N aslov originala &AYYID Qupl Fl IIALI-L-QUR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi zilali-1-Qur'an

14
SARAJEVO, 1998.

 .,,, ,.,, , ; "' , ' ; " ;; ,y.;; ; 'l }J 'J.;.;J &J_;... ;J T .Jt..J )) ; "' ;

.' ,, r . ,,.,."." .. ""-" ' " ' 'JJ4J "''" , , ,.,., .J:,,. ' -'"'' " ,, ., . (( cJJ; l 'J '.;l_,; U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/IZZJ.

U OKRIUU KUR'ANA

14
U IME ALlAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG! SURA EL HIDR

 ------- ------ ------ --- v SURA EL-HIDZR 99AJEfA ORJAVI.JENA U MEKKI OSIM 87. AJEfA KOn JE MEDINSKI U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ova sura je u cijelosti mekkanska. Objavljena je poslije sure }Usuf u kritinom periodu, izmedu "godine alosti" i godine Hidre... u tom periodu, o ijoj smo prirodi, okolnostima i obiljejima govorili ranije u predgovoru za sure J unus, Hud i Jusuf i to je dovoljno ... Ova sura nosi peat tog perioda, ona nosi dinamine potrebe i

zahtjeve tog perioda... Ona se suoava sa stvarnou toga perioda, dinaminim suoavanjem. Ona usmjerava Poslanika (alejhi' selam) i muslimansku zajednicu sa njim jednim realnim i neposrednim usmjerenjem i ona vodi veliku bitku sa onima koji su nijekali poslanstvo, kako je to ve priroda Kur'ana i njegova funkcija. l

Poto je pokret poslanikog poziva u tom periodu bio skoro zaleen, upravo zbog tvrdoglavog stava Kurejija prema Pozivu i Poslaniku (alejhi' s-selam) , kao i prema vjernikoj grupi s njim, s obzirom na injenicu da su se Kurejije odvaile da prema Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) pred uzimaju korake koje nisu smjeli initi za Ebu Talibova ivota, i s obzirom na to da su se pojaavala njihova izrugivanjq sa njegovim pozivom, kao to su se pojaavala njihova muenja njegovih drugova, dola je objava Kur'ana u ovom periodu da zaprijeti mnogobocima koji su u la ugonili, izlaui im loe sudbine prijanjih naroda koji su u la ugonili poslanike. Dola je Objava da otkrije Poslaniku (alejhi' s-selam) uzrok pjihovog nevjerovanja i tvrdoglavosti, a koji nije bio povezan sa njim niti sa Istinom koja je s njim, ve je bio povezan sa tvrdoglavou kojoj ne koriste jasni dokazi. Dola je Objava da oraspoloi i razveseli Poslanika (alejhi'sselam) , da ga usmjeri da ostane ustrajan u Istini koja je s njim i da snano istupi sa Istinom u sueljavanju sa mnogobotvom i njegovim pristaama. Usmjerava ga, poslije toga, da bude strpljiv na sporost odazivanja, samou i izolaciju i duinu puta! Odavde se ova sura susree u svom pravcu, u svojim temama i svojim karakteristikama sa ostalim surama koje su objavljene u tom periodu. Ona se, poput njih, suoava sa zahtjevima tog perioda i njegovim dinamikim potrebama i, zapravo, zahtjevim i potrebama proizalim iz pokreta muslimanske zajednice i njene islamske ideologije u sueljavanju sa arapskim dahilijjetom u tom vremenskom periodu sa svim njegovim realnim okolnostima. Stoga se ona suoava sa potrebama islamskog pokreta i njegovim zahtjevima kad god se ponove ove okolnosti, upravo

tako kao to se suoava islamski pokret sada u ovom vremenu. Mi naglaavamo ovu karakteristiku u Kur'anu... Karakteristiku dinamine realnosti ... Jer je ona, po nam miljenju, klju odnosa prema Kur'anu, njegovom razmijevanju, shvaanju i spoznaji njegovih namjera i ciljeva ... Nuno je dovesti u vezu realne i praktine prilike, okolnosti, uvjete, potrebe i zahtjeve koji su pratili objavljivanje kur' anskog teksta ... Ovo je neophodno da bi se shvatio cilj teksta i dalekosenosti njegovog znaenja i da bi se vidjela njegova vitalnost dok on djeluje u ivoj sredini i dok se suoava sa realnom stvarnou, kao to se suoava sa ivima koji se kreu sa njim ili protiv njega. Ovo vienje je neophodno da bi se okoristilo njegovim smjernicama kad god se ponove te prilike i okolnosti u narednom historijskom periodu, a posebno ono sa ime se mi danas suoavamo nastavljajui islamsku misiju.

Mi govorimo ove rijei uvjereni da ovo vienje imaju danas samo oni koji stvarno idu sa ovom vjerom u sueljavanje sa dananjim dahiliiietom, sueljavajui se tako sa situacijama, okolnostima, prilikama i dogaajima poput onih sa kojima se sueljava prvi nosilac misije, a to je Poslanik (alejhi' s-selam) i muslimanska zajednica sa njim... Sueljavajui se sa okretanjem glave i naputanjem ove vjere u njenoj velikoj univerzalnoj Istini koja se ostvaruje samo potpunim pokoravanjem jedino Allahu u svim ivotnim pitanjima, ideolokim, moralnim, obrednim, politikim, ekonomskim i drutvenim... Suoavajui se takoer sa vrijeanjem, proganjanjem, kanjavanjem i ubijanjem, kao to je u vjeri bila iskuavana ta prva odabrana grupa na Allahovom Putu ... Doista ovi koji se kreu sa ovom vjerom u sueljavanju sa dahilijjetom, sueljavajui se sa ovim sa ime se sueljavala prva muslimanska zajednica, samo su oni ti koji imaju ovo vienje, jedino su oni ti koji razumiju ovaj Kur'an i shvaaju stvarnu dalekosenost smisla njegovih tekstova. Upravo na ovaj nain, kako smo to rekli, oni su jedini koji posjeduju sposobnost formuliranja fikha ili prava, pokreta za koje ne moe biti od koristi fi.kh papira u suoavanju sa tekuim ivotom koji ne prestaje da se kree! U povodu ovog ukazivanja na fikh pokreta elimo utvrditi da fikh koji treba izvesti u ovom sadanjem periodu jeste :fikh neophodan za nastajui pokret u suoavanju sa cjelokupnim dahiliiietom, pokret koji ima cilj izvoenje ljudi iz tmina na svjetlo, iz dahilijjeta u islam, iz klanjanja ljudima u klanjanje Gospodaru ljudi, kao to se prvi pokret u doba Muhammeda (alejhi's-selam) sueljavao sa arapskim dahiliiietom ovim

istim pokuajem, prije nego to je osnovana islamska zajednica u Medini i prije nego to je islam imao vlast na zemlji i nad nekom ljudskom zajednicom. Mi smo danas u situcaiji koja je slina ovoj, nismo u istoj, zbog razliitosti nekih vanjskih uvjeta i okolnosti ... Mi teimo za takvim pozivom u islam koji e izrasti na sueljavanju sa sveukupnim dahilijjetom, ali uz razliku u realnim okolnostima, uvjetima, potrebama i zahtjevima pokreta ... Ova razlika jeste to to iziskuje novi "idtihad" u :fikhu pokreta koji e uskladiti historijsku prolost prvog islamskog pokreta i prirodu sadanjeg perioda i njenih manje ili vie izmijenjenih potreba i zahtjeva ... Ova vrsta fikha je to to je potrebno ovom novoroenom islamskom pokretu .. A to se tie fikha ili prava karakteristinog za sisteme drave i . zakonodavstva organiziranog i stabilnog drutva, za to jo nije vrijeme ...

Jer na licu Zemlje jo nema islamske drave niti islamskog drutva u kome su Allahov eriat i islamsko pravo pravilo i osnova ponaanja i poslovanja! Ova vrsta fikha ili prava doi e u svoje vrijeme, njegovi propisi e se skrojiti i donijeti prema mjeri muslimanskog drutva kad se ono nade i kad se suoi sa realnim uvjetima i prilikama koje e tada okruivati to drutvo! Islamski fikh ili islamsko pravo ne moe nastati na praznom prostoru niti njegovo sjemenje moe iznii u zraku! Sada se vraamo da dopunimo govor o temama ove sure: Prvo teite ove sure jeste pokazivanje zastraujue sudbine koja eka nevjernike koji u la ugone... Oko ovog teita krui kontekst u nekoliko krugova, razliitih po temi i oblasti, koji se svi vraaju ovom osnovnom teitu, kako u tom kazivanju, tako i u prizorima Kosmosa, prizorima Sudnjeg dana, smjernicama i osvrtima koji prethode kazivanjima, proimaju ih ili dolaze kao komentar poslije njih. Ako atmosfera sure Er-Ra'd podsjea na atmosferu sure El-En'am, onda atmosfera ove sure - El-Hidr - podsjea na atmosferu sure El-A'raf. Njen poetak je bio u znaku upozorenja, a njen cijeli kontekst je doao kao potvrda ovog upozorenja. Tako isto ovdje, u suri El-Hidr, slian je poetak i kontekst, uz razlike u ukusu i osjeanju! Upozorenje na poetku sure El-A' raf je jasno: Objavljuje ti se Knjiga - i neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe zbog nje da njome opominje i da vjernicima bude pouka. Slijedite ono to

vam se od Gospodara vaeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zatitnika! - A kako vi malo pouku primate. Koliko smo mi samo gradova razorili! I kazna naa im je dolazila nou ili danju kad bi prilegli, a kada bi ih kazna Naa zadesila, jadikovanje njihovo se svodiolo samo na rijei: "Nasilnici smo, zaista bili!" (7/2-6) Zatim dolazi kazivanje o Ademu i ... Iblisu koje kontekst prati sve dok se ne zavri ovaj svijet, kada se svi vrate svome Gospodaru i nau potvrdu ovog upozorenja ... Iza kazivanja slijedi izlaganje prizora Kosmosa: nebesa i Zemlje, noi i dana, Sunca i Mjeseca, zvijezda koje se pokoravaju Njegovoj volji, vjetrova, oblaka, kie i plodova ...

Poslije toga dolaze kazivanja o N uhu, Hudu, Sruihu, Lutu, uajbu i MusAu i sva ona potvruju ovu opomenu i upozorenje ... Ovdje, u suri El-Hidr, upozorenje dolazi takoder na njenom poetku, medutim, ono je ovdje uvijeno u izvjesnu vrstu zastraivanja i nejasnoe koje poveava atmosferu straha i oekivanja sudbine: Zaalie nevjernici esto to nisu postali muslimani. Pusti ih neka jedu i naslauju se, i neka ih zavara nada, - znae oni! A Mi smo unitavali gradove samo u odredeno vrijeme, nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti konac svoj (15/2-5) Kontekst zatim izlae neke . prizore Kosmosa: ne ba i sazvjeda na njemu, prostrte zemlje i nepominih planina, bilja koje raste s mjerom, vjetrova koji oplouju, voda, napajanja, ivota, smrti, proivljenja za sve ... Iza toga dolazi kazivanje o Ademu i Ibllsu, koje zavrava sudbinom njegovih sljedbenika i sudbinom vjernika... Iza toga dolazi jedan brz pregled kazivanja o IbrAhimu, Lutu, uajbu i Sruihu u kojima se ogledaju sudbine onih koji su u la ugoniti. U ovim scenama Kosmosa primjeuje se da su politeisti Arapi znali za ostatke ovih naroda jer su prolazili kroz ta podruja na svom putu za Siriju. Teite u obje sure je jedno, medutim, individualnost svake od ovih sura je osobena i izdvotena jedna od druge. I njihov ritam je slian i podudaran, po obiaju Casnog Kur'ana u tretiranju jedinstvenih tema, razliitim metodama koje se razlikuju ali i podudaraju, medutim, nikad se ne ponavljaju i nikad nisu jednoobrazne! Mogue je kontest ove sure ovdje podijeliti u pet krugova, ili pet dijelova, od kojih svaki sadri jednu temu ili jedno polje:

Prvi krug sadri objanjenje Allahovog zakona koji se obavezno primjenjuje na poslanstvo u sluaju vjerovanja i u sluaju nevjerovanja u njega. Krug poinje implicitnim upozorenjem obavijenim zastraivanjem: Zaalie nevjernici esto to nisu postali muslimani. Pusti ih neka jedu i naslauju se, i neka ih zavara nada, - znae oni! (15/2-3). A zavrava konstatacijom da oni koji ne vjeruju, ne vjeruju iz inada, a ne zbog nedostatka dokaza vjerovanja: Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni!" (15/14-15)

I konstatacijom da su oni svi jednog kova: I prije tebe smo poslanike narodima prijanjim slali i nijedan im poslanik nije doao, a da mu se nisu narugali. Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca nevjernika, oni u nj nee vjerovati, a zna se ta je bilo s narodima davnanjim 05/I0-13). Drugi krug izlae neke Allahove dokaze u Kosmosu: na nebu i na Zemlji i onome to je meu njima: Sve je mudro odreeno i sve je s mjerom dato: Mi smo na nebu sazvjeda stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili i uvamo ih od svakog ejtana prokletog; a onoga koji kradom prislukuje stie svjetlica vidljiva. A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomine planine razbacali i uinili da na njoj sve s mjerom raste, i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite. I ne postoji nita ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. Mi aljemo vjetrove da oplouju, a iz neba sputamo kiu da imate ta piti - vi time ne moete raspolagati (15/16-22). Allahu se sve vraa, svako u odreeno i propisano vrijeme: I samo Mi dajemo ivot i smrt, i samo smo Mi vjeni, i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji e poslije doi, a On, Gospodar tvoj e ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna 05/23-25). to se tie treeg kruga, on izlae povijest ovjeanstva i porijeklo upute i zablude u ljudskoj strukturi i njenim glavnim motivima, kao i sudbinu koja na kraju eka one koji su zalutali i one koji su na Pravom Putu. To sve ini kroz kazivanje o stvaranju Adema od ilovae, od blata ustajalog, i udahnjivanje Allahovog duha u ovu zemlju. Zatim - kroz

Iblisovu uobraenost i oholost i njegovo preuzimanje da bude voa onima koji su zalutali a ne onima koji su iskreni. etvrti krug govori o propasti naroda koji su kaznu iskusili, o Lutovom, uajbovom i Salihovom narodu, poinjui Allahovim rijeima: Kai robovima Mojim da sam ja, zaista, Onaj koji prata i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna! 05/49-SOJ, nastavljajui sa kazivanjima u kojima dolazi do izraaja Allahova milost prema Ibrahimu i Lutu i njegovo kanjavanje Liitovog, uajbovog i Salihovog naroda. Primjeuje se u ovom kazivanju da je Kurejijama predoeno stradanje ranijih naroda kroz ije zemlje oni prolaze na svom putu kroz Siriju i gledaju njihove ostatke:

To su, zaista, pouke za one koji posmatraju, on je pored puta, i sada postoji; (15/75-76) Kad je rije o petom i posljednjem krugu, on otkriva istinu koja se krije u stvaranju nebesa i Zemlje, a koja je povezana sa asom proivljenja i sa nagradom i kaznom koje dolaze poslije njega, i koja je u vezi sa Poslanikom (alejhi' s-selam) i poslanstvom. To je najvea i apsolutna Istina

itavog Kosmosa, poetka i kraja: Mi smo nebesa i Zemlju i ono izmedu njih mudro stvorili. as oivljenja e zacijelo doi, zato ti velikoduno oprosti, Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznajui. - Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an velianstveni ti objavljujemo os/85-87). -

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Eliflam-ra. Ovo su ajeti Knjige, Kur'ana jasnog! Zaalie nevjernici esto to_ nisu postali muslimani. Pusti ih neka jedu i naslauju se, i neka ih zavara nada, - znae oni! A Mi smo unitavali gradove samo u odreeno vrijeme, nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti konac svoj 05/l-5J. Oni govore: "Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si, uistinu, lud! Zato nam meleke ne dovede, ako je istina to govori!" Mi meleke aljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da ekaju. Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti! 05/Fr9J. I prije tebe smo poslanike narodima prijanjim slali i nijedan im poslanik nije doao, a da mu se nisu narugali. Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca nevjernika, oni u nj nee vjerovati, a zna se ta je bilo s narodima davnanjim. Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni!" 05/I()..I5J. Ovaj prvi isjeak ove sure govori o prirodi Knjige koju mnogoboci smatraju lanom i koju poriu ... On im prijeti danom u kome e poeljeti da su bili muslimani! Takoer im otkriva uzrok odgaanja i usporavanja ovog dana, jer je on vezan za odreeni rok ... Spominje njihove izazove, ruganja i traenje da dodu meleki, prijetei potom da dolazak meleka prati propast i potpuno unitenje! Naposljetku otkriva pravi razlog njihovog negiranja i nevjerovanja ... To nije nedostatak dokaza ve uroeni inad! Elif-lam-ra. Ovo su ajeti Knjige, Kur'ana jasnog! 05/Vovi i njima slini glasovi i konsonanti su Knjiga i oni su Kur'an. Ovi konsonanti, koji su na raspolaganju svima, oni su ti ajeti i dokazi visoko na

horizontu, teko dokuivi, neprispodobive organizacije. Ovi konsonanti, koji sami po sebi nemaju znaaja, oigledni su, otkrivajui i jasni Kur'an. Ako ima ljudi koji ne vjeruju u ajete neprispodobive i nedostine Knjige i koji negiraju ovaj jasni Kur'an, doi e dan kada e poeljeti da su bili ono to nisu bili, kada e poeljeti da su vjerovali i bili na Pravom Putu: Zaalie nevjernici esto to nisu postali muslimani os/2J. Moda! Medutim, tada nee koristiti elja niti e vrijediti laskanje ... Moda! U ovoj rijei je skrivena prijetnja i uvijeno izrugivanje. U njoj je takoer podsticanje i sokoljenje da se iskoriste prilike ponuene islamom

prije nego to promaknu, jer e doi dan u kome e poeljeti da su bili muslimani, meutim, nee im to koristiti to tada budu eljeli! Tu je i jedna druga uvijena prijetnja: Pusti ih neka jedu i naslauju se, i neka ih zavara nada,- znae oni! (15/3). Pusti ih da ive pukim ivotinjskim ivotom koji karakterie jelo i uivanje. ivotom u kome nema razmiljanja, rasuivanja niti znatielje. Ostavi ih u tome vrtlogu u kome nada zavara, elje zavedu, ivot proe i prilika se propusti. Pusti ih i nemoj previe brinuti o ovim propalicama koji su zalutali u lavirinte lane nade, koja im daje izglede, koja ih zaokuplja lakomou, koja im diktira pa misle da e ivot due potrajati i da e ostvariti ono to ele, da ih od toga niko ne moe odbiti, niti ih iko u tome moe sprijeiti. Misle da iza njih nema niko ko ih prati i da e se na koncu spasiti onim to postignu od onoga to pojedu. Slika nade koja zavodi je iva ljudska slika, jer svjetlo nade jo uvijek dri i hrani ovog ovjeka. On ide za njom, okupiran je njom i tone u nju tako da prekorauje sigurnosnu zonu, tako da zanemaruje Allaha, odreenje i rok, tako da zaboravlja da postoji obaveza i da postoji zabranjeno, tavie, zaboravlja da postoji Bog, da postoji smrt i da postoji proivljenje. Ovo je ta ubitana nada za koju se Poslaniku (alejhi' s-selam) nareuje da ih ostavi u njoj, jer e oni znati da nema koristi od saznanja kada proe vrijeme ... To je imperativ u kome je sadrana prijetnja njima i u kome je, takoer, jak doticaj ne bi li se probudili iz varljive nade koja ih zavarava u odnosu na neizbjenu sudbinu.

Allahov zakon se neizostavno odvija. Propast naroda je uvjetovana rokom koji im je Allah odredio i povezana sa njihovim ponaanjem od koga zavisi provoenje Allahovog zakona i Njegove volje: A Mi smo unitavali gradove samo u odredeno vrijeme, nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti konac svoj (15/4-5). Neka ih ne zavede izostanak kazne njima jedan vremenski period. To je Allahov zakon koji tee svojim poznatim putem. Dobro e to oni znati. To odreeno vrijeme i sueni rok Allah daje gradovima i narodima da bi radili, jer e prema radu biti i rok. Ako budu vjerovali, inili dobro, uspostavljati red i pravedno postupali, Allah e produavati njihov rok.

Meutim, kad odstupe od svih ovih principa i kad u njima ne ostane nita od dobra, tada e se njihov rok okonati i tada e njihova egzistencija zavriti, bilo apsolutnom propau i nestankom ili privremenom slabou i povuenou. Moda e neko rei: Ima naroda koji ne vjeruju, ne ine dobro, ne uspostavljaju red i ne postupaju pravedno, ali su, uprkos tome, moni, bogati i jo traju. Ovo je varka. Mora da je ostalo jo dobra u ovim narodima. Makar to bilo dobro ispaljeno u namjesnitvu na Zemlji kroz njenu izgradnju i kultiviranje, ili dobro ispaljeno u pravdi u njenim uskim granicama meu njegovim lanovima ili dobro materijalnog prosperiteta i dobroinstva ogranienog unutar granica tog naroda. Na ovom ostatku dobra ive ovi narodi sve dok ga ne potroe pa ne ostane vie ostatka dobra. Zatim e potpuno skonati. Allahov zakon nee izostati. Svaki narod ima kraj koji je odreen njegovim djelima: ... nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti konac svoj (15/5J. Kontekst iznosi njihovo loe ponaanje prema Poslaniku (alejhi' sselam) koji im je donio Knjigu i jasni Kur'an budei ih iz lane nade i podsjeajui ih na Allahov zakon., Meutim, oni se njime ismijavaju i izruguju: Oni govore: {(Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si, uistinu, lud! Zato nam meleke ne dovede, ako je istina to govori!" 05/(j.7J. Sarkazam dolazi do izraaja u njihovom pozivu: Ej, ti kome se Kur'an objavljuje 05/6J.

Oni negiraju Objavu i poslanstvo, meutim, oni se rugaju plemenitom Poslaniku ovim to govore. Lo odgoj se ogleda u njihovom kvalificiranju vjernog Poslanika: Ti si, zaista, lud (15/6J - kao nagrada njemu to ih poziva jasnom Kur'anu. lO

Oni se s njim prepiru traei meleke da potvrde da je istina ono to on govori: Zato nam meleke ne dovede, ako je istina to govori!" 05/7J. Traenje silaska meleka ponavlja se u ovoj i drugim surama od Poslanika (alejhi' s-selam) i od drugih poslanika prije njega, a to je, kao to smo rekli, jedan od vidova nepoznavanja vrijednosti ovog ljudskog bia koga je Allah poastio i uinio da poslanstvo bude u njegovom rodu, predstavljeno u njegovim izabranim pojedincima. Odgovor na ovo izrugivanje, ovu prostotu i ovo neznanje jeste navoenje pravila koje potvruje propast prijanjih naroda, a to je da se meleki ne alju poslaniku osim da unite one koji ne vjeruju iz njegovog naroda kada istekne propisani rok, kada nema novog davanja roka i odgaanja: Mi meleke aljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da ekaju 05/BJ. Je li to ono to oni hoe i to trae?! Kontekst ih, zatim, vraa uputi i promiljanju ... Allah zaista alje meleke samo sa Istinom da je potvrde i da je provedu. Istina u sluaju negiranja i nevjerovanja znai propast. Oni je zasluuju i ona im je neizbjena. To je Istina s kojom dolaze meleki da je izvre bez odlaganja. Allah je njima htio bolje nego to oni hoe sebi, pa im je poslao Kur'an da ga promiljaju i da se prema njemu ravnaju. On im je bolji od dolaska meleka sa konanom Istinom, kad bi htjeli znati:

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti! ( 1 5/9). Bolje im je da se njega prihvate. On e ostati trajno sauvan. On nee nestati niti e doivjeti promjene. On nee biti pomijean sa neistinom i njega nee snai apokrifnost. On e ih voditi Istini, Allahovom brigom i panjom, ako hoe Istinu i ako budu traili meleke da ih uvrste ... Allah doista nee da im poalje meleke, jer On njima eli dobro, pa im je poslao trajno uvani Kur'an, a ne meleke koji nite i rue. ll

Pogledamo li danas poslije ovih stoljea u istinito Allahovo obeanje da e uvati ovaj Kur'an, vidjet emo u tome mudizu ili nadnaravnost koja svjedoi o Boanskom porijeklu ove Knjige, pored mnogih drugih svjedoanstava. Vidjet emo da stanja, prilike, okolnosti i faktori koji su se izmijenili nad ovom Knjigom, tokom ovih stoljea, nisu je mogli ostaviti zatienom, sauvanom, nepromijenjenom ni u jednoj rijei i neizmijenjenom ni u jednoj reenici, da nije postojala tamo neka Snaga izvan ljudske volje, vea od tih stanja, prilika, okolnosti i faktora koja je uvala ovu Knjigu od izmjena i promjena i koja ju je titila od poigravanja i plagiranja. Ovaj Kur'an je u danima prvih intriga zapamtio vrijeme u kome su se namnoite sekte, pojaali konflikti, preplavile intrige i uzburkali dogaaji. Svaka sekta je uzela da trai sebi oslonac u Kur'anu i Hadisu Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) . U ove intrige su uli i njima rukovodili osvjedoeni neprijatelji ove vjere, Jevreji posebno, zatim "nacionalisti", zagovornici nacionalizma" koji su se nazvali u' ubijjama! Ove sekte su u Hadis Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) unijele toliko toga da desetinama pametnih i otroumnih naunika treba na desetine godina da Sunnet Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) oslobode, prosiju i proiste od svih spletki koje su u njega ubacili oni koji su pravili spletke ovoj vjeri. Ove sekte su uspjele da u tim intrigama daju svoja tumaenja kur' anskim tekstovima i da pokuaju uviti ove tekstove kako bi im oni potvrdili propise i tendencije koje su oni htjeli da ustanove ... Meutim, sve su one bile nemone - ak u vremenima kad su ove

intrige doivjele vrhunac i kulminaciju - da unesu ijednu novinu u tekstove ove uvane Knjige. Njeni tekstovi su ostali onakvi kako ih je Allah objavio, ostali su kao vjeni dokaz protiv svakog krivotvoritelja i svakog proizvoljnog tumaa, kao i vjeni dokaz Boanskog porijekla ove uvane Knjige. Zatim je za muslimane nastupilo vrijeme - koje jo uvijek preivljavamo - kad su postali slabi da zatite sebe, svoju vjeru, svoj sistem i svoju zemlju, da zatite svoju ast, imovinu i moral, tavie, da zatite svoj um i svoju svijest! Njihovi neprijatelji - pobjednici izmijenili su svako dobro u njima donosei im umjesto njega svako runo djelo ... Svaku runu stvar iz vjerovanja i poimanja, iz vrijednosti i mjerila, iz morala i obiaja, iz sistema i zakona ... Oni su im ukrasili i nainili lijepim rasputenost, nered,

12

bestidnost i liavanje od svih specifinosti "ovjeka", vraajui ih u ivot poput ivotinjskoga ... Katkad i u ivot koga se stidi ak i ivotinja ... Oni su im svo ovo zlo upakovali u bljetave naslove "progres", "razvoj", "sekularizam", "naunost", "strat", "oslobodenost", "kidanje okova", "revolucionarnost'', "obnova", pa do posljednje te parole i naslova ... "Muslimani" su postali samo imenom muslimani. Oni nemaju ni manje ni vie od ove vjere. Postali su nanos poput nanosa iza poplave koji ne moe nita sprijeiti niti otkloniti, niti iemu koristiti. osim da bude gorivo na vatri, a loe je i kao gorivo! Medutim, neprijatelji ove vjere poslije svega ovoga nisu bili u stanju da izmijene tekstove ove Knjige niti da ih krivotvore. Oni se nisu suzdravali od ovoga, a bili su se veoma polakomili da postignu ovaj cilj, da se moglo postii; bili su jako brini da ostvare ovu elju, da se mogla ostvariti! Neprijatelji ove vjere u prvom redu Jevreji - uloili su rezervu svog iskustva dugog etiri hiljade godina, ili vie, pravei spletke Allahovoj vjeri. Uspjeli su u mnogim stvarima... Uspjeli su unijeti natruha u Sunnet Allahovog Poslanika (alejhi's-selam) i u historiju muslimanskog Ummeta. Uspjeli su da krivotvore dogaaje i da ubace ljude u tijelo muslimanskog drutva, da obave uloge koje inae ne mogu obaviti otkriveni. Polo im je za rukom da unite drave, drutva, sisteme i zakone. Uspjeli su da ponude svoje agente u liku slavnih heroja da za njih obavljaju ruilake i razaraju e poslove u tijelima islamskih drutava tokom stoljea, posebno u ovo

moderno doba ... Medutim, nisu uspjeli u jednoj stvari - a sve vanjske okolnosti su bile pripravne za to nisu uspjeli da unesu nita novo u ovu uvanu Knjigu koja nema zatite od svojih pripadnika koji su, nakon to su je zabacili sebi za lea, postali nanos poput nanosa iza poplave koji ne moe nita sprijeiti niti otkloniti. Ovo po drugi put ukazuje na Boansko porijeklo ove Knjige i ova oita nadnaravnost svjedoi da je ona uistinu objavljena od strane Monog i Mudrog. Ovo obeanje u doba Muhammeda (alejhi's-selam) bilo je samo obeanje. Meutim, ono je danas - poslije svih tih krupnih dogaaja i nakon svih tih dugih stoljea mudiza ili nadnaravnost koja svjedoi o Boanskom porijeklu ove Knjige i koju ne osporava niko do inadija i neznalica.

13

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njime bdjeti! (15/9). Istinu je rekao Uzvieni Allah! Uzvieni Allah tjei Svoga Poslanika (alejhi's-selam) i obavjetava ga da on nije nikakav izuzetak meu poslanicima koji su se suoavali sa izrugivanjem i ugonjenjem u la, jer su nevjernici uvijek takvi u svojoj pokuenoj tvrdoglavosti: I prije tebe smo poslanike narodima prijanjim slali i nijedan im poslanik nije doao, a da mu se nisu narugali (15/10-11). N a ovaj nain na koji su nevjernici sljedbenika ranijih poslanika doekivali ono to su im donosili njihovi poslanici, tako e nevjernici i zlikovci izmeu tvojih sljedbenika doekivati ono to im ti donosi. Na ovaj nain mi uvodimo Kur'an u srca koja ne razmiljaju i koja nisu u stanju da lijepo prime ono to im se dostavlja: Eto tako Mi Kur'an uvodimo u srca nevjernika, oni u nj nee vjerovati, a zna se ta je bilo s narodima davnanjim 05/12-13). Mi ga uvodimo u njihova srca, a ona opovrgavaju ono to je u njemu i ona mu se izruguju, jer ova srca nisu u stanju i ne umiju da ga prime na drugi nain osim na ovaj, bilo u ovoj ili u ranijim generacijama. Nevjernici su, dakle, jedan narod, od jednog kova, a zna se ta je bilo s narodima davnanjim (15/13). Ono to njima nedostaje nije obilje dokaza vjerovanja. Ne, oni su tvrdoglavi i oholi i koliko god im ti jasnih dokaza donio, oni ostaju u svojoj tvrdoglavosti i oholosti. Ovdje kontekst ocrtava primjerak prezrene oholosti i mrske

tvrdoglavosti: Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni!" (15/14- 15). Dovoljno je da su predstavljeni kako se uspinju na nebo, na jedna vrata koja su radi njih otvorena, uspinju se svojim tijelima, vide vrata otvorena pred sobom, osjeaju pokrete u penjanju i vide nebeske dokaze ... Zatim se poslije toga uzohole i kau: Ne, ne, ovo nije istina. Neko je opinio nae oi, opio ih, one ne vide, ve fantaziraju,

14

Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni! <15/15J. Opinio nas je vra, sve to vidimo, osjeamo i to nas pokree jesu postupci opinjene osobe! Dovoljno je da su predstavljeni na ovaj nain pa da se vidi ta gruba oholost i da se pokae ta prezrena tvrdoglavost, da se potvrdi da nema koristi raspravljati sa ovima, da se ustanovi da ono to im nedostaje nisu argumenti vjerovanja i da nije ono to ih sprjeava nedolazak meleka. Upravo je njihovo uspinjanje najvei dokaz i njima blii od silaska meleka. Oni su samo ljudi koji se ohole. Ohole se bez imalo stida, sustezanja i brige za jasnom i otvorenom Istinom! To je ljudski primjerak oholosti koji ocrtava izraz, izazivajui osjeaj odvratnosti i prijezira ... Ovaj uzorni primjerak nije ogranien prostorom ni vremenom, niti je on rezultat konkretne sredine u konkretnom vremenu ... To je primjerak za ovjeka kada se njegova priroda pokvari, njegovo unutarnje oko zatvori i kada se aparati za recepciju i prijem u njegovom biu pokvare, pa on prekine vezu sa ivim bitkom okolo sebe, njegovim skladom i inspiracijom. Ovaj primjerak predstavljen je u ovom vremenu u ateistima i sljedbenicima materijalistikih pravaca koje nazivaju "naunim pravcima", a oni su tako daleko od nauke, zapravo tako daleko od nadahnua i provienja ... Sljedbenici materijalistikih pravaca ne vjeruju u Boga, oni raspravljaju o Njegovoj egzistenciji i negiraju ovu egzistenciju ... Oni, zatim, na principu negiranja Allahove egzistencije i tvrdnje da je ovaj Kosmos nastao sam po sebi, bez Stvoritelja, bez Programer i bez Usmjeritelja, oni

na temelju ove tvrdnje i tog negiranja uspostavljaju drutvene, politike, ekonomske i "moralne" doktrine i uenja tvrdei da su ova uenja izgraena na tom principu, uenja koja se od njega ne mogu nikako odvojiti, tvrdei da su ona nauna i da su samo ona naunost! Nemanje osjeaja za egzistenciju Uzvienog Allaha, pored dokaza tih kosmikih svjedoanstava i dokaza, nepobitni je dokaz nefunkcioniranja aparata za recepciju i prijem kod te odvratne skupine, kao to nepopustljivost u ovom negiranju nimalo nije manje ohola od okolnosti tog uzorka koga ocrtavaju prethodni kur' anski tekstovi:

15

Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, opet bi oni, zacijelo, rekli: "Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni!" (16/14-15), Kosmiki dokazi su vidljiviji i jasniji od njihovog uspinjanja na nebo. Oni se obraaju tiho i glasno, skriveno i otvoreno, svakoj ispravnoj ljudskoj prirodi, tako da ova priroda nema druge nego da spozna i potvrdi. Govor da je ovaj Kosmos nastao sam od sebe, a u njemu su svi ti skladni zakoni za njegovo ouvanje, pokretanje i upravljanje, kao to su u njemu sve te pogodnosti za nastanak ivota u nekim njegovim dijelovima, a to .su pogodnosti koje se ne mogu izbrojati ... ovaj govor, sam po sebi, odbija ljudski um, kao to ga odbija iskonska ljudska priroda iz svojih dubina... Sve to "nauka" dublje prodire u saznanje o prirodi ovoga Kosmosa, njegovih tajni i njegovih pogodnosti, ona odbija ideju spontanosti o nastanku ovoga Kosmosa i o njegovom kretanju poslije nastanka i nuno se primorava da vidi stvaralaku i programersku ruku iza njega ... Ovo vienje se deava zdravoj ljudskoj prirodi im primi akorde i inspiracije ovoga Kosmosa, prije svih naunih istraivanja koja su se pojavila tek u posljednje vrijeme! Kosmos doista nije u stanju da stvori samoga sebe, zatim da istovremeno stvori svoje zakone koji e upravljati njegovim postojanjem. Kao to nastanak ivota ne objanjava postojanje Kosmosa lienog ivota. Objanjenje postanka Kosmosa i postanka ivota bez postojanja Stvoritelja i Programera jeste proizvoljno objanjenje koje odbija zdrava priroda kao to ga odbija razum ... Kao to ga je poela odbijati sama materijalistika nauka u posljednje vrijeme:

Biolog i botaniar Rasel arls Ernest, profesor Frankfurtskog univerziteta (Njemaka) kae: "Postavljene su mnogobrojne teorije da bi se objasnio nastanak ivota. u anorganskom svijetu. Neki istraivai dre da je ivot nastao iz protogena ili iz virusa ili iz skupine nekih velikih proteinskih dijelova. Moda e se nekim ljudima uiniti da su ove teorije ispunile prazninu izmeu organskog i anorganskog svijeta. Meutim, realnost koju treba da prihvatimo jeste da u sva nastojanja uloena u dobijanje ive iz neive materije doivjela potpuni neuspjeh i krah. Uprkos tome, onaj ko negira Allahovu egzistenciju ne moe donijeti neposredan argument radoznalom nauniku da puko sakupljanje atoma i djelia putem sluajnosti moe dovesti do pojave ivota, njegove zatite i njegovog usmjerenja u obliku koji smo vidjeli u ivim elijama. ovjek je potpuno slobodan da prihvati ovo tumaenje nastanka ivota, to je samo njegova

16

stvar! Meutim, ako to uini, onda on prihvata stvar koja je ve mudiza ili vea nadnaravno st i tea za um od vjerovanja u egzistenciju Allaha, Koji je stvorio i isplanirao stvari. Ja vjerujem da je svaka iva elija dostigla takav nivo sloenosti da je nama to teko razumjeti. Ja vjerujem da milioni miliona ivih elija postojeih na povrini zemlje svjedoe o Njegovoj moi takvim svjedoenjem koje poiva na razumu i logici. Zato ja duboko vjerujem u Allahovu egzistenciju."! Ovaj to pie ovo priznanje nije otpoeo ovo svoje istraivanje od vjerskih istraivanja o nastanku ivota, ve je poeo svoje istraivanje od objektivnog pogleda u zakone ivota. Logika koja vlada u njegovom istraivanju jeste logika "moderne nauke" - sa svim njenim specifinostima - a ne logika prirodne inspiracije niti logika vjerskog osjeaja. Uprkos tome, on je doao do istine koju potvruje prirodna inspiracija, kao to je potvruje i vjerski osjeaj. Jer, Istina, kada postoji, njeno postojanje se isprijei na putu svakom onom ko ide ka njoj bilo kojim putem da ide, a to se tie onih koji je ne nalaze, to su oni iji su se svi aparati recepcije u njima pokvarili! Oni koji raspravljaju o Alllahu - krei logiku iskonske prirode i logiku razuma, krei logiku Kosmosa ... to su stvorenja ija su sva sredstva za recepciju i prijem zakazala ... Oni su slijepci o kojima Uzvieni Allah kae: Zar je onaj koji zna da je istina ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep? (13/19). Ako je ovo istina o njima, onda "nauni" drutveni, politiki i

ekonomski pravci koje oni stvaraju kao i teorije o Kosmosu, ivotu, ovjeku, ljudskom ivotu i ljudskoj historiji koje oni postavljaju musliman mora gledati kao to gleda na svaku tlapnju koja dolazi od slijepca, ija su druga ula onesposobljena, lien vienja, osjeaja i shvaanja svega - u najmanju ruku onoga to se tie ljudskog ivota, njegovog tumaenja i . organiziranja. Musliman ne treba nita da prihvaa od ovih, a kamoli da prilagodi svoje poglede i uspostavi program ovog ivota na neemu to je uzeto od tih slijepaca! Iz lanka El-Halaje'l-hajjetu tueddi risaleteha u knjizi Allahu jetedella fi 'asri'l-'#mi. elimo skrenuti panju da se mi kada donosimo ove odlomke obraamo "naunim" materijalistima njihovim jezikom. Ovo nije potvrda s nae strane da je tano sve to navedemo i da je ispravan njegov metod u razmiljanju i izraavanju u vezi sa problemom koji iznosimo.

17

Ovo je problem vjere i uvjerenja, a nije problem misli i ideje! Onaj ko utemelji svoju ideju, uspostavi svoj pravac u ivotu i uredi sistem svog ivota na temelju po kojem je ovaj materijalni Kosmos stvorio sam sebe, stvorio ovjeka, takoder ... on grijei u osnovi ideje, pravca i sistema, pa zato sve ustanove, institucije i mjere koje se zasnivaju na ovoj osnovi ne mogu donijeti dobro, ne mogu se niti u jednom djeliu spojiti sa ivotom muslimana koji gradi svoje vjerovanje i poimanje i koji mora da uspostavi svoj sistem i svoj ivot na temelju da je Allah Bog ovog Kosmosa, da ga je On stvorio i zasnovao. Stoga, govoriti da ono to se naziva 1'naunim socijalizmom" jeste pravac neovisan od materijalistikog pravca predstavlja puko neznanje ili bestidnost! Zato prihvatanje onoga to se naziva "nauni socijalizam" - sa tom osnovom, razvojem, metodologijom razmiljanja i izgradnjom sistema - znai korjenito odstupanje od islama: u vjerovanju, poimanju, zatim u programu i sistemu ... Jer je apsolutno nemogue povezati i objediniti prihvatanje tog "naunog socijalizma" i potivanje vjerovanja u Allaha. Svaki pokuaj njihovog objedinjavanja jeste pokuaj sastavljanja nevjerovanja i islama ... Ovo je istina o kojoj se mora voditi rauna ... Ljudi u bilo kojoj zemlji i u bilo kom vremenu ili e prihvatiti islam za vjeru ili e uzeti materijalizam za religiju. Pa ako prihvate islam za vjeru, nemogue je da prihvate "nauni socijalizam" koji proistie iz "materijalne filozofije" i koji je nemogue u sistemu odvojiti od korijena iz koga je proiziao. Zato ljudi moraju izabrati: ili islam ili materijalizam od samog poetka! Islam nije puko vjerovanje smjeteno u svijesti ve je islam u sistemu

ivota utemeljen na vjeri... Kao to mi 1'nauni socijalizam" - u ovom terminolokom odreenju - ne visi u zraku, ve prirodno proizilazi iz "materijalizma" koji se, to se njega tie, u osnovi temelji na pravilu materijalnosti Kosmosa; njegovi zagovornici negiraju postojanje Stvoritelja Programera, tako da je nemogue razdvojiti ovu organsku strukturu ... Odatle proizilazi ta korjenita oprenost izmedu islama i tzv. "naunog socijalizma" sa svom svojom primjenom! Zato se mora izabrati jedno od njih dvoje ... N a svakome je da izabere i da kod Allaha preuzme odgovornost za ono to je izabrao!!!

18

Mi smo na nebu sazvjea stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili (15/16) i uvamo ih od svakog ejtana prokletog; 05/17J a onoga koji kradom prislukuje stie svjetlica vidljiva 05/1BJ. A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomine planine razbacali i uinili da na njoj sve s mjerom raste, (15/19) i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite (15!2()J. I ne postoji nita ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno 05/2V. Mi aljemo vjetrove da oplouju, a iz neba sputamo kiu da imate ta piti - vi time ne moete raspolagati (15/22). I samo Mi dajemo ivot i smrt, i samo smo Mi vjeni, a5/23J i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji e poslije doi, 05124J

a On, Gospodar tvoj e ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna (15/25) . Od prizora oholosti, ija je pozornica bila nebo, do izlaganja kosrnikih dokaza, poinjui prizorom nebesa, pa prizorom Zemlje, onda

19

prizorom vjetrova koji oplouju vodom te prizorom ivota i smrti, pa prizorom proivljenja i sabiranja ... sve su ovo dokazi pred kojima se ohole oni koji bi, kad bi im bila otvorena vrata na nebu i oni se kroz njih uspinjali, rekli: Samo nam se priinjava, mi smo ljudi opinjeni (15/15). Zato izloimo ove prizore, jedan po jedan, onako kako su oni navedeni u kontekstu: Mi smo na nebu sazvjeida stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili i uvamo ih od svakog ejtana prokletog; a onoga koji kradom prislukuje stie svjetlica vidljiva (15/15-18). To je prva linija na irokoj ploi. Ploi zadivljujueg Kosmosa koji govori o tragovima Kreativne Ruke, koji svjedoi o nadnaravnosti vie nego to to svjedoi dolazak meleka i koji otkriva preciznost organizacije i procjene kao to otkriva veliinu moi ovog velikog stvaranja. Izraz burud sazvjeda, moda znai zvijezde i planete u svoj njihovoj veliini, a moda znai putanje zvijezda i planeta po kojima se one kreu u svom kruenju. To u oba sluaja svjedoi o moi, preciznosti i lijepoj kreativnosti: ... i za one koji ih posmatraju, ukrasili (15/16) ... Ovaj pogled na ljepotu Kosmosa - posebno na nebo - govori da je ljepota namjeran cilj u stvaranju ovog Kosmosa. Nije cilj samo veliina niti samo tanost, ve je to ljepota koja ureduje sve ove pojave i koja izbija iz skladnosti svih njih. Pogled na nebo u mranoj noi, kad se na njemu povuku zvijezde i

planete, koje proviruju svojom svjetlou, zatim izgleda kao da se ugase, dok se oko premjeta da odgovori na poziv neke daleke zvijezde ... Pogled slian ovom u noi obasjanoj Mjesecom, dok Mjesec sanja, a Kosmos okolo njega drijema, kao da zadrava svoj dah da ne probudi sretnog sanjara ... Samo jedan pjesniki pogled dovoljan je da se dokui sutina ljepote Kosmosa i dubina ove ljepote u njegovom stvaranju. Dovoljan je da se shvati znaenje ovog neobinog pogleda: ... i za one koji ih posmatraju ukrasili (15/16) ... Uz ukras ide i uvanje i istoa: ... i uvamo ih od ejtana prokletog (15/17J

20

- tako da ih on ne skrnavi, ne prija i ne ispuhuje u njih svoje zlo, prljavtinu i mamljenje. ejtanu je preputena samo ova Zemlja i oni koji su u zabludi od Ademovih sinova na njoj. to se tie neba - koje je simbol veliine i visine -, on je s njega protjeran i prognan, tako da ga ne skrnavi i ne prlja. Svaki njegov pokuaj da to uini biva osujeen: ... a onoga koji kradom prislukuje stie svjetlica vidljiva (15/IBJ. A ta je ejtan? Kako pokuava da kradom prislukuje? ta kradom prislukuje? ... Sve su ovo tajne od Allah ovih tajni koje nema naina da spoznamo osim preko tekstova. Nema koristi raspravljati o njima, jer to nita ne poveava na vjerovanju. To ne daje nikakvog ploda osim to okupira ljudski um onim to nije njegova specifinost i to ga sprjeava u njegovom stvarnom poslu u ovom ivotu. Potom, to mu ne pridodaje novu spoznaju o novoj injenici. Zato, znajmo da ejtan nema puta na nebo, da je ova oparavajua ljepota na njemu uvana, da je ono to simbolizira veliinu i uzvienost zatieno i da ga ne moe oskrnaviti prljavtina i neistoa i da po njemu ejtan ne moe ni kroiti, a u sluaju pokuaja bit e tjeran i istjeran i onemoguen u onome to eli.

Ne zaboravljamo ljepotu pokreta u prizoru u kome je predstavljeno vrsto sazvijee, ejtan koji se pokuava popeti i vatreni meteor koji leti prema njemu. Ovo je, zbilja, ljepota slike u ovoj lijepoj Knjizi. Druga linija na irokoj ploi jeste linija pruene zemlje ispred pogleda, prostrte za korak i hod, i onoga to je na njoj od nepominih planina, bilja i opskrbe za ljude i druga iva bia: A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomine planine razbacali i uinili da na njoj sve s mjerom raste, i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite 05/19-20). Aspekt veliine je oit u ovom kontekstu. N a ogromnost sazvjeda na nebu ukazuje ak i rije burud svojom zvunom strukturom. ak je i pokretni meteor opisan da je mubin vidljiv... Teina ukazivanja na nepomine planine na zemlji otjelovljena je u izrazu we elqajna fiha rewasije - i po njoj nepomine planine razbacali (15/19). . . Bilje je okarakterizirano da je mewzun - da s mjerom raste C15/19J to je teka rije, iako znai da svaka biljka na zemlji ve u svom stvaranju nosi preciznost, tanost i procjenu ... Ovom aspektu teine prikljuuje se i mnoina me'aji hranu 05!20J i njen neodreeni oblik, kao i we men lestum lehu biraziqin - i 2 1

onima koje vi ne hranite 05/20J - to pretpostavlja sve ivo na zemlji, sve poznato i nepoznato. Sve to daje efekat veliine koji uveliava naslikani pnz or. Kosmiki dokaz ovdje mimoilazi horizonte i prelazi na iva bia. Ovu Zemlju prostrtu za pogled i hod i ova nepomina brda baena na zemlju prati ukazivanje na bilje koje s mjerom raste, a odatle do hrane koju je Allah dao ljudima na zemlji. To su opskrbe prikladne za ivot i odravanje na njoj. Njih ima mnogo i one su raznovrsne. Kontekst ih izlae openito i nejasno govori o njima kako bi ostavio efekat veliine, kako smo rekli: Iz nje vam dajemo hranu, kao to dajemo i onima koje vi ne hranite 05!2V. Oni ive od Allahove opskrbe koju im On daje iz zemlje. A vi ste samo jedan narod i jedna vrsta od naroda i vrsta na ovoj Zemlji kojima nema broja. Narod koji ne hrani drugi narod ve ga Allah hrani kao to hrani i druge. Meutim, njemu Allah ukazuje ast pa mu na koritenje, uivanje i sluenje stavlja druge narode i stvorenja koji ive od Allahove opskrbe, dok Njega to ne kota nita. Ove opskrbe - kao i svaka stvar - odreene su u Allahovom znanju i one podlijeu Njegovoj odredbi i Njegovom htijenju. On njima raspolae kada hoe i kako hoe, u vremenu u kome On hoe, prema Svom zakonu kojim je zadovoljan i koji je postavio medu ljude i u opskrbe: I ne postoji nita ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno 05/21). Nema nijednog stvorenja da je ita u stanju niti da ita posjeduje, riznice svega - izvori i vrela - kod Allaha su, u Njegovim visinama, i On to

sputa i daje stvorenjima u njihovim svjetovima onoliko koliko je potrebno 05!2V. Nema nita to sputa i daje nasumice i nema nita to se dogaa bezrazlono. Smisao ovog jasnog teksta: I ne postoji nita ije riznice ne posjedujemo, a od toga mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno 05/21J, sve jasnije dolazi do izraaja kako ovjek napreduje u nauci i kako ulazi u tajne strukture i stvaranja ovoga Kosmosa. Znaenje izraza riznice sve je jasnije i blie otkako je ovjek otkrio prirodu elemenata od kojih se sastoje materije Kosmosa i priroda njihove sinteze i analize - do izvjesne mjere i otkako je saznao, npr. da su glavne riznice vode atomi vodonika i kiseo nika! Otkako je saznao da riznice opskrbe oliene u zelenom bilju ini azot koji se nalazi u zraku! I taj karbon i taj kiseonik u sastavu karbondioksida! Kao i te zrake koje alje Sunce! Dosta je stvari poput ovih

22

koje pojanjavaju znaenje Allahovih riznica od kojih je ovjek neto saznao ... A to je veoma malo u odnosu na to koliko toga ima ... Izmeu onoga to Allah alje u potrebnoj mjeri su vjetrovi i voda: Mi aljemo vjetrove da oplouju, a iz neba sputamo kiu da imate ta piti - vi time ne moete raspolagati <I5/22J. Mi aljemo vjetrove da oplouju vodom,2 kao to se deva oplouje priplodom. Mi iz neba sputamo kiu koju nose vjetrovi, mi vas njome napajamo i vi pomou nje ivite. Vi time ne moete raspolagati 05/22J to nije dolo iz vaih riznica ve je dolo iz Allahovih riznica i daje se iz njih onoliko koliko je potrebno. Vjetrovi se kreu prema astronomskim i atmosferskim faktorima. Oni nose vodu prema ovim faktorima, kao to voda i pada prema njima. Meutim, ko je ovo odredio iz temelja? To je odredio Stvoritelj i donio univerzalni zakon iz koga proizlaze ovi faktori i fenomeni: I ne postoji nita ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno 05/2V. Iz izraza primjeujemo da on svaki pokret vraa Allahu, ak i pijenje vode: feesqajnakumuhu - mi smo vas njom napojili (15/22J. Pod tim se misli da smo Mi uinili vae stvaranje i oblikovanje tako da ono trai vodu, da smo uinili vodu pogodnom za vae potrebe i da smo odredili i ovo i ono. Meutim, izraz dolazi na ovaj nain radi usklaivanja itave atmosfere i vraanja svake stvari Allahu, ak i pokreta uzimanja vode da se napije. Atmosfera o kojoj je rije jeste atmosfera vezanja svake stvari u ovom

Kosmosu za neposrednu Allahovu volju. Allahov zakon ovdje u kretanju nebeskih tijela je kao Njegov zakon tamo u kretanju ivih bia. Prvi dio sadri Njegov zakon o nevjernicima, dok drugi dio sadri Njegov zakon o nebesima i zemljama, o vjetrovima, vodi i napajanju. A sve je to Allahov Neki su htjeli da rije oplouju ovdje protumae u naunom znaenju koje je otkriveno, a to je da vjetrovi nose cvijetni prah s jednog drveta na drugo. Meutim, kontekst ovqje ukazuje da je to oplodnja pomou vode, a ne neim drugim: a iz neba aljemo kiu da imate ta piti (15/22), tako da tu nema ni spomena, makar izdaleka. o klijanju, kako bi u prizoru moglo biti sjena bilja. KUt"' anski izraz je precizan u slikanju sjenki prizora izbliza i izdaleka .. To shvaa onaj ko ivi u okrilju Kur'ana spaen od sumnje i udnih primisli ... tako da moe stei kur'anski osjeaj lien tih sumnji i udnih slutnji! U protivnom, njegova osjeanja izraavaju udne i strane komentare!

23

zakon koji ne odstupa. Ovo i ono je povezano sa velikom Istinom kojom je Allah stvorio nebesa, Zemlju, ljude i stvari podjednako. Kontekst, zatim, upotpunjava vraanje svake stvari Allahu, vraajui Njemu ivot i smrt, ive i mrtve, proivljenje i sakupljanje. I samo Mi dajemo ivot i smrt, i samo smo Mi vjeni, i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji e poslije doi (15/23-24). Ovdje se prvi dio susree sa drugim dijelom. Tamo je reeno: A Mi smo unitavali gradove samo u odredeno vrijeme, nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti konac svoj (l5/4-5J . .. A ovdje potvruje da su ivot i smrt u Allahovim rukama, da je Allah nasljednik poslije ivota, da On zna one kojima je bilo sueno da prethode i umru, a kojima je bilo sueno da dou poslije i kasnije umru, da je On onaj Ko e ih sabrati na kraju i da se Njemu sve vraa. On je mudar i sve zna (I5/25J On svakom narodu odreuje njegov rok Svojom mudrou. On zna kad e umrijeti, kad e biti proivljeni i stvari koje su izmeu toga. Primjeujemo u ovom dijelu i dijelu koji mu prethodi harmoniju i sklad u pokretu prizora. U objavljivanju Kur'ana, u slanju meleka, u letu vatrenih meteora koji gaaju ejtane, u sputanju kie s neba ... Zatim u sferi koja je okruena dogaajima i znaenjima, a to je polje velikog Kosmosa: neba, sazvjea i vatrenih meteora, Zemlje, nepominih planina i rastinja, vjetrova i kie ... Poto je naveo primjer za oholost, uinio je njen

sadraj uspinjanje sa zemlje na nebo kroz otvorena vrata na njemu na tom istom izloenom polju... To je primjer umjetnikog slikanja u ovoj neobinoj Knjizi.

24

__. ."... ,. ) ) " }) ":'(' , ;

,. ,, o J" t: 1.. l:.t. )J . ... l ...i)\_,:. _,.)l _p J 'i-'\i l 0t )) .... . ', .., , ... .... ) ,.". .,.. ., } )J ,. ,. " "' )) _ ,... L2 'tl..j ' "':"'"..ai ... rr-C" :..Lt::. .. r jO \ill .:J.;@ ::. ... . Mi smo stvorili Adema od ilovae, od blata ustajalog, (15/26) a jo prije smo stvorili dinnove od vatre uarene (15/27). I kad Gospodar tvoj ree melekima: 1a u stvoriti ovjeka od ilovae, od blata ustajalog, 05/2BJ i kad mu dam lik i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite!" (15/29).

svi meleki su se, zajedno poklonili, (15/30J osim Iblisa; on nije htio da se sa njima pokloni 05/3V. "0, Iblise, 11 - ree On - "zato ti ne htjede da se pokloni?" (15132).

25

"Nije moje" - ree - "da se poklonim ovjeku koga si stvorio od ilovae, od blata ustajalog" (15/33). "Onda izlazi iz denneta", - ree On -, "neka si proklet 05/34J i neka se prokletstvo zadri na tebi do Dana sudnjeg!" 05!35J. "Gospodaru moj, " - ree on - "daj mi vremena do dana kad e oni biti oivljeni!" (15/36). 'Vaje ti se rok" - ree On (15/37J "do Dana ve odreenog" (15/38). "Gospodaru moj, " - ree -, "zato to si me u zabludu doveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiu se da ih sve zavedem, 05/39J osim meu njima Tvojih robova iskrenih" 05/40J. "Ove u se istine ja drati" - ree On: 05!4V 'Ti nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih" 05/42J. Za sve njih mjesto sastanka dehennem e biti, (I5/43J on e sedam kapija imati i kroz svaku e odreen broj njih proi (15/44). Oni koji su se Allaha bojali i onoga to im je zabranjeno klonili, oni e u dennetskim baama pored izvora biti 05/45). 'Vite u njih sigurni, straha osloboeni!" 05/46). I Mi emo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni e kao braa na divanima jedni prema drugima sjedjeti, 05/47J. tu ih umor nee doticati, oni odatle nikada nee izvedeni biti 05/48J. Zatim dolazimo do velikog kazivanja o ovjeanstvu: kazivanja o

prvoj iskonskoj prirodi, kazivanja o Uputi i zabludi i njihovim osnovnim faktorima. Kazivanja o Ademu, od ega je stvoren? ta je pratilo njegovo stvaranje i ta mu je uslijedilo? Vidjeli smo da je ovo kazivanje izloeno dva puta ranije, u suri El Beqare i u suri El-A'raf.3 Medutim, njegov navoenje je svaki put bilo u Ovo je prema rasporedu sure u Mushafu, a ne prema redu objavljivanja. El- A'raf je mekkanska sura kao i El-Hidr. Objavljene su poslije sure El-Beqare koja je medinska

26

funkciji drugog cilja, u poseboj prilici i u posebnoj atmosferi. Zato su se i prikazane serije na svakom mjestu razlikovale, razlikovao se nain iznoenja, razlikovale su se nijanse znaenja i razlikovao se ritam, uz zajednike elemente u uvodima i osvrtima u mjeri koliko su im ciljevi zajedniki. Uvodi u kazivanje su slini u sve tri sure. U suri El-Beqare kazivanju je prethodilo: On je za vas sve to postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna (2/29J ... U suri El-A'raf ovom kazivanju prethodi: Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve to je potrebno za ivot dali. - A kako vi malo zahvaljujete! (7/JOJ. A ovdje mu je prethodilo: A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomine planine razbacali i uinili da na njoj sve s mjerom raste, i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi ne hranite (15/19-20). Medutim, kontekst u kome je navedeno ovo kazivanje razliitog je smjera i cilja u svakoj suri... U suri El-Beqare taka oko koje je bio koncentriran kontekst jeste postavljanje Adema za namjesnika na Zemlji na kojoj je Allah stvorio ljudima sve ono to je na njoj: A kada Gospodar tvoj ree melekima: 'Ja u na Zemlji namjesnika postaviti!" (2/30) Stoga je od kazivanja izloio tajnu .. namjesnitva koje je zaudilo meleke jer im je njegova tajna bila skrivena: I poui On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoi melekima i ree:

((Kaite mi nazive njihove, ako istinu govorite!" ((Hvaljen nek si!" - rekoe oni - ((mi znamo samo ono emu si nas Ti pouio; Ti si Sveznajui i Mudri". ((O Ademe", - ree On - ((kai im ti nazive njihove!" I kad im on kaza njihove nazive, Allah ree: ((Zar vam nisam rekao da samo ja znam nazive nebesa i Zemlje i da samo ja znam ono to javno inite i ono to krijete!" (2/31-33). Zatim je u nastavku iznio govor o seddi meleka i Iblisovom odbijanju i oboljenju. O nastanjivanju Adema i njegove supruge u Dennetu. O ejtanovom zavoenju njih dvoje i njihovom izgonu iz njega. Zatim o silasku na Zemlju radi namjesnitva na njoj, nakon to je opskrbljen ovim tekim iskustvom, nakon to se pokajao i nakon to mu je Allah oprostio. Iza kazivanja je uslijedio poziv Israilovim sinovima da se sjete Allahovih blagodati koje im je On podario i da ispune zavjet koji su Mu dali, tako da je ovo bilo povezano sa namjesnitvom njihovog praoca na Zemlji, Njegovim zavjetom koji Mu je dao i tekim iskustvom oca ovjeanstva ...

27

U suri El-A'raf, taka oko koje je bio koncentriran kontekst jeste dugo putovanje iz Denneta i natrag u njega i isticanje ejtanovog neprijateljstva prema ovjeku od poetka putovanja pa do njgovog kraja, tako da se ljudi po drugi put vraaju prvom popritvu zbivanja, pa se jedan dio njih vraa u Dennet, odakle je ejtan izveo njihove roditelje, jer su mu se oni opirali i suprotstavljali na ovome svijetu, a drugi dio pada u Vatru jer je slijedio korake ejtanove, tog ogorenog neprijatelja... Iza toga je kontekst izloio govor o seddi meleka a odbijanju i oboljenju Iblisa, njegovo traenje od Allaha da mu da vremena do Dana oivljenja da zavodi sinove Ademove zbog koga je protjeran. Zatim, nastanjivanje Adema i njegove supruge u Dennetu uz odobrenje da mogu jesti sve njegove plodove osim sa jednog drveta, koje je simbol zabrane kojom se iskuava volja i pokornost, te ejtanovo bajanje njima nadugo i nairoko, njihovo jedenje sa tog drveta i ukazivanje njihovih stidnih mjesta, Allahov prijekor Ademu i njegovoj supruzi i njihov izlazak na Zemlju da rade na Zemlji koji je poprite velike borbe: "Izlazite" - ree On - 'Jedni drugima biete neprijatelji! Na Zemlji ete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ete ivjeti, na njoj umirati i iz nje oivljeni biti" - ree On (7/24-25) Zatim je kontekst nastavio cijelo putovanje dok se svi ne vrate po drugi put, izlaui ih u velikoj areni, opirno i uz meusobni razgovor. Onda jedna grupa zavrava u Dennetu, a druga u Vatri: I stanovnici vatre dozivae stanovnike denneta: "Prolijte na nas vode ili neto od onoga ime vas je Allah obdario!" - a oni e rei: "Allah je to dvoje nevjernicima zabranio (7/SO). I sputa se

zastor ... Meutim, ovdje u ovoj suri, taka oko koje se koncentrira kontekst jeste tajna stvaranja Adema, tajna Upute i zablude i njihovi osnovni inioci u biu ovjeka ... Stoga je tekst na poetku kazivanja rekao da je Allah stvorio Adema od ilovae, od blata ustajalog, i da je u njega udahnuo Svog svijetlog, plemenitog duha, a da je ejtana stvorio ranije od vatre uarene. Zatim je izloio govor o seddi meleka i odbijanju Iblisa da iz prijezira uini seddu ovjeku koji je stvoren od ilovae, od blata ustajalog; o njegovom izgonu i prokletstvu, o njegovom traenju da mu se da vremena do Dana proivljenja i o udovoljavanju tom njegovom zahtjevu. Ovdje je u kontekstu dodato da je lblis odluio da nee zavoditi i da nee imati vlast nad iskrenim Allahovim robovima, ve e on zavoditi i imati vlast nad onima koji robuju njemu a ne robuju Allahu. Kontekst kazivanja je zavren iznoenjem sudbine i jednih i drugih bez dijaloga, bez izlaganja i bez pojedinosti, shodno taki oko koje je konceptiran kontekst. Kazivanje je zavreno objanjenjem dvaju elemenata u ovjeku i objanjenjem podruja vlasti ejtana ...

28

Zato krenimo prema prizorima ovog kazivanja na ovom mjestu: Mi smo stvorili Adema od ilovae, od blata ustajalog, a jo prije smo stvorili dinnove od vatre uarene (15/26-27). Na ovom poetku kontekst potvruje razliitost dviju priroda izmeu ilovae - to je osuena zemlja koja zvoni na udar a koja je nastala od vlanog ustajalog blata - i vatre, obiljeene da je strana i paklena, uarena vatra. Kasnije emo saznati da je u sastav ljudske prirode uao jedan novi element, a to je dah od Allah ovog duha; a to se tie ejtana, on je ostao od uarene vatre. I kad Gospodar tvoj ree melekima: 1a u stvoriti ovjeka od ilovae, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite!" svi meleki su se, zajedno poklonili, osim Iblisa; on nije htio da se sa njima pokloni. O, Iblise," - ree On - zato ti ne htjede da se pokloni?" "Nije moje"- ree - "da se poklonim ovjeku koga si stvorio od ilovae, od blata ustajalog. " "Onda izlazi iz denneta", - ree On -, "neka si proklet i neka se prokletstvo zadri na tebi do Dana sudnjeg!" 05/28-35). I kad Gospodar tvoj ree melekima ... Kada je rekao? Gdje je rekao? Kako je rekao? Sve su to pitanja na koja smo odgovorili u suri El-Beqare u prvom duzu ovog Okrilja. Ne moe se na ovo odgovoriti jer nemamo teksta koji na to odgovara. Ne moe se ova tajna spoznati osim pomou teksta, i sv to je mimo toga - to je lutanje po blatu bez argumenata. A kad je rije o stvaranju ovjeka od ilovae, od blata ustajalog, i udahnjivanje u njega Allahovog duha, postavlja se pitanje kako je to bilo. To je isto tako ono to ne znamo - nain na koji se to desilo, niti se, ni u kom sluaju, moe odrediti taj nain.

Uvidom u druge kur'anske tekstove u vezi sa ovim problemom, posebno Njegove rijei: Mi smo, zaista, ovjeka od biti zemlje stvorili (23/12J, i Njegove rijei: . . a potomstvo njegovo stvara od kapi hude tekuine (32/BJ, . moe se rei da je porijeklo ovjeka i porijeklo itavog ivota od biti ove zemlje, iz njenih glavnih elemenata koji su upravo zastupljeni u organskom sastavu ovjeka i u sastavu svih ivih bia, te da postoje faze na koje ukazuje rije sulale - bit, kap, sperma, sjeme. Ovdje zavrava znaenje tekstova i svako dodavanje je neka vrsta izmiljanja za kojom Kur'an nema potrebe. Nauno istraivanje neka ide svojim tokom i svojim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju, stiui do pretpostavki i teorija do kojih stie, ostvarujui one za ije ostvarenje nae siguran put i mijenjajui one koji se ne potvrde u naunom istraivanju i provjeravanju, ne proturjeivi

29

nijednom rezultatu koga ostvari sa osnovnom injenicom koju sadri Kur'an, a to je da je posigurno stvaranje ove biti poelo od elemenata zemlje uz ulazak vode u njen sastav. Medutim, kako je ova zemlja iz svoje prirode iji su elementi poznati dosegla do stadija organskog ivota prvenstveno, i do stadija ljudskog ivota konano, to je tajna koju nije u stanju itavo ovjeanstvo objasniti. Tajna ivota u prvoj eliji - prema teoriji evolucije - ostaje jo uvijek skrivena i nema nikoga ko bi tvrdio da je to otkrio. to se tie tajne vieg oblika ljudskog ivota, u koji ulaze inteligencija, spoznaja i druge sposobnosti koje se razlikuju od svih ivotinjskih stvorenja, i to tako drastino da ovjek potpuno nadmauje ostala iva stvorenja od kako se pojavio ovjek na svijetu. to se tie, dakle, te tajne, teorije jo lutaju oko nje i one sada ne mogu negirati izdvojenost ovjeka u osobenostima od samog njegovog postanka, kao to ne mogu potvrditi neposrednu vezu izmedu njega i bilo kog ivog stvorenja prije njega, jer neke teorije stoje na stanovitu da je ovjek "evoluirao" iz tog bia. Ove teorije isto tako ne mogu opovrgnuti drugu pretpostavku, a to je da su vrste nastale neovisno jedna od druge od samog poetka - iako su jedne razvijenije od drugih -, zatim da je ovjek takoder neovisno nastao od samog poetka, dok nam je Kur'an objanjava jednostavnim, jasnim i sumarnim objanjenjima: I kad mu dam lik i u nj udahnem duu (15/29) Allahov duh je, dakle, to to ovo mizerno organsko stvorenje prenosi u plemeniti ljudski stadij od samog poetka stvaranja i to je ono to je ovo stvorenje uinilo jedinstvenim stvorenjem kome je povjereno namjesnitva

na Zemlji zbog njegovih jedinstvenih osobenosti od poetka stvaranja. Kako? I kada je ovo ljudsko stvorenje bilo sposobno da shvati kako to djeluje Uzvieni Stvoritelj? Ovdje stiemo do vrstog tla na koje stajemo potpuno sigurni. Stvaranje ejtana je bilo - ranije - od uarene vatre. On je, dakle, prethodio ovjeku u stvaranju. Ovo je ono to znamo. A to se tie onoga kakav je on i kako je bilo njegovo stvaranje, to je druga stvar, i mi o tome ne moemo raspravljati. Iz njegovih osobina shvaamo neke osobine uarene vatre. Iz njegovih osobina zapaamo utjecaj na elemente zemlje, s obzirom na to da je i on od vatre. Zapaamo bol i uurbanost u njemu s obzirom na to da je to uarena vatra .. Zatim nam se kroz kazivanje otkriva

30

osobina obmanjivanja i oholosti, a koja u poimanju nije daleko od prirode vatre. ovjekovo stvaranje bilo je iz elemenata ove ljepljive zemlje koja se pretvorila u ilovau, zatim iz uzvienog daha koji je razdvojio izmeu njega i ostalih ivih bia i koji mu je dao ljudske odlike, a prva je sposobnost uspinjanja po stepenicama visokih spoznaja karakteristinih za svijet ovjeka. Ovaj dah koji ga spaja sa svijetom meleka i koji ga ini sposobnim da stupi u kontakt sa Allahom, da prima od Njega i da prelazi iz materijalne sfere u kojoj u njemu sarauju organi i ula, u apstraktnu sferu u kojoj u njemu sarauju srca i umovi i koja mu nudi tu skrivenu tajnu pomou koje se iskrada izvan vremena i prostora i izvan organa i ula do nekih vrsta spoznaja i nekih vrsta poimanja koja su neograniena u nekim sluajevima. To sve uz injeniu da je zemlja teka u njegovoj prirodi i da podlijee nunostima i potrebama zemlje, kao to su hrana, pie, odijevanje, strasti i sklonosti ili kao to su slabost i manjkavost i sve ono to stvara tu slabost i manjkavost od poimanja, sklonosti i pokreta. Pored toga, ovo stvorenje je od poetka sloeno od ova dva horizonta koja se u njemu ne razdvajaju. Njegova priroda je priroda sinteze, a ne priroda legure ili smjese! Ova injenica se mora uzeti u obzir i precizno je pojmiti kad god razgovaramo o tome da je ovjek sloen od zemlje ilovae i iz Uzvienog Daha koji je od njega uinio ovo stvorenje jedinstvene strukture ... Nema razdvajanja izmeu ova dva nivoa u njegovoj strukturi. Jedan bez drugog oni ne mogu nita uraditi ni u jednom sluaju. On nije ista zemlja u jednom, niti isti duh u drugom trenutku. On se ponaa jedinstveno

zahvaljujui svojoj struturi u kojoj ne dolazi do razdvajanja! Ravnotea izmeu karakteristika zemljanih elemenata u ovjeku i Boanskih elemenata u njemu jeste najvii stepen koji se trai od njega da ga dostigne. To je ljudsko savrenstvo koje je ovjeku dosueno. Ne trai se od njega da se lii prirode jednog od ta dva svoja elementa i njihovih potreba kako bi dosegao nivo meleka ili se spustio na nivo ivotinje. Nije ostvarenje samo jednog od ta dva elementa savrenstvo koje se trai od ovjeka. Uzdizanje koje remeti apsolutnu ravnoteu je grjeka i porok u odnosu na ovo stvorenje i njegove iz\rorne osobine, kao i u odnosu na mudrost radi koje je stvoreno na ovaj specifian nain. Onaj ko pokuava zanemariti svoje vitalne tjelesne sposobnosti, on je kao i onaj ko pokuava zaustaviti svoje slobodne duhovne sposobnosti ...

31

Oni obojica izlaze izvan okvira izvorne ljudske prirode i ele da od sebe naprave ono to im ni Stvoritelj nije elio. Oni obojica unitavaju sebe unitenjem jednog osnovnog dijela svog bia i oni e biti odgovorni pred Allahom za ovo unitenje. Radi ovoga Poslanik (alejhi'selam) je htio osuditi onoga ko je htio da se zamonai i da se ne pribliava enama, onoga ko je htio da stalno posti i da ne mrsi i onoga ko je htio da klanja cijelu no i da ne spava. Osudio ih je sve, kao to je navedeno u hadisu od Aie (neka je Allah njome zadovoljan) rekavi: '1<o se ne dri mog sunneta, nije moj". Islam je uspostavio eriat za ovjeka na osnovu tog njegovog ustrojstva i na tom eriatu uspostavio mu ljudski sistem u kome nee biti unitena nijedna od ljudskih sposobnosti. Krajnji cilj ovoga sistema jeste da se ostvari ravnotea izmedu ovih sposobnosti da sve djeluje bez nasilja i bez slabosti, bez agresije jedne na drugu. Jer naspram svake agresije stoji unitenje, a naspram svakog nasilja stoji razaranje. ovjek treba dobro da uva osobenosti svoje iskonske prirode i on je odgovoran za njih pred Allahom. Sistem koji je islam uspostavio ljudima uva ove osobenosti koje Allah nije uzalud podario ovjeku. Onaj ko eli da ubije prirodne animalne tenje u ovjeku rui njegovo osobno bie. Njemu je jednak i onaj ko eli da ubije prirodne iskonske tenje koje karakteriziraju ovjeka, ali ne i ivotinju, kao to su vjerovanje u Boga i vjerovanje u nevidljivo to je specifinost ovjeka ... Onaj ko ljudima uskrauje njihova vjerovanja unitavajui njihovo ljudsko bie, isti je kao onaj ko ljudima uskrauje hranu, pie i ivotne potrebe.

Obojica su neprijatelji ovjeku i obojica se moraju progoniti kao to se progoni ejtan! ovjek je ivotinja, ali i vie od toga ... On ima potrebe ivotinje, ali on ima i ono to stoji naspram ovog, to je vie od toga. Ove potrebe mimo ovih drugih nisu osnovne potrebe, kao to tvrde neprijatelji ovjeka izmeu sljedbenika "naunog" materijalistikog pravca. Ovo su neka razmiljanja koja ovjeku namee istina o njegovom stvaranju kako je utvruje Kur'an preko kojih emo mi prei brzo, kako ne bismo zaustavili navalu k ur' anskog teksta u iznoenju prizora velikog kazivanja, elei da im se ponovo vratimo sa nekim komentarima na kraju: Allah je rekao melekima 1a u stvoriti ovjeka od ilovae, od blata ustajalog, i kad mu dam lik i u nj udahnem duu, vi mu se poklonite!" os/2829).

32

Bilo je ono to je Allah rekao. Govor Njega (Uzvienog) jeste volja. Usmjeravanje volje stvara eljeno stvaranje. Mi nismo u stanju da pitamo kako je Allahov vjeni iskonski dah prionuo za ilovau prolaznog stvorenja. Rasprava na ovaj nain je umna besposlica, tavie, ruganje samom umu i njegovo naputanje kruga u kome posjeduje instrumente poimanja, spoznaje i suda. Sve rasprave koje su pokretane u vezi sa ovim pitanjem i sve to se i dalje pokree nije nita drugo do nepoznavanje prirode ljudskog uma, njegovih osobitosti i granica, nije nita drugo do njegovo uvlaenje u podruje koje nije njegovo, da mjeri djelovanje Stvoritelja mjerilima ljudske spoznaje, to predstavlja bestidnost u troenju umne snage i grjeku u metodu iz temelja. On pita kako se vjeno zaodijeva u stvoreno i kako se beskonano prelijeva u prolazno. Potom opovrgava, potvruje ili obrazlae! Ljudski razum u osnovi nije pozvan da kae konanu rije o ovoj temi. To je stoga to Allah kae: - Ovo je, zaista, bilo, a ne kae kako je bilo. Stvar je, dakle, potvrena i ljudski razum ne moe to negirati. Isto tako on to ne moe potvrditi objanjenjem koje je njegov proizvod - ne priznajui Tekst - jer on ne posjeduje sredstva kojima moe donijeti sud o vjenom jer je on neto to je stvoreno, a ono to je stvoreno ne raspolae sredstvima da rasuuje o vjenom, niti o vjenome to je u njemu. Ako razum u principu prihvati ovu injenicu ili ovaj problem - a to je da stvoreno ne posjeduje sredstvo da sudi o vjenom u bilo kom obliku -, onda je to dovoljno da se razum proe i okani nerazumnog troenja svoje snage u podruju koje mu nije sigurno. Pogledajmo, poslije toga, ta je bilo:

Svi meleki su se, zajedno, poklonili (15/30) ... kao to je priroda ovih stvorenja, meleka, apsolutna pokornost bez rasprave i opiranja. Osim Iblisa, on nije htio da se sa njima pokloni (15/31) . . . ThUs j e drugo stvorenje, o n nije melek. O n j e o d vatre, a oni od svjetla. Oni se ne opiru onome to im Allah zapovijedi i oni izvravaju ono to im se naredi. On je odbio i pogrijeio. On, zasigurno, nije melek. to se tie izuzimanja ovdje, ono nije pravo izuzimanje, ve je to izuzimanje takve vrste kao kad bi ti rekao: Doli su sinovi toga i toga, osim Ahmeda. Meutim, Ahmed nije sin toga i toga, ve je on s njima na tom mjestu, ili je tu sticaJem prilika. A kad je rije o spomenutoj naredbi melekima: I kad Gospodar tvoj ree melekima (15/28) postavlja se pitanje kako je ona obuhvatila IbUsa. Jer na izdavanje naredbe Iblisu upuuje ono to dolazi

33

poslije, s obzirom na to da je u suri El-A' raf otvoreno rekao: Zato se nisi poklonio kad sam ti naredio?" - upita On (7/12). Stil Kur'ana zadovoljava se da na mnogim mjestima uputi na kasnije znaenje. Rijei Uzvienog Allaha upuene njemu: Zato se nisi poklonio kad sam ti naredio? (7/12) kategorine su u tome da je i njemu izdata naredba. I nije nuno da ova zapovijed njemu bude i Njegova zapovijed melekima. Moda je izdata njemu kad je izdata njima, zato to je bio zajedno s njima sticajem okolnosti. Moda je izdata njemu samom, ali se to ne spominje radi omalovaavanja njegovog poloaja, a isticanja poloaja meleka u toj situaciji. Meutim, kategorian zakljuak koji se iz tekstova moe izvui kao i iz znaenja njegovog postupka jeste da on nije melek i ovo je ono emu mi dajemo prednost. Bilo kako bilo, mi ovdje operiemo datostima nevidljivog svijeta i nismo u stanju pojmiti njihovu sutinu niti kakvou mimo granica tekstova, jer razum, kako smo rekli, ne moe, ni u kom sluaju, nita uiniti na ovom podruju. Svejedno je jesu li ovi nazivi imena, atributi ili simboli za snage Allahovih stvorenja, stvar je ista u pogledu ogranienog ljudskog razuma: ((0, Iblise," - ree On - ((zato ti ne htjede da se pokloni?" ((Nije moje" ree - da se poklonim ovjeku koga si stvorio od ilovae, od blata ustajalog" (15/32r33). Priroda zavoenja, oholosti i grijeha je progovorila u tom biu od uarene vatre. lblis je spomenuo ilovau i blato ustajalo, a nije spomenuo Boanski dah koji se izmijeao sa ovom zemljom. Uzdignute glave uznosito

je rekao da nije njegovo, zbog njegove veliine, da uini seddu ovjeku koga je Allah stvorio od ilovae, od blata ustajalog! I bilo je ono to je trebalo da bude: Onda izlazi iz denneta", - ree On -, "neka si proklet4 i neka se prokletstvo zadri na tebi do Dana sudnjegr (15/34-35) kao kazna za grijeenje i zlo. Tada progovara karakter pakosti i ud zla: ((Gospodaru moj," - ree on - ''daj mi vremena do dana kad e oni biti oivljenir Daje ti se rok" - ree On - ((do Dana ve odredenog 05/36-3BJ. tj. protjeran.

34

Traio je da mu se da vremena do dana njihovog oivljenja, ne da se pokaje za grijeh u prisustvu Uzvienog Stvoritelja, niti da se obrati Allahu, vrati se i iskupi za svoj krupni grijeh, ve da se osveti Ademu i njegovom potomstvu zato to ga je Allah prokleo i protjerao iz Svoje Upute. On Allahovo prokletstvo na njega povezuje sa Ademom, a ne povezuje ga sa svojim grijehom prema Allahu, grijehom koji je poinio u neprihvatljivoj oholosti! "Gospodaru moj, " - ree -, 'ato to si me u zabludu doveo, ja u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti i potrudiu se da ih sve zavedem, osim metlu njima Tvojih robova iskrenih" (15/3940J. Time je Iblis odredio poprite borbe. To je Zemlja: ]a u njima na Zemlji poroke lijepim predstaviti (15!39) ... On je odredio svoje obeanje i prijetnju na Zemlji, a to je uljepavanje, uljepavanje runog i njegovo predstavljanje lijepim i zavoenje izvjetaenim ukrasima da se to runo ini. Tako ovjek ne uini ni jedno zlo a da nad njim ne bude ejtan ov doticaj koji mu to zlo ukraava, ini lijepim i prikazuje ga u drugoj sutini i ogrtau u kome se stvarno ne nalazi. Zato neka ljudi budu svjesni ejtanove prijetnje i neka budu oprezni kad god u neemu nadu uljepavanje i kad god u svojim duama osjete elju za tim. Neka budu oprezni jer ejtan moda bude tamo. Neka budu u kontaktu sa Allahom i neka Ga istinski oboavaju, jer ejtan, prema uvjetu koga je sam postavio, nema utjecaja na Allahove iskrene robove: I potrudiu se da ih sve zavedem, osim metlu njima Tvojih robova iskrenih (15/39-40). Allah odabire Sebi one Svoje robove koji su iskreni prema Njemu,

koji se jedino Njemu posvete i koji ga oboavaju kao da Ga vide. ejtan nad ovima nema nikakve vlasti. Ovaj uvjet koga je postavio Iblis (prokletnik) postavio ga je znajui da ne moe drugog zavesti, jer je Allahov zakon da On odabire Sebi one koji su Mu iskreni, da ih titi i vodi brigu o njima. Stoga je odgovor glasio: "Ove u se istine ]a drati" - ree On: "Ti nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih" (15/41-42). Ovo je put. Ovo je zakon. Ovo je pravilo. Ovo je pravilo sa kojim se Volja zadovoljila da to bude zakon i sud o Uputi i zabludi. Nad robovima

35

Mojim 05/42) iskrenim, ti nee imati vlasti, nee imati utjecaja na njih, nee imati mogunosti da im poroke lijepim predstavlja, jer si ti od njih odvojen, oni su u odnosu na tebe u zabranu, tvoji putevi do njih su zatvoreni, oni su uprli svoje oi u Allaha i oni shvaaju Njegov zakon svojom iskonskom prirodom koja ih vee sa Allahom. Ti e imati vlasti nad onima koji te budu slijedili od onih zalutalih. To je rastavljeno izuzimanje jer zalutali nisu dio iskrenih Allahovih robova. ejtan grabi samo one izgubljene kao to vuk hvata ovcu zalutalu iz stada. Meutim, oni koji se iskreno okrenu Allahu, On ih nee ostaviti da se izgube. Allahova milost je iroka, pa ako malo i zaostanu, oni e brzo stii i vratiti se! to se tie kazne, kazne zalutalima, ona je oglaena na popritu od samog poetka: Za sve njih mjesto sastanka diehennem e biti, on e sedam kapija imati i kroz svaku e odreen broj njih proi os/43-44). Ovih zalutalih ima vie vrsta i klasa, kao to i zablude ima vie vrsta i oblika. Svaka kapija je za odreenu vrstu, ve prema tome kakvi su bili i kako su radili. Prizor zavrava i kontekst je sa kazivanjem stigao do srednje take i mjesta pouke: Objasnio je kako ejtan slijedi svoj put do ljudi i njihovih dua i kako element zemlje u ovjeku nadvladava njegov Boanski element. Meutim, ko je u kontaktu sa Allahom i ko sauva svoj Boanski element, ejtan nad njim nema nikakvu vlast ... Spominjui sudbinu zalutalih, spominje i sudbinu iskrenih robova: Oni koji su se Allaha bojali i onoga to im je zabranjeno klonili, oni e

u diennetskim baama pored izvora biti. "Uite u njih sigurni, straha oslobodeni!" I Mi emo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni e kao braa na divanima jedni prema drugima sjedjeti, tu ih umor nee doticati, oni odatle nikada. nee izvedeni biti (15/4548). Oni koji se Allaha boje to su oni koji se boje Allaha i koji se uvaju Njegove kazne i onoga to vodi toj kazni. Vjerovatno se izvori u dennetskim baama podudaraju sa tim kapijama u Dehennemu. Oni ulaze u dennetske bae sigurni i straha osloboeni, naspram straha i zaprepatenosti tamo. Mi smo istisnuli zlobu iz njihovih grudi, naspram mrnje koja vri u grudima Iblisa, kako se vidi iz konteksta koji je prethodio. Tu ih umor nee doticati i tu se nee plaiti da odatle mogu biti

36

izvedeni. To im je nagrada za ono to su se plaili i bojali na Zemlji, pa su zasluili sigurno i mirno mjesto u blizini Plemenitog Allaha ... Veliko kazivanje o ovjeanstvu - kao to je izloeno u ovom k ur' anskom tekstu zasluuje opirne osvrte, ali se mi, ipak, ne moemo previe udaljavati od teme u ovom Okrilju Kur'ana - pa emo se zadovoljiti da se u to upustimo u mjeri u kojoj to ovdje odgovara ovoj prilici: * Ovo kazivanje jasno ukazuje na prirodu strukture ovog stvorenja zvanog ovjek. On je specifina i jedinstvena struktura. On je vie od prostog ivog organskog spoja, to mu je zajedniko sa ostalim ivim biima. Kako god da je nastao ivot i kako god da su nastala iva bia, ljudsko stvorenje se izdvaja po jednoj drugoj karakteristici koju navodi kur' anski tekst.. To je karakteristika Boanskog duha pohranjena u njemu ... To je osobenost koja ovjeka ini ovjekom i kojom se on izdvaja iznad svih drugih ivih bia. Ova osobenost, kategorino, nije puki ivot. ovjek uestvuje u ivotu sa ostalim ivim biima. Meutim, osobenost Duha je vie od pukog ivota. Ova osobenost - kako inspirie kur'anski tekst - nije dola ovjeku nakon izvjesnih perioda ili faza od njegovog nastanka kako tvrdi darvinizam - ve je dola zajedno sa njegovim stvaranjem i nastankom. Za ljudsko bie nije postojalo vrijeme u kome je bilo puko ivo bie - bez karakteristine ljudske due, pa mu je zatim dola ova dua te je s njom postao ovaj ovjek! Moderni darvinizam preko Dulijana Hakslija bio je prisiljen da prizna jedan dio ove velike istine, a to je "izdvojenost ovjeka" sa ivotnog

i funkcionalnog aspekta, pa odatle i njegova izdvojenost sa umnog aspekta i sve ono to je nastalo iz njegove izdvojenosti sa civilizacijskog aspekta ... Meutim, ova teorija je ostala da i dalje tvrdi da je ovaj izdvojeni ovjek nastao od ivotinje! Teko je pomiriti izmeu onoga do ega je doao moderni darvinizam u pogledu izdvojenosti ovjeka i pravila na kome se zasniva darvinizam - a to je teorija o apsolutnoj evoluciji i razvoju ovjeka iz ivotinje - meutim, darvinisti i njihove pristalice jo istrajavaju na ovom

37

nenaunom zanosu koga su ovjenali oreolom nauke u asu odvajanja od odredbi Crkve! Ovo je podstaklo Jevreje da ovu teoriju proire i uvrste i da joj daju "nauni" ton radi nekog svog cilja i radi nekog od svojih planova.5 Mi smo ranije govorili o ovom problemu kad smo se susreli sa slinim kur'anskim tekstovima u suri El-A'raf u ovom Okrilju.6 Ovdje emo odabrati nekoliko passa koji su tamo navedeni: U svakom sluaju, ovi k ur' anski tekstovi koji govore o stvaranju Adema (alejhi' s-selam) i o stvaranju ljudske vrste preteno stoje na stanovitu da se davanje ljudskih specifinosti samostalnih funkcija ovom biu odigralo zajedno sa njegovim stvaranjem. Napredak u historiji ovjeka bio je napredak u javljanju ovih osobitosti, njihovo razvijanje, uvjebavanje i sticanje velikog iskustva. Nije to bio napredak u ovjekovoj egzistenciji u smislu evolucije vrste, koji se zavrio sa ovjekom, kao to tvrdi darvinizam. Postojanje razvijenijih vrsta ivotinja koje slijedi vremenski tok - to pokazuju iskopavnja koja se temelje na teoriji o evoluciji - jeste obina pretpostavka, a nikako nepobitan princip, jer procjena starosti samih stijena u slojevima zemlje nije nita drugo do pretpostavka! Obina pretpostavka, kao to je pretpostavka i procjena starosti zvijezda na osnovu njihovog isijavanja. Nema nita to bi sprjeavalo pojavu drugih pretpostavki koje bi ovu modi:ficirale ili je promijenile! Meutim, pod pretpostavkom nepobitnog poznavanja starosti stijena, ne postoji nita to sprjeava postojanje "vrsta" ivotinja u

uzastopnim vremenskim razdobljima koej su razvijenije jedne od drugih. To se deava uslijed djelovanja prilika koje vladaju na Zemlji i faktora koji dozvoljavaju postojanje vrsta ijim ivotima odgovaraju takve prilike koje vladaju i koje im ne dozvoljavaju da dalje ive i pojavu novih vrsta koje vie odgovaraju vladajuim uvjetima ... 7 Meutim, ovo ne "iziskuje" da su jedne vrste neminovno "evoluirale" iz drugih ... Darvinova iskopavanja i ono to je dolo poslije ne mogu potvrditi vie od ovoga ... Ne mogu potvrditi, pouzdano i kategoriki, da je ova vrsta organski evoluirala iz vrste koja joj vremenski prethodi, prema svjedoanstvima kamenih slojeva koji se V. Poglavlje El-]ehudu's-selasetu u knjizi Et-Tetawwuru we's-sebatufi'l-hajati'l-beerijjeti, od Muhammeda Qutba. 6 U okrilju Kur'ana, VIII, str. 150.152. 7 Ovo je dodatak koji tamo nije spomenut.

38

nalaze u tim iskopinama, ve samo potvruju da je postojala razvijenija vrsta od one vrste koja joj vremenski prethodi... Ovo je mogue obrazloiti kao to smo to ve rekli ... Okolnosti koje su vladale na Zemlji omoguavale su postojanje ove vrste. Poto su se one promijenile, postale su pogodne za nastanak druge vrste, pa je ona nastala. To je isto tako pripomoglo da izumre vrsta koja je ivjela prije, u drugim uvjetima, pa je izumrla. Tada je dolo do nastanka ljudske vrste samostalno u vremenu za koje je Allah znao da su prilike na Zemlji omoguavale ivot, razvoj i napredak ove vrste ... Ovo je to o emu jedna grupa kur' anskih tekstova daje prednost u ljudskom nastanku. ovjekova jedinstvenost sa biolokog, fiziolokog, umnog i duhovnog aspekta, ova jedinstvenost koja je prisilila savremene darviniste a meu njih spadaju i svi ateisti da to priznaju, jeste odluujui dokaz u sferi humanistikih istraivanja nezavisnosti ljudskog postanka i njegovo nemijeanje sa drugim vrstama u organskom razvoju. * Ovaj nezavisni ovjekov nastanak koji u sebi sadri komponentu koja je dovela do nezavisne ovjekove egzistencije, komponentu daha iz Boanskog duha, ini da se pogled na ovjeka i "njegove osnovne potrebe" sutinski razlikuje od pogleda materijalistikih uenja sa svim njihovim derivatima, ekonomskim, drutvenim i politikim, i svim njihovim

sekretima u poimanjima i vrijednostima koje treba da vladaju ljudskim ivotom. Tvrdnja da je ovjek obina ivotinja koja se razvila od ivotinje jeste to to je uinilo da marksistika reklama razglasi da osnovne ovjekove potrebe jesu hrana, pie, stan i seks! Ovo su, stvarno, osnovne potrebe ivotinje! ovjek ne moe biti u mizernijem poloaju nego to jeste prema ovom pogledu! Odatle se skrnave sva njegova prava koja proizilaze iz njegove izdvojenosti od ivotinje po njegovim ljudskim osobitostima ... Skrnave se njegova prava na vjersko uvjerenje, skrnave se njegova prava na slobodu miljenja i vjerovanja. Skrnave se njegova prava izbora vrste posla i mjesta stanovanja. Skrnave se njegova prava kritike vladajueg sistema i njegovih idejnih i doktrinalnih principa. tavie, skrnave se njegova prava kritike postupaka "partije" i onih koji su manji od partije, poput vlastodraca u tim omraenim sistemima koji ljude skupljaju u stado i vode ih poput ivotinje, jer ovi ljudi, shodno materijalistikoj filozofiji, nisu nita drugo do vrsta ivotinje koja je nastala od ivotinje! Zatim, svu tu nesreu nazivaju "naunim socijalizmom"!

39

to se tie islamskog pogleda na ovjeka - a on poiva na temelju ovjekove izdvojenosti u ljudskim osobitostima, pored toga to se ovjek pridruuje ivotinji u organskom sastavu -, taj pogled od prvog trenutka smatra da su osnovne ovjekove potrebe razliite i vie u odnosu na potrebe ivotinje. Stoga, hrana, pie, stan i seks nisu sve njegove osnovne potrebe. Potrebe uma i due, koje su izvan toga, nisu drugorazredne potrebe! ... Vjerovanje, sloboda misli, volje i izbora su osnovne potrebe kao hrana, pie, stan i seks ... One su, zapravo, vie od njih po vrijednosti, jer su to vie potrebe ovjeka koje nema ivotinja. Zapravo, to su potrebe povezane sa njegovim osobitostima koje odreuju njegovu ljudskost. I ijim se skrnavljenjem skrnavi njegova ljudskost! Stoga nije dozvoljeno da se u islamskom sistemu skrnavi sloboda vjerovanja, miljenja i izbora u interesu "proizvodnje" i osiguravanja hrane, pia, stana i seksa ljudima! Kao to nije dozvoljeno da se skrnave moralne vrijednosti - kako ih Allah propisuje ovjeku, a ne kako ih propisuje obiaj, sredina i ekonomija - zarad osiguranja tih animalnih potreba ... To su posve dva razliita pogleda na vrednovanje "ovjeka" i "njegove osnovne potrebe" ... Stoga je te poglede uope nemogue objediniti u jednom sistemu! Pa, ili islam, ili materijalistika uenja sa svim prljavim sekretima koje ona lue ... Meu kojima je i ono to se tamo imenuje "naunim socijalizmom", koji nije nita drugo do prljav sekret koji lui beznaajna i kukavna materija ovjeka koga je Allah uinio dostojanstvenim. * Trajna borba izmeu ejtana i ovjeka na ovoj Zemlji koncentrirana je na zavoenje ovjeka od strane ejtana, njegovo udaljavanje od

Allahovog programa i pridobijanje za neke druge programe. Koncentrirana je na zavoenje ovjeka da napusti oboavanje Allaha zapravo da napusti pokornost Njemu u svemu onome to je On propisao u pogledu vjerovanja i poimanja, u pogledu obreda i obrednih obaveza, u pogledu eriatskog prava i sistema - jer nad onima koji se pokoravaju jedino Njemu - odnosno oboavaju samo Njega - ejtan nema nikakve vlasti ... Ali, ti, doista, nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojima.' (1 7/65) . . . Raspue izmeu pravca u Dennet koji je obean bogobojaznima, i pravca u Dehennem koji je obean zalutalima jeste pokoravanje jedino Allahu - koje Kur'an uvijek izraava i bad etom - ili slijeenje ejtan ovih uljepavanja izlaska iz ove pokornosti.

40

ejtan lino nije negirao postojanje Uzvienog Allaha niti Njegove atribute ... Odnosno, on nije bio nevjernik u Allaha sa aspekta vjerovanja, ve ono to je on uradio jeste da je iziao iz pokornosti Allahu ... Ovo je to to ga je uvelo u Dehennem, njega i njegove zavedene sljedbenike. Pokoravanje jedino Allahu jeste bit islama. Nema vrijednosti od islama iji se sljedbenici pokoravaju nekom drugom, mimo Allaha, u nekom od propisa. Svejedno je da li se taj propis odnosio na vjerovanje i poimanje, obrede i obredoslovlje ili eriatske propise i zakone; ili pak na vrijednosti i mjerila, sve je to isto. Pokoravanje u tome Allahu jeste islam, a pokoravanje u tome nekom drugom, mimo Allahu, jeste dahilijjet koji ide uz ejtana. Ova pokornost se ne moe parati i dijeliti na vjerovanje i obrede zapostavljajui sistem i zakonodavstvo. Pokoravanje Allahu je cjelina koja se ne dijeli i ne para. To je ibadet Allahu u svom jezikom i svom terminolokom znaenju podjednako. Oko njega se odvija trajna borba izmedu ovjeka i ejtana! * Na kraju, zastanimo pred duboko iskrenim osvrtom u rijeima Uzvienog o bogobojaznima: Oni koji su se Allaha bojali i onoga to im je zabranjeno klonili, oni e u dennetskim baama pored izvora biti (15/45). Udite u njih sigurni, straha osloboeni!" (15/46). I Mi emo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni e kao braa na divanima jedni prema drugima sjedjeti, f15/47J, tu ih umor nee doticati, oni odatle nikada nee izvedeni biti 05!4BJ. Ova vjera ne pokuava promijeniti prirodu ljudi na ovoj Zemlji, niti da

ih transformira u druga stvorenja. Zato im i priznaje da je u drugim ljudima bilo zlobe na ovom svijetu i daje ova priroda njihove ljudske dimenzije koju vjerovanje i islam ne mogu iz korijena istisnuti, ve je samo lijee da bi otupili njenu otricu i da bi se s njom uzdigao i okrenuo prema ljubavi uime Allaha i mrnji uime Allaha - a je li iman ita drugo do ljubav i mrnja? Medutim, oni su u Dennetu - njihova ljudska dimenzija je dostigla svoj krajnji uspon i istovremeno odigrala svoju ulogu na ovom svijetu - iupan je korijen mrnje iz njihovih grudi i oni su samo ista i voljena braa ...

41

Ovo je stupanj stanovnika Denneta ... Pa ko nae da ovaj stupanj preovladava u njemu, neka se obraduje to je on od njegovih stanovnika, jer dok je tako - on je vjernik, a ovo je uvjet bez koga nema ni djela ...

42

Kai robovima Mojim da sam ]a, zaista, Onaj koji prata i da sam milostiv, 05149J ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna! 05/50J. I obavijesti ih o gostima lbrhimovim, - 05/5V kada su mu uli i rekli: ((Mir!" - on je rekao: "Mi smo se vas uplaili" (15/52) . ((Ne plai sef" - rekoe -, "donosimo ti radosnu vijest, uena sina e imati" 05/53J. 'Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala ?" ree on -, "ime me radujete?" 05/54). ((Donosimo ti radosnu vijest koja e se doista obistiniti" - rekoe oni -, "zato nadu ne gubi!" 05/55). "Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" - ree on (15/56J i upita: ta vi hoete, o izaslanici?" 05/57). "Mi smo poslani narodu nevjernikom" - rekoe - 05/5BJ , "samo emo svu Lutovu eljad spasiti, 05/59J osim ene njegove, ona e, odluili smo, sa ostalima kaznu iskusiti"

(15/60) . I kad izaslanici dooe Lutu, 05/61J on ree: "Vi ste, doista, ljudi neznani!" (15/62). "Ner - rekoe oni. "Donosimo ti ono u to ovi stalno sumnjaju, 05/63J

43

donosimo ti ono to 6e se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo (15/64). Izvedi eljad svoju u gluho doba noi, a ti budi na zaelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvre, ve produite u pravcu kuda vam se nareuje!" (16/66). I Mi smo mu objavili ono to e se zbiti: da e oni, svi do posljednjeg, u svitanje uniteni biti (15/66). U to dooe stanovnici grada, veseli (15/67). "Ovo su gosti moji" - ree on - "pa me ne sramotite, (15/68). i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!" (15/69). zar ti nismo zabranili da ikoga prima?" - povikae oni (15/70). o ve hoete neto da inite, eto keri mojih!ree on (15/7V. A ivota mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali (15/72). I njih je zadesio straan glas kad je Sunce izlazilo, (15/73) i Mi smo uinili da ono to je bilo gore bude dolje, i na njih smo kao kiu grumenje od skamenjene gline sruili, (15/74) to su, zaista, pouke za one koji posmatraju, (15/75) on je pored puta, i sada postoji; (15/76) to je doista pouka za one koji vjeruju (15/77). A i stanovnici Ejke su bili nevjernici (15/78) pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi (15/79). I stanovnici Hidra su poslanike lanim smatrali (15/80J

a Mi smo im dokaze Nae bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli (15/81). Oni su kue u brdima klesali, vjerujui da su bezbjedni, (15/82) pa i njih u svitanje straan glas zadesi 05/83J i ne bijae im ni od kakve koristi onqto su bili stekli (15/84).

44

Ova cjelina sadri primjere Allahove milosti i kazne predstavljene u kazivanju o Ibrahimu i donoenju njemu radosne vijesti da e imati uena sina, uprkos tome to ga je starost ophrvala, predstavljene u kazivanju o Lutu, njegovom spasenju i spasenju njegove eljadi izuzev njegove ene koja je pripadala nevjernikom narodu te u kazivanju o stanovnicima Ejke i stanovnicima Hidra i o bolnoj kazni koja ih je zadesila. Ova kazivanja se navode poslije uvoda: Kai robovima Mojim da sam ja, zaista, Onaj koji prata i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna! <15/49-00J. Neka od ovih kazivanja dolaze kao potvrda vijesti o milosti, a neka kao potvrda vijesti o kazni... Ona se isto tako vraaju na poetak sure potvrujui upozorenje i prijetnju koja je tamo navedena: Pusti ih neka jedu i naslauju se, i neka ih zavara nada, - znae oni! A Mi smo unitavali gradove samo u odreeno vrijeme, nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti konac svoj 05/:MJ ... Ovo su primjeri unitenih gradova, poslije upozorenja i prijetnje, koje je zadesila kazna nakon isteka roka ... Ova kazivanja isto tako potvruju ono to je dolo na poetku ove sure u vezi sa melekima kada budu poslani: Oni govore: "Ej, ti kome se Kur'an objavljuje, ti si, uistinu, lud! Zato nam meleke ne dovede, ako je istina to govori!" Mi meleke aljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da ekaju (15/6-SJ.

Ova sura ini jednu skladnu cjelinu iji se dijelovi meusobno podupiru, iako je poznato da sure nisu objavljivane u cijelosti osim u rijetkim sluajevima i da ajeti objavljeni u njima nisu objavljivani uzastopno i onim redom kako su zapi.sani u Mushafu. Medutim, poredak ovih ajeta u surama je utvden Objavom, pa je neophodno da u ovakvom njihovom redoslijedu ima neka mudrost. Nama su se do sada otkrili neki aspekti ove mudrosti u surama koje smo izloili, kao to su vrstina grade sura, jedinstvo ambijenta i znaenja u svakoj suri... Znanje poslije toga pripada Allahu, a ovo to mi radimo je vlastito nastojanje. Allah najbolje pomae da se stigne do istine. Kai robovima Mojim da sam ja, zaista, Onaj koji prata i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna! 05/49-00J.

45

Ova zapovijed dolazi Poslaniku (alejhi' s-selam) poslije spominjanja kazne zalutalima i nagrade bogobojaznima u kontekstu sure, a povod za to meu njima je oit u kontekstu. Allah daje prednost vijesti o oprostu i milosti nad vijeu o kazni, shodno principu s kojim je zadovoljna Njegova volja. On je Sebi propisao da bude milostiv. Kazna se katkad spominje sama ili se stavlja naprijed u tekstu radi posebne mudrosti, koja zahtijeva da se posebno spomene ili da se stavi naprijed. Zatim dolazi kazivanje o Ibrahimu sa melekima izaslanicima poslanim Uttovom narodu ... Ova serija iz kazivanja o Ibrahimu i kazivanja o Lutu navedena je na mnogim mjestima na razliite naine koji odgovaraju kontekstu u kome su navedene, dok je kazivanje o Lutu navoena samo na drugim mjestima. Jedna serija kazivanja o LOtu prola je u suri El-A' raf, a jedna serija kazivanja o Ibrahimu i Lutu u suri Hud. U prvoj seriji kazivanje sadri Lutovu osudu razvrata koji je inio njegov narod, odgovor njegovog naroda na to: Istjerajte ih iz grada vaeg, oni su ljudi - istunci! (7/82J, spasenje Lutovo i spasenje njegove porodice izuzev njegove ene koja je ostala sa onima koji su iskusili kaznu. Tu se ne spominje dolazak meleka Lutu i urota njegovog naroda protiv njih . . U drugoj suri dolo je kazivanje o . melekima sa Ibrahimom i Lutom, uz razliku u metodu izlaganja. Tamo je opirno iznesen dio koji se tie Ibrahima, njegova primanja radosne vijesti dok je njegova ena stajala tu, i njegovo raspravljanje sa melekima o Lutu i njegovom narodu. To je ono to nije spomenuto ovdje. Takoer se razlikuje redoslijed dogaaja u dijelu koji se odnosi na Luta u objema

surama. U suri Hud nije otkrivena priroda meleka sve dok njegov narod nije pohrlio njemu, a on ih moli da ostave njegove goste na miru, meutim, oni to ne prihvaaju i on se zbog njih naao u neprilici, davi svoju izjavu punu saaljenja: Ah, da ja samo imam mo, ili da se mogu osloniti na nekog snanog! OI/80J. Ovdje je, meutim, kontekst to stavio naprijed i otkrio prirodu meleka od prvog trenutka, a pomakao unazad govor o narodu i njihovu zavjeru protiv LOtovih gostiju, jer ono to se hoe ovdje nije kazivanje onim redom kako se ta dogodilo, ve potvrda prijetnje i injenice da kad meleki dolaze, onda se narodu ne daje vremena niti im se kazna odgaa: I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim, - kada su mu uli i rekli: "Mir!" - on je rekao: "Mi smo se vas uplaili. " ((Ne plai sef" - rekoe -, ((donosimo ti radosnu vijest, uena sina e imati. " ((Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?"' - ree on -, ime me radujete?" 'Vonosimo ti radosnu vijest koja e se doista obistiniti" - rekoe oni -, ((zato nadu ne gubi!"

46

{(Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli" ree on 05/51-66J Oni su rekli: ''Mir", a on je odgovorio: "Mi smo se vas uplaili" ... Ovdje nije spomenut povod njegovih rijei, niti je spomenuto da im je on tada donio peeno tele: A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiu, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih OI/70J kao to je navedeno u suri Hud. To je stoga to je mjesto ovdje mjesto potvrivanja milosti o kojoj Allah obavjetava Svoje robove jezikom Svoga poslanika, a ne mjesto iscrpnog kazivanja o Ibrahimu: {(Ne plai ser - rekoe -, ((donosimo ti radosnu vijest, uena sina e imati"' 05/53J. Tako su oni pourili da mu oni saope radosnu vijest kao to je i kontekst s njom pourio bez pojedinanih i opirnih navoenja. Isto tako se ovdje potvruje Ibra.himov odgovor, a ne ulazi njegova ena i njen razgovor u ovu seriju: Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala ?"' ree on -, ((ime me radujete?"' 05!54J. Ibra.him je u poetku drao nevjerovatnim da dobije sina jer ga je starost ophrvala (a i njegova ena je bila stara i nerotkinja, kako je reeno na drugom mjestu) . Meleki su mu vratili uvjerenje: 11Jonosimo ti radosnu vijest koja e se doista obistiniti" - rekoe oni -, zato nadu ne gubi!" (15/SSJ tj. ne budi od onih koji oajavaju. Ibrahim se brzo povratio i odbio od

sebe pomisao da gubi nadu u Allahovu milost: ((Nadu u milost GosPodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli"' - ree on (15/56J. Rije rahmet - milost istaknuta je u Ibrahimovom govoru, to je u skladu sa predgovorom u kontekstu ovog kazivanja. S njom je, zapravo, istaknuta jedna univerzalna injenica, a to je da nadu u Allahovu milost gube samo oni koji su zabludjeli, zalutali sa Allahovog Puta, koji ne osjeaju miris Njegovog duha, ne opaaju Njegovu milost, ne primjeuju Njegovu dobrodunost, dobroinstvo i brigu. to se tie srca koje je namirisana imanom i koje je povezano sa Milostivim, ono ne oajava i ne gubi nadu bez obzira na tekoe koje ga okruuju, bez obzira koliko crno

47

stanje okolo njega bilo, koliko se nebo naoblailo i prekrilo oblacima i koliko nada bila daleko u prisutnom mraku ... Allahova milost je blizu srcima vjernika koji su na Pravom Putu. Allahova mo daje uzroke kao to daje i rezultate. Ovdje, kad je IbrAhim postao siguran u meleke, kad je vratio samopouzdanje i kad se uvjerio u radosnu vijest - uzeo se raspitivati za povod i cilj njihova dolaska: i upita: ta vi hoete, o izaslanici?" "Mi smo poslani narodu nevjernikom rekoe -, "samo emo svu Lutovu eljad spasiti, osim ene njegove, ona e, odluili smo, sa ostalima kaznu iskusiti"' <15/57-60). B Kontekst ovdje ne izlae IbrAhimovu polemiku o Lutu i njegovom narodu kao to ju je izloio u suri Hud. Zapravo, meleki mu dostavljaju cijelu vijest koja potvruje Allahovu milost prema Lutu i njegovoj porodici, a kanjavanje njegove ene i naroda. Time zavrava njihova uloga sa IbrAhimom i oni kreu svojim poslom sa Lutovim narodom ... I kad izaslanici dodoe Lutu, on ree: "Vi ste, doista, ljudi neznanW "Ne!" - rekoe oni. Donosimo ti ono u to ovi stalno sumnjaju, donosimo ti ono to e se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo. Izvedi eljad svoju u gluho doba noi, a ti budi na zaelju njihovu, i neka se niko od vas ne osvre, ve produite u pravcu kuda vam se nareuje!" I Mi smo mu objavili ono to e se zbiti: da e oni, svi do posljednjeg, u svitanje uniteni biti (15/61-06).

Ovako kontekst uri da ih predstavi Lutu i obavijesti ga da su oni meleki, donosei mu ono u to je njegov narod sumnjao, a to je da e biti kanjeni zbog svojih grijeha i da e biti uniteni za kaznu to ine razvratna djela, kao potvrdu Allahovog kanjavanja i potvrdu dogaanja kazne onda kada dolaze meleki bez odgaanja. On ree: 'Vi ste, doista, ljudi neznanir <15/62) ... Izrekao je ovo osjeajui tekou u dui zbog njih. On je poznavao svoj narod i znao je ta e oni pokuati sa ovim njegovim gostima. I on je medu svojim narodom stranac, a oni su grijenici i razvratnici... Vi ste, zbilja, neznani ljudi - kad dolazite u ovaj grad iji su stanovnici poznati po onome ta rade sa vama slinima kada dodu! ona e ostati sa narodom da doivi njihovu sudbinu. Korijen ove rijei dolazi od gubre, a znai ostatak mlijeka u vimenu.

48

{'Ne!" - rekoe oni. Donosimo ti ono u to ovi stalno sumnjaju, donosimo ti ono to e se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo (15/6364) . . . Sve ove potvrdne estice odslikavaju nam Lutov nemir i nevolju. On se koleba izmedu obaveze prema svojim gostima i svoje slabosti da ih zatiti od svog naroda. Zato mu dolazi potvrda za potvrdom da bi mu ulile smirenje prije nego to mu izda smjernice i direktive: Izvedi eljad svoju u gluho doba noi, a ti budi na zaelju njihovu, i nekq se niko od vas ne osvre, ve produite u pravcu kuda vam se nareuje!" (15/65) . .. Es-sura je putovanje nou, a kit'un mine1-lejli je dio noi. Lutu je bilo nareeno da krene sa svojom familijom nou, prije svitanja, da on bude na zaelju, kako bi ih pratio, da ne pusti nikog da zastaje, oklijeva i osvre se unazad prema kuama, po obiaju muhadira i izbjeglica koje vue elja za boravitima koja su ostavili za sobom, pa se osvru i oklijevaju. Rok im je bilo svitanje, a svitanje je bilo blizu. I Mi smo mu objavili ono to e se zbiti: da e oni, svi do posljednjeg, u svitanje uniteni biti (15/66) . . . Mi smo ga upoznali sa tom tekom stvari, a to j e d a e i posljednji iz ovog naroda biti uniteni u svitanje. Pa ako budu uniteni oni posljednji, onda e i oni prvi pogotovo biti uniteni. Izraz na ovaj nain samo bolje odslikava totalni kraj koji nee ostaviti nikog. Zato se mora biti oprezno i budno kako ne bi niko izostao niti se okretao, pa da ga zadesi ono to e zadesiti zaostale stanovnike grada.

Kontekst je ovaj dogaaj iz kazivanja premjestio naprijed, jer on najvie odgovara predmetu ove sure. Zatim je dovrio ono to se desilo sa LOtovim narodom prije toga. Naime, oni su jedan od drugoga uli da u LOtovoj kui imaju neki mladii, kao jutro lijepih lica pa su se obveselili da e tamo biti lova: U to dooe stanovnici grada, veseli (15/67) . .. Ovakav izraz samo otkriva stepen gnusnosti i odvratnosti do koje je bio doao Lutov narod u prljavtini i grijeenju u nastranom i bolesnom razvratu. Otkriva ovo u prizoru stanovnika grada koji dolaze grupno veselei se to su nali mladie na koje e otvoreno i javno navaliti. Ova sramotna otvorenost u traenju ovog zabranjenog djela ono je vie od toga

49

- jeste odvratna stvar; mata skoro ne moe pojmiti njeno deavanje da se nije desila. Katkad bolesna osoba moe biti nastrana, meutim, ona prikriva svoju nastran ost i krije svoju bolest nastojei da ostvari svoj prljavi uitak u tajnosti, stidei se da to ljudi ne saznaju. Zdrava priroda krije ovaj uitak kad je on i prirodan, tavie, kad je on i zakonit. Pojedine vrste ivotinja to isto kriju... Dok ti nesretni ljudi otvoreno to izraavaju, skupljaju se u grupu radi njegovog zadovoljenja. Vesele se zajedniki i oblizuju se! To je besprimjeran nain moralnog pada! to se tie Luta, on je stajao potiten pokuavajui da odbrani svoje goste i svoju ast. Stajao je izazivajui u njima ljudski ponos i pobuujui svijest o strahu od Allaha. On je znao da se oni ne boje Allaha i znao je da ove odroene i potonule due nemaju ponosa ni ljudskih osjeaja koja se mogu raspiriti. Meutim, u nevolji i potekoi on pokuava ono to moe: "Ovo su gosti moji" - ree on - ''Pa me ne sramotite, i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!" 05/68J. Umjesto da ovo izazove ostatke ljudskosti i stida u njihovim duama, oni se uznose i prekoravaju Luta to ugouje bilo koga od mukaraca, pa kao da je on prijestupnik i grijenik koji im je stvorio uvjete za grijeh i koji ih je gurnuo u grijeh pa mu oni ne mogu odoljeti! ' zar ti nismo zabranili da ikoga prima?" - povikae oni 05/70J. Lut ide dalje u svom pokuaju stavljajui im do znanja da svoju prirodu pravilno usmjere prema drugom spolu. Da je usmjere prema enama koje je Allah uinio mjestom ove duboke pobude u sistemu ivota, da od toga bude potomstvo koje e produiti ivot. Allah je dao da odazivanje ovoj pobudi sa enama bude mjesto pravog i ugodnog uitka za

oba spola - u prirodnim situacijama - kako bi to bila garancija produetka ivota, motivirano dubokom linom eljom ... Tako Lut ide u tom svom nastojanju: 'o ve hoete neto da inite, eto keri mojih!"ree on 05/71J. Poslanik Lut ne nudi svoje keri ovim grijenicima da ih se dokopaju bludniki, ve im ukazuje na prirodni nain kojim se zadovooljava zdrava ljudska priroda kako bi je u njima probudio. On zna, ako bi se oni vratili ovoj prirodi, nee traiti ni ena na nezakonit nain. Ovo je, dakle, puki zov zdrave prirode u njima ne bi li se probudili na ovu ponudu od koje oni okreu glavu.

50

Dok je ovaj prizor ovako izloen, narod, dakle, u svojoj bolesnoj ei raduje se i oblizuje, a LOt ih odbija izazivajui u njima ponos, raspirujui osjeaj i pokreui motive zdrave ljudske prirode u njima, dok oni u stanju bolesne ei jure i navaljuju ... Dok je odvratni prizor izloen na ovaj provokativni nain, kontekst pravi obrt i obraa se onima koji prisustvuju toj sceni, na nain kako to ine Arapi u svom govoru, obraa se zakletvom: A ivota mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali (15/72) . .. Na ovaj nain on odslikava njihovo trajno karakterno stanje od koga nema nade da ozdrave i da uju zov ponosa, bogobojaznosti i zdrave prirode ... Zatim dolazi kraj. Nad njima se ispunjava Allahova rije: Mi meleke aljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da ekaju 05/BJ. I mi smo najednom pred prizorom unitenja, razaranja, propasti i iskorjenjivanja, to je u skladu sa tim izvrnutim prirodama: I njih je zadesio straan glas kad je Sunce izlazilo, i Mi smo uinili da ono to je bilo gore bude dolje, i na njih smo kao kiu grumenje od skamenjene gline sruili, os/7374). Lutove gradove unitilo je neto slino zemljotresima i vulkanima koji su katkad praeni propadanjem u zemlju, razbacivanjem kamenja i blata na sve strane i tonjenjem itavih gradova koji nestanu pod zemljom. Prenosi se da je sadanje Mrtvo more nastalo poslije ovog dogaaja, nakon propadanja Gomore i Sodome u zemlju, nakon tonjenja tog lokaliteta i

njegovog ispunjavanja vodom. Medutim, mi ne objanjavamo da je to to se njima desilo bio prolazan zemljotres ili vulkan koji se deava u svakom vremenu... Program vjerovanja koji imamo na umu u ovom Okrilju iskljuuje posve ovaj pokuaj objanjenja! Mi posigurno znamo da se sve kosmike pojave odvijaju prema Allahovom zakonu koji je On pohranio u ovaj Kosmos. Medutim, svaka pojava i svaki dogaaj u ovom Kosmosu ne dogaa se ni po kakvom determinizmu ve po posebnom odreenju za to, bez ikakve kontradiktornosti izmedu stabilnosti zakona i odvijanja Volje prema posebnom odreenju za svaki dogaaj ... Isto tako mi zasigurno znamo da Uzvieni Allah u odredenim situacijama preduzima konkretna odreenja

51

po konkretnim dogaajima radi odredenog cilja. Zato nije nuno da je to to je unitilo Ltitova naselja bio obian zemljotres ili vulkan, jer Allah moe da im poalje ta hoe, u vrijeme koje hoe, pa biva ono to On hoe, shodno onom to hoe... Ovo je program vjerovanja u tumaenju nadnaravnosti svih poslanika ... L1itovi gradovi lee na putu izmeu Hidaza i ama kojim prolaze ljudi. To su pouke za one koji promatraju, razmiljaju i nalaze pouku u sudbinama naroda koji su iskusili kaznu, iako dokazi koriste samo vjernikim i otvorenim srcima, srcima koja su spremna da prime pouku, razmiljaju i uvjere se: To su, zaista, pouke za one koji posmatraju, on je pored puta, 9 i sada postoji; to je doista pouka za one koji vjeruju (15/75-m. Ovako se prijetnja obistinila, a dolazak meleka bio je najava Allahove kazne koja se ne moe odbiti, odloiti ni odgoditi. Takvo je isto stanje bilo sa uajbovim narodom - ashabu'l-EjkelO i sa Sa.lihovim narodom - stanovnicima Hidra: A i stanovnici Ejke su bili nevjernici pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi. I stanovnici Hidra su poslanike lanim smatrali a Mi smo im dokaze Nae bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli. Oni su kue u brdima klesali, vjerujui da su bezbjedni, pa i njih u svitanje straan glas zadesi i ne bijae im ni od kakve koristi ono to su bili stekli (16/78-84). Kur'an je opirno iznio kazivanje o uajbu i njegovom narodu,

stanovnicima Medjena i stanovnicima Ejke, na drugim mjestima. Medutim, ovdje ukazuje na njihovo nevjerovanje i na njihovu propast, potvrujui vijest o kazni, u ovoj seriji, i o propasti gradova poslije isteka odredenog roka spomenutog na poetku sure. Medjen i Ejka su bili blizu Lutovih gradova. Aluzija koja se navodi ovdje: I oba su pored puta vidljivi (16/79> moe da znai Medjen i Ejku, jer su oni na poznatom, to postojeem putu, a moe da znai maloprije spomenuti Lutov i Suajbov grad. Taj put jo uvijek postoji i nije propao. lO Vlasnica kronjatih stabala, kojima je uajb poslat kao i stanovnicima Medjena.

52

Spomenuo ih je zajedno jer su oni na jednom putu izmedu Hidaza i ama. Postojanje propalih gradova na prometnom putu jo uvijek potie na pouku. To je prisutni svjedok koga vidi svako ko prolazi. ivot oko njih tee a oni stoje kao da nikad nisu bili naseljeni. ivot im ne pridcije vanosti i on ide svojim putem! Stanovnici Hidra su Srulhov narod. Hidr lei izmedu Hidaza i ama u niziji Vadi' l-kura. On je vidljiv i dan-danas. Oni su ga klesali u brdima u ta davna vremena, to upuuje na njihovu mo, snagu i kulturu. A stanovnici Hidra su poslanike lanim smatrali (15/80) Oni su smatrali lanim samo svoga poslanika Saliha, medutim, Sa.lih nije bio nita drugo do predstavnik svih poslanika, pa, poto ga je njegov narod smatrao lanim, reeno je da su oni sve poslanike smatrali lanim, zbog objedinjavanja poslanstva, poslanika i nevjernika u svim historijskim epohama i na svim stranama zemlje, bez razlike na vrijeme, mjesto, ljude i narode. A Mi smo im dokaze Nae bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli (15/8V . Sa.lihov dokaz bila je deva. Medutim, znakova u ovom Kosmosu ima mnogo, znakova u samim ljudima ima mnogo i svi su oni izloeni pogledima i mislima. Nije nadnaravnost koji im je donio Sa.lih bio jedini dokaz koji im je Allah poslao. Oni su okrenuli glave od svih Allahovih dokaza, oni za njih nisu otvorili svoje oi ni srca, oni ih nisu osjetili svojim

umom niti naslutili svojom svijeu i savjeu. Oni su kue u brdima klesali, vjerujui da su bezbjedni, pa i njih u svitanje straan glas zadesi i ne bijae im ni od kakve koristi ono to su bili stekli (15/82-84). Ovaj munjeviti tren izmedu sigurnosti u utvrdenim kulama u kamenitim stijenama do stranog glasa koji ih je zadesio ne ostavljajui nita to su sabirali, sticati, gradili i klesali, nita to bi im bilo od koristi i to bi otklonilo trenutnu propast, ovaj tren: snano dotie ljudsko srce. Nema ljudi koji se mogu osjeati sigurnijim od ljudi ije su kue uklesane u tvrda brda. Nema vremena u kome se ljudi mogu osjeati sigurnijim od mirnog jutra kad sunce izlazi . Ali, evo, ovaj Sa.lihov narod strani glas .. zadesi u svitanje u njihovim utvrdenim kuama za koje su vjerovali da su u njima sigurni. Medutim, sve nestaje, svaka zatita je uzaludna, svako utvrenje je slabo ... Nita od ovoga ne moe zatititi od stranog glasa, a to

53

je snaan vjetar ili grom koji ih stie i unitava u unutranjosti vrste stijene. Ovako zavravaju te brze serije kazivanja u ovoj suri potvrujui Allahov zakon o kanjavanju nevjernika kad istekne propisani rok. Kraj ovog dijela potpuno je u skladu sa prethodna tri dijela o ostvarenju Allahovog zakona koji ne izostaje niti odstupa. Mi smo nebesa i Zemlju i ono izmedu njih mudro stvorili. as oivljenja e zacijelo doi, zato ti velikoduno oprosti, 05/BSJ. Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznajui. 05/86J. Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an velianstveni ti objavljujemo. (15/87).

Ne pruaj poglede svoje na ono to Mi dajemo na uivanje nekim od njih i ne budi tuan zbog njih, a prema vjernicima blag budi os/88J i reci: 'Ja samo javno opominjem!" 05!89J kao to smo i sljedbenike Knjige opomenuli, (15/90J one koji Kur'an na dijelove dijele 05191). I Tako Mi Gospodara tvoga, njih emo sve na odgovornost pozvati (15/92)

54

za ono to su radili! (15/93). Ti javno ispovijedaj ono to ti se nareuje i mnogoboaca se okani, (l.';j94) Mi emo te osloboditi onih koji se rugaju, (15/95) I koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znae oni! 05/96). Mi dobro znamo da ti je teko u dui zbog onoga to oni govore, (15/97) zato veliaj Gospodara svoga i hvali Ga, i seddu obavljaj, os/9B) i sve dok si iv, Gospodaru svome se klanjaj! 05/99). To su univerzalni zakoni koji ne izostaju i koji vladaju Kosmosom i ivotom, koji vladaju ljudskim zajednicama i poslanstvima, koji vladaju Uputom i zabludom, koji vladaju sudbinama, polaganjem rauna, nagradom i kaznom. Svaki dio ove sure zavrava potvrivanjem jednog od zakona ili iznoenjem primjera u raznim ovim sferama... Ti zakoni su svjedok mudrosti koja se krije u svakom od Allahovih stvorenja i svjedok izvorne istine na kojoj poiva priroda ovih stvorenja. Stoga kontekst na kraju sure donosi manifest velike Istine koja se oituje u prirodi stvaranja nebesa i zemlje i onoga to je medu njima; prirodi asa oivljenja koji e, bez sumnje, doi; prirodi misije koju nosi Poslanik (alejhi' s-selam) i koju su nosili poslanici prije njega. Kontekst ih okuplja sve u okviru velike Istine koja ih povezuje, koja se u njima ogleda, koja ukazuje na to da je ta Istina uesnik u stvaranju i da potie od Allaha koji je Stvoritelj ove egzistencije: Gospodar tvoj stvara sve i On je sveznajui (15/86) Ali, neka velika Istina ide svojim putem, neka misija oslonjena na

veliku Istinu ide svojim putem i neka misionar koji poziva Istini ide ne osvrui se na mnogoboce koji se rugaju: Ti javno ispovijedaj ono to ti se nareuje i mnogoboaca se okani, (15/94) jer i Allahov zakon ide svojim putem i on nee izostati. Velika Istina je iza njega zaodjenuta misijom, asom oivljenja, stvaranjem nebesa i Zemlje i svim to je u bitku koji je proiziao iz Onoga koji sve stvara i koji sve zna ... To je krupan zaokret kojim zavrava sura, zaokret i pogled na veliku Istinu na kojoj poiva ovaj bitak ...

55

Mi smo nebesa i Zemlju i ono izmedu njih mudro stvorili. as oivljenja e zacijelo doi, zato ti velikoduno oprosti, os;ssJ. Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznajui (15/86). Ovaj osvrt koji potvruje Istinu i Mudrost na kojoj poivaju nebesa i Zemlja i pomou koje su oni i ono to je meu njima stvoreno, jeste osvrt koji ukazuje na veliinu oznake, dubinu znaenja i neobinost izraza. Pa na ta to upuuju ove rijei: Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je izmedu njih mudro stvorili (15/85) ? One inspiriu na to da je Istina i Mudrost duboko u planu ovog bitka; duboko u njegovom stvaranju, duboko u njegovom upravljanju i duboko u sudbini ovog bitka i onoga to je u njemu i onih to su u njemu ... Duboko u planu ovog bitka, jer on nije stvoren uzalud, nije stvoren nasumice i nije se u njegov izvorni plan umijeala prijevara, falsifikat ni neistina. Neistina je njemu akcidentalna pojava, a nije elementarni inilac njegovog plana. Duboko u njegovom stvaranju, jer su osnova njegovog stvaranja elementi iz kojih se sastoji istina, a ne obmana ili prijevara. Zakoni koji vladaju ovim elementima i koji ih sjedinjuju sa istinom koja se ne moe uzdrmati, pokolebati niti zamijeniti, niti za nju moe prionuti kakva strast, nepotpunost ili razliitost. Duboko u njegovom upravljanju, jer se njima mudro upravlja i raspolae, shodno ispravnim i pravednim zakonima koji ne slijede strast ni hir, ve slijede istinu i pravdu. Duboko u njegovoj sudbini, jer svaki rezultat uinak je tih vrstih i

pravednih zakona. Svaka promjena koja se dogaa na nebesima i Zemlji i onome to je izmeu njih odvija se mudro i radi Istine, svaka dodijeljena nagrada i odreena kazna slijedi Allahov zakon koji je nepopustljiv. Odavde se i dovodi u vezu istina s kojom je Allah stvorio nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih sa asom oivljenja koji e, bez sumnje, doi. On e zacijelo doi, on nee izostati. On je dio istine pomou koje je uspostavljen bitak. On je sam po sebi suta istina koja e doi da istinu utvrdi. Zato ti velikoduno oprosti (I5/85J i ne okupiraj svoje srce gnjevom i mrnjom, jer e istina pobijediti.

56

Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznajui (15/86) . . On je Onaj ko je . stvorio i On zna ta je stvorio i koga je stvorio. Sve stvoreno Njegova je kreacija, zato istina mora biti ukorijenjena u njemu, i svaka stvar u njemu mora zavriti u istini od koje je stvaranje i poelo i na kojoj je uspostavljeno. Ona je u njemu izvorna, a sve drugo je prolazna neistina i la koja e otii, tako da nee ostati nita osim ta velika, univerzalna istina - stabilna i trajna u svijesti bitka. Sa ovom velikom istinom povezano je to poslanstvo sa kojim je doao Poslanik, a to je Kur'an kojeg je on primio: Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur'an velianstveni ti objavljujemo (15/87). Izraz mesani - ajeti koji se ponavljaju, najvjerovatnije se pod njim misli na sedam ajeta sure El-Fatiha - kao to je navedeno u hadisu - jer se oni ponavljaju u namazu ili se njima hvali i velia Allah.ll Velianstveni Kur'an je, prema ovome, ostali dio Kur'ana. Vano je da povezivanje ovog teksta sa dokazima koji lee u mudrom stvaranju nebesa i Zemlje i onoga izmeu njih i sa asom oivljenja koji e, nesumnjivo, doi govori o vezi ovog Kur'ana i izvorne istine na kojoj poiva bitak i na kojoj se zasniva as oivljenja. I ovaj Kur'an je od elemenata te istine i on otkriva zakone Stvoritelja i usmjerava srce ka njima, kao to otkriva Njegove dokaze u samim ljudima i na obzorjima, nukajui srca da ih shvate i otkrivajui uzroke Upute i zablude, sudbine Istine i neistine, dobra i zla, estitosti i pokvarenosti. On je od materije te Istine i jedno od

sredstava za njeno otkrivanje i objanjenje. On je originalan koliko je originalna i ta Istina s kojom su stvorena nebesa i Zemlja, stabilan koliko su stabilni zakoni bitka i on je povezan sa tim zakonima. On nije sluajan niti prolazan. On ostaje da utjee na usmjeravanje ivota, njegovo mijenjanje i preobraavanje, bez obzira na lai laljivaca, ismijavanje podrugljivaca i nastojanje blebetala koja se oslanjaju na la, trenutan i prolazan faktor u ovom bitku. Stoga, zaista onaj kome su dati ovi ajeti koji se ponavljaju i ovaj velianstveni Kur'an, uzet i izveden iz velike Istine, spojen sa njom, ne prua svoj pogled niti se pokree za nekom prolaznom stvari od ll Neki tradicionalni tefsiri kau da se pod ovim izrazom misli na sedam dugih sura: El Beqare, Alu Imran, EnNisa, El-Maide, El-En'am, El-A'raf, El-Enfal i Et-Tewbe ako se tretiraju jednom surom.

57

ovozemaljskih prolaznih dobara. Njega puno ne tangira sudbina onih koji su na strani zablude niti ga u mnogome niti u malome brine njihova situacija. On ide svojim putem sa izvornom istinom: Ne pruaj poglede svoje na ono to Mi dajemo na uivanje nekim od njih i ne budi tuan zbog njih, a prema vjernicima blag budi i reci: Ja samo javno opominjem!" os/88-89) Ne pruaj poglede svoje na ono to Mi dajemo na uivanje nekim od njih (15/88) . . . Oko se ne prua, ve se prua pogled, odnosno - usmjerava se. Medutim, slikovit izraz odraava sliku samog oka kako se ono prua prema zadovoljstvu. To je lijepa slika kada je sebi predstavi osoba sposobna za imaginaciju. Znaenje koje se nalazi iza toga je poruka Poslaniku (ale j hi' s-selam) da ne udi za tim uivanjima koja je Allah dao nekim ljudima, mukarcima i enama, kao ispit i iskuenje. Neka za tim ne baca pogled interesiranja, niti pogled divljenja, niti, pak, pogled elje i udnje. To je prolazna stvar, lana stvar; on ima vjenu istinu, ajete koji se ponavljaju i velianstveni Kur'an. Ovaj osvrt je dovoljan za pravljene usporedbe izmeu te velike Istine i velianstvenog dara koji je sa Poslanikom i izmeu neznatnog uivanja koje blista sjajem, ali je nitavno, usmjeravajui Poslanika (alejhi' s-selam) da zanemari ljude koji se naslauju uicima, a posveti se vjernicima jer su oni sljedbenici Istine koju je on donio i na kojoj poivaju nebesa i Zemlja i ono to je izmeu njih, a oni drugi su sljedbenici neistine koja je prolazna i koja je efemerna za sr bitka ... I ne budi tuan zbog njih (15/88)

I nemoj biti zabrinut zbog njihove loe sudbine za koju ti zna da je Allahova pravda zahtijeva i da je istina u as oivljenja iziskuje. Prepusti ih njihovoj zasluenoj sudbini, a prema vjernicima budi blag (15/88). Izraavanje blagosti, ljubavi i naklonosti sputanjem krila je slikovit izraz koji izraava naklonost, lijep postupak i ljubaznost onoga ko poziva u vjeru u opipljivoj slici na nain na koji to ini Kur'an u umjetnikom izraavanju. I reci: 'Ja samo javno opominjem!" 05188) ..

58

Ovo je pravi put za Poziv, meutim, ovdje kontekst izdvaja opominjanje, a ne propovijedanje, jer je to primjereniji nain sa ljudima koji u la ugone i koji se rugaju, koji uivaju u tim bljetavim zadovoljstvima i koji se iz toga ne bude da promisle o istini na kojoj se temelji poziv u vjeru, na kojoj poiva as oivljenja i na kojoj se zasniva veliki Kosmos. I reci: 'Ja samo javno opominjem!" (I5/B9J To su rijei koje je govorio svaki poslanik svome narodu, a meu njima ima ostataka naroda kojima su dolazili poslanici sa tom jasnom opomenom sa kojom si i ti doao svome narodu ... Meu njima su na Arabijskom poluotoku Jevreji i krani... Meutim, ovi ostaci nisu u potpunosti prihvatili Kur'an, ve su prihvatili jedan njegov dio, odbijajui drugi, shodno eljama i pristrasnosti. Ovo su oni koje Allah ovdje naziva: Onima koji Kur'an na dijelove dijele (15/91) . . . kao to smo i sljedbenike Knjige opomenuli, one koji Kur'an na dijelove dijele. I Tako Mi Gospodara tvoga, njih emo sve na odgovornost pozvati za ono to su radili! (15/9093). Ova sura je mekkanska, meutim, obraanje Kur'anom bilo je openito svim ljudima, a ljudi su i ovi koji Kur'an na dijelove dijele ('ida tun - znai komad ili dio, a etimoloki dolazi od razdjeljivanja ovce, odnosno rastavljanja na njene dijelove) ... Oni su odgovorni za ovu podjelu. Kur'an im je doao sa jasnom opmenom, kao to su im dolazile njihove Knjige odranije. Kur' an i Poslanik nisu bili nita novo to oni nisu poznavali. I njima je Allah objavio Objavu slinu njemu, pa je bilo pree da tu novu Allahovu Knjigu prime i prihvate. I kada kontekst stigne do ove granice, govor se usmjerava Poslaniku

(alejhi' s-selam) poruujui mu da ide svojim putem i da javno ispovijeda ono to mu se nareuje da dostavi. Ovo javno ispovijedanje naziva se sad'un - tj. rasijecanje - ukazujui na snagu i djelotvornost kojom treba nastupiti. U javnom ispovijedanju i hodu naprijed ne smije ga omesti mnogobotvo mnogoboaca - mnogoboci e znati posljedice svojih poslova, - niti ga smije omesti izazov onih koji se rugaju, jer ga je Allah oslobodio onih koji se rugaju. Ti javno ispovijedaj ono to ti se nareuje i mnogoboaca se okani, Mi emo te osloboditi onih koji se rugaju i koji pored Allaha drugog boga uzimaju; i znae oni! (15/94-96). Poslanik (alejhi' s-selam) je ovjek i ne moe do te mjere da vlada sobom da mu ne bude teko u dui sluajui mnogobotvo i sluajui ismijavanje sa pozivom Istini. Zato je ljubomoran na poziv u vjeru i

59

ljubomoran na Istinu. Teko mu pada zabluda i mnogobotvo. Zato mu se nareuje da velia svoga Gospodara i da Ga oboava itavog ivota, dok mu ne doe uvjerenje iza koga nema drugog uvjerenja - smrtni as ... pa odlazi u blizinu svoga Gospodara: Mi dobro znamo da ti je teko u dui zbog onoga to oni govore, zato veliaj Gospodara svoga i hvali Ga, i seddu obavljaj, i sve dok si iv Gospodaru svome se klanjaj! 05/97-99). Ovo je kraj sure ... Okretanje glave od nevjernika, a pribjegavanje blizini Plemenitog Allaha. Tih nevjernika kojima e doi dan kada e poeljeti da su bili muslimani... Javno ispovijedanje ovog vjerovanja i javno iznoenje svih njegovih postulata i svih njegovih zahtjeva nuno je za pokret ove misije. Snano i djelotvorno obznanjivanje jeste to to potresa nemarnu prirodu, budi zatu p ljena osjeanja i daje argument ljudima .. . da nevjernik ostane nevjernik poslije oigledna dokaza, i da vjernik ostane vjernik poslije oigledna dokaza (8/42). Meutim, oprezno nastupanje sa ovom vjerom, njeno dijeljenje na dijelove koje misionar iznosi i dijelove koje preuuje, jer ovaj aspekt izaziva silnike ili odvraa mase, nije u prirodi pravilnog nastupanja i predstavljanja ove snane vjere. J avno iznoenje sutine ove istine ne znai grubost koja odbija, ne znai krutost, neukus i naprasitost! Kao to pozivanje dobru ne znai oprezno nastupanje i tajenje jednog dijela istina ove vjere, a iznoenje drugog dijela, ne znai paranje Kur'ana na dijelove ... Ne znai ni jedno ni drugo... Ve znai potpuno razjanjenje svih istina ovog vjerovanja,

potpuno jasno, mudro, blago, prijemivo, blisko i lahko pri obraanju i komunikaciji. "Nije zadatak islama da se suoava sa dahilijetskim poimanjima koja vladaju na Zemlji niti sa dahilijjetskim prilikama koje vladaju na svakom mjestu ... Nije to bio njegov zadatak ni onoga dana kada je doao, nije to njegova funkcija danas, niti e biti u budunosti ... Dahilijjet je dahilijjet, a islam je islam ... Dahilijjet znai odstupanje od pokornosti jedino Allahu i odstupanje od Boanskog programa u ivotu; znai izvoenje sistema, propisa, zakona, obiaja, tradicija, vrijednosti i mjerila iz nekog drugog izvora, mimo Allahovo g izvora ... Islam je islam i njegov zadatak jeste prevoenje ljudi iz dahilijjeta u islam."12 V. vie poglavlje Naqle be'ide u knjizi Me' ali mu fi't-tariq.

60

Ova velika osnovna injenica jeste to emu mora da se posvete nosioci islamskog poziva, da nimalo ne odstupe od toga i da ustraju u tome bez obzira na mo silnika i gunanje masa: Mi dobro znamo da ti je teko u dui zbog onoga to oni govore, zato veliaj Gospodara svoga i hvali Ga, i seddu obavljaj, i sve dok si iv, Gospodaru svome se klanjaj! (15/97-99).

61

62

SURA EN-N

128 AJETA
ORJAVUENA U MEKKI
11U POSlJEDNJA AJETA ORJAVUENA U MEDINI U ime A1laha, Milostivog, Samilosnog! Ono to je Allah odredio - dogodie se; zato to ne pourujte! Hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! (16/1). On alje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojima hoe: "Opominjite da nema boga osim Mene i bojte Me se!" 06/2). On je mudro nebesa i Zemlju stvorio; neka je On vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! (16/3). On stvara ovjeka od kapi sjemena, a on odjednom - otvoreni protivnik! 06/4). I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoe titite, a i drugih koristi imate, njome se najvie i hranite; 06/S)

63

ona vam je ukras kad je sa ispae vraate i kad je na pau izgonite, (16/6) a nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli Gospodar va je, uistinu, blag i milostiv 06/7) i konje, i mazge, i magarce - da ih jaete, i kao ukras - a stvorie i ono to ne znate (16/8). Allahovo je da ukae na pravi put, a ima ih i krivih; a da On hoe, sve bi vas uputio (16/9). On sputa s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojima stoku napasate; (16/IO) On ini da vam pomou nje raste ito, i masline, i palme, i grode, i svakovrsni plodovi - to je, zaista, dokaz za ljude koji razmiljaju; (16/W On ini da se noi i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj potinjene, - to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju (16/12) i svim onim to vam na Zemlji raznobojnog stvara, to je, doista, dokaz ljudima koji pouku primaju (16/13). On ini da se morem koristite, da iz njega svjee meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite - ti vidi lae kako ga sijeku da biste neto iz obilja njegova stekli i da biste zahvalni bili (16/14). On je po Zemlji nepomina brda pobacao da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate, (16/15) i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju (16/16).

Pa da li je onda Onaj koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Urazumite se! 06/17). Ako vi budete brojili Allahove blagodati, neete ih nabrojiti, - Allah, uistinu, prata i samilostan je -, (16/18) Allah zna ta tajite, a ta javno iznosite 06/19). A oni kojima se oni, umjesto Allaha, klanjaju - nita ne stvaraju; oni su sami stvoreni; 06/20) tvari su, nisu ivi i ne znaju kada e biti oivljeni 06/2V.

64

Ova sura ima miran ritam i tih govor. Medutim, ona je puna dogaaja. Njene osnovne teme su mnogobrojne i raznovrsne. Okvir u kome je sve to izloeno irok je i sveobuhvatan, strune na koje se sve to sputa mnogobrojne su i djelotvorne, dok je okrilje koje mu daje kolorit dubokih crta. Ova, kao i sve druge mekkanske sure razmatra najvanije teme akaida: Boanstvo, Objavu i proivljenje poslije smrti, dotiui se i drugih tema koje su u uskoj vezi sa ovim osnovnim temama kao to je monoteizam koji spaja vjeru IbrAhimovu (alejhi' s-selam) sa vjerom Muhammedovom (alejhi's-selam) , zatim Boanska i ljudska volja koja se odnosi na vjerovanje i nevjerovanje, Uputu i zabludu, poloaj poslanika i Allahov postupak sa onima koji poslanike u la ugone. Ona ukratko izlae i pitanje onoga to je dozvoljeno i to je zabranjeno, kao i politeistike tlapnje o ovom pitanju, zatim seobu na Boijem putu, kunju muslimana u vjeri, nevjerovanje poslije vjerovanja i nagradu ili kaznu za sve ovo kod Allaha ... Temama iz akaida ova sura pridruuje i teme koje se odnose na ophoenje kao to je pravednost, dobroinstvo, pomaganje drugih, ispunjenje ugovora i drugih tema koje poivaju na vjeri... Ova sura je, dakle, znaajna s obzirom na teme o kojima raspravlja. to se pak tie okvira u kome je sve ovo izloeno i prostora u kome se zbivaju ovi dogaaji, on je takoer prostran i sveobuhvatan ... To su nebesa i Zemlja, kia koja lije, drvo koje raste i razvija se, no i dan, Sunce, Mjesec i zvijezde, mora, planine, mjesta, putevi i rijeke. Ovaj svijet sa dogaajima i sudbinama. Onaj svijet sa svojim sudbinama i prizorima koji su nedostupni ljudskim duama.

U ovom irokom prostoru kontekst sure izgleda kao velika kampanja koja upuuje, utjee i pobuuje razum, svijest i savjest, kampanja mirnog ritma, mnogobrojnih struna. Ona se mirno, a ne u galami ritma obraa svakom ulu i ljudskom organu, usmjerava se prema razumu koji spoznaje, kao to se usmjerava i prema ulnoj spoznaji. Ona se obraa oku da vidi, uhu da uje, opipu da osjeti, svijesti da ugleda, razumu da razmisli. Ona je usmjerena prema cijelom Kosmosu: nebesima, Zemlji, Suncu, Mjesecu, noi, danu, planinama, morima, klancima, rijekama, ivotinjskom i biljnom svijetu. Ona je usmjerena prema ovome i prema onome svijetu, prema tajnama i nepoznanicama drugog svijeta. Sve su to instrumenti pomou kojih se pokreu strune ula, organa, srca i razuma, razliiti ritmovi kojima se moe oduprijeti samo zaarani razum, mrtvo srce i slijep osjeaj.

65

Ovaj ritam usmjerava ovjeka ka Allahovim dokazima u Kosmosu i njegovim blagodatima kojima je ljude obasuo, kao to obuhvata i prizore Sudnjeg dana, slike umiranja, propasti prolih naroda uz spoznaje dodira koji se uvlae u tajne due i stanje ovjekajo dok je u utrobi majke, zatim u mladosti, starosti i senilnosti, jo dok je u slabosti i snazi, blagostanju i nezadovoljstvu. Takoer su i primjeri, scene, dijalozi, laka kazivanja uzeti kao sredstvo izlaganja i objanjenja. Duboke sjene koje koloriraju atmosferu ove sure u cijelosti su kosmiki dokazi u kojima se jasno vidi veliina stvaranja, blagodati, veliina nauke i razmiljanja; sve je to uklopljeno jedno u drugo. Ovo sve stvoreno, ova ogromna veliina nastala je kao produkt znanja i odreenja. U njemu je primjetno blagostanje namijenjeno ljudima koje ne udovoljava samo njihovim neophodnim potrebama, nego udovoljava i njihovim eljama; podmiruje njihove neophodne potrebe, a slui i kao ukras, pa su otuda njihova tijela dmorna, a due zadovoljne, da bi zahvalni bili. U suri su potom vidljivi oblici blagostanja i zahvale i usmjeravanje ka tome u svakom odjeljku sure uz primjere i uzorke. Najvidljiviji primjer je Ibrhim koji je bio zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo (16/121). Sve ovo - uzimajui u obzir kontekst izmedu slike i sjene, rijei i ritma, problema i tema i elei da se zadrimo na nekim primjerima kada budemo ire izlagali kontekst Poinjemo sa prvim dijelom ija je tema monoteizam, a instrument

Allahovi dokazi u Kosmosu, Njegovo bogatstvo u blagodatima, Njegovo sveobuhvatno znanje onoga to javno i tajno inimo kao to je Njegov i ovaj i onaj svijet. Poet emo sa detaljnim izlaganjem. Ono to je Allah odredio - dogodie se; zato to ne pourujte! Hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! (16/1). On alje meleke s Objavom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojima hoe: "Opominjite da nema boga osim Mene i bojte Me se!" 06/2).

66

Politeisti Mekke su pourivali Poslanika da ih kazni na ovome ili na drugom svijetu. Kada god bi im rok bio produen, a ne bi bili kanjeni, oni bi to svoje pourivanje pojaali, kao to bi pojaali i svoje ismijavanje i cinizam. Mislili su da ih Muhammed plai onim to ne postoji kako bi povjerovali u njega i predali mu se. Meutim, oni nisu shvatili Allahovu mudrost u ovom odlaganju kazne i Njegovu milost u odgodi. Oni takoer nisu razmiljali o Njegovim dokazima u Kosmosu, Njegovim ajetima u Kur'anu, ajetima koja se obraaju razumu i srcu onim to dolikuje ovjeku koga je Allah poastio razumom i osjeajima, slobodnom voljom i razmiljanjem. To je bolje nego da mu se obraa kaznom. Poetak ove sure je odluan: ono to je Allah odredio, dogodie se (16/V. Ovaj poetak sugerira da je naredba izdata i volja pokrenuta. Ovo je dovoljno da se ta naredba realizira u vremenu u kome je Allah odredio da se to dogodi. Zato to ne pourujte (16/IJ. Allahov zakon se primjenjuje shodno Njegovoj volji. Tu primjenu nita ne moe ubrzati niti usporiti. Allahovo nareenje o kazni ili o Sudnjem danu ve je odreeno, a njegova primjena doi e u odreeno vrijeme. To nita ne moe ubrzati niti usporiti. Ova forma je odluna. Ona dospijeva u duu ma koliko ona bila vt'sta ili ohola. To uz njenu sukladnost sa realnom istinom. Allahova naredba e sigurno biti realizirana. Sama Njegova odredba uzima se kao naredba za izvrenje. Tu nema nikakvog pretjerivanja u formi niti je to daleko od istine dok u isto vrijeme vri dubok utjecaj u svijesti. to se tie njihovog politeizma i shvaanja koja su iz politeizma proizila, Allah je ist od toga ... hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! (16/V u svim oblicima i svim

formama koja su prozvod pada u shvaanju i razmiljanju. Ono to je Allah ist i visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju odredio - dogodit e se. Allah koji ne ostavlja ljude u zabludi i lutanju, nego im alje sa neba ono to e ih oivjeti i spasiti On alje meleke sa Objavom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojima hoe 06/2). Ovo je prva i najvea blagodat. On ne alje s neba samo vodu koja e oivjeti zemlju i tijela, o emu e biti rijei, nego On alje i meleke s Objavom, po volji Svojoj. Termin bi'r-ruhi (po volji Svojoj) ima svoje znaenje i svoju sjenu. To je ivot i izvor ivota: ivot u duama, savjesti, razumu i osjeanjima. ivot u drutvu zatienom od korupcije, degeneracije i ruenja. To je prvo to je Allah objavio sa neba ljudima, prva blagodat koju je darovao Svojim robovima. On je alje po melekima, najistijim Njegovim stvorenjima, najodabranijim ljudima meu Svojim robovima - vjerovjesnicima - iji je

67

sie i sadraj u ajetu: Opominjite da nema Boga osim Mene, i bojte Me se.' (16/2). To je jednota u Boanstvu. Duh vjere i ivot due. Razmee ivota i unitenja. Dua koja ne vjeruje u Boiju jednotu jeste dua koja je neodluna, beznadna, koju moe svako na svoj put da vue, uobraena, koja ima svoju predstavu a koju razaraju ta kontradiktorna shvaanja i poimanja. Otuda ona ne moe dosei ni jednog svoga cilja! Izraz er-ruh sadri sva ova znaenja i ukazuje na njih na samom poetku sure koji obuhvata razliite blagodati. Sa ovom velikom blagodati bez koje ni druge nemaju vrijednosti otpoinje ova sura. Ljudi nee imati koristi od zemaljske blagodati ako im nije darivana vjera koja sve druge blagodati oivljava. Opomena se izdvaja. Ona obuhvata samo sadraj Objave i poslanstva, jer se najvei dio sure odnosi na one koji Objavu negiraju i koji Allahu druge pripisuju, na one koji Allahove blagodati poriu, koji ono to je On zabranio dozvoljavaju, koji kre Allahove ugovore, i otpadnike od vjere. Otuda je opomena prikladnija u ovom kontekstu kao to je i poziv vjerovanju, opomeni i zastraivanju prei na ovome mjestu. Sura poslije ovog poinje da iznosi dokaze. Dokazi stvaranja koji ukazuju na Jednotu Stvoritelja. Dokazi dobrote koji ukazuju na Jednotu Dobroinitelja koja je izloena u skupinama poevi od stvaranja nebesa, Zemlje i ovjeka. On je mudro nebesa i Zemlju stvorio; neka je On vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.' (16/3).

On stvara ovjeka od kapi sjemena, a on odjednom - otvoreni protivnik.' (16/4J. On je mudro nebesa i Zemlju stvorio (16/3). Mudrost je osnova njihovog stvaranja. Mudrost je osnova njihovog rasporeivanja. Mudrost je osnovni element njihovog pokretanja i pokretanja svega onoga to je u njima i na njima. Nita to nije nepromiljeno ni beskorisno. Sve poiva na mudrosti i sa njom je izmijeano i njoj otvoreno i na kraju njoj preputeno ... neka je On vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.' 06/3J. Neka

68

je On vrlo visoko iznad njihovog politeizma, vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju od Boijih stvorenja, Koji je stvorio nebesa i Zemlju i ono to je u njima i na njima. Niko i nita ne moe biti Njemu ravnim. On je Jedini Stvoritelj koji nema sauesnika u stvaranju. On stvara ovjeka od kapi sjemena, a on odjednom - otvoreni protivnik! 06/4). O, kakav je taj ogromni prijenos od poetka do kraja izmeu proste kapi sjemena i ovjeka - protivnika i polemiara, koji polemie sa Onim koji ga je stvorio, negira Ga i raspravlja o Njegovoj egzistenciji ili Njegovoj Jednoi. Izmeu njegovog nastanka, kada je bio kap, i kada je prerastao u polemiara i protivnika, nema nikakve razlike, niti prednosti. Ovako ga predstavlja izraz koji skrauje prostor izmeu nastanka i kraja, kako bi razlika bila potpuna, a prijenos to dalji. ovjek se zadrava izmeu ove dvije scene i ova dva sueljena perioda: scene kada je bio prosta kap i scene kada je ovjek postao otvoreni protivnik. To je namjerno skraivanje u oblikovanju. Na ovom velikom prostoru, prostoru Kosmosa, nebesa i Zemlje u kome se ovjek zadrava, kontekst poinje da iznosi Allahova stvorenja koja je potinio ovjeku. I poinje ponovo sa stokom: I stoku On za vas stvara; njome se od hladnoe titite, a i drugih koristi imate, njome se najvie i hranite; (16/SJ ona vam je ukras kad je sa ispae vraate i kad je na pau izgonite, (16/6) a nosi vam i terete u mjesta u koja bez velike muke ne biste stigli -

Gospodar va je, uistinu, blag i milostiv 06/7J i konje, i mazge, i magarce - da ih jaete, i kao ukras - a stvorie i ono to ne znate (16/BJ. U sredini kao to je ona u kojoj je objavljen Kur'an, a njoj slinih ima dosta, u svakoj poljoprivrednoj sredini koja je danas prevlaujua u svijetu, u ovoj sredini istie se blagodat stoke bez koje ovjeku nema ivota. Stoka koja je u to vrijeme bila poznata na Arabijskom poluotoku krupna je i sitna stoka: deve, goveda, ovce, koze. to se tie konja, mazgi i magaraca, oni su bili tovarna stoka i stoka za ukras, ije je meso u ishrani bilo zabranjeno.13 Kur'an, kada ovdje izlae ove blagodati, ukazuje i na ono to odgovara Po Ebu Hanifi konjsko meso je zabranjeno u ishrani. On ovu zabranu temelji na ajetima koji su naprijed citirani. Drugi pravnici to dozvoljavaju. Oni se oslanjaju na vjerodostojne hadise i praksu Poslanika.

69

potrebama ovjeka i to odgovara njegovim eljama. Njenom koom, vunom, kostrijeti i krznom se od hladnoe titite, a i druge koristi imate, kao to je mlijeko, meso itd. Od stoke jedete meso i masnou i pijete mlijeko. Stoku koristite i kao tovarno i prijevozno sredstvo do najudaljenijih mjesta do kojih ne moete doi, osim sa velikim potekoama. Stoka vam je ukras kada je sa ispae naveer vraate i kada je na pau ujutro izgonite. Ljepota uivanja u njenom izgledu. Stoka koja je naoita, debela, zdrava, prekrasna itd. Stanovnici sela uoavaju ovo znaenje dubinom svoje due i svojim osjeajima vie nego stanovnici grada. Konji, mazge i magarci odgovaraju potrebama ovjeka za jahanjem i potrebama ovjeka za ukrasom da ih jaete i kao ukras (16/8). Ovaj aspekt ima svoju vrijednost u objanjenju k ur' anskog i islamskog pogleda na ivot. Ljepota je uroeni element u islamu. Blagodat nije samo ono to odgovara potrebama ovjeka u jelu piu i jahanju, nego je to i neto vie od tih potreba, potreba za osjeajem ljepote, radosti, ljudski osjeaj koji ovjeka izdvaja od sklonosti ivotinja i njihovih potreba. Gospodar va je uistinu blag i milostiv (16/7). Ovo je komentar na noenje tereta u mjesta u koja bez velike muke ne bi mogli stii usmjeravajui se prema blagodatima koje su date u stvaranju stoke i na milost koja je evidentna u ovim blagodatima. A stvorie i ono to ne znate (16/8J komentar na stvaranje stoke za jelo, noenje i ljepotu i na stvaranje konja, mazgi i magaraca za jahanje i ukras kako bi prostor bio otvoren ljudskom shvaanju da prihvati i druga,

nova saobraajna i prijenosna sredstva i ukrase, da ne zatvaraju svoja shvatanja u spoljanje granice sredine i vremena koje ih natkriljuje, jer iza onoga to postoji u svakom vremenu i mjestu postoje i drugi oblici. Allah hoe da se ljudi pripreme za to, da proire svoje spoznajne vidike, hoe da se ne suprotstavljaju i da to upotrijebe i iskoriste. Da ne govore da su nai djedovi kao prijevozna sredstva koristili stoku, konje, mazge i magarce, pa i mi onda neemo koristiti druga sredstva jer i Kur'an svojim tekstom ukazuje samo na ova prijevozna sredstva, pa otuda i mi neemo koristiti druga. Islam je otvoren, elastian, spreman da prihvati svaku ivotnu energiju i sve ivotne vrijednosti. Otuda Kur'an priprema um i srce da prihvate sve ono to se raa sa vjerskim osjeajem, otvorenim, spremnim da prihvati sve to je novo u oblasti stvaranja nauke i ivota.

70

Sredstva za transport i ukras stalno se obnavljaju. Ova koja su nama poznata, onima prije nas bila su nepoznata. Bit e i onih koja nee biti poznata ljudima ovog vremena. Kur'an priprema um i srce da budu fleksibilni, a stvorie i ono to ne znate 06/BJ. Kontekst u povodu govora o transportnim sredstvima kojima se postiu materijalni ciljevi na ovom svijetu ne zaboravlja ni duhovne ciljeve, duhovni nain ivota i duhovne puteve. Postoji put ka Allahu. To je pravi ispravni put, koji nije teak i koji ne prelazi granice. Postoje i drugi putevi koji ne povezuju niti upuuju. to se tie puta koji vodi ka Allahu, Allah je Sebi propisao da ga otkrije i objasni Svojim dokazima u Kosmosu i Svojim poslanicima upuenim narodu: Allahovo je da ukae na pravi put, a ima ih i krivih; a da On hoe, sve bi vas uputio (16/9). Es-Sebilu'l-kasidu je pravi put koji ne krivuda, koji izravno ide do svoga cilja, a es-sebilu'l-daiz je krivi put koji krivuda do cilja, ne dostie ga ili se ne zadrava kod njega. A da On hoe, sve bi vas uputio 06/9J - medutim, on je htio da stvori ovjeka koji e biti spreman da prihvati Uputu ili da je odbije, da njegovoj volji da mogunost izbora da izabere put Upute ili put zablude. Medu ljudima je bilo onih koji su izabrali Pravi Put, a i onih koji su izabrali i slijedili krivi put. I jedan i drugi nisu izali iz Allahove volje koja je dala ovjeku pravo slobodnog izbora. Druga skupina ajeta o stvaranju i blagodatima: On sputa s neba vodu koju pijete i kojom se natapa rastinje kojima

stoku napasate; 06/10J On ini da vam pomou nje raste ito, i masline, i palme, i grode, i svakovrsni plodovi - to je, zaista, dokaz za ljude koji razmiljaju; (16/W. Voda se sputa s neba shodno zakonima koje je Allah stvorio u ovom Kosmosu, koji to pokree i njene rezultate oblikuje shodno Svojoj stvaralakoj moi i Svome planiranju. Voda je ovdje spomenuta kao jedna od blagodati koju pijete (16/IOJ. To je voda za pie koja je ovdje istaknuta, zatim voda za natapanje kojom se natapa rastinje kojima stoku napasate 06/10J , a to su ispasita na kojima jednu stoku napasate. Ovo u povodu navoenja stoke otprije i u kontekstu ope atmosfere izmedu ispasita i stoke, zatim ito koje ovjek koristi u ishrani uz masline, palme, grode i svakovrsne plodove.

71

To je, zaista, dokaz za ljude koji razmiljaju (16/11) a to je Allahovo upravljanje ovim Kosmos i njegovim zakonitostima koje su podeene za ivot covjeka. ovjek ne bi mogao ivjeti na ovoj planeti da zakoni Kosmos nisu podeni za njegov ivot, sukladno njegovoj prirodi i potrebama. To nije prolazna sluajnost da Allah stvori ovjeka na zemlji, a da ti odnosi meu planetarna i drugim zvijezdama kao i atmosferske prilike budu to to jesu, koje omoguavaju ovjeku ivot i odgovaraju njegovim potrebama na nain kako to vidimo. Oni koji razmiljaju shvaaju mudrost ovog rasporeda; oni su ti koji povezuju kiu kao pojavu i ono to poslije kie raste i razvija se na zemlji: ivot, plodovi, ito, stabla i zakone egzistiranja koji ukazuju na Stvoritelja, na Njegovu Jednotu i Jednotu Njegove volje i upravljanja. Oni koji su nemarni prolaze pored ovih dokaza jutrom i naveer, ljeti i zimi, uspavane radoznalosti, svijesti i savjesti. To ne pobuuje njihovu svijest da istrauju Onoga koji je ovaj jedinstveni sistem uredio. Trea skupina ovih ajeta: On ini da se noi i danom koristite, i Suncem i Mjesecom, a zvijezde su volji Njegovoj potinjene, - to su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju - (16/12). Znaci Allahova planiranja u stvaranju i efekti Allahove blagodati u odnosu na ovjeka su: no i dan, Sunce, Mjesec i zvijezde. Sve ovo odgovara potrebama ovjeka na Zemlji. To nije stvoreno ovjeku nego mu je potinjeno za njegovo dobro. Dan i no imaju velikog utjecaja na ivot ovjeka. Ko hoe neka zamisli dan bez noi ili obratno, a sa ovim neka

zamisli kako bi izgledao i ivot ovjeka, biljaka i ivotinja na zemlji. Isti je sluaj i sa Suncem i Mjesecom i njihovim vezama sa ivotom na Zemlji i vezama ivota sa njima u nastanku i razvoju A zvijezde su volji Njegovoj potinjene 06/12) za ovjeka i_ ono to samo Allah zna. Sve ovo je samo jedna strana mudrosti rasporeda i harmoninosti zakona u svemiru. To shvaaju oni koji imaju pamet koja shvaa ono to se nalazi iza ovih pojavnih zakona. To su, uistinu, dokazi za ljude koji pameti imaju 06/12). etvrta skupina blagodati koje je Allah stvorio radi ovjeka: i svim onim to vam na Zemlji raznobojnog stvara, to je, doista, dokaz ljudima koji pouku primaju 06/13) -

72

ono to je Allah stvorio u zemlji i ono to je u njoj deponirano ovjeku kao to su razne vrste rude na kojima poiva ljudski ivot u nekim predjelima i vremenima. Pogled u ove skrivene riznice u zemlji, deponirane ovjeku dok jednog dana ne postane zreo i ne pone koristiti ovo blago kada osjeti potrebu za njim, i kada vidi da je jedna riznica presahla, pojavi se druga, bogatija od prve u slijedu Allahove opskrbe, deponirane za ovjeka. To je, doista, dokaz ljudima koji pouku primaju (16/13J da ne zaborave da je Allah ovo blago njima sauvao. Peta skupina blagodati nalazi se u moru koje nije za pie i natapanje, ali u kome se nalaze mnoge vrste blagodati namijenjene ovjeku: On ini da se morem koristite, da iz njega svjee meso jedete i da vadite nakit kojim se kitite - ti vidi lae kako ga sijeku da biste neto iz obilja njegova stekli i da biste zahvalni bili (16/14). Blagodat mora i ivota u njemu odgovara potrebama ovjeka i njegovim eljama. U njemu se nalazi svjea riba za jelo i drugo osim ribe. Tu se pored ovoga nalazi biser i merdan, dralji i koljke koji se koriste za ukrase sve do naih dana. Izrazom o lai naglaena je potreba za ljepotom, a ne samo za prijenosom i prijevozom. Ti vidi lae kako ga sijeku (16/14) sijeku vodu i stvaraju valove... Po drugi put nalazimo se pred kur'anskim usmjeravanjem ka onome to je lijepo u Kosmosu, a koje je uz

to jo i neophodno i potrebno radi upotpunjavanja ove ljepote i uivanja u njoj, kako ne bismo sebe zatvorili samo u ono to je neophodno i potrebno. Kontekst nas takoer usmjerava - pred scenom mora i laom koja . sijee vodu - i na Allahovo obilje, na zahvalu na onome to nam je uinio dostupnim u jelu, nakitu i ljepoti u tom gorkom, slanom moru: da biste neto iz obilja njegova stekli i da biste zahvalni bili (16/14). Posljednja skupina u ovom dijelu sure: On je po Zemlji nepomina brda pobacao da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate, i putokaze, a i po zvijezdama se oni upravljaju (16/15-16). Savremena nauka tvrdi da nepomina brda postoje. Meutim, ona ne objanjava njihovu ulogu koju Kur'an ovdje spominje. Nauka objanjava njihovo postojanje mnogim proturjenim teorijama, a najvanija meu njima jeste da se uarena unutranjost Zemlje hladi i tako u sebe uvlai, a onda se Zemljina kora skuplja u svom gornjem dijelu i nabora i tako postaju planine, uzdignua i nizine. Meutim, Kur'an spominje da ova brda

73

uvaju ravnoteu Zemlje. Ova uloga koju imaju brda moderna nauka ne spominje. Naspram nepominih brda Kur'an skree panju i na rijeke koje teku i puteve. Rijeke imaju prirodnu vezu sa planinama jer se u njima obino nalaze njihovi izvori gdje je mjesto padanja kie. Takoer i putevi imaju vezu sa planinama i rijekama, a i sa stokom, prenoenjem i prijevozom, a uz to postoje i znaci na putevima pomou kojih se usmjeravaju putnici na zemlji, brdima, dolinama i uzvienjima. A na nebu su i zvijezde koje slue za orijentaciju i na kopnu i na moru. I kada zavri sa izlaganjem ajeta koji govore o stvaranju, o blagodatima, o planiranju i upravljanju u ovom dijelu sure, kontekst se poslije osvre na ono zbog ega je sve ovo izloeno. Taj osvrt donijet je u vezi sa pitanjem monoteizma i Boije lienosti od svakog nesavrenstva i onoga to Mu oni pripisuju. Pa da li je onda Onaj koji stvara kao onaj koji ne stvara?! Urazumite se! <16/17). Ako vi budete brojili Allahove blagodati, neete ih nabrojiti, - Allah, uistinu, prata i samilostan je , 06/1BJ Allah zna ta tajite, a ta javno iznosite (16/19). A oni kojima se oni, umjesto Allahu, klanjaju - nita ne stvaraju; oni su sami stvoreni; (16/20) tvari su, nisu ivi i ne znaju kada e biti oivljeni 06/2V. Ovaj osvrt dolazi u svoje vrijeme, a dua je pripremljena da njegov

sadraj prihvati. Pa da li je onda Onaj koji stvara kao onaj koji ne stvara? <16/1 7). Da li postoji neki drugi odgovor osim jednog odgovora: Ne i ne! Moe li to u svijesti i savjesti ovjeka i njegovim osjeajima biti isto? Moe li se staviti znak jednakosti izmeu Onoga koji stvara i koji je sve stvorio i onoga koji ne stvara, bilo da se radi o velikom ili malom stvaranju? Urazumite se! (16/17). Ovdje je potrebno samo podsjeanje i nita vie pa da cijela stvar bude jasna i uvjerljiva.

74

Kur'an izlae i vrste blagodati, a onda se osvre na to: Ako vi budete brojili Allahove blagodati, neete ih nabrojati 06/18J, akamoli da ete zahvalni na njima biti. A najvee blagodati su one za koje ovjek ne zna jer se na njih privikao, ne osjea ih osim kada ih izgubi. Blagodati sastava tijela i organa ne osjeaju se osim kada se izgube. Allah oprata nepaljivom ovjeku. Allahova milost je iroka i obuhvatna: Allah, uistinu, prata i samilostan je 06/18J. Stvoritelj zna ta stvara. On zna i ono to je vidljivo i ono to nije: Allah zna ta tajite a ta javno iznosite (16/19). I kako je mogue da Allah bude izjednaen u njihovim osjeajima i pojavama sa tim boanstvima koja nita ne mogu tvoriti niti imaju neko znanje. Ona su mrtva, nesposobna za ivot, a i ne osjeaju ga:

A oni kojima se oni, umjesto Allaha, klanjaju - nita ne stvaraju; oni su sami stvoreni; 06/20J tvari su, nisu ivi i ne znaju kada e biti oivljeni 06/2IJ. Ukazivanje na proivljenje i njegovo vrijeme ovdje je u slubi potvrde da je to Stvoritelju poznato, jer je to dopuna stvaranju kada e proivljeni biti, nagraeni ili kanjeni prema onome ta su radili. Boanstva koja ne znaju kada e njihovi robovi biti proivljeni su boanstva koja ne zasluuju oboavanje. Ona su, tavie, predmet ismijavanja. Stvoritelj e proivjeti ono to je stvorio. On tano zna kada e proivljenje biti.

76

Va Bog je - jedan Bog! Srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju poriu, oni se oholou razmeu (16/22). Nema sumnje da Allah zna i ono to oni taje, a i ono to javno iznose; On doista ne voli one koji se ohole (16/23). A kada ih neko upita: "ta to Gospodar va objavljuje?" - oni odgovaraju: "Naroda drevnih izmiljotine!" (16/24) da bi na Sudnjem danu nosili itavo breme svoje i dio bremena onih

koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to to e oni nositi! (16/25). I oni prije njih su spletke pleli, pa je Allah iz temelja zgrade njihove . poruio, i krov se na njih sruio - stigla ih je kazna odakle nisu oekivali (16/26) ,

77

A na Sudnjem danu On e ih osramotiti i upitati: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali, oni zbog kojih ste se prepirali?" Oni koji su razumni rei e: "Danas e bruka i muka nevjernike stii 06/27J kojima su meleki due uzeli u asu kad su nevjernici bili. I oni e se pokoriti i rei: "Mi nismo nikakvo zlo inili" - 1este, Allah, doista, dobro zna ono ta ste radili, 06/28J zato ulazite na kapije dehennema, u njemu ete vjeno ostati!" O kako e prebivalite onih koji su se oholili - grozno biti.' 06/29). A onima koji su se Allaha bojali rei e se: "ta je objavljivao Gospodar va?" - "Dobro."' - odgovorie. Oni koji ine dobra djela imae jo na ovom svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, jo bolji. O kako e boravite onih koji su se Allaha bojali divno biti: (16/30J edenski perivoji u koje e ui, kroz koje e rijeke tei, i u kojima e sve to zaele imati. Tako e Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi, 06/31) one kojima e meleki due uzeti - a oni isti, i kojima e govoriti: "Mir vama.' Udite u dennet zbog onoga to ste inili."' (16/32). Zar mnogoboci ekaju da im dou meleki, ili da doe kazna Gospodara tvoga ? Tako su postupili i oni prije njih; Allah nije bio nepravedan prema njima, oni su sami prema sebi bili nepravedni, 06/33J i stigla ih je kazna za runa djela koja su inili, i sa svih strana ih je snalo ono emu su se rugali 06/34J. Oni koji Njemu druge smatraju ravnim govore: "Da je Allah htio, ne_ bismo se ni mi ni preci nai, pored Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez Njegove volje, nita zabranjenim smatrali. " Tako su isto i oni prije njih postupili. A zar su poslanici bili duni to drugo ve da jasno obznane? (16/35).

Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite.'" I bilo je meu njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjerivali (16/36). Ma koliko ti elio da oni budu na pravom putu, Allah nee ukazati na pravi put onome koga je u zabludi ostavio i njima niko nee pomoi 06/37). Oni se zaklinju Allahom, najteom zakletvom: "Allah nee oivjeti onoga koji umre."' A hoe, to je Njegovo obeanje koje e se, doista, ispuniti, samo to veina ljudi ne zna , 06/38J -

78

da bi im objasnio ono oko ega su se razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su laci bili 06/39J. Ako neto hoemo, Mi samo za to reknemo: "Budi!" - i ono bude (16/40J. One koji se isele Allaha radi, nakon to su bili progonjeni, Mi emo jo na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom svijetu bie jo vea kad bi oni samo znali! - 06/41). onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali 06/42J. Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate - (16/43J jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili (16/44). A zar su sigurni oni koji rune podmuklosti snuju da ih Allah nee u zemlju utjerati ili da im nee, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doi, 06/45J ili da ih nee na putovanjima njihovim kazniti - oni nee umai! (16/46) ili da ih nee malo pomalo kanjavati? Ali, Gospodar va je doista blag i milostiv 06/47J. Zar oni ne vide da sve ono to je Allah stvorio sad desno, sad lijevo prua sjene svoje Allahu posluno i da je i ono pokorno? (16/48). Allahu se klanja sve ivo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole, 06/49J boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i ine ono to im se naredi (16/50) . U prolom smo se dijelu zadrali kod ajeta koji govore o Stvoritelju i stvorenjima, o Njegovoj blagodati u odnosu na Njegove robove, o

Njegovom znanju onoga to je tajno i javno, dok tzv. boanstva ne stvaraju nita. Naprotiv, ona su stvorena. Ne znaju nita, ona su samo tvari, njih ne oekuje ivot. Ona ne znaju kada e proivjeti svoje robove radi nagrade ili kazne. Ovo i drugo je nepobitno da ovo nisu prava boanstva, da je njihova vjera batal, kao, uostalom, i sav politeizam. Ovo je bio prvi dio o monoteizmu u ovoj suri, uz ukazivanje na problem proivljenja, takoer. Ovdje u ovoj cjelini poinjemo tamo gdje smo stali u prolom dersu. Poinjemo sa novom cjelinom koja utvruje Boiju Jedin ost i objanjava da

79

su srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, srca koja poriu Boiju Jedinost. Poricanje je skrivena osobina u njima. To ih sprjeava da prihvate jasne dokaze. Oni su oholi. Oholost ih sprjeava da budu posluni i pokorni. Ovaj dio zavrava uzbudljivom scenom da sve ono to baca sjenu na zemlji ini seddu Allahu, a sa ovim i sve to se nalazi na nebesima i na Zemlji, i ivotinje i meleki koji su se oslobodili oholosti, koji su puni straha i pokornosti Allahu bez pogovora. Ova scena, koja je puna pokornosti i skruenosti, stoji naspram scene oholih, ija srca poriu u uvodnom dijelu ovog dersa. Izmeu poetka i kraja kontekst Iznosi miljenja onih koji su oholi i koji negiraju Objavu i Kur'an tvrdei da su to prie drevnih naroda. Kontekst dalje izlae i ono to su rekli o uzrocima njihovog pripisivanja Bogu druga, njihovom zabranjivanju onoga to nije zabranjeno tvrdei da im Allah eli zlo, a oni ele da Ga zadovolje, zatim izlae ono to su rekli o proivljenju i Sudnjem danu kada su se zakleli, najteom zakletvom, da Allah nee proivjeti onoga koji umre. Odgovor na sve ove rijei dolazio je jedan za drugim. Kontekst izlae scenu njihove smrti i njihovog proivljenja u kojima se odriu onog to su kazali, kao to izlae i neke sukobe naroda koji su bili i proli, a koji su, kao i oni, u la ugonili poslanike, prijeti im da e ih sustii kazna danju ili nou, koju ne mogu ni zamisliti dok su jo na putovanjima svojim ili da ih nee malo pomalo kanjavati. Naspram ovoga iznose se slike i stanja vjernika i ono dobro koje

ih oekuje na dan smrti i proivljenja. Ovaj dio sure zavrava skruenom i pokornom scenom svega to je ivo na nebesima i na Zemlji, a i melekima. Va Bog je - jedan Bog! Srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju poriu, oni se oholou razmeu (16/22). Nema sumnje da Allah zna i ono to oni taje, a i ono to javno iznose; On doista ne voli one koji se ohole (16/23). Kontekst spaja vjerovanje u Allahovu Jednotu i vjerovanje u drugi svijet, tavie, on ini da jedno ukazuje na drugo s obzirom na vezu koja postoji izmeu oboavanja Njegove Jednote i proivljenja i nagrade ili kazne na drugom svijetu. Sa drugim svijetom zavrava mudrost Stvoritelja

80

Jednog i Jedinog i izlazi na vidjelo Njegova pravda u pitanju nagrade ili kazne. Va Bog je ]edan Bog! 06/22). Svi ajeti koji su odranije spomenuti u suri, kao to su ajeti o stvaranju, ajeti o blagodatima, ajeti o nauci, .svi oni vode ovoj velikoj i vidljivoj injenici jasnih tragova u kosmikim zakonima, njihovoj harmoniji i uzajamnoj saradnji, kao to je ranije reeno. Oni koji ne prihvataju ovu injenicu ne vjeruju u drugi svijet - koji je ogranak vjerovanja u monoteizam Stvoritelja, Njegovu mudrost i pravednost; ovima ne manjkaju dokazi i argumenti. Uzrok tome lei u njihovom biu i njihovoj prirodi. Njihova srca su srca koja poriu, srca koja ne vjeruju, srca koja ne potvruju ono to vide od dokaza. Oni su oholi. Oni ne ele da se predaju dokazima, da se pokore Allahu i Poslaniku. Uzrok je uroen, a bolest skrivena u njihovoj prirodi i srcima! Allah koji ih je stvorio to dobro zna. On zna i ono to oni taje, a i ono to javno iznose. Zna to bez ikakve sumnje i to u njima prezire: On doista ne voli one koji se ohole (16/29). Oholo srce nema nade da e biti uvjereno ili da e se predati. Otuda su oni prezreni kod Allaha zbog oholosti koju zna svako ko zna njihovo injenino stanje i ko zna ono to kriju i ono to javno ispoljavaju. A kada ih neko upita: ta to Gospodar va objavljuje?" - oni odgovaraju: Naroda drevnih izmiljotine!" (16/24) da bi na Sudnjem danu nosili itavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli. A grozno je to to e oni

nositi! (16/25J oni koji su oholi i ija srca poriu, koji nisuuvjereni i koji kada budu upitani ne odgovaraju: ta to Gospodar va objavljuje? (16/24). Ne odgovaraju prirodnim, direktnim odgovorom, itanjem dijelova iz Kur' ana ili rezimeom njegova sadraja kako bi bili vjerni u prenosu iako ga nisu prihvatili. Oni, meutim, izbjegavaju pravi odgovor i kau: Naroda drevnih izmiljotine! (16/24). A izmiljotine su imaginarne prie, pune bajki i praznovjerja. N a ovaj nain oni opisuju Kur'an koji lijei due i razum, ivotnu sredinu, moral i odnose ljudi u drutvu, stanje ljudi u prolosti, sadanjosti i budunosti. Oni Kur'an opisuju kao da on sadri u sebi izmiljotine naroda drevnih. Sa ovim poricanjem oni nose svoje grijehe i dio grijeha drugih koje su uspjeli da zavedu i da ih udalje od Kur'ana i vjere. A oni su prave neznalice. Oni ne znaju sutinu Kur'ana. Kur'anski termin odslikava ove grijehe kao teki teret - a uasno je to breme i ta

81

teina! Ona povija duu kao leda kad se poVljaJu pod teretom. Ona optereuje srce kao to breme optereuje plea. Ona zamara i mui kao to teret zamara i mui onoga koji ga nosi, ak i vie. Ona je gora i kobnija! lbni Ebi Hatem preno8i od Suddija da je rekao: "Kada su se Kurejije iskupili na jednom sastanku, rekli su daje Muhammed ovjek vrlo prijatna govora. Ko mu se obrati taj izgubi svoju pamet. "Potraite vae brojne uglednike poznate po svome porijeklu i poaljite ih po ulicama Mekke, no ili dvije noi. Pa ko doe i eli da se sastane sa Muhammedom, vratite ga." Ljudi su izali na ulice i kada se pojavio neko ko je delegiran ispred svoga naroda da vidi ta je to to emu Muhammed poziva i kada bi stigao do njih, jedan od njih bi mu se predstavio rijeima: Ja sam taj i taj, upoznao ga o svome porijeklu i rekao: "Ja u te obavijestiti o Muhammedu. On je laac, njega slijede samo oni koji su glupi i robovi i oni pri kojima nema nikakva dobra, dok su se glavari njegova naroda i onaj najbolji dio razili s njim. Tada bi se izaslanik vratio. I to je ono to je Uzvieni Allah rekao: A kada ih neko upita: "ta to Gospodar va objavljuje?" - oni odgovaraju: "Naroda drevnih izmiljotiner 06/24J. Ako je izaslanik bio od onih kojima je Allah dao saznanje i, nakon toga to je uo, odluio da ude u Mekku, potrai Muhammeda i svome narodu prenese od njega to to je uo, on bi uao u Mekku, susreo se sa vjernicima, pitao ih ta je to to Muhammed govori, a oni bi rekli: "Dobro ... " Propaganda kojom su se rukovodili Kurejije bila je organizirana, koju slini njima na svakom mjestu i u svakom vremenu vode, oholi, oni koji ne ele da se pokore Istini i dokazima jer ih u tome sprjeava njihova oholost. Kurejije nisu prvi koji su negirali Objavu, niti su bili prvi koji su

spletke pleli. Kontekst im predoava kraj onih koji su prije njih spletke pleli i njihovu sudbinu na Sudnjem danu, odnosno njihovu sudbinu od vremena kada su due napustile njihova tijela kako bi ih na drugom svijetu sustigla kazna. Sve to im Kur'an predoava u scenama koje su jako potresne, na nain kako to inae Kur'an izlae: I oni prije njih su spletke pleli, pa je Allah iz temelja zgrade njihove poruio, i krov se na njih sruio - stigla ih je kazna odakle nisu oekivali (16/26). A na Sudnjem danu On e ih osramotiti i upitati: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali, oni zbog kojih ste se prepirali?" Oni koji su razumni rei e: "Danas e bruka i muka nevjernike stii 06/27J

82

kojima su meleki due uzeli u asu kad su nevjernici bili. I oni e se pokoriti i rei: ((Mi nismo nikakvo zlo inili" - 'Jeste, Allah, doista, dobro zna ono ta ste radili, (I6/28J zato ulazite na kapije dehennema, u njemu ete vjeno ostati!" O kako e prebivalite onih koji su se oholili - grozno biti! 06/29J. I oni prije njih su spletke Pleli (16/26J - kur'anski izraz prikazuje ove spletke kao zgradu koja ima svoje temelje, krov i druge elemente, odnosno on ukazuje na njenu preciznu gradnju, njenu vrstu veliinu, savrenstvo itd. Meutim, sve ovo nije izdralo pred Allahovom snagom i Njegovim planom: Pa je Allah iz temelja zgrade njihove poruio, i krov se na njih sruio 06/26J . To je scena potpunog i sveobuhvatnog ruenja, primijenjena na njima odozgo i odozdo. Temelji koji nose zgradu su iz osnova porueni, krov se na njih sruio i zatrpao ih: stigla ih je kazna odakle nisu oekivali (16/26) . Zgrade koje su podizali da im budu zatita postale su njihove grobnice, opasna mjesta koja su tako zduno podizali da ih zatite, a da pri tome nisu ni pomiljati da e ih opasnost pogoditi ba iz ovog smjera! To je scena potpunog unitenja i propasti. Smijeno je da oni koji spletke pletu i koji se time suprotstavljaju Allahovoj Objavi da na njihove spletke nema odgovora, da njihovo planiranje nee biti osujeeno. A Allahu oni nee moi umai (85/20J. To je scena vremenski ponovljena i prije i poslije Kurejija. Allahova vjera na svome putu ide bez obzira na spletke onih koji spletkare, bez obzira na planove onih koji planiraju. Ponekad se ljudi prisjete, od vremena do vremena, ove dirljive scene koju je Kur'an opis.ao: Pa je Allah iz temelja zgrade njihove poruio, i krov se na njih sruio - stigla ih je kazna odakle nisu

oekivali 06/26J. Ovo je na ovome svijetu, na ovozemaljskoj realnosti: A na Sudnjem danu On e ih osramotiti i upitati: ((Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali, oni zbog kojih ste se prepirali? (16/27J. Scena prikazuje one koji su bili oholi i koji su spletke pleli kako na Sudnjem danu stoje osramoeni. Vrijeme oholosti i spletki je privedeno kraju. Oni su doli pred Vlasnika stvaranja i zapovijedanja koji ih grdi i kori: ((Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali, oni zbog kojih ste se prepirali?" 06/27J - gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali, oni zbog kojih ste se prepirali sa Poslanikom i vjernicima, zbog kojih ste polemizirali sa onima koji su prihvatili monoteizam?

83

Oni koji su osramoeni u1jet e, a onda e oni kojima je dato znanje i meleki i poslanici i vjernici - a Allah je njima dozvolio da na ovaj dan budu javni govornici : Oni koji su razumni rei e: "Danas e bruka i muka nevjernike stiti (16/27). "Danas e bruka i muka nevjernike stiti (16/27). . . kojima su meleki due uzeli u asu kad su nevjernici bili (16/28) kontekst se vraa s njima jedan korak prije Sudnjeg dana, vraa se na sramotni as kada su im meleki kao nevjernicima due uzimali, a oni su sebe zbog nevjerovanja na ovo mjesto doveli,a onda, na kraju, u pakao i patnju. Kontekst ocrtava njihovu scenu na smrtnom asu, kada su bili blizu zemaljskog ivota, lai, podvala i spletki: I oni e se pokoriti i rei: "Mi nismo nikakvo zlo inili!" (16/28). I oni e se pokoriti. Oni koji su bili oholi. I kada se pokore, oni ne ele sukob ili neprijateljstvo. Oni se pokoravaju i nude predaju, zatim lau - moda je to jedna strana njihovog spletkarenja na ovom svijetu - i preputeni kau: Mi nismo nikakvo zlo inili (16/28). To je scena tuge i muke, scena slabosti onih koji su oholi bili. Odgovor im dolazi: jeste! (16/28) - od Onoga koji zna ta su bili - Allah doista dobro zna ono to ste radili (16/28) i tu nema potrebe za laganjem i obmanjivanjem. Kazna je za njih pripremljena: . . . zato ulazite na kapije dehennema, u njemu ete vjeno ostati!" O kako e prebivalite onih koji su se oholili -

grozno biti! (16/29). Na drugoj strani su oni koji su se Allaha bojali. Oni stoje naspram oholih negatora od poetka do kraja: A onima koji su se Allaha bojali rei e se: "ta je objavljivao Gospodar va?" - "Dobro!" - odgovorie. Oni koji ine dobra djela imae jo na ovom svijetu lijepu nagradu, a onaj svijet je, sigurno, jo bolji. O kako e boravite onih koji su se Allaha bojali divno biti: (16/30J edenski perivoji u koje e ui, kroz koje e rijeke tei, i u kojima e sve to zaele imati. Tako e Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi, (16/31)

84

one kojima e meleki due uzeti - a oni isti, i kojima e govoriti: ((Mir vama! Udite u dennet zbog onoga to ste inilir <16/32). Oni koji su se Allaha bojali shvaajui da je dobro osnova ove vjere, osnova svega onoga to je objavljeno od njihova Gospodara, a to obuhvata Njegove zapovijedi, zabrane, usmjeravanja i zakonodavstvo, oni to sve shvaaju i saimaju u jednoj rijei: 'Vobror - odgovorie 06/30J - zatim to dobro pojanjavaju prema onome to su saznali od onog to je Allah objavio: Oni koji ine dobra djela imae jo na ovome svijetu lijepu nagradu (16/30J - lijep ivot, lijepo uivanje i lijepo mjesto. A onaj svijet je, sigurno, jo bolji (16/30J - od ovoga svijeta: O kako e boravite onih koji su se Allaha bojali divno biti (16/30J - zatim pojanjenje onoga to je saeto kazano o ovom boravitu. To su edenski perivoji (16/3V za boravak kroz koje e rijeke tei 06/31) , blagostanje - u kojima e sve to zaiele imati (16/31) nema zabrane, nema truda, nema granica opskrbi kao to je bilo na ovom svijetu: Tako . e Allah one koji Ga se budu bojali nagraditi 06/3V. Kontekst se vraa za jedan korak sa onima koji su se Allaha bojali, kao to se i ranije vratio jedan korak sa onima koji su bili oholi. Za one koji su se Allaha bojali smrtni as bit e lagahan, njean i ljubazan. One kojima e meleki due uzeti - a oni isti (16/32) iste due kod susreta sa Allahom, -

osloboeni brige i smrtne kazne: l kojima e se govoriti: ((Mir vama!" <16/32) sigurnost vaim srcima i pozdrav vaem dolasku Udite u diennet zbog onoga to ste inili (16/32) pourujui ih rac;losnom vijeu, a oni su na mjestu korenja na drugom svijetu, nagradom, shodno onome to su inili. U sjeni ove scene sa njena oba kraka, samrtnog asa i proivljea. kontekst se osvre na pitanje o mnogobocima plemena Kurej: Sta ekaju? Zar ekaju meleke da im due uzmu? Ili ekaju da im doe kazna od Allaha? Ovo je ono to ih oekuje na samrtnom asu, na dan kada budu proivljeni. Zar im sudbina negatora prije njih, a ve su to vidjeli u ove dvije scene, nije pouka i korist: Zar mnogoboci ekaju da im dodu meleki, ili da dode kazna Gospodara tvoga? Tako su postupili i oni prije njih; Allah nije bio nepravedan prema njima, oni su sami prema sebi bili nepravedni, (16/33)

85

i stigla ih je kazna za runa djela koja su inili, i sa svih strana ih je snalo ono emu su se rugali (16/34). Ljudi su udnovati. Oni vide ta se desilo sa onima prije njih iji put slijede. Oni i dalje idu tim putem ne mislei da ono to je ove pogodilo moe i njih pogoditi, ne shvatajui da se Boiji postupak kree prema zacrtanom zakonu, da rezultati uvijek dolaze poslije uvodnih napomena, da e djela uvijek biti nagraena ili kanjena. Boiji postupak ne pokazuje ljubav prema njima, niti stoji iza njih, niti e ih ostaviti na njihovom putu. Allah nije bio nepravedan prema njima, oni su sami prema sebi bili nepravedni (16/33). Allah je njima dao slobodu razmiljanja i planiranja, ponudio im je dokaze u Kosmosu i u njima samima, upozorio na kaznu, prepustio ih njihovom radu i Svojim tekuim zakonima i On nije bio nepravedan prema njihovoj neizbjenoj sudbini, oni su sami prema sebi nepravedni bili. On nije strog u njihovom kanjavanju, loa djela njihova su stroga prema njima, jer oni su njima pogoeni, odnosno prirodnim rezultatima i prijestupima: i stigla ih je kazna za runa djela koja su inili, i sa svih strana ih je snalo ono emu su se rugali 06/34J. Ovaj izraz i njemu slini kazuje da oni nisu kanjeni neim to je izvan njihovih osobnih djela. Oni su kanjeni prijestupima u svom ponaanju. Oni su se izopaiti do stepena koji je nii od ljudskog stepena zbog onoga to su inili i, sljedstveno tome, oni e biti i kanjeni najbolnijom kaznom. Nove izjave politeista o uzrocima njihovog politeizma i njegovim prilikama:

Oni koji Njemu druge smatraju ravnim govore: ({Da je Allah htio, ne bismo se ni mi ni preci Mi, pored Allaha, nikome klanjali i ne bismo, bez Njegove volje, nita zabranjenim smatrali. " Tako su isto i oni prije njih postupili. A zar su poslanici bili duni to drugo ve da jasno obznane? (16/.15). Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ({Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je meu njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjerivali (16/36).

86

Oni opravdavaju svoj politeizam i politeizam svojih predaka kao to opravdavaju i zablude koje su prakticirali, a koje se odnose na neke rtvene ivotinje i neka jela koja su sebi nezakonito zabranili. Oni sve ovo opravdavaju Allahovom voljom i Njegovom eljom, jer da je Allah htio prema njihovom tvrenju -, oni nita od svega ovoga ne bi inili jer bi ih On u tome sprijeio. Ovo je pogreno shvaanje Allahove volje. Ovo nije nita drugo do liavanje ovjeka njegovih osobenosti koje mu je Bog podario da ih upotrijebi u ivotu. Allah (Uzvieni) ne eli Svojim robovima irk, niti je zadovoljan da oni sebi zabranjuju ono to im je On dozvolio. Ova Njegova elja naglaena je u tekstovima Njegovog zakona kojeg je ljudima dostavio preko Svojih poslanika koji su to asno uradili: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ''Allahu se klanjajte, a kumira klonite!" (16/36). Ovo je Njegovo nareenje i ovo je Njegova elja robovima Svojim. Allah ne trai od ljudi neto to zna da oni po prirodi ne mogu savladati ili da e ih to gurnuti u drugom smjeru. Znak ovog nezadovoljstva je oprenost Njegovom nareenju koje su slijedili politeisti: Zato putujte po svijetu da vidite kako su zavrili oni koji su poslanike u la utjerivali 06/36J. Allahova stvaralaka i mudra volja je htjela da stvori ovjeka spremnog za Uputu i zabludu i da njegovu slobodnu volju stavi pred izbor jednog od ova dva puta. I osim toga obdario je ovjeka razumom kojim moe da da prednost jednom od ova dva puta, nakon to je u Kosmosu razasuo dokaze Upute koje moe osjetiti ulima vida, sluha i drugim osjetilima, zatim srcem, razumom, kuda god se usmjeri, nou ili danju.

Allahova milost je htjela poslije svega ovoga da ovjeka ne ostavi samo kod razuma. Zbog toga je za razum stvorio trajna mjerila u Svojim zakonima koje je odailjao preko Svojih poslanika, na koja se poziva razum kad god mu se neto od onoga to je nareeno sakrije, kako bi svoje ispravno ili pogreno rjeenje mogao potvrditi putem ovog trajnog i stalnog mjerila koje je otporno na sve hirove. Allah nije poslanike uinio nemilosrdnim, onima koji savijaju ije ljudima prema iman u; nego ih je uinio onima iji je zadatak samo da dostave, da narede da se oboava samo Allah i da se sve drugo vezano za politeizam, strast i vlast izbjegne i napusti: Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!" (16/36).

87

Jedna grupa je prihvatila ovaj poziv: I bilo je medu njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao 06/36) dok je druga grupa skitala na putu zablude: a i onih koji su zasluili da ostanu u zabludi 06/36). I jedna i druga grupa ostala je u granicama Allahove volje i htijenja. I jednu i drugu grupu Allah nije prisilio na Uputu ili zabludu, nego je slijedio put kojim je Allahova volja htjela da ga uini slobodnim u ponaanju, nakon to ga je opskrbio znacima na Uputu, u sebi i Kosmosu. Kur'an takoer ovim tekstom negira prisilu koju su politeisti lansirali, a koja nije strana kao ideja mnogim nepokornim i pokvarenim. Islamsko vjerovanje je jasno i isto u ovome pitanju. Allah nareuje Svojim robovima dobro, a zabranjuje zlo. One koji grijee ponekad kanjava na ovome svijetu oitom kaznom u kojoj se oituje Njegova srdba nad njima. Ovdje, nakon ovoga, nema mjesta prii da se Allahova volja mijea i prisiljava ih na devijaciju, a zatim ih kanjava. Oni su ostavljeni da izaberu svoj put, a ovo je Allahova volja. I sve to potie od njih, dobro ili zlo, Uputa ili zabluda ostvaruje se sukladno Allahovoj volji onako kako smo to objasnili. Zatim se osvre na ovo govorom upuenom Poslaniku (alejhi' sselam) u kome potvruje Allahov zakon koji se odnosi na Uputu i zabludu: Ma koliko ti elio da oni budu na pravom putu} Allah nee ukazati na pravi put onome koga je u zabludi ostavio i njima niko nee pomoi 06/37). Uputa ili zabluda nije u domenu Poslanika. Njegovo je samo da dostavi. Uputa ili zabluda idu sukladno Allahovom zakonu, a ovaj zakon ne

mijenja posljedice. Koga je Allah u zabludi ostavio, on je to zasluio sukladno Allahovom zakonu. Allah ga nee uputiti jer Allah ima zakone koji daju rezultate. Ovako je htio On. On radi ta hoe I njima niko nee pomoi 06/37) osim Allah. Trea izjava onih koji su se oholili i koji negiraju: Oni se zaklinju Allahom} najteom zakletvom: ((Allah nee oivjeti onoga koji umrer A hoe} to je Njegovo obeanje koje e se} doista} ispuniti} samo to veina ljudi ne zna -} (16/38) da bi im objasnio ono oko ega su se razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su laci bili 06/39).

88

Ako neto hoemo, Mi samo za to reknemo: "Budi!" - i ono bude (16/40). Problem proivljenja poslije smrti uvijek je bio problem vjere kod mnogih naroda od vremena kada je Allah poeo slati svoje poslanike narodima koji su im odreivali dobro, a zabranjivali zlo i prijetili im Allahovim obraunom i polaganjem rauna na dan proivljenja. Kurejijski politeisti su se zaklinjali Allahom, najteom zakletvom, da Allah nee oivjeti onoga koji umre. Oni priznaju da Allah postoji, ali negiraju da On moe oivjeti mrtve iz grobova. Oni to oivljenje vide kao vrlo teku stvar poslije smrti i raspadanja organizma, tijela i koe! Zaboravili su na mudizu prvog ivota. Zaboravili su prirodu Boije moi koja se ne moe mjeriti prema ljudskom shvaanju i ljudskoj moi. Stvaranje neega tu Snagu ne kota nita. Dovoljno je da se ova volja usmjeri prema neemu pa da bude. Zaboravili su takoer i Allahovu mudrost u proivljavanju. Na ovome svijetu nita ne postie svoju puninu. Ljudi se razilaze oko Istine i neistine, oko Upute i zablude, oko dobra i zla. Ponekad se meu njima ova razilaenja na ovoj zemlji i ne privedu kraju jer je Allahova volja htjela da nekima produi edel i da ih ne sustigne Njegova konana kazna na ovome svijetu tako da e se to realizirati na onom svijetu gdje e se sve izravnati. Kontekst odgovara na te nevjernike izjave i otkriva sve sumnje koje se nalaze u njihovim duama. Kontekst poinje konstatacijom: A hoe, to je Njegovo obeanje koje e se, doista, ispuniti 06/38J. A kada Allah obea,

Njegovo obeanje nee, zaista, izostati . samo to veina ljudi ne zna (16/38) .. pravi smisao Njegovog obeanja. Pitanje ima i svoju mudrost: da bi im objasnio ono oko ega su se razilazili i da bi saznali oni koji nisu vjerovali da su laci bili 06/39) u tvrdnji da su na pravom putu dok su poslanike u la ugoniti, drugi svijet negirali, a razilazili su se i u onome ta je vjerovanje, a ta nije. Pitanje je poslije toga lahko: Ako neto hoemo, Mi samo za to reknemo: "Budi/" - i ono bude (16/40). Proivljenje je neto to se dovri im se Allahova volja usmjeri prema njemu.

89

Naspram ovih negatora, tekst daje na asak stanje vjernika koje je njihovo vjerovanje u Allaha i u onaj svijet ponijelo da napuste i dom i kapital radi Allaha i borbe na Allahovu Putu: One koji se isele Allaha radi, nakon to su bili progonjeni, Mi emo jo na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom svijetu bie jo vea kad bi oni samo znali! - 06/4V. onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali (16/42). Oni koji su napustili svoj dom i svoj imetak i koji su se odrekli svega to su imali i voljeli, koji su rtvovali svoj dom, svoje blinje, mile i drage i uspomene koje ih veu, njima e na drugom svijetu sve to biti nadoknaeno. Bili su izloeni tiraniji i napustili su dom. Ako su izgubili dom Mi emo ih jo na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti 06/41). Mi emo ih nastaniti u boljim domovima od onih koje su izgubili, a nagrada na onom svijetu bie jo vea (16/4V kad bi ljudi samo znali. Oni koji budu trpjeli 06/42) i podnosili to to su podnosili, i u Gospodara se svoga uzdali 06/42J - ne pripisujui Mu nikoga u pouzdanju, oslanjanju i obraanju. Kontekst se vraa na pojanjenje funkcije poslanika na koju je ukazao kod odgovora na iskaze politeista u vezi sa Allahovim htijenjem i irkom njihovim i njihovih predaka, vraa se da objasni funkciju Posljednjeg Poslanika (alejhi' s-selam) i posljednje Opomene koja je njemu

dostavljena. Sve ovo kao uvod radi opomene onih koji ga u la ugone i prijetnje zbog ovog laganja: Mi smo i prije tebe samo ljude kao poslanike slali i objavljivali im pitajte sljedbenike Knjige ako ne znate - 06/43J jasne dokaze i knjige. A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono to im se objavljuje, i da bi oni razmislili (16/44). Mi smo i prije tebe samo ljude slali ... a ne meleke niti neka druga stvorenja. Odabrane ljude, i objavljivali im (16/43), kao to smo i tebi objavili, i zaduili ih da dostave, kao to smo i tebe zaduili; pitajte sljedbenike Knjiga 06/43J kojima su ranije dolazili poslanici, da li su bili ljudi, ili meleki ili neka druga stvorenja. Pitajte ih ako ne znate 06/43). Objavljivali smo im jasne dokaze i Knjige. A tebi objavljujemo Kur'an da bi

90

objasnio ljudima ono to im se objavljuje (16/44) - svejedno da li je rije o onim prethodnim pripadnicima Knjige koji su se razili u miljenju o svojoj Knjizi, pa je onda objavljen Kur'an koji je razrijeio ta njihova razilaenja i objasnio im istinu o tome, ili je rije o savremenicima kojima je doao Kur'an i Poslanik (alejhi's-selam) da im objasni to to im se objavljuje rijeju i djelom, da bi oni razmislili (16/44J o Allahovim dokazima i dokazima Kur'ana koji uvijek zagovara razmiljanje, prouavanje, misaonu i osjeajnu budnost. Ovo je kraj ove cjeline koja je poela iaretom na one koji su oholi i koji su spletke pleli ... Ova cjelina zavrava emocionalnim dodirima jednim za drugim: prvo, zastraivanje Allahovim spletkama od kojih niko nije siguran ni u jednom asu noi ili dana. Drugo, uestvovanje ove egzistencije u oboavanju Allaha i Njegovom hvaljenju. Samo je ovjek ohol i samo on spletke plete. Sve drugo to se nalazi oko njega hvali i velia Allaha. A zar su sigurni oni koji rune podmuklosti snuju da ih Allah nee u zemlju utjerati ili da im nee, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doi, 06/45J ili da ih nee na putovanjima njihovim kazniti - oni nee umai! (16/46) ili da ih nee malo po malo kanjavati? Ali, Gospodar va je doista blag i milostiv (16/47). Zar oni ne vide da sve ono to je Allah stvorio sad desno, sad lijevo

prua sjene svoje Allahu posluno i da je i ono pokorno? (16/4BJ. Allahu se klanja sve ivo na nebesima i na Zemlji, u prvom redu meleki, i oni se ne ohole, 06/49J boje se Gospodara svoga koji vlada njima, i ine ono to im se naredi (16/50) . Najvie to zauuje ljude jeste da Boija ruka oko njih djeluje. Neke kanjava kaznom Monog i Svemogueg. Njihove spletke im nita nee pomoi niti e ih spasiti njihova snaga, znanje i kapital. Nakon toga, oni koji spletkare - i dalje spletkare, a oni koji su se spasili ne oekuju da budu

91

kanjeni kao oni prije njih i oko njih. Oni se ne plae da e Allahova ruka biti ispruena prema njima kada su budni ili kada spavaju, kada su nemarni ili kada su oprezni, a asni Kur'an dodiruje njihova osjeanja iz ovog ugla kako bi ih potakao na oekivane opasnosti koje moe da zanemari samo onaj koji je gubitnik: A zar su sigurni oni koji rune podmuklosti snuju da ih Allah nee u zemlju utjerati ili da im nee, odakle ne mogu ni pomisliti, kazna doi, (16/45) ili e ih na putovanjima njihovim zbog trgovine ili turizma kazniti. Oni nee umai (16/46) Allahu. Njihova mjesta na putovanjima Njemu nisu daleka: ili da ih nee malo pomalo kanjavati (16/47). Njihova budnost i oekivanje nee sprijeiti Allahovu ruku od njih. On je moan da ih kazni. Oni su spremni na Njegovo kanjavanje, ali oni to ne osjeaju. Meutim, Allah je blag i milostiv. A zar su sigurni oni koji rune podmuklosti snuju da ih Allah nee kazniti? Oni se tvrdoglavo prepiru u svojim spletkama, zbunjeni u odreivanju cilja, ne kaju se niti su bogobojazni. To dok Kosmos oko njih sa svojim zakonima i svojom pojavom inspirie imanom, inspirie pokornou: Zar oni ne vide da sve ono to je Allah stvorio sad desno, sad lijevo prua sjene svoje Allahu posluno i da je i ono pokorno? 06/48). Scena sjena se prua i postepeno vraa, stabilizira i ljulja, scena koja inspirie one ije je srce otvoreno, budi njegov osjeaj i podudara se sa Kosmosom oko njega. Kur' anski tekst se o pokoravanju svega Allahovim zakonima

izraava pomou sedde - a to je krajnji vid pokornosti - i okree se pokretnim scenama koje se pruaju i postepeno vraaju, a to je, mora se priznati, ugodan, lahak pokret koji izaziva duboke osjeaje. Slika posluna i pokorna stvorenja. Tome pridodaje i ono to je na nebesima i na Zemlji, kao to kosmikoj skupini pridodaje i meleke. Tako stiemo do udne scene stvari, sjena i ivotinja, a sa njima i meleka na mjestu pokornosti, odanosti, ibadetu i sududu, onih koji se ne uznose u oboavanju Allaha niti se suprotstavljaju Njegovim nareenjima. Negatori i oni koji se ohole meu ljudima su rijetki na ovome udnom mjestu. Ovim zavrava ovo kazivanje koje je i poelo ukazivanjem na ne gato re i one koji su oholi da bi ih na kraju odstranilo negiranjem na sceni egzistiranja:

92

93

Allah kae: "Dvojici bogova se ne klanjajte! - samo je jedan Bog -, i samo se Mene bojter (16/51). Sve to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je i Njemu treba uvijek posluan biti. Zar nekoga drugog, osim Allaha, da se bojite? 06/52).

94

Od Allaha je svaka blagodat koju uivate, a im vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomo traite 06/53J. I kad vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti as Gospodara svoga s drugim izjednai 06/54J da bi nezahvalnost pokazali prema onome to smo im Mi dali. Pa uivajte, ali, zbilja, znaete! (16/55). Mnogoboci onima koji nita ne znaju ostavljaju dio hrane koju im Mi dajemo. Allaha mi, biete sigurno pitani zato to stalno lai izmiljate 06/56J. Oni Allahu keri pripisuju - hvaljen neka je On! - a sebi ono to prieljkuju (I6/57J. I kad se nekom od njih javi da mu se rodila ki, lice mu potamni i postaje potiten, (16/5BJ krije se od ljudi zbog nesree koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadri ili da je u zemlju zarovi? Kako runo oni prosuduju! 06/59J. Oni koji u onaj svijet ne vjeruju ravih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvienija; On je silan i mudar (16/60). Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kanjavao, nita ivo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka odreenog ostavlja, i kad rok njihov doe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati (16/6V. Oni Allahu pripisuju ono prema emu sami odvratnost osjeaju i njihovi jezici govore la da njih eka najljepa nagrada; a njih, nema sumnje, vatra eka; oni e se u nju prvi potjerati (16/62J. Allaha Nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je ejtan lijepim predstavljao postupke njihove i on je sada drug njihov, njih eka patnja nesnosna 06/63J.

Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko ega se razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost (16/64). Allah vodu s neba sputa i njome ivot mrtvoj zemlji vraa! To je, zaista, dokaz za ljude koji hoe da uju (16/65). Vi imate pouku i u stoci: {(Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko isto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi - ukusno onima koji ga piju (16/66).

95

A od plodova palmi i loze pripremate pie i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju (16/67). Gospodar tvoj je pelu nadahnuo: "Pravi sebi kue u brdima i u dubovima i u onome to naprave ljudi, (16/68) zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, posluno!" Iz utroba njihovih izlazi pie razliitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmiljaju (16/69). Allah vas stvara i poslije vam due uzima; ima vas koji duboku starost doivite, pa brzo zaboravite ono to saznate. Allah je, zaista, Sveznajui i Svemoni (16/70J. Allah opskrbljujui vas daje jednima vie nego drugima. Ali oni kojima je dato vie ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zato nisu na Allahovim blagodatima zahvalni! (16/71). Allah za vas stvara ene od vae vrste, a od ena vaih daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zato u la oni vjeruju, a Allahove blagodati poriu (16/72) i klanjaju se, pored Allaha, onima koji nisu u stanju da im bilo kakvu hranu daju, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji nita ne mogu! (16/73). Zato ne navodite Allahu sline! Allah doista zna, a vi ne znate 06/74). Allah navodi kao primjer roba u tuem vlasnitvu koji nita nema i onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno, zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali veina njih ne zna (16/75). Allah vam navodi kao primjer dvojicu ijudi od kojih je jedan gluhonijem, koji nita nema i koji je na teretu gospodaru svome, - kud god ga poalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji trai da se

pravedno postupa, a i sam je na pravom putu? (16/76). Ovo je trei dio o monoteizmu, Allahovoj Jednoti koja nije mnotvo. Ovaj trei dio na samom poetku potvruje da je samo jedan Bog, samo jedan Gospodar, samo jedan Dobroinitelj u tri prva uzastopna ajeta. Ovaj trei dio zavrava sa dva primjera koje Allah navodi: gospodara koji ima i koji udjeljuje i roba u tuem vlasnitvu koji je nemoan i koji nita nema. Mogu li oni biti jednaki? Kako je mogue da Allah onoga koji ima i koji udjeljuje izjednai sa onim koji nema i koji ne udjeljuje, pa da se kae: Ovo je boanstvo i ovo je boanstvo?!

96

U toku lekcije iznosi primjer onih koji kada ih kakva nevolja zadesi, opet od Allaha pomo trae, a kada Allah tu nevolju od njih otkloni, oni opet Njega s drugim izjednaavaju! U tekstu se dalje iznose slike paganskih zabluda i izmiljotina u odreivanju dijela onoga ime ih je Allah opskrbio tzv. svojim boanstvima, dok ta boanstva svojim robovima ne daju nita od onoga to posjeduju niti to dijele sa njima! Oni Allahu keri pripisuju, a preziru kada im se rodi ki: I kad se nekom od njih javi da mu se rodila ki, lice mu potamni i postaje potiten <I6/58J. U isto vrijeme, kada Allahu pripisuju ono to preziru, njihovi jezici govore da njih eka najljepa nagrada i da e za ono to su inili biti nagraen dobrim. Ove zablude koje su naslijedili od politeista prije njih su upravo te zbog kojih je doao poslanik da im objasni istinu u vezi s tim i kao uputu i milost vjernicima. Zatim poinje da iznosi primjere boanskog stvaranja, primjere u kojima se nalazi pouka i opomena. Allah je jedini moan da to stvori, a oni su dokazi Boanstva i nita drugo. Allah vodu s neba sputa i njome ivot mrtvoj zemlji vraa. Allah napaja ljude, osim vodom, i ukusnim mlijekom koje nastaje od grizina u buragu i od krvi. Allah prua ljudima da od plodova palmi i loze mogu pripremiti pie i hranu prijatnu. Allah je pelu nadahnuo da pravi sebi kuu u brdima i u dubovima i u onome to naprave ljudi iz ije utrobe izlazi med koji je lijek ljudima. Allah zatim stvara ljude i poslije im due uzima. Nekima to odgaa pa doive duboku starost i zaborave ono to su saznali. Allah opskrbu daje jednima vie nego

drugima. Allah ljudima od njihove vrste stvara ene, a od njihovih ena daje im sinove i unuke, a oni i poslije svega ovoga oboavaju one koji nisu u stanju da im bilo kakvu hranu daju, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji nita ne mogu. Oni Allahu navode sline! Ovi dodiri u njima i oko njih naputak su njima od strane Allaha ne bi li osjetili Njegovu mo koja djeluje na njih, njihovu opskrbu, njihovo jelo i pie i na sve to ih okruuje ... Ovaj trei dio zavrava sa dva jasna indikativna primjera na koja smo ranije ukazali. To je prigovor ljudskom osjeanju i razumu koji ima duboki ritam i koji udara na najosjetljivije strune u ljudskoj dui, koje zbog toga teko mogu ostati nedirnute i bez odgovora.

97

Allah kae: 'Vvojici bogova se ne klanjajte! - samo je jedan Bog -, i samo se Mene bojte!" 06/5V. Sve to je na nebesima i na Zemlji Njegovo je i Njemu treba uvijek posluan biti. Zar nekoga drugog, osim Allaha, da se bojite? f16/52J. Od Allaha je svaka blagodat koju uivate, a im vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomo traite f16/53J. I kad vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti as Gospodara svoga s drugim izjednai 06/54J da bi nezahvalnost pokazali prema onome to smo im Mi dali. Pa uivajte, ali, zbilja, znaete! (16/55). Allah je naredio ljudima da se dvojici bogova ne klanjaju. Samo je On Bog. Nema drugog Boga osim Njega. Izraz pribjegava stilu utvrdivanja i ponavljanja kada rijei ilahejni prikljuuje rije isnejni ograniavanjem pomou innema: da je Allah samo Jedan Bog, slijedei negiranje i ograniavanje drugim ograniavanjem: I samo se Mene bojte (16/51). Mene koji nemam slinog ili nekog takmaca, a poslije toga spominje strah kao pojaanje u opomeni. Sve to samo zbog toga jer se ovdje radi o osnovnom pitanju, pitanju svih vjera koje mogu da opstoje samo na ovoj Jednoti, koje mogu da egzistiraju samo sa ovom Jednotom, preciznom i potpuno jasnom u ljudskim dua. Samo je Jedan Bog. Samo je Jedan Vladar, takoder. Sve to je na nebesima i na Zemlji, Njegovo je 06/52J. On je Jedini Zajmodavac i Njemu treba uvijek posluan biti (16/52), tj. neprestano Mu treba biti pokoran od vremena kada je objavio ovu vjeru, jer druge osim Njegove vjere nema. On

je Jedini Darodavac: Od Allaha je svaka blagodat koju uivate (16/53). Vaa priroda pribjegava samo Njemu u vremenu potekoa i skruenosti odriui od Njega zablude politeizma i paganizma. Ljudska priroda se okree samo Njemu bez posrednika. A im vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomo traite 06/53J i Njega u pomo zovete da vas spasi od tegoba u kojima ste se nali. Na ovaj nain se izdvaja Uzvieni kao Boanstvo, Vladar, Zajmodavac, Darodavac, Onaj koji usmjerava. lJudska priroda to svjedoi kada je snae nevolja i ona tada od Njega odrie zablude politeizma. Medutim, i pored toga, neki Allahu pripisuju druga im se spase ovih nedaa pa negiraju Allahovu blagodat i Uputu koja im je dostavljena. Pa

98

neka pogledaju ono to e ih zadesiti poslije ovog kratkog uivanja Pa uivajte, ali, zbilja, znaete! 06/55). Ovaj model koji je prikazan ovdje: A im vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomo traite. I kad vam On poslije nevolju otkloni, neki od vas isti as Gospodara svoga s drugim izjednai (16/53-54) ponovljeni je model kod ljudi. Kada se nadu u nevolji, srca se okreu Allahu, jer ona po prirodi osjeaju da ih samo Allah moe zatititi. A u zadovoljstvu se zaboravljaju i zanemare vezu sa Allahom i udalje se od Njega. U tom udaljavanju Njega ponu s drugima izjednaavati ili u raznim formama ponu oboavati druge vrijednosti, iako ih ne prizivaju imenom Boanstva! Ponekad je devijantnost i iskvarenost prirode pojaana. Neki se u tekim vremenima ne obraaju Allahu, nego onima koje je On stvorio, pozivajui ih u pomo, spas i izbavljenje, uzimajui u obzir njihovo bogatstvo ili mjesto kod Allaha. A ponekad ih prizivaju i bez ovih dokaza kao oni koji prizivaju evlije da ih spase od bolesti, tekoa ili briga ... Ovi su otili dalje u toj devijaciji i od politeista Mekke koje Kur'an slika i crta u modelu pred naim oima! Mnogoboci onima koji nita ne znaju ostavljaju dio hrane koju im Mi dajemoo6/56J. Oni su sebi zabranjivali neku stoku. Otuda je nisu kao tovarnu stoku koristili niti su njeno meso jeli, ili su to dozvoljavali ljudima, a zabranjivali enama, o emu je bilo rijei u suri El-En' am. To su inili u ime tzv. boanstava o kojima nita nisu znali. To su zablude koje su

naslijedili iz prvog doba dahilijjeta. Allah je taj koji ih je opskrbio ovim blagodatima, a oni onima koji nita ne znaju ostavljaju dio te opskrbe. To nije opskrba koja im je darovana od strane tzv. njihovog boanstva pa da je njima vrate. To je opskrba od Allaha koji ih poziva Svojoj Jedinosti, a oni Njemu druga pripisuju. Razlika u njihovom shvaanju i ponaanju je oita. Sva opskrba je od Allaha. Allah nareuje da se niko drugi osim Njega ne oboava, a oni se s ovom naredbom ne slau i druga boanstva mimo Allaha oboavaju. Oni dio opskrbe koju im Allah daje ostavljaju boanstvima koje je Allah zabranio da oboavaju! N a ovaj nain se vidi razlika koja je jasna, udna i odvratna!

99

lJudi i dalje nakon to je objavljena i potvrena vjera u Allahovu Jednotu posveuju dio onoga ime ih je Allah opskrbio neemu to umnogome slii predislamskim boanstvima. I dalje neki putaju tele koje nazivaju tele Sejjida Bedevija da pase i jede ta god hoe. U tome ga niko ne sprjeava, niti se njime iko koristi sve dok ne bude priklano uime Se .iii da Bedevija, a ne uime Allaha! I dalje neki evlijama posveuju rtve koje izuzimaju iz svoje nadlenosti, ne radi Allaha, niti uime Allaha, nego uime evlije - kao to su radili i predislamski Arapi koji su onima koji nita ne znaju ostavljali dio hrane koju im Allah daje. Zavjetovanje na ovaj nain je zabranjeno, a i meso zavjetovano g je zabranjeno, pa makar se spomenulo i Allahovo ime, jer je zaklano u neije drugo ime, a ne u Allahovo. Allaha mi, biete sigurno pitani zato to stalno lai izmiljate (16/56J sa zakletvom i jakim pojaanjima. To je la koja u osnovi rui vjeru jer se njome rui ideja monoteizma. Oni Allahu keri pripisuju - hvaljen neka je On! - a sebi ono to prieljkuju (16/57). I kad se nekom od njih javi da mu se rodila ki, lice mu potamni i postaje potiten, (16/SBJ krije se od ljudi zbog nesree koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadri ili da je u zemlju zarovi? Kako runo oni prosuduju! (16/59J. Tragovi ovih devijacija ne zadravaju se samo unutar vjere, u njenim granicama, oni djeluju i na drutveni ivot i na tradiciju. Vjera je prvi pokreta ivota, bilo to javno ili tajno. Predislamski Arapi su tvrdili da su meleki Allahove keri, a sami su prezirali ako im se rodi kerka! Allahu su

pripisivatfkeri, a sebi su prieljkivali sinove! Njihovo udaljavanje od prave vjere poticalo ih je da novoroene keri ive zakopavaju u zemlju ili da ih ostave u ivotu prezrene i poniene, da se loe ophode prema njima, da ih gledaju kao stvari, a ne kao ljudska bia. Ovo zato to su se bojali sramote i siromatva sa njihovim raanjem, jer one ne uestvuju u ratu niti su u stanju da neto zarade i steknu. Ponekad budu i zarobljene kod upada, pa tako donose nesreu, ili ive kao siroad pa donose siromatvo.

100

Prava vjera je od svega ovoga zatiena. Opskrba je u rukama Allahovim. On sve opskrbljuje. Svako e biti pogoen samo onim to mu je zapisano. Ljudi oba spola su plemeniti kod Allaha. ensko je - u odnosu na njenu ljudsku prirodu - kao i muko. ena je ravna mukarcu. Ona je njegov dio, kako to islam naglaava. Tekstom je predstavljena negativna slika predislamskih obiaja: I kad se nekom od njih javi da mu se rodila ki, lice mu potamni i postaje potiten, (16/SBJ lice mu potamni zbog tuge, brige i skuenosti. On je potiten. On svoju srdbu i svoj gnjev priguuje kao da je to nesrea. A ensko je dar Boiji njemu kao i muko. A ne moe da oblikuje u maternicama ensko, a ni muko niti moe da mu ivot udahne, a ni od jednostavne kaplje da ovjeka proizvede. Samo oblikovanje neivog koje se razvija od kaplje do ovjeka - Allahovom dozvolom - dovoljno je da se novoroene prihvati - bilo muko ili ensko - sa radou, dobrodolicom i lijepim prijemom. To je Allahova mudiza koja se ponavlja, a njeno obnavljanje ne kvari ponavljanje. Pa kako e biti potiten onaj kome se javi radosna vijest da mu se rodila ki, pa se krije od ljudi zbog nesree koja mu je dojavljena, a on tci nije stvorio niti oblikovao. On je bio samo insrument moi u dogaanju ove oite mudize. Allahova mudrost i pravila ivota su odluili da ivot nastane od muka i enska. ensko je vrst temelj u sistemu ivota kao i muko, moda vie od ovjeka jer je ensko postojanije. Pa otkuda onda ta potitenost zbog enska i zato se ovjek krije kada mu se dojavi da mu se

kerka rodila, a zna da sistem ivota poiva na paru? Devijacije u vjerovanju rezultiraju i devijacijama u drutvu, shvaanju i tradiciji: kako oni runo prosuuju (16/59). Nita runije od ovog prosuivanja i ove procjene. Ovako se oituje vrijednost islamske ideologije u ispravljanju poimanja i drutvenih prilika. Islam je ovu teoriju koja se odnosi na enu i ovjeka priopio ne samo pojedincima nego i svim drutvima. I nije samo ena bila na udaru u predislamskom drutvu, nego je na udaru bila i humanost u svome glavnom i osnovnom znaenju. ena je ljudske prirode. Njeno poniavanje je poniavanje ljudskih plemenitih elemenata. Njeno ubijanje je ubijanje ljudske due, upropatavanje jednog dijela ivota i suprotstavljanje osnovnoj cjelokupnoj mudrosti stvaranja koja zahtijeva da sva iva bia - a ne samo ovjek - budu u paru, muko i ensko.

101

I kada god se drutvo udalji od ispravnog vjerovanja, ponovo se pojavljuju predislamska shvaanja i poimanja. U mnogim drutvima danas ta su se shvaanja ve pojavila. Mnogi ljudi u mnogim sredinama nisu zadovoljni kada im se rodi ensko dijete, niti se ophode kao to se ophode kada im se rodi muko dijete. Ovo je paganizam u jednom od svojih oblika. Nastao je zbog devijacije koja je pogodila islamsko vjerovanje. udno je da oni koji diu svoje glasove i prigovaraju islamu i islamskom zakonodavstvu - o pitanju ene - ine to na osnovu onoga to vide u ovim devijantnim drutvima. Oni se nisu potrudili da pogledaju izvorno islamsko uenje i sve promjene koje je ono proizvelo u drutvu, svijesti i savjesti. To je na kraju Boansko uenje koje nije proizvela realna nunost, niti poziv upuen sa zemlje, a ni drutvene ili ekonomske neophodnosti. To je Boansko uenje, objavljeno od Allaha koji je poastio ovjeka, a to je za sobom povuklo ljudski rod i enu koju je ovo uenje opisalo kao drugi dio ovjeka. Allah ne pravi razliku izmeu ova dva plemenita dijela. Razlika izmeu prirode predislamskog i islamskog pogleda na enu je kao i razlika izmedu osobina onih koji ne vjeruju u drugi svijet i Allahovih (Uzvienog) osobina - a Njegova su svojstva najuzvienija: Oni koji u onaj svijet ne vjeruju ravih su osobina, a Allah ima svojstva najuzvienija; On je silan i mudar (16/60). Ovdje se problem politeizma spaja sa problemom negiranja drugog svijeta jer i jedno i drugo imaju isti izvor i istu devijaciju. Oni su pomijeani u ljudskom umu. Njihovi tragovi su prisutni u dui, ivotu, drutvu i sredini. I kada se kao primjer navode oni koji ne vjeruju u onaj svijet, onda

je to hrav primjer, hrav u svemu: u osjeanjima, moralu, vjerovanju, praksi, poimanju, odnosima i na zemlji i na nebu ... A Allah ima svojstva najuzvienija (16/60). Nema poreenja izmeu Njega i bilo ega drugog, akamoli sa onima koji ne vjeruju u onaj svijet. On je silan i mudar 06/60J Koji ne da kome hoe, Koji je mudar, Koji samovoljno postupa i stavlja sve na svoje mjesto, Koji vlada, i istinom, mudrou i pravednou sve postavlja na svoje mjesto. On je u stanju da ljude kazni zbog njihovog grijeha. Ako bi to uinio, On bi ih potpuno unitio. Meutim, mudrost Njegova je odluila da ih ostavi do odreenog roka. On je silan i mudar:

102

Kad bi Allah ljude zbog grijehova njihovih kanjavao, nita ivo na Zemlji ne bi ostavio, ali, On ih do roka odredenog ostavlja, i kad rok njihov doe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati 06/61). Allah je stvorio ovo ljudsko stvorenje i obasuo ga Svojim blagodatima. A on, jedino on na zemlji ini nered i grijeh. On naputa vjerovanje u Allaha i Njemu pripisuje druga. Ova ljudska bia tlae jedni druge i nanose tetu drugim stvorenjima. Allah je poslije svega ovoga blag i samilostan prema njima. On tu kaznu odlae, ali ne zaboravlja. To je mudrost koju prati snaga, milost koju prati pravednost. Ljudi su, meutim, zaslijepljeni odlaganjem. Njihova srca ne osjeaju Allahovu milost i Njegovu mudrost sve dok ih Allahova pravednost i Njegova snaga ne zgrabi kod roka odreenog koji je Allah utvrdio porad mudrosti i odloio to radi milosti. I kad rok njihov doe, ni za tren ga jedan ne mogu ni odgoditi ni ubrzati 06/6IJ. Najudnije u svemu ovome jeste to politeisti Allahu pripisuju ono prema emu sami odvratnost osjeaju, kao to su keri i drugo, zatim tvrde, laui, da ih eka najljepa nagrada zbog toga. Kur'an kae da ih eka neto drugo od onoga to su tvrdili: Oni Allahu pripisuju ono prema emu sami odvratnost osjeaju i njihovi jezici govore la da njih eka najljepa nagrada; a njih, nema sumnje, vatra eka; oni e se u nju prvi potjerati 06/62). Njihovi jezici su, prema ovome izrazu, sama la ili oblik te lai koju prenose i opisuju, kao to se kae da njegov stas istie njegovu eleganciju,

a oko zjenicu. Sami stas izraava eleganciju, otkriva je, a oko zjenicu, otkriva je. Zbog toga je i rekao: Njihovi jezici govore la, samu la, jer je laganje, zbog duine, postalo njihovim simbolom, dokazom. Njihove rijei: Njih eka najljepa nagrada, a oni Allahu pripisuju ono prema emu sami odvratnost osjeaju - takoer je la koju njihovi jezici govore. injenica koja e ih posramiti prije nego to se dovri tekst ajeta jeste da ih bez ikakve sumnje eka vatra: A njih, nema sumnje, vatra eka (16/62) a to e biti ubrzano, a ne odgoeno: Oni e se u nju prvi potjerati 06/62) . Izraz fewt znai ii ispred, pretei, a mu/ret je tjerani naprijed, bez odlaganja.

103

Nakon ovoga moemo rei da ovaj narod nije prvi koji je skrenuo sa Pravog Puta, niti je prvi koji nije vjerovao u Allaha. I prije njega je bilo onih koji su skrenuli s Pravog Puta i koji nisu vjerovali u Allaha. Njih je ejtan zaveo. On je njima uljepao to njihovo skretanje u poimanju, shvaanju i djelima. On je njihov predvodnik. On bdije nad njima i njima upravlja. Allah je Svoga Poslanika poslao da ih izbavi, da im objasni i razlui Istinu od neistine, aa razrijei razmimoilaenja meu njima koja su prisutna u njihovoj ideologiji i djelima i da onima koji vjeruju bude Uputa i milost: Allaha nam, Mi smo i prije tebe narodima poslanike slali, ali im je ejtan lijepim predstavljao postupke njihove i on je sada drug njihov, njih eka patnja nesnosna (16/63). Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko ega se razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost (16/64). Zadaa posljednje Knjige i Objave jeste da razlui meu pripadnicima ranijih knjiga i njihovim grupama ono u emu se oni razilaze. U osnovi je samo monoteizam, a sve drugo se sruilo na monoteizam kao to su razne sumnje, zatim sve ono to ima bilo kakve veze sa po1iteizmom kao to su poistovjeivanja i izjednaavanja; sve je to lano. Kur'an je objavljen da to negira i oisti i da bude Uputa i milost onima ija su srca spremna da tu Uputu prihvate. Odavde kontekst poinje da izlae dokaze Allahove Jedinosti o onome to je stvorio u Kosmosu, o onome to je pohranio kod ovjeka, ljudske osobenosti i spremnosti, o blagodatima koje je ovjek podario, a to

sve moe samo Allah. U ajetu koji je prethodio ovome spomenuta je objava Knjige, a to je ono najbolje to je ovjeku objavljeno. U njoj je hrana i ivot za duu. Poslije Knjige spustio je s neba kiu koja je hrana za tijelo: Allah vodu s neba sputa i njome ivot mrtvoj zemlji vraa! To je, zaista, dokaz za ljude koji hoe da uju 06/65). Voda znai ivot za svako ivo bie. Tekst vodu smatra neophodnom za ivot zemlje i svega to se u zemlji i na zemlji nalazi. Onaj koji iz mrtvog stvara ivo dostojan je da bude Boanstvo To je zaista dokaz za ljude koji -

104

hoe da uju (16/65) koji hoe da razumiju o onome to uju. Ovo pitanje, pitanje dokaza Boije opstojnosti, Onoga koji mrtvom ivot daje, Kur'an spominje na mnogim mjestima i usmjerava poglede prema tim dokazima. U tome zaista postoje dokazi za onog ko uje, razumije i razmilja o onome to uje. Druga pouka je u stoci. To je udo Allahovog stvaranja. Ono ukazuje da je Allah dostojan oboavanja: Vi imate pouku i u stoci: "Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko isto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi - ukusno onima koji ga piju (16/66). Mlijeko koje obilato tee iz vimena stoke - od ega je ono? To je ekstrakt koji nastaje od grizina u buragu i krvi. A grizine su ono to ostaje u buragu poslije probave. Crijeva usisavaju ekstrakt koji se pretvara u krv, a krv dospije u svaku eliju tijela. I kada doe u mlijene elije vimena, pretvara se u mlijeko udesnim Allahovim stvaranjem, a kako se to realizira, to niko ne zna. Proces pretvaranja hranljivog ekstrakta u krv u tijelu ivih bia i prehrana svake elije potrebnom materijom koja se nalazi u supstanci krvi je vrlo udan proces. Taj proces se okonava u tijelu u svakoj sekundi kao i proces sagorijevanja. U svakom momentu u ovom udnovatom aparatu dovrava proces ruenja i izgradnje, neprestano, sve dok dua ne napusti tijelo. ovjek ne posjeduje nita osim osjeaja kada se nade pred ovim udnim procesom, nema ni jedne estice i elije u njemu koja ne klie hvalei kreativnog Stvaraoca ovog ljudskog aparata kome nije ravan ni najbolji aparat koga moe ovjek napraviti. Iza opeg opisa procesa usisavanja, pretvaranja i sagorijevanja

nalaze se opirni opisi koji pripremaju razum, a rad jedne elije u tijelu u ovom procesu izaziva uenje, o kome razmiljanje ne prestaje. Ovo je ostalo tajnom sve do naeg vremena. Ovo je nauna injenica koju Kur'an ovdje spominje, a koja se odnosi na mlijeko koje nastaje od grizina u buragu i od krvi. Ranije to nije bilo poznato ljudima. Nijedan ovjek u tom vremenu to nije mogao pojmiti, akamoli da to potvrdi ovom naunom preciznou. Svaki ovjek koji ima pameti i potuje tu pamet nee se ovome opirati niti e o tome polemizirati. Postojanje jedne ovakve injenice dovoljan je dokaz da je Kur'an Objava od Allaha. itavo ovjeanstvo u to vrijeme nije poznavala ovu injenicu. Kur'an govori o ovim isto naunim injenicama, nosi u sebi dokaze da je Objava od Allaha i u drugim svojim sadrajima onima koji te sadraje

105

shvaaju i cijene. Medutim, jedna injenica kao to je ova dovoljna je da zatvori usta onima koji o Kur'anu polemiziraju i koji su tvrdoglavi: A od plodova palmi i loze pripremate pie i hranu prijatnu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju 06/67J. Ovo su plodovi iz kojih ivot izbija posredstvom kie koja se s neba sputa. Od tih plodova vi pripremate pie (seker je vino koje jo nije bilo zabranjeno) i hranu prijatnu. Tekst ukazuje da prijatna hrana nije vino, a ovo je priprema za njegovu zabranu koja e uslijediti kasnije. Tekst ovdje opisuje realnu stvarnost toga vremena u kojoj su oni od plodova palmi i vinove loze pripremali vino. Tu nema teksta koji vino ini dozvoljenim. Naprotiv, to je priprema za njegovu zabranu. To je, doista, dokaz onima koji pameti imaju (16/67J - i koji shvaaju da je Onaj koji je stvorio ovu opskrbu dostojan oboavanja, a to je Uzvieni Allah: Gospodar tvoj je pelu nadahnuo: "Pravi sebi kue u brdima i u dubovima i u onome to naprave ljudi, 06/6BJ zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, posluno!" Iz utroba njihovih izlazi Pie razliitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmiljaju 06/69J. Pela radi po nadahnuu prirode koje joj je njen Gospodar povjerio. To je jedna vrsta objave po kojoj ona radi i djeluje vrlo precizno. Taj njen rad ne bi bio u stanju odraditi ni ovjek koji se bavi umnim radom, svejedno radilo se o njegovim elijama ili raspodjeli rada medu njima ili, na

kraju, o njenom izluivanju istog meda. Pela sebi pravi kuu - sukladno sa njenom prirodom - u brdima i u dubovima i u onome to naprave ljudi, vinogradima i dr. Allah je njoj na njenom putu otklonio potekoe jer je njenu prirodu i prirodu oko nje uinio skladnom. U tekstu se navodi daje njen med lijek ljudima. Neki koji se bave medicinom su to struno objasnili.14 To je potvreno i kur' anskim tekstom i hadisom Boijeg Poslanika. Pravi musliman, koji ima ispravno vjerovanje, oslanja se uvijek na Istinu koja je potvrena Kur'anom i hadisom. Buhari i Muslim prenose od Ebu Saida Hudrija da je jedan ovjek doao Poslaniku i rekao: "Brat mi je dobio proljev. ta da-radim?" "Napoji ga medom", ree Poslanik. Kada je to uradio, ponovo je doao Poslanik u i Abdulaziz Ismail, El-Islamu we't-tibbu'l-hadis.

106

rekao mu: "Boiji Poslanie, ja sam ga medom napojio, a to mu je proljev uinilo jo jaim." "Idi i napoj ga medom", ree Poslanik. Otiao je i dao mu meda, a zatim se vratio i rekao: "Allahov Poslanie, to mu samo poveava proljev." Tada je Poslanik rekao: "Allah je istinu rekao, a stomak tvoga brata je slagao! Idi i napoj ga medom!" Otiao je i napojio ga medom, a on je onda ozdravio. Zadivljeni smo Poslanik ovim (alejhi' s-selam) uvjerenjem pred ovom realnom i praktinom pojavom koja kazuje da se proljev ovjeka stalno poveavao kada god bi ga njegov brat napojio medom. Ovo uvjerenje je na kraju realnost potvrdila kao istinu. Tako treba da ima uvjerenje svaki musliman u svim pitanjima i istinama koje se nalaze u Kur' anu, makar to na prvi pogled izgledalo da je u sukobu sa realnou. To je istinitije i od same pojavne realnosti koja to ipak na kraju potvrdi kao istinu. Ovdje emo stati pred ovom skladnom pojavom u izlaganju ovih blagodati: sputanje vode s neba, dobijanje mlijeka od grizina u buragu i od krvi, dobijanje vina i pripremanje ukusne i prijatne hrane od plodova palmi i loze, dobijanje meda iz utrobe pele. To su sve pia koja se dobijaju iz tijela razliitih po obliku. A poto je ovdje rije o atmosferi pia od stoke je samo iznije njeno mlijeko kako bi to bilo sukladno sa ostalim uesnicima u ovoj sceni. U narednom tekstu bit e izloene ostale koristi od stoke: koa, vuna i kostrijet jer je i atmosfera - atmosfera pokrivaa, kue, odjee, pa je zbog toga bilo sukladno da od stoke iznese samo ono to odgovora ostalim

uesnicima scene. To je jedno od obzorja umjetnike skladnosti u Kur'anu. IS Od stoke, stabala, plodova, pele i meda do bliih dodira, do dubine ljudske due koja je sr njihove linosti, Kur'an prelazi na oblasti ivota, opskrbe, ena, djece i potomaka jer su na to osjetljivi i padaju vie pod u1jecaj i vie se tome odazivaju. Allah vas stvara i poslije vam due uzima; ima vas koji duboku starost doivite, pa brzo zaboravite ono to saznate. Allah je, zaista, Sveznajui i Svemoni 06/70J. V. umjetniku skladnost u djelu Et-Taswiru'lfenni fi'l-Qur'an.

107

Allah opskrbljujui vas daje jednima vie nego drugima. Ali oni kojima je dato vie ne daju onima koji su u njihovoj vlasti, a potrebe su im jednake. Zato nisu na Allahovim blagodatima zahvalni! (16/7V. Allah za vas stvara iene od vae vrste, a od iena vaih daje vam sinove i unuke, i ukusna jela vam daje. Pa zato u lai oni vjeruju, a Allahove blagodati poriu (16/72J i klanjaju se, pored Allaha, onima koji nisu u stanju da im bilo kakvu hranu daju, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji nita ne mogul (16/73). Prvi dodir je dodir ivota i smrti. A to je vezano za svaku linost i svaku duu. ivot je drag, a razmiljanje o ivotu moda e srce uiniti mekim, osjetljivijim Allahovom djelovanju, blagodatima i Njegovom moi, dok bi strah od smrti izazvao osjeaj pobonosti, obazrivosti i traenje utoita kod Onoga koji ivot daje. Starost, kada ovjek dosegne njenu dubinu pa zaboravi ono to je znao i vrati se u stanje djetinjstva, nemoi, zaborava i naivnosti, vraa duu na razmiljanje o fazama ivota, a esto priguuje i oholost i ponos snagom, naukom i mogunostima. Poslije toga dolazi komentar: Allah je, zaista, Sveznajui i Svemoni (16/70). On je svemoan da duu vrati ovoj velikoj injenici. Sveope, iskonsko znanje pripada samo Allahu. Mo koja nije pod u1jecajem vremena je Allahova mo. ovjekovo znanje je ogranieno. ovjekova mo je do odreenog roka. I ovjekova mo i njegovo znanje su parcijalni, nepotpuni, ogranieni. Drugi dodir je dodir u opskrbi. Razlike u opskrbi su primjetne. Tekst ove razlike vraa na Allahovo davanje jednima vie nego drugima. Ovo podlijee Allahovom zakonu. Nita od toga nije preputeno igri ili davanju odsjekom. Moe se desiti ovjeku koji je uen, pametan i koji razmilja da

njegove prirodne mogunosti u sticanju imetka i njegovom unapreenju budu ograniene. jer on ima nadarenost u drugim oblastima ivota. Ponekad neznalica, naivina i glupan ima prirodnu nadarenost u sticanju i unapreivanju svoga imetka. Ljudi posjeduju talent i energiju. Onaj koji nije precizan misli da izmeu opskrbe i sudbine nema nikakve veze. On to svodi na samu sposobnost u ivotu. Nekada je bogatstvo iskuenje od strane Allaha, kao to je to i neimatina ponekad, skruenost radi mudrosti koja se ostvaruje putem kunje. Bilo kako bilo, razlike u opskrbi su vidljive. One su plod razliitih nadarenosti. To, uz vjetake, nasilnike prepreke koje postoje u raznim drutvenim sistemima. Tekst ukazuje na tu pojavu koja je bila realnost u arapskom drutvu, a korist je da bi ispravio neke zablude predislamskog politeizma koje su bile u opticaju, a na koje smo ranije ukazali. One su dio opskrbe koju im je Allah podario izdvajali za

108

svoja tzv. boanstva. Allah o tome ovdje kae: Oni ne daju robovima koji su u njihovoj vlasti (ovo je bilo realno stanje prije islama) , a potrebe su im za opskrbom iste. ta je s njima pa daju jedan dio od onoga ime ih je Allah opskrbio svojim tzv. boanstvima? Zato nisu na Allahovim blagodatima zahvalni?! (16/7V pa troe Allahove blagodati, mijeaju sa politeizmom, umjesto zahvale Dobroinitelju koji sve daje. Trei dodir se odnosi na njih, njihove ene, sinove i unuke. Ovaj trei dodir poinje na relacijama izmeu mua i ene: Allah za vas stvara ene od vae vrste (16/72). One su od vas, dio vas, a ne vrsta manje vrijednosti od koje se treba sakrivati i tuan biti kada se rodil A od ena vaih daje vam sinove i unuke (16/72). ovjek kao prolazno bie osjea svoj produetak u sinovima i unucima. Dodirivanje ove strane u dui izaziva jo vie osjeaje. Ovoj blagodati: sinovima i unucima pridodata je i blagodat opskrbe radi usklaivanja ovih dviju opskrba da bi to sve prokomentirao neodobravajuim pitanjem: Pa zato u la oni vjeruju, a Allahove blagodati poriu? (16/72). Zato Njemu druga pripisuju i od Njegovih nareenja odstupaju? Sve ove blagodati su Njegovi pokloni. One su dokaz Njegova Boanstva i one su realnost u njihovom ivotu. Oni ih dobro poznaju u svako vrijeme. Pa zato u la oni vjeruju? Sve osim vjerovanja u Allaha je la. Ova tzv. boanstva i ova tzv. tlapnja su zabluda. Sve su to same iluzije. To ne postoji, niti je to istina. Allahove blagodati oni negiraju. A to je istina koju oni dodiruju i osjeaju i uivaju u tim blagodatima, a onda ih negiraju. I klanjaju se, pored Allaha, onima koji nisu u stanju da im bilo kakvu

hranu daju, ni iz nebesa ni iz zemlje, i koji nita ne mogu! (16/73). udno je da se priroda do ove mjere iskvarila pa se ljudi okreu i oboavaju onoga koji im ne daje opskrbu, a nije u stanju da to uini bilo kada i u bilo kojoj situaciji. Ostavljaju Allaha, Stvoritelja i Opskrbitelja i Njegove blagodati pred njima koje ne mogu negirati, a onda druge Allahu ravnim pripisuju! Zato ne navodite Allahu sline! Allah doista zna, a vi ne znate (16/74J. Allahu niko nje slian, zato ne navodite Njemu sline! Poslije ovoga tekst navodi dva primjera. Primjer Gospodara, Vlasnika i Hranitelja, i primjer onoga koji je u posjedu drugog, koji je nemoan, koji nema nita samo da bi pribliio veliku Istinu koju su zanemarili. Istinu da Allahu niko nije slian i da ne mogu biti izjednaeni u

109

i bad e tu Allah i onaj koga je On stvorio, a sva Njegova stvorenja su Njegovi robovi: Allah navodi kao primjer roba u tuem vlasnitvu koji nita nema i onoga koga smo Mi bogato obdarili i koji udjeljuje iz toga, i tajno i javno, zar su oni jednaki? Neka je hvaljen Allah! Ali veina njih ne zna (16/75). Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji nita nema i koji je na teretu gospodaru svome, kud god ga poalje, nikakva dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji trai da se pravedno postupa, a i sam je na pravom putu? (16/76). Prvi primjer je uzet iz njihovog realnog ivota. Oni su imali robove u svome vlasnitvu koji nisu imali nita, niti su bili sposobni da urade bilo ta. Nemoni rob u tuem posjedu i gospodar, vlasnik koji ima pravo raspolaganja ne mogu biti izjednaeni. A kako moe biti jednak Gospodar robova koji su u Njegovom vlasnitvu, i neko ili neto to je stvoreno? A sve stvoreno su Njegovi robovi. Drugi primjer predstavlja gluhonijemog, slabog i glupog ovjeka koji nita ne zna i koji se ne vraa sa nekim dobrom, i jakog ovjeka koji trai pravednost, radnika koji ustrajava na Putu dobra. Nijedan pametan ovjek nee staviti znak jednakosti izmeu ovoga i onoga. Kako je onda

mogue staviti znak jednakosti izmeu kipa ili nekog kamena i Allaha (Uzvienog) , a On je Moni, Onaj koji sve zna, Onaj koji trai da se dobra djela ine, Onaj koji upuuje na Pravi Put? Ovim dvama primjerima zavrava ovaj dio koji je poeo Allahovom naredbom ljudima da se dvojici bogova ne klanjaju. Ovaj dio zavrava uenjem onima koji se klanjaju dvojici bogova!

110

Allah zna tajne nebesa i Zemlje! A Smak svijeta e u tren oka doi, ili jo bre, jer je Allah, uistinu, Svemoni! 06/77). Allah vas iz trbuha majki vaih izvodi, vi nita n znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni (16/78). Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah dri. To su, zaista, dokazi ljudima koji budu vjerovali 06/79J.

111

Allah vam daje da u kuama svojim stanujete i daje vam od koa stoke atore koje lako nosite kad na put idete i kad konaite, a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroe 06/80J. Od onoga to je stvorio - Allah vam hlad daje i sklonita u brdima vam daje i odjeu koja vas uva od vruine; daje vam i oklope koji vas u borbi tite; i tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili posluni (16/81). A ako oni okrenu glave, pa ti si duan samo da jasno objavljuje 06/82). Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriu, - veina njih su nevjernici (16/83). A na Dan kada od svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, nevjernicima nee biti doputeno, niti e se od njih traiti da se Allahu umiljavaju (16/84). Kad oni koji nisu vjerovali doive patnju, ona im se nee ni ublaiti ni odloiti (16/85). A kad oni koji su Njemu druge ravnim smatrali - boanstva svoja ugledaju i reknu: Gospodaru na, ovo su boanstva naa; njima smo se klanjali, a ne Tebi", - boanstva e im dobaciti: Vi ste, uistinu, laljivci!" (16/86) . I oni e se toga dana Allahu pokoriti, i propast e ono to su potvarali (16/87). One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraali Mi emo dvostrukom kaznom kazniti zato to su pravili smutnju (16/88). A ta e biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi

objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju (16/89). Kontekst u ovome dijelu nastavlja sa iznoenjem dokaza Boanske jedinosti na koju se oslanja u ovoj suri: veliina stvaranja, izliv blagodati i sveobuhvatnost u znanju. Meutim, kontekst se u ovome dijelu usredsreuje na problem proivljenja poslije smrti. Sudnji dan je jedna od tajni koje zna samo Allah i o kojoj nikoga nije obavijestio. Teme ovoga dijela obuhvaaju tajne nebesa i Zemlje, tajne due i obzorja. Tajnu Smaka svijeta koju zna samo Allah. On je moan da to uini.

1 12

Njemu je to lahko: A Smak svijeta e u tren oka doi, ili jo bre (16/77). Tajnu maternica jedino Allah zna. On izvodi embrio iz ove nepoznanice koji nita ne znaju, zatim im daje sluh, vid i razum kako bi bili zahvalni na ovim blagodatima. Kontekst iznosi i tajnu stvaranja ptica koje bez muke lete u prostranstvU nebeskom, njih samo Allah dri. Slijedi poslije ovoga iznoenje nekih materijalnih Allah ovih blagodati koje je podario ljudima, a to su, osim tih tajni i njene atmosfere, blagodati stvaranja, spokoja i zaklona. U kuama koje pravite i u onima koje podiete od koa stoke kad putujete i boravite, u korisnim stvarima koje pravite od vune, kostrijeti i dlake, u hladovima koje vam daje u sklonitima, u odjei koja vas titi od hladnoe i tplote u oklopima koje koristite u ratu: I tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili posluni 06/BV. Zatim scena proivljenja u kojoj e biti izloeni politeisti i njihovi drugovi, a Poslanik e biti svjedok, a bit e svjedok i svome narodu. Ovom scenom se upotpunjava ovo putovanje u amosferi proivljenja i Sudnjeg dana. Allah zna tajne nebesa i Zemlje! A Smak svijeta e u tren oka doi, ili jo bre, jer je Allah, uistinu, Svemoni! 06/77J. Problem pr oivljenja je problem koji je bio predmet otre diskusije i polemike u svakom vremenu i sa svakim poslanikom. To je jedna od Allahovih tajni ije znanje je On zadrao samo za Sebe. Allah zna tajne nebesa i Zemlje 06/77J. Ljudi e se, bez obzira na njihovo ovozemaljsko znanje, nai pred zastorom ove tajne nemoni i ogranieni koliko god im

zakopano blago Zemlje i njena pohranjena snaga bili otvoreni i dostupni. Svako e stajati na svome mjestu koliko god bio uen i nee znati ta e od njega biti u momentu koji slijedi. Da li da se vrati, a ve je izaao, ili da ode i da se ne vrati? Njegove nade e se raspriti, a njegova sudbina e biti skrivena iza zastora tajne i ne zna kada e ga iznenaditi. Moda istog momenta bude suoen sa sudbinom. To je Allahova milost prema ljudima da ne znaju ta se krije u ovom momentu kako ne bi izgubili nadu, kako bi radili, proizvodili i stvarali i ostavili to to su poeli drugima da ga dovre, sve dok i njih ne stigne ono to se krije iza ovog stranog zastora.

1 13

Smak svijeta pripada ovoj zastrtoj tajni. Kad bi ljudi znali kada e se dogoditi, toak ivota bi zastao ili bi se pokvario. Od kada je krenuo ivot, sukladno pravcu koji je zacrtan od strane Boije svemoi, ljudi su poeli da broje godine, dane, mjesece, sahate i minute Obeanom danu. A Smak svijeta e u tren oka do_i, ili jo bre 06/77J on je blizu, ali u proraunu koji nije nama poznati proraun. Njegovom planiranju nije potrebno vrijeme. To je samo tren oka i Smak svijeta je tu, jer je Allah, uistinu, Svemoni! 06/77J. Proivljenje ovih skupina koje je teko pobrojati i obuhvatiti, njihovo ustajanje, sakupljanje, ispitivanje, nagraivanje ili kanjavanje, sve ovo je lahko za tu Svemo koja kae neemu: Budi! i ono bude. Medutim, to je teko za one koji raunaju ljudskim raunom, koji gledaju ljudskim okom, koji mjere ljudskim mjerilima. Odavde oni grijee u poimanju i proraunu! Kur'an je ovo pribliio jednim malim primjerom iz ljudskog ivota pred kojim ljudska snaga i shvaanje ostaju nemoni, a on se dogaa u svakom momentu noi ili dana: Allah vas iz trbuha majki vaih izvodi, vi nita ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni 06/78J. To je blizu, a u isto vrijeme je vrlo daleko. Razvoj djeteta u majinoj utrbi mogue je vidjeti, ali ljudi ne znaju kako se to ostvaruje jer je njegova tajna - tajna skrivenog ivota. Nauka koju priziva ovjek i sa kojom oholo die glavu i hoe da ispita tajnu Smaka svijeta je nauka koja je steena: Allah vas iz trbuha majki vaih izvodi, vi nita ne znate 06/78J. Roenje

naunika i svakog istraivaa i njihovo izvoenje iz trbuha njihovih majki, a da nita ne znaju, slino je i blisko ovome. Znanje koje oni kasnije steknu je Allahov dar u mjeri koju Allah odreuje svak om ovjeku i ini to dovoljnim za njihov ivot na ovoj planeti i u ovom otvorenom okruenju egzistiranja. I daje vam sluh i vid i razum 06/78J. Kur'an koristi izraze srce i razum kada govori o izvorima ljudske spoznaje, a ti izvori obuhvaaju ono to se u terminologiji zove razum, kao to obuhvaaju i inspirativne snage, nepoznate i zatomljene, i djelo. On vam je dao sluh i vid i razum, da biste bili zahvlani (16/78J kada shvatite ovu vrijednost i druge vrijednosti i blagodati koje vam je Allah podario. A prva zahvala jeste vjerovanje u Jednog i Jedinog Allaha koji je dostojan oboavanja. Drugo udo Allahove moi koje vidite, ali o kome ne razmiljate, jeste udna scena izloena pred oima:

114

Zar oni ne vide kako ptice u prostranstvu nebeskom bez muke lete, njih samo Allah dri. To su, zaista, dokazi ljudima koji budu vjerovali (16/79). Scena ptica koje u prostranstvu nebeskom bez muke lete je scena koja se ponavlja tako skladno da izaziva uenje, ali ljudski razum to shvaa tek kada se probudi i pone posmatrati Kosmos, nadarenim pjesnikim okom. Let ptice u nebeskom prostranstvu izaziva osjeanje pjesnika, kada to primijeti, da o tome kae i cijelu kasidu (pjesmu) , pa drhti pri njihovoj staroj sceni njih samo Allah dri (16/79) svojim zakonima koje je poloio u ptiiju prirodu i prirodu Kosmosa oko nje i uinio da ptica moe da leti, kao to je uinio i atmosferu oko nje odgovarajuom za let koji uva pticu od pada u nebeskim prostranstvima. To su, zaista, dokazi ljudima koji budu vjerovali (16/79). Vjerniko srce je pjesniko srce stvoreno za umjetnika djela, srce koje shvaa ljepotu koja potresa osjeaje i izaziva duu. On saopava svoje osjeaje vezane za ljepotu stvaranja, vjerovanja, oboavanja i velianja. Vjernici koji su nadareni darom izraavnaja sposobni su da to sve iskau. Meutim, pjesnik ije srce nije dotakao iman ne moi stii do toga. Kontekst ide korak dalje i govori o tajnama stvaranja, o tragovima moi i fenomenu blagodati, sa ovim ulazi u kue i u ono to ljude ini radosnim u tim kuama i okoliu, a to su stanovi, korisne stvari, sklonita u brdima i hlad! Allah vam daje da u kuama svojim stanujete i daje vam od koa stoke atore koje lako nosite kad na put idete i kad konaite, a od vune njihove i

dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroe 06/80J. Od onoga to je stvorio -Allah vam hlad daje i sklonita u brdima vam daje i odjeu koja vas uva od vruine; daje vam i oklope koji vas u borbi tite; i tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili posluni 06/8V. Stanovanje i mir u kuama je blagodat iju pravu vrijednost znaju samo beskunici koji nemaju kue, stana i mira. Stanovanje je u kontekstu spomenuto poslije govora o tajnama, a sjena stanovanja nije strana sjeni tajne. Obje rijei govore o skrivenosti i tajnosti neega. Opomena stanovanjem dotie pospale osjeaje o vrijednosti ove blagodati.

115

Ovdje emo se malo udaljiti od predmeta i rei neto o stavu islama u odnosu na kuu, povodom ovog inspirirajueg izaraza: Allah vam daje da u kuama svojim stanujete (16/80J. Islam hoe da kua bude mjesto za duevni smiraj, mjesto mira i sigurnosti. On eli da stan bude udoban u kome e ovjek nai mir i sigurnost, svejedno radilo se o dostatnosti njegove materijalne strane ili o miru sa onima koji tu borave i ive. Kua, odnosno stan, nije mjesto sukoba, razdora i svae. To je mjesto boravka, stanovanja, mira i sigurnosti. Otuda islam garantira kui njen hurmet, njenu sigurnost, spas i mir. U kuu ne moe bez dozvole ui niko, niti u nju moe bilo ko nasilno ui u ime vlasti, niti pod bilo kojim uzrokom promatrati one koji se u njoj nalaze, niti kontrolirati bilo koga od njenih ukuana neprimjetno ili u odsustvu i na taj nain ugroziti njihovu sigurnost. Isti su parametri i kada je u pitanju i stan, o kome se izraava tim lijepim i snanim izrazom. Poto je ova scena - scena kue, sklonita u brdima i odjee, to se u kontekstu izlau i koristi od stoke sukladno sceni: I daje vam od koa stoke atore koje lako nosite kad na put idete i kad konaite, a od njihove vune i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istroe r16/80J. Tekst ovdje izlae blagodati od stoke koje su ovjeku neophodne, a i one za kojima udi, napominje prostirku i korisne stvari. Korisne stvari iako se odnose na prostirku, pokrivae i druge stvari na putu, ipak ukazuju na uivanje i radost. Izraz u atmosferi stanovanja i mira ukazuje na hlad, sklonita u brdima, odjeu koja uva od vruine i oklope koji tite u ratu: Od onoga to je stvorio - Allah vam hlad daje i sklonita u brdima vam daje i odjeu koja

vas uva od vruine; daje vam i oklope koji vas u borbi tite 06/8V. ovjek se u hladu odmara i smiruje, a u sklonitima u brdima mu je mir i dubok san, a u odjei je zatita od vruine. Udobnost je isto tako u odjei i pokrivau, a u oklopima zatita u ratu. Sve je ovo porad mira u kui, sigurnosti i udobnosti. Poslije ovoga tu je i komentar u kome se kae: I tako vam upotpunjava blagodat Svoju da biste bili posluni (16/81). Islam znai predaju, mir i smirenost. Na ovaj kur'anski nain, u ovome skladu niu se sjene. Ako prihvate islam, onda su muslimani, a ako ga odbiju i okrenu lea, tvoje je samo da d ostavi. Neka budu negatori nakon to su upoznali Allahovu blagodat koja se ne moe negirati!

116

A ako oni okrenu glave, pa ti si duan samo da jasno objavljuje. Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriu, - veina njih su nevjernici (16/82-83). Tekst dalje izlae ono to oekuje nevjernike prilikom Smaka svijeta koji je spomenut na poetku ove sure: A na Dan kada od svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, nevjernicima nee biti doputeno, niti e se od njih traiti da se Allahu umiljavaju (16/84). Kad oni koji nisu vjerovali doive patnju, ona im se nee ni ublaiti ni odloiti (16/85). A kad oni koji su Njemu druge ravnim smatrali - boanstva svoja ugledaju i reknu: "Gospodaru na, ovo su boanstva naa; njima smo se klanjali, a ne Tebi", - boanstva e ittf dobaciti: "Vi ste, uistinu, laljivci!" (16/86) . I oni e se toga dana Allahu pokoriti, i propast e ono to su potvarali (16/87) . One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraali Mi emo dvostrukom kaznom kazniti zato to su pravili smutnju (16/88). Scena poinje stajalitem poslanika koji govore ono to znaju o dogaajima na ovome svijetu koji su se zbili izmeu njih i njihovih naroda, a odnose se na dostavu Objave i njeno negiranje. Oni koji su to negirali stajat e i nee im biti dozvoljeno da iznose bilo koji dokaz, niti da trae pomo, niti e se od njih traiti da se Allahu umiljavaju. To vrijeme je prolo, a sada je vrijeme kazne i obrauna: Kad oni koji nisu vjerovali doive

patnju, ona im se nee ni ublaiti ni odloiti (16/85). A onda se ova utnja prekida pojavom onih koji su Allahu druge ravnim smatrali koji, kada svoja boanstva tu ugledaju, govore: Gospodaru na, ovo su boanstva naa; njima smo se klanjali, a ne Tebi (16/86). Danas kau: Gospodaru na 06/86). Danas o ovima ne govore da su Allahu ravni, nego kau: Ovo su boanstva vaa (16/86). A oni kojima su boanstvo pripisivali u strahu, njih jeza hvata od ove teke optube i pognute glave svoje oboavaoce u la ugone, odluno i pojaano: Boanstva e im dobaciti: "Vi ste, uistinu, laljivci!"

1 17

(16/86J i onda se okreu Allahu skrueno i predano: I oni e se toga dana Allahu pokoriti (16/87J , a murici od ove potpore nee imati nita niti e moi nai neki oslonac u ovom zaista tekom poloaju: Propast e ono to su potvarali 06/87J. Na kraju e kazna biti udvostruena za one koji nisu vjerovali i koji su druge na to primoravali i sprjeavali ih od Allahova Puta: One koji nisu vjerovali i koji su od Allahova puta odvraali Mi emo dvostrukom kaznom kazniti zato to su pravili smutnju 06/88J. Nevjerovanje je smutnja, a navoenje i primoravanje na nevjerovanje je takoer smutnja. Poinili su grijeh zbog nevjerovanja, grijeh zbog sprjeavanja dr'ugih da vjeruju i kazna im je zbog toga udvostruena. To je ope stanje sa svim narodima. Kontekst izdvaja posebno mjesto za Poslanika (alejhi' s-selam) sa svojim narodom: A ta e biti onog Dana kad protiv svakog naroda dovedemo po jednog svjedoka, od njega samog, i tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih! Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju (16/89J u sjeni izloene scene politeista i tekog poloaja u kome oni koji su oboavani u la ugane one koji su ih oboavali i predaju se Allahu i proglaavaju nevinim od tvrdnji njihovih zalutalih oboavalaca, kontekst posebno podvlai poloaj Poslanika sa politeistima plemena Kurej na Dan kada e od svakog naroda biti proivljen po jedan svjedok. Ovaj dodir

dolazi u svoje vrijeme i sa svom svojom snagom: I tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih 06/89J. Zatim navodi da u Knjizi koja je objavljena Poslaniku ima objanjenje za sve 06/89J tako da onaj koji dokazuje, poslije ovoga nema dokaza, kao i onaj koji trai izgovor, poslije ovoga nema izgovora . i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji u Njega vjeruju ... (16/89). Pa ko hoe Uputu i milost neka vjeruje prije nego to doe Smak svijeta. Vjernicima nee biti doputeno, niti e se od njih traiti da se Allahu umiljavaju ... Ovako je scena Kijametskog dana zabiljeena u Kur' anu. Ona ima svoj cilj i svoju poruku u kontekstu sa ijom atmosferom je sukladna i koju ispunjava. Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima udjeljuje, a razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku

1 18

.... - "" . ... .... . .... ....

", ;-t -;..". u=- -:; ,-. ulJ . -tL.: j"' (.SJ.-- J , -tL:::. 0 ... l..a. ", ,...\ . \_, ..... 1 .. ;:.,:\ .... .. .... , .... . "-'.... '- .... .... ... . .... . ... .... . t. .... . .... 0.JL .... i'

119

Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima udjeljuje, a razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje/ da pouku primite, On vas savjetuje (16/90). I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne k'rite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono to radite (16/91).

I ne budite kao ona koja bi svoju preu rasprela kad bi je ve bila vrsto oprela, i ne sluite se zakletvama svojim da biste jedni druge prevarili samo zato to je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskuava, a na Sudnjem danu e vam, doista, objasniti ono oko ega ste se razilazili (16/92).

120

Da Allah hoe, uinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali, On u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put ukazuje onome kome On hoe; i vi ete doista odgovarati za ono to ste radili (16/93). I ne sluite se zakletvama svojim zato da biste jedni druge varali, da se ne bi pokliznula noga koja vrsto stoji, i da ne biste nesreu iskusili zato to ste od Allahova puta odvraali; a patnja velika vas jo eka 06/94). I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za neto to malo vrijedi, - ono to je u Allaha - za vas je, da znate, bolje! (16/95). Ono to je u vas - prolazno je, a ono to je u Allaha - vjeno je. One koji su trpjeli Mi emo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono to su inili 06/96). Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi emo dati da proivi lijep ivot i, doista, emo ih nagraditi boljom nagradom nego to su zasluili 06/97). Kada hoe da ui Kur'an, zatrai od Allaha zatitu od ejtana prokletog, 06/98). on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju; i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; 06/99) njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju 06/100). Kada Mi ajet dokinemo drugim, - a Allah najbolje zna to objavljuje, oni govore: 'Ti samo izmilja!" A nije tako, nego veina njih ne zna 06!1ov. Reci: "Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Dibril kao istinu, da jo vie uvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima" 06/102).

Mi dobro znamo da oni govore: "Pouava ga jedan ovjek!" jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuina, a ovaj Kur'an je na jasnom arapskom jeziku 06/103). Onima koji nee da vjeruju u Allahove dokaze Allah sigurno nee ukazati na pravi put, i njih eka patnja nesnosna 06/104). Usuuju se da lai izmiljaju samo oni koji u Allahove rijei ne vjeruju, i oni su pravi laz1jivci 06/105).

121

Onoga koji zanijee Allaha, nakon to je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri -, eka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stii e srdz"ba Allahova i njih eka patnja velika, 06/106) zato to vie vole ivot na ovom nego na onom svijetu, a Allah nee ukazati na pravi put onima koji nee da vjeruju 06/107). To su oni ija je srca i sluh i vid Allah zapeatio, i oni su zaista nemarni; (16/108) oni e, nema sumnje, na onom svijetu biti izgubljeni 06/108). Gospodar tvoj e onima koji se isele, nakon to su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, - Gospodar tvoj e im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti 06/JJOJ na Dan u kom e se svaki ovjek samo o sebi brinuti, i u kome e se svakom ovjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati, nepravda im se nee uiniti! 06/JW. Tekst je u proloj cjelini zavren rijeima Uzvienog: Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju 06/89J a u ovoj cjelini su neka objanjenja za uputu, milost i radosnu vijest koje se nalaze u ovoj Knjizi. Izmeu ostalog, Allahovo nareenje da se svaije pravo potuje, da se dobro ini i da se blinji pomae, zatim zabrana razvrata, nasilja i svega to je odvratno. U ovoj Knjizi je i Allahovo nareenje da se obaveze ispunjavaju, da se tvrdo date zakletve ne kre. Sve ovo spada u osnovne

principe morala sa kojim je objavljena ova Knjiga. U njoj je i pojanjenje kazne za krenje ugovora i uzimanje zakletve date Allahu kao sredstva za prevaru i zabludu. Kazna za to je velika patnja. Radosna vijest onima koji su trpili. Njih emo sigurno nagraditi najboljom nagradom za ono to su inili. U tekstu se dalje navode neki propisi vezani za uenje Kur'ana. Kao prvo, treba zatraiti od Allaha zatitu od prokletog ejtana kako bi se njegova pojava istjerala iz prostora u kome se ui Kur'an. Tu su i neke izjave politeista o Kur' anu. Neki od njih su optuivali Poslanika da lae na Allaha, a drugi da ga Kur'anu poduava jedan stranac! N a kraju ove cjeline objanjena je kazna za one koji su izali iz islama, za one koji su bili primorani da izau, a srce je ostalo u imanu, a

122

one koji se isele nakon to su zlostavljani bili, pa se onda bore i strljivo sve podnose, eka nagrada ... Sve ovo je u ovom dijelu kazivanja objanjeno. To je uputa, milost i radosna vijest vjernicima. Allah zahtijeva da se svaije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima udjeljuje, a razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje (16/90J. I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne krite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono to radite (16/91). I ne budite kao ona koja bi svoju predu rasprela kad bi je ve bila vrsto oprela, i ne sluite se zakletvama svojim da biste jedni druge prevarili samo zato to je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskuava, a na Sudnjem danu e vam, doista, objasniti ono oko ega ste se razilazili 06/92J. Da Allah hoe, uinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali, On u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put ukazuje onome kome On hoe; i vi ete doista odgovarati za ono to ste radili (16/93J. Ova Knjiga je objavljena da podigne Ummet i stvori drutvo, zatim da uredi svijet i uspostavi sistem. To je univerzalni ljudski poziv u kome nema pretjerane ljubavi prema svome plemenu, narodu ili naciji. Vjera je jedina veza, jedini odnos, jedina ivotna sredina, jedini savez plemenski, nacionalni ... Otuda je ova Knjiga dola sa principima koji omoguavaju da se ove

grupe i zajednice dre vrsto, da pojedinci, narodi i nacije nau smirenost, sigurnost i povjerenje u odnosima, obeanjima i ugovorima. Ova Knjiga je objavljena da bi se svaije pravo potovala, pravo koje omoguava svakoj osobi, grupi ili narodu vrstu osnovu za meusobne odnose, koje nije naklonjena strastima, niti je pod utjecajem ljubavi i mrnje, niti se mijenja zbog tazbinstva i srodstva, bogatstva i siromatva, moi i nemoi, nego ide svojim putem i mjeri istom mjerom za sve, vaga istom mjerom za sve.

123

Pored pravednosti je i dobroinstvo koje ju poboljava i ostavlja vrata otvorena za svakoga ko hoe da odustane od nekih svojih prava nesebino zbog ljubavi i lijeka kojim se odstranjuje zloba iz grudi. Ko hoe da uini neto vie od pravednosti koja je vadib da zalijei ranu ili stekne prednost, onda neka se nae na polju dobroinstva. Dobroinstvo ima mnogo ire znaenje. Svaki dobar posao spada u dobroinstvo. Zapovijed koja se odnosi na dobroinstvo obuhvata svaki posao i sve poslovne veze i time obuhvata sve oblasti ivota, odnose roba sa svojim gospodarom, njegove odnose u porodici, grupi i cijelom drutvu. lS U dobroinstvo spada i da se blinjima udjeljuje (16/90). To je posebno istaknuto i potvreno zbog toga to se to smatra vanim. Ovo ne poiva na parodinoj pristrasnosti, nego na principu solidarnosti kojim islam postepeno prelazi sa lokalnog na ope podruje, sukladno njegovoj teoriji o ustrojstvu ove solidarnosti.17 A razvrat i sve to je odvratno i nasilje zabranjuje (16/90) - a razvrat, sve to je razvrat, odnosno to prelazi granice kao to je nasrtaj na ast i ugled. To je razvratno djelo i tu se obino prekorae granice. I sve to je odvratno. Svako djelo koje priroda prezire, a i vjerski zakon je prirodan. Ponekad priroda skrene, a vjerozakon ostaje vrst i on ukazuje na prirodu prije njene devijacije. A nasilje je prekoraenje prava i pravednosti. Nema nijednog drutva koje bi moglo da poiva na razvratu, odvratnosti i nasilju. Nema drutva u kome caruje razvrat sa svim svojim znaenjima, odvratnost sa svim svojim obmanama i nasilje sa svim svojim

posljedicama, a zatim bi htjelo da poiva. Ljudska priroda se buni poslije izvjesnog vremena protiv ovih ruilakih elemenata ma koliko oni bili jaki i ma kakva sredstva za njihovo ouvanje upotrijebili tirani. Cijela ljudska povijest je svjedok pobuna i ustanaka protiv razvrata, odvratnosti i nasilja. Nije vano to postoje ugovori na kojima su u jednom vremenskom periodu uspostavljene drave; pobuna protiv takvih drava dokaz je da su one udni elementi u U nekim komentarima Kur'ana se kae da je 'adl pravednost vadib, a ihsan dobroinstvo mendub, posebno u obredoslovlju. To svoje miljenje oni baziraju na injenici da je ovo mekkanski ajet, a u tom periodu propisi jo nisu bili poeli da se objavljuju. Medutim, ope znanje rijei podrazumijeva i jedno i drugo, a osim toga, to su dva temelja na kojima poiva moral, a ne samo zakonski propis. 17 V. vie poglavlje Faslu't-tekafuli'l-idtima'i u djelu Dirasatun islamijje.

124

tijelu ivota. ivot se buni i te elemente proganja kao to se i ivi organizam bori protiv tih stranih elemenata u sebi. Allahova naredba da se svaije pravo potuje, da se dobro ini, i Njegova zabrana razvrata i nasilja i svega to je odvratno u skladu je sa zdravom ljudskom prirodom. To je ojaava i gura da se ovome suprotstavi uime Allaha. Zbog toga i nakon toga imamo ovaj komentar: . . . da pouku primite, On vas savjetuje (16/90). To je pouka za savjet, savjet iste, uroene i ispravne prirodne inspiracije. I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne krite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono to radite 06/9V. Ispunjavanje obaveza na koje ste se Allahovim imenom obavezali obuhvata prisegu muslimana koju su dali Poslaniku (alejhi' s-selam) , a i sve druge poznate obaveze koje je Allah naredio. Ispunjavanje ovih obaveza je garancija za opstanak faktora povjerenja u poslovnom i drugim odnosima meu ljudima. Bez ovog povjerenja muslimani ne mogu opstati, a ni ovjeanstvo .. Tekst srami one koji kre ugovore i zakletve koje su vrsto dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, zatim im prijeti lagahnom prijetnjom: jer Allah zna ono to radite (16/91). Islam je ponekad jako strog kada je rije o obavezama koje moraju da se ispune. Krenje obaveza nikada nije tolerirao jer je to osnova povjerenja, koje, kada se prekri, dovodi do ruenja svega drugog. Kur' anski tekstovi se ovdje ne zadravaju samo kod naredbe ispunjavanja obaveza i zabrane krenja ugovora, nego donose i primjere i krenje ugovora ine runim i odbacuju uzroke koje neki uzimaju kao opravdanje:

I ne budite kao ona koja bi svoju predu rasprela kad bi je ve bila vrsto oprela, i ne sluite se zakletvama svojim da biste jedni druge prevarili samo zato to je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskuava, a na Sudnjem danu e vam, doista, objasniti ono oko ega ste se razilazili 06/92). Onaj ko kri ugovor slian je glupoj eni, slabe odlunosti i miljenja, koja prede preu, a onda to to je prela - raspreda. Poten ovjek ne bi sebi zaelio da bude kao ova ena slabe volje, a i pameti, koja je svoj ivot provela u onome to nema nikakve vrijednosti. . . Neki su svoje krenje ugovora sa Poslanikom opravdavali time da je Muhammed i oni koji su s njim - jedna mala slaba skupina, naspram Kurejija koji su jai i mnogo}?rojniji. Tekst ih upozorava da ovo nije razlog da se slue zakletvama da bi druge varali: I ne sluite se zakletvama svojim

125

da biste jedni druge prevarili samo zato to je jedno pleme mnogobrojnije od drugog 06/92) odnosno zbog toga to je jedno pleme mnogobrojnije i jae od drugog plemena, traei interes sa jaim plemenom. U znaenju ovoga teksta moglo bi ui i krenje ugovora koji se danas tano zove "dravni interes", kada jedna drava sklopi ugovor sa drugom dravom ili grupom drava, pa ga prekri zbog druge jae i mnogoljudnije drave ili grupe drava u drugom taboru zbog "dravnog interesa"! Islam ne priznaje ovo obrazloenje i trai da se ugovor potuje i da se ne slue zakletvama radi prevare, jer islam ne prihvata ugovor ili saradnju koja nije zasnovana na dobroinstvu i bogobojaznosti, niti dozovoljava sklapanje ugovora na grijehu, nevjerovanju, neposlunosti, zakidanju prava drugih, eksploataciji drava i naroda. N a ovim osnovama poelo je podizanje islamske zajednice i izgradnja islamske drave. Svijet je uivao u miru, sigurnosti i istoti u osobnim i dravnim odnosima, kada je rukovoenje Svijetom bilo u rukama islama. Tekst ovdje upozorava i skree panju na takvu ispriku jedno pleme mnogobrojnije od drugog (16/92) da je to iskuenje od Allaha da bi ispitao njihovu volju i njihovo ispunjavanje obaveza, njihovu plemenitost prema sebi i njihovo izbjegavanje krenja ugovora na koji su se Allahovim imenom obavezali: Allah vas time samo iskuava (16/92). Zatim razilaenja koja nastaju izmeu pojedinih grupa i naroda preputa Allahu da to presudi: A na Sudnjem danu e vam, doista, objasniti

ono oko ega ste se razilazili (16/92). Ovim tekst kri put da ljude udobrovolji da se dre ugovora ak i sa onima sa kojima se razilaze u miljenju i ideologiji: Da Allah hoe, uinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali, On u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put ukazuje onome kome On hoe, i vi ete doista odgovarati za ono to ste radili (16/93). Da je Allah htio, On bi ljude stvorio sa istim sklonostima i sposobnostima. Meutim, On vas je stvorio sa razliitim sklonostima, kopije neponovljene, a onda je uspostavio zakone za Uputu i zabludu po kojima se Njegova volja realizira u narodu. Svako je odgovoran za ono to uradi. Razlika u vjeri i ideologiji nije uzrok krenja ugovora. Razlika u vjeri ima svoje uzroke koji se vraaju na Allahovo htijenje. Ugovor je zagarantiran ma kolika razilaenja u vjeri postojala. Ovo je sami vrh istoe odnosa u poslovanju i vjerske tolerancije koji nije ostvaren u realnom ivotu osim u islamu, u okrilju Kur'ana.

126

Kontekst ide dalje i trai da se ispune obaveze ugovora, a zabranjuje da se zakletve kre i da se uzimaju kao prevare, obeavajui lani mir da bi ostvarile ovozemaljske prolazne koristi. Kontekst upozorava kaznom koja e potresti osnove na kojima poiva psiholoki i drutveni, zatim ideoloki ivot, pa onda veze i odnose u poslovanju, a na drugom svijetu je kazna velika. Tekst ukazuje i na ono to je kod Allaha kao zamjena za ono to e im pomoi kod ispunjenja ugovora. On takoder ukazuje da je ono to oni imaju u svojim rukama - prolazno, dok je ono to je kod Allaha neprolazno. Njegove riznice su neiscrpne. Izvori Njegove opskrbe su nepresuni: I ne sluite se zakletvama svojim zato da biste jedni druge varali, da se ne bi pokliznula noga koja vrsto stoji, i da ne biste nesreu iskusili zato to ste od Allahova puta odvraali; a patnja velika vas jo eka (16/94). I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za neto to malo vrijedi, - ono to je u Allaha - za vas je, da znate, bolje! 06/95). Ono to je u vas - prolazno je, a ono to je u Allaha - vjeno je. One koji su trpjeli Mi emo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono to su inili (16/96). Sluenje zakletvama radi prevare i obmane dovodi do destabiliziranja imaha u svijesti i savjesti i deformie njegov oblik u svijesti drugih. Onaj koji se zaklinje, a zna da vara svojom zakletvom, vjera njegova zasigurno nije vrsta, niti e njegove noge bit vrste na njenom putu. On u isto vrijeme deformie njen oblik kod onih kojima se zakleo, pa onda to porekao, Oni znaju da je njegova zakletva bila samo radi obmane i prevare, a onda ih ovim lanim postupkom odvraa od Allahova Puta.

Mnoge grupe i narodi su prihvatili islam samo zbog toga to su muslimani ispunjavali svoje obaveze iz ugovora, to su bili iskreni u svojim obeanjima, odani svojim zakletvama i isti u svojim poslovnim odnosima. Dobit je bila mnogo vea od trenutanog pojavnog gubitka koji bi nastao zbog njihovog pridravanja ugovora. Kur' an i sunnet Boijeg Poslanika (alejhi' s-selam) snano su utjecali na muslimane i ostavili jak peat u poslovnim odnosima muslimana sa drugima. Prenosi se da je izmeu M uavija i b ni Ebi Sufjana i bizantijskog vladara bio sklopljen ugovor do odreenog roka. Muavija se sa vojskom pribliio Bizantincima malo prije isteka roka, kako bi ih, im ugovor istekne, mogao napasti, a da oni to i ne osjete. Tada mu je Amr ibni Utbe rekao: "Allah je najvei, o, Muavija! Ispunjenje ugovora, a ne njegovo

127

krenje. uo sam Poslanika (alejhi' s-selam) gdje kae: "Ko ima ugovor o nenapadanju potpisan do odreenog roka sa nekim narodom, neka se pridrava ugovora sve dok mu vrijeme ne istekne". Nakon toga Muavija se vratio sa vojskom. Predaje o potivanju ugovora - ma kakvi blii interesi bili u njegovom raskidu - poznate su i vjerodostojne. Kur'an je u srcima ljudi ostavio taj jasni islamski peat. On potie i prijeti, opominje i upozorava i smatra ugovor Allahovim ugovorom. Koristi koje nastaju njegovim krenjem vidi slabim i mravim, a ispunjavanje njegovo kod Allaha je veliko i obilno: I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za neto to malo vrijedi, - ono to je u Allaha - za vas je, da znate, bolje! a6/95J. Ono to je kod ovjeka, napominje, makar to posjedovala jedna osoba, prolazno je i kratkotrajno, dok je ono to je kod Allaha trajno i postojano: Ono to je u vas -prolazno je, a ono to je u Allaha - vjeno je (16/96J i podstie odlunost na ispunjavanju obeanja i trpljenje zbog potekoa ispunjavanja obeanja. Strpljivima je obeana velika nagrada: One koji su trpjeli, Mi emo sigurno nagraditi mnogostrukom nagradom za ono to su inili 06/96J. Njima e biti oproteno ono to su uradili kako bi bili nagraeni najboljom nagradom. Povodom rada i nagrade za rad, kontekst se osvre na ope principe na kojima poivaju: Onome ko ini dobro, bio mukarac ili ena, a vjernik je, Mi emo dati da proivi lijep ivot i, doista, emo ih nagraditi boljom nagradom nego to

su zasluili <I6/97J. Ovim tekstom utvreni su slijedei principi: Dvije kategorije ... muko i ensko su potpuno izjednaene u radu i nagradi, u njihovom odnosu i vezama sa Allahom, u njihovim nagradama kod Allaha i kao izraza men - onome ko kod upotrebe obuhvaa i muko i ensko, tekst ipak spominje mukarca ili enu 06/97J da bi ovu injenicu potvrdio i pojaao, a to stoga to se u suri iznosi miljenje predislamskih Arapa o eni kao nesrei koja donosi nesreu u drutvu i uvredu onome ko bude obavijeten da mu se rodilo ensko dijete pa se krije od ljudi tuan, stidan, onesvijeen i osramoen!

128

Svaki dobar posao mora imati vrstu osnovu na koju se naslanja, osnovu vjerovanja u Allaha: a vjernik (16/97) bez ove osnove nema ni zgrade, bez ove veze nije mogue sakupiti ono to je rasuto. To je prah koji je nalik na pepeo koga vihor u olujnom danu raznese. Vjera je osovina za koju se veu svi konci, u suprotnom, to je o po rena tkanina. Vjera je ta koja odreuje cilj i potie na dobro djelo. Ona ini dobro trajnim karakterom, oslonjenim na ovu veliku osnovu. Nije to prolazno, labilno svojstvo koje se kree tamo kuda se kreu strasti i elje. Za dobra djela sa imanom nagrada je dobar ivot na ovom svijetu. Nije neophodno da taj ivot bude udoban, obilan, sa velikim kapitalom. Moda i sa tim, a moda i bez toga. U ivotu postoje mnoge stvari, osim bogatstva, koje ga ine lijepim u granicama dozvoljenog. Te stvari, osim bogatstva, koje ivot ine lijepim su veza sa Allahom, pouzdanje u Njega, sigurnost u Njegovoj zatiti i Njegovom zadovoljstvu, a zatim zdravlje, smirenost, srea i beriet, prijateljstvo i nastamba, pa onda zadovoljstvo zbog dobrih djela i njihovih tragova u svijesti, savjesti i ivotu. Kapital, odnosno novac je samo jedan element od koga je dovoljan samo jedan njegov manji dio kada se srce spoji sa onim to je vee i trajnije kod Allaha. Dobar i ugodan ivot na ovome svijetu nee umanjiti nagradu na onom svijetu. Ta nagrada e biti bolja nego to su je zasluili vjernici koji ine

dobra djela na ovom svijetu. Uz to, prijei e se preko njihovih loih djela. O, kakve li lijepe nagrade! Kontekst u ovome dijelu iznosi neke osobenosti Kur'ana, govori o ponaanju prilikom uenja Kur' ana, o laima politeista koje iznose protiv Kur'ana: Kada hoe da ui Kur'an, zatrai od Allaha zatitu od ejtana prokletog, (16/98). on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju; i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; (16/99) njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju (16/100).

129

Traenje zatite od ejtana prokletog je uvod u atmosferu u kojoj se ui Allahova Knjiga, ienje atmosfere od ejtanovog doaptavanja i usmjeravanje osjeaja prema Allahu koje ne bi trebalo da zaokuplja nita drugo u prljavom i zlom svijetu koji je predstavljen ejtan om. Zatrai zatitu kod Allaha od prokletog ejtana... on doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju; i koji se u Gospodara svoga pouzdaju; (16/99). Oni koji se okrenu samo Allahu, ija su srca iskrena prema Njemu, ejtan gubi vlast nad njima ma kako i koliko se trudio svojim doaptavanjem. Njihova veza sa Allahom titi ih od koordinacije sa ejtanom i da se puste da ih on vodi. Ponekad pogrijee, ali se nikada potpuno ne predaju, nego tjeraju ejtana i brzo se vraaju svome Gospodaru: njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zatitnika uzimaju (16/100) nad onima koji u njemu vide svoga zatitnika i koji se sa svojim strastima i porivima njemu predaju. Neki od njih ga Allahu ravnim smatraju. Neki su narodi - historija biljei - oboavali ejtana i boga zla. Njihovo slijeenje ejtana je jedna vrsta irka zagovornitvom i slijeenjem. Kod spominjanja irka tekst navodi i poli teistike traeve o Kur'anu: Kada Mi ajet dokinemo drugim, - a Allah najbolje zna to objavljuje, oni govore: 7i samo izmilja!" A nije tako, nego veina njih ne zna (16/101). Reci: "Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Dibril kao istinu, da jo vie uvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima" (16/102). Mi dobro znamo da oni govore: "Pouava ga jedan ovjek!" jezik onoga

zbog koga oni krivo govore je jezik tuina, a ovaj Kur'an je na jasnom arapskom jeziku 06/103). Onima koji nee da vjeruju u Allahove dokaze Allah sigurno nee ukazati na pravi put, i njih eka patnja nesnosna (16/104). Usuuju se da lai izmiljaju samo oni koji u Allahove rijei ne vjeruju, i oni su pravi laz'1jivci (16/105). Politeisti ne shvaaju funkciju Kur'ana. Oni ne razumiju daje Kur'an objavljen da izgradi novi svjetski poredak i narod koji e biti na elu ovog poretka. Kur'an je posljednja Boija Objava poslije koje nema vie Objave s neba. Allah koji je stvorio ljude najbolje zna poimanje i vjerozakon koji odgovaraju ljudima. Kada zamijeni jedan ajet ije je vrijeme isteklo, a ciljevi ostvareni, zamijeni ga drugim ajetom koji vie odgovara novoj situaciji u

130

kojoj se nalazi zajednica, koji je podesniji za opstanak kroz to dugo vrijeme ije je znanje Allah zadrao za Sebe. To je njegova stvar. Ajeti ovog Kitaba su slini lijeku koji se daje bolesniku samo u gutljajima dok ne ozdravi, zatim mu se savjetuje da pone sa uzimanjem hrane koja odgovara uobiajenoj tjelesnoj grai u uobiajenim prilikama i uvjetima. Poli teisti od svega ovoga nisu shvatili nita. Otuda oni nisu shvatili ni mudrost zamjene ajeta drugim aj etom u ivotu Poslanika (alejhi' s-selam) . To je za njih la, a Poslanik je bio iskren i vjeran. Njemu je la bila strana. A nije tako, nego veina njih ne zna (16/101). Reci: "Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Dibril kao Istinu 06/102) i nije mogue da je to la jer ga objavljuje Ruhu'l-kudus Dibril (alejhi' s-selam) od tvoga Gospodara, a ne od tebe, kao Istinu 06/102J, sa kojom la nije izmijeana: da jo vie uvrsti vjernike u vjerovanju (16/102J - . ija su srca povezana sa Allahom, koja shvaaju da je Kur'an od Allaha, pa se jo vie uvruju u Istini i smiruju u njoj: i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima 06/102) - budui da ih upuuje na Pravi Put kako bi doli do pobjede i uvrenja. Mi dobro znamo da oni govore: "Pouava ga jedan ovjek!" jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuina, a ovaj Kur'an je na jasnom arapskom jeziku (16/103). Druga la koju iznose je da Poslanika (alejhi' s-selam) poduava jedan ovjek. Nazvali su ga njegovim imenom, a predaje se razilaze oko

toga. Pria se da su ukazivali na jednog stranca koji je jo kao djeak pripadao jednom ogranku plemena Kurej, bio je trgovac koji je prodavao robu kod Safe. Ponekad bi Poslanik sjeo kod njega i razmijenio nekoliko rijei. Jezik njegov je bio jezik tuina. On nije ili je sasvim malo poznavao arapski jezik, tek toliko da bi mogao odgovoriti na neka pitanja. Muhammed ibni Ishak u Siri kae: Poslanik je esto, kako sam obavijeten, sjedio na Mervi kod jednog kranskog djeaka po imenu Debr, roba jednog ogranka plemena Hadremi, pa je Allah objavio: Mi dobro znamo da oni govore: ('Pouava ga jedan ovjek!" jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuina, a ovaj Kur'an je na jasnom arapskom jeziku (16/103). Abdullah ibni Kesir prenosi od Ikrimea i Katadea da mu je bilo ime Je' i.

131

lbni Derir prenosi, svojim lancem prenosilaca, od lbni Abbasa: Poslanik je poznavao jednog roba u Mekki po imenu Bel' am iji je jezik bio jezik tuina. Idolopoklonici bi, kada bi vidjeli Poslanika da kod njega ulazi i izlazi, rekli. "Pouava ga Bel' am", pa je tim povodom objavljen ovaj ajet... Odgovor na sve ovo je bio jasan i jednostavan, bez polemike i potrebe za polemikom: jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tuina, a ovaj Kur'an je na jasnom arapskom jeziku (6/103). Kako je onda mogue da onaj iji je jezik, jezik tuina, poduava Muhammeda Kur'anu koji je na jasnom arapskom jeziku? Ovu njihovu priu teko je uzeti kao ozbiljnu. Najvjerovatnije se radi o podvali koju su pripremili znajui da je la. U suprotnom, kako su mogli rei, a vrlo dobro znaju vrijednost ove Knjige i njene nadnaravnosti, da stranac moe poduiti Muhammeda ovoj Knjizi. Ako je mogao, on bi to uinio za sebe! Danas, kada je ovjeanstvo toliko napredovalo, a ljudski se talent o knjigama i djelima, sistemima i zakonima razvio do nesluenih visina, svako ko ima mo govora i zapaanja, svako ko razumije osnove drutvenog sistema i zakone, shvatit e da ova Knjiga ne moe biti djelo ovjeka. ak i materijalisti ateisti u komunistikoj Rusiji kada su htjeli kritizirati ovu vjeru na Kongresu orijentalista 1954. godine, rekli su da Kur'an ne moe biti djelo jednog ovjeka - M uhammeda - nego grupe ljudi i da nije mogue da je napisan na Arabijskom poluotoku, a neki dijelovi izvan ovoga poluotoka! !! Na ovo ih je podstaklo to to je ova Knjiga prevelika za prirodnu

nadarenost jednog ovjeka i za nauku jednog naroda. Meutim, oni su izbjegli da kau ono na ta ih upuuje prava prirodna logika: da je to Objava od Gospodara svjetova, jer oni negiraju postojanje Boga, Objave, poslanika i vjerovjesnika! Pa kako je mogue po miljenju grupe naunika dvadesetog stoljea - da ga podui ovjek iji je jezik . jezik tuina, rob iksa na Arabijskom poluotoku?! Kur'an, analizirajui ovu zabludjelu po tvor u, kae: Onima koji nee da vjeruju u Allahove dokaze Allah sigurno nee ukazati na pravi put, i njih eka patnja nesnosna (16/104).

132

One koji ne vjeruju u Allahove dokaze Allah nije uputio u istinitost ove Knjige, niti u bilo ta vezano za ovu Istinu zbog njihovog nevjerovanja i odbijanja dokaza koji vode ka Uputi: Njih eka patnja nesnosna 06/104J nakon ove uporne zablude. Zatim ponovo istie da ova la na Allaha dolazi samo od onih koji ne vjeruju, a ne od vjernog Poslanika: Usuuju se da lai izmiljaju samo oni koji u Allahove rijei ne vjeruju, i oni su pravi laz1jivci 06/105J. La je bezoan zloin na koji se ne odluuje vjernik. Poslanik (alejhi' s-selam) je u svome govoru porekao da la izlazi iz grudi muslimana, iako, ponekad, musliman poini neki drugi grijeh. Tekst zatim prelazi na objanjavanje propisa vezanih za onoga koji zanijee Allaha, nakon to je u Nj vjerovao: Onoga koji zanijee Allaha, nakon to-je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri -, eka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stii e srdzoa Allahova i njih eka patnja velika, 06/106J zato to vie vole ivot na ovom nego na onom svijetu, a Allah nee ukazati na pravi put onima koji nee da vjeruju (16/107). To su oni ija je srca i sluh i vid Allah zapeatio, i oni su zaista nemarni; (16/IOBJ oni e, nema sumnje, na onom svijetu biti izgubljeni 06/109J. Prvi muslimani u Mekki su bili suoeni sa muenjima koja je mogao podnijeti samo onaj ko je elio da pogine kao ehid i koji je dao prednost

onome nad ovim svijetom, koji je vie zadovoljan ovozemaljskim muenjem od vraanja u svijet zablude i nevjerovanja. Tekst ovdje podvlai zloin onoga koji zanijee Allaha, nakon to je u Njega vjerovao, jer je on spoznao vjerovanje, kuao ga, a zatim zanijekao i dao prednost ovome nad onim svijetom. Takve stii Allahova srdba i patnja velika i bit e lieni Allahove upute. Oni su nemarni. Njihova srca i

133

sluh i vid su zapeaeni i oni su gubitnici na ovome svijetu. To zbog toga to vjera nije predmet pogaanja i obraun dobiti i tete. Na srce koje vjeruje u Allaha ne moe djelovati nijedan zemaljski inilac. Zemlja ima svoj raun, a vjera svoj. Tu nema uplitanja. Vjera nije ala. Ona nije roba koja se moe uzeti i vratiti. Ona je neto vie i vrijednije od toga. Otuda i ove estoke prijetnje kaznom i prikazivanje zloina pretekim. Iz ovoga je izuzet onaj koji je na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri, tj. onaj koji svojim jezikom iskazuje nevjerovanje da bi spasio ivot od unitenja. Prenosi se da je ovaj ajet objavljen zbog Ammara ibni }asira. lbni Derir prenosi, svojim lancem prenosilaca, od Ebu Ubejda Muhammeda ibni Ammara i b ni }asira: Politeisti Mekke su muili Ammara ibni }asira sve dok nisu postigli ono to su eljeli. Poslije toga, on se poalio Poslaniku (alejhi' s-selam) , a Poslanik ga upita: "ta je sa tvojim srcem?" "Moje srce je puno imana", odgovori Ammar. "Ako se vrate, vrati se i ti!" ree Poslanik. Ovo je bilo olakanje za ovu i njoj sline situacije. Neki muslimani su odbili da jezikom iskau kufr pretpostavljajui smrt izgovoru ove rijei. Tako je uinila Sumelia. majka Ammarova, koju su probadali kratkim maem sve dok nije umrla. Isto tako je uradio i njegov otac }asir. Bilal je (Allah njime bio zadovoljan) od strane idolopoklonika bio toliko muen, da su mu stavljali veliki kamen na grudi po najveoj vruini, a zatim traili od njega da negira Allaha. Odbijajui to, on je stalno govorio: "Jedan, Jedan!", a zatim rekao: 'Tako mi Allaha, kad bih znao neku drugu rije koja bi vas mogla vie rasrditi od ove rijei, ja bih je izgovorio." Isti je bio i stav Hubejba ibni Zejda Ensarija, kada je Musejlema

Kezzab upitao: "Da li svjedoi da je Muhammed Allahov poslanik?", nato je on rekao: "Da." "A da li svjedoi da sam ja Allahov poslanik?" "Nisam uo", uslijedio je odgovor. Musejlema je tada nastavio da ga sijee na komade, a on je u svome uvjerenju ostao vrst. Hafiz ibni Asakir u biografiji Abdullaha ibni Huzejfe Sehmija, jednog od ashaba (Allah bio njime zadovoljan) , navodi da su ga zarobili Bizantinci i odveli vladaru koji mu je rekao: "Pokrsti se, ja u te oeniti sa mojom kerkom i dati da sa mnom upravlja zemljom:" Tada je Abdullah ibni Huzejfa rekao: "Kad bi mi dao sve to posjeduje i to Arapi posjeduju, da napustim vjeru M uhammedovu (alejhi' s-selam) , ja to ni za jedan trenutak ne bih uinio". "Dakle, ubit u te", ree. 'Ti i tvoja odluka!" odgovori Huzejfa. Tada je vladar naredio da ga razapnu, a strijelcima da gaaju blizu

134

njegovih ruku i nogu dok mu je on nudio kranstvo, a Abdullah ibni Huzejfa tu ponudu svaki put odbijao. Zatim je naredio da ga spuste i donesu jedan kotao. U nekim predajama stoji da je to bio kotao od bakra dobro zagrijan, a onda su doveli jednog zarobljenika muslimana i bacili ga u kotao od koga su ostale samo kosti. Abdullah ibni Huzejfa je to sve posmatrao, a vladar mu nudio kranstvo koje je on odbijao. Tada je naredio da ga bace u kotao. Kada je podignut koloturom da bude baen, zaplakao je. To je vladara potaklo da ga pozove, a on mu je rekao: "Plakao sam jer imam samo jedan ivot koji e ovog asa zavriti u loncu uime Allaha, a elio bih da imam vie ivota makar koliko dlaka na mom tijelu, koji e biti mueni ovom kaznom uime Allaha". U jednom rivajetu stoji da ga je vladar strpao u zatvor, da mu je zabranio jelo i pie vie dana, a onda mu je poslao vina i svinjskog mesa, kome se ovaj nije ni pribliio.-Nakon toga pozvao ga je vladar i upitao: "ta te je sprijeilo da jede?", a on mu je odgovorio: "To mi je bilo dozvoljeno, samo to ti nisam dao mogunosti da uiva u mome porazu." Tada mu je vladar rekao: "Poljubi mi glavu i ja u te osloboditi." "Hoe li sa mnom osloboditi i sve muslimane?" upita. "Da", rekao je. Tada ga je Abdullah i b ni Huzejfa poljubio u glavu. Osloboen je, a s njim su osloboeni i svi muslimanski zarobljenici. Kada se vratio iz zarobljenitva, Omer (Allah bo njime zadovoljan) je rekao: "Pravo bi bilo je da svaki musliman poljubi glavu Abdullaha ibni Huzejfea i ja to prvi inim." Ustao je i poljubio ga u glavu, neka je Allah njima zadovoljan. lB To je zato to je ideologija velika stvar u kojoj nema milosti niti

popusta. Cijena njene zatite je velika. Ona se vae u dui vjernika i kod Allaha. Ona je emanet koji je povjeren samo onima koji su spremni rtvovati ivot za nju; bez nje ivot gubi smisao kao i sve blagodati u ivotu. Gospodar tvoj e onima koji se isele, nakon to su zlostavljani bili, pa se onda budu borili i sve strpljivo podnosili, - Gospodar tvoj e im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti 06/IJOJ na Dan u kom e se svaki ovjek samo o sebi brinuti, i u kome e se svakom ovjeku za djela njegova puna nagrada ili kazna dati, nepravda im se nee uiniti.' 06/IW. Muslimani su bili onaj nemoni dio Arapa koji je od strane mnogoboaca - silnika, bio izloen raznim zlostavljanjima. Meutim, oni su Tefsir Ibn i Kesira.

135

se, kada im je pruena prva prilika, iselili. Njihov islam je bio dobar. Borili su se na Allahovom Putu i sve na njemu strpljivo podnosili. Allah im javlja radosnu vijest da e im oprostiti i da e prema njima samilostan biti: Gospodar tvoj e im, poslije toga, doista, oprostiti i samilostan biti (16/llOJ. To je Dan u kome e svaki ovjek biti zauzet o sebi, nee se okretati

prema drugome: Dan u kome e se svaki ovjek samo o sebi brinuti (16/IIV. Ovo je izraz koji baca sjenu na ovaj uas u kome e se svaki ovjek brinuti samo o sebi, polemizirat e samo u svoje ime ne bi li se spasio od kazne. Meutim, od polemike nema nikakve koristi. To je nagrada ili kazna svakome za njegova djela: nepravda im se nee uiniti! 06/IW.

136

Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga to je radio dao da iskusi i glad i strah (16/112). I njima je doao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni laljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato to su nepravedni bili (16/113). Hranite se doputenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagodatima Njegovim, ako se samo Njemu klanjate (16/1 14). On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu koja je zaklana u neije drugo, a ne u Allahovo ime. A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, samo toliko da utoli glad, - pa, Gospodar tvoj e, zaista, oprostiti i samilostan biti 06/115J. I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je doputeno, a ovo zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore

neistine nee uspjeti 06/1 16) kratko e uivati, i njih e strana patnja ekati 06/117J. jevrejima smo zabranili ono o emu smo ti prije kazivali; Mi njima nismo nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli 06/11BJ. Onima koji urade zlo iz neznanja, pa se kasnije pokaju i poprave, Gospodar tvoj e poslije toga sigurno oprostiti i samilostan biti (16/119).

137

Ibrahim je bio primjer estitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim (16/120) i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na pravi put izveo (16/121) i Mi smo mu sauvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom svijetu e doista biti meu onima dobrima 06/122). Poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!" 06/123). Svetkovanje subote je propisano onima koji su imali razliita miljenja o njoj, i Gospodar tvoj e na Sudnjem danu njima presuditi u onome oko ega su se razili 06/124). Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi nain raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu 06/125). Ako hoete da na nepravdu uzvratite, onda uinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je uinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive (16/126). Strpljiv budi! ali, strpljiv e biti samo uz Allahovu pomo. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teko zbog sPletkarenja njihova (16/127). Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ine (16/128).

U ajetima o kojima je ranije bilo rijei Allah je naveo dva primjera samo da bi pribliio neke istine o vjeri, a u ovim ajetima jedan primjer da bi prikazao situaciju u Mekki i stanje mnogoboaca koji su negirali Allahove blagodati kako bi iz primjera mogli sagledati sudbinu koja ih oekuje. Od blagodati koja je u primjeru navedena - obilje hrane uz sigurnost i mir - kontekst prelazi na lijepa jela koja su im zabranjena slijedei zablude politeista, a koja je Allah njima uinio dozvoljenim. U kontekstu su pobrojane i objanjene zabrane, a medu kojima ova nije spomenuta. To je jedan oblik negiranja Allahovih blagodati i izbjegavanja zahvale Allahu na tim blagodatima. Kontekst im prijeti estokom kaznom zbog toga, zbog lai na Allaha. O tome u objavi vjerozakona nita nije reeno.

138

U povodu runih jela koja su muslimanima zabranjena kontekst ukazuje na ona lijepa jela koja su Jevrejima zabranjena zbog nepravde koju su sami sebi nanijeli. Ovom zabranom oni su kanjeni zbog neposlunosti. To nije bilo zabranjeno njihovim precima iz vremena Ibrrutima koji je bio primjer estitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, koji nije druge Allahu ravnim smatrao, koji je bio zahvalan na Allahovim blagodatima. On je njega izabrao i na Pravi Put uputio. Ta lijepa jela su bila dozvoljena njemu i njegovim sinovima poslije njega sve dok neka od tih jela Allah nije zabranio Jevrejima u obliku kazne, njima posebne. A onaj koji se pokaje poslije zablude, pa - Allah prata i milostiv je. Zatim je objavljen islam kao produetak i slijed lbrrutimove vjere i tada su sva lijepa jela dozvoljena, a takoer i subota u kojoj je Jevrejima bio zabranjen lov. Svetkovanje subote je propisano onima koji su imali razliita miljenja o njoj. Neki su prestali da se bave lovom subotom, a neki su prekrili ugovor dat Allahu, pa je Allah to promijenio jer oni nisu bili dorasli razini ljudskog dostojanstva. Ovdje ova sura zavrava nareenjem Poslaniku da poziva na Put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom i da s njima na najljepi nain raspravlja i da se pridrava principa pravednosti kada na nepravdu uzvraa, da to uini u onolikoj mjeri koliko je njemu uinjeno, bez prekoraenja te mjere. Strpljivost i oprost su bolji, a lijep ishod e biti za one koji se budu Allaha bojali, jer je Allah na njihovoj strani, pomae ih, titi i upuuje na Put dobra i spasa. Allah navodi kao primjer grad, bezbjedan i spokojan, kome je u obilju

dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, pa mu je Allah zbog onoga to je radio dao da iskusi i glad i strah 06/112J. I njima je doao poslanik, jedan od njih, ali su ga oni laljivcem nazvali, i njih je stigla kazna zato to su nepravedni bili (16/113). To je situacija koja je vrlo slina situaciji u Mekki, u kojoj se nalazi Kaba, koju je Allah nepovredivo m uinio. Ko ue u ovaj grad, on je siguran i spokojan. Njega nee dostii niija ruka, makar bio i ubica. Njega niko nee uznemiravati sve dok se nalazi u susjedstvu Allahovog plemenitog

139

Hrama. Ljudi se silom otimaju oko Kabe, a Mekkelije je uvaju i tite sigurni i spokojni. I hrana im je u obilju dolazila sa svih strana sa hodoasnicima i sigurnim karavanama premda su ivjeli u neplodnoj, sunoj dolini u kojoj nita ne uspijeva. Njima su dolazili razni plodovi, pa su kuali sigurnost i okus obilja hrane od vremena Ibrahima (alejhi' s-selam) , Boijeg prijatelja. Njima je iz njihovog naroda doao poslanik koga poznaju kao iskrenog i vjernog, a ne pokvarenog, koga je Allah kao milost njima i cijelom svijetu poslao, ija je vjera - vjera Ibrahimova, graditelja Kabe u ijoj okolini uivaju mir i sigurnost i obilnu hranu. Meutim, oni mu nisu vjerovali, na njega su iznosili lai i potvore, njega i one koji su ga slijedili su muili. Oni su bili nepravedni. Primjer koji im Allah navodi uklapa se u stanje u kome se oni nalaze. Ishodite primjera je pred njima, primjer grada, sigurnog i spokojnog, kome je u obilju dolazila hrana sa svih strana, a koji je nezahvalan na Allahovim blagodatima bio, koji je svoga Poslanika laljivcem nazvao pa mu je Allah zbog onoga to je radio dao da iskusi i glad i strah 06/112J i stanovnike grada je stigla kazna zato to su nepravedni bili. Izraz utjelovljuje i glad i strah i ini ih odjeom, a njih da kuaju ovu odjeu, jer kuanje ostavlja dublji trag na osjeaj od dodira odjee na kou. U to se uklapaju i odgovori osjeaja koji poveavaju osjeaj gladi i straha, njihovo kuanje, utjecaje i duboko prodiranje u duu. Moda e se pobojati od te posljedice koja ih oekuje, od kazne koja e ih stii zato to su nepravedni bili.

U sjeni ovog primjera u kome se ocrtavaju blagodati i opskrba, kao to se ocrtavaju zabrana i liavanje, Allah im nareuje da jedu ono to im je dozvoljeno i da se Allahu zahvale na Njegovim blagodatima ako hoe da budu ustrajni u istinskom vjerovanju u Allaha i da Njega oboavaju i Njemu nikoga ne pridruuju, Koji im objavljuje zabranu nekih jela koja su oni sebi dozvolli uime tzv. boanstava kojima se klanjaju: Hranite se doputenim i lijepim jelima koja vam Allah daruje i budite zahvalni Allahu na blagodatima Njegovim, ako se samo Njemu klanjate (16/114). On im nabraja ono to im je zbranjeno. U to ne spada ono to su oni sami sebi zabranili kao to je behira, saiba, vesila i ham :

140

On vam zabranjuje jedino strv, i krv, i svinjsko meso, i onu koja je zaklana u neije drugo, a ne u Allahovo ime (16/115). To je zbranjeno zbog toga to teti organizmu i osjeaju kao to je strv, krv i svinjsko meso ili to teti dui ili vjeri kao ono to je zaklano u neije drugo, a ne u Allahovo ime: A onome ko bude primoran, ali ne iz elje, samo toliko da utoli glad, pa, Gospodar tvoj e, zaista, oprostiti i samilostan biti (16/115). Ova vjera je vjera koja olakava a ne oteava. Onaj ko se boji da e od gladi i ei umrijeti ili se razboli ti moe konzumirati ono to je zabranjeno u onoj mjeri koliko je potrebno da otkloni smrt ili bolest (eriatska razilaenja o ovom pitanju spomenuli smo ranije) . To su granice onoga to je u jelu dozvoljeno i zabranjeno prema Allahovom zakonu. Nemojte se tome suprotstavljati i slijediti zablude politeista. Nemojte lagati i smatrati zabranjenim ono to je Allah dozvolio. Zabranjeno i dozvoljeno moe biti samo Allahovim nareenjem. I zabrana i dozvola je u domenu vjerozakona. Zakonodavstvo pripada samo Allahu, a ne ljudima. Svaki onaj koji za sebe tvrdi da ima zakonodavno pravo, bez Allahovo g nareenja, klevetnik je, a oni koji kleveu Allaha nee uspjeti: I ne govorite neistine jezicima svojim: "Ovo je doputeno, a ovo zabranjeno", da biste tako o Allahu neistine iznosili. Oni koji o Allahu govore neistine nee uspjeti 06/116J, kratko e uivati, i njih e strana patnja ekati 06/Im. I ne govorite lai jezicima svojim: ovo je dozvoljeno, a ovo je zabranjeno. Ovo je zabranjeno, a ovo dozvoljeno, a kada to kaete bez teksta, onda je to oita la koju na Allaha iznosite. Oni koji na Allaha lai

iznose, oni e na ovome svijetu imati samo malo uivanja, a na drugom ih eka teka patnja, razoarenje i gubitak. Ljudi se poslije svega ovoga usuuju da donose zakone bez Alahove dozvole, bez teksta u Njegovom Zakonu na kome bi poivalo ono to donose od zakona, a onda oekuju uspjeh na ovom svijetu ili kod Allaha! Ono to je Allah zabranio Jevrejima, o emu je bilo rijei u suri El En' am: jevrejima smo sve ivotinje koje imaju kopita ili kande zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s lea i s crijeva, i onog pomijeanog

141

s kostima (6/146) to je bila posebna kazna koja se ne primjenjuje na muslimane: jevrejima smo zabranili ono o emu smo ti prije kazivali; Mi njima nismo nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli 06/IIBJ. Onima koji urade zlo iz neznanja, pa se kasnije pokaju i poprave, Gospodar tvoj e poslije toga sigurno oprostiti i samilostan biti 06/119J. Jevreji su zasluili ovu zabranu jer su prekoraili granicu i bili neposluni Allahu. Oni su sami sebi nepravdu nanijeli. Allah njima nije nepravedan bio. Ko se pokaje od onih koji su kakvo zlo iz neznanja uradili i koji ne ustraju na neposlunosti i nisu na tome uporni sve do smrti, a onda tu teobu poprate dobrim djelima, Allahov oprost i Njegova milost e i njega obuhvatiti. Ope znaenje teksta obuhvaa i Jevreje koji su grijeili ako se pokaju i dobra djela ine do Sudnjeg dana. U povodu onoga to je Jevrejima zabranjeno i onoga to Kurejije politeisti istiu da slijede vjeru Ibrahimovu u onome to sebi zabranjuju i svojim boanstvima namjenjuju, kontekst se zaustavlja na Ibrahimu (alejhi' s-selam) istiui istinitost njegove vjere i veui to sa vjerom sa kojom je doao Muhammed (alejhi's-selam) , objanjavajui specifinost onoga to su Jevreji sebi zabranili, a to nije postojalo u vrijeme Ibrahima: lbrtlhim je bio primjer estitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije druge smatrao Allahu ravnim 06/120) i bio je zahvalan na blagodatima Njegovim; On je njega izabrao i na

pravi put izveo (16/12V i Mi smo mu sauvali lijep spomen na ovom svijetu, a na onom svijetu e doista biti meu onima dobrima 06/122J. Poslije smo tebi objavili: ((Slijedi vjeru lbrtlhimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!" (16/123). Svetkovanje subote je propisano onima koji su imali razliita miljenja o njoj, i Gospodar tvoj e na Sudnjem danu njima presuditi u onome oko ega su se razili 06/124).

142

Kur'an prikazuje Ibrahima (alejhi' s-selam) kao uzora upute, pokornosti, zahvale i obraanja na Allaha. O njemu se ovdje kae da je bio primjer. Rije ummetun dobar, uzoran ovjek, ovdje moda ima istu vrijednost kao i rije narod, s obzirom na dobro, pokornost i beriet koje u sebi sadri, a moda znai da je on bio imam voa koga su slijedili u dobru. U tradicionalnim tefsirima susreemo i jedno i drugo znaenje. Oba znaenja su blizu jedno drugom. Imam koji predvodi u dobru je voa naroda i on e imati nagradu i nagradu onih koji ga slijede, kao da je on cijeli narod, a ne jedna linost. Pokoran Allahu 06/120J poboan i pokoran, pravi vjernik 06/120) okrenut istini, njoj sklon, koji nije druge smatrao Allahu ravnim 06/J20J nije se vezao za politeiste; bio je zahvalan na blagodatima Njegovim 06/Z2V djelom i rijeju, a ne kao ovi politeisti koji negiraju Allahove blagodati i rijeju i djelom i pripisuju Mu u onome ime ih On opskrbljuje druga boanstva, a Allahove blagodati koje im On daje ine zabranjenim slijedei zablude i strasti. On je njega izabrao i na pravi put izveo 06/121) Put iskrenog monoteizma.

 To je Ibrahim za koga se veu Jevreji i politeisti: poslije smo tebi objavili: "Slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu, on nije Allahu druge smatrao ravnim!" (16/123). To je bio spoj prekinutog monoteizma. Tekst ponovo potvruje da Ibrahim nije Allahu druge smatrao ravnim 06/123). Stvarna veza je veza nove vjere. to se tie zabrane subote, ona se odnosi na Jevreje koji su imali razliita miljenja o njoj. To ne pripada Ibrahimovoj vjeri, a ni vjeri Muhammedovoj koji ide Ibrahimovim putem. Svetkovanje subote je prpisano onima koji su imali razliita miljenja o njoj 06/124). Njihova stvar je preputena Allahu: I Gospodar tvoj e na Sudnjem danu njima presuditi u onome oko ega su se razilazili 06/124) To je pojanjenje manje jasnih stvari u odnosima izmeu vjere monoteizma sa kojom je ranije doao Ibrahim, a koja je upotpunjena u vjeri Muhammeda (alejhi's-selam) i devijantnog vjerovanja koga se pridravaju politeisti i Jevreji. Jedan dio od toga je ovdje iznijet u Knjizi radi objanjenja. Pa neka Poslanik na svome putu poziva na Put svoga Gospodara, a to je poziv monoteizma, mudro i lijepim savjetom, i neka sa svojim protivnicima u vjeri raspravlja na najljepi nain. A ako tebe i muslimane napadnu, onda im na to uzvrati istom mjerom. Medutim, ako oprostite i otrpite, a sposobni st da uzvratite istom mjerom, to je bolje.

143

Nemoj tugovati za onima koji nee da prihvate Pravi Put i nemoj biti alostan, ni ti ni vjernici, zbog njihovog spletkarenja: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi nain raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na pravom putu 06/125). Ako hoete da na nepravdu uzvratite, onda uinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je uinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive (16/125). Strpljiv budi! ali, strpljiv e biti samo uz Allahovu pomo. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teko zbog spletkarenja njihova 06/127). Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ine 06/128). Na ovim osnovama Kur'an utvruje temelje i principe poziva i oznaava sredstva i njegove puteve, kao i metod Plemenitog Poslanika i svim misionarima poslije njega. Da pogledamo ustav ovog Poziva koga je ozakonio Allah u Kur'anu. To je poziv na Allahovom Putu. To nije poziv upuen onome koji poziva, niti je to poziv njegovom narodu. Onaj koji poziva samo izvrava svoju obavezu prema Allahu. On nema nikakve prednosti zato to poziva u odnosu na Poziv i one koji ga prihvataju. Njegova nagrada je samo kod Allaha. Neka poziva mudro, neka sagleda stanje i prilike onih kojima se obraa i mogunosti njihove kako im to to im objanjava ne bi bilo preteko, prije nego to budu spremni da to prihvate. Nain obraanja treba modificirati prema potrebama. Gorljivost, zanos i ar ne bi trebali

ovladati onim koji poziva, kako ne bi prekoraio mudrost u svemu ovome i u drugom. Neka poziva lijepim savjetom, njeno. To osvaja srca i produbljuje osjeaje, a ne sa prijekorom i grdnjom bezrazlonom, niti sa iznoenjem greaka koje mogu biti iz neznanja ili lijepe namjere. Njenost sa lijepim savjetom ponekad i mnogo puta usmjerava i upuuje srca koja su zalutala, spaja ona koja su otuena i donosi dobro vie od prijekora, grdnje i ruenja. I raspravljaj na najljepi nain, bez napadanja onoga ko je pogrijeio, bez grenja i postupanja prema njemu kao neemu prezrenom, sve dok on

144

ne bude siguran u onoga koji poziva i dok ne osjeti da njegov cilj nije da ga prevlada u polemici, nego uvjerenje i dosezanje Istine. Ljudska dua je ohola i inatna. Ona moe odustati od svoga miljenja samo sa njenou, kako ne bi osjetila poraz. Kako se brzo u dui ovjeka mijea miljenje i vrijednost miljenja kod ljudi! Otuda se naputanje miljenja smatra kao ustupak njegovom respektu i potivanju. Raspravljanje na najljei nain je put koji smiruje ovu osjetljivu veliinu. Onaj koji raspravlja ima osjeaj da je njegova linost zatiena, a vrijednost plemenita, jer osjea da onaj koji poziva ima cilj da otkrije Istinu i da ovjeka usmjeri prema Istini, Boijem Putu. Njegov cilj nije da forsira svoje miljenje, a rui miljenje drugog. Da bi onaj koji poziva umirio svoj zanos i svoj polet kur' anski tekst ukazuje da Allah zna one koji su zalutali s Njegova Puta i da On zna one koji su na Pravom Putu. Nema potrebe za tvrdoglavom raspravom. Na kraju svega toga je Allahovo objanjenje i nareenje. Ovo je program Poziva i njegov ustav dok se sve ovo kree u krugu poziva jezikom i rasprave dokazom. A kada je rije o napadu na one koji pozivaju, onda se situacija mijenja. N apad je djelo materijalne prirode na koji se mora uzvratiti istom mjerom, radi Istine i odbrane od neprijatelja, s tim da se u ovom odgovoru ne prekorae granice i da se ne prijee na masakr i zvjerstva. Islam je vjera pravde i umjerenosti, vjera mira i pomirenja. Medutim, on brani sebe i svoj narod od nasilja, a ne ini nasilje: Ako hoete da na nepravdu uzvratite, onda uinite to samo u onolikvj mjeri koliko je to vama uinjeno 06/J26J. To nije daleko od Ustava Poziva i to je njegov sastavni dio. Odbrana vjere u granicama pravednosti uva joj ast i ugled i ne poniava je u oima ljudi. Vjeru koja je poniena niko nee

prihvatiti, niti e vjerovati da je to Allahov Poziv. Allah nee ostaviti Svoj Poziv ponienim, bez mogunosti da se brani i odbrani. Oni koji vjeruju u Allaha ne prihvataju tlaenje dok pozivaju Allahu, a sva mo pripada Allahu. Oni su povjerenici za uspostavljanje Istine na ovoj Zemlji i ostvarenje pravde medu ljudima i vodenje ovjeanstva na Pravi Put. A kako e to ostvariti ako su napadnuti, a na napad ne uzvraaju, ako se nad njima vri nasilje, a oni na to ne odgovaraju?! Tako potvruje princip vraanja milo za drago - Kur' an poziva oprostu i strpljivosti kad su muslimani sposobni da odgovore, odbiju zlo i zaustave agresiju. To ini u situacijama kada su oprost i strpljivost djelotvorniji i korisniji za Poziv. Linost nema vrijednosti ako je oprost i trpljenje u interesu Poziva. Medutim, ako oprost i strpljivost poniavaju Allahov Poziv i umanjuju njegovu vrijednost, onda je prvi princip prei.

145

StrPljivost suzbija osjecaje. Ona obuzdava emocije, prigusuje prirodu. Otuda je Kur'an vee za Allaha i uljepava joj nagradu: A ako se strpite, to je, doista, bolje za strpljive 06/126J. Strpljiv budi! ali strpljiv e biti samo uz Allahovu pomo 16/127). On je taj koji podupire strpljivost, koji obuzdava duu. Okretanje Njemu je smirivanje prirodne elje da se na nepravdu uzvrati i vrati milo za drago. Kur'an preporuuje Poslanik u (alejhi' s-selam) , a to je preporuka svakome poslije Poslanika koji poziva u islam, da ne tuguje za onima koji nee da vjeruju. Tvoj je zadatak da d ostavi. Uputa i zabluda je u Allahovim rukama, shodno Njegovom zakonu koji se odnosi na prirodu ljudi, njihovu spremnost da prihvate Uputu ili zabludu. I neka ti nije teko zbog njihova spletkarenja. Ti si onaj koji poziva Allahu. Allah te uva od spletki i podvala. Ti si odan u svome pozivu iza koga za sebe nita ne trai. Nekada se nae i u tegobama radi propitivanja tvoje strpljivosti. Nekada ti sporo doe pomo radi iskuenja tvoga pouzdanja u Gospodara. Medutim, zamiljeni ishod je poznat: Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ine (16/128). A onaj ko je sa Allahom, nikakve tete nee imati od onih koji spletkare i koji zamke spremaju. Ovo je ustav Poziva Allahu onako kako je predstavljen u Kur'anu od strane Allaha. Sigurna pobjeda je onima koji ga slijede, jer je Allah to obeao; a ije su rijei od Allahovih istinitije?

Kraj etrnaestog duza. Slijedi petnaesti koji poinje surom El-Isra.

146