljena u vrijeme kada je dolo do pojaanog suprotstavljanja, nagonjenja u la i izazova od strane politeista, kada su oni insistirali i traili od Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) da uini kakvu nadnaravno st, zatim na ubrzavanju kazne kojom su bili upozoravani . Sve je ovo inilo snaan napad koji je imao cilj da uvrsti Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i one koji su bili s njim na putu Istine koja mu je stigla od njegova Gospodara u suoavanju sa protivljenjem, nagonjenjem u la i izazovom, govori o pobjedi ove Istine, traenju sklonita samo kod Allaha, oglaavanju monoteizma - tevhida, potvrivanju ove Istine i vjerovanju da je ta Istina jedina Istina bez obzira koliko to politeisti pokuali demantirati. Ova sura ima cilj i suoavanje sa politeistima uz dokaze istine sadrane u cjelokupnom Kosmosu, u ljudima, ljudskoj historiji i u svim dogaajima uz nagomilavanje svih ovih djelotvornih faktora i obraanja ljudskom biu tim faktorima na djelotvorni i jako inspirativni nain, koji u sebi nosi snaan dokaz. Ovi metodi potvruju da je ova Knjiga jedina Istina, da suprotstavljanje njoj, ugonjenje u la, injenje izazova, sporo njeno prihvatanje i sloenost puta, nita ne moe izmijeniti tu veliku Istinu. Ovo su ajeti Knjige! A ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali veina ljudi nee da vjeruje (13/1). Oni trae od tebe prije kaznu nego milost, a bilo je kazni i prije njih. Gospodar tvoj ljudima prata i uprkos zulumu njihovu, ali Gospodar tvoj doista i strahovito kanjava. A oni koji ne vjeruju govore: 'Zato mu

Gospodar njegov ne poalje udo?" Tvoje je da opominje, a svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upuivao 03/HJ. Samo se Njemu moe moliti! A oni kojima se pored Njega mole - nee im se odazvati, kao to ni voda nee stii u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje prui; molitva nevjernika je stvar izgubljena 03/I4J. Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu: otpaci se odbacuju, dok ono to koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objanjava primjere (13/1 7). Zar je onaj koji zna da je istina ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju: (13/19) 1 12

Nevjernici govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje udo?" Reci: "Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoe, a k Sebi upuuje onoga ko Mu se pokajniki obraa, one koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! (13127-28). I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuje ono to ti objavljujemo, jer oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraam!" (13/30). Neki od onih kojima smo dali Knjigu raduju se svemu to objavljujemo tebi, ali neki protivnici ne priznaju neto od Objave. Reci: "Meni je nareeno da se samo Allahu klanjam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu ja pozivam i Njemu se vraam. I Mi ga tako kao mudrost objavljujemo na arapskom jeziku. A ako bi ti povlaivao eljama njihovim, nakon to ti je dola spoznaja, ti ne bi imao ni zatitnika ni branitelja od Allaha 03/36-37). Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo bilo da ti ivot oduzmemo, tvoje je da objavljuje, a Nae da traimo polaganje rauna (13/40). Oni koji ne vjeruju govore: "Ti nisi poslanik!" Reci: "Meni i vama dovoljan e biti kao svjedok Allah, i Onaj koji zna to je Knjiga" 03/43). U ovoj grupi ajeta koje smo naveli dotiemo se prirode suoavanja s ime su politeisti prkosili Kur'anu i izazivali Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) . Ovdje se susreu i dokazi ovog izazova i dokazi Boanskog usmjerenja iza tog prkosa na prirodan nain i u vrijeme u kojem je objavljena ova sura u mekkanskom periodu. Meu istaknutim momentima ovog Boanskog usmjerenja

Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) trai se od njega da se jasno oglasi i javi, kod suoavanja protivljenju, demantiranju, izazovu, sporom odazivanju i tekoi na ovom putu, Istinom koja je s njim, a to je: daje samo jedan Allah, da nema drugog Boga, da se samo Njemu ljudi klanjaju, da je samo Allah Jedini Koji je moan, da e se svi ljudi povratiti Njemu, da e dobiti Dennet ili Dehennem. To je grupa injenica koje su politeisti negirali i njima prkosili, injenica kojima se Vjerovjesnik upozorava da ne slijedi njihove elje i strasti, da ne ini to, da ih ne zadovoljva preuivanjem bilo ega iz okvira ove Istine ili odgaanja njena oglaavanja za kasnije. Tu se iznosi i prijetnja Vjerovjesniku ta bi ga ekalo od strane Allaha kad bi on slijedio njihove elje u bilo emu, nakon to mu je dolo ovo znanje. 113

Ovaj istaknuti moment otkriva nosiocima poziva ka Allahu prirodu programa ovog poziva, otkriva u emu njima nije dozvoljen idtihad, nego da su obavezni da javno izloe osnovne istine ove vjere, da se niega ne boje zbog toga i da nita od toga ne odgaaju za kasnije. Meu prioritetima ovih istina je: da nema drugog Boanstva ni Gospodstva do Allaha, da nema drugog klanjanja, pokoravanja, povinjavanja i slijeenja do Allahu. Ovo je osnovna istina koja se mora oglasiti bez obzira kakvo bilo protivljenje ili prkoenje, bez obzira kako istupili oni koji pokuavaju navesti u la i okrenuti se od Istine, bez obzira kakav sloen i opasan put bio, nije mudro i lijepo savjetovanje da se bilo ta sakrije od ove Istine ili da se odgodi, jer nasilnici na zemlji preziru ili progone one koji to oglaavaju ili im se suprotstavljaju zbog ove vjere ili ine spletke protiv ove vjere i njenih nosilaca. Ovo sve ne doputa nosiocima ove vjere da preute bilo ta od ovih osnovnih istina ili za kasnije da to odgode, niti im doputa da ine neto slino propisanim obredima, etici, ponaanju i duhovnom odgoju da bi izbjegli srdbu nasilnika koji vladaju zemljom, u sluaju kad bi ovi nosioci islamskog uenja oglasili jednotu Boanstva i Gospodstva, zatim klanjanja, pokornosti, potinjenosti i slijeenja samo Allaha. To je dinamini pokret u ovoj vjeri kako je to i elio Uzvieni Allah. To je program poziva na Allahovu Putu, koje ga je primjenjivao i Muhammed (alejhi's-selam) upuen od svoga Gospodara. Onaj koji poziva na Put Allahov ne moe odbaciti ovaj metod niti moe primijeniti neki drugi. Allah se brine o ovoj vjeri... On je tienik onih koji pozivaju u ovu vjeru i On im je dovoljan u suoavanju protiv najgorih nasilnika.

Kur' anski program poziva na Pravi Put. On povezuje govor o Allahovoj Knjizi koja se ui, a to je Kur' an, i govor u otvorenoj knjizi Kosmosa. On ini ovaj Kosmos u cjelini izvorom nadahnua ljudskom biu. U Kosmosu se nalaze i dokazi osvjedoenja Allahove moi, Njegove dominacije i rasporeda njime, Kosmosom. Kur' anski program prikljuuje ovim dvjema knjigama i historijske ljudske spise i dokaze koji govore o toj vlasti, moi i rasporedu. Kur' anski program upuuje ljudsko bie prema svim ovim i obraa se osjeaju ljudskog bia, njegovu srcu i razumu. 1 14

Ova sura sadri brojne svijetle uzorke kod izlaganja stranica ko smike Knjige, nakon izlaganja kur' anske Knjige, da bi se ljudsko bie u cjelini suoilo s tim. Evo nekoliko primjera ovih uzoraka. Eliflam-mim-ra. Ovo su ajeti Knjige! A ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina je, ali veina ljudi nee da vjeruje (13/JJ. Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, i onda svemirom zavladao, i Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog; On upravlja svim i potanko izlae dokaze da biste se uvjerili da ete pred Gospodara svoga stati. On je zemlju ravnom uinio i na njoj nepomine planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muko i ensko, dao; On dan zastire nou. To su doista dokazi ljudima koji razmiljaju. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granie i baa ima lozom zasaenih, i njiva, i palmi sa vie izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih inimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju (13/2-4). Kontekst nagomilava ove kosmike scene kako bi cijeli Kosmos pretvorio u svjedoka koji govori o Allahovoj (Subhanehu) dominaciji kod stvaranja i izgradnje, kod moi i rasporeda. Zatim se udi stavu ljudi koji vide i gledaju sve ove scene, a onda negiraju pitanje proivljenja, ponovno oivljenje, i nagone u la Objavu to ona potvruje ovu oevidnu istinu u sjeni tih udnih scena. A ako se udi, pa - udo su rijei njihove: "Zar emo, zaista, kad zemlja postanemo, biti stvoreni ponovo?" Oni ne vjeruju u Gospodara svoga; na njihovim vratovima bie sindiri i oni e stanovnici dehennema biti, u

njemu e vjeno ostati 03!5J. On vam pokazuje munju da se uplaite i ponadate, i On stvara teke oblake. I grmljavina velia i hvali Njega, a i meleki, iz strahopotovanja prema Njemu; On alje gromove i udara njima koga hoe 03/12-13). Ova strana kosmikog bitka izloena je da bi se izrazilo uenje stavu ljudi koji se prepiru o Allahu i pripisuju Mu druga boanstva, dok oito gledaju u djela Njegova boanstva, Njegove moi, Njegove vlasti i klanjanja Kosmosa Njemu, gledaju u Njegov neogranieni postupak, Njegov postupak sa ljudima u Kosmosu, govori o nemoi svakoga osim Allaha (Uzvienog) da stvara, rasporeuje i odreuje . ... i opet oni raspravljaju o Allahu, a On sve moe. Samo se Njemu moe moliti! A oni kojima se pored Njega mole - nee im se odazvati, kao to 1 15

ni voda nee stii u usta onome koji prema njoj samo dlanove svoje prui; molitva nevjernika je stvar izgubljena. Allahu se pokorava sve to je na nebesima i na Zemlji, htjeli ili ne htjeli, a i sjene njihove, ujutro i u sumrak. Reci: "Ko je Gospodar nebesa i Zemlje?" - i odgovori: "Allah!" Reci: "Pa zato ste onda umjesto Njega kao zatitnike prihvatili one koji sami sebi ne mogu neku korist pribaviti niti od sebe kakvu tetu otkloniti?"' Reci: "Zar su jednaki slijepac i onaj koji vidi, ili, zar su isto tmine i svjetlo, ili, zar oni koje su uinili Allahu ravnim stvaraju kao to On stvara, pa im se stvaranje ini slino?" Reci: "Allah je stvoritelj svega i On je jedini i Svemoni 03/12-16J. Tako ovaj Kosmos predoava svijetlu predstavu dokaza Allahove moi i inspiracija vjerovanja. Kosmos govori prirodi ovjeka sa sveopom snanom logikom, govori ljudskoj prirodi u cjelini obraajajui joj se sa svim moima osjetilne i unutarnje spoznaje u udnoj harmoniji. Poslije toga kur' anski tekst dodaje stranicama ko smike Knjige stranice ljudske historije i iznosi djela Allahove moi, dominacije, pobjede i rasporeda u ljudskom ivotu. Oni trae od tebe prije kaznu nego milost, a bilo je kazni i prije njih (13/6). Allah zna ta svaka ena nosi i koliko se materice steu, a koliko ire; u Njega sve ima mjeru; On zna nevidljivi i vidljivi svijet, On je Velianstveni i Uzvieni; za Njeg je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno ini, onaj koji se nou skriva i onaj koji po danu hodi. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, - po Allahovu nareenju nad njim bdiju. Allah nee izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoe da jedan narod kazni, niko to ne moe sprijeiti; osim Njega nema mu

zatitnika (1318-W. Kome hoe, Allah daje u obilju, i uskrauje. Oni se raduju ivotu na ovom svijetu, a ivot na ovom svijetu prema onom svijetu samo je prolazno uivanje (13/26J. A nevjernike e nesrea neprestano pogaati ili e se u blizini njihova mjesta dogaati zbog onoga to rade, sve dok se Allahova prijetnja ne ispuni. Allah e, sigurno, odrati obeanje. I prije tebe se poslanicima rugalo, pa sam ja onima koji nisu vjerovali vremena ostavljao, i poslije sam ih kanjavao, a kakva je samo bila kazna Moja! (13/3J.32J 116

Zar oni ne vide da im Mi zemlju suavamo umanjujui joj pogranine oblasti? A Allah sudi! Niko ne moe presudu Njegovu pobiti, i On brzo raun svidi (J3/41J. Spletke su pleli i oni 'prije njih, samo, Allah je Gospodar svih spletki; On zna ta svako zasluuje. A nevjernici e sigurno saznati koga eka najljepe boravite U3/42J. Tako kur' anski program nagomilava ove scene i dokaze ljudske historije i pretvara ih u djelotvorne i inspirativne faktore koji harmonino i skladno govore ljudskom biu. Da se zadrimo kod ovog nagomilavanja na jednom znamenju ovog programa poziva ka Allahu, na oiglednosti, pozivu koji se obraa svom ljudskom biu, a ne obraa se samo jednom elementu njegove spoznajne moi, npr. umu, nadahnuu i providnosti, osjeaju ili svijesti. Kur'an mora da bude knjiga vodilja ovog poziva. N a njega se moraju osloniti svi oni koji pozivaju na Put Allahov prije nego se usmjere na bilo koji drugi izvor. Zatim, njima je potrebno da spoznaju, na temelju Kur'ana, kako da pozivaju ljude, kako da probude nemarna srca, kako da oive uspavane due. Onaj koji je objavio ovaj Kur'an jeste Allah, Stvoritelj ovog ovjeka, Sveznajui prirode ovjekovog formiranja, Obavijeteni o stazama njegove due i njena posrtanja. Oni koji se bave pozivom Allahovu Putu moraju slijediti Allahov program od samog poetka, potvrujui Boanstvo Allahu, Njegovo Gospodstvo i suverenost. Oni koji pozivaju Allahovu Putu moraju kod upoznavanja ljudi o istinitom njihovom Gospodaru smjestiti u njihova

srca metod ovog Kur'ana na isti nain kao i kod sebe kako bi i njihova srca zavrila sa punom predajom klanjanju samo Allahu i priznavanju samo Njegovog Gospodstva i vlasti. Da bi ljudi spoznali istinitost svoga Gospodara i odbili svaku siluetu politeizma, tj. da bi spoznali kur' anski program objanjenja prirode poslanstva i poslanika, a to je da su se brojne devijacije, u doktrinalnom smislu, javile od strane sljedbenika Knjige, jo od ranije, mijeanjem prirode Boanstva i prirode vjerovjesnita, posebno u kranskoj 117

dogmatici gdje su lsau (alejhi' s-selam) date osobine Boanstva i gospodstva i pristalice pojedinih crkava dospjele u bespue razlika vjerskih uenja, zbog nedopustivog mijeanja sa istinom. Nije samo kransko vjerovanje upalo u to bespue, nego su tu dospjeli i brojni totemizmi, predoavajui vjerovjesnitvu nejasna svojstva tako da su ta svojstva neka vrsta spone izmeu vjerovjesnitva i arobnjatva, izmeu vjerovjesnitva i proroanstva, a negdje i izmeu vjerovjesnitva, dina i tajnih duhova. Ova mnoga poimanja prakticirao je i arapski totemizam. Zbog toga su neki od njih i traili od Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) da ih obavijesti o nevienom i nespoznajnom, drugi su mu predlagali da im predoi odreenu materijalnu nadnaravnost, trei su mu prigovarali da je arobnjak, daje lud, da ima veze sa dinima, a neki su govorili da bi trebao imati vlast i bogatstvo, itd. Ovo su bile razne izmiljotine, izazovi i optube, popraene totemistikim poimanjima o prirodi vjerovjesnika i vjerovjesnitva. Ovaj Kur'an objavljen je da rasvijetli cjelovitu istinu o prirodi vjerovjesnitva i vjerovjesnika, o prirodi poslanstva i prirodi poslanika, da objasni istinitost Boanstva predstavljenog samo u Allahu (Uzvienom) , i istinu klanjanja koje obuhvata sve to je Allah stvorio i svakoga koga je On stvorio, meu koje spadaju i vjerovjesnici i Njegovi poslanici, istinu da su oni dobri ljudi, da nisu neka druga stvorenja do ljudi, da oni nemaju nikakve boanske specifinosti, da nisu u kontaktu sa svjetovima dina, niti oparani tajnama. Ono to oni donose - to je Objava od Allaha (Uzvienog) . Iza te Objave oni nisu u stanju da predoe bilo kakvu nadnaravnost bez

Allahove dozvole. To oni mogu predoiti samo kad On hoe. Prema tome, i oni su samo ljudi i sastavni dio ljudskog roda. Na njih je pao izbor da budu vjerovjesnici i poslanici, ali su pri njima ostale sve osobine ljudskog roda i njihovo klanjanje Allahu (Uzvienom) kao i kod ostalih stvorenja. U ovoj suri je uzorak rasvjetljavanje prirode vjerovjesnitva i poslanstva, uzorak granica vjerovjesnika i poslanika, uzorak osloboenja razuma i misli od svih naslaga totemizma i kazivanja koja su ranije unijela nered i smutnju u doktrinalna uenja sljedbenika Knjige i povratila ta uenja u totemizam iluzijama i priama. Ta rasvjetljavanja suoavala su se sa tadanjim izazovom politeista. To nije bila intelektualna niti filozofsko-metafizika rasprava, nego je to bio 118

pokret koji se suoio s realnou i suprotstavio se konkretnim suprotstav ljanjem. A oni koji ne vjeruju govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje udo?" Tvoje je da opominje, a svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upuivao 03/7J. Nevjernici govore: "Zato mu Gospodar njegov ne poalje udo?" Reci: "Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoe, a k Sebi upuuje onoga ko Mu se pokajnicli obraa, (13/27) I tako smo te poslali narodu prije kojeg su bili i nestali drugi narodi, da im kazuje ono to ti objavljujemo, jer oni u Milostivog ne vjeruju. Reci: "On je Gospodar moj, nema boga osim Njega, u Njega se uzdam i Njemu se obraam!" (13/30). I prije tebe smo poslanike slali i ene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno udo sobom, ve Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu, (13/38) . . . Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo bilo da ti ivot oduzmemo, tvoje je da objavljuje, a, Nae da traimo polaganje rauna (13/40) . Tako dolazi do izraaja priroda poslanstva i granice Poslanika. Njegova je dunost da opominje. On je zaduen samo za saopenje i prijenos onoga to mu je objavljeno. On nema pravo da donosi bilo kakve nadnaravnosti bez Allahova doputenja. On je Allahov rob, a Allah njegov Gospodar. On se Njemu vraa i kod Njega sklanja. On je kao i ostali ljudi, eni se i ima porod. On obavlja sve ljudske poslove, sve to trai ivot ovjeka. On se istovremeno klanja Allahu, u cjelini, sa svim onim to trai

to klanjanje. U ovoj kompletnoj istoti islamskog vjerovanja nestaje tih iluzija i kazivanja koja su uronila u horizont i mrak o prirodi vjerovjesnitva i vjerovjesnika, i ta istota izbacila je iz vjerovanja nevjernika poimanja kojima je bilo prepunjeno crkveno vjerovanje i razna totemistika vjerovanja koja su dokinula kranstvo, jo od prvog stoljea njegove pojave da bi i kranstvo, u svojoj prirodi i stvarnosti, postalo jedno od totemistikih uenja, nakon to je bila objavljena vjera preko Mesiha (alejhi' s-selam) koja je Mesiha smatrala Allahovim robom koji ne moe uiniti nikakvu nadnaravnost bez Allahova doputenja. 119

Mi neemo okonati ovaj pregled prije nego se osvrnemo na taj istaknuti moment u rijeima Allaha (Uzvienog) : Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im prijetimo bilo da ti ivot oduzmemo, tvoje je da objavljuje, a Nae da traimo polaganje rauna (13/40). Ove rijei upuene su Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , poslaniku kojem je dola Objava od njegova Gospodara i koji je zaduen da se obrati ljudima sa ovom Istinom. Saetak ovih rijei je pitanje ove vjere. To nije njegovo pitanje. Sadraj ovog poziva nije u okviru njegove kompetencije. On je zaduen samo da saopi, a nije zaduen i da uputi ljude. Allah je samo Taj Koji raspolae uputom i sasvim je jednako, da li je Allah ostvario neto od Svoga obeanja njemu, vezanog za sudbinu tog naroda, ili je Poslanik (alejhi' s-selam) umro prije nego se ostvarilo to Allahovo obeanje. Bilo jedno ili drugo, ono ne moe izmijeniti prirodu njegova zaduenja i saopenja, a onda njihov obraun pada na Allaha. Poslije toga on se ne moe osloboditi prirode poziva ni svoga zaduenja. Njegov je zadatak definiran. Ovo pitanje u cjelini u ovom pozivu, kao i u svakom drugom sluaju, pripada Allahu. N a taj nain saznat e oni koji pozivaju na Allahov Put kako da se odgajaju u istini Allaha. Oni nemaju prava da ubrzavaju rezultate i sudbine ljudi. Oni nemaju prava da trae ubrzavanje upute ljudima, niti ubrzavanje Allahove nagrade upuenima, niti kazne onima koji nagone u la. Oni nemaju prava da kau: Mi smo mnogo i mnogo pozivali na Pravi Put, pa nam se odazvao samo mali broj ljudi, ili da kau: Mi smo mnogo trpjeli, a Allah jo nije kaznio nasilnike zbog njihova grijeha, a mi jo u ivotu.

Njihova je dunost samo da saope. Obraun ljudima na ovom ili buduem svijetu nije u vlasti ljudi. To je Allahova nadlenost. Otuda se ovjek treba utivo ponaati prema Allahovu pravu i priznati mu pravo da On bude oboavan i prepustiti Mu da radi i odabire ono to On hoe. Ova sura objavljena je u Mekki. Zbog toga je u njoj i definirana uloga Poslanika (alejhi' s-selam) saopenjem jer dihad jo nije bio propisan. Dihad ili borba propisan je kasnije, nakon Saopenja. Ovo se mora imati u vidu kada se govori o dinaminoj prirodi ove vjere. Pa i tekstovi koji govore o ovoj vjeri, i oni su puni dinamike. To je povorka dinamike poziva i realnosti toga poziva. Tekstovi su usmjereni prema dinaminosti ovog poziva i njegove stvarnosti. Ovo zanemaruju brojni istraivai u oblasti ove vjere, posebno u ovo vrijeme. Oni "istrauju", ali ne uzimaju u obzir ovu 120

dinaminost pa, prema tome, oni i ne shvaaju stavove kur' anskih tekstova i njihovo povezivanje sa dinaminom realnou ove vjere. Mnogi itaju, npr. ovaj tekst: .. tvoje je da objavljuje, a Nae da . traimo polaganje rauna 03/40J, a onda iz toga izvlae zakljuak da se zadatak onih koji pozivaju ka Allahu svodi na "saopenje", a kada "saope", oni su time obavili svoj zadatak. Meutim, gdje je ovdje, u poimanju ovih, mjesto dihada? Ja, zaista, ne znam. Mnogi itaju ovaj i sline tekstove i ne istiu pri tome i dihad, nego ga ograniavaju. Oni ne shvaaju da je ovo mekkanski tekst, da je objavljen prije propisivanja obaveze borbe. Oni ne shavaaju ni prirodu povezivanja ovih kur' anskih tekstova sa dinamikom islamskog poziva. To je zbog toga to oni nisu praktian u vjeri, nego samo itaju knjige i sjede. Ovu vjeru ne mogu shvatiti oni koji sjede. Islam nije vjera onih koji su nepomini. Saopenje je trajna baza rada Poslanika (ale j hi' s-selam) i svakog onoga koji se poslije njega preda pozivu ove vjere. Saopenje je prva faza dihada. I kada je saopenje uredu, kada je ono usmjereno prema saopenju osnovnih istina ove vjere, prije saopenja detalja tih istina, odnosno, kada saopenje bude usmjereno na utvrivanje da Boanstvo, Gospodstvo i Suverenost pripadaju samo Allahu od prvog momenta i na usmjerenja ljudi da se klanjaju samo Allahu i svedu svoja vjerovanja samo na Njega, a ne na nekoga drugoga, onda se dahilijjet mora suoiti sa onima koji pozivaju ka Allahu, sa onima koji Istinu saopavaju, suoiti sa

suprotstavljanjem i izazovom, a onda i sa muenjima i borbom. Tada nuno nastupa period borbe kao prirodni rezultat tog istinskog saopenja: Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu. A tebi je Gospodar tvoj dovoljan kao vodi i pomaga! (25/3IJ. Ovo je taj put, drugog puta nema. Da se zadrimo pred drugim znamenjem ove sure, a to je definitivan razlaz u odnosima izmeu smjera ovjeka i njegova kretanja i izmeu definiranja njegove sudbine i dokaza da se Allahovo htijenje prema tom ovjeku ostvaruje preko kretanja i hoda tog ovjeka, dokazujui istovremeno da se svaki dogaaj zbiva i ostvaruje Allahom odredbom. Posebna cjelina kur' anskih tekstova na ovu temu u ovoj suri bit e dovoljna 121

da rasvijetli islamsko gledanje na ovo znaajno pitanje. Od tih ajeta navodimo slijedee: Allah nee izmijeniti jedan narod, dok on sam sebe ne izmijeni. A kada Allah hoe da jedan narod kazni, niko to ne moe sprijeiti; osim Njega nema mu zatitnika 03/1V Onima koji se Gospodaru svome odazovu - nagrada najljepa, a onima koji Mu se ne odazovu - kad bi sve to je na Zemlji njihovo bilo, i jo toliko, rado bi se time otkupili. Njih eka muno polaganje rauna; prebivalite njihovo bie dehennem, a grozna je on postelja! (13/18). Reci: 'llah ostavlja u zabludi onoga koga On hoe, a k Sebi upuuje onoga ko Mu se pokajnicli obraa, one koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! 03/27-28). A zar ne znaju vjernici da bi Allah, kad bi samo htio, sve ljude na pravi put uputio 03/31). Onima koji ne vjeruju ini se lijepim spletkarenje njihovo, i oni su s pravog puta zalutali. A onaj koga Allah u zabludi ostavi nee imati nikoga da ga na pravi put uputi 03133). Iz prvog teksta navedenih ajeta razumije se sasvim jasno da Allahovo htijenje u vezi sa izmjenom situacije nekog naroda ostvaruje preko kretanja samog tog naroda, promjene smjera tog naroda, njegova ponaanja i u svijesti i u praksi. Kada se jedan narod izmijeni i u smjeru i u praksi, i Allah e izmijeniti njegovo stanje sukladno njegovoj promjeni. I kada situacija zahtijeva da im Allah da zlo, Njegovo htijenje e biti provedeno, niko ga ne moe zaustaviti, niti ih od Allaha zatiti. Oni nee moi nai ni zatitinika ni pomagaa, osim Allaha.

Meutim, kada se oni odazovu svome Gospodaru i izmijene se prihvatanjem ovog poziva, Allah e im dati svako dobro. On e im ga ostvariti na ovom ili buduem svijetu, ili moda, i na ovom i na buduem svijetu. Ako se, pak, ne odazovu, On e im dati zlo i imat e lo obraun. Nikakva otkupnina ih ne moe zatititi na Sudnjem danu ako se ne budu odazvali . Drugi tekst sasvim jasno govori da prihvatanje poziva ili njegovo odbijanje ovisi o nakani ljudi i njihovu hodu i da se Allahovo htijenje prema njima upravo ostvaruje kroz njihovo kretanje i smjer. 122

Poetak treeg teksta govori o neogranienosti Allahova htijenja kod zavoenja onoga koga On hoe, ali je i to popraeno tekstom ... a k Sebi upuuje onoga ko mu se pokajnic"ki obraa... 03/27J. Ovo znai da Allah (Uzvieni) dosuuje uputu onome ko se pozivu odazove, a da zabluuje onoga ko se ne obrati Njemu, niti se odazove pozivu. Onoga ko se obrati Njemu i odazove pozivu - On ne zabluuje. Sve se ovo odvija prema obeanju Allaha (Uzvienoga) izraenom u Njegovim rijeima: One koji se budu zbog Nas borili, Mi emo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti (29!69) . Ovo je uputa, a ono zabluda. I jedno i drugo zbivaju se prema Njegovoj volji, a nastaje i ostvaruje preko izmjene samih ljudi i njihova smjera, to jeste da li su se odazvali pozivu ili poziv odbili. etvrti tekst dokazuje da bi Allah, kad bi htio, mogao sve ljude uputiti na Pravi Put. Iz smisla svih tekstova razumije se da se ovim hoe rei, da, kad bi Allah (Uzvieni) htio, stvorio bi ljude da budu spremni za Uputu, ili da ih prisili na Uputu, meutim, Allah (Uzvieni) htio je da stvori ljude onako kako ih je stvorio, htio je da budu spremni i za Uputu i za zabludu, a poslije toga, nije htio da ih prisili na Uputu ili zabludu. Ne, nikako. Svoje htijenje On je povezao za same ljude, za njihovo prihvatanje poziva ili za odbijanje, uz nuenje dokaza Upute i inspiracije za vjerovanje. Peti tekst dokazuje da se onima koji ne vjeruju ini lijepim njihovo spletkarenje i odvraanje s Pravog Puta. Ako bi se ovaj tekst posmatrao odvojeno, znailo bi da je on izazvao poznatu polemiku u historiji islamske misli o prisili i slobodnoj volji, meutim, ako se uzme u obzir sa cjelinom ovih tekstova, kao to smo primijetili, on onda daje kompletnu sliku, a to je da je ovo ukraavanje spletkarenja, zabluda i odvraanje od Pravog Puta

uslijedilo kao posljedica nevjerovanja i neodgovaranja na Allaha poziv, to e rei da je uslijedilo zbog same promjene nevjernika, a daje ta promjena izazvala da se primijeni Allahova volja prema njima u smislu da im se ini lijepim splekarenje, odvraanje od Pravog Puta i zabluivanje. Preostaje jo dopuna koja se mora izloiti da bi se bolje rasvijetlila ova tema koja je izazvala polemiku meu svim narodima, a to je da stremljenje ljudi ne definira, samo po sebi, sudbinu tih ljudi. Ove sudbine su dogaaji koje odreuje samo Allah, niko drugi. Svaki sluaj u ovom Kosmosu nastaje, dogaa se i ostvaruje po Allahovoj odredbi. Time se realizira Njegova volja i htijenje: Mi sve s mjerom stvaramo (54/49). U sistemu cjelukupnog Kosmosa, nema nikakve mehanike niti neminovnosti uzroka zbog kojeg bi nastala neka djela. I uzrok i posljedica - djelo stvoreni su po mjeri. Sve to ljudi svojim nastojanjem urade, kroza sve to protee se Allahovo htijenje. to se tie toka tog htijenja i stvarnih djela, to se 123

ostvaruje Allahovom odredbom u svakom dogaaju . . u Njega sve ima . mjeru <13/BJ. Ovo po\man.)e pove.ava zna.a) o<lgovornosu ko}a pada na p\eca ljudskog bica, kao to smo rekli i kod razrade teksta ove sure. Ta odgovornost je, koliko i njena cjelina, u sistemu cjelokupnog Kosmosa. ovjek je jedno stvorenje kroz koje se provodi Allahovo htijenje, skladno stremljenju i moi tog stvorenja. O, kako je velik ovaj teret! O, kakva je velika ast i plemenitost ukazana ovjeku.13 U ovoj suri navedene su odluujue rijei i o: dokazima nevjerovanje, neodazivanju na poziv ovoj istini koju je donijela ova vjera, neredu ljudskog bia, neispravnosti prirodnog aparata za percepciju tog ljudskog bia, neurednosti njegove prirode u tenji da bude neto drugo a ne kao ostali, tako da je nemogue da bude ljudsko zdanje jednako, nepomraeno, nepokvareno i nezlovoljno. Tada mu se nudi ova Istina i objanjava na nain kako to kur' anski metod istie, zatim da se to ljudsko bie ne odazove ovoj istini, prihvatanjem vjere i predanja. Ljudska priroda je sama po sebi sklona da prihvati ovu istinu, a ako je odbaci to je ona ne odbacuje, nego je odbacuje nosilac te prirode zbog svoje bolesti koja je djelovala da se ne opredijeli za Istinu nego za zabludu. Na osnovu toga to bie zasluuje kaznu kao to Uzvieni Allah u jednoj drugoj suri kae: Odvratiu od znamenja Mojih one koji se budu bez ikakva osnova na zemlji oholili. I kakav

god dokaz oni vide nee ga vjerovati; ako vide pravi put - nee ga kao put prihvatiti, a ako vide stranputicu - kao put e je privatiti. To zato to e dokaze nae poricati i to e prema njima ravnoduni biti (7/146). U ovoj suri navode se i primjeri ajeta koji ukazuju na prirodu nevjerovanja i dokazuju da je to sljepilo i pomraenje vida, zatim da je Uputa dokaz spasa ljudskom biu da ga ne bi snalo ovo sljepilo, dokaz ispravnosti spoznajne moi u njemu i da su dokazi na stranicama Kosmosa koji objanjavaju Istinu onima koji razmiljaju i koji su pametni. Zar je onaj koji zna da je istina ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju: oni V. poglavlje Haqiqatu'l-insan, drugi dio djela Hasaisu't-tesawwuri'l-islami ve muqawwimatuhu. 124

koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne kre obeanje; i oni koji potuju ono to je Allah naredio da se potuje i Gospodara svoga se boje i obrauna munoga plae; i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji namaz obavljaju, i koji od onoga to im dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraaju - njih eka najljepe prebivalite, 03/19-ZZJ . . . Nevjernici govore: 'Zato m u Gospodar njegov ne poalje udo?" Reci: "Allah ostavlja u zabludi onoga koga On hoe, a k Sebi upuuje onoga ko Mu se pokajnicli obraa, one koji vjeruju i ija se srca, kad se Allah pomene, smiruju - a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju! Onima koji vjeruju i ine dobra djela - blago njima, njih eka divno prebivalite! 03/27-29). On je zemlju ravnom uinio i na njoj nepomine planine i rijeke stvorio i od svakog ploda po par, muko i ensko, dao; On dan zastire nou. To su doista dokazi ljudima koji razmiljaju. Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granie i baa ima lozom zasaenih, i njiva, i palmi sa vie izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih inimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju 03/3-4). Tako se potvruje da su oni koji se ne odazivaju ovoj Istini, ehadetu - oitovanju, slijepi, da ne razmiljaju, da nisu ni pametni, a oni koji su se odazvali ovom pozivu, da su pametni, da se njihova srca smiruju kad se Allah spomene, da se povezuju s onim to im daje vie spoznaje o Allahu i preuzimaju te spoznaje svim svojim biem, smirujui se i osjeajui ugodnost ovjek e, zaista, nai istinu ovih Allahovih rijei u svakom ovjeku koga sretne a koji se suprotstavlja ovoj Istini sadranoj u Allahovoj vjeri koju je prenio Muhammed (alejhi's-selam) , potpuno i kompletno. To nije

nita drugo do izgubljena i bez vida skupina. To nije nita drugo do bie iji su najbitniji dijelovi otkazali, tako da ne primaju otkucaje ovog Bitka oko sebe, dok taj Bitak upuuje zahvalu svome Gospodaru i govori o Njegovoj jedinosti, moi, rasporedu i odredbi. Ako su oni koji ne vjeruju u ovu istinu slijepi i ne prihvaaju ehadet, onda ni jedan musliman koji misli da je vjernik i koji vjeruje u Vjerovjesnika i da je ovaj Kur'an Allahova Objava, ne treba da prihvaa bilo ta u ivotu od ovih slijepaca, posebno ako se to odnosi na sistem koji se primjenjuje u ivotu ovjeku ili vrijednosti i mjerila na kojima se bazira ivot ovjeka, ili se odnosi na obiaje, ponaanje, tradiciju, etiku i ono to dominira u drutvu toga ovjeka. 125

Ovo je na stav prema rezultatima neislamske misli u cjelini, osim kada se radi o isto prirodnim znanostima i njihovim praktinim primjenama, a na to je mislio i Vjerovjesnik (alejhi' s--selam) kada je rekao: "Vi bolje znate kada se radi o pitanjima ovosvjetskog ivota." Musliman koji je spoznao Allahovu Uputu i Istinu, koju je prenio Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , nikada ne treba da se ponaa kao uenik koji ui pred ovjekom koji se nije odazvao pozivu ove Upute i nije spoznao da je taj poziv Istina. Ostao je slijep pred ehadetom i nije posvjedoio da nema drugog Boga osim Allaha, a misli i poslije toga da je musliman. Mi se moramo ponaati prema ovoj vjeri sasvim ozbiljno, moramo se prihvatiti svih njenih odreenja odluno. Svako razvodnjavanje odredaba je razvodnjavanje i same vjere. To, iako nije odbacivanje maksime o svjedoenju Allaha (Uzvienog) , ehadeta, ono je ipak pravo nevjerovanje u ovom obliku. Najvee je udo da mnogi ljudi danas smatraju sebe da su muslimani, a pridravaju se u ivotu programa kojeg su uspostavili x i y za koje Allah (Uzvieni) kae da su slijepci. Ti isti ljudi i dalje sebe smatraju muslimanima. Ova vjera je neto sasvim ozbiljno, neto to ne podnosi neozbiljnost i alu, neto to je veoma odluno i to se ne da razvodnjavati. Ona je istina koja je izloena u svakom ajetu Kur'ana, pa i u njegovoj rijei. Ko u sebi ne osjea ovu ozbiljnost, odlunost i pouzdanje, njemu nee nita pomoi ova

vjera, a Allah nije ovisan o ljudima.l4 Nije dozvoljena da dahilijjetska realnost optereti osjeaje muslimana pa da prihvati u programu svoga ivota ono to nudi dahilijjet, a istovremeno dobro zna da je Istina ono to je objavio Muhammed (alejhi' s-selam) , da je onaj koji nije spoznao ovu Istinu slijepac, pa i pored toga on ga slijedi i prihvata njegov stav, a prije toga izrazio je ehadet vjerovanje u jednog Allaha. N a kraju da se zadrimo i na posebnom znamenju od znaaja za vjeru, a koje donosi ova sura. V. poglavlje Et-tesawwuru1-islami we's-seqafe u djelu Mealimu fi't-tariq. 126

Postoji vrsta veza izmeu nereda koji pogaa ljude u ivotu na Zemlji i izmeu sljepila i nesagledavanja Istine koja je dola od Allaha radi upute ljudi, radi injenja dobra drugima i svakog drugog dobra. Otuda oni koji se nisu odazvali ovom pozivu ni prihvatili obavezu prema Allahu, to bi bilo prirodno, niti su prihvatili Istinu koja je dola od Allaha, a istovremeno znaju da je ona jedina Istina, oni su ti koji unose nered i smutnju na Zemlji, dok oni koji znaju da je to jedina Istina i oni je prihvataju, ine dobro na Zemlji i preiavaju svoje ivote. Zar je onaj koji zna da je istina ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? A pouku samo razumom obdareni primaju: oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne kre obeanje; i oni koji potuju ono to je Allah naredio da se potuje i Gospodara svoga se boje i obrauna munoga plae; i oni koji trpe da bi postigli naklonost Gospodara svoga, i koji namaz obavljaju, i koji od onoga to im dajemo i tajno i javno udjeljuju, i koji dobrim zlo uzvraaju - njih eka najljepe prebivalite, 03/19-22J. A oni koji ne ispunjavaju dunosti prema Allahu, iako su se na to vrsto obavezati, i kidaju ono to je Allah naredio da se potuje, i ine nered na zemlji - njih eka prokletstvo i najgore prebivalite! (13!25J. ivot ljudi na Zemlji bit e u redu ako njegovo rukovoenje preuzmu oni koji vide, koji su pametni i koji znaju da je Istina ono to je objavljeno Muhammedu (alejhi's-selam), koji ispunjavaju obavezu prema Allahu, obavezu koju je preuzeo Adem i njegovo potomstvo, da se samo Njemu klanjaju, da priznaju samo Njega za Boanstvo, da naredbe ni od koga drugoga ne prihvaaju, da slijede samo Njegove naredbe i provode Njegove zabrane, da povezuju ono to je Allah naredio da se povezuje, da

se boje svoga Gospodara, da ne rade nita to je On zabranio i to bi Ga rasrdilo, da se boje tekog obrauna, da stalno imaju na umu ovaj obraun na Sudnjem danu, da se sjeaju toga svakog trena i u svakoj kretnji, da ustraju na Pravom Putu prema toj obavezi u odnosu na Allaha, da izvravaju sva zaduenja i obaveze kako valja, da klanjaju namaz, da dijele od onoga ime ih je Allah opskrbio, tajno i javno, da odstranjuju zlo, nered i smutnju na Zemlji i zamjenjuju ga dobrom i dobroinstvom. ivot ljudi na Zemlji nee biti uredu bez ovog promiljenog rukovoenja, koje poiva na Uputi Allahovoj i koje formira ivot u cjelini skladno Allahovom programu i Njegovoj Uputi. Zivot na Zemlji nee biti uredu ako njime rukovodi slijepo i zalutalo rukovodstvo, koje ne zna da je ono to je objavljeno Muhammedu (alejhi's-selam) jedina Istina, ono koje slijedi druge programe, a ne Allahov program, koji je On namijenio Svojim 127

dobrim robovima. Allahov program ne odgovara ni feudalizmu, ni kapitalizmu, ni komunizmu, pa ak ni naunom socijalizmu. Svi programi koje oni slijede su programi slijepih ljudi, koji ne znaju i ne vide daje jedina Istina ono to je objavljeno Muhammedu (alejhi's-selam), istina od koje se ne moe odstupiti niti unijeti izmjenu u njoj. Ona ne odgovara ni teokratskom sistemu, ni diktaturi, pa ni demokraciji. Svi su ti sistemi u svojoj biti programi slijepih, programi onih koji od sebe prave boanstva, zanemarujui Allaha, programi onih koji postavljaju programe drutva i ivota, propisuju zakone ljudima koje Allaha nije dozvolio, trae da ljudi oboavaju ono to su oni propisati i da se klanjaju drugim boanstvima, ne Allahu. Znak ovoga to govorimo, zasnivajui to na kur' anskom tekstu, jeste ovaj narasli nered i smutnja koji su prekrili lice Zemlje danas dahilijjetom dvadesetog stoljea. To je ova nesrea puna muke od koje pati ovjeanstvo i na Istoku i Zapadu Zemlje: u feudalnom, kapitalistikom, komunistikom sistemu, i u naunom socijalizmu, pa i tamo gdje vlada diktatura i u zemljama gdje vlada demokracija. Svugdje jedan te isti nered pogaa ovjeanstvo, raspadanje, nesrea i uznemirenost, jer je sve to proizvod slijepih ljudi koji ne znaju da je prava Istina samo ono to je objavljeno Muhammedu od njegova Gospodara. Prema tome, ti sistemi i nemaju obaveze da se pridravaju dunosti prema Allahu Njegovu zakonu, niti Allahova programa i Upute u svom ivotu. Pridravajui se vjere u Allaha i znanja da je Istina ono to je objavljeno Muhammedu (alejhi's-selam), musliman odbija svaki program

u svom ivotu osim Allahov program, svaki drutveni ili privredni sistem i svaku politiku situaciju osim programa jedinog uenja i jedinog zakona koga je Allah donio i prilagodio Svojim dobrim robovima. Samo priznavanje zakonitosti nekog programa, sistema ili sudstva drugog porijekla, ne Allahovog, znai naputanje okvira islama i predaje Allahu. Predaja Allahu je monoteizam - tevhid, klanjanje samo Allahu, a ne nekom drugom. Ovo priznavanje ne samo da se suprotstavlja nunosti osnovnog razumijevanja islama, nego je to, istovremeno, predaja vlasti na Zemlji slijepcima koji ne ispunjavaju dunosti prema Allahu, iako su se na to vrsto obavezali. Oni kidaju ono to je Allah naredio da se povezuje i ine nered na Zemlji. Ovaj nered i smutnja na Zemlji vezani su vrsto za rukovoenje koje vode slijepci. 128

ovjeanstvo je osjealo nevolju kroz cijelu svoju historiju, lutajujui izmedu programa, raznih situacija i zakona, raznih slijepakih rukovoenja, zaogrnutih platom filozofije, raznih mislilaca, zakonodavaca i politiara kroz stoljea. Ono nikada nije bilo sretno, nikada nije dola do izraaja njegova "ljudska osobina", nikada nije bilo na nivou Allahova zastupnitva na Zemlji, osim u okrilju Boanskog programa u periodima u kojima se to drutvo vratilo vrstom i ispravnom programu. lS Ovo su samo neke izrazite naznake ove sure na kojima smo se zadrali, mada nedovoljno, samo smo ukazali na njih. Hvaljen neka je Allah, koji nas je na pravi put uputio; mi ne bismo na pravom putu bili da nas Allah nije uputio (7/43). V. poglavlje Tthabbutun we idtirabun u djelu El-islamu we mukilatu1-hadartti. 129

,------------SURA mRAIIIM

ORTAVLJENA U MEKKI
IMA 52 AJEfA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ova sura objavljena je u Mekki. Njena osnovna tema je, uglavnom, kao i teme ostalih sura objavljenih u Mekki, vjera i njeni glavni principi: Objava, poslanstvo, monoteizam, proivljenje, polaganje rauna, kazna i nagrada. Meutim, kontekst ove sure uzima poseban smjer kod izlaganja ovih tema i njenih temeljnih istina. Ovo je karaketistino i kod svake druge k ur' anske sure. Ovu sur u odlikuje njena atmosfera, metod njena izlaganja, klima i posebno okrilje u kojima ona izlae svoje velike istine. Ton ovih istina katkada se tematski ne razlikuje od slinih istina drugih sura, ali su te istine ovdje izloene kroz poseban ugao u posebno otvorenoj atmosferi specijalnog nadahnua. Njeno podruje razlikuje se atmosferom pa dolazi do poveanja i smanjenja njenih dijelova tako da italac osjea kao da je tema nova jer se u njoj javlja novost "u umjetnikom snimku." Mi koristimo ovaj izraz "umjetniki snimak" jer se javlja u udnoj slici na kur' anski nain izvoenja. Izgleda da je jak utjecaj na ime ove sure utjecalo ime blagoslovljenog Ibrahima, oca svih poslanika, osobe koja je zahvalna, koja se obraa Allahu i trai utoite kod Njega. Sve pojedinosti koje stvaraju ove osobine primjetne su u atmosferi ove sure, u injenicama koje ona istie kao i u metodu iznoenja, u izrazu i ritmu. 130

Ova sura sadri vie glavnih istina vjere, ali su dvije najznaajnije i one preovlauju cijelom atmosferom ove sure. Te dvije istine su potpuno u skladu sa ulogom Ibrahima u atmosferi ove sure. Istina jedinstva poslanstva i poslanika, istina jedinstva njihova poziva i stava jednog ummeta u suoavanju sa paganizmom koji nagoni u la Allahovu vjeru na raznim mjestima i vremenima i istina Allahove blagodati ljudskom rodu koja se poveava ukoliko je popraena zahvalom. Meutim, veina ljudi negira to i ne vjeruje. Ove dvije istine ili ove dvije sjene ne negiraju da postoje i druge istine u kontekstu ove sure, meutim, ove dvije injenice sjene atmosferu ove sure. Mi elimo da ukaemo na to. Ova sura poinje objanjenjem uloge poslanika i Knjige koju je donio. To je izvoenje ljudi iz tmine na svjetlo uz Allahovo doputenje. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede iz tmine na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga (14/1). Ona zavrava ovim znaenjem i velikom istinom koju sadri poslanstvo, istinom monoteizma. Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku! 04/52J. U ovoj suri se spominje da je i Musa upuen radi iste svrhe radi koje je upuen i Muhammed (alejhi's-selam) ; ak su pri tome koriteni i isti termini. I Musaa smo poslali sa dokazima Naim: '1zvedi narod svoj iz tmina na svjetlo" (14/5). U suri se takoer navodi da je zaduenje svih poslanika bilo

objanjenje. Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga da bi mu objasnioo4/4J. Pored objanjenja zaduenja poslanika, sura sadri i objanjenje velike istine da je Poslanik ovjek. Ta istina i definira njegovu ulogu. On je taj koji saopava, upozorava, savjetuje i objanjava. Meutim, on nema mogunosti da uini bilo kakvu nadnaravnost bez Allahova doputenja, ili kada Allah to hoe, a ne kada to eli on ili njegov narod. On ne moe, 131

takoer, ni uputiti svoj narod niti ga zavesti, jer i Uputa i zabluda ovise o Allahovu zakonu koji je dat prema Njegovom apsolutnom htijenju. Osobina poslanika koja govori da su svi bili ljudi, a ne neto drugo, tema je suprotstavljanja svih naroda u dahilijetskim vremenima. Ova sura govori o narodima tih poslanika. Oni su govorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoete da nas odvratite od onih kojima su se preci nai klanjali - pa, donesite nam udo vidljivo! (14/10). U suri se navode i odgovori poslanika. "Mi jesmo ljudi kao i vi"' - govorili su im poslanici njihovi -, "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoe; mi vam ne moemo donijeti udo bez Allahove volje - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju 04/1V. U kontekstu se govori da se narod moe izvesti iz tmine na svjetlo samo voljom njihova Gospodara (14/1). Svaki poslanik objanjava svome narodu ... a Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe i ukazuje na pravi put onome kome hoe; On je Silan i Mudar 04/4J. I jednim i drugim se definira istina poslanika, govori se ta je uloga poslanika u okviru ove istine, govori se da ljudska uloga poslanika i njihova svojstva niim ne lie na istinu Boanstva i Njegovim svojstvima. Ovim se, takoer, objanjava da nema nieg slinog Jednosti Allaha. Ova sura, takoer, sadri vijest da e se ostvariti Allahovo obeanje poslanicima i vjernicima koji istinito vjeruju, da e se ostvariti to obeanje na ovom svijetu uz Allahovu pomo i zastupnitvo ovjeka na Zemlji, da e oni koji negiraju ovu istinu imati na buduem svijetu kaznu, a oni koji vjeruju imat e uivanje.

Kontekst ocrtava ovu veliku istinu na kraju borbe izmeu svih poslanika i svih njihovih naroda na ovom svijetu. Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ete vjere nae biti ili emo vas, doista, iz zemlje nae protjerati!"' A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi emo nevjernike sigurno unititi i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bie to za one koji e se polaganja rauna preda Mnom bojati i koji e od prijetnje Moje strahovati. "' I poslanici su pomo traili, pa je svaki oholi inadija nastradao, - (14/13-15). Njih predstavlja u scenama Sudnjeg dana: 132

A oni koji su vjerovali i dobra djela inili bie uvedeni, voljom Gospodara njihova, u dennetske bae kroz koje e rijeke tei i u njima e vjeno boraviti, u njima e se rijeju "Mir!" pozdravljati (14/23). Toga dana e vidjeti grenike povezane u zajednike okove; koulje e im od katrana biti, a vatra e lica njihova obavijati, - (14/49-soJ Njih predstavlja kroz primjere koji se meusobno ne sukobljavaju: Zar ne vidi kako Allah navodi primjer - lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A runa rije je kao runo drvo: iupanom drvetu s povrine zemlje nema opstanka. Allah e vjernike postojanom rijeju uvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike e u zabludi ostaviti; Allah radi ta hoe (14/24-27). Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; nee moi da oekuju nikakvu nagradu za djela koja su uinili, to e teka propast biti! rl4/1BJ. to se tie tih dviju istina koje sjene atmosferu ove sure i koje su potpuno u skladu sa ulogom IbrAhima, oca svih poslanika, onoga koji je zahvalan, koji kod Allaha trai utoita i koji Mu se obraa, njih dvije su istina o jedinstvu poslanstva i poslanika, jedinstvu poziva, jedinstvu njihovog stava prema jednom narodu u suoavanju sa dahilijjetom koji nagoni u la ovu istinu. To je istina Allahove blagodati date svim ljudima preko odabranika meu tim ljudima na jedan poseban nain. Da se zadrimo ovdje u razgovoru o tim istinama.

Prvu istinu kontekst istie na jedinstven nain, metodom izvrenja. Kontekst je istie kroz nekoliko ranijih slika o slici jednosti poziva kojeg je prenio svaki poslanik i koji je govorio svom narodu i otiao. I tako dolazio poslanik iza poslanika, i svi su dolazili i govorili jednu te istu poruku, susretali se sa istom odbojnou. One koji su ih nagonili u la zadesilo je na ovom svijetu ono to ih je zadesilo. Neki od njih oekuju tu nesreu jer im je odgoena do odreenog roka na Zemlji ili odgoena do Dana polaganja rauna. Meutim kontekst ovdje govori o svakom poslaniku 133

pojedinano. Scene se niu kao na neprekidnoj traci koja se kree od prvog poslanstva Najsliniji primjer ovoj skladnosti je sura El-A' raf i sura Hud. Sura Ibrahim, oca svih poslanika, okuplja sve poslanike u jedan saf, a okuplja i pagane u jedan saf. Izmeu njih se odvija borba na Zemlji. Ona ne zavrava ovdje, nego nastavlja sve do Sudnjega dana. Da pogledamo i suoimo se sa ummetom tih poslanika i ummetom pagana na jednoj ravni kroz vrijeme i mjesto. Vrijeme i mjesto su neto to je izloeno i neto to prolazi, a velika istina u ovom Kosmosu je vjerovanje i nevjerovanje i ta istina je znaajnija i uoljivija od vremena i mjesta. Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! - Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo u ono to se po vama alje i mi veoma sumnjamo u ono u to nas pozivate!" 04/9). Poslanici njihovi su govorili: "Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje? On vas poziva: da bi vam neke grijehe vae oprostio i da bi vas do roka odreenog ostavio". Oni su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoete da nas odvratite od onih kojima su se preci nai klanjali - pa, donesite nam udo vidljivo!" 04/JO). "Mi jesmo ljudi kao i vi" - govorili su im poslanici njihovi -, "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoe; mi vam ne moemo donijeti udo bez Allahove volje - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju (14/11). Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? Mi emo doista strpljivo podnositi muke na koje nas budete stavljali

- a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!" 04/12). Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ete vjere nae biti ili emo vas, doista, iz zemlje nae protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi emo nevjernike sigurno unititi 04/13) i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bie to za one koji e se polaganja rauna preda Mnom bojati i koji e od prijetnje Moje strahovati" (14/14). I poslanici su pomo traili, pa je svaki oholi inadija nastradao, (14/15) 134

pred njim e dehennem biti - i on e biti pojen odvratnom kapljevinom, (14/16) muie se da je proguta, ali je nikako nee moi prodrijeti i smrt e mu sa svih strana prilaziti, ali on nee umrijeti; njega e teka patnja ekati (14/1 7). Eto ovdje se okupljaju pokoljenja od vremena Nuha pa nadalje, a okupljaju se i poslanici, dok vrijeme i mjesto prolaze i nestaju. Istie se samo velika Istina: Istina poslanstva, a ona je jedna. Suprotstavljanje pagana toj Istini je jedno. Istina Allahove pomoi vjernicima je jedna. Istina zastupnitva Allahova dobrim ljudima je jedna. Istina gubljenja nade i svakog spaenja grijenicima je jedna. Istina kazne koja oekuje grijenike tamo i ona je jedna, pored drugih direktnih slinosti u Allahovim rijeima upuenim M uhammedu (alejhi' -selam) . Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede iz tmine na svjetlo (14/JJ. Kazivanje u Allahovim rijeima upuenim Musau (alejhi' -selam) glasi: I MU-saa smo poslali s dokazima Naim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo 04/4). Borba izmeu nevjerovanja i vjerovanja ne prestaje ovdje, nego je kontekst prenosi i na drugo podruje. On istie znakove te borbe i u razliitim scenama Sudnjeg dana koje sadri ova sura. Evo nekoliko uzoraka tih scena. I izii e svi pred Allaha, pa e oni koji su bili tlaeni rei glaveinama

svojim: "Mi smo bili vae pristalice, moete li nam imalo Allahovu kaznu olakati?" -"Da je nas Allah uputio", - odgovorie oni - "i mi bismo bili vas uputili. alili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam vie nee biti" (14/21). I kada bude sve rijeeno, ejtan e rei: "Allah vam je pravo obeanje dao, a ja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, ve sami sebe, niti ja mogu vama pomoi niti vi moete pomoi meni. ja nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim. " Nevjernike sigurno eka bolna patnja (14/22). 135

A oni koji su vjerovali i dobra djela inili bie uvedeni, voljom Gospodara njihova, u dennetske bae kroz koje e rijeke tei i u njima e vjeno boraviti, u njima e se rijeju "Mir!" pozdravljati 04/23). A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono to rade nevjernici! On im samo puta do Dana kada e im oi ostati otvorene, (14/42). i kada e urei, uzdignutih glava, netremice gledati;a srca e im prazna biti 04/43). I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo to lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti (14/46). Nemoj ni pomisliti da Allah nee odrati obeanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, silan i strog - (14/47) na Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziu pred Allaha jedinoga i Svemonog (14/48). Toga dana e vidjeti grenike povezane u zajednic"Re okove; (14/49) koulje e im od katrana biti, a vatra e lica njihova obavijati, - (14/SOJ Svi ovi tekstovi ukazuju da je to jedna te ista borba koja poinje na ovom, a zavrava na buduem svijetu, meusobno se dopunjuju bez prekida i razdvajanja. Primjeri koji govore o poetku ove borbe na ovom, a zavretku na buduem svijetu, dopunjuju se izlaganjem borbe izmeu ove dvije grupe. Posljednje rezultate te borbe najbolje predoava primjer: lijepa rije je poput lijepa stabla, a to je stablo poslanstva, imana i dobra, a runa rije je kao runo stablo, a to je stablo paganizma, neistine, nagonjenja u la, zlo i nasilje.

Druga istina koja se odnosi na blagodat, zahvalu i oholost, prati cjelokupnu atmosferu ove sure i vrlo esto se javlja u njenu kontekstu. Allah daje neogranieno svim ljudima, i vjerniku i nevjerniku, i dobrom i loem, dobroinitelju i grijeniku, pokornom i nepokornom. To je Allahova milost, tolerantnost i dobro koje je doputeno ak i nevjerniku 136

i grijeniku i nepokorniku na ovoj Zemlji kao i vjerniku, dobroinitelju i pokorniku, ne bi li i jedni i drugi bili zahvalni. Ova blagodat izliva se veoma obilato na sva podruja Kosmosa i tu blagodat izlae u okviru velikih scena ovog Bitka. Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje; On sputa s neba kiu i ini da pomou nje raaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite laama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; f14/32J. i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreu, i daje vam da se koristite noi i danom; 04/33J i daje vam od svega onoga to od Niega itete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Covjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan (14/34). U upuivanju poslanika ljudima ogleda se Allahova blagodat da bi unijela pravdu meu ljudima ili da bi ih odgojila. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede iz tmina na svjetlo rwv. Svjetlo je najuzvienija Allahova blagodat na ovom svijetu, a svjetlo je ovdje jo vie, ono je svjetlo pomou kojeg se rasvjetljava ljudsko bie, rasvjetljava ono to postoji u njegovu srcu i osjeaju. Takva je bila i uloga Musaa u njegovu narodu, a to je uloga i svih poslanika, kao to se istie u ovoj suri. I u rijeima svih poslanika. On vas poziva da bi vam neke grijehe vae oprostio (14/JOJ. Poziv radi oprosta je blagodat koja je ravna blagodati svjetla ili ona

mu je sasvim blizu. U atmosferi razgovora o blagodatima, MusA podsjea svoj narod na dobroinstvo koje mu je Allah ukazao. I kad Masa ree narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama muili, koji su vam muku djecu klali, a ensku u ivotu ostavljali, - to vam je bilo veliko iskuenje od Gospodara vaega (14/6). 137

Istovremeno u ovoj atmosferi u kontekstu se podsjea i na Allahovo obeanje poslanicima. A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi emo nevjernike sigurno unititi i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bie to za one koji e se polaganja rauna preda Mnom bojati i koji e od prijetnje Moje strahovati (14/13-14). To je jedna od brojnih i velikih Allahovih blagodati. U kontekstu se govori o injenici poveavanja blagodati zahvalom. I kad je Gospodar va objavio: ,Ako budete zahvalni, ja u vam, zacijelo, jo vie dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista e stroga biti"' (14/7). Uz objanjenje da Allahu nije potrebna niija zahvala niti oni koji zahvaljuju. 'o budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je jedini hvale dostojan" 04/BJ. U kontekstu se potvruje da ovjek, uglavnom, ne zahvaljuje na blagodatima kako bi trebao zahvaliti. I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - ovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan (14/34). Meutim, oni koji razmiljaju o Allahovim dokazima i to im otvara oi, oni ostaju strpljivi u nevolji, ali i zahvalni kada su u blagodati. To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan (14/SJ. Strpljenje i zahvalanost predstavljeni su u linosti Ibrahima kroz skrueni poloaj i kroz dovu uzbuena srca kod Allahova hrama. Sve je to hvala, zahvala, strpljenje i dova.

A kada lbrtlhim ree: "Gospodaru moj, uini ovaj grad bezbjednim i sauvaj i mene i sinove moje da se klanjamo kumirima, (14/35J oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti, uistinu, prata i samilostan si 04/36J. Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nita ne sije, kod Tvoga asnog hrama, da bi, Gospodaru na, namaz 138

obavljali; zato uini da srca nekih ljudi eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili (14/37). Gospodaru na, Ti zacijelo zna ta mi tajimo, a ta na javu iznosimo. - Allahu nita nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu (14/38). Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usliava molbeo4/39J. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru na, Ti uslii molbu moju! 04/40J. Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude polagao raun/" 04/41). To je blagodat i zahvala na toj blagodati. Nevjerovanje u tu blagodat iznijeto je u atmosferi ove sure i popraeno izrazima i komentarima sukladno samoj ovoj atmosferi. I opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili 04/37J. To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan 04/5J. Zar ne vidi one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima nezahvalnou uzvratili i narod svoj u Kuu propasti doveli 04/28J. I neka vam je na umu blagodat koju vam Allah daje (2/231). Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka 04/39J. U odgovoru poslanika, protiv onih koji pobijaju da su poslanici ljudi, stoji: Ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojim On hoe (14/1 1).

Kontekst istie Allahovo dobroinstvo sukladno odgovoru poslanika i sukladno cjelokupnoj atmosferi sure, atmosferi blagodati, dobra, zahvale . . . 1 neVJerovanJa. Na taj nain uskladuje se verbalni izraz sa odrazom ope atmosfere u cijeloj suri i to po metodu umjetnike skladnosti u Kur'anu. 139

Ova sura dijeli se na dva meusobno vrsto povezana odlomka: Prvi odlomak sadri objanjenje istine poslanstva i istine Vjerovjesnika, ocrtava borbu izmeu ummeta svih poslanika i grupe koja nagoni u la i pokuava to demantirati, borbe i na ovom i na buduem svijetu. To je popraeno rijeima da je to slino lijepoj rijei i runoj rijei. Drugi odlomak govori o Allahovoj blagodati ljudima i onima koji ne vjeruju u tu blagodat pa se osjeaju oholo, govori i o onima koji vjeruju u tu blagodat i koji su zahvalni. Prvi njihov uzor je Ibrahim (alejhi' -selam) .

Ovaj odlomak slika i sudbinu grijenika nevjernika koji ne vjeruju u Allahovu blagodat, predstavljajui to u nizu scena na Sudnjem danu, a najljepa i najsveanija u ovom dinamizmu i ivotu je ona kojom zavrava sura, a koja je sasvim u skladu sa njenim poetkom. Ona glasi: Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku! 04/52). Da nastavimo izlaganje prvog odlomka u ovom dijelu teksta. 140

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga (14/V

Allaha, ije je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji. A od uasne patnje teko nevjernicima, 04/2J 142

koji ivot na ovome svijetu vie vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraaju i nastoje da ga prikau krivim! Oni su u velikoj zabludi 04/3), Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe i ukazuje na pravi put onome kome hoe; On je Silan i Mudar (14/4). I Masaa smo poslali s dokazima Naim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!" To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan <1415). I kad Musa ree narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama muili, koji su vam muku djecu klali, a ensku u ivotu ostavljali, - to vam je bilo veliko iskuenje od Gospodara vaega -, 04/6) i kad je Gospodar va objavio: ,Ako budete zahvalni, ]a u vam, zacijelo, jo vie dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista e stroga biti"' (14/7). I Masa jo ree: 'o budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je jedini hvale dostojan" 04/BJ. Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! - Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo u ono to se po vama alje i mi veoma sumnjamo u ono u to nas pozivate!" 04!9J. Poslanici njihovi su govorili: 'Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje? On vas poziva: da bi vam neke grijehe vae oprostio i da bi vas do roka odredenog ostavio". Oni su odgovorili: "Vi ste

ljudi kao i mi; hoete da nas odvratite od onih kojima su se preci nai klanjali - pa, donesite nam udo vidljivo!" <14!10J. "Mi jesmo ljudi kao i vi" - govorili su im poslanici njihovi -, "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoe; mi vam ne moemo donijeti udo bez Allahove volje - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju <ww. Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? Mi emo doista strpljivo podnositi muke na koje nas budete stavljali - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"' (14/12). 143

Nevjernici su govorili poslanicima svojim: JJi ete vjere nae biti ili emo vas, doista, iz zemlje nae protjerati!" A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: ((Mi emo nevjernike sigurno unititi (14/13J i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bie to za one koji e se polaganja rauna preda Mnom bojati i koji e od prijetnje Moje strahovati" 04/14). I poslanici su pomo traili, pa je svaki oholi inadija nastradao, (14/15) pred njim e dehennem biti - i on e biti pojen odvratnom kapljevinom, (14/16) muie se da je proguta, ali je nikako nee moi prodrijeti i smrt e mu sa svih strana prilaziti, ali on nee umrijeti; njega e teka patnja ekati (14/1 7). Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese; nee moi da oekuju nikakvu nagradu za djela koja su uinili, to e teka propast biti! n4/1BJ. Zar ne vidi da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio? Ako htjedne, vas e udaljiti i nova stvorenja dovesti; (14119). to Allahu nije teko (14/20). I izii e svi pred Allaha, pa e oni koji su bili tlaeni rei glaveinama svojim: "Mi smo bili vae pristalice, moete li nam imalo Allahovu kaznu olakati?"' -"Da je nas Allah uputio", - odgovorie oni - "i mi bismo bili vas uputili. alili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam vie nee biti" (14/21). I kada bude sve rijeeno, ejtan e rei: Allah vam je pravo obeanje dao, a ja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad

vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, ve sami sebe, niti ja mogu vama pomoi niti vi moete pomoi meni. ja nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim. " Nevjernike sigurno eka bolna patnja 04/22J. A oni koji su vjerovali i dobra djela inili bie uvedeni, voljom Gospodara njihova, u dennetske bae kroz koje e rijeke tei i u njima e vjeno boraviti, u njima e se rijeju Mir!" pozdravljati 04/23). Zar ne vidi kako Allah navodi primjer - lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu; 04/24). 144

ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili (14/25). A runa rije je kao runo drvo: iupanom drvetu s povrine zemlje nema opstanka 04/26). Allah e vjernike postojanom rijeju uvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike e u zabludi ostaviti; Allah radi to hoe 04/27). Elif-lam-ra. Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga (14/V Allaha, ije je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji. A od uasne patnje teko nevjernicima, (14/2) koji ivot na ovome svijetu vie vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraaju i nastoje da ga prikau krivim! Oni su u velikoj zabludi 04/3J. Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe i ukazuje na pravi put onome kome hoe; On je Silan i Mudar (14/4). Eliflam-ra. Knjigu ti objavljujemo (14/V ovu Knjigu sastavljenu od ovih slova, objavljujemo je da je prenosi. Mi smo ti je objavili sa ciljem da ljude ... izvede iz tmina na svjetlo (14/1) da izvede ovo ovjeanstvo iz tmine prijevare i bajki, tmine raznih situacija i tradicija, tmine lutanja po bespuu raznih boanstava, gdje dolazi do sukoba raznih poimanja vrijednosti i mjerila, da izvede ovjeanstvo iz ovih svih tmina na svjetlo koje razgoni ove tmine, svjetlo koje tu tminu otkriva u svijetu savjesti i razmiljanja, a onda i u realnom ivotu, u vrijednostima, situacijama i tradicijama.

Vjerovanje u Allaha je svjetlo koje zrai u srcu i koje rasvjetljava ovo ljudsko bie sastavljeno iz grube gline i daha Allahova ruha. Kad god je ljudsko bie bez zraka ovog daha i kad god je u njemu potamnjelo i ugaeno ovo svjetlo, nastaje mrani komad gline sastavljene od komada mesa i krvi kao kod ivotinje. Meso i krv su vrsta zemljine gline i druge njene materije. Da nije ovog zraenja koje nastaje izljevom Allah ovog ruha u to tijelo, s ime se pomijeala vjera, izdigla i omoguila da se kree u ovom tamnom biu i da se s tim zraenjem pokrene ove bie, bila bi to gruda gline od mesa i krvi kao kod ivotinje. 145

Vjerovanje u Allaha je svjetlo s ime zrai dua ovjekova, ime vidi stazu kojom kree sasvim jasno, stazu koja vodi ka Allahu. Tu stazu ne prekriva nikakva tama niti magla, tama obmane i magla izmiljenih kazivanja ili tama strasti i magla pohlepe. Kada dua ovjekova osjeti taj put, ona ide ka uputi, ne posre, ne pobija, ne koleba se, niti se vara. Vjerovanje u Allaha je svjetlo koje rasvjetljava ivot ovjeka. Vjerovanje ini da su svi ljudi potpuno jednaki, da se povezuju meusobno sponom vjerovanja u Allaha i proimanjem klanjanja samo Njemu, nikome drugome, tako da se ne dijele na roblje i nasilnike. Oni su povezani i Kosmosom koji je u cjelini spona spoznaje, spona zakona koji vlada ovim Kosmosom, spona svemu i svaemu to je na njemu. N a taj nain oni ive u skladu sa Kosmosom i sa svim onim to je na njemu i sa ljudima koji su na njemu. Vjerovanje u Allaha je svjetlo, svjetlo pravde, svjetlo slobode, svjetlo spoznaje, svjetlo druenja u Allahovoj blizini pune smirenosti u Njegovoj pravdi, milosti, mudrosti i u obilju kad ovjek uiva, i u nevolji. To je smirenost koju prati strpljenje i u nevolji i u zahvali u bogatstvu, zahvaljujui svjetlu spoznaje svrhe u ovom iskuenju. Vjerovanje u Jedinog Allaha, kao Boanstva i Gospodara, je puni program ivota, ne samo dogmatski koji oivljava savjest i postie time svjetlo, nego je to program ivota koji poiva na klanjanju samo Allahu, priznavanju samo Njega za Gospodara, osloboenju od svakog gospodarenja ovjeka nad ovjekom i uzdizanju iznad dominacije ovjeka nad ovjekom. Ovaj program je potpuno u skladu sa prirodom ovjeka, sa stvarnim

potrebama te prirode koja ispunjava ivot sreom, svjetlom, mirom i rahatlukom. U njemu je i vrstina i stabilnost koja sprjeava da ne doe do poremeenja i padanja kome su vrlo esto izloena drutva, te se povinjavaju i pokoravaju boanstvu ovjeka, njegovu sudstvu i programu u politici, sudstvu, privredi i drutvu, zatim u moralu, ponaanju, obiajima i tradiciji. Ovaj program je neto vie od same zatite ljudske moi da ne prihvati ovjeka za boanstvo i lupanje i udaranje u zurle i talmbase nasilnicima. Iza ovog jednostavnog izraza da ljude ... izvede iz tmina na svjetlo (14/V u daleke horizonte duboko misaonih istina u svijet razuma i srca, u svijet ivota i stvarnosti. Ovo ljudski izraz ne moe predoiti nego samo ukazati. 146

da ljude ... izvede iz tmina na svjetlo .. . voljom njihova Gospodara (14/1). Vjerovjesnik je zaduen samo za saopenje. Njegova uloga je samo objanjenje, a izvoenje ljudi iz tmina na svjetlo ostvaruje se Allahovim doputenjem, sukladno Njegovom zakonu ime je zadovoljno Njegovo htijenje. Poslanik je samo poslanik . . . . da ljude, voljom njihova Gospodara, izvede iz tmina na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga 04/JJ. Put je zamjena za svjetlo, a Allahov put je Njegov put i Njegov zakon koji vlada Bitkom i Njegov eriat koji upravlja ivotom ovjeka. Svjetlo upuuje na ovaj put ili, moe se rei, svjetlo je taj put. Ovako izraeno ima jae znaenje. Svjetlo koje zrai samo po sebi je svjetlo i u samom Kosmosu. To je zakon koji vlada u Kosmosu. To je eriat i ovjek koji ivi u ovom svjetlu. Sa ovim svjetlom on nee pogrijeiti u spoznaji, nee pogrijeiti u poimanju, nee pogrijeiti u ponaanju. ovjek je tada na Pravom Putu. Na putu Silnoga i Hvaljenoga (14/V, Gospodara moi, Pobjedonosnoga, Onoga koji dominira, Kome pripada hvala i Kome se zahvaljuje. Snaga i mo ovdje se istiu da bi se zaprijetilo onima koji ne vjeruju, a zahvala, da bi se posjetili oni koji su zahvalni. Ovo je, zatim, popraeno objanjenjem Allaha (Uzvienog) da je On Gospodar svega to je na nebesima i na Zemlji, da Mu nisu potrebni ljudi, da On dominira Kosmosom i svim i svaim to je u Kosmosu. Allaha, ije je ono to je na nebesima i ono to je na Zemlji 04/2J. Ko je taj ko je izaao iz tmine na svjetlo i ko je upuen? O tome se

nita ovdje ne govori. Kontekst prelazi na prijetnju nevjernicima, upozorava ih na teku kaznu zbog njihovog nevjerovanja i odbacivanja ove blagodati, blagodati upuivanja Poslanika sa Knjigom da ih izvede iz tmine na svjetlo. To je velika blagodat za koju ovjek ne moe nikada dovoljno zahvaliti. Pa kako onda moe ne vjerovati? A od uasne patnje teko nevjernicima 04/2J. U kontekstu se dalje razotkriva svojstvo koje ima znak nevjerovanja nevjernika u Allahovu blagodat koju im je donio Njegov Poslanik. 147

. .. koji ivot na ovom svijetu vie vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraaju i nastoje da ga prikau krivim! Oni su u velikoj zabludi 04/JJ. Davanje prednosti ivotu na ovom svijetu nad ivotom na buduem svijetu protivi se obevezama koje proistiu iz vjerovanja, suprotstavlja se ispravnom putu. Do tog sudaranja ne dolazi kada se odabere onaj svijet nad ovim, jer je tada povoljno i za ovaj svijet i uivanje na ovom svijetu, ali umjereno, uvajui se Allahove odredbe. Tada ne dolazi do sukoba izmeu odabira onoga svijeta i uivanja na ovom svijetu. Oni koji su usmjerili svoja srca prema buduem svijetu ne gube uivanja u ivotu na ovom svijetu, kao to je sluaj kod oholosti i odstupanja. Dobro na onom svijetu prema islamskom uenju predvia i dobro na ovom svijetu. Vjerovanje u Allaha predvia i lijepo zastupnitvo na Zemlji, a to je kultiviranje zemlje i uivanje u njenim plodovima. Vjerovanje u Allaha ne remeti ivot na ovom svijetu kakvog zahtijeva islam, time to se oekuje onaj ivot. Upoljavanje ivota istinito, pravedno i na Pravom Putu je ostvarenje Allahovog zadovoljstva i priprema za budui svijet. Eto, to je islam. Oni koji daju prednost ivotu na ovom svijetu nad ivotom na buduem svijetu ne mogu postii svoje ciljeve iskoritavajui dobra Zemlje i sticanjem kroz zabranjeno, eksplatisanjem ljudi, zavoenjem i potinjavanjem ljudi u roblje. Oni nisu u stanju da ostvare svoje ciljeve koje nudi ovo svjetlo vjerovanja u Allaha, nisu u stanju da ostvare ciljeve u sjeni upute i ustrajnosti na Pravom Putu. Naprotiv oni odvraaju od Allahova Puta, odvraaju sami sebe i druge ljude, navode na krivi put, ne pravi, niti

put na kome postoji pravda. Kada se oni raduju time to odvraaju sami sebe i druge od Allahova Puta i kada su se liili tog Pravog Puta i pravde, tek tada oni mogu da ine nasilje, da budu oholi, da zavode, da potinjavaju i da obmanjuju ljude smutnjom. Na taj nain oni ostvaruju koristi plodova zemlje, stiu kroz zabranjeno, uivaju ono to je nisko, ohole se na Zemlji, potinjavaju ljude da im robuju bez ikakva otpora ili odbijanja. Program imana garantira ivot, a garantira i ivljenje bez utjecaja onih koji su dali prednost ovom ivotu nad ivotom na buduem svijetu i njihovog eksplatisanja dobara ovog ivota. Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio (]4/4J. 148

Ovo je kompletna blagodat ponuena ljudima u svakom poslanstvu. Da bi poslanik mogao da izvede ljude iz tmine na svjetlo sa dozvolom njihova Gospodara, bilo je neophodno da se on obraa njima na njihovu jeziku da bi im objasnio to to nudi, da bi ga oni razumjeli i da bi se ostvario cilj poslanstva. Mi smo poslali Vjerovjesnika (alejhi' -selam) da se obraa narodu na njihovu jeziku, iako je on Poslanik svih ljudi, jer je njegov narod taj koji je preuzeo da prenese Njegovo poslanstvo svim ljudima. ivot Vjerovjesnika (alejhi' -selam) je ogranien. Njemu je bilo nareeno da se prvo obrati svome narodu i pozove ga kako bi pripremio itav Arabijski poluotok da prihvati islam, zatim da se pripremi i da se prenese poruka poslanstva u ostale dijelove Zemlje. To je zaista ostvareno. Odredba je Allaha (Uzvienog) Sveobavijetenog da pozove poslanika sebi u susjedstvo kada je izvren prijenos islama do u krajnju granicu Arabijskog poluotoka u vrijeme kada je bila upuena vojska pod rukovodstvom Usamea u preostali dio Poluotoka. Tada je umro Alejhi' s-selam. injenica je da je Resulullah upuivao pisma izvan Arabijskog poluotoka za ivota i pozivao u islam potvrujui time da je njegovo poslanstvo upueno svim ljudima prenosei ono to mu je Allah odredio i to je u skladu sa prirodom ogranienog ljudskog ivota, da to saopi narodu na njegovom jeziku, da izvri svoje zaduenje poslanstva i prenese svim ljudima putem predstavljanja ovog poslanstva raznim podrujima. To to je ovo poslanstvo upueno svim ljudima to je poslata na jeziku njegova naroda ne ini nikakvu proturjenost u realnosti ivota. To je Allahova odredba. Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda

svoga da bi mu objasnio. A Allah ostavlja u zabludi onoga koga hoe i ukazuje na pravi put onome kome hoe 04/4J. Zaduenje Vjerovjesnika (alejhi' -selam) i svih drugih vjerovjesnika zavrava se sa objanjenjem. Meutim, u pogledu upute i zablude koja bi uslijedila na osnovu tog objanjenja nijedan poslanik tu ne moe nita uiniti niti da se neko potini njegovoj elji. To je u Allahovoj ruci. Zato je On donio Svoj zakon s kojim je zadovoljno Njegovo ope htijenje. I onaj koji krene stazom zablude, zalutao je, a onaj koji se usmjeri stazom upute, dolazi do cilja. I jedno i drugo slijedi Allahovo htijenje i odvija se u ivotu ljudi prema ovom htijenju koje je propisao Njegov zakon. On je Silan i Mudar 04/4J 149

On je Moan da usmjerava svijet i ivot, usmjerava ih prema mudrosti i odredbi. Nita nije preputeno sluaju. Nita nije bez Njegova usmjerenja i rasporeda. Tako je bilo i sa poslanstvo m MiisMvim. I on je poslanstvo prenio na jeziku svoga naroda. I Masaa smo poslali s dokazima Naim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima!" To su, uistinu, dokazi za svakog onog ko je strpljiv i zahvalan 04/SJ. I kad Masa ree narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama muili, koji su vam muku djecu klali, a ensku u ivotu ostavljali, - to vam je bilo veliko iskuenje od Gospodara vaega -, 04/6J i kad je Gospodar va objavio: Ako budete zahvalni, Ja u vam, zacijelo, jo vie dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista e stroga biti"' (14/7). I Musa jo ree: 'o budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je jedini hvale dostojan" (14/BJ. Izraz je jedinstven i u naredbi upuenoj Musau i Muhammedu (alejhime' s-selam) . Forma izraza je u skladu sa ovom surom, o kojoj smo govorili ranije, gdje je donijeta odredba da ljude ... izvede iz tmine na svjetlo (14/1). A kod naredb Miisu ovdje: Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo 04/SJ -

prva naredba je upuena svim ljudima, a druga Miisovu narodu. Meutim, cilj je jedan te isti: Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo i opomeni ga Allahovim danima! (14/5). Svi dani su Allahovi dani. Meutim, ovdje se namjerava da ih podsjeti na dane koji su, tako izgleda, upueni ljudima ili njihovoj zajednici 150

kao izrazita naredba ili kao neto to odudara od Allahove blagodati ili to podsjea na nesreu, o emu e biti kasnije rijei kada se Musa obraa i podsjea svoj narod na te dane, dane naroda Nuha, Ada, Semuda i drugih naroda koji su ivjeli poslije njih. To su ti dani. To su, uistinu, dokazi za svakog onoga ko je strpljiv i zahvalan 04/5J. U ovim danima je neto to oznaava gorinu. To su znaci radi strpljenja. U njima je neto to odraava zadovoljstvo, a to je znak zahvale. Onaj ko je strpljiv i zahvalan - on je taj koji spoznaje ove dokaze, shvaa ta stoji iza njih nalazi u njima pouku za sebe i savjet. Istovremeno, on u njima nalazi i utjehu i podsjeanje. Musa odlazi i nastavlja svoje poslanstvo podsjeajui svoj narod. I kad Musa ree narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama muili, koji su vam muku djecu klali, a ensku u ivotu ostavljali, - to vam je bilo veliko iskuenje od Gospodara vaega 04/6J. On ih ovdje podsjea na Allahovu blagodat uinjenu njima, blagodat spasa od muke i patnje koje su inili lanovi porodice faraonove stavljajui ih na najgore muke kako bi ih prisilili da ih priznaju i da ih slijede. Taj pritisak nije prestajao. Najizrazitiji nain tog pritiska bio je klanje muke djece, a ostavljanje u ivotu enske djece, kako bi sprijeili natalitet njegovog naroda, oslabili ih i ponizili. Allahovo spaavanje njih iz ove situacije je blagodat koja ih podsjea da treba biti zahvalan . . . . to vam je bilo veliko iskuenje od Gospodar vaega 04/6J iskuenje patnjom, prvo radi provjere strpljenja, ostajanja vrstim, pruanja otpora, iskrenosti u odluci i radu. Strpljenje nije podnoenje

ponienja i muka i nita drugo, nego strpljenje je podnoenje muka bez slabljenja, bez duhovnog poraza, ali sa ustrajnou na odluci da se ostane iskren, spremnosti da se suoi licem u lice sa nasiljem i nasilnikom. U protivnom, to ne bi bilo strpljenje zahvalnoga, nego bi bila predaja ponienju i povinjavanju. Iskuenje sa uspjehom je neto drugo, a to je provjera zahvalnosti, priznavanje Allahove blagodati i ustrajnost na Uputi da bi se ostvario spas. Musa nastavlja da objanjava svome narodu - nakon to ih je podsjetio na minule dane, uputio ih prema cilju muke i spasa, a to je strpljenje kod podnoenja muke i izraavanja zahvalnosti zbog spasa - on 151

nastavlja dalje da im objanjava kakvu im je nagradu Allah odredio zbog zahvale i kaznu zbog nevjerovanja. I kad je Gospodar va objavio: ,Ako budete zahvalni, ja u vam, zacijelo, jo vie dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista e stroga biti"' (14/7). Da se malo zadrimo pred ovom velikom istinom. Istinom poveanja blagodati, ukoliko je ovjek zahvalan, i velike muke ukoliko je nevjeran. Da se zadrimo.pred ovom istinom ime e se zadovoljiti naa srca odmah, na samom poetku, jer je to Allahovo istinito obeanje. Ovo obeanje mora da se ostvari u svakom sluaju. Ako elimo da vidimo potvrdu te blagodati u ivotu onda da potraimo uzroke tome kako da to shvatimo. Mi neemo ii daleko u iznoenju tih uzroka. Zahvalnost na blagodatima je dokaz za uspostavljanje mjerila u ljudskoj dui. Onaj ko je dobar on zahvaljuje, jer zahvala je prirodni sastav u zdravoj prirodi. To s jedne strane, a s druge stane, da svaku osobu koja je zahvalna Allahu na Njegovom dobroinstvu Allah prati kako postupa sa tim blagodatima, da se ne oholi i ne uzdie nad ostalim stvorenjima, da ne koristi te blagodati u svrhu muenja, zla, nereda i smutnje. I jedno i drugo proiava duu ovjeka, podstrekava ga na dobro djelo, dobar postupak u tim blagodatima kako bi taj postupak djelovao da se razvija i unosi blagoslov u to. Ljudi e biti zadovoljni njime i njegovim djelima i biti mu na pomoi. To e uvrivati veze u drutvu i poveati bogatstvo u punoj sigurnosti i tako dalje sve do drugih prirodnih uoljivih uzroka s kojima se mi susreemo u ivotu. Ako je Allahovo obeanje

dovoljno da umiri jednog vjernika, spoznao on uzroke ili ih ne spoznao, ono je stvarna istina jer je to Allah obeao. Nevjerovanje u Allahove blagodati katkada uslijedi zbog nezahvalnosti na toj blagodati ili zbog nepitanja da je Allah dao te blagodati i prepisivanje tih blagodati sebi, svom znanju, iskustvu, linom trudu i nastojanju. To bi izgledalo kao da ove moi i sposobnosti nisu jedna vrsta Allahove blagodati, a katkad nijekanje ili nevjerovanje u te blagodati uslijed njihova loeg koritenja uz oholost prema ljudima, iskoritavanje tih blagodati u svrhu strasti i unoenja nemira. Sve je to odbijanje Allahovih blagodati i odraz nevjerovanja u njih. 152

Strana kazna ponekad obuhvata i nijekanje blagodati ili njeno odstranjivanje ili odstranjivanje njena traga u svijesti ovjeka. Koliko i koliko blagodati mogu same po sebi prerasti u obijesti koje nanose potekou ovjeku i izazivaju zavist ljudi. Ponekad sama blagodat moe da bude nesrea, ali odgoena na ovom svijetu, a da bude primijenjena na buduem. Sve to biva kako Allah hoe. Medutim, to e se dogoditi jer negiranje Allahove blagodati ne prolazi bez kazne. Ta zahvala nita ne koristi Allahu, a ni to nevjerovanje nita se ne . odraava na Allahu. Allah je sam po sebi bogat. On je dostojan zahvale i bez zahvale ljudi na daru koji im On ini. I Masa jo ree: "Ako budete nezahvalni i vi i svi drugi na Zemlji, - pa, Allah, doista, ni o kom nije ovisan i On je jedini hvale dostojan" 04/BJ. To je reguliranje ivota koje se ostvaruje zahvalom. Ljudske due se preiavaju usmjerenjem prema Allahu i ustrajnosti u zahvali na uinjenom dobru i smirenosti da se ustraje u vezi sa Dobroiniteljem. Ne treba se bojati da e nestati tog dobroinstva, da e proi ili nestati dijeljenjem ili gubljenjem. Onaj koji dariva On postoji, a blagodat uz zahvalu preiava duu ovjeka i poveava se. Musa nastavlja sa svojim objanjavanjem i podsjeanjem svoga naroda. On raspravlja i istrauje scenu da bi istakao veliku borbu izmedu Ummeta Vjerovjesnika i paganizma koji nagone u la sve poslanike i poslanstva. I ovo se ostvaruje kroz stilski kur'anski izraz, da bi se oivjele scene i prenijela kazivanja koja se prenose rijeima na scenu koja se gleda

i slua. Te scene kreu se oliene. U njima se jasno odraavaju sve karakteristike i emocije. A sada da prijeemo na veliki prostor u kome iezavaju i vrijeme i mjesto. Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i onima poslije njih? - Samo ih Allah zna! - Poslanici njihovi su im dokaze donosili, ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo u ono to se po vama alje i mi veoma sumnjamo u ono u to nas pozivate!" 04/9J. 153

Ovo podsjeanje su Musaove rijei. Meutim, kontekst od sada stavlja Musaa u poziciju da on raspravlja, da bi nastavio sa izlaganjem kazivanja o vjerovjesnicima i poslanicima koji su se javljali kroz vremena, o poslanicima i poslanstvima i istinama o njihovu suoavanja sa dahilijjetom, o posljedicama onih koji nagone u la i poslanike i poslanstva kroz razna vremena i prostore. Musaovo "kazivanje" poinje ukazivanjem na dogaaje velikog kazivanja a onda spominje i nosioce tih dogaaja kako govore i postupaju. Ovo je jedan od naina iznoenja kazivanja u K ur' anu u kojima se usmeno kazivanje pretvara u ivo i slikovito kazivanje, kao to smo rekli. Ovdje primjeujemo asne poslanike kako idu svi u povorci imana, suoavaju se sa ovjeanstvom koje je okupljeno u svom dahilijjetu gdje se gubi razlika meu generacijama i narodima tog dahilijjeta, tako da velike istine dolaze do izraaja, neograniene vremenom i mjestom, kao to je sluaj i sa stvarnou Bitka koji stoji izvan prepreka u vremenu i mjestu. Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i o Semudu, i onima poslije njih/ - Samo ih Allah zna (14/9). Prema tome, oni su brojni. Ima i drugih koji nisu spomenuti u Kur'anu, izmeu Semuda, i naroda Musaova. Kontekst ovdje ne pokuava opirnije izloiti njihovo pitanje. Ovdje je istaknuto jedinstvo poziva svih poslanika i isti nain otpora. Poslanici njihovi su im dokaze donosili 04/9J donosili jasne dokaze koji nisu bili niim zamagljeni, da bi ih ovjek lahko spoznao . . . . ali oni su ruke svoje na usta stavljali i govorili: "Mi ne vjerujemo u

ono to se po vama alje i mi veoma sumnjamo u ono u to nas pozivate!" (14/9). Oni stavljaju ruke na usta, kao to radi onaj koji eli da zatalasa glas pred ustima da bi se uo daleko, pokree ruku pred ustima tako da ona podie glas u oba smjera, talasajui ga, da bi se bolje uo. U kontekstu se ocrtava ova kretnja koja ukazuje ovim razglaavanjem na njihove lai, sumnju i neugodnosti. Ovaj grubi pokret kojeg oni ine nema u sebi ni traga odgoja ni ukusa, nego oni time ele da razglase nevjerovanje. Poto je bilo ono emu su ih pozivali njihovi vjerovjesnici vjerovanje u Allaha i u Jedno Boanstvo, a ije Gospodstvo priznaju svi ljudi, to se sumnja u ovu oevidnu istinu koju i priroda moe spoznati i na koju 154

ukazuju Allah ovi dokazi rasprostranjeni svugdje u Kosmosu, jasno izloeni na stranicama Kosmosa, javlja se kao neto veoma runo i to je osueno. Ovu sumnju osudili su i poslanici, a i nebesa i Zemlja kao dva svjedoka. Poslanici njihovi su govorili: 'Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje" (14/10). Zar se moe sumnjati u Allaha, u nebesa i Zemlju, sumnjati u to dvoje koje govore po prirodi da ih je Allah kreirao Svojom kreacijom i razvio Svojim razvijanjem? Ove rijei su im govorili njihovi poslanici, jer su nebesa i Zemlja dva snana veoma uoljiva dokaza. Samo ukazivanje na njih bilo bi dovoljno ovjeku da vjeruje i svaki onaj koji je odbjegao povratio bi se na Pravi Put vrlo brzo. Poslanici nisu dodavali na ovo kazivanje nita drugo jer ono samo je sasvim dovoljno. Potom oni prelaze na pobrojavanje Allahovih blagodati datih ljudima kroz poziv ka vjerovanju i kroz odgaanja kazne da bi razmislili o tome plaei se kazne. Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i zemlje? On vas poziva da bi vam neke grijehe vae oprostio 04/lOJ. Ovaj poziv u osnovi je poziv u vjerovanje koje vodi oprostu. Meutim, u kontekstu dolazi do direktnog poziva na oprost, kako bi dola do izraaja Allahova blagodat i Njegov dar. Ovdje izgleda pomalo udno da se narod poziva na oprost i da to bude razlog da prihvate poziv. On vas poziva da bi vam neke grijehe vae oprostio i da bi vas do roka odredenog ostavio (14/10). To je Allah (Uzvieni) koji sa pozivom na oprost ne pouruje vas da prihvatite vjerovanje odmah nakon poziva, niti vas kanjava odmah nakon vaeg odbijanja. On vam daje i drugo dobro time to to sve odgaa do

odreenog roka, pa bilo to da se dogodi na ovom svijetu ili u Danu polaganja rauna kada ete se svi okupiti da biste razmislili o Allahovim dokazima i objanjenjima vaih poslanika. To je milost, to je tolerantnost. I jedno i drugo se uraunavaju u oblast blagodati. Pa, je li ovo taj odgovor na paziv Allaha, Milostivog Dobroinitelja!? Narod se u svom neznanju ovdje vraa ka tom suprotstavljanju i neznanju. Oni su odgovorili: "Vi ste ljudi kao i mi; hoete da nas odvratite od onih kojima su se preci nai klanjali r14/10J. 155

I umjesto da se ljudi ponesu time to je pao Allahov izbor na jednog od njih, da ponese Njegovo poslanstvo, oni iz svog neznanja negiraju ovaj izbor i izazivaju sumnju u izabrane poslanike. Oni tumae ili objanjavaju poziv svojih poslanika upuen njima, da oni time ele da ih odvrate od vjere njihovih pradjedova, a ne pitaju se zato ovi vjerovjesnici ele da ih odvrate od toga. Po prirodi njihove intelektualne umalosti, koju je utisnuo totemizam u njihove pameti, oni ne razmiljaju ta su im pradjedovi oboavali, ne razmiljaju kakva je vrijednost tog oboavanja, ta mu je istina, ta e to vrijediti kad se podvrgne kritici i razmiljanju. Jasno, zbog same prirode njihove intelektualne okotalosti, oni ne razmiljaju o novom pozivu, nego trae neku nadnaravnost koja bi ih prisilila da potvrde novi POZIV. " ... pa, donesite nam udo viljivo!?" 04/lOJ. Poslanici odgovaraju rijeima koje ne negiraju da su i oni ljudi, nego naprotiv, rijeima koje potvruju da su oni ljudi. Meutim, oni usmjeravaju poglede na dar Allahov kod izbora poslanika meu ljudima. Tim izborom ljudi za poslanika ogleda se i njihova sposobnost da podnesu ovaj veliki em anet. "Mi jesmo ljudi kao i vi"' -govorili su im poslanici njihovi -, "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoe"' o4/w. U kontekstu se spominje termin daje sukladno dijalogu u atmosferi ove sure, atmosferi razgovora o Allahovoj blagodati. Meu te blagodati spada i ovaj dar kojeg On daje od Svojih robova kome On hoe. To je veliki dar. To nije dar uinjen samo tim poslanicima, nego dar uinjen

ovjeanstvu koje je imalo ast da bude neko od njih sposoban da preuzme ovaj veliki zadatak, zadatak povezivanja i susreta sa viim sferama. To je dar itavom ovjeanstvu kojim se podsjea na prirodu na koju se nagomilala praina da bi time ovjeanstvo bilo izvedeno iz tmine na svjetlo, da bi time bio pokrenut aparat percepcije i prijema i izvedeno ovjeanstvo iz ustajale smrti na svjetliji ivot. To je veliki dar ljudima da bi bili izvedeni iz klanjanja ovjeka ovjeku radi klanjanja samo Allahu, da bi se spasila ljudska plemenitost i mo od ponienja i prisile na klanjanje ovjeku, ponienja kojim se prisiljava ovjek da se potinjava ovjeku koji je kao i on, to je prisljivanje koje potinjava mo ovjeka da drugog slinog njemu sebi uzima za boanstvo. to se tie kazivanja o potvrivanju vlasti i donoenju kakve nadnaravnosti to poslanici objanjavaju svojim rijeima da je i vlast i 156

nadnaravnost u Allahovim rukama. To ine da bi ti koji postavljaju takva pitanja uoili razliku u svojoj nejasnoj i mranoj spoznaji, izmeu Allaha kao Boanstva i njih kao ljudi, da bi jasno uinili apsolutnu sliku monoteizma koja se ne moe ni sa im porediti u biu i svojstvu, jer je to lutanje u koje se upustio totemizam, kao to se upustilo i crkveno poimanje kranstva onda kada je to poimanje dobilo obiljeje grkog, rimskog, egipatskog i hindu totemizma. Polazna tana tog lutanja bila je pripisivanje nadnaravnosti Isa u (alejhi' -selam) , zaogrtanje njegove linosti boanstvom i unoenje nejasnoe izmeu Allahova boanstva i Isaova (alejhi' -selam) klanjanja . .. . mi vam ne moemo donijeti udo bez Allahove volje (14/W mi se oslanjamo samo na Njegovu mo . .. . a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju (14/11) to je stalna istina koju govore svi poslanici, pa neka se vjernik osloni samo na Allaha, neka se njegovo srce ne osvre ni na koga drugoga, neka se ne nada pomoi do od Allaha, neka ne trai zatitu do kod Allaha. Potom vjerovjesnici suoavaju nasilnike sa vjerovanjem, muenje sa stabilnou i trae oslonac i potvrdu. Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? Mi emo doista strpljivo podnositi muke na koje nas budete stavljali - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!" (14/12). Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? (14/12). To je rije smirenja sa poloajem i putem usmjerenja. Ruka vjernika je ispunjena pomoi njegova zatitnika i pomagaa. On vjeruje da je Allah

taj koji upuuje na Pravi Put. On e zasigurno pomoi. ta bi to bilo vano ak i ako se ta pomo ne bi ispoljila na ovom svijetu, kada se ovjek prikljui uputi Pravog Puta? Srce onoga koji osjea da ga Allahova ruka vodi Njegovom stazom i upuuje ga na Pravi Put jeste srce koje je vezano za Allaha, ija svijest nee pogrijeiti kod poimanja Allaha Uzvienog i Njegovog Monog i sveobuhvatnog Boanstva. To je svijest koja ne ostavlja prostora za kolebanje u nastavku puta, bez obzira kakve potekoe bile na putu i bez obzire kakve snage nasilnika vrebale na toj stazi, zatim ovo je veza u odgovoru Poslanika (alejhi' -selam) iZmeu njihove svijesti o datoj uputi 157

njima i izmeu njihova oslanjanja na Allaha kod suoavanja sa otvorenom prijetnjom nasilnika, to je i njihovo insistiranje da nastave svojim putem, direktno, suoavajui se sa ovim prijetnjama. Ovu injenicu, injenicu povezivanja u srcu vjernika, njegove svijesti o uputi Allahovoj i otvorenom oslanjanju na Njega, mogu osjetiti samo srca koja se stvarno suoavaju sa nasilnicima dahilijjeta, srca koja osjeaju u svojim dubinama ruku Allaha (Uzvienog) koja im pali svjetlo da bi gledali u rasvijetljeni horizont i smirili ta vjerovanja i spoznaje, da bi osjetili druenje i blizinu. U tom sluaju oni ne mare za onim ime im prijete nasilnici na zemlji niti ele da se odazovu zavoenjima i prijetnjama. Ovo poniava nasilnike na Zemlji i sva sredstva ugnjetavanja i egzemplarne kazne koja su u njihovim rukama. Zato da se boji srce koje je vezano sa Allahom na ovaj nain? ta je to ime ga mogu uplaiti ovi robovi? Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojima idemo uputio ? <14112). Mi emo, doista, strpljivo podnositi muke 04/12) mi emo se, zaista, strpiti, neemo uzmai, neemo oslabiti, neemo se povui, neemo se pokolebati, neemo sumnjati, neemo popustiti, neemo se odvojiti, itd . .. . a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju (14/12) ovdje nasilnici skidaju masku sa svoga lica. Oni se ne prepiru, ne polemiziraju, ne razmiljaju niti koriste razum jer osjeaju poraz pred pobjedom vjere, nego skidaju masku sa grubih materijalnih moi koje posjeduju samo nasilnici . ... nevjernici su govorili poslanicima svojim: '1li ete vjere nae biti, ili

emo vas, doista, iz zemlje nae protjerati!" (14/13). Ovdje se jasno uoava istina borbe i njena priroda izmeu islama i dahilijjeta. Dahilijet, zaista, nije zadovoljan sa islamom, nije zadovoljan da islam bivstvuje nezavisno od dahilijjeta, niti dozvoljava da islam egzistira pored njegovog egzistiranja. Dahilijjet ne ostavlja islam na miru ak ni onda kada ga ostavlja. Otuda islam mora da se manifestira u formi dinaminog i samostalnog drutv pod samostalnim rukovoenjem i zatitnikom. Ni ovo ne dozvoljava dahilijjet. Zbog toga ne trae oni koji ne vjeruju od svojih poslanika da se samo povuku od svog poziva, nego insistiraju i trae od njih da se vrate u njihovu vjeru i da se uklope i asimiliraju u njihovo dahilijjetsko drutvo, da se istope u njihovu drutvu, 158

kako muslimani ne bi imali svoje samostalno bie. Priroda ove vjere ne moe prihvatiti ovo i ne moe to odobriti svojim sljedbenicima. Ono to odbacuju i ne prihvataju poslanici to ni musliman ne moe prihvatiti niti se uklopiti u dahilijjetsko drutvo ponovo. Kada mrske snage skinu masku s krutog lica, onda ne preostaje prostor za poziv ni mjesta za dokaz niti Allah preputa poslanike tom dahilijjetu. Dahilijjetsko drutvo po prirodi svog organskog stvaranja ne dozvoljava muslimanskom elementu da djeluje u njegovoj sredini, osim u sluaju da su djela tog muslimana, njegovo nastojanje i sposobnost usmjerena da radi za raun tog dahilijjetskog drutva i utvrivanja njegova paganizma. Oni kojima se priinjava da su sposobni da rade za vjeru tako to e se ukljuiti u dahilijjetsko drutvo i uvui u njega, zatim razvodnjavati njegove organe i aparate, to su ljudi koji ne spoznaju organsku prirodu tog drutva. Ova priroda, koja tei da prisili svaku osobu koja ivi u okviru tog drutva, trai da ono radi u korist tog drutva, za raun njegova programa i poimanja. Zbqg toga plemeniti poslanici i odbijaju i ne ele da se vrate u vjeru svoga naroda nakon to ih je Allah jednom spasio i izvukao iz dominacije tog naroda. Ovdje nastupa Velika Mo i alje svoj razorni i razluujui udarac kome se ne moe suprotstaviti bijedna ljudska mo, makar to bili nasilnici i oholnici. A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: 'Mi emo nevjernike sigurno unititi i poslije njih vas na Zemlji nastaniti. Bie to za one koji e se polaganja rauna preda Mnom bojati i koji e od prijetnje Moje

strahovati" (14/13-14). Moramo shvatiti da mijeanje Velike Moi radi razluivanja izmeu poslanika i njihovih naroda slijedi uvijek nakon rastavljanja poslanika od njihovih naroda, nakon to su muslimani odbili da se vrate u vjeru svoga naroda poto ih je jednom Allah spasio od tog naroda, nakon to i dalje insistiraju na razlici izmeu svoje vjere i posebnog njihovog islamskog okupljanja pod posebnim rukovoenjem i nakon razdvajanja njihovog naroda na principu vjerovanja tako da je jedan narod razdvojen na dva razliita naroda i po vjeri, i po programu, i rukovoenju i okupljanju. Tada dolazi do mijeanja Velike Moi da zada posljednji udarac razdvajanju, da srui nasilnike koji prijete vjernicima, da omogui boravak vjernicima na Zemlji, da se ostvari Allahovo obeanje da e pomoi svoje poslanike i 159

uvrstiti ih. Ovo mijeanje ne dolazi nikada kada su muslimani razvodnjeni u dahilijjetskom drutvu, kada rade kroz dahilijjetsku situaciju i njene organe, kada nisu odvojeni od dahilijjeta niti se karakteriu svojim samostalnim dinaminim okupljanjem i islamskim nezavisnim rukovoenjem. A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao: "Mi emo nevjernike sigurno unititi 04/13J. Nun za poveanje i nun za potvrivanje je ovdje upotrijebljen da oznai veliinu i pojaanje. I jedan i drugi nun znae i sjenu i ritam u ovom stranom poloaju da sigurno unitimo silnike koji prijete, politeiste i grijenike koji ine nasilje sami sebi, koji prijete Istini, poslanicima i ljudima ovom prijetnom . . .. i poslije njih vas na Zemlji nastaniti (14/14) nema odabira, nema sluajnosti nego je to vaei i pravedni zakon. Bie to za one koji e se polaganja ruana preda Mnom bojati i koji e od prijetnje Moje strahovati (14/14J to je smjetaj i zastupnitvo onima koji se polaganja rauna preda Mnom boje, koji se nisu visoko drali, oholili, pravili nasilnicima i plaili kazne, koji su vodili rauna o konanom obraunu, koji su se bojali uzroka toga i nisu inili smutnju po Zemlji niti nasilje ljudima. Jasno, takvi zasluuju zastupnitvo da ga uistinu ostvare. Ovako se susree neznatna mizerna snaga, snaga nasilnika, grijenika, sa velikom monom snagom, snagom Silnoga, Svemonoga, Zatitnika i Ponosnoga. Dunost poslanika zavrava jasnim saopenjem i razdvajanjem koje rastavlja vjernike od onih koji nagone u la.

Nasilnici, silnici stoje sa svojom neznan tn om i slabom moi u safu, a poslanici koji pozivaju na Pravi Put, skrueno, a s njima i mo Allaha (Uzvienog) , stoje u safu i svaki od ova dva sata pozivaju na pobjedu i uspjeh, a posljedica e biti kao to treba da bude. I poslanici su pomo traili, pa je svaki oholi inadija nastradao, (14/15) pred njim e dehennem biti - i on e biti pojen odvratnom kapljevinom, o4/16J 160

muie se da je proguta, ali je nikako nee moi prodrijeti i smrt e mu sa svih strana Prilaziti, ali on nee umrijeti; njega e teka patnja ekati (14/1 7). Scena je ovdje veoma udna. To je scena razoarenja za svakog upornog nasilnika, scena razoarenja na ovoj Zemlji. Takva scena odgovara ovom mjestu. Iza te scene predoava se dehennem u svojim slikama, kako se napajaju tenim supstancama gnoja, napajaju ih i sile da gutaju odvratno i primorano, tako da ga ovjek ne moe ni progutati zbog odvratnosti, gorine i prijezira. Ovo se moe pojmiti i shvatiti kroz same ove rijei. Smrt vreba sa svih strana, ali on ne umire. Treba zavriti sa kaznom, a kazna je strana i gruba. To je udna scena. Ona ocrtava razoaranog i poraenog nasilnika, iza toga stoji njegova sudbina, predoena na ovaj grozni i strani nain. Rije teka patnja, u groznoj ovoj sceni, potpuno odgovara i odvratnoj moi s kojom su oni prijetili onima koji su pozivali na put istine, dobra, napretka i sigurnosti. U ovoj atmosferi dolazi i pogovor predstavljen i ocrtan u sceni koja pogaa one koji ne vjeruju, a i osvrt na mo Allaha, da moe unititi one koji nagone u la poslanike i umjesto njih dovesti nova stvorenja. To je iznijeto prije nego su uslijedile scene kazivanja na veem prostranstvu. Zavjesa se spustila na posljednji odlomak na ovoj Zemlji, prelazei na predoavanje na ovom drugom podruju. Djela nevjernika u Gospodara njihova nalik su na pepeo koji vihor u olujnom danu raznese, nee moi da oekuju nikakvu nagradu za djela koja

su uinili, to e teka propast biti! 04/lBJ scena pepela koju pojaava vjetar olujnog primjetnog i odreenog dana kojom se u kontekstu predoava smisao gubljenja djela od kojih njihov poinitelj ne moe da zadri nita, niti da se koristi bilo ime. To se deava u ovoj olujnoj i dinaminoj sceni i dostie osjeaje pokretom koje ne moe dostii pojedinaan isti izraz. Ova scena nadvila se nad pravom istinom nevjerni kih djela jer djela koja ne poivaju na temelju vjerovanja niti ih dri vrsta veza koja spaja 161

djelo sa povodom, a povod sa Allahom, nego su ta djela razasuta kao praina i pepeo, pa nemaju ni stanita ni neke sreenosti. Nije oslonac kod toga posao, nego je povod poslu. Rad je mehanika kretnja, od koje se ovjek ne moe razlikovati osim po motivu, namjeri i cilju. Na ovaj nain slikovita scena susree se sa stvarnom istinom. Ona predoava to znaenje privlanim, inspirativnim i djelotvornim stilom. S tom scenom i stvarnom istinom susree se pogovor. To e teka propast biti <1411BJ to je pogovor iji je odraz podudaran sa onim to znai pepeo koji se raznosi daleko na sve strane u vrijeme oluje. Sa scenom razgonjenog luga susree se druga scena u slijedeem ajetu na koju se osvre kontekst. Tu se govori o sudbinama onih koji su ranije nagonili u la, a potom prelazi na sudbinu Kurejija koji takoer nagone u la, prijeti im se da e propasti i da e doi drugi narod namjesto njih. Zar ne vidi da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio? Ako htjedne, vas e udaljiti i nova stvorenja dovesti; (14/19). to Allahu nije teko (14/20J prijelaz sa razgovora o vjerovanju i nevjerovanju i sa pitanja vjerovjesnika i dahilijjeta, na scenu nebesa i Zemlje prirodan je prijelaz u kur'anskom programu isto kao to je i prirodan prijelaz u osjeajima ljudske prirode koja ukazuje na Boanstvo ovog ljudskog programa. Izmeu prirode ljudskog bia i ovog Kosmosa postoji tajni i shvatljivi jezik. Priroda ovjeka susree se direktno sa nagomilanom tajnom koja stoji iza ovog Kosmosa, susree se sa samim usmjerenjem prema Kosmosu i primanju njegovih ritmova i dokaza.

Oni koji gledaju u ovaj Kosmos, a njihova priroda ne uje ritmove Kosmosa i ova usmjerenja oni su osobe pokvarene prirode. U njihovoj prirodi je poremeaj koji je pokvario prirodni aparat percepcije. Ta praznina pogaa takoer i ula i kvari ih kao rezultat bolesti koja ih je zadesila npr. kao kada oko zadesi sljepilo, uho gluhoa i jezik nijemost. To su pokvareni aparati, oni ne mogu primati, a prije svega oni ne odgovaraju za rukovoenje i voenje. Ko su ti predstavnici materijalistike misli koja se zove "naunom" i koja je i lana i izmiljena? Nauka ne ide u sklad sa pokvarenim prirodnim aparatom percepcije i neispravnosti aparata ljudskog povezivanja sa Kosmosom. To su oni koje Kur'an naziva slijepim. 162

Ljudski ivot ne moe se uspostaviti na stavu, miljenju ili sistemu koji se smatra slijepim. Stvaranje nebesa i Zemlje, uistinu, govori o Moi kao to govori i o stalnosti te Moi. Istina je stalna, ustaljenja, ak ona je takva i u izgovornoj zvonkosti. Ona je nasuprot pepela koji se raznosi i nasuprot zablude. U svjetlu razgovora o sudbini nasilnika i tvrdoglavih o borbi izmeu Istine i neistine uslijedila je i prijetnja. Ako htjedne, vas e udaljiti i nova stvorenja dovesti (14/19) onaj koji je sposoban da stvori nebesa i Zemlju, sposoban je i da da zastupnitvo i drugoj vrsti na Zemlji, ne ljudskoj, da da zastupnitvo nekom narodu umjesto ovog ili onog naroda ljudske vrste. Put ieznua jednog naroda izdaleka se podudara sa putem pepela koji se daleko raznosi i iezava. To Allahu nije teko 04/20) stvaranje nebesa i Zemlje je dokaz stra.danja onih koji su ranije ugoniti u la, ali i raznoenje pepela na sve stran&je, takoer, dokaz. Eto to su nadnaravnosti u usklaivanju scena, slika i sjena u ovom Kur'anu. Da idemo neto dalje u pravcu drugog horizonta kur'anske nadnaravnosti kod predstavljanja izvrenja i usklaivanja. Malo prije smo bili sa nasilnicima upornicima, a svaki nasilnik upornik doivio je

razoarenje. Njegova sudbina je bila Dehennem koji mu se priinjava, a on jo uvijek daleko na ovom svijetu. Sad ih primjeajemo tamo gdje kontekst prati korake svakog nasilnika velikim kazivanjem u kojem uestvuju i ljudi i poslanici. To je posljednja scena. Ova scena sastavljena je iz najudnijih scena Sudnjeg dana, najbogatija dinamikom djelovanja i dijalogom izmeu slabih i oholih, izmeu ejtana i svih drugih. I izii e svi pred Allaha, pa e oni koji su bili tlaeni rei glaveinama svojim: ((Mi smo bili vae pristalice, moete li nam imalo Allahovu kaznu olakati?" -"Da je nas Allah uputio", - odgovorie oni - ((i mi bismo bili vas uputili. alili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam vie nee biti" (14/21). 163

I kada bude sve rijeeno, ejtan e rei: "Allah vam je pravo obeanje dao, a ja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali, zato ne korite mene, ve sami sebe, niti ja mogu vama pomoi niti vi moete pomoi meni. ]a nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim. " Nevjernike sigurno eka bolna patnja rt4!22J. A oni koji su vjerovali i dobra djela inili bie uvedeni, voljom Gospodara njihova, u dennetske bae kroz koje e rijeke tei i u njima e vjeno boraviti, u njima e se rijeju "Mir!" pozdravljati 04/23J. Kazivanje o pozivu i onima koji pozivaju, zatim onima koji nagone u la i silnicima, prelazi sa pozornice ovog svijeta na pozornicu buduega. I izii e svi pred Allaha 04/2V nasilnici koji nagone u la, siromani i ljigavci koji ih slijede i ejtani s njima, zatim oni koji vjeruju u poslanike i rade dobra djela svi e oni izai pred Allaha potpuno otkriveni, a i bili su vazda Allahu otkriveni. Meutim, ovo je as kada e oni znati, a tako e im se i obraunavati, da su otkriveni i da im nema zastora, ne prekriva ih zavjesa niti ih bilo ko titi. Svi e oni izai i ispuniti taj prostor, astor dignut, a dijalog poinje . ... pa e oni koji su bili tlaeni rei glaveinama svojim: "Mi smo bili vae pristalice, moete li nam imalo Allahovu kaznu olakati?" o412v. Slabi ostaju slabi. Oni su ti koji su se povukli od svojih naj specifinijih osobina, plemenitosti ovjeka koju im je dao Allah, kada su se liili svoje line slobode u razmiljanju, vjerovanju i usmjerenju, kada su se poveli za oholima i nasilnicima, kada su se pribliili ovjeku, a ne Allahu, i kada su izabrali da se klanjaju nasilnicima, a ne Allahu. Slabost nije

isprika. Slabost je grijeh. Allah ne eli nikome da bude slab. On poziva sve ljude da dodu pod Njegovu zatitu da se ojaaju Njime i Njegovom veliinom. Allah ne eli nikome da se odrekne dobrovoljno svoga udjela slobode. Sloboda ga karakterie i ini plemenitim. ak ni da se odrekne slobode prisilno. Materijalna snaga, bez obzira kakva bila, ne moe potiniti ovjeka koji hoe slobodu, ne moe zadrati njegovu ljudsku plemenitost. Najvie to materijalna snaga moe zadobiti je da zagospodari tijelom, da ga mui, uznemirava, u lance okiva i hapsi. Meutim, savjest, duu i pamet niko ne moe uhapsiti niti poniziti osim ako sam njihov vlasnik ne dozvoli hapenje ili ponienje. 164

Ko je taj koji moe potiniti slabie te slijede ohole u njihovom uenju, razmiljanju i ponaanju? Ko je taj koji moe te slabie uiniti da se klanjaju nekom drugom, a ne Allahu, a Allah je njihov Stvoritelj, njihov Skrbnik i Staratelj, niko drugi. Nema nikoga drugog. Nema nikoga osim ako su ljudi slabii. Oni su slabii ne zbog toga to je njihova materijalna mo slabija od nasilnike moi niti zbog toga to su oni manje asni, ili manje bogati, ili na manjem poloaju, ili mjestu, ne, nema nita, jer su sve to vanjski faktori koji se ne smatraju faktorima slabosti, vezani za osobine slabia. Oni su slabi zbog toga to je slabost u njihovim duama, u njihovim srcima, u njihovoj oholosti i ponosu u najspeci:finijim osobinama ovjeka. Slabii su brojni, a nasilnici malobrojni. Ko je taj ko moe potiniti brojne malobrojnima? Ko je taj ko ih moe potiniti? Njih potinjava samo slabost due, nedostatak interesiranja i oholost, povlaenje od svojih plemenitih osobina koje je Allah darovao ovjeku. Nasilnici nisu u stanju potiniti iroke mase bez elje samih tih masa. iroke mase bi im se mogle uvijek oduprijeti kad bi htjele. Prema tome, volja je ta koja nedostaje ovim grupama. Ponienje nastaje samo kad se javi sklonost za ponienjem kod ljudi. Ova sklonost je ta na koju se oslanjaju nasilnici. Ponieni su ovdje ve na sceni drugog svijeta u svojoj slabosti i slijedenju onih koji se ohole i pitaju ih: "Mi smo bili vae pristalice, moete li nam imalo Allahovu kaznu olakati?" 0412V mi smo vas slijedili i, eto, doli smo do ove bolne sudbine. Ili su moda ovi ponieni primijetili kaznu i sada nastoje da upute

prigovor onima koji su oholi i koji su ih ovako vodili i na kraju ih izloili ovoj patnji. U kontekstu se prenose ove njihove rijei i u njemu se jasno odraava ponienje na svakom koraku. Oni koji su se oholili odgovaraju na to pitanje: "Da je nas Allah uputio", - odgovorie oni - "i mi bismo bili vas uputili. alili se mi ili trpjeli - svejedno nam je, spasa nam vie nee biti" 04/2JJ. To je odgovor pun tuge i tjeskobe. "Da nas je Allah uputio", - odgovorie oni- i mi bismo bili vas uputili" (14/21) 165

pa zato nas korite, a mi smo kao i vi na istom putu i sudbina nam je ista. Mi nismo bili upueni pa da vas onda zavedemo. Da nas je Allah uputio, mi bismo vas zaista poveli na Pravi Put isto kao to smo vas vodili kada smo vas navodili u zabludu. Oni ovdje pripisuju svoju i uputu i zabludu Allahu i priznaju ovdje da je Sudnji as u Allahovoj moi, a prije toga su to nijekali, a nijekali su i Allaha Jedinoga. Ponaali su se napuhano prema slabima, nisu uope uzimali u obzir mo Monoga, Silnoga. Oni sada bjee od slijeenja zablude i zavoenja drugih jer to pripada Allahu. Meutim, Allah ne nareuje niti insistira na zlu ili zabludi. Ovo je izriito navedeno u rijeima Uzvienoga: Allah ne zapovijeda da se rade runa djela (7/28). Oni dalje, dosta skriveno prigovaraju slabima i kau da nema nikakve koristi od aljenja niti od strpljenja. Kazna se ve obistinila i ne moe se odbiti strpljenjem ili aljenjem. Prolo je vrijeme u kome je alba mogla biti usliana pa da zavedeni budu upueni i kada je strpljenje pored sve estine moglo biti od koristi pa da bi ih Allah obasuo Svojom milou. Sve je prolo i proteklo. Ovdje sada nema izlaza niti spasa . ... "alili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam vie nee biti" (14/21) stvar je zavrena. Prepirka prestala i dijalog uutio. Ovdje na pozornici primjeuju udo. Primjeujemo ejtana, zavodnika. Vidimo ga ovog momenta kao daje zaogrnuo plat monaha ili ejtana kako se izigrava sa slabima i oholima rijeima koje su moda bile gore i ee od same kazne. I kada bude sve rijeeno, ejtan e rei: "Allah vam je pravo obeanje dao, a ja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad

vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, ve sami sebe, niti ja mogu vama pomoi niti vi moete pomoi meni. ]a nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim. " Nevjernike sigurno eka bolna patnja 04/22). Allah! Allah! Eto, ejtan ostaje ejtan. Njegova osobenost javlja se ovdje u pravom i najpotpunijem liku, upravo u ovom dijalogu - kao to se pojavila osobenost slabia i onih koji su se oholili. Sejtan koji je zavodio ljude i navodio ih na zlo, ukraavao im nevjerovanje i odvraao ih od sluanja poziva na Pravi Put, on je jedan te isti, govori im, bocka ih najeim bolom u asu kada zavedeni ne mogu da mu odgovore bilo ta, i kada je sve gotovo. On im sada kae, kada je 166

vrijeme ve isteklo: . . "Allah vam je pravo obeanje dao, a ja sam svoja . obeanja iznevjerio" (14/22J. On ih ponovo bocka njihovim izrazom kojim su mu odgovorili kad ih je pourivao, pa kae da on ne gospodari njima, osim da su se oni liili svoje osobenosti i zaboravili kakvo je staro neprijateljstvo bilo izmeu njih i ejtana, pa se odazvali njegovom pokvarenom pozivu i ostavili poziv ka Istini upuen od Allaha. Ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali 04/22J. Ovdje ih on kori i poziva lb da oni sami sebe kore, a i on ih kori zbog toga to su mu se pokorili . . . . "Zato ne korite mene, ve sami sebe" 04/22J tu ih ostavlja, otresa svoje ruke od njih, a ranije im je bio obeao dobro, zaveo ih da ih niko ne moe nadvladati. Meutim, sada kada je doao odluni as, on im se ne odaziva kada ga pozivaju upomo, niti e oni njega spasiti kada on zatrai od njih pomo . . . . "niti ja mogu vama pomoi, niti vi moete pomoi meni" 04/22J meu nama nema nikakve veze niti zatitnitva. Potom on die ruke od njihovog pripisivanja Allahu drugog boanstva i negira to boanstvo: "fa nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim" 04/22Jovdje on zavrava svoj avolski govor zadajui smrtonosni udarac koji pogaa njegove tienike. Nevjernike sigurno eka bolna patnja 04/22J. O, kakav ejtan! O, kakav im je zatitnik koji ih je nagovarao i zavodio, a oni mu se odazvali, dok su ih poslanici, takoer, pozivali ka Allahu, a oni ih nagonili u la i nijekali njihov poziv.

I prije nego se spustio zastor primjeujemo na drugoj obali taj vjerniki Ummet, Ummet koji je dobio, Ummet koji je pobijedio i uspio. A oni koji su vjerovali i dobra djela inili bie uvedeni, voljom Gospodara njihova, u dennetske bae kroz koje e rijeke tei i u njima e vjeno boraviti, u njima e se rijeju "Mir!" pozdravljati (I4/23J. Zastor se sputa. 167

Kakva scena! Kakva zavretak kazivanja o pozivu na Pravi Put o onima koji su pozivali i kazivanja o onima koji su nagonili u la i ponaali se nasilniki! U sjeni ovog kazivanja i svim njenim pasusima su kazivanja o ovom svijetu gdje su se poslanici suoavali sa grijenim dahilijjetom: I poslanici su pomo traili, pa je svaki oholi inadija nastradao, (14/15) pred njim e dehennem biti - i on e biti pojen odvratnom kapljevinom, 04/16J muie se da je proguta, ali je nikako nee moi prodrijeti i smrt e mu sa svih strana prilaziti, ali on nee umrijeti; njega e teka patnja ekati (14/1 7). Tamo na drugom svijetu u tekstu smo vidjeli taj jedinstveni prizor, prizor onih koji su se oholili, prizor slabia i ejtana u tom udnom dijalogu ... U sjeni tog kazivanja i kazivanja o lijepim sudbinama naroda i sudbinama loih grupa Allah donosi primjer lijepe rijei i rune rijei da bi predoio Svoj zakon koji vlada kod lijepog i runog u ivotu. Kraj e biti kao komentar kazivanja na kazivanje nakon podizanja zastora. Zar ne vidi kako Allah navodi primjer - lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu; 04/24J. ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili 04/25). A runa rije je kao runo drvo: iupanom drvetu s povrine zemlje

nema opstanka 04/26J. Allah e vjernike postojanom rijeju uvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike e u zabludi ostaviti; Allah radi to hoe 04/27J. Scena lijepe rijei je kao lijepo stablo iji je korijen vrst, a grane se podiu ka nebu. Runa rije je kao runo stablo koje je iznad zemlje, ali nije stabilno. Ova scena je uzeta iz konteksta i kazivanja vjerovjesnik i onih koji ugane u la i sudbine ovih i onih na poseban nain. Stablo poslanstva je tu i sjena je Ibrahima, oca svih poslanika, jasna. To stablo daje plod 168

neprekidno, lijep plod, poslanik iza poslanika, plod vjerovanja dobra i ivljenja. Meutim, ovaj primjer, nakon njegova usklaivanja ove sure sa atmosferom kazivanja, ide dalje od toga, obuhvata ire podruje i ima dublji smisao. lijepa je rije, rije Istine, kao lijepo stablo. Ono je vrsto, visoko uzraslo i plodonosna. Cvrsto, ne mogu ga oluje iupati ni pogoditi vjetar neistine niti se na njega mogu osloniti pouzdanici nasilnika, mada se nekima ini da je to stablo izloeno opasnostima, s vremena na vrijeme, ono izrasta visoko i posmatra zlo, nasilje i mrak sa visine i mada neki misle da ga stjenjava zlo u otvorenom prostoru, ipak ono je plodonosna, neprekidno raa jer njegovo sjeme esto nie u duama ljudi. Runa je rije, rije neistine, kao loe stablo koje raste i zaplie i nekim ljudima izgleda da je ono vee od lijepa stabla i da je otpornije. Meutim, ono je nagrieno i njeni korijeni su plitko u zemlji tako da se ini da su korijeni na zemlji pa se ono poslije kratkog vremena izvali iz zemlje, jer nije stabilno, niti mu predstoji opstanak. I jedno i drugo nisu samo kao primjeri niti neto to uzdie one koji su dobri i hrabri ih, nego je ta stvarnost u ivotu, mada ostvarenje toga katkada ide sporo. Ukorijenjeno dobro ne umire niti prolazi, bez obzira koliko se zlo nagomilalo i ilo protiv njega. Zlo ivi samo tamo gdje nestane i uniti se dobro, zaogrnuto zlim. Zlo se malo kada javlja posebno. Kada nestane dobra kojeg je okruivalo zlo od dobra ne preostaje nita, ono propada, razbacuje se bez obzira koliko bilo veliko i dugotrajno.

Dobro ide sa dobrom, a zlo sa zlom . ... a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili 04/25). Ove primjere potvruje stvarnost koja se deava na Zemlji, ali mnogi ljudi to zaboravljaju u trci sa ivotom. U sjeni vrstog stabla u kome je upotrijebljen taj izraz da bi predoio smisao stabilnosti pa ocrtava da je njegov korijen stabilan, vrsto stoji u zemlji a grane mu visoko, daleko stre u prostoru, stoji pred okom i govori o ovoj snazi i stabilnosti. U sjeni postojanog i vrstog stabla predstavljen je primjer lijepe rijei. Allah e vjernike postojanom rijeju uvrstiti i na ovom i na onom svijetu (14/27), a u sjeni runog stabla koje se utjelovilo iznad zemlje nema 169

nikakve vrstine niti stabilnosti: ... a nevjernike e u zabludi ostaviti 04/27J. Ovim su usklaene sjene izraza i sjena znaenja u kontekstu. Allah uvruje one koji vjeruju i na ovom i na buduem svijetu stabilnim vjerovanjem u srcima ljudi, stabilnim u prirodi, plodonosnim u dobrom radu i stalnim obnavljanjem u ivotu. Njih Allah uvruje rijeima Kur'ana i Poslanika i svojim obeanjem pomoi na ovom i uspjehu na onom svijetu. Sve su to vrste, istinite, potvrdne rijei od kojih se ne odstupa niti omoguavaju razilaenja na putu, niti unose nemir vjernicima, izbezumljenost i uznemirenost. Allah zavodi grijenike (zalimun) zbog njihovog grijeenja i politeistikih stavova (rije zulm esto se upotrebljava u kontekstu Kur'ana u smislu politeizma pa i pretenije) , zavodi ih zbog njihovog udaljavanja od svjetla koje upuuje, zbog njihovog lutanja tminama, zamiljanjima, bajkama zbog njihova slijeenja programa i zakona baziranih na strastima i eljama, a ne po Allahovu izboru. Allah ih zavodi sukladno Svome zakonu koji dokrajava sa svim onima koji grijee, koji ne primjeuju ovo svjetlo i koji se pokoravaju eljama . . . . Allah radi ta hoe 04/27J On radi to hoe Svojom apsulutnom voljom. On je nju ucmto zakonom, ali taj zakon nije ograniio, nego ga je odabrao tako da mudrost zahtijeva njegovu izmjenu u okviru Njegova htijenja koje nikakva sila ne moe sprijeiti niti bilo ko omesti Njegovo htijenje na putu izvrenja. Prema tom zakonu sve se na ovom svijetu izvrava, sve prema onome to

On hoe. Ovim zavretkom ispunjava se pogovor o velikom kazivanju vezanom za poslanstva i pozive na Pravi Put. Prvi i najvei dio ove sure nazvan imenom Ibrahima, oca svih poslanika, i sjenovito, cvjetajue i plod on osno stablo koje daje najbolji plod, i lijepa rije koja se ponavlja kroz pokoljenja koja slijede jedna za drugim, sadri stalno tu veliku istinu, istinu jednog poslanstva koje se ne mijenja, istinu jednog poziva koja se takoer ne mijenja, istinu vjerovanja u Jednog Allaha, Svemonoga. Da se sada nakratko zadrimo pred iznijetim injenicama u kazivanju o poslanicima i dahilijjetu. To su injenice na koje smo saeto 170

ukazali za vrijeme predoenja kur' anskog konteksta. Smatramo da se na tome treba posebno ponovo zadrati. * U ovom kazivanju zadrat emo se na prioritetnoj istaknutoj injenici o kojoj nam govori Mudri, Sveobavijeteni. Povorka vjerovanja od samog poetka ljudske povijesti jeste jedna kontinuirana povorka. Nju vode plemeniti poslanici. Svi oni pozivaju jednoj Istini, oglaavaju jedan poziv, primjenjuju jedan program, svi pozivaju Jednom Boanstvu, Jednom Gospodstvu, ne pridruuju nikoga Allahu, oslanjaju se samo na Njega, trae utoita samo kod Njega i u tome oslonac trae samo kod Njega. Pitanje vjerovanja u Allaha Jedinoga nije, kao to misle predstavnici "komparativne religije", da se religija razvijala i napredovala poevi od politeizma, preko dualizma do monoteizma, od klanjanja totemima, duhovima, zvijezdama, planetarna, do klanjanja Bogu Jedinome, da se razvijala i napredovala sa razvojem i napretkom iskustva ovjeka i nauke, sa napretkom i razvojem politikih sistema, dok politiki sistem nije potpao pod vlast jednog ovjeka. VJerovanje u Jedinog Allaha donijela su poslanstva od poetka povijesti.. Ova Istina se nije mijenjala, nije dolazilo do izmjena ni u jednom poslanstvu, niti u bilo kojoj nebeskoj vjeri, kao to nam i govori Mudri i Sveo bavijeteni. Da su kazali ti "predstavnici" da se sklonost ljudskog roda za prihvatanje monoteistike vjere koju su donosili vjerovjesnici, razvijala od poslanika do poslanika, daje totemizam dahilijjeta padao pod stalni utjecaj monoteistikih vjera koje su donosili poslanici s vremena na vrijeme, u neprekidnoj povorci dok nije dolo vrijeme da je monoteistika vjera

postala vie prihvatljiva nego to je to bilo ranije, zbog stalnog djelovanja poslanstava monoteizma i zbog drugih faktora koji su pojedinano mogli utjecati, da su ti "predstavnici" tvrdili neto poput ovoga, to bi se moglo progutati. Meutim, oni su u istraivanju pali pod utjecaj metoda koji poiva na neprijateljskom raspoloenju odranije i koji je ukopao crkvu u Evropi, makar to i ne primjeivali savremeni mislioci. Potajna je elja da se uniti program vjerskog naina miljenja, svjesno ili nesvjesno, da bi se dokazalo da vjera nikad nije s Boije strane objavljena, nego da je ona posljedica ljudskog traganja, idtihada, na koju se u cjelini moe primijeniti sve ono to se moe primijeniti na razvoj miljenja, iskustva i naune spoznaje. Iz tog starog neprijateljstva i ove potonje elje proistekao je program nauke o "komparativnim religijama". On je, i pored toga, nazvan "naunim programom" kome se mnogi povinjavaju i prihvataju ga. 171

Ako je nekome dozvoljeno da se potini "nauci" kao to je ova, onda muslimanu nije dozvoljeno da prihvati vjeru toga koji se povinovao, da potuje program te vjere ni u jednom momentu i da to prihvati za istinu, da se direktno sudari sa odlukama svoje vjere i jasnim programom u ovom saetom pitanju. lG Ova plemenita povorka poslanika suoila se sa ljudskom zabludom samo sa jednim pozivom, jednom vjerom i sa jednim suoenjem, kao to je to u kontekstu Kur'ana izloeno neovisno o mjestu i vremenu. I isto onako kao to se poziv svih poslanika nije mijenjao, nije se mijenjalo ni suoavanje sa dahilijjetom. To je istina koja, zaista, trai da se na nju baci pogled. Dahilijjet paganstvo ostaje uvijek paganstvo. Dahilijjet nije pojava jednog hstorijskog trena, nego je to situacija, vjera, poimanje i organsko udruivanje na bazi ovih elemenata. Dahilijjet poiva u svojoj osnovi na klanjanju ljudi i oboavanju ovjeka, u uzimanju neega drugog za Boanstvo mimo Allaha ili Gospodstvo mimo Allaha. I jedno i drugo imaju istu ulogu u razvijanju dahilijjeta, bilo da se radi o politeizmu, ili jednom boanstvu uz mnotvo boanstava, tj. onih koji vladaju. Sve to radi na formiranju dahilijjeta sa svim njegovim drugim i drugorazrednim karakteristikama. Poslaniki pozivi poivaju na Jedinosti Allaha, dokidanju kvaziboanstava, punoj predanosti vjeri Allaha, priznavanju Gospodstva samo Njemu (Uzvienom) , tj. sudstva i vlasti, sukobljava se direktno sa onim na emu poiva dahilijjet, jer pojavnost ovog poziva predstavlja nesagledivu opasnost postojanju dahilijjeta, posebno kada islamski poziv bude predstavljen u zasebnom drutvu kome se pridruuju osobe iz

dahilijjetskog drutva i naputaju dahilijjetsko vjerovanje, rukovoenje i saveznitvo. To su obaveze kojih se mora pridravati islamski poziv na svakom mjestu i u svako vrijeme. Kada dahilijjetsko drutvo primijeti, s obzirom da je to jedno organsko drutvo koje se meusobno pomae, opasnost koja prijeti temelju njegovog postojanja sa stanovita vjere i samom njemu kao takvom - a ta opasnost predstavljena je u islamskom uenju u drugom drutvu odvojenom od dahilijjeta i koje se suoava s njim - onda dahilijjetsko drutvo skida veo s lica da bi zauzelo otvoreni stav protiv islamskog poziva. V. Zilal, XII, str. 70.-76. 172

To je borba izmeu dva neprijatelja meu kojima ne moe biti suivota niti mira, borba izmeu dvije organske zajednice izmeu kojih svaka od njih poiva na sasvim suprotnoj osnovi od osnove druge zajednice. Dahilijjetska zajednica poiva na politeizmu ili brojnosti boanstava, gdje se ovjek klanja i robuje ovjeku, a islamska zajednica poiva na monoteizmu Boanstva i Gospodstva. Otuda u islamskoj zajednici nije mogue klanjanje ovjeka drugom ovjeku. Poto je islamska zajednica nagrizala svakog dana tijelo dahilijjetske zajednice u vrijeme formiranja islamske zajednice, a kasnije se islamska zajednica morala suoiti sa dahilijjetskom zajednicom da bi preuzela vodstvo od nje, oslobodila sve ljude da se klanjaju drugim ljudima, da bi se klanjali samo Allahu Jedinome, poto je ovo bila neminovnost, da bi se islamsski poziv razvijao na nain kako valja, to dahilijjet nije dozvoljavao od samog poetka islamski poziv. Otuda shvaamo zato je suprotstavljanje dahilijjeta pozivu vjerovjesnika uvijek bilo jedno te isto. To je suprotstavljanje radi vlastite zatite od unitenja, suprotstavljanje radi odbrane i zadravanja eksproprisanog sudstva, a to je u nadlenosti Boanstva kojeg su u dahilijjetu prisvojiti ljudi. Ako je to svijest dahilijjeta koja smatra da joj islamski poziv predstavlja opasnost pa se suprotstavlja tom pozivu borbom na smrt i ivot gdje nema nikakva obzira, primirja, suivota i mira, onda se dahilijjet nee tome povinovati, niti e se asni poslanici ni vjernici s njima povinovati dahilijjetu. Nevjernici su govorili poslanicima svojim: "Ili ete vjere nae biti ili emo vas, doista, iz zemlje nae protjerati (14/13).

Oni ne prihvataju da se poslanici i njihove pristalice razlikuju i odvoje svoju vjeru rukovodstvom i svojim posebnim drutvom. Oni trae od njih da se vrate u njihovu vjeru, da se ukljue u njihovo drutvo i da se utope u njemu, ili pak da ih daleko protjeraju i izgnaju iz svoje zemlje. Poslanici nisu prihvatali da se ukljue u njihovo drutvo i da se u njega utope, niti da budu lieni vlastite zajednice. Ova zajednica poiva na drugim osnovama, a ne na osnovama na kojima poiva dahllijjetsko drutvo. Oni nisu rekli, kao to kau mnogi ljudi ljudi koji ne shvaaju ta je islam niti spoznaju pravu istinu organskog formiranja zajednica: t'Dobro, pa da se ukljuimo u njihovu vjeru da bismo nastavili na poziv i sluili kroz to utapanje naoj vjeri". 173

Razlikovanje muslimana vjerom u dahilijjetskom drutvu mora pratiti i razlika u njegovom islamskom okupljanju, rukovoenju i zatitnitvu. Tu nema izbora. To je jedna od neminovnosti organskog formiranja drutva. Ovo formiranje dahilijjetsko drutvo dri vrlo osjetljivim, s obzirom da islamsko drutvo poiva na osnovi klanjanja ljudi samo Allahu i brisanju kvaziboanstva iz centara rukovoenja i vlasti, i nastoji da svakog lana muslimana smeka i potini ga dahilijjetskom drutvu, a ne islamu, kao to misle zavedeni i obmanuti.l7 Preostaje predodreena istina koju ne bi smjeli nikada zaboraviti i zanemariti oni koji pozivaju Allahu, a to je da e se ostvariti obeana Allahova pomo Njegovim tienicima. Razluivanje izmeu njih i njihova naroda zaista se nee dogoditi sve dok se nosioci ovog poziva ne budu razlikovali i odvojili od svog naroda na bazi Istine koja je s njima. To odvajanje koje trai Allah nee se dogoditi ako su nosioci tog poziva razvodnili islamske stavove i utopili se u situaciju kakvu dahilijjet namee i budu radili na formiranju i uvrivanju dahilijjeta. Sve to due traje ovaj period razvodnjavanja i razmekavanja nosilaca ovog poziva, sve e se due otezati Allahovo obeanje pruanja pomoi i pobjede. To su velika zaduenja i obaveze, o emu moraju razmisliti nosioci poziva ka Allahu, ako su svjesni i sposobni. Najzad, da se zadrimo pred neopisivom ljepotom u kojoj kur'anski tekst izlae povorku vjerovanja koja se suoava sa zalutalim dahilijjetom kroz protok vremena. Kakva ljepota! Ljepota istinita, prirodna, jednostavna, jasna, jako osjeajna, pouzdana, smirena, vrsta i stalna.

Poslanici njihovi su govorili: "Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje? On vas poziva: da bi vam neke grijehe vae oprostio i da bi vas do roka odreenog ostavio" (14/JOJ. 'Mi jesmo ljudi kao i vi" - govorili su im poslanici njihovi -, "ali, Allah daje poslanstvo samo onim robovima Svojim kojima On hoe; mi vam ne moemo donijeti udo bez Allahove volje - a vjernici neka se samo u Allaha uzdaju (14/11). Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? Mi emo doista strpljivo podnositi muke na koje nas budete stavljali - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!"' (14/12). V. poglavlje Ne'etu'l-mudtemi'i'l-muslimi we hasaisuhu, u djelu Me' alim u ji't-tariq. 174

Ovo je krasna ljepota koja proistie iz ovog izlaganja koje stavlja poslanike u jednu povorku kod suoavanja sa jednim te istim dahiliijetom, predstavlja vjeitu istinu kroz razna okruenja, istie karakteristine naznake ovog poziva kojeg donose poslanici, a i dahiliijeta s kojim se suoavaju na raznim mjestima i vremenima, sa raznim rasama i narodima. Ova ljepota se odraava punim sjajem i u otkazivanju spone izmeu ove istine koju donosi poziv plemenitih poslanika i nagomilane istine u postojanju ovog Bitka. Poslanici njihovi su govorili: "Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje? (14/10J. Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? 04/12J. Zar ne vidi da je Allah mudro nebesa i Zemlju stvorio ? Ako htjedne, vas e udaljiti i nova stvorenja dovesti; to Allahu nije teko 04/I9-20J. Ovako se manifestira u punom sjaju vrsti odnos izmeu Istine ovog poziva i pune Istine u cjelokupnom Kosmosu. Ona se javlja kao jedna Istina povezana sa Allahom, vrsta, snana, dubokog korijena . . . kao lijepo drvo; korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu 04124J, a sve osim te istine je kao neistina koja iezava kao runo drvo; iupanom drvetu s povrine zemlje nema opstanka 04/26J. Tako je ova ljepota predstavljena u svijesti poslanika o istinitosti

Allaha, njihova Gospodara, o istinitosti Boanstva. Ona se javlja u punom sjaju i u srcima te odabrane grupe vjernika. Zato da se ne uzdamo u Allaha kad nas je On putevima kojim idemo uputio? Mi emo doista strpljivo podnositi muke na koje nas budete stavljali - a oni koji se uzdaju, neka se samo u Allaha uzdaju!" 04/I2J. Na sve momente te krasne ljepote ljudski izraz moe samo ukazati kao to ukazuje znakom na daleku zvijezdu. To njegovo ukazivanje ne dostie njenu udaljenost, nego oko primjeuje samo njen sjaj. 175

176

Zar ne vidi one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima nezahvalnou uzvratili i narod svoj u Kuu propasti doveli, (14/2BJ. u dehennem, u kome e gorjeti, - a uasno je on prebivalite! - 04/29). i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Naslaujte se, zavriete sigurno u vatri!" 04/30J. Reci vjernicima, robovima Mojim, da molitvu obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio onoga to im "Mi darujemo, prije nego to nastupi dan u kome nee biti ni trgovanja ni prijateljstva (14/31). Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje; On sputa s neba kiu i ini da

pomou nje raaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite laama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; (14/32). i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreu, i daje vam da se koristite noi i danom; 04/33) 177

i daje vam od svega onoga to od Njega itete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - ovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan 04/34). A kada Ibrahim ree: Gospodaru moj, uini ovaj grad bezbjednim i sauvaj i mene i sinove moje da se klanjamo kumirima, 04/35J oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti, uistinu, prata i samilostan si 04/36). Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nita ne sije, kod Tvoga asnog hrama, da bi, Gospodaru na, molitvu obavljali; zato uini da srca nekih ljudi eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili 04/37). Gospodaru na, Ti zacijelo zna ta mi tajimo, a ta na javu iznosimo. - Allahu nita nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu 04/3BJ. Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usliava molbeo4/39J. Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru na, Ti uslii molbu moju! 04/40J. Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude polagao raun!"' 04/4V. A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono to rade nevjernici! On im samo puta do Dana kada e im oi ostati otvorene, fi4/42J. i kada e urei, uzdignutih glava, netremice gledati;a srca e im prazna biti 04/43). Ti opominji ljude Danom kada e im kazna doi, kad e oni koji su se

ogrijeili prema sebi - govoriti: "Gospodaru na, ostavi nas jo samo kratko vrijeme, odazvaemo se pozivu Tvome i slijediemo poslanike!" - ':A zar se prije niste zaklinjali da neete na onaj svijet? 04/44J. I nastanili ste se bili u kuama onih koji su se prema sebi ogrijeili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupili, i primjere smo vam navodili" (14/45). I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo to lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti (14/46). 178

Nemoj ni pomisliti da Allah nee odrati obeanje Svoje poslanicima Svojim - Allah je, uistinu, silan i strog - (14/47) na Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad svi iziu pred Allaha jedinoga i Svemonog 04/48). Toga dana e vidjeti grenike povezane u zajednike okove; (14/49) koulje e im od katrana biti, a vatra e lica njihova obavijati, - 04/50J da Allah kazni svakoga prema zasluzi - Allah e zaista brzo raun svidjeti (14/51). Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku! (14/52). Ovaj drugi dio nastavlja se na kraj prvog dijela, poiva na njemu, postupno je u skladu s njim i oslanja se na njega. Prvi dio govori o poslanstvu Poslanika (alejhi' s-selam) - da izvede narod iz tmine na svjetlo uz pomo njihova Gospodara, da ih podsjeti na "Allahove dane", da ih podsjeti na Allahovu blagodat uinjenu njima i objasni ta im je od toga dozvoljeno, da - "ako ste zahvalni, Ja u vam je poveati, a ako ne budete vjerovali - Naa je kazna stroga". Potom je u tekstu iznijeto kazivanje o poslanicima i onima koji su ih ugoniti u la. To kazivanje poinje u kontekstu od poetka, a onda prestaje i tu nastavlja sa kazivanjem u fazama i scenama dok nevjernici nisu dospjeli u takvu situaciju u kojoj sluaju rjeite savjete ejtana kada savjeti nita ne koriste. Ovdje se kontekst vraa na one iz naroda Muhammedova (alejhi' s-selam) koji su nagonili u la, nakon to im je pustio tu drugu traku da odsluaju, vraa se na one kojima je Allah dao tu blagodat, izmeu ostalog, to im je poslao Poslanika da ih izvede iz tmine na svjetlo i pozove ih na Pravi Put,

da bi im Allah oprostio, a onda, nakon svega toga, oni poriu tu blagodat, odbacuju je, zamjenjuju je za nevjerovanje, mnogo istupaj u protiv Poslanika i poziva u iman. Tu poinje ovaj drugi dio da se udi stavu ovih koji Allahovu blagodat zamjenjuju za nevjerovanje i odvode ovaj narod u kuu nesree, kao to su i oni ranije odveli svoje sljedbenike u pakao, to je izloeno u kazivanju o poslanicima i nevjernicima. Tu se nastavlja sa objanjenjem Allahove blagodati ljudima, izloeno u najveim, jako izraenim scenama, i donosi se primjer zahvale na dobroinstvu koju ini Ibrim (alejhi' s-selam) , nakon to je nareeno 179

vjernicima nekoliko vrsta izraavanja zahvale, a to su: obavljanje molitve i injenje dobra ljudima i to prije nego to doe dan kada imetak nee znaiti nita, u kome nema kupoprodaje niti prijateljstva. Oni koji ne vjeruju nisu ostavljeni niti zanemareni, nego su ostavljeni do dana kada pogledi stanu, ukoe se i ne trepu. Allahovo obeanje poslanicima je stvarnost, bez obzira koliko to pobijali oni koji ne vjeruju, njihove spletke ne mogu pokrenuti brda. Na ovaj nain drugi dio ove sure potpuno je u skladu sa prvim dijelom. Zar ne vidi one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima nezahvalnou uzvratili i narod svoj u Kuu propasti doveli, 04/2BJ. u dehennem, u kome e gorjeti, - a uasno je on prebivalite! - 04/29). i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova? Reci: "Naslaujte se, zavriete sigurno u vatri!" (14/30J. Nisi li ti vidio ovu udnu situaciju; situaciju onih koji poklonie Allahovu blagodat predstavljenu u poslaniku, u pozivu na vjerovanje, u voenju ka oprostu, u hodu u Dennet; ostavie sve to u zamjenu za nevjerovanje. To su gospoda, ,rukovodstvo, velikani tvoga naroda. Oni su isti kao i gospoda drugih naroda. Oni ovom udnom zamjenom odvedoe svoj narod u Dehennem, smjestie ih tamo, kao to smo malo prije vidjeli ta je bilo s narodima prije njih. Loe li je mjesto gdje su ih smjestili! Uasno je to prebivalite! Nisi li ti vidio udan postupak ovog naroda i nakon toga to su imali priliku da vide ta je bilo s narodima prije njih. Kur'an im je to zorno

predoio u scenama izloenim u prvom dijelu ove sure. Izloio je kao da je pravi oevidni dogaaj. On je, zaista, prava realnost Kur' anski kontekst ne donosi u pravoj oevidnoj slici nita vie do ono to je potvreno da e se dogoditi. Da, oni zamijenie blagodat datu Poslaniku i njegovom pozivu, zamijenie je za nevjerovanje. Njegov poziv je bio vjera u Jednog Boga, a oni su to napustili i prezreli. 180

i izmislili Allahu ortake da bi zavodili s puta Njegova 04/30J izmislili su Allahu ortake predstavljene da budu oboavani kao to se On oboava, da imaju vlast kao to je On ima i priznaju im osobenosti Boanstva kakve i On (Uzvieni) ima. Allahu pripisuju ove ortake da bi odvraali ljude od Puta Allaha Jedinoga, a put koji vodi Allahu je samo jedan; nije brojan niti se da cijepati i razdvajati. Tekst ukazuje da su voe naroda vrsto odluile da odvrate ovaj narod od Allahova Puta, uzimjui sebi boanstva mimo Allaha. Vjera u Jednog Boga je uvijek opasnost za svakog nasilnika i njegov interes. Ovo nije samo sluaj koji bi se odnosio na prvi dahilijjet, jer dahilijjet svakog vremena odvraa ljude od apsolutnog monoteizma u bilo kojoj formi devijacije, voenje ljudi predaju oholima koji ih liavaju slobode i line osobenosti, potinjavaju ih svojim eljama i strastima, ljudi prihvaaju odredbe i zakone koje im donose ovi oholi po svojoj elji, a ne po zakonu datom Allahovom Objavom. Tada poziv ka monoteizmu i vjerovanju u Allaha postaje velika opasnost za one velikane, protiv ega se oni bore svim sredstvima. Jedan vid te borbe protiv monoteizma u prvom dahili.ijetskom vremenu jeste prihvatanje boanstava da su ortaci Allahu, a danas, to je prihvatanje zakona koje donose ljudi, u kojima se nareuje ono to Allah nije naredio, a zabranjuje ono to On nije zabranio. Na taj nain, ti koji donose takve zakone su u poloaju ortaenja sa Allahom kod dua zalutalih sa Allahova Puta. Tako je i u realnom ivotu. O, Poslanie, reci narodu: ({Naslaujte sef" (14/30J - uivajte kratko na ovom svijetu! Uivajte dok vam ne doe rok kojeg vam je Allah odredio.

Posljedica je poznata: . zavriete, sigurnoJ u vatri! . . 04/30J. Ostavi ih i vrati se . vjernicima} robovima Mojim .. (14/3V, vrati se i savjetuj one kojima e koristiti savjet, koji prihvataju Allahovu blagodat, ne odbijaju je i ne zamjenjuju je za nevjerovanje. Vrati se njima, ui ih kako se zahvaljuje ibadetom, pokornou i injenjem dobra ljudima: Reci vjernicima} robovima Mojim} da namaz obavljaju i da udjeljuju i tajno i javno, dio onoga to im Mi darujemo} prije nego to nastupi dan u kome nee biti ni trgovanja ni prijateljstva (14/31). Reci vjernicima, robovima Mojim (14/31)1 da zahvaljuju svome Gospodaru klanjanjem namaza, jer je namaz najoitija forma zahvale Allahu; i da udjeljuju i tajno i javnoJ dio onoga to im Mi darujemo ... 04/31) . 181

Tajno se dijeli da bi se zatitila ast onoga koji prima i plemenitost onoga koji udjeljuje. Tada dijeljenje nee biti iz ponosa i isticanja. Javno se dijeli onda kada se eli oglasiti pokornost dijeljenjem i izvravanjem obaveze (farza) , da bi takvo dijeljenje bilo dobar povod i drugima u drutvu. I jedno i drugo se preputa savjesti vjernika i procjeni situacije. Reci im, neka dijele i poveaju svoj ulog i neka pohrane, prije nego to doe vrijeme kada trgovina ne poveava imetak i kada ni sadaka nita ne koristi, nego koriste samo pohranjena dobra djela ... prije nego to nastupi dan u kome nee biti ni trgovanja ni prijateljstva r 14/31). Ovdje knjiga Kosmosa otvara svoje stranice. Njeni zapanjujui reci govore o Allahovoj nebrojenoj blagodati; njene ogromne i prostrane stranice jedna za drugom predoavaju razne vrste ove blagodati nadomak vida: nebesa, Zemlju, Sunce, Mjesec, no i dan, kiu koja pada s neba, plodove koji rastu iz zemlje, mora po kojima plove lade i rijeke koje donose hranu. Ove su kosmike stranice otvorene i izloene pogledima, ali ljudi u svom dahilijjetu nita ne gledaju, ne itaju, ne razmiljaju, niti zahvaljuju. ovjek je zaista grijenik, nevjernik, ustupa Allahovu blagodat za nevjerovanje, pripisuje ortake Bogu, a On je Stvoritelj, Opskrbitelj, Koji ovjeku stavlja itav Kosmos na koritenje. Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje; On sputa s neba kiu i ini da pomou nje raaju plodovi kojima se hranite; i daje vam da se koristite laama koje plove morem voljom Njegovom, i daje vam da se rijekama koristite; 04/32J.

i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreu, i daje vam da se koristite noi i danom; (14/33) i daje vam od svega onoga to od Njega itete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. - Covjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan (14/.14). To je otar prigovor. To je bi koji iba savjest ovjeka. To je udarac ija je zastraujua oprema nebesa, Zemlja, Sunce, Mjesec, no, dan, mora, 182

rijeke, kie i plodovi. To je bi jakog udarca i zvonkosti. To je iba za nepravednog i nezahvalnog ovjeka. Jedna od nadnaravnosti ove Knjige je i to to ona povezuje sve scene Kosmosa i sva unutranja stanja ovjeka za vjeru u Jednog Boga i pretvara svaki pogled u stranicu Kosmosa ili u srce ovjeka u dokaz ili nadahnue. Tako se Kosmos pretvara sa svim to je u njemu i svakim biem koje je na njemu u izlobu Allahovih dokaza, u kome dolazi do izraaja kreativnost Moi, gdje se na svakoj sceni i panorami jasno odraavaju znaci te Moi, u svakoj slici, u svakom osjenu. Kur'an ne iznosi pitanje Boanstva i klanjanja u intelektualnom dijalogu, ni u apstraktnoj teologiji ni metafizici, u tome mrtvom i suhoparnom izlaganju, koje uope ne dotie srce ovjeka, ne djeluje na njega niti ga ime nadahnjuje. Kur'an izlae ovo pitanje kroz oblast djelotvornih faktora, kroz elemente koji stvarno nadahnjuju, izlae kroz scene Kosmosa, stvaranja, doticaje i momente prirode i intuitivno saznanje, u ljepoti, krasoti i harmoniji. Na velikoj i pokretnoj sceni koja ovdje izlae Allahovu mo i Njegovo dobroisntvo primjenjuju se crte kreativnog pera sklada, ravnomjerno potrebama ovjeku, primjenjuju se crte nebesa i Zemlje i crte kie koja se sputa s neba u dokaz ili nadahnue. Tako se Kosmos pretvara sa svim to je u njemu i svakim biem koje je na njemu u izlobu Allahovih dokaza, u kome dolazi do izraaja kreativnost M oi, gdje se na svakoj sceni i panorami jasno odraavaju znaci te Moi, u svakoj slici, u svakom osjen u. Kur'an ne iznosi pitanje Boanstva i klanjanja u intelektualnom dijalogu, niti u apstraktnoj teologiji niti metafizici, u tom mrtvom i suhoparnom izlaganju koje uope ne dotie srce ovjeka, ne djeluje na njega niti ga

nadahnjuje. Kur'an izlae ovo pitanje kroz oblast djelotvornih faktora, kroz elemente koji stvarno nadahnjuju, izlae kroz scene Kosmosa, stvaranja, doticaje i momente prirode i intuitivno saznanje, u ljepoti, krasoti i harmoniji. Na velikoj i pokretnoj sceni koja izlae ovdje Allahovu mo i Njegovo dobroinstvo primjeuju se crte kreativnog pera sukladno smjeru ravnomjernog dobroinstva ovjeku; primjenjuju se crte nebesa i zemlje, zatim slijede crte kie koja se sputa s neba i ploda koji klija i raste iz zemlje zahvaljujui vodi, crte mora po kome lae plove, rijeke koje donose hranu. Pero se ponovo vraa na plou nebesa novom crtom, crtom Sunca i Mjeseca, pa drugom crtom po ploi zemlje koja spaja i povezuje zemlju sa Suncem i Mjesecom, crtom noi i dana i, napokon, donosi punu i posljednju crtu koja boji ovu plou i osjenava je u cjelini: 183

... i daje vam od svega onoga to od Njega itete, i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali (14/34). To je nadnaravnost u kojoj je usklaen svaki doticaj, svaka crta, boja i osjenenje u sceni Kosmosa i izlobi dobroinstava. Je li sve ovo potinjeno ovjeku? Je li ovaj cjelokupni Kosmos potinjen ovjeku: nebesa iz kojih pada kia, zemlja koja doekuje tu kiu, plodovi koji rastu izmeu tla zemlje i nebesa, more po kome plove lae po Allahovoj naredbi, rijeke koje donose ivot i hranu u interesu ovjeka, Sunce i Mjesec koji stalno ure a ne grijee, no i dan koji se smjenjuju? Pa je li sve to radi ovjeka, a on, i pored toga, ostaje nezahvalan i neopameen. ovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan o4/34J. Allah je Stvoritelj nebesa i Zemlje; 04/32). Pa i poslije toga oni daju Allahu ortake. Kakva je to greka u procjeni! Greka u klanjanju nekome koga je Allah stvorio, kao i sve ostalo to je na nebesima i Zemlji. On sputa s neba kiu i ini da pomou nje raaju plodovi kojima se hranite 04/32). Usjev je prvi izvor hrane. On je oiti izraz blagodati. Padanje kie, klijanje i rastenje odvijaju se po zakonu po kojem je stvoren i ovaj Kosmos i sve sukladno potrebama ovjeka. Samo jedno zrno treba Mo koja bdije nad cijelim ovim }\osmosom, da potini njegovo tijelo i manifestacije da bi odraslo ovo zrno i podralo ga faktorima ivota: zemljom, vodom, sunevim zracima i zrakom. Ljudi uju rije hrana, ali im nita ne pada naum do zarada i bogatstvo. Smisao pojma hrana ima daleko ire i

sadrajnije znaenje. Najmanji djeli hrane kojim ljudsko bie u Kosmosu trai da pokrene tijelo Kosmosa prema zakonu koji omoguava stotinama hiljada zatitnih i skladnih odgovarajuih potreba, kojih, kad ne bi bilo, ne bi bilo ni ovog Bitka, a onda ne bi bilo ni ivota ni produenja ivota. Dovoljno je da se podsjetimo na potinjenost ovog tijela i njegovih pojavnosti, koje spominju ovi ajeti, da bi ovjek shvatio kako se o njemu brine, kako se odrava zahvaljujui Allahovoj moi: .. . i daje vam da se koristite laama koje plove morem voljom Njegovom 04/32) sa dodatnom specifinom opremom pomou koje lae plove po povrini vode i sa dodatnim sposobnostima ovjeka pomou kojih spoznaje zakon stvari. Sve je to podreeno potrebama ovjeka. 184

. . . i daje vam da se rijekama koristite; (14/32J tako lae plove i ivot tee, razvija se obilato, pa se i dobro obilato razvija. Lae u svojoj utrobi prenose raznu robu, ribe, travu i druga dobra. Sve za potrebe ovjeka. A prenose i mnoge druge koje ovjek u ivotu koristi, npr. perad i stoku. . . . i daje vam da se koristite Suncem i Mjesecom, koji se stalno kreu (14/33) ovjek ne koristi Sunce i Mjesec direktno kao to koristi plodove, more, lade i rijeke, nego ih koristi indirektno, djelovanjem Sunca i Mjeseca iz kojih izvodi materije ivota i njegove moi. I Sunce i Mjesec potinjeni su kosmikom zakonu da budu izvor onoga to ovjek koristi u ivotu i ivljenju. Oni su izvor ivota i formiranja ak i elija i njihovog obnavljanja . ... i daje vam da se koristite noi i danom; (14/33J Allah ih je potinio sukladno potrebama ovjeka i njegovoj konstrukciji, to odgovoara njegovoj aktivnosti i miru. Kad bi stalno bio dan ili no, organizam bi stradao, a stradalo bi i sve oko njega, nestalo bi ivota, aktivnosti i proizvodnje.

Ovo je samo iroki pogled na stranicu dobrote koja se nastavlja. To se primjeuje i na svakoj taki poteza u tolikoj mjeri da se ne moe ni pobrojati, a onda se tome dodaje uopeno i kako odgovara izloenoj ploi i kompleksnoj atmosferi: . . . i daje vam od svega onoga to od Njega itete 04/34J imetka, pravde, zdravlja, nakita i uivanja: ... i ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali (14/34) to je daleko vie nego to moe pobrojati grupa ljudi ili cijelo ovjeanstvo, jer su svi ljudi ogranieni sa dvije granice vremena: poetkom i krajem. lJudi su, takoder, ogranieni i u nauci, ovisno o granicama mjesta i vremena. Allahova blagodat je apsolutna, ona je iznad mnotva. Nju ne moe obuhvatiti saznanje ovjeka. I nakon svega toga, neki pripisuju Allahu ortaka! Poslije svega toga, oni Mu nisu zahvalni, nego su se, umjesto izraavanja zahvalnosti, opredijelili za nezahvalnost. ovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan 04134J. 185

Kada se probudi svijest ovjek i on stekne uvid u Kosmos oko sebe, primijeti t e da mu je Kosmos potinjen direktno ili indirektno sukladno zakonu Kosmosa vezanog za ljudski ivot i njegove potrebe. I kada razmisli o onome to je oko njega, uvjerit e se da mu je Kosmos sklon, zahvaljujui Allahovoj milosti, jer ga je Allah potinio ovjeku. Kada se svijest ovjeka probudi, stekne uvida u prirodu oko sebe, razmisli i promisli, on mora zadrati, osjetiti skruenost, pasti na seddu i zahvaliti Allahu, obraati se vazda svome Gospodaru, Dobroinitelju, kad god bude u velikoj nevolji da mu to olaka, a kad god bude u izobilju, da mu On sauva tu blagodat. Kompletni uzorak ovjeka koji se obraa Allahu i koji Mu je zahvalan predstavljen je u ocu svih poslanika Ibrahimu (alejhi' s-selam) ija linost obiljeava ovu suru, i blagodat i sve to je vezano za blagodat, zahvalnost ili neblagodarnost. Neto kasnije u kontekstu ove sure on e biti predoen u sceni skruena ovjeka koga karakterizira zahvalnost Allahu, zraenje skruenosti i odjekuje molba melodino, ugodno, valovito se diui do neba. A kada Ibrahim ree: "Gospodaru moj, uini ovaj grad bezbjednim i sauvaj i mene i sinove moje da se klanjamo kumirima, 04/35) oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli. Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere, a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa Ti, uistinu, prata i samilostan si (14/36). Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nita ne sije, kod Tvoga asnog hrama, da bi, Gospodaru na, molitvu

obavljali; zato uini da srca nekih ljudi eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili 04/37). Gospodaru na, Ti zacijelo zna ta mi tajimo, a ta na javu iznosimo. - Allahu nita nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu 04/3BJ. Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usliava molbeo4/39). Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo molitvu; Gospodaru na, Ti uslii molbu moju! (14/40). Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude polagao raun!" 04/41). Kontekst slika Ibrahima (alejhi' s-selam) pored Bejtullaha kojeg je lbrhim sagradio na mjestu koje je pripalo Kurejijama u kome se ne 186

vjeruje u Allaha, oslonjen na objekat koga je sagradio njegov graditelj radi klanjanja Allahu. On je predstavljen u ovoj sceni koja odraava skruenost, spominjanje Allaha i zahvalnost, kako bi povratio one koji negiraju islam da ga priznaju, da povrati nezahvalne u zahvalne, nemarne da jednog dana zahvale, odbjegle sinove svoje da se vrate na stazu njihova oca, moda e se za tim povesti i time uputiti na Pravi Put. Ibrahim poinje svoju dovu: Gospodaru moj, uini ovaj grad bezbjednim 04/35J blagodat sigurnosti je usko vezana za ovjeka, jako se dojmi ovjeka u vezi sa osjeajem da cijeni samog sebe. Kontekst ovdje navodi i sigurnost da time spomenemo i stanovnike tog mjesta, koji uivaju blagodati tog mjesta, a nisu zahvalni. Allah je primio molbu njihova oca Ibrahima i mjesto uinio sigurnim. Meutim, oni ne pooe lbrimovom stazom, zanijekae blagodat, uinie da Allah ima ortake i odvraae od Pravoga Puta. Molba njihova oca Ibrahima o sigurnosti bila je slijedea: ... i sauvaj i mene i sinove moje da se klanjamo kumirima! 04!35J. U drugoj Ibrahimovoj molbi primjeuje se apsolutna predaja Ibrahimova njegovu Gospodaru, njegovo utoite kod Allaha. To se javlja u najjaim osjeajima njegova srca. On moli Allaha da sauva njega i njegove sinove klanjanja kipovima. Ovom molbom on trai pomo Allahovu i uputu. On istie da je i ova druga blagodat Allahova blagodat, a to je blagodat da izvede srce iz tmine politeizma i njegova neznanja na svjetlo vjerovanja u Jednog Boga, da izvede iz lutanja, zbunjenosti, zablude i progonstva na polje spoznaje, smirenosti, stabilnosti i mira, da izvede iz

niskog potinjavanja i klanjanja raznim boanstvima na plemenito i asno klanjanje Gospodaru svih ljudi. I to je blagodat za koju moli lbrim svoga Gospodara, da ga sauva na tom klanjanju, da od njega i njegovih sinova otkloni klanjanje kipovima. Ibrahim se obraa Allahu ovom molbom poto je primijetio i saznao da su mnogi ljudi zablueni ovim totemima, ljudi njegova pokoljenja i minulih pokoljenja, koji su zavodili druge da odstupe i one koji su odstupili. Oni su, zaista, brojni. ... oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude na stranputicu naveli 04/36J on i dalje slijedi sa molbom ... i onaj ko me slijedi, i ne odstupa, on je moje vjere, pripada meni i vee se sa mnom vrstom vezom - vezom vjere. 187

Onaj ko bude mene slijedio - moje je vjere o4/36J. A one koji se budu od mene odmetnuli - njih preputam Tebi: ... a onaj ko bude protiv mene ustajao, pa - Ti, uistinu, prata i samilostan si 04/36). Ovdje se javlja Ibrahimov saaljivi, milostivi, uplakani i blagi karakter. On ne trai propast svojima koji su se odmetnuli od njega i odvojili od njegova puta, ne pouruje da se nad njima primijeni kazna, ak i ne spominje kaznu, nego ih preputa Allahovom oprostu i Njegovoj milosti. U ovu atmosferu ubacuje sjeme oprosta i milosti i pod ovu sjenu skriva tragove odmetnitva i grijeenja. Milostivi i blagi IbrAhim ne otkriva to. IbrAhim nastavlja s molbom u kojoj spominje smjetaj nekih od svojih potomaka u ovoj neplodnoj, pustoj dolini u blizini Bejtu' l-barama. Tu spominje i njihove obaveze u toj neplodnoj i pustoj dolini u koju ih je nastanio, a koje e oni izvravati: Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nita ne sije, kod Tvoga asnog hrama 04/37J. Zato? ... da bi, Gospodaru na, namaz obavljali (14/37) zbog toga ih je IbrAhim naselio tamo. Zbog toga e oni podnositi neplodnost. ... zato uini da srca nekih ljudi eznu za njima (14/37) u ovom izrazu je njenost i podrhtavanje, predstavljanje srca kako trepere, da su krilata, da tee Bejtu'l-haramu i njenim stanovnicima u toj

pustoj kotlini. To je njean izraz koji umekava tu neplodnost njezinim srcima . ... i opskrbi ih raznim plodovimao4/37J. Posredstvom tih srca koja lete prema njima iz svih krajeva. Zato? Da li da jedu i uivaju? Da! Ali da iz toga izraste ono to zahvalni IbrAhim eli. .. . da bi zahvalni bili 04/37). 188

Ovako kontekst definira stanovanje u susjedstvu Bejtu'l-harama, istie da je to obavljanje molitve u cjelini prema propisu, radi Allaha. Kontekst istie i cilj molbe popraene treptajima srca i tenjom za stanovnicima Bejtu' l-harama i njihovim snabdijevanjem zemaljskim plodovima. To je zahvala Allahu, Darovatelju i Poklonitelju. U sjeni ove molbe oito se javlja odstupanje stava Kurejija od onog to predvia stanovanje u susjedstvu Bejtu'l-harama. Tako da nema obavljanja molitve radi Allaha, niti zahvalnosti nakon prihvatanja dove i elje srca za plodom. Ibrahim je popratio molbu upuenu Allahu radi svojih potomaka nastanjenih u susjedstvu Bejtu'l-harama, da klanjaju namaz i zahvaljuju Allahu, popratio rijeima da Allah zna ta se krije u njihovim srcima, zato idu prema Bejtu'l-haramu, zato zahvaljuju i upuuju molbe, pa kae da nije namjera manifestacije, dove, pljeskanje rukama i zviduk, nego je to usmjeravanje srca prema Allahu koji zna tajno i javno, nita Mu nije nepoznato ni u zemlji ni na nebesima: Gospodaru na, Ti zacijelo zna ta mi tajimo, a ta na javu iznosimo. - Allahu nita nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu 04/38). im Ibrahim spominje Allahove blagodati ranije njemu uinjene, on Mu istovremeno upuuje zahvalu, kao to to ini dobar ovjek: Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usliava molbe(l4/39J. Poklanjanje potomstva ovjeku u starosti jako se dojmi ovjeka. On ostavlja potomstvo iza sebe. O, kako je to visoka blagodat! Kako se ovjek ugodno tada osjea kad mu se priblii kraj, jer je njegova prirodna i

duevna potreba da ima iza sebe potomstvo. IbrAhim zahvaljuje Allahu i tei za Njegovom milou: Gospodar moj, uistinu, usliava molbe(I4/39J. Tu svoju zahvalu popratio je molbom Allahu da mu da da stalno bude zahvalan, da Mu zahvaljuje klanjanjem i pokornou. Tu svoju odluku o klanjanju i strah da mu to neko ne sprijei i odvrati ga od toga oglaava i ponovo trai od Allaha da mu omogui da provodi tu odluku i primi njegove molbe: Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru na, Ti uslii molbu moju.' (14/40). 189

U sjeni ove molbe javlja se podvojenost po drugi put izmeu zahtjeva kako se ponaati u susjedstvu Bejtu'l-harama i onoga to rade Kurejije. I dok Ibrahim moli da mu Allah pomogne da ustraje u namazu i tome se nada, moli Allaha da mu omogui uspjeh, a oni, Kurejije, ostaju daleko od toga, suprotstavljaju se i nagone u la Poslanika koji ih podsjea kako je Ibrahim molio Allaha da njemu i njegovu potomstvu, poslije njega, pomogne. Ibrahim zavrava skrueno i ponizno svoju molbu u kojoj moli oprost za sebe, svoje roditelje i sve muslimane, na Dan obrauna kada e ovjeku koristiti samo njegovo uinjeno djelo, moli oprost od Allaha i za svoje propuste i nedostatke: Gospodaru na, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima na Dan kad se bude polagao raun!" (14/41). Ova duga scena, scena skruene i ponizne molbe, scena brojnih blagodati i zahvale na tim blagodatima, zavrava muzikim tonom koji se razlijee ugodnim valovima, nakon to je prekrivena cjelokupna situacija oprotajnom, ugodnom atmosferom, a srca leprajui s tim u zraku, odlaze u susjedstvo Allahu, sjeajui se pri tome Allahove blagodati. Ibrahim, otac poslanika, ocrtava sobom uzorak dobrog ovjeka koji ne zaboravlja Allahove blagodati i koji je Allahu zahvalan, upravo onako kakvi treba da budu Allah ovi robovi o kojima je bilo govora malo prije ove molbe. Da ne zaboravimo ponovo baciti pogled na Ibrahim ovo (alejhi' sselam) ponavljanje u svakom pasusu njegove skruene molbe kojom se on obraa, rije Gospodaru na, ili Gospodaru moj. Zaljubljenost njegova jezika i njegova potomstva poslije njega u spominjanje gospodstva Allahova, ima posebno znaenje. On ne spominje Allaha (Uzvienog) u smislu

Boanstva, nego u smislu Gospodstva. Boanstvo je malo kada bilo predmet spora u veini dahilijjeta, posebno u arapskom dahilijjetu. Predmet stalnog spora i rasprava bilo je pitanje Gospodstva, pitanje klanjanja u realnom ivotu na zemlji. To je praktino, stvarno i djelotvorno pitanje u ivotu ovjeka. Ovo pitanje je raspu e izmeu islama i dahilijjeta, izmeu monoteizma i politeizma u svijetu realnosti. Ljudi se mogu klanjati - ili Allahu, i da im On bude Gospodar, ili da se klanjaju nekom drugom, ne Allahu, pa da, u tom sluaju,njihov gospodar bude neko drugi, ne Allah. Ovo je raspue izmeu monoteizma i politeizma, izmeu islama i dahilijjeta u realnom ivotu. Kur'an koji iznosi poli teistima Arapima molbu njihova oca Ibrahima, u kojoj se koncentrisao na pitanje 190

Gospodstva, podsjeao ih je na njihovu oitu protivnost poruci ove Ibrahimove molbe. Kontekst zavrava ovaj dio rijeima: Zar ne vidi one koji su umjesto zahvalnosti Allahu na blagodatima - nezahvalnou uzvratili i narod svoj u Kuu propasti doveli, 04/2BJ ? Oni jo grijee, a kazna ih nije snala i one za koje je Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) nareeno da im kae: Naslaujte se, zavriete, sigurno, u vatri! 04/30J, te da se okrene Allahovim robovima vjernicima, da im naredi da klanjaju i dijele javno i tajno prije nego to nastupi Dan u kome nee biti ni trgovanja ni prijateljstva 04/3IJ. Kontekst dopunjava ovaj dio da bi otkrio ta je pripremljeno nevjernicima u Allahove blagodati, kada e ih zadesiti zapeaena njihova sudbina. To je predstavljeno u scenama koje slijede poslije scene o Sudnjem danu, od ega zadrhte i noge i srca: A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono to rade nevjernici! On im samo puta do Dana kada e im oi ostati otvorene, 04/42J i kada e urei, uzdignutih glava, netremice gledati;a srca e im prazna biti 04/43J. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) ne misli da Allah ne motri ta rade nezahvalnici. Meutim, nekima, koji vide nezahvalnike kako uivaju, uinilo se tako; uju Allahovu prijetnju, ali ne misle da e se primijeniti u ivotu na ovom svijetu. Ova misao otkriva odreeni rok kada e oni konano biti kanjeni kaznom, i poslije tog roka ne moe niko drugi dati rok, niti se moe osloboditi kazne kritinog dana, kada oi ostaju otvorene

zbog grozote i straha, ostaju otvorene, zauene, zapanjene, obuzete strahom, niti trepu, niti se kreu. Tada se vidi scena naroda koji se tiska u strahu, scena ljudi koji ure, koji nemaju nita, niti se osvru na to, scena ljudi uzdignute glave, ne to im se to prohtijeva, nego to su glave jako zategnute i svezane da njima ne mogu ni maknuti. Poglede su usmjerili prema strahoti koju vide, tako da ne trepu niti se povlae, srca su im prazna od straha, nita u sebi nemaju to bi im pomoglo ili ih sauvalo ili ga se sjetili. Ona su potpuno prazna. 191

Ovo je dan do kada im je Allah kaznu odgodio, kada su dospjeli u ovako teku situaciju i ovako pate od straha koji je ocrtan sa etiri slike, zbunjeni i obuzeti strahom kao mala ptica u kandama stranog kopca. On im samo puta do Dana kada e im oi ostati otvorene, i kada e urei, uzdignutih glava, netremice gledati; a srca e im prazna biti (14/4243). Strana urba koja juri poput oliene, mrske i zategnute siluete, sa uplaenim srcem bez ikakve svijesti i spoznaje. Sve je u velikom strahu kada staju pogledi. Ovo je Dan do kada im je Allah odgodio kaznu, koji ih oekuje nakon zanemarivanja tamo, Dan koji upozorava ljude da, kada on doe, onda nema isprike niti odvajanja od djela. Ovdje se doarava posljednja scena Stranog dana koji se oekuje: Ti opominji ljude Danom kada e im kazna doi, kad e oni koji su se ogrijeili prema sebi - govoriti: "Gospodaru na, ostavi nas jo samo kratko vrijeme, odazvaemo se pozivu Tvome i slijediemo poslanike!" .. A zar se prije niste zaklinjali da neete na onaj svijet? <14144). I nastanili ste se bili u kuama onih koji su se prema sebi ogrijeili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupili, i primjere smo vam navodili" (14/45). Upozori ih na Dan kada e sii gore ocrtana kazna i kada e nezahvalnici uputiti molbu Allahu rijeima: ((Gospodaru nar <14144). Sada to govore, a ranije nisu u Njega vjerovali, nego su Mu ortake pridodavali:

... ((ostavi nas jo samo kratko vrijeme, odazvaemo se pozivu Tvome i slijediemo poslanike/" 04/4.4). Ovdje se kontekst prebacuje iz kazivanja u direktni govor i kao da su nezahvalnici tu, mole, a mi na buduem svijetu, a ovaj svijet kao da je zaklopio stranice svoje i kao da je iezlo sve to je na njemu. Ovo su rijei koje su upuene iz neba, koje rasplakuju, prekoravaju i podsjeaju ta im je bilo propisano da rade u zemaljskom ivotu. zar se prije niste zaklinjali da neete na onaj svijet?" <14144J. 192

ta sada mislite? Jeste li isti, ta mislite, ili niste? To ste ranije govorili, a djela i tragovi drevnih naroda bila su vam predoena - kao oit primjer ta biva sa nezahvalnicima i kakva im je sudbina zapeaena: I nastanili ste se bili u kuama onih koji su se prema sebi ogrijeili, a bilo vam je poznato kako smo s njima postupili, i primjere smo vam navodili" (14/45) udno je da gledate pred sobom stanove nezahvalnika, prazne, njih nema, vi ih zamijenili, pa i pored toga se zaklinjete: ... da neete na onaj svijet 04144J. Kod ovog rasplakivanja zavrava ova scena iz koje saznajemo kuda su otili i ta je bilo poslije molbe i neispunjene nade. Ovaj primjer se ponavlja u ivotu i dogaa se vrlo esto. Koliko i koliko nasilnika nastanjuju stanove nasilnika koji su ranije "dan teslim" bili. ak, moda su neki bili smaknuti i njihovom rukom, pa se sad oni ohole i prave nasilnicima, idu potpuno njihovim stopama u propast. Pa i pored toga, ta preostala djela u kojima oni stanuju, ni najmanje im ne potresaju savjest, a ona govore kroz historiju o stradalnicima, govore o njihovoj sudbini kao dokaz posmatraima. Pa i pored toga, oni se ponaaju kao ti minuli narodi, idu za njima, dostiu ih i vrlo esto ostavljaju iza sebe njihove dvorce. N akon sputanja zastora nad scenom o nezahvalnicima, u kontekstu se govori o sadanjoj njihovoj realnosti, njihovom estokom spletkarenju protiv Vjerovjesnika i vjernika, njihovom injenju zla u svim oblastima ivota, i iznosi stravino da e im sudbina biti takva, bez obzira kakvog

stepena estine i mjere bilo njihovo spletkarenje. I oni lukavstva svoja pletu, a Allah zna za lukavstva njihova, samo to lukavstva njihova ne mogu brda pokrenuti 04/46J Allah i njih i njihove spletke ne zanemaruje, makar njihove spletke bile tako snane i djelotvorne da prouzrokuju pokretanje brda, dakle neto to je najtee i najvre i neto to se ne moe ni zamisliti da se moe pokrenuti i odstraniti. Njihovo spletkarenje nije nepoznato, nije nikakva 193

tajna i nije neto to ga ne moe Mo Allahova dohvatiti. Ne samo to, nego je ono pred Allahom, On radi njime ta hoe. Nemoj ni pomisliti da Allah nee odrati obeanje Svoje poslanicima Svojim - Allah k uistinu, silan i strog - (14/47). Kakav utjecaj ima ova spletka? ta moe sprijeiti ostvarenje Allahova obeanja Vjerovjesniku da ga pomogne i kazni spletkaroe silno i predvieno: Allah je, uistinu, silan i strog - 04/47J On ne dozvoljava grijeniku da izmakne ni spletkarou da se spasi. Rije intiqam, osveta ovdje odgovara nezahvalnosti i spletkarenju. Onaj koji je nezahvalan i spletkari zasluuje intiqam, odgovarajuu kaznu, a to znai: u Allahovim mjerilima kazniti poinitelja kaznom ravnom njegovoj nezahvalnosti, odnosno njegovu spletkarenju, da bi se pravedno postupilo kod kanjavanja. To e se dogoditi, kazna se ne moe izbjei. Na Dan kad Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa (14/48). Mi ne znamo na koji nain e se ovo dogoditi, ne znamo ni kakva e priroda te nove zemlje biti, ne znamo ni gdje e se to zbiti, ali tekst daje sjenu moi Monoga, koji mijenja Zemlju i nebesa, nasuprot toga spletkarenja koje je, bez obzira koliko bilo snano, slabano, nemono i kratkovidno. Najednom primjeuje kako se to ostvaruje: ... i kad svi iziu pred Allaha jedinoga i Svemonog (14/48). Osjetili su da su otkriveni, zastor ih ne krije, ne titi ih nikakav uvar,

nisu u svojim kuama ni u svojim grobovima, nego su goli golcati pred Jedinim, Svemonim. Termin El-Qahhar, Svemoni uestvuje u prijetnji snagom Svemonoga koga nee zaustaviti spletka nasilnika, mada njihova spletka skoro da pokrene brda. Sada smo pred scenom estokom, otrom, koja poniava, kaznom koja odgovara toj spletki i tiranizmu. Toga dana e vidjeti grenike povezane u zajednic"ke okove; (14/49J koulje e im od katrana biti, a vatra e lica njihova obavijati, - (14/SOJ. 194

Scena ovih grijenika je: dva po dva, povezani u lance prolaze red po red. To je scena ponienja, ali ona ukazuje i na mo Svemonoga. Pored okova i lanaca, vidi se da su im koulje i odijela od lahkozapaljivog materijala. Materijal je istovremeno prljav i crn, od katrana je. Taj materijal odraava ponienje i omalovaavanje. On nagovjetava da je lahko zapaljiv. Dovoljno je samo da mu se vatra priblii . . . . a vatra e lica njihova obavijati, - 04/50J to je scena patnje, ponienja, plamen lie, plamti kazna za spletke i oholost. . . . da Allah kazni svakoga prema zasluzi - Allah e zaista brzo raun svidjeti 04/5IJ spletkaroi su i bili nezahvalni pa im je kazna poraz i ponienje. Allah e, zaista, brzo raun svidjeti (14/5V - brzina u svianju rauna odgovara ovdje spletki i mjerama koje su oni mislili da e ih zatititi i sakriti i sprijeiti svakoga ko bi pokuao da ih savlada. Eto, ovo su ti koji se kanjavaju ponienjem, bolom i brzim obraunom zbog onoga to su radili. . N a kraju, ova sura zavrava isto onako kako je poela, ali opim oglasom, sasvim sloeno i jakim ehom, da bi sve to bilo prenijeto svim ljudima na sve strane. Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, fda razumom obdareni prime pouku! (14/52). Osnovni cilj ovog saopenja i upozorenja je da ljudi znaju da je samo On jedan Bog 04/52). Ovo je osnova Allahove vjere na kojoj poiva Njegov

program u ivotu ljudi. Ovim se ni u kom sluaju ne misli samo da se primi k znanju, nego se misli da se postavi ivot na ovom saznanju, a to je vjerovati samo u Allaha, jer nema drugog Boga. Prema tome, On je Boanstvo koje zasluuje da bude Gospodar, tj. Suveren, Gospodar koji upravlja, donosi zakone i usmjerava. Uspostavljanje ljudskog ivota na ovoj osnovi ini se da se potpuno i u biti razlikuje od svakog drugog ivota uspostavljenog na principu priznavanja Gospodstva ovjeka nad ovjekom, tj. da vrhovnu 195

vlast ljudi pripisuju ovjeku, a ne Allahu, da se ljudi klanjaju ovjeku, a ne Allahu. Ovo je razilaenje koje obuhvata i vjeru i poimanje, ukljuuje i obrede, etiku i ponaanje, vrijednosti i mjerila, politike, privredne i drutvene situacije i sve vidove osobnog i drutvenog, kolektivnog ivota. Vjerovanje u jedno Boanstvo je osnova kompletnog programa ivota. Nije to samo vjera smjetena u srcima ljudi. Granice njene su daleko od samog smjetenog (smirenog) djelovanja. Granica vjere protee se tako daleko da obuhvata sve prostore ivota. Pitanje suverenosti sudstva u svim njegovim pojavnostima u islamu je pitanje vjere. Prema tome, iz vjere proistie program ivota koji obuhvata i etiku, i vrijednosti, i situacije, i zakon itd. Mi neemo spoznati cilj ovog Kur'ana prije nego to spoznam o granice doktrine u ovoj vjeri kao i dok ne spoznamo i smisao ehadeta. Na ovom dalekom i prostranom nivou, prije nego to shvatimo smisao klanjanja samo Allahu, mi definiramo da je to priznavanje samo Allaha kao Gospodara, ne samo u momentima namaza, nego u svim djelatnostima u ivotu. Klanjanje kipovima koje spominje Ibrahim (alejhi' s-selam) u svojoj dovi upuenoj svome Gospodaru u kojoj se moli da njega i njegovo potomstvo odstrani od klanjanja kipovima, nije predstavljeno u toj prostoj formi kojeg su prakticirali Arapi u svom dahilijjetu ili kojeg su prakticirali razni totemizmi u raznim formama otjelovljeni u kamenu ili drvetu, ili ivotinji ili ptici, zvijezdi ili vatri, duhovima ili raznim siluetama. Sve ove proste slike ne obuhvataju sve forme politeizma, ne obuhvataju sve forme klanjanja kipovima mimo Allaha. Ostati na smislu

politeizma da se kree u ovoj prostoj formi onemoguava nam da sagledamo druge forme politeizma kojima kraja nema. Isto tako, onemoguava nam da pravo sagledamo ono to iznenauje ljude - razne forme politeizma i savremenog dahilijjeta. M oramo dublje prodrijeti u spoznaju prirode politeizma i odnose kipova sa politeizmom, kao to moramo bolje sagledati i znaenje kipova ije su nove forme predstavljene u savremenim dahilijjetima. Politeizam koji se suprotstavlja ehadetu - da je samo Jedan Allah predstavljen je u svakoj situaciji i svugdje, tako da on ni u emu u ivotu ne izraava iskreno vjerovanje u Jednog Boga. Povoljno je da ovjek priznaje Allaha u neemu u svom ivotu, dok u neemu drugom on to priznaje drugome, ne Allahu. Na taj nain ostvaruje se i ispoljava slika politeizma u 196

svojoj sutini. Izvravanje vjerskih obreda je jedna od mnogobrojnih formi klanjanja. Sadanji primjer: dananji ivot ljudi daje nam realni primjer politeizma u njegovom najirem smislu. ovjek koji se usmjeri prema Allahu vjerovanjem samo u Njegovo Boanstvo, a zatim, da bi to izvrio, uzme i abdest, oisti se, klanja, posti, izvri hadd i ostale vjerske obrede, dok istovremeno u svom privrednom, politikom i drutvenom ivotu odaje priznanje i klanja se zakonima donijetim od drugoga . ne od Allaha, klanja se kod vrijednosti i drutvenih mjera pojmovima i terminima uspostavljenim od drugoga, ne Allaha, klanja se u svom ponaanju, tradiciji, obiajima i oblaenju bogovima, ljudima koji mu nameu ovakvo ponaanje, tradiciju, obiaje i odijevanje, suprotno Allahovu zakonu i Njegovoj naredbi. Ovaj ovjek koji tako radi prakticira politeizam u najspeci:finijoj njegovoj stvarnosti, suprotstavlja se svjedoenju daje samo Jedan Allah i da je Muhammed Boiji poslanik u najizrazitijoj injenici Sehadeta. Danas ovo ljudi zanemaruju, prakticiraju politeizam navodno sa izvjesnim ovlatenjem i razvodnjavanjem, ne smatrajui da je to onaj isti politeizam kojeg prakticiraju politeisti u svako vrijeme i svugdje. Nije neophodno da kipovi budu predstavljeni u tim prvobitnim jednostavnim formama. Kipovi nisu nita drugo do simboli nasilja, jer se iza toga krije ono to prisiljava ljude da se klanjaju uime tog nasilja i osiguranje klanjanja ljudi njemu kroz te simbole. Kip nije nikada govorio, uo ili gledao, nego su uvari, arobnjaci ili vlastodrci stajali iza toga. Oni bi neto okolo aputali u formi amuleta i magija, a onda bi govorili to bi eljeli da govore kako bi potinili iroke mase i ponizili ih.

Ako bi se podigao u bilo kojoj zemlji ili u bilo koje vrijeme neki simbol u ije ime govore vlastodrci i arobnjaci i traili u svoje ime zakone, propise, vrijednosti, mjerila, postupke i djela, a to nije Bogom dato, to bi bili kipovi i u svojoj prirodi, istini i ulozi. Kada bi se podigao simbol nekog nacionalizma, ili domovine, ili naroda, ili klase, a onda zatraeno od ljudi da se klanjaju ovim simbolima da rtvuju i ivote, i imetke, i moral i obraz, a da se to sve suprotstavlja Allahovu zakonu, Njegovu usmjerenju i Njegovim znacima i budu provedeni ti simboli, ili bolje i tanije reeno, provedena elja nasilnika koji stoje iza tih simbola, bilo bi to pravo oboavanje kipova, a ne Allaha. Nije neophodno da kip bude predstavljen u kamenu ili drvetu. Kip moe biti i neko uenje ili neki simbol. 197

Islam nije doao da srui samo kamene i drvene kipove, nije ulagao taj stalni trud kroz uspostavljanje stalne povorke poslanika, nije dao te ogromne rtvre, podnio taj ogromni bol i muenje radi ruenja tih kipova od kamena i drveta. Islam je doao da uspostavi raspue izmeu klanjanja samo Allahu u svemu i svaemu i klanjanja bilo kome drugom, u bilo kojoj formi ili obliku. Mora se pratiti svaki oblik i forma u svakoj situaciji i u svakom vremenu da bi se saznala priroda sistema i postojeih programa, da bi se tano ustanovilo da li iza toga stoji monoteizam ili politeizam, klanjanje samo Allahu ili raznim bogovima i nasilnicima. Oni koji misle da su u Allahovoj vjeri jer izgovaraju ustima ehadet (vjerujem da je samo Jedan Allah i Muharruned Njegov poslanik) i stvarno, klanjaju se Allahu praktino kod ienja, obreda, sklapanja braka, razvoda braka i nasljedstva, dok izvan toga, izvan ove tjelesne oblasti, oni se klanjaju nekom drugom, ne Allahu, povinjavaju se zakonima koje nije dozvolio Allah, jer veina tih propisa i zakona otvoreno se suprotstavlja Allahovu zakonu, zatim ulau u primjenu tih propisa i svoje ivote, i svoje imetke, i svoje obraze, i svoja ponaanja, bilo milom ili silom, da bi ostvarili ono ta trae od njih ti novi kipovi. U sluaju da se vjera, moral ili obraz suprotstavi zahtjevima ovih kipova, ostavit e se Allahove naredbe u ovoj oblasti, a provesti naredbe ovih kipova. Oni koji misle da su muslimani i pridravaju se Allahove vjere, a u ovakvoj su situaciji, obavezni su da se otrijezne i nadmae ono to predstavlja politeizam. Allahova vjera nije ala, kako je predstavljaju ili kakvom je shvaaju oni koji sebe smatraju muslimanima irom istoka i zapada na Zemlji.

Allahova vjera je kompletan program svakodnevnog ivota u pojedinostima klanjanja Allahu, u pojedinostima i detaljima, sastavni je dio svakodnevnog ivota, pored osnovnih cjelina, to je osnovna vjera, to je islam koji je jedini kao vjera prihvaen kod Allaha. Politeizam nije predstavljen samo u vjerovanju da pored Allaha postoji i drugo boanstvo, nego je predstavljen u principu da druga boanstva, osim Allaha, vladaju i upravljaju. Klanjanje kipovima ne ogleda se u klanjanju kamenu i drvetu, koliko je predstavljeno u klanjanju svemu onome ime raspolau ti kipovi, njihovu utjecaju i zahtjevu. Neka ljudi pogledaju u svakoj zemlji kome pripada najvei poloaj u njihovom ivotu, kome pripada kompletno klanjanje, kome pokornost, 198

slijeenje i predstavljanje? Ako ovo sve pripada Allahu, onda su ti ljudi prihvatili Allahovu vjeru, a ako su za nekog drugog, a ne za Allaha, bilo sa Allahom ili bez Njega, oni su tada prihvatili vjeru nasilnika i kipova. Sauvaj nas, Boe! Ovo je obznana ljudima i da njome budu opomenuti i da znaju da je samo On jedan Bog, i da razumom obdareni prime pouku! (14/52). Zavren trinaesti duz, slijedi etrnaesti, iji je poetak sure El-Hidr. 199