Naslov originala SAYYID QlJlB Ft IIALI-I.,.

QUR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi zilali-1-Qur'an 18 SARAJEVO, 1999.

 .f; tflll }J ttJp tt# *" _;.jJr

\? " , , ', ., T ,-:, ...... " ,_, . ' ... .,, 'JJ4J J .. L1 ;.; ,,,, , , ;f . , } ,_ J:,, .... -' "" "' .. , ,., . (( JJ n:-1 'JN:-J'."; U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/IZZJ.

U OKRILJU KUR'ANA 18 U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG! SURA EL-MU'MINUN I SURA EN-NUR

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! ,- .::..\.:,..:... \\A o -;.l .... ) .... . .",J .... } ,. ) .... .., ... ' t }t: ,l ..... e: ."

1:.\ !?::. t v-llj * L!.r..::l.;. t::) r- U: ill LlJ.;.;_,.Jl t:Ljl.,lj )) , .... -; .... } ; )l ) .... . ) .... ,. -: ) ,.. . ,. , } \lt* .)_,!:!t".. r,': _,.).t:r v..:llj. 0Jlt 315'"' .)t 0:1_,. 0_,.::. .! ... ... , .. -\, ........ ,... ...., ." ....... .} J'}- _,J ..... f.. ........

t .t. d_:l J lt \ ) u;.;. l .fl; * ) .r:i.:. ;- ; r-,.. .-L.. l l.. j l ;\j) .... ..., ,.... .... ) .... ti... ) .... ...... 't ) ..... . ... ) .... $ ... } ) r;:I:JI.." t l,]:. lJ .)_,c.l _:lr-:;.-' r-;:::l;l: r <.J:jllj 0_,tJl r .... ,' .... "... ".. _, o ....

 .... .... :; .l .... ) ) ) .,_ -t ".. } .... ) . 0_, l;.. l(-: t, t LJ":," J 1 0 _,:.. /.;l) 1 * 0 ):_: YJ 1 r d? _, 1 0 _,k!l

SURA EL-MU'MINlJN

ORJAVLJENA U MEKKI
118 AJETA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ono to ele - vjernici e postii, (23/0 oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, <23!2J i koji ono to ih se ne tie izbjegavaju, <23!3J i koji milostinju udjeljuju, (23/4) i koji stidna mjesta svoja uvaju, - (23/SJ osim od ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zasluuju; - (23/6J a oni koji i pored toga trae, oni u zlu sasvim pretjeruju -; (23!7J i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, (23/8) i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, - <23!9J oni su dostojni nasljednici, (23/JOJ koji e dennet naslijediti, oni e u njemu vjeno boraviti (23/W. 2

Mi smo, zaista, ovjeka od biti zemlje stvorili, (23/12) zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, r23/13J pa onda kap sjemena ugrukom uinili, zatim od ugruka grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuti, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivljujemo, - pa neka je uzvien Allah, najljepi stvoritelj! r23/14). Vi ete, poslije toga, pomrijeti, (23/15) zatim ete, na onom svijetu, oivljeni biti (2.1/16). Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim to smo stvorili; r23/17J Mi s neba s mjerom kiu sputamo, i u zemlji je zadravamo - a kadri smo i da je odvedemo - r23/1BJ i pomou nje bae za vas podiemo od palmi i loze vinove - u njima mnogo voa imate, i vi ga jedete (23/19) i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i zain je onima koji jedu (23/20). I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono to se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite, (23/21) i na njima, i na laama se vozite (23/22). Ova sura sama po sebi ukazuje na svoje ime i definira temu. Ona poinje opisom vjernika, a potom u kontekstu nastavlja sa izlaganjem dokaza vjerovanja u ovjeku i horizontu, govori o injenici vjerovanja kao to su je izloili vjerovjesnici (alejhimu' s-selam), poevi od N tiha (alejhi' sselam), do Mu hamm eda, posljednjeg poslanika i vjerovjesnika. U ovoj suri se izlau i sumnje koje iznose oni koji pokuavaju utjerati u la poslanike u

vezi sa ovom istinom, izlae se njihovo suprotstavljanje ovoj Istini i njihovi stavovi prema njoj, dok poslanici nisu zatraili pomo od svoga Gospodara pa je On te koji su nagonili u la unitio i spasio vjernike. Govori se i o razilaenju ljudi, nakon tih poslanika, u vezi sa ovom jedinstvenom Istinom, koja ne moe biti brojna. Otuda se u kontekstu govori i o stavu politeista prema Poslaniku (alejhi' s-selam) i osuuje se taj stav koji nema opravdanja. Ova sura zavrava jednom scenom Sudnjeg dana u kojem e se ovi koji ugane u la suoiti sa kaznom i predoit e im se taj njihov 3

sumnjivi stav. Sura zavrava pogovorom koji govori o apsolutnom monoteizmu i usmjerenju prema Allahu traei od Njega milost i oprost. Na osnovu toga moemo rei da je El-Mu'minun sura vjerovanja ili imana, jer tretira pitanje imana, dokaze za to i njegove osobine. Iman je tema ove sure i njena temeljna os. Kontekst sure razrauje sadraj kroz etiri cjeline. Prva cjelina govori o saopenju spaavanja vjernika: ono to ele vjernici e postii (23/V, objanjava osobine vjernika kojima je dosueno ostvarenje spasa i elje, iznosi dvojake dokaze vjerovanja - u samom ovjeku i u horizontu, izlae faze ljudskog ivota od njegovog nastanka do kraja ivota na ovom svijetu zadravajui se pri tome na izlaganju nekoliko faza fetusa, ukratko i u nekoliko drugih faza prati liniju ljudskog ivota do njegova proivljenja i Sudnjeg dana. Poslije toga prelazi sa ljudskog ivota na dokaze u Kosmosu: stvaranje nebesa, padanje kie, klijanje usjeva i plodova, onda govori i o ivotinjama potinjenim ovjeku i lai na kojoj ovjek prenosi terete kao i na ivotinji. Druga cjelina sa dokaza vjerovanja u ovjeku i u horizontu prelazi na istinitost iman a, njegovu jednu te istu Istinu koju su prenosili i prihvatili svi poslanici bez izuzetka. narode moj, . . . "Allahu se klanjajte, vi drugog " 0, boga osim Njega nemate. " (7/59J. To je govorio Nuh (alejhi's-selam), a to su govorili i svi poslanici poslije njega sve do posljednjeg poslanika Muhammeda (alejhi's-selam). Suprotstavljanje onih koji su ugonili u la

bilo je uvijek prisutno, oni bi govorili: "Ovo je ovjek kao i vi" (23/24J "Da je Allah htio, meleke bi poslao (23/24). Njihovo protivljenje je takoer dolazilo do izraaja: "Zar vam on da prijeti da ete, poto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oivljeni biti?" (23/35). Posljedica svega toga je bila da su poslanici traili utoita kod svog Gospodara, molei Ga za pomo, da im On pozitivno odgovori te da uniti ove koji nagone u la. Ova cjelina zavrava pozivom svim poslanicima: "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela inite, jer Ja dobro znam ta vi radite! Ova vaa vjera - jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar va, pa Me se priuvajte!" (2.1/5152). 4

Trea cjelina govori o razilaenju ljudi poslije poslanika i o njihovom sporu oko te jedine Istine koju su poslanici donosili: A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim to ispovijeda (23/53); govori o njihovoj nemarnosti, govori da e biti stavljeni na kunju od strane Allaha kroz ugodnosti i uivanjima u koje su upali i zaveli se, dok su vjernici veoma briljivi i plae se svoga Gospodara, Njemu se klanjaju i ne pripisuju Mu nikakva ortaka. Vjernici su i pored toga uvijek u strahu i na oprezu: ija su srca puna straha zato to e se vratiti svome Gospodaru (23/60). Ovdje se ocrtava jedna scena tih nemarnika, zavedenih, scena onog dana kada e ih snai kazna i kada e biti u nemilosti, biti prekoravani i kanjavani. Vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali; diei se Hramom i sijelei, vi ste rune rijei govorili (23/66-67). Kontekst osuuje taj njihov udni stav prema njihovu pouzdanom Poslaniku koga oni dobro znaju, koji im nije nepoznat. On im prenosi Istinu za koju od njih ne trai nikakvu nagradu. Pa zato onda oni odbijaju Istinu koju on donosi. Oni prihvataju da Allah raspolae svime to je u nebesima i na Zemlji, da Njegovo Gospodstvo obuhvata i Zemlju i nebesa, da On dominira nad svim to je u nebesima i Zemlji. Pa i poslije ovog prihvatanja oni negiraju proivljenje, tvrde da Allah (Uzvieni) ima dijete, pripisuju Mu druga boanstva kao ortake: On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! (23/92). Posljednja scena naputa ove koji nagone u la, naputa njihov

politeizam i njihove tvrdnje i usmjerava se rijeima ka Poslaniku (ale j hi' sselam) da loe djelo odgoni onim to je bolje, l da trai utoita kod Allaha od ejtana, da se ne srdi i ne osjea tjeskobu u grudima zbog onoga to oni govore. Pored ovoga je i jedna od scena Sudnjeg dana koja slika kakva ih kazna tamo eka, kakva prezrenost i ukor. Ova sura zavrava potvrdom da Allah (Uzvieni) nema ortaka: I neka je uzvien Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira velia'}Stvenog! (23/1 16), da nevjernici nee biti spaeni, naspram vrstog dokaza na poetku ove sure, da e vjernici biti spaeni. A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu. bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim e raun polagati i nevjernici ono to ele nee postii (23/117), i da se Poslanik okrene prema Allahu molei Ga za milost i oprost... i reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!" (23/118). Ova je sura o bjavljena u Mekki. Tada muslimanima nije bilo nareeno da se odupru agresiji oruanom borbom 5

Atmosfera cijele ove sure je u znaku objanjenja i potvrde, tihe logike rasprave, inspirativnih doticaja i uma i srca. Odsjen koji preovlauje u ovoj suri i koji se susree u ovoj temi jeste iman. N a samom poetku nalazi se scena skruenosti u namazu: Oni koji namaz svoj ponizno obavljaju (23/2J, u njenoj sredini scena svojstva vjernika: i oni koji od onoga to im se daje udjeljuju ija su srca puna straha iato to e se vratiti svome Gospodaru (23/60J, i scena pokretanja savjesti: On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete! (23/78). Sve je to osjeneno vjernikom prijatnom sjenom. Ono to ele - vjernici e postii, (23/IJ oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, (23/2J i koji ono to ih se ne tie izbjegavaju, (23/3J i koji milostinju udjeljuju, (23/4J i koji stidna mjesta svoja uvaju, - (23/SJ osim od ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zasluuju; - (23/6J a oni koji i pored toga trae, oni u zlu sasvim pretjeruju -; (23/7J i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, (23/8) i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, - (23/9J oni su dostojni nasljednici, (23/IOJ

koji e dennet naslijediti, oni e u njemu vjeno boraviti (23/W. To je istinito obeanje. tavie, to je potvrena odluka o spasu vjernika. To je Allahovo obeanje, a Allah ne mijenja svoje obeanje. To je Allahova odluka koju niko ne moe odbiti. To je uspjeh i spas na ovom i buduem svijetu. To je spas pojedinca vjernika, a spas i vjernikog drutva. To je spas kojeg vjernik osjea u svome srcu i nalazi potvrdu za to u svom realnom ivotu. To je spas koji obuhvata smisao znaenja spasa, koji je 6

ljudima poznat, ali i nepoznat, a to je Allah pohranio za svoje robove vjernike. Ko su ti vjernici kojima je Allah odredio i dao ovo pouzdanje, obeao im ovu nagradu i oglasio njihov spas i ostvarenje elje ovim oglasom? Ko su ti vjernici kojima je propisano dobro, pobjeda, srea, uspjeh, lijepo uivanje na Zemlji? Ko su ti vjernici kojima je propisan uspjeh i spas, nagrada i zadovoljstvo na buduem svijetu? Ko su ti vjernici kojima je propisano sve ono to Allah hoe pored spomenutog, kojima je na oba svijeta obeao, a to je poznato samo Allahu. Ko su ti vjernici, ko su ti nasljednici koji nasljeuju Dennet u kome e ostati vjeito? To su oni o ijim osobinama detaljno govori kontekst nesposredno poslije ajeta u kojem se govori o spasu i postizanju elje: Oni koji namaz svoj ponizno obavljaju <2312J, i koji ono to ih se ne tie izbjegavaju. (23/3), i koji milostinju udjeljuju (23/4), i koji stidna mjesta svoja uvaju, osim od ena svojih i onih koje su u posjedu njihovu ... <2315-6), i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu (23/8),. i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju (23/9). Kakva je vrijednost ovih osobina?

To je vrijednost koja ocrtava osobenost muslimana u najuzvienijem znaenju, u horizontu M uhammeda (alejhi' s-selam), Allahova Poslanika, . najboljeg Allahova stvorenja koga je njegov Gospodar odgojio najbolji,'!1. odgojem; kome je potvrdio veliinu i znaaj njegova morala u svojoj Knjij rijeima: jer ti si, zaista, naljepe udi <6B/4J. Neko je upitao Aiu (Bog joj se smilovao) o etici Poslanika (alejhi's-selam) i ona je odgovorila: "Njegova je etika Kur'an", a onda je prouila: Ono to ele - vjernici e postii <23/V, do ajeta: I koji namaze svoje na vrijeme obavljaju (23/9). Ovo je bila etika Poslanika (alejhi's-selam), objaanjava Aia (neka je Allah zadovoljan njome). 2 Navodi Nesai. 7

Po drugi put pitamo ta je, u sutini, vrijednost ovih osobina ta je njihova vrijednost u ivotu pojedinca, drutva i ljudske vrste. Oni koji namaz svoj ponizno obavljaju (23/2J njihova srca osjeaju strah poloajem u kome se nalaze u vrijeme namaza, jer su pred Allahom. Zbog toga ute i skrueno se predaju tako da ta skruenost tee kroz sve organe, osjeaje i pokrete. Njihove due prekriva veliina Allahova, jer su oni u Njegovoj prisutnosti. Sva druga zanimanja i razmiljanja iezavaju iz njihovih umova. Nita ih drugo ne okupira. Oni su sasvim predani Njemu, zaokupljeni razgovorom s Njim. Iz njihovih osjeaja u toj Svetoj prisutnosti iezava sve to je oko njih i sve to je s njima, tako da oni primjeuju samo Allaha, osjeaju samo Njega, uivaju samo u tome znaenju, iste svoju savjest od svake neisti, odbacuju od sebe svaku prljavtinu tako da s njima i pored njih nema niega osim veliine Allahove. Tada se svaki atom koji luta povezuje sa svojim izvorom, iznenaena dua pronalazi svoj smjer i divlje srce prepoznaje svoje sklonite. Tada postaju nitavne sve vrijednosti, sve stvari, sve osobe, sve osim onog to ovjeka vee sa Allahom. I koji ono to ih se ne tie izbjegavaju (23/JJ bila to rije, djelo, interesiranje ili osjeaj. Vjerniko srce nije zauzeto onim to ga se ne tie, zabavom i besmislicom, nije zabavljeno niim to ga odvraa od sjeanja na Allaha, poimanja Njegove veliine, razmiljanja o Njegovim dokazima u samom sebi i u horizontu. Svaka scena u Kosmosu privlai um ovjeka,

zaokuplja mu misao i pokree savjest. ovjek u Kosmosu moe nai sve ono to proistie iz obaveza vjerovanja, moe nai obavezu ienja srca, due, savjesti, ponaanja, ustaljenja na vosokom uzvienju koje trai od ovjeka iman, obavezu koja proistie iz naredbe da se ini pozitivno i zabranjuje negativno i osueno, obavezu da se ivot drutva ouva od smutnje i devijacije, obavezu borbe da bi se drutvo zatitilo, pomoglo i uzdiglo, i obavezu bdijenja nad drutvom da bi se sprijeile spletke neprijatelja. Ove obaveze su brojne da se ne mogu prebrojati. Njih vjernik ne moe zanemariti niti se moe opravdati i osloboditi ih se. To su obaveze propisane njemu kao lina obaveza, tard-i ajn, ili kao drutvena obaveza, fard-i kifaje. Tih obaveza je sasvim dovoljno da se ljudski trud time moe zanimati cijelog ivota. Ljudska mo je ograniena. Ona moe biti utroena na putu onoga to donosi dobro u ivotu, razvijati ga i unaprijediti, a moe biti utroena i u besmislici, u onome to se ovjeka ne tie i u zabavi. Vjernik se pokree, zahvaljujui smislu i mudrosti njegove vjere i doktrine, da svoj ivot utroi na izgradnji, obnovi, oporavku i unoenju dobra. 8

Ovo ne negira da se vjernik katkada moe opustiti. To moe biti neto drugo, ne besmislica, ne ono to ga se ne tie, ne uzaludno troenje vremena. I koji milostinju udjeljujU(23/4J. Nakon to se okrenu prema Bogu, klanjaju i mole se Allahu i prestanu da govore i rade ono to ih se ne tie u ivotu, govori im se o zekjatu, da zekjat preiava srca i imovinu; preiava srce od krtosti i samodopadljivosti, o savlaivanju ejtanskog zavoenja zbog siromatva, o pouzdanju u naknadu i nagradu u onome to je kod Allaha, o preiavanju imetka, da ono to je preostalo postaje lijepo i halal, ono na ta nema prava drugi osim u situacijama nude, ono nad ime ne krui nikakva sumnja. To je zatita drutva da ne propadne. Propadanje drutva nastaje kada jedni ive u siromatvu, a drugi u izobilju. Zekjat je drutveno osiguranje svih pojedinaca, drutveno osiguranje nemonih, zatita cjelokupnog drutva od rasipanja i rastakanja. I koji stidna mjesta svoja uvaju (23/SJ. Ovo je ienje due, kue i drutva, zatita ovjeka, porodice i drutva. Postie se uvajui stidna mjesta od prljavog openja na nedoputen nain, uvanjem srca od zapadanja u ono to nije dozvoljeno, uvanje drutva od padanja u strasti i smutnje u domu i srodstvu. Drutva u kojima preovlauju strasti izloena su propadanju i smutnji, jer to ne nudi sigurnost kue niti ast porodice. Kua je prva jedinka u izgradnji drutva. Ona je kao obdanite u kome se djetinstva razvija i raste. Zbog toga je njemu potrebna sigurnost, stabilnost i istota da bi postalo zatieno i da bi mu bio omoguen napredak, da roditelji ive u domu zadovoljni jedno s drugim i da uvaju to to se odgaja u domu.

Drutva u kojima se javljaju strasti bez ogranienja su neista drutva, koja propadaju. Mjerilo koje ne grijei na putu ljudskog uzdizanja vlada ljudskom voljom i savlauje je, regulira prirodne nagone u plodonosnoj i istoj formi, tako da se djeca ne stide naina kako su dola na ovaj svijet, jer je to poznati isti put, gdje svako dijete zna svoga roditelja, a ne kao to je sluaj kod ivotinje, u kojoj enka prihvaa mukarca samo radi oplodnje i nagona, a onda potomstvo nita ne zna kako je dolo niti odakle je dolo. Kur'an ovdje definira ista mjesta koja doputaju ovjeku gdje moe staviti sjeme ivota: osim od ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zasluuju (23/6). Pitanje braka ne izaziva sumnju niti je potrebna rasprava o tome. To je ozakonjeni poznati sistem. Meutim, 9

pitanje onih koje su u posjedu njihovu (23/6) zahtijeva da se da neto objanjenja. Pitanje ropstva objanjeno je u drugom svesku U okrilju Kur'ana, strana 185. Tamo sam objasnio da se islam pojavio kada je ropstvo bilo planetarna pojava. Zarobljavanje u ratu je takoer bilo meunarodno pravilo pa je islamu, koji se u ratu suoava sa snanim i materijalno monijim neprijateljima, bilo nemogue da jednostavno odbaci ovaj sistem, da zarobljenici muslimani ostaju i dalje roblje u rukama

neprijatelja, a muslimani da daju slobodu zarobljenicima svojih nepriJatelja. Islam je uinio da presahnu svi izvori roblja i da se dokinu osim ratnih .zarobljenika dok nije polo za rukom da je ljudsko drutvo postavilo meunarodni sistem koji regulira pitanje ratnih zarobljenika. Otuda je u islamski tabor dospijevalo i zarobljenica. Pravilo je zahtijevalo da se sa zarobljenicama postupa prema odredbama o ovim ratnim zarobljenicama: one se ne uzdiu na nivo ena u braku. Islam je tada dopustio koritenje njih onima u ijem su one vlasnitvu, osim ako nisu osloboene iz raznih razloga koje je islam ustanovio kao metod za ukidanje ropstva. Moda je kod koritenja zarobljenica primjetno odazivanje prirodnoj potrebi samih zarobljenica, kako ne bi dolo do prljave anarhije u mijeanju spolova kao to se to deava u ovo nae vrijeme sa ratnim zarobljenicama ak nakon potpisivanja ugovora o zabrani ropstva. Tu anarhiju islam ne prihvaa. Takva situacija zarobljenica traje sve dok im Allah ne da mogunost da ostvare status slobodne.ene. Robinja ostvaruje status slobodne ene na brojne naine, npr. kada rodi dijete svome gospodaru i on umre, kada je njen gospodar oslobodi dobrovoljno ili za neku naknadu, ili kada trai da mu plati izvjesni iznos i na taj je nain oslobodi ropstva. Desi li se da je njen gospodar udari po licu, onda je taj udarac otkupQina za njeno osloboenje, itd.3 U svakom sluaju, ropstvo u vrijeme rata je privremena nunost. To je bila nunost slinog postupanja u cijelom svijetu koji tolerie ropstvo. To nije bio neki vid drutvenog sistema samo u islamu . . . . a oni koji i pored toga trae, oni u zlu sasvim pretjeruju (23/7) -trae, pored supruga i onih koje su u njihovu posjedu. Tu ne moe biti poveanja

ni na koji nain. Onaj koji i pored toga trai preao je doputene okvire, pao u zabranjeno, povrijedio rz i obraz, to. nije dozvoljeno ni u braku ni u dihad u. Tu dolazi do poremeaja svijesti i kvarenja ovjeka jer se napasa u ispasitu koje nije dozvoljeno, kvari kuu jer nema sigurnosti niti V. poglavlje Er-rik u djelu ubuhatu hawle'l-islam od Muhammeda Kutba. 10

smirenosti, kvari drutvo jer su njegovi onjaci nezadrivi. Oni nagrizaju i ujedaju gdje stiu. Ovo sve islam ne dozvoljava. . . . i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu <2312BJ brinu o povjerenim im amanetima i obavezama prema pojedincu, brinu o amanetima i obavezama prema drutvu. Amaneti su brojni o vratu pojedinca i drutva. Tu je prije svega amanet prirode ovjeka. Allah je tu prirodu stvorio pravilnu i harmoninu sa zakonom Bitka kome i ta priroda pripada i ona je svjedok da postoji Stvoritelj i Njegova Jednota, svjedoi sa unutarnjim sudom svojih osjeaja o jednoti zakona koji dominira i vlada i njom i Bitkom, o Jednoti odabrane volje ovog zakona koji vlada u ovom Bitku. Vjernici uvaju taj veliki amanet i ne dozvoljavaju svojoj prirodi da odstupi od tog pravog puta, nego nastoje da ostane vrsta pri datom amanetu kao svjedok postojanja Stvoritelja i Njegove Jednote. Poslije tog amaneta slijede i drugi koji prate taj veliki amanet Prva obaveza je takoer obaveza prirode, to je obaveza koju je Allah dodijelio prirodi ovjeka, da vjeruje u Njegovo postojanje i monoteizam. Na osnovi ove prve obaveze poivaju sve druge obaveze i povelje. Svaku obavezu koju vjernik prekine, Allah e biti svjedok protiv njega. Kod ispunjavanja te obaveze ovjek se pridrava bogobojaznosti i skruenosti. Muslimansko drutvo je odgovorno za svoj opi amanet Ono je

odgovorno za svoju obavezu prema Allahu (Uzvienom), odgovorno za sve to proistie iz ove obaveze. Ovaj tekst bira izraz kako bi obuhvatio svaki amanet i svaku obavezu, tako da za VJerovjesnike kae i opisuje ih da oni o povjerenim im amanitima i obavezama svojim brigu brinu. To je stalna obaveza vjernika u svako vrijeme. ivot jednog drutva moe biti ispravan samo onda kada se u njemu izvravaju ovi amaneti, kada uvaju u njemu obaveze, kada se prihvaa i smiruje svaki pojedinac u tom drutvu, kada se pridrava ovog osnovnog pravila zajednikog ivota koje je neophodno da bi se stvorila sigurnost, povjerenje i smirenost . . . i koji namaze svoje na vrijeme obavljaju (23/9) tako da ih ne propuju zbog lijenosti, ne zanemaruju ih niti oskrnavljuju izvravanje namaza nego se pridravaju da ih izvre kako treba, obave ih na vrijeme ispunjavajui i farzove i sunnete, uvajui pri tome uvjete i lijepo ponaanje. Kada se srce preda Bogu i zaroni unamazu, u njemu se aktivira savjest, jer je namaz spona izmeu srca i Gospodara. Prema tome, onaj koji se ne pridrava ovoga, ne oekuje ni da e sauvati sponu izmeu sebe i drugih ll

ljudi kako valja, niti je oivjeti iskrenim srcem. Osobine vjernika ispoljavaju se u namazu i zavravaju u namazu kao dokaz da namaz ima uzvieno mjesto i da igra vanu ulogu u zdanju vjerovanja, s obzirom da je namaz najkompletiliji oblik i bad eta i usmjerenja prema Allahu. Te osobenosti definiraju linost vjernika kojima je propisano ispunjenje elja i spas. To su osobenosti koje u sebi nose kategoriki trag definiranja vjernikog drutva i vrste ivota kakvim ivi to drutvo, lijepog ivota dostojnog ovjeka, bia koga je Allah poastio i odabrao i Koji eli tom ovjeku da se polahko usavrava. Allah mu nije htio dodijeliti ivot kakvim ive ivotinje, da uiva u tom ivotu i jede sve ono to jedu ivotinje. Poto ivot na ovoj Zemlji ne dostie savrenstvo kakvo je dodijeljeno ljudskom rodu to je Allah htio da vjernici, koji ustraju na ovom putu, ostvare krajnji dodijeljeni im cilj, tamo- u Dennetu, da ive vjeitobez ieznua, da ive sigurno -bez straha, da ive stalno -bez prolaznosti. . . . oni su dostojni nasljednici, koji e Dennet naslijediti, oni e u njemu vjeno boraviti (23/1().1 1). To je cilj elje i spasa koji je Allah propisao vjernicima. Iza tog cilja i spasa nema nikakvog drugog cilja kojeg bi zaeljeli oko ili ljudska vizija. U kontekstu ove sure prelazi se sa opisivanja vjernika na dokaze vjerovanja u samom ivotu ovjeka, u fazama njegovog bivstvovanja i razvoja, poevi od momenta ovjeijeg nastanka i njegova kraja do proivljenja na buduem svijetu. Ta dva ivota povezana su u kontekstu. Mi smo, zaista, ovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugrukom uinili,

zatim od ugruka grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuti, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivljujemo,pa neka je uzvien Allah, najljepi stvoritelj! Vi ete, poslije toga, pomrijeti, zatim ete, na onom svijetu, oivljeni biti (23/1216). U fazama ovog nastanka i njegova slijeenja ovim sistemom i konstantnosti govori se o prvom nastanku, namjeri i rasporedu u tom nastanku i, najzad, o njegovu smjeru. Prema tome, ovo ne moe biti nikako neka puka sluajnost, niti neto slijepo, onako, da se dogodi nenamjerno i 12

jo nije otkriven, pa zbog nekakvih faktora i drugih razloga ovjek ih jo nije otkrio. Meutim, raspue izmeu stava Kur'ana prema ovjeku i tih teorija jeste u tome to Kur'an ovjeku daje poasno mjesto i izriito govori da je u ovjeku udahnut i Allahov ruh, kao i da je ovjek nastao iz biti zemlje. To nadahnue darovalo mu je osobenosti koje ga ine ovjekom .. To ga je i uinilo da se razlikuje od ivotinje. Ovdje se islamski pogled na razvoj ovjeka potpuno razlikuje od teorije materijalista. A Allah najistinitije govori. 4 To je osnova nastanka ljudske vrste, nastanka iz biti zemlje, a nastanak pojedinca ovjeka poslije toga odvija se drugim, poznatim putem. Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili (23/13). Ljudska vrsta nastala je iz biti zemlje, ali nastanak pojedinaca poslije toga i razmnoavanje odvija se prema Allahovu zakonu, a to je preko vodene kapi koja potie iz kime ovjeka i smiruje se u maternici ene, jedne vodene kapi ili jedne elije sastavljene od desetina hiljada kompletnih elija u toj kapi, koja nalazi smiraj "u sigurnom mjestu" ustaljenom u maternici utonutoj izmeu kosti kartice, zatiene tim kostima od potresa tijela i brojnog drugoga to moe da zadesi i lea i stomak ene zbog udaraca ili ujeda, potresa i drugog djelovanja. Kur' anski izraz ini ovu kap jednom fazom nastanka ovjeka

uvjetujui postojanje ovjeka njenim postojanjem. To je istina, ali udna istina koja trai da se o tome razmilja. Ovaj ogromni ovjek saet je, sa svim svojim karakteristikama, u toj kapi, kao to e se ponovo sve to nai u embriju, ije se nalaenje stalno ponavlja preko tih udnih saetaka. Iz te kapi prelazi u ugruak kad se elija mukarca pomijea sa jajacetom ene. Mala kap se vee ili objesi o zid maternice u prvom poetku i hrani se krvlju majke. Iz tog ugruka prelazi u grudu mesa i to onda kada ta kap, koja se vezala za zid maternice, poraste i pretvori se u komad satkan od guste krvi. Ovo stvorenje prelazi tim vrstim smjerom koji ne moe skrenuti niti se moe izmijeniti, niti se to sreeno kretanje i ta unutarnja snaga u eliji moe umoriti pojaanim zakonom nego nastavlja svojim putem kako je rasporeeno i predvieno, dok ne doe do faze kosti: pa od grude mesa kosti napravili (23/14) i faze zaogratanja kosti mesom: a onda kosti mesom zaodjenuti (23/14). Ovdje ovjek stane zbunjen, stane pred istinom koju V. djelo El insan bejne'l-madije we'l-islam od Muhammeda Kutba. 14

jo nije otkriven, pa zbog nekakvih faktora i drugih razloga ovjek ih jo nije otkrio. Meutim, raspue izmeu stava Kur' ana prema ovjeku i tih teorija jeste u tome to Kur'an ovjeku daje poasno mjesto i izriito govori da je u ovjeku udahnut i Allahov rub, kao i da je ovjek nastao iz biti zemlje. To nadahnue darovalo mu je osobenosti koje ga ine ovjekom .. To ga je i uinilo da se razlikuje od ivotinje. Ovdje se islamski pogled na razvoj ovjeka potpuno razlikuje od teorije materijalista. A Allah najistinitije govori. 4 To je osnova nastanka ljudske vrste, nastanka iz biti zemlje, a nastanak pojedinca ovjeka poslije toga odvija se drugim, poznatim putem. Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili (23/13). Ljudska vrsta nastala je iz biti zemlje, ali nastanak pojedinaca poslije toga i razmnoavanje odvija se prema Allahovu zakonu, a to je preko vodene kapi koja potie iz kime ovjeka i smiruje se u maternici ene, jedne vodene kapi ili jedne elije sastavljene od desetina hiljada kompletnih elija u toj kapi, koja nalazi smiraj "u sigurnom mjestu" ustaljenom u maternici utonuloj izmeu kosti kartice, zatiene tim kostima od potresa tijela i brojnog drugoga to moe da zadesi i lea i stomak ene zbog udaraca ili ujeda, potresa i drugog djelovanja. Kur' anski izraz ini ovu kap jednom fazom nastanka ovjeka uvjetujui postojanje ovjeka njenim postojanjem. To je istina, ali udna istina koja trai da se o tome razmilja. Ovaj ogromni ovjek saet je, sa svim svojim karakteristikama, u toj kapi, kao to e se ponovo sve to nai

u embriju, ije se nalaenje stalno ponavlja preko tih udnih saetaka. Iz te kapi prelazi u ugruak kad se elija mukarca pomijea sa jajacetom ene. Mala kap se vee ili objesi o zid maternice u prvom poetku i hrani se krvlju majke. Iz tog ugruka prelazi u grudu mesa i to onda kada ta kap, koja se vezala za zid maternice, poraste i pretvori se u komad satkan od guste krvi. Ovo stvorenje prelazi tim vrstim smjerom koji ne moe skrenuti niti se moe izmijeniti, niti se to sreeno kretanje i ta unutarnja snaga u eliji moe umoriti pojaanim zakonom nego nastavlja svojim putem kako je rasporeeno i predvieno, dok ne doe do faze kosti: pa od grude mesa kosti napravili (23/14) i faze zaogratanja kosti mesom: a onda kosti mesom zaodjenuti (23/I4J. Ovdje ovjek stane zbunjen, stane pred istinom koju V. djelo El insa n bejne'l-madije we'l-islam od M uhammeda Kutba. 14 .

Kur'an razotkriva u formiranju embrija, istinom koja je tek u posljednje vrijeme detaljno otkrivena nakon to je uznapredavala anatomija vezana za embrij. elije kostiju nisu to i elije mesa. Ustanovljeno je da se elije kostiju formiraju prvo u embriju ili fetusu, a ne primjeuje se ni jedna elija mesa sve dok se ne pojave elije kostiju i dok se ne formira kotani skelet embrija. To je istina koju registrira kur' anski tekst: pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli (23/I4J. Neka je slavan Sveznajui, Sveobavijeteni! . . . i poslije ga, kao drugo stvorenje, oivljujemo (2.1/14)- ovo je taj ovjek karakteristinih osobina. Fetus ovjeka slii fetusu ivotinje u svojim elesnim fazama. Meutim, fetus ovjeka i poslije toga, kao drugo stvorenje, oivljuje i prelazi iz te karakteristine elije spremne za razvoj, a ivotinjski fetus ostaje na nivou ivotinje, lien osobenosti napretka i savrenstva kojima se odlikuje fetus ovjeka. Fetus ovjeka je obdaren posebnim osobenostima, koje on slijedi kasnije na putu svoga razvoja, a poslije toga ono, kao drugo stvorenje, oivljava na kraju svojih fetuskih faza, dok ivotinjski fetus ostaje kod ivotinjskog razvoja jer mu nije podarena ta osobenost. Prema tome, fetus ivotinje ne moe prijei svoj ivotinjski nivo pa da bi se razvio na nivo ovjeka ostvarujui visoku fazu razvoja, kao to hoe da kau materijalistike teorije. To su dvije potpuno razliite vrste, razlikuju se po Boanstvenom dahu koji je uinio da bit zemlje preraste u ovjeka, a poslije toga se razlikuju i po odreenim specifinostima koje izrastaju iz tog udahnua, iz koga nastaje ljudski fetus kao drugo stvorenje. ovjek i ivotinja slie jedno drugom samo u formiranju ivota, ali ivotinja i kasnije

ostaje ivotinja, na istom onom nivou, ne moe taj nivo da prijee, a ovjek poslije toga prerasta u drugo stvorenje koje je spremno prihvatiti savrenstva za koja je pripremljeno posredstvom posebnih specifinosti koje mu je darovao Allah putem odreenog rasporeda, ne putem mehanikog razvoja iz faze ili vrste ivotinje u vrstu ovjeka. s 5 Teorija nastanka i razvoja uspostavljena je na osnovu proturjenosti jer se pretpostavlja da ovjek nije nita drugo nego jedna faza ivotinjskog razvoja i pretpostavlja se da ivotinja u sebi nosi osobenosti razvoja do nivoa: ovjeka. Oita realnost demantira ovu pretpostavku koja govori o povezanosti ivotinje i ovjeka potvrujui da ivotinja u sebi ne nosi ove osobenosti, nego ostaje vazda na stepenu svoje ivotinjske vrste koju ne moe prekoraiti. Taj ivotinjski razvoj potvren je onako kako tvrdi Darvin ili na bilo koji drugi nain. Medutim, ljudska vrsta ostaje i dalje da se razlikuje po tome to nosi odredene specifinosti koje ju ine ovjekom I koje nisu rezultat mehanikog razvoja, nego su dar dat vanjskom silom. 15

Pa neka je Uzvien Allah, najljepi Stvoritelj! (23/14J- samo je Allah taj koji stvara. Termin najljepi nije upotrijebljen radi poreenja nego kao apsolutna ljepota Allahovo g stvaranja. Pa neka je Uzvien Allah, najljepi Stvoritelj (23/I4J Koji je podario prirodi ovjeka tu mo da se odvija kroz ove faze, sukladno zakonu koji se ne mijenja, niti odstupa, niti zaostaje, tako da je ovjek dosegao tu sposobnost faza ljudskog usavravanja na najprecizniji mogui nain. lJudi ostaju zbunjeni pred onim to se naziva "nauno otkrie" kada saine neki aparat koji slijedi nekakav poseban metod u svom kretanju i mehanizmu bez direktnog mijeanja ovjeka. Meutim, gdje je ovo u poreenu sa razvojem fetusa u njegovim. fazama razvoja i preobraaja? ovjeanstvo prolazi preko ovih nadnaravnosti zatvorenih oiju, zatvorena srca, jer stalno druenje sa ovim pojavama ini da ovjek zaboravi da su to udesne odredbe Stvoritelja. Samo razmiljanje o ovjeku, tom sloenom biu, da je on saetak i da sadri sve osobine, karakteristike i razlike u toj maloj kapljici koje oko ne primjeuje, da sve te osobenosti, karakteristike i razlike rastu, otvaraju se i kreu u fazama fetusova razvoja dok ne postanu potpuno jasne, kada nastaje drugo stvaranje, kada svako dijete u sebi nosi posebne gene, pored opih ljudskih naslijea, to naslijee i geni koji su bili sakupljeni u toj maloj kapljici samo razmiljanje o ovoj istini koja se ponavlja svakog trena, sasvim je dovoljno da se otvore zatvorena srca nad tim udnim jedinstvenim rasporedom. Kontekst nastavlja svojim smjerom da bi upotpunio faze puta, faze

ivota ovjeka koji je nastao od zemlje. ovjeiji ivot koji je nastao od zemlje ne prestaje u zemlji, jer to je vanzemaljski element koji se pomijeao sa zemljom i nastavio svojim hodom, jer je to visoko udahnue uinilo da cilj ovjeka nije isti to i cilj ivotinjskog tijela, da kraj nije skori kraj mesa i krvi, nego mu je dato istinito savrenstvo koje ne zavrava na ovoj Zemlji niti u ovom ivotu, nego tamo, u novoj fazi, u drugom ivotu. Vi ete, poslije toga, pomrijeti, zatim ete, na onom svijetu, oivljeni biti (23/15-16). Ovo je smrt koja oznaava kraj ivota na Zemlji, a berzeh je vrijeme izmeu ovog i onog svijeta. Prema tome, on je jedna faza ljudskog razvoja, a nije krajnja faza. Poslije toga slijedi proivljenje koje nagovjetava posljednju fazu kada poinje kompletni ivot koji pri sebi nema nikakvih nedostataka zemaljskog ivota niti potreba za mesom i krvlju, strahom i uznemirenjem, 16

preobraajem i razvojem, jer je taj ivot kraj predvienog savrenstva. To je kraj za onoga koji ide putem savrenstva. To je put koga je ocrtao prvi pasus ove sure, put vjernika. Meutim, onaj ko degenerira u fazi ivota na ovom svijetu i pada na nivo ivotinje, on e i u drugom ivotu, ivotu na onom svijetu, ii ka cilju degeneriranja kada iezava osobina ovjenosti i kada postaje gorivo Dehennema, ije e gorivo biti ljudi i kamenje. Ljudi ove vrste su isto kao i kamenje. Sa dokaza vjerovanja u samom ovjeku kontekst prelazi na dokaze vjerovanja u horizontu, dokaze koje primjeuju ljudi i poznaju ih, ali prolaze pored njih kao nemarnici. Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim to smo stvorili; Mi s neba s mjerom kiu sputamo, i u zemlji je zadravamo - a kadri smo i da je odvedemo - i pomou nje bae za vas podiemo od palmi i loze vinove - u njima mnogo voa imate, i vi ga jedete - i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i zain je onima koji jedu. I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono to se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite, i na njima, i na laama se vozite (23/1722). U kontekstu se nastavlja sa izlaganjem ovih dokaza, a oni su svi meusobno povezani s obzirom da su dokazi Moi. Oni su meusobno

povezani takoer i zbog toga to su oni dokazi rasporeivanja pa su tako skladni u svome formiranju, skladni po ulogama i skladni u svojim smjerovima. Sve je to odreeno jednim zakonom, svi meusobno surauju u svojim ulogama, svi su sraunati da rade za ovjeka koga je Allah bezgranino nagradio. Nakon toga, u kontekstu ove sure dolazi do povezivanja ovih kosmikih scena i faza ljudskog nastanka i razvoja. 17

Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili i mi bdijemo nad onim to smo stvorili (23/17). Termin taraik upotrijebljen u ovom kontekstu oznaava slojeve koji stoje jedan iznad drugoga ili jedan iza drugoga. Moda se ovim misli na sedam kosmikih putanja ili sedam sazvjeda, kao to je Sunano sazvijede ili Sedam izmaglica, a izmaglica, kao to kau astronomi, predstavlja jednu zvjezdanu grupu. U svakom sluaju, to je sedam kosmikih stvorenja iznad ovjeka, tj. da je nivo tih kosmikih stvorenja vii od nivoa Zemlje u Kosmosu koga je Allah stvorio svojim rasporedom i mudrou, odrava ga i uva u uoljivom zakonu I Mi bdijemo nad onim to smo stvorili <23117). Mi s neba s mjerom kiu sputamo, i u zemlji je zadravamo - a kadri smo i da je odvedemo <23/18). Tu dolazi do spajanja izmedu tih sedam slojeva ili nebesa sa zemljom, a voda se sputa s neba tako da i ona ima vezu s horizontom. Formiranje Kosmosa na ovaj nain omoguava da kia pada iz visina i omoguava da se utopi u zemlju. Teorija da podzemne vode nastaju iz vode koja je na povrini a koja je nastala iz kie, da tu vodu upija utroba zemlje i tamo zadrava, novijeg je datuma. Meutim, donedavno se mislilo da podzemne vode i vode na povrini Zemlje nemaju nikakve meusobne veze, ali, eto, asni Kur'an potvruje ovu istinu jo prije 1400 godina. Mi s neba s mjerom kiu sputamo <23!18J mudro i sa rasporedom, ne previe pa da potopi i poremeti ivot, niti premalo pa da nastane sua i

neplodno tlo, niti dajemo da kia pada u nevrijeme pa da ne da nikakve koristi . . . . i u zemlji je zadravamo (23/18J o, kako je to slino: da je ona smjetena na zemlji kao to se voda kapljice sperme ustalila u maternici . . . . na sigurnom mjestu <23!13J i kia i ova kapljica smjetene su tamo prema Allahovu rasporedu da iz njih nastane ivot. Ovo su skladne scene, usklaene na k ur' anski nain predoavanja i odslikavanja . . . . a kadri smo i da je odvedemo <2.1118J pa da ode u daleke slojeve zemlje, kroz pukotine ili rascjep u stjenovitim slojevima ili na bilo koji drugi nain. Onaj koji vodu zadrava Svojom moi moan je da se voda izgubi i iezne, ali ovo je Allahovo dobro djelo dato ljudima i Njegova blagodat. 18

Iz vode nastaje ivot: I pomou nje bae za vas podiemo od palmi i loze vinove - u njima mnogo voa imate, i vi ga jedete (23/19). Palme i groe dva su primjera ivota koji nastaje iz vode u svijetu bilja, isto onako kao to nastaju ljudi iz vode sperme u ljudskom svijetu. Dva slina primjera da bi ih mogli pojmiti oni kojima se obraa Kur'an. To ukazuje na brojne primjere, sline njima, koji nastaju iz vode pa se razviju druge vrste, kao npr. maslina. I drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i zain je onima koji jedu (23/20). To je najkorisnije stablo koje daje ulje, a i jede se i drvo njeno koristi. Najblii prostor u arapskim zemljama gdje maslina raste jeste Sinajska gora, blizu Svete doline koja se spominje u Kur'anu. Zbog toga se i istie ovo klijalite na poseban nain jer tamo to izrasta iz vode koja se smjestila u zemlju i na njoj se ivot odvija. Iz svijeta bilja kontekst prelazi na svijet ivotinja. Iz toga vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono to se nalazi u utobama njezinim i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite, i na njima i na laama se vozite (23/2122). Sva ova stvorenja potinjena su ovjeku Allahovom odredbom i rasporedom. On ih je podijelio da obavljaju dunosti i dao im specifinosti u ovom velikom Kosmosu. U njima je pouka za svakoga ko baci pogled na njih otvorena srca i dalekovidnog osjeaja, da razmisli kakva mudrost i mo stoji iza toga. Mlijeko je proizvedeno iz hrane koju stoka preradi i pretvara je mlijena lijezda u ovu ugodnu i prijatnu tenost.

. . . i vi od nje mnoge koristi imate r2.112v - prvo njegujete, zatim dobijete dvostruku korist: vi se njome hranite, i na njima i na laama se vozite (23/2122). ovjeku je dozvoljeno da jede meso ivotinje: kamile, goveeta, ovce i koze, ali nije doputeno da ih skrnavi jer jelo ostvaruje nunu korist u sistemu ivota dok muenje i skrnavljenje znai okrutnost srca i pokvarenost prirode, iza ega ne stoji nikakva korist za ivot. U kontekstu se povezuje noenje ovjeka na stoci i u lai, s obzirom da su i jedno i drugo potinjeni kosmikom Allahovu sistemu koji regulira uloge svih stvorenja kao to i usklauje postojanje njih svih. Ovo posebno formiranje ili nastajanje na osnovu vode, posebno formiranje vode radi 19

plovidbe, posebno formiranje prirode zraka iznad vode i lae jeste upravo to to dozvoljava lai da plovi po povrini vode. Meutim, da je bilo nepotpuno to formiranje ili da postoji najmanje razilaenje u tome, ne bi bilo mogue da se razvija moreplovstvo koje je upoznalo ovjeanstvo u

davnim vremenima i koje se jo jako oslanja na plovidbu. Sve ovo predstavlja kosmike dokaze za vjerovanje za svakog onoga koji razmilja kako valja i spoznaje. Sve ovo ima jaku sponu sa prvim i drugim odlomkom u ovoj suri i ide u skladu s njima u kontekstu . ." . }o .J } ...... .,.. . _p.ll p:. .;..i lj -20

. ."' ) ! .... .... . f. )_. 0; ' :..;.,; (..)';- l \; J.) r:-.. 0; \;l.:.; ' :;l"( >> . .... } .. ... "" . 0 J );. \.::.._) Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: ((O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?" (23123). Ali su glaveine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: ((Ovo je ovjek kao i vi, samo hoe da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako neto nismo uli od naih predaka davnih, (23/24J on je lud ovjek, pa pustite. ga neko vrijeme!" (23/25). ((Gospodaru moj, " - ree on - ((pomozi mi, oni me u la utjeruju!" (23/26). 21

I Mi mu objavismo: "Gradi lau pod Naom panjom i prema Naem nadahnuu, pa kad zapovijed Naa doe i voda na povrinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mujaka i enku, i eljad svoju, ali ne one o kojima je ve sud donesen, i ne obraaj Mi se za nevjernike, jer e, doista, biti potopljeni (23/27J. Pa kad se smjesti u lau, ti i oni koji su uz tebe - reci: ((Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!" (23/28). I reci: ((Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, Ti to najbolje umije!" (23/29). U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kunju (23/30J. Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali, (23/3IJ i jednog izmeu njih bismo im kao poslanika poslali: ttA_llahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?" (23/32). Ali bi glaveine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da e na onom svijetu biti oivljeni i kojima smo dali da u ivotu na ovom svijetu raskono ive, govorili: ((On je ovjek kao i vi; jede ono to i vi jedete, i pije ono to i vi pijete; (23/33J i ako se budete pokoravali ovjeku kao to ste vi, sigurno ete biti izgubljeni (23/34). Zar vama on da prijeti da ete, poto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oivljeni biti? (23/35). Daleko je, daleko ono ime vam se prijeti! (23/36). Postoji samo ivot na ovom svijetu, mi ivimo i umiremo, a oivljeni neemo biti (23/37). On je ovjek koji o Allahu iznosi lai, i mi mu ne vjerujemo" (23/38).

((Gospodaru moj", - zamolio bi on - (1>omozi mi, oni me u la utjeruju!" (23/.19). (Vskoro e se oni pokajati!" - odgovorio bi On (23/40). I zaslueno bi ih pogodio straan glas, i Mi bismo ih kao to je nanos rijeni uinili, - stradao bi narod nasilnic"ki! (23/41). A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali, - (23/42J 22

nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje -, (23/43) i poslanike, jedne za drugim slali. Kad god bi jednom narodu doao njegov poslanik, u la bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u priama o njima pomen sauvali, - daleko bili ljudi koji nisu vjerovali! (23/44). Poslije smo poslali MU5aa i brata mu Haruna sa znamenjima Naim i dokazom oiglednim (2.1/45) faraonu i glaveinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni (23/46). 'Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje nae?" - govorili su, (23/47) i njih dvojicu su laljivcima proglasili, pa su zato uniteni bili (23/48). Masau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi pravim putem ili (23/49). I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom uinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekuom vodom nastanili (23/50). "O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela inite, jer ja dobro znam to vi radite! r23/5JJ. Ova vaa vjera - jedina je prava vjera, a j a sam Gospodar va, pa M e se priuvajte!" r23/52J. U ovoj cjelini prelazi se sa dokaza vjerovanja u ovjeku i horizontu na injenicu vjerovanja koju su objavili svi poslanici. U cjelini se objanjava

kako su ljudi doekali ovu jedinstvenu istinu koja se ne mijenja kroz protok vremena, govori o brojnosti poslanstava i poslanika od vremena Nuha (alejhi' s-selam) tako da mi primjeujemo povorku poslanika ili ummeta tih poslanika koji donose ovjeanstvu jednu rije koja ukazuje samo na jedno znaenje i koja ima jedan smjer, dok se to sve prenoenje nije sjedinilo u arapskom jeziku, a bilo je reeno raznim jezicima s kojima su dolazili poslanici svojim narodima. Ta jedinstvena rije koju izraava Ntih (a.s) jeste ona ista rije koju su govorili svi poslanici istim tekstom poslije njega i nato je ovjeanstvo odgovaralo jednim odgovorom, tako da su ti odgovori bili skoro jedinstveni kroz stoljea. 23

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: ((O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?" (23/23). Ali su glaveine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: ((Ovo je ovjek kao i vi, samo hoe da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako neto nismo uli od naih predaka davnih, (23/24) on je lud ovjek, pa pustite ga neko vrijeme!" C23/2SJ. ((O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate (( (23/23). To je rije Istine koja se ne mijenja. Na njoj je uspostavljen Bitak i nju potvruje sve to je na tom Bitku. Zar se ne bojite (23!23J posljedica nijekanja te prve Istine na kojoj poivaju sve druge istine i ne osjeate ta se skriva nijekanjem te svijetle Istine, kakva e posljedica biti zbog tog skrivanja izraenog u bolnoj kazni? Ali glaveine naroda koji to nijeu ne raspravljaju o ovoj Rijei niti razmiljaju o njenim dokazima. Oni nisu u stanju da se oslobode slabog stava i uskog pogleda koji je vezan za njihove linosti i linost ovjeka koji njih poziva, ne diu se na visoki horizont iz koga bi mogli pogledati na tu veliku Istinu bez drugih linosti i lica. Prema tome oni zanemaruju tu veliku Istinu na kojoj poiva ovaj Bitak i koju potvruje sve to je na njemu, da bi govorili o osobi Nuha u rijeima: Ali su glaveine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: ((Ovo je ovjek kao i vi, samo hoe da je od vas ugledniji C23/24J. Kroz ovaj mali i veoma tijesni ugao gledaju ljudi na taj veliki poziv, to jasno govori da oni nisu mogli spoznati niti uoiti prirodu tog poziva. Njihovim slabanim i beznaajnim biima prekrivena je sutina te Istine.

Oni je ne primjeuju. Ona je ostala izvan njihovih srca tako da je itavo ovo pitanje sa njihovog gledita bilo pitanje jednog njihova ovjeka koji se ni u emu ne razlikuje od njih, nego on samo eli da bude bolji od njih i da, na taj nain, za sebe ostvari neki poloaj koji bi bio iznad njihova poloaja. U svom neznatnom zanosu, da bi sruili ugled Nuha koji im se inio da ga on gradi, pravi i posreduje kod toga poslanstvom, oni ne odbacuju samo vrijednost Nuhovu nego odbacuju vrijednost ovjeanstva u koje i oni spadaju, odbacuju plemenitost koju Allah ini ovoj vrsti i smatraju pretjeranim da Allah upuuje ovjeka kao poslanika ako je ve nuno da neko bude poslanik. Da je Allah htio, meleke bi poslao (23/24). 24

To zbog toga to oni ne osjeaju da u svojim duama imaju Boanski utisnuti dah koji povezuje ovjeka sa visokim sferama i ini da meu ljudima budu odabrani oni koji e primati taj visoki odbljesak i pokoravati mu se i koji e prenositi taj odbljesak svoj brai meu ljudima i upuivati ih na njegov svijetli izvor. Oni ovu naredbu prenose u ono to je njima poznato iz prolosti, a ne razumu koji treba da razmilja, pa kau: ovako neto nismo uli od naih predaka davnih (23/24). Ovo se vazda deava kada tradicija niti dinamiku razmiljanja i slobodu srca pa ljudi ne mogu da razmiljaju o problemima koji su pred njima kako bi bili upueni na osnovu pogleda u realnost, na osnovu ega se donosi sud, nego raspravljaju i istrauju to u nagomilan ostima prolosti, onoga to je minulo, i oslanjaju se na to. Ako to ne nalaze u tome to je minulo, oni to pitanje odlau i odbacuju. Oni koji sve negiraju misle da ono to je jednom bilo moe biti i drugi put, a ono to nije bilo ne moe ni biti. Ovo bi znailo okotavanje ivota, umrtvljivanje kretanja i koraka kod odreenog pokoljenja naih predaka davnih (23/24). Kamo sree da oni mogu spoznati da su oni okotani, skamenjeni. Oni optuuju one koji pozivaju na slobodu i kau im da su ludi, dok ih ovi pozivaju da razmiljaju i da promiljaju, da uklone smetnje koje su izmeu njihovih srca i dokaza koji govore o vjerovanju na sve strane u Kosmosu. Ovi koji tako razmiljaju doekuju ove pozive oholo i sa optubama, govorei: on je lud ovjek, pa pustite ga neko vrijeme! (23/25).

To jeste, pustite ga dok ga ne snae smrt i dok ga ne rastavi od vas i vas od njegova poziva i njegovog dosaivanja sa novim pozivom. Tada Nuh (alejhi' s-selam) nije uspio pronai prolaz do tih okotalih skamenjenih srca niti je mogao pronai neto to bi ga oslobodilo toga ismijavanja i muenja osim da se obrati svom jedinom Gospodaru, da se potui Njemu zbog stalnih ugonjenja u la s kojima se susree, pa moli svoga Gospodara za pomo. "Gospodaru moj",- ree on - ''pomozi mi, oni me u la utjeruju!" (23/26). 25

Kada ivoti na ovaj nain okotaju, a ivot nastoji da ide naprijed putem ocrtanog savrenstva i u putu naie na smetnju, onda ili srui ovu okamenjeno st ili ostavi ivot tu gdje je i produi. Ovo prvo desilo se N uhu, a to je bilo nekako u zoru ovjeanstva i na samom poetku puta. Boije htijenje je htjelo da ih odbaci sa puta. I Mi mu objavismo: "Gradi lau pod Naom panjom i prema Naem nadahnuu, pa kad zapovijed Naa doe i voda na povrinu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mujaka i enku, i eljad svoju, ali ne one o kojima je ve sud donesen, i ne obraaj Mi se za nevjernike, jer e, doista, biti potopljeni (23/27J. Tako je primijenjen Allahov zakon kod ienja puta od svih okamenjenih prepreka i smetnji da bi ivot nastavio svojim ocrtanim putem. Poto se ovjeanstvo iskvarilo jo u vrijeme Nuha i okotalo kao stablo koje raste, kojeg bolest ometa da se razvija, pa se sui, ostari, a deblo mu tanko i njeno, lijek je bio poplava koja upa sve i nosi ga i ispira tlo da bi sjeme ponovo dalo zdravi ivot, razvijalo se na istom, protezalo se i raslo do nekog vremena. I Mi mu objavismo: Gradi lau pod Naom panjom i prema Naem nadahnuu. " (23/27J. Ova laa je bila sredstvo za spas od potopa, sredstvo za ouvanja zrna i korijena da se nastavi ivot i da se ponovo otpone. Allah je htio da Nuh svojom rukom saini tu lau jer je ovjeku potrebno da preduzme sva sredstva i uloi svu svoju mo da bi na kraju ostvario i pomo svoga Gospodara. Ova pomo nikada ne stie onima koji sjede, koji se osjeaju udobno i koji su uspavani, onima koji samo oekuju, a ne pred uzimaju nikakve mjere u tom iekivanju. Allah je odredio N uhu da on

bude drugi otac ovjeanstvu pa ga je podstakao da pronae i pred uzme mjere sa Allahovom zatitom koju mu je On pruao i sa Njegovim znanjem i uputstvom, da saini ovu lau da bi izvrio i upotpunio Allahovu naredbu i ovim putem ostvario Njegovo htijenje. Allah mu je dao jedan znak da pone sa punom akcijom ienja stradalog tla zemljita: pa kad zapovijed Naa doe i voda na povrinu zemlje izbije (23/27J, to je bio taj znak da N uh ubrza posao i u toj lai ponese sjeme ivota. Ti u nju ukrcaj od svake vrste po par (23/27J ivotinja, ptica i bilja poznatog Nuhu toga vremena, dostupnog ovjeku, i eljad svoju, ali ne one o kojima je ve sud donesen (23/27J - jer oni ne vjeruju i nagone u la Nuha i zasluuju da se nad njima ostvari ranija rije i zakon Allahov koji se . provodi, to jeste - da budu upropateni svi oni koji smatraju lanima Allahove dokaze. 26

Izdata je posljednja naredba N uhu da ne raspravlja ni sa kim o bilo emu, da ne pokuava spasiti bilo koga pa makar to bio neko njemu najblii, a na koje se odnosi ranije izneseni sud: i ne obraaj Mi se za nevjernike, jer e, doista, biti potopljeni (23127). Allahov zakon ne iezava niti odstupa od svog jedinstvenog pravilnog puta zbog hatera bilo koga ili nekog blinjega. Ovdje se ne objanjava ta se dogodilo narodu poslije ove naredbe. Odredba je provedena. Odluuje se: jer e, doista, biti potopljeni (23/27). Meutim, nastavlja se i dalje sa davanjem smjernica N uhu (alejhi' s-selam) kako da zahvali svome Gospodaru na blagodatima, kako na Njegovoj dobroti, kako da trai da ga uputi Svojim putem. Pa kad se smjesti u ladu, ti i oni koju su uz tebe - reci: "Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje!" I reci: "Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljeno mjesto, ti to najbolje umije!" (23/2Pr29J. Ovako on zhvaljuje Allahu, ovako se usmjerava prema njemu, ovako opisuje Allaha (Uzvienog) , sa Njegovim svojstvima, i priznaje Mu Njegove dokaze. Ovako se odgajaju Allahovi robovi na putu Istine i poslanici, njihovi predvodnici, da bi oni bili uzor drugima. Poslije ovoga uslijedio je pogovor na ovo cjelokupno kazivanje, sadravajui u sebi dokaze moi i mudrosti. U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na kunju (23/30). Iskuenja su raznovrsna i brojna: iskuenje na strpljenju, iskuenje u zahvali, iskuenje na nagradi, iskuenje na uputi i usmjerenju, iskuenje u odgoju, iskuenje na tanoj provjeri i iskuenje radi ustrajnosti na Pravom

Putu. U kazivanju o Nuhu su brojna iskuenja za njega, njegov narod i potomke koji dolaze. Kontekst nastavlja sa izlaganjem jedne druge scene o jedinstvenom poslanstvu i scene ugonjenja u la koja se stalno ponavlja. Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali, i jednog izmedu njih bismo im kao poslanika poslali: "Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim 27

Njega nemate, zar se ne bojite?" Ali bi glaveine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da e na onom svijetu biti oivljeni i kojima smo dali da u ivotu na ovom svijetu raskono ive, govorili: {(On je ovjek kao i vi; jede ono to i vi jedete, i pije ono to i vi pijete; i ako se budete pokoravali ovjeku kao to ste vi, sigurno ete biti izgubljeni. Zar vama on da prijeti da ete, poto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oivljeni biti? Daleko je, daleko ono ime vam se prijeti! Postoji samo ivot na ovom svijetu, mi ivimo i umiremo, a oivljeni neemo biti. On je ovjek koji o Allahu iznosi lai, i mi mu ne vjerujemo. " {(Gospodaru moj", - zamolio bi on - {(pomozi mi, oni me u la utjeruju!" '1Jskoro e se oni pokajati!" - odgovorio bi On. I zaslueno bi ih pogodio straan glas, i Mi bismo ih kao to je nanos rijeni uinili, stradao bi narod nasilniki! (23/31-41). Izlaganja kazivanja o poslanicima u ovoj suri nije radi nabrajanja ili objanjenja, nego radi potvrde jedinstvene rijei koju su objavili svi poslanici i radi doeka s kojim su svi poslanici doekivani od svih. Poslije toga uslijedilo je podsjeanje N uha (alejhi' s-selam) , definiranje take poetka i kraja Musaa i Is. da bi definirao i posljednji moment prije posljednjeg poslanstva. Ovdje se ne spominju imena tokom ove duge niske poslanika da bi se ukazalo na slinost spojeva izmeu poetka i kraja, nego se spominje samo jedna rije u tom svakom spoju i jedan doek, jer je cilj tog kazivanja upravo to. Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali (27/31). Ni ovdje se ne govori ko su oni. Najvjerovatnije da je to bio Ad, narod Hudov. I jednog izmedu njih bismo im kao poslanika poslali: {(Allahu se samo klanjate, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?" (23/32) - to je

ona ista misao koju je ranije izrekao Nuh, prenosei je istim rijeima, premda postoji razlika u jezicima kojim su govorili narodi tih stoljea! Kakav je bio ogovor? Bio je skoro isti. Ali bi glaveine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da e na onom svijetu biti oivljeni i kojima smo dali da u ivotu na ovom svijetu raskono ive, govorili: {(On je ovjek kao i vi; jede ono to i vi jedete, i pije ono to i vi pijete; i ako se budete pokoravali ovjeku kao to ste vi, sigurno ete biti izgubljeni (23/33-34). Ovo ponovljeno suprotstavljanje je negiranje da ovjek moe biti poslanik. To je suprotstavljanje koje izrasta iz prekinute spone srca ovih 28

glaveina i raskonika i izmeu uzvienog daha kojim je spojen ovjek sa svojim Plemenitim Gospodarom. Rasko kvari prirodu, ogrubljuje osjeaje, zatvara svaki prolaz, a srca gube taj tanahni osjeaj koji se prima, padaju pod njegov utjecaj i prihvataju. Otuda se islam suprotstavlja i bori protiv raskoi, uspostavlja svoj drutveni sistem na principu koji ne dozvoljava raskonicima da egzistiraju u muslimanskom drutvu jer su oni kao neto to je istruhlo i to kvari sve oko sebe; u njemu ak nagriza i korijen i po njemu hoda crv. Ovi rakonici nastavljaju da osuuju i odbacuju proivljenje poslije smrti i istruhnua, i ude se poslaniku koji ih upozorava ovom udnom vijeu. Zar vama on da prijeti da ete, poto pomrete i zemlja i kosti postanete, doista oivljeni biti? Daleko je, daleko ono ime vam se prijeti! Postoji samo ivot na ovom svijetu, mi ivimo i umiremo, a oivljeni neemo biti (23/35-.17). Ovakvi i njima slini ne mogu spoznati veliku mudrost ovog ivota, dalekosenost njegova rasporeda u raznim fazama - da bi se tim putem dolo do krajnjeg ivotnog cilja koji se u svojoj savrenosti ne ostvaruje na ovoj Zemlji jer za dobro se nikada ne dobije kompletna nagrada na ovom svijetu, kao ni za zlo. Zasluga i nagrada za jedno i drugo ispunjava se tamo gdje dobri vjernici dospijevaju do vrha idealnog ivota u kome nel}:la ni straha ni nestanka ivota, nema promjena ni prolaznosti osim ako to Allah htjedne, jer degenerirani i oni koji su se izopaiti padaju sasvim nisko, gdje se gubi obiljeje ovjenosti, kada se prerasta u kamenje ili neto poput kamenja. Ovi koji ne spoznaju ovo znaenje i ne uzimaju dokaz iz faza ovog

prvog ivota, o kome je bilo govora ranije u ovoj suri, isto tako, oni ne uzimaju dokaze ni za faze onog ivota, ne ele da se opamete i da shvate da mo koja rasporeuje tim fazama ne prestaje djelovati ni u ivotu kod faze smrti i istruhnua; oni misle da nema nita od toga pa se zbog toga i ude tome to im Poslanik obeava i govori da e ponovo oivjeti i nastavi ivjeti. Oni poriu da e to biti, ostaju odluni u svojoj oholosti i tvrde da nema tamo nikakvog ivota, postoji samo ovaj ivot i jedna smrt, poriu da e pomrijeti neko pokoljenje i poslije toga da e proivjeti. Oni koji su umrli i postali zemlja i kosti, daleko od toga da mogu imati ponovo ivot, kao to istie taj udni ovjek, daleko je da bi moglo doi do ponovnog proivljenja koje on njima obeava i o kome im govori, kad oni postanu kosti i mrtvo tijelo. 29

Oni se ne zadravaju na ovoj tvrdoglavosti, na zanemarivanju razmiljanja o tome ta je mudrost ovog ivota o kome govore prve faze tog ivota. Oni ne ostaju pri ovoj tvrdoglavosti nego optuuju svoga poslanika da izmilja protiv Allaha, a oni sami ne poznaju Allaha u ovom momentu i zbog toga optuuju poslanika. On je ovjek koji o Allahu iznosi lai i mi mu ne vjerujemo (23/3BJ. U tom momentu Vjerovjesniku nije preostalo nita drugo nego da zatrai pomo svoga Gospodara, kao to je prije traio i Nuh i to istim rieima koje je uputio N uh svome Gospodaru: ((Gospodaru moj, " - zamolio bi on - ((pomozi mi, oni me u la utjeruju."' (23/39). Ovdje dolazi do usliavanja molbe i odgovora nakon to je ovaj narod ispunio svoj rok ivota i u kome ne preosta nikakvo dobro, nego preovlauje odbojnost, nemarnost i nagonjenje u la. "Uskoro e se oni pokajati!" - odgovorio bi On (23/40J, ali tada nita ne koristi kajanje niti vrijedi pokajanje. I zaslueno bi ih pogodio straan glas, i Mi bismo ih kao to je nanos rjeni uinili (23/41J, a nanos koji nanosi bujica od trave i drugih stvari na koji bi bujica naila nema u sebi nikakve koristi ni vrijednosti, niti meusobne veze s njima, jer su ovi ve napustili osobenosti kojima ih je Allah oplemenio, zanemarili su mudrost i svrhu njihovog bivstvovanja na ovom svijetu i prekinuli su sve to ih vee sa visokim sferama tako da medu njima nije

ostalo nita to zasluuje panju. Oni su nanos poput nanosa bujice koja se baca bez ikakve panje. To je jedinstveni kur' anski precizni izraz. Ovom bezvrijednom postupku dodaje se i njihovo progonjenje iz Allahove milosti i svake panje ljudi. Stradao bi narod nasilniki! (23/41J stradali bi u ivotu i sjeanju, stradali bi u realnom svijetu i svijetu savjesti. 30

Kontekst u nastavku izlae ta se zbilo u slijedeim stoljeima: A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali, - nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje -, i poslanike, jedne za drugim slali. Kad god bi jednom narodu doao njegov poslanik, u la bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u priama o njima pomen sauvali, - daleko bili ljudi koji nisu vjerovali! (23/42-44). Ovo je ukratko reeno. Ono saima historiju poziva na Pravi Put i potvruje tekui Allahov zakon kroz duge periode izmeu Nuha i Huda u poetnom nizu i Musaa i lsaa u zvrnom nizu. Svaki narod doivio bi svoj edel, krajnji rok, i nestao. Nijedan narod ne moe ni ubrzati ni usporiti vrijeme propasti svoje (2.1/43), svi oni nagone u la. Kad god bi jednom narodu doao njegov poslanik, u la bi ga utjerivali (23/44), a kad god bi oni ugonili u la poslanike, bili bi kanjeni sukladno Allahovu zakonu: ((I Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali" (23/44) - tako da je ostala pouka koja predoava stradanje ovih naroda svima onima koji to uzimaju za pouku: i samo u priama o njima pomen sauvali (23/44) - koje narodi prenose s usta na usta. Ovo telegrafsko, saeto izlaganje zavrava prokletstvom, progonstvom i udaljivanjem i od oiju i od srca: daleko bili ljudi koji nisu vjerovali! (23/44). Kazivanje o Musau (alejhi' s-selam) saima se u poslanstvu i u nagonjenju u la da bi to kazivanje ilo u skladu sa ovim izlaganjem i ciljem koji se namjerava. Poslije smo poslali MU.Siia i brata mu Haruna sa znamenjima Naim

i dokazom oiglednim faraonu i glaveinama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni. ((Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje nae?" - govorili su, i njih dvojicu su laljivcima proglasili, pa su zato uniteni bili (23/45-48). U ovom izlaganju istie se suprotstavljanje svim poslanicima: Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi (23/47) i dodaje na to posebno okruenje opisujui Sinove Israilove da su u Egiptu: a narod njihov je roblje 31

nae r23/47J potinjeni, podvrgnuti. Ovo je tvrdnja po shvatanju Faraona i njegovih glaveina da bi ponizili Musaa i Haruna. Allahovi dokazi koje su pri Musau i Harunu i Njegova vlast kojom ih On pomae ne nalazi odjeka u slinim i slomljenim srcima, srcima koja su zaronila u okruenje ove zemlje, ije su pozicije nepouzdane, a vrijednosti vrlo jeftine. Ovdje dolazi i do saetog ukazivanja na Isaa sina Merjemina i njegovu majku, iznose se oiti znaci da je i Musa stvoren, a oni koji nagone u la, pokuavaju to porei kao to su odbacili i dokaze Musaove. Mustlu smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi pravim putem ili (23/49). I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom uinili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa tekuom vodom nastanili (23/50). Miljenja o definiranju visoravni sa tekuom vodom na koja se ukazuje u ovom tekstu se razilaze. Gdje je to bilo? Da li je to bilo u Egiptu ili, moda, u Damasku? Ili, moda, u Jerusalemu? To su mjesta u koje je odlazila Merjema sa svojim sinom dok je on bio dijete i mladi, kao to govore njihove knjige. Nije vano ovdje definirati ta mjesta, nego je namjera da se ukae da im je Allah dao sklonite na dobrom mjestu, gdje cvjeta bilje, tee voda i gdje njih dvoje mogu nai zatitu i sklonite. Kada se u kontekstu doseglo do ove take u nizu poslanstava, rijei se upuuju narodima ovih poslanika, a oni kao da su iskupljeni svi na

jednoj ravni i svi u isto vrijeme. Ove razlike u prostoru i vremenu ne uzimaju se u obzir uope kada se radi o jednoti Istine koja ih sve meusobno povezuje. ((O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela inite, jer ]a dobro znam to vi radite! (23/51). 32

Ova vaa vjera - jedina je prava vjera, a ja sam Gospodar va, pa Me se priuvajte!" (23/52). To je apel poslanicima da prakticiraju svoju ljudsku prirodu zbog koje im nemarnici predbacuju: dozvoljenim i lijepim jelima se hranite (23/sv; hrana je opa potreba ljudi, a hraniti se dobrim jelima je neto posebno. To je ono to podie ovo ovjeanstvo, isti ga i povezuje sa Visokim Sferama. Apel upuen poslanicima je da ine dobro na ovoj zemlji: i dobra djela inite (23/5V, a rad je takoer potreba ovjeanstva. Meutim, dobro djelo je ono ime se odlikuju dobri ljudi, izabranici pred koje se stavlja odreeni cilj kako da se poveu sa Visokim Sferama. Od Poslanika se ne trai da on napusti svoje osobine ovjeka, nego da se uzdigne sa tim svojim osobina na uzvieni svijetli i plemeniti horizont koji mu Allah eli i Koji je vjerovjesnike postavio da budu voditelji ka ovim Visokim Sferama i dolinom uzvienju. Allah je taj koji odreuje njihova djela Svojim preciznim mjerilom: jer ja dobro znam to vi radite (23/5V. Vremenski prostor i daljine u mjestu iezavaju i nestaju, ali jedn ota

Istine koju su objavljivali poslanici, jednota prirode koja ih karakterizira, jednota Stvoritelja koji ih je uputio i jednota smjera kojima su oni svi upueni ostaje stalna. Ova vaa vjera - jedna je prava vjera, a ja sam Gospodar va, pa me se Priuvajte (23/52). 33

34

A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim to ispovijeda, (23/53) zato ostavi ove u zabludi njihovoj jo neko vrijeme! (23/54). Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima pomaemo, (23/55) da urimo da im neko dobro uinimo? Nikako, ali oni ne opaaju (23/56). Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, (23/57) i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, (23/58) i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, (23/59) i oni koji od onoga to im se daje udjeljuju, i ija su srca puna straha

zato to e se vratiti svome Gospodaru, - (23/60) oni hitaju da ine dobra djela, i radi njih druge pretiu (23/61). Mi nikoga ne optereujemo preko njegovih mogunosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda nee uiniti (23/62). 35

Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnoduna, a pored toga i runa djela stalno ine (23/63). A kad smo na muke stavili one meu njima koji su raskonim ivotom ivjeli, oni su odmah zapomagati (23/64). ({Sada ne zapomaite, Mi vam neemo pomo ukazati, (23/65J vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali; (23/66J diei se Hramom i sijelei, vi ste rune rijei govoriW (23/67). Zato oni o Kur'anu ne razmisle? Zar im dolazi neto to nije dolazilo njihovim precima davnim? (23/68). Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriu? (23/69). Kako govore: "Dinni su u njemu!" Meutim, on im istinu donosi, ali veina njih prezire istinu (23/70J. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom to je na njima; Mi smo im dali Kur'an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju (23/71). Ili od njih trai nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagrauje (23/72). Ti njih poziva na pravi put, (23/73) ali oni koji u onaj svijet nee da vjeruju s pravog puta, doista, skreu (23/74). I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili opet bi oni u zabludi svojoj jednako lutali (23/75). Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upuivali, (23/76)

tek kad im kapiju teke patnje otvorimo, oni e nadu izgubiti i u oajanje zapasti (23/77). On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete! (23/7BJ. On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ete se sakupiti, (23/79J On ivot i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noi i dana, pa zato ne shvatite? (23/80J 36

Ali, oni govore kao to su govorili oni prije njih (23/81). Govorili su: {(Zar kad pomremo i kad prah i kosti ' postanemo, zar emo, zaista, biti oivljeni? (23/82). I nama i jo davno precima naim time se prijetilo, ali, to su samo izmiljotine naroda drevnih" (23/83). Upitaj: "ija je Zemlja i sve ono to je na njoj, znate, li?" (23/84J {(Allahova.'" - odgovorie, a ti reci: {(Pa zato onda ne doete sebi?" (23/85). Upitaj: {(Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira velianstvenog r (23/86). {(Allah /"' - odgovorie, a ti reci : 'Pa zato se onda ne bojite?" (23/87). Upitaj: {(U ijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zatitu, i od koga niko ne moe zatien biti, znate li?" (23/BBJ. {(Od Allaha/" - odgovorie, a ti reci: "Pa zato onda doputate da budete zavedeni?" (23/89). Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista laljivci: (23/90J Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga.' Inae, svaki bi bog, s onim to je stvorio - radio to bi htio, i jedan drugog bi pobjeivao. Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga to oni iznose; (23/9IJ koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.' (23/92J Reci: "Gospodaru moj, ako hoe da mi pokae ono ime se njima prijeti, (23/93J onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjernikiml (23/94).

A Mi zaista moemo da ti pokaemo ono ime im ptijetimo (23/95). Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo ta oni iznose, (23/96J i reci : 'Tebi se ja, Gospodaru moj, obraam za zatitu od privienja ejtanskih, (23/97J i Tebi se, Gospodaru moj, obraam da me od njihova prisustva zatiti."' (23/98). 37

Ovo je trea cjelina u ovoj suri koja poinje predoavanjem stanja ljudi nakon poslanika, stanja koje je meu njima zatekao posljednji Poslanik, stanja u kome se ljudi razilaze i spore oko jedne te iste Istine koju su i ranije objavljivali svi poslanici. Ova cjelina predoava kako su zanemarili Istinu koju im je donio ovaj posljednji Poslanik (alejhi's-selam) , predoava zablude i njihov zaborav kakva e im biti posljedica, dok se vjernici klanjaju Allahu i ine dobra djela. I pored toga, vjernici se plae posljedica. Njihova su srca puna straha, jer se oni, na koncu, svome Gospodaru vraaju. Ovdje se susree slika budnosti i okretnosti u vjernikoj dui i slika zablude i nemara u nevjernikoj dui. U kontekstu se, zatim, predoavaju razni momenti: osuuje se na jednom mjestu njihov takav stav, na drugom se izlau njihove sumnje, dotie njihova savjest dokazima imana u samim njima, a zatim i u horizontu, iznose se njihove naznake i predoava im se to kao dokaz protiv njih. Poslije ovih etnji preputaju se nevjernici, u kontekstu, svojoj zapeaenoj sudbini, upuuje rijei Poslaniku (alejhi' s-selam) da nastavi svojim putem, da se ne srdi zbog njihove tvrdoglavosti, da uzvraa na loe dobrim i da trai utoite kod Allaha od ejtana koji vodi nevjernike jasnoj zabludi. A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim to ispovijeda, (23/53) zato ostavi ove u zabludi njihovoj jo neko vrijeme! (23/54}.

Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima pomaemo, (23/55) da urimo da im neko dobro uinimo? Nikako, ali oni ne opaaju (23/56). Poslanici (alejhi'mu-s-selam) obraali su se jednom narodu jednom Rijeju, jednim ibadetom, klanjanjem, jednim stavom, a onda se narodi poslije njih pocijepae u brojne stranke koje se ne susreu ni na jednom programu niti na jednom putu. 38

Kur' anski kreatorski izraz iznosi ovaj njihov sukob u veoma osjetljivoj slici tako da su se oni o ovom pitanju razili i gloili, te, na koncu, pocijepati se potpuno, svaki od njih zadrao je neto od toga za sebe, a onda svaka partija nastavlja sa svojim dijelom sa kojim je istupila i koji je izvojevala da se veseli i ne razmilja ni o emu niti da se osvre na bilo ta, nastavlja i zatvara sve prozore koji su vodili njenom osjeaju i kroz koje bi mogao doprijeti bilo kakav povjetarac ili bilo kakva svijetla zraka. Sve su ove partije i njihov narod ivjeli u ovoj zabludi, zaboravljeni i zauzeti onim ime su raspolagali, zaronuli u zablude, tako da im ne dopire nikakav osvjeavajui daak niti svijetla zraka. I kada je u kontekstu predstavljena o njima ovakva slika, onda se usmjeravaju rijei Poslaniku (alejhi' s-selam) : zato ostavi ove u zabludi njihovoj jo neko vrijeme! (23/54). Ostavi ih u ovoj zabludi, nemarne i zabavljene onim ime raspolau dok ih ne iznenadi sudbina, kada e ih stii obeana kazna. Ovdje se u tekstu oni ismijavaju zbog svoje nemarnosti, jer smatraju da doputenje jo izvjesnog vremena njima i pomaganje sredstvima i sinovima u periodu iskuenja da se misli da se njima uri za dobrom, blagodatima i darom. Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima pomaemo, da urimo da im neko dobro uinimo? (23/55-56). Medutim, to je zabluda, to je iskuenje. Nikako, ali oni ne opaaju (23/56).

Ne opaaju ta stoji iza tog bogatstva i sinova, kakva mrana sudbina i kakvo zlo koje se iri njih eka! Pored ove slike o nemarnosti i zabludi koja vlada zalutalim srcima istie se druga slika, slika budnosti i opreza u vjernikim srcima. Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, (23/57) i uni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, (23/58) 39

i oni koji druge Gospodau svome ravnim ne smatraju, (23/59) i oni koji od onoga to im se daje udjeljuju, i ija su srca puna straha zato to e se vratiti svome Gospodaru, - (23/60J oni hitaju da ine dobra djela, i radi njih druge pretiu (23/6IJ. Ovdje se javlja trag irnana u srcu kroz osjeaj, napregnuti sluh i kritinost, zatim kroz gledanje ka savrenstvu i obraun na kraju, bez obzira kolike bile obaveze i optereenja. Ovi vjernici strahuju od svoga Gospodara sa puno bojazni, oni vjeruju u Njegove dokaze, ne odbacuju ih, obavljaju svoje obaveze i dunosti i pokoravaju se koliko mogu. Medutim, oni i poslije svega ovoga: od onoga to im se daje udjeljuju, i ija su srca puna straha zato to e se vratiti svome Gospodaru (23/60J jer osjeaju da su nemoni u odnosu na Allaha i, nakon ulaganja svega to su mogli uloiti, oni misle da je to to su uloili malo. Aia (neka je Allah zadovoljan njome) kae da je rekla Vjerovjesniku: "0, Vjerovjesnie, oni koji od onoga to im se daje udjeljuje i ija su srca puna straha .. . (23/60J, je li to onaj koji krade, bavi se prostitucijom i pije alkohol i boji se Allaha!", nato Vjerovjesnik odgovara: "Ne, kerko Siddikova, nego je to onaj koji klanja, posti, dijeli sadaku i boji se Allaha Uzvienoga."6 Srce vjernika koji osjea iznad sebe Allahovu ruku, osjea Njegovo dobroinstvo u svakom dahu i svakom pulsu, pa i pored toga smatra

mizernim svaki svoj i bad et, svaku svoju pokornost i misli da je neznatna u odnosu na Allahova dobroinstva i Njegove blagodati. On takoder osjea da u svakom atomu u njemu vlada uzvienost Allahova i Njegova veliina, da Allahova ruka kontrolira svaki njegov osjeaj u svemu oko njega, pa i pored toga strahuje da e susresti Allaha okrnjivi Njegovo pravo, nije ispunio sva Njegova prava, ibadet i pokornost, nije pruio svoje ruke prema Njemu u znak zahvalnosti. To su oni koji ure da ine dobro, to su oni koji se utrkuju u tome i ostvaruju dobro sa ovom svijeu i budnou, sa ovim poletom i ovim radom i ovom pokornou, to nisu oni koji ive u zabludi i osjeaju u svojoj nemarnosti da su oni ti kojima je namijenjena blagodat, kojima je namijenjeno dobro kao nemarnoj ptici koja se privlai u borbu hranom 40

koja bi je zavela. Primjer ove ptice nalazi se meu ljudima koje je zabludilo bogatstvo, predali se uivanju, osilio ih imetak, zavelo ih zavoenje sve dok ne susretnu svoju sudbinu. To je budnost koju islam namee srcu svakog muslimana, budnost koju mobilie vjerovanje kroz samo njegovo uvrenje u srcima. ovjeku nije nita nareeno iznad njegove moi, nije niim optereen to ne moe uiniti; to je osjeaj koji izrasta iz svijesti o Allahu, povezivanju s Njim i Njegovoj kontroli u tajnosti i javnosti. Ta budnost je u granicama ljudske moi, ali onda kada nad njom sija to jako svjetlo. Mi nikoga ne optereujemo preko njegovih mogunosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda nee uiniti <23/62). Allah je propisao zaduenja sukladno Njegovu znanju o spremnosti ljudi. On e i obrauvati ljudima na kraju prema onome to su uradili u granicama te moi. On ih ne optereuje da podnose ono to nisu u stanju niti e umanjiti bilo ta od onoga to su uradili. Sve ono to su oni uradili bit e registrirano u Knjizi koja istinu govori <23162). To e se iznijeti otvoreno bez ikakvog umanjivanja, jer je Allah Najbolji Obraunatelj. To mogu zanemariti samo nemarni jer njihova srca, poto su bila u zabludi, ne osjeaju istinu, njih nije dotaklo Njegovo oivljujue svjetlo jer su oni bili izvan Njegova domaaja i bavili se drugim, neim to ih pokree da lutaju tako da oni krue iznad straha kako bi sreli bolnu kaznu i s tom bolnom kaznom prijekor i omalovaavanje. Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnoduna, a pored toga

i run:a djela stalno ine (23/63). A kad smo na muke stavili one meu njima koji su raskonim ivotom ivjeli, oni su odmah zapomagati <23/64). "Sada ne zapomaite, Mi vam neemo pomo ukazati, <23/65) vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali; (23/66) diei se Hramom i sijelei, vi ste rune rijei govorili" (23/67). 41

Djelo koje ih podstie da ine ono u emu nije njihovo zaduenje, neto to bi bilo iznad njihove moi, nego je to razlog da su njihova srca u zabludi, pa ne primjeuju istinu koju je donio Kur'an, oni su usmjereni i pokrenuti drugim putem, ne putem i programom koga je donio Kur'an: Ali, srca nevjernika su prema ovome sasvim ravnoduna, a pored toga i runa djela stalno ine (23/63). Ovdje se u kontekstu ocrtava scena upozorenja da su oni izloeni neoekivanoj iznenadnoj katastrofi: a kad smo na muke stavili one medu njima koji su raskonim ivotom ivjeli, oni su odmah zapomagali (23/64). Oni koji ive u izobilju najvie su uplovili u uivanje, devijaciju i odstupanje od Pravog Puta i, eto, to su oni koji e biti iznenaeni kaznom koja e ih najednom snai i kada e oni podizati svoje glasove plaui, traei pomo i milost. A to e im biti u zamjenu za rasko, nemar, oholost i zavoenje. Oni su oni koji e biti doekani sa uenjem i prijekorom: "Sada ne zapomaite, Mi vam neemo pomo ukazati (23/65). Scena, tada, kao da je tu: oni su doekani sa kuenjem i prijekorom, sa oajem sa svake strane od koje su oekivali spas i pomo i odakle su podsjeani na ono ta su bili dok su ivjeli u zabludi kojoj su se predali: Vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste se uzmicali <23/66) vraali ste se i ili nazad kao da vam

nije govoreno o opasnosti koje bi se trebali uvati ili ste to spletkarili i udaljavati se od toga poto ste bili oholi i odbijali poslunost Istini, a onda ste dodali na ovo rune rijei i prigovore na vaim sijelima gdje ste se u svom razgovoru doticali i Poslanika (alejhi' s-selam) i ono to je donio govorei o tome sve najrunije. Govorili su rune i odvratne rijei na svojim sijelima i zabavama, obilazei oko kipova u svome hramu, u Kjabi, pa im Kur'an ocrtava scenu Obrauna, onakvu kakvu oni zasluuju, a oni plau i mole pomo dok ih scena podsjea na njihova sramna sijela, njihovo runo napadanje. Scena igleda kao da se dogaa ovog momenta, to je scena koju oni vide i doivljavaju. Ovo je iznijeto po metodu asnog Kur'ana u ocrtavanju scena Sudnjeg dana upravo onako kao da se to sada dogaa 7 Poletisti u svom napadu na Poslanika (alejhi's-selam) i na Kur'an, u svojim klubovima i pijankama, predstavljaju glaveine iz vremena dahilijjeta koji ne spoznaju vrijednost Istine jer su oni slijepi, prekriven og ula vida, pa se ismijavaju, rugaju i optuuju kao to rade oni koji su im slini u svako vrijeme. Arapski politeizam ili dahilijjet samo je jedan V. poglavlje Etaswiru'lfenni u djelu Et-taswiru'lfennifi'l-Qur'an. 42

uzorak brojnih politeista koji su minuli kroz vremena i jo se i danas javljaju i manifestiraju. Kur' anski tekst sa ove scene ukora prelazi na budui svijet zajedno s njima i vraa ih ponovo na ovaj svijet da bi im postavio pitanje i zaudio se tom njihovom udnom stavu, ta ih je odvratilo od vjere, a njihov Poslanik, pouzdani, donio im vjeru. Kakva je ta sumnja koja ih kopka u njihovim grudima pa ih odvraa od Upute? ta je njihov dokaz da su se tome suprotstavili i na sijelima tako loe govorili, a ono to je Poslanik donio je Istina i Pravi Put. Zato oni o Kur'anu ne razmisle? Zar im dolazi neto to nije dolazilo njihovim precima davnim? (23/68). Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriu ? (23/69). Kako govore: 'Vinni su u njemu!" Medutim, on im istinu donosi, ali veina njih prezire istinu (23/70J. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom to je na njima; Mi smo im dali Kur'an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju (23/71). Ili od njih trai nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagrauje (23/72). Ti njih poziva na pravi put, (23/73) ali oni koji u onaj svijet nee da vjeruju s pravog puta, doista, skreu (23/74). Primjer kakvoga je donio Muhammed, Allahov poslanik (alejhi' s-selam) , ne moe niko porei ko razmisli o njemu. U tome to je Poslanik donio je ljepota, savrenstvo, skladnost, privlanost, prirodna skladnost,

usmjerenje savjesti, hrana srca, opskrba razmiljanju, veliina usmjerenja, ispravan program, savrenstvo zakona i sve drugo to mobilizira sve prirodne elemente, hrani ih i poziva da se odazovu. Zato oni o Kur'anu ne razmisle (23/6BJ. To je tajna tog njihovog odbijanja jer oni nee da razmiljaju. 43

Zar im dolazi neto to nije dolazilo njihovim precima davnim (23/68J pa da je to neto novo, nije im poznato, niti je poznato njihovim roditeljima da e im doi neki poslanik, ili da e im donijeti rije monoteizma? To je historija cjelokupnog poslanstva koja potvruje da su poslanici dolazili svojim narodima jedan za drugim, da su svi oni donosili jednu te istu Rije, a to je Rije kojom ih poziva i ovaj Poslanik. Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato poriu (23/69J pa da u tome bude tajna njihova suprotstavljanja i nagonjenja u la! Meutim, oni znaju svoga Poslanika veoma dobro, znaju njegovu linost, znaju njegovo porijeklo, znaju njegove osobine bolje nego bilo koga drugoga, znaju njegovu iskrenost i povjerenje, pa su ga zbog toga i prozvali Eminom, Povjerljivim prije ovog poslanstva . . . . kako govore: "Dinni su u njemu/" (23/70J kao to su govorili neki njihovi glupaci, a sigurno su bili uvjereni da je on potpuno pametan. O njemu oni ne mogu rei da je imao bilo kakav posrtaj u svojoj dugoj historiji. On je takav da nema nikakve slinosti sa ovim i to bi moglo biti podloga tome, nego je sve to to oni kau prijezir Istine, poto im on oduzima neistinite vrijednosti u kojima ivi i sukobljava se sa njihovim iskonskim strastima s kojima se oni ponose: Medutim, on im istinu donosi, ali veina njih prezire istinu (23/70J. Istina ne moe da se ophodi sa strastima jer na njoj poivaju nebesa i Zemlja, na njoj je uspostavljen zakon i na njoj se odvijaju zakonitosti u

Kosmosu i svemu onome to je na njemu i onima koji su u njemu. Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom to je na njima (23/71). Istina je samo jedna i ona je stalna, prohtjevi su brojni i vrlo prevrtljivi. Sa jednom Istinom rasporeuje se cjelokupni veliki Kosmos, njegov zakon se ne moe prikloniti strastima koje iskrsavaju, njegov zakon se ne moe zamijeniti iznenadnim eljama. Kad bi se Kosmos potinio iskrslim strastima i nenadanim eljama, propao bi, propali bi ljudi s njim, propale bi i sve vrijednosti i sve situacije, izmijenila bi se mjerila i sve bi se klatilo izmeu srdbe i zadovoljstva, izmeu prijezira i mrnje, izmedu elje i straha, izmedu aktivnosti i umalosti i svim drugim strastima koje bi iskrsle u onome to postoji, emocijama i utjecajima. Zdanje materijalnog Kosmosa i njegovo usmjerenje prema njegovu cilju imaju potrebu za 44

stalnou, stabilnou i kontinuitetom, ali na vrstoj podlozi, na ocrtanom programu koji se ne mijenja, ne klati i ne udaljuje. Na ovoj velikoj podlozi i pravilu u zdanju Kosmosa i njegovu rasporedu islam je uspostavio zakon ljudskom ivotu kao ogranak kosmikog zakona kojim vlada Ruka koja rasporeuje cjelokupnim Kosmosom i usklauje sve njegove dijelove. ovjek je dio Kosmosa koji se potinjava Njegovom velikom zakonu. Prema tome, pree je da postoji i zakon ovog dijela koji je uspostavljen za cjelokupni Kosmos i da se njime rasporeuje u udesnoj skladnosti. Zbog toga se on ne potinjava sistemu koga donose ljudi radi prohtjeva jer bi se tada iskvario i iezao: Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i Zemlji i u onom to je na njima (23/71) nego se potinjava cjelovitoj istini i rasporedu Onoga koji rasporeuje. Ummet kome je objavljen islam bio je najprei da slijedi Kur' an u kome je predstavljena ta istina. Pored toga to je Kur'an istina, on je istovremeno i slava tom narodu i sjet, jer da nije bilo Kur'ana i islama, o muslimanima ne bi bilo ni spomena u Svijetu. Mi smo im dali Kur'an, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju (23/71). Arapski narod nije bio ni spomenut u historiji Svijeta sve dok nije doao islam, njegov spomen je odjekivao u uima kroz stoljea sve dotle dok su se Arapi pridravali Kur'ana. Njihov spomen je sve vie slabio to su se oni vie udaljivali od Kur'ana, tako da se nisu spominjali uope, o

njima nije bilo ni spomena. Bio bi spominjan samo dan kada su nestali. Poslije ovog izlaganja, a u povodu njihova poziva na Istinu koja im je stigla, a oni je odbili i optuivali, u kontekstu se ponovo govori o osudi njihova stava, raspravlja se o sumnjama koje bi mogle iskrsnuti iz onoga to im je donio Poslanik pouzdani. Ili od njih trai nagradu (23/72) a oni bjee zbog toga to ih pita za nagradu zbog upute i poduke? Ti zaista ne trai od njih nita jer ono to je kod tvog Gospodara daleko je bolje od onoga ime oni raspolau: Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagrauje (23/72). Pa ta to eli Vjerovjesnik da dobije od slabih i siromanih ljudi koji i sami osjeaju potrebu, a on povezan za iskonsko bogatstvo koje ne moe biti iscrpljeno, niti se moe izgubiti, ili za im tee sljedbenici Vjerovjesnika da dobiju iz ponude koju moe dati ova Zemlja, a oni uperili svoje poglede i srca za onim to je kod Allaha, koji ih snadbijeva i u velikom i u malom? Eto, onda, 45

kada srce bude vezano za Allaha, Kosmos postaje neznatan sa svim onim to je u njemu i na njemu! Eto trai se samo njihova uputa na vrstu stazu: "Ti njih poziva na pravi puf' (23!73) Put koji ih povezuje sa zakonom koji vlada njihovom prirodom i sa cjelokupnim Bitkom, vodi ih pravo u karavani tog velikog Bitka ka Stvoritelju toga Bitka, u emu nema skretanja. Eto, oni, kao i svi drugi koji ne vjeruju u budui svijet, koji su odstupili od ovog programa, oni su zalutali sa Pravog Puta: Ali oni koji u onaj svijet nee da vjeruju s pravog puta, doista, skreu (23/74). A da su bili upueni pratili bi i srcima i razumom faze razvoja koje neminovno vode da se vjeruje u budui svijet i u svijet u kome je dozvoljeno da se postigne kompleksno savrenstvo, da se ostvari pravda. Budui svijet je samo jedna haJka punog zakona koga je Allah odabrao da vlada ovim Bitkom. Ovo su oni koji ne vjeruju u budui svijet i koji skrnave ovaj put. Njima nita ne koristi iskuenje blagodatima kao ni iskuenje nesreom. Ako ih zadesi blagodat, oni misle: kad ih imetkom i sinovima pomaemo, da urimo da im neko dobro uinimo? (23/5H6J, a ako ih kakva nesrea zadesi, a njihova srca nisu postala meka niti im probudila savjest, nisu se vratili Allahu izraavajui skruenost Njemu da bi On odstranio to zlo, nego ostali tako dok im ne doe strana kazna Sudnjeg dana kada e biti iznenaeni i oajni. I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili opet bi oni u zabludi svojoj jednako lutali (23/75).

Mi smo ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upuivali, (23/76) tek kad im kapiju teke patnje otvorimo, oni e nadu izgubiti i u oajanje zapasti (23/77). Ovo je opa osobina te vrste ljudi. Njihova srca su gruba, oni zanemaruju Allaha, ugone u la da e doi onaj svijet, meu takvima su i politeisti koji su se suprotstavljali Poslaniku (alejhi' s-selam) . 46

Pokornost i skruenost onda kada ovjeka snae neko zlo dokaz je o povratku Allahu, osjeaj da je On sklonite i zatita. Kada srce bude spojeno sa Allahom na ovaj nain, ono postaje njeno i blago, probudi se i sjeti. Ovaj osjeaj je stvarni straar da ne doe do nemarnosti i posrtanja, da se izvlai iz saznanja iskuenja i da se koristi njime, ali kada se ono skotrlja u zabludu i ona ga zadri, tada ono oajava, ne nada se nikakvom dobru. ovjek je tada preputen kazni na buduem svijetu, koja e ga iznenaditi, pa e pasti u to iznenaenje, ono e ga okruivati i iznenaditi i nee oekivati da e biti spaen. S njima nastaje i drugi krug koji budi njihovu savjest dokazima vjerovanja u samim njima i u horizontu oko njih. On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete! (23/7BJ. On vas na Zemlji stvara, i pred Njim ete se sakupiti, (23/79) On ivot i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena noi i dana, pa zato ne shvatite? (23/BOJ. Kad bi ovjek razmiljao o svom stvaranju i oblikovanju, o ulima i udovima koji su mu dati i o moi i spoznaji koja mu je poklonjena, otkrio bi Allaha i uputio se zahvaljujui ovim nadnaravnostima koje ukazuju da je On jedini Stvoritelj, da je samo Allah Moan, da kreira ovo nadnaravno stvorenje predstavljeno u malom i velikom. Sami organ sluha i kako on djeluje, kako prihvata glasove i nain kako ih prilagoava; sami vid i kako opaa, kako prihvata svjetlo i oblike; ovo srce - ta je ono, ta ono spoznaje, kako procjenjuje stvari i oblike znaenja, vrijednosti, osjeaje i spoznaje?

Prirodna spoznaja ovih ula, moi i metoda njihova rada ubraja se u nadnaravno otkrovenje u svijetu ovjeka, pa kako e onda biti sa stvaranjem prirode, njenog formiranja na ovaj skladni nain sa prirodom Kosmosa, u kome ovjek ivi? N a nain vidljive harmonije kod koje, kad bi samo jedan procent bio izgubljen u prirodi ovog Kosmosa ili prirodi ovjeka, nestalo bi te povezanosti i uho ne bi moglo da primi glas, niti oko da primijeti svjetlo? Meutim, Mo koja sve rasporeuje dovela je u sklad prirodu ovjeka i prirodu Kosmosa, u kome ovjek ivi. N a taj nain nastao 47

je ovaj spoj, ali ovjek ostaje nezahvalan na ovoj blagodati: ... a kako malo vi zahvaljujete (23/78). Zahvala poinje spoznajom Onoga koji daruje ovu blagodat, slavljenjem Njegovih svojstava, klanjanjem samo Njemu, jer je On jedini iju jednost potvruju Njegova djela u Njegovom stvaranju. Zahvalu Njemu slijedi upotreba ovih ula i moi u kuanju ivota i njegova uivanja, osjeajem onoga koji se klanja samo Allahu u svakoj aktivnosti i svakom uivanju. On vas na Zemlji stvara r23/79J i ini namjesnicima na Zemlji nakon to vam je dao sluh, vid i srce i pomogao vas spremnou i potrebnim moima za ovo namjesnitva . ... I pred njim ete se sakupiti (23/79J, On e vam obraunati prema vaim djelima u ovom namjesnitvu prema dobru i zlu, prema unoenju dobra i smutnje, Upute i zablude. Vi niste uzalud stvoreni niti ste preputeni sluaju, nego je to mudrost, raspored i odredba. On ivot i smrt daje (23/80J ivot i smrt su dva dogaaja koji se svakog asa dogaaju. Sam Allah raspolae ivotom i smrti, niko drugi. ovjek, kao najuzvienije stvorenje, nije u stanju proizvesti ivot ni u najjednostavnijoj eliji, nije u stanju ni oduzeti nijedan ivot stvarno. Onaj Koji poklanja ivot, On je taj koji poznaje tajne ivota. On moe da da i da oduzme ivot. !.Judi katkad mogu biti uzrok i povod oduzimanja ivota, meutim, oni nisu ti koji oduzimaju ivot bilo emu, nego je Allah taj koji

oivljava i usmruje, samo On, niko drugi. Od Njega zavisi izmjena noi i dana (23!80J On time gospodari i raspolae isto kao to smjenjuje smrt i ivot. Kosmiki zakon je isto to i zakon smrti i ivota, u ljudima i nebeskim tijelima, u Kosmosu i galaksijama, i isto onako kao to se oduzima ivot od ivoga i tijelo toga ivoga potamni i oslabi, oduzima se i svjetlo Zemlje pa se smrkne i smiri, pa opet postane ivot i svjetlo, smjenjujui se jedno za drugim, bez tromosti i prekida, osim ako to Allah ne eli. Pa zato ne shvatite? (23/BOJ - zato ne spoznate kakvi su sve dokazi u ovome, dokazi koji upuuju na Stvoritelja koji sve rasporeuje, na jedinog Gospodara koji upravlja i Kosmosom i ivotom. 48

Ovdje se kontekst u Kur'anu odvaja od upuivanja rijei ljudima i raspravljanja s njima, da bi izloio stav o proivljenju i polaganju rauna nakon svih ovih dokaza i znamenja. Ali, oni govore kao to su govorili oni prije njih. Govorili su: "Zar kad pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar emo, zaista, biti oivljeni? I nama i jo davno precima naim time se prijetilo, ali, to su samo izmiljotine naroda drevnih (23/BHJ3J. Izgleda, ovo su rijei koje udno osuuju nakon tih dokaza i znamenja koji govore o Allahovu rasporedu i Njegovoj mudrosti kod stvaranja. ovjeku je darovan sluh, vid i srce da bi bio odgovoran za svoju aktivnost i svoj rad, pravilno nagraen za svoje dobro djelo i kanjen za smutnje. I obraun i nagrada bit e na Sudnjem danu uistinu kako su zasluene. Potvreno je da nagrada koja se nije zbila na ovoj Zemlji nee propasti, nego je ona ostavljena tamo, za drugi svijet. Allah daje ivot i smrt. Nije nita teko kod proivljenja jer ivot puzi svakog momenta i nastaje i tamo gdje ne zna niko do Allah. Ovima nije dovoljno to to njihove spoznaje ne doseu do Allahove mudrosti i Njegove moi za proivljenje. I ne samo to, nego se oni ismijavaju obeanjima da e biti proivljeni i dobiti kaznu ili nagradu, zatim da je ovakva prijetnja bila reena i njihovim precima davno prije, ali se jo nita nije desilo! I nama i jo davno precima naim time se prijetilo, ali, to su samo izmiljotine naroda drevnih" (23/83). Proivljenje je ostavljeno za odreeno vrijeme koje Allah odredi,

sukladno Njegovu rasposporedu i Njegovoj mudrosti. On ne ubrzava niti odgaa to proivljenje usliavajui zahtjeve pojedinih pokoljenja ili zbog ismijavanja grupe nemarnih, onih iji su vid, sluh i um prekriveni. Politeisti Arapi bili su nestalnog vjerovanja. Oni nisu negirali Allaha niti su negirali da je On Gospodar nebesa i Zemlje, da On rasporeuje nebesima i Zemljom i da dominira nad nebesima i Zemljom, ali su oni, i pored toga, pripisivali Njemu ortaka u kvaziboanstvima i govorili da oni oboavaju ta boal).Stva da bi ih ona pribliila Allahu. Oni su pripisivali Allahu da ima kerke, a Allah je Uzvien da bi bio takav kao to Ga oni opisuju. Kur' anski tekst ih ovdje tretira prema onome to oni tvrde - da bi ispravio tu nestalnost u njihovoj vjeri i povratio ih iskrenom istom 49

monoteizmu, emu vode njihove datosti, kada bi oni ustrajali na Pravom Putu i ne odstupali. Upitaj: "ija je Zemlja i sve ono to je na njoj, znate li?" (23/84J. Ovo je pitanje o vlasnitvu Zemlje i onih koji su na Zemlji. ('Allahova!" - odgovorie (23/85). Meutim, oni i se pored toga ne sjeaju i ne dre ove istine, nego se u svom klanjanju usmjeravaju prema drugima, ne prema Allahu. A ti reci: 1Ta zato onda ne doete sebi?" (23/BsJ. Upitaj: (Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Svemira velianstvenog?" (23/86). Ovo je pitanje o Gospodarenju Koje sve rasporeuje, Koje upravlja sa svih sedam nebesa i Kosmosom velianstvenim! Sedam nebesa moda je sedam kosmosa ili sedam sazvijea ili sedam izmaglica ili sedam svjetova ili bilo kakvih drugih sedam kosmikih stvorenja. Termin ar koji je ovdje upotrijebljen simbol je dominacije i nadzora nad Bitkom. Ko je Gospodar sedam nebesa, ko je Gospodar "Svemira velianstvenog"? 1'Allah!" odgovorie (23/85J, ali se oni i pored toga ne plae Gospodara svemira velianstvenoga, Gospodara sedam nebesa, nego Njemu pripisuju ortaka u formi kipova prezrenih, baenih na tlo zemlje, koji se ne podiu: a ti reci: (Ta zato se onda ne bojite?" (23/87). Upitaj: 'V ijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zatitu, i od koga niko ne moe zatien biti, znate li?" (23/BBJ. To je pitanje o dominaciji, vlasti i upravi, pitanje u ijoj je ruci svo vlasnitvo, vlasnitvo dominacije i vladanja. Ko je taj koji uzima u zatitu Svojom moi onoga koga hoe tako da mu niko ne moe tetu nanijeti niti ga moe iko uzeti u zatitu da bi ga

spasio koga On hoe da kazni, ko je taj? Ko je taj da ga moe spasiti? "Od Allaha!" - odgovorie (23/89J. ta im je pa oni odvraaju od klanjanja Allahu, ta im je dalo tu devijaciju u padanje poput onoga koga je snaao sihr? A ti reci: 1Ta zato onda doputate da budete zavedeni?" (23/89J. Eto, to je nestabilnost i padanje koje pogaa one koji su oparani. U odgovarajuem momentu potvrivanja Istine koju je donio Poslanik (alejhi' s-selam) njima, istine monoteizma i neistine onoga to oni pozivaju i istiu da Allah ima sina i ortaka, u povoljnom momentu dolazi, poslije ove rasprave, ova potvrda. 50

Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista laljivci: (23/90) Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga.' Inae, svaki bi bog, s onim to je stvorio - radio to bi htio, i jedan drugog bi pobjeivao. Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga to oni iznose; (23/9V koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.' (23/92) Dolazi ova potvrda u raznim stilovima o nestabilnosti rasprave s njima, izvjetaj daje njihova la potvrena: da, Mi im Istinu donosimo, a oni su, zaista, laljivci (23/90). Izvjetaj koji objanjava u emu se ogleda ta njihova la: Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga (23/9V, a onda je uslijedio i dokaz koji negira te njihove tvrdnje, predoava glupost i nemogunost njihova politeistikog vjerovanja Inae, svaki bi bog, s onim to je stvorio (23/91), radio samostalno, postupao bi tim po posebnom zakonu, pa bi, u tom sluaju, svaki dio Kosmosa, ili svaka grupa stvorenja imala poseban zakon koji se ne bi podudarao sa opim zakonom koji upravlja svima. l jedan drugog bi pobjeivao (23/91) - nadvlaujui i postupajui Kosmosom koji, u tom sluaju, ne bi ostao niti bi mogao biti sistematiziran, bez jedinstvenog zakona, jedinstvenog postupka i jedinstvene mjere. Sva ova poimanja nemaju egizistiranja u Kosmosu koga potvruje jednost njegova formiranja, jednost njegova Stvoritelja, jednost njegova zakona i jednost Onoga koji sve rasporeuje, tako da je svaki dio u Kosmosu i svaka stvar sasvim u skladu sa drugim dijelovima, bez sudaranja, proturjenosti i nestabilnosti. Hvaljen neka je Allah koji je daleko

od onoga to oni iznose (23/9V ... koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet (23/92). Nema nikoga osim Njega koji stvara niti da zna bez Allaha, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju (23/92). Kod ovog momenta u kontekstu se naputa obraanje njima, raspravljanje s njima i kazivanje o njihovoj situaciji i govori se Poslaniku (alejhi' s-selam) , kome se nareuje da se obraa svome Gospodaru, da se utjee Njemu da prepusti Allahu ovaj narod, ako je tom narodu ve 51

odreeno da se dogodi kazna koju mu je Allah obeao, da se utjee Allahu takoer i od ejtana, da se ne uzbuuju niti da osjeti tegobu u grudima zbog njihovih rijei. Reci: "Gospodaru moj, ako hoe da mi pokae ono ime se njima prijeti, (23/93) onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjernic"kim! (23/94). A Mi zaista moemo da ti pokaemo ono ime im prijetimo (23/95). Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo ta oni iznose, (23/96J i reci : 'Tebi se ja, Gospodaru moj, obraam za zatitu od privienja ejtanskih, (23/97) i Tebi se, Gospodaru moj, obraam da me od njihova prisustva zatiti!" (23/98). Poslanik (alejhi' s-selam) moli da ga Allah spasi i odvoji od grijenog naroda kad im sputa tu bolnu kaznu i kada se ostvaruje ono to im je obeano. Ova dova poveava bogobojaznost i uputu svima onima koji dolaze poslije Vjerovjesnika i ukazuje da nisu sigurni da nee biti kanjeni od Allaha, pa zbog toga da budu vazda budni i trae zatitu u Njegovom okrilju. Allah je u stanju da ostvari sve ono to je obeao grijenicima dok je bio Poslanik iv. I Mi zaista moemo da ti pokaemo ono ime im prijetimo (23/95). Neki od ovih grijenika vidjeli su ovo to im je Allah obeao jo u vrijeme borbe na Bedru, zatim i u vrijeme velikog osvajanja. Meutim, u vrijeme objave ove sure, a to je bilo u Mekki, program islamskog poziva bio je da se loe odbija dobrim, da se muslimani strpe

dok ne doe Allahova naredba i da prepuste svako pitanje Allahu. Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo ta oni iznose (23/96). Poslanik (alejhi' s-selam) trai utoite kod Allaha od privienja ejtana i njegovih djela, a Poslanik je zatien od njega, pa ipak trai, kao dodatak poviene bogobojaznosti, molei utoite kod Allaha. Poslanik (alejhi' s-selam) poduava Ummet - a on je uzor svome Ummetu - i poruuje da trai utoite kod Allaha protiv privienja ejtana u svakom 52

asu, tavie, da trae pomo i utoite kod Allaha i zbog same blizine ejtana, a ne samo zbog njegova privienja i potiskivanja.

I tebi se, Gospodaru moj, obraam, da me od njihova prisustva zatiti (23/98). Mogue je da je ovo traenje utoita od prisustva ejtana u vrijeme posljednjeg asa, pred samu smrt, pa se zbog toga ovo predlae, kako stoji u tekstu: Kad nekom od njih smrt doe (23/99J prema metodu Kur'ana i u skladu ovog znaenja. 53

Kad nekom od njih smrt doe, on uzvikne: "Gospodaru moj, povrati me (23/99). da uradim kakvo dobro u onome to sam ostavio!" - Nikada! To su rijei koje e on uzalud govoriti, - pred njima e prepreka biti sve do dana kada e oivljeni biti (23/100J. Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza meu njima nee biti i jedni druge nee nita pitati (23/101). Oni ija dobra djela budu teka, oni e elje svoje ostvariti, <231102) a oni ija dobra djela budu laka, oni e posve izgubljeni biti, u dehennemu e vjeno boraviti, (23/103J vatra e im lica priti i iskeenih zuba e u njemu ostati <23/104). 'Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?" (23/105). "Gospodaru na, " - rei e - "nai prohtjevi su bili, od nas jai, te smo postali narod zalutali <23/106). Gospodaru na, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo, zlo radili, sami bismo sebi nepravdu uinili" <231107J. "Ostanite u njoj prezreni i nita Mi ne govorite!" - rei e On <23!10BJ. "Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru na, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!' - (23/109). vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali <23/llOJ. Njih sam ]a danas nagradio za ono to su trpjeli, oni, su, doista, postigli ono to su eljeli <23/WJ. A koliko ste godina na Zemlji proveli?" - upitae, On <231112). "Proveli smo dan i samo dio dana" - odgovorie -, "pitaj one koji su

brojali" (23/1 13). "Pa da, kratko ste proveli" - rei e On - "da ste samo znali! (23/1 14). Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se neete povratiti?" <23/115). 54

I neka je uzvien Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira velianstvenog! (23/116). A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim 'e raun polagati, i nevjernici ono to ele nee postii (23/117). I reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!" (23/118). U ovoj posljednjoj cjelini sure govori se o kraju politeista i iznosi se taj kraj u jednoj od scena Sudnjeg dana. Cjelina poinje prisutnou smrti na ovom svijetu, a zavrava tamo nakon puhanja u Rog. Ova sura zavrava jedinstvenom Allahovom odlukom i upozorenjem onima koji se obraaju drugom boanstvu pored Allaha i plaili ih da ne doive koban kraj. Sura zavrava usmjerenjem Poslanika (alejhi' s-selam) prema njegovu Gospodaru - da zatrai Njegov oprost i milost, a Allah je N ajmilostiviji. Kad nekom od njih smrt doe, on uzvikne: "Gospodaru moj, povrati me (23/99). da uradim kakvo dobro u onome to sam ostavio!" - Nikada! To su rijei koje e on uzalud govoriti, - pred njima e prepreka biti sve do dana kada e oivljeni biti (23/100). To je scena smrti, oglaavanja pokajanja kod suoavanja sa smru i molba za povratak ponovo u ivot da ostvari ono to ga je mimoilo, da ini dobro u onome to je ostavio iza sebe kod svojih i u svom imetku. Ovo

izgleda kao da je scena izloena istog trena, kao da se gleda, kao da je 1-i _d oima. Kada se odbije ova posljednja molba, ona se ne usmjerava prema molitelju nego se oglaava prisutnim svjedocima. Nikada! To su rijei koje e on uzalud govoriti (23/lOOl . To je rije koja nema svog znaenja niti smisla. Ni njoj ni njenom govorniku ne treba dati neku panju. To je rije predstavljanja stranog poloaja, a ne rije nagovijetenog spasa, rije koja se izgovara u tekom trenu, rije koja nema nikakve zalihe u srcu. 55

Ovim zavrava scena smrti i upravo su tada postavljene prepreke izmeu onoga koji ovo govori i cijelog svijeta. Stvar je svrena. Prekinute su sve spone. Zatvorila su se sva vrata i spustili se zastori. Pred njima e prepreka biti sve do dana kada e oivljeni biti (23/100). Tada oni niti su stanovnici ovog svijeta, niti stanovnici onog svijeta, nego su u berzehu izmeu jednog i drugog. Oni e tako ostati do Dana proivljenja. U kontekstu se nastavlja sa izlaganjem toga Dana, on se slika i izlae pogledima ljudi. Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza medu njima nee biti i jedni druge nee nita pitati (23/101). Prekinut e se sve veze, nestat e sve vrijednosti koje su oni poznavali na ovom svijetu: tada rodbinskih veza medu njima nee biti (23/101). Spopast e ih strah u utnji, nee nita govoriti niti kazivati, i jedni i drugi nee nita pitati (23/IOV. Scena izlae tezulju Obrauna, operaciju mjerenja brzinom i veoma saeto. Oni ija dobra djela budu teka, oni e elje svoje ostvariti, (23/102) a oni ija dobra djela budu laka, oni e posve izgubljeni biti, u dehennemu e vjeno boraviti, (23/103) vatra e im lica priti i iskeenih zuba e u njemu ostati (23/104). Operacija mjerenja tezuljom odvijat e se prema metodu Kur'ana, snanim izrazom slikovito i oelovljenju toga znaenja u slici koja se da osjetiti, tako da su same scene pokretne. B Scena prenja vatrom lica sve dok ne iskese zube i ne izmijene oblik

svoj i potamne! Njihova boja je muna! Bolna je to scena. Oni ija teina pri tezulji bude lahka, izgubili su sve pa i svoju duu, a kada neko izgubi duu, pa ta onda posjeduje, ta mu je preostalo? Izgubio je svoju duu koja je u njemu, izgubio je i samog sebe, ono ime se karakterisao i, na kraju, kao da nije nikada ni postojao. Ovdje kontekst naputa metodu kazivanja i poinje da se slui stilom dijaloga i suoavanja, pa kazna postaje primjetno laka sa svom svojom V. poglavlje Et-Taswiru'l1enni u djelu Et -Taswiru'l-fenni fi'l-Qur'an. 56

grozotom, laka je od ukora vanja i ponienja koje ovjeka prati. Kao da to posmatramo tog momenta i kao da to vidimo u dijalogu koji se dugo odvija. 'Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih poricali?" (23/105), Njima je izgledalo, a oni su ve uli ovo pitanje, da im je doputeno da govore i dozvoljeno da mole i kao da se priznavanjem grijeha moli da molba bude primljena. "Gospodaru na," rei e "nai prohtjevi su bili, od nas jai, te smo postali narod zalutali (23/106). Gospodaru na, izbavi nas iz nje, ako bismo ponovo, zlo radili, sami bismo sebi nepravdu uinili" (23/107). To je priznanje u kome dolazi do izraaja gorina i prohtjev, ali oni kao da su prekoraili granice i loe se ponaali pa nije bilo doputeno da im se odgovori na pitanje, nego je to moda bilo pitanje koje izaziva pla, neto to ne trai da se njima da odgovor. Oni su estoko i jako preko reni. "Ostanite u njoj prezreni i nita Mi ne govorite!" rei e On (23/108). Ostanite prezreni i utite poraavajuom i prezrenom utnjom, jer vi zaista zasluujete bolnu, teku i sramnu kaznu u kojoj se nalazite. "Kad su neki robovi Moji govorili: 'Gospodaru na, mi vjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilostiviji!' (23/109). vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali (23/llOJ. Va grijeh nije bio samo da ste vi grijeili i na tome i ostali, a i to je veliki grijeh, nego je vama zavladala glupost i bestidno ponaanje pa ste ismijavali one koji vjeruju, a oni su nastavili da vjeruju i da se nadaju

oprostu svoga Gopodara i Njegovoj milosti. Vi ste ih ismijavali do te mjere da vas je ta glupost odvratila od obraanja Allahu, odvratila vas je da ne ramiljate i ne promiljate o dokazima vjerovanja razasutim na stranicama ovog Bitka. Pogledajte danas gdje je vae mjesto, a gdje je mjesto onih koje ste vi ismijavali i rugali im se. Njih sam ja danas nagradio za ono to su trpjeli, oni su, doista, postigli ono to su eljeli (23/111). 57

Poslije ovog strogog i prijezirnog odgovora, objanjenja uzroka tom odgovoru, poslije sramoenja i rasplakivanja koje izaziva ovo objanjenje, poinje traenje novog odgovora. "A koliko ste godina na Zemlji proveli?"- upitae On (23/112). Uzvieni Allah zna, ali ovo pitanje umanjuje vrijednost boravka na Zemlji i smanjuje dane njihovog ivljenja na njoj. Oni su prodali svoj vjeiti ivot za ivot na Zemlji. Danas oni osjeaju kratkou tog ivota i njegov gubitak, oni su oajni. U grudima im je veoma teko. Njih ne interesira ni broj godina ni njihovo brojanje. "Proveli smo dan ili samo dio dana" - odgovorie-, "pitaj one koji su brojali" (23/113). To je odgovor tjeskobe, oaja, muke i obeshrabrenja. A odgovor je: Vi ste sasvim malo boravili u odnosu na ono prema emu idete, kad bi znali dobro procjenjivati. "Pa da, kratko ste proveli" - rei e On - "da ste samo znali!" (23/114). Slijedi povratak osramoenju i izljevu estine protiv njihovog laganja i negiranja da e doi budui svijet, uz osjetnu i primjetnu mudrost proivljenja u odnosu na prvo stvaranje. Zar ste mislili da Smo vas uzalud stvorili i da nam se neete povratiti? (23/1 15). Smisao proivljenja proistie iz smisla stvaranja. Procijenjen je njegov dogaaj i odreen njegov cilj. Proivljenje nije nita drugo nego jedna haJka u nizu nastajanja i ivljenja. Tada se dostie savrenstvo, upotpunjava ivot u cjelini. To mogu zanemariti samo oni iji je sluh i vid prekriven, oni koji ne razmiljaju o velikoj mudrosti Allaha koja se

odraava i u punom sjaju javlja na stranicama ovog Kosmosa, rasuta svugdje u Bitku. Sura zavrava odredbom prve osnove vjerovanja - monoteizma, i oglaavanja velikog gubitka za sve one koji Allahu pridodaju ortaka, nasuprot spasa svih vjernika iznijetog u poetku ove sure i njihova usmjerenja prema Allahu kod traenja milosti i oprosta, a On je N ajmilostiviji. 58

I neka je uzvien Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira velianstvenog! (23/116). A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim e raun polagati, i nevjernici ono to ele nee postii (23/117). I reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si najmilostiviji!" (23/118). Ovaj pogovor dolazi poslije ranije iznijete scene Sudnjeg dana i poslije rasprave koju sadri ova sura prije ove scene. Poslije dokaza i objanjenja uslijedio je prirodni i logiki rezultat cjelokupnog sadraja ove sure. Rezultat potvruje istotu Allaha (Uzvienog) od svega onoga to oni o Njemu govore i opisuju Ga, svjedoi da je On istiniti Gospodar, istiniti Vladar, svjedoi da nema drugog Boga osim Allaha, Gospodara vlasti, sudstva i dominacije, Gospodara svemira velianstvenog (23/116}. Svako pozivanje da postoji bilo kakvo boanstvo uz Allaha je pozivanje koje nema sa sobom nikakva dokaza, kosmikog, logikog niti intelektualnog dokaza. Obraun za onoga ko to tvrdi je kod njegova Gospodara, a posljedica je jasna i poznata: I nevjernici ono to ele nee postii (23/117J to je zakon koji se realizira, koji se ne zamjenjuje, isto kao to je spas vjernika dokaz velikog zakona. Svaki onaj za koga ljudi znaju da porie Allahove blagodati, a ponekad i mo i vlast Njegovu nee ostvariti elju i nee biti spaen u mjerilima istinitih vrijednosti, jer je to to on ini smutnja i zavoenje koje zavrava nezdravom klimom na ovom svijetu, makar neki od njih i uspjeli.

Obraun zavrava na ahiretu, na buduem svijetu, a budui svijet je posljednja faza ljudskog ivljenja. Ona nije neto odvojeno u Allahovoj odredbi i Njegovom rasporedu, nego je ona neto neminovno, najzad se mora dogoditi. Posljednji ajet u suri El-Muminun je poziv Allahu u traenju milosti i oprosta. I reci: "Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti si namilostiviji!" (23/118). 59

Ovdje se susree poetak ove sure i njen kraj u kome .se potvruje spas vjernika i njihova elja, a gubitak nevjernicima; tu je potvrda skruenog ponaanja u namazu, izloenog na poetku ove sure i usmjerenje prema Allahu, skrueno, na kraju ove sure. Otuda su poetak i kraj potpuno harmonini u odsjenu vjerovanja. 60

,------- , i '-' .;""' } } ""' _ _, ) ,.., .. } , ' ' .,".". . J ." ,.. )

." --.:r.;,t.; t_,l; , 1\ .>.r- ) ... lJ; ; { , .A:.o4J1 0r lj .,. J "' """' .. } ,..._ , ,.. _ .... _ )' ) - .". .f lyli .fll ':ll w_,.i;:l.4JI r l l o)lr tt! IJ;.ij "';lj , ;,.J ).; ' .l - .... ' ., ' . -Jr-:::) ')_,i'- --, 0 l lj ; )},, , ., J "" . , ., ..,. r-r:-Ai 1 ':/ ... ::. (j , lj) w;:;. v..}! lJ (. J

., O .l ., tl .l ,.. J ' ..... - .,.. ) ".. ' l;Jij * ;L:.JI u ... .J l bl; c_)l 61

- . ' .t J )J , l ' '" -. .... -"' _ . _" . J .,.. _" . .J ,!-:, "Yij t:; :.Ul l_rJ ... :.k;j'.JI ... w;.JI l;._.:2.;;.,:.11 0_,.-;_ ... u:fl' 0l lj n'(h t_r.f'J r::.:-ii ;.;/ ::.; --,:;. * "r- } t:JJ )" lt ."" ) ' " tii ' "' ) ,. , , " _,. ) J'"J . ) ., , ,)_ , , . JI :;rl .,_". ... 4ijl 0 l 0 .JJ..., J ' JJ.:. l ; 4ij l tr:t Y: :A:;.. * 0 .f.. ... ... 62

POGIAVUE EN NiJR

ORJAVUENO U MEDINI
64 AJETA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Objavljujemo suru i njezine propise ctmmo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili (24/IJ. Bludnicu i bludnika izbiujte sa stotinu udara bia, svakog od njih, i neka vas pri vrenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo saaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kanjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje! (24/2J. Bludnik ne treba da se eni osim bludnicom ili mnogobokinjom, a bludnica ne treba da bude poeljna osim bludniku ili mnogobocu, to je zabranjeno vjernicima (24/aJ. One koji okrive potene ene, a ne dokau to s etiri svjedoka, sa osamdeset udara bia izbiujte i nikada vie svjedoenje njihovo ne primajte; to su neasni ljudi, (24/4J osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prata i samilostan je! rws;. A oni koji okrive svoje ene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdie svoje svjedoenje zakletvom Allahom, i to etiri puta da, zaista govore istinu, (24/6J a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako lae! (24/7). A ona e kazne biti poteena, ako se etiri puta Allahom zakune da on, doista, lae, (24/BJ a peti put da je stigne Allahova srdzoa, ako on govori istinu! (24/9). 63

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije .. . (24/lOJ. Medu vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bie kanjen prema grijehu koji je zasluio, a onoga od njih koji je to najvie inio eka patnja velika (24/W. Zato, im ste to uli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je oita potvora!"' (24/12). Zato nisu etvoricu svjedoka doveli? A poto svjes doke nisu doveli, oni su onda kod Allaha laz'1jivci (24/13). A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, ve bi vas stigla teka kazna zbog onoga u to ste se upustili (24/14) kad ste to jezicima svojim prepriavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o emu niste nita znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno (24/15). Zato niste, im ste to uli, rekli: "Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!" (24/16). Allah vam nareuje da vie nikad tako neto ne ponovite, ako ste vjernici, (24/17). i Allah vam propise objanjava; a Allah sve zna i mudar je (24/18). One koji vole da se o vjernicima ire bestidne glasine eka teka kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate (24/19). A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv. . . (24/20).

O vjernici, ne idite ejtanovim stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim stopama on e na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha oistio, ali Allah isti onoga koga On hoe. Allah sve uje i sve zna (24/21). Neka se estiti i imuni medu vama ne zaklinju da vie nee pomagati roake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; 64

neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prata i samilostan je (24/22). Oni koji obijede estite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti na ovom i na onom svijetu; njih eka patnja nesnosna (24/23) na Dan kada protiv njih budu svjedoili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono to su radili (24/24). Tog Dana Allah e ih kazniti kaznom koju su zasluili i oni e saznati da je Allah, doista, oliena istina (24/25). Nevaljale ene su za nevaljale mukarce, a nevaljali mukarci za nevaljale ene; estite ene su za estite mukarce, a estiti mukarci za estite ene. Oni nisu krivi za ono to o njima govore; njih eka oprost i veliko obilje (24/26). Ova sura, En-N ur, u kojoj se spominje isti izraz n ur, svjetlo, vezana je za Allaha Allah je izvor svjetlosti nebesa i zemlje! (24/35), a u njemu je sadrano i svjetlo sa svojim djelovanjem i manifestacijom u srcima i duama, predstavljajui ta djelovanja kroz ponaanje i moral na kome i poiva ova sura. To je ponaanje i etika pojedinca, porodice i drutva. Nur rasvjetljava srce i ivot i povezuje ponaanje i etiku sa sveobuhvatnim kosmikim svjetlom. Nur je svjetlo u duama, obasjanje u srcima i u savjesti, a u cjelini izvlai svoju snagu i oslanja se pri tome na veliko svjetlo nur. Kontekst u ovoj suri poinje snanim i kategorikim oglasom o

poruci ove sure, propisima hududa kazni, i obavezama kod svega to je spomenuto u njoj, a zatim govori o ponaanju. Objavljujemo suru i njezine propise inimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili (24/V. Ovaj jedinstveni poetak ukazuje na dalekosenost panje i interesiranja Kur'ana za etiki element u ivotu, ukazuje na veliki znaaj ovog elementa i njegovu vrstinu u islamskom vjerovanju i pogledu islama na ljudski ivot. Osovina oko koje se okree ova sura u cjelini je odgoj; ona koristi sredstva do te mjere da insistira i na kazni i uzdie se do snanih doticaja savjesti koji povezuju srce sa svjetlom Allaha i Njegovim dokazima rasprostranjenim i rasutim u Kosmosu i ivotu. Cilj je jedan i u strogosti i u blagosti, a to je odgoj svijesti, mobiliziranje savjesti, podizanje etikih mjerila ivota kako bi on zablistao, zasjao i povezao se sa svjetlom Allaha. Ovdje se mijeaju i povezuju pojedinana duhovna etika, etika pojedinca, i 65

etika kue, porodice, drutva i rukovodstva tog drutva. To sve proistie iz jednog izvora, a to je vjera u Allaha. Sve je povezano sa jednim svjetlom, svjetlom Allaha. U sutini, etika je svjetlo i prozirnost, rasvjetljavanje i istota, odgoj svih elemenata preko prvog izvora na nebesima i Zemlji, Allahova svjetla, koje je rasvijetlilo tamu i mrak u nebesima i na Zemlji, u srcima i svijestima, u ljudima i duama. Kontekst se odvija oko osnovne ose kroz pet cjelina. Prva cjelina definira kategoriki oglas, ime sura poinje, a njega slijedi objanjenje kazne za blud, isticanje grozote tog postupka, ukazuje na ono to prekida odnose osoba koje se bave bludom i muslimanskog drutva, jer te osobe ne pripadaju tom drutvu niti to drutvo njima. U kontekstu se dalje objanjava kazna za potvoru i razlog pojaavanja te kazne, pri emu se izuzima brani par od primjene ove kazne uz rastavljanje njihova braka kada se izraava prokletstvo. U kontekstu se govori i o potvori i dogaaju o tome. Ova cjelina zavrava odlukom vezanom uz problematine, loi su za loe, dobri za dobre, a govori se i odnosima koji povezuju i ove i one. Druga cjelina obuhvata sredstva zatite da ne doe do prekraja, odstranjenja osoba od uzroka zavoenja, koja poinju kunim odgojom, traenjem dozvole od porodice za posjetu, naredbom o obaranju pogleda i zabranom isticanja nakita, bodrenjem na sklapanje braka neudatih i neoenjenih i upozorenjem na zabranu prisiljavanja djevojaka na prostituciju. Sve su ovo elementi preventive za osiguranje istote i zadravanja u svijetu savjesti, odstranjenja djelotvornih faktora koji

pokreu animalnu sklonost, optereuju ivce onih koji su u kritinoj situaciji, ali isti, pa se na taj nain suprotstavljaju faktorima zavoenja. Trea cjelina govori o etikim normama koje sadri ova sura. U njoj se one veu sa svjetlom Allaha. Tu se govori o najioj kui koja se oivljava, a to su Allahove kue i damije. Na suprotnoj strani su oni koji ne vjeruju i ija su djela poput fatamorgane ili guste tame i mraka. A onda se otkriva izljevanje Allahova svjetla u horizontu kroz slavljenje samo Allaha od strane svih stvorenja. U ovoj cjelini se govori o razgonjenju oblaka, o smjeni noi i dana, o stvaranju svakog ivog bia od vode, zatim o 66

razliitosti njihovih oblika, uloga, vrsta i familija, a to je izloeno na stranicama Kosmosa, da se vidi i primijeti. etvrta cjelina govori o odbijanju licemjernih da se etiki ponaaju prema Poslaniku (alejhi' s-selam) kroz pokornost i sudstvo. Ova cjelina predoava i iskrenu etiku vjernika i njihovu pokornost pa zbog toga za njih kae da oni preuzimaju zastupnitvo na Zemlji, zatim predoava uvrivanje u vjeri i pobjedu nad nevjernicima. Peta cjelina vraa se na etiki zahtjev da se trai dozvola prilikom posjete i gostoprimstva u kuama bliih roaka i prijatelja, govori i o etici muslimanskog drutva u cjelini kao jedne porodice, kako da se ponaa to drutvo prema svome vodi i odgojitelj u, Poslaniku (alejhi' s-selam) . Ova sura zavrava oglasom Allahova vlasnitva svega to je na nebesima i na Zemlji, govori da On zna stvarnost ljudi i sve to skrivaju u sebi, govori da e se Njemu svi vratiti, da e polagati Njemu raun za ono to su uradili i da On sve zna. Da sada krenemo sa objanjenjima. Objavljujemo suru i n}ezme propise inimo obaveznim! U njoj objavljujemo jasne dokaze da biste pouku primili <24/IJ. To je jedinstveni poetak u cijelom Kur'anu, gdje je novo rije

feradnaha (i njezine propise inimo obaveznim) ime se misli, kako mi saznajemo, da se, sigurno, sve to je spomenuto u ovoj suri, podjednako tretira. N a taj nain obaveznost etike i morala u ovoj suri tretira se kao i obaveznost primjene hududa i drugih kazni. Ova etika koncentrirana je u prirodi. Nju ljudi zaboravljaju pod djelovanjem raznih zavoenja i skretanja. Na to podsjeaju jasni dokazi i navode ih na jasnu logiku prirode. 67

Ovaj snani, jasni i odluni uvod popraen je objanjenjem kazne za blud, grozotom tog ina koji prekida odnose izmeu aktera toga ina i muslimanskog Ummeta, prekida veze i povezivanja. Bludnicu i bludnika izbiujte sa stotinu udara bia, svakog od njih, i neka vas pri vrenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo saaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kanjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje! (24/2). Bludnik ne treba da se eni osim bludnicom ili mnogobokinjom, a bludnica ne treba da bude poeljna osim bludniku ili mnogobocu, to je zabranjeno vjernicima (24/3). Kazna za blud u poetku islama iznijeta je u suri En-Nisa, a glasi: Kad neka od ena vaih blud poini, zatraite da to protiv njih etvorica od vas posvjedoe, pa ako posvjedoe, drite ih u kuama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nade izlaz neki WIS). Kanjavanje ena je bilo zatvaranje u kuu i muenje prijekorom, a kanjavanje ovjeka je bilo muenje ukorom. Potom je Allah objavio kaznu za blud u suri En-Nur. To je izlaz na koga je ukazano prije u ajetima sure En-Nisa. Bievanje je kazna za odraslog ovjeka i enu, a to je za one koji nisu u braku. Ta kazna primjenjuje se ako je osoba punoljetna, pametna i slobodna, musliman. Meutim, osoba koja je ranije imala spolni snoaj u normalnom braku, a on slobodan i punoljetan musliman, za njega je kazna kamenovan je. Kazna kamenovanjem je ustanovljena hadisom, a bievanje Kur'anom. Poto je kur' anski tekst saet i ima opu poruku, a Poslanik

(alejhi' s-selam) je kamenovao dvoje koji su poinili blud, a bili u braku, proistie iz toga da se kazna bievanjem odnosi samo na onoga koji nije u braku. Postoji pravno razilaenje oko usklaivanja bievanja i kamenovanja poinitelja bluda, onoga koji je ranije imao spolni snoaj. Veina uenjaka smatra da se ne moe dovesti u sklad bievanje i kamenovanje. Postoji i pravna razlika i o progonjenju onoga ko je poinio blud i koji ranije nije imao spolni snoaj, uz primjenu kazne bievanjem, kao i oko kazne onoga ko je poinio blud, a nije slobodan. To su razilaenja i rasprave u koje mi ovdje podrobno ne ulazimo. To je pitanje koje tretira :fikh (islamsko pravo) . Mi emo nastaviti sa tretmanom ovog propisa. Smatramo da je kazna za onog koji prvi put poini blud bievanje, a kazna za onoga ko je ranije imao 68

spolni snoaj, a kasnije poinio blud, kazna kamenovanje. Ovo mislimo zbog toga to onaj koji je ranije doivio spolni snoaj u normalnom braku, a musliman je, slobodan i punoljetan, on je ve spoznao pravilni i isti put i isprobao ga. Odstupanje od toga i injenje bluda govori o pokvarenosti njegove prirode i njene devijacije pa je zbog toga i potrebno pojaati kaznu, za razliku od poinitelja nemarnog i zavedenog, koji se prvi put upustio u to uslijed pritiska nagona i zavoenja. Postoji tamo i druga razlika u prirodi ina. Onaj ko je ranije doivio polni snoaj u braku znai da je to ve isprobao, i otuda on zasluuje veu kaznu. Kur'an ovdje spominje samo kaznu za onoga ko je poinio blud, a ko nije u braku, kao to je reeno, pa insistira na stroijoj kazni bez ikakvog ublaavanja. Bludnicu i bludnika izbiujte sa stotinu udara bia, svakog od njih, i neka vas pri vrenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo saaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kanjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje! r24/2J. To je otrina u izvrenju kazne pri emu se ukazuje da nema popusta kod primjene nad poiniteljima, zatim nema odugovlaenja primjene kazne ili saaljenja pri izvoenju kazne, nego ne biti popustljiv u Allahovoj vjeri i Njegovu pravu. Kaznu treba izvesti na javnoj sceni u prisustvu grupe vjernika, kako bi to bilo bolnije i to utjecajnije i za poinitelje i prisutne. U kontekstu se pojaava isticanje grozote takvog ina jer dolazi do prekidanja veze izmeu poinitelja i muslimanske zajednice: Bludnik ne treba da se eni osim bludnicom ili mnogobokinjom, a bludnica ne treba da bude poeljna osim bludniku ili mnogobocu, to je

zabranjeno vjernicima (24/3). Oni koji poine ovakvo djelo to ne ine kao vjernici. Oni su tada u psihikom stanju daleko od vjerovanja. Poslije izvrenja tog djela vjernika dua nije naklonjena niti zadovoljna da uspostavlja branu vezu sa osob01ll koja je napustila iman inei to gnusno djelo, jer ona sama naputa ovu vezu i odrie se vjere. Imam-i Ahmed odlazi i dalje i smatra da je zabranjeno uspostavljati sline veze izmeu bludnike i estite osobe, osim ako se ta osoba pokaje pokajanjem koje odstranjuje tu odvratnu prljavtinu. U svakom sluaju, ovaj ajet izaziva odvratnost u prirodi vjernika da se oeni sa bludnicom, a izaziva odvratnost i kod vjernice da se uda za bludnika. Ovaj in udaljuje mogunosti da doe do ovog povezivanja u smislu zabrane koja ukazuje da se treba drati to dalje od toga: To je zabranjeno 69

vjernicima (24/3J. Zbog toga i dolazi do prekida spone koja povezuje ovu prljavu vrstu ljudi sa muslimanskom istom zajednicom. Navodi se da je povod objave ovog ajeta bio jedan ovjek zvani Mursid ibni Ehi Mersed. Ovaj Mursid prebacivao je zarobljenike iz Mekke za Meinu nosei ih.9 U Mekki je bila jedna prostitutka zvana Inak. Ovo je bila prijateljica ovog Mursida. On se dogovorio sa jednim od ovih zarobljenika Mekke da ga prebaci u Meinu. U svom kazivanju Mursid istie: - Doao sam do u podnoje jednog zida Mekke. Bila je mjeseina. Tada doe Inak i primijeti u mraku pored zida neto crno. Kada mi se pribliila, prepoznala me je pa upita: - Mursid! - Da, Mursid odgovorio sam. - Dobro doao, Murside! Doi ovamo i prenoi kod mene! - Inak, rekao sam, Allah je zabranio blud! - Narode u atorima, - uzviknu Inak, - evo ovaj ovjek prenosi vae zarobljenike! Pojurilo je za mnom osam ljudi. Ja sam se sklonio u jednoj bai u jednu pilju ili peinu. Uao sam u nju. Gonioci dooe do same moje glave i ne primijetivi mene, poee mokriti. Njihova mokraa padala mi je na glavu, ali ipak Allah ih je smeo pa me nisu vidjeli. Onda su se vratili, a i ja sam se vratio ovjeku koga sam nosio. Nosio sam ga, a bio je teak. Donio sam ga do mjesta Izhir i razvezao ue u kome sam ga nosio. I dalje sam ga nosio, a on se pridravao i pomagao mi sve dok nismo stigli

u Meinu. Otiao sam do Poslanika (alejhi' s-selam) i rekao mu: "Boi ji Poslanie, da se oenim sa !nakom?" To sam dva puta pitao, a Poslanik (alejhi' s-selam) je utio. Nije mi odgovorio nita sve dok nije bilo objavljeno: Bludnik ne treba da se eni osim bludnicom ili mnogobokinjom, a bludnica ne treba da bude poeljna osim bludniku ili mnogobocu, to je zabranjeno vjernicima (24/3J. Poslanik (alejhi's-selam) mi tada ree: "Murside, bludnik ne treba da se eni osim sa bludnicom ili mnogobokinjom, pa se ne eni." 10 Ova verzija sasvim jasno govori o zabrani vjerniku da se eni sa bludnicom sve dok se ne pokaje, a zabranjeno je i vjernici stupiti u brak sa Pod pojmom zarobljenici moda se ovdje misli na fiziki slabe muslimane koji se nisu mogli iseliti, a koje su drali politeisti u Mekki. 10 Prenose: Ebu Davud, Nesai i Tirmizi 70

bludnikom. Toga se i pridrava hnam-i Ahmed. Neki drugi imaju drukije miljenje. Ovo pitanje kod koga postoji razilaenje trai da se razmotri u pravnim djelima u :fikhu. U svakom sluaju blud izolira poinitelja iz islamskog drutva i prekida sve veze izmedu njega i toga drutva. Sam ovaj moment prekidanja veze sa drutvom bolna je drutvena kazna koja je ravna bievanju, pa i ea od njega. I islam, kada donosi ovako odluno definiranu kaznu za takvo ogavno i grozno djelo, nije zanemario prirodne nagone niti se protiv njih bori, jer islam daje do znanja da ovjek ne moe odbaciti ovu sklonost i da nema nikakve koristi uguivati je ili ubijati, zna da ne treba pokuavati zaustaviti prirodnu ulogu koju je Allah dao u ljudskom biu i to uinio sastavnim dijelom najveeg zakona ivota, koji vodi svome cilju produetku ivota, kultiviranju zemlje, na kojoj je ovjek postavljen kao namjesnik. Islam eli da se bori protiv animalnosti koja ne pravi nikakvu razliku izmeu tijela i tijela, ili ne eli da uspostavi obitelj, gnijezdo, ne eli da izgrauje zajedniki ivot koji ne prestaje sa prestankom grubog tjelesnog momenta, islam eli uspostaviti seksualne odnose na principu visokih ljudskih osjeaja koji od susreta dvaju tijela, dvaju srca i dvaju dua, ine susret dviju osoba koje povezuje zajedniki ivot, zajednika nada i budunost, nada da se susretnu u naprednom potomstvu, u novom pokoljenju koje odrasta u zajednikom gnijezdu i u kome roditelji postaju uvari koji se ne razilaze. Zbog toga islam pojaava kaznu protiv bluda opisujui ga ivotinjskom dekadencom u pravom smislu ovog znaenja i cilja, poto se

ljudsko bie preobraava u ivotinjsko koje ne pravi razliku izmeu ene i ene, niti izmedu mukarca i mukarca, nego svu svoju panju usmjerava da zasiti glad mesom i krvlju u prolaznom momentu, a ako i pravi razliku, to ne ini sa uivanjem radi izgradnje ivota niti iza toga stoji kultiviranje zemlje, ne stoji iza toga nikakav rezultat niti se eli nekakav rezultat, ;:ak iza toga ne stoji nikakva prava i istinita simpatija, jer simpatija ima u seli obiljeje stalnosti. Ovo j ono ime se razlikuje normalan odnos od trenutnog zadovoljstva ime se mnogi hvale. Meutim, to je animalna dra koja se samo ponekad oblae ljudskom simpatijom. Islam se ne suprotstavlja nagonima prirode niti ih smtra runim, nego ih usmjerava, isti, podie ih iznad animalnog nivoa, uzdie ih da bi postali osovina na kojoj krui bezbroj pojedinanih i drutvenih ponaanja, dok blud, posebno prostitucija, ovu prirodnu sklonost liava svih duhovnih 71

lepraja, visoke enje, svake moralne vrijednosti koju izaziva seks u dugoj historiji ovjeanstva. Iznosi ga otvoreno, prosto, grubo i prljavo isto kao kod ivotinja, pa i grublje i prostije od ivotinje, jer mnoge ptice i ivotinje ive u paru, u organiziranom branom ivotu, daleko od seksualne anarhije koju oivljava blud, posebno prostitucija u nekim sredinama. Odbacivanje ove katastrofe od ovjeka bio je povod da islam predvidi tako stroge kazne protiv bluda, pored drutvenog zla kojeg ljudi znaju i iznose kada govore o njemu: mijeanju srodstva, izazivanju mrnje i prijetnji sigurnim i smirenim domovima. Svaki ovaj uzrok, pojedinano, dovoljan je za pojaanje kazne. Medutim, pravi je uzrok odstranjenje ivotinjske katastrofe od ljudske prirode, zatita ljudskog etikog ponaanja u seksu i ouvanje visokih ciljeva branog zajednikog ivota uspostavljenog na osnovama trajnosti i odrivosti. Ovaj uzrok, po mome miljenju, najvaniji je. On okuplja sve druge pojedinane uzroke. Islam primjenjuje ove stroge kazne poslije iznalaenja preventivne sigurnosti koja sprjeava dogaanje ovog djela. Primjena kazne uslijedit e tek onda kada je djelo dokazano bez imalo sumnje. Islam je program kompletnog ivota. On ne poiva na kaznama, nego na osiguranju uvjeta istog ivota. Tek kad neko povrijedi ove lahko primjenljive uvjete i uvali se u kaljuu, dobrovoljno, ne prisilno, onda islam insistira na kazni. U ovoj suri je uzorak brojnih preventivnih mjera o kojima e biti govora dalje u kontekstu.

Kada se dogodi ovo nedjelo, poslije svih ovih mjera, i tada se odgaa kazna ako postoji kakav izlaz na osnovu rijei Poslanika (alejhi' s-selam) : 'Odustanite od kanjavanja muslimana kad moete! Ko ima kakav izlaz oslobodite ga, jer je bolje da odgovorna osoba pogrijei u opratanju nego da pogrijei u kanjavanju!" l l Zbog toga se i trae etverica pravednih svjedoka koji e potvrditi da su vidjeli djelo ili ga potvrdili tako da nema nikakve sumnje u to. Katkad se moe pomisliti da je kazna u ovakvom sluaju imaginarna, da ona ne sprjeava nikoga jer ju je nemogue primijeniti. Medutim, islam ne gradi svoje zdanje, kao to smo rekli, na kazni nego na preduzimanju preventivnih mjera koje sprjeci'vaju da doe do prekraja i grijeha, ienjem due i savjesti, na osjeajima u srcima i sprjeavanju da doe do prekraja koji prekida veze izmedu poinitelja i muslimanskog drutva. Kanjavaju se samo oni koji se hvale da ine prekraje, koji to ine sasvim Tirmizi, prenosei ovaj hadis od Aie (Bog bio zadovoljan njome) 72

otvoreno i bez obzira to ih svjedoci primjeuju, ili se kanjavaju oni koji ele da se oslobode i oiste prekraja primjenom kazne nad njima, kao to se dogodilo sa Maizom i Gamdijom, s kojom je poinio blud. I jedno i drugo su insistirali kod Poslanika da ih oisti primjenom kazne, jer su njih dvoje to prenijeli Poslaniku bez ikakve sumnje i traili primjenu kazne. Poslanik (alejhi' s-selam) istie: 'tlpratajte pnmJenu kazne meusobno, jer zasluena kazna koja meni bude prenijeta mora biti primijenjena!"12 Kada se prekraj sigurno dogodi i predmet proslijedi sudiji, kaznu je obavezno izvriti bez popusta i saaljenja. Saaljenje kod izvrenja kazne za blud je prekraj prema drutvu, prema lijepom ponaanju, a i prekraj u odnosu na ljudsku savjest. To bi bila vjetaka samilost Allah je milostivniji prema ljudima, i On je to izabrao njima. Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodenju postupe (33/36). Allah najbolje zna ta je od koristi ljudima. On najbolje zna njihovu prirodu. Laov i glasnogovornik nemaju prava da govore o okrutnosti vidljive kazne. Ova kazna je laka i blaa od onoga ta oekuje drutvo u kome se iri blud, kvari priroda, drutvo strmoglavi u ljam i srQzava na nivo ivotinje. Strogost kod primjene kazne za blud je neophodna za zatitu ivota, drutva i ienja atmosfere u kojoj se ivi. Islam se ne oslanja na kaznu u izgradnji organiziranog ivota, a to smo i ranije rekli, nego se oslanja na

preventivnu zatitu i ienje cjelokupne atmosfere ivota od nasluivanja prekraja. Zbog toga je primjena kazne za blud popraena izolovanjem bludnika od tijela muslimanskog drutva, a onda slijedi produenje drugim mjerama radi udaljavanja sjene bluda iz atmosfere ovog drutva. Zato islam primjenjuje kaznu i protiv onih koji potvore iste ene, optue ih za blud bez sigurnog dokaza: One koji okrive potene ene, a ne dokau to s etiri svjedoka, sa osamdeset udara bia izbiujte i nikada vie svjedoenje njihovo ne primajte; to su neasni ljudi, (24/4J Dozvoliti jeziku da baci ljagu na iste i slobodne ene, bile one udate ili ne, bez kategorikog dokaza, ostavljalo bi iroki prostor svakome ko eli da obijedi nevinu ili nevinoga tom nepotvrenom potvorom, a onda da on Navodi Ebu Davud u Kitabu-l-hudud, poglavlje Osloboenje kazne prije nego doe do vlasti /Babu1-'afniani'l-hudud ma lem teblugi's-sultan. 73

i dalje bude siguran. Drutvo bi u tom sluaju osvanjivalo i zanoivalo, a rz i obraz bi mu bili povrijeeni, ugled uprljan, svako bi u njemu bio optuen ili bi mu se prijetilo da bude optuen, svaki suprunik sumnjao bi u svog suprunika, svaki ovjek bio bi osumnjien, svakoj porodici prijetio bi raspad. To bi bila situacija puna sumnji i nemira, da se to ne bi moglo obuzdati. Stalno prenoenje i sluanje ovih optubi inspirirala bi due sklone poinjavanju takvih djela, a atmosfera cjelokupnog drutva bila bi uprljana, blud u njemu rairen i svaki onaj ko je sklon bludu poinio bi to isto djelo, a njemu ne bi nita smetale grozota bluda i njegova rasprostanjenost. Njemu bi se inilo da mnogi iz tog drutva ine to isto to i on. Zatim, nije dovoljna samo kazna za blud pa da on bude sprijeen, a drutvo jutrom i veerom da udie zrak u toj prljavoj atmosferi koja nagovjetava da se u njoj ine sramna djela. Zbog zatite asti od napada ena i ljudi od groznih i tekih bolova koji ih pogaaju, Kur' an insistira na primjeni stroge kazne protiv onih koji druge potvaraju. Kazna za potvoru pribliava se, prema Kur'anu, kazni poinitelja samog ina - osamdeset udaraca biem i ne prihvatanjem prava svjedoenja. Obeaenje zbog neistine i tjelesna kazna smatraju se kao prva, a druga kazna je odgojna i to u tom drutvu. Ona je sama dovoljna da se ne prihvataju rijei onoga ko potvora, da se ne prihvata njegovo svjedoenje tako da njegov ugled opada meu ljudima. On se kree meu njima kao optuenik. Niko mu vie ne vjeruje. Trea kazna je vjerskog karaktera, a to je naputanje vjerovanja, nepridravanje Pravog Puta, osim ako taj koji potvori navede etiri svjedoka koji e potvrditi da su oni vidjeli

dotino djelo, ili bar trojicu, a on etvrti, ako je to vidio. Tada e njegove rijei biti prihvaene kao istinite i primijenit e se nad bludnikom odreena kazna. Islamsko drutvo ne gubi nita ako preuti nestvarnu optubu, a gubi irenjem optube, davanjem olakice u tome i nekanjavanjem zbog irenja neistine te bodrenjem mnogih koji su skloni poiniti to djelo koje su nekada osuivali i drali da je takvo neto zabranjeno u drutvu, ili mislili da je takvo neto veoma rijetko - pored velikih bolova koji pogaaju slobodne, estite i asne i pored dodatnih posljedica na te bolove u ivotu ljudi i mira u porodicama. Kazna kojom je osuen onaj koji je izvrio potvoru, i poslije njena provoenja, vazda stoji iznad njegove glave, osim ako se pokaje. 74

Osim onih koji se poslije toga pokaju i poprave, jer i Allah prata i samilostan je (24/SJ. Islamski pravnici razilaze se kod ovog izuzimanja, da li se ovo odnosi samo na posljednju kaznu, nakon koje se prijestupnik oslobodi odgovornosti i smutnje a dalje mu se odbija svjedoenje, ili mu se svjedoenje prihvata nakon pokajanja. Imami-i Malik, Ahmed i afi smatraju da mu se prihvata svjedoenje ako se pokaje. On se oslobaa tretmana smutljivca. Meutim, Ehu Hanife smatra da se izuzimanje odnosi samo na posljednju misao, grijeenje se teobom anulira, ali mu se svjedoenje i dalje ne prihvata. a'bi i Dahak istiu da mu se ne prihvata svjedoenje pa makar se i pokajao osim otvorenog priznanja da je izvrio neasno djelo svojom potvorom. Tek tada mu se prihvata svjedoenje. Ja prihvatam ovaj posljednji sud, jer ovaj sud, pored pokajanja, javno priznaje nevinost potvorene osobe direktnim priznavanjem osobe koja je nju potvorila. Time se brie i posljednji trag te potvore. Tada se nee rei: "Primijenjena je kazna na onoga koji je potvorio zbog nepostojanja dovoljnog dokaza!" Nikoga ko je uo ovu optubu nee kopkati u dui da je ona moda bila istinita, nego e se rei da onaj koji je potvorio nije naao ostale svjedoke. Time potvoreno postaje potpuno nevino lice i vraa mu se ugled sa stanovita osjeaja, nakon to je tuba zakonski odbaena, a nije preostao bilo kakav razlog za obraanje panje i uzimanje u obzir onoga koji je izvrio potvoru i na kome je primijenjena kazna, koji se pokajao i priznao potvoru. To je tretman ope optube. Od toga se izuzima postupak kada mu optui svoju enu, jer bi zahtjev njemu da pronae i dovede etiri svjedoka

o tome bio pritisak na njega, pa je uvjet da onome koji optuuje svoju suprugu da bude iskren, da je kao takav poznat, da je estit i plemenita poroda. Zbog toga je za ovakvu vrstu optube donijet poseban tretman. A oni koji okrive svoje ene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdie svoje svjedoenje zakletvom Allahom, i to etiri puta da, zaista govore istinu, (24/6J a peti put da ga pogodi Allahovo prokletstvo, ako lae/ (24/7J. A ona e kazne biti poteena, ako se etiri puta Allahom zakune da on, doista, lae, (24/BJ a peti put da je stigne Allahova srdzoa, ako on govori istinu/ (24/9J. 75

A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije .. . (24/lOJ. U ovim ajetima ispoljava se olakica za suprunike, olakica odgovara sloenosti situacije i teini sluaja. To se dogaa kad mu primijeti takvo djelo kod supruge, a osim sebe nema drugog svjedoka. Tada se on zaklinje Bogom etiri puta da je iskren u svojoj optubi, a peti put, zaklinje se Bogom da na njega bude Boije prokletstvo ako u svojoj optubi ne govori istinu. Ovo se zove ehadat - svjedoenja u mnoini, jer je on sam svjedok. Kada to uini, on joj daje mehr (dogovoreni brani dar) i puta je konanim razvodom braka. Na nju se tada primjenjuje kazna za blud, a to je kamenovanje, osim ako ona odbije tu optubu. U tom sluaju ona se zaklinje Bogom etiri puta da on govori neistinu protiv nje u tome to tvrdi, a peti put se zaklinje da je na nju Allahovo prokletstvo, ako on govori istinu, a ona neistinu. Time se ona oslobaa primjene kazne za blud, a prokletstvom se oslobaa od mua. Ako je bila trudna, dijete e pripasti njoj i nosit e njeno, a ne njegovo prezime. Djetetu se ne moe, poslije toga, prigovoriti da je vanbrano, a ako ga neko tako potvori, na tome e se primijeniti kazna potvore, had. Ova olakica uzimanja u obzir okolnosti i uvjeta popraena je rijeima: A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije (24/IOJ. Poslije uinjenih ovih grijeha i pokajanja u kontekstu se ne govori ta bi bilo da nije bilo Allahove dobrote i Njegove milosti, izraene u ovakvim olakicama nije objanjeno - ve se ostavilo tako saeto i stravino - da se

boje oni koji su bogobojazni. Tekst najavljuje samo d a je to veliko zlo. Navode se brojna vjerodostojna kazivanja o uzroku objave ovakvog tretmana. Imam-i Ahmed prenosi u svom lancu prenoenja od Ibni Abassa slijedee: Kada je objavljen ajet One koji okrive potene ene, a ne dokau to s etiri svjedoka, sa osamdeset udara bia izbiujte i nikada vie svjedoenje njihovo ne primajte (24/4J Sa' d ibni Ubade, a on je predstavnik ensarija (Bog bio zadovoljan njime) kae: "Zar je tako objavljeno, Poslanie Allahov?" Nato e Poslanik (alejhi' s-selam) : "0, ensarije, zar ne ujete ta kae va predstavnik!" nato oni povikae: "Allahov Poslanie, nemoj ga prekoravati! On je veoma ljubomoran ovjek, Boga mi. enio se uvijek samo sa djevicama, a nikada nije pustio neku enu a da se neko od nas usudio njome oeniti zbog njegove jake ljubomore." Na to Sa' d dodade: 76

"Bogami, Boiji Poslanie, ja znam da je taj ajet istinit i da je od Allaha, ali sam se ja zaudio, da, kad bih naao prostakuu da je neko stavio svoja bedra izmeu njenih, da ja nemam mogunosti da ga uzbudim ili pokrenem prije nego dovedem etvericu svjedoka! Tako mi Allaha, ja njih ne bih mogao dovesti prije nego on zavri posao." Ibni Abbas dodaje: "Malo je proteklo kad doe Hilal i b ni U me ije, 13 koji se vratio iz polja kasno naveer i zatekao izvjesnu osobu kod kue. Vidio je svojim oima to i uo to uima, a nije ga uzbudio ni pokrenuo. Kada je osvanulo, otiao je do Poslanika (alejhi' s-selam) i rekao: "Allahov Poslani e, doao sam kui kasno naveer, i naao sam jednu osobu, vidio svojim oima i uo svojim uima ... " Boijem Poslaniku (alejhi' s-selam) nije bilo drago zbog ega je Hilal ibni Umeiie doao. Bilo mu je veoma teko. Oko njega su se okupili ensarije i rekli: 'Ve smo bili stavljeni na kunju rijeima Sa' da i b ni Ubadea. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) insistira da Hilal i b ni Umejje porekne svoje svjedoenje pred ljudima, ali Hilal to ne ini nego kae: "Bogami, ja se nadam da e Allah dati nekakav izlaz iz toga" i dodaje: "Boiji Poslanie, ja sam vidio ono to je tebi palo teko, a zbog ega sam ja doao! Allah zna da ja govorim istinu!" Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) htjede da ga kazni kad Allah objavi Poslaniku (alejhi' s-selam) objavu. Asahabi bi primjeivali na licu Vjerovjesnika kada bi stizala Objava (i ostavili bi ga na miru dok se ne zavri sa objavom) . I tada je bilo objavljeno: A oni koji okrive svoje ene, a ne budu imali drugih svjedoka, nego su samo oni svjedoci, potvrdie svoje svjedoenje zakletvom Allahom (24/6). Poslanik (alejhi' s-selam) velikoduno ree: "Obeseli se, Hilalu, Allah ti je ve dao

izlaz." Na to Hilal odgovori: "Nadao sam se i molio svoga Uzvienog Gospodara." Poslanik (ale j hi' s-selam) ree: "Poaljite po nju!" Otili su po nju i doveli je. Poslanik (alejhi's-selam) je prouio ovaj ajet pred njima, podsjetio ih i obavijestio da je kazna na buduem svijetu tea od kazne ovog svijeta. Hilal ponovo uzima rije i kae: ''Bogami, Boiji Poslanie, ja sam istinu govorio", a ona: "Slagao je!" Tada Allahov Poslanik (alejhi' sselam) ree da se meusobno prokunu. Tom prilikom je reeno Hilalu: "Zakuni se!" On se zakleo etiri puta Bogom da govori istinu, a kod petog zaklinjanja reeno mu je: ''Hilale, boj se Allaha, jer kazna ovog svijeta daleko je laka od kazne na buduem svijetu, jer ovo to ti govori prouzrokovat e kaznu tebi!" Hilal ponovo uzima rije i kae: ''Bogami, niti e me Allah kazniti zbog ove zakletve protiv nje, niti e me kazniti bievanjem!" Tada se on zakle peti put, ako lae, da se na njega primijeni Allahovo prokletstvo. Tom prilikom je reeno i toj eni: "Zakuni se i ti, On je jedan od one trojice koji su izostali od uestvovanja od borbe na Te buku. 77

etiri puta Allahom da on lae, a kod petog njenog zaklinjanja, njoj je reeno: "Boj se Allaha, jer kazna ovoga svijeta je daleko laka od kazne na buduem svijetu. Ovo to ti sada govori zahtijeva da se na tebe primijeni kazna!" Ona je zatezala neko vrijeme i kao da je htjela da prizna, a onda dodade: "Bogami, ja neu osramotiti svoj narod", i zakle se peti put da, ako ne govori istinu, neka je na nju Allahovo prokletstvo. Poslanik (alejhi' sselam) razveo ih je i dosudio da njeno dijete ne nosi prezime oca niti se djetetu moe prigovarati. Ako neko kae da je vanbrano i prigovori mu, i na tom e se primijeniti kazna. Dosudio je da ona nema pravo da vie ivi u njegovoj kui niti ima pravo na izdravanje, jer su njih dvoje razdvojeni bez razvoda braka, a nije ni mu umro. Poslanik (alejhi' s-selam) je rekao i ovo: "Ako rodi dijete crvene dlake, mravo, tankih nogu, ono je Hilalovo, a ako bude smee i kovrdava kose, krupnih udova, jakih i velikih kostiju nogu, onda je ona takva." Dijete je roeno smee, crne kose, krupnih udova i jakih kostiju. Nakon toga Poslanik (alejhi's-selam) ree: "Da nije ove zakletve, ja bih s njom imao posla - primio bi kaznu." Eto, ovako je donijet ovaj propis u vrijeme suoavanja sa istinitim dogaajem. Tretiranje ovog pitanja bilo je veoma teko i za samog podnosioca prijave i za muslimane. To je palo teko i Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) , jer nije mogao nai tome izlaza, pa se okrenuo i Hilalu ih ni Umejju i dodao, kako prenosi Buhari: "lli dokaz, Hilalu, ili e primiti batine po turu!" A Hilal kae: "Allahov Poslanie, kada neko od nas primijeti nekoga na svojoj eni, treba li traiti dokaz?" Neko moe da kae: Zar nije Allah (Uzvieni) znao da se ovakva situacija suprotstavlja opem zakonu o potvori? Zato Allah nije objavio neto kao izuzetak prije nego se dogodio ovaj muni dogaaj?

Allah je sigurno znao, odgovor je, ali Njegova mudrost trai da se donosi i objavljuje zakon kada se osjeti potreba za njime i kada to ljudi doekuju sa nestrpljenjem, kada se iz toga spoznaje mudrost i milost. Zatim je to popraeno rijeima: a da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah ne prima pokajanje i da mudar nije . . . (24/IOJ. Da se zadrimo malo pred ovim dogaajem da vidimo kako je islam djelovao i kako je Poslanik (alejhi' s-selam) odgajao ljude Kur'anom, kako je postupio sa ovom jako zavodljivom i emocionalnom arapskom, jako fanatinom duom koja ne promilja dugo prije nego reagira. Ova odredba objavljena je o potvori koja teko pada ljudima, tako da je Sead i b ni Ubade pitao Poslanika (alejhi' s-selam) : ''Ma je li tako objavljena ova sura, Boi ji Poslanie?" On postavlja ovo pitanje, a sasvim je uvjeren da je ona tako objavljena, ali on to pita da bi izrazio potekou koju je osjetio u sebi zbog 78

podvrgavanja ovoj odredbi u odreenoj situaciji i u svojoj postelji. On je tu gorinu izrazio predoavajui je rijeima: 'Tako mi Allaha, Allahov Poslanie, ja znam da je to zaista istina, da je to Objava od Allaha, ali me udi da ja, kad bih naao prostakuu u stegnima nekog ovjeka, nemam prava da ga uzbudim niti pokrenem sve dok ne naem etiri svjedoka? Bogami, ja ne mogu dovesti etiri svjedoka prije nego taj ne zavri posao." Ovo gorko predoenje koje nije mogao da podnese Sead nije dugo potrajalo, kad se zaista obistinilo i kad je ovjek primijetio svojim okom i uo svojim uhom, ali on se osjea nemonim pred kur' anskom odredbom, savlauje svoje osjeaje, savlauje ono to je naslijedio iz arapske stroge logike pa zadrao u sebi to vrijenje, osjeaj i emociju i sve to povezao za iekivanje Allahove odredbe i Poslanika (alejhi's-selam) . To trai veliki trud i napor. Meutim, islamski odgoj pripremio je ljude da to podnesu tako da presudu donosi samo Allah pa i u vezi sa ovjekom i ivotom. Kako je mogue da se ovo dogodi? Mogue je jer su ti muslimani uvijek smatrali da je Allah s njima, da su oni u Njegovoj zatiti, da ih On uva i titi, da ih ne optereuje ni teretom ni nevoljom, ne preputa ih nikada neemu to prelazi njihovu mo, niti im ini nasilje. Oni su vazda ivjeli u Allahovu okrilju nadahnjivani Njegovim dahom, gledali na Njega vazda kao to djeca gledaju na pravog i milostivog staratelja. Eto ovaj Hilal ibni Ume.iie vidi oima i uje svojim uima, ali on se ali Poslaniku (alejhi'sselam) , a Poslanik (alejhi' s-selam) ne nalazi neophodno provoenje Allahove odredbe nego kae: '1li dokaz, Hilalu, ili e primiti batine po turu!" Meutim, Hilal ibni Ume.ije ne moe ni pretpostaviti da e ga Allaha

prepustiti haddu - kazni, jer je Hilal siguran u svojoj optubi, i kad Allah objavi izuzetak u sluaju ovakvih suprunika i Poslanik (alejhi' s-selam) ovim obeseli Hitala, on ponovo izgovara vrstu i pouzdanu misao: "Bio sam uvjeren i nadao se tome od svoga Gospodara Uzvienoga." Eto, to je ta smirenost i predanost Allahovoj milosti, Njegovoj zatiti i pravednosti, smirenost daje Allah s njim, da oni nisu preputeni sami sebi nego da stoje pred Njim i da su u Njegovoj zatiti. Ovo je vjerovanje kojim su muslimani bili potpuno zadovoljni, uz punu pokornost, predaju i zadovoljstvo Allahovom odredbom. Po zavretku tretmana potvore i objanjenju kako se tretira, navodi se i jedan primjer te potvore koji otkriva grozotu prekraja. Taj primjer 79

potvore ukljuio je iti dom i plemenito poslanstvo, izloio Poslanika (alejhi' s-selam) , tu najplemenitiju i naj drau osobu Allahu, izloio njegovog velikog i iskrenog prijatelja, Siddika Ebu Bekra (neka je Allah zadovoljan njime) , najplemenitije g i najdraeg ovjeka Poslaniku (alejhi' s-selam) , izloio jednog ashaba, Safvana ibni Muattala (neka je Allah zadovoljan njime) , za koga Boiji Poslanik svjedoi da je poznat kao ashab koji ini samo dobro. To je primjer potvore koja je okupirala i pritiskivala muslimane u Medini cio mjesec dana. To je kazivanje o potvori koja se protegla do tog visokog, cijenjenog i uzvienog mjesta. Medu vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bie kanjen prema grijehu koji je zasluio, a onoga od njih koji je to najvie inio eka patnja velika (24/11). Zato, im ste to uli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je oita potvora!" (24/12). Zato nisu etvoricu svjedoka doveli? A poto svjes doke nisu doveli, oni su onda kod Allaha laz'1jivci (24/13). A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, ve bi vas stigla teka kazna zbog onoga u to ste se upustili (24/14) kad ste to jezicima svojim prepriavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o emu niste nita znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno (24/15).

Zato niste, im ste to uli, rekli: "Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!" (24/16). Allah vam nareuje da vie nikad tako neto ne ponovite, ako ste vjernici, (24/17). i Allah vam propise objanjava; a Allah sve zna i mudar je (24/IBJ. One koji vole da se o vjernicima ire bestidne glasine eka teka kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate (24/19). A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv .. . (24/20). 80

O vjernici, ne idite ejtanovim stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim stopama on e na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha oistio; ali Allah isti onoga koga On hoe. Allah sve uje i sve zna (24/21). Neka se estiti i imuni meu vama ne zaklinju da vie nee pomagati roake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prata i samilostan je <24!22J. Oni koji obijede estite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti na ovom i na onom svijetu; njih eka patnja nesnosna (24/23J na Dan kada protiv njih budu svjedoili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono to su radili <24124). Tog Dana Allah e ih kazniti kaznom koju su zasluili i oni e saznati da je Allah, doista, oliena istina <24!25J. Nevaljale ene su za nevaljale mukarce, a nevaljali mukarci za nevaljale ene; estite ene su za estite mukarce, a estiti mukarci za estite ene. Oni nisu krivi za ono to o njima govore; njih eka oprost i veliko obilje (24/26). Ovaj dogaaj potvore opteretio je najistije due u svoj ljudskoj historiji bolom koji se ne moe podnijeti. Opteretio je sav muslimanski Ummet najteim iskustvom u njegovoj dugoj historiji, vezao srce Poslanika (alejhi' s-selam) , srce njegove supruge, Aie, koju je arko volio, srce Ehu Bekra Siddika i njegove supruge i srce Sa:fvana ibni Muattala jedan cijeli

mjesec, opteretio ih i vezao uetom sumnje, nemira i bola koji se ne moe trpjeti. Da dopustimo Aii (Bog bio zadovoljan njome) da prenese ovaj bolni sluaj i otkrije tajnu ovih ajeta. Zuhri prenosi od Urvea i drugih pa nadalje od Aie (Bog bio zadovoljan njome) koja kae: "Boiji Poslanik (alejhi' s-selam) prakticirao bi, kad god bi poao na vojnu, da baca kocku meu nama, enama, da vidi koja bi pola s njim. Na koju bi pala kocka, ona bi izala s njim. To je uradio i kod pohoda na vojnu protiv Beni Mustalek.14 Poto je pala kocka na mene, ja sam pola s njim, a to je bilo nakon objave vezane za hidab, pokrivanje. N osili su me u To je vojna protiv Beni M ustale k koja se dogodila najvjerovatnije pete godine po Hidri. 81

nosiljci, rahli, ili smo dok Vjerovjesnik nije zavrio sa ovom borbom i doli do Kifla i pribliili se Me dini. Tada je bilo nareeno da se malo odmorimo. Kad je bilo vrijeme da kreemo, ustala sam, prola vojsku i obavila to je trebalo obaviti, krenula sam prema svojoj jahalici i tada primijetila na grudima da se moja niska od zafra prekinula. Vratila sam se traei je. To me je zadralo, a grupa koja je mene nosila krenula je uzevi sa sobom moju nosiljku i postavili je na moju devu mislei da sam ja u njoj. ene su tada bile lagahne, a ne punake, jer su malo jele. Ljudi ne bi osjetili kada bi ih podizali sa nosiljkom zbog lahkoe. N osili su tu nosiljku. Ja sam tada bila veoma mlada, podigli su kamile i otili. Ja sam pronala svoju nisku kad je vojska ve nastavila put. Dola sam tamo gdje su oni bili odsjeli. Tu nisam nala nikoga. Odluila sam da ostanem na tom istom mjestu na kome sam bila. Mislila sam da e primijetiti da su me izgubili i da e se vratiti po mene. I tako, dok sam ja sjedila, savladao me san i zaspala sam. Safvan ibni Muattal Sulemi, a zvani i Zekvani, iao je iza vojske. Krenuo je kada je nastupila veer. Doao je na mjesto gdje sam ja bila. Primijetio je crninu ovjeka kako spava. Pribliio mi se i prepoznao da sam to ja, jer me je poznavao i vidio prije nego to je propisan hidab. Probudila sam se kada je on uzviknuo: Allahovi smo, Allahu se vraamo - i kada me je prepoznao, prekrila sam tada lice svojim dilbabom. Tako mi Allaha, sa mnom nije progovorio ni jednu rije niti sam od njega ula ita do: Allahovi smo Allahu se vraamo. Siao je i naveo svoju devu da klekne, nagazio na njene prednje noge i ja sam je uzjahala. Tako je on iao vodei tu devu na kojoj sam ja bila dok nismo stigli vojsku, a to je bilo u Marisinu gdje su odsjeli. Aia ovdje dodaje -, prenosi Zuhri: Stradao je zbog mene ko je stradao, a

onaj koji je poinio najvei grijeh bio je Abullah ibni Ubej ibni Selul. Doli smo u Meinu i ja sam bila bolesna puni mjesec dana. Ljudi su govorili razne potvore, a ja nisam nita znala. Mene je bolilo to to nisam primjeivala kod Boije g Poslanika (alejhi' s-selam) onu prija tn ost koju je on iskazivao prema meni kada sam se na neto tuila, nego bi samo uao, nazvao selam i upitao: Kako je bolesnica, a onda se vratio. To me je muilo. Nisam saznala za ovo zlo sve dok se nisam podigla. Tada smo ja i Urni Mistah izale i ile prema Manasi, a to je mjesto gdje smo vrili nudu. Tamo smo izlazili samo od noi do noi. Bilo je to prije nego to su podignuti zahodi. Kod ovoga smo se ponaali kao i ostali Arapi odlazei prema Gaitu. Ili smo tako ja i Ummi Mistah, a ona je kerka Ebi Rehma ibni Mutalliba ibni Abdimenafa, njena majka je bila kerka Sahra ibni Amira, tetka Ebi Bekra Si d dika (neka je Allah zadovoljan njime) , njena kerka je Mistah ibni Esase ibni Abbad ibni Abdulmuttalib. Kad smo zavrili to to smo htjeli, ili smo. Mistah posrnu u svojoj haljini i ree: Da 82

Bog da propao Mistah. Ja sam je upitala. Zato si to tako loe rekla? Zar psuje ovjeka koji je uestvovao u borbi na Bedru? A ona odgovori: O, alosna! Zar ti nisi ula ta je on rekao? - Upitala sam je: A ta je rekao? Ona mi je tada prenijele rijei onih koji su iznosili potvoru. Moja bolest se pogorala i, kad sam se vratila kui, uao mi je u sobu Poslanik (alejhi' sselam) i upita: Kako je bolesnica? Zamolila sam ga: Dozvoli mi da posjetim roditelje! - Htjela sam tada da se raspitam o ovome preko njih. On mi je dozvolio i otila sam roditeljima. Tada sam upitala majku: Majko, o emu to ljudi govore? - Ona odg9vori: Kerko, nemoj da ti to pada teko, jer, Bogami, rijetko je kada bila neka ena draga kod nekog ovjeka a da drugi nisu pretjerali nanosei joj tetu. Tada sam rekla: Subhanallah! Ljudi _ govore o tome!? - Ona potvrdi. Tada sam poela plakati i cijelu no sam proplakala tako da mi je i suza nedostajalo, a ni trepnula nisam. Osvanula sam tako plaui. Poslanik (alejhi's-selam) pozvao je tada Aliju Ibni Ehi Taliba i Usamu ibni Zejda (Bog bio zadovoljan njima) , kada je usporila Objava, da se konsultira s njima o razvodu sa svojom suprugom. - Aia dalje prenosi da mu je Usame ukazao ta zna o istoti i nevinosti njegove supruge i ta zna koliko je njemu porodica Poslanikova draga. Usama kae: Oni su tvoji, Ja, Resulallah, i ja o toj porodici znam sve najbolje, a Alija Ibni ehi Talih kae: Allahov Poslanie, zato da ti bude teko kad ena ima mnogo, osim te ene! Pitaj djevojku koja ih slui da ti kae! Boiji Poslanik (alejhi' s-selam) pozvao je, kae Aia, djevojku Berirul5i upitao je: "Berira, jesi li ti primijetila kod Aie ta u ta sumnja? Ne, tako mi Onoga ko te je

poslao kao Poslanika, odgovori Berira, nita nisam primijetila, nita to bi zasluivalo ukor. Vie od toga to je ona mlado eljade, zaspi pored tijesta to ga sprema pa dou ovce i pojedu tijesto. Aia prenosi da je toga dana Poslanik (ale j hi' s-selam) ustao i traio izvinjenje od Abdullaha ibni Ubejja ibni Selula sa minbera rijeima: Ko me moe ispriati od ovjeka ija je pakost zadesila i moju kuu. Boga mi, ja znam o svojima sve najbolje. Govorili su o ovjeku o kome ja znam sve najbolje. U moju kuu ulazio bi samo sa mnom. Tada ustaje Sead ibni Muaz16 (Bog mu se smilovao) i Imam-i Ehu Abdila ibn i Kaj im el-Devzi provjeravao je ko je ova djevojka koja je pitana i kae da to nije bila Berira jer je Beriri data sloboda mnogo kasnije iza ovog dogaaja, i da je Imam-i Alija rekao: Pitaj tu djevojku da ti kae o tome. - I neki prenosi oci su mislili da je to bila Berira i tako su ovu djevojku i prozvali ovim imenom. 16 U rivajetu Ibni Ishaka stoji da je i jedno i drugo rekao Usejd ibni Hudajr. Imam-i Devzi istie u svom djelu Zadu mead da je Sead ibni Muaz bio ve umro poslije borbe Beni Kurejza, a to je bilo prije nego to se dogodila ova potvora, a taj koji je to rekao, kako kau, bio je Usejd ibni Hudajr. To istie i Ibni Hazm koristei pri tome kao dokaz verziju koju prenosi Ubejdullah ibni Abdillah ibni Utbe od Aie u kojoj se uope ne spominje Sead ibn i Muaz. 83

dodaje: Allahov Poslanie, ja u te oprati, tako mi Boga! Ako on bude iz plemena E vs, mi' emo ga ubiti, a ako bude neko od nae brae iz plemena Hazred, naredi nam i mi emo to uiniti i s njim. - Tada ustaje Sead ibni Ubade (Bog bio zadovoljan njime) , a on je predstavnik plemena Hazred, a bio je veoma estit ovjek, ali ga ipak tom prilikom uzbudio fanatizam, i ree Seadu ibni Muazu: Nije istina, tako mi Allaha, nee ga ubiti, niti si ti to u stanju! - Tada se podie i U sjed ibni Hudajr (neka je Allah zadovoljan njime) , a on je amidi Seada ibni Muaza i veli Seadu ibni Ubadeu: Ne govori istinu, tako mi Allaha, mi emo njega zaista ubiti! Ti si licemjer i raspravlja o licemjerima. - Tada skoi Evs i Hazred i zamalo to se ne pomlatie, a Vjerovjesnik jo bijae na min beru. On ih je smirivao dok se nisu smirili, a onda sie. I taj dan sam plakala da se suze nisu suile niti san na oi navukao. I slijedee dvije noi sam preplakala, a nisam ni zaspala. Moji roditelji su bili kod mene. Plakala sam dvije noi i dan. Mislili sam da e mi pla pocijepati plua. I dok su njih dvoje sjedili kod mene, a ja plakala, pojavi se jedna ensarijka i zamoli da ue. Dozvolila sam joj. Sjela je i plakala sa mnom. I dok smo tako bili i plakali, ue i Poslanik (alejhi' sselam) , sjede, a nije se zadrao ni jednog asa kod mene otkako je poela pria o meni. Ni njemu nije stizala Objava o meni puni mjesec dana. Sjedajui, donese Sehadet i dodade: uo sam o tebi, Aia, to i to. Ako si nevina, Allah Uzvieni e dokazati tvoju nevinost. A ako si poinila grijeh, trai oprosta od Allaha i pokaj se. Jer kada ovjek prizna svoj grijeh pa se pokaje, Allah e mu osprostiti. - Kada je Poslanik (alejhi' s-selam) zavrio svoje rijei, prestale su moje suze. Nisam osjetila poslije toga ni jednu kap suze. Tada sam rekla ocu: Odgovori umjesto mene Poslaniku (alejhi' sselam) na ono to on kae, a otac e, kae Aia: Allaha mi, ja ne znam ta da kaem Poslaniku (alejhi' s-selam) . - Obratila sam se

tada svojoj majci i njoj rekla: Odgovori ti umjesto mene Allahovu Poslaniku, i ona ree kao i otac: Bogami, ne znam ta da kaem Poslanik u (alejhi' s-selam) . - Aia dodaje na to: Ja sam tada bila mlada. Nisam mnogo poznavala Kur'an, pa sam im prigovorila: Ja, tako mi Boga, znam da ste vi uli ta ljudi govore. To to oni govore ustalilo se u vama i vi im to vjerujete. Kad bih ja vama sada rekla da sam nevina, vi mi to ne bi povjerovali, a kad bih vam priznala to, Allah opet zna da sam ja nevina. Vjeruj mi, ovo to se desilo ja vam ne mogu nita drugo rei nego kao to je rekao otac Jusufov: I ja se neu jadati, od Allaha ja traim pomo protiv onoga to vi iznosite 02/IBJ, zatim sam se okrenula i legla u svoju postelju. Znala sam tada, Bogami, da sam nevina i da e Allah dokazati tu moju nevinost. Meutim, ja nisam ni pomiljala da bi dolo do toga da Allah uputi objavu o ovom mom pitanju, a ovo moje pitanje bilo je tako siuno da Allah govori o meni, ali sam se 84

nadala da e Boiji Poslanik vidjeti u snu san kojim e me Allah proglasiti nevinom. Tako mi Boga, Vjerovjesnik nije bio ni napustio ovaj sastanak niti je iko od ukuana izaao kad Allah (Uzvieni) objavi svome Poslaniku (alejhi' s-selam) i odstrani od njega tu veliku nevolju i muku. Poslanik se smjekao i prvo to mi je rekao bilo je: Aia, zahvali Uzvienom Allahu, On te je ve proglasio nevinom. - Majka mi je tada rekla: Ustani prema Poslaniku (alejhi's-selam) . - Bogami, ne ustajem prema njemu, nego zahvaljujem samo Allahu, On me oslobodio potvore i potvrdio da sam nevina. - Tada je objavljeno: Meu vama je bilo onih koji su iznosili potvoru .. . (24/J JJ itd. do dvadesetog ajeta. Kada je Allah objavio ove ajete o mojoj nevinosti, Ehu Bekr (neka je Allah zadovoljan njime) , ree (a due vremena izdravao je Mistaha ibni Esasu, jer je bio njegov blinji, a i siromah) : Tako mi Allaha, neu vie davati Mistahu nikada nita nakon to je Aii (Allah joj se smilovao) to rekao. - Tada je objavljeno i ovo: Neka se estiti i imuni meu vama ne zaklinju da vie nee pomagati roake i siromahe .. . A Allah prata i samilostan je (24/22J. Nato ree Ehu Bekr (Bog bio zadovoljan njime) : Tako mi Boga, volim da mi Allah oprosti, i nastavio je izdravati Mistaha i davati ono to je i ranije davao. Ovo je popratio rijeima: "Bogami, neu ga nikada liiti ovoga izdravanja." Aia (Bog joj se smilovao) nastavlja: "Poslanik (alejhi' s-selam) pitao je Zejnebu, kerku Daha, o meni: Zejnebo, ta ti zna i ta si vidjela? - Zejneba odgovara: Boiji Poslanie, uvam svoj sluh i vid! Poslanie, o njoj znam sve najbolje. - Ova Zejneba je vodila brigu zajedno sa mnom o suprugama Vjerovjesnika

(alejhi' s-selam) i bila je veoma bogobojazna. Aia nastavlja da je njena sestra Himna zbog nje smutnju pravila i stradala je zajedno sa onima koji su potvoru iznijeli. l 'i Ovako su Poslanik (alejhi' s-selam) i njegova kua, Ehu Bekr (neka je Allah zadovoljan njime) i njegova kua, Safvan ibni Muattal i svi muslimani preivljavali ovaj mjesec u munoj atmosferi, ivjeli su u toj jako sloenoj i bolnoj situaciji zbog potvore zbog koje su objavljeni ovi ajeti ovjek se ne snalazi pred ovom groznom slikom zbog tog bolnu!,_ perioda u ivotu Poslanika (alejhi' s-selam) , zbog tih stranih bolova koji su ireni a vezani za Aiu, njegovu suprugu, njemu tako blisku, koja je bila mlada, tek u esnaestoj godini, u dobu kada je ovjek veoma osjetljiv i njean. lbni iznosi: Ovim se zavrava kazivanje o ovoj grupi. To donose Muslim i Buhari u svojim Sahihima prenosei od Zuhrija. To prenosi i lb ni Ishak od Zuhrija sa veoma malom razlikom. 85

Ovo je ta Aia, ista i nevina u svojoj istoti, svijetle savjesti, istog poimanja, eto, ona je ta na koju je baena potvora, i to na ono to je najasnije kod ovjeka, povrijeena je ast, a ona kerka Ebu Bekra, kerka u naponu razvoja istog ivota, a potvorena. Ona je supruga Muhammeda ibni Abdillaha, iz najuglednijeg vrha Beni Haimovia, optuena u svojim obavezama, a ona draga, bliska tom velikom srcu. Zatim, povrijeeno je i njeno vjerovanje, a ona muslimanka koja se razvija i raste u okrilju islama, i to od prvog asa od kada je otvorila oi i pogledala u ivot, ona, supruga Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) . Eto, ona je potvorena, a ona nevina, ne osjea nita, ne oekuje nita, ne pronalazi nita to bi potvrdilo da je nevina, do to to se nada od Uzvienog Allaha, oekuje da vidi kako Vjerovjesnik sanja da je ona nevina i da nema nita sa onim zbog ega je patvorena. Objava sporo stie, zbog Allahove mudrosti, stie tek poslije mjesec dana, a ona u ovakvom paklu. Teko njoj! Kako li se osjetila Aia kada je bila iznenaena vijeu koju je prenijela Ummi Mistah, ona kojoj je prijetila bolest i vruica dok govori svojoj majci u alosti: "Subhanallah! Narod pria o tome?" U jednoj drugoj verziji stoji da je Aia pitala: "Otac je saznao za to!?" A majka joj je na to odgovorila: "Da, saznao je!" Ona dalje pita: "A i Boiji Poslanik (alejhi's-selam) saznao je?" Majka joj ponovo odgovara: "Da, saznao je!" Teko njoj! Poslanik (alejhi' s-selam) i njen Vjerovjesnik u koga ona vrsto vjeruje, i njen suprug koga ona arko voli, da joj on kae: "Eto, uo sam da se o tebi govori to i to, pa ako si nevina, Allah e te proglasiti nevinom, a ako si pogrijeila, zatrai oprost od Allaha i pokaj Mu se, jer ovjeku, kada prizna grijeh i pokaje se, Allah oprata." Shvata Aia da i on

sumnja u nju, nije uvjeren u njenu nevinost, ali je i ne optuuje. O tome mu njegov Gospodar do sada nije objavio nita, nije mu otkrio ni da je nevina, a to On najbolje zna, a Poslanik ne moe da potvrdi ni to, ni to. Smjenjuju se noi i jutra, a ona optuena u tom velikom srcu koje nju voli. Ona koja mu je bila najdra meu ostalim suprugama. Tu je i Ebu Bekr es-Siddik, dostojanstveni, osjetljivi i veoma cijenjeni ovjek, pa i njega ugriza bol, i on je pogoen zbog svoje kerke, supruge Muhammeda, njegovog najdraeg saputnika, njegovog Poslanika u koga on vjeruje, potvruje njegovo djelo, kako to samo srce moe potvrditi, i za to svoje vjerovanje on ne trai nikakav spoljanji dokaz. Taj bol prepuni o je njegovo srce, a on tako strpljiv, savlauje se nad tim bolom i kae: "Bogami, za ovako neto nismo bili potvoreni ni u predislamskom periodu, pa zar da budemo time zadovoljni u vrijeme islama!" To su rijei koje u sebi 86

nose gorinu. One su teko podnoljive tako da, kada mu je njegova bolesna i nam uena kerka rekla: "Odgovori Poslanik u (alejhi' s-selam) , umjesto mene", on odgovara u punoj gorini: "Bogami, ne znam ta da kaem Allahovu Poslaniku (alejhi' s-selam) !" Urni Ruman, supruga Si d dika (neka je Allah zadovoljan njime) , posmatra pred sobom svoju bolnu kerku koja plae tako jako da je mislila da e isplakati ak i svoja plua, pa joj kae tjeei je: "Kerkice, ne uzimaj sebi ovo tako teko, tako mi Boga, malo je koja ena potpuno svijetla u oima ovjeka koji je voli. Ljudi u tome pregone, a one trpe. Ovo e proi." Aia na to majci ree: "Razgovaraj ti umjesto mene sa Poslanik om (alejhi' sselam) ," a ona joj odgovara istim rijeima kao to je odgovorio i njen mu: "Bogami, ne znam ta da kaem Poslaniku (alejhi' s-selam) ." ovjek musliman, estit, dobar, borac na Allahovu putu, Safvan ibni Muattal, bio je potvoren za nevjerstvo svome Poslaniku u vezi sa Poslanikovom suprugom. To je i povreda njegovog vjerovanja - islama, njegova povjerenja, njegove asti, njegove suzdrljivosti i svega onoga ime se ashab ponosi, a on, Safvan, potuno nevin. Bio je iznenaen tekom optubom da ni sam nije mogao tako neto pomisliti, pa je uzviknuo: "Subhanallah! Bogami, nikad nisam otkrio plea neke ene!" A zna se da je potvoru proirio Hassan ibni Sabit. Safvan ne moe da se uzdri, a da mu glavu ne odrubi, da mu se ne osveti i ne natjera se da podigne ma na muslimana, ali se ipak uzdri dok bol prelazi njegovu mo, a ne moe da se uzdri zbog nanijete rane. Kad, eto, Poslanik (alejhi' s-selam) , a on je Boiji Poslanik i na elu Haimovia, eto, i na njegovu kuu baena je optuba. Na koga? Na Aiu

koja je poklonila svoje srce kao kerka, kao supruga, kao draga. Eto, baena je ljaga i na nju i na njenu istotu, a to je istota iz koje izbijaju istote. Eto, i ona je potvorena usprkos zatite njene estitosti. Ovaj je povrijedio i ast njene majke, bacio optubu na sve to Allah titi i koga titi, bacio je optubu na Poslanika zatienog od svih zala. Eto, to je Poslanik (alejhi's-selam) koga pogaa sve ono ime se optuuje Aia (Bog joj se smilovao) , sve to povreuje i njegovu ast i njegovo srce i poslanstvo, povreuje sve ono na to se ponosi jedan Arap i ime se ponosi Vjerovjesnik. Eto, on je optuen za sve ovo. O tome govore ljudi u Medini cio mjesec. On ne moe da sprijei i obuzda to. Allah hoe, radi neke mudrosti, da dopusti da ovo krui cijeli mjesec dana, a da se o tome nita ne objavi. Muhammed je ovjek, pati od svega od ega pati svaki drugi ovjek u ovakvoj bolnoj situaciji, pati od sramote, pati zbog 87

bolnog srca, pati iznad svega zbog divlje nesanice, pati zbog neobasjavanja Allahova svjetla, a to je bio ranije obiaj kada mu je Allah rasvjetljavao put. Sumnja se uvukla u njegovo srce mada postoje brojni dokazi o nevinosti njegove eljadi. Medutim, on se ne moe s time pomiriti jer izmiljotine i lai krue gradom, a njegovo ljudsko srce voli svoju mladu suprugu. To ga mui i izaziva sumnju. On ne moe da otjera tu sumnju, jer je konano i on ovjek, i u njemu djeluju ljudske reakcije, jer nijedan mu ne dozvoljava da mu se neko mijea u postelju. to se vie sumnja ustaljuje u srcu, to sve vie dostie vrhunac, postaje mu teko iupati tu sumnju bez jasnog dokaza. Eto, to mu postaje nesnoljivo i on alje po Usamu ibni Zejda, ovjeka blinjega i najdraega, i poziva Aliju ibni Ebi Taliba, amidia i svoga oslonca, da se konsultira s njima o ovom sluaju, Alija potie iz poroda Muhammedova, on je strog kod procjene situacije ovog sluaja, jako ga se i bolno dojmilo to to bol i nemir cijede srce Muhammedovo, srce njegova amidia i njegova staratelja. On istie da e mu Allah sve to olakati, ali i pored toga ukazuje da se strpi na ovom to se deava, da bi umirio srce Allahovog Poslanika i da ustraje na odluci. Medutim, Usame spoznaje kakvo je srce Poslanika (alejhi' s-selam) , kako arko voli Aiu i kako bi bila teka svaka pomisao na razvod. On ukazuje na istotu supruge Vjerovjesnika, koliko je njemu poznato, i istie lai onih koji lau i izmiljaju. Poslanik (alejhi' s-selam) je nestrpljiv, uznemiren kao i svi drugi ljudi, trai oslonca u rijeima Usame i svjedoenje djevojke koja je tada sluila da potvrdi i osnai ono s ime bi se suoio sa ljudima u damiji i

traio kako da skine ljagu onih koji su mu povrijedili ast i ponos i bacili optubu na njegovu suprugu, bacili ljagu na najodanijeg muslimana o kome niko ne zna bilo ta to bi moglo biti loe. Pa nek se objasne meusobno predstavnici plemena Evsa i Hazreda zbog ovoga to se desilo u damiji Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) i u njegovu prisustvu, neka sve to kau u atmosferi koja je dominirala u muslimanskom drutvu u ovom udnom periodu, u atmosferi koja je povrijedila svetost rukovodstva i duboko se urezala u duu Poslanika (alejhi' s-selam) , a svjetlo koje ga je po obiaju podravala prestalo je da rasvjetljava put, tako da on ide Aii sam da joj kae o emu govore ljudi i ba od nje trai sigurno i smirujue objanjenje. Kada bolovi dosegoe vrhunac na ovaj nain, tada mu se Allah smilova i objavi u Kur'anu vijest o nevinosti iskrene i iste Aie, vijest o nevinosti iste i visoke kue poslanstva, otkriva licemjere koji su prenosili 88

ovu izmiljotinu i potvoru i ocrtava pravi smjer muslimanskom drutvu u momentima suoavanja sa slinim i ovako velikim i znaajnim pitanjem. Aia je rekla za Kur'an koji govori o ovom njenom pitanju: "Znala sam tada, Bogami, da sam nevina i da e Allah dokazati tu moju nevinost! Meutim, ja nisam ni pomiljala da bi dolo do Objave, da je Allah uputi o ovom mom pitanju, a ovo moje pitanje bilo je tako siuno da Allah govori o meni, o ovom pitanju, ali sam se nadala da e Boiji Poslanik vidjeti u snu san kojim e me Allah proglasiti nevinom!" Ovo pitanje, to se da primijetiti iz samog izlaganja, nije bilo vezano samo za Aiu (Bog joj se smilovao) niti je bilo ogranieno na njenu osobu. Pitanje je prelazilo linost Aie i obuhavatalo i linost Poslanika (alejhi' sselam) i njegovu tadanju ulogu u muslimanskom drutvu, pa ak je doticalo i sponu i vezu izmeu njegova Gospodara i njegova poslanstva u cjelini. Potvora nije bila baena samo na Aiu nego je bila baena i na vjeru linosti Poslanika, nosioca te vjere i njena graditelja. Zbog toga Kur'an razluuje i objanjava ovo izmiljeno pitanje i odbacuje ovu sraunatu spletku. Allah preuzima borbu koja je bila usmjerena protiv islama i Poslanika Allahove vjere. Kur'an otkriva veliku mudrost koja stoji iza toga, mudrost koju moe znati samo Allah. Meu vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki od njih bie kanjen prema grijehu koji je zasluio, a onoga od njih koji je to najvie inio eka patnja velika (24/11). Ovdje se ne radi o jednoj ili vie osoba, nego o cijeloj grupi koja je imala jedan te isti cilj. To nije bio samo Abdullah ibni Ubej ibni Selul, koji je pokrenuo ovu potvoru, nego je on predvodio tu grupu. On predstavlja

grupu Jevreja ili licemjera koji nisu bili spremni i moni da javno povedu borbu protiv islama, pa su se skrili iza zavjese islama, da bi tako potajno spletkarili protiv Allahove vjere. Pitanje ove potvore bila je ubilaka spletka, jer su se tome priklonili i neki muslimani uplovivi u vode potvore, poput Himme kerke Daha, Hassana ibni Sabita i Mistaha ibni Esase. Princip tih mjera koje je inila ta grupa, a koje je predvodio lb ni Selul, bio je krajnja opreznost pri spletkarenju kako se ne bi istakla i pojavila bilo koja osoba u ovom poduhvatu, kako ne bi postala javna, pa se, prema tome, ne bi mogla ni kazniti i podvri odredbi hadda, odreenoj kazni. Oni su to apatom i skriveno prenosili izmeu svojih prijatelja koji su zadovoljavali njihov kriterij i bili uz njih, ali ne javno. Ovaj postupak je izveden veoma 89

vjeto tako da je i to runo djelo potresalo Meinu cijeli mjesec, da su jezici iz sredine najistijih i najbogobojaznijih porodica to prenosili. U kontekstu se prelazi na objanjenje te injenice da bi se otkrila ozbiljnost ovog dogaaja, dubina njegova korijena i sve ono to stoji iza toga i to ini grupa koja spletkari protiv islama i muslimana jako smiljenom i veoma opakom spletkom. Ubrzo dolazi do smirenja muslimana nakon otkria ove spletke: Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas (24/J O . Dobro! Ono otkriva spletkaroe protiv islama i spletke uperene protiv linosti Poslanika (alejhi' s-selam) i njegove porodice, otkriva muslimanskom drutvu da je zabranjeno potvarati i da je potrebno kazniti haddom sve one koji potvaraju. To je propisao Allah! Istovremeno, ovo otkriva i objanjava dalekosenost opasnosti koja pogaa muslimansku zajednicu, posebno ako bi bilo doputeno da se potvaraju estite i potene vjernice. Tada se ne bi zadravalo na tome nego bi se nastavilo sa povredom najuzvienijih i najplemenitijih mjesta, proteglo bi se i na ono to je najvanije, unitavalo bi sve ono to titi drutvo, unitilo bi sve to bez ikakva uzdravanja u napadu i bez ikakva stida. Da, to je dobro da bi Allah otkrio i ukazao muslimanskoj zajednici, na ovaj nain, na pravi smjer i metod, kako se suoiti sa ovako velikim opasnostima. to se tie bolova koje su pretrpjeli Poslanik (alejhi' s-selam) i njegova porodica, koje je pretrpjela cjelokupna muslimanska zajednica, pa to je bilo nuno da se dogodi kao cijena za iskustvo i porez na iskuenje. Oni koji su se upustili u potvoru, svaki od njih e dobiti kaznu koliko

je i zgrijeio: Svaki od njih bie kanjen prema grijehu koji je zasluio (24/W. Svaki od njih imat e lou posljedicu kod Allaha. O, kako je to runo to su oni zasluili! To je grijeh za kojeg e oni biti katfijeni jo za ivota na ovom svijetu, a i u ivotu na onom svijetu. A onoga od njih koji je to najvie inio eka patnja velika (24/W. Dio njegove patnje odgovara njegovom velikom grijehu. A onaj od njih, koji je to najvie inio, koji je vodio itav napad i koji je najvie jada prouzrokovao bio je Abudullah ibni Ubej ibni Selul, predstavnik licemjera i nosilac zastave spletkarenja. On je znao kako da nanese udarac, ali ga je Allah u tome sprijeio. Allah je zatitnik vjere, zatitnik Svoga Poslanika i uvar muslimanske zajednice. Prenosi se da je 90

lbni Ubej ibni Selul rekao: "U momentu kada je Safvan ibni Muattal vodio devu sa nosiljkom Aie, ovaj lbni Selul u grupi svojih sunarodnika upita: Ko je ovo? Neki odgovorie: Aia (neka je Allah zadovoljan njome) . N a to on dodade: "Boga mi, niti se ona sauvala od njega niti on od nje," i nastavlja, "ena vaeg Poslanika prespavala sa tuim ovjekom sve do zore, a onda on dolazi i vodi je na devi." To su bile grozne glasine koje su se vrlo brzo irile. Glasine je prenosila grupa licemjera skriveno i potajno. Ta loa vijest i loe glasine prenosile su se Medinom, glasine koje su bile nevjerovatne, glasine koje su odbijali blinji, glasine koje su prenosili i muslimani koji nisu dovoljno kritini, tako da je ovaj sluaj postao tema razgovora cio mjesec. To je strana potvora koja je trebala da iezne i da nestane od prvog momenta. ovjek se zaista zbunjuje, ak i danas, kako je mogue da se u atmosferi muslimanskog drutva, tada, iri izbaena potvora poput ove, da se prenose ovakva strana djela u drutvu ove zajednice, da ta nedjela izazivaju strane bolove medu najasnijim i najistijim osobama uope. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) i muslimansko drutvo vodili su tada borbu, vodio je tu borbu islam, borbu, moda, najveu koju je ikada vodio Poslanik (alejhi's-selam) iz koje je izaao kao pobjednik, kao ovjek koji savladuje svoje velike bolove, kao ovjek koji uva svoje dostojanstvo, veliinu svoga srca i znaaj strpljenja. Od njega nije potekla ni jedna rije koja bi ukazivala na ieznue strpljenja i mogunosti podnoenja situacije, a bolovi koji su se tada umijeali moda su bili najvei bolovi koje je Poslanik (alejhi' s-selam) ikada pretrpio u svome ivotu i najvea opasnost islamu kojoj je islam u svojoj historiji bio izloen.

Medutim, da je svaki musliman tada konsultovao svoje srce, sam bi donio sud; da se zadrao na logici prirode, sam bi bio upuen, jer asni Kur'an usmjerava muslimane na ovaj program i metod kod suoavanja sa sloenim pitanjima s obzirom da je Kur'an i prvo mjerilo u donoenju mjerodavnog suda o tome. Zato, im ste to uli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro pomislili i rekli: "Ovo je oita potvora!" <24/12J. Da, ovo je bilo pree i bolje, bilo bolje da vjernici i vjernice misle o sebi dobro i pozitivno, da ne padaju i ne bacuju se sami u slian ljam, da o estitoj eni njihova Vjerovjesnika, o njihovu saborcu i bratu pomisle da su i oni njihovi, da po ele svako dobro i njima, jer sve to ne dolikuje njima, ne dolikuje ni supruzi Poslanika (ale j hi' s-selam) , ne dolikuje ni njegovu 91

saborcu, o kome se zna sve najbolje. Ovako je uradio Ehu Ejjub Halid ibni Zejd Ensari i njegova supruga (neka je Allah zadovoljan njima) , kako prenosi Imam-i Muhammed ibni Ishak koji kae: "Ehu E.iiubu ree njegova supruga: "Ehu Ejube, nisi li ti uo to govore ljudi o Aii (Bog joj se smilovao) ?" "Da, uo sam, odgovori Ehu Ejjub, ali to je la. Da li bi ti to uradila, Urni Ejjub, pita Ehu Ejjub?" "Ne, tako mi Boga," odgovara Urni Ejub, "ne bih nikada." Na to Ehu Ejub kae: "Pa, Aia je, Bogami, bolja od tebe." Imam-i Mahmud ibni Omer Zemaherija prenosi u svom tefsiru El Keafda je Ehu Ejjub Ensari rekao svojoj supruzi Urni Ejjub: "Zar ne vidi ta se govori? ta misli o tome?" A ona odgovori: ''Da si ti bio umjesto Safvana, da li bi ti pomislio da povrijedi ast Poslanika (alejhi' s-selam) i da uradi kakvo zlo?" Ehu Ejjub odgovara: "Ne." Na to e Ummi E.iiub: "Da sam ja bila umjesto Aie (neka je Allah zadovoljan njome) , nikada ne bih iznevjerila Poslanika (ale j hi' s-selam) , a Aia je bolja od mene, a Safvan bolji od tebe." I jedno i drugo kazivanje ukazuju da su se neki muslimani oslonili sami na sebe i donijeli sud na osnovu osjeaja u srcu i odbacili svaku mogunost da se takvo neto dogodi to su pripisivali Aii i jednom muslimanu, odstranili svaku mogunost grijeenja prema Allahu, prevare svoga Poslanika i degeniraranja i padanja u kaljuu razvrata zbog same sumnje koja ne zasluuje da se govori o njoj. Ovo je prva mjera u programu koji Kur'an propisuje kako da se ovjek suoi sa slinim piima, a to je korak unutarnjeg dokaza baziranog na savjesti ovjeka. Sto se tie drugog koraka ili druge mjere, ona se ogleda u traenju vanjskog dokaza i realne potvrde.

Zato nisu etvoricu svjedoka doveli? A poto svjedoke nisu doveli, oni su onda kod Allaha laljivci (23/I3J. Ova nesaglediva potvora, koja je dotakla i najuzvienije poloaje, najie osobe, nije smjela proi ovako olahko a da se iri bez dokaza i objanjenja. Nije smjelo biti da jezici ogovaraju i usta prenose bez svjedoka i dokaza. Zato nisu etvoricu svjedoka doveli (24/I3J, a poto to oni nisu uinili, onda znai da lau, tretiraju se kao takvi kod Allaha, kod koga nema izmjene rijei i suda. Nema izmjene ni odluke. To je bila istinita, stalna i potvrena grjeka od koje se oni ne mogu nikada oprati niti liiti njene posljedice i kazne. Ovo su te dvije mjere, ti koraci; mjera koja trai da se pitanje izloi srcu i zatrai sud savjesti o tome. Drugi korak je potvrditi to vidljivim i jasnim dokazom. Ova dva koraka ili dvije mjere vjernici su zanemarili kod sluaja ove potvore i prepustili onima koji su vodili borbu protiv 92

Resulullaha da potvoru iznose. To bi moglo biti pogubno da nije Allahove panje koja je obuhvatila muslimansku zajednicu i sauvala je posljedica ovog velikog iskuenja. Allah upozorava vjernike da se nikada u tako neto ne uputaju poslije ove bolne lekcije. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na ovom i na onom svijetu, ve bi vas stigla teka kazna zbog onoga u to ste se upustili (24/14) Allah je ovim poduio muslimansku skupinu u razvoju, poduio u vidu stroge lekcije, dao muslimanima mogunost da spoznaju Njegovu dobrotu i milost, a nije prepustio da osjete Njegovu kaznu i patnju, a to je djelo koje zaista zasluuje veliku kaznu, kaznu koja odgovara kazni koju su oni prozrokovali Poslaniku (alejhi' s-selam) , njegovoj supruzi, njegovom vjernom saputniku o kome se zna samo sve najbolje, kazni koja odgovara zlu koje se proirilo u muslimanskom drutvu i dotaklo sve svetosti na kojima poiva ivot ovog drutva, kazni koja odgovara runom djelu spletke koju je vodila grupa licemjera protiv vjere da bi je iz korijena iupala u momentu kada se uzdrma povjerenje vjernika u njihova Gospodara, njihova Poslanika i pouzdanje u samog sebe tokom jednog mjeseca. To je bio cio mjesec pun nemira, uzbuenja i bez ikakve sigurnosti. Meutim, Allahova dobrota stigla je ovu muslimansku skupinu koja se razvija, Allah se smilovao njoj i obuhvatio sve grijenike nakon ove bolne pouke. Kur'an ocrtava sliku tog perioda u kojem su se izmakle uzde i povodci, iezla sva mjerila, uzdrmale sve vrijednosti i nestali svi principi. Kad ste to jezicima svojim prepriavati stali i kad ste na sva usta

govorili ono o emu niste nita znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno (24/15). To je slika koja odraava lahkomislenost i potcjenjivanje i gdje nema nimalo kritinost. To je slika koja je zahvatila najsloenija i najozbiljnija pitanja bez ikakva pregonjenja. Kad ste to jezicima svojim prepriavati stali (24/15J prenosei od usta do usta, bez razmiljanja, bez promiljanja, bez ispitivanja i posveivanja panje, kao da su to rijei koje se ne dotiu sluha, neto to ne ispunjava ljudske glave, neto o emu srca ne razmiljaju, i kad ste na sva usta govorili ono o emu niste nita znali (24/I5J govorili ste nesvjesno, ne razmiljajui niti srcem osjeajui, nego su to bile rijei koje su jednostavno usta izbacivala, koje se nisu smjestile u ljudskoj spoznaji, koje su usta izbacivala prije nego to su prole kroz filter razuma. Vi ste to 93

sitnicom smatrali (24/15J i time povrijedili ast Poslanika, izazivali bol koja cijepa njegovo srce, srce njegove supruge i porodice. To su rijei kojima ste uprljali kuu estitoga koju ni u predislamsko vrijeme nisu prljali i potvarali, to su rijei kojima ste optuivali saborca i mudahida na Allahovu Putu, to su rijei kojima ste dotakli nepogrjeivost Poslanika (alejhi'sselam) , njegovu sponu sa njegovim Gospodarom i zatitu kojom gaje Allah titio. Vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno (24/15). Sve ono to je kod Allaha veliko, to je sveto i uzvieno, zbog toga se potresaju i brda, i tresu i Zemlja i nebesa. Trebalo je da se srca uplae im su ula tu vijest, da kritiki postupe im se pro govorilo o tome, da odbace da je takvo neto moglo biti predmet razgovora. Trebalo je da se srca okrenu prema Allahu, da ih oslobodi i lii da se tako neto moe i pomisliti na Njegova Vjerovjesnika. Trebalo je da se ovakva potvora daleko odbaci iz te iste i plemenite atmosfere. Zato niste, im ste to uli, rekli: "Ne dolikuje nam da o tome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora!" (24/16). im je ova vijest dotakla i doprla do srca i jako ih potresla, primijetila veliinu grijeha i grozotu koja je uinjena, tada pristie upozorenje da se nikada ne ponovi neto ovako grozno: Allah vam nareuje da vie nikad tako neto ne ponovite, ako ste vjernici (24/17). Allah vam nareuje reeno je stilom djelotvornog odgoja u -

najpovoljnijim uvjetima, da to ovjek uje, pokori se i uzme u obzir termin koji ima smisao strogog upozorenja - da se nikada takvo neto ne ponovi. Allah vam nareuje da vie nikada takvo neto ne ponovite r24117J uz objanjenje vjerovanja, da se ljudi koriste tim savjetom i naredenjem ako ste vjernici (24/17). Ne moe biti groznije djelo pokazano vjernicima od ovoga koje je razotkrivena. Njime su strogo upozoreni da tako neto nikada ne ponove jer su oni vjernici. I Allah vam propise objanjava (24/IBJ kao to je to objanjeno kod sluaja ove potvore i otkrivanja ta sve stoji iza te spletke i kakve su se grjeke i grijehovi u tome dogodili. A Allah sve zna i mudar je (24/1BJ zna povode, namjere i ciljeve, zna ta krui u srcima, zna puteve i smjerove hoda dua, On je Mudar u tretiranju ovih pitanja, njihova rasporeivanja, donoenja zakona i odredaba koje odgovaraju tim povodima. 94

Poslije ovoga uslijedio je pogovor na kazivanje o potvori kakva su djela poslije toga uslijedila, upozorenje da se tako neto ne dogodi, navodi se Allahova dobrota i Njegova milost, prijetnja onima koji potvaraju estite, plemenite i nevine vjernice, kakvu im kaznu Allah na Sudnjem danu sprema, pored preiavanja i osloboenja ljudskih dua od takvih postupaka i osloboenja raznih zaokruenja na Zemlji, vraanja ka istoti i asti onako kao to je to predstavljeno u stavu Ebu Bekra (Bog bio zadovoljan njime) u odnosu na njegova roaka Mistaha ibni Esasa koji je bio zaplovio u vode potvore sa ostalima koji su potvoru prenosili. One koji vole da se o vjernicima ire bestidne glasine eka teka kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate (24/19). Oni koji potvaraju estite i dobre ene, posebno oni koji se usuuju da bace potvoru i na asnu porodicu Poslanika, oni rade i insistiraju da uzdrmaju povjerenje muslimanske zajednice u dobro, krijepost i istotu, usuuju se da lano govore o razvratima i gnusnim djelima, i to putem nagovjetaja da je razvrat rairen u tom drutvu, usuuju se da prenose takav razvrat u duama ljudi da bi se to proirilo i u stvarnosti. Zbog svega toga opisani su oni koji potvaraju estite i nevine ene da oni ele i streme da proire razvarat i meu onima koji vjeruju. Zbog toga se njima prijeti bolnom kaznom i na ovom i na onom svijetu. Ovo je jedan vid odgojnog programa, jedan vid preventivnih mjera uspostavljenih na iskustvu ljudske due i spoznaje, metod proiavanja njenih osjeaja i stremljenja. Poslije ovoga uslijedio je pogovor u rijeima Uzvienoga: Allah sve zna, a vi ne znate (24/19). Ko je taj koji zna bit ove due do Onaj koji je nju stvorio? Ko je taj koji rasporeuje bit ovog bia do

Onaj koji ga je stvorio? Ko je taj koji vidi sve pojavna i skriveno, ko je taj ijem znanju nije nita nepoznato do Sveznajuci, Obavijeteni. Po drugi put podsjeaju se muslimani na Allahovu dobrotu i milost uinjenu njima. A da nije Allahovove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv (24/20J Ovaj dogaaj zaista j e velik. Ova grjeka j e zaista ogromna i zlo koje je sadrano u toj grjeci dostojno je da cjelokupnu muslimansku zajednicu zadesi kakvo zlo. Meutim, Allahova dobrota i Njegova milost, Njegovo saaljenje i Njegova obazrivost je bilo ono to ih je sauvalo tog zla. Na to Kur'an podsjea muslimane vie puta odgajaj ui ih na ovom velikom iskustvu koje obuhvata ivot muslimana. 95

Kada muslimani shvate da bi ih to veliko zlo sve zadesilo da nije bilo Boije dobrote i Njegove milosti, onda bi shvatili da su slijedili korake ejtana, a nisu smjeli slijediti korake svoga neprijatelja i iskonskog neprijatelja svojih pradjedova. Time su upozoreni gdje ih vodi ejtan ovim stranim zlom. O vjernici, ne idite ejtanovim stopama! Onoga ko bude iao ejtanovim stopama on e na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove nijedan se od vas ne bi nikad od grijeha oistio; ali Allah isti onoga koga On hoe. Allah sve uje i sve zna (24/21). To je prijezirna slika gdje ejtan hodi, a vjernici slijede njegove korake, a bilo im je pree da napuste ejtana i krenu drugim, ne njegovim pesimistikim putem. To je slika koja zasluuje osudu, slika koju izbjegava priroda svakog vjernika i zbog ega se njegova savjest i vizija potresaju. Ocrtavanje ove slike i suoavanje vjernika s njom izaziva u duama muslimana budnost, opreznost i osjetljivost, jer onoga ko bude iao ejtanovim stopama on e na razvrat i odvratna djela navoditi (24/21). Kazivanje o ovoj potvori primjer je neega to zasluuje osudu, neega emu je ejtan poveo i vjernike koji su se upustili u tu potvoru. To je primjer jedinstven i grozan. ovjek je zaista slabaan, izloen raznim sklonostima, i uvjek izloen prljavtini osim kad ga stignu Allahova dobrota i Njegova milost, a to biva onda kada se vjernik usmjeri prema Allahu i slijedi Njegov Put. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, ni jedan se od vas ne bi nikad od grijeha oistio; ali Allah isti onoga koga On hoe

(24/21). Allahovo svjetlo zrai u srcu ovjeka, isti ga i proiava, jer da nije Allahove dobrote i Njegove milosti, niko ne bi bio od grijeha oien. Allah sve uje i zna. On isti onoga ko zasluuje da bude oien, oisti onoga u kome vidi dobro i spremnost da ini dobro. Allah sve uje i sve zna (24/21). Nakon spominjanja oienja i duhovnog proiavanja dolazi poziv ka opratanju i nezamjeranju meu vjernicima koji se nadaju Allahovu oprostu zbog grijeha kojeg su poinili. Neka se estiti i imuni meu vama ne zaklinju da vie nee pomagati roake i siromahe, i one koji su na Allahovu putu rodni kraj svoj napustili; 96

neka im oproste i ne zamjere! Zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah prata i samilostan je (24/22). Ovaj ajet objavljen je u vezi sa Ehu Bekrom (neka je Allah zadovoljan njime) , a poslije objave o nevinosti Aie. Ehu Bekr je saznao da je Mistah lbni Esase bio jedan od onih koji su zapali u prenoenje potvore, a ovaj Mistah je bio njegov roak i jedan od siromanih muhadira. Ehu Bekr (Allah bio zadovoljan njime) izdravao ga je, pa se zakleo da nee vie nikada izdravati Mistaha i davati mu pomo. Ovaj ajet objavljen je da bi podsjetio Ehu Bekra i vjernike da su oni ti koji grijee, da oni vole da im Allah oprata, a ako je tako, pa neka jedni druge tako i tretiraju, neka vole da im se oprata i da se ne zaklinju da e odbiti injenje dobra onima koji to zasluuju pa makar ti kojima su oni davali bili i grijenici i poinili neugodnosti. Ovdje nailazimo na visoki stepen snano proienih dua koje su oiene svjetlom Allahovim, svjetlom koje zrai i u dui Ebu Bekra Si d dika (neka je Allah zadovoljan njime) , tog Ehu Bekra koga je dotakla pria o po tvori u dno njegove due i koji je podnio gorinu optube koja se odnosila i na njegovu kuu i na njegovo dostojanstvo. I im je uo Ehu Bekr poziv svoga Gospodara na oprost i im je to inspirativno pitanje dotaklo njegovu savjest, zar vama ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti (24/22), on se uzdigao iznad bolova, iznad osjeaja ovjeka, iznad logike sredine, tako da se njegova dua prozraila, zaleprala i ozarila Allahovim svjetlom. Osjetivi se tako, Ehu Bekr prihvata poziv Allaha sa smirenou

i iskreno, poprativi to rijeima: 'Tako mi Boga, i ja volim da mi Allah oprosti" i tako se on ponovo prihvata izdravanja Mistaha kao to je i ranije inio, zaklinjui se: 'Tako mi Allaha, nikada ga vie neu liiti toga." To je bila njegova zakletva na njegovu raniju zakletvu koja je glasila: 'Tako mi Allaha, neu ga izdravati niti u mu ita ubudue davati." Time je Allah skinuo i zbrisao bolove tog velikog srca, oprao prljavtinu kako bi ono ostalo vazda isto, proieno, oieno i ozraeno ovim svjetlom. To je oprost na kojeg Allah podsjea vjernike, ali to je oprost za onoga ko se pokaje grijeha potvaranja estitih ena i irenja razvrata meu 97

onima koji vjeruju. Meutim, oni koji su bacili potvoru na estite ene iz mrnje i insistiranja, kao to je to radio Ibni Ubej, za njega nema tolerancije niti oprosta. Ako budu izbjegli kaznu na ovom svijetu, jer svjedoci to nisu potvrdili, Allahova kazna ih eka na onom svijetu. Toga dana nee biti potrebni svjedoci. Oni koji obijede estite, bezazlene vjernice, neka budu prokleti na ovom i na onom svijetu; njih eka patnja nesnosna r24/23J na Dan kada protiv njih budu svjedoili jezici njihovi, i ruke njihove, i noge njihove za ono to su radili (24/24). Tog Dana Allah e ih kazniti kaznom koju su zasluili i oni e saznati da je Allah, doista, oliena istina (24/25). Ovaj izraz otjelovljuje grijeh ovih i njegovu grozotu. Izraz predstavlja potvoru nevinih istih vjernica dok su one potpuno bezazlene i neoprezne na potvoru. One su nevine, smirene, ne osvru se ninato, jer nisu ni uradile neto to trai opreznost. Ta potvora je veliki grijeh u kome se odraava grozota kao i mrnja. Zbog toga se ubrzava sa prokletstvom onih koji potvaraju, Allahovo prokletstvo na njih, zatim njihovo izgonjenje iz Allahove milosti i na ovom i na buduem svijetu, a onda se ocrtava i scena tog kanjavanja na Dan kada protiv njih budu svjedoili jezici njihovi i ruke njihove, i noge njihove r24/24J. Tada e jedni druge uistinu optuivati, jer su potvarali nevine i iste vjernice. To e biti djelotvorna i odgovarajua scena predoena na umjetniki skladni nain k ur' anskog izraavanja. Tog Dana Allah e ih kazniti kaznom koju su zasluili r24125J kaznit -

e ih odgovarajuom kaznom, do u detalje obraunati, i kada e se uvjeriti u sve ono u emu su traili sumnju. Oni e saznati da je Allah, doista, oliena istina (24/25). Razgovor o dogaaju potvore zavrava objanjenjem Allahove pravde kod izbora kojeg je dao u prirodi i ostvario u realnom ivotu ljudi, a to je da se loe due spajaju sa loim duama, a estite osobe mijeaju se sa estitim osobama, na emu i poivaju odnosi meu suprunicima. Nije mogue da je Aia (neka je Bog zadovoljan njome) bila onakva kao to su je potvorili, jer joj je dodijeljeno da bude najistija osoba na licu ove Zemlje. 98

Nevaljale ene su za nevaljale mukarce, a nevaljali mukarci za nevaljale ene; estite ene su za estite mukarce, a estiti mukarci za estite ene. Oni nisu krivi za ono to o njima govore; njih eka oprost i veliko obilje (24/26). Dua Poslanikova (alejhi' s-selam) neizmjerno je voljela Aiu i nije mogue da je Allah uini tako omiljenom svom Poslaniku koji je zatien ako nije bila potpuno ista ena koja zasluuje ovu veliku panju i ljubav. To su oni estiti i one estite, oni nisu krivi za ono to njima govore (24/26). Po svojoj prirodi i stvaranju, nita od onog to im se prigovara njih ne optuuje. .. . njih eka oprost i veliko obilje f24126J oprost i za grijehe koje su -

poinili, asna opskrba kao dokaz njihove plemenitosti i priznanja kod Allaha .. S ovim prestaje kazivanje o ovoj potvori, a to je bio dogaaj kome je bila izloena cjelokupna muslimanska zajednica. Ona se smatra najveim iskuenjem, jer je to bilo zaista teko iskuenje vezano za porodicu Poslanika, a Poslanik, koji je u zatiti Allahovoj, mogao je imati u svojoj porodici i domu samo isto i plemenito bie. Ovaj dogaaj Allah je uinio poukom, kako da se odgaja muslimansko drutvo, da se proisti, zalepra i uzdigne visoko u horizonte svjetlosti, kako je navedeno u suri En-Nur. 99

O vjernici, u tue kue ne ulazite dok doputenje ne dobijete i dok ukuane ne pozdravite; to vam je bolje, pouite se! (24/27). A ako u njima nikoga ne naete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: "Vratite se!" - vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono to radite (24/2BJ. Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene zgrade, u kojima se nalaze

stvari vae, a Allah zna ono to javno pokazujete i ono to krijete (24/29). Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono to oni rade (24/JOJ. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim 100

onoga to je ionako spoljanje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muevima svojim, ili oevima svojim, ili oevima mueva svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima mueva svojih, ili brai svojoj, ili sinovima brae svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili mukarcima kojima nisu potrebne ene, ili djeci koja jo ne znaju koja su stidna mjesta ena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se uo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono to elite (24/.11). Udavajte neudate i enite neoenjene, i estite robove i robinje svoje; ako su siromani, Allah e im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna (24/32). I neka se suzdre oni koji nemaju mogunosti da se oene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne/ A s onima u posjedu vaem koji ele da se otkupe, ako su u stanju da to uine, o otkupu se dogovorite. I dajte im neto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonit e robinje svoje da se bludom bave - a one ele da budu estite - da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah e im, zato to su bile primorane, oprostiti i prema njima milostiv biti (24/33). Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz ivota onih koji su prije vas bili i nestali i pouku onima koji se budu Allaha bojali (24/34). Islam, kao to smo ranije rekli, ne oslanja se na kaznu kod izgradnje estitog drutva, nego se oslanja, prije svega, na preventivne mjere. Islam se ne suprotstavlja prirodnim nagonima, nego ih regulira i pridruuje im istu atmosferu bez ikakvih vjetakih stimulacija.

Dominirajua ideja u programu islamskog odgoja u ovoj oblasti jeste to vie suiti priliku zablude i grijeha, odstraniti to dalje sve faktore koji vode smutnji i neredu uz primjenu metoda koji smiruje uzroke indikacija i izazova, sa odstranjenjem svih zapreka bez prirodnog zasit.nja, propisanim i istim sredstvima. Zbog toga se u islamu tretira svaka kua kao neto sveto. Ona se ne smije niim dotaknuti niti oskrnaviti. Ukuani u jednoj kui ne smiju biti iznenaeni ulaskom stranca. On ne moe ui bez prethodnog traenja doputenja za ulazak. To se ini iz opreznosti da se ne primijeti ono to je tajno u porodici, da se ne zateknu ukuani neobueni i nepripremljeni uz obaranje pogleda i mukarca i ene i nepokazivanje drai ni nakitom radi izazivanja strasti. 101

Odatle je i olakano sklapanje braka siromanim mukarcima i enama jer je ednost prava garancija za zadovoljenje, kao to je zabranjeno i izlaganje roblja prostituciji, da i taj in ne bude omoguen zavoenjem na lahak nain i dovoenjem do razvrata. Da bacimo pogled i osvrnemo se podr.obnije na tu realnu sigurnost koja se ostvaruje u islamu. O vjernici, u tude kue ne ulazite dok doputenje ne dobijete i dok ukuane ne pozdravite; to vam je bolje, pouite se! (24/27). A ako u njima nikoga ne naete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: 'Vratite ser - vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono to radite (24/28). Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene zgrade, u kojima se nalaze stvari vae, a Allah zna ono to javno pokazujete i ono to krijete (24/29). Allah je odredio da kue budu smiraj u koji se ljudi svraaju i dolaze da bi stanovali i due smirili, da bi osigurali svoju intimu i ono to je sveto, da odlau terete upozorenja i pretjeranu napetost nerava. Domovi mogu biti takvi samo onda kada postanu sigurni i nedodirljivi, kada ih ne moe posjetiti niko bez traenja dozvole i

doputenja ukuana, i to u vrijeme kad to oni ele i u situaciji kada su oni zadovoljni da prime druge. Povreda kue od onih koji ulaze bez dozvole omoguava da njihovi pogledi padaju i na ono to je nedodirljivo, pa i da pobuuju strasti, kada se otvara mogunost za zavoenje koje proistie iz prolaznih susreta i neoekivanih pogleda i koji, kada se ponove i prerastu u namjerne poglede koje pokree strast koju su pobudili prvi nenamjerni i neoekivani susreti sve se to pretvori u grijene odnose poslije nekoliko koraka ili u nedozvoljene strasti iz kojih izrasta duevno povezivanje i devijacija. U predislamskom periodu bilo je sluajeva da bi neki i nazor provaljivali u kue i ulazili. Posjetilac bi onda govorio: Eto, uao sam, a moe da se dogodi da ba u tom asu domain bude sa svojom suprugom u takvoj situaciji koja ne dozvoljava da ih iko vidi. Dogaalo bi se da ena 102

bude otkrivenih stidnih dijelova tijela ili moda mu. Sve bi to vodilo munini i povredi, povredi kue, njene sigurnosti i smirenosti, i to bi izlagalo ljude smutnji i spletkarenju, kada oko potrefi ono to izaziva. Zbog svega toga Allah odgaja muslimane visoko moralno, odgaja ih da trae dozvolu za ulazak u kue, da nazivaju selam ukuanima radi bliskosti i otklanjanja svega to bi vodilo razvratu prije nego to uu u kuu. O vjernici, u tude kue ne ulazite, dok doputenje ne dobijete i dok ukuane ne pozdravite (24i2rJ. Nakon traenja dozvole za ulazak (a dozvola se trai bio neko u kui ili ne) , ako nikoga nema, njemu nije dozvoljeno nazor ui pa ni poslije traenja dozvole, jer bez dozvole nema ulaska. A ako u njima nikoga ne naete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti (24/28). A ako se u kui nalazi neko od ukuana, ni tada samo traenje dozvole ne doputa ulazak, jer je to samo traenje dozvole, pa ako ukuani ne dozvole ulazak, ni tada nema ulaska, premda je zatraena dozvola, nego se treba vratiti bez ikakve ljutnje i pomisli da ukuani osjeaju prema njemu neto loe, treba se vratiti bez oklijevanja . . . . ako vam se rekne: "Vratite se!" - vi se vratite, bolje vam je (24/28). Vratite se bez ikakve ljutnje ili pomisli da ukuani osjeaju prema vama neto loe, ili da vas izbjegavaju. Svi ljudi imaju neke svoje tajne i isprike, njima samima treba vazda preputati da oni procijene svoje uvjete i okolnosti .

. . . a Allah zna ono to radite (24/28) On je prozreo ono to taje srca i zna koji su povodi i razlozi. Meutim, kada je rije o javnim objektima kao to su hote li, prenoita, musafirhane i selamluci, koji su odvojeni od porodinih kua i stanova, tu nema nikakva grijeha niti prigovora, pa ni ljutnje zbog ulaska bez traenja dozvole. To se ini da bi se izbjegle potekoe kad ne postoje razlozi za traenje dozvole za ulazak. Nije vam grijeh da ulazite u nenastanjene zgrade, u kojima se nalaze stvari vae (24/29). 103

A Allah zna ono to javno pokazujete i ono to krijete (24/29). Sve to radite, vaa javna i tajna djela, sve zna Allah. On vas kontrolie i kod tajnih i javnih djela, kontrolie sve to radite. U ovoj kontroli osigurana je pokornost srca i predstavljen visok stepen plemenitog odgoja naznaenog u Kur'anu, odgoja koji ljudskom rodu ocrtava svoj kompletni program u svakoj oblasti. Kur' an-i kerim je kompletan program. On istie ovu stranu drutvenog ivota i njoj posveuje ovoliko panje. Kur'an tretira ivot u cjelini i pojedinostima kako bi uskladio pojedine njegove oblasti sa njegovom glavnom idejom na ovaj nain. Traenjem doputenja za ulazak u kue ostvaruje se njihova nedodirljivost, jer u njima ovjek ima smiraj i poinak, ukuani osiguravaju sebi mir da ih niko ne iznenauje i uznemirava zbog otkrivenih stidnih situacija. Stidne situacije su brojne, nisu to samo one na koje ovjek pomilja kad god se spomene stidno mjesto (avret) . Nisu su to samo tjelesna stidna mjesta, nego u avret spadaju i jela i odijela i namjetaj itd., sve zbog ega ukuanima ne bi bilo drago da ih neko iznenadi prije nego se sve to dovede u red, dotjera i pripremi. Tu spada i nedodirljivost osjeaja i duevnog stanja. Koliko ima ljudi koji bi dopustili i kojima bi bilo drago da ga neko vidi slaba i uplakana zbog djelotvorne emocije ili ljutnje ili zbog bola ili neeg drugog to krije od drugoga!? Kur' anski program vodi rauna o svim ovim detaljima na razini visokog morala. Etika traenja dozvole za posjetu i ulazak u kuu dovodi do smanjenja prilika sluajnih pogleda i susreta koji esto u ljudima bude skrivene strasti i elje iz kojih se raaju odnosi i susreti koje planira ejtan.

To se ini da ih ne primijete paljive oi i dobronamjerna srca. Prvog dana kad su ovi ajeti bili objavljeni vjernici su to shvatili i prihvatili, a meu njima prvi Poslanik (alejhi' s-selam) . Ehu Davud i Nesai prenose od Ebi Omera Evzaija, njegovim senedom od Kajsa ibni Seada, a on od Ibni Ubadea slijedee: "Jednog dana posjetio nas je Poslanik (alejhi' s-selam) kod kue i rekao: "Es-selam u alejkum ve rahmetullah!!" Sead mu prihvati selam, ali tihim glasom. Ovaj Kajs dalje dodaje: Upitao sam ga: Zar nee dozvoliti Boijem Poslaniku (alejhi' s-selam) da unie? - Sead mi odgovori: Pusti ga neka nam to vie puta naziva selam! - Tada Boiji Poslanik ponovo ree: "Es-selamu alejkum ve rahmetullah!" Sead mu ponovo odgovori neujno, a Poslanik (alejhi' sselam) ponovo naziva: "Esselamu alejkum ve rahmetulah!" i onda se vrati, a Sead poe za njim i ree mu: Boiji Poslanie, ja sam uo kako naziva 104

selam i ja sam ti selam e tiho prihvatao zbog toga da nam vie puta naziva selam. - I tada se povrati sa Boijim Poslanikom. Sead se obrati Poslaniku i ponudi da mu opere ruke i Poslanik ih opra. Potom mu Sead predade hamisu,lB obojenu afranom ili versom, utom bojom. Poslanik (alejhi' sselam) se zaogrnu time, podie ruke i proui: "Boe, Tvoj spas i milost spusti na porodicu Seada ibni Ubadea", i proui dovu do kraja." Ehu Davud prenosi svojim lancem prenosilaca od Abdullaha ibni Bira slijedee: "Kada bi Poslanik (alejhi' s-selam) doao nekome na kuna vrata, on se ne bi licem okrenuo prema ulazu, nego svojom desnom, ili, pak, lijevom stranom. Tom prilikom bi rekao: "Es-selamu alejkum, esselamu alejkum". To bi inio zbog toga to tada na kuama nije bilo zastora. I Ehu Davud prenosi svojim lancem prenosilaca od Huzejla slijedee: "Doe neko, Osman kae da je to bio Sead, i stade pred vrata Vjerovjesnika (alejhi's-selam) pa upita za dozvolu da unie. Stajao je pred vratima, - Osman kae, okrenut prema vratima -, i tada mu Vjerovjesnik ree: "Ovako se okreni, ili ovako, jer dozvola se trai i za pogled." U Sahihima Buharija i Muslima prenosi se od Boijeg Poslanika (alejhi' s-selam) daje rekao: "Kad bi te neko pogledao bez odobrenja i ti se bacio na njega kameniem pa mu izbio oko, ti ne bi bio grijean." Ehu Davud prenosi svojim lancem prenoenja od Rebia: "Doe jedan ovjek iz plemena Benu Amir i zatrai dozvolu za ulazak od Boijeg Poslanika (alejhi' s-selam) . Boiji Poslanik je bio u kui. ovjek pita: Hou li unii? - Nato Poslanik (alejhi's-selam) pozva slugu i ree mu: "Izai i poui ovog ovjeka kako se trai odobrenje za ulazak. Reci mu: Nazovi selam i onda pitaj hou li unii." Taj ovjek je uo taj razgovor i ree: "Esselamu alejkum, hou li unii?" Tada mu je Boiji Poslanik dozvolio pa je dotini uao." Huejm, Mugire i Mudahid kau: "Ibni Omer doe zbog nekog

posla, a tresla ga groznica, pribliio se atoru jedne Kurejijke i ree: Esselamu alejkum, mogu li ui, a ona odgovori: Ui sa selamom! - On je ponovo pita, a i ona mu isto odgovara. Ibni Omer poe pa se povrati i ree joj: Reci, unii! - Tada je ona rekla: Unii! i Ibni Omer unie." Ata ibni Rebah prenosi od lbni Abassa da Ibni Abass kae: ''Pitao sam da li u traiti dozvolu za ulazak i kod ulaska svojim bratinama, 18 Odjea od uinjene vune. 105

siroti cama koje ive u istoj kui u kojoj i ja? - Da. - Ponovo sam ga molio da mi dopusti, ali mi je i ovaj put odbio rijeima: Da li ti hoe da ih vidi gole? - Ne, odgovorio sam. Ponovo sam mu se obratio sa istim pitanjem, a on me upita: Hoe li se ti pokoravati Allahu? - Hou, odgovorio sam, a on mi ponovi: - Trai doputenje! U Sahihima Buharija i Muslima navodi se da je Boiji Poslanik (alejhi' s-selam) zabranio mukarcima da nou iznenada ulaze u kue, a u drugoj verziji stoji: "Zabranio je nou iznenada navraati." U drugoj jednoj verziji stoji da je Boiji Poslanik (alejhi' s-selam) danju doao u Meinu, zanoio izvan grada i rekao: "Saekajte kako bismo u vrijeme jacije uli, tj. krajem dana, dok raeljaju kose i skrivena mjesta pripreme!" Do ovih detalja i opreznosti dosezala je panja Boijeg Poslanika i njegovih saputnika, asahba, kod pridravanja tih svijetlih i visokih moralnih naela osvijetljenih Allahovim nurom. Mi muslimani danas ne primjeujemo ove plemenite postupke nego ih smatramo glupim i grubim, pa posjetilac zahlupa na vrata svome br.atu u svako doba dana i noi, hlupa i hlupa na vrata, a n misli da se vrati, nego i dalje hlupa sve dok mu vrata ne otvore. Nije rijetko da postoji telefon u kui pa je i putem telefona mogue zatraiti dozvolu za ulazak prije nego to se doe do kue, da mu se dozvoli ili da bude obavijeten da vrijeme nije povoljno za dolazak. Medutim, on to zanemaruje da bi hrupio u

nevrijeme i nedogovoreni as. Zatim, ni obiaj ne dozvoljava da neki posjetilac bude odbijen od kue, jer je ve tu pred kuom, doao je, bez obzira koliko bilo neugodno ukuanima to iznenaenje i neoekivanje. Mi dananji muslimani znamo hrupiti na vrata naeg brata u svako vrijeme pa i vrijeme jela, i, ako nam se ne ponudi jelo, mi se naemo uvrijeenim, hrupimo im i kasno nou, i, ako nas ne pozovu da prenoimo, mi se opet naemo uvrijeenim ne uzimajui u obzir nikakvo izvinjenje i isprike ukuana. To zbog toga to muslimani nisu odgojeni u duhu islamske etike, niti u naim eljama slijedimo ono to nam je prenio Boiji Poslanik (alejhi' sselam) , nego robujemo pogrenom obiaju, za ta nam Allah nije objavio nikakav dokaz. Primjeujemo kod drugih naroda koji nisu muslimani da se dre svoje tradicije u ponaanju, tradicije koja je slina onome to je reeno u 106

naoj vjeri, to bi trebao biti na nain ponaanja i kako da se osjeamo. To to kod njih primjeujemo nas oduevljava, a ponekad nas i zastidi. Pa i pored toga, mi ne pokuavamo da spoznamo nau vjeru i smireno je prigrlimo. Nakon osvrta na etiko ponaanje kod traenja dozvole posjete kuama drugih, a to su preventivne mjere na putu proiavanja osjeaja i uvanja od uzroka trenutne sumnje, u tekstu se govori o mjerama protiv smutnje - kako ne bi iskoila iz okova pokrenuta pogledom na mjesta koja izazivaju smutnju i trenutnim tjelesnim kretnjama koje zavode. Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono to oni rade <24/JOJ. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je ionako spoljanje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muevima svojim, ili oevima svojim, ili oevima mueva svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima mueva svojih, ili brai svojoj, ili sinovima brae svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili mukarcima kojima nisu potrebne ene, ili djeci koja jo ne znaju koja su stidna mjesta ena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se uo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono to elite (24/31). Islam tei da uspostavi isto drutvo u kome se ne bude strasti svakog momenta niti uzvriti meso i krv svakog trena. Djelatnosti stalnog

uzbuenja suoavaju se sa strastvenom poudom koja se ne moe ugasiti niti sakriti. Skriveni pogled, izazovna kretnja, izazovan nakit i golo tijelo sve to moe prouzrokovati buenje animalne luake poude, osim ako se ne zauzdaju nervi i htijenje. U protivnom e se proiriti nered i anarhija, koji se ne mogu zaustaviti, i nervne i psihike bolesti koje proistiu iz uzbuenja, a to ubrzo postaje neto to strano mui. Jedno od islamskih sredstava za izgradnju istog drutva je onemoguavanje ovih uzbuenja i zadravanje jakog prirodnog nagona 107

izmeu spolova zdravim i u njegovoj prirodnoj moi, bez vjetakog uzbuenja, i usmjerenja tog nagona na sigurno i isto mjesto. Nekada je bila rairena ideja koja istie da dozvoljeni pogledi, slobodni razgovori, olahko mijeanje i ugodne ale meu spolovima, a zatim i uvid u skrivena mjesta i smutnje, da je to neka vrsta ventiliranja, prilagoavanja i davanja pune slobode loim enjama i neka vrsta preventive zbog pritiska, duevnih potekoa i smanjenja enje seksulanog pritiska i drugih nesigurnih strasti, itd. Ovo se proirilo odmah nakon irenja materijalistikih teorija, koje su ile za tim da lie ovjeka svih njegovih ljudskih osobenosti, po kojima se on razlikuje od ivotinje, kako bi ga povratili u animalni svijet kaljue. Posebno se to dogodilo nakon Frojdove teorije.19 Meutim, ovo su bile samo teoretske pretpostavke. Svojim oima sam gledao u najslobodnijoj zemlji u ovom smislu, zemlji osloboenoj svih drutvenih, etikih, vjerskih i humanih stega, ono to ovu teoretsku pretpostavku demantira i u osnovi kritiku je. Da, gledao sam u ovoj zemlji, u kojoj nema nikakve zabrane otkrivanju tijela, mijeanju raznih spolova, u svim formama i oblicima, da ovo nije zavrilo sa proiavanjem spolnih nagona i njihova reguliranja, nego je zavrilo luakom poudom koja se ne da sakriti niti smiriti sve dok se ne utoli e i strastvenost. Gledao sam nervne bolesti i probleme kako se raznorodno razvijaju kao plod direktnog mijeanja, koje nita ne ograniava. Gledao sam prijateljstva izmeu spolova u kojima je sve dozvoljeno, gola tijela na putu, izazovne kretnje, otvorene poglede,

uzbudljive scene. Tu nema mjesta za objanjenje i iznoenje dogaaja u scenama, to bi govorilo o nunosti ponovnog razmatranja tih teorija, koje je demantirala i odbacila puka stvarnost. Prirodna sklonost izmeu mukarca i ene duboko je ukorijenjena u ivotnom formiranju, jer je za to Allah vezao produetak ivota na Zemlji i ostvarenje ovjekova zastupnitva na njoj. To je stalna sklonost koja se as smiri, as ponovo javi. Njen izazov u svako vrijeme poveava njenu neobuzdanost i izlijee s time u materijalnim prostranstvima da bi postigla udobnost, a ako to ne bi ostvarila, uzbueni ivci postali bi umorni. Ovo bi bila samo stalna muna djelatnost! Svaki pogled, svaka kretnja i svaki smijeh i ala, svaka intonacija kod govora na ovaj nain su izazovni. Sigurni metod je svoenje na najmanje utjecajne faktore kako bi ova sklonost V. poglavlje "El mukiletu'l-dinnsije" u djelu El insanu bejne'l-madije vel islam Muhammeda Kutba. 108

ostala u svojim prirodnim granicama i odgovorila prirodnim potrebama. Ovo je put kojeg je odabrao islam proiavajui prirodu, zapoljavajui ljudsku snagu ili mo da se bavi drugim pitanjima u ivotu, a ne da se odaziva nagonima mesa i krvi. U tom sluaju, ovaj odaziv nee biti samo jedini koji se realizira. U dva ajeta izloena ovdje primjeuje se kako je mogue smanjiti prilike izazova, zavoenja i smutnje s obje strane. Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono to oni rade (24/30J. Obaranje pogleda od strane vjernika je duevna moralnost, pokuaj savlaivanja elja da se vide ljepote i ono to izaziva smutnju, ljepote u licima i tijelima. Obaranje pogleda nosi u sebi i zatvaranje prvih otvora smutnje, zavoenja i pokuaja injenja zabranjenoga, kako otrovna strijela ne bi pogodila svoj cilj. uvanje spolnog organa prirodni je plod obaranja pogleda ili to je slijedea mjera kako da ovjek gospodari voljom, kontrolira se i sadvlauje elje u prvim momentima, a zatim se to dvoje spaja i iznosi u jednom ajetu koji ih opisuje kao uzrok i posljedicu, ili kao druge dvije uzastopne mjere u svijetu savjesti i stvarnosti, kada su jedna i druga sasvim blizu. To im je bolje (24/30) - jer isti njihove osjeaje, garantira da nee doi do prljavtine i aktiviranja strasti na nedozv'oljenom mjestu i padanja u animalnu provaliju. To bi bilo ie za drutvo, bolje osiguranje istote tog drutva, ponaanja i zraka kojeg ono udie. Allah je taj koji preduzima ove preventivne mjere, On zna njihove duevne i prirodne sastave, On ima uvida i obavijeten je u kom smjeru

kreu njihove due i organi. Allah, uistinu zna ono to oni rade (24/30). A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim (24/31). Reci neka ne upuuju svoje gladne i potkrad upuene poglede ili zavodnike pozive koji izazivaju nagomilavanje smutnje u grudima ljudi, neka doputaju svoja spolna mjesta samo tamo gdje je doputeno i lijepo odazivajui se pozivu prirode u istoj atmosferi, kako se djeca ne bi stidjela svoga roenja na prirodan nain. . . . i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je ionako spoljanje (24/31). 109

Ukras je dozvoljen eni. On odgovara njenoj prirodi. Svaka ena je sklona da bude lijepa, da istakne svoju ljepotu i nakit, koji se iz vremena u vrijeme razlikuje, ali osnova toga nakita je jedna te ista, a to je - elja da se ostvari savrenstvo ljepote i da se ona pokae ljudima. Islam se ne suprotstavlja ovoj prirodnoj elji nego je organizira i regulira, trai da se pojavi u svom sjaju i usmjerava je prema jednom ovjeku, njenom ivotnom drugu, koji moe da gleda njene ljepote, i niko drugi do on. Islam ne dozvoljava da drugi gleda u njenu ljepotu. Njima je to zabranjeno, osim onih koji e biti spomenuti u ajetu kasnije, kod kojih pogled nee izazivati strast kad to vide. Ukrasi koji se primjeuju na licu i rukama mogu se otkriti, jer je otkrivanje lica i ruku doputeno na osnovu rijei Poslanika (alejhi' s-selam) upuenih Esmi, kerki Ehu Bekra: "Esmo, eni, kada postane punoljetna, nije dozvoljeno da se vidi bilo ta osim ovo"20 i pokazao na svoje lice i svoje ake. I neka vela svoja spuste na grudi svoje (24/3IJ. Ovdje su upotrijebljeni termini dujub, to znai dekolte kod odjee, i himar, to znai al koji prekriva glavu, vrat i grudi, da bi se skrila mjesta koja izazivaju dra, da ih ne izlau gladnim oima, pa ni iznenadnim pogledima, od kojih se uvaju bogobojazni, ne zadravajui se na njima i ne bacajui poglede na njih, nego ta mjesta ostaju skrivena njihovim pogledima.

Allah ne eli da izloi srca iskuenjima niti provjerama u ovoj vrsti iskuenja. One vjernice koje se pridravaju ove zabrane i ija su srca ozraena Allahovim svjetlom nee se ustezati kod ispoljavanja pokornosti, uprkos njihovoj prirodnoj elji da istaknu nakit i ljepotu. ena je u predislamskom periodu bila i ponaala se kao i ena u modernom paganizmu. Ona prolazi izmeu ljudi razdrljenih grudi, koje nita ne prekriva, moda pokazuje i svoj vrat i pletenice, svoje minue u uima itd., a kada je Allah naredio enama da stavljaju prekrivae na otvore grudi, da ne istiu svoje ukrase osim ono to je vidljivo, o tome pria Aia (nekaj e Allah zadovoljan njome) : ''Neka se Allah smiluje enama muhadirkama, prvo zbog objave ajeta: neka vela svoja spuste na grudi svoje (24/31J, one su odmah po objavi Prenosi Ebu Davud u svom Sun enu i kae da je ovaj hadis murse!. 110

pocijepale svoje iznoene haljine i prekrile se njima."21 Sa:fija, kerka ejba, kae: "Dok smo mi bile kod Aie, spominjali smo Kurejijke i njihove prednosti, pa Aia (Bog joj se smilovao) tada ree: "Kurejijke imaju prednost, ali ja, tako mi Boga, nisam vidjela boljih ena od ensarijki. One najiskrenije vjeruju u Allahovu Knjigu i objavu koja je objavljena u poglavlju N ur, a to je: neka vela svoja spuste na grudi svoje (24/31). Cimje ovaj ajet bio objavljen, njihovi ljudi su otili svojim kuama i prenijeli ono to im je objavljeno, svaki svojoj eni, kerci, sestri i svojim blinjima, tako da nijedna ena nije ostala a da nije pocijepala svoju haljinu i prekrivala se time potvrujui i vjerujui ono to je objavljeno u Allahovoj Knjizi. Stajale su iza Poslanika (alejhi' s-selam) prekrivene kao da su im na glavama bile vrane." 22 Islam je podigao ukus muslimanskog druta, proistio osjeaje muslimana za ljepotom tako da animalno obiljeje nije ostalo u ljepoti koja bi bila doputena, nego je dolo do izraaja ljudsko obiljeje, koje proiava. Ljepota tjelesnog otkrivanja je animalna ljepota. Tu ovjek ispoljava ivotinjski osjeaj, bez obzira koliko tu bilo skladnosti i savrenstva. to se tie ljepote sustezanja, to je ista ljepota, gdje se ukus ljepote podie na vii nivo, kakav odgovara ovjeku; to je ljepota koja je okruena i duhovnom i tjelesnom istotom u osjeaju i viziji. Islam ini tako i danas sa muslimankama u svojim redovima, uprkos padanja svjetskog ukusa i nadvlaivanja animalnog peata nad ovjekom i sklonosti ka razotkrivanju svega, podizanju grudi poput ivotinja kako to one ine. Kada ene prekriju svoja draesna mjesta, one se i danas

pokoravaju Kur'anu i to u drutvu koje otkriva i pokazuje svoje drai, u kome ena poziva mukarca onako kako ivotinja poziva ivotinju. Ova ednost je jedno od sredstava zatite i pojedinca i drutva. Kur'an dozvoljava da se i to odstrani kada je osigurano da nee doi do smutnje pa se izuzimaju oni koji se ne mogu eniti sa dotinom osobom i oni koji su lieni sklonosti tome, kojima se ne javljaju strasti za to, a to su: roditelji, sinovi, roditelji suprunika i njihovi sinovi, braa i sinovi brae i sinovi sestara. Izuzimaju se i ene vjernice, a ne nemuslimanke, jer su one vezane za svoje mueve i svoje sestre i sinove njihovih naroda. Izuzimaju se oni pred kojima muslimanke ne mogu pokazivati svoja draesna mjesta. U Sahihima Buharija i Mbslima stoji: ena ne moe predoiti drugu enu svome muu kao da je on nju vidio. Muslimanke su Citat navodi Buhari. 22 Citira Ebu Davud. 111

u tome sigurnije, njihova im vjera zabranjuje da opisuju svojim muevima tijelo neke druge muslimanke i njene ukrase, a od toga se izuzimaju robinje, ali se ovdje misli samo na enski svijet, drugi kau da se to odnosi i na mukarce, jer se kod roba mukarca ne javlja strast prema njegovoj gospodarici. Prvo miljenje je ispravnije, jer je i rob ovjek, i kod njega se javlja strast, bez obzira kakve bile njegove pozicije u jednom periodu. Izuzimaju se i mukarci kojima nisu potrebne ene r24/3V, a to su oni koji ne ispoljavaju nikakve strasti prema enama zbog kakvog uzroka kao to je: kastriranje, impotencija, idiotizam i ludilo i sve drugo to sprjeava ovjeka da mu se javlja strast prema eni, jer tu nema nikakve smutnje niti zavoenja. U ovo izuzimanje spadaju i djeca koja jo ne znaju koja su stidna mjesta ena (24/3IJ, a to su djeca kod kojih tijelo ene ne izaziva nikakav osjeaj vezan za seks, a kada djeca uoe ovu razliku i u njima se javi ovaj osjeaj, makar ona i ne bila punoljetna, ni ona ne ulaze u ovo izuzimanje. Svi ovi, osim branih drugova, nee biti grijeni ako vide neto od stidnih mjesta, osim od pupka pa do koljena, jer ne postoji nikakva smutnja zbog ega je izvreno pokrivanje. Meutim, brani drug ima pravo da vidi itavo tijelo svoga branog druga, bez izuzetka. Poto je ovim mjerama bio glavni cilj preventiva, to ovaj ajet zabranjuje vjernicama pokrete koji daju mogunost vienja prekrivenih ukrasa, koji pokreu skrivenu strast i bude osjeaj koji je mirovao, makar one stvarno i ne otkrile taj ukras ili nakit. ... i neka ne udaraju nogama svojim da bi se uo zveket nakita njihova (24/31}.

To je zaista duboko saznanje o sastavu ljudske due, emocija i odgovora na emocije. VIZija moe katkada biti snanija u izazivanju strasti od vienja; vizija kod brojnih ljudi izaziva strast, npr. obua neke ene, njena odjea ili nakit djeluju vie nego to bi ih uzbudilo kad bi vidjeli samo tijelo te ene. Isto tako, neke vie uzbuuju zamiljene slike ene u viziji nego vienje lika te ene. To su situacije koje su poznate znalcima parapsihijatrije danas. Zatim zveckanje nakita ili miris parfema izdaleka kod nekih ljudi ini isto to ili slino. Brojni su elementi koji izazivaju osjeaj mnogih ljudi, koji pokreu njihove nerve i navode ih na spletkarenje koje prija ovjeka, ali koje oni ne mogu odbiti. Kur' an pred uzima mjere protiv svega ovoga, jer je njega objavio Onaj koji je i ovjeka stvorio, Onaj koji zna koga je stvorio, a to je Sveobavijeteni. Na kraju, sva se srca vraaju Allahu, njima su otvorena vrata teobe za sve ono to je bilo bolesno prije objave ovog Kur'ana. 112

I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono to elite (24/31). Time se izaziva osjeaj za Allahovom kontrolom, Njegovom panjom i pomoi ljudima kada su slabi pred tom prirodnom, jakom sklonou koju nita ne moe ukrotiti kao sjeanje na Allaha i bogobojaznost. Do ovog momenta tretiralo se pitanje psihikog lijeenja i preventive ljudske due. Meutim, ta sklonost je stvarna, s njom se ovjek mora suoiti rjeavajui to na pozitivan i realan nain. Ovo realno rjeenje jeste olakanje, a to je sklapanje braka i pruanje pomoi suprunicima kod sklapanja braka i onemoguavanje i oteavanje drugih naina spolnog kontaktiranja. Udavajte neudate i enite neoenjene, i estite robove i robinje svoje; ako su siromani, Allah e im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna (24/32). I neka se suzdre oni koji nemaju mogunosti da se oene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vaem koji ele da se otkupe, ako su u stanju da to uine, o otkupu se dogovorite. I dajte im neto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave - a one ele da budu estite - da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah e im, zato to su bile primorane, oprostiti i prema njima milostiv biti (24/33). Brak je prirodni metod za suoavanje sa spolnom sklonou, a to znai pronai isti nain ili cilj kod ove jake sklonosti, znai odstraniti sve prepreke koje se javljaju na putu sklapanja braka, kako bi se ivot odvijao

prirodno i na jednostavan nain. Materijalna prepreka je svakako prva na putu zasnivanja porodice i ouvanja istote drutva. Islam je kompletan sistem. On ne namee niti trai ednost bez pripremanja mogunosti za olakanje sklapanja braka, svim pojedincima, kako ovjek ne bi pribjegavao bludu. Ovo se ne odnosi na one koji su odstupili od lakhog i istog naina, namjerno i bez prisile. Zbog toga Allah nareuje muslimanskoj zajednici da odredi nekoga ko e raspolagati sredstvima u svrhu sklapanja halal braka. Udavajte neudate i enite neoenjenje, i estite robove i robinje svoje; ako su siromani, Allah e im iz obilja Svoga dati (24/32). 113

Neudate i neoenjeni - to su oni koji nemaju suprunika. Ovdje se misli samo na slobodne jer se robovi spominju posebno u rijeima: i estite robove i robinje svoje (24/32). Svima ovima nedostaju materijalna sredstva kao to se razumije iz rijei Uzvienoga, a ako su siromani, Allah e im iz obilja Svoga dati (24/32). Ovo je naredba muslimanskom drutu da neoenjene ene i neudate udaju. Veina uenjaka misli da ova naredba spada u kategoriju pohvalnog ina, a dokaz im je da je neudatih i neoenjih bilo i u vrijeme Poslanika (alejhi's-selam) , a da je ta naredba bila obavezna, on bi ih poenio. Mi mislimo da je ova naredba obavezna, ali ne da odgovorni faktori prisile na enidbu, nego da se odredi davanje pomoi onima koji ele da stupe u brak, a nemaju sredstava, i na taj nain da im se omogui da sauvaju istotu s obzirom da je ovo jedno od sredstava praktine preventive i ienje muslimanskog drutva od pokvarenosti. To je obavezno, a sredstvo obaveznosti je obaveza. Moramo imati u vidu, pored ovoga, da islam, s obzirom da je kompletan sistem, tretira i privredne situacije i razmatra ih u osnovi. On insistira da sve osobe koje su sposobne i koje rade, da stiu opskrbu i na taj nain da ne trae pomo iz dravne blagajne (bejtu'l-mal). U izuzetnim sluajevima i dravna blagajna (bejtu'l-mal) obavezna je nekima pruiti pomo. Osnovni princip u islamskom privrednom sistemu jeste da svako raspolae svojim dohotkom, da iznalazi lahko posao i prima zasluenu nagradu za rad. Meutim, davanje pomoi iz dravne blagajne izuzetan je

sluaj i na tome ne poiva privredni sistem u islamu. I ako se poslije ovoga u islamskom drutvu nau neoenjeni, siromani i siromane i koje nemaju svojih sredstava za sklapanje braka, \l tom sluaju muslimansko drutvo je duno da ih eni. Tako isto se postupa i sa robom i robinjom, s tim da njihove gospodare islam obavezuje da ih ene ako su sposobni. Nije dozvoljeno da siromatvo bude prepreka sklapanju braka ako su enici estiti i ele da sklope brak, jer svaka opskrba je u Allahovoj ruci. Allah se brine o njihovu bogatstvu ako oni odaberu edni i estiti put: ako su siromani, Allah e im iz obilja Svoga dati (24/32). Boiji Poslanik (alejhi' sselam) je rekao: "U tri sluaja Allahovo je pravo da prui pomo: borcu na Allahovu Putu, robu koji je potpisao ugovor da se oslobodi robovanja i onome koji eli da se eni i ivi edno." 23 Tirmizi i Nesai. 114

U oekivanju da ovo drutvo pomogne sklapanje braka neudatim i neoenjenim, Allah nareuje da se oni suzdre dok im On ne pomogne da sklope brak: I neka se suzdre oni koji nemaju mogunosti da se oene, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne! (24/33J,' Allah je neizmjerno dobar i sve zna (24/.12). On ne sprjeava nikome ko eli da ivi edno, On zna njegovu namjeru i njegovu dobrotu. Ovako se islam praktino suoava sa ovim problemom. On priprema brak za svaku osobu koja je estita i koja eli estit brak, a koja je nemona zbog materijalnih sredstava, jer je materijalna strana preteno velika zapreka na putu sklapanja estitog braka. Postojanje ropstva u to vrijeme u svim drutvima vodilo je opadanju morala, lakem kontaktu izmeu spolova i slabljenju osjeaja za plemenitost. Ropstvo je postojalo i u muslimanskom drutvu. Kao neminovnost, zbog suoavanja sa neprijateljem, islamsko drutvo, da ne bi postupalo sa robovima kao to su postupali njegovi neprijatelji, preduzima mjere za oslobaanje robova kad god se prui prilika za to sve dok svjetska situacija nije omoguila da se donese odluka o ukidanju cjelokupnog sistema ropstva. Tako je pronaena formula da zarobljenik u muslimanskom drutvu moe zatraiti oslobaanje od ropstva potpisujui ugovor o sticanju slobode za odreeni iznos sredstava kojeg bi ispunio i nakon toga bi dobio slobodu. A s onima u posjedu vaem koji ele da se otkupe, ako su u stanju da to uine, o otkupu se dogovorite (24/33J, ako vidite da je to za njih dobro. Islamski pravnici se razilaze o ovoj obavezi. Mi mislimo da je obavezna jer ovaj postupak je u skladu sa osnovnim islamskim smjerom vezanim za

slobodu i plemenitost ovjeka. I od kada je rob potpisao ugovor za slobodu, onda sredstva koja on zarauje postaju njegova kao i plata, kako bi mogao isplatiti ono za ta se obavezao. Osim toga, on ima pravo i na dio zekjata: i dajte im neto od imetka koji je Allah vama dao (24/33J, pod uvjetom da gospodar roba zna da rob lijepo postupa, a to znai, prije svega, na islamski nain, zatim da je sposoban da zarauje kako ne bi bio teret ljudima nakon osloboenja, i kako bi mogao koristiti sredstva za ivot i sticati od onoga to eli i radi. Islam je kompletan sistem, on je istovremeno i realan sistem. Nije dovoljno i nije vano rei: Rob se oslobodio, jer takvi nazivi nisu ono to smjera islam. Islam je zainteresiran za stvarnost, jer ovjek nije uistinu slobodan ako nije sposoban da zarauje poslije osloboenja, kako ne bi bio teret drugima, ali i ako ne mora pribjegavati prljavim sredstvima od ega bi ivio i prodavao ono to je vrednije i cjenjenije od formalne slobode. 1 15

Islam njemu daje slobodu da bi proiavao drutvo, a ne da bi ga ponovo prljao, a ta moe biti gore i ogavnije.24 Sloenije i opasnije od postojanja ropstva u drutvu je upoljavanje zarobljenica kao prostitutki. U predislamskom periodu deavalo bi se i to da, ako bi neko imao zarobljenicu, on bi je upoljavao kao prostitutku, njoj bi propisivao i odreeni iznos kao porez koji je uzimao od nje. Ovo je ta vrsta prostitucije koja je poznata i danas. Poto je islam htio proistiti islamsko drutvo, on je zabranio blud openito i o tome Kur'an izriito govori: I neka se suzdre oni koji nemaju mogunosti da se oene, dok im Allah iz obilja svoga ne pomogne! A s onima u posjedu vaem koji ele da se otkupe, ako su u stanju da to uine, o otkupu se dogovorite. I dajte im neto od imetka koji je Allah vama dao. I ne nagonite robinje svoje da se bludom bave - a one ele da budu estite - da biste stekli prolazna dobra ovoga svijeta; a ako ih neko na to prisili, Allah e im, zato to su bile primorane, oprostiti i prema njima milostiv biti (24/33). Na taj nain islam zabranjuje onima koji su prisiljavali svoje robinje da ine takav ogavan in, prekorio ih je zbog prisiljavanja na blud, prekorio ih je zbog prisiljavanja na prostituciju, prekorio ih je zbog sticanja prolaznog dobra ovog svijeta na ovaj gnusni nain, a enama koje su prisiljene na blud, obean je oprost i milost nakon njihove prisile na neto u to one nisu umijeane. Sudi prenosi da je ovaj asni ajet objavljen u vezi sa Abdullahom ibni Ubejom ibni Selulom, vodom licemjera, koji je imao kod sebe zarobljenicu

zvanu Muaza. On, kada bi imao nekog u gostima, bi nju stavio njemu na raspolaganje, navodno da bi dobio kakvu korist od njega i da bi ga ugostio. Ta robinja otila je do Ehu Bekra (neka je Allah njime zadovoljan) i poalila mu se na postupak lb ni Selu la. Ehu Bekr je obavijestio Poslanika (alejhi' sselam) o ovome. Poslanik je naredio Ehu Bekru da je zadri. Abdullah i b ni Ubej je, uvi to, povikao: "Ko e nas zatititi od Muhammeda? Uzima nam nae roblje!" Tada je Allah objavio gornji ajet u vezi sa njima. Ova zabrana o prisiljavnaju zarobljenica na prostituciju, dok one ele da ostanu estite, radi ostvarivanja neznatnih sredstava, bila je jedan od projekata Kur'ana na putu ienja islamskog drutva i sprjeavanja Sitem ropstva dokinut je meunarodnim ugovorima koji zabranjuju uzimati u ropstvo ratne zarobljenike. Prema tome, sistem ropstva bio je privremena mjera u islamu i vezan je za princip slinog postupanja . 116

prljavih metoda ovog postupka, i postojanje prostitucije zavodi mnoge, time to je bilo lahko doi do toga, a ako ne bi mogli doi do toga oni bi se vratili i traili taj uitak u asnim, plemenitim i dozvoljenim postupcima. N erna mjesta stavovima nekih koji kau da je javna prostitucija sigurnosni veritil koji titi asne porodice jer se ta prirodna potreba moe suoiti i prebroditi samo na ovaj nain kad neko ne moe ostvariti brak, ili, u protivnom, ostavlja mu se da napada, kao to napadaju bijesni vukovi, na one koji uvaju rz i obraz. Razmiljanjem na ovaj nain zamjenjuju se uzrok i posljedica. Seksualna sklonost mora da bude ista, nevina i usmjerena ka produetku ivota putem novih pokoljenja. Drutva moraju prilagoditi tome svoj privredni sistem kako bi svaka osoba u tom drutvu dostigla stepen koji joj dozvoljava razumski ivot i ivot u braku. Ako se u nekom sluaju i poslije toga nau izuzetne situacije, te situacije se tretiraju posebnim tretmanom. Prema tome, nema potrebe za prostitucijom i podizanjem prljavih mjesta G avnih kua) , u koja bi navraao svako ko eli da olaka svoj seksualni teret i tamo baci otpatke pred oima i licem drutva! Privredni sistem mora rjeavati ovo pitanje kako ne bi dolazilo do slinog smrada. Smutnja mu ne moe sluiti kao dokaz da je nuno da postoje javne kue, prljava mjesta i slika koja poniava ovjeka. Eto, ovako postupa islam sa svojim kompletnim istim i ednim sistemom koji spaja Zemlju sa nebesima i uzdie ovjeka na rasvijetljeni i sjajni horizont, ije se svjetlo protee iz Allahova nura. Na ovu cjelinu uslijedio je pogovor na kur'anski nain koji odgovc:ra

i temi i atmosferi. Mi vam objavljujemo jasne ajete i primjere iz ivota onih koji su prije vas bili i nestali i pouku onima koji se budu Allaha bojali (24/34J. To su jasni dokazi, ne ostavljaju ni najmanje prostora nejasnoe i objanjenja, niti odstupanja od ovog velianstvenog programa. Kur'an je iznio i sudbinu ranijih naroda koji su odstupili.od Allahova programa, a ija je sudbina bila egzemplarna kazna. 117

Kur'an je savjet bogobojaznim, ija srca osjeaju kontrolu Allahovu, plae se i ustrajavaju na Pravom Putu. Odredbe koje u sebi sadri ova cjelina potpuno su u skladu sa ovim pogovorom, koji vee srca sa Allahom, koji je dao ovaj Kur'an. 118

Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje! Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandi/j je kao zvijezda blistava koja se uie blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istonim i zapadnim, ije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlou! Allah vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoe. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna r24/3SJ. U damijama koje se voljom Njegovom podiu i u kojima se spominje Njegovo ime - hvale Njega, ujutro i navee, (24/36) ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom e srca i pogledi biti uznemireni, (24/37) da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i vie dao. A Allah daje kome hoe, bez rauna (24/3BJ. A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj edan vidi vodu, ali kad do tog mjesta doe, nita ne nade, - a zatei e da ga eka kraj njega Allahova kazna i On e mu potpuno isplatiti raun njegov jer Allah veoma brzo obraunava, - (24/39J ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad dTugih, prst se pred

okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo nee svjetla ni imati (24/40). Zar ne zna da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice irenjem krila svojih; svi znaju kako e Mu se moliti i kako e ga hvaliti. A Allah dobro zna ono to oni rade (24/41). Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraa! (24/42). 119

Zar ne vidi da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidi kiu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veliine brda, sputa grad, pa njime koga hoe pogodi, a koga hoe potedi bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid rz4!43J. On ini da no i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pamet imaju (24/44). Allah sve ivotinje stvara od vode, neke od njih na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na etiri; Allah stvara to hoe, jer Allah sve moe (24/45J. U prole dvije cjeline ove sure tretirana su kontekstualno najgrublja mjesta za ljudsko bie radi njegova proiavanja i uzdizanja u horizonte svjetla, tretirana je uzbuenost mesa i krvi, strast oka i spolnog uda, elja odstranjenja i osude, odstranjenja srdbe i ljutnje, tretiran je blud koji se iri, tretiran i u ovjeku, i u ivotu, i u rijeima, tretiran je na nain donoenja stroge kazne za blud i potvoru, tretiran je na nain da je iznijet jedan stravian i grozan primjer bacanja potvore na estite i nevine vjernice, tretirano je sve to realnim sredstvima: traenjem dozvole za ulazak u kue, obaranjem pogleda, skrivanjem nakita, zabranom svega to izaziva smutnju i budi strasti, zatim je tretirana ednost, zabrana prostitucije i ukidanje ropstva. Sve ovo je tako tretirano kako bi bilo usmjereno protiv nagona i podstreka mesa i krvi i kako bi pripremilo ljude za sredstva estitosti, savlaivanja, providnosti i osvjetljenja Allahovim n urom. Nakon iznoenja kazivanja o potvori, razmotrena je i srdba i ljutnja koje slijede iza toga, zatim nemir, pa kakve mjere primijeniti, i uzbuenja u

duama. Na sve to dua Muhammeda (alejhi' s-selam) je smirena i mirna, dua Aie (Bog bio zadovoljan njome) razveseljena, zadovoljna, dua Ebu Bekra (Bog bio zadovoljan njime) ista, dua Safvana ibni Muattala (neka je Bog zadovoljan njime) zadovoljna Allahovim svjedoenjem i proglaenjem Muattala da je nevin, a sve due muslimana vraaju se i izraavaju kajanje. Otkriveno je sve to je bilo u blatu i to se ustalilo sa zahvalom Allahu na Njegovoj dobroti, Njegovoj milosti i uputi. Ovim instrukcijama i proienjem i ovim usmjerenjem Kur' an tretira ljudsko bie tako da ga nur Allahov obasjava da bi gledao ka svijetlim horizontima promatrajui veliko svjetlo u horizontu neba i Zemlje, spreman da doeka puni odblijesak koji je preplavio cio svijet rasvjetljenjem, tako da je svugdje samo n ur. 120

Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje (24/35) skoro da ovaj udni tekst nije ni izloen u punom sjaju kad nur koji svijetli i upuuje, izlio se i preplavio itav Kosmos, izlio se na osjeaje i udove, izlio se u svaki ugao i u grudi tako da pliva u izlivu sjajnog nura, koga se prihvata i ispija oima. Zastor je skinut, srca su postala osjeajna, a due zatreptale, sve u Kosmosu velia Allaha, sve se isti u moru svjetla i liava svih gustoa i tereta. Primjeuje se polazak i treptanje, susret i spoznaja, mijeanje i druenje, veselje i radost. Cjelokupni je Kosmos, sa svim onim to je u njemu i na njemu, svjetlo koje se oslobodilo okova i ogranienja, povezala se nebesa sa Zemljom, ivo sa materijom, daleko sa bliskim, u njima se susreu doline i staze, skriveno i javno, osjeaji i srca. Allah je izvor svjetlosti nebesa i Zemlje (24/35). To je svjetlo iz koga poivaju temelji nebesa i Zemlje i sistem koji vlada u njima. To je svjetlo koje poklanja ono to je glavno njegovom Bitku i to mu daje zakon. Ljudi su na kraju uspjeli da spoznaju neto od ove velike istine kada je postalo nita ono to je bilo u njihovim rukama, a to su oni nazivali materijom. Nakon razbijanja atoma, od njega nije preostalo nita drugo do svjetlo. Tada su spoznali da postoji samo svjetlo, a ono to se zvalo materijom, toga nema. Atom materije sastavljen od protona i elektrona oslobaa se kod njegova razbijanja i javlja u vidu svjetlosnih zraka, ija je osnova ovo svjetlo. Meutim, ljudsko srce je spoznalo ovu veliku istinu prije nauke za nekoliko stoljea. Ono bi spoznalo to kad god bi postalo providno i zatreptalo te poletjelo u horizonte svjetla. Srce

Muhammeda (alejhi's-selam) ovo je u cjelini spoznalo i izlilo zajedno s tim u vrijeme kada se vraao iz Taifa i kada je otresao svoje ruke od ljudi traei utoita kod svoga Gospodara rijeima: 11Utjeem ti se nurom Tvoga lica koje je rasvijetlilo sve tame i uinilo povoljnim i ovaj i onaj ivot." To se obilato izlilo u njegovu nonom putovanju i Miradu i kada ga je zapitala Aia: 11]esi li vidio svoga Gospodara?" on odgovara:"Svjetlo, to sam vidio." Meutim, ljudsko bie ne ostaje dugo tako snano da stalno doekuje taj blijesak koji prekriva sve. Svjetlo ne obasjava dugo taj daleki horizont. I nakon to se u tekstu rasvijetlio ovaj nagomilani horizont, u nastavku se predoava njegova dalekosenost da bi se pribliilo ljudskoj ogranienoj prirodi u slinim i bliem osjetilnom primjeru. Primjer svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju, a kandilj je kao zvijezda blistava koja se uie blagoslovljenim drvetom maslinovim, i istonim i zapadnim, ije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne; sama svjetlost nad svjetlou! (24/35J. 121

To je prtmjer koji pribliava ogranienoj spoznaji sliku neogranienog, ocrtava mali uzorak koji poima ulo kad se ogranii da razmotri osnovu. To je primjer pribliavanja ljudskom rodu, primjer prirode ovog svjetla, kad ljudski rod ostaje nemoan da prati njegovu dalekosenost i njegove nagomilane horizonte iznad ograniene ljudske spoznaje. Sa predoenjem nebesa i Zemlje i vraajui se na mika t (niu) , a to je mali otvor za svjetlo u zidu, ali bez prozora, u koji se stvalja svjetiljka pa se na taj nain njeno svjetlo sakuplja i postaje snanije kao udubina u zidu u kojem je svjetiljka, svjetiljka je u kandilju (24/35), koje tu svjetiljku uva od vjetra i proiava njeno svjetlo da ono svijetli i pojaava se, a kandilj je kao zvijezda blistava (24/35) - taj kandilj sam po sebi je prozraan, velianstven, baca odsjaj. Ovdje dolazi do spajanja izmeu ovog primjera i ove realnosti, izmeu ovog uzorka i osnove, a to je kada se podigne iz malog kandilja u veliku zvijezdu tako da se razmiljanje ne ogranii na ovaj mali uzorak koji je dat samo radi pribliavanja velike osnove. Poslije ovog osvrta vraa se ovaj uzorak na svjetiljku: koja se uie blagoslovljenim drvetom maslinovim (24/35). A svjetlo ulja masline je najproienije svjetlo koje je poznato sagovornicima, ali ne samo radi toga to je bio izabran ovaj primjer, nego je on izabran i zbog svetih sjena koje baca ovo blagoslovljeno drvo, sjena u Svetoj dolini Turu, a to su najblii maslinjaci Arabijskom poluotoku. U Kur'anu je ukazano na to i na sjene oko tog stabla: i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i zain je onima koji jedu (23/20). To je dugovjeno stablo. Sve to ono

sadri koristi ljudima: njegovo ulje, drvo, list i plod. Po drugi put okree se tekst Kur'ana sa ovog malog uzorka da bi spomenuo glavnu ili veliku osnovu. Ovo stablo nije stablo koje je upravo predodreeno za mjesto ili stranu, nego je to samo primjer radi pribliavanja. Ono nije ni istono ni zapadno, a njegovo ulje nije ogranieno samo na ovu scenu nego je to drugo udno ulje koje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne (24/35) - zbog svoje prozirnosti, zbog svog sjaja, tako da baca sjaj, a nije ga vatra ni dotakla, sama svjetlost nad svjetlou (24/35). Time se vraamo na jako i slobodno svjetlo na kraju ovog kruenja. To je Allahovo svjetlo, nur, kojim je rasvijetljena tama na nebesima i Zemlji, svjetlo iju bit mi ne znamo kao ni njegovu dalekosenost, nego je to samo pokuaj da se srca spoje s njim, tenja da Ga vide. Allah vodi ka svjetlosti Svojoj, onoga koga On hoe (24/35) - vodi ovom svjetlu one ija su srca otvorena pa ga ona vide. Svjetlo je raireno na nebesima i Zemlji, izliveno i po nebesima i po Zemlji, stalno na nebesima i Zemlji, neprekidno 122

sija, ne prestaje njegov sjaj, ne iezava, ne krije se, i tamo gdje god se srce okrene, vidjet e Ga, i tamo gdje god gleda onaj koji se vraa, uputit e ga, i gdje god se povee s tim svjetlom, nai e i Allaha. Ovaj primjer, koji Allah donosi za svoje svjetlo, nur, sredstvo je za pribliavanje spoznaja. Allah zna mo i sposobnost ovjekovu. Allah navodi primjere ljudima, Allah sve dobro zna <24!3SJ. To je nur sasvim slobodan, nur koji se iri po nebesima i Zemlji, izlijeva se na njih, sijeva i bljeti u damijama u kojima su srca spojena sa Allahom, gledaju prema Njemu, zikr ine Njemu, boje Ga se, liavaju se svega radi Njega, Onoga koji moe djelovati na ono to zavodi. U damijama koje se voljom Njegovom podiu i u kojima se spominje Njegovo ime - hvale Njega, ujutro i navee, (24/36) ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom e srca i pogledi biti uznemireni (24/37J da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i vie dao. A Allah daje kome hoe, bez rauna (24/3BJ. Ovo je slikovita spona izmeu scene nie tamo u tekstu i ove scene u damijama izloena po metodu k ur' anskog usklaivanja kod izlaganja scena koje imaju sline forme. Ovdje se radi o sponi izmeu svjetiljke koja rasvjetljava svjetlo u nii i spone u srcima rasvijetljenim ovim svjetlom u damijama, koje se voljom Njegovom podiu <24136J, a Allahova volja ili dozvola je naredba koju treba realizirati. Prema tome, te kue stoje visoko podignute i kako valja oiene, ija je scena uzdignua sukladna svjetlu koje bljeska

na nebesima i Zemlji, ija je visoka priroda skladna sa sjajnim, svijetlim nurom prirode i sprema se za uzdignue, jer se u njima spominje ime Allahovo: U kojima se spominje Njegovo ime (24/35). S njima su u harmoniji i svjetla i ista srca koja zahvaljuju i podrhtavaju, koja klanjaju i dijele srca ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i milostinju udjeluju <24/37J. Trgovina i kupoprodaja ostvaruju zaradu i bogatstvo, ali oni koji se bave njome ne zaboravljaju da izvravaju i Allahovo pravo u namazu, ne zaboravljaju vriti pravo ljudi dijeljenjem zekjata, koji strepe od dana u kom e srca i pogledi biti uznemireni <24/37J biti uznemireni i strepiti tako da ne ustrajavaju ni na kakvom drugom 123

strahu, bolu i nemiru. Oni se plae toga dana pa ih trgovina ni kupoprodaja ne odvraaju od sjeanja na Allaha. I pored ovog straha oni veu svoju nadu za Allahovu nagradu: da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i vie dao (24/38). Njihova nada u dobrotu Allahovu nee propasti: Allah daje kome hoe bez rauna (24/38J, ini dobro koje nema ogranienja. Nasuprot toga svjetla koje sija u nebesima i na Zemlji, koje svijetli u Allahovim kuama, damijama, a onda zrai u srcima vjernika, u kontekstu se donosi i drugo podruje, podruje tame, u kome nema nikakva svjetla, zaplaujue podruje u kome nema nikakve sigurnosti, izgubljeno podruje u kome nema nikakva dobra. To je podruje nevjerovanja, podruje u kome ive nevjernici. A djela nevjernika su kao varka u ravnici u kojoj edan vidi vodu, ali kad do tog mjesta doe, nita ne nade, - a zatei e da ga eka kraj njega Allahova kazna i On e mu potpuno isplatiti raun njegov jer Allah veoma brzo obraunava, - (24/39J ili su kao tmine nad dubokim morem koje prekrivaju talasi sve jedan za drugim, iznad kojih su oblaci, sve tmine jedne iznad drugih, prst se pred okom ne vidi, - a onaj kome Allah ne da svjetlo nee svjetla ni imati (24/40J. Ovaj izraz ocrtava situaciju nevjernika i njihov kraj, dvije udne scenu u kretanju i ivotu. Prva scena ocrtava njihova djela koja su kao fatamorgana na otvorenom i prostranom zemljitu, koja sija lanim sjajem, to je navelo

ednog posmatraa da je slijedi oekujui da e nai vodu i napiti se, ne znajui ta ga eka tamo. I iznenada se scena pokrene jakim pokretom, a ovaj putnik iza fatamorgane, edan, oekuje da e nai vodu da se napije, ne znajui ta ga iekuje tamo. On stie na mjesto, ali ne nalazi vode da se napije, nego nalazi ironino iznenaenje koje mu uope nije padalo na pamet, nalazi stravino iznenaenje koje prekida svaku vezu i raa muke. Zatei e da ga eka kraj njega Allahova kazna (24/39J kazna Allahova u Koga on nije vjerovao, nego Ga je nijekao, borio se protiv Njega i 124

neprijateljski istupao, naao Ga je tamo kako Ga iekuje! Da je naao na ovom mjestu koje ga je iznenadilo nekoga od svojih protivnika, ljudi, bilo bi to velianstveno, a on rastresen, nemaran, nije ninato spreman, a kako e biti kada naie na monog Allaha, Silnoga, Koji e mu sve zaraunati? On e mu potpuno isplatiti raun njegov <24139). Eto, tako, u velikoj brzini ovo se usklauje sa iznenaenjem jer Allah veoma brzo obraunava <24/39). To je pogovor koji je sasvim u skladu sa brzom i zaplaujuom scenom. U drugoj sceni javlja se tama nakon lanog sjaja i predstavlja se strah u mraku valovitog mora. Val iznad vala, a iznad toga oblak, tmine se gomilaju jedne iznad drugih, ak i kad bi ovjek izvukao svoju ruku i stavio je pred oi, ne bi je primijetio zbog velikog straha i mraka. Nevjerovanje je tama koja nema nikakve veze sa Allahovim svjetlom koje se obilato izlijeva u Kosmosu. Nevjerovanje je zabluda u kojoj srce ne primjeuje ni najblie znakove Upute. To je strah u kome nema nikakve sigurnosti niti stabilnosti. A onaj kome Allah ne da svjetlo nee svjetla ni imati <24/40). Allahovo svjetlo je Uputa koje djeluje u srcu i otvara oi. Ona spaja i u prirodi povezuje Allahove zakone koji vladaju na nebesima i Zemlji i omoguuje spajanje sa Allahom - Svjetlom nebesa i Zemlje. Onaj koji nije povezan sa ovim Svjetlom ivi u tami koja se ne razilazi, ivi u strahu u kome nema nikakve sigurnosti, ivi u zabludi iz koje se ne moe izvui. Kraj njegove djelatnosti je fatamorgana koja vodi u propast i nesreu, jer nema nikakvog djela bez vjerovanja, nema nikakva dobra bez imana, Allahova Uputa je jedina uputa, a Allahovo Svjetlo je jedino svjetlo.

To je scena nevjerovanja, zablude i mraka u svijetu ljudi. Tu scenu prati scena vjerovanja, upute i svjetla u prostranom Kosmosu, scena u kojoj je predstavljen Bitak svega i svakoga ko je u Kosmosu i ta je u Kosmosu. Sve je to olieno da velia Allaha, bio ovjek ili din, bili meleki ili kosmosi, bilo ivo ili vrsto, nepokretno, materijalno. Prema tome, cjelokupni Kosmos i sve u njemu harmonino velia Allaha u jednoj sceni u kojoj treperi savjest kad god se o tome promisli. Zar ne zna da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice irenjem krila svojih; svi znaju kako e Mu se moliti i kako e Ga hvaliti. A Allah dobro zna ono to oni rade. (24/41). 125

ovjek nije sam u ovom prostranom Kosmosu. Oko njega, sa njegove desne i lijeve strane, iznad njega i ispod njega, gdje god pogleda ili mu odluta vizija, nalazi svoju brau koju je Allah stvorio, koji imaju posebna obiljeja i slike i oblike. Meutim, svi oni, bez obzira na to, susreu Allaha, usmjeravaju se prema Njemu, veliaju Ga zahvaljujui Mu: A Allah dobro zna ono to oni rade (24/41). Kur'an upuuje ovjeka da pogleda na Allahova djela oko sebe, na Allahovo stvaranje oko sebe na nebesima i na Zemlji, kako to sve slavi Allaha, zahvaljuje Mu i osjea se bogobojaznim, upuuje ovjeka da uputi svoj pogled i srce prema sceni koju vidi svakog dana, na ono to mu ne privlai panju, niti mu pokree srce zbog toga to stalno u to gleda. To je npr. scena ptice koja iri svoja krila, ptice u nebeskim visinama kako zahvaljuje Allahu. Svi znaju kako e Mu se moliti i kako e Ga hvaliti (24/41J, a samo ovjek je taj koji zanemaruje da bude zahvalan Allahu, svome Gospodaru, a istovremeno je najprei meu svim Allahovim stvorenjima da vjeruje, da Mu se zahvaljuje i da Mu se klanja. Cjelokupni Kosmos u ovoj skruenoj sceni izgleda kao da je usmjeren prema svome Gospodaru, velia Ga sa zahvalom i moli Mu se. Kosmos je po prirodi takav, pokorava se htijenju svoga Stvoritelja, Koji se odraava u zakonu Kosmosa. ovjek moe da to spozna kada pogleda ovu scenu predstvaljenu u svom osjeaju kao da to vidi. On uje udarce ovog Kosmosa i njegovu melodiju kako se zahvaljuje Allahu. U tome zaista sva bia uestvuju u ovom Bitku klanjajui Mu se i tiho se molei Njemu. Tako je bilo i sa M uhammedom i b ni Abdullahom (alejhi' s-selam) , on bi uo, kad

bi iao, kako se i sitno kamenje pod njegovim nogama moli, kao to je uo i Davud (alejhi' s-selam) kad je uio psalme, da i brda zajedno s njim i ptice veliaju Allaha. Zar ne vidi da Allah razgoni oblake, a onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidi kiu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veliine brda, sputa grad, pa njime koga hoe pogodi, a koga hoe potedi bljesak munje Njegove gotovo da oduzme vid (24/43J. Samo se Njemu sve obraa. Nema drugog sklonita do kod Njega. Ne moe se izbjei susret s Njim. Nema zatitnika koji bi sprijeio Njegovu kaznu. Allahu se sve vraa! 126

Evo, jo jedne scene iz okvira scena Kosmosa kroz kojeg prolaze ljudi potpuno nemarni, a u tim scenama su uici za posmatraa, pouka srcu i podruje za razmiljanje o Allahovu djelovanju i Njegovim znacima, o dokazima Svjetla, Upute i vjerovanja. Samo je Allahova vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu se sve vraa! (24/42). Ova scena izloena je polahko i neto due. Njeni dijelovi su ostavljeni za razmiljanje prije nego se sve sabere i spoji, svaki od njih vodi cilju koji dotie srce, budi ga da razmisli o pouci i o svemu onome to stoji iza Allahova stvaranja. Allahova ruka rastjeruje oblake i goni ih iz mjesta na drugo mjesto, zatim ih sastavlja i spaja, pa nastaje gomila, oblak iznad oblaka, a onda otea i pada kia, a ponekad padne pljusak kao da tee rijeka. To izgleda kao ogromni gusti oblaci, a u njima ponekad i snjene male pahuljice. Scena oblaka izgleda kao da je brdo, scena koju najbolje moe primijetiti putnik u avionu koji leti iznad oblaka ili kroz oblak. Tada se scena javlja kao satkana stvarno od brda u njihovoj veliini, kako se sputaju i podiu. To je izraz koji odslikava injenicu koju ljudi ne primjeuju do putnici u avionima. Ova brda su potinjena Allahovoj naredbi, Njegovu zakonu koji vlada Kosmosom. Sukladno ovom zakonu Allah daje da pada kia gdje hoe i da ne pada tamo gdje hoe. Dopuna ove ogromne scene je: Blijesak munje Njegove gotovo da oduzme vid (24/43) da bi se dopunila skladnost sa -

atmosferom velikog svjetla u irokom Kosmosu. Zatim dolazi trea kosmika scena, scena noi i dana. On ini da no i dan naizmjenice nastupaju i u tome je, doista, pouka za one koji pamet imaju (24/44). Razmiljanje o naizmjeninom nastupanju noi i dana u ovom sistemu koji ne zna za nered niti prestanak u srcu budi osjeaje i razmiljanje o zakonu koji vlada ovim Kosmosom, budi i razmiljanje o Allahovom stvaranju. 127

Kur'an usmjerava srce ka ovim scenama, ija stalna manifestacija izaziva uenje kod njega da bi to srce usmjerio prema Kosmosu sa novim osjeajem i aktivnou. Pa uda noi i dana - koliko potresaju ljudsko srce kada prvi put razmilja o tome; izmjena dana i noi ostaje stalna, ne mijenja se i ne gubi nita od svoje ljepote i drai, nego je ljudsko srce korodiralo, oslabilo i ne otkucava ponovo. Koliko i koliko smo izgubili naeg ivota, koliko i koliko smo izgubili od ljepote ovog Bitka nemarno prolazei pored ovih pojava koje cijepaju nae osjeanje. Ove pojave su nove kao i na osjeaj. Kur'an obnavlja nae mirne osjeaje, budi naa umorna ula, dotie nae hladno srce, budi nau umornu savjest da posmatramo Kosmos uvijek kao to smo ga posmatrali prvi put, da stanemo pred svakom pojavom i da razmislimo o njoj, da je upitamo ta stoji iza nje, kakve zakopane tajne i zagrnute arolije, da pogledamo u ruku Allahovu kako djeluje u svemo oko nas, da razmislimo o Njegovoj mudrosti u Njegovu stvaranju, da uzmemo pouku iz njegovih dokaza razasutih u sadrajima Bitka. Allah (Uzvieni) eli da nam ini dobro, da nam pokloni ovaj Bitak kad god pogledamo u neku od njegovih pojavnosti i budemo spremni da uivamo u njima isto onako kao da ih prvi put gledamo i da posmatramo Kosmos bezbroj puta i kao da nam se svaki put poklanja ponovo da uivamo u njemu. Ovaj Kosmos je zaista lijep, svijetao i velianstven. Naa priroda je potpuno u skladu sa njegovom prirodom, oslanja se na isti izvor na koga se

oslanja i Kosmos, poiva na istom zakonu na kome poiva i Kosmos. Povezivanje u svijesti sa ovim Kosmosom poklanja nam istinsko druenje i smirenost, vezu i spoznaju, veselje i raspoloenje kao veselje pri susretu sa bliim koji je bio dugo odsutan ili zaklonjen od naeg pogleda. Mi zaista nalazimo svjetlo Allahovo tu, a Allah je Svjetlo nebesa i Zemlje, to nalazimo svugdje u horizontu i u nama, i to u svakom momentu u kome primjeujemo ovaj Bitak, osjeajem, vidom, otvorenim srcem i razmiljanjem koje vee, koje nas spaja sa istinitou ovog rasporeda. Zbog toga nas Kur'an osvjeuje bezbroj puta i usmjerava nae osjeaje i nau duu da posmatramo krasne scene u ovom Bitku kako ne bismo prolazili pored nj"ih potpuno nemarni, zatvorenih oiju, kako ne bismo izali iz ovog ivotnog puta na zemlji bez ikakva "depozita". 128

U kontekstu se dalje nastavlja sa izlaganjem scena Kosmosa i izazova naih pogleda na Kosmos i tih scena, pa se iznosi nastanak ivota iz jedne osnove, iz jedne prirode, a zatim se ivot grana sukladno pojedinom razvojnom progresu i prirodi. Allah sve ivotinje stvara od vode, neke od njih na trbuhu puze, neke idu na dvije noge, a neke, opet, hode na etiri; Allah stvara to hoe, jer Allah sve moe (24/45J. Ovo je nesaglediva istina koju Kur'an izlae jednostavno. Istina koja govori da je svaki ivot stvoren od vode. Znai, osnovni element u formiranju jedinke svega ivoga je voda, a to je ono to pokuava savremena nauka da dokae, da je ivot proistekao iz mora i u osnovi nastao u vodi, a onda se razvrstao u vrste i rodove. Meutim, mi, sukladno naem metodu, ne veemo nepromjenljive kur' anske injenice za naune teorije koje podlijeu i promjenama i izmjenama. Na ovo !o se ukazuje u Kur'anu mi ne dodajemo nita zadovoljavajui se sa potvreno m kur' anskom injenicom, a to je da je Allah stvorio sve ivo iz vode, da sve ivo ima jedan korijen, a onda se to ivo, kao to primjeuje oko, razvilo u razne oblike neki su se razvili u gmizavce pa puze na stomaku, neki u ovjeka i pticu pa idu na dvije noge, neki kao ivotinja koja ide na etiri noge. Sve je ovo stvoreno prema Allahovu zakonu i Njegovu htijenju, a nikako nasumice ni sluajno. Allah

stvara ta hoe (24/4liJ - bez ikakva ogranienja u obliku ili formi. Zakone koji djeluju u Kosmosu donijelo je Allahovo neogranieno htijenje, ime je to htijenje zadovoljno. Allah stvara to hoe, jer Allah sve moe (24/45J. Ako bi se due razmislilo o ivotu, a on ovako raznovrstan i formom, i obujmom, i osnovom, i vrstom, i bojama, a sve je proisteklo iz jedne vrste, to bi znailo da iza toga stoji svjesni raspored i htijenje i pobijalo bi ideju nastanka nasumice ili sluajno. Ako nije tako, kakav bi bio taj sluajni nastanak koji bi sadravao sve ove mjere? Ovo je djelo saino Uzvienoga i Mudroga Allaha koji je sve stvorio, zatim ga uputio. 129

) " .. (( \

Mi objavljujemo ajete jasne a Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe (24/46). A licemjeri govore: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se", - zatim neki od njih glave okreu; nisu oni vjernici (24/47). Kad budu pozvani Allahu i Poslaniku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom lea okrenu; (24/4BJ 130

samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu posluno (24/49). Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da e Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego ele da drugima nepravdu uine (24/50). Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: "Sluamo i pokoravamo se!" - Oni e uspjeti r24/5IJ. Oni koji se Allahu i Poslaniku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali - oni e postii ono to budu eljeli (24/52). Licemjeri se zaklinju Allahom, najteom zakletvom, da e sigurno ii u boj ako im ti naredi. Reci: "Ne zaklinjite se, zna se to se od vas trai, Allah dobro zna ono to vi radite" (24/53). Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Posla niku!" A ako ne htjednete, on je duan da radi ono to se njemu nareuje, a vi ste duni da radite ono to se vama nareuje, pa ako mu budete posluni, biete na pravom putu; - a Poslanik je jedino duan da jasno obznani (24/54). Allah obeava da e one meu vama koji budu vjerovali i dobra djela inili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao to je postavio namjesnicima one prije njih, i da e im zacijelo vjeru njihovu uvrstiti, onu koju im On eli, i da e im sigurno strah bezbjednou zamijeniti; oni e se samo Meni klanjati, i nee druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grenici (24/55). A vi molitvu obavljajte i zekat dajite i Poslaniku posluni budite da bi vam se ukazala milost (24/56).

Nikako ne misli da e nevjernici umai Njemu va Zemlji; njihovo boravite bie vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalite! (24/57). Poslije tog dueg putovanja po horizontima svjetla i po scenama velikog Kosmosa, kontekst ove sure vraa se na svoju osnovnu temu, a to je tema etikog ponaanja kakvog zagovara Kur'an i odgaja muslimansko drutvo, kako bj to drutvo oistila svoja srca i povezala se sa svjetlom Allahovim na nebesima i Zemlji. Prola cjelina ukljuila je razgovor ljudi koje ne zaokuplja trgovina ni kupoprodaja i ne sprjeava ih da spominju Allaha, da Mu se klanjaju i 131

zekjat dijele, govori i o onima koji ne vjeruju, o njihovim djelima i sudbini i govori o mraku i tamama koje su nagomilane jedna iza druge. Sada e se u ovoj cjelini govoriti o licemjerima koji se ne koriste Allahovim jasnim dokazima niti se upuuju. Oni se formalno javljaju kao muslimani. Medutim, oni nisu odgojeni etikom vjernika, ne pokoravaju se Poslaniku (alejhi' s-selam) , ni njegovom zadovoljstvu, ni njegovom sudstvu i smirenosti. Ova cjelina poredi ove licemjere sa iskrenim vjernicima, a to su oni kojima je Allah obeao zastupnotvo na Zemlji, vrstinu u vjeri, sigurnost u mjestu kao nagradu njima, zbog njihovog lijepog ponaanja prema Allahu i Njegovu Poslaniku, zbog njihove pokornosti Allahu i Njegovu Poslaniku. Uprkos neprijateljstvu, oni koji ne vjeruju nemoni su i na Zemlji, a njihovo sklonite je Dehennem. O, kako im je loa sudbina! Mi objavljujemo aj ete jasne; a Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe (24/46). Allahovi ajeti su jasni, otkriveni. Oni ukazuju na Allahovo Svjetlo, otkrivaju izvore ove Upute, definiraju ta je dobro, a ta zlo, ta je ugodno, a ta ne. Ovi ajeti objanjavaju islamski program u ivotu, i to kompletno i precizno, program u kome nema nikakve nejasnoe. Ovi ajeti definiraju i Allahove odredbe na Zemlji bez ikakve sumnje i nesigurnosti, i kada ljudi u meusobnim procesima primjenjuju ove odredbe, oni tada primjenjuju jasni i definirani zakon. Primjenjujui ove odredbe niko se nee plaiti za svoje pravo, jer odredbe nisu protkane neistinom, niti je ono to je dozvoljeno protkano zabranjenim. .. . a Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe r24/46J. Ovo

htijenje je apsolutno slobodno, niim ogranieno, ali je Allah Uzvieni za Uputu dao Put i ko se usmjeri tim Putem nai e Allahovu Uputu i Njegovo Svjetlo, spojit e se s tom Uputom, ii e odreenom stazom sve dok se ne povee sa Allahovim htijenjem, sa Allahovim Svjetlom, a ako odstupi od tog Puta, izgubio je svjetlo koje upuuje i nastavit e da ide putem zablude, prema Allahovu htijenju sukladno uputi i zabludi. Pa i pored ovih jasnih ajeta postoji grupa ljudi, grupa licemjera, koji formalno ispoljavaju islam, ali nisu odgojeni u islamskoj etici. 132

A licemjeri govore: ((Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se", - zatim neki od njih glave okreu; nisu oni vjernici (24/47). Kad budu pozvani Allahu i Posla niku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom lea okrenu; (24/4BJ samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu posluno (24/49). Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da e Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? Nijedno, nego ele da drugima nepravdu uine (24/SOJ. Kada se ispravno vjerovanje ustali u srcu, njegov utjecaj e se odraziti i u ponaanju. Islam je dinamina vjera. Njoj ne odgovara pasivnost. im se vjera ostvari u svijetu savjesti, ona se pokree da bi ostvarila svoj odraz u vanjskom svijetu, da se prenese unutarnji osjeaj na dinaminost i primjenu u svijetu realnosti. Jasni islamski program u odgoju poiva na principu preobraavanja unutarnjeg osjeaja u vjerovanje i ponaanje, u realno i dinamino ponaanje i prerastanje ovog dinamizma u stalni obiaj ili zakon uz oivljavanje prvog svjesnog povoda u svakom pokretu kako bi ta kretnja bila iva i povezana sa Izvorom. Ovi licemjeri govorili su: "Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se (24/47J oni to govore jezikom, ali odraz toga se ne potvruje u njihovu ponaanju, nego se oni vraaju odstupajui od te tvrdnje, njihova djela demantiraju ono to kau jezikom, nisu oni vjernici (24/47). Vjernici svojim djelima potvruju ono to govore. Vjerovanje nije igraka s kojom

se zabavlja njen nosilac, a onda je ostavi i nastavi svojim putem, nego je vjerovanje prilaoavanje u samoj dui utisnuto u srcu i primjena u realnom ivotu. Covjek se ne moe vratiti od nje kada se vjera zbiljski ustali u njegovoj savjesti. Ovi koji su tvrdili da vjeruju tome su se suprotstavili svo;im postupkom kada su tvrdili da prihvataju da im Resulullah sudi prema Allahovu zakonu kojeg je on prenio. Kad budu pozvani Allahu i Posla niku Njegovu da im On presudi, neki od njih odjednom lea okrenu; r24/4BJ samo ako znaju da je pravda na njihovoj strani, dolaze mu posluno (24/49). 133

Oni su dobro znali da sud Allaha i Njegova Poslanika ne odstupa od istine niti se priklanja elji, na njega ne utjee ljubav niti mrnja. Ova grupa ljudi ne eli primjenu istine niti pravde, zbog ega su se i suprotstavili da im sudi Poslanik (alejhi' s-selam) i odbili su da dodu k njemu. Medutim, kada oni imaju neko pravo u nekom predmetu, ure da im presudi Vjerovjesnik, zadovoljni i pokorni, jer su sigurni da e presuditi njima u prilog, sukladno Allahovu propisu, prema kome se nikome ne ini nasilje niti smanjuje pravo. Ova grupa koja je tvrdila da vjeruje, zatim nastavila da se ponaa ovako odstupajuim ponaanjem predstavlja uzorak licemjera u svako vrijeme i na svakom mjestu, to je grupa licemjera koji ne smiju da se usude i otvoreno kau da ne vjeruju, nego se prave da su muslimani. Istovremeno, oni se ne zadovoljavaju da se medu njima primijeni Allahov zakon, niti da im sudi Njegov zakon. I kada se pozovu da se prihvate suda Allahova i njegova Poslanika, oni to nee, odbijaju i pribjegavaju izvinjenjima, nisu oni vjernici (24/47), niti se pridravaju vjere jer odbijaju sud Allaha i Njegova Poslanika. Taj sud prihvataju samo onda kada je njima od interesa, tada prihvataju da im se sudi Allahovim zakonom. Prihvatanje Allahova suda i njegova Poslanika je dokaz pravog vjerovanja. To je pojava koja govori o vrstoi pravog vjerovanja u srcu vjernika, to je odraz nunog ponaanja u postupku sa Allahom i Njegovim Poslanikom. Allahov sud i sud Njegova Poslanika moe odbiti samo ovjek loeg ponaanja, ovjek koji nije odgojen islamskim odgojem, ovjek ije srce nije obasjano svjetlom vjerovanja. Na ovu njihovu djelatnost uslijedio je pogovor sa pitanjem koje

potvruje bolest njihovih srca, pogovor koji se udi njihovim sumnjama i koji osuduje njihov udni postupak. Da li su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili strahuju da e Allah i Poslanik Njegov prema njima nepravedno postupiti? (24/SOJ. Prvo pitanje je radi potvrivanja, jer bolest srca moe da prouzrokuje ovakav trag, poto ovjek zdrave prirode ne moe uraditi ovakvu devijaciju, nego to moe prouzrokovati bolest koja je poremetila prirodu ovjeka i odvratila ga da ide Pravim Putem, tako da on ne osjea slast vjerovanja niti ide stabilnim njegovim putem. Drugo pitanje je izraz uenja: da li oni sumnjaju u Allahov sud, a smatraju da su vjernici? Da li oni sumnjaju da e jednog dana doi pred 134

Allaha? Da li oni sumnjaju u Njegovu kompeteciju za uspostavljanje pravde? U svim sluajevima, ovo nije nain i djelo vjernika. Tree pitanje odnosi se na osudu i uenje zbog tog njihovog udnog stava, pa plae li se oni da e Allah i Njegov Poslanik postupiti nepravedno prema njima? udno je, zaista, da ovakakv strah postoji u ljudskoj dui, jer Allah je Stvoritelj i Gospodar svih, pa kako onda da uini nepravdu u Svom sudu prema nekom od Svojih stvorenja, a za raun nekog drugog Svog stvorenja? Allahova odredba i sud su jedina odredba u kojoj nema ni najmanje sumnje o nepravednom postupku, jer je Allah pravedan, Onaj koji ne ini nikome nepravdu. Sva Njegova stvorenja pred Njim su potpuno jednaka. On nikome ne ini nepravdu radi interesa nekog drugog. Svaka presuda osim Njegove moe biti nepravedna. Ljudi nisu u stanju da se savlauju, oni osjeaju i u svojim su presudama skloni da presuuju prema svojim interesima, da presuuju u interesu pojedinca, grupe ljudi ili drave ili niza drava. Meutim, po Allahovu zakonu nema nikakve zatite, niti interesa, ni za koga, nego je zastupljena apsolutna pravda, a takvu pravdu moe provesti samo Allahov zakon, a niija druga odredba. Zbog toga su oni koji nisu zadovoljni Odredbom Allaha i Njegova Poslanika grijenici, oni ne ele da se pravda ustali niti da istina vlada. Oni se ne plae da Allahov sud nije pravedan niti da uope sumnjaju u Njegovu pravdu, nego ele da drugima nepravdu uine (24/50). Meutim, pravi vjernici sasvim drukije postupaju sa Allahom i

Njegovim Poslanikom, oni imaju sasvim drugi stav kada budu pozvani Allahu i Njegovu Poslaniku da im se sudi, a to je stav koji i dolikuje vjernicima i koji govori o rasvjetljavanju njihovih srca nurom. Kad se vjernici Allahu i Poslaniku Njegovu pozovu, da im on presudi, samo reknu: "Sluamo i pokoravamo se!" - Oni e uspjeti (24/51). To sluanje i pokoravanje bez kolebanja, bez spora i odstupanja, sluanje i pokoravanje koje proistie iz apsolutnog povjerenja daje presuda Allaha i Njegovog Poslanika prava presuda, a svaka druga je donijeta po elji. Ovo sluanje i pokoravanje proistie iz apsolutne predaje Allahu, Koji daje ivot i koji postupa sa ivotom kako hoe, proistie iz smirenosti da je sve ono to Allah ini ljudima dobro, koje oni ele sebi. Allah je Stvoritelj i On zna najbolje koga je stvorio. 135

Oni e uspjeti (24/SIJ jer je Allah Taj koji rasporeuje njihova djela, ureuje njihove odnose, presuuje meu njima pravedno Svojim znanjem i pravdom. Prema tome, oni moraju biti u boljem poloaju od onih ije poslove rasporeuju, sreuju njihove odnose i presuuju meu njima isti ljudi kao to su i oni. Oni raspolau sa vrlo malo znanja, a oni koji e uspjeti, oni su na Pravom Putu, na jednom smjeru, gdje nema nikakva odstupanja niti krivudanja. Oni su potpuno zadovoljni ovim programom, provode ga i ne posru, ne razbacuju svoju snagu niti ih strasti rue, njih ne vode poude i elje, nego Allahov program koji je pred njima sasvim jasan i postojan. Oni koji se Allahu i Posla niku Njegovu budu pokoravali, koji se Allaha budu bojali i koji od Njega budu strahovali - oni e postii ono to budu eljeli (24/52). U prolom ajetu bilo je govora o pokornosti i poslunosti odredbama, a sada e biti govora o pokornosti uope u svemu to se odnosi na naredbu i zabranu, pokornost u skruenosti i bogobojaznosti prema Allahu. Bogobojaznost ima openitije znaenje od skruenosti, jer bogobojaznost znai kontrolu Allahovu i osjeaj za Njega i kod malog i velikog djela, bojaznost da ovjek ne ini to On osuuje iz potovanja prema Njegovu Uzvienom Biu i stidu od Njega, pored straha i skruenosti. Oni koji se pokoravaju Allahu i Njegovu Poslaniku, koji se uvaju i boje Allaha, oni e uspjeti, oni e biti spaeni i na ovom i na buduem svijetu, Allahovo je to obeanje, a Allah ne mijenja Svoje obeanje. Oni su

pripremljeni za uspjeh, oni imaju i nose sa sobom i uzroke iz svog realnog ivota. Pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku zahtijeva da se ide i ustraje na vrstom programu kojeg je Allah zacrtao ljudskom rodu, znano i mudro. Taj program po svojoj prirodi vodi uspjehu i na ovom i na buduem svijetu. uvanje od Allaha i bogobojaznost predstavljaju straara koji garantira ustrajnost na ovom programu i zanemarenje zavoenja koje ih poziva na suprotnu stranu, ali oni se ne osvru niti odstupaju. Etika pokoravanja Allahu i Njegovu Poslaniku uz skruenost prema Allahu i bogobojaznost odraavaju visoki moral koji govori o dalekosenosti rasvjetljavanja srca Allahovim Svjetlom, govori o povezivanju s Njim, o osjeaju za Allahovu kontrolu, kao to govori i o asti vjernikog srca i njegovoj dominaciji. Svaka pokornost koja se ne oslanja na pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku, niti trai u njemu podrku, jeste ponienje koje odbija svaki plemeniti ovjek, od kojeg bjei priroda 136

vjernika i nadvisuje ga njegovo srce. Pravi vjernik saginje svoju glavu samo pred Jednim Jedinim i Monim Allahom. Poslije ovog suoavanja sa lijepim odgojem vjernika i loim odgojem licemjera, - a to su oni koji tvrde da vjeruju, - a ustvari nisu vjenici, poslije ovog susreta kontekst se zadrava na kompletiranju razgovora o ovim licemjerima. Licemjeri se zaklinju Allahom, najteom zakletvom, da e sigurno ii u boj ako im ti naredi. Reci: "Ne zaklinjite se, zna se to se od vas trai, Allah dobro zna ono to vi radite" (24/53). Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Posla niku!" A ako ne htjednete, on je duan da radi ono to se njemu nareuje, a vi ste duni da radite ono to se vama nareuje, pa ako mu budete posluni, biete na pravom putu; - a Poslanik je jedino duan da jasno obznani (24/54). licemjeri su se zaklinjali Allahovu Poslaniku (alejhi' s-selam) da im je on naredio da idu u borbu, oni bi zaista izali. Oni to kau, a Allah zna da oni lau. U Kur' anu im se odgovara ironino i ismijava se to njihovo vjerovanje: Reci: "Ne zaklinjite se, zna se ta se od vas trai/ (24/53). Nemojte se zaklinjati jer je vaa pokornost sasvim poznata. Nema potrebe zakletva ili potvrda. Tako kae Onaj kome je poznata njihova la, ne zaklinji se Meni da si iskren jer je to potvreno, dokazano, nema potrebe za drugim dokazom. Ovdje je to ironino ismijavanje popraeno rijeima Uzvienoga: Allah dobro zna ono to vi radite (24/53) - nema potrebe za zakletvom niti za potvrivanjem, zna se da se vi ne pokoravate niti elite izai u borbu. Zbog toga se u Kur'anu ponovo govori i iznosi naredba o pravoj

pokornosti, a ne kao to je ta vaa poznata i razumljiva pokornost. Reci: "Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku (24/54). A ako ne htjednete (24/54) - nego odbijete, ili licemjerno postupite i to ne izvrite, on je duan da radi ono to se njemu nareuje (24/54) - duan je da prenese poslanstvo, i on je to uinio i izvrio, a vi ste duni da radite ono to se vama nareuje (24/54) - da mu se pokoravate i da budete iskreni. Meutim vi ste se povukli od toga i niste to izvrili. Pa ako mu budete posluni, biete na pravom putu (24/54J; i krenuli pravim putem koji vodi uspjehu i spasu, a Poslanik je jedino duan da jasno obznani (24/54) - on nije odgovoran za vae vjerovanje, nee mu biti prigovereno ako vi okrenete i 137

odstupite. Samo ste vi odgovorni i bit ete kanjeni zato to ste odstupili, to ste pogrijeili i suprotstavili se Allahovoj i naredbi Poslanika. Nakon izlaganja pitanja vezanog za licemjere i njihov zavretak na ovaj nain, kontekst ostavlja i njih i njihovo pitanje i osvre se na pokorne vjernike, objanjava nagrade za iskrenu pokornost i praktino vjerovanje, zatim nagradu na Zemlji prije Dana konanog obrauna. Allah obeava da e one medu vama koji budu vjerovali i dobra djela inili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao to je postavio namjesnicima one prije njih, i da e im zacijelo vjeru njihovu uvrstiti, onu koju im On eli, i da e im sigurno strah bezbjednou zamijeniti; oni e se samo Meni klanjati, i nee druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni - oni su pravi grenici (24/55). To je Allahovo obeanje onima koji vjeruju i rade dobra djela Ummetu M uhammeda (alejhi' s-selam) , da e ih Allah uiniti zastupnicima na Zemlji, da e im omoguiti takvu vjeru kojom e On biti zadovoljan i da e im zamijeniti strah sigurnou. To je Allahovo obeanje, a Allahovo obeanje je istina, ono e se dogoditi. Allah ne mijenja Svoje obeanje. Prema tome, ta je istina tog vjerovanja? ta je smisao tog zastupnitva? Smisao vjerovanja kojim se ostvaruje Allahovo obeanje je velika istina koja obuhvata i usmjerava cjelokupnu aktivnost ovjeka. Ono se skoro nije ni ustalilo u srcu, a poinje da se oglaava u formi rada, aktivnosti, zdanja, izgradnje i svega onoga to je usmjereno prema Allahu. Nosilac toga eli samo smjer prema Allahu, a to je pokornost Njemu, puna predaja Njegovoj naredbi i kod malog i kod velikog djela. U toj predaji ne

preostaju nikakve elje ovjeku, nikakva strast u srcu, niti sklonost u toj prirodi, nego sve to slijedi samo ono to je prenio Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) od svoga Gospodara. To je vjerovanje koje obuhvata cjelokupnog ovjeka: njegove misli, osjeaje njegova srca, elje njegove due, sklonost njegove prirode, dinaminost njegova tijela, pokrete njegovih organa i njegovo ponaanje spram Gospodara u porodici i kod svih ljudi. Iman je da se ovjek sa svim ovim usmjeri prema Allahu. Ovo je predstavljeno rijeima Allaha Uzvienoga u ajetu u kome se objanjava zastupnitvo, uvrivanje i 138

sigurnost: Oni e se samo Meni klanjati i nee druge Meni ravnim smatrati (24/55). Politeizam se javlja u raznim vidovima, npr. usmjerenje bilo kome osim Allahu, bilo u djelu ili osjeaju, ili bilo kom drugom vidu politeizma ili pripisivanju ortaka Allahu. To vjerovanje je kompletni program ivota. Ono obuhvata sve ono to je Allah naredio, a u ono to je Allah naredio ulazi i obezbjeenje uzroka, priprema i spremnost, prihvatanje sredstava i pripremanje za preuzimanje velikog povjerenja - emaneta na Zemlji, emaneta zastupnitva. ta je smisao zastupnitva na Zemlji? Zastupnitvo nije samo vlast, pobjeda, nadvlaivanje i sudstvo, nego je zastupnitvo sve ovo, ali stavljanje svega toga u slubu dobra, obnove, izgradnje i ostvarenja programa koga je Allah ocrtao ovjeanstvu, da se njega pridrava i putem tog programa da ostvari nivo savrenstva kakav je omuguen ovjeku na Zemlji i koji odgovara Njegovom stvorenju kojim ga je Allah poastio. Zastupnitvo na Zemlji je mo da ovjek radi na izgradnji i dobru, a ne na ruenju i smutnji, zastupnitvo je sposobnost da se ostvaruje pravda i smirenost, a ne nasilje i tuga, sposobnost na izgradnji i uzdizanju ljudske due i sistema, a ne poniavanje pojedinca ili drutva do nivoa ivotinje. Ovo zastupnitvo je ono to je Allah obeao onima koji rade i ine dobra djela. Allah im je obeao da e im dati zastupnitvo na Zemlji, kao to je dao zastupnitvo i dobrim vjernicima prije njih, da ostvare onaj program kojeg Allah eli, da utvrde pravdu koju Allah trai, da idu i vode ovjeanstvo koracima na putu savrenstva kakvo im je Allah omoguio onog dana kad ih je stvorio. Medutim, oni koji vladaju i unose smutnju na

Zemlji, ire nasilje na njoj i sputaju se time na nivo ivotinje, oni nisu zastupnici na Zemlji, nego su oni samo u iskuenju time to im je Allah to dao, ili s njima su u iskuenju i drugi pored njih, oni kojima ovi vladaju iz razloga kojeg samo Allah zna. Ajet koji govori o ovome i injenici zastupnitva izloen je slijedeim rijeima Uzvienoga: . i da e im zacijelo . . vjeru njihovu uvrstiti, onu koju im On eli (24/55). Uvrivanje vjere se dopunjuje njenim uvrivanjem u srcima kao to se to uvrivanje dopunjuje i postupcima u ivotu i rasporedu. Allah im je tek tada obeao da e ih uiniti zastupnicima na Zemlji i dao im onu vjeru na Zemlji, kojom je On zadovoljan. Njihova vjera trai da se ini dobro, nareuje pravdu, samosavladivanje, gospodarenje nad strastima na Zemlji, nareuje kultiviranje ove zemlje, koritenje svakog dobra koje je Allah pohranio u 139

Zemlji, sadraja i energije, ali sa usmjerenjem svih aktivnosti prema Allahu u svemu ovome . ... i da e im sigurno strah bezbejdnou zamijeniti (24/55) . Oni su bili uplaeni, bojali su se, nisu bili sigurni, nisu nosili svoje oruje sve do iza iseljenja Poslanika (alejhi's-selam) u Meinu, prvu bazu islama. Rebi lbni Enes prenosi od Ubejja Alija o ovom ajetu slijedee: "Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) i njegovi saborci bili su u Mekki oko deset godina molei se i obraajui se samo Allahu, klanjajui se samo Njemu bez ikakva ortaka, jer su se plaili. Nije im bila nareena borba sve dok im nije bilo reeno da se isele u Meinu. Tek kad su doli u Meinu, tada im je Allah naredio da se bore. I u Medini su se bojali pa su s orujem i o svitali i zanoivali. Podnosili su strpljivo sve to je Allah htio. Jednog dana jedan od ashaba ree: Zar emo se cijelo vrijeme mi ovako plaiti? Zar nee doi i nama dan kada emo biti sigurni i odloiti oruje! - Na to mu odgovori Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) : "I jo malo ete se strpiti i jedan izmeu vas sjest e meu uzvienu grupu gdje nema nikakva oruja!" Tada je Allah objavio ovaj ajet. Allah je pomogao svoga Poslanika da zavlada cjelokupnim Arabijskim poluotokom, kada su postali sigurni i odloiti oruje. N akon izvjesnog vremena umro je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) , a muslimani su imali tu sigurnost i u vrijeme hilafeta: Ehu Bekra, Omera i Osmana, a onda ih je zadesilo ono to ih je zadesilo. Allah je ponovo unio strah u njihova srca, ponovo su uvedene strae i policija. Oni su se izmijenili i sve ostalo se s njima izmijenilo. A oni koji i poslije toga budu nezahvalni, oni su pravi grijenici (24/55). To su oni koji su napustili program Allahov, Njegovo obeanje i ugovor ...

Allahovo obeanje jednom se ve ostvarilo. Ono se i dalje ostvaruje i realizira sve dok se muslimani pridravaju Allahova uvjeta . . oni e se .. samo Meni klanjati i nee druge Meni ravnim smatrati (24/5SJ - ne nekakvom boanstvu, niti strastima. Oni vjeruju kako valja i ine dobra djela. Allahovo obeanje je pohranjeno i sauvano za svakog onoga iz ovog Ummeta do Sudnjeg dana, ali ko bude ustrajao na ovom uvjetu. Pobjeda, zastupnitvo, uvrivanje i sigurnost usporit e samo onda kada se zamijeni uvjet Allahov bilo gdje na ovom prostranstvu ili u bilo kakvim obavezama i kada se ovaj Ummet okoristi tim iskuenjem i prebrobrodi ga, zaplai se i zatrai sigurnost, ponizi i potrai ast, odstupi i zatrai zastupnitvo. Svim onim sredstvima koje Allah eli i sa Njegovim uvjetom kojeg je On definirao ostvarit e se ponovo Allahovo obeanje koje se ne moe zamijeniti niti mu na putu moe stati bilo kakva sila ove Zemlje. 140

Zbog toga je ovo obeanje popraeno naredbom da se obavlja namaz, daje zekjat i iskazuje pokornost prema Allahu, da Poslanik (alejhi's-selam) i njegov Ummet ne strahuju uope od snage nevjernika koji se bore protiv njih i njihove vjere kojom je Allah zadovoljan: A vi klanjajte i zekjat dajte i Poslaniku posluni budite da bi vam se ukazala milost. Nikako ne misli da e nevjernici umai Njemu na Zemlji, njihovo boravite bie vatra, a ona je, zaista, grozno prebivalite (24/56-57J. Ovo je prava sprema, stalna veza sa Allahom, jaanje srca klanjanjem namaza, savlaivanjem oholohosti, ienjem due i drutva, davanjem zekjata, pokoravanjem Poslaniku i zadovoljstvom Njegovim sudom, provoenjem Njegova zakona i u malim i u velikim djelima, ostvarenjem programa koga On eli, .. da bi vam se ukazala milost na zemlji, bez . (24/56) smutnje, srozavanja, straha, nemira i zablude, a da bi na drugom svijetu bili bez srdbe, muke i egzemplarne kazne. Ako istrajete na Pravom Putu, snage neprijatelja ne mogu vam nita uiniti. One ne predstavljaju nikakvo udo. Njihova prividna mo ne moe vam se suprotstaviti na putu. Sa vaom vjerom vi ste jai od njih, jai vaim sistemom, jai vaom spremnou kojom raspolaete. Moda, katkada, vi niste jednaki njihovoj spremnosti s materijalnog gledita, ali vaa vjernika srca, koja se bore, ine uda i nadnaravnosti. Islam je ogromna injenica o kojoj mora razmiljati svaki onaj ko eli dostii istinu Allahova obeanja izraenu u tim ajetima, mora da istrauje

njenu potvrdu u historiji ljudskog ivota, da bi shvatio uvjete te injenice prije nego mu postane ona problematina ili pone u nju sumnjati ili bude u nekim sluajevima s nestrpljenjem oekivao njeno dogaanje. Nije se nijedanput dogodilo da je ovaj Ummet primjenjivao Allah program u ivotu i prihvatio da mu on bude presudan u svim poslovima, a da nije ostvario Allahovo obeanje vezano za zastupnitvo za osnaenje i sigurnost, a nije se, isto tako, nikada desilo da je ovaj Ummet odstupao od ovog programa, a da nije zaostao i bio na zaelju kolone, bio ponien, njegova vjera izgubila prevlast kod ljudi, obuzeo ga strah i pograbio ga neprijatelj. Eto, Allahovo obeanje je tu. Eto, i Allahovi uvjeti su poznati, pa ko eli to obeanje neka ispuni taj uvjet. Pa zar ima neko da bolje ispunjava svoje obeanje od Allaha? 141

142

O vjernici, neka od vas u tri sluaja zatrae doputenje da vam udu oni koji su u posjedu vaem i oni koji jo nisu polno zreli: prije jutarnje molitve i kada u podne odloite odjeu svoju, i poslije obavljanja none molitve. To su tri doba kada niste obueni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objanjava propise! A Allah sve zna i mudar je (24/5BJ. A kada djeca vaa dostignu polnu zrelost, neka onda uvijek trae doputenje za ulazak, kao to su traili doputenje oni stariji od njih; tako vam Allah objanjava propise Svoje! A Allah sve zna i mudar je (24/59). A starim enama koje ne ude vie za udajom nije grijeh da odloe ogrtae svoje, ali ne pokazujui ona mjesta na. kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu kreposne. Allah sve uje i zna (24/60J. Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni

vama samima da jedete u kuama vaim, ili u kuama oeva vaih, ili u kuama matera vaih, ili u kuama brae vae, ili u kuama sestara vaih, ili u kuama strieva vaih, ili u kuama tetaka vaih po ocu, ili u kuama daida vaih, ili u kuama tetaka vaih po materi, ili u onih iji su kljuevi u vas ili u prijatelja vaeg; nije vam grijeh da jedete zajednic"ki ili pojedinano. A kad ulazite u kue, vi ukuane njene pozdravite pozdravom 143

od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objanjava propise, da biste se opametili! (24/61). Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega doputenje ne dobiju. Oni koji od tebe trae doputenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatrae doputenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoe od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prata i On je milostiv (24/62). Ne smatrajte Poslanikov poziv upuen vama kao poziv koji vi jedni drugima upuujete; Allah sigurno zna one meu vama koji se kradom izvlae. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nareenju Njegovu, da ih iskuenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snae (24/63). Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On e ih obavijestiti o svemu to su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna! (24/64). Islam je, zaista, kompletan program ivota. On ureuje ivot ovjeka u svim fazama, u svim odnosima ivota i povezivanjima sa drugima, u svim kretanjima i mirovanjima. Osim toga, on objanjava i najsitnija svakodnevna etika ponaanja kao i ope velike obaveze i sve to usklauje i na koncu usmjerava prema Allahu. U ovoj suri je izloen uzorak te skladnosti. Sura sadri pojedine odredbe pored traenja dozvole za ulazak u kuu druge porodice i dueg zadravanja. Kontekst se vraa i govori o lijepom ponaanju muslimana kod meusobnog suenja oslanjajui se pri tome na Allaha, njihova

Gospodara, a govori i o loem etikom ponaanju licemjera. Tekst se zadrava i na Allahovom istinitom obeanju vjernicima u vezi sa zastupnitvom na zemlji, sigurnosti i uvrenja, a, evo, sada govori i o etikom ponaanju kod traenja dozvole za ulazak unutar jedne porodice pored traenja dozvole za pridruivanje razgovoru Poslanik u (alejhi' sselam) , ureenju odnosa posjete i jela izmeu bliih i prijetelja, zadrava se i na potrebnom odgoju u razgovoru i obraanju sa Vjerovjesnikom. Sva ova etika ponaanja odnose se na muslimansko drutvo i ureenje meusobnih odnosa, jer Kur'an ih podjednako odgaja na velikim i malim podrujima ivota. 144

O vjernici, neka od vas u tri sluaja zatrae doputenje da vam uu oni koji su u posjedu vaem i oni koji jo nisu polno zreli: prije jutarnje molitve i kada . u podne odloite odjeu svoju, i poslije obavljanja none molitve. To su tri doba kada niste obueni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objanjava propise! A Allah sve zna i mudar je (24/58). Ranije je govoreno u ovoj suri o odredbama vezanim za traenje dozvole za ulazak u kuu, a ovdje se objanjavaju odredbe vezane za traenje dozvole za ulazak unutar kue, porodice. Posluga koju sainjavaju roblje i povlatena djeca koja nisu punoljetna ulaze u prostorije bez traenja dozvole osim u tri vremena u kojima se odlae odjea. U tom sluaju, i oni trae dozvolu za ulazak. Ta vremena su: vrijeme prije sabah namaza, kada su ukuani jo po obiaju u spavaim haljinama ili ih svlae i oblae dnevna odijela, zatim u vrijeme podneva, podnevnog odmora, kada se takoer skida odjea po obiaju i oblai spavaa, radi odmora, zatim poslije jacijskog namaza, kada ukuani skidaju odjeu i oblae nonu. Ova tri vremena nazivaju se avrat, jer se tada razotkrivaju stidna mjesta. U ova tri vremena posluga mora da trai dozvolu za ulazak kao i povlatena djeca koja nisu punoljetna, kako ne bi opazili stidna mjesta ukuana. Ovo je jedna vrsta lijepog ponaanja koju mnogi zanemaruju u svom kunom i porodinom ivotu objanjavajui to duevnim, nervnim i etikim djelovanjem, mislei da posluga ne usmjerava svoje poglede prema stidnim mjestima svojih gospodara, a dok maloj djeci, prije

punoljetnosti, to ne privlai panju. To oni misle dok psihijatri danas tvrde, nakon razvoja psihijatrije, da se neke scene koje primijete maloljetna djeca jako odraavaju na njihov ivot, a katkada ih zna zadesiti nervna bolest od koje se teko mogu izlijeiti. Sveznajui, Sveobavijeteni odgaja vjernike ovom etikom elei da izgradi Ummet zdravih nerava, zdravih grudi, proienog osjeaja, ista srca i istih pojmova. Ovo se odnosi samo na ova tri vremena jer se pretpostavlja da bi u to vrijeme moglo doi do razotkrivanja stidnih mjesta. Za poslugu i maloljetnu djecu ne trai se dozvola za ulazak u ostala vremena kako bi se izbjegla potekoa, jer oni mnogo ulaze i izlaze s obzirom da su maloljetni ili zbog potrebe obavljanja poslova. Ta vi jedni drugima morate ulaziti <24/58) Na taj nain dolo je do usklaivanja izmeu tenje da se ne 145

otkrivaju stidna mjesta i odstranjenja potekoe kad bi se i od njih traila dozvola za ulazak kao to se trai za odrasle. Meutim, kada maloljetna djeca postanu punoljetna, ona se tada tretiraju kao i stranci koji moraju da trae dozvolu za ulazak u svako vrijeme, prema tekstu koji je ranije citiran a koji se odnosi na traenje dozvole za ulazak. Ovaj ajet zavrava rijeima: A Allah sve zna i mudar je (24/SBJ jer se radi o sluaju poznatom Allahu vezanom za poznavanje ovjeka i kakvo etiko ponaanje odgovara tome te za mudrost te situacije kod tretiranja ljudskih dua i srca. Ranije je, takoer, iznijeta odredba o skrivanju enskog nakita da bi se sprijeio izazov smutnje i strasti, a ovdje se govori o starijim enama koje su izuzete iz ove odredbe, enama koje ne pokazuju nikakve elje za mukarcima, niti njihova tijela izazivaju smutnju koja. bi izazivala strasti. A starim enama koje ne ude vie za udajom nije grijeh da odloe ogrtae svoje, ali ne pokazujui ona mjesta na kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu kreposne. Allah sve uje i zna (24/60). Ove stare ene nee biti odgovorne zbog skidanja svoje vanjske odjee, ali bez otkrivanja stidnih mjesta i nakita. I za njih je bolje da ostanu

zaogrnute svojim irokom vanjskom odjeom. Ovo je nazvano isti'faf, tj. nastojanje da se sauva ednost, jer izmeu pokazivanja drai i smutnje postoji vrsta veza, kao i izmeu pokrivanja i ednosti. Ovo je doneseno prema islamskoj teoriji koja glasi da je najbolji put za ednost smanjenje prilika za zavoenje i stavljanje zastora izmeu izazivakih faktora i due. Allah sve uje i zna (24/60) On uje, On zna i ima uvida o svemu ta jezik kae i ta kola u srcu. Ovdje se radi o namjeri, osjeaju i savjesti. U nastavku se govori o organizaciji odnosa i povezivanju izmeu blinjih i prijatelja. 146

Nije grijeh slijepcu, niti je grijeh hromu, niti je grijeh bolesnu, a ni vama samima da jedete u kuama vaim, ili u kuama oeva vaih, ili u kuama matera vaih, ili u kuama brae vae, ili u kuama sestara vaih, ili u kuama strieva vaih, ili u kuama tetaka vaih po ocu, ili u kuama daida vaih, ili u kuama tetaka vaih po materi, ili u onih iji su kljuevi u vas ili u prijatelja vaeg; nije vam grijeh da jedete zajednic"ki ili pojedinano. A kad ulazite u kue, vi ukuane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objanjava propise, da biste se opametili! (24/61). Prenosi se da su oni jeli u spomenutim kuama bez traenja odobrenja za ulazak, pridruivali su sebi i slijepe i epave, bolesne i siromane da bi i njih nahranili, itd. Ovi su se osjeali neugodno da jedu s njima i da im se pridruuju bez poziva od strane domaina ili bez dozvole. To je bilo do vremena kada je objavljeno: Ne jedite imovinu jedan drugoga na nedoputen nain (2/188). Njihovi osjeaji su bili veoma izotreni tako da su uvijek bili paljivi da ne bi poinili neto to je Allah zabranio. Bilo im je teko da budu ukoreni za neto to je zabranjeno pa makar to bilo i izdaleka. Tada je objavljen ovaj ajet, kojim se odstranjuje neugodnost od slijepih, bolesnih i epavih, da neko od rodbine jede u kui svoga blinjega i da povede sa sobom nekog od onih koji su tome potrebni. Ovo govori da domain ne prezire ovakav postupak niti mu se nanosi teta oslanjajui se na ope pravilo (da ovjek nema tetu niti da se drugom prouzrokuje teta) i da je "imetak muslimana doputen samo ako je on to dobrovoljno prihvatio."25

S obzirom da ovaj ajet govori o zakonitosti, to mi u njemu primjeujemo preciznost jezikog donoenja tematskog rasporeda i formiranje misli koje ne ostavlja ni najmanje prostora za sumnju i nejasnou, kao to u njemu primjeujemo i raspored srodstva. U njemu se poinje prvo sa kuama sinova i suprunika, ali ih direktno ne spominje nego se u ajetu kae: u kuama vaim (24/61). U to ulaze: kua sina i mua, a kua sina je i kua njegova roditelja, a kua mua je i kua njegove supruge, zatim slijede kue: oeva, majki, brae, sestara, amida, strina, tetaka i tetki. Ovom srodstvu se prikljuuje i staratelj koji vodi brigu o imetku ovjeka. I on ima pravo da jede iz sredstava kojima raspolae, ali, kako je poznato, i da ne prelazi potrebe jela. Ovome se pridodaje i kua prijatelja da bi se odravala spona pribliavanja, ali bez uznemiravanja i Prenosi afi i na to se nadovezuje u jednom svom osvrtu o sklapanju ugovora za osloboenje robova. 147

prouzrokovanja tete. Doputeno je i da prijetelji jedu sa svojim prijateljima bez traenja dozvole. Kada se u kontekstu zavrilo sa objanjenjem ovih kua i porodica u kojima je dozvoljeno jesti, prelazi se na objanjenje situacija u kojima je to doputeno: nije vam grijeh da jedete zajednic"ki ili pojedinano (24/61). Kod nekih su, u periodu dahilijjeta, vladali obiaji da ne jedu pojedinano i ako ne bi naao nekoga s kim bi jeo, pozvao bi nekoga na jelo. Ovo optereenje Allah je odstranio i ovo pitanje uprostio bez ikakve sloenosti pa je dozvoljeno da jedu i pojedinano i u drutvu. Kada se u kontekstu zavrilo sa objanjenjem situacija kako jesti, navodi se etiko ponaanje pri ulasku u kue u kojima se moe jesti. A kad ulazite u kue, vi ukuane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim (24/6V. Ovo je lijep nain izraavanja o snazi povezivanja izmeu spomenutih osoba u ovom ajetu jer onaj koji naziva selam nekom od svojih bliih ili prijatelja, naziva i sam sebi jer pozdrav koga on susree je pozdrav od Allaha. Pozdrav nosi taj peat i mirie tim mirisom, povezuje one koji nazivaju jedan drugom selam vrstim uetom koje se ne da prekinuti. Na ovoj nain povezuju se srca vjernika sa njihovim Gospodarom i kod malog i velikog djela: tako vam Allah objanjava propise, da biste se opametili! (24/6JJ - i na taj nain spoznajete kakva je mudrost i cijena u ovom Allahovom programu. Tekst Kur'ana prelazi sa ureenja porodinih i prijateljskih odnosa

na ureenje tih odnosa izmeu velike porodice, porodice svih muslimana, njihova predstavnika i voe, Muhammeda, Allahova Poslanika (alejhi' sselam) , i na ponaanje muslimana kada su u drutvu Poslanika. Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju, a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega doputenje ne dobiju. Oni koji od tebe trae doputenje, u Allaha i Poslanika Njegova, doista, vjeruju. I kad oni zatrae doputenje od tebe zbog kakva posla svoga, dopusti kome hoe od njih, i zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prata i On je milostiv (24/62). 148

Ne smatrajte Poslanikov poziv upuen vama kao poziv koji vi jedni drugima upuujete; Allah sigurno zna one metlu vama koji se kradom izvlae. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nareenju Njegovu, da ih iskuenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snae (24/63). Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On e ih obavijestiti o svemu to su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna! (24/64). Prenosi Ibni Ishak o uzroku objave ovih ajeta, da je to bilo u vrijeme kada su se Kurejije i ostala arapska plemena (ahzab) udruili u borbi zvanoj Hendek. Kada je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) saznao ta su odluuli Kurejije i ostali, on je dao da se saine trane ji oko M edine. N a radu kopanja ovih traneja Vjerovjesnik se trudio da privue muslimane govorei da e za to imati nagradu, ali, radi podstreka, i on je radio s njima, bio je neumoran, a i oni su bili neumorni, ali su munafici izostajali ili su sporo radili. To su prikrivali slabou, odlazili porodicama bez saznanja Poslanika (alejhi' s-selam) i njegove dozvole. Medutim, on je traio od svakog muslimana, kada mu iskrsne kakva neodgodiva potreba, da to iznese Poslaniku (alejhi' s-selam) i zatrai dozvolu da bi obavio svoju potrebu. Resulullah bi mu dozvoljavao, a on, kada bi zavrio svoj posao, vratio bi se na radno mjesto gdje je i bio u elji da ostvari to vie dobra i da mu se to urauna. Tada je Allah (Uzvieni) objavio u vezi sa ovim vjernicima gornji ajet: Pravi vjernici su samo oni... (24/62). Zatim Allah kae o licemjerima, onima koji se izvlae sa posla i odlaze bez dozvole Poslanika (alejhi' s-selam) : Ne smatrajte Poslanikov poziv upuen vama kao poziv koji

vi jedni drugima upuujete (24/63). Bez obzira kakav bio povod objave ovih ajeta, oni sadre duevno ureeno ponaanje izmedu grupe i njena vode. Ovo su etika ponaanja koje ova grupa obavlja kako valja samo onda kada ta ponaanja proistiu iz njihova osjeaja, njihovih simpatija i iz dubine njihove due, a zatim se ustale u njihovim ivotima i na neki nain postanu trajna, neto to se izvrava i postane zakon koji se realizira. U protivnom, bio bi to anarhizam bez granica. Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Njegova Poslanika vjeruju (24/62) ne i oni koji to samo ustima kau, a kasnije ne ostvaruju svoje rijei niti se pokoravaju Allahu i Njegovu Poslaniku. .. . a koji se, kad su s njim na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju dok od njega doputenje ne dobiju (24/62). To je odgovorno i vano 149

mjesto, mjesto koje trai da uestvuju svi u njegovu izvrenju, bilo da se radi o miljenju, o borbi ili o kakvom opem radu. Vjernici ne mogu naputati svoja mjesta sve dok ne zatrae odobrenje za to od svojih voa, kako ne bi dolo do anarhije, a anarhija uslijedi redovno kada nema dostojanstva i reda. Oni koji ovako vjeruju i pridravaju se ovakvog etikog ponaanja trae da izostanu sa rada samo kada su primorani. Njihovo vjerovanje i njihovo ponaanje sprjeava im da izostaju iza odgovornih sastanaka u kojima treba da uestvuju svi, sastanaka koji pozivaju na okupljanje. Pa i pored toga, Kur' an stavlja miljenje Poslaniku (alejhi' s-selam) ili predstavniku drutva da li da im dozvoli ili ne dozvoli, nakon to je njemu dato pravo da daje doputenje: I kad oni zatrae doputenje od tebe zbog kakva Posla svoga, dopusti kome hoe od njih (24/62J. Vjerovjesniku je bio upuen prijekor zbog davanja doputenja licemjerima ranije pa je reeno: Neka ti Allah oprosti to si dozvolio da izostanu, dok se nisi uvjerio koji od njih govore istinu, a koji lau (9/43). Stavljen mu je na raspolaganje sud, ako hoe, moe dozvoliti, a ako hoe, moe da i ne dozvoli. Rukovodiocu se daje pravo da procijeni. Katkada iskrsne i nuna potreba, pa se stavlja na raspolaganje da voa grupe slobodno procijeni, da odvaga interes izmeu ostanka i vraanja da neko ne uestvuje u radu. Voa ima posljednju rije u ovom organizacionom pitanju. On tu rasuuje i donosi odluku kako hoe. Pa i pored toga, u kontekstu se ukazuje na preovlaivanje potreba da se uestvuje u radu i ne odustaje, da bi to bilo bolje, a traenje dozvole i odlaska i u jednom i u drugom sluaju ima i nedostataka, pa se trai od

Poslanika (alejhi' s-selam) da trai i oprosta za one koji trae ispriku: I zamoli Allaha da im oprosti jer Allah prata i On je Milostiv (24/62J. Na taj nain ograniena je savjest vjernika, pa neka ne trai izostanak. On moe slobodno postupiti, moe da savlada ispriku koja ga je nagonila da zatrai odobrenje za izostanak. Kontekst se osvre i na nunost potovanja Poslanika (alejhi' sselam) kod obraanja za traenje dozvole u svakoj situaciji, tako da ga onaj koji moli ne doziva njegovim imenom: O, Muhammede, ili njegovim nadimkom: O, Ehu Kasime, kao to muslimani dozivaju jedni druge, nego da ga naziva imenom kojim ga je Allah poastio i ukazao veliku ast: Allahov Vjerovjesnie, ili: Allahov Poslanie! Ne smatrajte Poslanikov poziv upuen vama kao poziv koji vi jedni drugima upuejete (24/63). 150

Srca vjernika moraju biti ispunjena dostojanstvom prema Allahovu Poslaniku (alejhi's-selam) tako da se to dostojanstvo osjea u svakoj rijei i u svakom obraanju njemu. Takvo obraanje je nuno, jer svaki odgojitelj mora uivati dostojanstvo. Svaki voa mora biti potovan. Postoji razlika izmeu skromnosti i blagosti voe i sluaja da njegove pristalice zaborave da je on njihov odgojitelj i da ga dozivaju kao to jedan drugog dozivaju. Onaj koji odgaja mora uivati ugled u duama onih koje odgaja, mora da se istie nad njima u dostojanstvu koje oni ispoljavaju, mora da ga se stide i ne prelaze granice u kontaktu s njim: U nastavku se upozoravaju licemjeri, oni koji se izvlae sa posla i odlaze bez dozvole kradom i krijui jedan drugoga, upozoravaju se da ih Allahovo oko vidi iako ih oko Poslanikovo ne primjeuje. Allah sigurno zna one medu vama koji se kradom izvlae (24/63). To je izraz koji predoava kretnju naputanja i izvlaenja sa upozorenjem odreenog tijela u kome je dolo do izraaja i strah od borbe i omalovaavanje pokreta i svijesti koja prati taj pokret u duama ljudi. Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno nareenju Njegovu, da ih iskuenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snae (24/63). To je, zaista, strano upozorenje i stravina prijetnja. N e ka se pri paze oni koji postupaju suprotno nareenju Njegovu i slijede drugi program, ne Njegov, pa se izvlae iz redova da bi ostvarili nekakvu korist ili plaei se da im nee biti nanijeta teta, neka se pripaze da ih ne zadesi kakva smutnja u kojoj e biti poremeena mjerila, povrijeen sistem, pomijeana istina sa neistinom, lijepo sa runim, poremeen i poslovi drutva i ivota,

tako da niko ne bude siguran za sebe, da niko ne obavlja svoje poslove, kada se ne moe primijetiti razlika izmeu dobra i zla, a to je period bola i tuge za sve. Ili da ih patnja bolna ne snae (24/6.1) na ovom i na buduem svijetu kao kazna suprotstavljanja Allahovoj odredbi i Njegovu programu za ivot koji je On odabrao. Ovim zavrava ovo upozorenje, a s njim i ova sura u cjelini, u kojoj se ukazuje na vjernika srca i srca koja skreu i odstupaju, da Allah sve to vidi, da motri njihova djela, da zna sve to ine i to kriju. Allahovo je sve to je na nebesima i na Zemlji, On sigurno zna kakvi ste vi, i On e ih obavijestiti o svemu to su radili na Dan kad se budu Njemu vratili. A Allah sve dobro zna! (24/64). 151

Ova sura zavrava povezivanjem srca i vida sa Allahom, posjeanjem na skruenost i bogobojaznost, a to je posljednja garancija. To je istovremeno straar i uvar naredbi i zabrana ovog morala i ponaanja koje je Allah propisao u ovoj suri i sve odredio podjednako.26 Kraj osamnaestog duza, slijedi devetnaesti, koji poinje surom El Furqan. Osmanaesti duz zavrava prvom etvrtinom sure El-Furqan. Medutim, poto sura EI Furqan ima posebnu tematsku cjelinu, tD me je navelo da ovim zavrim osamnaesti duz, kako bi El-Furqan u cjelini bila izloena u devetnaestom duzu, sa Allahovom dozvolom. 152