N aslov originala SAYYID QUlB Ft n.

Au-L-QUR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi zilali-1-Qur'an

20
SARAJEVO,l999.

tr ",, ".," , ... ... , ' ... ... ...... .;;

, 'J }J '-' "' ... i>_;...j.Jf , .Jt.J )) , ," T , =, ...... ." " ... - .. '. ... .. , 'JJl::JJ eJ.. J 4...4, 4;} y _. " , , .. ... . .. ...... , , ,.., . , ;., , . . ... -, ... ... , . , , ....

. ((JJ M="')'."; U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/122J.

U OKRIUU KUR'ANA

20
U IME AllAHA. MIWSTIVOG, SAMIWSNOG! PREOSTAU DIO SURE EN-NEML, SURA ElrKA$A$ I DIO SURE Elr ANKEBirr.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! l

Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!" ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju, (21/59) Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam sPuta s neba kiu pomou koje Mi dajemo da ozelene bae prekrasne, - nemogue je da vi uinite da izraste drvee njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednauje; (21/60) ' Onaj koji je Zemlju prebivalitem- uinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomina postavio i dva mora pregradio. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, nego veina njih u neznanju ivi; (27/61) Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako vi pouku da primite! - (21/62). Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje alje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! - (21/63J Onaj koji sve iz niega stvara, koji e zatim to ponovo uiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. -Zar pored Allaha postoji drugi bog?

Reci: 'Vokaite, ako istinu govorite!" (21/64). Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna to e se dogoditi; i oni ne znaju kada e oivljeni biti (21/65). Zar oni o onom svijetu da to znaju! Nita! - oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu" (21/66). Nevjernici govore: "Zar emo, kad postanemo zemlja, i mi i preci nai, zaista, biti oivljeni? (27167).

Ovim nam se ve odavno prijeti, i nama i precima naim, a ovo su samo izmiljotine naroda drevnih <27/68). Reci: 'Putujte po svijetu i vidite kako su zavrili grenicir <27169). I ne ialosti se zbog njih i neka ti nije u dui teko zbog spletki njihovih (27/70). '1(ad e se ve jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govoriterpitaju oni m;m. Reci: Stii e vas sigurno neto od onoga to poiurujeter <27172). A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali veina njih nije zahvalna <27173). Gospodar tvoj dobro zna ono to gru{ii njihove taje i ono to oni na javu iznose (27/74). Nema nieg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj <27/75). Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najvie o onome u emu se oni razilaze <27176> i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje <27/77). Gospodar tvoj e im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznajui, <Z7178> .. zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijedi pravu istinu! <27/79). Ti ne moie mrtve dozvati niti gluhe dovikati kada se leima okrenu, (27/80) niti moie slijepe od zablude njihove odvratiti; moie jedino dozvati one koji u rijei Nae vjeruju, oni e se odazvati <27181).

I kada doe vrijeme da oni budu kainjeni, Mi emo uiniti da iz zemlje izie jedna iivotinja koja e im rei da ljudi u dokaze Nae nisu uvjereni (27/82). A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu, onih koji su dokaze. Nae poricali - oni e biti zadriani - <27183> i kad dodu, On e upitati: 1este li- vi dokaze Moje poricali ne razmiljajui o njima, ili, ta ste to radilir <27/84).

I njih e stii kazna zato to su mnogoboci bili, pa nee moi ni rijei izustiti (27/BSJ. Zar nisu vidjeli da smo uinili no da u njoj otpoinu, a dan vidnim? to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje (21/B6J. A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah potedi, svi e Mu ponizno doi (21/B7J. Ti vidi planine i misli da su nepomine, a one promiu kao to promiu oblaci to je Allahovo djelo koji je sve savreno stvorio; On, doista, zna ono to radite (27/88). Ko uini dobro djelo, dobie veliku nagradu za njega i bie straha na Sudnjem danu poteen; (27/89J a oni koji budu zlo inili, u vatru e naglavac"ke biti gurnuti. "Zar se ve kanjavate za ono to ste radili?" m;ooJ. ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On uinio svetim a Njemu sve pripada i nareeno mi je da budem posluan (21/9V i da Kur'an kazujem; onaj ko bude iao pravim putem, na pravom putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi ti red: 1a samo opominjem" (27/92). I reci: JJ vala Allahu, On e vam znamenja Svoja pokazati, pa ete ih vi poznati!" A Gospodar tvoj motri na ono to radite (27/93). Sa ovom cjelinom, nakon kazivanja o Muslu, Davudu, Sulejmanu, Salihu i l.iltu (alejhimu's-selam), zavrava sura En-Neml. Ovaj zavretak je sadrajno povezan sa samim poetkom sure. Kazivanja u njemu su

simetrino rasporeena sa kazivanjima u njenom poetnom dijelu. Svako kazivanje je u slubi jednog od ciljeva koje razmatra kontekst ove sure. Kontekst poinje zahvalom Allahu i mirom vjerovjesnicima i poslanicima, robovima Njegovim koje je On odabrao. Neka kazivanja o njima ranije su data. Ovom zahvalom i ovim mirom tekst se dalje bavi vjerovanjem, scenama Kosmosa, scenama u ljudskim duama, skrivenosti nepoznatog, predznacima Smaka svijeta, prizorima Sudnjeg dana i uasima proivljenja od koga e se uplaiti sve to je na nebesima i na Zemlji, osim onih koje Allah potedi.

U ovom krugu Allah ih zaustavlja pred scenama Kosmosa i scenama u duama skrivenim ije postojanje ne mogu negirati niti imaju neko objanjenje za to osim da prihvate postojanje Allaha, Jedinog Stvoritelja koji ovim svemono upravlja i vlada. Ove scene se niu u dirljivom ritmu i skladu i ostavljaju ih bez dokaza, bez osjeanja, a bit e neprestano pitani: Ko je stvorio nebesa i Zemlju? Ko je s neba spustio kiu pomou koje su ozelenile bae prekrasne? Ko je Zemlju uinio prebivalitem i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomina postavio i dva mora pregradio? Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje alje. Ko je Onaj koji sve iz niega stvara, zatim e to ponovo uiniti? Ko vam opskrbu s neba i iz zemlje daje? I svaki put ih iznenadi pitanjem: Zar pored Allaha postoji drugi Bog? Oni opet ne prhvataju ovaj poziv, a niti imaju snage da kau da drugi bog ini ovo. Meutim, oni i pored toga oboavaju druge bogove mimo Allaha! Nakon ovoga jakog ritma koji prodire u srca jer se radi o kosmikim ritmovima koji ispunjavaju sve to postoji oko njih i u njima samim iji ritam osjeaju u svojim srcima nastavlja se sa izlaganjem njihovog negiranja drugog svijeta i njihovo lutanje u tom negiranju, usmjeravajui njihova srca prema narodima koji su bili pa nestali a koji su kao i oni negirali i lutali.

Poslije ovoga izlau se scene proivljenja i sve strahote koje ih prate, zatim se za kratko vrijeme s njima vraa na Zemlju, a onda ih ponovo vraa na scene proivljenja i okupljanja kao da hoe da prodrma njihova srca. Na kraju kruga dolazi svretak koji je dosta slian posljednjem, dubokom i zastraujuem ritmu sa kojim Poslanik die svoju ruku od politeista koji se ismijavaju prijetnjama, koji negiraju drugi svijet. Njihova srca su bila usmjerena prema scenama Kosmosa i strahotama proivljenja i okupljanja, posljedicama koje sustiu pokorne i nepokorne. Oni su ostavljeni na svome putu koji su sami izbrali iznosei svoj program i put za one koji su voljni da ga slijede: ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On uinio svetim a Njemu sve pripada i nareeno mi je da budem posluan (27/91)

i da Kur'an kazujem; onaj ko bude iao pravim putem, na pravom putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi ti reci: ja samo opominjem" (27/92). Krug zavrava na nain kako je i poeo, zahvalom Allahu koji je Jedini dostojan zahvale, ostavljajui njih Allahu koji e im pokazati Svoja znamenja i upoznati ih sa njihovim djelima koja su javno i tajno inili: I reci: "Hvala Allahu, On e vam znamenja Svoja pokazati, pa ete ih vi poznati!" A Gospodar tvoj motri na ono to radite (27/93). Sura zavrava ovim dubokim i dirljivim ritmom. Reci: "Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!" ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju, (27/59) ... Allah nareuje Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) da kae rije koja dolikuje da njome vjernik poinje svoj govor, poziv i diskusiju i da tom rijeju takoder zavri svoj govor: Reci: Hvala Allahu!" (27/1) Koji je zasluan za zahvalu od strane Svojih robova zbog Svojih blagodati medu kojima je na prvom mjestu Uputa, Pravi Put, usmjerenje i program kojim je On zadovoljan; I mir robovima Njegovim koje je On odabrao (27/V da ponesu Njegow Poslanicu, dostave Njegov Poziv i objasne Njegov Program. Nakon ovog poetka poinje peatiti srca negatora Allahovih znamenja pitanjem koje ima samo jedan odgovor kojim se osuuje

pripisivanje Allahu ovih tzv. boanstava: ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju (27/V. Oni koje Allahu ravnim smatrate: kipovi, idoli, meleki, dini ili neka druga stvorenja koja je Allah stvorio ne mogu biti ravni Allahu (Uzvienom) a kamoli bolji od Njega. Razumnom srcu ne pada na pamet da pravi ovu usporedbu. Otuda se ovo pitanje u ovoj formi doima vrlo glupim i pogrdnim jer se ini neozbiljnim i nemoguim da se na njega da odgovor!

Otuda se ono zamjenjuje drugim pitanjem koje proistie iz realnosti Kosmosa oko njih; iz njegovih prizora njima vidljivim, njihovim oima: Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam sputa s neba kiu pomou koje Mi dajemo da ozelene bae prekrasne, - nemogue je da vi uinite da izraste drvee njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednauje; (Zl/60) ... Zemlja i nebesa su injenice koje postoje. Niko to ne moe negirati, niti moe tvrditi da su ih neka boanstva stvorila: kipovi, idoli, meleki, ejtani, Sunce ili Mjesec. Oevidnost se tome suprotstavlja. Niko do politeista nije tvrdio da je ovaj Kosmos sam od sebe nastao, daje sam sebe stvorio, kao to to neki tvrde u ovim posljednjim stoljeima. Dovoljno je bilo prisjetiti se postojanja Zemlje i nebesa, usmjeriti se na razmiljanje o Onome ko ih je stvorio; bio je to dovoljan dokaz da se obori politeizam i uutkaju politeisti. Pitanje je i dalje otvoreno. Stvaranje Zemlje i nebesa na ovaj nain pokazuje intencije toga stvaranja, raspored, apsolutni sklad koji nikako ne moe biti sluajan, a koji na kraju govori i potvruje postojanje Jednog i Jedinog Stvoritelja ija Jedinost proizlazi iz Njegovih znamenja, koja govore da tamo postoji samo jedan, skladan plan ovog Kosmosa u ijoj prirodi nem brojnosti, niti viesmjernosti. Kosmos je, dakle, produkt Jedne Volje koja ne poznaje brojnost. Usmjeravajua volja ijoj intenciji nije promaklo nita, bilo da se radi o neemu malom ili velikom. Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam sputa s neba kiu pomou koje Mi dajemo da ozelene bae prekrasne, - nemogue je da vi uinite da izraste drvee njihovo (27/60) ... Sputanje kie s neba je takoer injenica koja se ne da negirati i

koju nije mogue objasniti osim sa priznavanjem Stvoritelja koji je to tako odredio, koji je stvorio nebesa i Zemlju sukladno ovom zakonu koji dozvoljava sputanje kie u ovoj mjeri, pomou koje nastaje ivot na Zemlji na nain kako nastaje. To sve nije sluajnost. To se nije moglo dogoditi sluajno sa ovakvim preciznim rasporedom i preciznim odreivanjem s obzirom na potrebe ivih bia, a posebno ovjeka za vodom. Ovo odreivanje o kome govori Kur'an: i koji vam sputa (Zl/60) ustvari usmjerava srca i vid na ive tragove vode koju sputa ljudima shodno potrebama njihovih ivota, gledajui to kroz njihovo postojanje, potrebe i neophodnosti, usmjerava njihova srca i vid ka tim ivim tragovima koji postoje a koje oni ne vide i prema kojima su nehajni: pomou koje Mi dajemo da ozelene bae prekrasne (27/60) -

Prekrasne bae, bujne, pune ivota, lijepe bae koje raduju. Ova scena budi u srcu veselje i zanos, aktivnost i ivot. Ova prekrasna ljepota dovoljan je garant za oivljavanje srca. Razmiljanje o bai i njenom oblikovanju dovoljan je dokaz da toga Stvoritelja treba veliati, treba hvaliti Stvoritelja ove ljepote. Raznobojnost jednog cvijeta i njegovu harmoninost nisu u stanju da urade ni najvei umjetnici svijeta. Talasanje boja, mijeanje linija i nizanje listia u jednom cvijetu namee se kao mudiza koju nikada nije rijeila umjetnost, ranije, a i sada, a da ne govorimo o mudizi ivota samog drveta. To je velika tajna koju ovjek nije u stanju razumjeti: nemogue je da vi uinite da izraste drvee njihovo (27/60J . Tajna ivota je bila, a i sada je zatvorena za ljude, svejedno radilo se o ivotu biljaka, ivotinja ili pak ovjeka. Niko nije u stanju sve do ovog momenta da kae kako je dolo do ivota, odnosno kako se stvorio sa tim stvorenjima, biljkama, ivotinjama i ljudima. O ovom pitanju valja se vratiti izvoru izvan ovog pojavnog svijeta. I kada stigne sa ovim zadravanjem pred ivotom koji raste i razvija se u prekrasnim baama do buenja radoznalosti i razumijevanja podstie ih na pitanje: Zar pored Allaha postoji drugi bog? (27/60J. Nema mjesta ovim tvrdnjama. Nema bjeanja od priznavanja i pokornosti. Tada se njihov stav pokazuje jo udnovatijim. Oni tada izjednaavaju svoja tzv. boanstva sa Allahom koja oboavaju oboavanjem Samog Allaha: ali su oni narod koji druge s Njim izjednauje (27/60J. Oni izjednaavaju svoja boanstva sa Allahom u oboavanju, odnosno, oni se udaljavaju od istine koja je jasna pripisujui Allahu nekoga u oboavanju. A Allah je Jedan, Stvoritelj koji nema su druga u stvaranju. I

jedno i drugo shvatanje rijei ja'dilun predstavlja udnovato ponaanje koje ne prilii! Nakon ovoga prelazi se na drugu kosmiku injenicu sa kojom ih suoava kao to ih je suoio i sa prvom injenicom stvaranja: Onaj koji je Zemlju prebivalitem uinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomina postavio i dva mora pregradio (27/61). Prva kosmika injenica je bila stvaranje nebesa i Zemlje. Ova je spoljanji izgled u kome je stvorena Zemllja. Ona je prebivalitem za ivot uinjena, nastanjena, sigurna i valjana na kojoj je mogu ivot, njegov razvoj i rast. Ako bi se njen poloaj u odnosu na Sunce i Mjesec promijenio, ili se promijenio njen oblik i njena veliina, ili se promijenili njeni faktori ili faktori koji je okruuju u atmosferi, ili se promijenila njena rotacija ili

revolucija, ili brzina kretanja Mjeseca oko nje pa sve do drugih faktora koji su u tijesnoj vezi sa Zemljom koji nisu sluajno nastali i ovako organizirani..., ako bi se ita od svega ovoga makar malo promijenilo, Zemlja ne bi bila prebivalite podesno za ivot. Vjerovatno da oni kojima je upuen ovaj govor: Onaj koji je Zemlju prebivalitem uinio (27/6IJ - u tom vremenu ga nisu ni razumjeli. Medutim, oni su vidjeli da je Zemlja dobro prebivalite za ivot i niko od njih nije mogao da svojim boanstvima pripie ulogu u stvaranju Zemlje na ovaj nain. Ovo je dovoljno. Tekst poslije toga ostaje otvoren za nove generacije. I kako se ljudsko znanje proirivalo, ljudi su shvaali neto od ovog velikog znaenja, koje se stalno obnavlja tokom generacija. To je kur'anska mudiza upuena svakom umu kroz stoljea i vremena! Onaj koji je Zemlju prebivalitem uinio i kroz nju rijeke proveo (27/6V. Rijeke na Zemlji su ile kucavice ivota. One se prostiru na Zemlji i prema istoku i zapadu i prema sjeveru i jugu; sa sobom nose plodnost, ivot i rast. Nastaju sakupljanjem kie i obrazovanjem tokova na Zemlji, shodno samoj prirodi zemlje. Allah koji je stvorio Kosmos odredio je u njegovom planiranju mogunost nastajanja oblaka, padanje kie i formiranje rijeka. Niko ne moe rei da postoji neko drugi ko se udruio sa Allahom, Stvoriteljem i Upraviteljem, u stvaranju Kosmosa na ovaj nain. Tokovi rijeka su realnost koju politeisti vide svojim oima. Ko je stvorio ovu realnu injenicu? Zar pored Allaha postoji drugi bog? (27/61). I na njoj brda nepomina postavio (27/61). Nepomina brda. vrsta i postojana na Zemlji. Ona su u najvie sluajeva rijeni izvori odakle tee voda prema dolinama koja sebi probija

tok jer dolazi sa brdskih visina velikom snagom i silinom. Nepomina brda naspram rijenih tokova u kosmikoj sceni koju izlae Kur'an. Slika suprotnosti je primjetna u kur'anskom izrazu. Ovo je jedna od tih slika. Zbog toga su nepomina brda spomenuta naspram rijeka koje teku . .. . i dva mora pregradio (27/61) slanu i pitku vodu nazvanu dva mora putem davanja prednosti jednoj nad drugom rijei s obzirom na zajedniku materiju - vodu. Pregrada je, ustvari, prirodna pregrada koja sprjeava da se morska voda mijea sa rijenim tokom i da je na taj nain ini neupotrebljivom za pie. Povrina nivoa rijeke je via od povrine nivoa mora i to je ta pregrada medu njima, lO

ali i pored toga, i rijeka se ulijeva u more. Ona ostaje slobodna. Nju more ne moe preplaviti ak i kada je vodostaj rijeke nii od nivoa mora. Ova pregrada funkcionira zbog toga to je morska voda gua od slatke vode rijeka. Svaki tok ima svoje osobenosti koje ne dozvoljavaju njihovo mijeanje. Ovo je jedan od Allahovih zakona u stvaranju Kosmosa i nainu njegove izvedbe. Ko je sve ovo uradio? Ko? Zar pored Allaha postoji drugi bog? <27/61). Niko nema pravo da ovako neto priziva. Pred njim je jedinstvena izvedba koja ga prisiljava da prizna Allahovu Jednotu: Ne postoji, nego veina njih u neznanju ivi <27161). Ovdje se spominje znanje jer je kosmikoj injenici potrebno znanje radi uivanja u Boijem stvaranju i skladu radi razmiljanja o zakonima i zakonitostima u tom stvaranju i radi toga to je cijela sura usredsreena na nauku (kao to smo naglasili u saetku sure u prolom duzu). Nakon ovih kosmikih scena tekst dalje govori o njima samim: Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako vi pouku da primite! - <27/62). Tekst dotie njihova osjeanja, podsjea ih na glas njihove savjesti i njihovog stvarnog stanja. Nevoljnik u momentu patnje i zla ne moe nai utoita nigdje osim samo kod Allaha koga priziva u pomo kako bi mu otklonio to zlo u vremenu kada ga ivot pritisne, kada se guenje pojaava, kada ponestane snage; ovjek se tada okree lijevo i desno i vidi da je lien svega. Nema

snage, nema nikoga na Zemlji ko bi ga izbavio. Sve to je pripremao za ovaj teki as napustilo ga je i odstupilo od njega. Sve to je prieljkivao da mu bude pri ruci u asu nevolje odbojno se odnosi prema njemu. U ovom momentu budi se priroda pa se on okree jedinoj snazi koja posjeduje mo i koja moe da ga spasi, okree se Allahu, makar Ga bio i zaboravio u asovima blagostanja. On je taj koji se odaziva nevoljniku ako ga ovaj pozove. On jedini i niko drugi se odaziva i otklanja zlo od ovjeka, vraa ga miru i sigurnosti i spaava ga nevolje koja samo to ga nije zadavila. !.Judi, meutim, zaboravljaju ovu injenicu u asovima blagostanja i periodima ravnodunosti. Oni trae pomo i zatitu od onih snaga na Zemlji koje su nemone da im tu zatitu prue. Medutim, kada ih nevolja ll

jae pritisne i kada se sa njihove prirode skine opna ravnodunosti, vraaju se svome Gospodaru kajui se iako su prije toga bili ravnoduni ili oholi. Kur'an vraa ravnodune i ohole na ovu skrivenu injenicu u njihovoj prirodi. On je njima predoava u sferi kosmikih injenica koje je neto ranije citirao. injenice stvaranja nebesa i Zemlje, sputanja kie s neba, zelene prekrasne bae, predoava im i Zemlju kao prebivalite i na njoj nepomina brda i tokove rijeka i dva mora pregradena. Obraanje nevoljnika Allahu i odazivanje Allaha njemu je injenica kao to su i ove injenice. Ove u Kosmosu, a te u dubinama ljudske due. Tekst dalje dotie njihova osjeanja ukljuujui i realnost u njihovom ivotu: i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja (27/62). Ko je taj koji ljude na Zemlji postavlja namjesnicima? Nije li On Allah koji ljude na Zemlji postavlja namjesnicima pokoljenje poslije pokoljenja, generacije poslije generacije, koji jedni druge naslijeduju na Zemlji? Nije li On Allah koji ih je stvorio shodno zakonima koji dozvoljavaju njihovo egzistiranje na ovoj Zemlji, Koji ih je opskrbio energijom i uinio sposobnim da budu namjesnici na Zemlji i pripremio da obave ovu vanu i veliku ulogu?! On je Zemlju, shodno Svojim zakonima, uinio njihovim prebvalitem, zakonima koji su itav Kosmos uinili skladnim, a koji su Zemlji omoguili tu podesno st i uvjete za ivot Ako bi se samo jedan od tih mnogobrojnih uvjeta poremetio, ivot na Zemlji ne bi bio mogu.l N a kraju, nije li On Allah koji je odredio ivot i smrt i imenovao generaciju poslije generacije? Kada bi prve generacije bile ive, Zemlja bi za potonje generacije postala pretijesna. ivot, kultura i prosvjeta bile bi

usporene jer obnavljanje generacija dozvoljava i obnavljanje misli, ideja, eksperimenata i naina ivota bez sudara meu generacijama osim onoga u svijetu misli i ideja. A da su prole generacije ive, sukob bi bio neizbjean i tada bi povorka ivota koja se kree naprijed bila zaustavljena. Sve su to injenice u ovjeku kao i one u Kosmosu. Ko je taj koji je ovome dao da nastane i egzistira? Ko? Zar pored Allaha postoji drugi bog? (27/62). Oni su zaboravni i ravnoduni. Ove injenice poivaju u dubinama njihovih dua, oigledne u realnom ivotu: Pogledaj tumaenje rijei Uzvienog Allaha: Koji je sve stvorio i kako treba uredio (25/2), u suri El-Furqan, duz 19.

12

Kako nikako vi pouku da primite! - <27/62). Ako bi ovjek malo razmislio i prisjetio se ovih injenica, onda bi ostao vezan za Allaha prvom prirodnom vezom. On ne bi bio nehajan prema svome Gospodaru niti bi Njemu druga boanstva pripisivao. Kontekst iznosi i druge injenice predstavljene u ivotu i aktivnostima ljudi na ovoj planeti i prizorima koji se ne mogu negirati: Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje alje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! - (27/63) .. . lJudi, a meu njima i oni kojima se Kur'an prvi put obraa, slijede puteve po kopnu i moru u svojim putovanjima istraujui tajne kopna i mora i u svojim pokusima uspijevaju. Ko im put pokazuje? Ko je poloio u njihovo bie tu veliku razboritost? Koja je to snaga koja ih je uputila da se orijentiraju uz pomo zvijezda, predmeta i drugih znakova? Ko je povezao njihovu prirodu sa prirodom ovog Kosmosa, njihovu snagu sa tajnama ovog Kosmosa? Ko je uinio da njihove ui imaju tu mo primanja glasova, a njihove oi svjetlosti? Ko je dao njihovim osjetilima tu mo opipljivosti? Zatim im podario mo razboritosti zvanu razum ili srce da se time koriste, svim tim pokusima i nadahnuima? Ko? Zar pored Allaha postoji i drugi Bog? Koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje alje m/63J. Vjetar, ma koliko imao geografske i kosmike uzroke, ipak pripada

prvom kosmikom projektu koji mu dozvoljava da se kree tako kako se kree nosei oblake iz jednog na drugo mjesto oglaavajui kiu koja predstavlja All ovu milost koja je uzrok ivota. Ko je nadahnuo ovaj Kosmos? Ko alje vjetar kao radosnu vijest Boije milosti? Ko? Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! - <27!63J. Ovaj ritam zavrava pitanjem o njihovom stvaranju, proivljenju i opskrbi s neba i iz Zemlje uz izazov i uutkivanje:

13

Onaj koji sve iz niega stvara, koji e zatim to ponovo uiniti, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. - Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: "Dokaite, ako istinu govorite!" (27/64). Poetak stvaranja je realna injenica koju niko ne moe negirati, niti je moe objasniti bez prizivanja Allahove Jednote i njegovog egzistiranja jer i sam Kosmos i njegovo postojanje to oituje. Propao je pokuaj objanjenja postajanja ovog Kosmosa na ovaj nain stvorenog i svrhovitog bez priznanja Allaha i Njegovog postojanja jer kreacija i svrhovitost Kosmosa ukazuju na Njegovo postojanje i Njegovu Jednotu. U tome se vide tragovi oblikovanja onoga ko je Jedan i onoga ko Sam upravlja. To je apsolutni sklad koji proistie iz samo Jedne Volje koja je stvorila samo jedan zakon. to se tie ponovnog stvaranja, pa to je ono oko ega su oni polemizirali i prepirali se. Meutim, priznanje o poetku stvaranja na ovaj nain u kome se jasno vidi sklad, cilj, procjena i plan oslonac je vjerovanja o ponovnom stvaranju kako bi bili nagraeni ili kanjeni za svoja djela na ovom prolaznom svijetu na kome ta nagrada ili kazna za poinjena djela nije potpuna iako jest ponekada djelomina. Ova harmonija u stvaranju Kosmosa trai i apsolutnu harmoniju izmeu djela i nagrade. Ovo se, meutim, ne realizira u potpunosti na ovom svijetu. Otuda je neophodno i vjerovanje da postoji i drugi svijet na kome e ova potpuna harmonija izmeu djela i nagrade biti u potpunosti realizirana. Zato ovo nije realizirano na ovom svijetu? To je ostavljeno radi mudrosti Onoga koji je sve stvorio i kako treba uredio. Pitanje ne treba upuivati Stvoritelju koji najbolje zna ono to je stvorio. Tajna stvaranja je kod Stvoritelja. To je izvan ovog pojavnog svijeta o emu niko na ovom svijetu ne zna nita.

Izmeu ove dvije stvari koje su meusobno povezane izmeu stvaranja i ponovnog stvaranja slijedi pitanje: Onaj koji sve iz niega stvara, koji e zatim to ponovo uiniti ... Zar pored Allaha postoji drugi bog! (27/64). Opskrba s neba i iz zemlje povezana je sa poetkom stvaranja i ponovnim stvaranjem. Opskrba ljudi iz zemlje predstavljena je na razne naine meu kojima su najpoznatiji naini ishrane pomou bilja, ivotinja, vode, zraka itd. Osim toga, tu su i rudna bogatstva, bogatstvo mora za ishranu i nakit, zatim razne druge snage kao to su magneti7..am i elektrina energija i mnogo drugog koje samo i jedino Allah zna a koje povremeno otkriva Svojim robovima. to se tie njihove opskrbe s neba, oni u ivotu na ovom svijetu imaju svjetlost, toplotu, kiu i druge snage i energiju koju im je Allah uinio

14

podesnom. A na drugom svijetu ono to im je Allah odredio, a to je takoer s neba na osnovu znaenja koja se esto spominju u Kur'anu i Sunnetu, a to ima znaenje uzvienosti. Njihova opskrba s neba i iz zemlje spomenuta je poslije poetka stvaranja iz niega i ponovnog stvaranja jer opskrba s neba i iz zemlje ima vezu sa poetkom stvaranja i ponovnim stvaranjem. Veza opskrbe iz zemlje sa poetkom stvaranja je poznata. To je ono od ega ljudi ive. Veza opskrbe sa ponovnim stvaranjem sastoji se u tome da e ljudi biti nagraeni ili kanjeni na drugom svijetu za djela i raspolaganje opskrbom koja im je data na ovom svijetu. Veza opskrbe s neba sa poetkom stvaranja je jasna. Ona je na ovome svijetu radi ivota a na drugom radi nagrade ili kazne. Ovako se pokazuje ta preciznost sklada u udnom kur' anskom kontekstu. Poetak stvaranja i ponovno stvaranje su injenice. Opskrba s neba i iz zemlje je injenica. Ali oni zanemaruju ove injenice. Kur'an ih vraa na to u izazovu i uutkivanju: Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: ((Dokaite, ako istinu govoriter (27/64). Oni nemaju dokaza kao to ga niko nije imao sve do danas. Ovo je kur' anski nain o polemici vjerovanja, kur' anski nain koji koristi scene Kosmosa i injenice u dubini ljudske due. Kur'an je cijeli Kosmos uzeo kao okvir za logiku koja obuzima srce, budi ljudsku prirodu, otkriva je da sudi logikom, jednostavnom, jasnom, povezujuom, da budi osjeaje u kojima su injenice pokrivene nehajem i zaboravom, zastrte negiranjem i

nevjerovanjem. Sa ovom logikom Kur'an utvruje injenice u Kosmosu i dubini ljudske due koja odbacuje logiku nama dospjelu iz antike Grke koja se kod nas udomila pod imenom apologetike ('ilmu'l-kelam). Nakon ovog izleta u Kosmos i dubine ljudske due radi utvrivanja monoteizma i negiranja irka tekst dalje govori o nevidljivom svijetu, svijetu iza ovoga pojavnog koji je poznat samo Allahu, Stvoritelju, Jednom i Jedinom Ravnatelju, zatim o drugom svijetu, takoer nevidljivom, koga logika, priroda i shvatljivost sama po sebi potvruju kao neophodnost. Ljudski um i nauka nisu u stanju da utvrde njegovo vrijeme:

15

Reci: Wiko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna ta e se dogoditi; i oni ne znaju kada e oivljeni biti (27/65). Zar oni o onom svijetu da to znaju! Nita! - oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu <27166). Nevjernici govore: "Zar emo, kad postanemo zemlja, i m i i preci nai, zaista, biti oivljeni? (27/67). Ovim nam se ve odavno prijeti, i nama i precima naim, a ovo su samo izmiljotine naroda drevnih <27/68). Reci: 'Putujte po svijetu i vidite kako su zavrili grenicir <27169). I ne alosti se zbog njih i neka ti nije u dui teko zbog spletki njihovih (27/70). 'Xad e se ve jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?"pitaju oni <27/71). Reci: "Stii e vas sigurno neto od onoga to pourujeter <27172). A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali veina njih nije zahvalna <27173). Gospodar tvoj dobro zna ono to grudi njihove taje i ono to oni na javu iznose <27/74). Nema nieg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj <27175). Vjerovanje u proivljenje i okupljanje, u obraun i nagradu ili kaznu je neto to je utemeljeno u vjeri bez ega nijedan program u ivotu nee biti ispravan. Mora se gledati u svijet koji se oekuje u kome e nagrada ili kazna biti upotpunjena, svijet u kome e doi do sklada izmedu rada i nagrade ili kazne. Srce je ovisno o tome, a dua na to rauna. ovjek na ovom svijetu svoj rad i svoju aktivnost zasniva na tome i onome to ga tamo

oekuje. ovjeanstvo je kroz mnoge generacije i uzastopna poslanstva zanimalo udnovat stav-o proivljenju i drugog svijeta iako je ovo pitanje jednostavno i nuno. Ono to ih je najvie udilo jeste da ih poslanik obavjetava da postoji proivljenje poslije smrti i ivot poslije nestajanja i gaenja. Nadnaravnost stvaranja koju niko ne moe negirati nije nita lake

16

shvatljiva od postojanja ivota na onom svijetu, zatim se suprotstavlja drugom svijetu, negira ga i ide u neznabotvo. Drugi svijet je gajb, a gajb zna samo Allah. Oni su traili da im se precizno odredi vrijeme kada e nastupiti drugi svijet ili u to nee vjerovati. To su uzimali kao prie davnih naroda koje se stalno ponavljaju, a nikada ne deavaju. Tekst ovdje potvruje da je to Allahova stvar i da je njihovo znanje o drugom svijetu ogranieno: Reci: ((Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna ta e se dogoditi; i oni ne znaju kada e oivljeni biti <27165). Zar oni o onom svijetu da to znaju! Nita! - oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu <27/66). ovjek je od samog nastanka bio suoen sa ovim gajbom. Njegovo znanje nije moglo da prodre u ovu tajnu, niti je moglo da sazna ta se iza tog zastora nalazi, osim onoliko koliko bi mu otkrio Onaj koji zna sve skriveno. Dobro, svako dobro je u ovome to je Allah htio. Da je On vidio u ovome neko dobro, On bi to i otkrio ovjeku koji je uvijek traio da spozna ono to je iza zastora. Allah je ovjeku podario snagu i mo i sve drugo to mu je neophodno da bude Njegov namjesnik na Zemlji, i nita vie. Otkrivanje ove tajne nije u domenu preokupacije ovjeka kao namjesnika na Zemlji. Njegovo je da istrauje i ispituje ono to se nalazi u utrobi Zemlje i mora, u atmosferi, kako bi spoznao znakove Kosmosa, skrivene snage u njemu i tajne pohranjene u Kosmosu radi blagostanja ljudi na Zemlji. Njegovo je da analizira sastav Zemlje, da sintetizira, da popravlja njen sastav i oblik, da

pronalazi nove forme ivota kako bi u potpunosti obavio povjereni mu zadatak namjesnitva na Zemlji i njenoj izgradnji. Gajb nije nedostupan samo ovjeku. To je skriveno od svega stvorenog na nebesima i Zemlji, od meleka, dina i drugih koje zna samo Allah. Svima njima je nedostupan gajb. Njegovo poznavanje je samo kod Allaha. Reci: ((Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna to e se dogoditi <27/65).

17

Ovo je kategorian tekst poslije koga nije ostalo nita onima koji tvrde drugaije. Njihov prostor djelovanja sa pozicija obmane i praznovjerja je skuen. N akon ovog uopavanja o nevidljivom slijedei ajeti odnose se na drugi svijet, pitanje oko koga se spore sa politeistima poslije pitanja o monoteizmu: I oni ne znaju kada e oivljeni biti f27/65J. Negira njihovu spoznaju o vremenu proivljenja u najnerazumljivijoj njenoj formi, a to je svijest (u'urun) . Oni zasigurno ne znaju vrijeme proivljenja. Ne osjeaju ga kada se priblii svijesti. To je gajb. To niko ne zna na nebesima i na Zemlji. Ostavljajui ovo pitanje, tekst se vraa na njihov stav o drugom svijetu i opseg njegovog znanja o ovoj injenici: Zar oni o onom svijetu da to znaju! Nita! (27/66). Oni su stali tamo gdje treba da stanu. Oni nisu spoznali nita o drugom svijetu. Oni u nj sumnjaju (27/66J. Nisu uvjereni u njegov dolazak, a kamo li da znaju njegovo vrijeme i da ga oekuju. Oni su slijepi prema njemu (27/66). Oni su slijepi u odnosu na drugi svijet Oni nita ne znaju o njemu i njegovoj prirodi. Ovo je jo dalje od prve i druge konstatacije. Nevjernici govore: 'Zar emo, kad postanemo zemlja, i mi i preci nai, zaista, biti oivljeni? r27/67J. Ovo je zaplet koji se naao pred onima koji su uvijek odbijali da vjeruju. Zar emo, kada nas napusti ivot, kada nae tijelo istruhne i bude

rasuto u mezaru i postane zemlja: zar emo poslije svega ovoga - to se deava sa umrlim poslije ukopa osim u rijetkim sluajevima- zar emo, kad nam se sve ovo desi i naim precima koji su prije nas pomrli, biti oivljeni po drugi put? Zar emo se dii iz zemlje sa kojom su se pomijeati nai ostaci i postali zemlja? Ovo govore, a pred njihovim oima je ova materijalna slika i shvatanje drugog ivota. Oni zaboravljaju da su prvi put stvoreni a da su prije toga bili nita. Niko od njih ne zna gdje su bile elije i estice od kojih

18

je sainjen njihov prvi kostur. Bile su rasute u dubinama zemlje, mora i svemira. Nee su stigle iz zemlje, druge su bile sastavni dio zraka. i vode, a tree stigle sa udaljenog Sunca. Neke od njih udie ovjek, biljka ili ivotinja. Neke su proizale iz rasutih i truhlih tijela iji su elementi ispariti u zrak! Sve ove estice su se nale u hrani koju jedu i piu koje piju i zraku koga udiu i zrakama pomou kojih se griju. Na kraju, sve ovo to je razasuto, iji broj zna samo Allah i ije izvore moe da odredi samo On, sakupljeno je u ljudski oblik koji raste i razvija se iz jajeceta okaenog u maternici iz kojeg se kasnije formira tijelo prekriveno platom. I, evo, oni su na ovaj nain prvi put stvoreni! Je li udno da ponovo budu stvoreni na ovaj ili neki drugi nain?! Meutim, oni su o tome priali kako je izloeno. Neki od njih, sa manjom razlikom, i danas to priaju! Ovako su govorili. Zatim su ovome pridodavali svoju zajedljivost i neodobravanje: Ovim nam se ve odavno prijeti, i nama i precima naim, a ovo su samo izmiljotine naroda drevnih (21/68). Oni zanju da su poslanici prije njih upozoravali njihove pretke na proivljenje poslije smrti, to znai da oni nisu bili bez vjere i da su poznavali njena znaenja, nego su smatrali da se ta prijetnja nije ve due vremena ostvarila pa svoje ismijavanje grade na novim prijetnjama rijeima: To su prie naroda drevnih sa kojima Muhammed nama prijeti, zaboravljajui da Smak svijeta ima svoje vrijeme koje nee doi njihovim ubrzavanjem, niti e biti odgoen njihovom molbom za njegovo odgaanje. Smak svijeta e doi u odreeno vrijeme koje samo Allah zna, a koje je

nepoznato Njegovim robovima na nebesima i na Zemlji. Poslanik (alejhi' sselam) je rekao Dibrilu (alejhi's-selam) koji ga je pitao o Smaku svijeta: ''Upitani o tome ne zna vie od onoga koji ga pita".2 Tekst ovdje dotie njihova srca usmjeravajui ih na stradanje onih prije njih koji su poricali drugi svijet, prijeti im i naziva ih grijenicima: Reci: "Putujte po svijetu i vidite kako su zavrili grenici! (21/69). Ovim usmjeravanjem se proiruju vidici njihovog razmiljanja. Ni jedna generacija nije odsjeena od svoga ljudskog stabla, nego je osuena na zakone koji vladaju u njemu. Ono to se desilo grijenicima ranije, desilo se i grijenicima poslije, jer zakoni nisu naklonjeni nikome niti daju prednost nekome. Putovanje po zemlji nudi ovjeku primjere i situacije u Hadis prenosi Abdullah ibni Omer, a biljei Muslim i autori Sunena.

19

kojima ima pouke, u kojima se nalaze prozori otvoreni ka svjetlosti. Tu su i dodiri za srca koja ga bude i oivljavaju: Kur'an upuuje ljude na istraivanje stalnosti zakona, na razmiljanje o tim zakonima kako bi ivio ivotom mnogostruko uvezanim, irokih i prostranih obzora, a ne okamenjenim, zatvorenim, tijesnim i ispresjecanim. Nakon ovog usmjeravanja nareuje se Poslaniku (alejhi's-selam) da digne svoje ruke od njih, da ih ostavi njihovoj sudbini koja im je predoena njoj slinim sudbinama, da se ne uznemirava zbog njihovih spletki jer ga ona niim ne mogu ugroziti, da ne tuguje za njima jer je svoju obavezu prema njima izvrio, dostavio i oi im otvorio. I ne alosti se zbog njih i neka ti nije u dui teko zbog spletki njihovih (27/70). Ovaj tekst odslikava osjeajnost njegova srca (alejhi's-selam), njegovu tugu zbog sudbine svoga naroda koju poznaje iz sudbine onih prije njih koji su sve u la ugoniti. Tekst takoer ukazuje na teke zavjere protiv Poslanika (alejhi' s-selam), poziva i muslimana, koje je Poslanik, iako vrlo irokogrud, teko podnosio. Tekst dalje nabraja njihove izjave o proivljenju poslije smrti i omalovaavanju, - o patnji i kazni na ovom ili na drugom svijetu: "Kad e se ve jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?"'pitaju oni (27/71). Uvijek su isticali ovo kad god bi bili uplaeni sudbinom grijenika prije njih i njihovim unitenjem pokraj kojih prolaze kao to su naselje Ltit, ostaci Semuda u Hidru, ostaci Ada u Ahkafu, naselje stanovnika Sabe poslije potopa, obino su ismijavajui se govorili: "Kad e se ve jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?" <2717V. Kad e ve jednom doi ta

kazna kojom nas stalno plaite? Ako istinu govorite, pa neka nas to odmah pogodi, ili nam precizirajte vrijeme te kazne! Ovdje dolazi odgovor koji baca oekivanu sjenu straha i sjenu ismijavanja u nekoliko kratkih reenica: Reci: Stii e vas sigurno neto od onoga to pourujeter <27/72). Sa ovim tekst u njihovim srcima izaziva strah i uznemirenost od privienja kazne koja je upravo iza njih - kao jaha pozadi drugog na istom konju- a oni je ne osjeaju. Oni je u svome neznanju pouruju a ona je tu

20

iza njih kao redi/. O, kakvo iznenaenje od koga se sve trese i podrhtava, a oni se i dalje rugaju! A ko zna. Gajb je zastrt Zastor je sputen. Niko ne zna ta je iza toga. Moda je to rastojanje od nekoliko koraka koje zapanjuje i zastrauje. Pametan je onaj koji se uva, koji se priprema u svakom momentu za ono to je iza sputenog zastora! A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali veina njih nije zahvalna <27/73). Njegova dobrota se ogleda u Njegovom odlaganju kazne u davanju vremena grijenicima i onima koji su nemarni ne bi li se pokajali i vratili na Pravi Put, ali veina njih nije zahvalna (27/73) na ovim blagodatima. Umjesto zahvale, oni se ismijavaju i pouruju kaznu ili su ogrezli u zabludi pa ne shvaaju: Gospodar tvoj dobro zna ono to grudi njihove taje i ono to oni na javu tznose (27/74). On im odlae kaznu iako zna ta se u njihovim grudima krije i ta javno govore i rade. To je odlaganje sa znanjem, odlaganje zbog dobrote, a oni e poslije toga raun polagati za ono to kriju u grudima svojim i za ono to javno govore. Ovaj krug zavrava konstatacijom da je Allahovo znanje sveobuhvatno. Njemu nita nije skriveno na nebu i na Zemlji. Nema nieg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj <27175). Misao i mata krue nebom i Zemljom iza svega to je skriveno, iza

svake stvari, svake tajne, snage, vijesti koja je zabiljeena Allahovim znanjem, nita mu ne moe umai niti Mu ita moe biti skriveno. Koncentracija cijele sure je na znanju. Ukazivanja na znanje su mnogobrojna, a ovo je jedno od njih kojim zavrava ovaj krug. U povodu govora o Allahovom apsolutnom znanju Kur'an donosi jasnu presudu o onome oko ega su se Sinovi Israilovi razili. To je jedna strana Allahovog znanja i primjer Allahove blagodati i Njegove presude o onome u emu se oni razilaze kako bi ovo bila utjeha Poslaniku (alejhi' sselam) i Allahova posljednja presuda izmedu njih i Poslanika: 21

Ovaj Kur'an sinovima Israilovim kazuje najvie o onome u emu se oni razilaze <27176) i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje (27/77). Gospodar tvoj e im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni t Sveznajui, <27178) zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijedi pravu istinu! <27179). Ti ne moe mrtve dozvati niti gluhe dovikati kada se leima okrenu, (27/80) niti moe slijepe od zablude njihove odvratiti; moe jedino dozvati one koji u rijei Nae vjeruju, oni e se odazvati <2718IJ. Krani su se razili u pitanju u vezi sa Isaom (alejhi' s-selam) i njegovom majkom Merjemom. Jedni su rekli: Mesih je samo ovjek. Drugi kau: Otac, sin i sveti duh su razliite slike u kojima se Bog objavio ljudima. Bog je, po njima, sastavljen iz tri boanske osobe, Otac, Sin i Sveti duh (sin je Isa) . Bog otac siao je u obliku Svetog duha i otjelovio se u Merjemi kao ovjek koja je rodila dijete Isusa! Trei tvrde da Sin nije vjean kao Otac. On je stvoren prije svijeta. On je podreen Ocu i njemu pokoran! Neki od njih su negirali svetog duha kao jednu od tri boanske osobe. Koncil u Nikeji (325.) i koncil u Carigradu (381.) su odluili da su Sin i Sveti duh ravnopravni Ocu u jedinstvu njegove prirode. Sin je roen u vjenosti od Oca. Sveti duh je proistekao iz Oca. Koncil u Toledu (589.) je odluio da je Sveti duh proistekao iz Sina. Tada se Crkva podijelila na Istonu i Zapadnu crkvu i ta razilaenja od tada pa sve do danas su prisutna u njoj. Kur'an je objavljen

da da konanu rije o ovom pitanju. On o Mesihu kae: Mesih, Isa, sin Merjemin, Rije je Allahova koju je On Merjemi dostavio, i Duh od njega. Mesih, Isa je samo ovjek. On je bio samo rob, koga smo Mi pos/anstvom nagradili i primjerom za pouku Sinovima Israilovim uinili <43/59). Ovo je jasna presuda o onome u emu su se oni razili. Slino ovome oni su se razili i u pitanju njegovog raspea. Neki od njih su rekli da je raspet i kada je umro ukopan je, zatim je poslije tri dana ustao iz groba, a onda dignut na nebo. Drugi kau da ga je Juda, jedan od njegovih uenika, izdao i ukazao na njega. Njemu slian je uhapen i raspet. Kur'an je pouzdano o tome rekao: A nisu ga ni ubili ni raspeli, ve im se priini/o <4/157). U drugom kur'anskom ajetu stoji: O Isa, duu u ti

22

uzeti i k Sebi te uzdignuti i spasiti te. .. (3/55). Ovo je jasna presuda u onome o emu se oni razilaze. I ranije su Jevreji mijenjali znaenje Tevrata i odbacivali njegove Boanske zakone. Kur'an je opet objavljen da potvrdi njegovu originalnost koja je objavljena od Allaha: Mi smo im u njemu propisati: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti (5/45). Kur'an im govori istinitim govorom o njihovoj historiji i njihovim vjerovjesnicima apstrahirajui mnoge bajke koje su prisutne u njihovim predajama, istei svu prljavtinu koja se nalazi u tim predajama o njihovim vjerovjesnicima, u kojima nijedan vjerovjesnik Benu Israila nije bio ist! Ibrahim, po njihovom vjerovanju, ponudio je svoju enu vladaru Palestine i faraonu, vladaru Egipta, kao svoju sestru kako bi, moda, pomou te ponude zadobio njihovu naklonost. }akub, odnosno Israil, uzeo je blagoslov svoga djeda Ibrahima od oca Ishaka pomou krade, varki i lai, a taj blagoslov, po njima, pripadao je njegovom starijem bratu. Luta su, po njima, vinom opite njegove dvije keri kako bi mogle s njim lei i tako sauvati potomstvo. I dogodilo se to to su naumile! Davud je sa krova svoje palae vidio lijepu enu, enu jednog od svojih vojnika. Vojnika je poslao u rat da pogine da bi, po njima, doao do ove ene. Sulejman je, po njima, bio naklonjen oboavanju mazge oponaajui tako jednu od svojih ena koju je volio, a nije mogao da joj se suprotstavi! Kur' an je oistio obraze ovih poslanika od onoga ime su bili uprljani. Ove bajkovite izraelske prie su od strane Benu Israila dodate Tevratu. One nisu do njih stigle Objavom. Kur'an je takoder ispravio prie

o Isau, sinu Merjemin u (alejhi' s-selam) . Ovaj Kur'an bdije nad Knjigama koje su prije njega objavljene. On je stavio taku na razilaenja o tome. On je presudio medu njima u onome oko ega su se oni razilazili i meusobno polemizirali i donosi jasnu presudu medu polemiarima: i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje (27/77). On je putokaz (27/7) on ih titi od razilaenja i zablude. On objedinjuje njihov program, ukazuje na put i vee ih za velike kosmike zakone koji ne odstupaju niti proturjee. Kur' an je i milost (27/77) on ih titi od sumnje, nemira i nedoumica, tumaranja izmedu programa i teorija koji nikad nisu stalni. Vee ih za

23

Allaha gdje u Njegovom susjedstvu i pod Njegovim okriljem mogu nai smiraj i ivjeti u miru sa sobom i sa drugima i tako na kraju zasluiti Allahovo zadvoljstvo i nagradu. Kur'anski program je jedinstven u obnovi ljudske due, njenom spajanju sa prirodom, njenom skladu sa Kosmosom u kome ivi sa zakonima koji vladaju ovim Kosmosom lahko i jednostavno, bez usiljen osti i izvjetaenosti. Otuda je ona u svojoj dubini ispunjena mirom i velikom smirenou jer ivi u Kosmosu i ne sudara se sa njegovim zakonima. Ona se ne suprotstavlja Kosmosu niti se Kosmos njoj suprotstavlja kada bude dovedena u poziciju spajanja sa njim. Tada spozna da su njeni zakoni i njegovi zakoni. Ovaj sklad izmedu due i Kosmosa i taj najvei mir izmedu ljudskog srca i najvee egzistencije dovodi do mira medu ljudima iz koga proistie smirenost i stabilizacija. Ovo je milost u njenom sveobuhvatnom obliku i znaenju. Nakon ovog brzog pogleda o Allahovoj blagonaklonosti prema narodu sa ovim Kur'anom koji uklanja razilaenja medu Sinovima Israilovim, a one koji u njega vjeruju obasipa svojom milou i vodi ih uputi ... nakon ovoga tekst potvruje Poslaniku (alejhi' s-selam) da e Allah presuditi izmedu njega i njegovog naroda o onome u emu se oni razilaze neopozivom presudom, presudom koja je graena na pouzdanom, sigurnom znanju: ... zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijedi pravu istinu! (27/79). Allah je uinio kosmikim zakonom trijumf Istine slian zakonu stvaranja nebesa i Zemlje i izmjeni dana i noi, zakonom koji stalno djeluje ... koji je nekada usporen, ali samo zbog mudrosti koja je jedino

Allahu poznata i kojom se ostvaruju ciljevi koje Allah procjenjuje. Zakon je stalno u upotrebi - obeanje je Allahovo, a Allah e obeanje Svoje ispuniti. Iman nee biti potpun osim vrstim vjerovanjem da je to istina koja e biti realizirana. Allhovo obeanje ima rok koji nee biti ni za tren jedan ni odloen ni ubrzan. Tekst dalje tjei Poslanika (alejhi' s-selam) zbog nepokornosti njegova naroda i ustrajnosti na nevjerovanju i poslije uloenog truda u savjetovanju, objanjavanju i obraanju njima ovim Kur'anom tekst ide dalje u tjeenju Poslanika i njegovom oslobaanju od briga. On nije bio nesposoban u dostavljanju Objave, ali Objavu prihvataju samo ona srca koja su zdrava, oni koji uju i razumiju, ija se srca pokrenu i prihvate savjet. Oni ija su srca mrtva, koji su slijepi pa ne vide dokaze Upute i

24

imana, oni nemaju puta niti bilo ta da doe do njihovih srca. Njihova zabluda i dugo lutanje takvima ne kodi: Ti ne moe mrtve dozvati niti gluhe dovikati kada se leima okrenu, (27/80) niti moe slijepe od zablude njihove odvratiti; moe jedino dozvati one koji u rijei Nae vjeruju, oni e se odazvati (27/81). Nadahnuti kur'anski izraz crta ivu, pokretnu sliku duevnog stanja koje nije opipljivo, stanja tvrdoe srca, gaenja due, tromosti osjeaja. Jednom su gluhi i tada okreu lea Pozivu jer oni ne uju, drugi put su slijepi i u toj sljepoi tumaraju, ne vide onoga ko ih upuuje jer su slijepi. Ova pokretna, opiljiva slika je vidljiva. Ona izraava znaenje i produbljuje ga u osjeanju. Naspram mrtvih, slijepih i gluhih stoje vjernici. Oni su ivi, uju i vide: Moe jedino dozvati one koji u rijei Nae vjeruju, oni e se odazvati (27/81). uju oni ija su srca spremna da prihvate Allahove ajete. Pozivu se odazivaju oni ija srca nisu mrtva, oni koji uju i koji vide. Znak onih ija srca nisu mrtva je osjeaj, a znak onih koji uju i vide je koritenje onoga to uju i to vide.Vjernici se slue i koriste svoj ivot, ula vida i sluha. Zadatak Poslanika je da da im saopi i da ih uputi na Allahove dokaze, da se torne predaju, a kada to uine, oni e se odazvati (27/81). Islam je jednostavan, jasan i blizak zdravoj prirodi. im ga srce koje je zdravo spozna, odmah ga prihvati i ne protivi se. Na ovaj nain Kur'an

odslikava ta srca, srca koja su spremna da prihvate Uputu, koja su spremna da uju, koja ne polemiziraju niti raspravljaju samo zato to ih Poslanik poziva i spaja sa Allahovim dokazima. Ona se torne odazivaju i postaju vjernika srca. Nakon ovoga vodi ih u drugi krug, krug koji se odnosi na predznake Smaka svijeta i neke njegove scene prije posljednjeg ritma kojim zavrava ova sura... krug u kome se pojavljuje jedna ivotinja koja e govoriti

25

ljudima, onima koji u kosmike dokaze nisu vjerovali. Tekst ovdje crta scenu okupljanja i grdnje onih koji su negirali dokaze, a koji su potiteni i nijemi. Njih vraa sa ove scene na dokaze dana i noi koji su izloeni onima koji vide, a oni su u odnosu na to nemarni, zatim ih vraa na scenu strahe kada se u rog puhne, kada planine promiu kao to promiu oblaci. Na kraju e im biti izloeni oni koji vjeruju, koji su poteeni ovog straha i strahe, a oni koji ne vjeruju bit e naglavake gurnuti u vatru: I kada doe vrijeme da oni budu kanjeni, Mi emo uiniti da iz zemlje izie jedna ivotinja koja e im rei da ljudi u dokaze Nae nisu uvjereni (27/82). A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu, onih koji su dokaze Nae poricali - oni e biti zadrani - (27/83) i kad dou, On e upitati: 'Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmiljajui o njima, ili, ta ste to radili?" (27/84). I njih e stii kazna zato to su mnogoboci bili, pa nee moi ni rijei izustiti (27/85). Zar nisu vidjeli da smo uinili no da u njoj otpoinu, a dan vidnim? - to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje (27/86). A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah potedi, svi e Mu ponizno doi (27/87). Ti vidi planine i misli da su nepomine, a one promiu kao to promiu oblaci - to je Allahovo djelo koji je sve savreno stvorio; On, doista, zna ono to radite (27/88). Ko uini dobro djelo, dobie veliku nagradu za njega i bie straha na Sudnjem danu poteden; (27!89J

a oni koji budu zlo inili, u vatru e naglavake biti gurnuti. ((Zar se ve kanjavate za ono to ste radili?" (27/90). U tekstu se navodi izlazak jedne ivotinje koja se ovdje i u mnogim hadisima spominje - od kojih su neki autentini - a u kojima nema opisa ove ivotinje. Njen opis se nalazi u nekim drugim hadisima koji nisu dosegli stepen autentinosti. Zbog toga mi ne obraamo panju na ovaj opis niti da je ona bila ezdeset arina duga i da ima perje, kopito i bradu! Njena glava je bila poput glave vola, a oi poput oiju svinje, ui kao u slona, rogovi kao u jelena, vrat poput vrata noja, grudi kao grudi lava, boja koe kao u tigra,

26

struk kao struk make, rep poput repa ovna, a noge poput nogu deve ... itd. o ovom opisu u kome su se natjecali komentatori Kur'ana. Mi emo stati kod kur' anskog teksta i vjerodostojnog hadisa u kojima se kae da e izlazak ove ivotinje biti jedan od predznaka Smaka svijeta i kada doe kraj edelu u kome e biti koristi onima koji se pokaju, a na drugima koji to nisu uinili poslije toga bit e primijenjena kazna. Njima e biti sueno onako kako su radili. Tada e se pojaviti ivotinja koja e sa njima razgovarati. ivotinja ne govori ili njen razgovor ljudi ne razumiju. Meutim, u ovom sluaju oni e to razumjeti i shvatit e da je to nadnaravnost koja govori da se Smak svijeta pribliio, a odbijali su da povjeruju u Allahove dokaze i Sudnji dan. Primjetno je da su scene u suri En-Neml, scene koje obiluju dijalogom i razgovorom izmeu insekata, ptica, dina i Sulejmana (alejhi' sselam) . Spominjanje ivotinje i njen razgovor sa ljudima u skladu je sa scenama i atmosferom sure vrsto satkan u skladno kur'ansko oblikovanje u kome su dijelovi od kojih se sastoji scena objedinjeni.3 Kontekst odavde najavljuje scenu okupljanja: A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu, onih koji su dokaze Nae poricali - oni e biti zadrani - (27/83) . . Svi e ljudi biti sakupljeni. Meutim, ovdje se ipak htjelo d a istakne stav onih koji negiraju: Oni e biti zadrani (27/83) - tj.bit e tjerani prije svih, budui da nemaju volje, izbora i smjera. I kad dou, On e upitati: 'Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmiljajui o njima, ili, ta ste to radili?" m/84J. Prvo pitanje je za ponienje i prijekor, jer je poznato da su oni negirali

Allahove dokaze. Drugo pitanje je puno sarkazma. Ono u obinom razgovoru ima i svoje odgovarajue primjere: Jeste li vi poricali? ili: ta ste to uradili? Ima li ikakav vidljivi posao za koji bi se moglo rei da ste u njemu proveli ivot, osim ovog odvratnog negiranja koje niste trebali initi? ... Ovakva i slina pitanja nemaju odgovora osim utnje, kao da je jezik upitanog zavezan, a srce ponieno: I njih e stii kazna zato to su mnogoboci bili, pa nee moi ni rijei izustiti (27/BSJ. V. odjeljak Et-Tenasuk el- [enni u djelu Et-Taswirul-fenni fi'l-Qur'an, str. 86-107, tree izdanje.

27

Oni zasluuju kaznu zbog nasilja koje su poinili na ovome svijetu. Oni su snudeni i ute, dok ivotinja govori. To je udesna usporedba u kur' anskom izrazu i u Allahovim dokazima koje iznosi ovaj Kur'an. Skladnost izlaganja u ovom krugu ima poseban peat koji se sastoji u spajanju scena ovoga i onoga svijeta i prijelazu iz onoga u taj svijet u pogodnom momentu radi utjecaja i pouke. Ovdje se prelazi sa scene onih koji negiraju Allahove dokaze, zauene na prostoru okupljanja, na jednu od scena ovoga svijeta koja bi trebala da im probudi osjeaje i da ih usmjeri ka Kosmosu i razmiljanju o njemu, njegovom sistemu i njegovim pojavama to bi u njihovo srce ulilo vjeru u Jednog Boga koji ih titi i stvara uvjete ivota i odmora i koji je stvorio Kosmos i uinio ga pogodnim za njihov ivot, a ne obratno: Zar nisu vidjeli da smo uinili no da u njoj otpoinu, a dan vidnim? - to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje (27/86). Scena noi za otpoinjanje i scena dana za gledanje, sposobne su da u ovjeku probude vjerski osjeaj koji vodi ka spajanju sa Allahom koji no mijenja danom i obratno, a i jedno i drugo su kosmiki dokazi za onoga ko je spreman da prihvati iman, ali oni opet ne vjeruju. Da nije noi nego da je uvijek dan, ivot ne bi bio mogu na Zemlji, i obrnuto. Cak i kad bi no ili dan bio dui deset puta nego to jeste, Sunce bi sve sprilo na Zemlji a no bi sve zaledila. Tada bi ivot na Zemlji opet bio nemogu! U noi i danu sa stanjem koji odgovara stanju ivota su znaci, dokazi, ali oni opet nee da vjeruju. Sa dokaza noi i dana na Zemlji i njihovog sigurnog ivota u sjeni

ovog preciznog kosmikog sistema tekst ih prevodi na Dan kada e se u rog puhnuti i sve strahote kojima e biti obuhvaeni nebesa i Zemlja i sva stvorenja u njima i na njima izuzev onih koje Allah potedi. Tada e planine koje su nepomine i bile znak stabilnosti Zemlje promicati kao oblaci. Ovaj dan e biti zavren nagradom koja e uliti sigurnost i svako dobro i kaznom, strahom, bacanjem naglavake u pakao: A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah potedi, svi e Mu ponizno doi (27/87). Ti vidi planine i misli da su nepomine, a one promiu kao to promiu oblaci - to je Allahovo djelo koji je sve savreno stvorio; On, doista, zna ono to radite (27/88).

28

Ko uini dobro djelo, dobie veliku nagradu za njega i bie straha na Sudnjem danu poteden; (27/89J a oni koji budu zlo inili, u vatru e naglavac"ke biti gurnuti. "Zar se ve kanjavate za ono to ste radili?" (27/90). Sur je rog u koji se pue. Ovo je to strano puhanje od koga e se smrtno istraiti i oni na nebesima i oni na Zemlji osim onih koje Allah potedi i uini da budu sigurni i postojani. Neki kau da su to ehidi. Na taj dan sve to je na nebesima i na Zemlji bit e onesvijeena izuzev onih koje Allah potedi. Zatim se uje zvuk roga, trube koja e proivjeti mrtve iz grobova, zatim zvuk trube koji e ih okupiti: i svi e Mu ponizno doi (27/87) pokorni i predati. Sa ovim smrtnim strahom ide i opi kosmiki prevrat u kome e doi do poremeaja koji e zahvatiti nebeska tijela i poremetiti njihovo kretanje. Jedna od pojava ovog poremeaja jeste i da planine promiu kao to promiu i oblaci brzo, lahko i razasuto. Scena planina ovdje i na ovaj nain u skladu je sa sjenom smrtnog straha, a i sama smrtna straha oituje se u njemu kao da su i planine preplaene sa onim koji su preplaeni, smrtno prestraene sa onima koji su smrtno prestraeni, zbunjene i smetene dok se kreu bez pravca i prave mjere ! To je Allahovo djelo koji je sve savreno stvorio (27/88J. Subhanuhu! Njegovo savreno djelo se razotkriva u svemu to postoji. Tu nema greke niti je to sluajno nastalo. Tu nema pukotina niti

nekih nedostataka. Tu nema nesklada niti ima zaborava. Allah je sve to je stvorio dobro isplanirao. Tu nema nijednog nedostatka, nema nita to nije dobro proraunato bilo da se radi o neemu malom ili velikom, vanom ili manje vanom. Sve se sa planom i odreenjem pokree, slijedi i popunjava.4 On, doista, zna ono to radite f27188J. Ovo je Dan obrauna onoga to ste radili. Odredio ga je onaj koji je sve savreno stvorio. Doao je sa ovim Danom u njegovo vrijeme, ni za jedan as nije zaustavljen niti ubrzan kako bi odigrao svoju ulogu u stvaranju i ostvario sklad izmeu djela i nagrada, kazni u oba ivota, tumaenje rijei Uzvienog Allaha: I koji je sve stvorio i kako treba uredio! (25/2), duz19.

29

potpuno i spojeno: To je Allahovo djelo, Koji je sve savreno stvorio; On, doista, zna ono to radite (27/88). U ovom stranom i tekom danu sigurnost e imati samo oni koji su na ovome svijetu inili dobra djela, a iznad ovoga imat e i druge nagrade koje su znatnije i bogatije od njihovih dobrih djela: Ko uini dobro djelo, dobie veliku nagradu za njega i bie straha na Sudnjem danu poteden; (27/89) . . Poteenost od ovog velikog straha je nagrada sama po sebi, a ono poslije ovoga je Allahova blagodat. Oni su se bojali Allaha na ovome svijetu tako da im nee biti ovoj bojaznosti pridodat strah drugog svijeta. Bit e sigurni od ovog straha u ovome danu od koga nee biti poteen niko na nebesima i na Zemlji, izuzev onih koje Allah potedi. A oni koji budu zlo inili, u vatru e naglavake biti gurnuti (27/90). To je zastraujua scena kada e naglavake biti gurnuti u vatru, a povrh toga bit e greni i rueni! "Zar se ve kanjavate za ono to ste radili?" (27/90). Odstupili su od Pravog Puta i Upute i od toga okrenuli svoja lica. Oni se kanjavaju bacanjem naglavake u ponor, a jo ranije su odbili Istinu koja je jasna kao to su jasni dan i no. Na kraju sure dolazi posljednji ritam gdje Poslanik (alejhi's-selam) saeto iznosi poziv i svoj program, a njih ostavlja njihovoj sudbini kojom su zadovoljni poslije svega to je kazano na putu upute i objanjenja. Sura zavrava zahvalom Allahu, a ovom zahvalom je i poela. Njih ostavlja Allahu koji e im otkriti Svoje dokaze i pred kojim e polagati raun za ono

to su inili: fa sam Primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On uinio svetim - a Njemu sve pripada - i nareeno mi je da budem posluan (27/9IJ

30

i da Kur'an kazujem; onaj ko bude iao pravim putem, na pravom putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi ti reci: 'Ja samo opominjem" (27/92). I reci: "Hvala Allahu, On e vam znamenja Svoja pokazati, pa ete ih vi poznati!"' A Gospodar tvoj motri na ono to radite m/93). Oni su vjerovali u svetost ovog grada i ovog hrama. Iz toga su crpili snagu i bili gospodari nad Arapima zahvaljujui vjerovanju u svetost ove kue, a onda su napustili Jednotu Onoga koji je ovaj Hram uinio svetim i koji je itav njihov ivot postavio na temelju ovoga Hrama. A Poslanik (alejhi' s-selam) pokuava da ispravi ovo vjerovanje pa izjavljuje da je primio zapovijest da se klanja jedino Gospodaru ovoga grada kojeg je On uinio svetim i Koji nema sudruga, upotpunjavajui islamsko shvatanje o Boanskoj Jednoti. Gospodar ovoga grada je Gospodar svega to postoji. Njemu sve pripada (27/91). Objavljuje da mu je nareeno da bude posluan, posluan Njemu sa svim to posjeduje. On je Jedan. On nema sudruga. To je grupa koja se protee u dugom vremenu, a koja je predana samo Njemu. Ovo su osnove Njegova poziva, dok je metod kazivanje Kur'ana: I da Kur'an kazujem <27/92). Kur' an je Knjiga ove vjere, njen ustav, ali i metod. Nareeno mu je da se Kur'anom bori protiv nevjernika. On je jedino dovoljan u borbi za duu i razum. U njemu se nalazi ono to obuhvata cijelu duu i sva osjeanja. U njemu se nalazi ono to potresa kruta srca i drma ih, koja sa ovim ne mogu ostati postojana. A poslije toga je propisao borbu radi zatite vjernika od spletkarenja i smutnje i radi osiguranja slobode Poziva i

uspostave i u ivot provoenja eriata snagom vlasti. to se tie samog poziva, za ovo je dovoljan Kur'an: I da Kur'an kazujem (27/92). I da Kur'an kazujem; onaj ko bude iao pravim putem, na pravom putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi ti reci: (Ja samo opominjem (27/92). U ovome je predstavljena pojedinana, osobna odgovornost po Allahovim mjerilima, koja se odnosi na Uputu i zabludu. A u osobnoj odgovornosti predstavjena je dostojanstvo ovjeka kojeg islam garantira, ovjeka koji se ne tjera kao stado u vjeru. To je kazivanje Kur'anom, ostavljajui ga da radi svoj posao shodno programu koji se obraa prirodi

31

u njenoj dubini i shodno zakonu koji je u skladu sa kur'anskim programom. I reci: "Hvala Allahu" (27/93) je predgovor za ono o emu e se govoriti, o Njegovom djelu koje je savreno: On e vam znamenja Svoja pokazati, pa ete ih vi poznati! m/93). Istinu je rekao Allah. Svaki dan Njegovi robovi vide neke Njegove dokaze u sebi i na horizontu. On im otkriva neke tajne ovoga sa tajnama bogatog Kosmosa. A Gospodar tvoj motri na ono to radite (27/93). I ovako, na ovaj nain, iznosi im na kraju posljednji ritam u ovom snanom izrazu .. utivom ... zastraujuem, a onda ih ostavlja da rade to . to rade. U njima ostaje duboki trag ovog ritma: A Gospodar tvoj motri na ono to radite (27/93J.

32

l , Vj

33

 34

 ***

35

SURA AL-QM.A$ ORTAVLJENA U MEKKI BB AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ta-sin-mim (28/V. Ovo su ajeti Knjige jasne! (28/2J. Ml emo ti kazati neke vijesti o MU.Su i faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju (28/3) Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlaio, muku im djecu klao, a ensku u ivotu ostavljao, doista je

smutljivac bio <2814J. A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlaeni, milou obaspemo i da ih voama i nasljednicima uinimo, (28/SJ

36

i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da doive ba ono zbog ega su od njih strahovali <2816). Mi nadahnusmo Mtlsaovu majku: 'Voji ga, a kad se uplai za njegov ivot, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi emo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga uiniti" <28/7). I naoe ga faraonovi ljudi, da im postane dumanin i jad; - zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek grijeili (28/BJ. l ena faraonova ree: "On e biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, moda e nam od koristi biti, a moemo ga i posiniti. " A oni nita ne predosjetie <28/9). I srce Mtlsaove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo uvrstili i vjernicom je uinili <28110). I ona ree sestri njegovoj: "'di za njim!" I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili nita primijetili <28/W. A Mi smo mu ve bili zabranili dojilje, pa ona ree: '1/oete li da vam ja pokaem porodicu koja e vam se o njemu brinuti i koja e mu dobro eljetir (28/12). l vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obeanje istinito; ali veina njih ne zna <28113). I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagraujemo one koji dobra djela ine <28114). I on ue u grad neopaen od stanovnika njegovih i u njemu zatee . dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomo onaj iz njegova naroda protiv onoga iz

neprijateljskog naroda, i Masa ga udari akom i - usmrti. "Ovo je ejtanov posao!" - uzviknu -, '"on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! (28/15). Gospodaru moj, - ree onda - 'Ja sam sq.m sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti, On, uistinu, prata i On je milosti/(28/16). '"Gospodaru moj," - ree -, "tako mi blagodati koju si mi ukazao, vie nikada nevjernicima neu biti od pomoir (28/17).

37

I Musa u gradu osvanu prestraen, oekujui ta e biti, kad ga onaj isti od juer pozva ponovo u pomo. 'Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" - ree mu Musa, (28/18) i kad htjede da epa zajednikog im neprijatelja, ree mu onaj: "O Masa, zar e da ubije i mene kao to si jue ubio ovjeka ? Ti hoe da na zemlji silu provodi, a ne eli da miri" (28/19). I jedan ovjek s kraja grada dotra: "O Masti," - ree - "glaveine se dogovaraju da te ubiju; zato bjei, ja sam ti zbilja iskren savjetnik" (28/20) I Musa izie iz grada ustraen, iekujui ta e se desiti. "Gospodaru moj," - ree - "spasi me naroda koji ne vjeruje!" (28/21). I kad se uputi prema M edjenu, on ree: "Gospodar moj e mi pokazati pravi put!" (28/22). A kad stie do vode medjenske, zatee oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije enske koje su je od vode odbijale. "ta vi radite?" - upita on. "Mi ne napajamo dok obani ne odu" odgovorie one - "a otac nam je veoma star"(28/23J. I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i ree: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!" (28/24). I jedna od njih dvije doe mu, poslije, idui stidljivo i ree: "Otac moj te zove da te nagradi zato to si nam je napojio!" I kad mu on doe i kaza mu ta je doivio, on ree: "Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!" (28/25). "O oe moj," - ree jedna od njih - "uzmi ga u najam, najbolje je da unajmi snana i pouzdana" (28/26). 1a elim da te oenim jednom od ove dvije keri moje" - ree on - "ali treba da me osam godina slui; a ako deset napuni, bie dobra volja tvoja, a ja ne elim da te na to silim; ti e vidjeti, ako Bog da, da sam dobar" (28/27).

"Neka bude tako izmeu mene i tebe!" - ree Musti -, "koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se ta prigovoriti, a Allah je jamac za ono to smo utanaili" (28/28). I kada Musti ispuni ugovoreni rok i krenu sa eljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. "Priekajte!" - ree eljadi svojoj -, "vidio sam vatru, moda u vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete" (28/29).

38

A kad doe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musti, ]a sam - Allah, Gospodar svjetova! <28/30). Baci tap svoj!" I kad vidje da se poput hitre zmije kree, on uzmae i ne vrati se. "O Masll, prii i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi nee! (28/31). Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavie se bijela, a bez mane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glaveinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalani" (28/32). "Gospodaru moj", - ree - 'Ja sam ubio jednog njihova ovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju <28/33J. A moj brat Harun je rjeitiji od mene, pa poalji sa mnom i njega kao mog pomonika da potvruje rijei moje, jer se bojim da me ne nazovu lacem" <28134). "Pomoi emo te bratom tvojim" - ree On - ' obojici emo vlast dati, pa vam se oni nee usuditi prii; s Naim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postaete pobjednici" (2813SJ I kad im MU.Sil donese Nae jasne dokaze, oni povikae: "Ovo je samo smiljena arolija; nismo uli da se ovako neto deavalo u doba predaka naih!" (28/36). "Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od Njega" - ree MUsil -, "onoga koji e na kraju pobijediti, a nevjernici, doista, nee uspjeti!" (28/37) . "O velikai", - ree faraon - 'Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Htimllne, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k

MU.Silovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, laac!" (28/38). A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam nee biti vraeni, (28/39) pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skonali nevjernici! <28/40). A bili smo ih uinili voama koji su pozivali u ono zbog ega se ide u vatru - a na Sudnjem danu niko im nee pomoi - <28141) i propratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu bie od svakog dobra udaljeni: (28/42)

39

I Mi smo MQsliu Knjigu dali, nakon to smo drevne narode unitili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost - da bi sebi doli <28/43). Ova sura objavljena je u Mekki. Objavljena je u situaciji kada su muslimani bili potlaena manjina u Mekki, dok je snaga, mo, ast i vlast bila u rukama politeista. Objavljena je radi uspostavljanja istinskih kriterija snaga i vrijednosti; objavljena je da potvrdi da u ovom Bitku postoji samo jedna snaga - a to je Allahova snaga - i da u Kosmosu postoji samo jedna vrijednost - to je vrijednost imana. I onaj s kim je Allahova mo ne treba se bojati pa makar bio ogoljen od svih oblika snage, a onaj protiv koga je okrenuta Allahova mo, za njega nema sigurnosti ni mira pa makar ga podravale sve snage. Ko posjeduje vrijednost imana posjeduje svako dobro, a ko izgubi ovu vrijednost nita mu, u osnovi, nee biti od koristi. Otuda struktura ove sure poiva na kazivanju o MusAu i faraonu, u poetku, i kazivanju o KArunu i njegovom narodu - MusAovu narodu - na svretku. Prvo kazivanje prezentira mo odluivanja i vlasti, mo nadobudnog, opreznog, oholog i diktatorskog faraona, dok, nasuprot njoj, stoji MusA kao dojene koje nema moi ni snage, ni sklonita ni zatite. A faraon se uzoholio na zemlji i stanovnike njene na stranke izdijelio. Potlaio je Sinove Israilove, muku im djecu klao, a ensku u ivotu ostavljao. Bojao ih se, premda ih je drao za vratove. Meutim, faraonova snaga i mo, njegov oprez i mudrost nita mu ne pomau. tavie, ne pomau mu protiv MusAa, malodobnog djeteta, ogoljenog od bilo kakve snage i moi. Ali, on je pod zatitom jedine istinske snage, koja ga paljivo uva, otklanja od njega nevolju, skriva ga od pogleda oiju; upuuje njime otvoreni izazov faraonu i njegovoj vojsci, gurajui ga pod njegovo okrilje i uvodei ga u

njegovu jazbinu. I jo povrh toga, prodire do srca njegove ene, a on prema tome nemoan, svezanih ruku, onemoguen da mu naudi; sam sebi pravi ono od ega ima zazor i od ega se plai! Drugo kazivanje prezentira vrijednost imetka, a uz nju i vrijednost znanja, imetka koji obmanjuje narod. Kan1n je izaao pred narod u svom sjaju. Oni znaju da mu je dato toliko blago da mu je kljueve od njega teko mogla nositi gomila snanih ljudi, i znanje kojim se KArim ponosi, mislei da mu je zbog njega i posredstvom njega dato to blago. Medutim, one kojima je dato pravo i istinsko znanje ne obmanjuju njegovi trezori i ne zavarava ih njegov sjaj. Naprotiv, oni ude za Allahovom nagradom znajui da je ona bolja i trajnija. Potom intervenira Allahova Ruka briui i njega i njegov dvorac sa lica zemlje. Ne pomae mu ni njegovo blago ni njegovo znanje; intervenira direktno i otvoreno kao i u sluaju faraona kada je i njega i njegovu vojsku u more bacila, pa su potopljeni bili.

40

Faraon se tlaiteljski odnosio prema Sinovima Israilovim, ponesen svojom vlau i moi; i Karim se prema njima tlaiteljski ponio, uzoholivi se zbog svog znanja i imetka. Konac je bio jedan: ovaj je sa svojim dvorcem u zemlju satjeran, a onoga je, zajedno sa njegovom vojskom, pogodila bolna kazna. Nije bilo vidljive zemaljske snage koja bi se suprotstavila tom nasilju, ve se otvoreno umijeala Ruka Moi okonavi nasilje i nered nakon to su ljudi bili nemoni da ih zaustave. Ovaj sluaj ukazuje na to da, kada zlo ovlada, nered postane otvoren, dobro nemono, a estitost klonula, i kada se pojavi strah od iskuenja nevoljom i imetkom, tek tada se umijea Ruka Moi, otvoreno i izazivaki, bez zastora stvorenja i posredstva zemaljske snage, da postavi granicu zlu i neredu. s Kontekst se, izmedu dva kazivanja, bavi politeistima u ciklusima, pouavajui ih znaenju kazivanja - u suri ElQa i otvarajui im poglede ka Allahovim znakovima razasutim katkada u prizorima Kosmosa, katkada na stratitima iezlih naroda, a nekad u prizorima Sudnjeg dana. Svi oni potvruju pouke sadrane u kazivanjima, prate ih i usklauju se s njima, i potvruju Allahovu zakonitost koja ne izostaje i ne mijenja se tokom vremena. Politeisti su ve rekli Allahovom Poslaniku (ale j hi' s-selam) : '"Ako s tobom budemo pravi put slijedili, biemo brzo iz rodnog kraja protjerani (28/57). Opravdavaju svoje neslijedenje Upute strahom da e ih ljudi protjerati ako napuste svoja stara vjerovanja radi kojih im se ljudi pokoravaju, veliaju Sveti hram i ispovijedaju vjeru njegovim slubenicima. Allah im je u ovoj suri naveo kazivanje o Muslu i faraonu, koje im

pojanjava gdje je sigurnost, a gdje strah, i poduava ih da je sigurnost u 5 Ranije sam rekao u komentaru sure Taha, na str. 1 16. u XVI duzu: "U vrijeme dok su Sinovi Israilovi podnosili udarce ponienja od strane faraona, koji im je ubijao muku djecu, a ensku ostavljao u ivotu, Ruka Moi nije se mijeala i preuzimala vodstvo borbe. Sinovi Israila su podnosili ove udarce zbog ponienja, pokornosti i straha. Medutim, kada se uzdiglo vjerovanje u srcima onih koji su vjerovali u Musaa i postali spremni da podnose i najtee muke sa ponosom oglaavajui jasno i glasno rije vjerovanja u lice faraona, bez zamuckivanja i plaenja, bez uvanja da e biti mueni, tek tada se umijeala Ruka Moi da preuzme vodstvo borbe i oglasi pobjedu koja se prije tog oglaavanja ostvarila u njihovim duama i srcima Ovo to sam rekao je ispravnije, a to potvruje i kontekst kazivanja u ovoj n suri iako ima neke promjene od onoga to sam rekao u suri Taha. Ruka Moi je intervenirala od samog poetka za upravljanje borbom, ali konana pobjeda stie nakon to vjerovanje zavlada u srcima onih koji vjeruju u Musaa nakon njegova poslanstva i nakon to javno kau rije Istine u lice oholog tiranina.

41

Allahovoj zatiti pa makar nestalo svih vanjskih uzroka sigurnosti na koje su ljudi navikli, a da je strah u udaljenosti od te zatite, pa makar se vanjski uzroci sigurnosti, na koje su ljudi navikli, ukazali. Naveo im je kazivanje o Katiinu koje potvruje ovu istinu u drugom obliku. Osvrnuo se na njihovu izjavi rijeima: Zar im Mi ne pruamo Priliku da borave u svetom i bezbjednom mjestu gdje se, kao Na dar, slivaju plodovi svakovrsni; medutim, veina njih ne zna <28157), podsjeajui ih da je On taj koji im je, poslije straha, sigurnost dao; On je taj koji im je darovao ovo sveto i sigurno mjesto i On je taj koji im moe produiti tu sigurnost ili je oduzeti od njih. On ih, nadalje, upozorava na posljedicu oholosti i nezahvalnosti: A koliko smo Mi sela i gradova unitili iji su stanovnici u ivotu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali <28158). Zastrauje ih posljedicom njihova stava nakon to im je, poslavi im Poslanika, izbio svako opravdanje. A ve se otprije ustalila Allahova zakonitost unitavanja nevjernika nakon dolaska upozorenja: A Gospodar tvoj nikad nije naselja unitavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Nae kazivao. I Mi smo samo onda naselja unitavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili <28159). Zatim im prezentira njihov prizor na Sudnjem danu kada ih se ortaci javno odreknu predoavajui im kaznu na drugom svijetu, nakon to ih je upozorio na ovosvjetsku kaznu i nakon to ih je nauio gdje je mjesto strahu, a gdje sigurnosti. Sura zavrava Allahovim obeanjem Svome plemenitom Poslaniku, koji je protjeran iz Mekke, proganjan od politeista, da e ga Onaj ko mu je

objavio Kur'an da po njemu radi, sigurno vratiti u njegov grad i pomoi mu protiv politeizma i njegovih pobornika. On mu je darovao poslanstvo koje nije oekivao, a darovat e mu i pobjedu i povratak u mjesto iz kojeg su ga protjerali politeisti. Vratit e se siguran, trijumfalno i pobjedniki. Kazivanje sure sadri garanciju i potvrdu ovoga. I Mtlsc'i (alejhi's-selam) se vratio u mjesto iz kojeg je izaao u strahu i bijegu. Vratio se i poveo sa sobom Sinove Israilove spasivi ih, dok su faraon i njegova vojska stradali naoigled Musaa i njegovog spaenog naroda. Ovo obeanje, a s njim i ova sura, zavrava posljednjim tekstom: I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema Boga osim Njega! Sve e, osim Njega, propasti ! On e suditi, i Njemu ete se povratiti! (28/88).

42

Ovo je tema sure, njena atmosfera i ope okrilje. Preimo sada na podrobnije izlaganje o njena etiri kruga: kazivanju o Musau, pogovoru na njega, kazivanju o Ka.ninu i o ovom posljednjem obeanju ... Sura poinje ovim odvojenim slovima: Ta-sin-mim. Ovo su ajeti Knjige jasne! (28/I-2). Sura poinje ovim slovima radi skretanja panje na to da se od slinih slova sastoje ajeti Knjige jasne, visokog kvaliteta, dalekih dometa, u usporedbi sa onim to se obino sastoji od ovih slova u jeziku prolaznih ljudi. Ovo su ajeti Knjige jasne! (28/2). Ova Knjiga jasna, dakle, nije ljudsko djelo, niti su oni to kadri uiniti. Ona je Objava koju Allah objavljuje Svome robu. U njoj se pokazuje nadnaravnost Njegova djela kao to se ukazuje i specifini peat Istine u ovoj kreaciji, u velikim i malim stvarima. Mi emo ti kazati neke vijesti o Musau i faraonu, onako kako je bilo, i to za one ljude koji vjeruju (28/3). Ovu Knjigu upuuje narodu koji vjeruje; odgaja ih njome, podie ih, projektira im Program i trasira put. Ovo kazivanje, izloeno u suri, namijenjeno je tim vjernicima i ono njima koristi. Ovo izravno Allahovo citiranje ocrtava ozraje panje i briljivosti prema vjernicima i pobuuje u njima osjeaj njihove velike vrijednosti, visoke i uzviene pozicije. Kako? Allah Velianstveni objavljuje Svome Poslaniku Knjigu radi njih i njima u ovom njihovom svojstvu koje ih

preporuuje za tu plemenitu panju, za one ljude koji vjeruju (28/3). Nakon ovog uvoda zapoinje izlaganje vijesti, vijesti o Musau i faraonu. Zapoinje njeno izlaganje od prve epizode kazivanja - epizode njegova roenja - i na slian nain ne zapoinje u bilo kojoj od mnogobrojnih sura u kojima se ono spominje. To je stoga to prva epizoda kazivanja o Musau, teki uvjeti u kojima je roen, ne posjedovanje bilo kakve snage i moi u djetinjstvu, slabost i potlaen poloaj njegova naroda

43

pod faraonovom vlau. Sve ovo realizira glavni cilj sure i istie Ruku Moi kako otvoreno i izazovno sama radi, bez ljudskog zastora, izravno udara i eliminira nasilje, tiraniju i nepravdu kada ljudi postanu nemoni da to urade, priskae u pomo potlaenima koji su . bespomoni i uvruje paenike koji nemaju snage ni zatite. To je ideja i znaenje koje je trebalo utvrditi i uvrstiti potlaenoj muslimanskoj manjini u Mekki, a tiranska i nasilnika idolopoklonika veina je trebala to znati i biti uvjerena u to. Kazivanje o Musau (alejhi' s-selam) zapoinjalo je, u veini sluajeva, u drugim surama, od epizode poslanstva - a ne od epizode roenja, gdje nasuprot tiranije i nasilja stoji jak iman, a zatim iman pobjeduje, a tiranija na kraju doivljava poraz. Medutim, ovdje to znaenje nije namjeravano, ve je cilj istai da zlo, kada postane iskljuivo takvo, isto zlo, nosi u sebi uzroke svoje propasti i da nasilje kada izmakne kontroli i postane osiono, nije vie u potrebi za ljudima koji e ga suzbiti, ve se tada aktivira Ruka Moi, uzima za ruke potlaenih i nemonih rtava, spaava ih, animira elemente dobra u njima, odgaja ih i ini voama i nasljednicima. Ovo je cilj navoenja kazivanja u ovoj suri i stoga se prezentira poevi od epizode koja ostvaruje ovaj cilj i istie ga. Kazivanje se u Kur'anu potinjava u nainu prezentacije cilja koji se eli postii tom prezentacijom. Ono je instrument odgajanja dua i sredstvo utvrdivanja znaenja, istina i principa. Ono se u tome usklauje sa kontekstom u kome se izlae, meusobno se potpomaui u izgradnji srca i konstruisanju istina koje nastanjuju ta srca. Epizode kazivanja koje se predoavaju ovdje su: roenje Musaa (alejhi' s-selam) , teke okolnosti, po svojoj vanjtini, koje su okruivale ovo

roenje i Allahova panja i provienje koje ga je pratilo, epizoda njegove mladosti, moi i znanja koje mu je Allah dao, te ubistva Kopta koje se tada desilo, zavjere faraona i njegovih glaveina protiv njega, njegova bijega iz Egipta u Medjen, enidbe u njemu i provedenih godina slubovanja i epizoda poziva i zaduenja poslanikom misijom, zatim sueljenje sa faraonom i njegovom klikom, njihova utjerivanja u la Musaa i Haruna. Zavrnica - utapanje - kratka je i brza. Kontekst je oduljio u prezentaciji prve i druge epizode, a to su dvije nove epizode kazivanja u ovoj suri, jer upravo one otkrivaju izazov otvorene moi osionoj tiraniji i u njima se jasno ukazuje nemo faraonove snage, moi i predostronosti da sprijei neminovnu odredbu i neopozivu presudu: . a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da doive ba .. ono zbog ega su od njih strahovali (28/6).

44

I shodno kur' anskom nainu izlaganja kazivanja, podijelio ga je na scene, a izmedu njih je ostavio umjetnike praznine koje popunjava mata tako da itatelju ne promie nita od izostavljenih dogaaja i prizora izmedu dvije scene, uz umjetniko uivanje u ivom kretanju mate. Prva epizoda podijeljena je u pet, druga u devet, a trea u etiri scene. Izmedu dvije epizode dolazi velika ili mala pauza, kao i izmedu dvije scene, poput zavjese koja se sputa ili die pred prizorom ili scenom. Prije poetka kazivanja odslikava atmosferu u kojoj se odigravaju dogaaji i ambijent u kome se deava kazivanje otkrivajui skriveni cilj dogaanja radi kojeg i dolazi ovo kazivanje. To je dakle jedan od kur' anskih naina prezentacije kazivanja. Njegova tema i ciljevi podudaraju se na ovom mjestu u Kur'anu: Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlaio, muku im djecu klao, a ensku u ivotu ostavljao, doista je smutljivac bio. A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlaeni, milou obaspemo i da ih vodama i nasljednicima uinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Htlmanu i vojskama njihovim damo da doive ba ono zbog ega su od njih strahovali (28/4-J. Ovako se odslikava pozornica na kojoj se odigravaju dogaaji i razotkriva se ruka koja ih usmjerava, a s njome i cilj koji se eli postii. Razotkrivanje ove ruke i njeno otvoreno pojavljivanje, bez zastora, od prvog momenta namjeravano je u kontekstu cijele sure, sukladno njenom najistaknutijem cilju. Stoga kazivanje i zapoinje na ovakav nain. To je umjetnika finesa izvedbe u ovoj udesnoj Knjizi. Ne zna se sasvim tano ime faraona za ije vladavine se deavaju

dogaaji na koje se kazivanje odnosi. Povijesno preciziranje nije cilj kur' anskog kazivanja, jer ono nita ne poveava njeno znaenje. Dovoljno je da znamo da je to bilo nakon vremena Jusufa (alejhi' s-selam) koji je doveo svoga oca i brau. Njegov otac }Akub je lsrail, a oni su njegovi potomci. Namnoili su se u Egiptu i postali veliki narod. I taj osioni faraon se u zemlji bio ponio (28/4), uzoholio i uzobijestio, i stanovnike njene na stranke izdijelio, odredivi svakoj grupi obavljanje nekih njegovih poslova. Najveu represiju i nasilje doivljavali su Sinovi Israilovi, jer je njihovo vjerovanje bilo razliito od onog njegovog i njegova naroda. Oni slijedie vjeru njihova pradjeda lbrima i praoca JAkuba. Bez obzira kolika iskrivljen ost i devijacija bila zahvatila njihovo vjerovanje, ipak

45

se u njemu zadrala osnova vjerovanja u Jednog Boga i neprihvatanje boanstva faraona i cjelokupnog faraonskog paganizma Tako je silnik osjetio da njegovom tronu i vlasti prijeti opasnost od postojanja ove grupe u Egiptu. Nije bio u stanju da ih protjera iz njega jer su postali velika zajednica iji je broj pripadnika iznosio na stotine hiljada. A mogli bi se i udruiti sa njegovim susjedima, s kojima su faraoni vodili ratove, protiv njega. Tada je smislio podli i pakleni plan otklanjanja opasnosti koju je oekivao od ove zajednice koja ga ne oboava niti vjeruje u njegovo boanstvo, a to je njihovo potinjavanje tekim i opasnim poslovima, poniavanje i muenje na razne naine, a nakon svega toga, klanjem njihove muke a ostavljanjem enske djece poslije raanja, tako da se ne povea broj mukaraca kod njih. Na taj nain oslabit e njihovu snagu smanjenjem broja mukaraca, a poveanjem broja ena povrh muke i patnje koju im nanosi. Pripovijeda se da je njihovim trudnim enama odredio akuerke da ga obavijeste o novorodenadima Sinova Israilovih kako bi hitro poklao muku djecu odmah po njihovom roenju, shodno njegovom zakonu, paklenom planu koji nema milosti prema nevinoj, bezgrjenoj djeci. Ovo su te okolnosti u kojima se deava sluaj MusAa (alejhi's-selam) u vezi sa njegovim roenjem, kako se navodi u ovoj suri: Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlaio, muku im djecu klao, a ensku u ivotu ostavljao, doista je smutljivac bio (28/4). Meutim, Allah eli neto drugo, a ne ono to eli faraon i odreuje drugaije nego to odreduje tiranin. O sione tirane zavarava njihova snaga,

vlast i mo pa zaboravljaju Allahovu volju i odreenje. Raunaju da oni odabiru za sebe to im je drago, a za svoje neprijatelje to im je volja. Misle da su u stanju postii i jedno i drugo. Allah ovdje obznanjuje Svoju volju, otkriva Svoje odreenje i upuuje izazov faraonu, Hamanu i njihovim vojskama, da im njihova predostronost i oprez nee nita pomoi: A Mi smo htjeli da one koji su na Zemlji tlaeni, milou obaspemo i da ih voama i nasljednicima uinimo, i da im na Zemlji vlast darujemo, a da faraonu i Hamanu i vojskama njihovim damo da doive ba ono zbog ega su od njih strahovali (28/S.OJ.

46

Ove potlaene na zemlji, ijim ivotima tiranin upravlja prema elji njegove nakazne i odvratne strasti, ubijajui njihovu muku djecu, a ensku ostavljajui u ivotu i kanjavajui ih tekom kaznom i patnjom, dok ih se u isto vrijeme pribojava i strahuje za svoj ivot i vlast pa alje meu njih uhode i pijune, prati njihovo muko potomstvo i odvodi ih pod noeve kao kasapin; ove potlaene Allah eli obasuti Svojim bezgraninim darovima, da ih uini predvodnicima i voama, a ne robljem i sljedbenicima, da im da u nasljedstvo blagoslovljenu zemlju (koju im je dao poslije, nakon to su je zasluili svojim vjerovanjem i estitou) , da im u njoj vlast daruje, uini ih snanim, vrstim i sigurnim i da ostvari ono ega se pribojavaju faraon, Haman i njihove vojske i radi ega preduzimaju mjere predostronosti a da toga nisu ni svjesni! Kontekst ovako obznanjuje i prije nego prijee ne prezentaciju samog kazivanja. Obznanjuje realno stanje i ono to je odreeno u budunosti, kako bi se dvije sile nale licem u lice: naroguena i napuhana faraonova sila koja moe, kako se ini ljudima, uiniti mnogo toga, i ogromna, istinska Allahova sila pred kojom se uruavaju bijedne vanjske sile koje zastrauju ljude. On ovom obznanom odslikava pozornim kazivanja prije poetka njegove prezentacije. Srca su vezana za njegove dogaaje, tokove, svretak i nain stizanja do tog svretka kojeg je obznanio prije poetka prezentacije. Kazivanje stoga odie ivotnou, kao da se radi o pripovijeci iji se

odjeljci prikazuju prvi put, a ne o storiji koja se desila davno u povijesti. Ovo je, openito, speci1inost kur' anske metode izlaganja. Zatim poinje kazivanje i zapoinje izazov. Ruka Moi se razotkriva radei otvoreno, bez zastora. Musa je roen u sjeni tih okolnosti koje je kontekst opisao prije poetka kazivanja. Roen je, a opasnost ga je ve okruivala sa svih strana, smrt ga vrebala, kama je isukana na njegov vrat s namjerom da mu odsijee glavu.

47

Eto, tu je i njegova majka, sva zbunjena i smetena, strahuje za njim, boji se da vijest o njemu ne stigne do delata, drhti od straha da no ne dohvati njegov vrat. Evo je sa svojim malim djetetom u sjeditu strahote, nemona da ga zatiti, nemona da ga sakrije, nemona sprijeiti njegov prirodni glas da ga ne oda, nemona da ga podui nekoj varci ili sredstvu. Evo je same, slabane, nemone i jadne. I onda na scenu stupa Ruka Moi, povezuje se sa uznemirenom, ustraenom i unezvjerenom majkom i nadahnjuje je u dui ta da radi i kako da postupi: I Mi nadahnusmo Mtlstlovu majku: 'Voji ga, a kad se uplai za njegov ivot, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tugur (28/7). O, Allahu! O, kakva mo! O, majko M tisa ova, doji ga, a kad se uplai za njegov ivot u svom okrilju i svojoj zatiti, kad se uplai za njega, a u njegovim ustima tvoja dojka, ispred tvojih oiju, kad se uplai za njegov ivot, baci ga u rijeku! (28/7). I ne strahuj i ne tuguj! (28/7) on je ovdje, u rijeci, pod zatitom Ruke u ijem okrilju se jedino moe biti sigurno; Ruke koja vatru ini hladnom i spasonosnom i koja more ini sklonitem i poivalitem; Ruke ijem se sigurnom i pouzdanom zabranu ne usuuje prikuiti silni i osioni faraon, a ni svi zemaljski silnici zajedno .. i poslanikom ga uiniti (28/7) - to je radosna . vijest budunosti i obeanje Allaha, Najistinitijeg Govornika. Ovo je ptva scena kazivanja. Scena izgubljene, prestraene, uznemirene i raaloene majke koja prima umirujue, obveseljavajue,

uvrujue i olakavajue nadahnue. Ono silazi na grozniavo i vrelo srce kao spasonosni mehlem. Kontekst ne spominje kako ga je majka Mtisaova primila ni kako ga je realizirala. Sputa se zastor na nju, da bi se potom podigao i evo nas pred drugom scenom: I naoe ga faraonovi ljudi (28/BJ. Je li to ta sigurnost? Je li to obeanje? Je li ovo radosna vijest? Je li se, jadnica, i plaila za njegov ivot osim od faraonovih ljudi? Je li drhtala od ega drugog osim od toga da se njegov sluaj otkrije faraonovim ljudima? Strahova li od ega drugog osim od toga da padne u ruke faraonovim ljudima? Da! Ali Mo baca izazov. Izaziva na otvoren i otkriven nain. Izaziva faraona, Hamana i njihove vojske. Oni tragaju za mukom djecom medu

48

novorodenadima u Mtisaovu narodu, bojei se za svoju vlast, tron i ivote, aljui pijune i uhode meu narod Mtisaov da im ne bi promaklo neko muko dijete. Evo, ova Ruka Moi baca im u ruke, bez traganja i ulaganja napora, muko dijete. I to koje dijete? Dijete koje e ih sve unititi. Eto, ona ga baca u njihove ruke bez ikakve snage i moi, nemonog da se brani pa ak i da zatrai pomo! Evo, ona provaljuje u dvorac osionog, krvolonog i oholog faraona oslobaajui ga napora traganja za njim po kuama Sinova Israilovih i narujima njihovih ena porodilja! Zatim ona obznanjuje svoj cilj otvoreno i izazivaki: .. da im postane dumanin i jad (28/8). Da im bude protivnik koji e ih izazvati i jad koji e brigu u srca njihova ubaciti: zaista su faraon i Haman i vojske njihove uvijek grijeili (28/8). Ali kako? Kako kad je ve u njihovim rukama, ogoljen od bilo kakve snage, od bilo koje moi? Ostavimo kontekst da odgovori: I ena faraonova ree: "On e biti radost i meni i tebi! Ne ubijte ga, moda e nam od koristi biti, a moemo ga i posiniti. A oni nita ne predosjetie (28/9). Ruka Moi gaje dovela do faraona kroz srce njegove ene, nakon to ga je dovela do njega, provalivi u njegov dvorac. Ona ga je sauvala ljubavlju, tim njenim, fluidnim zastorom, a ne orujem, ugledom i imetkom. Zatitila ga je njenom ljubavlju koja se pojavila u srcu ene, suprotstavljajui se s njom nemilosrdnosti, grubosti, elji i oprezu faraonovom. Faraon je bio za Allaha tako beznaajan da je mogao od njega zatititi nemono dijete i bez ovog fluidnog zastora!

"On e biti radost i meni i tebir (28/9). On je taj kojeg Ruka Moi dovodi kod njih da postane njima - a ne toj eni - dumanin i jad: 'We ubijte gar (28/9). A on je taj ijom e rukom stradati faraon i njegova vojska! Moda e nam od koristi biti, a moemo ga i posiniti (28/9). A on je taj iza koga e doi udesi sudbine kojih su se davno pribojavali! A oni nita ne predosjetie (28/9).

49

Kakve li Moi, koja ih izaziva i podsmjehuje im se, a oni nita ne predosjeaju! Druga scena zavrava i zastor se sputa do nekog vremena. Tako je bilo sa MOsAom. A ta je sa njegovom tunom majkom i njenim srcem? I srce MU.Stlove majke ostade prazno, umalo ga ne prokaza, da Mi srce njeno nismo uvrstili i vjernicom je uinili. I ona ree sestri njegovoj: '1di za njim."' (28/1().11). ula je nadahnue i bacila svoje dijete u vodu. Ali, gdje je on sada i ta valovi uinie s njim? Moda se zapitala: Kako? Kako sam mogla biti sigurna i baciti svoje roeno dijete u vodu? Kako sam mogla uraditi ono to nije ranije uradila majka? Kako sam traila spas za njega u ovoj strahoti? Kako sam se pokorila tom nepoznatom zovu? Kur' anski izraz prikazuje nam srce jadne majke u ivoj slici: "prazno". Nema u njemu pameti, misli, niti moi promiljanja i orijentacije! Umalo ga ne prokaza (28/10J, - umalo ne razglasi njegov sluaj i povika kao luda: Ja sam ga izgubila. Izgubila sam svoje dijete. Bacila sam ga u rijeku! - slijedei nepoznati zov. Da Mi srce njeno nismo uvrstili (28/10J stegli ga, ustabilili je i sprijeili je da ne luta i ne tumara. I vjernicom je uinili (28/IOJ onom koja vjeruje u Allahovo obeanje, koja je strpljiva u kunji i koja hodi prema Njegovoj uputi.

Majka MOsAova nije odustala od potrage i praenja: I ona ree sestri njegovoj: Idi za njim! (28/IV - trai ga i doznaj za njegovu sudbinu, da li je iv ili su ga pojele vodene ivotinje ili kopnene zvijeri, ili gdje mu je stanite i boravite? Njegova sestra se zaputi tragati za njim, oprezno i sa strahom, oslukujui vijesti o njemu na putevima i trgovima. Tako saznade gdje ga je smjestila Mo koja ga uva i pazi i ugleda ga izdaleka u rukama faraonovih slugu koji trae dojilju za njega: I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili nita primijetili. A Mi smo mu ve bili zabranili dojilje, pa ona ree: Hoete li da vam ja pokaem porodicu koja e vam se o njemu brinuti i koja e mu dobro eljetir (28/11-12).

50

Svemo koja ga titi, brine se za njega i preko njega faraonu i sviti njegovoj zamku sprema, ini da ga oni uzmu, zavole i dojilju mu trae; zabranjuje mu dojilje kako bi ih doveo u nedoumicu, jer odbija sisu kad god bi mu se ponudila, tako da su se uplaili da nee umrijeti ili potpuno uvehnuti. Sve dok ga nije vidjela njegova sestra izdaleka i prepoznala ga, i dok joj Svemo nije pruila priliku da ih dozove i uputi na dojilju, kazavi im: "Hoete li da vam ja pokaem porodicu koja e vam se o njemu brinuti i koja e mu dobro eljeti?" <2B/12J. Naprosto su gutali ove njene rijei radujui se i elei da govori istinu kako bi se spasilo ovo drago i voljena dijete! Zavrava etvrta scena i evo nas pred petom i posljednjom scenom u ovoj epizodi. Odsutno dijete se vratilo svojoj tunoj majci. Zdravog tijela, s uglednom pozicijom; titi ga faraon, pazi ga njegova ena; svuda strahovi oko njega, a on siguran i miran. Ruka Svemoi je oblikovala prvu epizodu svog udesnog planiranja: I vratismo ga majci njegovoj da se raduje i da ne tuguje, i da se uvjeri da je Allahovo obeanje istinito; ali veina njih ne zna (28/13). Kontekst kazivanja nita ne govori o dugim godinama proteklim izmedu rodenja Musaa (alejhi's-selam) i slijedee epizode koja predstavlja doba njegove mladosti i punoljetstva. Ne znamo ta je bilo nakon to je vraen njegovoj majci da ga doji, ni kako je odgojen u faraonovom dvorcu, ni kakva je bila njegova veza s majkom nakon perioda dojenja, ni kakvu je imao poziciju na dvoru ili izvan njega, nakon to je odrastao, sve dok se nisu desili naredni dogaaji u drugoj epizodi, ni kakvo mu je bilo vjerovanje za vrijeme dok se pod Allahovim nadzorom obiikovao i

pripremao za svoju zadau, u sreditu oboavatelja faraona i njegovih vraeva. Kontekst o svemu ovome uti i zapoinje drugu epizodu izravno od vremena kada je odrastao i stasao. Allah mu je dao mudrost i znanje i nagradio ga nagradom onih koji dobra djela ine: I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagradujemo one koji dobra djela ine (28/14).

51

Bulugu'l-eudd - opasavanje snagom, tj. upotpunjenje tjelesne snage, a el-istiva' - stasanje, tj. upotpunjenje organskog i intelektualnog zrijenja. A to se obino deava oko tridesete godine. Je li MusA bio na dvoru faraonovom kao tienik i posvojenik faraona i njegove ene sve dok nije dostigao ove godine? Ili se odvojio od njih, napustio dvor ne zadovoljivi se ivotom u sjeni iskvarenog stanja kojim nije zadovoljna ista i odabrana dua kao to je bila Musa.ova. Naroito ako se uzme u obzir da ga je majka neizostavno upoznala s time ko je on, ko je njegov narod i ta mu je vjera. A i sam je vidio kako se njegov narod tlai i kanjava groznim ponienjem, stranom nepravdom i opakim nasiljem, kao to je vidio i najodvratniji oblik rasprostranjene zloinake iskvarenosti. Nemamo dokaza, ali kontekst dogaaja nakon ovoga sugerira neto od toga, kao to e doi. A i osvrt na davanje mudrosti i znanja Musa.u: Tako mi nagraujem o one koji dobra djela ine (28/14) takoder otkriva da je on dobro postupao, pa ga je Allah nagradio mudrou i znanjem: I on ude u grad neopaen od stanovnika njegovih i u njemu zatee dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomo onaj iz njegova naroda protiv onoga iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari akom i - usmrti. Ovo je ejtanov posaor - uzviknu -, on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! (28/15). Gospodaru moj, " - ree onda - ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!" I On mu oprosti, On, uistinu, prata i On je milostiv (28/16). Gospodaru moj," - ree -, tako mi blagodati koju si mi ukazao, vie nikada nevjernicima neu biti od pomoi!" (28/17).

I on ude u grad. Razumije se da je to tada bio glavni grad. Iz kojeg mjesta je doao i uao u nj? Da li je to bilo iz dvorca u Ajni emsu? Ili je on bio napustio dvorac i prijestolnicu, a zatim uao u nju neopaen od stanovnika njegovih, za vrijeme popodnevne ege, na primjer, kada oi kunjaju? U svakom sluaju, on ude u grad i u njemu zatee dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomo onaj iz njegova naroda protiv onoga iz neprijateljskog naroda (28/15). Jedan od njih dvojice je bio Kopt, neki kau da je bio iz faraonove svite, a neki vele da je bio kuhar na dvoru, dok je drugi bio lzraelianin.

52

Tukli su se. I Izraelianin zovnu Musaa u pomo protiv njihova neprijatelja Kopta. Kako se to desilo? Kako je Izraelianin mogao zatraiti pomo od Musaa, tienika i odgojenika faraona protiv jednog od faraonovih ljudi? Ovo se ne moe desiti ako je MusA jo boravio na dvoru kao usvojenik ili u sviti. To se moe desiti samo ako je Izraelianin siguran da MusA vie nema veze sa dvorom, da je spoznao da pripada Sinovima Israilovim, da je srdit na kralja i svitu i da pomae svom potlaenom narodu. Ovo je prilinije za osobu MusAova (alejhi' s-selam) profila, jer je doista mala mogunost da je njegova dua mogla izdrati da ostane u kaljui zla i nemorala. I Masa ga udari akom i - usmrti (28/15). El-wekzu znai udaranje akom. Iz iskaza se razumije da je to bio jedan udarac i da je bio smrtonosan za Kopta. To aludira na snagu i vrstinu MusAa, a takoer ocrtava i njegovu uzrujanost i srdbu i ukazuje na 1jeskobu koju je osjeao prema faraonu i njegovoj sviti. Meutim, iz konteksta se da uoiti da on nije imao namjeru ubiti Kopta, da nije elio njegovu likvidaciju. I im je ugledao nepomino tijelo pred sobom, povrati se i pokaja za ono to uradi, pripisujui to ejtanu i njegovom zavoenju. Ono je proistekla iz srdbe, a srdba je ejtan ili raspirivanje ejtanova: Ovo je ejtanov posao!" - uzviknu -, "on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! (28/15). Zatim nastavlja u strahu od onoga na to ga je navela srdba priznajui da je sam sebi zlo nanio time to je uinio ovaj grijeh i usmjerava se svome Gospodaru traei od Njega oprost i milost:

Gospodaru moj, - ree onda - 'Ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!" (28/16). I Allah se odazva njegovoj skruenosti, osjetljivosti i traenju oprosta: I On mu oprosti, On, uistinu, prata i On je milostiv (28/16). Kao da je Musa osjetio svojim osjetljivim srcem i izotrenim osjeajem, u aru svoga usmjerenja ka Gospodaru, da mu je On oprostio. Vjerniko srce osjea vezu i usliavanje dove neposredno poslije njenog upuivanja, kada njegova tankoutnost i senzibilnost dostignu tu razinu i kada ar usmjerenja dostigne taj nivo. Osjeanje Musaovo je uzdrhtalo

53

kada je osjetio da mu je Gospodar usliao dovu i on se samoobavezuje, obeavajui Mu da e biti zahvalan na blagodati koju Mu je darovao: Gospodaru moj, - ree -, "tako mi blagodati koju si mi ukazao, vie nikada nevjernicima neu biti od pomoi! (28/17). To je bezuvjetan zavjet da vie nikada nee biti na strani zlikovaca kao pomaga i pomonik. To je i pranje ruku od zloina i zloinaca u bilo kojem obliku, pa makar se radilo i o spontanom revoltu pod utjecajem srdbe i gorine, nepravde i represije. To je dug prema Allahovoj blagodati prema njemu u vidu primanja njegove dove, a onda i zbog Njegove blagodati u vidu snage, mudrosti i znanja koje mu je Allah ranije dao. Ovaj estoki potres i prije njega i jaki motiv i revolt odslikavaju nam linost Mtis!a (alejhi's-selam) , emotivnu linost jakog senzibiliteta i snanog poleta. Srest emo se sa ovom istaknutom karakteristikom kod ove linosti na mnogim drugim mjestima. Zapravo, sreemo se s njom odmah u drugom prizoru u ovoj epizodi: I Masa u gradu osvanu prestraen, oekujui ta e biti, kad ga onaj isti od juer pozva ponovo u pomo. 7i si, zbilja, u pravoj zabludir - ree mu Mits, i kad htjede da epa zajednic"kog im neprijatelja, ree mu onaj: Q Mitsa, zar e da ubije i mene kao to si jue ubio ovjeka ? Ti hoe da na zemlji silu provodi, a ne eli da miri" (28/11H9J. Prva bitka je okonala likvidacijom Kopta, kajanjem Mtis!a zbog onoga to je uradio, njegovim obraanjem Gospodaru, traenjem oprosta od Njega, Njegovim oprostom i obeanjem Mtisa.a da vie nikada

nevjernicima nee biti od pomoi. Dan je protekao i on osvanu u gradu, prestraen da se ne otkrije njegov sluaj, oekujui njegovo objelodanjenje i neprijatnost. Izraz upotrijebljen u Kur'anu jetereqqabu odslikava izgled uznemirene osobe koja se osvre u strahu oekujui neko zlo svakog momenta. A to je karakteristika emotivne linosti koja se pokazuje u ovoj situaciji. Iskaz ocrtava ovim izrazom stanje straha i uznemirenosti, kao to ga jo poveava rijeima u gradu. Jer, grad je obino mjesto sigurnosti i mira. Pa ako je u gradu bio prestraen oekujui ta e biti, onda je najvei strah onaj koji se doivi u sigurnom i stabilnom mjestu!

54

Ovo Musaovo stanje sugerira da on u ovo vrijeme nije bio ovjek sa dvora. Jer, ta ima lake i jeftinije od toga da neki dvorjanin ubije nekoga u vrijeme nasilja i tiranije. Ne bi se zbog toga nita plaio, a kamoli da osvane prestraen oekujui ta e biti <28118), da je jo zauzimao istu poziciju u faraonovom srcu i na dvoru. I dok je bio u stanju uznemirenosti i prestraen osti kad ga onaj isti od juer pozva ponovo u pomo <28!I8J. To je njegov Izraelianin koji ga je i juer pozvao u pomo protiv Kopta. Potukao se sa drugim Koptom i pozivao Musaa da mu pomogne. Moda prieljkuje od njega da likvidira njihova zajednikog neprijatelja drugim udarcem pesnicom. Meutim, slika jueranje rtve jo je prisutna pred Musaovim oima, a pored nje i njegovo kajanje, traenje oprosta i obeanje svome Gospodaru. A potom, tu je ova prestraenost i oekivanje da se svakog trenutka na njega srui nevolja. I on se rasruje na ovog koji trai od njega pomo pripisujui mu zabludu i stranputicu: 'Ti si, zbilja, u pravoj zabludi!" - ree mu MUse% <28118). U zabludi je zbog njegove neprestane tue i sukobljavanja koji nita ne koristi osim to izazivaju bijes protiv Sinova Israilovih, a oni nesposobni za sveobuhvatni ustanak i slabi za produktivan pokret. Nema onda vrijednosti u tim sukobljavanjima koja tete, a ne koriste. ' Meutim, desilo se, nakon toga, da je Musa planuo uslijed mrnje prema Koptu i jurnuo da ga ubije kao to je ubio i onog juer. Ova silovitost

ukazuje na tu emotivnu karakteristiku na koju smo ukazali, ali, s druge strane, ona ukazuje i na to koliko je Musaova dua bila ispunjena bijesom zbog nasilja, mrnjom zbog represije, tjeskobom uslijed nevolje koja je pritiskala Sinove Israilove i spremnou da uzvrati na dugotrajnu represiju i nasilje koje kopa u ljudskom srcu kanale i jarkove bijesa. I kad htjede da epa zajednikog im neprijatelja, ree mu onaj: "O MUse%, zar e da ubije i mene kao to si jue ubio ovjeka? Ti hoe da na zemlji silu provodi, a ne eli da miri" <28/19). Desi se da, kada nepravda postane nesnoljiva, kada se drutvo iskvari, poremete kriteriji i zavlada tmina, dobra dua osjeti tjeskobu zbog nasilja koje kreira stanja, zakone i obiaj i izopaava opu prirodu tako da ljudi vide nepravdu, ali se ne bune protiv nje, uoavaju nasilje, ali im se due ne pokreu da ga sprijee. tavie, deava se da se priroda do te

55

mjere izopai da ljudi osuuju rtvu zato to se brani i bori nazivajui onoga ko brani sebe ili drugoga onim ko silu provodi, kao to je Kopt rekao Musau. To je stoga to su uobiavali gledati diktaturu kako kanjava, a da se oni ne miu. Umislili su da je to pravo stanje, da je to vrijednost, kultura i moral, da je to estitost! I kada vide rtvu da se brani i rui ogradu koju je podigla diktatura kako bi zatitila postojea stanja, kada vide rtvu da se ustremljuje na ruenje te nezakonite, vjetake ograde, zavape i preneraze se, nazivajui ovu rtvu koja se bori protiv nepravde i nasilja krvotokom i silnikom i sruujui na nju svoju pokudu i osudu. A samo malo njihove pokude i osude bude usmjereno na nasilnika i zulumara. rtvi ne nalaze opravdanje ak ni pod pretpostavkom zalijetanja i nepromiljenosti uslijed tjeskobe uzrokovane tekom nepravdom! Dugo je trajalo nasilje prema Sinovima Israilovim. I Musaova (alejhi's-selam) dua je osjeala tjeskobu zbog toga i vidjeli smo kako je planuo prvi put i pokajao se, a potom planuo i drugi put u istom sluaju zbog ega se i pokajao i gotovo da je to isto uradio namjeravajui udariti onoga ko je i njegov neprijatelj, a i njegova naroda. Zato ga Allah nije napustio, ve ga je uvao i odazvao mu se. Allah poznaje due; zna da ljudska snaga ima granicu podnoenja i da, kada nasilje postane neizdrljivo i vrata pravednosti se zatvore, potlaeni kree silovito u napad i proboj. Nema niega pretjeranog u opisu djela koje je uradio MusA, kao to pretjeruju ljudske zajednice iju je prirodu izopailo nasilje u pogledu ove prirodne reakcije, bez obzira koliko ona prelazila granice, pod pritiskom uguivanja i tjeskobe. Ovo je ta pouka koja se nazire u kur' anskoj metodi opisivanja ova

dva sluaja i ono to je uslijedilo iza njih. On ne opravdava djelo, ali ga, takoer, ne predimenzionira. Vjerovatno je njegova kvalifikacija kao nasilje prema samom sebi bazirana na neobuzdanom zanosu Musa.ovom motiviranom nacionalnom ostraenou. A onje odabran da bude Allahov Poslanik, odgojen pod Allahovim nadzorom. Ili je to moda bilo stoga to je pourio sukob sa marionetama nasilja, a Allah eli ostvarenje potpunog osloboenja na nain koji je On odredio, tako da ti marginalni, pojedinani sukobi ne dovode do promjene stanja. Kao to je Allah sauvao muslimane u Mekki od sukoba sve do odreenog vremena. Izgleda da se vijest o jueranjoj rtvi proirila i da su se sumnje poele plesti oko M usa.a, jer je njegov prijezir prema faraonu i njegovoj sviti postao poznat otprije, a, osim toga, i njegov kompanjon, Izraelianin, ve je

56

razotkrio tajnu meu Sinovima Israilovim, a ona se potom proirila i izvan izraelskog naroda. Ovo je vjerovatnije, jer se MusAovo ubistvo jednog od faraonovih ljudi u tui izmeu njega i Izraelianina, u ovakvim okolnostima, smatra dogaajem koji je bio ugodan duama Sinova Israilovih i koji je smirio djeli njihova bijesa, pa se kao takav, po obiaju, prouje, jezici ga prenose apatom, sa radou i likovanjem, tako da se vijest o njemu proirila i proletjela tu i tamo, a osobito ako se uzme u obzir da je MusA otprije bio poznat po svojoj odbojnosti prema nasilju i po svojoj pomoi potlaenim. I kada je MusA htio da udari drugog Kopta, ovaj ga je suoio sa optubom, jer mu se ona tada potvrdila kao istinita, u trenutku kada ga je vidio da namjerava da ga udari, te mu ree: "Zar e da ubije i mene kao to si jule ubio ovjeka r (28/19). Ostali dio izjave: 'Ti hoe da na zemlji silu provodi, a ne eli da miri" (28/19) - sugerira daje MusA ve bio odabrao pravac u votu, po kome se prepoznavao kao dobar i estit ovjek koji ne voli nasilje i oholost. Ovaj Ko pt ga podsjea, aludirajui na to, i optuuje ga da radi suprotno od onoga po emu je poznat. eli da na zemlji silu provodi, a ne da miri; ubija ljude umjesto popravljanja meuljudskih odnosa i smirivanja tenzije zla. Nain i sadraj njegova obraanja MusAu sugeriraju da MusA u to vrijeme nije slovio kao faraonov ovjek. U protivnom, ne bi se Egipanin usudio da mu se obraa ovim tonom i ne bi ovo bio sadraj njegova obraanja. Neki komentatori istiu: Ovo je obraanje bilo od strane

Izraelianina, a ne Kopta, jer kada mu je MusA rekao: 'Ti si, zbilja, u pravoj zabludi" (28/18), a zatim krenuo prema njemu srdit s namjerom da udari njihova zajednikog neprijatelja, Izraelianin je mislio da je on ljut na njega i da je krenuo prema njemu da ga udari, te je onda izrekao ovaj govor i otkrio tajnu koju je samo on znao. Na ovo miljenje ih je podstaklo to to je ova tajna bila nepoznata Egipanima. Meutim, vjerovatnije je da je Kopt rekao to to je rekao. Ve smo obrazloili irenje te tajne. Mogue je da se radi i o pronicljivosti ili intuiciji Egipanina, uz pomo okolnosti koje okruuju taj sluaj. G Oito je da MusA nije uradio to je namjeravao, nakon to ga je taj ovjek podsjetio na jueranje djelo, te da je ovaj ovjek umakao kako bi Zastupao sam prvo miljenje u knjizi Et-Taswiru'l-fennijju fi'l-Qur'an, ali sada naginjem ovom drugom miljenju.

57

faraonovoj sviti saopio da je to MusAovo djelo. Ovdje dolazi praznina u kontekstu nakon prethodnog prizora. A potom dolazi novi prizor. Jedan ovjek s kraja grada dolazi Musau da ga upozori na urotu faraonove svite protiv njega i posavjetuje da napusti grad kako bi sauvao svoj ivot I jedan ovjek s kraja grada dotra: "O Milstl," - ree - "glaveine se dogovaraju da te ubiju; zato bjei, ja sam ti, zbilja, iskren savjetnik" f28/20J. To je ruka Moi koja se pojavljuje u potrebnom momentu kako bi se njena volja ispunila! Glaveine iz naroda faraonova, a to su ljudi iz njegove svite i vlasti i bliski saradnici, znali su da je to Musaovo djelo. Nesumnjivo je da su oni osjetili u njemu avet opasnosti. To je djelo koje po svojoj prirodi znai ustanak, pobunu i pomo Sinovima Israilovim. Onda je to opasna pojava koja zasluuje zavjereniki dogovor. Da je u pitanju obini zloin ubistva, ne bi zasluivao da se njime bave faraon, glaveine i velikai. Ruka Moi poslala je jednog iz svite. Najvjerovatnije je da je to vjernik iz faraonove porodice koji skrivae svoje vjerovanje, a koji se spominje u suri Gafir,7 poslala gaje da pouri do Musaa s kraja grada r28/20J, s punom ozbiljnou, zabrinutou i bitnou, da mu saopi prije no to do njega dodu kraljevi ljudi: glaveine se dogovaraju da te ubiju; zato bjei, ja sam ti, zbilja, iskren savjetnik" (28/20J. I Milstl izie iz grada ustraen, iekujui ta e se desiti. ''Gospodaru moj, - ree - "spasi me naroda koji ne vjeruje!" (28/21). Po drugi put dolazi do izraaja njegova emotivna linost, naglost i obazrivost. A u isto vrijeme s tim primjeujemo i direktno obraanje

Allahu, Njegovoj zatiti i panj, traenju utoita kod njega u momentu straha, oekujui kod Njega sigurnost i spas: Gospodaru moj, - ree spasi me naroda koji ne vjeruje!" (28/21). Kontekst ga slijedi dok on izlazi iz grada prestraen iekujui ta e se desiti, sam samcat, opskrbljen samo oslanjanjem na svoga Gospodara i usmjeren Njemu uz traenje Njegove moi i upute: I kad se uputi prema Medjenu, on ree: Gospodar moj e mi pokazati pravi put!" (28/22J. A jedan ovjek, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, ree: "Zar da ubijete ovjeka zato to govori: 'Gospodar moj je Allah!"' (40/28) ...

58

Posmatramo linost Musaa (alejhi' s-selam) samog, usamljenog, progonjen og po pustinjskim putevima na pravcu prema Med jenu u junom dijelu Sirije i sjeveru Hidaza. Ogromna prostranstva, daleki horizonti, bez opskrbe i spreme. Iziao je iz grada prestraen oekujui ta e se desiti. Iziao je uznemiren opomenom ovjeka, iskrenog savjetnika. Nije saekao, nije se opskrbio ni vodia uzeo. Pored ovoga vidimo kako mu je dua usmjerena Gospodaru, Njemu predana, od Njega uputu oekujui. Gospodar moj e mi pokazati pravi put! <28/22). I drugi put nalazimo Musa.a (alejhi's-selam) u sreditu opasnosti, nakon perioda sigurnosti, zapravo raskoi, obilja i blagostanja. Nalazimo ga usamljenog, bez ikakve vidljive zemaljske snage, dok ga faraon i njegova vojska proganjaju. Tragaju za njim posvuda ne bi li sada uradili s njim ono to nisu uinili dok je jo bio dijete. Ali Ruka koja ga je tada zatitila i sauvala, uva ga i titi i sada i ne predaje ga nikako njegovim neprijateljima. I evo, on prelazi dugi put i stie tamo gdje ga ne moe dokuiti ruka zla: A kad stie do vode medjenske, zatee oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije enske koje su je od vode odbijale. ta vi radite?" - upita on. Mi ne napajamo dok obani ne odu" odgovorie one - ua otac nam je veoma star"<2B/23J. I on im je napoji, a onda ode u hladovinu i ree: Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!" <28124). Dugo i teko putovanje dovede ga do vode medjenske. Doao je do nje umoran i malaksao. Tada ugleda prizor koji ne moe ostaviti ravnodunom estitu duu, ispravne prirode, kao to je bila Musa.ova (alejhi' s-selam) dua. Vidio je da obani mukarci navode svoju stoku da

pije vodu, dok tamo dvije ene ne dozvoljavaju svojoj stoci da doe do vode. A pree je kod estitih i normalnih osoba da prvo ove dvije ene napoje svoju stoku i da im mukarci oslobode prostor i pomognu im. Musa., progonjeni bjegunac, umorni putnik, nije sjeo da se odmori gledajui ovaj nedolini prizor, suprotan lijepom ponaanju. Naprotiv, on pristupi dvjema enama i upita ih o njihovom udnom sluaju: "ta vi radite?" - upita on. "Mi ne napajamo dok obani ne odu" odgovorie one - 11a otac nam je veoma star"f28!23J. Upoznale su ga sa razlogom njihove povuenosti, zaostajanja i branjenja stoci da prie. To je slabost; one su ene, a ovi obani su

59

mukarci. A njihov otac je veoma star, ne moe uvati stoku i tiskati se sa ovim ljudima. I ponos Mtisclov (alejhi's-selam) i njegova zdrava priroda se uzbudie. Pristupi da poravna stvar. Prie da prvo napoji ovim dvjema enama, kao to treba da postupe ponositi ljudi. Neobino je da tako postupi u zemlji koju ne poznaje i u kojoj nema oslonca ni pomagaa. A uz to je i iznuren, tek pristigao sa dugotrajnog putovanja bez opskrbe i spreme, progonjen, za njim su nemilosrdni neprijatelji. Ali sve to ga ne sprjeava da se odazove zovu muevnosti, priskakanja u pomo, dobroinstva i potvrde prirodnog prava kojeg due prepoznaju: I on im je napoji <28124). Ovo svjedoi o istoti i plemenitosti ove due koja je odgajana pod Allahovim nadzorom, kao to ukazuje i na njegovu snagu koja zastrauje ak i kad je umoran od dugotrajnog putovanja. Valjda je to snaga njegove due koja je ulila u srca obana strahopotovanje prema njemu vie od snage njegova tijela. Ljudi vie potpadaju pod utjecaj dua i srca. A onda ode u hladovinu (28/24). Ovo ukazuje da je to bilo u vrijeme ege i pripeke i da se putovanje odvijalo po toj ezi i pripeci: I ree: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!"' <28124J. On se sklanja u debelu hladovinu koja hladi njegovo tijelo i sklanja se u prostranu i dugu hladovinu, okrilje Plemenitog Dobroinitelja Allaha svojom duom i srcem: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!"' (28/24). Ja sam prognan, ja sam siromaan, ja sam sam, ja sam slab, Boe, potrebna mi je Tvoja plemenitost.

Kroz ovaj izraz osjeamo treptaj ovog srca i njegovog utoita za sigurnu zatitu, vrstim osloncem, dobrom zaleinom, ujemo tiho dozivanje i nadahnuto aputanje, blisku vezu i vrstu sponu: "Gospodaru moj, ma kakvu mi hranu dao, zaista mi je potrebna!"' <28/24). I gotovo da se utopismo sa Musilom (alejhi's-selam) u prizoru aputanja kad li kontekst pouruje sa scenom spasa, upotrebljavajui rjecu fa pa, kao da nebo uri da se odazove skruenom i osamljenom srcu. I jedna od njih dvije dode mu, poslije, idui stidljivo i ree: "Otac moj te zove da te nagradi zato to si nam je napojio!" (28/25).

60

O, Allahova spasa! Kakve li bliskosti i kakva li poziva! To je poziv starca kao odgovor neba na molbu siromanog Musaa. Poziv u pribjeite, dostojanstvo i nagrada za dobroinstvo. Poziv kojeg nosi jedna od njih dvije (28/25J . Dola mu je idui stidljivo (28/25J , hodom asne, estite, iste i edne djevojke kada se susretne sa mukarcima. Stidljivo, bez nepristojnog dranja, pokazivanja drai, razmetljivosti i zavodljivosti. Dola mu je da mu prenese poziv najkraim, najsaetijim i najindikativnijim rijeima koje Kur'an prenosi: Otac moj te zove da te nagradi zato to si nam je napojio!" (28/25). Pored stidljivosti jo i razgovjetnost, preciznost i jasnoa; nema zamuckivanja, natucanja i smetenosti. To je, takoer, intuicija iste, zdrave i ispravne prirode. Uspravna i vrsta djevojka stidi se po svojoj prirodi prilikom susreta sa mukarcima i razgovora s njima, ali se ona, zbog svoje sigurnosti u svoju istotu i vjerodostojnost, ne zbunjuje na nain koji izaziva poudu, zavodi i razdrauje. Ona govori jasno, onoliko koliko je potrebno i nita vie. Kontekst zavrava ovim prizorom i nita vie ne dodaje, ne ostavlja prostora za neto drugo mimo poziva djevojke i odgovora MusAova. A onda dolazi scena susreta izmedu njega i starca ije ime se ne spominje. Neki tvrde da je to brati uajba, poznatog vjerovjesnika, i da mu je ime }esrun.8

I kad mu on doe i kaza mu ta je doivio, on ree: "Ne strahuj, spasio si se naroda koji ne vjeruje!" (28/25J. MusAu je bila potrebna sigurnost, kao to mu je bila potrebna hrana i pie. Ali potreba due za sigurnou bila je vea od potrebe tijela za hranom. Otuda kontekst istie u sceni susreta rijei dostojanstvenog starca: "Ne strahuj!" (28/25J - inei ih prvim rijeima kojima komentira njegovo kazivanje ubacujui mu u srce smirenost i dajui mu do znanja da je na sigurnom. Zatim je pojasnio i obrazloio: Spasio si se naroda koji ne Ranije sam na jednom mjestu u Zilalu rekao da je ovaj ovjek uajb. Drugom prilikom sam rekao: Moda je to bio uajb, a moda i nije. Sada prevagnjuje kod mene da to nije bio on, ve neki drugi starac iz Ono to me navodi da se priklonim ovom miljenju je to da je ovaj ovjek veoma star. je bio svjedokom propasti svoga naroda koji mu nisu vjerovali i s njim su ostali samo vjernici. Da je uajb, vjerovjesnik, bio medu preostalim dijelom svoga naroda, vjernicima, oni ne bi pojili prije keri svoga Vjerovjesnika, starog ovjeka. Nije to etika vjernikog naroda ni njihov odnos prema Vjerovjesniku i njegovim kerima jo od prve generacije! Ovome treba dodati jo i to da Kur'an nita ne spominje o njegovoj poduci Musaa, svoga zeta Da je to bio vjerovjesnik u:ijb, uli bismo glas vjerovjesnitva u neemu od toga to se desilo sa MusAom, a proveo je s njime deset godina.

61

vjeruje <28/25). Oni nemaju vlast u Medjenu i ne mogu onim koji su u njemu nakoditi i natetiti. Potom ujemo na sceni glas zdrave i vjerodostojne enstvenosti: 'lQ oe moj,"' - ree jedna od njih - '(uzmi ga u najam, najbolje je da unajmi snana i pouzdana" <28126). Ona i njena sestra muku mue sa uvanjem stoke, tiskanjem sa mukarcima oko vode to je neizbjeno za enu koja vri poslove mukaraca. Ona i njena sestra osjeaju neprijatnost zbog svega toga, a eli da bude ena koja smiraj nalazi u kui, edna i sklonjena ena koja se ne mijea sa stranim mukarcima na ispai i pojilitu. ena smjerne due, istog srca i zdrave prirode nije zadovoljna tiskanjem sa mukarcima i sa profanisanjem koje nastaje uslijed toga. Evo, on je mladi, stranac, prognanik, a istovremeno snaan i pouzdan. Vidjela je da se njegove snage plae obani, sklanjaju mu se s puta i on im poji stoku. A on je stranac. A stranac je slab, bez obzira koliko jak bio. Vidjela je i njegovu vjernost koja ga je inila da bude edno g jezika i pogleda kada mu je prenijela poziv. Ona savjetuje oca da ga uzme u najam kako bi nju i njenu sestru potedio tereta posla, mijeanja i profanisanja. On je snaan za posla i pouzdan uvar imetka. Onaj ko je pouzdan u pitanju asti, pouzdan je i u drugim stvarima. Ona se ne koleba pruajui ovaj savjet, ne zbunjuje se i ne plai se loeg miljenja i sumnjienja. Njena dua je nevina, a osjeanje isto. Stoga nimalo ne strahuje, ne zamuckuje i ne mrmlja dok predoava svoj prijedlog ocu. Nema potrebe za onim to iznose komentatori kao dokaze MOsAove snage, kao to je dizanje kamena koji je prekrio bunar, a nisu ga mogli

podii - kako kau - dvadeseterica ili etrdeseterica, ili vie ili manje ljudi. Bunar nije bio prekriven. obani su pojili i on ih je sklonio ustranu i napojio dvjema enama ili im je napojio zajedno sa obanima. Nema potrebe ni za onim to pripovijedaju o dokazima njegove vjernosti, kao njegove rijei upuene djevojci: Idi za mnom i pokazuj mi put - iz bojazni da je ne vidi. Ili da joj je ovo rekao nakon to je iao iza nje, pa je vjetar zadigao njenu haljinu vie lanaka. Sve je ovo prazna pria i nema povoda za to. MOsA (alejhi' s-selam) je istog pogleda i ednog osjeanja, a i ona takoder. ednost i potenje ne trebaju ovu izvjetaenost prilikom susreta ovjeka i ene. ednost se izlijeva u jednostavno, uobiajeno ophoenje bez usiljenosti i izvjetaenosti!

62

Starac prihvati prijedlog svoje keri. Moda je osjetio da u dui djevojke i dui MusAa postoji meusobno povjerenje i zdrava prirodna simpatija potrebna za izgradnju porodice. Kada se kod ovjeka spoje snaga i potenje, nema sumnje da za njim ezne nepatvorena priroda djevojke koja se nije pokvarila, uprljala i udaljila od Allahova Puta. Ovaj ovjek je spojio dva cilja nudei Musau da ga oeni sa jednom od svojih keri, a da mu on zauzvrat slui i uva stoku osam godina. A ako napuni deset, to je dobra volja njegova, a ne obaveza. 1a elim da te oenim jednom od ove dvije keri moje" - ree on - "ali treba da me osam godina slui; a ako deset napuni, bie dobra volja tvoja, a ja ne elim da te na to silim; ti e vidjeti, ako Bog da, da sam dobar" <28127). Ovako jednostavno i otvoreno ponudi ovjek jednu od svoje dvije keri, bez preciziranja, a vjerovatno je osjeao, kao to smo rekli, da je ona ve odreena, a to je ona izmeu ijeg srca i srca mladia je pala simpatija i povjerenje. Ponudio ju je bez ustruavanja i okolianja. On nudi brak od kojeg se ne stidi. Nudi podizanje porodice i izgradnju doma, a tu se nema ega stidjeti niti ima potrebe za ustruavanjem, dvoumljenjem, gestikuliranjem iz daljine, izvjetaenou i usiljenou koja je prisutna u sredini koja se udalji od ispravne prirode, pokoravajui se bezvrijednim, nitavnim i vjetakim osjeanjima koji sprjeavaju oca ili staratelja da ponudi svoju kerku, sestru ili rodicu onome s ijim moralom, vjerom i sposobnou je zadovoljan, i koji nalau da enjenik, njegov staratelj ili opunomoenik bude taj koji nudi, ili da ne prilii da ponuda doe od strane ene. Jedan od paradoksa takve devijantne sredine je da se mladii i djevojke sastaju, razgovaraju, mijeaju i otkrivaju jedni drugima bez

prosidbe i namjere sklapanja braka. A kada se ponudi zaruka ili spomene brak, navali navodni stid, podignu se vjetake prepreke i onemugui otvorenost, jednostavnost i jasnost! Oevi su nudili svoje keri mukarcima radi braka u vrijeme Poslanika (alejhi's-selam) . tavie, ene su nudile same sobom brak Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) ili one ko je elio da se s njima oeni. To se deavalo otvoreno, isto i u duhu lijepog odgoja, a da to nije naruavalo temeljitost i stid. Omer (neka je Allah njime zadovoljan) ponudio je svoju ker Hafsu Ebu Bekru, a on je utio; pa ju je ponudio Osmanu, i on se izvinio. A kada je obavijestio Poslanika (alejhi' s-selam) o ovome i to ponudio njemu, Poslanik je smatrao da je to lijepo i rekao: "Moda e Allah dati da e ona imati nekog boljeg od njih dvojice, a onda ju je oenio. Jedna druga ena se ponudila Poslaniku da je oeni i on joj se izvinu o. Onda mu je dala ovlatenje da je uda za koga on hoe. On ju je udao za ovjeka koji

63

nije imao nita osim to je znao dvije sure iz Kur'ana. Poduio ju je ovim dvjema surama i to je bio njen vjenani dar. S ovakvom jednostavnou i jasnoom islamsko je drutvo gradilo domove i podizalo svoje bie. Bez zamuckivanja, mrmljanja, izvjetaenosti i zavijenosti i kompliciranja. Tako je postupio i ovaj sijedi starac, Musaov prijatelj, iznijevi mu ovu ponudu, obeavi mu da nee oteavati, da ga nee zamarati poslom i nadajui se, s Allahovom voljom, da e Musa vidjeti da je on dobar u ophoenju i da je poten. To je lijep nain govora o sebi i o Allahu. On se ne samo hvalie niti kategoriki tvrdi da je dobar ve se nada da e takav biti i preputa to Allahovoj volji. Musa je prihvatio ponudu i zakljuio ugovor, jasno i precizno i Allaha za svjedoka uzeo: Weka bude tako izmedu mene i tebe!" - ree Musa -, "koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se ta prigovoriti, a Allah je jamac za ono to smo utanaiW (28/ZBJ. Nema mjesta nejasnoi, dvoumljenju i stidu kada su u pitanju predmeti i uvjeti ugovaranja. Stoga Musa prihvata ponudu i zakljuuje ugovor uz uvjete koje je postavio ovaj starac. Onda to potvruje i pojanjava: "koji god od ta dva roka ispunim, nema mi se ta prigovoriti" (28!28J. Bez obzira da li ispunio osam ili deset godina, nema nepravde u pogledu obaveza posla i nema nametanja ispunjenja deset godina. Sve to je vie od osam godina, dobra je volja i izbor . ... a Allah je jamac za ono to

smo utanaili" (28/28J. On je svjedok kome je povjerena pravda meu ugovornim stranama. Allah je dovoljan jamac. Musa (alejhi' s-selam) pojasnio je to na ovakav nain u skladu sa ispravnou njegove prirode, jasnoom njegove linosti i ispunjenjem obaveze ugovornih strana u pogledu preciznosti, jasnoe i razjanjenja, namjeravajui ispuniti bolji od ova dva roka, kao to je i uinio. Prenosi se da je Allahov Poslanik (alejhi's-selam) rekao da je on "ispunio dui i bolji . Buhati.

64

Tako je boravak MusM (alejhi' s-selam) u domu svoga punca bio osiguran. Bio je nedostupan faraonu i njegovoj zavjeri. To to je bilo - bilo je radi mudrosti pred odreene u Allahovom znanju. Pustimo sada epizodu da nastavi svojim putem do svog zavretka. Kontekst je prekinuo izlaganje o njoj kod ove granice i spustio zavjesu. Prolazi deset godina na koje se obavezao Musa (alejhi's-selam) , o kojima se u kontekstu sure nita ne govori. Potom se prezentira trea epizoda, nakon to je Musa ispunio rok i krenuo sa svojom porodicom vraajui se iz Medjena u Egipat istim putem kojim je iao prije deset godina, samotan u progonjenju. Ali, atmosfera povratka drugaija je od atmosfere prvog putovanja. On se vraa da bi se susreo na putu s neim to mu nije naumpadalo. Da ga dozove njegov Gospodar, razgovara s njim i zadui izvrenjem obaveze radi koje ga je sauvao, zatitio, poduio i odgojio. Obaveze dostavljanja poslanice faraonu i njegovoj sviti, da oslobodi Sinove Israilove i pusti ih da oboavaju svoga Gospodara, ne pridruujui Mu u tome nikoga; da naslijede zemlju u kojoj im je obeao dati vlast; da faraonu, Hamanu i vojskama njihovim dumanin i jad bude i da skonaju posredstvom njegovih ruku, kao to je to Allah doista obeao: I kada Musa ispuni ugovoreni rok i krenu sa eljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. "Priekajte!" - ree eljadi svojoj -, "vidio sam vatru, moda u vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete"' (28/29). A kad doe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju: "O Musa, fa sam - Allah, gospodar svjetova! (28130).

Baci tap svoj!"' I kad vidje da se poput hitre zmije kree, on uzmae i ne vrati se. "O Musa, prii i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi nee! (28/31). Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavie se bijela, a bez mane, i priberi se tako od straha! To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glaveinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalani"' (28/32). ((Gospodaru moj"', - ree - 'Ja sam ubio jednog njihova ovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju (28/33)

65

A moj brat Harun je rjeitiji od mene, pa poalji sa mnom i njega kao mog pomonika da potvruje rijei moje, jer se bojim da me ne nazovu lacem" (28/34). 'Pomoi emo te bratom tvojim" - ree On - "i obojici emo vlast dati, pa vam se oni nee usuditi prii; s Naim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postaete pobjednici" (28/35). Prije prezentacije ove dvije scene u ovoj epizodi zadrat emo se malo kod Allahovog voenja Musaa (alejhi's-selam) tokom ovih deset godina, kroz ovo putovanje, u odlasku i dolasku i na ovom putu. Ruka Moi vodila je Musaa (alejhi' s-selam) , korak po korak, od vremena kada je bio dojene u beici pa sve do ove epizode. Bacila ga je u rijeku da ga pokupi faraonova porodica, ubacio je u srce njegove ene ljubav prema njemu da odraste u okrilju svoga neprijatelja; uvela ga je u grad neopaeno od stanovnika njegovih da ubije jednog od njih. Poslala mu je ovjeka vjernika iz faraonove porodice da ga upozori i savjetuje da napusti grad. Pratila gaje na pustinjskom putu od Egipta do Medjena kada je bio samotan i progonjen, bez opskrbe i poputbine; sastavila ga je sa starcem da ga nagradi sa onih deset godina, da bi se potom vratio i preuzeo obavezu ... Ovo je dug put zatite i usmjerenja, uenja i sticanja ivotnog iskustva prije poziva i zaduenja; iskustva zatite, ljubavi i panje; iskustva zanosa pod pritiskom zapretenog bijesa; iskustva kajanja, nelagode i traenja oprosta; iskustva straha, progonjenja i usplahirenosti; iskustva izgnanstva, samoe i gladi; iskustva sluenja u najmu i uvanja stoke nakon ivota na dvoru. A kroz ta velika iskustva provlae se i raznovrsna mala

iskustva, razliita osjeanja, slutnje i dojmovi, spoznaja i saznanje. Povrh znanja i mudrosti koje mu je Allah dao nakon stasavanja. Odista je poslanstvo ogromno i teko zaduenje, s vie aspekata i obaveza. Njegov nosilac treba imati ogromnu poputbinu iskustva, spoznaje, saznanja i kunje u praktinom ivotu, osim od Boga date nadarenosti, nadahnua i usmjeravanja srca i savjesti. Moda je ba Musaovo poslanstvo, osim Muhammedova (alejhi'sselam) poslanstva, najvee zaduenje koje je dolo ljudima. On je poslan faraonu, oholom tiraninu, najokorjelijem vladaru na Zemlji u to vrijeme, s najduim staom na prijestolju, s najstabilnijom vlau, s najstarijom civilizacijom, s najteim oblikom porobljavanja stvorenja i nadmenosti na Zemlji.

66

Poslan je da izbavi narod koji je ve pio iz ae ponienja tako da im je taj okus postao prihvatljiv pa su bili buntovni prema njemu i dugo vremena letargini. Ponienje kvari ljudsku prirodu tako da ona postane ustajala i smrdljiva i eliminie iz nje dobro, ljepotu, enju i odbojnost prema truhlei, smradu, neistoi i prljavtini. Izbavljenje ovakvog naroda teak je i naporan rad. Poslan je narodu koji ima staro vjerovanje od koga su se udaljili i ija je slika iskrivljena u njihovim srcima. Nisu to sirova, netaknuta srca koja prihvataju novo vjerovanje ispravno i bez optereenja, a niti su zadrala staro vjerovanje. Tretman i lijeenje takvih srca su teki i naporni. Izopaeno st, recidivi i devijacije u njima jo vie oteavaju ovu zadau. On je, ukratko, poslan da reformie ummet, zapravo da ga podigne iz temelja. Po prvi put Sinovi Israilovi postaju samostalan narod s posebnim ivotom koji regulira Poslanica. A podizanje zajednice ogroman je, teak i naporan posao. Vjerovatno je iz ovog razloga Kur'an-i Kerim posvetio panju ovom kazivanju. Ono je cjelovit model izgradnje zajednice na temelju misije, unutranjih i vanjskih prepreka na koje taj rad nailazi kao i devijacija, impresija, iskustava i potekoa koje ga prate. A iskustvo u trajanju od deset godina bilo je radi diferencijacije izmedu ivota u dvorcima u kojima je Musa. (alejhi'selam) odrastao i tegobnog i tekog ivota sa misijom i njenim napornim obavezama. ivot dvorova ima svoju specifinu atmosferu, posebne ceremonije i posebna osjenenja koja baca na duu i njen karakter bez obzira koliki bili njeno saznanje, spoznaja i prozranost. Poslanstvo je zaokupljenost

masama ljudi meu kojima se nalazi bogat i siromaan, imuan i bijednik, ist i neist, odgojen i neotesan, estit i opak, dobar i zao, jak i slab, strpljiv i oajnik ... ovakav i onakav. Siromasi imaju posebne obiaje u jelu i piu, odijevanju, hodu, u nainu razumijevanja stvari i poimanja ivota, nainu govora i gestikulaciji i nainu ispoljavanja osjeaja. Ovi obiaji su teki za due bogatih i osjeanja onih koji su odgojeni na dvorovima. Oni gotovo da ne podnose samo njihovo vienje, a kamoli da ih trpe i lijee, bez obzira koliko srca ovih siromaha bila ispunjena dobrom i predisponirana za estitost, jet njihov izgled i karakter njihovih obiaja nemaju prostora u srcima stanovnika dvorova. Poslanstvo ima svoje obaveze u vidu tekoe, liavanja i oskudice. A srca onih sa dvorova, bez obzira koliko bila spremna na rtvovanje

67

uobiajenog komfora, raskoi i uitka, ne mogu dugo izdrati surovost, neimatinu i tekou kada se s njima susretnu u stvarnom ivotu. Mo koja vodi korake Musaa (alejhi's-selam) htjela je da mu reducira i umanji od onog ivota koji je bio uobiajio; da ga strpa u drutvo obana; da mu iz osjeanja iupa duh odbojnosti prema siromatvu i siromanima; duh gnuanja prema njihovim obiajima, moralu, grubosti i naivnosti; duh superiornosti prema njihovom neznanju, bijedi, jadnom izgledu i sveukupnim obiajima i tradicijama; da ga baci u vrtlog ivota odraslog, nakon to ga je bacila u vrtlog talasa malehnog, kako bi se uvjebao i pripremio za obaveze pozivanja prije nego to ih preuzme. I kada je dua MusAova upotpunila iskustva, zavrila vjebanje i pripremanje s ovim posljednjim iskustvom u izgnanstvu, Ruka Moi vodi njegove korake po drugi put vraajui ga u mjesto roenja, prebivalite njegove porodice i naroda, prostor njegove misije i djelovanja, vodei ga putem kojim je iao prvi put kada je bio samotan, progonjen i ustraen, unezvjereno se okreui. Zato ovaj dolazak i povratak istim putem? To je vjebanje, trening i upuenost ak i u gudure i konfiguraciju puta, puta kojim e MusA povesti svoj narod po naredbi svoga Gospodara, kako bi upotpunio svojstva i uviavnost voe, tako da se ne mora oslanjati na druge pa makar se radilo i o otkrivanju puta. Njegov narod je trebao vou koji e ga voditi i u malim i velikim stvarima, nakon to su ih ponienje, nasilje i porobljenost destruirati do te mjere da su ak izgubili mo planiranja i razmiljanja. Tako otkrivamo i spoznajemo kako je Musa formiran pod Allahovim

nadzorom i kako ga je Mo pripremila za preuzimanje obaveze. Slijedimo Mt1sAov korak koje vodi Ruka najvee Moi na njegovom putu ka ovoj obavezi! I kada Milsa ispuni ugovoreni rok i krenu sa eljadi svojom, on ugleda vatru na jednoj strani brda. "Priekajte!" - ree eljadi svojoj -, "vidio sam vatru, moda u vam od nje kakvu vijest donijeti, ili zapaljenu glavnju, da se ogrijete" <28129J. ta misli koja je ideja okupirala Musaa i navela ga da se vrati u Egipat nakon isteka roka, a napustio ga je prestraen, iekujui ta e se

68

desiti, smetnuvi mu s uma opasnost koja ga je tamo ekala, a i osobu je ubio? Tamo je i faraon koji kovae zavjeru sa velikaima iz svoga naroda da ga ubiju. To je Ruka koja vodi sve njegove korake. Vjerovatno ga je ovaj put vodila prirodnim nagonom za porodicom i rodbinom, domovinom i zaviajem, smetnuvi mu s uma opasnost od koje je pobjegao usamljen i progonjen, da izvri zadau radi koje je stvoren i paen od prvog momenta. U svakom sluaju, evo, on se vraa svojim putem, sa svojom porodicom; no je, atmosfera je mrana i on je zalutao; no je prohladna, zimska, kako se da uoiti iz njegovog radovanja vatri koju je primijetio ne bi li od nje kakvu vijest donio ili zapaljenu glavnju. Ovo je prva scena u ovoj epizodi. A druga scena predstavlja najvee iznenaenje: A kad doe do vatre, neko ga zovnu s desne strane doline, iz stabla, u blagoslovljenom kraju (28/30). Evo, on se usmjerava ka vatri koju je primijetio; evo ga u dolini pored brda Tur; dolina je s njegove desne strane, u blagoslovljenom kraju <28/30J, blagoslovljenom od ovog momenta. A onda, evo, i cijeli Kosmos, svi njegovi predjeli odjekuju uzvienim pozivom koji dolazi MOs4u iz stabla, vjerovatno jedinog u ovom mjestu: "O Masti, ]a sam - Allah, gospodar svjetova!" (28/30J. Mfls4 primi direktan poziv; primio ga je usamljen u toj dubokoj dolini, u mirnoj noi. Primio ga je dok je Kosmos oko njega odjekivao, a nebesa i Zemlja njime ispunjeni bili. Primio ga je, ne znajui kako, kojim organom i na koji nain. Primio ga je s ispunjenim Kosmosom oko sebe i

ispunjen cijelim svojim biem. Primio ga je i izdrao to primanje, jer je on formiran pod Allahovim nadzorom tako da je bio pripremljen za ovaj najvei trenutak. I samo srce bitka zabiljeilo je taj uzvieni poziv; mjesto gdje se ukazao Uzvieni - blagoslovljeno je; dolina koja je poaena ovim ukazanjem - odabrana je. MOs! je stajao u najasnijoj poziciji s kojom se ovjek moe susresti. Uzvieni poziv je nastavio dajui nalog Svome robu: Baci tap svoj!" <28/3V.

69

I Musa. baci tap svoj pokoravajui se naredbi svoga Gospodara. Ali ta se to desi? Nije to vie onaj tap kojeg je dugo nosio i kojeg apsolutno dobro poznaje. To je zmija koja hitro gmie, lahko se kree uvrui se poput malih zmijica, a ogromna zmija bijae: I kad vidje da se poput hitre zmije kree, on uzmae i ne vrati se <28!3IJ. To je iznenaenje za koje nije bio pripravan, uz afektivnu prirodu koja ga obuzima u prvom trenutku. On uzmae i ne vrati se (28/31). Nije razmiljao o povratku do njega da provjeri o emu se radi i osmotri ovo veliko udo. Ovo je istaknuta karakteristika afektivnih linosti koja se pokazuje u pravo vrijeme. Potom paljivo slua svoga Uzvienog Gospodara: O Musil, prii i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi nee!" (28/31). Strah (sigurnost brzo se smjenjuju kod ove due i prate je u svim fazama njena ivota. To je ambijent ovog ivota od poetka do kraja. Ovo stalno uzbuenje je ciljano u toj dui, predodreeno u ovom ivotu, jer je to stranica koja stoji nasuprot apatije Sinova Israilovih i njihove naviknutosti na letargiju tokom tog dugog vremenskog perioda. To je planiranje Moi i njena dalekosena i precizna odredba. Prii i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi nee! (28/31). Kako da ne bude siguran onaj ije korake vodi Ruka Moi i koga nadzire Allahovo oko? Uvuci svoju ruku u njedra svoja, pojavite se bijela, a bez mane (28/32J. Musa. je posluao naredbu i stavio svoju ruku u otvor koulje na grudima, a zatim je izvadio. I to je drugo iznenaenje u jednom momentu.

Ona je bijela, blistava svijetlea, bez mahane i bolesti .. Zna je kao smeu na prijelazu ka crnoputosti. To je indikacija na zraenje istine, jasnou znamenja i bljetavilo dokaza. Musa. je spoznao svoju prirodu. Uzdrhtao je uslijed ozbiljnosti pozicije i uzastopnih nadnaravnih uda. I po drugi put sustie ga njena panja instrukcijom koja mu vraa smirenost. A to je da stavi svoju ruku na srce i tako smanji broj njegovih otkucaja i smiri njegovo lupanje: ... i priberi se tako od straha! (28/32J.

70

Kao da je njegova ruka krilo koje skuplja na grudi kao to ptica, kada se smiri, skuplja svoja krila. Mahanje krilima slii lu panju, a skupljanje smirivanju. Iskaz crta ovu sliku na k ur' anski nain. Sada nakon to je Musa primio ono to je primio, vidio ono to je vidio, a vidio je dva nadnaravna znamenja zbog kojih je uzdrhtao, a onda se smirio, sada on zna ta je iza tih znamenja. Sada prima obavezu za ije je prihvatanje pripreman od ranog djetinjstva: 'To su dva dokaza od Gospodara tvoga faraonu i glaveinama njegovim; oni su, zaista, narod raskalani" (28/32). To je, dakle, poslanica faraonu i glaveinama njegovim. To je, dakle, obeanje koje je dobila majka Musaova dok je on jo bio dojene: "Mi emo ti ga, doista, vratiti i poslanikom ga uiniti" (28/7). Sigurno obeanje nakon kojeg su prole godine; Allahovo obeanje; a Allah ne iznevjerava Svoje obeanje i On je Najvjerodostojniji Govornik. Tada se Musa sjea da je ubio jednog ovjeka, da je otiao od njih progonjen, da su skovali zavjeru da ga ubiju pa je pobjegao daleko od njih. On je sada u prisustvu svoga Gospodara; On ga je poastio susretom s Njim, poastio ga Svojim znamenjima i Svojom panjom. Pa zato ne bi onda preuzeo mjere predostronosti u pogledu njegove misije iz bojazni da ne bude ubijen tako pa da se prekine poslanstvo: "Gospodaru moj", - ree - 'Ja sam ubio jednog njihova ovjeka, pa se bojim da i oni mene ne ubiju" (28/33). On govori ne radi opravdanja, oklijevanja i odstupanja, ve iz predostronosti prema Pozivu i sigurnosti da e on nastaviti svojim putem ako bi se njemu desilo ono ega se pribojava. To je panja primjerena

snanom i pouzdanom Musau: ' moj brat Harun je rjeitiji od mene, pa poalji sa mnom i njega kao mog pomonika da potvruje rijei moje, jer se bojim da me ne nazovu lacem" (28/34). Zaista je Harun rjeitiji pa je sposobniji da brani Poziv. On mu je kao pomonik koji e pojaati njegovo pozivanje i zamijeniti ga ako njega ubiju. Tada Musa dobija odgovor i umirenje:

71

"Pomoi emo te bratom tvojim" - ree On - "i obojici emo vlast dati, pa vam se oni nee usuditi prii; s Naim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postaete pobjednici"' (28!35). Njegov Gospodar se odazvao njegovoj molbi i pomogao ga bratom njegovim, dodavi na ono to je on molio radosnu vijest i umirenje: i obojici emo vlast dati (28/35). Njih dvojica nee ii razoruani silnom faraonu, ve e mu ii opskrbljeni vlau kojoj se ne moe suprotstaviti nijedna vlast na Zemlji i pored koje ih ne moe dokuiti ruka tiranina i silnika: pa vam se oni nee usuditi prii (28/35). Oko vas dvojice je ograda Allahove vlasti; ona vam je tvrava i sklonite. Radosna vijest se ne zadrava samo na ovome, ve najavljuje pobjedu istine, pobjedu Allahovih znamenja s kojima se suprotstavljaju tiranima. Ona sama su oruje, snaga i sredstvo pobjede i nadmoi: S Naim znamenjima vas dvojica i oni koji vas budu slijedili postaete pobjednici"' (28/35), Mo se otvoreno ukazuje na pozornici dogaaja i vri svoju ulogu otvoreno, bez zastora zemaljske snage, da se pobjeda ostvari bez uzroka poznatih ljudima, u svijetu ljudi i da se u duama uspostavi novo mjerilo snage i vrijednosti. Vjerovanje i pouzdanje u Allaha, a sve nakon toga prepustiti Allahu. Ovaj velianstveni i krasni prizor se zavrava, vrijeme i prostor se saimaju i motaju. I evo Mtisla i Haruna nasuprot faraona sa Allahovim jasnim znamenjima, evo dijaloga izmeu Upute i zablude i eto definitivnog kraja na ovom svijetu utapanjem, a na drugom svijetu prokletstvom. Sve se

odigrava brzo i saeto: I kad im Milstl donese Nae jasne dokaze, oni povikae: "Ovo je samo smiljena arolija; nismo uli da se ovako neto deavalo u doba predaka naih!"' (28/36). "Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od Njega"' - ree Milstl -, "onoga koji e na kraju pobijediti, a nevjernici, doista, nee uspjeti!"' (28/37).

72

"O velikai", - ree faraon - 'Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Masaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, laac!" (2R/3BJ. A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam nee biti vraeni, (28/39J pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo; pogledaj kako su skonali nevjernici! (ZB/40J. A bili smo ih uinili vodama koji su pozivali u ono zbog ega se ide u vatru - a na Sudnjem danu niko im ttee pomoi (ZR/4IJ i propratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu bie od svakog dobra udaljeni: (28/42). Kontekst ovdje pouruje sa zavrnim udarcem skraujui epizodu o arobnjacima koja se spominje u drugim surama detaljno ili sumarno. Skraen je da bi utjerivanje u la direktno povezao sa propau. A zatim se ne zadrava na kanjavanju na ovom svijetu, ve nastavlja putovanje do ahireta. Ovo ubrzanje u ovoj epizodi je ciljano i sinhronizirano sa pravcem kazivanja u suri, a to je mijeanje Ruke moi bez zastora ljudi. I tek to se MusA suoava sa faraonom, Allah ve po.furuje zavretak i Ruka Moi udara konanim udarcem bez detaljiziranja o sueljenju ili opirnosti. I kad im Masa donese Nae jasne dokaze, oni povikae: "Ovo je samo smiljena arolija; nismo uli da se ovako neto deavalo u doba predaka naiht' (28/36). Kao da je ovo zaista izjava koju govore idolopoklonici Muhammedu (alejhi' s-selam) u Mekki u to vrijeme: Ovo je samo smiljena arolija;

nismo uli da se ovako neto deavalo u doba predaka naih!" (28/36). To je raspravljanje o oitoj istini koju nije mogue negirati. Rasprava koja se ponavlja kad god se suoe istina i neistina pa neistina ne mogne nai odgovor. Oni tvrde da je to arolija ne iznosei nikakvog dokaza osim da je to novost za koju nisu uli u doba predaka njihovih. Oni ne raspravljaju argumentom, ne iznose dokaz, ve izgovaraju ovu nejasnu rije koja ne potvruje istinu niti negira neistinu, a niti podupire tvrdnju. A to se tie MusAa (alejhi's-selam) , on preputa to pitanje izmedu njega i njih Allahu. Nisu iznijeli argument da se o njemu raspravlja, a nisu ni traili dokaz pa da im ga ponudi. Oni samo polemiziraju kao to polemiziraju sljedbenici neistine u svakom vremenu i

73

prostoru, pa je skraivanje bolje i okretanje od toga asnije; on tu stvar izmedu njega i njih preputa Allahu: Gospodar moj dobro zna onoga koji donosi uputstvo od Njega" - ree Musa -, onoga koji e na kraju pobijediti, a nevjernici, doista, nee uspjeti!" (28/37). Ovo je kulturan i uljudan odgovor u kome se aludira, a ne govori otvoreno i izriito, a istovremeno je oit i jasan, pun pouzdanja i sigurnosti u ishod sukoba izmeu Istine i neistine. Njegov Gospodar dobro zna njegovu iskrenost i uputu; pobjeda je zagarantirana onome ko donosi Uputu i nevjernici na kraju nee uspjeti. To je Allahova zakonitost koja se ne mijenja makar se pojavne stvari kretale katkad u drugom pravcu; Allahova zakonitost s kojom Musa suoava svoj narod i s kojom svaki vjerovjesnik suoava svoj narod. Faraon odgovara na ovu uljudnost i pouzdanje tvrdnjom, oholou, igrom i lukavstvom, ironijom i izigravanjem: {(O velikai", - ree faraon - {Ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene, a ti, o Hamane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu, jer ja mislim da je on, zaista, laac!" (28/38). O, velikai, ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene. Pokvaren i nevjerniki govor koga velikai doekuju s potvrdom i prihvatanjem. Faraon se u tome oslanja na legende koje su vladale u Egiptu da su kraljevi boanskog porijekla, a zatim na silu koja ne dozvoljava glavi da razmilja, ni jeziku da govori. Oni ga smatraju ovjekom poput njih, koji ivi i umire, ali on pred njima izgovara ove rijei i oni ih uju bez protivljenja ili komentara.

A zatim simulira ozbiljnost u pogledu spoznaje istine i traganja za MO.saovim Bogom, ali se, ustvari, samo zabavlja i izigrava: a ti, o H amane, peci mi opeke i sagradi mi toranj da se popnem k Musaovu Bogu" (28/38). Na nebo, kako kae istim tonom ironije pravei se da sumnja u iskrenost MO.saovu, ali da i pored te sumnje istrauje i pretrauje ne bi li stigao do istine: {{jer ja mislim da je on, zaista, laac!" (28138). Na ovom mjestu dolazilo je nadmetanje sa arobnjacima, ali je ono ovdje izostavljeno radi ubrzavanja kraja: A on i vojske njegove bijahu se bez ikakva osnova ponijeli na Zemlji i mislili su da Nam nee biti vraeni, (28/39) . . .

74

Poto su mislili da nee biti povratka Allahu, neosnovano su se ponijeli na zemlji, poriui znamenja i opomene (koje su spomenute na poetku ove epizode, a detaljnije se spominju u drugim su rama) . Pa Mi dohvatismo i njega i vojske njegove i u more ih bacismo <28140). Ovako, veoma kratko, estoko dohvaanje i bacanje u more! Bacanje kao to se zgre ljunak ili baca kamen. More, poput onog u koje je Musa baen kada je bio dojene i koje mu je bilo spas i sigurno utoite. U isto takvo se baca silni faraon i njegove vojske i ono je strahota i propast Sigurnost biva u Allahovom okrilju, a strah u udaljavanju od tog okrilja. Pogledaj kako su skonali nevjernici! <28!40J. To je vien kraj, predoen svjetovima; u njemu je pouka za one koji pouku primaju i opomena nevjernicima; Ruka Moi u njemu brie tirane i silnike sa lica zemlje za treptaj oka i u manje od pola retka! I u drugom treptaju prelazi granice ovozemnog ivota i zaustavlja faraona i njegove vojske u udesnom prizoru. Pozivaju u vatru predvodei u nju sljedbenike i pomagae: A bili smo ih uinili voama koji su pozivali u ono zbog ega se ide u vatru <2814V. U>eg li pozivanja i hravog li liderstva! A na Sudnjem danu niko im nee pomoi - (28/41). To je poraz na ovome svijetu i poraz na onome svijetu, kao kazna za nasilje i umiljenost. Nije to samo poraz, ve i prokletstvo na Zemlji i pokuenost na Sudnjem danu: I propratismo ih prokletstvom na ovom svijetu, a na onom svijetu bie

od svakog dobra udaljeni (28/42J. Izraz el-makbuhin od svakog dobra udaljen, sam po sebi iscrtava sliku runoe, sramote, odurnosti i atmosferu odvratnosti i gaenja. To dolazi nasuprot osionosti i oholosti na zemlji, zavoenja ljudi pompom i slavom i drskog odnosa prema Allahu i Allahovim robovima.

75

Kontekst ovdje preskae fazu izlaska Sinova Israilovih iz Egipta i dogaaje koji su se desili u njoj da bi pourio sa prezentacijom Musaove nagrade nakon prezentacije udjela koji je zapao faraonu: I Mi smo M-usau Knjigu dali, nakon to smo drevne narode unitili, da bude svjetlo ljudima i uputstvo i milost - da bi sebi doli (28/43). Ovo je udio koji je zapao Musaa, a ogroman je to udio. Ovo je ishod Musaov, a to je astan ishod. Knjiga od Allaha koja rasvjetljava ljudima poput svjetiljki pomou kojih razaznaju put, i uputstvo i milost - da bi sebi doli (28/43). Da bi se podsjetili na to kako se umijeala Ruka Moi izmeu tirana i potlaenih zapeativi sudbinu tirana propau i unitenjem, a davi potlaenima na kraju uspjeh i vlast. Ovako zavrava kazivanje o Musau i faraonu u ovoj suri, svjedoei da je sigurnost samo u Allahovom okrilju, a da strepnja i strah dolaze udaljavanjem od Allaha. Tome treba pridodati i otvoreno mijeanje Ruke Moi koja upuuje izazov nasilju i nasilnicima kada snaga postane kunja koju upuivai nisu u stanju otkloniti. A to su sve znaenja koja je bilo potrebno naglasiti maloj, potlaenoj muslimanskoj zajednici u Mekki kako bi bila sigurna u njih. A politeistima su bila potrebna kako bi o njima razmislili. To su znaenja koja se kontinuirano obnavljaju kad god postoji

pozivanje u Uputu, a sila se isprijei na tom putu. Tako su kazivanja u Kur' anu sredstvo odgoja dua i potvrivanja istina i zakonitosti Bitka da bi sebi doli (28/43).

76

78

Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo Musau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov savremenik (28/44). Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo ivjeli; a ti nisi boravio medu stanovnicima Medjena da im kazuje rijei Nae, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti (28/45). Ti nisi bio pored brda kada smo Musaa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominje ljude kojima prije tebe nije doao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili, (28/46) i da ne reknu kad ih stigne kazna zbog onoga to su poinili: Gospodaru na, zato nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemo?" (28/47). A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: 'Zato mu nije dato onako isto kao to je dato Masa u?" A zar oni jo davno nisu porekli ono to je Masa u dato ? Oni govore: 'Vvije arolije, jedna drugu podrava - i govore: "Mi ni u jednu ne vjerujemo (28/48). Reci: Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na pravi put upuuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!" (28/49). Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu ? Allah, doista, nee ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini (28/50J. A Mi im objavljujemo sve rije po rije, da bi razmislili (28/51). Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nj, (28/52) a kada im se kazuje, govore: 'Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara naeg, mi smo i prije bili muslimani" (28/53).

Oni e dobiti dvostruku nagradu zato to trpe i to lijepim zlo uzvraaju i to od onoga to im dajemo udjeljuju; (28/54) a kad uju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: ((Nama naa djela, a vama vaa djela; mir vama! Mi ne elimo drutvo neukih" (28/55). Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti eli da uputi, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe, i On dobro zna one koji e pravim putem poi (28/56).

79

Oni govore: 'o s tobom budemo pravi put slijedili, biemo brzo iz rodnog kraja protjerani. " Zar im Mi ne pruamo priliku da borave u svetom i bezbjednom mjestu gdje se, kao Na dar, slivaju plodovi svakovrsni; medutim, veina njih ne zna (28/57). A koliko smo Mi sela i gradova unitili iji su stanovnici u ivotu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali (28/58). A Gospodar tvoj nikad nije naselja unitavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Nae kazivao. I Mi smo samo onda naselja unitavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili (28/59). Sve to vam je darovano samo su naslade i ukrasi u ivotu na ovom svijetu; a ono to je u Allaha bolje je i trajno je. Zato se ne opametite? (28/60). Kako moe biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obeali, i koju e dobiti, i onaj kome smo dali da se naslauje u ivotu na ovom svijetu, a koji e, poslije, na onom svijetu u vatru ubaen biti? (28/61). A na Dan kad ih On pozove i upita: "Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" (28/62) rei e oni na kojima e se rije obistiniti: "Gospodaru na, ove to smo na stranputicu naveli - naveli smo zato to smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom odriemo, oni se nama nisu klanjali"' (28/63). "Pozovite boanstva vaa!" - rei e im se, pa e ih oni pozvati, ali im se ona nee odazvati, i patnju e doivjeti i zaalie to na pravom putu nisu bili (28/64). A na Dan kad ih On pozove i upita: "ta ste poslanicima odgovorili?" (28/65),

toga Dana oni nee znati ta e odgovoriti, pa ni jedan drugog nee nita pitati (28/66). A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela inio, on e postii ta je elio (28/67). Gospodar tvoj stvara ta hoe, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njim izjednauju! (28/68).

80

Gospodar tvoj zna ono to srca njihova kriju i ono to oni iskazuju (28/69). On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na onom svijetu! Samo On sudi i Njemu ete se vratiti (28/70J. Reci : "Kaite vi meni - ako bi Allah dao da vam no potraje vjeno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne ujeter (28/71). Reci: "Kaite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vjeno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, no dao da u njoj otpoinete? Zar ne vidite? (28/72J. Iz Milosti Svoje On vam je dao no i dan: da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privredujete i da zahvalni budete (28/73). A na Dan kad ih On pozove i upita: Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatralir (28/74). iz svakog naroda doveemo svjedoka i rei: "Dajte svoj dokazr i oni e saznati da je Bog jedino Allah, a nee im biti onih koje su izmiljali (28/7SJ. Kazivanje o Mtiu (alejhi's-selam) zavreno je sa svojim znaenjima koja su se razjasnila u prethodnoj cjelini. A u ovoj cjelini poinju komentari, zatim kontekst ide svojim putem oko temeljne osi sure pojanjavajui gdje je sigurnost, a gdje je strah. Krui sa politeistima koji se suprotstavljaju islamskom pozivu politeizmom, poricanjem i izlikama; ini s njima raznovrsne obilaske i hodnje kroz prizore Kosmosa, scene proivljenja i situacije u kojoj se nalaze, nakon to im je predoio dokaze istinitosti onoga to im je donio njihov Poslanik (alejhi' s-selam) ; tako ga je grupa

sljedbenika Knjige doekala sa vjerovanjem i vrstim ub jedenjem, dok ga oni doekuju s nevjerovanjem i poricanjem. A on je milost za njih i spas od kazne da su se samo pameti dozvali. Prvi pogovor na kazivanje krui oko njegovog ukazivanja na istinitost pozivanja na Objavu. Allahov Poslanik (alejhi's-selam) kazuje im podrobnosti dogaaja kao to ih kazuje oevidac. A on nije bio svjedokom tih dogaaja, ve je to Objava koja mu kazuje o njima prenosei od Onog

81

koji sve zna i Koji je obavijeten, iz milosti prema njegovom narodu da ih ne zadesi kazna zbog njihova politeizma: i da ne reknu kad ih stigne kazna zbog onoga to su poinili: "Gospodaru na, zato nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemor <28147). Ti nisi bio na zapadnoj strani kada smo MU.Sau poslanstvo povjerili, a nisi bio ni njegov savremenik <28144). Mi smo mnoge narode podigli i oni su dugo ivjeli; a ti nisi boravio medu stanovnicima Medjena da im kazuje rijei Nae, nego ti Mi o njima kazujemo vijesti (28/45). Ti nisi bio pored brda kada smo MU.Sa pozvali, ali Mi smo te poslali kao milost Gospodara tvoga da opominje ljude kojima prije tebe nije doao niko ko bi ih opomenuo, da bi se opametili, <28/46) i da ne reknu kad ih stigne kazna zbog onoga to su poinili: "Gospodaru na, zato nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemor <28147). A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: 'Zato mu nije dato onako isto kao to je dato Masa ur A zar oni jo davno nisu porekli ono to je MUsti u dato? Oni govore: "Dvije arolije, jedna drugu podrava - i govore: '"Mi ni u jednu ne vjerujemo (28/48). Reci: "Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na pravi put upuuje, nju bih slijedio, ako istinu govoriter <28/49). Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nee ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini <28150).

A Mi im objavljujemo sve rije po rije, da bi razmislili <28/sv. EI-Garbijj je zapadna strana brda Tur kojeg je Allah odredio kao mjesto sastanka sa Musaom (alejhi's-selam) nakon odredenog roka ... trideset noi koje je upotpunio sa deset pa je sve iznosilo etrdeset noi (kao to je spomenuto u suri El-A'rat) . Na ovom je mjestu povjerena Poslanica Musau, sadrana u Ploama da bude vjerozakon Sinovima Israilovim. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) nije bio prisutan na ovom mjestu i u to vrijeme pa da zna ta se desilo podrobno, kao to se navodi u Kur'an-i kerimu. Izmedu njega i ovog dogaaja ivjele su generacije ljudi, tj. generacije koje su dugo ivjele: Mi smo mnoge narode podigli i oni su

82

dugo ivjeli <28145). To je dokaz da ga je o tome obavijestio Onaj koji je o svemu obavijeten, Onaj koji mu objavljuje Kur'an. Kur'an govori o dogaajima u Medjenu, o boravku Mti8rul (alejhi'sselam) u njemu. Allahov Poslanik je uio te ajete, a nije boravio medu stanovnicima Medjena i nije sluao vijesti iz tog doba tako detaljno kako se navode u njemu: nego ti Mi o njima kazujemo vijesti <28/45), u ovom Kur'anu i vijestima o prolim narodima koje sadri. Kur'an je, takoder, veoma precizno i dubinski odslikao prizor dozivanja i prizivanja pored Tura: Ti nisi bio pored brda kada smo MUsila pozvali <28146). Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) nije uo poziv i nije zabiljeio njegove detalje kada su se desili, ali je milost Allahova prema ovom njegovom narodu da je njemu saopio te vijesti koje ukazuju na njegovu (alejhi's-selam) iskrenost u onome emu ih poziva kako bi opomenuo taj narod kojem nije doao opominja prije njega. Poslanstva su bila medu Sinovima Israilovim oko njih, dok njima nije poslan poslanik dugi vremenski period, jo od vremena njihova praoca Ismaila: da bi se opametili, <28146). To je Allahova milost prema narodu, a takoer i Njegov dokaz protiv njih kako ne bi tvrdili da su kanjeni iznenada te da nisu opomenuti prije njihova kanjavanja - jer dahilijjet, politeizam i grijeh u kome su ogrezli zahtijevaju kanjavanje, pa je Allah htio da im presijee opravdanje, da im da priliku i da ih stavi same pred sebe osloboene od bilo kakve prepreke koja ih sprjeava da vjeruju: i da ne reknu kad ih stigne kazna zbog onoga to su poinili: Gospodaru na, zato nam nisi poslao poslanika, pa da dokaze Tvoje slijedimo i vjernici budemo?" <28/47).

Tako bi govorili da im nije doao Poslanik i da sa ovim Poslanikom nisu dola znamenja kao dovoljan dokaz. Ali ga oni, kada im je doao Poslanik i donio im neospornu Istinu, nisu slijedili: A kad im dolazi Istina od Nas, oni govore: "Zato mu nije dato onako isto kao to je dato MUsil u?" A zar oni jo davno nisu porekli ono to je Masu dato ? Oni govore: "Dvije arolije, jedna drugu podrava - i govore: Mi ni u jednu ne vjerujemo (28/48). I tako se nisu pokorili Istini, drei se nevaljanih opravdanja: oni govore: "Zato mu nije dato onako isto kao to je dato Masu?" (28/48) - u vidu

83

materijalnih nadnaravnosti, ili Ploa koje su u jednom mahu objavljene i koje sadre Tevrat u cjelini. Medutim, oni nisu bili vjerodostojni u svojoj argumentaciji niti iskreni u svom prigovoru: A zar oni jo davno nisu porekli ono to je MastJu dato? <28148). N a Poluotoku je bilo i Zidova; oni su imali Tevrat, ali im Arapi nisu vjerovali niti su vjerovali u Tevrat koji je bio s njima. Oni su znali da je opis Muhammedov zapisan u Tevratu. Pitali su neke sljedbenike Knjige o tome pa su im potvrdili da je to istina i da se podudara sa onim to je zapisano u njihovoj Knjizi. Nisu se povinovali svemu ovome, ve su ustvrdili da je Tevrat arolija, da je Kur'an arolija i da se oni zbog toga podudaraju i jedan drugog potvruju: Oni govore: "Dvije arolije, jedna drugu podrava - i govore: 'Yi ni u jednu ne vjerujemo <28148). To je onda prepirka i svaa, a ne traenje istine, to je nedostatak dokaza i slabost argumenta. I pored toga on s njima ini i drugi korak kako bi im zaepio usta i doveo ih u neugodan poloaj, govorei im: Ako vam se ne svia Kur'an i ako vam se ne dopada Tevrat, pa donesite vi, ako imate, od Allaha Knjigu koja bolje upuuje na Pravi Put od Tevrata i Kur'ana pa da je slijedim: Reci: 'Pa donesite vi od Allaha knjigu koja bolje nego ove dvije na pravi put upuuje, nju bih slijedio, ako istinu govorite!" <28149). Ovo je krajnja objektivnost i krajnja nadmo u argumentiranju, pa ko ne prihvati Istinu nakon ovoga, on je osioni sljedbenik strasti koji se ne oslanja na dokaz: Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima

svojim. A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu? Allah, doista, nee ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini <28150). Istina je u ovom Kur' anu jasna. Dokaz ove vjere je oit. Niko je, kad je upozna, ne ostavlja osim ako ga strast na to ne navede. To su dva puta i nema treeg: ili iskrena predanost Istini i odbacivanje strasti, a tada je neminovno vjerovanje i pokornost, ili osporavanje Istine i slijeenje strasti, a to je nevjerovanje i razdor. Nema isprike ako postoji nejasnoa u vjerovanju ili slabost u argumentu i nedostatak u dokazu, kakav je sluaj sa tvrdnjom tendencioznih sljedbenika strasti.

84

Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim <28150). Ovako, kategoriki i odsjeno. Allahova Rije se ne moe pobiti niti promijeniti. Oni koji se ne odazivaju ovoj vjeri pristrasni su i nemaju opravdanja; krivo sumnjie bez dokaza i isprike; slijede strasti, a okreu se od jasne Istine: A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu ? <28/50). Oni su u tome nasilni i nepravedni: Allah, doista, nee ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini (28/50). Ovaj tekst presijeca put onima koji se pravdaju da nisu razumjeli Kur'an ni upoznali ovu vjeru. I im on stigne do njih i predoi im se, dokaz je istaknut, rasprava se prekida i opravdanje pada. On je sam po sebi sasvim jasan; od njega ne odstupa osim onaj ko slijedi svoju strast i ne porie ga osim klevetnik koji sam sebi nasilje ini, koji ini nasilje prema oitoj Istini i koji ne zasluuje Allahovu Uputu: Allah, doista, nee ukazati na pravi put narodu koji sam sebi nepravdu ini (28/50). Njihovo opravdanje je presjeeno dolaskom Istine do njih i njenom prezentacijom i oni vie nemaju argumenta ni dokaza. A Mi im objavljujemo sve rije po rije, da bi razmislili (28/51). I po zavretku ovog kruga u kome se razaznaje licemjerstvo i svaalaki mentalitet, zapoinje s njima drugi krug u kojem im se predoava slika ispravne prirode i iste namjere. Ta slika se ukazuje jasno

kroz grupu onih kojima je data Knjiga prije njih i nain njihovog doeka Kur'ana koji potvruje ono to je njima objavljeno: Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nj, (28/52) a kada im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara naeg, mi smo i prije bili muslimani"' (28/53).

85

Oni e dobiti dvostruku nagradu zato to trpe i to lijepim zlo uzvraaju i to od onoga to im dajemo udjeljuju; (28/54) a kad uju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naa djela, a vama vaa djela; mir vama! Mi ne elimo drutvo neukih (28/55). Seid ibni Dubejr (Allah bio njime zadovoljan) veli: Ovi ajeti su objavljeni povodom sedamdeset sveenika koje je poslao Nedai; kada su doli pred Poslanika (alejhi' s-selam) , proui o im je: ]a-sin. Tako Mi Kur'ana mudrog (36/1-2), sve do kraja sure. Oni su zaplakali i primili islam. Povodom njih je objavljen ovaj drugi ajet: Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nj, (28/52J, sve do kraja ajeta. Muhammed ibni Ishak biljei u Siri: Potom je dolo kod Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) u Mekki dvadeset krana, ili blizu tog broja, iz Abesinije, kada je doprla vijest o njemu do njih. Nali su ga u damiji, sjeli su kod njega, razgovarali s njim i pitali ga. Kurejije su bili u svojim klubovima oko Kabe. Kada su zavrili s propitivanjem Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) o onome ta su htjeli, on ih je pozvao u Allahovu vjeru prouivi im Kur'an. I poto ue Kur'an, njihove oi se orosie suzama. Odazvae se Allahu, povjerovae u Njega i potvrdie istinitost Njegovih rijei. Prepoznae u njemu ono to im je opisano o njemu u njihovoj Krijizi. I kada su krenuli od njega, put im presijee Ebu Debi ibni Hiarn sa nekolicinom Kurejija, pa im rekoe: "Allah vas osujetio, skupino! Izaslali su vas sljedbenici vae vjere da im istraite i donesete vijesti o ovom ovjeku, i samo to ste sjeli s njim, napustili ste svoju vjeru i povjerovali u ono to govori. Nismo upoznali gluplje drutvo od vas!" Oni im odgovorie:

"Neka je spas vama, neemo vas pobijati; nama nae, a vama vae. Ne proputamo uiniti dobro." Neki kau da je ova grupa krana bila iz Nedrana. Allah zna najbolje odakle su bili. Kae se, a Allah najbolje zna, da su povodom njih objavljeni ovi ajeti: Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nj, (28/5ZJ, do kraja ajeta. Pitao sam Zuhrija o ovim ajetima, povodom koga su objavljeni, pa je rekao: Jo uvijek ujem od naih uenjaka da su oni objavljeni povodom Nedaija i njegove druine (Allah bio njima zadovoljan) kao i ajeti iz sure El-Maide: zato to meu njima ima sveenika i monaha i to se oni ne ohole (5/BZJ, do rijei: pa upii i nas meu one koji su posvjedoili" (5/83). Ko god bili oni ijim povodom su objavljeni ovi ajeti, Kur'an vraa politeiste dogaaju koji se desio, koga oni znaju i ne negiraju, kako bi ih

86

doveo licem u lice pred uzorkom istih dua; kako one doekuju Kur'an, imaju povjerenja u nj, vide istinu u njemu i poznaju njegovu podudarnost sa Knjigom koju oni posjeduju; kako ih prepreka u vidu strasti i oholosti ne sprjeava od njega; kako podnose na putu Istine u koju povjerovae nevolju koja ih pogaa i uobraenost neznalica i kako su ustrajne u istini suprotstavljajui se strastima i nevolji: Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur'ana, vjeruju u nj <28!52J. Ovo je jedno od znamenja njegove ispravnosti. Cijeli Kur'an je od Allaha, te je on podudaran; kome bude dat njegov prvi dio, spozna Istinu na kraju, postane siguran i povjeruje u nj, znajui da je on od Allaha koji je objavio cijelu Knjigu: a kada im se kazuje, govore: "Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara naeg, mi smo i prije bili muslimani <28/53J. On je tako jasan da ne treba vie od njegova recitiranja pa da znaju oni koji su ga upoznali otprije da je to iz tog izvora, da potjee iz jednog Vrela koje ne lae: on je istina od Gospodara naeg, mi smo i prije bili muslimani (28/53J. Predanost Allahu vjera je vjernika u svaku vjeru. To su oni koji su otprije iskazali predanost Allahu i povjerovali u Kur'an im su ga uli: Oni e dobiti dvostruku nagradu zato to trpe <28154J ... Trpljenje i ustrajnost radi iskrene predanosti, predanosti srca i lica, savladivanje strasti i poziva i ispravnosti u vjeri na ovom i na buduem ivotu. Oni e dobiti dvostruku nagradu zbog tog trpljenja, a ono je teko duama, a najtee je trpljenje strasti, poriva, izopaenosti i devijacije. A ovi su trpjeli sve ovo skupa, a trpjeli su i izigravanje i uznemiravanje, kako je

navedeno u predaji i kako se to deava onima koji se ispravno dre svoje vjere u devijantnim, zalutalim i neznaboakim drutvima u svakom vremenu i prostoru: ... i to lijepim zlo uzvraaju <28!54J. Ovo je takoder trpljenje. Ono je jo tee i zahtjevnije od samog trpljenja uznemiravanja i ismijavanja. To je izdizanje iznad ponosa due i njene elje da odvrati ismijavanje, uzvrati uznemiravanje, izlijei gnjev i ohladi se osvetom. A potom i drugi stupanj poslije svega toga, stupanj blagonaklonosti velikodunosti koja lijepim zlo uzvraa i doekuje neznalicu sa smirenou, mirnoom, milou i dobroinstvom. To je stepen veliine kojeg dostiu samo vjernici koji komuniciraju sa Allahom

87

pa je On zadovoljan njima, a i oni Njim, te stoga i doekuju ono to doekuju od ljudi zadovoljni i smireni: i to od onoga to im dajemo udjeljuju <28/54). Kao da eli spomenuti velikodunost njihovih dua u pogledu dobroinstva. One su iz jednog vrela: vrela uzdizanja iznad poriva due i uznoenja onim to je najvee od zemaljskih vrijednosti. Prvo se nalazi u dui, a drugo je vezano za imetak. esto se navode u Kur'anu jedno s drugim povezano. Druga je karakteristika vjernikih dua, ustrajnih u islamu i iskrenih u vjerovanju: a kad uju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: "Nama naa djela, a vama vaa djela; mir vama! Mi ne elimo drutvo neukih" (28/55). El-lagw je besmislica ili prazan govor u kojem nema nikakve koristi i koji nita ne donosi; to je brbljanje koje ubija vrijeme, a ne dodaje srcu ili umu novu hranu ni korisnu spoznaju. To je prostaki govor koji jednako kvari i osjeanje i jezik bez obzira da li bio usmjeren sagovorniku ili se odnosio na odsutnu osobu. Vjernika srca ne bave se tom besposlicom, ne sluaju to brbljanje i ne zanimaju se ovim prostaklukom. Ona su zauzeta obavezama imana, uzdignuta njegovim enjama i proiena njegovim svjetlom: a kad uju besmislicu kakvu, od nje se okrenu <28/55). Oni se ne uzrujavaju, ne srde se, ne oponaaju besposliare odgovarajui im na isti nain, ne ulaze u raspravu s njima oko toga, jer je rasprava sa besposliarima besposlica, ve ih ostavljaju na miru i u miru .

... i reknu: "Nama naa djela, a vama vaa djela, mir vama!"' (28/55). Ovako, uljudno, sa lijepom dovom i eljom za Uputom, ali bez elje za ueem: "Mi ne elimo drutvo neukih" <28155). Ne elimo troiti s njima nae skupocjeno vrijeme, niti da se povodimo za njima u njihovoj besposlici niti da je sluamo utei. To je svijetla slika vjernike due sigurne u svoje vjerovanje. Obiluje uzdizanjem iznad besmislice, kao to obiluje velikodunou i ljubavlju. Iscrtava onome ko eli da se povodi za Allahovom etikecijom jasan put, bez

88

konfuzije. Nema sauestvovanja sa neukim, nema prepirke s njima, nema zlobe prema njima, a ni tjeskobe zbog njih. Ve samo uzdizanje, velikodunost i elja za injenjem dobra ak i odvratnom grijeniku. S ovima od sljedbenika Knjige koji su povjerovali Poslanik (alejhi' sselam) nije uinio, u svom naporu da ih pridobije vjeri, neto vie osim to im je uio Kur'an. A u njegovom narodu je bilo takvih oko kojih se veoma trudio ne bi li prihvatili vjeru, i onih koje je svom duom elio uputiti u islam, ali Allah to nije odredio iz razloga kojeg On zna. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) nije mogao uputiti koga je on elio. Allah upuuje onoga za koga zna da zasluuje Uputu i onoga ko je spreman za vjerovanje. Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti eli da uputi, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe, i On dobro zna one koji e pravim putem poi (28/56). U oba Sahiha se navodi da je ovaj ajet objavljen u povodu Ehu Taliba, amide Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , koji ga je branio, pomagao i stajao ispred njega nasuprot Kurejijama; titio ga je kako bi dostavio Poziv podnosei na tom putu bojkot i opsadu Kurejija koju su provodili prema njemu i Benu Haimu u jednoj dolini. Meutim, sve je to inio iz ljubavi prema bratiu, radi ponosa, vitetva i gordosti. Kada je bio na samrti, Allahov Poslanik (alejhi's-selam) pozvao ga je u iman i islam. Allah mu to nije bio propisao zbog onoga to je Uzvieni znao o njemu. Zuhri veli: Kazivao mi je Seid ibni Muselieb, on od svoga oca Musejjeba ibni Hazena Mahzumija (Allah bio njima zadovoljan) da je rekao: Kada je Ehu Talih bio na samrti, doao mu je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) i naao kod njega Ehu Dehla ibni Hiama i Abdullaha.ibni

Umeli a ibni Mugirea. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) ree: "Amida, reci La ilahe illallah, zauzimat u se za tebe s time kod Allaha! Ehu Debi i Abdullah ibni Umelie rekoe: "Ehu Talibe, zar eli napustiti vjeru Abdulmuttalibovu?" Allahov Poslanik (alejhi's-selam) nije prestajao nuditi mu ovo, a njih dvojica ponavljati tu izjavu sve dok nije rekao da ostaje u Abdulmuttalibovoj vjeri. Odbio je da kae La ilahe illellah. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) rekao je tada: "Tako mi Allaha, doista u traiti oprosta za tebe sve dok mi se ne zabrani." Allah je tada objavio: Vjerovjesniku i

89

vjernicima nije doputeno da mole oprosta za mnogoboce, makar im bili i rod najblii <91113). A povodom Ebu Taliba objavio je: Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti eli da uputi, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe <28156). 10 Muslim u svom Sahihu i Tirmizi biljee hadis Jezida ibni Kisaa koji prenosi od Ebu Razina, a ovaj od Ebu Hurejrea da je rekao: Kada je Ebu Talih bio na samrti, doao mu je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) i rekao: "Amida, reci La ilahe illellah, svjedoit u ti o tome na Sudnjem danu", nato mu je on odgovorio: "Kada mi ne bi predbacivati Kurejije zbog toga govorei: ' Samo ga je strah od smrti naveo na to', obradovao bih te tom izjavom. Ne bih to rekao osim da tebe zadovoljim." Objavljene su potom Allahove rijei: Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti eli da uputi, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On hoe, i On dobro zna one koji e pravim putem poi (28/56). Biljei se od Ibni Abbasa, Ibni Omera, Mudahida, a'bija i Katadea da je ovaj ajet objavljen zbog Ebu Tali ba i da je posljednje to je rekao bilo da ostaje u Abdulmuttalibovoj vjeri. ovjek ostaje zapanjen pred ovom vijeu obuzet odlunou i dosljednou ove vjere. Evo, ovo je amida Allahovog Poslanika (alejhi'sselam) , njegov skrbnik, zatitnik i branilac, pa mu Allah nije propisao iman, uprkos njegovoj velikoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku (alejhi' sselam) i silnoj Poslanikovoj elji da on postane vjernik. To je zato to je u svojoj namjeri bio rukovoen rodbinskom vezom i oinskom ljubavlju, a nije mu namjera bila vjerovanje. Allah je znao ovaj njegov sluaj, pa mu nije

odredio ono to je prieljkivao Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) i emu se nadao. Ovo pitanje - pitanje Upute - ostavio je izvan kompetencije Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) i uinio je to samo u okviru Njegove volje (Uzvienog) i odreenja. Poslanik je zaduen samo da saopi, a islamski aktivisti nakon njega duni su upuivati savjet. A srca su, nakon toga, u rukama Milostivog, a Uputa i zabluda sukladni su onome to Allah zna o srcima robova i njihovoj spremnosti za Uputu ili zabludu. Biljee ga Buhari i Muslim u Sahihajnu, prenosei od Zuhrija.

90

Sada kontekst dolazi do njihovih rijei upuenih Poslaniku (alejhi' sselam) kojima odbijaju njegovo slijeenje iz straha od gubitka vlasti nad susjednim arpaskim plemenima koja su veliala Kabu, izraavala odanost njenim uvarima i potovala njene kipove, da ih ta plemena nee protjerati ili da ih nee napasti njihovi neprijatelji izvan Poluotoka, a da ih onda ta plemena nee pomoi. On im objanjava gdje se nalazi sigurnost a gdje strah, u njihovoj povijesnoj stvarnosti i sadanjosti iji su svjedoci, nakon to im je to razjasnio u ovoj suri u kazivanju o M us u i faraonu. ini s njima jedno putovanje po stratitima iezlih naroda koje im otkriva, takoer, stvarne uzroke propasti predstavljene u oholosti, pomanjkanju zahvalnosti, ugonjenju poslanika u la i okretanje lea znamenjima. Zatim dolazi druga turneja jo dalje koja otkriva sutinu vrijednosti i u kojoj se ukazuje sva beznaajnost ovozemnog ivota i njegovih uitaka u poreenju sa onim to Allah ima. Oni govore: '"Ako s tobom budemo pravi put slijedili, biemo brzo iz rodnog kraja protjerani. " Zar im Mi ne pruamo priliku da borave u svetom i bezbjednom mjestu gdje se, kao Na dar, slivaju plodovi svakovrsni; medutim, veina njih ne zna <28157). A koliko smo Mi sela i gradova unitili iji su stanovnici u ivotu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali <28158). A Gospodar tvoj nikad nije naselja unitavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Nae kazivao. I Mi smo samo onda naselja unitavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili (28/59). Sve to vam je darovano samo su naslade i ukrasi u ivotu na ovom svijetu; a ono to je u Allaha bolje je i trajno je. Zato se ne opametite? (28/60).

Kako moe biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obeali, i koju e dobiti, i onaj kome smo dali da se naslauje u ivotu na ovom svijetu, a koji e, poslije, na onom svijetu u vatru ubaen biti? (28/61). Povrno i plitko gledanje i ogranieno zemaljsko shvatanje sugerirali su Kurejijama, a sugeriraju i svijetu, da ih slijeenje Allahove Upute izlae opasnosti namamljivanja neprijatelja, liavanja pomoi i pomagaa, uzrokujui im siromatvo i nedau: Oni govore: Ako s tobom budemo pravi put slijedili, biemo brzo iz rodnog kraja protjerani"' (28/57).

91

Oni ne poriu da je to Uputa, ali se boje da ih ljudi ne protjeraju. Zaboravljaju na Allaha; zaboravljaju da samo On uva, da je samo On zatitnik, da ih sve zemaljske sile ne mogu protjerati sve dok su u Allahovoj zatiti i da im sve zemaljske sile ne mogu pomoi ako ih Allah napusti. To je stoga to iman jo nije bio prodro u njihova srca. Jer da je prodro, njihovo miljenje o snagama bi se promijenilo, njihova procjena stvari bila bi drugaija; znali bi da je sigurnost samo u Allahovu okrilju, a da je strah sa udaljavanjem od Njegove Upute; da je ova Uputa povezana sa snagom i ponosom; da ovo nije fantazija ni rije koja se kae radi umirivanja srca, ve je to duboka istina bazirana na tome da slijeenje Allahove Upute znai usklaenost sa zakonitou Kosmosa i njegovim silama, ispomaganje s njima i njihovo potinjavanje u funkciji ivota. Allah je Stvoritelj ovog Kosmosa i upravlja njime shodno zakonitosti koju mu je On odredio. Onaj ko slijedi Allahovu Uputu crpi neograniene snage iz Kosmosa i oslanja se na snaan oslonac u stvarnosti ivota. Odista je Allahova Uputa program ispravnog ivota, ivota koji se deava na Zemlji. Kada se ovaj program realizira, on e imati vlast na Zemlji uz onosvjetsku sreu. Njegova je osobenost u tome to on nema podvojenosti izmeu ovozemnog i onozemnog puta; on ne zahtijeva anuliranje dunjalukog ivota ili njegovu pasivizaciju radi ostvarenja ciljeva ahiretskog ivota. On ih vee jednom sponom: istota srca, istota drutva i istota ivota na Zemlji. To je put koji vodi ka onostranom ivotu. Dunjaluk je ahiretska njiva; kultivacija bae na Zemlji i upravljanje njome sredstvo je gradnje Denneta na ahiretu i vjenosti u njemu pod uvjetom slijeenja Allahove Upute, rada u Njegovo ime i oekivanja Njegova

zadovoljstva. Nije se nikada desilo u povijesti ovjeanstva da je neka zajednica ustrajno slijedila Allahovu Uputu, a da joj On nije podario snagu, mo i vlast na kraju puta nakon njene pripreme za preuzimanje emaneta, emaneta hilafeta na Zemlji i voenja ivota. Mnogi se plae slijeenja Allahova eriata i usklaivanja ivota shodno Njegovoj Uputi; strahuju od neprijateljstva Allahovih neprijatelja i njihova spletkarenja; strahuju od udruivanja protivnika protiv njih; strahuju od ekonomskih i neekonomskih sankcija! To su samo opsjene poput opsjena Kure j ija kada su rekli Allahovom Poslaniku (alejhi' sselam) : "Ako s tobom budemo Pravi Put slijedili, bit emo brzo iz rodnog kraja protjerani". A kada su prihvatili Allahovu Uputu, zavladali su istokom i zapadom za etvrt stoljea ili za jo krae vrijeme.

92

Allah im je odgovorio tada onim to demantira njihovu umiljenu ispriku. Ko im je darovao sigurnost? Ko im je dao Sveto mjesto? Ko je uinio da srca streme njima nosei svakovrsne plodove zemaljske? Slijevaju se u Harem iz svih dijelova Zemlje, a razasuti po raznim oblastima i raznovrsnim sezonama: Zar im Mi ne pruamo priliku da borave u svetom i bezbjednom mjestu gdje se, kao Na dar, slivaju plodovi svakovrsni (28/57). ta im je onda te se plae da e ih ljudi protjerati ako budu slijedili Allahovu Uputu, kad im je Allah omoguio da borave u ovom svetom i sigurnom mjestu jo od vremena njihova praoca IbrAhima? Zar e Onaj koji im je dao sigurnost kao grijenicima dopustiti da ih ljudi protjeraju kao bogobojazne!? Medutim, veina njih ne zna (28/57). Ne znaju gdje je sigurnost, a gdje strah; ne znaju da se svaka stvar vraa Allahu. Ali ako ele da se doista sauvaju od propasti i da budu odista sigurni od protjerivanja, evo, ovo je uzrok propasti pa neka se uvaju: A koliko smo Mi sela i gradova unitili iji su stanovnici u ivotu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali (28/58). Obijestan odnos prema blagodati i nezahvalnost na njoj uzrok su propasti naselja. A njima je, kao Allahova blagodat, dat taj sigurni hram, pa neka se onda uvaju obijesti i nezahvalnosti, jer e ih onda snai propast kao to je snala mjesta koja oni vide i znaju, a vide i prazne i naputene domove njihovih iezlih stanovnika: malo ko, poslije njih, navrati u njih

(28!58). Ostali su uzdignuto svjedoei o stradanju njihovih stanovnika i kazujui priu o nezahvalnosti na blagodati. Njihovo stanovnitvo je iezlo i niko iza njih ostao nije i niko ih nije nakon njih naslijedio: Nama su ostali (28/58). Meutim, Allah nije unitavao ta obijesna naselja dok u njihov glavni grad ne bi poslao poslanika. To je Njegova zakonitost koju je Sebi odredio i milost prema Svojim robovima: A Gospodar tvoj nikad nije naselja unitavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Nae kazivao. I Mi smo samo onda naselja unitavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili (28/59).

93

Cilj slanja poslanika u glavni grad 1;j najvei grad ili prijestolnicu . je da on bude sredite odakle e Poslanica stii do svih krajeva tako da niko u njima nema argumenta ni opravdanja. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) poslan je u Mekku, glavno arapsko naselje. On ih opominje kobnim svretkom onih koji su u la poslanike ugonili prije njih nakon to im je doao opominja: I Mi smo samo onda naselja unitavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili (28/59) poriui ove odkaze svjesno i iz uvjerenja. Medutim, cjelokupna uivanja ovozemnog ivota, sva dobra u ivotu na ovome svijetu, ono to im je Allah omoguio na Zemlji, plodovi koje im je darovao i ono to uspiju postii svi ljudi tokom ovog ivota samo je mali i neznatni dio u poredenju sa onim to je kod Allaha: Sve to vam je darovano samo su naslade i ukrasi u ivotu na ovom svijetu; a ono to je u Allaha bolje je i trajno je. Zato se ne opametite? (28/6()). Ovo je posljednja i definitivna procjena ne samo sigurnosti, zemlje i uivanja ijeg gubitka se plae, ne samo vlasti plodova i sigurnosti koje im Allah poklanja i ne samo onoga to je Allah darovao stanovnicima naselja, a potom ih unitio zbog nezahvalnosti, ve je to zadnja i definitivna procjena svega to postoji u ovozemnom ivotu makar ono bilo doputeno i savreno i makar ono bilo dugotrajno i ne uslijedilo iza njega unitenje i propast; sve su to naslade i ukrasi u ivotu na ovom svijetu; a ono to je u Allaha bolje je i trajno je (28/6()). Bolje je po svojoj prirodi i trajnije po roku trajanja.

Zato se ne opametite? (28/60). Uporedivanje izmeu ovog i onog iziskuje um koji poznaje prirodu jednog i drugog. Stoga i dolazi osvrt u ovoj formi radi upozorenja na aktiviranju uma u izboru. Na kraju ovog odjeljka prezentira im dvije strane: ovog i onog svijeta, za onog ko eli izabrati: Kako moe biti jednak onaj kome smo lijepu nagradu obeali, i koju e dobiti, i onaj kome smo dali da se naslauje u ivotu na ovom svijetu, a koji e, poslije, na onom svijetu u vatru ubaen biti? (28/61). Ovo je strana onog kome je Allah lijepu nagradu obeao, pa je to doista i naao na onome svijetu, i neizostavno e to i nai. A ono je strana onog ko se naslaivao kratkotrajnim i neznatnim uicima na ovome svijetu, a potom, evo ga, na drugom svijetu priveden radi polaganja rauna Iskaz sugerira da se radi o prisili: u vatru ubaen biti (28/6V - tj. oni koji se dovode

94

prisilno, prestraeni; voljeli bi da nisu prisutni; zbog onoga to ih doekuje nakon polaganja rauna za ono kratkotrajno i neznatno uivanje. To je kraj odgovora na njihove rijei: Ako s tobom budemo pravi put slijedili, biemo brzo iz rodnog kraja protjerani (28/57). Pa ak i da je tako bilo i to je bolje od ovoga da na Sudnjem danu budu od onih koji e biti privedeni. A kako ne kad je u slijed enju Allahove Upute sigurnost i vlast na ovom svijetu, a s njom je i sigurnost i nagrada na onom svijetu? Doista onda Allahovu Uputu ostavljaju samo nemarni, koji ne shvataju sutinu snaga u ovom Kosmosu, ne znaju gdje je strah a gdje sigurnost, i gubitnici koji ne umiju sebi izabrati i koji se ne uvaju od propasti. Nakon to s njima stigne do druge obale, zapoinje s njima drugo kruenje kroz jednu od scena Sudnjeg dana predoavajui posljedicu politeizma i stranputice u koje su zapali: A na Dan kad ih On pozove i upita: 11Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali r (28/62) rei e oni na kojima e se rije obistiniti: Gospodaru na, ove to smo na stranputicu naveli - naveli smo zato to smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom odriemo, oni se nama nisu klanjali" (28/63). pozovite boanstva vaar - rei e im se, pa e ih oni pozvati, ali im se ona nee odazvati, i patnju e doivjeti i zaalie to na pravom putu nisu bili (28/64). A na Dan kad ih On pozove i upita: ta ste poslanicima odgovorili?" (28/65). toga Dana oni nee znati ta e odgovoriti, pa ni jedan drugog nee

 nita pitati (28/66). A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela inio, on e postii ta je elio (2B/67J. Prvo pitanje je radi ukora i grdnje: Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali? (28/62J

95

Allah zna da danas ne postoje ti ortaci, da njihovi sljedbenici ne znaju o njima nita, niti im ita mogu pomoi. To je samo radi ponienja i sramoenja pred masama. Otuda prozvani ne odgovaraju na pitanje, jer njegov cilj i nije odgovor. Oni samo pokuavaju da skinu sa sebe odgovornost za zlodjelo njihovog zavoenja drugih ljudi i njihovog odvraanja od Allahove Upute, kao to su to inili i velikai iz Kureja sa ljudima koji su ih slijedili govorei: Gospodaru na, ove to smo na stranputicu naveli - naveli smo zato to smo i sami na stranputici bili; mi ih se pred Tobom odriemo, oni se nama nisu klanjali (28/63). Gospodaru na, mi ih nismo na stranputicu odveli prisilno, mi nismo imali vlast nad njihovim srcima, nego su oni na stranputicu otili po svojoj elji i izboru kao to smo i mi zalutali bez prisile: Mi ih se pred Tobom odriemo (28/63) zbog zlodjela njihovog zavoenja. Oni se nama nisu klanjali (28/63J oni su se klanjali kipovima, kumirima i nekim Tvojim stvorenjima; mi im nismo same sebe uinili boanstvima i nisu nas oboavali. Tada ih ponovo vraa sramoti s koje su skrenuli govor, sramoti ortaka koje su uzeli mimo Allaha: 'Pozovite boanstva vaar - rei e im se (28/64).

Pozovite ih i ne bjeite od njihova puta! Pozovite ih, neka vam se odazovu i spase vas! Pozovite ih, ta ovo je njihov dan i njihova korist! Nesretnici znaju da nema koristi od njihovog dozivanja, ali se oni, primorani, pokoravaju naredbi: ... pa e ih oni pozvati, ali im se ona nee odazvati <28/64). Nije se drugo ni oekivalo, ali se radi o ponienju i muenju! ... i patnju e doivjeti (28/64). Vidjeli su je u ovom dijalogu i vidjeli su je prisutnu iza njega. Iza ove pozicije samo je patnja. I ovdje u trenutku kad scena dostie kulminaciju nudi im se Uputa koju oni odbijaju, to je elja prieljkivaa u toj tekoj situaciji: a ona je pred njima na ovom svijetu, kada bi joj oni urno hitali:

96

... i zaalie to na pravom putu nisu bili (28/64). Zatim ih vraa toj tunoj sceni: A na Dan kad ih On pozove i upita: Nta ste poslanicima odgovorili?" (28/65), Allah doista zna ta su poslanicima odgovorili, ali ovo je, takoer, pitanje radi ukora i osude. Oni doekuju pitanje sa zabezeknutou i utnjom, zabezeknutou potitenog i utnjom onoga ko ne zna ta da kae: Toga Dana oni nee znati ta e odgovoriti, pa ni jedan drugog nee nita pitati (28/66). Iskaz baca sjenu zaslijepljenosti na scenu i kretanje. Kao da su vijesti slijepe pa ne stiu do njih, a oni ne znaju nita ni o emu. Nemaju ni pitanja ni odgovora; utljivi i nijemi u svojoj zabezeknutosti. A onaj koji se bude pokajao, i koji bude vjerovao, i koji bude dobra djela inio, on e postii ta je elio (28/67). Ovo je suprotna strana. U momentu kada nevolja politeista dostie svoj vrhunac, govori o onom koji se bude pokajao, vjerovao i dobra djela inio i nadaju u uspjeh koji ga oekuje. I onog ko je htio da izabere, a jo ima vremena za izbor! Potom vraa njihov sluaj i sluaj svake stvari Allahovoj volji i izboru. On je taj koji sve stvara, sve zna, Njemu se sve vraa i na ovom i na onom svijetu. Njemu pripada hvala i na ovom i na onom svijetu. On sudi na ovom svijetu i Njemu je vraanje i povratak. Oni ne mogu birati ni sebi ni drugima Allah stvara ta hoe i odabira:

Gospodar tvoj stvara ta hoe, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njim izjednauju! (28/68). Gospodar tvoj zna ono to srca njihova kriju i ono to oni iskazuju (28/69).

97

On je Allah, drugog boga osim Njega nema; Njemu neka je hvala i na ovom i na onom svijetu! Samo On sudi i Njemu ete se vratiti (28/70). Ovaj pogovor dolazi nakon prenoenja njihovih rijei: Ako s tobom budemo pravi put slijedili, biemo brzo iz rodnog kraja protjerani (28/57), nakon prezentiranja njihove pozicije na Dan polaganja rauna za politeizam i stranputicu, dolazi kako bi potvrdio da oni ne mogu birati sebi ta ele pa da odaberu sigurnost ili strah, kao i radi potvrde Allahove jednoe i vraanju svake stvari, na koncu, Njemu. Gospodar tvoj stvara ta hoe, i On odabira. Oni nemaju pravo da biraju (28/68). To je istina koju ljudi esto zaboravljaju ili zaboravljaju neke njene aspekte. Allah stvara ta hoe. Niko nema pravo da mu neto predlae, niti pak da ta doda ili oduzme u Njegovu stvaranju. On odabira od Svojih stvorenja ta hOe i koga hoe za funkcije, poslove, obaveze i pozicije koje eli. Niko nema pravo da mu predloi osobu, dogaaj, kretanje, rije ni djelo. Oni nemaju pravo da biraju (28/68) ni sebi ni drugima. Sve se vraa Allahu bilo malo ili veliko. Kada bi se ova istina ustabilila u duama i svijesti, ljudi se ne bi srdili ni na to to ih snae, ne bi drali olahkim nita to urade svojim rukama niti bi ih alostilo bilo ta to im promakne ili im umakne. Nisu oni ti koji biraju, ve je Allah taj koji bira. Ovo ne znai da treba da ponite svoje umove, volje i aktivnosti. Nego to znai da prihvate ono to se desi, nakon to uloe maksimalan trud u razmiljanje, planiranje i odabiranje, sa zadovoljstvom i predanou.

Oni su duni da uloe koliko su u stanju, a odredba, nakon toga, pripada Allahu. Poli teisti su smatrali Allahu ravnim lana boanstva A samo Allah je taj koji stvara i odabira; nema ortaka u Njegovom stvaranju ni u izboru. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njim izjednauju! (28/68). Gospodar tvoj zna ono to srca njihova kriju i ono to oni iskazuju (28/69). On e ih nagraditi shodno onome to zna o njima odabirajui im ono to su zasluili, Uputu ili stranputicu.

98

On je Allah, drugog boga osim Njega nema (28/70), Stoga nema ni ortaka u stvaranju ni u odabiru. Njemu neka je hvala i na ovom i na onom svijetu! (28/70) na Njegovom izboru, na Njegovim blagodatima, mudrosti i planiranju, na Njegovoj pravdi i milosti; samo Njemu pripada hvala i pohvala Samo On sudi (2B/70J sudi meu Svojim robovima, Svojom presudom, koja se ne moe odbaciti ni zamijeniti. I Njemu ete se vratiti r2B/70J pa e On presuditi meu vama Svojom definitivnom presudom. Ovako ih okruuje osjeanjem Allahove moi, jedinstvenosti Njegove volje u ovom Bitku i Njegovog poznavanja onog to taje i obznanjuju; nita Mu njihovo nije skriveno; Njemu e se vratiti i niko od njih nee umai. Pa kako onda Allahu druge ravnim smatraju nakon ovoga, a oni su u njegovom stisku i ne mogu izmai? Zatim krui s njima u prizor Kosmosa u kome ive zanemarujui Allahovo planiranje i odabiranje u njihovom ivotu i ivotnoj opskrbi, i skree im panju na dva velika kosmika fenomena, fenomena noi i dana, i tajne izbora i svjedoenja koje se krije iza njih o jednoi Stvoritelja koji odabira:

Reci : '1(aite vi meni - ako bi Allah dao da vam no potraje vjeno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne ujeter (28/71). Reci: "Kaite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vjeno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, no dao da u njoj otpoinete? Zar ne vidite? (28/72). Iz Milosti Svoje On vam je dao no i dan: da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privredujete i da zahvalni budete" (28/73). lJudi, uslijed dogotrajnog ponavljanja ove dvije uvijek nove stvari koje su uobiajili, zaboravljaju njihovu ponovljenu svjeinu koja ne nestaje. Ne zadivljuje ih izlazak Sunca ni njegov zalazak osim neto malo; ne

99

potresa ih pojava dana i dolazak noi osim u rijetkim sluajevima Ne razmiljaju o tome koja je milost za njih, spas od nesree i unitenja ili blokade i propasti, ili dosade i tromosti u njihovom naizmjeninom smjenjivanju. Kur'an-i kerim budi ih iz letargije rutine i uobiajenosti i skree im panju na uivanje u promatranju Kosmosa oko njih i njegovih velianstvenih prizora. I to onda kada im se uini da no traje trajno ili da je dan trajan i kada ih zastrauje posljedicama ovog ili onog. ovjek ne osjea vrijednost neke stvari osim kada je izgubi ili se uplai da bi je mogao izgubiti. Reci : "Kaite vi meni - ako bi Allah dao da vam no potraje vjeno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, svjetlo dao? Zar ne ujeter (28/71). lJudi eljno iekuju sabah kada im se no malo odulji u zimskim danima i eznu za svjetlou Sunca kada se zakloni neko vrijeme iza oblaka. Kako bi im tek bilo da izgube svjetlost i da no potraje vjeno, do Sudnjeg dana, pod pretpostavkom da i dalje ostanu u ivotu? Kompletan ivot bio bi izloen unitenju i nestanku kada se ne bi pojavio dan. Reci: 'Xaite vi meni - ako bi Allah dao da vam dan potraje vjeno, do Sudnjeg dana, koji bog bi vam, osim Allaha, no dao da u njoj otpoinete? Zar ne vidite? <28172J. 11 lJudi trae osvjeenje u hladovini kada se odulji podnevna ega nekoliko sati tokom dana i eznu za noi kada se dan odulji nekoliko sati ljeti. U tami noi nalaze mir i poinak. Cjelokupni ivot ima potrebu za

periodom noi kako bi obnovio energiju koju potroi u dnevnoj aktivnosti. Kako bi onda bilo ljudima da dan potraje vjeno, do Sudnjeg dana, pod pretpostavkom da ostanu i dalje ivi. Cjelokupan ivot bio bi izloen unitenju i nestanku kada bi dan trajao vjeno. Svaka stvar je s mjerom. Svaka sitna i krupna stvar u Kosmosu je isplanirana. Sve je kod Njega s mjerom: Iz Milosti Svoje On vam je dao no i dan: da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privredujete i da zahvalni budete <28173). Kada je spomenuo no da potrajew vjeno, rekao je: "Zar ne ujete?", a kada je spomenu dan da potraje vjeno, rekao je: "Zar ne vidite?" To stoga to se nou razabir u glasovi, a danju se bolje vidi. To je vid umjetnike harmonije u kur'anskom izrazu.

100

No je mir i poinak, a dan je za aktivnost i rad, a usmjeren je ka Allahovim dobrima. lJudima daje samo iz Svoje dobrote. Da zahvalni budete (28/73) i na blagodati i milosti koje vam je Allah podario, na njegovom ureenju i izboru naizmjenine smjene noi i dana i svih zakona ivota koje niste vi izabrali, nego ih je izabrao Allah iz milosti, znanja i mudrosti, a vi to ne primjeujete uslijed navike i ponavljanja. Ovo kruenje zavrava jednom od brzih scena Sudnjeg dana u kojoj ih pita osudujuim pitanjem o njihovim tvrdnjama u vezi sa ortacima, ostavljajui ih licem u lice pred njihove lane tvrdnje koje se tope i uruavaju na mjestu polaganja ispita i obrauna: A na Dan kad ih On pozove i upita: Gdje su oni koje ste Meni ravnim smatrali?" - iz svakog naroda doveemo svjedoka i rei: "Dajte svoj dokazr i oni e saznati da je Bog jedino Allah, a nee im biti onih koje su izmiljali (28/74-75). Odslikavanje Dana poziva i pitanja o ortacima u njemu bilo je ve ranije u prolom odjeljku. Ovdje se to ponavlja radi pojaanja i potvrde u povodu nove scene koja se prezentira ovdje, scene dovoenja svjedoka iz svakog naroda, a to je njihov Vjerovjesnik koji e svjedoiti kako su mu se odazvali i kako su doekali njegovu Poslanicu. Dovoenje je estok pokret. a misli se na njegovo postavljanje, isticanje i izdvajanje od njih kako bi ga

vidio sav njegov narod i kako bi on vidio sve njih. I u sueljavanju sa ovim svjedokom, on trai od njih dokaz za ono u ta su vjerovali i ta su radili, a oni dokaza nemaju, a toga dana nema mjesta oboljenju: . . . i oni e saznati da je Bog jedino Allah (28/75) sva istina, nepomijeana, u kojoj nema sumnje ni nedoumice . . . . a nee im biti onih koje su izmiljali (28/75) ni politeizma ni ortaka. Niti e on njih nai ni oni njega i u to vrijeme kada im je potreban i u poziciji polemike i dokazivanja.

101

Ovim zavravaju osvrti na kazivanje o MusAu i faraonu. Kruili su sa duama i srcima po tim horizontima, svjetovima, dogaajima i prizorima.

Vodili su ih od ovog do drugog svijeta i od drugog do ovog svijeta; kruili su s njima kroz predjele Kosmosa, dubine due, stratita iezlih naroda i zakonitosti Kosmosa i ivota, a sve u harmoniji sa izvornom osovinom sure i dva glavna kazivanja u suri: kazivanjem o MusAu i faraonu i kazivanjem o KAJiinu. Prvo je prolo, a sada emo prezentirati drugo nakon tih osvrta na ova kruenja.

102

Karan je iz Milstiova naroda bio, pa ih je tlaio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je kljueve od njega teko mogla nositi gomila snanih ljudi. 'We budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" govorili su mu ljudi iz naroda njegova - (28/76J i nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i ini drugima dobro, kao to je Allah tebi dobro uinio, i ne ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ine" (28/77J. ovo to imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" - govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega ve unitio neke narode koji su bili od njega jai i koji su bili vie nakupili, - a zloinci nee o grijesima svojim ni ispitivani biti (28/78). I izie on pred narod svoj u svom sjaju. (, da je i nama ono to je dato Karanu!" - govorili su oni koji su eznuli za ivotom na ovom svijetu, '"on je, uistinu, presrean (28/79). 'Teko vama!" - govorili su ueni -, "onome koji vjeruje i ini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bie samo strpljivima pruena" (28/80). I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoi (28/8V. A oni koji su ranije Prieljkivali da su na njegovu mjestu, stadoe govoriti: "Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoe, a i da uskrauje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad nee uspjeti?" (28/82). Taj drugi svijet daemo onima lwji ne ele da se na Zemlji ohole i da nered ine, a one koji se Allaha boje eka srean kraj (28/83). Onaj ko uini dobro djelo dobie deseterostruku nagradu za njega, a

onaj ko uradi zlo - pa, oni koji budu zlo radili bie tano prema zasluzi kanjeni (28/84). Poeci sure bili su u znaku kazivanja o Musu i faraonu i u njemu je predoena snaga vlasti i moi te kako je ona iezla uslijed nasilja, nepravde, nevjerovanja u Allaha i udaljavanja od_Njegove U"pute. Sada dolazi kazivanje o KArunu radi prezentiranja snage i..movine i znanja te kako i ona zavrava propau uslijed nasilja, obijesti, oholosti prema stvorenjima i poricanja blagodati Stvoritelja. Ona istodobno potvruje sutinu vrijednosti, a umanjuje vrijednost imetka i ukrasa u poredenju sa

103

vrijednou imana i estitosti, uz umjerenost i uravnoteenost u uivanju u ljepotama ivota, bez oholosti i nereda na Zemlji. Kur'an ne precizira vrijeme ni mjesto dogaaja, ve se zadrava na konstataciji da je KArOn bio iz MusAova naroda pa ih je tlaio. Je li se ovaj dogaaj zbio dok su Sinovi Israilovi i MusA bili u Egiptu, prije izlaska? Ili se desio poslije izlaska za vrijeme ivota MusAa? Ili se desio meu Sinovima Israilovim nakon MusAa? Neka predanja kau: On je bio MusAov (alejhi's-selam) amidi i da se dogaaj zbio u vrijeme MusAa. Neki jo dodaju da je K.a.run uznemirio MusAa nainivi mu spletku s ciljem da mu priije optubu za blud sa nekom enom zarad mita, pa je Allah oslobodio MusAa od te optube, dozvolio mu kanjavanje K.a.riina, i on je zbrisan sa lica zemlje. Nemamo potrebe za svim ovim predanjima niti za preciziranjem vremena i mjesta. Kazivanje, kako je navedeno u Kur'anu, dovoljno je za postizanje njegovog cilja u kontekstu sure i utvrivanje vrijednosti i naela radi ega se i spominje. Kada bi preciziranje njenog vremena, mjesta i okolnosti dodalo neto njenom znaenju, ne bi bilo izostavljeno. Prezentiranje je onda u njenoj k ur' anskoj formi, daleko od tih predanja u kojima nema neke koristi. Karan je iz Mustlova naroda bio, pa ih je tlaio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je kljueve od njega teko mogla nositi gomila snanih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" govorili su mu ljudi iz naroda njegova - i nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet,a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i ini drugima dobro, kao

to je Allah tebi dobro uinio, i ne ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ine. ftOvo to imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim - govorio je on (28/76-78). Ovako zapoinje kazivanje odreujui ime njenog junaka KAriina, precizirajui njegov narod Masaov narod i utvrujui njegov odnos prema svome narodu, a to je tlaiteljski odnos pa ih je tlaio (28/76). Spominje i razlog ovog tlaenja, a to je bogatstvo: .. . a bili smo mu dali toliko blaga da mu je kljueve od njega teko mogla nositi gomila snanih ljudi (28/76).

104

Nakon toga nastavlja sa prezentiranjem dogaaja, izjava i emocija koje ih prate u duama. KArim je bio iz Mtis!ova naroda pa mu je Allah dao mnogo blaga. Mnotvo blaga odslikava tako to ga naziva el-kunuz - riznice, a kenz je skriveni, pohranjeni viak imetka koji je izvan upotrebe i prometa, kao i time to kljueve tih riznica teko moe nositi skupina snanih ljudi. Zbog ovoga je KArtin tlaio svoj narod. Ne spominje na ta se odnosilo to tlaenje tako da to ostavlja neodreenim kako bi obuhvatilo razliite oblike. Moda ih je tlaio inei im nepravdu u obliku uzurpiranja njihove zemlje i imovine, kao to rade bogati silnici u mnogo sluajeva. Moda ih je tlaio tako to im je uskratio njihovo pravo u tom blagu, pravo siromanih u imovini bogatih, kako ono ne bi kruilo samo meu njima, a oko njih ima i onih koji su u potrebi za dijelom te imovine, to dovodi do kvarenja srca i kvarenja ivota. Moda ih je tlaio na ovakav ili drugaiji nain. U svakom sluaju, u njegovom narodu se naao neko ko je pokuao da ga odvrati od ovog nasilja i da ga vrati na Pravi Put kojim je Allah zadovoljan u pogledu raspolaganja ovim blagom. To je put koji ne zabranjuje bogataima njihovo bogatstvo, niti im zabranjuje umjereno uivanje u imetku koji im je Allah darovao. Meutim, on im zapovijeda umjerenost i uravnoteenost, a prije toga, nareuje im sjeanje na Allaha koji im je dao tu blagodat i svijest o ahiretu i polaganju rauna na njemu: "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesnir govorili su mu ljudi iz naroda njegova - i nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj

svijet,a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu i ini drugima dobro, kao to je Allah tebi dobro uinio, i ne ini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered ine'" <281777). Ovaj iskaz sadri skup vrednota i specifinosti ispravnog Boanskog programa po kojima se on izdvaja od ostalih programa ivota. Ne budi obijestan! <28176) misli se na obijest oholosti proistekla iz ponoenja imovinom, velianja bogatstva, vezanosti za riznice i radovanja zbog posjedovanja i prigrabljivanja. Ne raduj se na ohol nain koji vodi zaboravu Onog koji je darovao imetak, zaboravu Njegove blagodati i obaveze hvale i zahvalnosti na njoj. Ne raduj se kao onaj koga obmane imetak, pa mu okupira srce, oduzme mu razum i nadmeno se odnosi prema ljudima.

105

]er Allah ne voli one koji su obijesni (28/76) oni ga time vraaju Allahu, koji ne voli obijesne, one koje je obuzeo imetak i koji se ponose i oholo se odnose prema ljudima uslijed njegove moi. I nastoj da time to ti je Allah dao stekne onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu (28/m u ovome se oliava uravnoteenost pravilnog Boanskog programa, programa koji vee srce imunog za onaj svijet, a ne zabranjuje mu da uzme dio uivanja u ovom ivotu. Zapravo, podstie ga na ovo i zaduuje ga time da ne bi otiao u asketizam koji zanemaruje ivot i slabi ga. Allah je stvorio ljepote ivota da bi ljudi uivali u njima, da rade na zemlji kako bi ih zadobili i stekli. Tako se ivot razvija i obnavlja i realizira hilafet ovjeka na Zemlji. Ali tako da im cilj u tom uivanju bude ahiret, da ne skreu sa Njegova puta i da ih uivanje ne odvrati od obaveza. Uivanje je u ovom sluaju jedna vrsta zahvalnosti Darovatelj u, prihvatanje Njegovih darova i koritenje njima. A to. je pokornost koju Allah nagrauje lijepim. Tako ovaj program ostvaruje ravnoteu i sklad u ivotu ovjeka omoguavajui mu stalni duhovni uspon kroz uravnoteeni prirodni ivot u kojem nema potpunog liavanja ni upropatavanja osnovnih prirodnih ni jednostavnih elemenata ivota . ... i ini drugima dobro, kao to je Allah tebi dobro uinio (28/m. Ovaj imetak je Allahov dar i dobroinstvo, pa neka se uzvrati na to lijepim odnosom prema njemu, lijepim prihvatom i lijepim raspolaganjem,

dobroinstvom prema stvorenjima, lijepim osjeajem prema blagodati i lijepom zahvalnou. . . . i ne ini nered po Zemlji (28/m nered kroz nasilje i nepravdu, nered putem uivanja neovisno o Allahovoj kontroli, brizi za onaj svijet, nered kroz punjenje grudi ljudi tjeskobom, zavisti i mrnjom, nered troenjem imetka tamo gdje ne treba i ne biti krt tamo gdje ne treba, u svakom sluaju . .. . jer Allah ne voli one koji nered ine" (2Bim kao to ne voli ni one koji su obijesni. Tako mu rekoe neki ljudi iz njegova naroda. Njegov odgovor se sastojao iz jedne reenice koja nosi u sebi raznovrsna znaenja nereda i destrukcije:

106

{(Ovo to imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim" - govorio je on (28/?8). Ovaj imetak sam zasluio svojim znanjem koje mi je omoguilo njegovo skupljanje i stjecanje. ta vam je onda da mi nameete poseban nain raspolaganja njime i da upravljate mojim privatnim vlasnitvom? Ja sam stekao ovaj imetak svojim linim trudom i zasluio sam ga svojim linim znanjem. To je izjava uobraenog slijepca koji zaboravlja izvor blagodati i njenu svrhu, kojeg obmanjuje imetak i zaslijepljuje bogatstvo. Ovo je ponovljeni tip ljudi. Koliko samo ljudi misli da je samo njegovo znanje i trud razlog njegova bogatstva, te on onda ne odgovara za njegovo troenje i netroenje, ne polae raun za nered koji ini imetkom ili dobroinstvo, ne obazirui se na Allaha i ne gledajui na Njegovu srdbu ili zadovoljstvo! Islam priznaje individualno vlasnitvo, cijeni individualni napor koji je utroen u njegovo stjecanje na dozvoljene naine i ne umanjuje vrijednost linog truda niti je anulira. Ali on istodobno namee poseban program raspolaganja individualnim vlasnitvom, kao to propisuje program njegovog stjecanja i unapreivanja. Taj program je uravnoteen i izbalansiran; ne liava pojedinca plodova njegova truda, a ne daje ni apsolutnu slobodu uivanja u njemu sve do raskalaenosti, ni njegovog zadravanja sve do krtarenja. On odreuje zajednici njena prava u ovom imetku i kontrolu naina njegova stjecanja, unapredenja, troenja i uivanja u njemu. To je specifian program, jasnih obrisa i posebnih karateristika.

Meutim, KAnin nije sluao poziv ljudi iz njegova naroda, nije osjeao blagodat svoga Gospodara i nije se pokorio Njegovom ispravnom programu. Okrenuo je leda svemu tome sa opakom oholou i pokuenom nadmenou. Stoga mu se upuuje prijetnja prije zavretka ajeta, kao odgovor na njegovu pokvarenu i uobraenu izjavu: A zar nije znao da je Allah prije njega ve unitio neke narode koji su bili od njega jai i koji su bili vie nakupili, - a zloinci nee o grijesima svojim ni ispitivani biti (28/?8). Pa ako i ima snagu i imetak, ta Allah je prije njega ve unitio pokoljenja koja su bila od njega jaa i imunija. On je ovo morao znati. Ovo je spasonosno znanje pa neka zna; neka zna da su on i njemu slini zlikovci

107

beznaajniji za Allaha ak i od toga da ih pita o njihovim grijesima Nisu oni ni sudije ni svjedoci! ... a zloinci nee o grijesima svojim ni ispitivani biti (28/78). To je bila prva od scena u ovom kazivanju u kojoj se jasno ukazuje nasilje i oholost, okretanje lea savjetu, nadmen odnos prema opomeni, ustrajnost u neredu, obmanutost imetkom i obijest koja sprjeava zahvalnost Potom dolazi druga scena kada KArim izlazi pred svoj narod u punom sjaju. Srca jedne njegove skupine lete za njim, due im vape za tim prieljkujui i sebi ono to je dato KAninu i osjeajui da je njemu dato ogromno dobro za kojim eznu uskraeni. Dok se na drugoj strani budi iman u srcima druge grupe i pomou njega nadvladavaju iskuenje imetka i sjaj KAnina, oni podsjeaju svoju oparanu i obuzetu brau pouzdanjem i vrstim uvjerenjem: I izie on pred narod svoj u svom sjaju. . da je i nama ono to je dato Karanur - govorili su oni koji su eznuli za ivotom na ovom svijetu, .. on je, uistinu, presrean. 'Teko vamar - govorili su ueni -, onome koji vjeruje i ini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bie samo strpljivima pruena (28/79-IJOJ. Tako se jedna grupa njih ponaala pred iskuenjem ovozemnog ivota poput obuzetog, oparanog, posrnulog i slomljenog lica, dok se druga grupa izdizala iznad svega ovoga vrijednou imana, nadom u ono to je kod Allaha i pridavanjem vanosti Allahovoj nagradi. Spojile su se vrijednosti imetka i vrijednosti vjerovanja na vagi:

. da je i nama ono to je dato Karanur - govorili su oni koji su eznuli za ivotom na ovom svijetu (28/79). U svakom vremenu i prostoru sjaj zemlje privlai neka srca i oparava one koji ele ivot na ovom svijetu ne stremei za onim to je uzvienije i plemenitije od njega; oni ne pitaju kojom je cijenom vlasnik sjaja kupio svoj sjaj ni kojim sredstvima je postigao to to je postigao od ovosvjetskog dobra, imetka, poloaja ili asti. Stoga se njihove due strmoglavljuju i padaju kao to se muhe strmoglavljuju i padaju na slatko.

108

Pljuvake im cure za nasladom koja se nalazi u rukama srenika ne osvrui se na ogromnu cijenu koju su platili, ni na prljav put na koji su kroili niti na prljava sredstva koja koriste. A oni koji su povezani sa Allahom imaju drugaiju mjeru kojom mjere ivot, u njihovim duama su drugaije vrijednosti od vrijednosti imetka, ukrasa i naslade. Oni su duhovno uzvieniji i srce im je vee od toga da se strmoglavljuju i poniavaju pred svim zemaljskim vrijednostima. U njihovom uzdizanju uime Allaha je zatita od ponienja pred ugledom i silom ljudi. To su oni koji su ueni, koji imaju istinsko znanje pomou kojeg ispravno vrednuju ivot: 'Teko vamar - govorili su ueni -, "onome koji vjeruje i ini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a bie samo strpljivima pruena (28/80J. Allahova nagrada bolja je od ovog sjaja, ono to je kod Allaha bolje je od onoga to je kod na. Osjeanje ovog tipa visok je stepen koji samo strpljivi dostiu. Oni koji su strpljivi u odnosu prema mjerilima i kriterijima ljudi, strpljivi u iskuenju i zavoenju ivota, strpljivi na liavanju onoga za im mnogi eznu. Kada Allah kod njih vidi takvu strpljivost, podie ih na taj stepen, stepen uzdizanja iznad svega to je na Zemlji i enje za Allahovom nagradom sa zadovoljstvom, pouzdanjem i smirenou. Kada iskuenje sjajem dostigne svoju kulminaciju i due se pred njim strmoglave i padnu, Ruka Moi se tada umijea kako bi postavila granicu kunji, spasila slabane ljude od njenog zavoenja i razbila uobrazilju i oholost na paramparad. Dolazi trea scena energino stavljajui granicu:

I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoi (28/81). Ovako, u kratkoj reenici i munjevitom bljesku: I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali (28/81). Progutala ga je kao to je progutala i njegov dvorac i strmoglavio se u utrobu zemlje na kojoj se oholio i uzdizao, to je odgovarajua kazna za to. Otiao je slab i nemoan, niko mu nije mogao pomoi, a ni sam sebi nije pomogao ugledom ni imetkom.

109

Strmoglavila se zajedno s njim i silna kunja koja je smela neke ljude. Sudbinski udarac ih je vratio Allahu i skinuo s njihovih srca veo nemara i zablude. I ovo je bila posljednja scena: A oni koji su ranije prieljkivali da su na njegovu mjestu, stadoe govoriti: 'Zar ne vidite da Allah daje obilje onome od robova Svojih kome On hoe, a i da uskrauje! Da nam Allah nije milost Svoju ukazao, i nas bi u zemlju utjerao. Zar ne vidite da nezahvalnici nikad nee uspjeti?" <28182). Stali su zahvaljujui Allahu to im nije udovoljio u onome to su koliko juer prieljkivali i to im nije dao ono to je dao KAninu, gledajui jadan svretak s kojim je skonao za tili as. Shvatili su da imetak nije znak Allahova zadovoljstva. On daje obilje onim od Svojih robova kojim On hoe, a i uskrauje im ga radi drugih razloga mimo zadovoljstva i srdbe. Da je to znak Njegova zadovoljstva, ne bi ovako estoko i otro kaznio KAnina. To je, u stvari, samo iskuenje poslije kojeg moe doi belaj. Spoznali su takoder da nevjernici ne uspijevaju. KAnin nije javno izrekao rije nevjerovanja, ali njegova obmanutost imetkom i njegovo pripisivanje svome znanju ponukalo ih je da ga ubroje u nevjernike i da vide u vrsti njegove propasti da je to propast nevjernika. Sputa se zavjesa na ovu scenu. Vjernika srca su trijumfirala otvorenim mijeanjem Moi i na tasu vage prevagnulo je vjerovanje. Zatim zapoinje pogovor u najpovoljnijem momentu: Taj drugi svijet daemo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole i da nered ine, a one koji se Allaha boje eka srean kraj (28/83). To je onaj svijet o kojem su govorili oni kojima je dato znanje,

istinsko znanje koje vrednuje stvari njihovom istinskom vrijednou. Taj drugi svijet, visokog stupnja, dalekog obzora, taj drugi svijet . daemo onima koji ne ele da se na Zemlji ohole i da nered ine <28/83). U njihovim duama nema primisli samodopadne nadmenosti, niti im u srcima naumpada velianje samih sebe i uznoenje svojim linostima i onim to je vezano s njima Njihovo osjeanje prema sebi se sklanja da bi ih ispunilo osjeanje prema Allahu i Njegovom Programu za ivot To su oni koji pridaju vanost ovoj zemlji, njenim stvarima, dobrima, vrijednostima i no

mjerilima. Oni takoer ne ele initi nered na njoj. To su oni kojima je Allah dao drugi svijet, taj visoki i uzvieni svijet A one koji se Allaha boje eka srean kraj t28/83J one koji se boje Allaha, stalno Ga imaju na umu, ustruavaju se od Njegove srdbe i trae Njegovo zadovoljstvo. U tom drugom svijetu deava se nagraivanje, kao to je to Allah Sebi odredio. Dobro djelo e biti viestruko nagraeno i jo vie od toga, a loe djelo e biti kanjeno istom mjerom iz milosti prema slabosti stvorenja i kao olakica: Onaj ko uini dobro djelo dobie deseterostruku nagradu za njega, a onaj ko uradi zlo - pa, oni koji budu zlo radili bie tano prema zasluzi kanjeni t28/84J. Onaj koji ti objavljuje Kur'an sigurno e te vratiti na onaj svijet. Reci: Gospodar moj dobro zna ko je na pravom putu i ko je u oitoj zabludi" t28/85J. Ti nisi oekivao da e ti Knjiga biti objavljena, ali, ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga; zato nikako ne budi nevjernicima sauesnik!

(28/86). I neka te oni nikako ne odvra,te od Allahovih rijei, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim! (28/87). I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve e, osim Njega, propasti ! On e suditi, i Njemu ete se povratiti! <28188). Ul

Sada, kada je zavreno kazivanje i direktni osvr1i na njega, govor se usmjerava Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) , a iza njega i muslimanskoj manjini koja se tada nalazila u Mekki. Govor se usmjerava Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) koji je protjeran iz svoga grada, progonjen od svoga naroda i na putu je za M edin u, ali jo nije stigao do nje. Bio je u Duhfi, blizu Mekke, blizu opasnosti. Njegovo srce i pogled bili su vezani za grad koji voli i koji bi teko napustio da mu pozivanje nije bilo drae od grada, mjesta djetinjstva, kolijevke uspomena i boravita porodice. Govor se usmjerava Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) u takvoj poziciji u kojoj se nalazio: Onaj koji ti objavljuje Kur'an sigurno e te vratiti na onaj svijet (28/85). On te nee prepustiti politeistima, a objavljuje ti Kur'an i zaduio te je Pozivom; nee te ostaviti poli teistima koji te izgone iz tebi dragog mjesta inei nasilje tebi i tvom pozivu i stavljajui vjernike oko tebe na kunju. On ti objavljuje Kur'an da te pomogne u roku koji je predvidio i u vrijeme koje je odredio. Ti si danas protjeran iz njega i progonjen, ali e se sutra, potpomognut, vratiti u njega. Tako je Allahova mudrost htjela da se ovo vrsto obeanje Njegovom robu objavi u toj tekoj okolnosti kako bi Poslanik (alejhi's-selam) nastavio put miran, pouzdan i siguran u Allahovo obeanje iju istinitost zna i u koje ni jednog trenutka ne sumnja. Doista Allahovo obeanje stoji za sve koji idu ovim putem. Nema nikog ko bude uznemiravan na Allahovom Putu, pa se strpi u vrstom uvjerenju, a da ga Allah nee na kraju pomoi protiv tiranije i preuzeti vodenje bitke kada on da sve od sebe, skine teret s vrata i izvri svoju

obavezu. Onaj koji ti objavljuje Kur'an sigurno e te vratiti na onaj svijet (28/85). Vratio je i Musaa prije tebe u zemlju iz koje je izaao progonjen. Vratio ga je i pomou njega spasio njegov potlaeni narod i unitio faraona i njegovu svitu. A oni koji su bili na Pravom Putu imali su sretan kraj. Onda nastavi svojim putem, a presudu izmeu tebe i tvog naroda prepusti Allahu koji ti objavljuje Kur'an: Reci: ltGospodar moj dobro zna ko je na pravom putu i ko je u oitoj zabludi" <28/85). Ostavi to pitanje Allahu koji e nagraditi one koji su na Pravom Putu i kazniti zalutale.

112

Ne objavljuje ti Kur'an osim kao blagost i milost. Nije ti naumpadalo da e ti biti izabran za prihvatanje ovog emaneta. To je velianstveni poloaj kojem se nisi nadao prije nego ti je darovan: Ti nisi oekivao da e ti Knjiga biti objavljena, ali, ona ti je objavljena kao milost Gospodara tvoga <28/86). Ovo je kategorina potvrda da Poslanik (alejhi' s-selam) nije oekivao poslanstvo, ve je to samo Allahov izbor. Allah stvara ta hoe i odabira. Taj izbor je mnogo uzvieniji od toga da ovjek o njemu razmilja prije nego to ga Allah izabere za njega i osposobi ga za. uspinjanje na njega. To je Allahova milost prema Svome Vjerovjesniku i ovjeanstvu za ije ga je upuivanje ovim poslanstvom izabrao. Milost koja se daruje izabranim, a ne onima koji iekuju. Mnogi oko njega, medu Arapima i Sinovima Israilovim, iekivali su oekivano poslanstvo na kraju vremena. Medutim, Allah je, a On najbolje zna kome e povjeriti poslanstvo, izbrao za njega onog ko ga nije iekivao i ko mu se nije nadao, mimo tih astoljubivaca i oekivalaca, kada se uoila kod njega spremnost za prihvat te velianstvene emanacije. Otuda mu njegov Gospodar nareuje, jer ga je blagodario ovom Knjigom, da nikako ne bude nevjernicima sauesnik, opominje ga da ne odvrate od Allahovih rijei i isto monoteistiko vjerovanje mu, nasuprot politeizmu i politeistima, daje. Zato nikako ne budi nevjernicima sauesnik! (28/86). I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih rijei, kada ti se objave, i pozivaj Gospodaru svome i nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim! <28187).

I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve e, osim Njega, propasti ! On e suditi, i Njemu ete se povratiti! (28/88). To je posljednja rezonanca u suri koja razdvaja Allahova Poslanika i njegov put od nevjerovanja i politeizma i njihova puta i pojanjava sljedbenicima Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) njihov put do Sudnjeg dana. Posljednji odjek dok je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) na putu svog preseljenja koje razdvaja dva karakteristina povijesna perioda. Zato nikako ne budi nevjernicima sauesnik! (28/86). Nemogue je da postoji potpomaganje i saradnja izmedu vjernika i nevjernika. Njihovi

113

putevi su razliiti i njihovi programi su razliiti. Oni su Allahova stranka, a ovi su ejtanova stranka, pa na emu e saraivati? I u emu e saradivati? I neka te oni nikako ne odvrate od Allahovih rijei, kada ti se objave (28/87). Put nevjernika uvijek je bio da odvraaju sljedbenike Poziva od njihove misije na razliite naine i raznovrsnim sredstvima. A pravac vjernika je da nastave ii svojim putem sa kojeg ih nee skrenuti oni koji zapreke prave niti e ih od njega odvratiti njihovi neprijatelji. Pred njima su Allahovi ajeti i oni su njihovi pouzdani uvari. I pozivaj Gospodaru svome (28/87) iskrenim i jasnim pozivom u kome nema nedoumica ni nejasnoa Pozivaj Allahu, a ne u nacionalizam, ni u ovinizam, ni u patriotizam, ni u stranarenje, ni radi interesa, plijena, laskanja iz hira, zadovoljenja strasti. Ko hoe da slijedi ovaj poziv iskreno neka ga slijedi, a ko eli pored njega i neto drugo, ovo nije taj put I nikako ne budi od onih koji druge Njemu smatraju ravnim! I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! (28/87-88). Ovaj princip potvruje dva puta: zabranom smatranja drugih Njemu ravnim i zabranom uzimanja drugog boga pored Allaha. To je zato to je to razmee puteva u vjerovanju izmeu jasnoe i nejasnoe. Na ovom se principu temelji cjelokupno vjerovanje, ponaanje, etika, sve njegove obaveze i zakoni. To je osovina oko koje se obavija svaka smjernica i svaki zakon. Otuda se on spominje prije svake smjernice i prije svakog propisa. Potom dalje nastavlja sa potvrivanjem i utvrivanjem: Nema boga osim Njega! Sve e, osim Njega, propasti ! On e suditi, i Njemu ete se povratiti! (28/88J. Nema boga osim Njega! (28/88). Nema predanosti osim Allahu, nema

oboavanja osim Njega, nema moi osim Njegove moi, nema zatite osim Njegove zatite. Sve e, osim Njega, propasti! (28/88). Svaka stvar propada, svaka stvar nestaje: imetak i ast, vlast i mo, ivot i uivanje, ova Zemlja i oni koji se nalaze na njoj, nebesa i ono to se i ko se nalazi u njima i cijeli ovaj Kosmos, to nam je poznato i nepoznato u njemu; sve e to, ama ba sve, propasti osim Vjenog Allaha. On e suditi (28/88J. Presuuje kako On hoe i sudi kako hoe; nema sauesnika u suenju; niko ne moe odbiti Njegovu presudu niti zaustaviti Njegovu naredbu. Biva ono to On hoe, a ne neto drugo.

114

I Njemu ete se povratiti! (28/88). Nema spasa od Njegove presude, nema bijega od Njegove odredbe, nema sklonita ni pribjeita mimo Njega. Tako zavrava sura u kojoj se ukazuje otvorena Ruka Moi koja uva i titi pozivanje Allahu, rui tiranske i represivne snage i brie ih, i okonava sa utvrivanjem principa pozivanja: Allahove Jednoe (Uzvienog) i Njegove iskljuive Boanske Jedinosti, vjenosti, presudivanja i odredivanja. Neka sljedbenici Poziva nastave ii svojim putem Upute, sigurni, smireni i vrsto uvjereni ...

115

116

SURA EL-ANKEBiJT ORTAVIJENA U MEKKI 69 A.JErA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Elif-lam-mim (29/1). Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: 11Mi vjerujemo", i da u iskuenje nee biti dovedeni? (29/2). A Mi smo u iskuenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau (29/JJ. Zar misle oni koji zla djela rade da e Nama umai? - Loe prosuuju! (29/4). Onaj ko se boji susreta s Allahom - pa, doi e, sigurno, Dan obeani; a On sve uje i sve zna! (29/SJ. A onaj ko se bori - bori se samo za sebe, jer Allah sigurno moe bez svih svjetova biti (29/6). Onima koji vjeruju i dobra djela ine prei emo sigurno, preko ravih postupaka njihovih, i za ono to su radili, doista, emo ih najljepom nagradom nagraditi (29/7J. Mi smo svakog ovjeka zaduili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatra, o kome ti nita, ne zna, onda ih ne sluaj. Meni ete se vratiti, pa u vas ja o onome to ste radili obavijestiti (29/BJ. One koji vjeruju i dobra djela ine sigurno emo medu one koji su dobri uvrstiti (29/9). Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha" - a kad, neki Allaha radi

bude na muke stavljen, on dri da je, ljudsko muenje isto to i Allahova kazna. A ako pobjeda doe od Gospodara tvoga, sigurno e oni rei: Bili smo uz vas!" A zar Allah ne zna dobro ono to je u grudima ijim ? (29/10). Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolini (29/1 V.

117

Nevjernici govore vjernicima: "Slijedite na put, a i mi emo nositi grijehe vaer - a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lau, <29!1ZJ ali e, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za lai koje su iznosili, doista, e na Sudnjem danu odgovarati <29113). Sura El-Ankebut je objavljena u Mekki. Neke predaje za prvih jedanaest ajeta spominju da su objavljeni u Me dini. To je zato to se u njima spominju dihad i licemjeri... Meutim, kod nas pretee miljenje da je cijela sura objavljena u Mekki. Navodi se da je povod objave osmog ajeta primanje islama od strane Sa' da ibni Ebi Vekkasa, kao to e se vidjeti, a Sa' dovo primanje islama bilo je, bez ikakvog spora, u Mekki. Ovaj ajet je u sastavu jedanaest ajeta za koje se kae da su objavljeni u Medini. Zato kod nas pretee miljenje da su svi njeni ajeti objavljeni u Mekki. A to se tie objanjenja spominjanja borbe, to stoji, jer je ova sura i dola u vezi sa borbom protiv dovoenja u iskuenje. Odnosno, borbom sa samim sobom kako bi se bilo izdrljivo i strpljivo i kako se ne bi dovodilo u iskuenje. Ovo je jasno u kontekstu. Isto tako je spominjanje licemjerstva dolo u vezi sa slikanjem stanja jednog primjera meu ljudima. Sura je sva vrsto povezana i ima jednu liniju od poetka do kraja. Poslije skraenica ona poinje govoriti o vjerovanju i iskuenju, o istinskim obavezama vjerovanja koje otkrivaju njegov izvor u duama Vjerovanje nije samo rije koja se kae jezikom, ve je to strpljivost u potekoama i obavezama na putu ove rijei koja je okruena potekoama i obavezama. Ovo je skoro osovina ove sure i njena tema. Njen kontekst ide poslije tog prologa izlaui kazivanja o N uhu, IbrAhimu, LUtu i uajbu i kazivanja

o Adu, Semudu, KArunu, Faraonu i HAmAnu, jednim brim tempom koji odslikava razne vrste prepreka i iskuenja koje stoje na putu pozivanja u vjeru tokom generacija. Zatim daje komentar na ova kazivanja i na snage koje su u njima otkrivene, a koje stoje pred Istinom i Uputom i suprotstavljaju im se, minimizirajui vrijednost ovih snaga i omalovaavajui njihov znaaj, jer ih je Allah sve kaznio. I sve smo prema grijesima njihovim. kaznili: na neke vjetar, pun pijeska, poslali, a neke stranim glasom unitili; neke u zemlju utjerali, a l. .. ... neke potopili (29/40).

1 18

On za sve ove snage navodi primjer koji personificira njihovu slabost i beznaajnost Oni koji, mimo Allaha, zatitnike uzimaju slini su pauku koji sebi isplete kuu, a najslabija je kua, uistinu, paukova kua, neka znaju! <29!4V. Poslije toga povezuje izmedu istine u tim poslanstvima i istine u stvaranju nebesa i Zemlje, zatim obejdinjuje sva ta poslanstva i poslanstvo Muhammeda (alejhi' s-selam) , jer su sva ona od Allaha. Potom nastavlja da govori o posljednjoj Knjizi i o njenom doeku od strane nevjernika budui da su oni traili uda ne zadovoljavajui se ovom Knjigom koja je blagodat i pouka za narod koji vjeruje. Oni trae da ih to prije stigne kazna, a Dehennem e sigurno obuhvatiti sve nevjernike. Oni sami sebi pro1urijee u svojoj logici: A da ih upita : "Ko je nebesa i Zemlju stvorio?" - sigurno bi rekli: "Allah!" <29/61). A ako ih upita: "Ko s neba kiu spta i njom mrtvu zemlju oivljava?" - sigurno e rei: "Allah!" <29/63). Kad se u lade ukrcaju, iskreno se mole Allahu (29/65) . Pored svega ovoga, oni . . opet druge Allahu ravnim smatraju i vjernike dovode u zabludu. Unutar ove rasprave kontekst poziva vjernike da napuste mjesto u kome su izloeni iskuenjima i bjee sa svojom vjerom u drugo mjesto ne bojei se smrti, jer: Svako ivo bie e smrt okusiti, i N aina ete se poslije vratiti <29157), ne bojei se izostanka opskrbe, jer: A koliko ima ivotinja koje ne sakuplja ju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! <29/60) . . .

Sura zavrava odavanjem priznanja i velianjem onih koji se bore na Allahovom Putu, zavrava njihovim smirivanjem i uvrivanjem u Uputi: One koji se budu zbog Nas borili Mi emo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je zaista, na strani onih koji dobra djela ine! <29/69) Tako ... se kraj sure sjedinjuje sa njenim poetkom i razjanjava mudrost ovakvog konteksta u ovoj suri. Tako se njene serije od poetka do kraja meusobno povezuju oko njenog prvog stoera i njene osnovne teme. Kontekst ove sure se kree oko ovog jednog stoera u tri kruga: Prvi krug raspravlja o sutini vjerovanja, o zakonu kunji i iskuenja i o sudbini vjernika, licemjera i nevjernika Zatim govori o individualnoj odgovornosti, tako da niko nee preuzeti odgovornost ni od koga i ni za ta

1 19

na Sudnjem danu: I za lai koje su iznosili, doista e na Sudnjem danu odgovarati (29/IJJ Drugi krug sadri kazivanja na koja smo ukazali, a koja odslikavaju iskuenja i prepreke koje stoje na putu poslanstvima i onima koji pozivaju u vjeru minimizirajui njihov znaaj na kraju uporedenju sa Allahovom snagom. Ovaj krug govori i o istini koja lei u poslanstvu svih poslanika, a to je ona ista istina koja lei u stvaranju nebesa i Zemlje, i ona je sva od Allaha. Trei krug govori o zabrani raspravljanja sa sljedbenicima Knjige, osim na najljepi nain. Iz toga se medu njima izuzimaju oni koji su nepravedni. Govori isto tako o jedinosti sve vjere i njenom jedinstvu sa ovom posljednjom vjerom koju negiraju nevjernici i o kojoj raspravljaju politeisti. Krug zavrava tako to uvruje, donosi radosnu vijest i smiruje one koji se bore u ime Allaha i koji su na putevima koji vode Allahu: A Allah je zaista, na strani onih koji dobra djela ine <29169) ... Sura je od poetka do kraja proeta snanim i dubokim akordima oko znaenja vjerovanja i njegove sutine. Ti akordi tresu cijelo ljudsko bie i zaustavljaju ga pred obavezama vjerovanja tako da ozbiljno i odluno promisli, pa ili da ih se prihvati ili da ih ostavi. U protivnom, to je licemjerstvo koje Allah razotkriva i izvrgava sramoti. To su akordi koje je nemogue predstaviti bez k ur' anskih tekstova u kojima su navedeni. Zato emo se ovdje zadovoljiti samo ukazivanjem na

njih, dok ih ne izloimo na njihovom mjestu u kontekstu. Elif-lam-mim <29/V. Ovi pojedinani glasovi ili kur' anske skraenice - za njihovo smo tumaenje mi odabrali miljenje da oni slue za upozorenje, da su upravo oni materijal Knjige koju je Allah objavio Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) i koja je sastavljena od glasova slinih ovima, poznatih narodu, od kojih im

120

je lahko da sastave govor kakav god hoe, ali nisu u stanju da od njih sastave Knjigu poput ove, jer je ona Allahov, a ne ovjekov proizvod. Ranije smo rekli da sure koje poinju ovim konsonantima sadre govor o Kur'anu, bilo neposredno poslije ovih konsonanata, bilo unutar same sure, kao to je sluaj u ovoj suri. U njoj je navedeno: Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje (29/45)... Kao i njima, Mi i tebi objavljujemo Knjigu (29/47) .. . Ti prije nje nijednu Knjigu nisi itao, a nisi je ni desnom rukom svojom pisao (29/48) .. A zar im nije dosta to to Mi tebi objavljujemo Knjigu . koja im se kazuje (29/SJJ Ovo je u skladu sa pravilom koje smo mi izabrali za tumaenje ovih glasova na poetku sura. Poslije ovog prologa poinje govor o vjerovanju i iskuenju kome se izlau vjernici radi ostvarenja ovog vjerovanja i otkrivanja onih koji govore istinu i onih koji lau, upravo preko kunji i iskuenja: Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: {'Mi vjerujemo, i da u iskuenje nee biti dovedeni? A Mi smo u iskuenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau (29/2-3). Ovo je prvi takt u ovom snanom odlomku ove sure. On se navodi u obliku pitanja kojim se osuuje ljudsko razumijevanje vjerovanja i njihovo shvaanje da je ono obina rije koja se izgovori jezikom: Misle li ljudi da e biti ostavljeni na miru ako kau: Mi vjerujemo", i da u iskuenje nee biti dovedeni? <29/2). Vjerovanje nije rije koja se samo izgovara, ve je to istina koja trai

obaveze, to je povjerenje koje sa sobom nosi tekoe, te je borba koja trai izdrljivost i to je napor koji iziskuje strpljivost. Zato nije dovoljno da ljudi kau: Vjerujemo, i da ih se pusti da ostanu pri toj tvrdnji, a da ne budu dovoeni u iskuenje pa da ostanu vrsti u svom uvjerenju i da iz tog iskuenja izau istih priroda i iskrenih srca. Upravo tako kao to vatra tali zlato odvajajui od njega jeftine primjese koje su se nataloile, ovo je etimoloka osnova rijei, njeno znaenje, njeno semantiko polje i njeno nadahnue - tako iskuenje radi sa srcima. Ovo iskuenje u vjerovanju je utvren princip i vaei zakon u mjerilima Uzvienog Allaha: A Mi smo u iskuenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau (29/3).

121

Allah zna sutinu srca i prije iskuenja, meutim, iskuenje u realnom svijetu otkriva ono to je otkriveno Allahovom znanju, a skriveno ljudskom znanju, pa e ljudi, dakle, polagati raun za ono to stvarno urade, a ne za ono to Allah zna o njima. To je Allahova dobrota, s jedne strane, pravda, s druge strane, i odgojna mjera za ljude, s tree strane, tako da ne kanjavaju nikog osim na osnovu onog to je otkriveno i to je stvarno i oito poinio, jer oni ne znaju sutinu njegovog srca bolje od Allaha! Vraamo se Allahovom zakonu o iskuenju onih koji vjeruju i njihovom stavljanju na kunje kako bi On znao one koji govore istinu i one koji lau. Vjerovanje je Allahov emanet na Zemlji. Njega nose samo oni koji su ga dostojni, koji su sposobni da ga nose i ija su mu srca predana i iskrena. Njega nose samo oni koji ga pretpostavljaju miru i spokoju, sigurnosti i spasu, uivanju i draima. To je, doista, emanet zastupnitva na Zemlji, voenje ljudi Allahovom Putu i ostvarenje Njegove Rijei u realnom ivotu. To je astan emanet, to je teak emanet i to je takva Allahova obaveza koju ljudi trebaju nositi, pa odatle ona trai posebnu vrstu ljudi koji e biti strpljivi u iskuenju. U vid iskuenja spada da vjernik bude izloen patnji od strane nosilaca neistine, tako da ne nalazi pomagaa koji e mu pomoi i zatititi ga, a niti je on u stanju da sam sebi pomogne i otkloni patnju, niti, pak, moe da nade snage kojom bi se suprotstavio nepravdi. Ovo je istaknuti oblik iskuenja, uobiajen u svijesti kada se spomene iskuenje. Meutim, to nije najgrublji oblik iskuenja. Postoje mnogobrojna iskuenja u

razliitim oblicima koja su vjerovatno gora i pogubnija. Postoji iskuenje porodicom i drugim osobama za koje se vjernik plai da ih ne zadesi nevolja zbog njega, a on nije u stanju da to od njih otkloni. Oni ga esto zovu da popusti ili se preda, mole ga u ime ljubavi ili srodstva da se boji Boga radi rodbine koju izlae patnji ili propasti. U ovoj suri je ukazano na ovu vrstu iskuenja sa roditeljima, to je veoma teko. Postoji i iskuenje sreom laova i besposliara na ovom svijetu, koje ljudi dre uspjenim i uglednim, dunjaluk im klie, mase aplaudiraju, na njihovom putu se rue prepreke, njima se kuju hvalospjevi, njima blista ivot. A on, vjernik, jadnik, prezren, niko ga ne osjea, niko ga ne titi niti osjea vrijednost istine koju on posjeduje osim malog broja onih poput njega koji ne vladaju niim od ovog ivota.

122

Postoji, zatim, iskuenje osjeajem tuine u sredini u kojoj ivi i osjeanjem usamljenosti sa vjerom kad vjernik pogleda pa vidi da je sve oko njega i svako oko njega utonuo u talas zablude, a on, sam samcat, stranac i prognanik. Postoji, opet, iskuenje jedne druge vrste koje esto vidimo da je prisutno ovih dana, a to je iskuenje da vjernik vidi itave narode i drave kako su uronuli u poroke, a oni su, pored toga, razvijeni i napredni. Pojedinac u njima nalazi brigu i zatitu koja odgovara ovjekovoj vrijednosti. tavie, vidi da su bogati i moni, a suprotstavljaju se Bogu! Postoji i veliko iskuenje, vee od svih ovih i surovije. To je iskuenje tijela i strasti, privlanosti zemlje, teine mesa i krvi, elja za uivanjem i vlau, ili spokojem i mirom, a s druge strane, tekoa ustrajnosti na putu vjerovanja i stabilnost na njegovoj taki uspona, uz zapreke i priguenosti u dubinama due, u ivotnim okolnostima, u logici sredine, u poimanjima ljudi tog vremena! Ako se vrijeme odui a Allahova pomo uspori, iskuenje je tee i grublje, kunja tea i surovija. Tada je ustrajan samo onaj koga je Allah zatitio i sauvao. To su oni koji u sebi ostvaruju sutinu vjerovanja i kojima se povjerava taj veliki emanet, emanet Neba na Zemlji i Allahov emanet u savjesti ovjeka. Allahu ne treba - Boe sauvaj - da nevoljom i kunjom kanjava vjernike niti da ih iskuenjem mui, ve je to stvarna priprema za vrenje emaneta. Emanet trai posebnu pripremu koje nema bez praktinih podnoenja patnji, bez stvarnog uzdizanja nad strastima, bez stvarne

izdrljivosti bolova, bez iskrenog uvjerenja u Allahovu pomo ili Njegov sevab, uprkos duini iskuenja ili teini kunje. ovjeka tekoe otope i odstrane od njega pokvarenost, rasplamsaju njegove skrivene i rezervne snage, probude ga i mobiliziraju. One ga dobro i snano prodrmaju tako da otvrdne, ovrsne i oelii. Tako isto ine tekoe sa itavim zajednicama, pa postojane ostaju samo one najvre i prirodno najjae, one najvie povezane sa Allahom i najsigurnije u Njegova dva dobra: pobjedu ili nagradu. Ovo su oni koji na kraju preuzimaju bajrak koji im je u emanetu poslije pripreme za njegovo noenje i poslije iskuenja. Oni preuzimaju emanet koji im je drag jer su za njega platili visoku cijenu, u njega su uloili strpljivost u iskuenjima i za njega su pretrpjeli bolove i rtve. Onaj ko rtvuje svoju krv i svoje nerve, svoj mir i spokoj,

123

svoje elje i uitke, zatim ostane strpljiv u nevolji i neimatini, osjea, bez sumnje, vrijednost emaneta u koji je uloio to to je uloio, pa ga ne preuzima tako jeftino poslije svih ovih rtava i bolova. to se tie pobjede vjerovanja i istine na kraju, to je stvar koju garantira Allahovo obeanje, a vjernik ne sumnja u Aliahovo obeanje. Zato ako i uspori, onda je to radi odreene mudrosti u kojoj je dobro za vjerovanje i njegove pripadnike, jer ne postoji vie niko ljubomoran na istinu i njene nosioce od Allaha. Vjernicima koji budu dovedeni u iskuenje i koje zadesi nevolja dosta je to su oni ti koje je Allah izabrao da budu uvari Njegove Istine i da im On svjedoi da je u njihovoj vjeri vrstina, jer ih On izabira za iskuenje. U sahihu stoji: "Najvie nevolja su imali poslanici, zatim dobri ljudi, zatim slijedei za njima i tako redom. ovjek se stavlja na iskuenje prema stepenu svoje vjere, pa ako ostane vrst, onda mu se nevolja povea ... " A kada je rije o onima koji mue vjernike i koji rade zla djela, oni nee umai Allahovoj kazni niti e se spasiti, bez obzira na to koliko se neistina uznosila i oholila i koliko izgledalo da je ona pobjednik. Allahovo obeanje i Njegov zakon dolaze do izraaja na kraju kruga: Zar misle oni koji zla djela rade da e Nama umai? - Loe prosuuju! (29/4). Neka zlotvor ne misli da e izmai ili umai. Ko ovako misli, loe misli, slabo procjenjuje i nezdravo poima, jer Allah, koji je iskuenje uinio zakonom da ispita vjerovanje vjernika i razdvoji one koji govore istinu od onih koji lau, jeste Onaj ko je kanjavanje onih koji rade zlo uinio zakonom koji se ne mijenja, ne izostaje niti skree.

Ovo je taj drugi takt na poetku sure koji se izjednaava sa prvim taktom i koji mu potpuno odgovara. Ako je iskuenje vladajui zakon za ispit srca i proienje redova, onda je propast onih koji ine zlo i kanjavanje zlotvora isto tako vaei zakon koji e se sigurno ostvariti. Trei takt je predstavljen u smirivanju onih koji ele susret sa Allahom, u povezivanju njihovih srca sa Njim u uvjerenju i sigurnosti: Onaj ko se boji susreta s Allahom - pa, doi e, sigurno, Dan obeani; a On sve uje i sve zna! <29/5). Neka se srca koja ele susret sa Allahom raduju i neka budu smirena. Neka oekuju ono to im je Allah obeao onako kako to oekuje

124

neko ko je siguran i uvjeren u neto, neka iekuju Dan susreta sa enjom, ali i sa uvjerenjem. Izraz odslikava ova srca koja iekuju susret sa Allahom inspirativnom slikom, slikom onog ko eli i ezne, uprtih oiju u ono to je tamo. On na elju odgovara umirijuom potvrdom i prati je velikodunim smirenjem koje ulijeva u ta srca, jer ih Allah uje i zna za njihovu elju i enju: A On sve uje i sve zna! <2915J. etvrti takt se suoava sa srcima koja nose obaveze vjerovanja i potekoe borbe istiui da se ovjek bori samo za sebe, za svoje dobro, za upotpunjenje svojih vrlina i za usavravanje sebe i svoga ivota, s obzirom na injenicu da Allahu ne treba niko i da On moe bez svakoga: A onaj ko se bori - bori se samo za sebe, jer Allah sigurno moe bez svih svjetova biti <29/6). Kada Allah propisuje vjernicima iskuenja i kada ih obavezuje da se bore kako bi potvrdili da mogu podnositi tekoe, On to ini radi njihovog popravljanja i njihovog usavravanja, kao i radi ostvarenja njihovog dobra na ovom i na buduem svijetu. Borba usavrava duu i srce onoga ko se bori, podie njegova poimanja i vidike, uzdie ga pa ne krtari ivotom i imetkom i raspiruje u njegovom biu najvrednije odlike i najbolje predispozicije. To se sve deava prije nego ga njegova osoba prevede u zajednicu vjernika, to doprinose popravljanju njenog stanja, uvrenju istine medu njenim lanovima i pobjedi dobra nad zlom i reda nad neredom u toj zajednici. A onaj ko se bori - bori se samo za sebe <29/6). Zato neka nipoto niko ne staje na pola puta, kad je ve preao jedan

dio, traei od Allaha cijenu za svoju borbu, traei da ukae milost njemu i njegovom pozivu, smatrajui nagradu za ono to je postigao presporom! Allahu ne stie nita od njegove borbe, jer Njemu ne treba trud slabanih ljudi: jer Allah sigurno moe bez svih svjetova biti <2916J ve je to Allahova dobrota da mu pomogne u njegovoj borbi, da ga uini Svojim zastupnikom na Zemlji i da ga na buduem svijetu nagradi Svojom nagradom. Onima koji vjeruju i dobra djela ine prei emo sigurno, preko ravih postupaka njihovih, i za ono to su radili, doista, emo ih najljepom nagradom nagraditi <2917J. Neka se smire oni koji vjeruju i dobra djela ine, jer oni kod Allaha imaju oprost za loe postupke i nagradu za dobra djela Neka budu strpljivi

125

u obavezama koje im namee borba i neka izdre iskuenja i kunje, jer ih oekuje velika nada i dobra nagrada na kraju kruga. To je dovoljno vjerniku, ak i kad bi ga na ovom svijetu mimoila pravinost Zatim dolazi do jedne vrste iskuenja na koju smo ukazali u prologu ove sure, a to je iskuenje porodice i dragih osoba, dajui u delikatnoj situaciji mudro i kompromisno rjeenje u kome nema pretjerivanja i nedotjerivanja: Mi smo svakog ovjeka zaduili da bude dobar prema roditljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatra, o kome ti nita ne zna, onda ih ne sluaj. Meni ete se vratiti, pa u vas fa o onome to ste radili obavijestiti (29/8). One koji vjeruju i dobra djela ine sigurno emo medu one koji su dobri uvrstiti (29/9). Roditelji su ovjeku, zbilja, najblii. Njima pripada dobroinstvo i njima pripada milosre. Prema njima se ima propisana obaveza, obaveza ljubavi, plemenitosti, potivanja i izdravanja. Meutim, prema njima nema pokornosti ako se time uzurpira Allahovo pravo, i ovo je Pravi Put Mi smo svakog ovjeka zaduili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatra, o kome ti nita ne zna, onda ih ne sluaj (29/8). Veza uime Allaha je prva veza, savez uime Allaha je najvri savez. Ako su roditelji mnogoboci, oni imaju pravo na dobroinstvo i na zatitu, a ne na pokornost i slijeenje. To je u ivotu na ovom svijetu, zatim se svi vraaju Allahu:

Meni ete se vratiti, pa u vas fa o onome to ste radili obavijestiti (29/8). Kontekst tano razgraniava izmedu vjernika i mnogoboaca. Vjernici su rodbina i prijateljji, makar meu njima i ne bilo srodstva po krvi i tazbinstvu: One koji vjeruju i dobra djela ine sigurno emo medu one koji su dobri uvrstiti (29/9).

126

Tako oni koji su povezani uime Allaha postaju jedna zajednica, kao to to i jesu u sutini. Nestaju veze po krvi, srodstvu i tazbinstvu. One nestaju zavretkom ivota na ovom svijetu. To su sekundarne, a ne primarne veze, zato to nisu povezane tom najvrom vezom kojoj nema prekida. Tumaei ovaj ajet Tirmizi prenosi da je on objavljen u povodu Sa' da ibni Ebi Vekkasa (neka je Allah njime zadovoljan) i u povodu njegove majke Hamne, keri Sufjanove. Sa' d je bio dobar svojoj majci. Ona ga je upitala: "Kakva je ta nova vjera koju si prihvatio? Bogami, neu ni jesti ni piti dok se ne vrati na ono to si prije bio ili u umrijeti; time e se zauvijek osramotiti, govorit e ti: Ubica svoje majke". Ona je potom ostala jedan dan i jednu no da nita nije jela i pila. Doao joj je Sa' d i rekao: "Majko, kad bi imala stotinu dua pa ti izlazila jedna dua za drugom, ja neu ostaviti svoju vjeru; jedi ako hoe, a ako nee nemoj". Poto je izgubila nadu da e se vratiti u staru vjeru, uzela je jesti i piti. Onda je Allah objavio ovaj ajet nareujui dobrotu i dobroinstvo prema roditeljima, a zabranjujui im pokornost u mnogobotvu. Tako je vjerovanje pobijedilo iskuenje srodstva i rodbinskih veza, a ostala je dobrota i dobroinstvo. Vjernik je izloen iskuenjima poput ovog svakog trenutka, zato neka Allahov proglas i Sa' d ov postupak budu bajrak spasa i sigurnosti. Zatim crta pravu sliku jedne vrste ljudi koja pokorno doekuje iskuenje mukama, ali koja ima iroke zahtjeve kad je u izobilju. Tu sliku crta u nekoliko rijei, potpuno jasnih obrisa i vidljivih crta:

Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha'" - a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on dri da je ljudsko muenje isto to i AUahova kazna. A ako pobjeda dode od Gospodara tvoga, sigurno e oni rei: mu smo uz vasr A zar Allah ne zna dobro ono to je u grudima ijim ? <29110J. AUah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolini <29/11J. Ta vrsta ljudi izjavljuje rijei vjerovanja kad je u izobilju, drei da ju je lahko nositi i da nita ne kota, zapravo kota samo toliko koliko je treba izgovarati jezikom, a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen <29110J, radi

127

rijei koju je izgovorio kad je bio siguran i zdrav on dri da je ljudsko muenje isto to i Allahova kazna (29/10J, pa je zato doekuje u strahu, s poremeenim mjerilima u svijesti i poljuljanom vjerom u srcu. On misli da nema gore muke od ove muke koju je preivio, ak ni Allahove, govorei u sebi: Ovo je teka i bolna kazna iza koje nema nita, pa zato ovo trpim radi vjerovanja kad ni Allahova kazna nije gora od ove kazne u kojoj se ja nalazim? Medutim, to je samo mijeanje izmedu patnje koju ljudi mogu izdrati i Allahove kazne iji domet ne zna niko. Ovo je stav ove vrste ljudi u doekivanju iskuenja u tekim trenucima: A ako pobjeda doe od Gospodara tvoga, sigurno e oni rei: Bili smo uz vasr (29/10). Bili smo uz vas ... To je bio njihov stav u tekim trenucima slabosti, iscrpljenosti i pada, loe poimanje i pogrena procjena. Medutim, kad nastupi izobilje, potvrde se iroki zahtjevi, slabi i potlaeni dignu glave, nemoni i jadni se ohrabre govorei: ((Bili smo uz vas/" (29/10J. A zar Allah ne zna dobro ono to je u grudima ijim ? (29/10J. Zar On ne zna ta kriju te grudi, strpljivost ili oaj, vjeru ili dvolinost? Ko je taj koga oni varaju, koga to oni obmanjuju? Allah dobro zna one koji vjeruju i dobro zna one koji su dvolini (29/W. On e ih otkriti pa e znati, jer je i iskuenje bilo radi toga da se raspoznaju oni koji vjeruju i da se otkriju oni koji su dvolini. Zaustavit emo se jedan trenutak pred preciznim kur' anskim izrazom koji otkriva mjesto greke u ovoj vrsti ljudi kada kae:

On dri da je ljudsko muenje isto to i Allahova kazna (29/10J . . Nije greka u tome to njihova strpljivost oslabi pri podnoenju muenja, jer se neto slino dogaa iskrenim vjernicima u pojedinim trenucima - ljudska snaga ima granice - meutim, oni i dalje jasno prave razliku u svom poimanju i svom osjeanju izmeu onoga to su ljudi u stanju da im prirede od muenja i kanjavanja i izmeu velike Allahove kazne, tako da se u njihovim osjeanjima nikad ne mijea ovaj mali prolazni svijet sa velikim vjenim svijetom, ak ni u trenutku kad ljudsko muenje prevri mjeru i prevazie snagu i mo njihove izdrljivosti U vjernikovom ... osjeanju Allaha ne moe zamijeniti nita, bez obzira na to koliko muenje

128

prevazilo njegovu mo i izdrljivost. .. Ovo je to raspu e izmeu vjerovanja u srcima i dvolinosti. Naposlijetku iznosi iskuenje dovoenja u zabludu izlaui uz to neispravno poimanje o odgovornosti i kazni onih koji ne vjeruju i potvrujui princip pojedinane odgovornosti i individualne kazne. Ovo je veliki islamski princip koji ostvaruje pravdu u njenim najuzvienijim vidovima i najboljim okolnostima. Nevjernici govore vjernicima: "Slijedite na put, a i mi emo nositi grijehe vae!" - a ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov, oni samo lau, (29/12) ali e, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za lai koje su iznosili, doista, e na Sudnjem danu odgovarati (29/13). Ovo su nevjernici govorili shodno svom plemenskom poimanju rodbinskog snoenja zajednike krivice i zajednike odgovornosti. Oni su mislili da su oni u stanju da nose grijeh drugih ljudi koji Allahu druge ravnim smatraju i da oni mogu da ih oslobode tog grijeha. Oni se ironino izruguju kazni na buduem svijetu uope: "Slijedite na put, a i mi emo nositi grijehe vae!" <29/12J Stoga im odluno uzvraa potvrujui da e svaki ovjek individualno biti vraen svome Gospodaru, da e ga On kazniti prema njegovim djelima i da niko nee nositi tue breme: A ne bi ponijeli nijedan grijeh njihov (29/12) Odgovara im da su te njihove rijei puka la i lana tvrdnja: Oni samo lau <29/J2J Tovari im breme njihove zablude, njihovog dranja drugih Allahu

ravnim i njihovih potvora i lai, kao to im tovari breme onih koje su odveli u zabludu. Kontekst ni ove, meutim, ne oslobaa odgovornosti to su bili u zabludi: Ali e, sigurno, vlastito breme i breme onih koje su u zabludu odveli nositi, i za lai koje su iznosili, doista, e na Sudnjem danu odgovarati <29/13J.

129

U kontekstu se zatvaraju vrata dovoenja u iskuenje uei ljude da

ih Allah nee kolektivno pozivati na odgovornost ve pojedinano, jer svaki ovjek je odgovoran za ono to sam ini...

130

,. ., .", '---l j:--J :rtJI o..l.ll> ,., ,. .., 4"" ) ..... ,. . 0.Jl. ... i ... .. . -

" ." .. "' '" ) .. , ."; ........ tl' t ,) ) , .. ,., ,., ..". ) , ';JI (Y.JI If."lj , '-0!1 I_,J.I.,.i:,; : w , ..: fb. l v., J... Jt) ,. , . ( "",. l .... .. . " . ." .. , ;; . ., " .... } " ... "' ' (i lt 4.l )l r;:..b- ; K . 0'-f;-;, '

.. _if ';JI ly:..; ';Jj

Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je meu njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato to su Allahu druge ravnim smatrali (29/14). I Mi smo njega i one to su bili u lai - spasili, i pounim primjerom svjetovima je uinili (29/ISJ. A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjajte" - govorio je on narodu svome - "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate (29/16). Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i lai smiljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha traite i Njemu se klanjajte i Njemu zahvalni budite!

Njemu ete se vratiti" (29/17). A ako vi smatrate lanim mene, pa smatrali su lanim svoje poslanike i narodi prije vas; a poslanik je jedino duan da jasno obznani (29/IBJ. Zar ovi ne vide kako Allah sve iz niega stvara ? On e to opet uiniti; Allahu je to, za ista, lako (29/19J.

132

Reci : "Putujte po svijetu da vidite ta je On iz niega stvorio. I, Allah e to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve moe; (29!20J On kanjava onoga koga On hoe i milost ukazuje onome kome On hoe, i Njemu ete se vratiti (29/2V. Njegovoj kazni neete umai ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa (29/22). A onima koji nee da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s Njime, njima nije stalo do Moje milosti - njih eka patnja nesnosna" (29/23J. Odgovor naroda njegova bijae: "Ubijte ga ili ga spalite!" - ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje (29/24). "Vi ste" - ree on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u ivotu na ovom svijetu meusobne prijateljske odnose odravali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ete se odricati i jedni druge ete proklinjati, vatra e vae boravite biti, i niko vam u pomo nee moi pritei" (29!2SJ. I Lut mu jedini povjerava.' A Ibrahim ree: 'Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar" (29/26). I Mi smo mu Ishaka i jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesnitvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sauvali, a na onom e, doista, jedan od onih dobrih biti (29/27). I Luta. Kada narodu svome ree: "Vi inite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije inio: r2.9!28J s mukarcima opite, po drumovima presreete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari inite", - odgovor naroda njegova bijae: "Uini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govori."' (29/29). "Gospodaru moj", - ree on - {'pomozi mi protiv naroda grenog.'" (29/30).

I kad izaslanici Nai Ibrahimu radosnu vijest donesoe, rekoe: 1'Mi emo unititi stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici" (29/31). "U njemu je Lut" - ree Ibrahim. - ''Mi dobro znamo ko je u njemu" rekoe oni -, "mi emo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim ene njegove, ona e ostati s onima koji e kaznu iskusiti" (29/32).

133

I kad izaslanici Nai dodoe Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri. We boj se i ne brini se" - rekoe oni -, ''mi emo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim ene tvoje; ona e ostati s onima koji e kaznu iskusiti (29/33). A na stanovnike ovoga grada spustiemo stranu kaznu s neba zbog toga to su razvratnici" (29/34). I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali (29/35). A u Medjenu brata njihova uajba: "O narode moj," - govorio je on 'llahu se jedino klanjajte i inite ono za to ete dobiti nagradu na onom svijetu, a po zemlji, nered pravei, zlo ne radite!" (29/36). Ali mu oni ne povjerovae, pa ih zadesi straan potres i oni osvanue u zemlji svojoj mrtvi, nepomini (29/37). A i Ada i Semuda, - ostaci domova njihovih su vam vidljivi -, ejtan im je lijepim postupke njihove predoio, pa ih, iako su razumni bili, od pravog puta odvratio; (29/38) i Karuna i faraona i Hamana; Masa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli (29/39). I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska, poslali, a neke stranim glasom unitili; neke u zemlju utjerali, a neke po topili. Allah im nije uinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli (29/40). Oni koji, mimo Allaha, zatitnike uzimaju slini su pauku koji sebi isplete kuu, a najslabija je kua, uistinu, paukova kua, neka znaju! (29/4V. Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju nita ne predstavljaju; On je Silni i Mudri! (29/42).

To su Primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo ueni shvaaju (29/4.1). Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka onima koji vjeruju (29/44). Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo; obavljanje namaza je najvea poslunost.' - A Allah zna ta radite (29/45).

134

Prvi krug zavrava govorom o Allahovom zakonu kunje i iskuavanja onih koji izabiru rije vjerovanja, kako bi On ukazao na one koji govore istinu i na one koji lau. Ovdje je ukazano na iskuenje muenjem, iskuenje rodbinskim vezama i iskuenje dovoenja drugih u zabludu. U ovom krugu kontekst iznosi primjere iskuenja kojima je bila izloena misija pozivanja u vjeru tokom duge historije ovjeanstva od Nuha (alejhi's-selam) . Ovi primjeri su izloeni kroz situacije koje su doivljavali poslanici kao nosioci poziva Allahu od poetka ovjeanstva. Kazivanja o Ibrahimu i Lutu su neto opirnija dok su ostala kazivanja saetija. U ovim kazivanjima su iznesene razne vrste iskuenja, tekoa i prepreka na putu poziva Allahu. U kazivanju o Nuhu (alejhi' s-selam) dolazi do izraaja veliina uloenog truda ali malog uinka. N aime, on je meu svojim narodom ostao hiljadu godina, manje pedeset, ali mu je samo malo njih povjerovalo, pa ih je potom zadesio potop zato to su Allahu druge ravnim smatrali f29/I4J . . . U kazivanju o Ibrahimu sa njegovim narodom dolazi d o izraaja lo odgovor na poziv i prevaga zablude. On je pokuavao da ih uputi koliko je mogao raspravljajui s njima na temelju argumenata i logike, medutim, odogovr naroda njegova bijae: "Ubijte ga ili ga spalite!" (29/24). U kazivanju o Lutu dolazi do izraaja hvalisanje porokom i njegovo obznanjivanje, njegovo javno injenje bez stida i ustruavanja. Dolui do izraaja pad ovjeanstva na najnii stepen devijacije i nastrahosti, uz

omalovaavanje opomena: Odgovor naroda njegova bijae: 'Vini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govori!" (29/29) . . . U kazivanju o uajbu sa Medjenom dolazi d o izraaja pravljenje nereda i pobuna protiv istine i pravde, dolazi do izraaja nevjerovanje: pa ih zadesi straan potres i oni osvanue u zemlji svojoj mrtvi, nepomini " (29/37) . Kazivanje o Adu i Semudu ukazuje na uznoenje silom i obijest u blagodatima. Takoer kazivanje o Karunu, faraonu i Hamanu ukazuje na prevagu bogatstva, despotizam vlasti i prkos licemjerja.

135

Ova kazivanja zavravaju navoenjem primjera koji govori o slabosti snaga koje se isprijee na putu pozivanja Allahu. Sve te snage, bez obzira na njihovu mo i vrijeme trajanja, sline su pauku koji sebi isplete kuu, a najslabija je kua, uistinu, paukova kua, neka znaju (29/41). Ovaj krug zavrava pozivom Poslani ku (alejhi' s-selam) da kazuje Knjigu, da obavlja namaz i da poslije toga stvar prepusti Allahu. A Allah zna ta radite (29/45). Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je meu njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina, pa ih je potom zadesio potop, zato to su Allahu druge ravnim smatrali (29/14). l Mi smo njega i one to su bili u lai - spasili, i pounim primjerom svjetovima je uinili (29/15). Najpretenije je da je period njegovog poslanstva u kome je pozivao svoj narod trajao hiljadu, manje pedeset godina. Tom periodu je prethodio jedan neodreen period prije poslanstva, kao to je iza njega uslijedio jedan neodreen period poslije spasa od potopa. To je veoma dug ivot koji nama sada izgleda neprirodno dug i neobian u ivotima pojedinaca. Meutim, mi to primamo iz najistinitijeg izvora na ovom svijetu - a ovo je samo po sebi dokaz njegove istinitosti -pa kada hoemo ovo da prokomentiramo, moemo rei slijedee. Broj ljudi je tada bio mali i ogranien, pa nije daleko da je Allah ovim generacijama umjesto brojnosti kompenzirao duinom ivota, radi kultiviranja zemlje i produenja ivota. Meutim, kad su se ljudi namnoili i kad je zemlja izgraena, nije vie bilo potrebe za dugim ivotima. Ovaj fenomen je primjetan u ivotima mnogih ivih bia. Kad god

se smanji broj i natalitet, produi se ivot, kao to je sluaj kod orlova i nekih gmizavaca poput kornjae, tako da ivot nekih dostie na stotine godina, dok muhe koje se mnoe na milione ne ive due od dvije sedmice. Pjesnik o ovom fenomenu pjeva: Vodena ptiica ima vie ptia, a sokolica manje sokolia.

136

Zato je vijek sokola dug, a vijek vodene ptice kratak. Allahu pripada potpuna mudrost i u Njega sve ima mjeru. Hiljadu godina - manje pedeset - nije urodilo osim malim brojem onih koji su povjerovali Nuhu. Potop je odnio ogromnu veinu, a to su oni to su inili nasilje svojim nevjerovanjem i svojim izbjegavanjem Poziva dugi period vremena. Manji broj vjernika se spasio, a to su oni to su bili u lai. Tako je kazivanje o potopu i lai postalo pouan primjer svjetovima koji im govori o posljedicama nevjerovanja i nasilja kroz stoljea. Poslije kazivanja o Nuhu kontekst prekriva itava stoljea da bi doao do velikog poslanstva, lbrahimovog poslanstva: A i Ibrahima. "Allahu se jedino klanjajte" -govorio je on narodu svome - "i Njega se bojte, to vam je bolje, da znate (29/16). Vi se, mimo Allaha, kumirima klanjate i lai smiljate. Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti; vi hranu od Allaha traite i Njemu se klanjajte i Njemu zahvalni budite! Njemu ete se vratiti" (29/17). A ako vi smatrate lanim mene, pa smatrali su lanim svoje poslanike i narodi prije vas; a poslanik je jedino duan da jasno obznani (29/18). Ibrahim ih je pozivao jednostavnim i jasnim pozivom u kome nije bilo nikakve kompliciranosti ni nejasnoe. Poziv je tako sistematski i precizno bio izloen da bi bilo dobro da s njim ive dananji protagonisti Poziva ... Otpoeo je sa razjanjavanjem sutine poziva kojem ih poziva: Allahu se jedino klanjajte i Njega se bojte (29/16).

Zatim je nastavio onim to e kod njih izazvati ljubav prema ovoj istini i onim to ona sadri od dobra za njih, ako hoe da znaju gdje je dobro: To vam je bolje, da znate (29/16).

137

U ovim rijeima krije se neto to ih motivira da se lie neznanja i da sebi izaberu dobro. One su istovremeno duboka istina, a ne puka retorika! Na treem koraku objasnio im je pogubnost vjerovanja koga se oni dre, i to sa nekoliko aspekata: Prvo, da oni, mimo Allaha, kumire oboavaju - a kumir je kip od drveta - to je apsurdno vjerovanje, pogotovo ako je to uzrok da napuste vjerovanje u Allaha... Drugo, oni za ovo vjerovanje nemaju nijedan argument ni dokaz na koji se mogu osloniti ve smiljaju lai i proizvode tlapnje stvarajui ih bez prethodnog djela i uvoda i pravei ih od sebe bez ikakve osnove i temelja . I tree, ovi kumiri ne .. donose im nikakvu korist niti ih mogu kakvom hranom nahraniti: Oni kojima se vi, mimo Allaha, klanjate ne mogu vas nikakvom hranom nahraniti (29/17). Na etvrtom koraku usmjerava ih Allahu da od Njega trae hranu, jer je to stvar koja ih brine i koja im je potrebna: Vi hranu od Allaha traite (29/17). Hrana zaokuplja due, posebno one koje nije obuzelo vjerovanje. Meutim, traenje hrane jedino od Allaha je sutina, a ne puko izazivanje simpatija skrivenih u duama. Na kraju ih poziva da se okrenu Darovatelju hrane i blagodati, da Njega oboavaju i da Njemu budu zahvalni: I Njemu se klanjajte i Njemu zahvalni budite! (29/17). Najposlije im otkriva da nemaju kud pobjei od Allaha, pa im je bolje da Mu se obrate vjerujui Ga, pokoravajui Mu se i zahvaljujui Mu: Njemu ete se vratiti (29/17J.

A ako ne povjeruju - poslije svega toga - pa to je bar lahko! To nita nee tetiti Allahu, Njegov Poslanik nita nee izgubiti. Mnogi su otprije smatrali svoje poslanike lanim, a poslanik je jedino duan da jasno obznani. A ako vi smatrate lanim mene, pa smatrali su lanim svoje poslanike i narodi prije vas; a poslanik je jedino duan da jasno obznani (29/18). Ovako ih on uzima korak po korak ulazei u njihova srca na njihove ulaze i udarajui na njihove strune precizno i duboko. Ovi koraci se ubrajaju u dobar primjer metodike Poziva, primjer koji zasluuje da ga

138

protagonisti svake misije proue i proive, kako bi ga slijedili u obraanju duama i srcima. Prije nego to kontekst krene prema kraju kazivanja, on pravi jednu stanku da se obrati svakome onome ko negira poziv u vjeru u Allaha uope, kao i da se obrati svima onima koji smatraju lanim vraanje Allahu, proivljenje i povratak: Zar ovi ne vide kako Allah sve iz niega stvara ? On e to opet uiniti; Allahu je to, zaista, lako (29/19J. Reci : ((Putujte po svijetu da vidite ta je On iz niega stvorio. I, Allah e to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve moe; (29/20J On kanjava onoga koga On hoe i milost ukazuje onome kome On hoe, i Njemu ete se vratiti (29/21J. Njegovoj kazni neete umai ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa (29/22J. A onima koji nee da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s Njime, njima nije stalo do Moje milosti - njih eka patnja nesnosna" (29/23J. Ovo je govor usmjeren svakome ko negira Allaha i susret s Njim. Govor iji je dokaz ovaj Kosmos, a polje nebesa i Zemlja, shodno kur'anskom metodu uzimanja itavog Kosmosa za polje u kome su izloena znamenja i dokazi vjerovanja. To je otvorena stranica za osjetila i srca po kojoj ona trae Allahova znamenja, vide dokaze Njegove egzistencije i jednoe i istinitost njegovog obeanja i prijetnje. Prizori i pojave u Kosmosu uvijek su prisutni i nikad ne izmiu ovjeku. Medutim, oni gube svoju ozbiljnost zbog duine prisutnosti i udari njihovih akorda o

ljudska srca slabe zbog duine ponavljanja. Zbog toga asni Kur'an vraa ljude toj sveobuhvatnoj ljepoti i tim prekrasnim znamenjima svojim nadahnutim usmjerenjem koje oivljava prizore i fenomene u srcima i svijestima. On izaziva ljudsku znatielju i pozornost prema njihovim tajnama i djelovanju. On te prizore i pojave ini Svojim dokazima i argumentima koje oi vide i kojima su ganuta osjeanja. On ne primjenjuje metode intelektualne dijalektike niti logikih problema u kojima nema

139

ivota ni pokreta. Te metode su izvana uvezene i one su bile i ostale strane islamskom miljenju. U Kur'anu je primjer, program i put... Zar ovi ne vide kako Allah sve iz niega stvara ? On e to opet uiniti; Allahu je to, zaista, lako (29/19). Oni posigurno vide kako Allah stvara. Vide to u klici koja se razvija, vide to u jajecu i embriju, vide to u svemu to nije bilo, zatim bude, a to ljudska mo i ljudi zajedno ili pojedinano nisu u stanju da stvore ili da tvrde da su to stvorili! Tajna ivota sama po sebi je udo, bila je i bit e. udo u saznanju nastanka i kako je dolo do njega - a da se ne govori o tome da to neko pokua ili tvrdi. Za to nema objanjenja nego da je to djelo Allaha koji stvara u svakom trenutku pred ljudskim oima i svijestima, jer to vide i ne mogu da negiraju! Ako svojim oima vide stvaranje, pa Onaj ko je stvorio - On e to opet uiniti: Allahu je to, zaista, lako (29/19). U Allahovom stvaranju nema nita da je Njemu (Uzvienom) teko. Meutim, ovdje se ljudima daju mjere prema njihovim mjerilima. Neto ponovo uraditi lake je nego to prvi put napraviti, po njihovoj procjeni. Meutim, prvo stvaranje je kao i ponovno stvaranje, a ponovno stvaranje je kao i prvo stvaranje u odnosu na mo Uzvienog Allaha. U pitanju je samo usmjerenje volje i rijei Budi! i ono biva ... Zatim ih poziva da putuju po svijetu, da prate Allahovo djelo i znamenja u stvaranju iz niega, u neivom i ivom svejedno, pa da vide i shvate da Onaj ko je to prvi put stvorio - On e to i po drugi put uiniti bez muke:

Reci : "Putujte po svijetu da vidite ta je On iz niega stvorio. I, Allah e to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve moe; (29/20J. Putovanje po svijetu otvara oima i srcima nove obzore koje oko nije naviklo i koje srce nije doivjelo. To je dubok osvrt na suptilnu injenicu. ovjek ivi u mjestu na koje je navikao pa skoro da i ne obraa panju ni na ta od njegovih prizora i znamenitosti. Tek kad putuje, kad ide iz jednog mjesta u drugo i kad odlazi na putovanja, onda se probudi njegov osjeaj i njegovo srce na svaki prizor i svaku pojavu u novoj sredini, mada je prolazio pored slinih i ljepih u svojoj zemlji, ali ne obraajui na njih panju niti ih primjeujui. Vjerovatno se vraa u svoje mjesto sa novim osjeajem i novim duhom da istrauje razmilja i da se divi onome emu

140

nije poklanjao panju prije svog putovanja i odsustvovanja. Tako mu prizori i znamenitosti njegovog mjesta ponu mu govoriti o onome za ta on nije mario ili mu to nita nije kazivalo niti ga je privlailo! Uzvieni Allah je objavio ovaj Kur'an i On je obavijeten o prilazima srcima i tajnama dua. Reci : "Putujte po svijetu da vidite ta je On iz niega stvorio (29/20). Izraz glagolom u perfektu ta je On iz niega stvorio (29/20), nakon imperativa da putuju po zemlji kako bi vidjeli kako je On poeo stvaranje iz niega, u dui izaziva konkretnu pomisao: tamo se po zemlji vidi ono to upuuje na nastanak prvog ivota i na nain postanka ivih bia na njoj. Takvo neto su arheoloka iskopavanja koja prate pojedini naunici danas da iz njih saznaju liniju ivota, da saznaju kako je nastao, kako se rairio i kako se usavrio. Iako nisu dospjeli ni do ega to govori o saznanju tajne ivota; ta je ivot, odakle je doao na Zemlju; kako je na njoj nastalo prvo ivo bie? - to je smjernica od Allaha da se istrauje nastanak prvog ivota kako bi se pomou toga, kad se to spozna, dokazalo ponovno stvaranje ... Pored ove pomisli postoji jo jedna druga, a to je da oni kojima se ovaj ajet obraao prvi put nisu bili osposobljeni za neto poput ovog naunog istraivanja koje je nastalo u novije vrijeme, niti su bili tada u stanju da posredstvom toga stignu do eljene injenice - ako je to bio cilj. Stoga je bilo nuno da Kur'an od njih trai jednu drugu stvar koja ulazi u okvire njihovih mogunosti i od koje e dobiti ono to im olakava da sebi predstave ponovno stvaranje. Zato je tada bilo potrebno da vide kako je ivot poeo u bilju, ivotinji i ovjeku na svakom mjestu. Zato je bilo potrebno da putuju po Zemlji, kao to smo rekli, da se skrene pozornost

osjetilima i osjeanjima da vide nove prizore i da se pozovu da razmiljaju i promiljaju o tragovima Allahove moi u stvaranju ivota koji se javlja u svakom trenu noi i dana. Postoji i jedna vanija mogunost koja je u skladu sa prirodom ovog Kur'ana, a to je da on upuuje svoje smjernice koje su u skladu sa ivotom ljudi u svim njihovim generacijama, svim njihovim nivoima, svim njihovim ivotnim okolnostima i svim njihovim sredstvima, da svako iz tih smjernica uzme ono to mu omoguavaju ivotni uvjeti i njegove sposobnosti, ali da u njima ostane jedna linija koja je podesna da vodi ivot naprijed i da ga uvijek razvija. Zato nema oprenosti izmeu ove dvije pomisli. Ovo je blie i pree.

141

Allah, zaista, sve moe f29/20J. On stvara ivot i opet ga po drugi put stvara ovom apsolutnom snagom koja nije vezana za ograniena ljudska poimanja i za ono to oni dre zakonima kojima mjere mogue i nemogue na osnovu saznanja iz svojih ogranienih iskustava! U Allahovu apsolutnu mo spada da On kanjava onoga koga On hoe, da se jedino Njemu vraa, da Njemu nee umai niko i da se Njemu ne moe oduprijeti niko: On kanjava onoga koga On hoe i milost ukazuje onome kome On hoe, i Njemu ete se vratiti (29/2V. Njegovoj kazni neete umai ni na Zemlji ni na nebu, a nemate, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa (29/22). Kazna i milost slijede Allahovu volju s obzirom na injenicu daje On objasnio put upute i put zablude, da je stvorio ovjeku predispozicije na osnovu kojih on bira ovo ili ono i olakava mu oba puta podjednako, tako da on, poslije toga, ima ono to je izabrao. Meutim, ovjekovo usmjerenje ka Allahu i njegova elja za Njegovom uputom dovode ga do Allahove pomoi - kako je On to Sebi propisao - dok njegovo okretanje glave od dokaza Upute vodi ga u zabludu. Odatle je milost i odatle je kazna l Njemu ete se vratiti (29/21). U izrazu o povratku ima grubosti, to odgovara znaenju koje dolazi poslije njega: Njegovoj kazni neete umai ni na Zemlji ni na nebu (29/22). Vi nemate nikakve snage na ovom svijetu kojom ete se odbraniti od povratka Allahu. Vi nemate takvu snagu na zemlji, niti snagu u onome to

katkad oboavate mimo Allaha, poput meleka i dina, pridajui mu snagu na nebesima. A nemate, mimo Allaha, ni zatitnika ni pomagaa (29/22). A gdje je mimo Allaha zatitnik i pomaga? Gdje je zatitnik i pomaga meu ljudima? lli meu melekima i dinima? Sve su to Allahovi robovi i stvorenja koja ne mogu ni sebi nikakvu korist ni tetu napraviti, a kamoli da mogu neto drugome?

142

A onima koji nee da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s Njime, njima nije stalo do Moje milosti - njih eka patnja nesnosna (29/23). ovjek ne gubi nadu u Allahovu milost osim kad njegovo srce ne vjeruje i kad pokida sve veze izmedu sebe i svoga Gospodara. Isto tako, on ne vjeruje osim kad izgubi nadu u vezu svog srca sa Allahom, kad ono izgubi svoju svjeinu i kad vie nema puta ka Allahovoj milosti. Posljedica i kraj su poznati: Njih eka patnja nesnosna (29/23) .. . Poslije ovog govora umetnutog u sam kontekst kazivanja, a koji je naveden kao govor upuen svakom onome ko negira poziv u vjeru, a lbra.himovom narodu implicitno, poslije ovog obraanja vraa se da objasni odgovor lbrahimovog naroda. Ovaj odgovor djeluje udno i neobino i otkriva koliko se nevjerovanje i nasilje mogu uzoholiti i ponijeti silom i vlau koju imaju: Odgovor naroda njegova bijae: '7Jbijte ga ili ga spali ter - ali, Allah ga je iz vatre izbavio. To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje (29/24). Ubijte ga ili ga spalite ... bio je odgovor na taj jasni, jednostavni poziv kojim se on obraao njihovim srcima i umovima, nainom i metodom iju smo vrijednost objasnili prilikom izlaganja o poslanstvima. Nasilje je razotkrivalo svoje runo lice, tako da lbrhim (alejhi'sselam) nije bio u stanju da ga otkloni niti da se od njega zatiti. Ta on je nemoni pojedinac, on nema snage ni moi. I ovdje intervenira Uzviena Mo, isto tako otvoreno. Intervenira mudizom koja naruava navike i obiaje ljudi: Ali, Allah ga je iz vatre izbavio (29/24).

U njegovom izbavljenju iz vatre na neobian nain na koji se to desilo bio je dokaz za onoga ije je srce bilo pripravljeno za vjerovanje. Meutim, njegov narod nije povjerovao uprkos ovom neobinom dokazu, to je pokazalo da neobine pojave ne vode srca Uputi, ve spremnost za Uputu i vjerovanje: To su, uistinu, dokazi za narod koji vjeruje (29/24).

143

Prvi dokaz je to izbavljenje iz vatre. Drugi dokaz je nemo nasilja da naudi jednom ovjeku ije izbavljenje Allah eli. Trei dokaz je da neobine pojave ne upuuju nevjernika srca. To je za onoga ko eli da razmilja o historiji poziva i poslanstva, o promjeni srca i o faktorima Upute i zablude. Kontekst nastavlja sa kazivanjem poslije izbavljenja Ibrahima iz vatre. On je izgubio nadu da e uzvjerovati narod ija srca se nisu razmekala na jasnu nadnaravnu pojavu, pa im, stoga, u lice kazuje njihovo pravo stanje i iznosi ta e biti s njih, prije nego to ih napusti: "Vi ste" - ree on - mimo Allaha kumire prihvatili da biste u ivotu na ovom svijetu meusobne prijateljske odnose odravali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ete se odricati i jedni druge ete proklinjati, vatra e vae boravite biti, i niko vam u pomo nee moi pritei" (29/25). On im govori: Vi ste, mimo Allaha, kumire prihvatili, ne iz uvjerenja u zasnovanost ovog vjerovanja, ve to hoete da ugadate jedan drugom i to hoete da se meusobno podravate tim vjerovanjem. Prijatelj nee da ostavi vjerovanje svog prijatelja - kada mu se ukae istina - zarad odravanja prijateljskih odnosa meu vama na raun istine i pravog vjerovanja! Ovo se deava u zajednicama koje ne uzimaju vjeru ozbiljno, tako da prijatelj udovoljava svom prijatelju na raun vjerovanja, drei pitanje vjere manje vanim od toga da se razlikuje od prijatelja. Vjerovanje je sasvim ozbiljna stvar, tako ozbiljna da ne prihvaa ravnodunost, oputenost i ugaanje. Zatim im otkriva njihovu stranicu na buduem svijetu, kad ono prijateljstvo koje su se bojali dotai razlikovanjem u vjeri i koje ih je, uvajui ga, odravalo u klanjanju kumirima, kad ono na Sudnjem danu

postaje neprijatelj, prokletstvo i odricanje: Na Sudnjem danu, jedni drugih ete se odricati i jedni druge ete proklinjati (29/25). To je dan kada e sljedbenici osjeati mrnju prema onima koje su slijedili, kada e se odricati prijatelji prijatelja, kada e svaka grupa optuivati svoga starjeinu da ju je zaveo i kada e svaki zavedeni proklinjati svog prijatelja koji ga je zaveo! Meutim, to odricanje i proklinjanje nee koristiti nita niti e od koga odstraniti kaznu: Vatra e vae boravite biti, i niko vam u pomo nee moi pritei (29/25).

144

Vatra u kojoj su oni njega htjeli spaliti, pa ga je Allah izbavio, medutim, njima nema izbavljenja niti im ima spasa! Zavreno je lbrAhimovo pozivanje naroda njegova i mudize u kojoj nema sumnje. Zavreno je i jedno i drugo vjerovanjem jednog mukarca, njegova ena nije povjerovala, a to je bio LOt, njegov brati, kako spominju neke predaje. On je s njim odselio iz Ura Kaldejskog u Iraku u Transjordaniju, gdje su se nastanili. I Lat mu jedini povjerava! A Ibrahim ree: ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio, jer je On, uistinu, silan i mudar" <29/26J. Zadrat emo se pred LOtovim rijeima: ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio" <29126), da vidimo zato se selio. On nije odselio radi spasa, niti je odselio radi zemlje, zarade ili trgovine. On je odselio svome Gospodaru, odselio je da bi mu se pribliio i pribjegao u Njegovo okrilje. Odselio je Njemu svojim srcem i vjerovanjem prije nego to je odselio svojim mesom i krvlju. Odselio je Njemu da Mu posveti svoj ibadet, da Mu preda svoje srce i da Mu preda cijelo svoje bie u tom svom novom mjestu u koje je odselio, daleko od nevjerovanja i zablude, nakon to nije ostala nikakva nada da e se narod prikloniti Uputi i vjerovanju. Allah je IbrAhimu nadoknadio domovinu, narod i porodicu - sve mu je to nadoknadio potomstvom u kome e ostati Allahovo poslanstvo do Sudnjeg dana. Svi poslanici i sva poslanstva poslije njega bili su iz njegovog potomstva To je ogromna nadoknada na ovom i buduem svijetu: I Mi smo mu Ishaka i jakuba poklonili i potomcima njegovim vjerovjesnitvo i Knjigu dali, a njemu na ovom svijetu lijep spomen sauvali,

a na onom e, doista, jedan od onih dobrih biti <29127). To je velika dareljivost i velikodunost u darovanju, koja se ogleda u zadovoljstvu Uzvienog Allaha ovjekom u kome je ovaploena predanost Allahu cijelim njegovim biem i za koga su se nasilnici bili sloili da ga spale na vatri, ali sve oko njega je bilo hladno i spasonosno, blagonaklono i milostivo, kao prikladna nagrada. Zatim dolazi kazivanje o Lutu neposredno poslije kazivanja o IbrAhimu, nakon to je odselio svome Gospodaru sa Ibrahimom. Naselili

145

su se u dolini Jordan. Potom je Lt1t ivio sam u jednom od plemena na obalama Mrtvog mora ili Lt1tovog mora, kako je kasnije nazvano. Pleme je ivjelo u gradu Sodomi. Lt1t je postao jedan od pripadnika tog plemena enidbenim vezama i nainom ivota. Desilo se zatim da se u narodu proirila udna nastrano st. Kur'an spominje da se to dogodilo prvi put u historiji ovjeanstva. Bila je to, ustvari, nastrana seksualna elja za mukarcima, umjesto za enama koje je Allah stvorio mukarcima, kako bi se od dva spola stvarale prirodne proizvodne jedinice koje garantiraju produetak ivota potomstvom prema uroenoj prirodi nunoj za sva iva bia, s obzirom na injenicu da ih je Allah storio u parovima: muko i ensko. Nastrana seksualna elja prema istom spolu nije se dogodila prije ovog Lutovog naroda: I Luta. Kada narodu svome ree: "Vi inite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije inio: <29!28J s mukarcima opite, po drumovima presreete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari inite"', - odgovor naroda njegova bijae: ((Uini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govori!"' <29/29). ((Gospodaru moj"', - ree on - "pomozi mi protiv naroda grenog!"' <29130). Iz Lt1tovih rijei koje upuuje svome narodu primjeuje se da se kod njih manifestiraju svi oblici smutnje. Oni ine razvrat koji niko nije uinio u historiji prije toga: Oni spolno ope sa mukarcima. To je tako prljav i nastran razvrat da to upuuje na nastrano st i izopaen ost prirode iz osnova. Priroda katkad zastrani prelaenjem granice umjerenosti i istote sa enom, pa je i to razvratan grijeh, medutim, to ipak ulazi u okvire i logiku prirode. to se tie te druge nastranosti, to je izopavanje iz prirode svih

ivih bia. To je izopaenost u fizikoj i psihikoj strukturi podjednako. Allah je dao da slast seksualnog ina izmedu suprunika bude u skladu sa velikom linijom ivota i produetak u potomstvu koje nastaje ovim inom. On je pripravio bie svakog od suprunika spremnou za uitkom u ovom inu, psihiki i fiziki, shodno tom skladu. A kad je rije o nastranom seksualnom inu, on nema nikakvog cilja. Allah nije pripravio ljudsku prirodu da u njemu nade uitak shodno nepostojanju cilja od njega. Pa ako neko u njemu i nade uitak, to znai da se u potpunosti odvojio od prirodne linije, da je postao nakaza koja nema veze sa linijom ivota! Oni po putovima presreu pljakajui imovinu, zastraujui prolaznike i napadajui mukarce silom ih primoravajui na razvrat. To je

146

jo jedan korak dalje od onog prvog razvrata, pored pljake, otimaine i sijanja nereda na zemlji... Oni u svojim klubovima ine najodvratnije stvari. ine ih javno, grupno i jednoglasno, ne stide se jedan drugog. To je jo jedan stepen dalje u razvratu, izopaenost prirode i uznoenje pokvarenou do te mjere da nema nade u popravak! Kazivanje je ovdje neto saeto. Oito je da im je Ltit u poetku izricao naredbe i zabrane na lijep nain, da su oni ustrajavali u ovom poslu pa ih je on zastraio Allahovom kaznom i suoio sa odvratnou njihovih velikih zlodjela: Odgovor naroda njegova bijae: "Uini da nas Allahova kazna stigne, ako istinu govori!" (29/29). Uznoenje i hvalisanje je baeno u lice opomeni, izazov je popraen tjeranjem u la, a zalutalo st tolika da se ne moe oekivati povratak. Njihov poslanik je kod njih imao opravdanje pa nije preostalo nita drugo nego da se okrene svome Gospodaru traei Njegovu posljednju pomo: "Gospodaru moj", - ree on - ('pomozi mi protiv naroda grenog!" (29/30J. Ovdje se sputa zastor nad Ltitovom molbom, da bi se podigao kod udovoljavanja molbi. Na putu meleki zadueni za izvrenje okruuju IbrAhima donosei mu radosnu vijest da e mu se roditi muko dijete koje e biti dobar ovjek, od ene koja je ranije bila nerotkinja: I kad izaslanici Nai Ibrahimu radosnu vijest donesoe, rekoe: "Mi emo unititi stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici" (29/31).

"U njemu je Lut" - ree Ibrahim. - (Mi dobro znamo ko je u njemu rekoe oni -, mi emo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim ene njegove, ona e ostati s onima koji e kaznu iskusiti" (29/32). Ovaj prizor, prizor meleka sa IbrAhimom, saet je na ovom mjestu jer on nije eljeni cilj ovdje. Prethodno je u kazivanju o Ibrahimu reeno da mu je Allah poklonio IshAka i JAkuba, a roenje IshAka je predmet radosne vijesti u ovom sluaju, ali kazivanje o tome nije opirno ovdje jer je cilj dovrenje kazivanja o Lutu. Zato je spomenuo da je prolaenje meleka pored Ibrahima bilo radi donoenja radosne vijesti. Potom su ga obavijestili o svom prvom zadatku:

147

'Mi emo unititi stanovnike onoga grada, jer su njegovi stanovnici nevjernici <29!3V. IbrAhima je obuzela njenost i milost pa je uzeo melekima spominjati da se u tom gradu nalazi Lut, da je on dobar ovjek i da nije nasilnik! Izaslanici su mu odgovorili da bude miran s te strane, otkrivi mu da oni znaju svoju zadau i da su oni prei da to znaju! 'Mi dobro znamo ko je u njemu - rekoe oni -, mi emo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim ene njegove, ona e ostati s onima koji e kaznu iskusiti (29/32). Ona je bila na strani naroda potvrujui njihova zlodjela i njihovu nastranost, to je udna stvar. Kontekst prelazi na trei prizor. Prizor LUta sa melekima koji su doli u obliku mladia svijetlih lica. On zna ud svoga naroda i zlo koje oekuje njegove goste od njih, a koje on ne moe sprijeiti. Zbog toga se on oneraspoloi i njihov dolazak njemu ga uznemiri upravo u ovoj tekoj prilici: I kad izaslanici Nai dodoe Lutu, on se zbog njih sneveseli i uznemiri (29/33). Ovdje kontekst izostavlja nasrtaje naroda na goste i Uitov dijalog s njima, dok su oni u bjesnilu bolesne nastranosti ... Kontekst ide do samog Pa mu izaslanici otkrivaju istinu o sebi i obavjetavaju ga o svojoj zadai dok je on jo u ovoj brizi i nemiru:

We boj se i ne brini se - rekoe oni -, "mi emo tebe i porodicu tvoju spasiti, osim ene tvoje; ona e ostati s onima koji e kaznu iskusiti. A na stanovnike ovoga grada spustiemo stranu kaznu s neba zbog toga to su razvratnici (29/33-34). Ajet slika prizor ruenja koje je pogodilo grad i sve njegove stanovnike - osim LUta i njegove porodice vjernika. Ovo ruenje je bilo posredstvom kie i kamena pomijeano g sa blatom. Pretee miljenje da je to bio vulkan koji je sruio grad i progutao ga spustivi na njega ovu kiu koja prati vulkane. Ostaci ovog ruenja stoje i danas govorei o Allahovim znamenjima onima koji pameti imaju i onima koji hoe o njima da razmisle: I od njega smo ostavili vidljive ostatke ljudima koji budu pameti imali (29/35).

148

Ovo je bila normalna sudbina za ovo loe drvo koje je istruhlo i usmrdilo se, tako da nije vie pogodno da donese plod niti da ivi i koje treba samo iupati i unititi. Zatim slijedi aluzija na kazivanje o uajbu i Medjenu: A u Medjenu brata njihova uajba: uo narode moj, - govorio je on "Allahu se jedino klanjajte i inite ono za to ete dobiti nagradu na onom svijetu, a po zemlji, nered pravei, zlo ne raditer <29/36J. Ali mu oni ne povjerovae, pa ih zadesi straan potres i oni osvanue u zemlji svojoj mrtvi, nepomini <29!37J. To je aluzija koja objanjava jedinstvo poslanstva i sr vjerovanja: Allahu se jedino klanjajte i inite ono za to ete dobiti nagradu na onom svijetu <29!36J Oboavanje Jednog Allaha jeste temelj vjerovanja, a injenje onoga za to e dobiti nagradu na onom svijetu dovoljna je garancija da e ih to udaljiti od onoga to oni rade na ovom svijetu poput nedozvoljene materijalne zarade koju stiu zakidanjem na litru i kantaru, pljakanja putnika na putevima koji tuda prolaze radi trgovine, umanjivanja onoga na ta ljudi imaju pravo, pravljenja nereda po zemlji i drskog ponaanja prema ljudima. Ukratko, spominje da su oni zavrili tako to nisu povjerovali svome

poslaniku i da su kanjeni propau i razaranjem, ve prema Allahovom zakonu o kanjavanju nevjernika. Pa ih zadesi straan potres i oni osvanue u zemlji svojoj mrtvi, nepomini <29137). Prethodno je objanjeno znaenje stranog potresa koji je zadesio njihovu zemlju i uzdrmao je poslije uasnog krika koji ih je usmrtio ostavivi ih kao gromom pogoene i nepomine u njihovim kuama, kao kaznu za strah koji su zadavali ljudima kad su na njih vrili napade viui! }. .l

149

Tu je takoer i aluzija na unitenje Ada i Sem uda: A i Ada i Semuda, - ostaci domova njihovih su vam vidljivi -, ejtan im je lijepim postupke njihove predoio, pa ih, iako su razumni bili, od pravog puta odvratio; (29/38). Pripadnici Ada su nastanjivali Ahkaf na jugu Arabijskog poluotoka u blizini Hadramevta, dok je Sem ud stanovao u Hidru na sjeveru poluotoka u blizini Vadi' l-Kura. Ad je uniten ledenim i silovitim vjetrom, a Semt1d je uniten strahovitim glasom. Njihovi domovi su ostali poznati Arapima koji pored njih prolaze na svojim putovanjima zimi i ljeti, svojim oima posmatrajui tragove ruenja, nakon moi i vlasti koje su imali. Ova kratka aluzija otkriva tajnu njihove zablude, a to je tajna zablude i drugih: ejtan im je lijepim postupke njihove predoio, pa ih, iako su razumni bili, od pravog puta odvratio (29/38). Imali su pameti i imali su pred sobom dokaze Upute, ali ejtan ih je zaveo i on im je postupke njihove lijepim uinio. ejtan im je priao kroz otvoreni prolaz, a to je opinjenost sobom, dopadljivost djelima koja ine i prevara silom, imetkom i uivanjem koje im je stajalo na raspolaganju. Pa ih je od pravog puta odvratio (29/38), jeidnog puta koji vodi vjerovanju, smanjio im priliku iako su razumni bili (29/38) tj. posjedovali su razum,osjetila i pamet. Zatim slijedi aluzija na K.art1na, faraona i Hrunana: M usli im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli i kaznu nisu izbjegli

(29/39). Kart1n je bio iz Mt1sAovog naroda i on je taj narod ugnjetavao svojim bogatstvom i svojim znanjem. On nije sluao savjete onih koji su ga savjetovali da ini dobro, da bude umjeren i skroman i da ne ini nasilje i ne pravi nered na zemlji. Faraon je bio tiranin i tlaitelj. inio je najgnusnija i najgrublja zlodjela. Tiaio je narod i dijelio ga na stranke. Klao je muku djecu Izraeliana, a ensku u ivotu ostavljao oholo i nepravedno. A Haman mu je bio ministar koji je planirao njegove spletke i bio mu pomaga u nasilju i tlaenju.

150

Masa im je jasne dokaze donio, ali su se oni na Zemlji oholo ponijeli (29/39). I nije ih zatitilo bogatstvo, mo i prepredenost. Nije ih to sauvalo od Allahove kazne. Nije ih to spasilo niti uinilo da izbjegnu Allahovu kaznu. Kazna ih je stigla i ona ih je unitila, kao to e doi: I kaznu nisu izbjegli <29/39). Oni koji su imali mo, imetak i sve uvjete za pobjedu, Allah ih je kaznio sve, nakon to su dugo muili i patili narod: I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska, poslali, a neke stranim glasom unitili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. Allah im nije uinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli (29/40). Ad je unitio vjetar pun kamenja koje je letjelo udarajui ih i ubijajui; Semtid je uniten stranim glasom; K.artin i njegova kua su u zemlju utjerani, a faraon i HAman su potopljeni u moru. Svi su kanjeni zbog svoje nepravde. Allah im nije uinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli (29/40). Sada i nad sudbinom i stradanjem oholih i nepokornih nevjernika, nasilnika i grijenika kroz stoljea, sada i nakon govora o kunji, iskuenju i zavoenju na poetku sure, sada navodi primjer pravog stanja snaga koje se sukobljavaju na ovom polju. Postoji samo jedna snaga, a to je Allahova

snaga! Snaga drugih stvorenja mimo te snage bijedna je i slaba. Ko se uhvati za tu snagu ili u njoj nae zatitu, on je poput slabog pauka koji trai zatitu u kui od varljivih niti, tako da je on i ono u emu trai zatitu jednako: Oni koji, mimo Allaha, zatitnike uzimaju slini su pauku koji sebi isplete kuu, a najslabija je kua, uistinu, paukova kua, neka znaju! <29!4V.

151

Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju nita ne predstavljaju; On je Silni i Mudri! (29/42). To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo ueni shvaaju (29/43). Ovo je neobina ali vjerna slika stanja snage na ovom svijetu. Stanja koje ljudi ponekad zanemaruju pa otuda dolazi do njihove loe procjene svih vrijednosti, do njihovog nakaradnog poimanja svih obaveza i do poremeaja svih mjerila u njihovim rukama. Stoga ne znaju gdje se okrenuti, ta e uzeti za zatitnika i emu e se klanjati? Tada ih obmanjuje mo vlasti drei da je ona mona snaga na ovoj zemlji. Uzmu se okretati njoj svojim brigama i svojim eljama plaei je se i straei, nastojei da je zadovolje kako bi od sebe otklonili njenu tetu ili osigurali sebi njenu zatitu! Vara ih mo imetka, u kome gledaju snagu koja gospodari sudbinama ljudi i sudbinama ivota. Okreu mu se dragovoljno i iz straha nastojei da ga steknu i da se njime uzdignu i zagospodare vratovima kao to misle! Zavodi ih mo znanja dok misle da je ono osnov snage i imetka i osnov ostalih snaga pomou kojih krui i ide unaokolo onaj ko ih posjeduje, nastojei da mu se priblie skrueno kao da su pobone sluge u mihrabima! Zavaravaju ih ove vidljive snage. Zavaravaju ih ove snage koje su u rukama pojedinaca, zajednica i drava pa krue okolo njih i navaljuju na njih kao to krui leptir oko sijalice, kao to leptir navaljuje na vatru! Oni zaboravljaju jedinu snagu koja stvara ostale male snage, koja ih

posjeduje, koja im daje, koja ih usmjerava i koja ih potinjava kako hoe i kada hoe. Zaboravljaju da pribjegavanje ovim snagama, svejedno bile one u rukama pojedinaca, zajednica i drava, jeste poput sklanjanja pauka u paukovu kuu... Pauk je slab i njean insekt, on nema zatite u svojoj mehkanoj organskoj strukturi niti zatite u svojoj slaboj kui. Nema zatite do Allahove zatite, nema sklonita do Njegovog sklonita i nema oslonca do Njegovog vrstog oslonca. Ovo je krupna injenica o kojoj je Kur'an vodio rauna da je utvrdi u srcima vjernike grupe. Zato je ona s njom jaa od svih sila koje joj stanu na put, ona njome gazi oholost silnika na zemlji i ona njome rui bunkere i utvrde.

152

Ova se krupna istina uvrstila u svakoj dui, nastanila u svakom srcu, izmijeala sa krvlju i potekla s njom venama, tako da ona vie nije rije koja se izgovara jezikom niti problem koji trai raspravu. Ona je postala nadahnue koje se stabiliziralo u dui, tako da nita drugo ne kola ni u osjeanju ni u mati. Jedino je Allahova snaga prava snaga. Jedino je Allahova zatita prava zatita. Sve drugo je slabo i mizerno, bez obzira koliko se uzdizalo i protezalo, bez obzira koliku mo imalo i koliko nasilje inilo i bez obzira koliko posjedovalo sredstava za tlaenje, nasilje i kanjavanje. To je pauk, i ono to posjeduje od moi nije nita osim niti pauka: a najslabija je kua, uistinu, paukova kua, neka znaju (29/41). Protagonisti poziva koji su izloeni iskuenju, patnji, zavoenju i zabludi dostojni su da zastanu pred ovom krupnom injenicom i da je ne zaboravljaju nijednog trenutka dok se sueljavaju sa razliitim snagama. Ove snage njima kode i nastoje da ih unite. One ih opinjavaju i nastoje potkupiti... Sve su to paukovi konci u Allahovom raunu i u raunu vjerovanja kada je ono ispravno i kada se zna sutina snaga i kada se pravilno vrednuje i procjenjuje. Allah dobro zna da ovi kojima se oni, pored Njega, klanjaju nita ne predstavljaju (29/42). Oni trae pomo od zatitnika koje, mimo Allaha, za zatitnike uzimaju, a Allah zna pravo stanje ovih zatitnika. Ovo je ta istina koja je od slikana u prethodnom primjeru ... Pauk se zaklanja za paukovu mreu! On je Silni i Mudri! (29/42).

On je Jedini Silni, Moni, Mudri i Ravnatelj ovog bitka. To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo ueni shvaaju (29/43). Jedna grupa nevjernika zatvorenih srca i umova uzela je ovo za predmet podsmijeha i ironije. Oni su rekli: Muhammedov Gospodar govori o muhi i pauku. Ova neobina slika nije prodrmala njihova osjeanja jer oni ne shvaaju i ne znaju: ali ih samo ueni shvaaju (29/43) ...

153

Potom povezuje tu krupnu istinu koju je predstavio velikom istinom u kreiranju ovog cijelog Kosmosa, na nain kako Kur'an vee svaku istinu sa tom velikom istinom: Allah je nebesa i Zemlju s razlogom stvorio; to je, doista, pouka onima koji vjeruju <29144). Tako ovaj ajet dolazi neposredno poslije kazivanja o poslanicima i poslije navoenja primjera koji odslikava pravo stanje snaga u univerzumu. Ajet je u skladu sa prethodnim kazivanjima i povezan je s njima tom primjetnom vezom, vezom svih razasutih injenica sa istinom koja se krije u stvaranju nebesa i Zemlje u tom preciznom sistemu koji ne zaostaje, ne usporava, ne odstupa i meusobno se ne sudara, jer je to skladna istina u kojoj nema nepravilnosti! To je, doista, pouka onima koji vjeruju <29/44J. Onima ija su srca otvorena za Allahova kosmika znamenja razasuta po prostranstvima i dubinama Kosmosa i koja se vide u skladu i sistemu tog Kosmosa svugdje dokle pogled dopire. Oni koji vjeruju su ti koji ovo dokuuju jer su njihovi pogledi i osjetila otvoreni za recepciju i shvatanje. Na kraju kruga povezuje Knjigu koja je objavljena Muhammedu (alejhi's-selam) , povezuje obavljanje namaza i spominjanje Allaha sa Istinom koja je na nebesima i Zemlji i sa nizom poziva Allahu od Nuha (alejhi' s-selam) . Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraa od razvrata i od svega to je runo; obavljanje namaza je najvea

poslunost! - A Allah zna ta radite (29/45). Ui knjigu koja ti se objavljuje jer je ona tvoj medij poziva, Boanski znamen koji prati taj poziv i istina povezana sa Istinom koja lei u stvaranju nebesa i Zemlje. I obavljaj namaz jer namaz - kad se obavlja - zaista odvraa od razvrata i od svega to je runo. Namaz je veza sa Allahom koja svog vlasnika postiuje da sa sobom ponese velike grijehe i razvratna djela da

154

sa njima sretne Allaha. Namaz je takvo proienje i oslobaanje da nije u skladu da s njim bude prljavtina razvrata i runih djela i njihova teina. Ko klanja namaz koji ga ne odvrati od razvrata i od runog djela, on ga jo vie udaljava od A1Jaha. 12 On nije obavio namaz kako je propisan, ve ga je obavio formalno a ne propisno . A tu je velika razlika izmeu toga .. dvoga ... Namaz je, kad se obavlja, spominjanje Allaha. Obavljanje namaza je najvea poslunost <29/45), najvea uope, vea od svakog zanosa i od svake enje, vea od svake pobonosti i skruenosti. A Allah zna ta radite C29/45). Njemu nita nije skriveno; Njemu nita nije nejasno. Vi ete se Njemu vratiti i On e vas nagraditi ili kazniti za ono to radite ... Kraj dvadesetog duza, slijedi dvadeset i prvi koji poinje rijeima Uzvienog Allaha: I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na na}1jepi nain <29140) . Prenosi Ibni Derir pa kae: Prenio nam je Ismail i b ni Muslim od El-Hasana da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik. .. i spomenuo je ovaj hadis.

155