N aslov originala SAYYID Qup3 Fl II..

Au-L-QUR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi zilali-1-Qur'an 22 SARAJEVO, 1999.

ti "-:" 'l"'rr , ... ... J ... ...... .f ... l,. J )) , " ' , ... ., T , = ......... " " ... - ... ' ,.

'JJ.l:JJ .J) 4.1} ... ... , ... ... , / , J ,_ ) ,, , , -} , , ; J,." . (( cJJ;.lf: 'JN:-)'.".; U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali (9/122).

U OKRIUU KUR'ANA 22 .. _;k\;_, -J l_;,.. Vl OJ.J- c:r U IME ALlAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG! OSTATAK SURE EL-Al:fzAB I SURA SEBE' I FA TIR

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! ". t " ' ..) . , "" )01 , )' ' , '.:;l;Jij :,; l.:. .. JIj .J.:..I:..JI ..._:....,1 " ", _,.""

, .,ll , , ",."" .. , ; "")'" ,. ,. .... ,. r3 J "' " ; "; " v.: ...lj,J.:t.:; lj, t .... ! lj " ",.. ' , ... , ) ,. ",

..... " .... ,. J .... l .ill) ;..J) jlt"lj ' tc__t:.Jlj u:_c..\..allj' .. ... l .. ... ,. ... .. .... ' . . "lj;-:, i-tl "l l' l..i.llj .. JJI l

O Vjerovjesnie, reci enama svojim: 'j4ko elite ivot na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odluite, dau vam pristojnu otpremu i lijepo u vas otpustiti (33/2BJ. A ako elite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet, - pa, Allah je, doista, onima meu vama koje ine dobra djela pripremio nagradu veliku" (33/29). O ene- Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas oit grijeh uinila, kazna bi joj udvostruena bila, a to je Allahu lako; (33/30). a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokoravala i dobra djela inila - daemo nagradu dvostruku i pripremiemo joj opskrbu plemenitu (33/31). O ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allaha bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (33/32). U kuama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekjat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova sluajte! Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno oisti (33/33). I pamtite Allahove ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima vaim; Allah je, uistinu, dobar i sve zna (33/34J. Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslunim mukarcima i poslunim enama, i iskrenim mukarcima i iskrenim enama, i strpljivim mukarcima i strpljivim enama, i poniznim mukarcima i poniznim enama, i mukarcima koji dijele zekjat i enama koje dijele zekjat i mukarcima koji poste i enama koje poste, i mukarcima

koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i enama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i mukarcima koji esto spominju Allaha i enama koje esto spominju Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio (33/35). Ova trea cjelina u ovoj suri, osim digresije na kraju sure u kojoj je objanjena nagrada koja eka muslimane i muslimanke, odnosi se na ene Boijeg poslanika Muhammeda (alejhi's-selam). Na samom poetku sure one su nazvane majkama pravovjernih (ummehatu'l-mu 'minin) . Ovo materinstvo ima i svoje obaveze. Ovaj visoki poloaj vrijedan potovanja i ovo visoko mjesto kod Poslanika (alejhi' s-selam) ima i svoje obaveze. Ovdje su objanjene neke od tih obaveza, potvrene vrijednosti i uloga 2

Poslanikove porodice koja joj je data od strane Allaha, uloga svjetionika svima koji hoe i ele da slijede ovaj put. O Vjerovjesnie, reci enama svojim: 'o elite ivot na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odluite, dau vam pristojnu otpremu i lijepo u vas otpustiti (33/28). A ako elite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet, - pa, Allah je, doista, onima meu vama koje ine dobra djela pripremio nagradu veliku" (33/29) . Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je sa svojom porodicom ivio veoma skromno, ne zbog toga to nije bio u mogunosti da ivi u izobilju. U njegovom vremenu dolo je do osvajanja novih teritorija. Pokloni, darovi i ratni plijen stizali su sa svih strana i u veim koliinama. Bogatim je postao i onaj koji nikada nije bio bogat. Meutim, Poslanik je i pored toga ivio veoma skromno. itav mjesec bi protekao a da se u njegovoj kui ne bi naloila vatra, a bio je vrlo izdaan kada je rije o pomaganju drugih, davao je poklone i dijelio darove. Ovo je bio njegov izbor, jer je elio da se izdigne iznad udobnosti koje prua ovaj svijet i ivot na njemu, sa eljom za onim to je kod Allaha, sa eljom onoga koji ima, ali koji se opredjeljuje za skromnost, uzdie i bira! On nije bio obavezan, odnosno vjera i vjerozakon ga nisu obavezivali da ivi ovaj ivot koji je izabrao sebi i svojoj obitelji. Lijepe stvari u vjeri i vjerozakonu nisu bile zabranjene. On to sebi nije zabranio u vrijeme kada su mu ove lijepe stvari spontano i sluajno dolazile, bez uloenog truda, nastojanja da ih stekne i da njima bude zaokupljen. On nije stavio u dunost svome narodu da ivi ivotom kojeg

je on sebi odabrao, osim ako to neko od njegovih pristalica eli uzdiui se time iznad ovosvjetske slasti i uivanja, bjeei od tog tereta, oslobaajui svoju duu tih elja i sklonosti. Meutim, ene Boijeg Poslanika, bez obzira na injenicu da su njegove ene i da ive u atmosferi koju proima nubuvvet, bile su ene, ljudska bia sa svim svojim osobinama, mahanama i nedostacima obinih ljudi. Imale su svoje prohtjeve i potrebe. Nisu se mogle pomiriti sa takvim skromnim ivotom. Izale su pred Poslanika sa zahtjevom o udobnijem ivotu. Poslanik je njihov zahtjev odbio. Bio je tuan, jer je njegova dua 3

bila zadovoljna ivotom kojeg je odabrao, osloboena od te zaokupljenosti i tom ivotu nije pridavala ni najmanju vanost. Njegov ivot i ivot njegove obitelji treba da ostane na tom uzvienom, istom obzorju izvan svih okrilja ovoga svijeta, ne zbog toga to je to dozvoljeno ili zabranjeno - jer je ono to je dozvoljeno i zabranjeno ve objanjeno - nego zbog oslobaanja od zova ovozemaljskog jeftinog ivota. Zbog ovog zahtjeva za udobnijim ivotom, Poslanik se potpuno izolirao, povukao i prekinuo svaku vezu sa ashabima. Njegovim ashabima je ta izoliranost teko pala. Pokuavali su da kontaktiraju s njime, ali bez uspjeha. Imam-i Ahmed prenosi svojim lancem prenosilaca da je Dabir (Allah bio njime zadovoljan) rekao: "Ebu Bekr je dolazio Poslaniku i traio da ga primi, ali je Poslanik to odbio. Poslije toga je doao i Omer (Allah bio njime zadovoljan), ali ni on nije bio primljen. Poslije ponovljenog traenja dozvolio je Ebu Bekru i Omeru da dodu kod njega. Kada su doli, Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) je sjedio, a oko njega su bile njegove ene. Poslanik je utio, a Omer je rekao: ''Rei u neto Poslaniku, to e ga, moda, nasmijati": oiji Poslanie", ree Omer, ''ako bi kerka Zejda, supruga Omerova, zahtijevala udobniji ivot, ja bih je udario po vratu". Tada se Poslanik nasmijao tako da su se mogli vidjeti njegovi umnjaci i rekao: "One su oko mene. One od mene trae udobniji ivot''. Tada je Ebu Bekr ustao i poao prema Aii da je udari, a Omer prema Hafsi sa istom namjerom. Oba su tada rekli: "Zar traite od Poslanika ono to on nema?!" Poslanik je osujetio njihovu namjeru, a one su tada rekle: "Od danas vie nikada neemo traiti od Poslanika ono to on nema". Tada je, navodi Dabir, Allah objavio ajet koji je Poslanikove ene stavio pred izbor.

Poslanik je poeo sa Aiom (Allah bio njome zadovoljan) i rekao da ne uri sa odlukom prije nego to upita roditelje. "O emu se radi?", upitala je. Poslanik je tada prouio ajet: O Vjerovjesnie, reci enama svojim (33/2BJ. Aia je (Allah bio njome zadovoljan) odgovorila da ona nema tu ta pitati roditelje. Odmah se opredijelila za Allaha i Poslanika uz napomenu da ostalim svojim enama ne govori o njenom izboru. Poslanik je, meutim, rekao: "Allah me nije poslao da grubo postupam, nego da olakavam i poduavam. Ako bi me ijedna od njih upitala o tvome izboru, ja bih joj rekao".l U predaji koju biljei Buhari od Ebu Seleme ibni Abdurrahmana stoji da ga je Aia (Allah bio njome zadovoljan), supruga Vjerovjesnika (alejhi' s-selam), obavijestila da joj je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam), l Muslim, od Zekerijjaa ibni Ishaka. 4

kada mu je Allah naredio da provjeri zahtjev svojih supruga, doao i rekao: "Ja u te podsjetiti na jednu stvar, a ti nemoj uriti prije nego upita svoje roditelje". On je znao da moji roditelji mene nikada ne bi savjetovali da ga napustim, rekla je Aia. Poslanik joj je prouio rijei Uzvienog Allaha: O Vjerovjesnie, reci enama svojim (33/28) ... pa sve do kraja ovih ajeta. Tada sam rekla. "O emu da pitam svoje roditelje? Ja se opredjeljujem za Allaha, Njegova Poslanika i drugi svijet." Kur'an je doao da definira osnovne i temeljne vrijednosti islamskog shvatanja ivota. Ove vrijednosti uivo trebaju biti primijenjene u kui Vjerovjesnika (alejhi's-selam) i njegovom osobnom ivotu. One trebaju da se ispune u najmanjem i najjasnijem obliku u ovoj kui koja je bila i bit e svjetionik za muslimane i islam, sve dok Allah ne naslijedi Zemlju i one koji na njoj ive. Oba ajeta koja su Poslaniku objavljena trasiraju put i Poslanikove ene stavljaju pred alternativu: ivot na ovome svijetu i njegov sjaj, ili Allah, Njegov Poslanik i drugi svijet. Jedno srce nije dovoljno za oba svijeta. Allah nijednom ovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao. Poslanikove ene su poslije ovoga izjavile da nee traiti od Poslanika ono to on ne posjeduje. Ajeti su objavljeni da potvrde osnovu problema jer se problem ne svodi samo na to da li Poslnaik posjeduje ono to one trae. Pitanje je izbora: Allah, Njegov Poslanik i drugi svijet, ili ivot na ovom svijetu, njegov sjaj i uivanje, svejedno da li one posjeduju riznice ove Zemlje ili u svojim kuama nemaju nita. One su odabrale Allaha, Njegova Poslanika i drugi svijet poslije, kada su se nale pred ovim odluujuim izborom. Bile su dostojne mjesta kojeg su imale kod

Poslanika i mjesta na visokom horizontu koji prilii Poslanikovoj obitelji. U nekim predajama stoji da je Poslanik (alejhi' s-selam) bio jako zadovoljan njihovim izborom. Zadrat emo se jo neko vrijeme pred ovim dogaajem da ga malo sagledamo iz nekih drugih aspekata. On potpuno jasno definira islamsko shvatanje vrijednosti, oznaava put kako i na koji nain da osjetimo ovaj i onaj svijet i ree u srcu muslimana svako mrmljanje o vrijednostima ovog i onog svijeta, o smjeru ka zemlji ili nebu i oslobaa srce od svih neprirodnih veza koje stoje izmeu njega i potpune predanosti samo i jedino Allahu. Ovo je s jedne strane, a s druge strane, ovaj dogaaj nam odslikava stvarnost ivota Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) i onih koji su ivjeli i 5

bili u vezama s njim. Najljepe u svoj ovoj stvarnosti jeste da je taj ivot bio ivot ovjeka i ljudi koji se nisu oslobodili ljudskih osobina, osjeaja i prirode uz sve te veliine koje su dosegli i svu predanost Allahu i liavanje svega drugog osim Njega. Ljudski osjeaji i ljudske naklonosti i sklonosti nisu nestali u tim srcima, nego su ih jo vie uzdigla i oistila od onoga emu ljudi tee. Njihova srca su ostala u svojim prirodnim, ljudskim prijatnim granicama. Te ljudske sklonosti nisu sprijeile ova srca da dosegnu krajnje granice odreene za ovjeka i njegovu punou. esto pogrijeimo kada o Poslaniku (alejhi' s-selam) i njegovim ashabima (neka je Allah zadovoljan njima) oblikujemo sliku koja nije stvarna, a ni potpuna, kada ih liimo svih ljudskih osjeaja i sklonosti mislei da ih na taj nain uzdiemo i oslobaamo onoga to smatramo da je slabost i nedostatak. Sa ovom grekom mi ih prikazujemo u obliku koji nije realan, obliku koji je zaogrnut svetakim vijencem iz koga se ne vide njihove osnovne ljudske osobenosti. Otuda dolazi do prekida ljudske spone izmeu njih i nas, a njihov lik u naim osjeajima ostaje izmeu te zaogrnutosti blii privienju, koji se rukama ne moe dodirnuti. Osjeamo ih kao da su neka druga stvorenja koja nama nisu slina... meleki ili neto njima slino, apstraktno naim osjeajima i sklonostima u svakom sluaju, i uz prozirnost ove imaginarne slike ona ih ipak udaljava od nae sredine tako da ih ne moemo imitirati niti ih uzeti sebi za uzor u svakodnevnom ivotu. Ovim ponaanjem gubi se najvaniji pokretaki faktor, a to je buenje osjeaja za oponaanjem umjesto koga se sada pojavljuje strah i zaprepatenje koji proizvode nejasne i zaarane osjeaje koji nemaju

nikavog utjecaja u praktinom i realnom ivotu. Sa ovim se takoer gubi i iva korespondencija izmeu nas i ovih velikih linosti, jer je razgovor rezultat naeg osjeaja o njima kao stvarnimljudskim biima, koji ive sa stvarnim osjeajima i emocijama sa kojima mi ivimo i kojima smo zaokupljeni, s tim to su se oni uzdigli i to oistili od nanosa kojima su zaokupljeni nai osjeaji. Allahova mudrost o izboru svojih poslanika iz reda ljudi, a ne iz reda meleka ili nekih drugih stvorenja je potpuno jasna kako bi veza, stvarna veza u ivotu poslanika i ivotu njihovih sljedbenika egzistirala i kako bi njegovi sljedbenici u svojim srcima osjeali da srca onih koje slijede imaju osjeaje sline njihovim, iako su ii i uzvieniji. Otuda ih oni vole i pruaju im ljubav kao to ovjek ovjeku prua ljubav i tee da ih oponaaju kao to mlai oponaa starijeg. 6

U dogaaju o alternativi zaustavit emo se kod prirodnih elja supruga Allahova Poslanika (alejhi's-selam) o udobnijem ivotu, kao to emo se zaustaviti i kod obiteljskog ivota Poslanika i njegovih supruga (Allah bio njima zadovoljan) koje su se obratile svome muu u pitanju udobnijeg ivota! Njega je to uznemirilo. Meutim, on ipak nije prihvatio od Ebu Bekra i Omera (Allah bio njima zadovoljan) da malo izudaraju Aiu i Hafsu zbog ovih zahtjeva. Problem je u osjeajima i ljudskim sklonostima koji su ponekad pomueni, a ponekad nisu, ali koji se ne mogu ugasiti ni unititi! Tako je to trajalo sve dok Objavom nije stigla Allahova naredba koja je njegove supruge stavila pred alternativu, nakon ega su one odabrale Allaha, Njegova Poslanika i drugi svijet slobodno, bez pritiska i prisile! Srce Allahova Poslanika (alejhi's-selam) bilo je obradovano njihovim uzdignuem do ovih visokih i rijetkih obzorja. Zaustavit emo se, takoer, kod tog ljudskog osjeaja u srcu Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) koji je, oito je, volio Aiu i elio da se uzdigne na nivo vrijednosti koje Allah eli njemu i njegovoj porodici. Sa njom je poeo razgovor, odnosno, nju je prvu stavio pred ovaj izbor pokuavajui da joj pomogne da se oslobodi i da se uzdigne. Rekao joj je da ne uri sa odlukom prije nego to upita roditelje - a znao je da joj oni nee dozvoliti da ga napusti kao to je Aia izjavila. Aia, meutim, u tome ne grijei. Ona je odgovorila da nema tu ta pitati bilo koga. Ovo je sa zadovoljstvom registrirala u svojim rijeima. Iz svega ovoga Poslanik (alejhi' s-selam) se oituje kao ovjek koji voli svoju mladu enu i eli joj da se uzdigne na obzorja u kojima on ivi i da ostane s njim na tim horizontima, da bude njegov sauesnik u vrijednostima koje osjea, a koje

mu eli njegov Gospodar, njemu i njegovoj porodici. I Aia (Allah bio njome zadovoljan) pojavljuje se kao ena koju raduje njeno mjesto u srcu Poslanika i to opet sa zadovoljstvom i ljubavlju registrira kao i njegovu elju da konsultira svoje roditelje u ovom pitanju kako bi ostala sa Poslanikom na ovim visokim i svijetlim obzorima. Nakon ovoga primjeujemo i njen enski osjeaj kada trai od Poslanika da ostale svoje supruge ne obavjetava o njenom izboru kada ih bude stavio pred alternativu! U ovom traenju vidimo njenu elju da bude jedina u ovom izboru i njenu osobenost u odnosu na druge njegove supruge ili neke od njih. Ovdje takoer primjeujemo i veliinu Poslanika kada joj u odgovoru kae: "Allah me nije poslao da budem grub, nego da budem uitelj i da olakavam a ne oteavam. Ako me ijedna od njih upita ta si ti odabrala, ja u joj rei". On ne eli da sakrije od svojih supruga ono to bi ih uputilo na dobro, ne eli da im taj ispit predstavlja tekou. On eli da pomogne 7

svakome ko pomo trai kako bi se uzdigao i oslobodio privlanosti ovozemaljskog udobnog ivota! Ove ljudske, plemenite i druge osobenosti mi ne bismo trebali- kada govorimo o Poslanikovoj biografiji- zapostavljati niti zanemarivati i njihovu vrijednost umanjivati. Razumijevanje ovih osobenosti u njihovom stvarnom znaenju je iva veza koja nas vee sa Poslanikovom linou, linostima njegovih ashaba, njegovih drugova, koja potie srce da praktino oponaa i slijedi realnost. Poslije ove digresije vraamo se kur' anskom tekstu. I tu nalazimo poslije definiranja vrijednosti dunjaluka i ahireta - ispunjenje rijei Uzvienog Allaha: Allah nijednom ovjeku dva srca u njedrima njegovim nije dao (33/4) u praksi Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i njegove obitelji, nalazimo da poslije ovog objanjenja poinje da objanjava pohranjenu na grad u suprugama Vjerovjesnika (alejhi' s-selam). Tu se spominju i njihove osobenosti koje odgovaraju njihovom mjestu i poloaju u odnosu na izabranog Allahovog Poslanika: O ene Vjerovjesnikove, ako bi koja od vas oit grijeh uinila, kazna bi joj udvostruena bila, a to je Allahu lako; (33/30). a onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokorava/a i dobra djela inila - daemo nagradu dvostruku i pripremiemo joj opskrbu plemenitu (33/31). To je posljedica mjesta na kome se nalaze. One su supruge Allahova Poslanika (alejhi's-selam) i majke pravovjernih. Ova i ta osobina, i jedna i druga povlae za sobom teke obaveze i suzdravanje od grijeha. Ako bi

neka od njih poinila oiti grijeh, kazna bi joj bila udvostruena. Ovo objanjava mjesto na kome se nalaze. A to je Allahu lako (33/39) . Njega u tome ne sprjeava niti Mu pravi potekoe njihov poloaj i mjesto kod Allahova Poslanika, kao to se ponekad priinjava! A onoj koja se bude Allahu i Poslaniku Njegovu pokorava/a i dobra djela inila (33/31) ... Termin upotrijebljen ovdje - kunu t je pokoravanje i poslunost, a dobra djela su praktino provoenje pokornosti i poslunosti. Za to praktino provoenje daemo nagradu dvostruku (33/3V, kao to e i 8

kazna biti udvostruena za oiti grijeh. I pripremiemo joj opskrbu plemenitu (33/31). To je ve pripremljeno. To je oekuje uz dvostrukost nagrade i jo Allahovu milost Tekst dalje objanjava majkama pravovjernih njihove kompetencije koje nemaju druge ene i odreuje njihove obaveze u komunikaciji sa svijetom, njihove obaveze u oboavanju Allaha, njihove obaveze u kui. Saopeno im je o Allahovom ri' ajetu i zatiti ove plemenite obitelji, panji i uvanju od grijeha, zatim je pripomenuto da se u njihovim kuama kazuju Allahovi ajeti i mudrost, to predstavlja posebnu odgovornost i to ih izdvaja iz kruga drugih ena: O ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allaha bojite, na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (33/32J. U kuama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i namaz obavljajte i zekjat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova sluajte! Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno oisti (33/33). I pamtite Allahove ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima vaim; Allah je, uistinu, dobar i sve zna (33/34). Islam se pojavio u vrijeme u kome je arapsko drutvo - kao uostalom i svako drugo drutvo u tom vremenu - vidjelo u eni samo predmet uivanja, zadovoljenja nagona. S druge, one ljudske strane, ena je bila jako poniena, odnosno, pogled na nju iz ovog ugla je bio pogled ponienja. U ovom drutvu vladala je anarhija i haos u seksualnim odnosima.

Parodini ivot bio je poljuljan na nain kako smo to objasnili ranije. Sve ovo, srozanost pogleda na seks, degradiranje ljepote ukusa, prepunjenost tjelesne neobuzdanosti, zapostavljanja visoke, tihe i iste ljepote, sve ovo je bilo vidljivo u poeziji predislamskih Arapa koja se svodila na tjelesnu ljepotu ene u najgrubljem obliku i znaenju. Kada je doao islam, on je postavio nove temelje drutvenog gledanja na enu. Islam je pojaao ljudsku stranu u seksualnim odnosima. 9

ena vie nije samo predmet za gaenje tjelesne poude, nego je spoj izmeu dva ljudska stvorenja nastala iz jedne due, meu kojima postoji ljubav i milost, a u njihovom spajanju je smiraj i odmor. Ovo spajanje vezano je za Allahovu volju u stvaranju ovjeka, u izgradnji zemlje i ovjeka kao Allahovog namjesnika na zemlji. Islam se takoer brine i o porodinim vezama koje uzima kao osnovu za sreivanje drutvenih prilika, i to smatra kolijevkom iz koje nastaju i razvijaju se generacije. Islam garantira zatitu ovom narataju, uva ga i isti od svega onoga to mu njegovu atmosferu truje. Porodino zakonodavstvo obuhvata dobar dio islamskog zakonodavstva i primjetan broj kur' anskih ajeta. Ovome treba dodati i stalno usmjeravanje na jaanju osnove na kojoj poiva drutvo, a posebno onog dijela koji se odnosi na duhovno snaenje i ienje kao i istou u odnosima meu spolovima, zatitu od lahkog morala, podavanja strastima, ak i u samim tjelesnim, fizikim odnosima. U ovoj suri drutveno ureenje i pitanje porodice zauzimaju dobar dio prostora. U ovim ajetima koji se upravo bave dogaajima sa Vjerovjesnikovim enama i koji ih usmjeravaju u njihovim donosima sa svijetom, a posebno meusobnim odnosima i odnosima prema Allahu, u tom usmjeravanju Allah (Uzvieni) kaenjima : Allah eli da od vas, o porodica Poslanikova, grijehe odstrani i da vas potpuno oisti (33!33J. Pa da pogledamo ta sredstva koja odstranjuju grijehe i sredstva ienja o kojima im Allah (Uzvieni) govori, a koja one trebaju prihvatiti kao Poslanikova obitelj i supruge Vjerovjesnika (alejhi's-selam) i najistije ene koje je ova zemlja ikad poznavala. A ko je prei ovome ako nisu one

koje ive u krilu Poslanika i njegovom uzvienom domu. Tekst prije svega poinje da ih obavjetava o njihovom vanom poloaju kojeg zauzimaju, visokom mjestu na kome se nalaze, njihovim uzdignuem iznad svih drugih ena i njihovim posjedovanjem toga mjesta meu svim enama pod uvjetom da potpuno podmire dug ovoga mjesta i da borave na njemu onako kako to mjesto i poloaj zahtijeva: O ene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge ene! Ako se Allaha bojite (33/32) . . . Niste kao druge ene ako se Allaha bojite ... Vi se nalazite na mjestu koje ne dijelite ni sa kim, niti ga bilo ko dijeli sa vama. To mjesto trai bogobojaznost. Pitanje nije samo pitanje bliske srodnosti sa

lO

Vjerovjesnikom (alejhi's-selam) nego tu srodnost treba istinski u dui prihvatiti. To je ono odluujue na emu poiva ova vjera, a koje potvruje Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) kada poziva svoje blinje da ih ne zavede bliskost srodnosti jer ih on od Allaha ne moe odbraniti: "0, Fatima, keri Muhammedova, o, Safija, keri Abdulmuttalibova, o, Benu Abdulmuttalib, ja vas ne mogu od Allaha odbraniti. Traite od mene to god hoete od onoga to posjedujem."2 U drugoj predaji stoji: "0, skupina Kurejija, spaavajte se od Vatre! O, skupino Benu Ka'b, spaavajte se od Vatre! O, skupina Benu Haim, spaavajte se od Vatre! O, skupina Benu Abdulmuttalib, spaavajte se od Vatre! O, Fatima, keri Muhammedova, spaavaj se od Vatre! Ja vas, tako mi Boga, zaista, ne mogu od Allaha odbraniti, osim ove bliskosti zbog koje u uiniti sve to mogu".3 Nakon objanjenja njihovog poloaja kojeg uistinu zasluuju, a to je da se Allaha boje, tekst objanjava sredstva kojima Allah hoe da od njih odstrani grijehe i da ih potpuno oisti: Na sebe panju govorom ne skreite, pa da u napast doe onaj ije je srce bolesno! (33/32). Zabranjuje im se, kada razgovaraju sa strancima, da taj razgovor vode povienim glasom koji kod ljudi izaziva strast i pokree nagon, koji raspiruje elje onih ija su srca bolesna! Ko su te ene koje su od strane Allaha opomenute ovom opomenom? To su ene Vjerovjesnika (alejhi' s-selam), majke pravovjernih, ene koje

nisu predmet pohlepe, ene koje nisu izloene bolesnim pomislima, kako to razumu na prvi pogled izgleda. U kom vremenu je ova opomena bila? U vremenu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam), u vremenu odabrane elite ljudi za sva vremena ... Allah je, meutim, kao Stvoritelj ljudi i ena, znao da u glasu ene, kada razgovara i treperi rijeima, ima neega to izaziva pohlepu u srcima i pokree iskuenje. Bolesna srca sklona poudi postoje u svakom vremenu i sredini naspram svake ene, pa bila ona i supruga Vjerovjesnika, majka pravovjernih. Sve dok se iz osnova ne iskorijene uzroci, nee doi do oienja od prljavtine, niti oslobaanja od grijeha. M uslim. 3M uslim i Tirmizi. ll

A kako stvari danas stoje u drutvu u kome ivimo, u naem bolesnom, prljavom i iznurenom vremenu u kome hara bezumlje, bjesne strasti i razne druge napasti? ta je sa nama u ovoj atmosferi u kojoj bjesne ludosti, strasti, bude se nagoni, grozniavo budi i raspaljuje seks? ta treba da inimo u ovom drutvu, u ovom vremenu, u ovoj atmosferi kada ene njeno i razmaeno govore, kliu seksu i poudi? Gdje su one, a gdje je istoa? Je li mogue oienje u ovoj prljavoj atmosferi kada su one, njihova kretanja, njihov govor grijeh koji Allah hoe da odstrani od svojih odabranih robova?! I neusiljeno govorite! (33/32). Nakon zabrane da na sebe skreu panju govorom, uslijedila je naredba da njihov razgovor mora biti u odreenim, poznatim, a ne u neodreenim, nepoznatim stvarima. Tema razgovora ponekad moe biti napast kao i sam ton razgovora za one ija su srca bolesna. Izmeu ene i nepoznata ovjeka razgovor ne bi trebao biti zvuan i gestikulativan, isprazan i aljiv, kako ne bi bio uvod u neto drugo iza ovoga izbliza ili izdaleka. Allah (Uzvieni) je onaj koji je sve stvorio i koji sve zna o Svojim stvorenjima, koji zna prirodu njihove strukture. On ovo kae neporonim majkama pravovjernih kako bi to imale u vidu u razgovoru sa ljudima svoga vremena, najboljeg vremena uope! U kuama svojim boravite (33/33). Weqare - jeqiru, osnovna glagolska forma u znaenju boraviti. Ovo nema znaenje stalnosti, stalnog boravka u kui i apsolutne zabrane njenog naputanja. Pod ovim se misli na kuu kao osnov u njihovom ivotu. Kua je boravite. Sve drugo je nepredvieni izuzetak, boravak radi

potreba. Kua je prava sredina za enu u kojoj se osjea u svom elementu onako kako je to Allah htio u kojoj ne osjea nelagodnost, iscrpljenost u poslu koji nije u skladu sa njenom prirodom koju joj je Allah podario. Da bi islam pripremio kunu i atmosferu za odgoj mlaih i njihovu zatitu, zaduio je ovjeka da se brine o opskrbi i to uinio farzom, kako bi majka bila poteena napora, kako bi imala vremena, kako bi se mirne savjesti okrenula djeci i odgajala ih u kui kao njihovoj pravoj sredini. ena koja radi izvan kue, koja je umorna od posla, vezana njegovim terminima, koja svu svoju energiju troi na poslu nije u stanju da pripremi kunu atmosferu, niti da djeci posveti vie panje, da im da njihovo pravo i zatitu. Kue radnica i slubenica imaju hotelsku atmosferu, koja nije ni izbliza 12

slina kunoj atmosferi ene koja nije zaposlena. Nezaposlena ena moe da stvori kunu atmosferu, njen miomiris. Nema kune ljubavi dok to majka ne preuzme u svoje ruke. ena ili majka koja provede svoje vrijeme, uloi svoj tr ud i svoju duhovnu snagu na poslu, kunu atmosferu moe samo da optereti i unese nemir. Izlazak ene na posao je katastrofa za dom koju nuda nekad i opravdava. Medutim, dobrovoljni pristanak ljudi koji su sposobni da to izbjegnu jeste prokletstvo koje pogaa duu, razum, svijest i savjest u vremenu ope izopaenosti, zla i zablude.4 to se tie njenog izlaska iz kue radi druenja i posjeivanja mjesta za razonodu, lutanja po klubovima i mjestima sastajalita, to je bacanje u blato koje ovjeka svodi na nivo ivotinje. U vrijeme Poslanika (alejhi' s-selam) ene su izlazile iz kue radi namaza u damiji. To eriatski nije bilo zabranjeno. Meutim, to je bilo vrijeme neporonosti, vrijeme bogobjaznosti. Zena je izlazila u damiju pokrivena, niko je nije mogao prepoznati i od svoje drai i ljepote nije mogla nita pokazati, pa ipak je Aia, poslije smrti Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) , prezirala izlazak ene u damiju. U oba Sahiha se prenosi od Aie (Allah bio njome zadovoljan), da je rekla: "ene muslimanke su zajedno sa Poslanikom obiavale da izau u damiju i klanjaju sabah-namaz, a onda bi se, tako pokrivene vraale kui". U oba Sahiha je takoer zabiljeeno da je rekla: "Da je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) doivio ono to su uvele ene, zabranio bi im izlazak u damiju, kao to je to bilo zabranjeno enama Sinova Israilovih!"

ta je to to su uvele ene u vrijeme Aie (Allah bio njome zadovoljan) ? ta se moglo desiti to je ona vidjela a to je moglo biti presudno u zabrani izlaska ena u damiju?! ta je to u odnosu na ono to mi danas vidimo?! I ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte (33/33). Ljepotu svoju ne pokazujte kada ste primorane da izaete nakon nareenja da u kuama svojim boravite. ena u predislamskom dobu je kod svakog izlaska iz kue pokazivala svoju ljepotu. Meutim, samo pokazivanje ljepote u prvom dobu dahilijjeta je bilo bezazleno u odnosu na ovo vrijeme, u odnosu na ovaj na dahilijjet! Iz djela Es-Selamu'l'alemi we'l-islam, poglavlje Selamu'l-bejti, str. 54.55. 13

Mudahid kae: "ena je izlazila i etala meu mukarcima. To je pagansko pokazivanje ljepote!" Katada navodi da se teberrud (pokazivanje ljepote) odnosi na njihov hod i koketiranje i da je to ono to je Allah zabranio. Mukatil ibni Hajjan kae da se teberrud sastoji u skidanju pokrivaa za glavu i pokazivanju ogrlica, naunica i vrata! lbni Ke sir u svome komentaru Kur'ana kae da se ene u tom vremenu nisu pokrivale i da su tako nepokrivene prolazile pored ljudi. Njihove grudi, vrat, kosa i naunice bili su vidljivi. Tada je Allah naredio muslimankama da se pokriju. Ovo su oblici pokazivanja ljepote u predislamskom dobu koje je Kur'an lijeio kako bi oistio islamsko drutvo od toga i udaljio ga od zablude i njenih faktora, nastojei kroz to da moral, ponaanje, shvaanje, osjeaje i ukus podigne na viu razinu. Kaemo ukus ... ljudski ukus koji je oduevljen ljepotom i zanosom nagog tijela je primitivan, grubi ukus. On je, bez sumnje, nii od ukusa koji se divi ednoj i tihoj ljepoti, ljepoti due, nevinosti i osjeaja koji iz tog proizlaze. Ovo poreenje )e nepogreivo u spoznaji razvoja ljudskog nivoa i njegovog napretka. Cednost je zaista lijepa i uzviena. Meutim, ovu visoku ljepotu nisu u stanju shvatiti sljedbenici grubog, paganskog ukusa koji vide samo fiziku ljepotu tijela i uju samo otvoreni zov tijela! Kur'anski tekst ukazuje na ljepotu koja se u davno pagansko doba pokazivala i otkriva da je ova ljepota zaostavtina toga doba, koja je neto napredovala u odnosu na onu iz tog doba ije su shvaanje, modeli i

osjeanja razvijeniji od onoga u paganskom dobu. Pagansko doba nije ogranieno niti odreeno vremenom. To je odreeno drutveno stanje, odreeno shvaanje ivota koje se moe pojaviti u svakom vremenu i na svakom mjestu da bi tom pojavom ukazalo na prvo pagansko doba koje je bilo i prolo. Analogno ovome, mi danas ivimo u vremenu slijepog paganstva, grubog osjeaja, animalnog shvaanja koje je palo na najnii stepen ovjeanstva, do krajnjih granica ponienja. Odavde shvaamo da nema oienja, neporonosti i blagoslova u drutvu koje ivi ovim ivotom i koje se ne koristi sredstvima ienja koja je Allah ponudio ovjeanstvu da se 14

oisti od grijeha i oslobodi prvog paganskog doba. To je najprije prihvatila Poslanikova obitelj uprkos svojoj istoi i neporonosti. Kur'an upuuje ene Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) na ta sredstva, zatim vee njihova srca za Allaha, trai da usmjere svoje poglede ka istom obzorju iz koga crpe svjetlost i pomo postepeno se penjui ka tom obzorju: . . . i namaz obavljajte i zekjat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova sluajte! <33/33). Oboavanje Allaha nije izolirano od drutvenog ili moralnog kretanja u ivotu. To je samo put pomou koga moemo da dosegnemo vii nivo, opskrba da se lake prijee put. Neophodna je, dakle, veza sa Allahom koja nam daje pomo, opskrbu. Neophodna je, dakle, veza sa Allahom koja e naa srca oistiti. Neophodna je veza, odnosno kontakt sa Allahom pomou koga e se svaka osoba uzdii iznad obiaja ljudi, tradicije drutva i pritiska sredine kako bi osjetila da je upuenija, da se nalazi na viem nivou od ljudi, drutva i sredine, da je dostojnija da druge vodi prema svjetlosti koju vidi, a ne da ih drugi vode prema tmini i paganstvu u kome se gui ivot kada god doe do skretanja sa Allahova Puta. Islam je jedinstvo koje obuhvata obredoslovlje, ponaanje, moral , zakone i poredak ... sve u krugu vjere. Svaki ovaj segment islama ima svoju ulogu u relizaciji ove vjere. Oni su simetrino rasporeeni u jednom smjeru. Odavde, na ovome okupljanju, u ovoj usklaenosti poiva ova vjera. Bez ove usklaenosti ona ne bi mogla egzistirati. Otuda je i ovo nareenje da se namaz obavlja, zekjat daje i da se Allah i Njegov Poslanik sluaju. To je kraj svjesnog usmjeravanja i

moralnog ponaanja za Poslanikovu obitelj jer ovo usmjeravanje ne moe opstojati bez obreda i pokornosti. To je ishodite mudrosti, intencije i cilja: Allah eli da od vas, o porodica Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno oisti (33/33). Izrazi su sugestivni. Oni trepere. Oni su saputnici. Oni su dirljivi ... On ih naziva porodica Poslanikova bez opisa porodice i bilo kakvog dodavanja kao da je ova porodica jedina porodica na ovom svijetu koja zasluuje ovaj atribut. I kada se kae porodica, odmah se zna o kojoj je porodici rije. Slino ovome reeno je i za Ka'bu, Allahov Hram i Hram asni. Izraz porodica Posla nikova (alejhi' s-selam) je takoer iz ove oblasti. Njime se eli iskazati potovanje, plemenitost, veliina i nadlenosti. 15

Allah kae: Allah eli da od vas, o porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno oisti (33/33). U ovom izrazu je na fin nain objanjen uzrok obaveze i njegov cilj, a to je da On (Uzvieni) preuzima njihovo ienje i odstranjuje od njih grijeh. To je direktna Njegova zatita ove porodice. I kada shvatimo ko to govori - Uzvieni Allah, Stvoritelj ovog Kosmosa, Koji je Kosmosu rekao: "Budi!", i on bi, Allah Velianstveni i Plemeniti, Onaj koji svakog osigurava, Onaj koji bdi nad svim, Silni, Uzvieni, Gordi, kada svatimo ko to govori, svhatit emo i ovu veliku poast. On (Uzvieni) ovo kae u Svojoj Knjizi koja se ita i ui na nebeskim skupovima i na Zemlji, u svakom mjestu i vremenu, milioni ljudskih srca je ue i pokreu svoje usne kod svakog ibadeta. N a kraju, On je te zapovijedi i ta usmjerenja uinio sredstvom za odstranjenje grijeha i oienje porodice. Rije tathir je od tetahhur, a znai ienje. Odstranjenje grijeha dovrava se sredstvima koje ljudi sebi stavljaju u dunost i koje realiziraju u svom praktinom, realnom ivotu. I ovo je put islama ... osjeanje i pobonost u svijesti i savjesti, vladanje i primjena u ivotu sa kojima e zajedno islam biti upotpunjen, a njegovi ciljevi u ivotu biti realizirani. Ova usmjerenja i uputstva suprugama Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) zavravaju onako kako su i poela - napomenom o njihovom visokom poloaju, prednostima u odnosu na druge ene, mjestu kod Poslanika i svim blagodatima kojima ih je Allah obasuo, kao to je uinio i njihove

domove mjestom sputanja Kur'ana i silaska mudrosti, mjestom svjetlosti, Upute, imana: I pamtite Allahove ajete i mudrost, koji se kazuju u domovima vaim; Allah je, uistinu, dobar i sve zna (33/34). To je velika radost; dovoljno je samo to napomenuti da bi dua osjetila Njegovu veliinu, mo, dobrotu Allahova djela i obilje blagodati kojima nema nita ravno. Ovo podsjeanje dolazi na kraju obraanja, a njime je i poelo kada su stavljene pred alternativu: ivot i njegov sjaj, ili Allah, Njegov Poslanik i drugi svijet. Ovdje se vidi ta obilna blagodat koja je izdvojena samo za njih i siromatvo ovog svijeta, njegova sjaja i uivanja. 16

U vezi sa potpunim ienjem islamskog drutva i uspostavljanjem ivota na vrijednostima sa kojima je doao islam, svejedno je da li se tu radi o enama ili mukarcima, navode se precizno i opirno osobine pomou kojih se to moe realizirati: Muslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjernicama, i poslunim mukarcima i poslunim enama, i iskrenim mukarcima i iskrenim enama, i strpljivim mukarcima i strpljivim enama, i poniznim mukarcima i poniznim enama, i mukarcima koji dijele zekjat i enama koje dijele zekjat i mukarcima koji poste i enama koje poste, i mukarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i enama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu, i mukarcima koji esto spominju Allaha i enama koje esto spominju Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i veliku nagradu pripremio (33/35). Osobine koje su navedene u ovom ajetu meusobno se pomau u formiranju muslimanske linosti. To su: islam, iman, poslunost, iskrenost, strpljivost, poniznost, dijeljenje zekjata, post, briga o stidnim mjestima i esto spominjanje Allaha. Svaka do ovih osobina ima svoju vrijednost u izgradnji muslimanske linosti. Islam je predanost, iman, vjerovanje. Meu njima postoji vrsta veza, odnosno, jedno od njih je drugo lice drugog. Predanost ukazuje, upuuje na vjerovanje, a istinsko vjerovanje proizlazi iz predanosti. Poslunost je pokornost proizala iz islama i imana iz unutranjeg zadovoljstva, a ne upotrebom sile izvana. Iskrenost je osobina iz koje izlaze oni koji su neiskreni zbog rijei Uzvienog Allaha: Usuuju se da lai izmiljaju samo oni koji u Allahove

rijei ne vjeruju 06/IOSJ. Laov je prognan iz ovog reda, iz reda iskrenih pripadnika ovog ummeta. Strpljivost je osobina bez koje musliman ne moe nositi svoje uvjerenje, svoju vjeru i izvravati ono ime ga vjera obavezuje. Vjeri je potrebna strpljivost na svakom koraku: strpljivost u zahtjevima due, strpljivost u potekoama misije, strpljivost na uvrede drugih, strpljivost na izopaenost, devijantnost, slabost i nestalnost due, strpljivost na iskuenjima, belajima i klevetama, strpljivost u dobru i u zlu. Strpljivost u oba sluaja je vrlo teka i muna. 17

Poniznost je svojstvena srcu i drugim organima. Ona ukazuje da je srce izloeno utjecaju Allahove veliine, da osjea strah od Njega i Njegovu mo. Dijeljenje zekjata ukazuje na ienje due od krtosti - na to da prema ljudima treba biti milostiv i solidaran, izvravati svoje materijalne obaveze i biti zahvalan Onome koji ti je sve to darovao. Post. - Tekst ga uvrtava u osobine, s obzirom na njegov kontinuitet i redovnost. To je pobjeda nad neophodnostima, sustezanje od prvih potreba ivota, potvrda i priznanje volje, htijenja, pojaanje za preovlaivanje ljudskog nad animalnim. Briga o stidnim mjestima, ienje i obuzdavanje najjae i najdublje sklonosti u strukturi ljudskog bia. - Kontrola nad nagonom koju moe da ima samo onaj bogobojazni koga sustigne Allahova pomo. Sreivanje odnosa tenjom za onim uzvienijim, onim koje je iznad animalnog u susretu ene i ovjeka. Ovaj susret mora biti pod Allahovim vjerozakonom, poradi vie mudrosti radi koje je stvoren ovjek i ena, radi obnove zemlje i razvoja ivota. esto spominjanje Allaha. - To je spona svih ovjekovih aktivnosti i njegove vjere u Allaha, osjeaj srca za Allahom u svakom momentu. Nijednog momenta to srce ne treba biti odvojeno mislima ni kretanjem od islama, te najvre veze. Blistavo srce sa smijekom na usnama prilikom spominjanja Allaha koji ulijevaju ivot i daju nadu. Onima kod kojih se okupe i nau ove osobine koje sve zajedno doprinose izgradnji kompletne linosti vjernika, Allah je, doista, za sve njih

oprost i veliku nagradu pripremio (3.1/.15). Tekst openito govori o svojstvima muslimana i muslimanki i faktorima njihovih linosti nakon govora o enama Vjerovjesnika (alejhi' sselam) u prvom dijelu ove sure i ukazuje na enu u ajetu, pored ovjeka, kao dio rada islama u podizanju njene vrijednosti i pogleda na nju u drutvu, dajui joj njeno mjesto pored ovjeka tamo gdje su izjednaeni, a to su odnosi prema Allahu i prema obavezama ove vjere u ienju, ibadetu i kretanju Pravim Putem u ivotu. 18

Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahodenju postupe. A ko Allaha i Njegova

Poslanika ne poslua, taj je sigurno skrenuo s pravog puta (33/36). A kad ti ree onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro uinio: "Zadri enu svoju i boj se Allaha!"- u sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pree je da se Allaha boji. I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi 19

ustruavali vie da se ene enama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu - kako Allah odredi, onako treba da bude (33/37). Vjerovjesniku nije teko da ini ono to mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali, - a Allahova zapovijed je odredba konana - (33/38) za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to to e se pred Allahom raun polagati! (33/39). Muhammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna (33/40). O vjernici, esto Allaha spominjite i hvalite (33/41) i ujutro i navee Ga veliajte (33/42) On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - On je prema vjernicima samilostan - (33/43) a na Dan kad oni pred Njega stanu, On e ih pozdraviti sa: "Mir vama "!, i On im je pripremio nagradu plemenitu (33/44). O Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje (33/45) da -po Njegovom nareenju -po ziva k Allahu, i kao svjetiljku koja sija (33/46). I obraduj vjernike da e Allah na njih veliku milost prosuti (33/47) a ne sluaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove panju ne obraaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zatitnik (33/48). I ova lekcija govori o uspostavi organizacije muslimanske zajednice na osnovama islamskog shvatanja koje na startu dokida sistem

adoptiranja, o kome je bilo rijei na samom poetku sure. Allah je htio da ukidanje ove ustanove u praksi povjeri Svome Posaniku (alejhi' s-selam) jer je u tom vremenu kod Arapa postojao obiaj po kome se rastavljenoj eni posvojenog sina zabranjuje sve ono to je zabranjeno i rastavljenoj eni sina po krvnom srodstvu. Rjeenje pitanja rastavljene ene posvojenog sina moe se rijeiti samo kroz neki dogaaj koji e potvrditi novo gledanje na ovaj problem. Allah je ovaj zadatak povjerio Svome Poslaniku, da njegov teret zajedno sa teretom Objave preuzme na sebe. V idjet emo kasnije iz 20

stava Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) u odnosu na ovaj pokus da taj teret zaista niko drugi ne bi mogao ponijeti, niti se suprotstaviti drutvu sa ovom novom neobinom pojavom zbog toga to je njihovo shvatanje adoptiranja bilo duboko ukorijenjeno u obiaju. Vidjet emo to i u vrlo dugakom komentaru dogaaja koji vee ljude za Allaha i pojanjava njihovu vezu sa Allahom i Poslanikom, kao i ulogu Vjerovjesnika koju ima meu njima ... Sve to radi lakeg podnoenja i prihvatanja ove promjene. Ranije prije razgovora o ovom dogaaju potvreno je pravilo da sve pripada Allahu i Njegovom Poslaniku da vjernik i vjernica, kada Allah i Njegov Poslanik neto odrede, nemaju pravo da po svom nahoenju postupaju, to, naravno, opet ukazuje na teinu ovog problema koji nije u skladu sa obiajima predislamskih Arapa i njihovom okrutnom tradicijom. Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahoenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne poslua, taj je sigurno skrenuo s pravog puta (33/36). Predaje govore da je ovaj ajet objavljen zbog Zejnebe binti Dah (neka je Allah zadovoljan njome) kada je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) htio da razbije naslijeene klasne razlike u muslimanskoj zajednici kako bi svi u toj zajednici bili izjednaeni kao to su izjednaeni zubi elja. Nikakve prednosti nema jedan lan zajednice nad drugim osim u pobonosti. Klijenti, s osloboeni robovi, bili su nia klasa od klase gospodara. Jedan od njih bio je i Ze j d i b ni Haris, klijent Allahova Poslanika (ale j hi' s-selam) koga je on posinio, a zatim je htio da ostvari punu jednakost u drutvu Zejdovom

enidbom sa Zejnebom, pripadnicom plemikog stalea Benu Haim i svojom roakom kako bi poruio klasne razlike poevi od sebe i svoje porodice. Te razlike su bile duboko ukorijenjene u drutvu. Njih je praktino mogao da razbije samo Poslanik (alejhi' s-selam) koga bi za uzor sebi uzeli ostali lanovi muslimanske zajednice kako bi cijeli ljudski rod krenuo ovim putem i prihvatio ove upute. 5 Ponekad se ova rije ne odnosi na ovu klasu. Bilo je primjera da je cijelo pleme bilo mewlaklijenti drugog plemena, odnosno da ga je pomagalo u otkupu i naknadama, a to ve ima drugo osim uobiajenog znaenja. 21

lbni Kesir u svom komentaru Kur'ana kae: "Rekao je A'ufi od lbni Abbasa (Allah bio zadovoljan njime) da su rijei Uzvienog Allaha: Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahoenju postupe (33/36) objavljene kada je Poslanik krenuo da Zejda ibni Harisa oeni sa Zejnebom binti Dah el-Esedijja (Allah bio zadovoljan njome) i kada joj je saopio svoju namjeru, ona je rekla da se nee udati za njega. Poslanik je insistirao na tome: "Da, udaj se za njega", a ona je dodala: "Hou li to i protiv svoje volje uiniti?" I dok su oni o tome razgovarali, Allah je objavio Poslaniku ajet u kome se kae: Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede .. . r33/.16J . Tada je Zejneba rekla: "Zadovoljna sam da mi on bude mu, o, Boiji poslanie", a Allahov Poslanik je na to dodao: "Da"! Zejneba je tada rekla: "Ne suprotstav]jam se Allahovu Poslaniku (ale j hi' s-selam). Prihvatam Ze jda kao svog mua"! lb ni Luhej' a prenosi od Ebu Umrea, od lb ni Abbasa (neka je Allah zadovoljan njima) da je rekao: "Kada je Poslanik htio da oeni Zejda ibni Harisa sa Zejnebom, ona je to odbila i rekla : "Ja sam bolja i plemenitija od njega", a bila je vrlo plahovita ena. Tada je objavljen ajet: Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica . . . (33/36J, do kraja ajeta". Mudahid, Katada i Mukatil ibni Hajjan takoer kau da je ovaj ajet objavljen zbog Zejnebe binti Dah kada je Poslanik htio da je uda za Zejda, svog klijenta, ona je to odbila, a nakon toga prihvatila. Ibni Kesir u svom tefsiru navodi i drugu predaju u kojoj

Abdurrahman ibni zajd ibni Eslem Eslem kae da je ovaj ajet objavljen zbog Ummi Kulsum, kerke Ukbea ibni Ebi Mu'ajta (Allah bio zadovoljan njime) , a bila je prva meu enama koja se iselila iz Mekke, poslije ugovora o nenapadanju na Hudejbijji. Ona je sebe darovala Vjerovjesniku (alejhi'sselam) koji je to prihvatio, a onda je udao za Zejda ibni Harisa (Allah bio zadovoljan njime) (znai, a Allah to bolje zna, nakon njegove rastave sa Zejnebom) . Nezadovoljna time, a bio je nezadovoljan i njen brat, ona je rekla: "Htjeli smo Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) , a oenili njegova roba!" Tada je, kae, objavljen k ur' anski ajet: Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica . . . (33/.16) do kraja ajeta. Sveobuhvatniji od ovoga je ajet u kome stoji: Vjerovjesnik treba da bude prei vjernicima nego oni sami sebi (33/6). Ovaj ajet, kae, ima ope znaenje, a onaj posebno. Trea predaja: Imam-i Ahmed prenosi od Abdurrezzaka Ma' mera, a ovaj od Sabita Bennanija, od Enesa ibni Malika (Allah bio zadovoljan njime) da je rekao: Vjerovjesnik (alejhi's-selam) je htio da oeni jednog 22

osloboenog roba sa djevojkom iz kruga ensarija. Kada je o tome razgovarao sa njenim ocem, otac je rekao, a i Poslanik se suglasio sa njim, da bi elio da za savjet upita i njenu majku. Otiao je do njene majke i sve joj ispriao, a ona je rekla: Ne, tako mi Boga! Zar Allahov Poslanik (alejhi'sselam) nije naao nikoga drugog osim ovoga klijenta, a mi smo odbili toga i toga? Enes ibni Malik dalje kae da je djevojka iza zastora ula ovaj razgovor i kada je ovjek krenuo da o tome obavijesti Poslanika, djevojka je rekla: Zar hoete da se suprotstavite Poslanikovoj naredbi? Ako on to vama eli, onda tako i postu pite! Kao da je ona, kae Enes, bila otvorenija od svojih roditelja koji su to i potvrdili rijeima: Istinu si kazala. Njen otac je tada otiao Poslaniku i rekao: Ako si ti zadovoljan da je udamo za osloboenog roba, onda smo i mi zadovoljni. Poslanik je rekao da je zadovoljan i tako je sklopljen brak izmeu njih ... Stanovnici Medine su nakon ovoga bili zaprepateni. Ovaj klijent je poginuo u jednom sukobu sa politeistima. Naen je mrtav, a oko njega je bilo dosta ubijenih politeista. Enes ibni Malik kae da je to bila najbolja i najizdanija kua u Medini. Ove predaje, ako su tane, veu ovaj ajet sa enidbom Zejda i Zejnebe (Allah bio zadovoljan s njima) ili ga povezuju sa sklapanjem braka izmedu Zejda i Urni Kulsum, kerke Ukbea ibni Ehi Mu'ajta. Evidentirali smo i treu predaju o klijentu, osloboenom robu, samo zbog toga to ukazuje na logiku sredine koju islam eli i hoe da razbije. Poslanik je to preuzeo na sebe. On je to praktinim sunnetom promijenio i islamsku zajednicu postavio na novim logikim islamskim osnovama i njegovim shvaanjem vrijednosti na ovoj zemlji, oslobaanjem slobodarskih ideja koje poivaju na islamskom programu, a koji proistie iz njegove velike i prebogate duhovnosti.

Smisao ajeta je u openitosti teksta, a ne u posebnosti motiva. Mogue je da ajet ima vezu sa dokidanjem ostataka ustanove adoptiranja, oslobaanjem putenih ena posinaka i dogaajem koji je u vezi sa sklapanjem braka Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) sa Zejnebom (neka je Allah zadovoljan njome) , nakon njenog putanja od Ze jda. Ovaj dogaaj izazvao je odredene reakcije u to vrijeme. I danas ga neprijatelji islama uzimaju kao oslonac za napad na Allahova Poslanika i oko njega pletu razne bajkovite prie! Svejedno je da li je povod objave ovoga ajeta to to se nalazi u tim predajama ili je ajet objavljen povodom enidbe Poslanika (alejhi's-selam) sa Zejnebom, pravilo koje ajet potvruje mnogo je openitije, ire i mnogo dublje u duama muslimana, njihovom ivotu i cjelokupnom shvaanju. 23

Ovaj faktor meu faktorima vjere stabilizirao se u srcima vjernika prve muslimanske zajednice. Oni su ga prihvatili i njime zaogrnuH svoja osjeanja. Ovaj faktor svodi se na to da oni nemaju pravo da po svom nahoenju postupaju. Oni i ono to posjeduju pripada Allahu. On njima upravlja onako kako On hoe. On njima bira ono to On hoe. Oni su samo dio ovog postojanja koje se kree sukladno opem zakonu. Stvoritelj svega to egzistira i Ravnatelj toga je taj koji ih pokree sa opim kretanjem svega to egzistira. On im odreuje njihovu ulogu u velikoj historiji egzistencija i odreuje kretanje na pozornici ove goleme egzistencije. Njima nije dato da biraju ulogu koju igraju jer oni nisu upoznati u cijelosti sa ovom starijom. Njima takoer nije dato da biraju kretanje koje vole jer ono to oni vole nije u skladu sa ulogom koja im je dodijeljena. Oni na kraju nisu posjednici storije ni pozornice na kojoj se kreu . . Oni samo slue i zato e dobiti nagradu. Nita im nee biti oduzeto, niti dodato! Kada su ovo spoznali, oni su se potpuno predali Allahu, predali su sve tako da vie nita ne posjeduju. Tada su doli u potpuni sklad sa prirodom kosmosa, uskladili su svoje kretanje sa njegovim opim kretanjem, kreu se svojom putanjom kao to se kreu zvijezde i planete svojom. Ne pokuavaju da iz te putanje izau niti da je ubrzaju ili uspore u njenom skladnom kretanju sa kretanjem cijele egzistencije. Tada su u duama bili zadovoljni onim to im je predodreeno od Allaha zbog unutranjeg, povezujueg osjeaja da Allahovo odreenje slobodno raspolae svim stvarima, pojedincima, dogaajima, situacijama. Taj Allahov kader su prihvatili vrstom i pouzdanom spoznajom. Malo po malo nisu se udili kada ih pogodi Allahovo odreenje niti

su tugovali kada se lijei strpljivou ili kada se bol lijei strpljenjem, nego su to prihvatali kao onaj koji to oekuje, kao neto oekivano, neto to je poznato, uobiajeno u njegovoj svijesti, osjeaju i savjesti te ga to ne uzbuuje, ne udi i ne potresa! Otuda oni nisu pourivati kretanje nebeskih tijela da bi zavrili ono to su naumili da zavre, niti su traili da se dogaaji uspore jer imaju neku elju koju hoe da to bre realiziraju, pa makar ta elja bila pobjeda i uvrenje poziva u islam! Ili su svojim putem sa Allahovom sudbinom sa kojom skonavaju tamo gdje skonavaju zadovoljni, mirno i smireno ulaui sebe, trud i kapital bez urbe, skuenosti, sujete, tuge i alosti sa vrstim ubjeenjem da ine ono to im je Allah pred odredio da ine, da e biti ono to Allah hoe da bude i da je sve uvjetovano Njegovim vremenom i zacrtanim Njegovim rokom. 24

To je apsolutna predanost Allahovoj moi koja ih vodi i raspolae njihovim kretanjem, a oni u tome nalaze mir, osjeaju sigurnost i izvjesnost, kreu se sa sudbinom jednostavno, lahko i njeno. Meutim, oni i pored toga rade koliko mogu, daju od sebe sve to imaju, ne gube vrijeme, ulau krajnji napor, koriste razna sredstva i ne optereuju se onim to ne mogu da podnesu uz to i ne pokuavaju da izau iz kruga ljudske prirode i njenih osobina, iz kruga slabosti i snage, ne prizivaju nita drugo osim onoga to posjeduju, ne vole da budu hvaljeni za ono to nisu uinili, niti da govore ono to ne rade. Ova ravnotea izmeu apsolutne predanosti Allahovom predodreenju i marljivom radu sa svim snagama koje ovjek posjeduje .... ova ravnotea je odlika koja je opeatila i izdvojila prvu muslimansku zajednicu i uinila je dostojnom da ponese emanet ove velike vjere pod ijim teretom bi se i planine povijale. Uvrivanje ovog prvog faktora u dubinama svijesti i savjesti jamio je toj prvoj muslimanskoj skupni realiziranje svega toga to je realizirala u svome i ivotu ljudskog drutva. On je usaglasio njene korake i njeno kretanje sa kretanjem nebeskih tijela, sa kretanjem vremena bez sudaranja koje bi to sprijeilo ili zadralo. On je blagoslovio taj trud koji je na kraju dao te velike i mnoge plodove u vrlo kratkom vremenu. Ta promjena u njima usklaivanjem snaga kretanja sa kretanjem egzistencije shodno Allahovom predodreenju koji raspolae svime to egzistira ... ta promjena u tim duama je nadnaravna promjena koju ovjek kao takav nije u stanju da realizira, nego samo direktnom intervencijom Allaha koji je stvorio nebesa i Zemlju, zvijezde i druga nebeska tijela i koji

je uskladio ova kretanja i korake tim posebnim Boanskim skladom. Na ovu injenicu ukazuju brojni kur'anski ajeti ... u kojima Uzvieni Allah kae: Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti eli da uputi, - Allah ukazuje na Pravi Put onome kome On hoe (28/56), ili ajet u kome stoji: Ti nisi duan da ih na Pravi Put izvede, Allah izvodi na Pravi Put onoga koga On hoe (2/272), ili Rijei Uzvienog Allaha u kojima On kae: Pravo uputstvo je jedino Allahovo uputstvo! (3/73). To je uputstvo u njegovom istinskom i najirem znaenju, uputa ovjeka na mjesto koje mu pripada u ovoj velikoj egzistenciji i usklaivanju njegovog kretanja sa kretanjem ove egzistencije. Trud e dati pune plodove samo kada se srce uskladi sa Allahovom uputom u njenom punom znaenju, kada kretanje jedinke bude usklaeno 25

sa kretanjem egzistencije i kada se svijest i savjest potpuno pokore Allahovoj odredbi prema kojoj se svaka egzistencija odvija. Odavde proizlazi da je tekst Kur'ana: Kada Allah i Poslanik Njegov neto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahoenju postupe (33/36J obuhvatniji, iri i dalekoseniji od bilo kojeg posebnog povoda zbog koga je ovaj ajet objavljen. On potvruje temeljno pravilo u islamskom programu! Nakon ovoga tekst kazuje o dogaaju koji se odnosi na enidbu Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) sa Zejnebom bin ti Dah, kao i o propisima i uputama koje su ovome prethodile i koje su ga slijedile: A kad ti ree onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro uinio: "Zadri enu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pree je da se Allaha boji. I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustruavali vie da se ene enama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu - kako Allah odredi, onako treba da bude (33!37). Vjerovjesnik u nije teko da ini ono to mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali, - a Allahova zapovijed je odredba konana - (33/3BJ za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to to e se pred Allahom raun polagati! (33/.19). Muhammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna (33!40J.

U prvom dijelu sure dokinut je obiaj posinovljenja, vraanja posinaka njihovim oevima i uspostavljanje porodinih veza na njihovim prirodnim osnovama: Allah nije posinke vae sinovima vaim uinio. To su samo vae rijei, iz vaih usta, a Allah istinu govori i na pravi put izvodi (3.1/4). Zovite ih po oevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije. A ako ne znate imena oeva njihovih, pa, braa su vaa po vjeri i tienici su vai. Nije 26

grijeh ako u tome pogrijeite, grijeh je ako to namjerno uinite; a Allah prata i samilostan je (33/5J. Meutim, sistem posinovljenja ostavio je realne tragove u ivotu arapske zajednice. Ovu realnost u ivotu zajednice nije bilo lahko dokinuti kao to je to bilo u dokidanju samog posinovljenja. Drutveni obiaji ostavljaju dublje tragove u duama pa je otuda bio potreban kontra sluaj da se to dokine. Bilo je potrebno da se ovaj sluaj u prvo vrijeme doeka sa negodovanjem, jakog dojma na sve. Ranije je kazano da je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) oenio Zejda ibni Harisa, svoga posinka, a zvao se Zejd sin Muhammedov, kasnije nazvan po svome ocu Harisu, sa Zejnebom kerkom Dahovom, tetinom Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) , kako bi ovom enidbom razbio naslijeene klasne razlike, realizirao znaenje Allahovih uzvienih rijei: Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji (49/I3J i potvrdio ovu novu islamsku vrijednost, realnim, praktinim inom. Zatim je Allah htio da Njegov Poslanik ponese sa ostalim teretom Objave koji nosi i dokidanje ostataka sistema posinovljavanja. On je u tu svrhu sklopio brak sa putenom enom svoga posinka Zejda ibni Harisa i praktino sa ovim suoio drutvo koje nije mogao da suoi niko drugi bez obzira na dokidanje samog obiaja posinovljenja. Allah je nadahnuo Poslanika (alejhi' s-selam) da e Ze j d pustiti svoju enu, Zejnebu, i da e se on s njom oeniti porad mudrosti koju je Allah odredio. Odnosi izmeu Zejda i Zejnebe bili su poremeeni i oni su ukazivali da njihov zajedniki, brani ivot nee dugo trajati. Ze j d bi ponekad znao da doe Poslaniku (alejhi' s-selam) i da mu se

poali na ivot sa Zejnebom koji je bio nesnoljiv i nemogu da se nastavi. Poslanik je (alejhi' s-selam) bez obzira na njegovu hrabrost u suoavanju svoga naroda sa vjerom bez zamuckivanja i straha osjeao teinu toga ime je bio nadahnut u pitanju Zejnebe. esto se dvoumio da se suoi sa svojim narodom u ruenju ovog duboko ukorijenjenog obiaja. Znao je da kae Zejdu: (Koga je Allah poastio islamom i pribliio svome Poslaniku koji ga je neobino volio i koji je u njegovom srcu bio iznad svih drugih bez izuzetka. On ga je oslobodio, odgajao i volio) : Zadri enu svoju i boj se Allaha (33/37). Poslanik je odgaao i oklijevao da ovo saopi svome narodu i da ga sa ovim suoi, kao to Allah kae u ajetu: U sebi si skrivao ono to e Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pree je da se Allaha boji <33/37). Ovo to je Poslanik (alejhi' s-selam) u sebi skrivao znao je da e to Allah objelodaniti, a to je ono ime gaje Allah nadahno da e to uiniti. Meutim, 27

to nije bilo tako jasno i otvoreno, a da je tako bilo, Poslanik se ne bi dvoumio niti bi oklijevao da to uini, nego bi javno u njegovo vrijeme to objelodanio bez obzira na posljedice koje bi nastale nakon toga objelodanjivanja. Poslanik se, medutim, naao pred nadahnuem i strahovanjem u suoavanju sebe i svoga naroda sa ovim sve dok mu Allah to nije odobrio. Zejd je na kraju pustio svoju enu ne razmiljajui ni on ni njegova ena ta e se poslije toga desiti, jer su vladajui obiaji smatrali Zejnebu putenom enom sina Muhammedova koja nije bila dozvoljena njemu ak i poslije samog dokidanja obiaja posinovljenja. Kur'an jo nije bio objavio propis koji je dozvoljavao enidbu sa posinovljenim putenicama, nego je kasniji dogaaj enidbe Vjerovjesnika sa njom potvrdio ovo pravilo, nakon to je ova odluka primljena sa uenjem, nevjericom i negodovanjem. U ovome se nalazi ono to rui sve predaje koje govore o ovom dogaaju, a kojih se tvrdoglavo dre neprijatelji islama sada a i ranije i oko kojih ispredaju bajkovite prie, lai i klevete. Cijela stvar je bila onakva kakvom je Allah u Kur'anu opisuje: I poto je Zejd s njom ivio i od nje se razveo, Mi smo je za tebe udali kako se vjernici ne bi ustruavali vie da se ene enama posinaka svojih kad se oni od njih razvedu (33/37). Ovo je bio samo jedan teak danak Objave koji je Poslanik morao da ponese i da sa njim suoi drutvo koje ga teko prihvata i prema njemu osjea odvratnost. Ilo se dotle da se Poslanik jedno vrijeme dvoumio u suoavanju drutva sa ovim propisom, dok se s druge strane nije nimalo dvoumio kada je ovo drutvo suoavao sa ideologijom monoteizma, kudenjem njihovih boanstava i sauesnika govorei da su

njihovi oevi i djedovi bili u zabludi. Kako Allah odredi, onako treba da bude (33/37). To je neizbjeno. To je neotklonjivo. injenica koja se ne moe zaobii niti izbjei. Njegova enidba (alejhi' s-selam) sa Zejnebom (neka je Allah zadovoljan njome) bila je poslije isteka zakonskog, erjatskog roka u kome se ena ne moe preudati nakon smrti mua ili poslije razvoda od njega. Poslanik je poslao Zejda, njenog biveg mua, a sebi najdraeg Allahovo g stvorenja, da Zejnebu isprosi i zarui. Od Enesa (Allah bio njime zadovoljan) prenosi se da je rekao: "Kada je Zejnebi istekao zakonski eriatski rok nakon rastave sa Zejdom, Poslanik je (alejhi' s-selam) rekao Ze j du i b ni Harisu: "Idi i zaprosi je meni". Zejd je otiao i naao Zejnebu kako priprema tijesto. Rekao je: "Kada sam je vidio, moje grudi su se poveale tako da nisam bio u stanju da je 28

pogledam i kaem: Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) eli da te zaprosi. Okrenuo sam joj lea i malo se povukao, a onda rekao: "0, Zejneba, donosim ti radosnu vijest. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) me poslao da te zaprosim!" Odgovorila je da ne moe oponirati naredbi Uzvienog Allaha, a onda je ustala i otila u damiju. Tada su objavljeni ajeti koji o ovome govore. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) je doao i uao kod nje bez dozvole."6 Buhari biljei od Enesa ibni Malika daje rekao: "Zejneba binti Dah (Allah bio zadovoljan njome) sebe je smatrala slavnijom od drugih ena Vjerovjesnika (ale j hi' s-selam) . Obiavala je da kae da su njih za Poslanika udale njihove porodice, a da je nju udao Allah, Uzvien iznad sedam nebesa." Ova udaja nije prola lahko. Islamsko drutvo bilo je iznenaeno ovom udajom. Muna:fici su poeli da priaju da je Muhammed oenio suprugu svoga sina! Meutim, poto ovo pitanje potvruje novi princip, K ur' an ide dalje i potvruje ga. On od njega odstranjuje ono to ga ini udnovatim i vraa ga njegovim jednostavnim i historijski logikim osnovama: Vjerovjesniku nije teko da ini ono to mu Allah odredi (33/38J. Allah je odredio da se Vjerovjesnik oeni sa Zejnebom i da dokine arapski obiaj o zabrani enidbe sa razvedenim enama posinaka. Tu nema prigovora. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) u ovome nije izuzetak u odnosu na druge poslanike. Takav je bio Allahov propis i za one koji su prije bili i nestali (33/38).

To je Allahova odredba koja je u skladu sa Njegovim nepromjenljivim zakonom i koja se ne vee za realno stanje niti za neprirodne obiaje i shvaanja koja ne poivaju na osnovama. Allahova zapovijed je odredba konana (33/3BJ. Allah je djelotvoran i efikasan. Nita i niko M u na putu ne moe stati. On je onaj koji procjenjuje i prosuuje mudrou, znanjem i mjerenjem gledajui u svemu tome cilj koji On hoe. On zna ta je neophodno, u kolikoj mjeri, vremenu i mjestu. Allah je naredio Svome Poslaniku da Hadis biljei Imam-i Ahmed, Muslim i Nesai lancem prenosilaca od Sulejmana ibni Mugirea. 29

dokine taj obiaj i praktino poniti sve njegove ostatke i da on lino svojim primjerom dokine taj proli realitet. Allahovo nareenje se mora realizirati. Takav je bio Allahov propis i za one poslanike koji su bili i nestali: Za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali (33/.19). Oni nisu vodili rauna ta e rei drugi u pitanju onoga ime ih je Allah zaduio. Samo su se bojali Allaha koji ih je poslao da dostave poslanicu, da rade i izvre nareenje. A dovoljno je to to e se pred Allahom raun polagati! (33/39). On Jedini e to obraunavati, a ne ljudi. Njemu se raun polae i nikome drugom. Muhammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi m/40). Zejneba nije ena njegova sina. Zejd nije Muhammedov sin. On je sin Harisov. Tu nema prigovora tebi kada se stvar pogleda istinski i realno. Veza izmedu Muhammeda (alejhi' s-selam) i svih muslimana, a medu njima je i Ze j d i b ni Haris, veza je Vjerovjesnika sa svojim narodom. On nije otac nikome od njih: Nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik (33/40). On propisuje ono to e dovijeka trajati, propis po kome e ovjeanstvo postupati sukladno posljednjoj nebeskoj Objavi na Zemlji u kojoj poslije nee biti nikakvih promjena i preinaka. A Allah sve dobro zna (33/40). On zna ta je u interesu ovog ovjeanstva i ta ga moe popraviti. On je odredio Vjerovjesniku to to je odredio. Izabrao mu je to to je

izabrao da ljudima dozvoli da se mogu oeniti sa enama svojih posinaka nakon njihovog razvoda. Allah je ovo odredio sukladno Svome znanju svih stvari i sukladno Svojoj spoznaji onoga to je bolje i prikladnije u vjerozakonu i zakonu, sukladno Svojoj milosti i Svome izboru onoga to je bolje za pravovjerne. 30

Kur'an nastavlja da povezuje srca vjernika sa ovim posljednjim znaenjem i da ih vee za Allaha koji je naredio Svome Poslaniku to to je naredio i to je izabrao muslimanskoj zajednici to to je izabrao, ime im eli dobro i izbavljenje iz tmina na svjetlo: O vjernici, esto Allaha spominjite i hvalite (33/4V i ujutro i navee Ga veliajte (33/42) On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - On je prema vjernicima samilostan - (3.1/4.1) a na Dan kad oni pred Njega stanu, On e ih pozdraviti sa: "Mir vama"/, i On im je pripremio nagradu plemenitu (33/44J. Spominjanje Allaha je ustvari spajanje srca sa Allahom i zauzetosti Njegovom kontrolom. Nije to samo fiziko pokretanje jezika. Obavljanje namaza je spominjanje Allaha. Postoje ak i neki hadisi koji svode spominjanje samo na namaz. Ehu Davud, Nesai i Ibni Made prenose hadis od A' mea, od Egarra Ehu Muslima, od Ehu Se' ida Hudrija, od Ehu Hurejrea da je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) rekao: "Kada ovjek nou probudi svoju enu i kada obave dva rekjata namaza, te noi bit e od onih koji mnogo Allaha spominju". Sjeanje na Allaha je ipak obuhvatnije od namaza. Ono obuhvata svaku formu u kojoj se ovjek prisjea Allaha i u kojoj spaja svoje srce sa Allahom svejedno bilo to glasno jezikom izgovoreno ili ne. Cilj je nadahnuto pokretaka spajanje u svakom sluaju. Srce e i dalje biti prazno, nemarno i neodluno sve dok se ne spoji sa Allahom, dok Ga ne pone spominjati i ne zavoli Ga. Tada e biti puno, plemenito i velikoduno, ono koje poznaje svoj put i svoj program, odakle

i kuda da pravi iskorake! Odavde Kur'an a i had is mnogo potiu na spominjanje Allaha. Kur'an vee ovaj zikr za odreeno vrijeme i stanja kroz koja prolazi ovjek kako bi to vrijeme i ta stanja podsjeala ovjeka na zikr i spajanje sa Gospodarom kako Ga srce ne bi zaboravilo i nehajno prema Njemu bilo: I ujutro i navee Ga veliajte (3.1/42). Ujutro i naveer posebno se bude srca i spajaju sa Allahom, Onim koji sve mijenja, a On je nepromjenljiv, trajan i neprolazan. Sve drugo osim Njega je prolazno i dokuivo promjenama. 31

Pored naredbe da se Allaha sjeamo i da Ga veliamo, tu je i obavjetenje srca o Allahovoj milosti i Njegovoj zatiti i blagonaklonosti: On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - On je prema vjernicima samilostan - (33/43J Uzvien je Allah, neka je Njegova blagodat sveobuhvatna. Neka je Njegova dobrota je velika, a neka je milost udvostruena. On podsjea ove slabe, siromane i prolazne robove koji nemaju ni snage ni moi, a ni trajanja niti opstanka, On ih podsjea, brine se o njima, blagosilja ih On, a i Njegovi meleki, podsjea ih dobrim u viim sferama, na nebeskom skupu i sve to egzistira prihvata to podsjeanje, kao to je Poslanik u jednom hadisu rekao: "Uzvieni Allah kae: Ko Mene spomene u sebi i Ja njega spomenem u sebi, a ko Mene spomene u skupu, i Ja njega spomenem u skupu koji je bolji od njegovog skupa".7 Ta, to je veliina koju razum nije u stanju da shvati. On zna da je ova Zemlja i ono to se na njoj nalazi, a to su male i siune estice u odnosu na taj veliki Kosmos, a Kosmos i ono to je u njemu i na njemu je samo dio Allahova posjeda kome je rekao: Budi! - i on bi! On vas blagosilja, a i meleki Njegovi, da bi vas iz tmina na svjetlo izveo (33/43). Allahova svjetlost je jedna, spojena je i sveobuhvatna. Sve drugo su tmine, mnogobrojne i razliite. Oni koji izau iz Allahove svjetlosti ivjet e u tmini ili tminama. Njih samo Allahova svjetlost moe izbaviti iz tmine, Allahova svjetlost koja zrai njihova srca, ispunjava njihove due i upuuje ih na njihovu prirodu, a to je priroda ove egzistencije. Milost Allahova, blagoslov meleka i njihova molitva za njih moe ih izbaviti iz tmina i

privesti svjetlosti kada se njihova srca otvore za iman: On je prema vjernicima samilostan <33/43). To je to se tie njihovog stanja na ovom svijetu, radnom svijetu, a to se tie njihovog stanja na drugom svijetu, svijetu nagrade, Allahova dobrota ih nee napustiti, a ni Njegova milost. Oni e na drugom svijetu imati lijepu nagradu, dobar prijem, i bit e potovani: a na Dan kad oni pred Njega stanu, On e ih pozdraviti sa: ('Mir vama "!, i On im je pripremio nagradu plemenitu (33/44). 7 Hadis biljei Buhar-i. 32

Mir od svakog straha, od svakog umora, svakog napornog rada. Mir koji e primiti od Allaha posredstvom meleka koji e ulaziti na sva vrata donosei im nebeske pozdrave. Ovo, uz plemenitu nagradu koja im je pripremljena. O, kakva poast! Ovo je njihov Gospodar koji im propisuje i bira. Ima li ikoga ko bi mogao da prema ovome izboru osjea odvratnost?! to se tie Vjerovjesnika koji im je dostavio ono to im je Allah odabrao i koji svojim praktinim sunnetom realizira ono to je Allah odabrao i propisao svojim robovima, kontekst se takoer okree i pojanjava njegovu zadau i dobrotu prema vjernicima na ovom mjestu: O Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje (33/45) da - po Njegovom nareenju - poziva k Allahu, i kao svjetiljku koja sija (33/46). I obraduj vjernike da e Allah na njih veliku milost prosuti (33/47) a ne sluaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove panju ne obraaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zatitnik (33/48). Zadatak Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) jeste da bude "svjedok" protiv njih, pa neka rade ono to e ovo svjedoenje uljepati koje e biti istinito i koje nee biti podlono promjenama. Njegov zadatak je i da bude "donosilac radosnih vijesti" koje ekaju one koji rade, a one se svode na milost, oprost, dobrotu i plemenitost. Zadatak Vjerovjesnika je i da "opominje" nemarne koji grijee, a koje oekuje kazna - da ne bi bili neoekivano kanjeni i bez opomene. Njegov zadatak je i da "poziva

Allahu", a ne dunjaluku, slavi, nacionalnoj moi, predislamskoj netrpeljivosti i pretjeranoj ljubavi prema svemu svojem, da ne poziva bogatstvu, vlasti, nego da poziva Allahu putem koji vodi Njemu po Njegovom nareenju (33/46) ne predlaui, ne izmiljajui i ne govorei nita od sebe. To je Allahovo nareenje njemu i Njegova zapovijed koja se ne smije prekoraiti. I kao svjetiljku koja sija (33/46)... koja razgoni tminu, otkriva ono to je sumnjivo i osvjetljava put tihim svjetlom, svjetlom koje upuuje kao to svjetiljka sija u tminama. 33

Ovakav je bio Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) , kao i svjetlost sa kojom je doao. Doao je sa jasnim shvaanjem za ovu egzistenciju i za povezivanje egzistencije sa Stvoriteljem. Doao je zbog mjesta ljudskog stvorenja u odnosu na egzistenciju i svoga Stvoritelja, zbog vrijednosti na kojima poiva cijela egzistencija a i egzistencija ovjeka u njoj, zbog nastanka i prestanka, cilja i puta i naina sa odluujuom posljednjom rijeju u kojoj nema sumnje i nejasnoe, sa stilom kojim se direktno obraa ljudskoj prirodi i stie joj najkraim putem kroz najira vrata, najdublje prolaze i tjesnace! Ponavlja i detaljno obrazlae pitanja donoenja radosne vijesti vjernicima u zadatku koji je naloen Poslaniku: I obraduj vjernike da e Allah na njih veliku milost prosuti (33/47) - nakon to je to uopeno kazano u rijeima Allaha: O Vjerovjesnie, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao poslanika koji opominje (33/4.'5). To je poveanje u obrazlaganju Allahove dobrote i Njegove milosti prema vjernicima, koju je preko svoga Vjerovjesnika propisao to ih vodi srei i velikoj milosti. Obraanje Vjerovjesnik u (ale j hi' s-selam) zavrava rijeima da ne slua nevjernike i licemjere i da ne obraa panju na njihove uvrede njemu i vjernicima, da se pouzda u Allaha - jer ga Allah jedino moe pomoi i On je njima jedini zatitnik: a ne sluaj nevjernike ni licemjere, i na uvrede njihove panju ne obraaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zatitnik (33/48).

Ovo obraanje nalazi se i na poetku sure prije nego se poelo sa iznoenjem vjerskih propisa i usmjeravanja, zatim ureenja novog drutvenog sistema saopavajui Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da ne obraa panju na uvrede nevjernika i licemjera, da se na njih ne oslanja, da se njihove snage ne plai, jer je Allah jedini na koga se treba osloniti: Allah je dovoljan kao zatitnik (33/48). Ovako i na ovaj nain se prua predgovor i pogovor na dogaaje o Zejnebi i Zejdu i dozvolom enidbe sa razvedenim enama posinaka. Realnost koju je Poslanik zaduenjem mijenjao ukazuje na njegove potekoe ove promjene i potrebu da se ljudi vrsto dre Allaha i Njegovog 34

objanjenja, potrebu da se veu za Allaha i osjeaj Njegovog usmjerenja, milosti i brige kako bi tu promjenu i zapovijed prihvatili sa zadovoljstvom. 35

O vjernici, kad se vjernicama oenite, a onda ih, prije stupanja u brani odnos, pustite, one nisu dune da ekaju odredeno vrijeme koje ete vi brojati, ve ih darujte i lijepo ih otpremite (33/49). O Vjerovjesnie, Mi smo ti dozvolili da budu ene tvoje one kojima si dao vjenane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i keri amida tvojih, i keri tetaka tvojih po ocu, i keri daida tvojih, i keri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iseli/e, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima - enu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik hoe da se njome oeni - da ti ne bi bilo teko. Mi znamo ta smo

propisa/i vjernicima kada je rije o enama njihovim i o onima koje su u vlasnitvu njihovu. - A Allah prata i samilostan je (33/50J. Moe zanemariti one medu njima koje hoe i moe pozvati sebi onu koju hoe, a moe zatraiti onu koju si udaljio, ni jedno od toga nije tvoj grijeh. Najlake e tako one radosne biti i nee se alostiti i tako e sve onim to im ti daje zadovoljne biti - a Allah zna ta je u srcima vaim; Allah zna sve i blag je (33/5V. 36

Odsada ti nisu doputene druge ene, ni da umjesto njih neku drugu uzme, makar te i zadivila ljepota njihova, osim onih koje postanu robinje tvoje. - A Allah na sve motri (33/52). O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da ekate dok se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda udite, i poto jedete, raziite se ne uputajui se jedni s drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih neto traite, traite to od njih iza zastora. To je istije i za vaa i za njihova srca. Vama nije doputeno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se enama njegovim poslije smrti njegove ikada oenite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh! (33/53). Iznosili vi o tome ta u javnost ili to u sebi krili, pa, Allah sve zna (33/54). Njima nije grijeh da budu otkrivene pred oevima svojim, i sinovima svojim, i braom svojom, i sinovima brae svoje, i sinovima sestara svojih, i enama vjernicama, i pred onima koje su u vlasnitvu njihovu. I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skriveno nita (33/55). Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i aljite mu pozdrav! (33/56). One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeali Allah e i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti (33/57). A oni koji vjernike i vjernice vrijeaju, a oni to ne zasluuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh (33/58). O Vjerovjesnie, reci enama svojim, i kerima svojim, i enama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako e se na;1ake prepoznati pa

nee napastvovane biti. A Allah prata i samilostan je (33/59). Ako se licemjeri i oni ija su srca bolesna i oni koji po Medini ire lai - ne okane, Mi emo ti vlast nad njima prepustiti i oni e samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati - (33/60) prokleti neka su! Gdje god se nau, neka budu uhvaeni i ubijeni (33/61) prema Allahovu zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali! A ti nee u Allahovu zakonu izmjene nai (33/62). Ovaj dio sure sadri ope eriatske propise koji se odnose na ureenje porodice. To su propisi vezani za rasputenice prije preudaje. 37

Nakon ovoga dolaze posebni propisi koji se odnose na ureenje Vjerovjesnikovog (alejhi' s-selam) ivota, njegovog suprunikog ivota sa svojim suprugama, njihov odnos sa drugim svijetom, odnos muslimana sa Poslanikovom porodicom, ukazivanje asti Poslaniku i njegovoj obitelji od strane Allaha, Njegovih meleka i nebeskog skupa ... Tekst zavrava opim propisom u kome uestvuju Vjerovjesnikove ene, keri i ene vjernice. Nareeno im je da spuste haljine svoje niza se kod izlaska radi obavljanja nekih potreba kako bi se razlikovale i najlake prepoznale pa ne bi bile, od strane licemjera i onih ija su srca bolesna, napastvovane. Tekst zavrava prijetnjama upuenim licemjerima i onima ija su srca bolesna da e biti udaljeni iz Medine - ako ne prestanu sa vrijeanjem vjernica i irenjem fesada. Ovi propisi i ova usmjeravanja samo su dio obnove ureenja muslimanske zajednice na osnovama islamskog shvaanja. to se tie Poslanikovog linog ivota, Allah je htio da ivot ove obitelji uini otvorenom i izloenom stranicom za budua pokoljenja pa ju je vjeno postojei Kur'an, uen u svakom vremenu i na svakom mjestu ukljuio. U isto vrijeme ovo je znak poasti (Subhanehu) iskazan ovoj obitelji koji preuzima brigu o njoj i stavlja je na uvid cijelom ovjeanstvu u svojoj vjenoj Knjizi, Kur'anu za sva vremena. O vjernici, kad se vjernicama oenite, a onda ih, prije stupanja u brani odnos, pustite, one nisu dune da ekaju odredeno vrijeme koje ete vi brojati, ve ih darujte i lijepo ih otpremite (33/49). U suri El-Beqare ranije je objanjen propis koji se odnosi na enu

rasputenicu prije stupanja u brak rijeima Uzvienog Allaha: Nije va grijeh ako ene pustite prije nego to u odnos s njima stupite, ili prije nego to im vjenani dar odredite. I velikoduno ih darujte darom, zakonom propisanim: imuan prema svome stanju, a siromah prema svom; to je dunost za one koji ele da dobro djelo uine. A ako ih pustite prije nego to ste u odnos s njima stupili, a ve ste im vjenani dar odredili, one e zadrati polovinu od onoga to ste odredili, osim ako se ne odreknu ili ako se ne odrekne onaj koji odluuje o sklapanju braka; a ako se odreknete, to je blie estitosti. I ne zaboravite da jedni prema drugima velikoduni budete, ta Allah zaista vidi ta vi radite (21236-237). 38

ena koju ste pustili prije nego to ste u odnos s njom stupili, a ve ste joj odredili vjenani dar (mehr) , ona e zadrati polovinu od onoga to ste joj odredili, a ako joj nije odreen vjenani dar (mehr) , u tom sluaju ona ima pravo na vjenani dar. Razvedeni mu je duan da je daruje onoliko koliko moe. U ajetu sure El-A}:lzab dodato je objanjenje propisa koji se odnosi na iddet rasputenice, a taj propis nije spomenut u ajetima iz sure El-Beqare. Ajet potvruje da ona nije duna da eka iddet, jer nije stupila u brani odnos. Iddetu se pribjegava samo da bi se provjerila trudnoa, odnosno da bi se utvrdilo da je maternica prazna od tragova ranijeg braka kako ne bi dolo do zbrke u porijeklu djeteta, odnosno da se ovjeku pripie ono to nije njegovo ili da mu se oduzme ono to je njegovo u maternici rasputenice. Ako je rasputenica razvedena prije stupanja u intimne odnose, onda je maternica ista od ploda i tu nema ' id deta, niti ima iekivanja: one nisu dune da ekaju odreeno vrijeme koje ete vi brojati (33/49) ve ih darujte .. (33/49),' ako je odreen vjenani dar (mehr) , onda e ona zadrati polovinu mehra, a ako nije, onda je darujte prema svome materijalnom stanju i lijepo ih otpremite (33/49) bez vrijeanja i grubog

postupanja, bez dovoenja ikoga u nepriliku ili elje da se neko sprijei u zasnivanju drugog, novog ivota. Ovo je opi propis u kontekstu ove sure koji obuhvata i regulie ivot muslimanske zajednice. Nakon ovoga Allah poJaSnJava svome Poslaniku (alejhi' s-selam) ene koje su mu dozvoljene, uz ovo Allah mu pojanjava i osobenost njegove obitelji nakon objave ajeta iz sure En-N isa u kojima se dozvoljavaju samo etiri ene: enite se sa onim enama koje su vam doputene, sa po dvije, sa po tri i sa po etiri (4/3). Poslanik je tada imao devet ena. Sa svakom od njih oenio se zbog posebnog njihova svojstva. Aia i Hafsa su bile kerke njegovih drugova, ashaba Ehu Bekra i Omera. Urni Habiba, kerka Ehu Sufjana, Urni Selema, Sevda, kerka Zem' a, i Zejneba, kerka Huzejme, bile su muhadirke koje su izgubile svoje mueve. S njima se Poslanik (alejhi' s-selam) njima u poast oenio, a nisu bile lijepe niti mlade. Zejneba, kerka Daha kazivanje o njenoj udaji ve smo upoznali. To je njoj bila nadoknada zbog razvoda sa Zejdom koga je Poslanik sa njom oenio. Brak nije bio uspjean 39

zbog Allahove odredbe ije kazivanje smo takoer upoznali. Zatim Duvejrija, kerka Harisova iz plemena Benu Mustalik, i Safi.ija, kerka Hujeija ibni Ahtaba, bile su ratne zarobljenice. Poslanik ih je oslobodio, a onda jednu za drugom vjenao prije svega radi uvrivanja veza sa njihovim plemenima, a i u poast njima. Primile su islam nakon svega to je zadesilo njihov narod. One su bile "majke pravovjernih". Stekle su visok poloaj jer su bili u blizini Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) , odabrale su Allaha, Njegova Poslanika i drugi svijet nakon objave ajeta koji ih je stavio pred alternativu. Teko im je bilo da napuste Poslanika nakon ogranienja broja ena. Allahu je to bilo znano pa je iz tog ogranienja izuzeo svoga Poslanika (alejhi' s-selam) i dozvolio mu da zadri svoje ene u svom braku. One su sve njemu bile dozvoljene. Nakon toga je objavljeno da taj broj vie ne moe prekoraiti, niti moe neku od njih zamijeniti drugom. Ova osobenost, prednost pripada samo njima jer su jedino one bile vezane za njega kako ne bi bile uskraene visokog poloaja u odnosu na Poslanika nakon to su odabrale Allaha, Njegova Poslanika i drugi svijet. Oko ovih principa kreu se ovi ajeti: O Vjerovjesnie, Mi smo ti dozvolili da budu ene tvoje one kojima si dao vjenane darove njihove, i one u vlasti tvojoj koje ti je Allah dao iz plijena, i keri amida tvojih, i keri tetaka tvojih po ocu, i keri daida tvojih, i keri tetaka tvojih po materi koje su se s tobom iseli/e, i samo tebi, a ne ostalim vjernicima - enu-vjernicu koja sebe pokloni Vjerovjesniku, ako Vjerovjesnik hoe da se njome oeni - da ti ne bi bilo teko. Mi znamo ta smo propisa/i vjernicima kada je rije o enama njihovim i o onima koje su u

vlasnitvu njihovu. - A Allah prata i samilostan je (33/!iOJ. Moe zanemariti one medu njima koje hoe i moe pozvati sebi onu koju hoe, a moe zatraiti onu koju si udaljio, ni jedno od toga nije tvoj grijeh. Najlake e tako one radosne biti i nee se alostiti i tako e sve onim to im ti daje zadovoljne biti - a Allah zna ta je u srcima vaim; Allah zna sve i blag je (33/51). Odsada ti nisu doputene druge ene, ni da umjesto njih neku drugu uzme, makar te i zadivila ljepota njihova, osim onih koje postanu robinje tvoje. - A Allah na sve motri (33/52). U ovom ajetu Allah dozvoljava V)erovjesniku (alejhi' s-selam) sve ene koje su u njemu spomenute, pa makar to bilo i vie od etiri, to je bilo zabranjeno drugima. To su: one kojima je dao vjenane darove njihove, 40

one u vlasti njegovoj koje mu je Allah dao iz plijena, keri amida njegovih, keri tetaka njegovih po ocu, keri daida njegovih, keri tetaka njegovih po materi koje su se s njime iselile a ne i one koje se nisu iselile - iz potovanja prema muhadirkama - enu koja sebe pokloni Vjerovjesniku bez mehra i staratelja ako Vjerovjesnik hoe da se s njome oeni (Proturjena kazivanja su da li se Vjerovjesnik oenio s nekom enom ove kategorije ili nije. Preteno miljenje je da jeste) Allah je uinio da su ovo osobenosti samo Poslanika kao staratelja svih vjernika i vjernica. to se tie drugih, oni su potinjeni onome to im je Allah naredio i objasnio u pogledu njihovih ena i onih koje su u njihovom posjedu. To stoga da Vjerovjesniku ne bi bilo teko u zadravanju svojih ena i u odgovoru na posebne prilike koje okruuju njegovu linost. Zatim je njemu (alejhi' s-selam) ostavio pravo izbora da se, ako hoe, oeni s onom koja sebe pokloni njemu ili da to odgodi. Ako to odgodi, ima pravo, kada hoe, da se tome vrati. Moe zanemariti one meu njima koje hoe, moe pozvati sebi onu koju hoe, a moe zatraiti i onu koju je udaljio: Najlake e tako one radosne biti i nee se alostiti i tako e sve onim to im ti daje zadovoljne biti (33/51) . Prilike u kojima se nalazio Poslanik, .. elje usmjerene prema njemu, tenja za ugledom koju donosi veza sa Poslanikom diktirale su ovo i drugo to samo Allah zna i to planira svojim znanjem i svojom blagou: Allah zna to je u srcima vaim; Allah zna sve i blag je (33/51).

Zatim je Allah objavio Poslaniku da mu odsada nisu doputene druge ene brojem i zamjenom ovih drugim enama. Nije poznato da je Allahov Poslanik prekoraio ovaj broj prije ove zabrane: Od sada ti nisu doputene druge ene, ni da umjesto njih neku drugu uzme, makar te i zadivila ljepota njihova (33/52J. Iz ovoga se ne izuzima nita osim onih koje postanu robinje tvoje (33/52J .. Na njih ima pravo. A Allah . na sve motri (33/52). Sve je preputeno kontroli i njenom mjestu u srcu. Od Aie se (Allah bio zadovoljan njome) prenosi da je ova zabrana dokinuta prije Poslanikovog (alejhi' s-selam) preseljenja na drugi svijet. Tada je dokinuto ovo ogranienje i data mu puna sloboda u pitanju sklapanja novih brakova. Meutim, on tu dozvolu nije koristio. Ostao je sa enama, majkama pravovjernih, sa kojima je ranije sklopio brak. 41

Nakon ovoga tekst Kur'ana ureuje odnose muslimana sa Vjerovjesnikovom (alejhi's-selam) obitelji i njegovim enama, majkama pravovjernih u njegovom ivotu i nakon njegove smrti. Suoava se sa stvarnim stanjem jer su neki licemjeri i oni ija su srca bolesna uznemiravali Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) u kui njegovoj i meu enama njegovim. Tekst Kur'ana ih estoko upozorava i objanjava im odurnost prijestupa kod Allaha i njegovu nakaznost. Prijeti im da Allah zna njihove spletke i sve ono to oni u svojim grudima skrivaju: O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da ekate dok se ono zgotovi; tek kad budete pozvani, onda udite, i poto jedete, raziite se ne uputajui se jedni s drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih neto traite, traite to od njih iza zastora. To je istije i za vaa i za njihova srca. Vama nije doputeno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se enama njegovim poslije smrti njegove ikada oenite. To bi, uistinu, kod Allaha, bio velik grijeh! (33/53J. Iznosili vi o tome ta u javnost ili to u sebi krili, pa, Allah sve zna (33/54). Buhari biljei po svome senedu od Enesa ibni Malika da je rekao: "Vjerovjesnik je (alejhi' s-selam) kada se oenio sa Zejnebom bin ti Dah, priredio za ashabe ruak u svojoj kui. Poslao me je - kae Enes - da ih sve pozovem. Neki od njih su doli, ruali i izali. Nakon toga i drugi su doli, ruali i izali. Pozivao sam ih sve do posljednjeg i kada vie nisam imao nikoga da pozovem, rekao sam Poslaniku: Allahov Poslanie vie nema nikoga koga bih pozvao, a on je tada rekao da se ruak privede kraju i

pospremi. Meutim, u kui su ostala trojica koji su o neemu razgovarali. Allahov Poslanik je izaao i otiao u sobu Aie (Allah bio zadovoljan njome) i rekao: "Neka je na vas mir, o, Poslanikova porodico, Allahova milost i Njegov blagoslov". Aia je odgovorila: Neka je i na tebe mir i Allahov rahmet. U kakvom stanju si naao svoju obitelj, o, Allahov Poslanie? Neka te Allah blagoslovi." Zatim je proao sve sobe u kojima su boravile njegove ene. Svima je rekao to to je rekao i Aii, a one su odgovorile onako kako je odgovorila Aia. Zatim se vratio, a ona trojica su i dalje o neemu raspravljala. Poslanik je bio jako stidan. Ponovo je krenuo prema odaji Aie. Ne znam da li sam ga ja obavijestio ili je obavijeten da su ona trojica izala. Vratio se i stavio jednu svoju nogu na prag vrata unutra, a drugu vani. Tada se spustio zastor izmeu mene i njega i tom prilikom su objavljeni ajeti o hidabu." 42

U ajetu su naznaene norme lijepog ponaanja koje nisu bile poznate u predislamskom dobu, a koje se odnose na ponaanje u kui sve dok im to Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) nije praktino objasnio. Ljudi su sve do ovog vremena ulazili u kue drugih bez dozvole njihovih vlasnika, kao to je to pojanjeno prilikom tumaenja ajeta iz sure En-N ur koja govori o ovoj dozvoli. Moda je ovo bilo najizrazitije u kui Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) nakon to je njegova kua postala mjesto nauke i mudrosti. Neki su, kada bi doli i vidjeli da se neto priprema za ruak, sjedili sve dok ruak ne bi bio gotov, a onda bi pristupili jelu bez poziva. Neki su, pak, sjedili i poslije ruka bez obzira da li su bili pozvani ili ne, zatim bi nastavili sa priom i razgovorom ne vodei rauna o tome da li to uznemirava Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i njegovu obitelj. U predajama stoji da je mlada Vjerovjesnikova, Zejneba binti Dah, dok su ta trojica razgovarala, sjedila okrenuta licem prema zidu, a Vjerovjesnik se ustruavao zbog stida da ih upozori iz elje da ne bi bili suoeni od strane drugih posjetilaca sa onim to bi ih zastidila, sve dok to nije od strane Allaha obznanjeno: a Allah se ne stidi istine ra3/53J. Navodi se da je Omer (Allah bio zadovoljan njime) , a bio je jako osjetljiv, predloio Vjerovjesniku (alejhi's-selam) hidab, pokrivanje ena; to je oekivao i elio od svog Gospodara, a onda je objavljen propis Kur'ana koji je potvrdio njegov prijedlog. Buhari prenosi, po svome senedu, od Enesa i b ni Malika da je Omer ibni El-Hattab rekao Poslaniku: "0, Boiji poslanie, tebi dolaze oni koji su ti posluni i koji pokazuju ljubav prema tebi, a i oni koji to nisu. Bilo bi dobro kad bi svojim enama, majkama pravovjernih, naredio da se

pokriju." Tada je Allah objavio ajet o hidabu ... Ovaj ajet je objavljen da bi vjernicima objasnio da se u sobe Vjerovjesnika ne ulazi bez doputenja. Ako su vjernici pozvani radi jela, onda neka uu, ali ako nisu, onda neka ne ulaze i neka ne ekaju da se jelo zgotovi. Nakon to jedu, neka se raziu i neka se ne zadravaju u sobama uputajui se jedni s drugima u razgovor i diskusiju. Koliko je dananjim muslimanima potrebno ovakvo ponaanje koje mnogi od njih ignoriu jer se, kada se pozovu na jelo, zadravaju i poslije jela, a neki dolaze i mnogo ranije i uputaju se u duge razgovore. Ukuanima - koji dre do pokrivanja koje je islam naloio - to smeta. Oni su uznemireni i zarobljeni dok gosti nastavljaju sa zabavom i razgovorom i njihovu uznemirenost ne osjeaju. Islamsko ponaanje dovoljno je za svaku situaciju, samo ga treba prihvatiti i u djelo pretoiti. 43

Ovaj ajet propisuje zastor izmeu Vjerovjesnikovih ena i ljudi: A ako od njih neto traite, traite to od njih iza zastora (33/53). Ajet potvruje da je za njihova srca ovo bolje i istije: To je istije i za vaa i za njihova srca (33/53). Niko ne moe rei nita drugo osim onoga to je Allah rekao. Niko ne moe rei da su mjeoviti skupovi, da je naputanje hidaba, doputanje razgovora, susreta, sastanaka, sjedenja i druenja izmeu mukaraca i ena istije za srce, kreposnije za duu da na najbolji nain kontrolie i priguuje nagone i upoznaje i muko i ensko kako treba da se ponaa i uljepa to ponaanje ... to neka slaba i sa neznanjem zaogrnuta Allahova stvorenja govore. Niko ne moe neto tako rei jer Allah kae: A ako od njih neto traite, traite to od njih iza zastora. To je istije i za vaa i za njihova srca (33/53). Allah je ovo kazao o istim i neporonim Vjerovjesnikovim enama, majkama pravovjernih, o ljudima koji pripadaju prvoj generaciji, ashabima Allahova Poslanika, koje niko ne moe dosegnuti, ma koliko ispruio svoj vrat. I kada Allah neto kae i kada neko od Njegovih stvorenja neto kae, onda to to Allah (Subhanehu) kae, treba prihvatiti. Sve drugo je ista besmislica koju niko nee rei osim onih koji se osmjele i kau da ljudi, prolazni ljudi bolje poznaju ljudsku duu od njenog Stvoritelja koji je vjean i neprolazan, koji je stvorio sve pa i te ljude. Konkretna, realna situacija govori da su Allahove rijei Istina, a da je la ono to drugi govore. Ponueni eksperimenti danas u svijetu potvruju ono to kaemo. Zemlje u kojima je zastupljena sloboda mjeovitosti i koje su u tom pravcu dosegle krajnje granice najbolji su dokaz (Amerika kao

prva meu njima dala je najrunije plodove) .8 Ajet navodi da je njihov dolazak na jelo i ekanje da se jelo zgotovi bio bez poziva, kao i njihovo zadravanje nakon jela i razgovor ugodni. A sve to je Poslaniku smetalo, a on se stidio da im to saopi. N a kraju ajet potvruje da muslimanima nije doputeno da Allahova Poslanika uznemiravaju, niti im je doputeno da se njegovim enama poslije njega oene jer su one u rangu njihovih majki. One imaju posebno mjesto kod Poslanika pa je zabranjeno da se s njima poslije Poslanika bilo ko oeni radi zatite i nepovredivosti ove obitelji, njene uzvienosti i jedinstvenosti: Vama nije doputeno da Allahova Poslanika uznemirujete niti da se enama njegovim poslije smrti njegove ikada oenite (33/53). Pogledaj ire odjeljak "Selamu-1-bejti" u djelu "Es-Selamu-1->alemi we-l-islam". 44

Zabiljeeno je da su neki licemjeri rekli da oekuju da se, nakon Poslanikove smrti, oene sa Aiom! To bi, uistinu, kod Allaha, bio veliki grijeh! (33/53). Kako je grozno ono to je kod Allaha veliki grijeh! Tekst se ne zadrava na ovom groznom upozorenju nego pravi digresiju i koristi druge prijetnje: Iznosili vi o tome ta u javnost ili to u sebi krili, pa, Allah sve zna (33/54) . Allah, dakle, ima vlast On zna ono to neko javno ili pak tajno ini. On je obavijeten o svim razmiljanjima i svim postupcima. Njegova odredba je velika. Ko hoe neka se suprotstavi i bit e izloen velikoj nesrei. Nakon upozorenja i prijetnji kontekst se vraa i izuzima neke koji se ne mogu s njima vjenati zbog srodstva. Pred njima nema smetnje da se Vjerovjesnikove ene pojave. Njima nije grijeh da budu otkrivene pred oevima svojim, i sinovima svojim, i braom svojom, i sinovima brae svoje, i sinovima sestara svojih, i enama vjernicama, i pred onima koje su u vlasnitvu njihovu. I Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skriveno nita (33/5.>). Muslimankama, pred onima s kojima se ne mogu vjenati zbog srodstva, nije zabranjeno pojavljivanje. Nisam mogao utvrditi koji je od ovih ajeta prije objavljen, ajet koji se odnosi na Poslanikove ene u ovoj suri ili ajet koji govori uope o enama muslimankama koji je objavljen u suri En-N ur. Cini se pretenim da je to ajet koji govori o Poslanik ovim enama,

pa onda ajet koji govori o svim muslimankama. To je nekako blie samoj prirodi obaveza. Ovdje ne moemo zaobii i usmjerenje ka bogobojaznosti i ukazivanje da Allah sve zna i da je o svemu obavijeten: Allaha se bojte, jer Allahu, doista, nije skriveno nita (33/.55). Ukazivanje na bogobojaznost i Allahovu kontrolu svega neizbjeno je na ovim mjestima jer je bogobojaznost prva i posljednja garancija. Ona je ta koja motri i nadzire srca. 45

Kontekst dalje nastavlja sa opomenom i upozorenjima onih koji vrijeaju Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) ili njegovu obitelj, ukazuje na gnusnost toga ina i to na dva naina. Prvi nain je velianje Allahova Poslanika ukazivanjem na njegovo mjesto kod Allaha i na nebeskom skupu. Drugi nain je potvrda da je vrijeanje njega, vrijeanje i Allaha (Subhanehu) , a kazna za to vrijeanje je protjerivanje iz Allahove milosti i na ovom i na onom svijetu. Kazna koja je potpuno adekvatna ovom groznom inu: Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i aljite mu pozdrav/ (33/56). One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeali Allah e i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti (33/57). Allahovo blagosiljanje Vjerovjesnika i njegovo spominjanje i hvalenje na nebeskom skupu, blagosiljanje njegovih meleka, njihova dova za Poslanika kod Uzvienog Allaha ukazuje na poloaj i mjesto Allahova Poslanika. Ovo Allahovo blagosiljanje Poslanika ponavlja se na svim stranama egzistencije. Njime je sav Kosmos obasjan. On je u punoj harmoniji sa svojim dijelovima. To blagosiljanje Poslanika i taj vjeno postojei hvalospjev uvruje prirodu egzistencije. Nema nikakve druge blagodati, nikakve pohvale nakon ove blagodati i pohvale! A ta je sa ljudskim blagoslovom, ta je sa njihovim pozdravima nakon Allahova blagoslova i Njegova pozdrava, nakon blagoslova meleka na nebeskom skupu i njihovog pozdrava? Allah je htio da vjernike poasti pa je njihov blagoslov i pozdrav prikljuio Svome blagoslovu i pozdravu i da ih na ovaj nain povee sa najviim, bespoetnim obzorima.

U sjeni ovog Boanskog velianja, ljudsko vrijeanje Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) je, zaista, odvratno, runo i prokleto: One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeali Allah e i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti (33/57) . Njegovu odvratnost i runou poveava to to se radi o vrijeanju Allaha, Stvoritelja ljudi od strane Njegovih stvorenja. Oni zaista ne mogu uvrijediti Allaha. Ovaj termin opisuje osjetljivost vrijeanja Allahova Poslanika i to prikazuje kao da je rije o vrijeanju Allaha. Kako je to runo! Kako je to odvratno! Kako je to grozno! Tekst ovdje govori i o vrijeanju vjernika i vjernica openito pripisujui im nedostatke i sramotu koju ne zasluuju. To je kleveta i grijeh: 46

A oni koji vjernike i vjernice vrijeaju, a oni to ne zasluuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh (33/5BJ. Ovo naglaavanje ukazuje da su u Medini u to vrijeme postojali oni koji su klevetali vjernice i vjernike irei insinuacije o njima, pripremajui podvale i klevete protiv njih. To je prisutno u svakom vremenu i na svakom mjestu. Vjernici i vjernice su izloeni ovim i slinim podvalama u svakoj sredini od strane licemjera, pokvarenjaka i onih u ijim srcima je bolest Allah preuzima na Sebe odgovor. On njihove neprijatelje oznaava kao klevetnike i grijenike. On je onaj koji najistinitije govori. Allah je zatim naredio Svome Poslanik u (alejhi' s-selam) da oba vee svoje ene i keri svoje i ene vjernika openito da kada izau, spuste haljine svoje niza se, da pokriju svoje tijelo, glavu i grudi irokom kouljom kako bi sa ovom nonjom bile izdvojene i spaene od napasti razvratnika. Njihovo prepoznavanje i njihov nain oblaenja ulijevao je stid i sustezanje u duama onih koji su slijedili ene radi zabave: O Vjerovjesnie, reci enama svojim, i kerima svojim, i enama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako e se najlake prepoznati pa nee napastvovane biti. A Allah prata i samilostan je (33/59). Suddi o ovom ajetu kae: Razvratnici Medine izlazili su nou kada zavlada potpuni mrak i na putevima M edine napastvovali ene. A boravita stanovnika Medine su bila jako tijesna. Kada nastupi no ene bi radi svojih potreba izlazile na put, dok bi ih oni razvratnici pratili i kada bi vidjeli

enu ovako obuenu, rekli bi: Ovo je slobodna ena i nju bi ostavili na miru, a ako bi vidjeli enu koja nije ovako obuena, rekli bi: Ovo je robinja i na nju bi nasrnuli. Mudahid kae: One koje bi bile pokrivene razvratnici bi znali da su to slobodne ene i ne bi ih napadali i vrijeali. Rijei Uzvienog Allaha: A Allah prata i samilostan je (33/59) On prata ono to je uinjeno u dahilijjetu, dobu neznanja jer o tome oni nisu bili upoznati. Odavde vidimo neprekidan napor u ienju arapske sredine i stalno usmjeravanje da se odstrane svi uzroci smutnje i anarhije, da se to svede 47

na najue prostore dok ne zavladaju islamski obiaji i tradicija u cijelom drutvu i dok muslimani ne budu gospodari situacije. Na kraju dolazi prijetnja munaficima i onima ija su srca bolesna koji ire lane vijesti, u redovima muslimanske zajednice, estoka prijetnja da e Allah dati, ako se ne prou ovoga i ne prestanu sa vrijeanjem vjernika i vjernica i cijelog muslimanskog korpusa, neogranienu vlast nad njima svome Poslaniku onako kako je to uinio ranije sa Jevrejima od kojih je oistio atmosferu Medine, deportovao ih iz ovog podruja i stavio ih izvan zakona koje je mogao bez ikakve odgovornosti svako da pogubi. Allahov zakon je djelovao na ovaj nain i prije Jevreja preko Vjerovjesnika (alejhi' sselam) , i ne samo Jevreja, nego i drugih koji su u prolosti pravili nered na Zemlji: Ako se licemjeri i oni ija su srca bolesna i oni koji po Medini ire lai - ne okane, Mi emo ti vlast nad njima prepustiti i oni e samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati - (33/60) prokleti neka su/ Gdje god se nau, neka budu uhvaeni i ubijeni (33/61) prema Allahovu zakonu koji je vrijedio za one koji su bili i nestali.' A ti nee u Allahovu zakonu izmjene nai (33/62).

Odavde, iz ugla ove estoke prijetnje, vidimo koliko su muslimani bili jaki u Medini poslije deportovanja Benu Kurejza, i koliko je islamska drava vladala situacijom u gradu kada je uspjela da ukloni licemjere osim onih koji su prikriveno djelovali, koji to nisu mogli javno da ine jer su se plaili i bili na udaru zakona. 48

Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: 'To jedino Allah znar A ti ne zna, moda je Smak svijeta blizu! (33/63). Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio (33/64) u njemu e vjeno i zauvijek boraviti, ni zatitnika ni pomagaa nee nai (33/65). Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorie: "Kamo sree da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika sluali! (33/66), I govorie: "Gospodaru na, mi smo prvake nae i starjeine nae sluali, pa su nas oni s pravog puta odveli; (33/67) Gospodaru na, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikimr (33/68). O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemirivali, pa ga je Allah oslobodio onoga to su govorili, i on kod Allaha ugled uiva (33/69).

O vjernici, bojte se Alaha i govorite samo istinu (33/70) On e vas za vaa dobra djela nagraditi i grijehe vam vae oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - postii e ono to bude elio (33/71). 49

Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo ovjek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen - (33/72J da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogoboce i mnogoboke kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prata i samilostan je (33/73). U ovoj posljednjoj cjelini ove sure je odgovor na pitanje postavljeno Poslaniku o Smaku svijeta. Ljudi su to pourivali, a ujedno i sumnjali u Smak svijeta. Odgovor na ovo pitanje Poslanik je prepustio Allahu upozoravajui ih da je on vrlo blizu i da e ih epati vrlo brzo i neoekivano. Kontekst dalje iznosi jednu scenu Smaka svijeta koja se ovima koji ga pouruju nije svidjela, a to je Dan kada se njihova lica u vatri budu prevrtala, Dan kada e se kajati to nisu Allahu i Njegovu Poslaniku pokorni bili, Dan kada e traiti za svoje prvake i starjeine dvostruku kaznu. To je scena koja zadaje bol, a koju niko ne bi elio niti bi je pourivao. Tekst ih sa scene drugog svijeta ponovo vraa na ovaj svijet da bi skrenuo panju onima koji vjeruju da ne budu kao Musaov narod koji je Musaa optuivao i vrijeao, pa ga je Allah oslobodio onoga to su govorili. Izgleda da je ovo bio odgovor na svren in. Moda je to bio razgovor nekih o Poslanikovoj enidbi sa Zejnebom i njegovim prekrajem njihovog obiaja. Allah poziva vjernike da kau istinu kako bi ih za njihova djela nagradio i grijehe im oprostio i privolio ih da budu pokorni Allahu i Njegovu Poslaniku obeavajui im veliku nagradu. Sura zavrava dubokim i iznenaujuim ritmom o emanetu koga su

odbili da ponesu nebesa, Zemlja i planine, a ponio ga je ovjek. I sve to da bi se utvrdio Allahov red u nagradi za uinjena djela, da bi se izvrio obraun ovjeku za ono to je izabrao i ime je sebe zadovoljio: da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogoboce i mnogoboke kaznio, a vjernicima i vjernica ma oprostio. A Allah prata i samilostan je (33/73). Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: "To jedino Allah zna!" A ti ne zna, moda je Smak svijeta blizu! (33/63). Oni su neprestano pitali Vjerovjesnika o Smaku svijeta o kome im je on dugo govorio, dugo prijetio ovim Danom, a Kur'an je opisao njegove scene tako kao da ih onaj koji ita K ur' an vidi pred svojim oima. Oni ga 50

pitaju o njegovom vremenu, pouruju to vrijeme, a to pourivanje nosi u sebi znaenje sumnje u ovaj Dan ili njegovo negiranje ili ismijavanje shodno onima koji pitaju i njihove blizine ili udaljenosti od imana. Smak svijeta je gajb. Njegovo vrijeme zna samo Allah. O njegovom vremenu Allah nikoga nije obavijestio ak ni svoje poslanike i meleke Njemu bliske. U hadisu o sutini imana i islama stoji: Abdulah ibni Omer (Allah bio zadovoljan njime) kae: "uo sam od svoga oca Omera ibni Hattaba (Allah bio zadovoljan njim) da je rekao: Dok smo sjedili kod Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) , pomoli se prema nama jedan ovjek u sasvim bijelom odijelu, sasvim crne kose, ne vidi se na njemu da je putovao, a od nas ga niko nije poznavao, sjede pred Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) , prikui svoja koljena Poslanik ovim koljenima, stavi svoje ruke na koljena i ree: - M uhammede, kai mi ta je islam Islam je - ree Poslanik - da svjedoi da nema Boga osim Allaha, da je Muhammed Boiji rob i Boiji poslanik, da klanja namaz, da daje zekjat, posti ramazan i obavi had ako si u mogunosti. Istinu veli - ree ovjek. Mi se zaudismo, veli Omer, pita ga, onda mu veli: Istinu kae, kao da zna. ta je iman - upita ovjek? Iman je - odgovori mu Poslanik - da vjeruje u Boga, Njegove meleke, Njegove kitabe, Njegove poslanike i drugi svijet i da vjeruje u sudbinu dobra i zla. Istinu veli - ree ovjek.

A ta je savrena dobrota, ihsan? Savrena dobrota, ihsan je - ree Poslanik - da Bogu robuje i ibadet ini ba kao da Ga vidi jer i ako ti Njega ne vidi, On tebe vidi. A kada e nastupiti Smak svijeta? Onaj koga pita o tome - ree Poslanik - ne zna bolje od onoga koji pita - ree Poslanik .... ! itd. 51

N akon toga Allahov Poslanik je rekao: "Ovo je Dibril, doao vam je da vas vjeri podui.'>9 Onaj koji je upitan je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) a onaj koji pita je Dibril (ale j hi-s-selam) . I jedan i drugi ne znaju kada e nastupiti Smak svijeta. Reci: 'To jedino Allah zna! (33/63) samo On i niko od Njegovih robova. Allah je ovako odredio zbog mudrosti koju samo On zna. Mi opaamo samo jedan njen dio, a to je da ona ostavlja ljude na oprezu, da Smak svijeta stalno oekuju, da su uvijek spremni na iznenaenje. To je za one kojima Allah eli dobro i u ija srca je ugradio bogobojaznost. to se tie onih koji su nehajni prema ovome Danu, koji ne ive u njegovom iekivanju svakog momenta i nisu spremni za susret sa ovim Danom, oni sami sebe varaju. Allah je njima objasnio i upozorio ih, a Smak svijeta uinio nepoznatim gajbom koji se moe desiti u svako doba noi i dana: A ti ne zna, moda je Smak svijeta blizu! <33/63). Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbukta li pripremio <33/64) u njemu e vjeno i zauvijek boraviti, ni zatitnika ni pomagaa nee nai <33/65). Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorie: "Kamo sree da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slualir (33/66). I govorie: "Gospodaru na, mi smo prvake nae i starjeine nae

sluali, pa su nas oni s pravog puta odveli; <33167) Gospodaru na, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikimr <33/68). Oni te pitaju o Smaku svijeta, a ovo je jedna od scena Smaka svijeta: Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbukta li pripremio <33/64) Allah je protjerao nevjernike iz svoje milosti: On je njima pripremio oganj razbuktati. Biljei Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai. 52

U njemu e vjeno i zauvijek boraviti (33/65). U njemu e ostati dugi vremenski period. Kraj toga boravka zna samo Allah. On zna i njegovo trajanje. Trajat e onoliko koliko On hoe. Oni e biti lieni svake pomoi. lieni svakog pomagaa. Oni su izgubili svaku nadu da se spase iz ovog ognja. Oni zatitnika i pomagaa nee nai: Ni zatitnika ni pomagaa nee nai (33/66). to se tie same scene muenja, ona je bolna: Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala (33/66). Vatra e ih obuhvaati sa svih strana. Ovim izrazom na ovaj nain eli se prikazati kretanje i njeno otjelovljenje uz elju da im vatra obuhvati svo lice i da kazna bude egzemplarna! I govorie: Kamo sree da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika sluali!" (33/66). To je izgubljena elja kojoj ovdje nema mjesta, a nee biti ni usliana. Ve je prekasno. To je uzdah na ono to je prolo! Iz njih izbija mrnja prema prvacima i starjeinama njihovim koji su ih s Pravog Puta odveli, kajui se Allahu, ali kajanje sada ne koristi: I govorie: Gospodaru na, mi smo prvake nae i starjeine nae sluali, pa su nas oni s pravog puta odveli; (33/67) Gospodaru na, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!" (33/68>. Ovo je taj Dan. Pa zato pitanje o njemu. Jedino rad za ovaj Dan moe izbaviti ovjeka iz ove zlokobne sudbine. Izgleda da enidba Poslanika (alejhi' s-selam) sa Zejnebom binti

Dah (Allah bio zadovoljan njome) , protivno arapskom predislamskom obiaju kojeg je islam namjerno odluio da dokine ovim praktinim sluajem, izgleda da ova enidba nee proi tako lahko i jednostavno. Mnogi licemjeri i oni ija su srca bolesna kao i oni koji jo u svojim srcima nisu vrsto prihvatili ovo islamsko jednostavno i isto shvaanje, krenuli su 53

u ogovaranje, optuivanje, kritikovanje, komentarisanje, aptanje, trabunjanje krupnim rijeima! licemjeri i oni koji ire lane vijesti nikada nisu utjeli. Uvijek su koristili svaku priliku da smutnju posiju kao onu koju smo vidjeli u saveznikom vojnom pohodu protiv muslimana, u velikoj potvori Aie (Alah bio zadovoljan njome) u podjeli ratnog plijena i u svim prilikama koje bi mogle da Poslanika (alejhi' s-selam) izloe uvredama na pravdi Boga. U ovo vrijeme, nakon deportovanja Benu Kurejza i od ranije drugih Jevreja u Medini nije bilo nikoga ko je javno ispoljavao kufr. Njeni stanovnici u cjelini bili su muslimani, oni iskreni u svome vjerovanju i oni koji su bili licemjerni. licemjeri su bili ti koji su irili ove lai. Neki vjernici nali su se ak u njihovoj mrei i s njima ili ukorak u irenju ovih lai. Kur'an koji je tim povodima objavljen upozoravao je na ove uvrede Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) i navodio primjer Sinova Israilovih koji su vrijeali svoga poslanika Musaa (alejhi's-selam) Kur'an ih je usmjeravao da govore istinu, da budu precizni u onome to govore, ulijevao im ljubav u pokornost Allahu i Njegovu Poslaniku i da e samo tako postii ono to ele: O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemirivali, pa ga je Allah oslobodio onoga to su govorili, i on kod Allaha ugled uiva (33/69). O vjernici, bojte se Alaha i govorite samo istinu (33/70) On e vas za vaa dobra djela nagraditi i grijehe vam vae oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - postii e ono to bude elio (33/7V. Kur'an ne precizira o kakvom se uznemiravanju Musaa (alejhi'sselam) radi. Postoje predaje koje to preciziraju. Nema potrebe da se u to uputam o. Ostajemo pri ovom saetom k ur' anskom iskazu.

Allah je htio da upozori vjernike na sve ono to Poslanika uznemirava pa im je naveo primjer sklonosti Sinova Israilovih ka devijaciji na mnogim mjestima u Kur'anu. Ovdje je dovoljno da je ukazano na njihovo uznemiravanje Musaa (alejhi' s-selam) , njihova poslanika. Tekst upozorava muslimane da ih u tome ne slijede, da se svaki musliman u svome osjeaju udalji od toga, od tih disidenata koji su u Kur'anu navedeni kao tipini predstavnici devijantnog ponaanja i pokvarenosti. Allah je oslobodio Musaa (alejhi's-selam) od onoga to je protiv njega govorio njegov narod: On kod Allaha ugled uiva (33/69). On je 54

uvaena i ugledna linost. Allah je oslobodio Svoje poslanike od svih potvora i lai i drugih sumnjienja. Muhammed (alejhi's-selam) , kao najbolji meu njima, prei je da ga Allah oslobodi od ovih optubi i da ga zatiti od toga. Kur' an usmjerava vjernike da govore samo istinu, da u govoru budu precizni i da raspoznaju njegove ciljeve i smjernice prije nego to budu slijedili licemjere i one koji ire lane vijesti, prije nego to o svom Vjerovjesniku, prijatelju i usmjeritelju uju nepromiljeni, zalutali, tendenciozan i opak govor. Kur'an ih usmjerava ispravnoj besjedi koja ih vodi ispravnom radu. Allah titi one koji istinu govore, usmjerava ih i za istinu i dobra djela nagrauje. Allah oprata grijehe onima koji dobro ine i koji istinu govore. Oprata grijehe i loa djela, a one koji ih ine moe spasiti samo oprost. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - postii e ono to bude elio <33/71). Pokornost je ustvari velika pobjeda. To je ustrajnost na Allahovom programu, a ustrajnost na ovome programu daje punu sigurnost i vodi na pravi, jasni put koji je nagrada sama po sebi pa makar iza ovoga i ne bilo neke druge nagrade. Onaj ko ide trasiranim, osvijetljenim putem, a sva Allahova stvorenja su u njegovom okruenju kooperativna s njim, nije kao onaj ko ide mranim, nesigurnim putem, a sva Allahova stvorenja oko njega su neprijateljski raspoloena prema njemu, vrijeaju ga i sa njim se sukobljavaju. Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku je nagrada sama po sebi. To je velika pobjeda prije Dana obrauna i prije uivanja u

blagodatima. Blagodati drugog svijeta su viak za nagradu pokornosti, viak Allahove plemenitosti i njenog prelijevanja koji ne trai protuvrijednost. A Allah daje u obilju onome kome On hoe, bez rauna. Moda je ovo obilje darovano ovjeku zbog njegove slabosti, a teina tereta koga nosi na svojim pleima, emaneta koga su odbili da ponesu nebesa, Zemlja i planine. ovjek je, meutim, to ponio na svojim pleima, obavezao se da to sam nosi i pored svoje slabosti, strasti, nagona, tenje, nedostatka znanja, kratkoe ivota, vremenskih i prostornih prepreka, bez pune spoznaje i sagledavanja onoga izvan ovih prepreka: 55

Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo ovjek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen (33/7ZJ Nebesa, Zemlja i planine koje je Kur'an odabrao da o njima govori, ova ogromna stvorenja na kojima ivi ovjek koji izgleda u odnosu na njih neto veoma malehno i slabo. Ova stvorenja poznaju svoga Stvoritelja bez uloenog truda da Ga upoznaju, nalaze put do Njegovih zakona koji njima vladaju sa njihovim stvaranjem, formiranjem i organiziranjem. Direktno se pokoravaju Stvoritelju bez razmiljanja i posrednika. Kreu se shodno ovom zakonu predano. U svome kretanju ne izostaju niti jedan djeli sekunde. Obavljaju funkciju shodno ulozi i prirodi koja im je dodijeljena a da to ne osjeaju ili biraju. Sunce se kree u svome orbitu pravilnim kretanjem bez ikakvih poremeaja, alje svoje zrake koje obavljaju funkciju koju im je Allah dodijelio, privlai svoje pratioce bez njihove volje koji obavljaju svoju kosmiku ulogu u potpunosti. Ova Zemlja takoder ima svoju putanju kretanja. Iz nje rastu usjevi koji hrane njene stanovnike. U njoj se ukopavaju njeni umrli. Iz nje izbija voda shodno Allahovu zakonu bez njene volje. Ovaj Mjesec, ove zvijezde i planete, ovaj vjetar i oblaci, ovaj zrak i voda, ove planine, ove zaravni... sve ovo, sve se ovo kree, ide svojim putem, dozvolom svoga Gospodara, Njegovim saznanjem, po Njegovoj volji bez svoga truda, zalaganja, htijenja ... Medutim, sustegli su se od

emaneta odgovornosti, emaneta volje, emaneta osobne spoznaje, emaneta posebnog htijenja: ali ga je preuzeo ovjek (33/72). ojvek koji spoznaje Boga svojim shvaanjem i svojim osjeajem iznalazi put do Njegovih zakona, svojim razmiljanjem, shvaanjem, radi sukladno ovom zakonu svojom voljom, trudom, pokorava se Allahu svojevoljno, suprotstavlja se devijaciji i svojim sklonostima, bori se protiv svojih elja i strasti. U svakoj od ovih etapa on je razuman, bira put i zna kuda ga on vodi! To je veliki emanet koji nosi ovo fiziki malo stvorenje, sa neznatnom snagom, slabe moi, ogranienog ivota, koje se bori sa strastima, stremljenjima, eljama i sklonostima ... 56

To je velika smjelost da na svoja plea stavi ovaj teret i ponese odgovornost Bio je nepravedan (33/72J i prema sebi lakomislen (33/72J, u odnosu na teret koji je sebi natovario na leda. Medutim, kada ovjek prihvati odgovornost, kada stigne do spoznaje koja ga vee za njegova Gospodara, kada se direktno upravi prema Njegovom zakonu i bude u potpunosti pokoran Njegovoj volji - spoznaja, upravljanje i pokornost koja ga po prirodi stvari dovodi, kao to je dovela lahko, jednostavno i potpuno nebesa Zemlju i planine ... stvorenja koja su apsolutno pokorna a da izmedu njih, Njega, Njegove volje i Njegova zakona nema nikakvih prepreka niti se nade neto to ih sprjeava u pokornosti kada ovjek stigne do ovog stepena, svjesno i razumno, on zaista stie na mjesto asti i mjesto koje ne pripada nikome od Allahovih stvorenja. To je volja, shvatanje, pokuaj i preuzimanje odgovornosti. To je odlika ovog ovjeka nad mnogim Allahovim stvorenjima. To je poasno mjesto koga je Allah obznanio na nebeskom skupu kada su meleki Ademu uinili seddu, a to Allah u Kur'anu vjenom objavio: Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali m/roJ. Neka ovjek zna svoje poasno mjesto kod Allaha kako bi ponio emanet koji je odabrao a koji je bio ponuen nebesima, Zemlji i planinama koji su se sustegli i pobojali se da ga ponesu . ! .. To je zbog toga da bi Allah licemjere i licemjerke, i mnogoboce i mnogoboke kaznio, a vjernicima i vjernicama oprostio. A Allah prata i

samilostan je (33/73). Prihvatanje ovjeka da nosi emanet, da sam sebe upozna, da sam sobom rukovodi, da sam radi, da sam uspostavlja vezu ... kako bi nosio posljedice svoga izbora i nagradu ili kaznu svoga rada pa neka kazna sustigne licemjere i licemjerke, mnogoboce i mnogoboke i neka Allah prui Svoju pomo vjernicima i vjernicama, neka im oprosti ako su posrnuli pod pritiskom slabosti i nedostataka koji su ugraeni u njihovom biu i zbog prepeka na putu kojim hode, tekoa i privlanih snaga. To je Allahova milost i Njegova pomo. On je blii oprostu i milosti prema Svojim robovima. A Allah prata i samilostan je (33/73). 57

Ovim dubokim i izvanrednim ritmom zavrava ova sura koja je poela usmjeravanjem Poslanika (alejhi' s-selam) prema Allahovoj pokornosti, suprotstavljanjem nevjernicima i licemjerima, slijeenjem Allahove Objave i oslonom samo na Njega. Sura sadri upute i eriatske propise na kojima poiva islamsko drutvo samo radi Allaha, okrenuto Njemu, pokorno Njegovim uputama. Ovim ritmom koji slika veliinu odgovornosti i teinu emaneta, odreuje mjesto veliine i odgovornosti i sve to svodi na zalaganje ovjeka da spozna Allaha i da se uputi prema Njegovim zakonima i konano da se preda Njegovoj volji. Ovim ritmom zavrava ova sura. Njen poetak i kraj je dobro uvezan sa njenim sadrajem i njenim tenjama. To je ta usklaena nadnaravnost koja ukazuje na izvor ove Knjige! To je nadnaravni sklad koji ukazuje na izvor ove Knjige! 58

59

SURA SEBE'

OBJAVUENA U MEKKI
54 AJETA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Neka je hvaljen Allah, ije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudar i Sveznajui (34/V. On zna ta u zemlju ulazi, a ta iz nje izlazi, i ta se s neba sputa, a ta se na nj uspinje; On je samilostan i On prata grijehe (34/2). A nevjernici govore: as oivljenja nam nee doir Reci: "Hoe, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono to je skriveno, zacijelo e vam doi. " Njemu ne moe nita, ni trunica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u jasnoj Knjizi - (34/3) da nagradi one koji vjeruju i dobra djela ine, - njih eka oprost i opskrba plemenita - (34/4). a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naih bore, nastojei da ih onemogue (34/5). Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenog (34/6). dok oni koji ne vjeruju govore: Hoete li da vam pokaemo ovjeka koji vam predskazuje da ete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovno stvoreni biti? (34/7). Iznosi li on o Allahu lai ili je lud?"' Nijedno, ve e oni koji u onaj svijet nee da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj (34/BJ. Kako ne vide nebo i Zemlju, ono to je iznad njih i ono to je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali ili komade neba na njih sruili. To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan (34/9).

Teme ove mekkanske sure su glavne teme islamskog vjerovanja: Allahova jednoa, vjerovanje u Objavu i uvjerenje u as oivljenja. Pored ovih tema tu je i korigiranje nekih osnovnih vrijednosti vezanih za osnovne 60

teme vjerovanja. Tu je i proklamacija da su vjerovanje i dobro djelo - ne imovina i djeca - osnova za presudu i nagradu ili kaznu kod Allaha. Zatim, tu je i potvrda da nema nikakve sile koja moe zatiti od Allahove kazne i da nema zauzimanja kod Njega bez Njegove dozvole. Ova sura je najvie koncentrirana na problem proivljenja i nagrade i kazne, kao i na pitanje sveobuhvatnosti, preciznosti i detaljnosti Allahovog znanja. U suri se ponavljaju aluzije na ova dva povezana pitanja na raznovrsne naine i razliitim stilovima tako da ova aluzija natkriljuje itavu atmosferu od poetka do kraja. O problemu proivljenja kae: A nevjernici govore: (fas oivljenja nam nee doir Reci: ttHoe, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono to je skriveno, zacijelo e vam doi" (34/3). O pitanju nagrade i kazne kae: da nagradi one koji vjeruju i dobra djela ine, - njih eka oprost i opskrba plemenita - a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naih bore, nastojei da ih onemogue (34/4-0). Na drugom mjestu, koje je blisko kontekstu sure, kae se: dok oni koji ne vjeruju govore: ttHoete li da vam pokaemo ovjeka koji vam predskazuje da ete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovno stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu lai ili je lud?" Nijedno, ve e oni koji u onaj svijet nee da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj (34/7-8). Sura navodi nekoliko prizora Sudnjeg dana na kome e biti prekoreni oni to u njega nisu vjerovali dajui slike kazne za one koji su negirali ili sumnjali u njegov nastup, poput ovog prizora: A kad bi samo vidio kad oni koji su uinili zlo pred Gospodarom svojim budu zadrani i kad stanu medu sobom razgovarati: 'Va vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici" - rei e oni

koji su tlaeni bili onima koji su bili oholi. zar smo vas mi od pravog puta odvratili nakon to vam je bilo na njega ukazano ? Ne, sami ste vi grenici bili" - rei e oni koji su bili oholi onima koji su bili tlaeni. ttNije bilo tako" - odgovorie oni koji su bili tlaeni onima koji su bili oholi -, Knego ste i danju i nou spletkari/i kad ste od nas traili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo". I svi e prikriti tugu kad vide da e kanjeni biti, a Mi emo na vratove nevjernika sindiire staviti; zar e biti kanjeni drukije nego prema onome kako su radili? (34/31-33). Ovi se prizori ponavljaju i raspodjeljuju po itavoj suri, tavie, ona se njima i zavrava: A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati - umai nee moi; izbliza bie epani - (34/SV. 61

i kada reknu: "Vjerujemo u Poslanika!" A ta e im biti od koristi kad je ivot na Zemlji bio i proao! (34/52). U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono to nije poznato, to je od istine daleko; (34/53) i izmeu njih i onoga to budu eljeli bie prepreka postavljena kao to je prije bilo uinjeno sa njima slinim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali (34/54). Pitanje sveobuhvatnog Allahovog znanja dolazi na poetku sure: On zna ta u zemlju ulazi, a ta iz nje izlazi, i ta se s neba sputa, a ta se na nj uspinje (34/2). Tu je i odgovor onima koji ne vjeruju u dolazak asa oivljenja: Reci: "Hoe, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono to je skriveno, zacijelo e vam doi. " - Njemu ne moe nita, ni trunica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u jasnoj Knjizi - (34/3). Pri kraju sure navodi se i ovo: Reci: "Gospodar moj pobjeuje Istinom, On dobro zna i sve ono to je veoma skriveno" (34/48). Kad je rije o temi Allahove jednoe, sura zapoinje zahvalom Allahu: Neka je hvaljen Allah, ije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudar i Sveznajui (34/V. Vie puta ih izaziva u vezi sa onima koje oni smatraju Njemu ravnim i koje oni, pored Allaha, zovu upomo: Reci: "Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni nita nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve

pomoi" (34/22). Ajeti ukazuju na to da su se oni, mimo Allaha, klanjali melekima ili dinima, i to na jednom od prizora Sudnjeg dana: A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Zar su se ovi vama klanjali?", - oni e odgovoriti: "Hvaljen neka si, Ti si Gospodar na, izmeu nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se dinnima pokoravali i veina njih je vjerovala u njih" (34/40-41). Kontekst negira njihovu pomisao da e se meleki za njih zauzeti kod njihovog Gospodara: Kod Njega e se moi zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni e upitati: "ta je to rekao Gospodar va?" - "Istinu " - odgovorie, On je uzvien i velik (34/23). U povodu njihovog oboavanja ejtana navodi se kazivanje o SulejmAnu i potinjavanju ejtana njemu te njihovoj nemoi da otkriju da je 62

on mrtav: A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastoio tap njegov - upozorio ih je da je umro, i kad se on sruio, dinnovi shvatie da ne bi na muci sramnoj ostali da su budunost prozreti mogli (34/14). U vezi sa temom Objave i poslanstva navode se i Njegove rijei: A oni koji ne vjeruju govore: "Mi neemo vjerovati u ovaj Kur'an niti u one prije njega (34/31), kao i Njegove rijei: Kad im se Nai jasni ajeti kazuju, oni govore: "Ovaj ovjek samo hoe da vas odvrati od onoga emu su se preci vai klanjali", i govore: "Ovo nije nita drugo nego izmiljena la!" A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: "Ovo nije nita drugo nego oito vraanje!" f34/43J. On im odgovara potvrujui Objavu i poslanstvo: Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenog (34/6). Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje, ali veina ljudi ne zna (34/28). Na temu potvrivanja vrijednosti dolaze Njegove rijei: Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskoan ivot bili navikli: "Ne vjerujemo mi u ono to je po vama poslano!" - i da nisu govorili: ]mamo vie imetka i djece; mi neemo biti mueni!" Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoe, a i uskrauje, ali veina ljudi ne zna. Ni bogatstva vaa ni djeca vaa nee vas uiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela inili eka viestruka nagrada za ono to su radili, i oni e u visokim odajama biti bezbjedni. A oni koji se budu trudili da se dokazima Naim suprotstave, da ih onemogue, oni e biti kanjeni" (34/34-38).

Za ovo sura navodi primjere iz historijske realnosti na Zemlji: kazivanje o Davtldovoj porodici koja je bila zahvalna na Allahovim blagodatima i kazivanje o stanovnicima Sabe koji su bili nezahvalni, te ta se dogodilo sa jednima a ta sa drugima, u emu je oita potvrda, obeanje i prijetnja. Ova pitanja o kojima raspravljaju mekkanske sure u raznim oblicima u svakoj se suri iznose u sferi govora o Kosmosu, popraenog brojnim poticajima, svaki put novim za srce. Sfera njihovog kazivanja u suri Sebe' jeste ista ona sfera predstavljena u irokom nebeskom i zemaljskom prostranstvu, u nepoznatom i ogromnom svijetu nevienog, u ogromnoj i velikoj areni okupljanja, u skrivenim i zavijenim dubinama due, na 63

poznatim i nepoznatim stranicama historije i u udnim i neobinim prizorima te historije. U svakom ovom fenomenu nalazi se inspirativan poticaj za ljudsko srce koje ga budi iz nemara, tjeskobe i mrtvila. Od samog otvaranja ove sure a ona se otvara prema ovom ogromnom Kosmosu, prema njegovim stranicama i Allahovim dokazima na njima, prema sferama Njegovog sveobuhvatnog, preciznog i ogromnog znanja: On zna ta u zemlju ulazi, a ta iz nje izlazi, i ta se s neba sputa, a ta se na nj uspinje (34/2). A nevjernici govore: "as oivljenja nam nee doir Reci: "Hoe, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono to je skriveno, zacijelo e vam doi. " - Njemu ne moe nita, ni trunica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u jasnoj Knjizi - <3413J onima koji ne vjeruju u budui svijet prijeti se ogromnim kosmikim deavanjima: Kako ne vide nebo i Zemlju, ono to je iznad njih i ono to je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali ili komade neba na njih sruili. To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan <3419J. One koji se, mimo Allaha, klanjaju melekima ili dinima ova sura suoava, licem u lice, sa velikom nepoznanicom na buduem svijetu: Kod Njega e se moi zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni e upitati: "ta je to rekao Gospodar va?" - "Istinu" - odgovorie, "On je uzvien i velik" <34123J. Ili ih suoava sa melekima u areni okupljanja gdje nema mjesta za prijevaru i raspravu: A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Zar su

se ovi vama klanjali?" <34/40J, itd. One koji ne vjeruju u Allahovog Poslanika (alejhi's-selam) , koga oni optuuju da lae ili da je lud, zaustavlja pred njihovom iskonskom prirodom i pred logikom njihovih srca daleko od maski i izvjetaenih okolnosti: Reci: 1a vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug va nije lud. On vas samo prije teke patnje opominje" <34/46). Ovako ova sura sa ljudskim srcem krui po tim raznovrsnim sferama sueljavajui ga sa inspirativnim i pobudujuim impresijama dok se ne zavri estokim i upeatljivim prizorom Sudnjeg dana, kao to smo rekli. 64

Kontekst sure tee iznoenjem njenih tema u tim sferama i pod tim impresijama u kratkim, meusobno povezanim sekvencama koje je mogue podijeliti u pet krugova radi lakeg iznoenja i objanjenja sure. Meu ovim krugovima, meutim, nema vrstih granica koje ih potpuno odjeljuju jedan od drugog, to je glavna odlika koja karakterizira ovu suru ... Sura zapoinje zahvalom Allahu, Vlasniku svega to je na nebesima i na Zemlji, Hvaljenom na onom svijetu, Mudrom i Sveznajuem. Ona potvruje Njegovo sveobuhvatno i precizno znanje u onome to ulazi u zemlju i to iz nje izlazi, i to se s neba sputa i to se na nj uspinje. Ona govori o nevjernikom poricanju dolaska Sudnjeg dana, a sadri i Allahov odgovor koji potvruje njegov dolazak. Govori o Allahovom znanju kome ne izmie nita, ni trunica na nebesima ni na Zemlji, ni manje ni vee od toga, da shodno tom preciznom znanju nagradi one koji vjeruju i da kazni one koji se bore protiv Allahovih dokaza. Sura potvruje miljenje onih kojima je dato istinsko znanje i koji svjedoe da je Istina ono to Allah objavljuje Svome Poslaniku. Ona iznosi i uenje onih koji ne vjeruju u proivljenje, odgovarajui im da e biti kanjeni i da su u velikoj zabludi. Prijeti im utjerivanjem u zemlju ili sruivanjem neba na njih . . . Ovim zavrava prvi krug. Drugi krug donosi jedan dio kazivanja o DAvO.dovoj porodici koja je bila zahvalna Allahu na Njegovim blagodatima koje su se sastojale u pokoravanju mnogih snaga, Allahovom voljom, DAvudu i SulejmAnu. Njih dvojica nisu bili nezahvalni niti su se oholili. Medu ovim potinjenim snagama su i dini koje su neki mnogoboci oboavali i traili da im otkriju

budunost, iako to oni nisu znali. Oni su za SulejmAna obavljali mune i teke poslove i poslije njegove smrti ne znajui da je on umro . . . Nasuprot kazivanju o zahvalnosti dolazi kazivanje o nezahvalnosti, kazivanje o stanovnicima Sabe koji su ivjeli u blagostanju, ali nisu bili na tome zahvalni: I Mi uinismo da se o njima samo pria, a njih kud koje raselismo (34/I9J To je stoga to su oni slijedili ejtana koji nad njima nikakve vlasti ne bi imao da mu se oni nisu dobrovoljno predali! Trei krug zapoinje izazovom koji je upuen politeistima da zovu one koji oni, pored Allaha, smatraju bogovima koji nita nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji, oni u njima nemaju nikakvog udjela i On nema od njih nikakve pomoi (34/22) Oni se nee za njih moi zauzeti kod Allaha - makar bili i meleki - jer meleki primaju Allahovu odredbu skrueno i drhtei; oni ne govore dok ih ne proe strah i duboko uzbuenje . . . Pita ih ko ih opskrbljuje iz neba i iz Zemlje. Allah, Gospodar 65

nebesa i Zemlje. On je taj ko ih, bez partnera, opskrbljuje. Zatim preputa njegovu i njihovu stvar Allahu, jer je On taj koji donosi konanu rije o onome u emu su se oni razili . . . Ovaj krug zavrava izazovom, kao to je i poeo, a to je da mu pokau one koje smatraju Njemu ravnim. Nema ih; postoji samo Allah, silni i mudri! (34/27) . etvrti i peti krug zajedno tretiraju problem Objave i poslanstva i odnos nevjernika prema njima, kao i odnos onih koji su navikli na raskoan ivot prema svakoj poslanikoj misiji, jer se oni ponose svojim imecima i svojom djecom. Ova dva kruga potvruju istinske vrijednosti na osnovu kojih e biti polaganje rauna i na kojima e se zasnivati nagrada i kazna, a to su vrijednosti vjerovanja i dobrih djela, a ne bogatstvo i djeca. Oni iznose sudbinu vjernika i nevjernika u nekoliko raznovrsnih prizora Smaka svijeta u kojima se sljedbenici odriu onih koje su slijedili, kao to se meleki u njima odriu da su im se klanjali zalutali politeisti . . . Izmeu ovih prizora poziva ih da se vrate svojoj istinskoj prirodi, pa da u njoj, lienoj strasti i buke, potrae inspiraciju u vezi sa ovim Poslanikom na ije ugonjenje u la se usuuju bez ikakva dokaza. Poslanik ne trai od njih nagradu za Uputu, on nije laac niti ludak. . . Svaki od ova dva kruga zavrava jednim od prizora Sudnjeg dana. Sura tako zavrava kratkim, snanim akordima: Reci: "Gospodar moj pobjeuje Istinom, On dobro zna i sve ono to je veoma skriveno. " Reci: "Dola je Istina, a lai je nestalor Reci: 'o zalutam, zalutao sam na svoju tetu, a ako sam na pravom putu, to je zbog onoga to mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sve uje i blizu je" (34/48-50) . . Na .

samom kraju je jedan prizor Sudnjeg dana, kratkih ritmova, ali snaan i okrutan. Sada, nakon ovog sumarnog predstavljanja, prijeimo na podrobnije izlaganje . . . Neka je hvaljen Allah, ije je sve ono na nebesima i sve ono n a Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudar i Sveznajui (34/V. On zna ta u zemlju ulazi, a ta iz nje izlazi, i ta se s neba sputa, a ta se na nj uspinje, On je samilostan i On prata grijehe (34/2). Ova sura govori o politeizmu, politeistima, njihovom ugonjenju u la svoga Poslanika, njihovoj sumnji u budui svijet i o njihovom dranju nevjerovatnim proivljenje i sabiranje, poinje zahvalom Allahu. Allah je 66

Sam po Sebi hvale vrijedan makar Mu niko od ovih ljudi ne bio zahvalan. On je hvaljen u ovom bitku koji ga velia hvalei Ga, On je hvaljen od raznovrsnih stvorenja, makar ljudi bili izuzetak meu ostalim stvorenjima. Uz zahvalu dolazi i atribut vlasnitva nad onim to je na nebesima i nad onim to je na Zemlji. Niko s Njim ne posjeduje nita, niko ni u nebesima ni u Zemlji nema nikakva udjela; Njemu (Uzvienom) pripada svaka stvar na njima. . . Ovo je taj prvi problem u vjerovanju, problem monoteizma. Vlasnik svake stvari jeste Allah pored koga nema da iko ita posjeduje, mimo Njega u ovom irokom Kosmosu. Hvaljen neka bude i na onom svijetu! (34/V Osobna hvala. Hvala koja dolazi od Njegovih robova. ak i od onih koji su Ga negirali na ovom svijetu ili su Mu druge, uz Njega, pripisivali iz zablude koja se otkriv na buduem svijetu, pa Mu se potpuno predaju hvalei Ga i zahvaljujui Mu. On je Mudri i Sveznajui (34/V Mudri, koji sve to ini - ini mudro; koji .. upravlja ovim i buduim svijetom razborito i koji snuje stvari itavog bitka pametno. . . Sveznajui koji zna svaku stvar, svaku odredbu i svako odreenje potpuno, sveobuhvatno i duboko tako da to znanje obuhvata sve stvari. Zatim otkriva jednu od stranica Allahovog znanja ija je sfera Zemlja i nebesa:

On zna ta u zemlju ulazi, a ta iz nje izlazi, i ta se s neba sputa, a ta se na nj uspinje; On je samilostan i On prata grijehe (34/2). ovjek zastaje pred ovom stranicom koja je izloena u malo rijei, otkrivajui da se nalazi pred ogromnim i udnim skupom stvari, pred pokretima, dimenzijama, oblicima, slikama, znaenjima i tijelima kojima se ne moe oduprijeti mata! Kad bi svi stanovnici Zemlje posvetili sav svoj ivot pratei i brojei sve ono to se deava u jednom trenutku, na to ukazuje ovaj ajet, zasigurno je da to ne bi mogli upratiti ni izbrojati! Koliko samo stvari u ovom trenutku ue u zemlju? Koliko stvari u ovom trenutku izae iz nje? Koliko se stvari u ovom trenutku spusti s neba? Koliko se stvari u ovom trenutku uspinje na njega? Koliko stvari ulazi u zemlju? Koliko se zrna uva ili skriva unutar ove zemlje? Koliko crva, insekata, leeva i gmizavaca ue u zemlju u njenim irokim prostranstvima? Koliko kapljica vode, atoma gasa i zraka, elektriciteta. . . skrije se u zemlji u njenim ogromnim prostranstvima? 67

Koliko i koliko je toga to ulazi u zemlju nad im Allahovo oko bdije i ne spava? A koliko izlazi iz nje? Koliko rastinja izbije? Koliko se izvora pojavi? Koliko vulkana proradi? Koliko se plina digne? Koliko se skrivenog otkrije? Koliko insekata izae iz svoje skrivene kue? Koliko i koliko toga to se vidi i toga to se ne vidi, onoga to ljudi znaju i onoga to ne znaju, a toga je mnogo? Koliko je onoga to silazi s neba? Koliko kapi kie? Koliko uarenih meteora? Koliko zapaljenih zraka? Koliko svijetleih zraka? Koliko izvrenih presuda i odredenih sudbina? Koliko milosti koja obuhvata itav bitak a koja se odnosi na poneke ljude? Koliko opskrbe koju Allah daje u izobilju onome kome hoe od Svojih robova! Koliko i koliko toga to ne moe niko izbrojati do Allah! Koliko je onoga to se na nebo uspinje? Koliko biljnih, ivotinjskih, ljudskih ili dua drugih stvorenja koja ovjek ne zna, uspinje se na nebo? Koliko molbi upuenih Allahu glasno ili tajno koje ne uje niko do Allah u Svojim visinama! Koliko dua stvorenja koja znamo ili ne znamo umire? Koliko meleka se uspinje po naredbi Dibrila? Koliko dua lepra u ovom nebeskom carstvu za koje ne zna niko do Allah? Zatim, koliko estica pare se die iz mora? Koliko se estica isparenja die iz tijela? I koliko i koliko toga to ne zna niko drugi osim On!? Koliko u jednom trenutku? Gdje bi otilo ljudsko znanje i statistika za ono to ima u jednom trenutku makar potroili duge ivote u brojanju i

sumiranju? Allahovo sveobuhvatno, veliko, detaljno i precizno znanje obuhvata sve ovo na svakom mjestu i u svakom vremenu . . . Svako srce sa namjerama i mislima koje se u njemu kriju, sa pokretima i smirajima koji se u njemu nalaze, pod Allahovim je okom. On, pored toga, to pokriva i oprata . On je samilostan i On prata grijehe t3412J .. Samo jedan ajet iz Kur'ana poput ovog ajeta inspirie da ovaj Kur'an nije ljudski govor. Misao o Kosmosu poput ove misli ne naumpada po svojoj prirodi ljudskom srcu. Poimanje o Kosmosu kao to je ovo poimanje nema motiva u prirodi ljudskog poimanja. U obuhvatnosti poput ove jednim dodirom dolazi do izraaja Allahovo stvaranje, stvaranje Stvoritelja ovog bitka kome nije slino ljudsko stvaranje! 68

Nakon potvrivanja te injenice u toj velianstvenoj, irokoj i panoramski strukturiranoj suri, govori se o poricanju dolaska Sudnjeg dana od strane nevjernika. Meutim, oni su ogranieni i oni ne znaju ta e im donijeti sutranji dan .. Allah je taj koji zna ono to je skriveno i Njegovom znanju ne moe izmai nita ni na nebu ni na Zemlji. Sudnji dan e sigurno doi, tako da e dobroinitelj zatei nagradu a zloinac kaznu za ono to su ponudili na ovoj Zemlji: A nevjernici govore: "as oivljenja nam nee doir Reci: "Hoe, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono to je skriveno, zacijelo e vam doi. " Njemu ne moe nita, ni trunica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u jasnoj Knjizi - (34/3) da nagradi one koji vjeruju i dobra djela ine, - njih eka oprost i opskrba plemenita (34/4) a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naih bore, nastojei da ih onemogue (34/5). Nevjerniko poricanje Sudnjeg dana proizlazi iz njihovog neshvatanja Allahove mudrosti i odreenja. Allahova mudrost ne ostavlja ljude da ive uzaludno, da dobroinitelj ini dobro a zlikovac zlo, a zatim da dobroinitelj ne nae nagradu za svoje dobroinstvo, a zloinac kaznu za svoje zlo. Allah je jezikom Svojih poslanika obavijestio da e On zadrati cijelu nagradu ili kaznu ili dio njih za budui svijet. Svako ko shvata Allahovu mudrost u Njegovu stvaranju shvata da je budui svijet nuan za ostvarenje Allahovog obeanja i obavijesti . . . Medutim, oni koji ne vjeruju zaklonjeni su od te mudrosti, pa zato izgovaraju ove svoje rijei: as

oivljenja nam nee doi.' (34/3) . . . Na ovo im se odgovara: Hoe, tako mi Gospodara moga, zacijelo e vam doi (34/3) . Istinu je obznanio Uzvieni .. Allah i istinu je rekao Allahov Poslanik (alejhi's-selam). Oni ne znaju ono to je skriveno, ali, pored toga, Allahu pripisuju neka tumaenja i odluno govore o onome o emu ne znaju. Allah je taj koji potvruje dolazak asa oivljenja jer On zna i ono to je skriveno (34/3) Njegov govor je istina jer dolazi iz znanja i uvjerenja o onome to je tamo. Zatim se izlae ovo znanje u kosmikoj slici kao to je ona koja je prethodila u pro logu sure, koja po drugi put svjedoi da ovaj Kur'an ne moe biti ljudsko djelo, jer ljudskoj mati obino ne naumpadaju slike poput ovih: 69

Njemu ne moe nita, ni trunica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u jasnoj Knjizi (34/3). Po drugi put kaemo: priroda ovog poimanja nije ljudska. Njemu nije prethodilo nita u ljudskom govoru, ni u poeziji ni u prozi. Kada ljudi govore o univerzalnosti, preciznosti i sveobuhvatnosti znanja, njima ne pada na pamet da ga predstave u ovoj neobinoj kosmikoj slici: Njemu ne moe nita, ni trunica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga <3413). Ne poznajem nijednu tendenciju u ljudskom govoru koja je usmjerena ka univerzalnom i preciznom poimanju znanja kao to je ovo. On, Uzvieni Allah je taj koji opisuje Sebe i koji opisuje Svoje znanje onim atributima koji ne naumpadaju ljudima! Samim tim se uzdie poimanje svog Boga od strane muslimana koga oboavaju pa Ga spoznaju u Njegovim atributima u granicama svojih ogranienih ljudskih mogunosti u svakom sluaju. Najblie tumaenje rijei Uzvienog: to nije u jasnoj Knjizi <34/3J - jeste da je to Allahovo znanje koje registrira svaku stvar i da Njemu ne izmie nijedan atom ni na nebesima ni na Zemlji, ni manje ni vee od toga. Zastanimo malo pred izrazom u rijeima Uzvienog: ni trunica jedna . . . ni manje od toga <34!3J. Atom je doskora bio poznat kao najsitnije tijelo. Meutim, sada ljudi, nakon razbijanja atoma, znaju da postoji neto to je sitnije od atoma, a to su njegovi sastavni dijelovi na koje tada niko nije raunao! Neka je uzvien Allah koji pouava Svoje robove onome to On hoe tajnama Svojih atributa i tajnama Svoga stvaranja kada On hoe. as oivljenja e sigurno i bezuvjetno doi. Njegovom znanju ne izmie

ni malo ni veliko: da nagradi one koji vjeruju i dobra djela ine, - njih eka oprost i opskrba Plemenita <34/4J a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naih bore, nastojei da ih onemogue (34/SJ. Postoji mudrost, cilj i plan. Postoji odreenje u stvaranju radi ostvarenja istinske nagrade onima koji vjeruju i dobra djela ine i prave kazne onima koji se bore protiv Allahovih dokaza . . . One koji su vjerovali i svoje vjerovanje potvrdili dobrim djelima eka oprost <3414J za grijehe koje su poinili, kao to ih eka opskrba plemenita <3414J . Opskrba se esto spominje u ovoj suri pa, analogno tome, uivanje u 70

Dennetu izraava se ovim opisom, jer je i to jedna vrsta Allahove opskrbe u svakom sluaju. to se tie onih koji su nastojali da odvrate od Allahovih dokaza, njih eka kazna najbolnijom patnjom. Najbolnija patnja; ridz je najgora kazna kao kazna za njihovo nastojanje, trud i borbu na loem putu! Ovim i tim se ostvaruje Allahova mudrost i odreenje, mudrost asa oivljenja za koji oni odluno tvrde da nee doi, medutim, on e doi. . . U povodu njihove odlune tvrdnje da im as oivljenja nee doi - a to je jedna od Allah ovih tajni - i Allahove potvrde da e im as oivljenja d oi - a to je svijet nevienog - i priopenja Allahovo g Poslanika (alejhi' sselam) , koje mu je naredio njegov Gospodar da ga iznese o asu oivljenja, potvruje da oni kojima je dato znanje (34/6) shvataju i svjedoe da je ono to je on donio od svoga Gospodara Istina i da to vodi na Put Silnoga i Hvaljenoga: Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono to ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenog (34/6). Navedeno je da se pod onima kojima je dato znanje - misli na sljedbenike Knjige koji iz svoje Knjige znaju da je ovaj Kur'an Istina i da on vodi na put Silnoga i Hvaljenoga. Domen ovog ajeta je vei i iri. Oni kojima je dato znanje u bilo kome vremenu i u bilo kome mjestu, iz bilo koje generacije i iz bilo koje vrste ljudi, vide ovo kada je njihovo znanje ispravno i postojano i kada zasluuje da se opie da je to nauka! Kur'an je Knjiga otvorena za generacije. U njemu ima toliko istine da ona otkriva sam Kur'an svakome ko ima

ispravno znanje. On otkriva istinu skrivenu u biu ovog cijelog bitka. On je najvjerniji deskriptivni prijevod za ovaj bitak i za izvornu istinu u njemu. I da vodi na put Silnog i Hvaljenog (34/6) . Put Silnog i Hvaljenog jeste program koji je Allah htio za bitak i koji je izabrao za ljude kako bi uskladio njihove korake sa koracima Kosmosa u kome ive. To je zakon koji vlada sudbinom ovog cijelog Kosmosa, ukljuujui ivot ovjeanstva koji se ne odvaja u svom korijenu i svom 71

nastanku niti u svom sistemu i kretanju od ovog Kosmosa i onoga to je u njemu i onih to su u njemu. Vodi na Put Silnog i Hvaljenog jer u vjernikovom shvatanju formira pravilno poimanje bitka, njegovih veza, odnosa i vrijednosti, poimanje mjesta ovog ovjeka u odnosu na Kosmos i njegovu ulogu u njemu, poimanje saradnje dijelova ovog Kosmosa okolo njega - a i njega s njima u stvaranju Allahovog htijenja i mudrosti u Njegovom stvaranju, kao i poimanje koordinacije pokreta svega i harmoninosti tih pokreta usmjerenih u pravcu Stvoritelja bitka. On vodi na Put Silnog i Hvaljenog korigiranjem naina miljenja i njegovo postavljanje na zdrave osnove koje su u skladu sa kosmikim odreenjem ljudske prirode, tako da taj nain miljenja vodi ovjeka spoznaji prirode ovog kosmosa, njegovih osobenosti i zakonitosti i tako da se njima koristi i ivi s njima u harmoniji a ne u neprijateljstvu, sukobu i sporu. On vodi na Put Silnog i Hvaljenog svojim odgojnim programom koji priprema pojedinca da ivi u skladu i harmoniji - kao pojedinci i drutva sa ostalim stvorenjima koja nastanjuju ovaj Kosmos! On priprema sva ova stvorenja da ive u skladu i harmoniji sa prirodom Kosmosa u kome ive . . . Sve to na jednostavan, lahak i lijep nain. Vodi na put Silnog i Hvaljenog jer u sebi sadri propise i zakone koji su u skladu sa ovjekovom prirodom i osnovnim uvjetima njegovog ivota i ivljenja i koji su u harmoniji sa univerzalnim zakonima koji reguliu ivot ostalih ivih bia i drugih stvorenja, tako da ovjek ne bude iznimka medu

njima sa svojim propisima i zakonima. ovjek je samo jedno medu ovim stvorenjima u velikom Kosmosu. Ova Knjiga je vodi na ovom putu, vodi to ga je sainio Stvoritelj ovjeka i Stvoritelj puta, Onaj koji zna prirodu i jednog i drugog. Ti bi imao sree kad bi na nekom putovanju dobio vodi koji je napravio ininjer koji je izvodio radove na samom putu kojim putuje. A ta je tek sa Graditeljem Pravog Puta i Stvoriteljem putnika na tom putu? Nakon ovog osvjeavajueg i usmjeravajueg dodira sura nastavlja da iznosi njihov govor o proivljenju i njihovo veliko iznenaenje ovim 72

pitanjem koje dre udnim i neobinim i o kome govori samo onaj koga je pogodilo dinsko navraanje pa govori neobine i udne stvari ili iznosi lai govorei ono to nije mogue da bude: dok oni koji ne vjeruju govore: '1/oete li da vam pokaemo ovjeka koji vam predskazuje da ete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovno stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu lai ili je lud?" Nijedno, ve e oni koji u onaj svijet nee da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj <3417-BJ. Oni su do ove mjere sa uenjem i iznenaenjem doekivali pitanje proivljenja. udili su se onome ko je o njemu govorio jetkim i zajedljivim stilom: Hoete li da vam pokaemo ovjeka koji vam predskazuje da ete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovo stvoreni biti? (34/7). Hoete li da vam pokaemo udnog i neobinog ovjeka koji govori neprihvatljive i daleke rijei? On ak kae da ete, kad umrete, istruhnete i potpuno se raspadnete, iznova biti stvoreni i ponovo biti vraeni u ivot?! Oni, tavie, idu dalje u uenju i iuivanju, u osudi i omalovaavanju: Iznosi li on o Allahu lai ili je lud? (34/BJ. . . Rijei poput ovih - prema njihovoj tvrdnji - govori samo onaj koji potvara Allaha da je rekao ono to nije rekao ili onaj koga je dotakao din pa trabunja ili govori udne i neobine rijei! Zato sve ovo? Zato jer im on govori: Vi ete biti iznova stvoreni! - emu uenje kad su stvoreni iz nita? Oni tako ne gledaju na ovo udo koje se desilo, udo njihovog prvog stvaranja. Kad bi ga dobro pogledali i o njemu razmislili, nimalo se ne bi udili novom stvaranju. Meutim, oni su zalutali i oni nisu na Pravom Putu. Stoga se na ovo njihovo uenje i klevete daje estok i otar osvrt:

. . . ve e oni koji u onaj svijet nee da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj (34/SJ. Moda se pod mukom u kojoj se oni nalaze misli na kaznu na buduem svijetu, a s obzirom na to da e se to stvarno desiti, oni kao da su ve na muci, jer su u velikoj zabludi iz koje nema nade da izau na Pravi Put. . . Meutim, ovo moe imati i drugo znaenje, tj . znaenje da oni koji ne vjeruju u onaj svijet ive u muci kao to ive u zabludi. To je duboka istina. Onaj ko ivi bez vjere u onaj svijet ivi u psihikoj patnji. Za njega nema izgleda ni nade u pravinost i pravednost, niti nagrade ni nadoknade za ono to je podnosio na ovom svijetu. U ivotu ima situacija i iskuenja sa kojima se ovjek ne moe suoiti bez vjere u onaj svijet i bez uvjerenja da e dobroinilac biti nagraen, a grijenik kanjen, kao i bez elje za susretom 73

sa Allahom i nade u Njegovo zadovoljstvo na drugom svijetu, u kome nee propasti ni malo ni veliko djelo, makar bilo teko koliko zrno goruice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah e ga na vidjelo iznijeti. Onaj ko se liava ovog svijetlog, namirisanog i ugodnog prizora, bez sumnje, ivi u patnji kao to ivi u zabludi. ivi u patnji i zabludi a jo je iv, a jo je na Zemlji prije nego to ga stigne patnja na onom svijetu kao kazna za ovu patnju koju je imao na ovom svijetu! Uvjerenje u budui svijet je milost i blagodat koje Allah daruje onome ko ih zasluuje od Njegovih robova iskrenou srca, traganjem za Istinom i eljom za Uputom. Smatram vjerovatnim da je ovo to na ta ukazuje ovaj ajet koji kae za one koji ne vjeruju u onaj svijet da su na muci i velikoj zabludi u isto vrijeme. One koji negiraju onaj svijet snano budi kosmiki prizor koji im se predoava tako kao da e na njih pasti - da to Allah hoe - medutim, oni ostaju u svojoj velikoj zabludi. To je prizor zemlje u koju oni propadaju i neba koje se na njih u komadima sruuje: Kako ne vide nebo i Zemlju, ono to je iznad njih i ono to je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali ili komade neba na njih sruili. To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan (34/9). To je straan kosmiki prizor koji je istovremeno istrgnut iz njihovih panorama ili njihovih oitih spoznaja u svakom sluaju. Deava se da zemlja potone, to ljudi vide, a o tome pripovijedaju kazivanja i prie. Takoer se dogaa da padaju komadi s neba pri padu meteora i prilikom udara groma. Oni su vidjeli neto od ovoga ili su uli neto o tome. Ovaj

doticaj budi zaspale i nemarne koji iskljuuju dolazak asa oivljenja. Kazna bi im bila blaa kad bi Allah htio njome da ih kazni na ovom svijetu prije nastupa asa oivljenja. Ona moe da ih pogodi sa ove zemlje i sa ovog neba koje vide ispred sebe i iza sebe, koje ih okruuje i koje im nije daleko kao to je dalek as oivljenja skriven u Allahovom znanju. Ali samo grijenici se ne boje Allahove kazne! U ovome to oni vide na nebu i Zemlji, u tome da zemlja moe propasti u bilo kom trenutku, ili u tome to komad neba moe pasti, u ovome je dokaz i pouka za srce koje se vraa i povraa: 74

To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan (34/9) On nije u toj velikoj zabludi. . . 75

Mi smo Da.vadu Nau milost ukazali - ((O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!" - i uinili da mu mekano gvode bude (34/IOJ. Pravi iroke pancire i estito ih pleti!" - i inite dobro, jer ja vidim ta radite vi (34/W. A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navee rastojanje od mjesec dana; i uinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar tee i da dinnovi, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslunost nareenju Naem, uinili bismo da ognjenu patnju osjeti (34/12). Oni su mu izraivali to god je htio, hramove i spomenike, i zdjele kao atrnje, i kotlove nepokretne. (Trudite se i budite zahvalni, o eljadi Da.vadova!" - A malo je zahvalnih meu robovima Mojim (34/13). A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastoio tap njegov upozorio ih je da je umro, i kad se on sruio, dinnovi shvatie da ne bi na muci sramnoj ostali da su budunost prozreti mogli (34/14). Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kom su ivjeli: vrtove, zdesna i slijeva. 1edite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prata!" (34/15), Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, poputanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim (34/I6J. Kaznili smo ih tako zato to su bili nezahvalni, a da li Mi kanjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika ?! (34/17). A izmeu njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja

povezana i odredili im potrebnu udaljenost. "Putujte kroz njih i po noi i po danu, bezbjedni!" (34/18). Ali oni rekoe: "Gospodaru na, uini vee rastojanje Prilikom putovanja naih!" - i ogrijeie se prema sebi, i Mi uinismo da se o njima samo pria, a njih kud koje raselismo. To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahvatnog (34/19). I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika (34/2(JJ 76

nad kojima nikakve vlasti nije imao: Mi smo htjeli da ukaemo na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. - A Gospodar tvoj bdi nad svim <34121). Ovaj dio sadri slike zahvalnosti i nezahvalnosti i slike Allahovog potinjavanja nekih sila i stvorenja onim Svojim robovima kojima On to hoe, a koje se, inae, ne potinjavaju ljudima. Medutim, Allahova mo i Njegovo htijenje nisu ograniene ljudskim navikama. Kroz ove i te slike otkriva se istina o ejtanima koje su neki politeisti oboavali ili su kod njih traili znanje o budunosti, mada su oni zaklonjeni od znanja budunosti. Otkrivaju se uzroci zavoenja kojim ejtan gospodari ovjekom, mada on nad njim nema nikakve ovlasti osim onoliko koliko mu on da po svom izboru. Otkriva se Allahovo planiranje u otkrivanju onoga to je skriveno od ljudskih djela, a to je vidljivo u realnoj slici, tako da e na osnovu toga biti nagraeni ili kanjeni na onom svijetu. Spominjanjem onog svijeta zavrava ovaj krug, kao to time zavrava i ptvi krug ove sure . . . Mi smo Dtlvudu Nau milost ukazali - "O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!" - i uinili da mu mekano gvode bude <34110). "Pravi iroke pancire i estito ih pleti!" - i inite dobro, jer ]a vidim ta radite vi (34/11). DAvtid je odan rob, kao to je tom naznakom zavren ptvi krug: To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan <3419) U kontekstu slijedi kazivanje

o njemu poslije te naznake, a na poetku tog kazivanja spominje se milost koju mu je Allah ukazao. Zatim se potanko objanjava ta milost: O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice <34110). Predaje spominju da je DAvudu dat neobino lijep glas, kojim je on uio svoje psalme, a to su vjerske ode u slavu Boga. Neto psalmi je spomenuto i u Starom zavjetu, a Allah najbolje zna koliko su oni tani. U sahih hadisu stoji da je Allahov Poslanik (alejhi's-selam) uo glas Ebu Muse E' arija (neka je Allah njime zadovoljan) dok je uio neto iz sure El-Lejl, pa je zastao i sluao njegovo uenje. Potom je Poslanik (alejhi's-selam) rekao: "Ovome je data jedna od DAvtidovih frula". 77

Ajet odslikava milost prema DAvudu (alejhi's-selam) govorei da je on dostigao takav stepen pronicljivosti i apstrakcije u svojim psalmima da su uklonjeni zastori izmeu njega i drugih bia. Bila se spojila njihova sutina sa njegovom sutinom u velianju njihovog i njegovog Stvoritelja. Brda i ptice su ponavljali s njim, jer izmeu njega i njihova bitka nije vie postojala nikakva prepreka ni barijera, kad se to sve spojilo sa Allahom jednom neposrednom vezom. Tom vezom se briu sve razlike izmeu jedne i druge vrste Allah ovih stvorenja, izmeu jednog i drugog bia medu Allahovim stvorenjima. Sva se ona vraaju svojoj jednoj vjenoj sutini koju su prekrivale prepreke i razlike, tako da ona slono slave Stvoritelja susreui se u jednoj melodiji, to je takav stepen iluminacije, istote i apstrakcije koji ne moe postii niko bez Allahove milosti koja uklanja zastor njegovog materijalnog bia i vraa ga njegovom vjenom postojanju u kome se susree sa ovim bitkom i svim onim to je u njemu i svima onima koji su u njemu - bez prepreka i pregrada. Kada je Davtid (alejhi' s-selam) poeo da ui svoje psalme i velia svoga Gospodara, s njim su ponavljala brda i ptice, a Kosmos je odjekivao tim pjesmama koje su tekle jednim njegovim biem, usmjerene Jednom njegovom Stvoritelju. To su doista neobini trenuci koje zapaa i osjea samo onaj ko ih dobro poznaje i ko ih je kuao makar jedan tren u svom ivotu! . . . i uinili da mu mekano gvode bude (.14/toJ. To je jedan drugi vid Allahove milosti prema njemu. Iz okrilja ovog konteksta izgleda da je i ova pojava bila natprirodna i da nije bila u domenu pojava uobiajenih za ljude. Naime, nije bilo u pitanju samo zagrijavanje

eljeza kako bi se omekalo i postalo pogodno za obradu, ve je to bila - a Allah najbolje zna - nadnaravna pojava kojom se eljezo omekavalo bez uobiajenih sredstava omekavanja. lako bi se samo upuivanje i pokazivanje da se eljezo omekava zagrijavanjem ubrajala u Allahovu milost i blagodat koja je vrijedna spomena, mi, meutim, slijedimo atmosferu i okruenje konteksta, a to je atmosfera mudiza, to je okruenje nadnaravnosti koje iskau iz uobiajenog i poznatog. Pravi iroke pancire i estito ih pleti! (34/W. Panciri su oklopi. Prenosi se da su se oni prije Davtida (alejhi's-selam) pravili od metalnih ploa. Jedan oklop se sastojao od jedne metalne ploe, tako da je koio tijelo i inio ga mnogo teim. Allah je Davtida nadahnuo da pancire pravi tako da budu mekahni, pleteni, savitljivi, tanki i da ih je lahko oblikovati i podeavati prema pokretima tijela. Naredio mu je da 78

stijesni upljine na njima kako bi bili to vri i solidniji, tako da ih ne mogu probijati koplja. To, ustvari, znai estito pletenje. itava ova stvar bila je nadahnue i poduavanje od strane Allaha. Davildu i njegovoj porodici je govoreno: I inite dobro, jer Ja vidim ta radite vi (34/11). Ne samo u pancirima ve u svemu to radite uvajte se Allaha koji gleda ono to radite i koji to nagrauje ili kanjava, tako da Mu ne izmie nita, Allah to sve vidi . . . To je ono to je Allah dao Davudu (alejhi' s-selam) . to se tie Sulejmana, njemu je Allah dao druge blagodati: A Sulejmanu vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navee rastojanje od mjesec dana; i uinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar tee i da dinnovi, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslunost nareenju Naem, uinili bismo da ognjenu patnju osjeti (34/12). Oni su mu izraivali to god je htio; hramove i spomenike, i zdjele kao atrnje, i kotlove nepokretne. 'Trudite se i budite zahvalni, o eljadi Davudova!" - A malo je zahvalnih meu robovima Mojim (34/13). Oko potinjavanja vjetrova Sulejmanu (alejhi' s-selam) ima mnogo predaja. Medutim, sjena israilijjata u tim predajama je jasna, iako glavne jevrejske knjige nita o njima ne spominju. Stoga je bolje izbjegavati uputanje u te predaje i sigurnije se zadovoljiti kur'anskim tekstom zadravajui se na povrnoj poruci rijei i ne udaljavati se od nje. Iz teksta

se da zakljuiti da je Allah potinio Sulejmanu vjetar uinivi ga da pue u jednom pravcu, tj. da njegovo putovanje do odredenog mjesta (a u suri El Enbija' je spomenuto da je to blagoslovljena zemlja) traje mjesec dana, i da pue u drugom pravcu, tj. da njegovo putovanje u drugom pravcu traje takoder mjesec dana. To se odvijalo shodno interesu koji se ostvarivao od njegovog putovanja tamo i ovamo, a koji je shvaao Sulejman (alejhi' selam) i koji je on ostvarivao Allahovom odredbom . . . Mi ovome ne moemo dodati nikakvo objanjenje kako ne bismo uplovili u bajke i legende koje nemaju nikakvih pravila. 79

. . . i uinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar tee (34/12). Kitr je rastopljen bakar. Kontekst ajeta ukazuje na to da je ovo bila nadnaravna pojava poput one omekavanja gvoa Davudu. Ovo moe znaiti da je Allah dao da mu iz zemlje izvire vulkanska vrelo rastopljen og bakra ili da ga je Allah nadahnuo kako e topiti bakar sve dok ne postane tean i pogodan za lijevanje i obradu. To je, doista, velika Allahova milost. . . . i da dinnovi, voljom njegova Gospodara, pred njim rade <34112). Takoder mu je pokorio jednu grupu dina da mu, Allahovom voljom, rade. Dini su tajna koju ljudi ne vide. Postoje stvorenja koja je Allah nazvao dinima i mi o njima ne znamo nita vie osim ono to je Allah o njima spomenuo. A On ovdje spominje da je Allah potinio jednu grupu iz reda dina Svome poslaniku Sulejmanu (alejhi' s-selam) , pa ko bi od njih pogrijeio, zasluio bi Allahovu kaznu: . . . a kad bi neki od njih otkazao poslunost nareenju Naem, uinili bismo da ognjenu patnju osjeti (34/12). Vjerovatno se ovaj osvrt - prije kraja kazivanja o potinjavanju - spominje na ovaj nain da bi se objasnilo pokoravanje dina Allahu. Kako je bilo nekih politeista koji su se, mimo Allaha, klanjali dinima, analogno tome, i oni e biti izloeni kazni kad odstupe od Allahove odredbe. Ovi dini su upokoreni Sulejmanu (alejhi' s-selam) : Oni su mu izraivali to god je htio; hramove i spomenike, i zdjele kao atrnje, i kotlove nepokretne (34/13). Hramovi su mjesto bogosluenja, a spomenici su :figure od bakra, drveta i drugog. Dewab je mnoina od dabije, a to je korito u koje se skluplja voda. Dini su Sulejmanu pravili velike anke za hranu sline koritima, kao

to su mu izraivali ogromne lonce za kuhanje koji su bili nepomini zbog toga to su bili veliki . . . Sve ovo su primjeri za ono to je Allah u pokorio dine Sulejmanu (alejhi's-selam) da mu rade ono to je on htio, voljom njegovog Gospodara. Sve su to natprirodne stvari koje se ni na koji nain ne mogu predstaviti ili obrazloiti osim da su natprirodne i da su djelo Allaha. Ovo je njihovo jedino jasno objanjenje. Ovaj dio zavrava obraanjem Davlidovoj eljadi: Trudite se i budite zahvalni, o eljadi Dllvudova! <34113). Potiniti smo vam i sve ovo u osobi Davlida i osobi Sulejmana (neka je na njih dvojicu selam) pa radite, o, eljadi Davlidova, i budite zahvalni 80

Allahu, a ne da biste se hvalisati i uznosili onim to vam je Allah upokorio. Dobro djelo je velika zahvala Allahu! A malo je zahvalnih medu robovima Mojim (34/13), Ovo je rezolutan i usmjeravajui pogovor medu kur' anskim po govorima na kazivanja. On, s jedne strane, otkriva veliinu Allahove milosti i blagodati tako da je malo onih koji su sposobni da na njima budu zahvalni. On, s druge strane, otkriva koliko su ljudi ogranieni u zahvaljivanju na Allahovim blagodatima i milosti. lJudi, koliko god bili zahvalni, nisu u stanju da se u potpunosti zahvale. A kako je tek onda kad uope nee i kad zanemare zahvalnost iz osnova!? Koliko je u stanju ljudsko stvorenje ograniene snage da zahvali na Allahovim blagodatima koje su neograniene? Ako budete brojali Allahove blagodati, neete ih moi izbrojati. Ove blagodati preplavljuju ovjeka odozgo i odozdo, zdesna i slijeva; one se ak kriju u njemu samome i iz njega emaniraju. On sam je jedna od ovih velikih blagodati! Sjedili smo tako zajedno, misli su nam dolazile jedna za drugom i priati o svemu i svaemu to bi nam naumpalo. Dok smo mi tako sjedili i priati, u tom doe na mali maak Susu i uze oblijetati tamo-amo oko nas neto traei. Kao da hoe da neto od nas trai, ali nije u stanju da kae, a mi ne moemo da dokuimo. Dok nam Allah nije ulio u glavu da moda ne trai vode. I bilo je tako. Bio je jako edan, a nije bio u stanju da kae niti da naiareti . . . Mi smo u tom asu shvatili koliku nam je Allah blagodat dao davi nam govor i jezik, svijest i miljenje. Nae due su u tom trenutku bile preplavljene zahvalnou. A gdje je zahvala u odnosu na taj neizmjerni izljev blagodati.

Mi smo dui vremenski period bili lieni gledanja sunca. Meutim, jedna njegova zraka veliine egipatskog pjastera ponekad je dopirala do nas. Jedan od nas bi stao ispred te zrake i okretao se tako da mu ona prijee preko lica, ruku, lea, stomaka i nogu koliko je to bilo mogUe. Zatim bi on preputao svoje mjesto drugom svom bratu kako bi i on uivao u ovoj blagodati. Neu zaboraviti prvi dan kada sam poslije toga vidio sunce. Neu zaboraviti veliku radost i pravo oduevljenje na licu jednog od nas, i na svim dijelovima njegovog tijela, govorei dubokim i dugim tonom: "Allahu! Pa ovo je Sunce, Sunce mog Gospodara koje jo grije . . . Hvala Allahu!" Koliko svakodnevno raspemo ovih zraka koje oivljuju kupajui se na svjetlosti i toplini. Plivamo i uranjamo u Allahovu blagodat! A koliko 81

zahvaljujemo na ovom obilnom daru koji nam je dat besplatno, bez truda i napora?! Kada bismo nastavili na ovaj nain iznositi Allahove blagodati, potroili bismo itav ivot i uloili sav trud a ne bismo postigli nita. Zato emo se, dakle, zadovoljiti ovom inspirativnom aluzijom na nain na koji to ini Kur'an kod aluzije i naznake, kako bi svako srce o njoj razmislilo i ilo rukovodei se njome onoliko koliko ga Allah uputi u blagodat zahvalnosti, to je jedna od Allah ovih blagodati, kojoj On upuuje onoga ko je zasluuje svojim usmjerenjem, povuenou i iskrenou. Zatim nastavljamo sa kur' anskim tekstovima ovog kazivanja u njegovoj posljednjoj sceni. To je scena Sulejmanove smrti i dina koji nastavljaju da rade pod njegovim zapovjednitvom ono ime ih je on bio zaduio, ne znajui za vijest o njegovoj smrti sve dok ih na to nije upozorilo crvlje rastakanje i padanje njegovog tapa o kojeg je on bio oslonjen: A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastoio tap njegov upozorio ih je da je umro, i kad se on sruio, dinnovi shvatie da ne bi na muci sramnoj ostali da su budunost prozreti mogli (34/14). Prenosi se da je on bio oslonjen na svoj tap kada ga je zadesila smrt, dok su dini ili tamo i ovamo radei pokorno teke poslove kojima ih je on bio zaduio. Oni nisu znali da je on umro sve dok nije doao crv. Reeno je da je to crv koji se hrani drvetom nemilosrdno gutajui plafone, vrata i stubove kua u mjestima u kojima ivi. U junom Egiptu ima sela u kojima se stanovi prave bez ugradnje ijednog komada drveta iz straha od insekata koji ne ostavljaju nita drveno. Kada mu se tap rastoio tako da ga nije

mogao vie drati, on se sruio na zemlju. Tek tada su dini saznali da je umro. Tek tada dinovi shvatie da ne bi na muci sramnoj ostali da su budunost prozreti mogli (34/14J Ovo su ti dini kojima se neki ljudi klanjaju. Ovo su ti koji su bili potinjeni jednom od Allahovih robova. Ovo su ti koji su lieni znanja ak i o bliskoj budunosti, a neki ljudi od njih trae tajne daleke nepoznate budunosti! U kazivanju o Davudu izlae se stranica vjerovanja u Allaha i zahvalnosti na Njegovim dobrima i lijep postupak prema Njegovim blagodatima. 82

Suprotna ovoj je stranica o stanovnicima Sabe. U suri En-Neml prola su kazivanja koja govore ta je bilo izmeu Sulejmana i njihove kraljice. Ovdje se navodi vijest o njima poslije kazivanja o Sulejmanu, to inspirie da su se dogaaji koje sadri ovo kazivanje dogodili poslije onoga to je bilo izmeu nje i Sulejmana. Ova pretpostavka je vjerovatna jer kazivanje ovdje govori o nezahvalnosti stanovnika Sabe na blagodatima, o njihovom gubljenju tih blagodati i njihovom razjedinjavanju i raseljavanju tu i tamo poslije toga. Oni su u doba vladavine Kraljice, ije je kazivanje dolo u suri En-Neml zajedno sa Sulejmanom, ivjeli u velikoj kraljevini i u opem blagostanju. U tom kazivanju pupavac kazuje Sulejmanu: Vidio sam da jedna ena njima vlada i da joj je svega i svaega dato, a ima i prijesto velianstveni; vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu (27/23-24) Poslije toga . je uslijedilo primanje islama Kraljice, i ona se u drutvu sa Sulejmanom, predaje Allahu, Gospodaru svjetova. Dogaaji u ovom kazivanju ovdje deavaju se poslije predavanja kraljice od Sabe Allahu. Kazivanje govori o tome ta ih je zadesilo nakon to su postali nezahvalni na blagostanju u kome su uivali. Kazivanje poinje opisom hrane, blagostanja i uivanja u kome su bili, kao i zahtjevom da budu zahvalni na blagodatima koliko su u mogunosti: Stanovnici Sabe su imali dokaz u mjestu u kom su ivjeli: vrtove, zdesna i slijeva. 'Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni; kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prata!" (34/15).

Saba je ime naroda koji je ivio juno od Jemena. Bili su u plodnoj zemlji iji ostaci stoje do danas. Oni su bili toliko uznapredovali na civilizacijskoj ljestvici da su zagospodarili vodama obilnih kia koje su im dolazile iz mora sa juga i sa istoka, tako to su podigli prirodni rezervoar ije su se dvije strane sastojale od dva brda, a na izlazu iz doline izmeu dva brda podigli su branu koja je imala otvore koji su se otvarali i zatvarali. Oni su u jezeru uvali velike koliine vode reguliui njenu potronju shodno svojim potrebama. Iz ovoga su imali veliki vodeni izvor poznat pod imenom Sedd Me'rib - Brana Me' rib. Ovi vrtovi zdesna i slijeva simbol su te plodnosti, obilja, bogatstva i uivanja, pa su stoga bili dokaz koji je podsjeao na Onoga koji sve daje i daruje. Bilo im je nareeno da uivaju u Allahovim blagodatima i da na njima budu zahvalni: Jedite hranu Gospodara svoga i budite Mu zahvalni! (34/15). 83

Podsjeaju se na blagodati dobre zemlje i na blagodat koja je iznad te blagodati, a to je blagodat oprosta za propuste u zahvali i prelaenje preko loih djela. Kakav divan kraj i Gospodar koji mnogo prata! (34/15). irina na Zemlji kroz blagodati i blagostanje. irina na nebu kroz oprost i pratanje. Pa ta ih to sprjeava da slave Allaha i da Mu budu zahvalni? Meutim, oni nisu bili zahvalni i nisu se sjeali ni spominjali Allaha: Ali oni su nezahvalni postali, pa smo na njih poplavu pustili, poputanjem brana nastalu, i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim (34/16). Oni su prestali da zahvaljuju Allahu, da rade dobra djela i da se zahvalno ponaaju prema blagodatima kojima ih je Allah obasuo, pa im je Allah uskratio izvore ovog lijepog blagostanja u kome su ivjeli poslavi im veliku poplavu koja je nosila gromade, tj. kamenje koje je uslijed jakih udara sruilo branu, voda se razlila, sve poplavila i potopila. Poslije toga se voda nije vie mogla tako akumulirati ni regulirati, tako da se sve sasuilo i pogorjelo. Te prostrane bae su se najednom pretvorile u pustinju u kojoj je poelo da raste grubo kopneno drvee: .. . . i zamijenili im njihove vrtove drugim vrtovima sa plodovima gorkim i tamariskom i neznatnim lotosom divljim (34/16). Hamt je misvak - drvo ili svako drvo koje ima trnje. Esl je drvo slino tamariski, a sidr je lotos i on je bio najbolje to su imali, ali je i njega bilo

malo! Kaznili smo ih tako zato to su bili nezahvalni (34/17). Najvjerovatnije da ovo znai negiranje i poricanje blagodati . . . . . . a da li Mi kanjavamo ikog drugog do nevjernika, nezahvalnika?! (34/1 7) . Oni su sve do ovog vremena ivjeli u svojim naseljima i svojim kuama. Allah im je ograniio hranu i zamijenio im uivanje i blagostanje tekoom i oskudicom. Meutim, nije ih rasprio tamo i ovamo niti ih je razjedinio. Izmeu i svetih gradova, Mekke na Arabijskom poluotoku i Svetog hrama u bila su naselja koja su ih s njima povezivala. Jemen je i dalje kulturno blistao na sjeveru zemlje od Sabe i imao je veze sa svetim gradovima. Put izmeu njih bio je naseljen, prohodan i siguran: 84

A izmedu njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja povezana i odredili im potrebnu udaljenost. J>utujte kroz njih i po noi i po danu, bezbjedni!" <34118), Kazivano je da je putnik izlazio iz jednog mjesta i dolazio u drugo prije dolaska mraka. Putovanje je bilo ogranienih rastojanja i bilo je sigurno za putnike. Odmor je isto tako bio osiguran zbog blizine naselja i blizine stanica na putu. Medutim, nad stanovnicima Sabe ponovo je zavladala bijeda. Njima nije koristila prva opomena i nije ih usmjerila da se pokore Allahu, ne bi li im vratio blagostanje koje su imali. Ne, oni mole kao to moli kakav glupak i neznalica: Ali oni rekoe: ((Gospodaru na, uini vee rastojanje prilikom putovanja naih!" <34/19). Traili su putovanja velikih razdaljina kojih e biti samo nekoliko tokom itave godine, a ne ta kratka putovanja ispresijecana estim naseljima koja ne zadovoljavaju slast putovanja! Ovo je bio znak nezahvalnosti srca i nepravde prema sebi: . . . i ogrijeie se prema sebi (34/19). Njihovoj molbi je bilo udovoljeno, ali tako kako treba udovoljiti molbi nezahvalnika: I Mi uinismo da se o njima samo pria, a njih kud koje raselismo (34/19) . Protjerani su, raseljeni, razjedinjeni i raspreni po svim krajevima Arabijskog poluotoka, tako da su ostali samo u priama koje priaju pripovjedai, postali su pria na jezicima i usnama, nakon to su bili bitan

narod u ivotu i historiji. To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahvalnog <34/19). Spominje se strpljivost uz zahvalnost. . . Strpljivost u neimatini i zahvalnost u blagostanju. U kazivanju o stanovnicima Sabe su pouke za jedne i druge. Ovo je jedno razumijevanje ajeta, medutim, postoji i drugo razumijevanje. Moda se pod Njegovim rijeima: A izmedu njih i gradova koje smo blagoslovili izgradili smo bili naselja povezana <34118) misli na dominantna naselja koja su imala mo, dok su stanovniici Sabe pretvoreni u siromaan narod koji je ivio pustinjskim ivotom i koji je mnogo putovao 85

i selio se iz mjesta u mjesto u potrazi za ispaom i vodom. Oni jednostavno vie nisu mogli izdrati ovo iskuenje pa su rekli: Gospodaru na, uini vee rastojanje prilikom putovanja naih! <34/19) tj. smanji naa putovanja jer smo se umorili. Meutim, ovu dovu nije pratilo njihovo odazivanje i vraanje Allahu koje je zasluivalo da im On udovolji dovi. Naime, oni su ve bili nezahvalni na blagodatima i nisu bili strpljivi u iskuenju. Zato je Allah uradio s njima to to je uradio, kud koje ih je raselio pa su postali znak nakon to su bili neko i neto, postali su predaja koja se pripovijeda i pria koja se pria . . . Stoga je osvrt: To su, zaista, pouke za svakog strpljivog i zahvatnog <34119) odgovarajui zbog toga to su malo zahvaljivali na blagodatima i to su bili malo strpljivi u iskuenju . . . To je taj drugi aspekt koji ja vidim u ajetu, a Allah najbolje zna ta se njime htjelo rei. N a kraju tekst izlazi iz tijesnih okvira kazivanja i prelazi u opi okvir Allahovog planiranja, sveobuhvatnog i preciznog odreenja i univerzalnog Boanskog zakona otkrivajui mudrost koja se izvlai iz itavog kazivanja te ta se u njemu i iza njega krije u vezi sa odreenjem i planiranjem: I Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika (.14/20) nad kojima nikakve vlasti nije imao: Mi smo htjeli da ukaemo na onoga ko vjeruje u onaj svijet, a ko u njega sumnja. - A Gospodar tvoj bdi nad svim (34/21). Ljudi su slijedili ovaj pravac koji je zavrio tim krajem, jer se lb lis uvjerio

da je o njima ispravno mislio u pogledu svoje sposobnosti da ih zavede pa ih je zaveo. I oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika <34/20) Kao to se obino deava u zajednicama koje ne ostaju bez vjernike manjine koja odoli zavoenju i koja potvruje da postoji jedna trajna istina koju spozna onaj ko je trai i da je mogue svakom ko hoe da je nae i da je se dri, ak i u najmranijim okolnostima. lblis nad njima nije imao nikakve vlasti koju oni nisu bili u stanju otkloniti. On nad njima nije provodio silu niti je nad njima imao vlast. Njemu je bilo puteno da nad njima ima vlasti toliko koliko moe da ustraje u istini onaj ko hoe da ustraje, a da skrene od njih onaj ko ne eli istinu. Zapravo, da u svijetu realnosti pokae onoga ko vjeruje u onaj svijet <34/2V, pa da ga njegovo vjerovanje zatiti od devijacije, a ko u njega sumnja (34/21), pa je najvjerovatnije da e se odazvati 86

zabludi bez zatite od Allahove kontrole i bez nade za onaj svijet. Allah zna ono to e se dogoditi prije nego to se ono otkrije ljudima. Medutim, Uzvieni Allah je regulirao nagradu i kaznu po pojavljivanju ina i njegovom stvarnom dogaanju u ljudskoj stvarnosti. Na ovom irokom otvorenom podruju Allahovog odreenja i planiranja stvari i dogaaja i podruju lblisovog zavoenja ljudi, bez prisilne vlasti nad njima osim njegovog ovlatenja u tolikoj mjeri da se otkriju sudbine i rezultati skriveni u Allahovom znanju, na ovom irokom podruju povezuje se kazivanje o stanovnicima Sabe sa kazivanjem o svakom narodu, na svakom mjestu i u svakom vremenu. Sfera kur' anskog teksta i sfera ovog osvrta se proiruje tako da se ne svodi samo na kazivanje o stanovnicima Sabe, ve je pogodan kao izvjetaj o stanju svih ljudi. To je kazivanje o zavoenju i Uputi, o njihovim okolnostima, uzrocima, ciljevima i rezultatima u svakoj prilici. A Gospodar tvoj bdi nad svim (.14/21).

Nita ne izmie niti se krije, nita se ne zanemaruje niti se gubi. . . Ovako zavrava drugi krug u ovoj suri govorom o onom svijetu kao to je zavio i prvi krug, uz koncentraciju na Allahovo znanje i bdijenje, a to su dvije teme na koje je skoncentrirana ova sura i koje ona naglaava. 87

Reci: "Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni nita nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji, oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoi" (34/22). Kod Njega e se moi zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni e upitati: "ta je to rekao Gospodar va?" - "Istinu" - odgovorie - On je uzvien i velik" (34/23). Upitaj: "Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?" i odgovori: "Allah/" Da li smo onda mi ili vi na pravom putu, ili u oitoj zabludi?" (34/24). Reci: "Vi neete odgovarati za grijehe koje mi poinimo niti emo mi odgovarati za ono to uradite vi" (34/25). Reci: "Gospodar na e nas sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je Sudija pravedni, sveznajui" (34/26). Reci: pokaite mi one koje smatrate Njemu ravnim! " Nema ih; postoji samo Allah, silni i mudri! (34/27). Ovo je kratka etnja kroz problematiku politeizma i monoteizma. Meutim, to je etnja koja vodi ljudsko srce kroz itav vidljivi i nevidljivi, prisutni i odsutni bitak, nebesa i Zemlju, ovaj svijet i onaj svijet. Ona ga zadrava na jezovitim prizorima od kojih se tresu koljena i obuzima strah

od uzvienosti i moi. Kao to ga zaustavlja pred njegovom opskrbom i zaradom, obraunom i uinkom. To se deava u stisci, masi i neredu, kao to se deava izdvojeno, izolirano, odvojeno i pojedinano . . . Sve to prate snani akordi, uzastopne rime i udari poput ekia: "Reci . . . reci . . . reci . . . " A svaka rije opeauje argumentom i iznosi dokaz snano i mono. 88

Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni nita nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji, oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoi"' (34/22). To je izazov u sferi nebesa i Zemlje openito. Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate (34/22). Zovite ih pa neka dou, neka se pokau, neka kau ili recite vi ta imate na nebesima ili Zemlji, veliko ili malo? Oni nita nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji (34/22) . Oni, zapravo, ne mogu ni tvrditi da imaju ita na nebesima ili Zemlji. Onaj ko neto posjeduje time raspolae prema svojoj volii. A ta to posjeduju oni koje oni, pored Allaha, smatraju bogovima? Cime to oni raspolau onako kako raspolae Gospodar u irokom Kosmosu? Oni ne posjeduju nita ni koliko jedan trun ni na nebesima ni na Zemlji, ni privatno, ni na bazi dionica: . . . oni u njima nemaju nikakva udjela (34/22). Uzvieni Allah ne trai od njih nikakvu pomo. Njemu ne treba pomaga: I On nema od njih nikakve pomoi" (34/22). Oito je da ajet ovdje ukazuje na posebnu vrstu tobonjih boanstava. To su meleki koje su Arapi nazivali Allahovim kerima tvrdei da se one mogu zauzimati kod Allaha. Vjerovatno su to ona boanstva za koja su oni govorili: Mi im se klanjamo samo zato da bi se oni Allahu to vie prbliili (39/3) . . . Zato je u slijedeem ajetu negirao mogunost zauzimanja ovih boanstava za njih i to u prizoru od koga se od straha tresu zglobovi u

prisustvu Uzvienog: Kod Njega e se moi zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti (34/23) . Zauzimanje je uvjetovano Allahovim doputenjem. Allah nee dopustiti zauzimanje za one koji u Njega ne vjeruju i koji ne zasluuju Njegovu milost. to se tie mnogoboaca, oni nisu zasluni da se dozvoli zauzimanje za njih, niti melekima niti drugima kojima je doputeno zauzimanje od samog poetka! 89

Zatim slika prizor na kome se dogaa zauzimanje. Prizor je neobian i zastraujui: I kad iz srca njihovih nestane straha, oni e upitati: ((ta je to rekao Gospodar va?" - Istinu" - odgovorie - ((On je uzvien i velik" (34/23). To je prizor u tom kritinom danu, danu kada ljudi budu stajali, kada budu ekali i zagovornici i oni za koje e se moliti, ekat e da Uzvieni sa Svog Visokog mjesta dopusti da se zauzima za one koji postignu ovaj poloaj. ekanje e se oduljiti, strahovanje e potrajati, lica e biti zamiljena, glasovi utihli, a srca pokorna u iekivanju doputenja od Gospodara, Velianstvenog i Plemenitog. Potom se izdaje uzviena i zastraujua Rije. Strah spopada zagovornike i one za koje se posreduje. Njihova svijest prestaje poimati. I kad iz srca njihovih nestane straha (.14/23) - kad nestane jeze koja ih je bila obuzela, kad dou sebi od uenja koje ih je bilo preplavilo i zapanjilo, oni e upitati: ((ta je to rekao Gospodar va?" (34/23) upitat e to oni jedni druge. Vjerovatno ima meu njima onih koji su se savladali i ostali pri svijesti. ((Istinu" - odgovorie (34/23) Vjerovatno e biti meleki, Njemu najblii, ti koji e odgovoriti ovom kratkom ali univerzalnom rijeju: '1stinu" - odgovorie (34/2.1). Va Gospodar je rekao: Istinu, apsolutnu istinu, vjenu istinu, iskonsku istinu, jer svaka Njegova rije je istina. On je

uzvien i velik (34/23) svojstvo je na mjestu na kome je predoena veliina i uzvienost za shvaanje izbliza . . . Ovaj saet odgovor upuuje na veliki strah gdje se izgovara samo jedna jedina rije! Ovo je zastraujui prizor zauzimanja. Ovo je slika meleka u tom prizoru pred svojim Gospodarom. Pa moe li onda iko poslije ovog prizora da tvrdi da su oni partneri Allahu, zagovornici onima koji Allahu pripisuju druga?! To je prvi takt na tom skruenom, potresnom, tekom i zastraujuem prizoru. Slijedi drugi takt o opskrbi u kojoj oni uivaju, ali iji izvor zanemaruju, izvor koji ukazuje na jednou Stvoritelja, Opskrbitelja, Onoga koji prua i Onoga koji ustee, Onoga koji nema partnera: 90

Upitaj: "Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?"' i odgovori: "Allah!" Da li smo onda mi ili vi na pravom putu, ili u oitoj zabludi?" (34/24J. Opskrba je realno pitanje u njihovim ivotima. Opskrba iz neba, poput kie, toplote, svjetla, svjetlosti ... To je ono to je bilo poznato onima kojima se Kur'an obraao, a iza toga ima mnogo i mnogo drugih vrsta i oblika koji se otkrivaju s vremena na vrijeme . . . Zatim opskrba iz Zemlje poput biljaka, ivotinja, izvora vode, nafte, ruda, blaga, i ostalog to znaju stariji i ostalo to se otkriva tokom vremena ... Upitaj: "Ko vas opskrbljuje i iz neba i iz zemlje?" i odgovori: "Allah!" (34/24). O ovome nisu u stanju raspravljati niti tvrditi da je to neko drugi osim Njega. Odgovori: "Allah" (34/24J. Zatim prepusti njihovu i svoju stvar Allahu. N eko od vas je sigurno na Pravom Putu, a neko je sigurno na stranputici. Nemogue je da bude ti i oni na istom putu, na putu Upute ili na putu zablude: Da li smo onda mi ili vi na pravom putu, ili u oitoj zabludi?" (34/24). Ovo je krajnje pravino, odmjereno i uljudno da Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) kae poli teistima: "N eko od nas je sigurno na Pravom Putu, a neko je sigurno na stranputici." Zatim ih ostavlja i ne odreuje ko je od njih na Pravom, a ko na krivom putu, kako bi potakao na razmatranje i razmiljanje u miru koje nije optereeno ponosom na grijeh ni eljom za pole mikom i nemoguim. On je vodi i uitelj koji eli da ih uputi i usmjeri, a ne da ih ponizi i ocrni radi samog ponienja, i ocrnjenja!

Polemika na ovaj uljudan i inspirirajui nain blia je da dotakne srca oholih, tvrdoglavih i ponositih na svoju ast i ugled, toliko oholih da bi se lahko pokorili i predali. Ova vrsta polemike je utoliko vrednija jer podstie na razmiljanje hladne glave i dublje uvjerenje. Ovo je model utivog dijaloga o kome treba da razmisle islamski misionari. Tu je, takoer, i trei takt koji zaustavlja svako srce pred njegovim djelom i njegovom odgovornou, takoer utivo, pravino i s odedenim ciljem : 91

Reci: "Vi neete odgovarati za grijehe koje mi poinimo niti emo mi odgovarati za ono to uradite vi" (34/25). Vjerovatno je ovo bio odgovor na optubu politeista da su Poslanik (alejhi' s-selam) i oni koji su s njim grijenici i prekri oci! Oni su ih bili nazivali sabejcima, tj. odmetnicima od oevske i pradjedovske vjere, kao to se deava da nosioci neistine optuuju nosioce istine za zabludu! Oni to ine epurei se i bez imalo stida! Reci: "Vi neete odgovarati za grijehe koje mi poinimo niti emo mi odgovarati za ono to uradite vi" (34/25). Svakome pripada ono to je uradio. Svako je odgovoran za sebe i svakome pripada njegova nagrada ili kazna. Zato je svako duan da razmisli o svom poloaju i da vidi da li ga to vodi u spas ili u propast. Ovim doticajem pobuuje ih da razmisle, promisle i razmiljaju. Ovo je taj prvi korak da se vidi lice istine, zatim da se stekne uvjerenje. Potom slijedi etvrti takt: Reci: "Gospodar na e nas sabrati i onda nam pravedno presuditi, On je Sudija pravedni, sveznajui" (34/26). U poetku Allah sastavlja protagoniste istine i protagoniste n estine, kako bi se srela Istina sa neistinom licem u lice, kako bi protagonisti istine pozivali u istinu i kako bi se misionari bavili svojim pozivom. U poetku se, dakle, stvari mijeaju i preplei, istina i neistina se meusobno bore. esto se jave sumnje u argumente, esto neistina prekrije istinu . . . Meutim, to je sve do jednog roka. Zatim Allah pravedno razdvaja izmedu dvije grupe i donosi Svoju konanu i odluujuu presudu. . . On je Sudija, pravedni,

sveznajui (34/26) . . . Koji razdvaja i donosi presudu na osnovu znanja i saznanja o protagonistima istine i protagonistima neistine . . . Ovo je to pouzdanje u Allahovu doluku i presudu. Allah e sigurno presuditi, razdvojiti i pokazati lice Istine. On ne ostavlja stvari izmijeane osim do jednog roka. On ne sastavlja protagoniste Istine i protagoniste neistine osim u vrijeme kad Istina vri svoj poziv, kad ulae svoj napor i kad 92

vri svoj eksperiment. Zatim Allah izvrava Svoju odredbu i donosi Svoju odluku. On je Sudija pravedni, sveznajui <34/26) Onda dolazi posljednji takt slian prvom taktu u izazovu navodnih boanstava: Reci: Pokaite mi one koje smatrate Njemu ravnim!" Nema ih; postoji samo Allah, silni i mudri! (34/27). U ovom zahtjevu sadrana je osuda i prijezir: Pokaite mi one koje smatrate Njemu ravnim! (34/27) Pokaite mi ih! Ko su? ta su? Koliko vrijede? Kakva su im svojstva? av im je poloaj? ime su to zasluili da vi tako tvrdite? . . . Sve ovo aludira na neodobravanje i omalovaavanje. Zatim slijedi jedno opominjue i prijekorno negiranje: Nema ih <34/27) Nisu oni Njemu ravni. Nema On (Uzvieni) Sebi ravnih. Postoji samo Allah, silni i mudri! (34/27). Pored ovih Svojih atributa ne mogu postojati Njemu ravni. On uope nema Sebi ravnog . . . Ovim zavrava kratki ulomak i ti siloviti i duboki taktovi. U ogromnoj

strukturi Kosmosa, na stranom prizoru zauzimanja, u borbi Istine i neistine, u dubinama dua i dupljama srca. 93

Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje, ali veina ljudi ne zna C34/28J i govore: ({Kad e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" C34/29J. 94

Reci: Dan vam je ve odreden, ne moete ga ni za as jedan zaustaviti niti ubrzati" (34/30J. A oni koji ne vjeruju govore: "Mi neemo vjerovati u ovaj Kur'an niti u one prije njega!" A kad bi samo vidio kad oni koji su uinili zlo pred Gospodarom svojim budu zadrani i kad stanu medu sobom razgovarati: "Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici" - rei e oni koji su tlaeni bili onima koji su bili oholi (34/3IJ. "A zar smo vas mi od pravog puta odvratili nakon to vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grenici biW - rei e oni koji su bili oholi onima koji su bili tlaeni (34/32). "Nije bilo tako" - odgovorie oni koji su bili tlaeni onima koji su bili oholi -, "nego ste i danju i nou spletkarili kad ste od nas traili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo". I svi e prikriti tugu kad vide da e kanjeni biti, a Mi emo na vratove nevjernika sindire staviti; zar e biti kanjeni drukije nego prema onome kako su radili? (34/33J. Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskoan ivot bili navikli: "Ne vjerujemo mi u ono to je po vama poslano!" (34/34). i da nisu govorili: "Imamo vie imetka i djece; mi neemo biti mueni!" (34/35) . Reci: Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoe, a i uskrauje, ali veina ljudi ne zna (34/36J. Ni bogatstva vaa ni djeca vaa nee vas uiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela inili eka viestruka nagrada za ono to su radili, i oni e u visokim odajama biti bezbjedni (34/37).

A oni koji se budu trudili da se dokazima Naim suprotstave, da ih onemogue, oni e biti kanjeni" (34/38). Reci: Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoe od robova Svojih, a kome hoe uskrauje; to god vi udijelite, On e to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje" (34/39). A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: 'Zar su se ovi vama klanjali?" (34/40J 95

oni e odgovoriti: "Hvaljen neka si, Ti si Gospodar na, izmedu nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se dinnima pokoravali i veina njih je vjerovala u njih" (34/4V. Toga Dana jedni drugima neete moi ni koristiti ni nauditi, a Mi emo onima koji su se prema sebi ogrijeili rei: 'Trpite patnju u vatri koju ste poricali!" (34/42). Ovaj odlomak raspravlja o stavu nevjernika prema onome ta im je donio Poslanik (alejhi' s-selam) i stavu onih koji su navikli na raskalaen nain ivota. To su oni koje zavaravaju njihova bogatstva i njihova djeca. Oni misle da su sva dobra ovoga svijeta koja oni posjeduju dokaz njihove prednosti i superiornosti. Oni misle da e ih to zatititi od kazne na ovom i buduem svijetu. Zato im i izlae njihove prizore na buduem svijetu, kao da su stvarni, da jednostavno vide da li e im ita od toga koristiti ili ih zatititi. Na ovim prizorima se isto tako razjanjava da ni meleki ni dini kojima su se oni klanjali na ovom svijetu i traili pomo, da im oni na buduem svijetu ne mogu nita pomoi. . . Kroz polemiku Kur'an objanjava sutinu onih vrijednosti koje imaju teinu na Allahovoj vagi, tako da se razotkrivaju one lane vrijednosti kojima se oni ponose na ovom svijetu. Kroz to se potvruje da su obilno davanje opskrbe i njeno uskraivanje stvari koje se odvijaju shodno Allahovoj volji, a da nisu dokaz zadovoljstva ili mrnje, niti blizine ili daljine. To je samo iskuenje. Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje, ali veina ljudi ne zna (34/28) i govore: Kad e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" (34/29).

Reci: 'Van vam je ve odreden, ne moete ga ni za as jedan zaustaviti niti ubrzati" (34/30). Ova proklamacija slijedi poslije prethodnog odlomka u kome je potvrena individualna odgovornost i da izmedu protagonista Istine i protagonista neistine nema nita drugo do misionarska djelatnost i objanjavanje, a poslije toga se njihova stvar preputa Allahu. Poslije toga ovdje slijedi proklamacija o funkciji i zadai Poslanika (alejhi' s-selam) , njihovom nepoznavanju sutine te zadae, njihovo 96

pourivanje kazne koju im obeava i kojom im prijeti, kao i potvdu da je to preputeno svom roku koji je odreden u Allahovom metafizikom svijetu: Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosi i da opominje (34/28) Ovo su univerzalne odrednice poslanstva za sve ljude. . . Donoenje radosnih vijesti i opomena. One se kod ove granice zavravaju. A kad je rije o realizaciji ovoga donoenja radosne vijesti i ove opomene, to je Allahova stvar: Ali veina ljudi ne zna i govore: [(ad e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?" (34/28-29). Ovo pitanje sugerira na njihovo nepoznavanje Poslanikove zadae i njihovo neshvaanje granica poslanstva. Kur'an tei da oslobodi i apsolutizira vjeru u Boiju jedinost. Muhammed je samo poslanik strogo ograniene zadae. On se kree u okvirima svoje zadae i ne prekorauje ih. Allah je Gospodar odredbe. On je taj ko ga je poslao. On je taj ko mu je odredio ta e raditi. Nije njegov posao da na sebe preuzima realiziranje obeanja i prijetnje. . . To je preputeno njegovom Gospodaru. On zna njegove granice. On nee biti upitan nijedno pitanje o neemu o emu ga njegov Gospodar ve nije upoznao i iju mu stvar ve nije prepustio. Njegov Gospodar ga zaduuje da im da konkretan odgovor i on to ini: Reci: "Dan vam je ve odreen, ne moete ga ni za as jedan zaustaviti niti ubrzati" (34/30J. Svaka odredba e doi u svom roku koji joj je Allah odredio. Taj rok se ne moe odgoditi ni po ijoj elji, niti ubrzati ni po ijoj elji. Nita od ovoga

nije igra ni sluajnost. Svaka stvar je stvorena s predodredenjem. Svaka stvar je spojena jedna s drugom. Allahovo odreenje regulie dogaaje, rokove i sudbine prema Njegovoj skrivenoj mudrosti koju ne dokuuje niko od Njegovih robova osim u onoj mjeri u kojoj mu to otkrije Allah. Pourivanje obeanja i prijetnje dokaz je neshvaanja univerzalne istine. Odatle veina ljudi ne zna, a neznanje vodi zapitkivanju i pourivanju. A oni koji ne vjeruju govore: ('Mi neemo vjerovati u ovaj Kur'an niti u one prije njega!" (34/31). 97

To je tvrdoglavost i upornost u odbijanju Upute u svim njenim izvorima u principu, a ne samo odbijanje Kur'ana i Knjiga koje su mu prethodile, a koje ukazuju na njegovu istinistost. Niti jedno niti drugo oni nisu spremni povjerovati ni danas ni sutra. Ovo znai da su oni ustrajni u nevjerovanju i da su oni odluili da iz iste namjere nee posmatrati dokaze Upute, bez obzira na to kakvi oni bili. To je, dakle, oita namjera i prethodni pred umiljaj! Tada ih sura suoava sa njihovim prizorom na Sudnjem danu u kome e biti kanjeni za ovu upornost: A kad bi samo vidio kad oni koji su uinili zlo pred Gospodarom svojim budu zadrani i kad stanu meu sobom razgovarati: 'Va vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici" - rei e oni koji su tlaeni bili onima koji su bili oholi (34/31). zar smo vas mi od pravog puta odvratili nakon to vam je bilo na njega ukazano ? Ne, sami ste vi grenici bili" - rei e oni koji su bili oholi onima koji su bili tlaeni (34/32). 'Wije bilo tako" - odgovorie oni koji su bili tlaeni onima koji su bili oholi -, nego ste i danju i nou spletkari/i kad ste od nas traili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo". I svi e prikriti tugu kad vide da e kanjeni biti, a Mi emo na vratove nevjernika sindire staviti; zar e biti kanjeni drukije nego prema onome kako su radili? (34/33). To su bile njihove rijei na ovom svijetu: Mi neemo vjerovati u ovaj Kur'an niti u one prije njega! (34/31) A da ti je vidjeti njihove rijei u drugoj

situaciji! Da ti je vidjeti one koji su inili zlo kad pred Gospodarom svojim budu zadrani (34/31) mimo svoje volje i mimo svog izbora. Oni su kanjeni stojei i ekajui kaznu pred Gospodarom svojim (34/31) Gospodarom za koga oni odluno tvrde da nee vjerovati u Njegove rijei i Njegove knjige. Medutim, evo ih, zadrani su pred njim! Da ti je tada pogledati, vidio bi ove nasilnike kako grde jedan drugog, kako prekoravaju jedan drugog, kako odgovornost za ono u emu su se nali prebacuju jedan drugom: Kad stanu meu sobom razgovarati (34/31) . . . to to prebacuju jedan drugom? "Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici" - rei e oni koji su tlaeni bili onima koji su bili oholi (34/31). Oni e onima koji su bili oholi prebacivati odgovornost za ovo poniavajue i zastraujue zadravanje i za nevolju koju oekuju poslije toga! Oni im otvoreno govore ove rijei danas, a na ovom svijetu nisu bili u stanju da ih s njima suoe na ovakav nain. U tome ih je sprjeavala 98

ponienje, slabost i kapitulacija; sprjeavalo ih je to to su bili prodali slobodu koju im je podario Allah, to su prodali dostojanstvo koje im je On dao i prodali sposobnost shvaanja kojom ih je On blagodario. Meutim, danas su pale lane vrijednosti, danas su se suoili sa bolnom patnjom, i oni to govore ne plaei se i ne tedei nikoga! Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici <34/3V. Oni koji su bili oholi mrzovoljni su na one koji su bili tlaeni. Medutim, oni su u pogledu nevolje na istom. Ovi tlaeni ele da im prebace odgovornost za zavoenje koje ih je dovelo do ove nevolje. Tada im odgovaraju negodujui i grubo ih vrijeajui: zar smo vas mi od pravog puta odvratili nakon to vam je bilo na njega ukazano ? Ne, sami ste vi grenici biW - rei e oni koji su bili oholi onima koji su bili tlaeni (34/32). Ovo je oslobaanje od odgovornosti i priznavanje Upute. Oni na ovom svijetu nisu pridavali nikakvu vanost potlaenima, nisu prihvatali njihovo miljenje, nisu drali do njihovog postojanja i nisu pristajati da im oni proturjee ili raspravljaju s njima! Medutim, danas - pred kaznom - pitaju ih poriui: A zar smo vas mi od pravog puta odvratili nakon to vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grenici bili (34/32) Vi sami od sebe niste . na Pravom Putu jer ste grijenici! Da su na ovom svijetu, potlaeni bi pogeli glave i ne bi ni rijei izustili, medutim, oni su na drugom svijetu gdje padaju lane veliine i krivotvorene vrijednosti, gdje se otvaraju zatvorena srca i pokazuju

skrivene injenice, pa odatle i ne ute ovi potlaeni niti se pokoravaju, ve sueljavaju ohole sa njihovim spletkama koje nisu prestajale ni danju ni nou, da bi odvratili od Pravog Puta, da bi uvrstili neistinu, zamaglili Istinu, nareivali loe i upotrebljavali ugled i mo da zavedu i obmanu: "Nije bilo tako - odgovorie oni koji su bili tlaeni onima koji su bili oholi -, nego ste i danju i nou spletka rili kad ste od nas traili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo (34/33). Zatim i jedni i drugi uviaju da ovaj nesretni dijalog ne koristi ni jednima ni drugima i da ne spaava ni ohole ni potlaene, jer svako od njih ima svoje grijehe i propuste. Oni to su bili oholi imaju svoje breme, imaju teret odgovornosti to su druge zavodili i obmanjivali. Oni to su, pak, bili potlaeni i oni imaju svoje breme, oni su, naime, odgovorni to su slijedili nasilnike i ne opravdava ih to to su bili potinjeni. Allah ih je odlikovao razumom i slobodom, meutim, oni su zanemarili razum i prodali slobodu. 99

Oni su se zadovoljili da budu prirepci i prihvatili su da budu ponieni. Stoga su svi zasluili kaznu, pogodila ih je alost i tuga jer vide da im je kazna tu i da je pripravna: I svi e prikriti tugu kad vide da e kanjeni biti (34/33). To je stanje alosti koje zaprijee rijei u grudima, pa ne dolaze na jezik niti izlaze na usne. Zatim ih obuzima teka, gruba i poniavajua kazna: A Mi emo na vratove nevjernika sindiire staviti (34/33). Kontekst potom pravi zaokret pa, govorei o njima dok su vezani lancima, prestaje da se obraa njima, ve uzima da se obraa posmatraima: Zar e biti kanjeni drukije nego prema onome kako su radili? (34/33). Zavjesa se sputa nad onima koji su bili oholi i nad onima koji su bili tlaeni iz reda nasilnika. Oni su i jedni i drugi nasilnici. Ovi prvi su nasilnici zbog svoje oholosti, nasilja, nepravde i dovoenja drugih u zabludu. Ovi drugi su nasilnici zbog toga to su se odrekli ljudskog dostojanstva, razuma i slobode, i to su se pokorili i potiniti nasilju i tiraniji. I jedni i drugi u kazni su jednaki. Nee biti kanjeni drukije nego prema onome kako su radili . . . Zavjesa se sputa kad su nasilnici vidjeli sebe na tom ivotnom, olienom prizoru. Vidjeli su sebe tamo, a oni, praktino, jo ivi na zemlji. Gledali su ih i drugi i kao da njih vide. Vremena ima dosta tako da se moe izbjei ta situacija ko to eli! To to su rekli oni koji ive raskonim ivotom od kurejevikih

velikana, govorili su prije njih svi oni koji su ivjeli raskonim ivotom pred svakim poslanstvom: Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskoan ivot bili navikli: We vjerujemo mi u ono to je po vama poslano!" (34/34). To je kazivanje koje se ponavlja, to je situacija koja se ponavlja tokom 100

vremena. Rasko ini srca grubljim, oduzima im osjetljivost, kvari iskonsku prirodu i prekriva je tako da ne vidi dokaze Upute, oholo se ponaa prema Pravom Putu, ustrajava u neistini i ne otvara se prema svjetlu. One koji ive raskonim ivotom zavaravaju lane vrijednosti i prolazna uivanja, zavodi ih bogatstvo i mo koje trenutno posjeduju, pa misle da e ih to sauvati od Allahove kazne i oekuju da je to znak zadovoljstva s njima ili da su na mjestu koje je iznad polaganja rauna i kanjavanja: i da nisu govorili: '1mamo vie imetka i djece; mi neemo biti mueni!" (34/35) . Kur'an im donosi mjerila vrijednosti kakva su ona kod Allaha i objanjava im da obilno davanje opskrbe i njeno uskraivanje nema veze sa temeljnim i stabilnim vrijednostima, da ne upuuje na Allahovo zadovoljstvo ni Njegovu srdbu, da to samo po sebi ne odbija kaznu niti vodi kazni. To je odvojeno od polaganja rauna i kazne, od zadovoljstva i srdbei to slijedi jedan drugi od Allahovih zakona: Reci: "Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoe, a i uskrauje, ali veina ljudi ne zna" (34/36). Ovo pitanje, pitanje obilnog davanja opskrbe i njeno ustezanje, posjedovanje sredstava za uivanje i ukraavanje ili lienost tih sredstava, jeste pitanje od koga se neto duboko usadi u mnoge grudi. To se dogaa onda kad se ovaj svijet katkad otvori prema pristalicama zla, neistine i poroka, a kad od ovosvjetskih dobara ponekad budu lieni sljedbenici dobra, istine i estitosti, neki ljudi pomisle da Allah nikome ne daje obilje a da on kod Njega nema visoko mjesto, a nekada neki ljudi posumnjaju u

vrijednost dobra, istine i estitosti, jer vide da ih prati lienost i neimatina! Ovdje Kur'an razgraniava izmeu ovosvjetskih dobara i izmeu vrijednosti u koje Allah gleda. Kur' an potvruje da Allah obilno daje onome kome On hoe i kome On odredi. On isto tako potvruje da je ovo jedno pitanje, a da su Njegovo zadovoljstvo i Njegova srdba drugo pitanje i da meu njima nema nikakve veze. Allah katkad daje obilnu opskrbu onome na koga je On srdit kao to je obilno daje onome s kim je On zadovoljan. Nekad, opet, Allah ustee pristalicama zla kao to ustee pristalicama dobra. Meutim, povodi i ciljevi nisu isti u svim ovim sluajevima. Nekad Allah daje u izobilju pristalicama zla zavodei ih postepeno kako bi postali gori, nezahvalniji i poroniji i kako bi im umnogostruio njihov 101

saldo grijeha i zla, zatim ih kanjava na ovom ili buduem svijetu - shodno Njegovoj mudrosti i odreenju - na osnovu ovog grijenog salda! Nekad ih, opet, liava pa oni postaju gori, grjeniji i krivlji, postaju uznemireniji, tjeskobniji i beznadeniji u Allahovu milost, tako da zavre umnogostruenjem svog salda zla i zablude. Ponekad Allah, opet, daje u izobilju pristalicama dobra da bi im omoguio da ine mnogobrojna dobra djela koja ne bi bili u stanju uiniti da im Allah nije dao obilnu opskrbu, s jedne strane, i da bi bili zahvalni na Allahovim blagodatima srcem, jezikom i lijepim inom i da bi svim ovim napravili zalihu u saidu dobrih djela koju oni zasluuju kod Allaha svojom dobrotom i dobrom koje On zna da je u njihovim srcima, s druge strane. esto ih, opet, liava iskuavajui njihovu strpljivost na neimatinu, njihovo uvjerenje u svog Gospodara, njihovu nadu u Njega, njihovo mirenje sa Njegovim odreenjem, njihovo zadovoljstvo jedino svojim Gospodarom, jer je on bolji i Vjeni zavravajui time umnogostruavanje svog salda dobrih djela i Allahovog zadovoljstva. Bez obzira na to koliko u motivima za davanje obilne opskrbe ili za njeno uskraivanje bilo ljudskog rada i Allahove mudrosti, to je pitanje odvojeno od injenice da to moe biti dokaz sam po sebi da su imetak, opskrba, djeca i uivanja vrijednosti pomou kojih se napreduje ili zaostaje kod Allaha. To ovisi o postupku onoga kome je data obilna opskrba ili onoga kome je ona uskraena. Tako onome kome je Allah poklonio imetak i djecu pa dobro time postupa Allah e umnogostruiti sevabe za nagradu to je dobro postupio sa Allahovim blagodatima. Imetak i djeca sama po sebi nisu to to ljude pribliava Allahu, ve njihov odnos i postupak prema imovini i djeci

jeste to to im umnogostruava nagradu: Ni bogatstva vaa ni djeca vaa nee vas uiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela inili eka viestruka nagrada za ono to su radili, i oni e u visokim odajama biti bezbjedni (34/37). A oni koji se budu trudili da se dokazima Naim suprotstave, da ih onemogue, oni e biti kanjeni (34/38). Ponavlja se pravilo da je obilno davanje opskrbe i njeno uskraivanje je neto drugo to Allah hoe radi neke druge mudrosti te da ono to se od toga potroi na Allahovom Putu jeste trajna zaliha koja e koristiti, kako bi ovu injenicu uinio jasnijom u srcima: 102

Reci: Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoe od robova Svojih, a kome hoe uskrauje; to god vi udijelite, On e to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje <34139). Ovaj odlomak zavrava njihovim prizorom kako su sabrani na Sudnjem danu, gdje ih Uzvieni Allah suoava sa melekima kojima su se ovi, mimo Allaha, klanjali, zatim trpe patnju u vatri koju su pourivali i pitali kada e ovo obeanje, kao to je dolo na poetku ovog kruga: A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: "Zar su se ovi vama klanjalir <34/40) oni e odgovoriti: "Hvaljen neka si, Ti si Gospodar na, izmedu nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se dinnima pokoravali i veina njih je vjerovala u njih <3414V. Toga Dana jedni drugima neete moi ni koristiti ni nauditi, a Mi emo onima koji su se prema sebi ogrijeili rei: 'Trpite patnju u vatri koju ste poricalir (34/42). Ovo su ti meleki kojima su se oni, mimo Allaha, klanjali ili su ih uzimali za zagovornike. Evo, oni se suoavaju s njima, meutim, oni slave Allaha liavajui ga ove tvrdnje i skidajui sa sebe odgovornost da su se ljudi njima klanjali. Proizlazi da je ovo klanjanje iz osnova bilo nitavno, kao da ga nije ni bilo i da nije imalo svoju sutinu. Oni su priznavali ejtana klanjajui mu se ili se njemu okreui ili mu se pokoravajui tako to uzimaju druge, mimo Allaha, za bogove. Klanjajui se melekima, oni su se, ustvari, klanjali ejtanu! Oboavanje dina bilo je poznato medu Arapima. Jedan dio njih se obraao dinima pokoravajui im se ili traei pomo od

njih: Oni su se dinima pokoravali i veina njih je vjerovala u njih <34/41) Otuda dolazi veza izmedu kazivanja o Sulejmanu i dinima i tema o kojoj raspravlja ova sura, upravo po metodu iznoenja kazivanja uope u Kur'anu asnom. I dok je prizor tako izloen, kontekst se iz kazivanja i opisa mijenja i prelazi u oslovljavanje i sueljavanje. Govor se upuuje njima s puno prijekora i grdnje: Toga Dana jedni drugima neete moi ni koristiti ni nauditi <34142). 103

Niti e meleki moi neto uiniti za ljude, niti e ovi to nisu vjerovali biti u stanju uiniti neto jedni za druge. I evo, vatra koju su poricali oni koji su

se prema sebi ogrijeili i koji su govorili: Kad e ve jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?! - evo, oni je vide da stvarno dolazi, u ta nema sumnje: A Mi emo onima koji su se prema sebi ogrijeili rei: "Trpite patnju u vatri koju ste poricali!" <34/42). Ovim zavrava ovaj odlomak koncentriui se na problem proivljenja, polaganja rauna i nagraivanja ili kanjavanja, kao i ostale cjeline u ovoj suri. ) ;; , . . ) . Jal\ )i)\c. j 0;[ J 0t ; Ji ) ) , } , . ... ') .... . , ) ..1;:-: l.j ll i.Sl.j J:\ : Ji

 "' ) , ,. . . ... , . . ". , ., .. , . """, . ) ' L{J u:.f. y X.A\ J ' -Ai l : Jt ) 104

Kad im se Nai jasni ajeti kazuju, oni govore: Ovaj ovjek samo hoe da vas odvrati od onoga emu su se preci vai klanjaW, i govore: Ovo nije nita drugo nego izmiljena la!" A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: Ovo nije nita drugo nego oito vraanje!" t34/43J. A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izuavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao <34144J. A i oni prije njih su poslanike u la ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio od onoga to smo onima bili dali, pa su ipak poslanike Moje lanim smatrali, i kakva je samo bila kazna Moja! <34145J. Reci: 1a vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug va nije lud. On vas samo prije teke patnje opominje" <34146J. Reci: 'Xakvu god nagradu da zatraim od vas, nek ostane vama, mene e nagraditi Allah, On nad svim bdi" <34147). Reci: "Gospodar moj pobjeduje istinom, On dobro zna i sve ono to je veoma skriveno" <34148). Reci: Dola je Istina, a lai je nestalo!" (34/49). Reci: o zalutam, zalutao sam na svoju tetu, a ako sam na pravom putu, to je zbog onoga to mi Gospodar moj objavljuje, On zaista sve uje i

blizu je" <34!50J. A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati - umai nee moi; izbliza bie epani <34/5V i kada reknu: "Vjerujemo u Poslanika!" A ta e im biti od koristi kad je ivot na Zemlji bio i proao! (34/52). 105

U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono to nije poznato, to je od istine daleko, (34/.'i3J i izmeu njih i onoga to budu eljeli bie prepreka postavljena kao to je prije bilo uinjeno sa njima slinim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali (34/54). Posljednji krug u ovoj suri poinje govorom o politeistima i njihovim insinuacijama o Poslaniku (alejhi's-selam) i o Kur'anu kojeg je on donio podsjeajui ih ta se desilo sa njihovim istomiljenicima i pokazujui im propast prijanjih naroda koje je zadesila kazna na ovom svijetu, a koji su bili jai, ueniji i bogatiji od njih. Poslije ovoga slijedi nekoliko tekih taktova koji djeluju poput uzastopnih udara ekiem. U prvom taktu ih poziva da se iskreno okrenu Allahu i da razmisle ne padajui pod utjecaj prepreka koje ih odvajaju od Upute i ispravnog pogleda. U drugom taktu ih poziva da razmisle o sutini motiva koji pokreu Poslanika (alejhi' s-selam) , da ih prati pozivom, iako on od toga nema nikakve koristi, niti on za to trai nagradu, pa ta je onda s njima, to sumnjaju i to okreu glave? Zatim slijede taktovi: Reci . . . , reci . . . , reci. Svaki od njih dobro uzdrma srce i emocije tako da ne moe da se povrati i doe sebi u ostatku ivota! Krug zavrava, a njime zavrava i sura jednim od prizora Sudnjeg dana koji vrvi od grubih pokreta i iji takt odgovara tim brzim i tekim taktovima u ostalim krugovima. Toga Dana jedni drugima neete moi ni koristiti ni nauditi, a Mi emo onima koji su se prema sebi ogrijeili rei: 'Trpite patnju u vatri koju

ste poricali!" (34/42). Kad im se Nai jasni ajeti kazuju, oni govore: "Ovaj ovjek samo hoe da vas odvrati od onoga emu su se preci vai klanjali"', i govore: "Ovo nije nita drugo nego izmiljena la!" A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: "Ovo nije nita drugo nego oito vraanje!" (34/43). A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izuavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao (34/44}. 106

A i oni prije njih su poslanike u la ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio od onoga to smo onima bili dali, pa su ipak poslanike Moje lanim smatrali, i kakva je samo bila kazna Moja! (34/45), Oni su doekali jasnu i otvorenu istinu koju im kazuje Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) sa predrasudama iz prolosti i sa tradicijama koje ne poivaju na jasnim osnovama i koje nemaju vrsto uporite. Oni su osjetili opasnost od jednostavne ali nepobitne istine sa kojom ih Kur'an asni suoava. Osjetili su opasnost po tu neorganiziranu mjeavinu vjerovanja, obiaja i tradicija koje su upranjavali njihovi oevi pa su rekli te svoje rijei: "Ovaj ovjek samo hoe da vas odvrati od onoga emu su se preci vai klanjali" (34/43). Meutim, samo ovo nije dovoljno, tj. nije dovoljno uvjerljivo i ubjedljivo za sve umove i sve ljude da on samo proturijei onome emu su se klanjali preci. Zato su ovu prvu tvrdnju potkrijepili drugom lanom tvrdnjom koja je dovodila u pitanje vjernost dostavljaa, kako bi opovrgli njegove rijei da je ono to on donosi od Allaha: I govore: "Ovo nije nita drugo nego izmiljena la!" (34/43). El-i/k je la i izmiljotina, meutim, oni to hoe jo da pojaaju: Ovo nije nita drugo do izmiljena la! (34/43J To ine u namjeri da izazovu sumnju u njegovu vrijednost u principu, samim tim to su unijeli sumnju u njegov Boanski izvor. Zatim idu dalje i daju opis samog Kur'ana: A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: "Ovo nije nita drugo nego oito vraanje!" (34/43).

To je djelotvoran govor koji trese srca. Njima nije dovoljno da kau: On je izmiljotina - ve nastoje da obrazlae i njegov snani udar na srca pa kau: On je pravo vraanje! To je itav lanac optubi, serija za serijom, kojima se oni sueljavaju sa jasnim ajetima kako bi im zatvorili put do srca. Oni nemaju argumenta za svoju tvrdnju ve je to itav niz lai za zavoenje irokih narodnih masa. Kad je, pak, rije o onima koji su govorili ove rijei - a to su kurejeviki prvaci i gospoda - oni su bili uvjereni da je to Kur'an asni, da je on iznad ljudskih mogunosti i iznad jezikih sposobnosti sagovornika! Ranije je u Okrilju spomenuto ta su ovi prvaci govorili jedni drugima u vezi sa 107

Muhammedom (alejhi' s-selam) i u vezi sa Kur'anom te kakve su spletke meusobno planirali da odvrate iroke narodne mase od ovog Kur'ana koji savladava srca i zarobljava due!lO Kur'an otkriva njihovo pravo stanje potvrujui da su oni nepismen narod i da ranije nisu dobivali nikakvu Knjigu na osnovu koje bi vjerovali u druge Knjige, znali ta je Objava i iznosili miljenje da ono to im je dolo danas nije Knjiga i nije Objava i da to nije od Allaha. Njima ranije nije dolazio ni jedan poslanik, pa oni, dakle, istravaju sa onim o emu nemaju znanja i tvrde ono to ne znaju: A Mi im nismo dali nikakve knjige da ih izuavaju i Mi im, prije tebe, nismo bili poslali nekoga ko bi ih opominjao (34/44J. Sura zatim dotie njihova srca podsjeajui ih na propast onih koji su prije poslanike u la ugoniti. Njima, medutim, nije dat ni deseti dio onoga to je dato tim narodima koji su kaznu iskusili. Dato im je znanje, imetak, mo, neimarstvo . . . Poto su oni poslanike smatrali lanim, zadesila ih je kazna, odnosno estoki i nepoznati vjetar koji je jako fijukao: A i oni prije njih su poslanike u la ugonili, a ovi nisu postigli ni deseti dio od onoga to smo onima bili dali, pa su ipak poslanike Moje lanim smatrali, i kakva je samo bila kazna Moja! (34/45). Kazna im je bila razarajua i unitavajua. Kurejije su znali za propast nekih naroda na Arabijskom poluotoku. Zato je ovo podsjeanje dovoljno. Ovo sarkastino pitanje: I kakva je samo bila kazna Moja ? (34/45J je

inspirativno, ono dotie srca onih kojima se obraa - jer oni dobro znaju kakva je bila ta kazna! Ovdje ih sura iskreno poziva da se prihvate programa traganja za Istinom, razluivanja lai od istine i procjene stvarnosti s kojom se suoavaju bez ikakvog krivotvorenja i primisli: Reci: 1a vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug va nije lud. On vas samo prije teke patnje opominje" (34/46). Poput govora Velida ibni Mugirea, Ebu Sufjana ibni Harba i Ahnesa i b ni urejka. 108

To je poziv da se stane pred Allaha, daleko od strasti, daleko od interesa, daleko od zemaljskih okolnosti, daleko od poziva i motiva koji se meusobno sukobljavaju u srcu, udaljavajui ga tako od Allaha, daleko od padanja pod u1jecaj trendova koji vladaju u sredini i u1jecaja koji su raireni u zajednici. To je poziv da se sarauje sa prostom stvarnou, a ne sa nadaleko rairenim problemima i sporovima, niti sa rastegljivim frazama koje udaljuju srce i um od suoavanja sa Istinom u svoj njenoj jednostavnosti. To je poziv mirnoj i istoj logici prirode daleko do buke, zbrke i sumnje, daleko od nejasnog pogleda i tame koja zaklanja jasnost istine. To je, istovremeno, metod za traganje za istinom, jednostavan metod koji se temelji na osloboenosti od taloga, nesloga i u1jecaja okolnosti, koji se temelji na Allahovoj kontroli i bogobojaznosti. To je samo jedno (34/46J Ako se ono realizira, ispravan je i metod i put. To je ustajanje prema Allahu, ne iz nekog cilja, ne iz strasti, ne iz interesa, ne radi rezultata . . . Ve slobodno i iskreno ustajanje . . . Zatim razmiljanje i rasuivanje bez ikakvog utjecaja koji dolazi izvan stvarnosti sa kojom se suoavaju oni koji se slobodno i iskreno okreu Allahu. Ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan (34/46) Dvojica po dvojica da jedan drugog korigiraju, da uzme jedan od drugog i da daju jedan drugom, bez padanja pod utjecaj mentaliteta irokih

narodnih masa koje slijede trenutne emocije i koje ne prate argumente na miru . . . Pojedinano, sa samim sobom, licem u lice, jednim mirnim i studioznim preiavanjem. Pa zatim razmislite da drug va nije lud (34/46) . . . o njemu znate da zdravo razmilja, da razborito rasuuje i da je pribran. Ne govori nita to bi vodilo sumnji u njegov um i njegovu zrelost. To je doista jasan, snaan i savren govor. On vas samo prije teke patnje opominje (S4/46J. To je doticaj koji slika teku patnju koja e uskoro doi, a prethodila joj je za jedan korak opomena, da spasi onoga ko poslua. To je poput upozoravanja telefonom od poara u kui koji e uskoro progutati one koji ne bjee. To je sjajna, inspirativna i uznemirujua slika - povrh toga to je istinita. Rekao je Imam-i Ahmed: Svojim senedom Ehu Neim Buajr ibni Muhadir, od Abdullaha ibni Burejrea prenosei od svoga oca (neka je 109

Allah njime zadovoljan) da je rekao: Doao nam je Allahov Poslanik jednog dana i pozvao tri puta: o, ljudi, znate li emu je slian moj i va primjer?" Odgovorili su: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju." Onda je rekao Poslanik (alejhi's-selam) : "Moj i va primjer je slian primjeru ljudi koji su se plaili neprijatelja koji e im doi, pa su poslali jednog ovjeka da im izvidi situaciju. Dok je on tako izvidao, ugledao je neprijatelja i krenuo da ih upozori. Medutim, pobojao se da ga neprijatelj ne stigne prije nego to on stigne da upozori narod, pa je podigao svoju odjeu maui i viui: "Ljudi, doli ste! Ljudi, doli ste!; Ljudi, doli ste!" . . . Ovim senedom se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik (alejhi's-selam) : 1']a sam poslan zajedno sa Sudnjim danom. On samo to me nije pretekao" . . . To je prvi, djelotvorni i inspirirajui takt. Za njim slijedi drugi takt: Reci: "Kakvu god nagradu da zatraim od vas, nek ostane vama, mene e nagraditi Allah, On nad svim bdi" (34/47). Prvi put ih poziva da iskreno i mirno promisle . . . da drug va nije lud . . . Ovdje ih poziva da razmisle i da pitaju sami sebe ta to njega zove da ih on opominje prije teke patnje. Kakav je to njegov interes? ta e mu to donijeti? Nareuje mu se da dotakne njihovu logiku i probudi njihovu svijest prema ovoj istini na inspirativan nain: Reci: "Kakvu god nagradu da zatraim od vas, nek ostane vama tl (34/47). Uzmite vi nagradu koju sam traio od vas! To je stil u kome ima sarkazma, u njemu je usmjerenje i upozorenje. Mene e nagraditi Allah (34/47J.

On je taj koji me je zaduio. I On je taj koji e me nagraditi. Njegova nagrada je to to ja pogledam. A onaj ko pogleda ono to je kod Allaha, njemu je sve to je kod ljudi sitno i mizerno tako da ne zasluuje da se o tome razmilja. On nad svim bdi (34/47). On zna i vidi i nita Mu nije sakriveno. On bdije nada mnom. Bdi nad onim ta radim, ta namjeravam i ta govorim. Trei takt je neto jai, a koraci su mu krai: 110

Reci: Gospodar moj pobjeuje istinom, On dobro zna i sve ono to je veoma skriveno" <34/48J. Ovo to sam vam donio jeste Istina kojom Allah gada. Pa ko je taj ko se isprijeio pred Istinom kojom Allah gada? To je slikovit, otjelovljen i mobilan izraz. Kao da je Istina projektil koji probija, razara, prodire i niko mu ne stoji na putu . . . Njime gada Allah, a On dobro zna i sve ono to je veoma skriveno <34148). On njime gada znajui, On je usmjerava sa znanjem. Njemu meta nije skrivena, Njemu cilj nije nepoznat, pred Istinom kojom on gada ne stoji nikakva prepreka niti brana koja onemoguava gadanje. Put je pred njom otkriven, nije zaklonjen! Za njim slijedi etvrti takt iste jaine i iste brzine kao i prethodni: Reci: "Dola je Istina, a lai je nestalo!" <34/49). Dola je Istina u jednom od svojih oblika, u poslanstvu u Njegovom Kur'anu, u Njegovom pravom programu. Reci: Dola je Istina. Oglasi ovaj proglas! Potvrdi ovaj dogaaj! Priopi ovu vijest. Dola je Istina. Dola je u svoj snazi. Dola je u svom naletu. Dola je u svojoj superiornosti i dola je sa svojim autoritetom. A lai je nestalo <34/49J Pitanje neistine je zavreno. Ona vie ne ivi. Za nju vie nema prostora. Njena sudbina je odreena i zna se da je ona nestala. To je takt koji potresa. Onaj ko ga uje osjea da je neizbjeno odreenje presudila i da nema vie prostora za neto drugo to bi se moglo kazati. To je doista tako. Otkako je doao Kur'an, program Istine se uvrstio i razjasnio. Neistini nije ostalo nita drugo nego da zanovijeta i spletkari

pred jasnom, odlunom i beskrupuloznom Istinom. Ma koliko neistina materijalno nadvladala u nekim situacijama i prilikama, to nije nadmo nad Istinom ve nadmo nad pripadnicima Istine. Nadmo nad ljudima, a ne nad principima! Ovo je privremeno, zatim prestaje. to se tie Istine, ona je jasna i otvorena. I posljednji takt: Reci: 'o zalutam, zalutao sam na svoju tetu, a ako sam na pravom putu, to je zbog onoga to mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sve uje i blizu je" <34/SOJ. Ne brinite se vi, vi niste krivi ako ja zalutam. Zalutao sam na svoju tetu. A ako sam na Pravom Putu, Allah je taj ko me je uputio Svojom Objavom. Ni ja se ne mogu od njega niim odbraniti bez njegove dozvole. I ja sam u Njegovoj volji, zarobljenik Njegove dobrote. 111

On zaista sve uje i blizu je (34/50). Ovako su oni doivljavali Allaha. Ovako su oni nalazili Njegove atribute u sebi samima. Nalazili su ih svjee i pune stvarnog ivota. Oni su osjeali da ih Allah uje i da im je blizu. Da se On apsolutno brine o njima. Da njihova alba i molba njemu prispijeva bez posrednika. Da je On ne zanemaruje i ne preputa u nadlenost nekog drugog. Stoga su oni ivjeli u prisnosti sa svojim Gospodarom. U Njegovoj zatiti. U Njegovom susjedstvu. U Njegovoj naklonosti. U Njegovoj blizini. Oni su sve ovo nalazili ivim u sebi, stvarnim, jednostavnim, a ne kao znaenje, ideje, puku predstavu i pribliavanje. On zaista sve uje i blizu je" (34/SOJ. Naposlijetku dolazi kraj na jednom od prizora Sudnjeg dana punom grubih pokreta koji odjekuju izmedu ovog i budueg svijeta. Dobija se utisak da je to jedno polje, a oni lopta koju kontekst dobacuje tamo - amo u brzom i tekom prizoru: A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati - umai nee moi; izbliza bie epani (34/5V i kada reknu: "Vjerujemo u Poslanika!" A ta e im biti od koristi kad je ivot na Zemlji bio i proao! (34/52). U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono to nije poznato, to je od istine daleko, (34/53) i izmedu njih i onoga to budu eljeli bie prepreka postavljena kao to je prije bilo uinjeno sa njima slinim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali

(34/54). A da ti je vidjeti (34/5V Prizor je izloen pogledima. Kad ih strava uhvati (34/5V . . . Od straha kojim su iznenaeni. Kao da su htjeli da umaknu, ali umai nee moi (34/5V i nee moi izmai. Izbliza bie epani (34/51) Nisu . se udaljili u svom oajnikom pokuaju i prestraujuem pokretu. I kada reknu: Vjerujemo u Poslanika! (34/52) Sada nakon isteka roka. A . ta e im biti od koristi kad je ivot na Zemlji bio i proao! (34/52). A kako e 112

doprinijeti vjerovanju sa ovog svog mjesta. Mjesto vjerovanja je daleko od njih, to je bilo na ovom svijetu, a oni su to proerdali! U njega oni nisu prije vjerovali (34/53) Stvar je gotova, oni to ne mogu pokuati danas! Govorili su ono to nije poznato, to je od istine daleko (34/53) To je bilo . tada kad su oni negirali ovaj dan, a on je bio nepoznat i nevidjiv. Oni nisu imali argument za njegovo negiranje ve su nepromiljeno govorili o nevidljivom sa dalekog mjesta. Danas pokuavaju doprijeti do vjerovanja u njega isto tako sa dalekog mjesta! I izmedu njih i onoga to budu eljeli bit e prepreka postavljena . . . Izmedu vjerovanja kad mu vie nije vrijeme, izmicanja od kazne koju posmatraju svojim oima i spasa od opasnosti sa kojom se suoavaju. Kao to je prije bilo uinjeno sa njima slinim (34/54) Koje je Allah kaznio pa su traili spas poslije izvrenja naredbe i poslije koje se nije imalo kud. ]er su svi oni, doista, mnogo sumnjali (34/54) I, evo, istina i uvjerenje

 poslije sumnje i skepse! Sura zavrava ovom brzom, otrom i estokom intonacijom. Zavrava jednim od prizora Sudnjeg dana potvrujui problem na koji je stavljen akcenat. Kao to je bilo na kraju svake cjeline i u toku te cjeline. Sura je poela govorei o ovom problemu i, evo, njime i zavrava ovim otrim krajem. 113

.,,- ----------------------

SURA FATIR
ORJAVUENA U MEKKI
IMA 45 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.' Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i etiri krila ini izaslanicima; On onome to stvara dodaje to hoe, On, uistinu, sve moe (.1s/o. Milost koju Allah podari ljudima niko ne moe uskratiti, a ono to On uskrati niko ne moe poslije Njega, dati; On je silan i mudar (35/2). 1 14

O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda odmeete? (35/JJ. Ova mekkanska sura predstavlja posebnu kompoziciju po svojoj tematici i svom kontekstu. Najblia je kompoziciji sure Er-Ra'd. Ona se odvija kroz taktove koji se jedan za drugim slijevaju na ljudsko srce od njenog poetka pa sve do zavretka; sugestivni i utjecajni taktovi koji ga snano potresaju i bude iz nemara da razmilja o veliini ovog Bitka i velianstvenosti Kosmosa; da prouava Allahova znamenja rasuta u njegovim prostranstvima i rairena po njegovim stranama; da se prisjeti Allahovih blagodati i osjeti Njegovu milost i panju; da sebi predoi stratita iezlih naroda na Zemlji i njihove prizore na Sudnjem danu; da bude skrueno i zainteresirano kada se suoava sa krasotama Allahova stvaranja i tragovima Njegove ruke u svitkovima Kosmosa, dubinama due, ivotu ljudi i povijesnim dogaajima. Da vidi i osjeti u tim krasotama i tragovima jedinstvo Istine, jedinstvo zakonitosti i jedinstvo stvaralake, kreativne, snane i mone Ruke. Sve to u stilu i ritmu kojem se ne moe oduprijeti srce koje osjea, shvata i prima utjecaje kao to ih primaju iva bia. Sura predstavlja povezanu cjelinu, s neprekinutim nizom serija i taktovima koji smjenjuju jedan drugog. Teko ju je podijeliti na odjeljke sa zasebnom tematikom. Sva ona je jedna tema. Sva je ona u vidu taktova po strunama ljudskog srca, koji izviru iz vrela Kosmosa, due ivota, povijesti i proivljenja, proimajui sve predjele due i pozivajui srce sa svakog prilaza ka vjerovanju, poniznosti i predanosti.

Istaknuta i uoljiva karakteristika u ovim naglaavanjima je spajanje svih konaca u ruci Kreativne Moi i pokazivanje ove ruke kako pokree i skuplja sve konce stiui ih i putajui, zateui i poputajui, bez nadzornika, ortaka i pomagaa. Od samog poetka sure uoavamo ovu istaknutu karakteristiku koja je prisutna sve do njenog zavretka. Nasluujemo monu i dominirajuu ruku kako stvara ovaj kolosalni Kosmos shodno Svojoj volji: Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i etiri krila ini izaslanicima; On onome to stvara dodaje to hoe, On, uistinu, sve moe (.35/1). 115

Ovaj snani stisak poputa i odailja milost koja navire obilno i skuplja se pa se njeni izvori zatvaraju i presahnjuju, bez nadzornika i ortaka: Milost koju Allah podari ljudima niko ne moe uskratiti, a ono to On uskrati niko ne moe poslije Njega, dati; On je silan i mudar (35/2J. Uputa i zabluda milost je koja navire ili presahnjuje: Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put ukazuje onome kome hoe, (35/8J . .. Allah e uiniti da uje onaj koga On hoe, a ti ne moe one u grobovima dozvati, tvoje je samo da opominje (3lj/22-23J. Ova ruka stvara prvi ivot i proivljuje mrtve u drugom ivotu: Allah alje vjetrove koji pokreu oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oivljavamo, koja je mrtva bila; takvo e biti i oivljenje (3S/9J. Sva veliina je u Allaha i samo se od Njega crpi: Ako neko eli veliinu, pa - u Allaha je sva veliina! (35/lOJ. Stvaranje, oblikovanje, razmnoavanje i smrt, svi konci ovoga su u toj ruci i ne izmiu iz nje: Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas ini mukarcima i enama. I nijedna ena ne zanese niti rodi, a da On to ne zna. I niiji ivot se ne produi niti skrati, a da to nije zabiljeeno u Knjizi; to je Allahu, uistinu, lako! (3.'i/W. U toj pesnici koncentrirana je vlast na nebesima i Zemlji i kretanje zvijezda i galaksija: On uvodi no u dan i uvodi dan u no, On je potinio Sunce i Mjesec - svako plovi do roka odredenog; to vam je, eto, Allah, Gospodar va, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju nita (35/13).

Allahova stvralaka mo djeluje u ovom Kosmosu na sebi svojstven nain bojei mrtvu prirodu, biljku, ivotinju i ovjeka: Zar ne zna da Allah s neba puta vodu i da Mi pomou nje stvaramo plodove razliitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, razliitih boja, i sasvim crnih. I ljudi i ivotinja i stoke ima, isto tako, razliith vrsta (35/27-28). Ova ruka vodi korake ljudi i ini da generacija naslijedi generaciju: Mi emo uiniti da Knjigu poslije naslijede oni Nai robovi koje Mi izaberemo; (35/32) . . On ini da se smjenjujete na Zemlji; (35/39). . Ona dri ovaj kolosalni Kosmos i uva mu ravnoteu: Allah brani da se ravnotea nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadrao (35/41). 116

Ona dri vlast nad svim stvarima i apsolutno joj nita ne moe umai: Allahu ne moe nita umai ni na nebesima ni na Zemlji (35/44). On uistinu sve moe (35/V On je silan i mudar (35/2) . . A Allahu e se .. sve vratiti (35/4). . On doista dobro zna sve to oni rade (35/8).. carstvo je Njegovo! (35/13) . On je neovisan i hvale dostojan (35/15) . . a Allahu se sve vraa . (35/18) .. On je doista silan i On prata (35/28) . . On mnogo prata i blagodaran je (35!30) . On o robovima Svojim sve zna i On sve vidi (35/31) On sigurno zna . tajne nebesa i Zemlje (35/38) On dobro zna svaije misli (35/38) On je zaista . . blag i prata grijehe (35/4V . . On uistinu sve zna i sve moe (35/44) . . I On dobro zna robove Svoje (35/45). I od tih ajeta i ovih pogovora ocrtava se atmosfera sure, njena dominantna karakteristika i sjena koju baca na duu openito. Uzimajui u obzir prirodu sure, podijelili smo je na est odjeljaka sa srodnim znaenjima radi njene lake obrade mada je ona jedan krug spojenih taktova i serija od svog poetka pa do svretka. Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i etiri krila ini izaslanicima; On onome to stvara dodaje to hoe, On, uistinu, sve moe (35/V.

Sura zapoinje upuivanjem zahvale Allahu. To je sura iji je osnovni smisao usmjeravanje srca ka Allahu i njegovo animiranje radi vienja Njegovih blagodati, osjeanja Njegove milosti i dobrote, uivanja u krasotama Njegova stvaranja, ispunjenosti osjeanja ovim ljepotama i njegovo izobilno izlijevanje slavljenjem, zahvaljivanjem i velianjem: Hvaljen neka je Allah (35/JJ. Poslije zahvale Allahu slijedi spominjanje Njegova svojstva koje ukazuje na stvaranje i kreaciju: . . . stvoritelj nebesa i Zemlje (35/IJ. On je Stvoritelj ovih ogromnih stvorenja od kojih neka vidimo iznad nas i ispod nas gdje god bili; o ijem najmanjem i nama najbliem tijelu, majci Zemlji, znamo samo malo; stvorenja koja sve ureuje jedna 1 17

zakonitost koja ih uva u harmoniji i podudarnosti, uprkos ogromnim razdaljinama meu njima koje naa ljudska mata ne moe, osim uz ogromni napor, ni zamisliti; koja sadre, i pored njihove kolosalnosti i udaljenosti sazvijea i njihovih putanja, tajne sklada i simetrije meu njima tako da bi se ona, kad bi se desio i mali poremeaj simetrije, sva posudarala i razletila u paramparad. Mi prolazimo pored ovakvog kazivanja u Kur' an-i Kerim u na stvaranje nebesa i Zemlje i ne zadravajui se dugo kod njega da razmislimo o njegovom ogromnom znaenju, kao to prolazimo pored samih prizora nebesa i Zemlje ravnoduno ne zastajui kod njih osim malo. To je stoga to je nae osjeanje postalo inertno pa ti prizori vie ne izazivaju na njegovim strunama probuujue i sugestivne taktove koje izaziva na srcima koja su povezana sjeanjem na Allaha i obazriva prema tragovima Njegove kreativne ruke u ovom Bitku. Priviknutost nam je oduzela strah i bojazan koju osjea srce gledajui u ove divote prvi put. Otvorenom i svjesnom srcu, povezanom sa Allahom, nije potrebno precizno znanje o poloaju zvijezda na nebu, njihovim obimima i simetrijama, simetrijama svemira oko njih, nainima njihova kretanja po svojim orbitama i povezanosti jednih s drugim u pogledu obima, poloaja i kretanja, nije potrebno otvorenom i svjesnom srcu koje je povezano sa Allahom precizno znanje o svemu ovome da osjeti zapanjenost i strah pred ovim ogromnim, lijepim i udesnim biima. Dovoljan mu je odjek samih ovih prizora na njegovim strunama, dovoljan mu je prizor razasutih zvijezda u tmini noi, dovoljan mu je prizor obilne svjetlosti u mjeseinom obasjanoj noi, dovoljna mu je zora koja rudi svjetlom nagovjetavajui

svanjivanje i uzlet, dovoljan mu je zalazak Sunca s kojim dolazi sumrak nagovjetavajui rastanak i kraj. Dapae, dovoljna mu je ova Zemlja i njeni prizori kojima kraja nema i koje ne moe obii putnik koji cijeli svoj ivot provodi u putovanju, istraivanju i uivanju .. Zapravo, dovoljan mu je jedan cvijet ije se boje, nijanse, oblik i sklad mogu beskrajno promatrati. Kur'an ukazuje svojim sugestivnim ukazi vanjima na razmiljanje o ovim stvorenjima, krupnim i siunim. Dovoljno je srcu jedno od njih pa da spozna veliinu njegova Stvoritelja i usmjeri se ka Njemu sa slavljenjem, velianjem i zahvalom. Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i etiri krila ini izaslanicima (.1ti/J). 118

Govor u ovoj suri kree se oko Poslanika, Objave i Istine koju je Allah objavio. A meleki su Allahovi izaslanici koji donose Objavu onima koje Allah izabere od Svojih robova. Ovo poslanstvo je najvea i najuzvienija stvar. Stoga Allah spominje meleke u svojstvu izaslanika nakon spominjanja stvaranja nebesa i Zemlje. Oni su spona izmeu neba i Zemlje. Obavljaju najveu i najuzvieniju misiju izmeu Stvoritelja nebesa i Zemlje i Njegovih vjerovjesnika i poslanika stvorenjima. Po prvi put - u onome to je prolo do sada od Kur'ana u ovom Okrilju nalazimo opis meleka koji se tie njihova oblika. Ve je ranije spominjan njihov opis s obzirom na njihovu prirodu i funkciju, poput rijei Uzvienog: A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale Ga nou i danju, ne malaksavaju (21/19-20J, i Njegovih rijei: Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tle padaju r7/206J. Ovdje imamo neto to je specifino za njihov konstitucionalni oblik: sa po dva, tri ili etiri krila r.15/IJ . To je opis koji ne predstavlja njihovo poimanje jer mi ne znamo kakvi su niti kakva su im krila i samo moemo da se zadrimo na ovom opisu bez odreenog njegovog poimanja. Svako poimanje bilo bi pogreno jer nam nije nita pouzdano stiglo, osim ovoga to je navedeno na ovom mjestu u Kur'anu, a to su rijei Uzvienog kod opisa dehennemske vatre: . . . i o kojoj e se meleki strogi i snani brinuti, koji se onome to im Allah zapovijedi nee opirati, i koji e ono to im se naredi

izvriti (66/6J . Takoer nije preciziran ni oblik ni izgled. Dok je u hadisu kazano da je Vjerovjesnik vidio Dibrila dva puta u njegovom obliku. A u drugoj predaji stoji da je imao est krila.l l Ovaj hadis takoer ne definira oblik ni izgled. Pitanje je otvoreno, a Allah jedino zna ove tajne. U povodu spominjaja krila: dva, tri ili etiri, s obzirom da ovjek poznaje samo oblik dva krila ptice, spominje da Allah onome to stvara dodaje to hoe (35!1J, potvrujui neogranienost volje i njenu nevezanost za bilo koja stvorenja. U onome to mi znamo i vidimo bezbrojni su oblici stvaranja. Iza toga stoji mnotvo toga to mi ne znamo. On, uistinu, sve moe (35/IJ. Ovaj osvrt je opirniji i obuhvatniji od prethodnog. Nema iza njega oblika stvorenja, stvaranja, promjene i izmjene, a da je ne obuhvata njegovo znaenje. Buhari i Muslim, prema predaji Ibni Mes'uda. 119

Milost koju Allah podari ljudima niko ne moe uskratiti, a ono to On uskrati niko ne moe poslije Njega, dati; On je silan i mudar (35/2). U ovom drugom ajetu sure sadrana je jedna od slika Allahove moi kojom je zavren prvi ajet. Kada se ova slika ustabili u ljudskom srcu nastaje potpuni preobraaj, u svim njegovim poimanjima, osjeanjima, tendencijama, mjerilima i vrijednostima u ovom ivotu. Ona mu presijeca sumnju u pogledu svake snage na nebesima i Zemlji koja ga spaja sa Allahovom snagom, rasprava mu nadu u pretpostavku svake mogue milosti na nebesima i Zemlji i otvara pred njim Allahova vrata, blokira pred njim sve puteve na nebesima i Zemlji i trasira mu put ka Allahu. A Allahova milost predoava se u bezbrojnim oblicima. ovjek je nemoan da je samo prati i registrira na sebi, svojoj konstrukciji i odslikavanjem kojim ga je poastio, u onome to mu je potinio oko njega, iznad njega i ispod njega i u blagodatima kojima ga je obasuo, koje zna i koje ne zna, a one su brojne. Allahova milost izraava se u onome to je uskraeno, kao i u onome to je darovano. Nalazi je onaj kome ju je Allah podario u svakoj stvari, u svakoj situaciji, u svakom stanju i u svakom mjestu. Nalazi je u sebi, svojim osjeanjima, u okolici, gdje god i kako god bio, makar izgubio sve iji gubitak ljudi smatraju uskraivanjem. A onaj kome je Allah uskrati, ne nalazi je ni u emu, ni u jednom stanju, ni u kakvoj situaciji i ni na jednom mjestu, makar naao sve ono to ljudi smatraju obiljejem radosti i zadovoljstva. Nema blagodati uz koju Allah uskrati Svoju milost, a da se ona sama

ne pretvori u nesreu. I nema iskuenja kojeg okrui Allahova milost, a da ono samo ne bude blagodat. ovjek spava na trnju, pa ono, uz Allahovu milost, bude poput postelje, a moe spavati na svili, pa se ona, kada mu se uskrati milost, pretvori u bodlje akacije. Suoava se sa najteim stvarima pa one, uz Allahovu milost, postaju blage i lahke. Suoava se sa najlakim stvarima pa one, kad izostane Allahove milost, postanu teke i naporne. Hodi s njom kroz opasnosti i strahote, pa one budu sigurnost i mir, a prelazi bez nje staze i puteve, pa se to pretvori u propast i nesreu. Nema tjeskobe uz Allahovu milost. Tjeskoba je samo u njenom uskraivanju i ni u emu drugom. Nema tjeskobe pa makar njen pratilac bio u zatvorskim tminama, ognju patnje ili gudurama stradanja. Nema rahatluka uz njeno uskraivanje, pa makar se ovjek vrtio u sreditima 120

uivanja i penvojtma blagostanja. Iz unutranjosti due, Allahovom milou, izviru vrela sree, zadovoljsta i sigurnosti. I iz unutranjosti due, uz njeno uskraivanje, gmiu korpije nemira, umora, zamora, napora i patnje. Samo se ova vrata otvore, a zatvore se sva vrata, zasuni se svi otvore i blokiraju svi prolazi, i ne brini! Tu je spas, irina, lahkoa i komoditet. I samo se ova vrata zatvore, a otvore se sva vrata, otvori i prolazi, ali ne koristi. To je tjeskoba, nevolja, tekoa, nemir i muka. Ova se velikodunost otvori, a umanji se opskrba, stijesni se dom, ivljenje postane tjeskobno, ivot surov, a postelja bodljikava, no, ne brini! To je blagostanje, rahatluk, smirenost i srea. A ova se velikodunost uskrati, a potom opskrba navali i sve ide naruku, ali opet ne koristi. Ve je to turobnost, nelagoda, nesrea i belaj. Imetak i dijete, zdravlje i snaga, ast i vlast postaju izvori strepnje, umora, munine i napora ako je uz to uskraena Allahova milost. Pa kada Allah otvori vrata Svoje milosti, onda je tu smirenost, rahatluk, srea i sigurnost. Allah daje obilnu opskrbu i ona je, uz Allahovu milost, lijepo uivanje i blagostanje; udobnost na ovome svijetu i popudbina na ahiretu. A kada uskrati Svoju milost, ona postaje izvor nemira i straha, zavisti i mrnje, a moe biti da je poprati i liavanje uslijed krtosti ili bolesti, a s tim i unitenje uslijed pretjerivanja i raskalaenosti. Allah daruje potomstvo i ono, uz Allahovu milost, predstavlja ukras ovoga svijeta, izvor radosti i uivanja i umnoavanje nagrade na onom

svijetu putem estitog nasljednika koji spominje Allaha. A kada uskrati Svoju milost, potomstvo postaje belaj, nevolja, muka, nesrea, nesanica nou i umor danju. Allah daruje zdravlje i snagu i oni, uz Allahovu milost, postaju blagodat, lijep ivot i uivanje u ivotu. A kada uskrati Svoju blagodat, zdravlje i snaga postaju belaj koje Allah natovari zdravom i jakom, pa troi zdravlje i smigu u ono to rui njegovo tijelo, kvari duu i gomila zlo za Dan obrauna. Allah daje vlast i ast i oni, uz Allahovu milost, postaju orue popravljanja, izvor sigurnosti i sredstvo stjecanja i gomilanja dobrih djela i rezultata. A kada Allah uskrati Svoju milost, ast i vlast postaju izvor strepnje od njihovog gubitka, izvor nasilja i nepravde, poticaj mrnje i 121

gnjeva prema njihovom nositelju, tako da on s njima nema mira, ne uiva u asti i vlasti, a gomila pomou njih ogromni saldo kazne u vatri. Obilno znanje, dug ivot i lijepa pozicija, sve se to mijenja i preobraava iz stanja u stanje sa uskraivanjem. A sa slanjem i malo znanja daje i ploda i koristi; i kratak ivot Allah ini blagoslovljenim; i u skromnom imetku Allah daje sreu. Zajednice su kao i pojedinci, a narodi poput jedinki. U svakoj stvari, u svakoj situaciji i u svakom stanju. Nije teka analogija sa ovim primjerima. Allahova je milost da osjea Allahovu milost. Allahova te milost obavija, prekriva i obilno se izlijeva na tebe, meutim, tvoje osjeanje njenog postojanja je milost; tvoja nada u nju i njeno prieljkivanje je milost; tvoje pouzdanje u nju i njeno iekivanje u svakoj stvari je milost. Prava je patnja u toj zaklonjenosti od nje, ili gubljenju nade u nju ili tvojoj sumnji u nju. To je patnja kojom Allah nikada ne kanjava vjernika: Samo nevjernici gube nadu u milost Allahovu 02/87). A Allahova milost nije nedostina onome ko je trai u bilo kojem mjestu i u bilo kojem stanju. Ibrahim (alejhi' s-selam) naao ju je u vatri. Jusuf (alejhi's-selam) je nalazi u bunaru, kao to ju je naao i u zatvoru. Naao ju je Junus (alejhi's-selam) u utrobi ribe u trostrukoj tmini. Musa (alejhi's-selam) ju je naao u rijeci dok je bio malo dijete bez ikakve snage i zatite, kao to ju je naao u faraonovom dvoru, a on mu je neprijatelj koji ga vreba i koji traga za njim. Nali su je "stanovnici Peine" u peini kada su je izgubili u palatama i kuama, kadajedni drugima rekoe: ''Sklonite se u peinu, Gospodar va e vas milou Svojom obasuti" (18/16). Naao ju je

Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) i njegov pratilac u peini dok su im progonitelji bili za petama, tragajui za njima. Naao ju je svako ko joj se priklonio bez nade u sve osim nje, odbacujui svaku sumnju u snagu, svaku pretpostavljenu milost i usmjeravajui se samo na Allahova vrata mimo drugih vrata. Potom, kada Allah otvori vrata Svoje milosti, niko je ne moe uskratiti, a kada je uskrati, niko je ne moe dati. Otuda, nema straha ni od koga, nema nade ni u koga, nema straha ni od ega, nema nade ni u ta, nema bojazni od gubitka sredstva niti ima nade sa sredstvom To je samo Allahova volja. Sto Allah podari niko ne moe uskratiti, a to Allah uskrati niko ne moe dati. Odredba je direktno od Allaha: On je silan i mudar (35/2). 122

Moe bez kontrolora davati i uskraivati. Daje i uskrauje shodno mudrosti koja se krije iza davanja i uskraivanja. Milost koju Allah podari ljudima niko ne moe uskratiti (35/2). Allahova milost ljudima nee izostati samo ako je zatrae izravno od Njega, bez posrednitva i veze, iskljuivim usmjeravanjem Njemu, pokorno, s nadom, pouzdanjem i predanou. A ono to On uskrati, niko ne moe, poslije Njega, dati (35/2). Nema nade nijedno od Njegovih stvorenja, niti straha od bilo kojeg od Njegovih stvorenja. Niko ne moe dati od Allahove milosti ono to je Allah uskratio. Koju smirenost, koju staloenost, koju samo jasnou u shvatanjima, osjeanjima, vrijednostima i mjerilima ustabiljuje na savjesti ovaj ajet! Jedan ajet iscrtava novu sliku ivota i formira u osjeanju nepromjenljive vrijednosti za ovaj ivot i mjerila koja ne variraju, ne pomjeraju se niti padaju pod upliv svih moguih faktora, odlazeih ili dolazeih, velikih ili malih, znatnih ili neznatnih, bez obzira da li njihov izvor bili ljudi, dogaaji ili stvari. Jedna slika koja, kada bi se ustabilila u srcu ovjeka, bio bi stamen poput planine pred dogaajima, stvarima, osobama, snagama, vrijednostima i obzirima, makar se protiv nje udruili ljudi i dini. Oni ne mogu dati Allahovu milost kada je On uskrati, niti je mogu uskratiti kada je On podari: On je silan i mudar (35/2J. Ovako je Kur'an formirao u ovim i njemu slinim ajetima i ovom slikom tu udesnu zajednicu ljudi u poetku islama. Zajednicu koja je formirana pod Allahovim nadzorom, pomou Njegovog Kur'ana, da bude

jedan od instrumenata Moi, koja e formirati na Zemlji ono to Allah hoe da se formira od vjerovanja i poimanja, vrijednosti i mjerila, sistema i stanja, koja e utvrivati na Zemlji ono to Allah hoe da se utvrdi od modela stvarnog ivota, koji nam d8;nas izgledaju poput legendi i snova. Zajednicu koja je bila Allahovim odreenjem koje je On usmjeravao protiv koga je htio briui i ustabiljujui u stvarnosti ivota i ljudi ono to Allah hoe od eliminacije i ustabiljenja. To je zato to ona nije samo komunicirala rijeima ovog Kur'ana, ni samo lijepim znaenjima koja one oblikuju, ve 123

je komunicirala istinom koju predstavljaju ajeti Kur'ana ivei s njom i za nju u njenoj realnosti. Ovaj Kur'an je jo uvijek i medu ljudima u mogunosti da formira tim svojim ajetima pojedince i grupe koje e brisati i potvrdivati na Zemlji, Allahovom dozvolom, ono to Allah hoe, ali onda kada se ove slike ustabile u srcima, pa ih ona prihvate ozbiljno i uozbilje istinom, istinom koju osjeaju, kao da je dodiruju rukama i gledaju oima. Preostaje da se zahvalim Allahu na Njegovoj posebnoj milosti koju sam spoznao u ovom ajetu. Suoio sam se sa ovim ajetom u ovom momentu dok se nalazim u tekoi, nevolji, tjeskobi i kripcu. Suoio sam se s njim u trenutku duhovne sue, psihikog jada, tjeskobe i muke. Suoio sam se s njim u tom momentu. Allah mi je olakao i omoguio da proniknem u njegovu sutinu i da se ta sutina prelije u moj duh poput nektara kojeg ispijam osjeajui njegovo kretanje i strujanje kroz moje bie. Esencija koju kuam, a ne znaenje koje saznajem. Bila je to sama milost koja mi je sobom nudila praktino tumaenje sutine ajeta koje mi se na ovaj nain otvorilo. Mnogo puta sam ga ranije uio i mnogo puta nailazio na njega, ali on ovog momenta izlijeva svoj nektar, ostvaruje svoje znaenje i objavljuje svoju istu sutinu, govorei: Evo, ja-sam to, primjer Allahove milosti kada je on podari, pa vidi kako to biva! Nita se nije promijenilo oko mene, ali se sve promijenilo u mom osjeanju! To je ogromna blagodat da se srce otvori pred jednom od najveih istina ovog Bitka, kao to je velika istina koju sadri ovaj ajet.

Blagodat koju ovjek kua i ivi s njom, ali je rijetko u stanju da je opie i prenese drugima putem pisanja. Ja sam je ivio, kuao i spoznao. Sve se to desilo u najteim momentima tjeskobe i suhoe koje sam doivio u svom ivotu. I evo, ja nalazim izlaz, radost, pie, rahatluk i osloboen ost od svake sputanosti, od svake nevolje i svake tjeskobe. A nalazim se na istom mjestu. To je Allahova milost ija vrata otvara Allah i sipa iz njenog obilja u jednom od Njegovih ajeta. Kur' anski ajet koji otvara niu svjetlosti ini da provrije vrelo milosti i trasira utaban put ka zadovoljstvu, pouzdanju, smirenosti i rahatluku u blijesku oka, otkucaju srca i treptaju trepavica. 124

Boe, Tebi hvala, Boe, koji si objavio ovaj Kur'an kao uputu i milost vjernicima. Vraamo se nakon registracije ovog blijeska kontekstu sure. Nalazimo da on potvruje u treem ajetu nadahnue prvog i drugog ajeta podsjeajui ljude na Allahovu blagodat prema njima, a samo je On Stvoritelj i samo je On Hranitelj, osim kojeg drugoga Boga nema, i udei se kako se oni okreu od ove jasne i oigledne istine: O ljudi, sjetite se milosti kojom vas Allah obasipa. Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz zemlje opskrbljuje? Osim Njega nema drugog boga, pa kuda se onda odmeete? (35/3). A Allahova blagodat data ljudima trai samo podsjeanje i ona se ukazuje jasnom i oitom; vide je, osjeaju i opipavaju, ali oni zaboravljaju pa se ne sjeaju. A oko njih nebo i Zemlja pruaju im obilje blagodati, daju im obilje opskrbe. Na svakom koraku, u svakom momentu lije se obilje Allahove dobrote i blagodati iz neba i iz Zemlje. alje ih obilno Stvoritelj Svojim stvorenjima. Pa postoji li onda, osim Allaha, ikakav drugi Stvoritelj koji ih opskrbljuje onim to je u njihovim rukama iz ovog sveopeg obilja? Nisu u stanju ovo rei, a nisu to tvrdili ni u najgorem i najekstremnijem stanju idolopoklonstva. Pa, ako osim Allaha nema drugog Stvoritelja i Opskrbitelja, zato se onda ne sjeaju i ne zahvaljuju? ta im je onda pa se okreu od zavhaljivanja Allahu i usmjeravanja samo Njemu zahvalom i

velianjem. Osim Njega nema drugog boga (35/3), pa kako se onda okreu od vjerovanja u ovu Knjigu o kojoj nema dvojbe. Pa kuda se onda odmeete? (35/3). udno je doista da se neko okree od ovakve Istine s kojom ih suoava opskrba koju posjeduju. udno je doista da se okree od hvale i zahvale Allahu onaj ko nema izlaza osim da prizna tu oitu Istinu. 125

Ova tri snana i duboka takta ine prvi odjeljak sure. U svakom od njih je slika koja formira ovjeka u novom ruhu kada se ustabili u njegovoj unutrini u svojoj dubinskoj biti. One su u sveukupnosti komplementarne i harmonine u razliitim pravcima: ". )"., (( .J Ako te oni u la utjeruju, pa - i prije tebe su poslanike u la utjerivali; a Allahu e se sve vratiti (35/4). O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako ivot na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas ejtan u Allaha ne pokoleba (35/5). ejtan je, uistinu, va neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristae svoje da budu stanovnici u vatri (3.5/6). One koji ne vjeruju eka patnja teka, a one koji vjeruju i dobra djela ine - oprost i nagrada velika (3.5/7).

Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova runa djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim ... Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put ukazuje onome kome hoe, pa ne izgaraj od alosti za njima; Allah, doista, dobro zna sve to oni rade (35/BJ. Prvi odjeljak sure zavren je sa ta tri duboka takta i tim velikim i temeljnim istinama: istinom o jednoti velianstvenog Stvoritelja, istinom o kompetenciji na milost i istinom o iskljuivoj nadlenosti nad opskrbom. 126

U drugom se odjeljku prvo usmjerava Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) oraspoloavajui ga i smirujui zbog njihovog utjerivanja u la Poslanika i vraajui svaku stvar Allahu, a potom i ljudima dozivajui ih: Doista je Allahovo obeanje istinito. Dalje ih upozorava na ejtanovo poigravanje s njima s ciljem njihovog zavoenja i odvraanja od tih velikih istina i njihovog odvoenja u Dehennem, a on im je glavni neprijatelj, i otkriva im nagradu vjernicima i kaznu za one koji su zavedeni od strane glavnog neprijatelja. I na kraju, kontekst se usmjerava Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) da ne tuguje zbog njih i ne izgara zbog alosti za njima. Jer, uputa i zabluda su u Allahovim rukama. A Allah doista zna sve to oni rade. Obraa se Poslaniku (alejhi' s-selam) : Ako te oni u la utjeruju, pa - i prije tebe su poslanike u la utjerivali; a Allahu e se sve vratiti (35/4). To su velike, jasne i primijetne istine, pa ako te budu u la ugoniti, neka te to ne brine; nisi u tome novost meu poslanicima: pa i prije tebe su poslanike u la utjerivali (35/4J. Svaka stvar pripada Allahu i Njemu e se sve vratiti. A saopenje poruke i utjerivanje u la samo su sredstva i uzroci. A konani ishodi samo su u Allahovim rukama, On upravlja njima onako kako hoe. Doziva ljude: O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako ivot na ovom svijetu ne zaslijepi i neka vas ejtan u Allaha ne pokoleba. ejtan je, uistinu, va neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristae svoje da budu stanovnici u vatri (35/5-6).

Doista je Allahova prijetnja istinita! Ona nesumnjivo dolazi. Ona je stvarnost koja ne izostaje. Ona je istinita, a ono to je istinito mora se dogoditi. Istina ne propada, ne nestaje, ne gubi se i ne skree. Meutim, ovozemni ivot obmanjuje i vara: pa neka vas nikako ivot na ovom svijetu ne zavara (31/33). Ali ejtan vara i obmanjuje pa mu ne dozvolite da vam se priblii. I neka vas u Allaha ejtan ne pokoleba (31/33). ejtan je objavio svoje neprijateljstvo prema vama i ustrajnost u tom neprijateljstvu pa ga takvim i smatrajte! (35/6). Ne budite mu skloni, ne uzimajte ga za svoga savjetnika, 127

ne slijedite njegove korake, jer neprijatelj ne slijedi korake svoga neprijatelja ako ima razuma. On vas ne poziva dobru i nee vas dovesti do spasa: On poziva pristae svoje da budu stanovnici u vatri r35/6J. hna li pametnog koji e se odazvati pozivu onog ko poziva u vatru?! To je iskreni emotivni dodir. Kada ovjek uprisuti sliku vjene borbe izmedu njega i njegovog neprijatelja ejtana, on je spreman svim svojim snagama, svom svojom budnou i sa instinktom odbrane ivota i zatite bia, spreman je suprotstaviti se zabludi i zavoenju; budno prati ejtan ove prilaze prema sebi, oslukuje svaki um i uri da ga stavi na Allahovu vagu koju mu je On postavio radi razjanjenja, jer je moda u pitanju skrivena varka od strane njegovog starog neprijatelja! Ovo je to emocionalno stanje koje Kur'an eli uspostaviti u dui. Stanje budnosti i spremnosti na odbijanje ejtanovog zavoenja na stranputicu, kao to ovjek budno i pripravno prati svaku inicijativu svoga neprijatelja i svaki skriveni pokret! Stanje mobilizacije savjesti protiv zla i njegovih poriva, protiv njegovih dozivajuih skrivenih glasova u dui i njegovih uoljivih vanjskih razloga. Stanje stalne spremnosti za borbu koja ne splanjava ni jednog trenutka i koja nikada ne prestaje na Zemlji. Zatim osnauje ovu mobiliziranost, ovaj oprez i ovu budnost pojanjenjem kraja nevjernika koji su se odazvali ejtanovu pozivu i stanja vjernika koji su ga protjerali: One koji ne vjeruju eka patnja teka, a one koji vjeruju i dobra djela ine - oprost i nagrada velika (35/7). Poslije ovoga predoava prirodu obmane, sutinu djelovanja ejtana

i vrata koja otvara a kroz koja dolazi svako zlo i od kojih se prua put zablude s kojeg se ne vraa onaj ko njime ide kada ode predaleko: Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova runa djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim .. (35/BJ. . Ovo je klju svakog zla; to to ejtan uljepa ovjeku njegovo runo djelo pa ga on smatra lijepim; to to se on divi samom sebi i svemu to uradi; ne propituje svoje djelo da vidi ono to je u njemu pogreno i nedostatno, jer je on siguran u to da ne moe pogrijeiti! Uvjeren je da je 128

on uvijek u pravu! Divi se svemu to uradi! Opinjen je svim onim to je u vezi s njim. Ne pada mu na um da se preispita u bilo emu niti da se pozove na odgovornost za bilo ta. I normalno, ne podnosi da ga preispituje bilo ko u poslu koji uradi ili miljenju koje ima, jer je ono lijepo u njegovim oima, uljepano njemu i njegovom osjeanju, pa nema mjesta za kritiku ni za nedostatak! Ovo je nesrea koju ejtan prosipa na ovjeka i ovo je povodac kojim ga vodi u zabludu pa onda u propast! Onaj kome Allah odredi uputu i dobro, ubaci u njegovo srce osjetljivost, oprez, obazrivost i raunanje, pa ne misli da je siguran od Allahove kazne, od promjene stanja srca, od greke i skliznua, od manjkavosti i nemoi. On stalno kontrolira svoj rad, stalno se samoobraunava, uvijek je na oprezu od ejtana i uvijek oekuje pomo od Allaha. Ovo je razmee puteva izmeu Upute i zablude, izmeu spasa i propasti. To je duboka, precizna psihika istina koju Kur'an odslikava u nekolikio rijei: Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova runa djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim . (35/8). .. To je primjer zalutalog, propalog, izgubljenog koji ide ka najgorem svretku. A klju svega toga je ovo uljepavanje, ova umiljenost, ovaj zastor koji zasljepljuje njegovo srce i oko pa ne vidi opasnosti puta; ne radi kako treba, jer je siguran u ispravnost svoga djela, a ono je runo; ne

popravlja greku jer je uvjeren da on ne grijei; ne ispravlja nered jer je uvjeren da on nered ne ini i ne zadrava se na granici jer smatra da je svaki njegov korak ispravan! To su vrata zla, otvor poroka i klju definitivne zablude. Pitanje ostaje bez odgovora. Kako mogu biti isti: onaj kome su njegova runa djela prikazana lijepim, a i on ih smatra lijepim . . . (35/8) - kako bi obuhvatio svaki odgovor, kao da se kae: Zar se moe nadati za ovoga estitosti i pokajanju? Zar je ovaj kao onaj ko se samokontrolira i stalno misli na Allaha? Je li ovaj isti kao oni koji su skromni i poboni? I tako dalje, do zadnjeg naina odgovora na pitanje poput ovog. A to je stil koji se esto ponavljanja u Kur' anu. 129

Ajet odgovara jednim od odgovora izdaleka: Allah u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put ukazuje onome kome hoe, pa ne izgaraj od alosti za njima (35/8). Kao da kae: Allah je slino ovom propisao zabludu; zasluio ju je svojim runim djelima koja mu je ejtan prikazao lijepim i time to mu je on otvorio vrata kroz koja se ne vraa zalutali. Allah u zabludi ostavlja koga hoe, a upuuje na Pravi Put koga hoe, shodno onome to iziskuje priroda zablude kod onoga i priroda upute kod ovoga; priroda zablude u obliku smatranja runog djela lijepim, i priroda upute kroz kontrolu, oprez, obraunavanje i bogobojaznost. To je definitivno razmee puta izmeu Upute i zablude. Pa kada je to tako, onda ne izgaraj od alosti za njima (35/8). Ovo pitanje, pitanje Upute i zablude, ne spada u domen ljudi, pa makar se radilo i o Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) . To spada samo u domen Allahove odredbe. Srca su u rukama Milostivog i On mijenja srca i gledanja. Allah (Uzvieni) tjei Svoga Poslanika i umiruje ga potvrujui mu ovu istinu kako bi se smirilo njegovo veliko, milostivo srce koje strahuje za svoj narod zbog njihove zablude koju vidi i neminovnog kraja koji slijedi nakon ove zablude, te kako bi se njegovo ljudsko srce uzbudilo iz elje za njihovom uputom i vienjem Istine s kojom je doao, poznatom meu njima! To je poznata ljudska tenja. Allah je milostiv i paljiv prema Svome Poslaniku u pogledu djelovanja toga na njegovo osjeanje, pa mu objanjava da to nije u njegovom domenu ve iskljuivo u domenu Allaha. To je stanje s kojim se susreu islamski aktivisti kad god se iskreno predaju svome pozivu, spoznaju njegovu vrijednost, ljepotu i dobro koje se

u njemu nalazi, a istovremeno vide ljude kako odvraaju od njega, okreu se, ne vide u njemu dobro i ljepotu i ne sluaju poziv Istine i savrenstva u njemu. Najpree je da aktivisti spoznaju ovu istinu kojom Allah (Uzvieni) tjei Svoga Poslanika i da obavljaju svoju misiju ulaui u nju maksimalan napor, a potom - neka ne ale poslije toga za onim kome Allah nije odredio estitost i uspjeh. Allah, doista, dobro zna sve to oni rade (35/8). On im daje Uputu i zabludu shodno Njegovom znanju sutine njihova rada. Allah zna ovu sutinu i prije nego to se ona desi od njih, a 130

zna je i nakon to se desi. On im odreuje shodno Njegovom iskonskom

znanju, ali im On obraunava to to e se desiti od njih tek kada to urade. Time zavrava drugi odjeljak sure, a on je povezan sa prvim odjeljkom i u suglasju je sa odjeljkom koji slijedi iza njega.

Allah alje vjetrove koji pokreu oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oivljavamo, koja je mrtva bila; takvo e biti i oivljenje (35/9). Ako neko eli veliinu, pa - u Allaha je sva veliina! K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djelo On prima. A one koji imaju rave namjere eka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspjena (35/IOJ. Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas ini mukarcima i enama. I nijedna ena ne zanese niti rodi, a da On to ne zna. I niiji ivot se ne produi niti skrati, a da to nije zabiljeeno u Knjizi; to je Allahu, uistinu, lako! (35/1 1). Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i prijatno - voda mu se lako pije, a drugo je slano i gorko; vi iz svakog jedete svjee meso i vadite nakit kojim se kitite; i ti vidi lade kako po njemu sijeku vodu da stiete iz obilja njegova, da biste bili zahvalni (35/12). On uvodi no u dan i uvodi dan u no, On je potinio Sunce i Mjesec - svako plovi do roka odredenog; to vam je, eto, Allah, Gospodar va, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju nita (35/13). Ako im se molite, ne uju vau molbu, a da i uju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu e porei da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te nee obavijestiti kao Onaj koji zna (35/I4J. Ovaj trei odjeljak ine uzastopna putovanja kroz kosmiki prostor u kojem Kur'an prezentira dokaze vjerovanja crpei iz njegovih prizora izloenih oima i umovima svoje dokaze i argumente. Ova putovanja dolaze u suri iza govora o Uputi i zabludi, o tjeenju Poslanika (alejhi' s-selam) zbog okretanja nevjernika i pre putanju ovog

pitanja Onome kome i pripada, a Koji dobro zna ono to oni rade. Pa ko hoe da vjeruje, evo dokaza vjerovanju izloenih na stranici Kosmosa na kojoj nema vela ni nejasnoe. A ko hoe zabludu, svjesno e u zabludi biti, dok ga dokaz okruuje sa svih strana. U prizoru bujajueg ivota nakon obamrlosti ima dokaz. U njemu je i dokaz proivljenja. U stvaranju ovjeka od zemlje, zatim u njegovom preobraaju u ovo razvijeno stvorenje je dokaz. Svaka faza njegova stvaranja i ivota tee u skladu sa odreenjem zapisanim u Jasnoj Knjizi. 132

U prizoru dva razluena mora i njihovoj raznovrsnosti ima dokaz. U njima ima toliko Allahovih blagodati za ljude to iziskuje zahvalu i priznanje. U prizoru noi i dana koji se proimaju, produujui se i skraujui, ima dokaz. U njima je dokaz odreivanja i planiranja. Takav je i prizor Sunca i Mjeseca koji su potinjeni ovim udesnim i preciznim sistemom. Sve su ovo dokazi i znakovi koji su izloeni u prostranom kosmikom prostoru. A ovo je Allah, njihov Stvoritelj i Gospodar. A oni koje oni prizivaju mimo Allaha ne posjeduju nita, ne uju niti se odazivaju. A na Sudnjem danu e se odrei njihovih zabludjelih oboavatelja. Pa ima li ita poslije Istine osim zablude? Allah alje vjetrove koji pokreu oblake, a Mi ih onda u mrtve predjele upravljamo i njima zemlju oivljavamo, koja je mrtva bila; takvo e biti i oivljenje (35/9). Ovaj se prizor ponavlja prilikom predoavanja kosmikih dokaza vjerovanja u Kur'anu; prizor vjetrova koji pokreu oblake, podiu ih iz mora. Vrui vjetrovi podiu paru, a hladni vjetrovi je kondenzuju tako da se pretvori u oblake. A onda Allah pokree ove oblake zranim strujanjima kroz razliite slojeve atmosfere i oni se kreu desno i lijevo u pravcu u kojem Allah eli da idu i gdje je usmjerio vjetrove i strujanja koja ih pokreu sve dok ne stignu tamo gdje On eli da stignu... do mrtvog predjela kojem je u Allahovom znanju odreeno da oivi pomou ovog oblaka. Voda je izvor ivota svega na ovoj Zemlji: I njime zemlju oivljavamo koja je mrtva bila (35!9J. I tako se upotpunjuje nadnaravnost

koja se deava u svakom trenutku, dok ljudi ne primjeuju to udo nad udima u tome. Premda se ova nsdnaravnost dogaa svakog momenta, oni smatraju proivljenje na Sudnjem danu nevjerovatnim. A ono se deava pred njima na ovom svijetu. Takvo e biti i oivljenje (35/9). Jednostavno i lahko, bez kompliciranja i duge polemike! Ovaj se prizor ponavlja prilikom izlaganja kosmikih dokaza vjerovanja u Kur'anu, jer je to stvarni i opipljivi dokaz koji se ne moe nadmeno osporavati. I jer on, s druge strane, doista potresa srca kada ga paljivo promatraju i dodiruje osjeanja sugestivnim dodirom kada se ona 133

usmjere njegovom promatranju. To je divan, lijep i uzbuujui prizor. A naroito u pustinji kada ovjek proe njome danas, a ona besplodna i ogoljena, a potom proe njome sutradan, a ona ozdravila i ozelenila od djelovanja vode. Kur'an uzima svoje inspiracije iz onoga to je ljudima dostupno i uobiajeno, a pored ega oni nemarno prolaze. A ono je nadnaravno i udesno kada ga promatraju umovi i oi. Sa prizora pulsirajueg ivota kontekst se prebacuje, pomalo udnom tranzicijom, na psiholoki smisao i emotivnu temu. Prebacuje se na smisao ponosa, uzdizanja, snage i superiornosti. Povezuje ovo znaenje sa lijepom rijeju koja se die ka Allahu i dobrim djelom koje On prima. Kao to predoava i suprotnu stranu, stranu loeg planiranja i podlog spletkarenja koje propada i nestaje: Ako neko eli veliinu, pa - u Allaha je sva veliina! K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djelo On prima. A one koji imaju rave namjere eka patnja nesnosna, i njihovo spletkarenje je rabota bezuspjena (35/10). Moda je veza koja spaja narastajui ivot u mrtvom predjelu i lijepu rije i dobro djelo, lijep ivot u ovom i onom sluaju kao i spona koja ih vee u samoj prirodi Kosmosa i ivota. A to je spona na koju je ranije ukazano u suri Ibrahim: Zar ne vidi kako Allah navodi primjer - lijepa rije kao lijepo drvo: korijen mu je vrsto u zemlji, a grane prema nebu; ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A runa rije je kao runo drvo: iupanom drvetu s povrine zemlje nema opstanka 04/2426). To je sutinska slinost u prirodi rijei i prirodi drveta, te ivotu i rastu u njima. Rije se razvija, proiruje i

daje plodove kao to se isto tako drvo razvija, prua i daje plodove. Politeisti su inili idolopoklonstvo kako bi sauvali svoju vjersku poziciju u Mekki, vlast baziran u na tome, koju je Kurej imao nad ostalim plemenima na osnovu vjerovanja i mnogobrojne privilegije koje je donosila ta dominacija od kojih su veliina i nedodirljivost, po prirodi stvari, na prvom mjestu. To ih je ponukalo da kau: Ako s tobom budemo pravi put slijedili, biemo brzo iz rodnog kraja protjerani (28!57J. A Allah im kae: Ako neko eli veliinu, pa - u Allaha je sva veliina (35/10). 134

Ova je istina dovoljna, kada se ustabili u srcima, da promijeni sva mjerila i da izmijeni sredstva i planove. Sva veliina je u Allaha. Nita od nje ne nalazi se kod nekog mimo Njega. Pa ako neko eli veliinu neka je trai kod njenog izvora osim kojeg drugog izvora nema. Neka je trai kod Allaha. Nai e je tamo, a nee je nai kod nekog drugog, ni u jednom okrilju, ni sa bilo kojim sredstvom: pa - u Allaha je sva veliina (35/IOJ. Doista su ljudi kod kojih su Kurejije traili veliinu sa svojim providnim politeizmom plaei se slijeenja Upute - priznajui da je to Uputa - iz straha da im se ne uzdrma pozicija medu njima, doista ovi ljudi, plemena, porodice i sl., nisu izvor veliine i oni je ne mogu dati niti je sprijeiti: pa - u Allah je sva veliina (35/JOJ. Ako oni i imaju snage, njen prvi izvor je Allah. Ako imaju mo, njen darovatelj je Allah. Onda, ko eli veliinu i mo neka ide ka Prvom Izvoru, a ne ka onom ko je uzima i crpi iz njega. Neka uzme iz izvora koji jedini posjeduje svu veliinu, a neka ne ide traiti po smetljitu ljudi i njihovim otpacima. A oni su, poput njega, traitelji, muhtai i slabii! To je temeljna istina islamskog vjerovanja. A ona garantira promjenu vrijednosti i mjerila, suda i procjena, pravca i ponaanja, sredstava i razloga. Dovoljno je da se samo ova istina ustabili u bilo kojem srcu pa da ga uini pred cijelim svijetom ponosnim, dostojanstvenim, stabilnim i nepokolebljivim u stavu, svjesnim svoga puta ka veliini, osim kojeg drugog puta nema. On nee pogeti glavu pred osionim stvorenjem, silovitim orkanom, vanim dogaajem, situacijom, vlau, dravom, interesom, niti pred svim

zemaljskim silama. A zato? Pa - u Allaha je sva veliina (35/IOJ. Niko od nje ne posjeduje nita bez Njegove dozvole. Otuda spominje lijepo i dobro djelo: K Njemu se diu lijepe rijei, i dobro djelo On prima (35/JOJ. Ovaj neposredni pogovor, nakon spominjanja kolosalne istine, ima svoj smisao i sugestivnost. To je ukazivanje na razloge veliine i njena sredstva za one koji je trae kod Allaha. Lijepe rijei i dobro djelo. Lijepe rijei koje se diu ka Allahu u visine i dobro djelo koje Allah prima k Sebi ukazujui mu ast ovim prijemom. Stoga ukazuje ast i njegovu initelju darujui mu ponos i veliinu. 135

Ispravan odnos je istina koja se ustabili u srcu prije njene manifestacije u svijetu ljudi. To je istina koja se uvrsti u srcu pa se ono uzdigne iznad svih uzroka ponienja i klanjanja nekom drugom mimo Allaha. Istina pomou koje se uzdie iznad sebe prije svega; uzdie se pomou nje iznad svojih poniavajuih strasti, pokoravajuih elja, strahova i nadanja od ljudi i neljudi. I kada se uzdignu iznad svega ovoga niko nee imati sredstvo za njegovo poniavanje i pokoravanje. Ljude poniavaju njihove strasti, elje, strahovi i ambicije. Ko se uzdigne iznad njih uzdigao se iznad svakog stanja, svake stvari i svakog ovjeka. A ovo je ta istinska veliina koja ima snagu, supremaciju i vlast. Veliina nije neobuzdani prkos koji se oholi pred istinom i ponosi pred neistinom; nije to ostraeno nasilje koje udara sa drskou, uobraenou i ustrajnou; nije to neobuzdani polet koji se priklanja porivu i pokorava strasti; nije to slijepa snaga koja kanjava bez prava, pravde i pravinosti. Nikako! Veliina je samo uzdizanje iznad strasti due, uzdizanje iznad okova i ponienja i uzdizanje iznad ponizne pokornosti nekome mimo Allaha. A zatim, ona znai pokornost Allahu i skruenost pred Njim, strah od Allaha i bogobojaznost i sjeanje na Allaha u dobru i zlu. I uslijed ove pokornosti Allahu podiu se ela; uslijed ovog straha od Allaha nepopustljiva su pred svim onim to On ne prihvata; uslijed ovog sjeanja na Allaha interesira ih samo Njegovo zadovoljstvo. Ovo je pozicija lijepih rijei i dobra djela u govoru o veliini i ovo je ta veza izmeu ovog i onog znaenja u kontekstu. A zatim se upotpunjuje suprotnom stranom: A one koji imaju rave namjere eka patnja nesnosna, i njihovo

spletkarenje je rabota bezuspjena rJS!IOJ. ]emkurune - spletkare ovdje znai planiraju, ali je Kur'an upotrijebio taj izraz jer se on najee koristi u hravim djelima. Takve eka patnja nesnosna. Povrh toga to njihovo spletkarenje i planiranje nee uspjeti. Ne ivi i ne daje ploda. Od propasti ili neobraenosti, svejedno. To je u skladu sa oivljavanjem zemlje i njenom plodonosnou u prethodnom ajetu. Oni koji planiraju loa djela planiraju ih traei lanu veliinu i umiljenu nadmo. Povrno moe izgledati da su oni gornji, da su ponosni i da su snani. Ali, lijepe rijei su te koje se diu k Allahu, a dobro djelo On prima. A pomou njih biva veliina u njenom irokom, obuhvatnom znaenju. A podlo spletkarenje, rijeju i djelom, nije put ka veliini makar ono rezultiralo katkad osionom i nasilnikom snagom. Ali je njegov kraj 136

propast i bolna patnja. To je Allahovo obeanje, a Allah ne iznevjerava Svoje obeanje makar i ostavio spletkaroe do neminovnog roka, zacrtanog u Allahovom planiranju. Potom dolazi prizor prvobitnog stvaranja ovjeka nakon govora o postanku svekolikog ivota od vode. Spominje okolnosti koje prate taj nastanak, noenje u utrobama, dug i kratak ivot. A sve je to u Allahovom skrivenom znanju: Allah vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, i najzad vas ini mukarcima i enama. I nijedna ena ne zanese niti rodi, a da On to ne zna. I niiji ivot se ne produi niti skrati, a da to nije zabiljeeno u Knjizi; to je Allahu, uistinu, lako! (35/W. Ukazivanje na prvobitno stvaranje od zemlje uestalo se ponavlja u Kur'anu, a takoder i ukazivanje na prvu fazu trudnoe: kap sjemena. Praina je element u kojem nema ivota, a kap sjemena je element u kojem ima ivota. Prvo udo je udo ovog ivota za kojeg niko ne zna kako je doao niti kako se pomijeao sa prvim elementom. Ovo je i dalje tajna nepoznata ljudima. A to je istina, postojea i vidljiva. Neminovno je suoiti se s njom i priznati je. Njeno ukazivanje na monog, ivotvornog Stvoritelja nije mogue poricati ni osporavati. S druge strane, preobraaj od neivog u ivo je veoma, veoma daleko, vee i krupnije od svih dimenzija vremena i prostora. Promatranje ovog preobraaja nema kraja niti postaje dosadnim ivom srcu koje prouava udesne tajne ovog Bitka. Svaka tajna je vea od druge i udesnije kreacije.

Preobraaj, nakon toga, od kapi sjemena koja predstavlja fazu jedne elije ka oblikovanju skladnog i potpunog fetusa, kada se razaznaje muki od enskog spola i kada se formira oblik na koji ukazuje Kur' an u ovom ajetu: I najzad vas ini mukarcima i enama (35/IV, bez obzira da li to znailo: ini vas parovima nakon vaeg roenja i braka izmeu mukarca i ene, ovo transponiranje od kapi sjemena prema dvjema razliitim vrstama veoma je veliki preobraaj. ta je jedna elija u kapi sjemena prema tom biu veoma sloene i komplicirane konstrukcije, s mnogobrojnim 137

organima razliitih funkcija? ta je ta nepoznata elija prema tom stvorenju punom specifinih karakteristika? Doista, praenje ove proste elije kako se dijeli, razmnoava i kako se spaja svaka posebna skupina od nje nastalih elija, formirajui poseban organ sa odreenom funkcijom i prirodom, a zatim saradnja ovih organa, njihovog sklada i spoja kako bi nastalo jedno stvorenje na ovako udesan nain, stvorenje koje se razlikuje od drugih istorodnih stvorenja, zapravo i od njemu najbliih ljudi tako da nikada ne postoje dva identina stvorenja, a sva su nastala od kapi sjemena u kojoj nema uoljive razlike; zatim praenje ovih elija sve dok ne postanu parovi sposobni za ponovno raanje sa novim sjemenom koje prolazi kroz iste faze, bez odstupanja, sve to ukazuje na udo kojem se ne prestaje uditi. Otuda se esto ponavlja ovo ukazivanje u Kur'anu na tu nadnaravnost nepoznatih tajni. Moda ljudska srca razmiljaju o njima i moe biti da im se due probude uslijed ovog ponavljanog kucanja na njih. Uz ovo ukazivanje ovdje se prezentira kosmika slika Allahova znanja (poput slika koje su spomenute u ovom duzu u suri Sebe') , slika Allahova znanja koje obuhvata svaki zametak koji nosi enka na cijeloj Zemlji: I nijedna ena ne zanese niti rodi, a da On to ne zna (35/W. Tekst prevazilazi okvire enki ljudskog roda obuhvatajui i enke ivotinja, ptica, riba, gmizavaca i insekata. I druge vrste koje znamo i ne znamo, sve one nose i raaju, ak i one koje nesu jaja, jer je jaje posebna vrsta zanoenja; to je zametak ije razvijanje se ne odvija u utrobi majke ve izlazi u obliku jajeta, a zatim nastavlja svoj razvoj izvan utrobe majke,

pod njenim okriljem ili u inkubatoru sve dok ne upotpuni svoj razvoj, a zatim prokljuje ljusku i nastavi svoj uobiajeni razvoj. I Allahovo znanje obuhvaa svaki zametak i svako stanje u ovom prostranom Kosmosu!! ! Odslikavanje Allahovog apsolutnog znanja n a ovaj udesan nain nije u prirodi ljudskog uma ni pojmovno ni izraajno - kao to smo rekli u suri Sebe' - i to je samo po sebi dokaz da je Allah Objavitelj ovog Kur'ana. Ovo je jedna od specifinosti koja ukazuje na njegov jedinstven Boanski izvor. Takav je i govor o ivotu u istom ajetu: 138

I niiji ivot se ne produi niti skrati, a da to nije zabiljeeno u Knjizi; to je Allahu, uistinu, lako! (35/W. Doista mata kad krene, razmilja i prati sva iva bia, drvee, ptice, ivotinje, ovjeka i drugo, uz raznolikost veliina, oblika, vrsta, rodova, prebivalita i vremena, a potom razmilja kako svaka jedinka iz ove nepregledne skupine, iji broj zna samo njen Stvoritelj, ivi pa joj se ivot produava ili skrauje shodno zacrtanom roku i sukladno znanju koje je vezano za tu jedinku i prati je ivjela ona dugo ili ne. Zapravo, vezano je za svaki djeli svake jedinke, bio joj ivot produen ili skraen; i ovaj list sa tog drveta koji dugo ivi ili se sasui ili ubrzo otpadne; i ova peruka sa te ptice, koja dugo stoji ili je vjetar otpuhne; i ovaj rog od te ivotinje koji dugo traje ili se skri u borbi; i ovo oko kod tog ovjeka ili ova dlaka ostaje i pada shodno poznatom odreenju. Sve je to u Knjizi, iz Allahovog sveobuhvatnog i preciznog znanja i sve to ne predstavlja napor i tekou: to je Allahu, uistinu, lako! (35/JV. Kada mata razmisli o ovome i prati ga, a onda zamisli ono ta je iza toga, doista je to veoma udesna stvar; doista je to usmjerenje ka sutini kojim se ne usmjerava ljudsko razmiljanje na ovakav nain, i usmjerenje ka predodbi ove injenice i njenom odslikavanju na ljudima neuobiajen nain, takoer. To je samo posebno Boansko usmjerenje ove udesne stvari. Produenje ivota biva duinom ivotnog roka i brojem godina, kao to biva i bereketom u ivotu, usmjerenjem da se on plodonosna utroi i obogati osjeanjima, kretanjima, djelima i tragovima. Takoer, skraenje

ivota biva skraenjem broja godina ili oduzimanjem bereketa iz njega i njegovim troenjem u razbibrigu, besposlicu, ljenarenje i prazan posao. M oda nekada jedan sahat vremena vrijedi koliko ivot s obzirom na mnotvo ideja i osjeanja kojima je ispunjen te djela i poslova koji se u njemu ostvare. A desi se da proe godina dana pusta i prazna, bezvrijedna na vagi ivota, bezvrijedna kod Allaha. A sve je to u Knjizi. Sve to i od svakog bia u Kosmosu ije granice samo Allah zna. Skupine i individue, zajednice i jedinke, svemu tome se produava ili skrauje ivot I tekst to obuhvata. 139

Dakako, zaista su i stvari poput ivih bia. Ja doista zamiljam dugovjenu stijenu, dugovjenu peinu, dugovjenu rijeku, i stijenu iji rok istee ili se skrati pa se ona pretvori u paramparad, i peinu iji rok dotraje ili se skrati pa se ona porui ili zatvori, i rijeku iji rok dotraje ili se skrati pa ona presahne ili se raspri! I od stvari koje napravi ljudska ruka; dugovjena ili kratkovjena graevina, dugovjean ili kratkovjean aparat, dugotrajna ili kratkotrajna odjea. Sve one imaju rokove i ivote u Allahovoj knjizi zapisane, kao i ovjek. Sve je to odredba znanog i obavijetenog Allaha. Predodba stvari na ovakav nain pobuuje srce na razmiljanje s novim senzibilitetom i na nov nain. Srce koje osjea Allahovu ruku i oko nad svakom stvari na ovako precizan nain teko e zaboraviti ili nemarno biti ili zalutati. Gdje god se okrene nade Allahovu ruku, nae Allahov nadzor, nade Allahovu panju, nae Allahovu mo olienu i vezanu za svaku stvar u ovom Bitku. Ovako Kur'an oblikuje srca! Kontekst usmjerava ka drugoj opasci u ovoj kosmikoj turneji mnogostrukih refleksija. Usmjerava se ka prizoru vode na Zemlji iz odredenog ugla, ugla raznovrsnosti vode. Jedna je slatka i prijatna, a druga je slana i gorka. Obje se razdvajaju i spajaju - Allahovom voljom - u slubi ovjeka. Ni dva mora nisu jednaka: jedno je slatko i prijatno - voda mu se lako pije, a drugo je slano i gorko; vi iz svakog jedete svjee meso i vadite nakit

kojim se kitite; i ti vidi lade kako po njemu sijeku vodu da stiete iz obilja njegova, da biste bili zahvalni (35/12). Volja za raznovrsnou u stvaranju vode oita je, a i mudrost koja se iza toga krije, kako nam je poznato, vidljiva je. to se tie slatke i prijatne vode koja se pije, poznat nam je dio Allahove mudrosti u njenoj upotrebi i koritenju i ona je osnov ivota svakog ivog bia. A to se tie one slane i gorke vrste, a to su mora i okeani, jedan naunik, prouavajui udesni proraun u konstruiranju ovog kolosalnog Kosmosa, kae: 140

"Uprkos gasnih isparavanja iz zemlje tokom dugih vremena, a veina ih je otrovna, zrak ostaje u stvarnosti nezagaen i bez promjene u svojoj uravnoteenoj proporciji, neophodnoj za postojanje ovjeka. A veliki faktor proporcija upravo je ta prostrana masa vode - tj. okean - na kojem se temelje hrana, ivot, kia, umjerena klima i biljke, i na kraju i sam ovjek."12 Ovo je dio mudrosti stvaranja i mnogovrsnosti koji nam je otkriven u kojem se jasno uoavaju namjere i planiranje i u kojem se vide harmoninosti i uravnoteenosti koje se naslanjaju jedna na drugu u ivotu i sistemu ovog Kosmosa. Ovo moe kreirati samo Allah, Stvoritelj Kosmosa i svega ta se nalazi u njemu i na njemu. Ova precizna harmonija ne moe ni u kom sluaju biti rezultat sluajnosti i podudarnosti. Ukazivanje na razliitost dvaju mora sugerira znaenje namjere u ovom razdvajanju i u svakom drugom. Doi e u suri ukazivanje na primjere toga u svijetu osjeanja, tendencija, vrijednosti i mjerila. Potom se dva razliita mora susreu u njihovom sluenju ovjeku: ... vi iz svakog jedete svjee meso i vadite nakit kojim se kitite; i ti vidi lae kako po njemu sijeku vodu r.1S/I2J. Svjee meso su ribe i raznovrsne morske ivotinje. Nakit su biser i merdan. Biser se nalazi u razliitim vrstama koljki; on se formira u njihovim tijelima uslijed ulaska stranog tijela kao to je zrnce pijeska ili kap vode, nakon ega tijelo unutar koljke izluuje specijalnu luevinu kojom okruuju ovo strano tijelo kako ne bi tetilo njenom tijelu koljke. Nakon odreenog vremena ova luevina se stvrdne i pretvori u biser. Merdan je

bilje ivotinjskog porijekla; ivi formirajui koraljne grebene koji se proteu kroz more ponekad i nekoliko milja; razmnoavaju se tako da katkad predstavljaju opasnost za plovidbu i opasnost za svako ivo bie koje padne u njegove kande. On se otkida na specifian nain i koristi se kao nakit. Lae plove morima i rijekama - tj. sijeku njihove vode - shodno specifinostima koje je Allah pohranio u stvarima u Kosmosu. Uslijed gustoe vode i gustoe materijala od kojih se sastoje lae mogue je da one plove na povrini vode i kreu se po njoj zahvaljujui takoer vjetrovima i energiji koju je Allah potinio ovjeku i upoznao ga kako da je koristi, El-htsanu la jequmu wahdehu, prof. Krisa Morisona, Akademija znanosti u Njujorku; prijevod: Mahmuda Saliha Felekija pod naslovom: El-'flmu jed' u ile 'l-iman. 141

poput parne, elektrine energije i drugih vidova snage. Sve njih je Allah potinio ovjeku . . . . da stiete iz obilja njegova (3.'j/J2J putovanjem i trgovinom, koritenjem svjeeg mesa i nakita i upotrebom vode i laa na morima i rijekama. . . . da biste bili zahvalni (35/12) - Allah vam je olakao razloge zahvalnosti i uinio ih prisutnim pred vaim rukama kako bi vam pomogao u realizaciji. Ovaj odjeljak zavrava kosmikim putovanjem kroz prizor noi i dana, a zatim potinjavanja Sunca i Mjeseca shodno zacrtanom sistemu njihovog kretanja do poznatog roka: On uvodi no u dan i uvodi dan u no, On je potinio Sunce i Mjesec - svako plovi do roka odreenog (3S/I.>J. Uvoenje noi u dan i dana u no moe znaiti ta dva krasna prizora: prizor ulaska noi u dan kada svjetlost nestaje malo pomalo, a tama se sputa malo pomalo sve do potpunog zalaska i sporodolazee mrkline koja slijedi iza njega; i prizor ulaska dana u no kada zora zarudi, svjetlost se iri malo pomalo, a tama rasprava poistiha sve dok ne zasja Sunce i svjetlost sve obuhvati. Takoer, moe znaiti duinu noi koja nagriza dan kao da ulazi u njega i duinu dana koji nagriza no kao da ulazi u njega. A moda znai oboje istodobno jednom rijeju. Sve su to prizori koji mirno krue sa srcem, pune ga osjeajem strahopotovanja i bogobojaznosti dok gleda

Allahovu ruku kako povlai ovu liniju, savija onu liniju, zatee ovaj konac, poputa onaj konac, u preciznom i sveobuhvatnom sistemu koji ne izostaje, ne remeti se bilo kojeg dana ili godine tokom stoljea. Potinjavanje Sunca i Mjeseca i njihovo kretanje do zacrtanog roka kojeg zna samo njihov Stvoritelj predstavlja takoer fenomen kojeg vidi svaki ovjek bez obzira da li znao veliinu ova dva tijela, u koje vrste zvijezda i planeta spadala, njihovu orbitu, njihov ciklus i njegovu duinu, ili ne znao od svega toga bilo ta. Oni se sami pojavljuju i skrivaju pred svakim ovjekom, penju se i sputaju pred svakim oima. Ovo kontinuirano kretanje, koje ne prestaje niti se remeti, uoljivo je kretanje i 142

njegovo promatranje ne zahtijeva znanje i raunanje. Stoga je to izloeni znak na strani Kosmosa svim umovima i svim generacijama bez razlike. Moda mi danas znamo o njima vanjskim znanjem vie nego to su to znali oni kojima se obraalo ovim Kur'anom prvi put. Nije ovo bitno. Bitno je da nas inspirie onako kako inspirie i njih, da potrese naa srca kao to potresae i njihova i da potakne u nama razmiljanje i vienje Allahove kreativne ruke kako djeluje u ovom udesnom Kosmosu, kao to poticae u njima. A ivot je ivot srca. U sjeni tih mnogovrsnih prizora, dubokog znaenja snanog djelovanja dolazi pogovor kojim se potvruje sutina Boanstva, neispravnost svakog prizivanja politeizma i njegov konani krah na Sudnjem danu: ... to vam je, eto, Allah, Gospodar va, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju nita. Ako im se molite, ne uju vau molbu, a da i uju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu e porei da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te nee obavijestiti kao Onaj koji zna r.15/I3 14). To vam je, eto, Onaj koji alje vjetrove koji pokreu oblake, koji oivljava zemlju koja je mrtva bila, koji vas stvara od zemlje, koji vas ini mukarcima i enama, koji zna ono to zanese i rodi svaka ena, koji zna ono to se produi i skrati od ivota, koji je stvorio dva mora, koji uvodi no u dan i dan u no, koji je potinio Sunce i Mjesec - svako plovi do roka

odreenog. To vam je, eto, Allah, Gospodar va (35/13). carstvo je Njegovo! A oni kojima se pored Njega klanjate ne posjeduju nita (35/13). Termin upotrijebljenb ovdje al-kitmir je ljuska jezgre. Oni kojima se, pored Allaha, klanjaju ne posjeduju ak ni ovu bezvrijednu ljusku. Zatim ide jo dublje u otkrivanju sutine njihova stanja: Ako im se molite, ne uju vau molbu (3.VI4J. To su kipovi, ili kumiri, ili drvee, ili zvijezde, ili planete, ili meleki ili dini. Svi oni, odista, ne posjeduju nita. Svi oni ne uju svoje zabludjele oboavatelje, svejedno da li ne uli u osnovi ili ne uli ljudski govor. 143

... a da i uju, ne bi vam se odazvali (35/14). Poput dina i meleka. Dini se ne mogu odazvati, a meleki se ne odazivaju zalutalim. Tako je na ovom svijetu. A na Sudnjem danu oni e se odricati od zablude i zabludjelih: Na Sudnjem danu e porei da ste ih Njemu ravnim smatrali (35/I4J. Ovo govori Onaj koji zna sve, svaku stvar i na ovom i na onom svijetu: I niko te nee obavijestiti kao Onaj koji zna (35/14).

Ovim zavrava ovaj odjeljak i okonavaju putovanja i prizori u tim svjetovima; ljudsko srce se vraa iz njih sa popudbinom dovoljnom za cjelokupni njegov ivot ako se koristi njime. Dovoljan je ljudskom srcu jedan odjeljak iz jedne sure ako ono eli Uputu i ako eli dokaz! 144

O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan <96/16), Ako hoe, uklonite vas i nova stvorenja dovesti, <95116J to Allahu nije teko (95/17J. I nijedan grenik nee grijehove drugog nositi; ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih nee ponijeti, pa ni roak. A ti e opomenuti samo one koji se Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i koji obavljaju namaz - onaj ko se oisti, oistio se za svoje dobro -, a Allahu se sve vraa (96/1BJ, Nisu nikako isto slijepac i onaj koji vidi, <95/19), ni tmine i svjetlo, <95/:JOJ. ni hladovina i vjetar vrui, (96/:JV i nisu nikako isti ivi i mrtvi. Allah e uiniti da uje onaj koga On hoe, a ti ne moe one u grobovima dozvati, (96/UJ tvoje je samo da opominje (96/ZSJ. Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti donosi i da opominje; a nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao <95/UJ. Ako te oni u la utjeruju, pa - i oni prije njih su poslanike u la utjerivali, a oni su im oigledna uda donosili, i listove, i Knjigu svjetilju (96/36). I ]a sam onda kainjavao one koji nisu vjerovali, a kakva je samo bila kazna Moja! <95IZ6J. Po drugi put vraa se pozivu ljudima da razmotre svoju vezu sa Allahom i suitinu stanja svojih dua i vraa se Poslaniku (alejhi's-selam)

tjeei ga zbog onoga s ime se susree i smirujui ga zbog rijihovog okretanja i zablude, kao to je sluaj i u drugom odjeljku sure. Ovdje dodaje jo i ukazivarije da se priroda Upute razlikuje od prirode zablude, da je razlika izmeu te dvije prirode fundamentalna i duboka poput fundamentalnosti razlike izmeu sljepoe i vida, tmine i svjetla, hladovine i vrueg vjetra, smrti i ivota i da izmeu Upute, vida, svjetla, hladovine i ivota postoji veza i slinost, kao to izmeu sljepoe, tmine, vrueg vjetra i smrti postoji veza i slinost! Krug zavriava ukazivarijem na stratiita nevjernika radi podsjearija i upozorerija. 145

O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan. Ako hoe, uklonite vas i nova stvorenja dovesti, to Allahu nije teko (35/l!H 7). lJudi imaju potrebu za podsjeanjem na ovu istinu u povodu njihovog pozivanja u Uputu i borbe da izau iz tmina u kojima se nalaze ka Allahovu svjetlu i Uputi. Imaju potrebu za podsjeanjem da su oni siromasi, da trebaju Allaha; da je Allah u potpunosti neovisan od njih; da je Allah i onda kada oni pozivaju vjerovanju u Allaha, predanou Njemu i zahvaljivanju na Njegovim blagodatima, neovisan od njihove predanosti i zahvale, jer je On sam po Sebi Hvaljen; da oni Allahu ne mogu umai, da Mu nisu nedostupni; ako hoe, njih e ukloniti i dovesti nova stvorenja, njihovog ili drugog roda, koja e ih zamijeniti na Zemlji; to Allahu nije teko. lJudi imaju potrebu da se podsjete na ovu injenicu da ih ne obuzme umiljenost gledajui kako se Uzvieni Allah brine za njih, alje im poslanike, kako se poslanici bore da ih vrate iz zablude u Uputu i izvedu iz tmina na svjetlo; da ih ne zajae umiljenost pa da misle da su oni neto veliko za Allaha; da njihova Uputa i predanost poveavaju neto u Njegovoj vlasti - Uzvien je. A Allah je neovisan i hvale dostojan. Allah (Uzvieni) daruje ljude od Svoje panje, obasipa ih obilno iz Svoje milosti i prekriva ih Svojom neizmjernom dobrotom time to im alje Svoje poslanike, to ovi poslanici podnose to to podnose uslijed njihovog odbijanja i uznemiravanja i to su postojani u pozivanju ka Allahu i nakon odbijanja i uznemiravanja. Doista Uzvieni Allah postupa sa Svojim robovima na ovakav nain iz Svoje milosti, dobrote, plemenitosti i

dareljivosti. Jer su ovo Njegova svojstva koja su vezana za Njegovo Bie. Ne zato to ovi robovi neto dodaju Njegovom carstvu svojom Uputom ili umanjuju od Njegove vlasti svojom sljepoom. Ne ni stoga to su ovi robovi rijetka i skupocjena stvorenja koje je teko povratiti ili zamijeniti pa im oprata ono to urade jer su vrsta koja se ne ponavlja i ne zamjenjuje! ovjek se udi i zbunjen je Allahovom dobrotom, dareljivou i plemenitou kada vidi kako ovaj mali siuni ovjek, nemoni neznalica, slabi i nesposobnjakovi dobija svu ovu ogromnu koliinu Allahove panje i zatite! ovjek je mali stanovnik meu stvnovnicima ove Zemlje, Zemlja je mali pratilac Sunca, Sunce je jedna od bezbrojnih zvijezda, a zvijezde su samo male takice - uprkos njihovim strahovitim veliinama - razbacane u 146

kosmikom prostoru ije granice ljudima nisu poznate. A Kosmos u kojem su razbacane te zvijezde poput izgubljenih takica samo je dio Allahovih stvorenja. A zatim ovjek dobija od Allaha svu ovu panju. Stvara ga, postavlja ga namjesnikom na Zemlji, daruje mu sve instrumente namjesnitva - kako one vezane za njegov oblik i konstrukciju, tako i one u vidu potinjavanja snaga i kosmikih snaga neophodnih za njegovo namjesnitvo - i onda ovo stvorenje luta i oholi se, pa ak svome Gospodaru pripisuje ortaka ili Ga negira. Pa mu Allah alje poslanike, jednog iza drugog i objavljuje poslanicima Knjige i nadnaravnosti. Allahova se dobrota protee i prelijeva, pa u Svojoj posljednjoj Knjizi upuenoj ovjeanstvu objavljuje kazivanja i posredstvom njih govori ljudima; kazuje im o onome ta se desilo njihovim prethodnicima; govori im o njima samima, otkriva im snage i potencijale koji se nalaze u njima, kao i nemo i slabost. tavie, On im (Uzvieni) govori o tom i tom pojedincu izriito, pa kae ovom: Ti si uradio, a ti si propustio, - i kae onom: Evo ti rjeenje za tvoj problem i evo ti izlaz iz tvoje nevolje! Sve to, a ovaj je ovjek siuni stanovnik Zemlje, siunog pratioca Sunca izgubljenog u ovom velikom Univerzumu, tako da se gotovo i ne primjeuje. Allah (Uzvieni) je Stvoritelj nebesa i Zemlje, Tvorac ovog Bitka, svega to je i ko je u njemu, sa Rijeju, pukim usmjerenjem Volje. I On moe stvoriti bie slino ovjeku Rijeju i pukim usmjerenjem Volje. lJudi su sposobni da spoznaju ovu Istinu, pa da znaju domet Allahove dobrote, panje i milosti i da se stide odgovoriti na istu dobrotu,

nesebinu panju i obilnu milost okretanjem, negiranjem i poticanjem. To je, s ove strane, sugestivan emotivni dodir, osim to je to i stvarna i realna istina Kur'an dodiruje ljudska srca istinama, jer je istina, kada se ukae, djelotvornija na duu. I jer je on istina i s istinom je objavljen, pa samo istinu govori, samo je zadovoljan istinom, samo prezentira istinu i samo ukazuje na istinu. I drugi dodir s drugom istinom, istinom individualne odgovornosti i individualnog nagraivanja i kanjavanja u kojem niko nikome pomoi ne moe. Vjerovjesnik (alejhi's-selam) nema neke line potrebe za njihovom 147

uputom koju e sebi ostvariti. On e odgovarati samo za svoje djelo, kao to e i svaki od njih polagati raun za ono to uradi, sam e snositi svoj teret i niko mu u tome nee pomoi. Ko se oisti, za sebe se oistio i samo on dobija, a ne neko drugi. A sve se Allahu konano vraa: I nijedan grenik nee grijehove drugog nositi; ako grijehovima pretovareni pozove da mu se ponesu, niko mu ih nee ponijeti, pa ni roak. A ti e opomenuti samo one koji se Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i koji obavljaju namaz - onaj ko se oisti, oistio se za svoje dobro -, a Allahu se sve vraa (35/IBJ. Istina o individualnoj odgovornosti i nagradi ima odluujui u1;jecaj na moralno osjeanje i praktino ponaanje. Osjeanje svakog pojedinca da e biti nagraen za svoje djelo, da nee odgovarati za djelo drugog i da se ne moe otarasiti onog to zaradi, snaan je faktor njegove budnosti i spremnosti na samoobraunavanje prije nego to mu bude obraunavano. Uz odbacivanje svake lane nade da e mu neko neto koristiti ili da e neko od njega neto preuzeti. Kao to je to istovremeno i faktor sigurnosti, pojedinac nije nemiran iz straha da e biti kanjen zbog nedjela zajednice te onda ima osjeaj bespomonosti i gubi nadu u svrsishodnost svog dobrog individualnog djela, ukoliko je izvrio svoju dunost savjetovanja zajednice uz pokuaj njenog odvraanja od zablude sredstvom koje posjeduje. Allah (Uzvieni) ne obraunava ljudima uture, prema listi. On im obraunava jednom po jednom. Svakom prema njegovom djelu i u granicama njegove obaveze. A dunost je pojedinca da savjetuje i da nastoji, maksimalno ulaui svoj napor, uspostaviti red. Pa, ako ovaj da svoj

doprinos, nije onda odgovoran za zlo u zajednici u kojoj ivi, ve e mu se obraunati njegovo dobroinstvo. Takoer, nee mu biti od koristi ispravan put zajednice ako on sam nije dobar. Allah ne obraunava Svojim robovima prema listi, kako smo ve rekli. Kur'anski izraz predstavlja ovu kur'anskim nainom u predstavljanju tako da jae i djelotvornije u1;iee, odslikava kako svaka dua nosi svoj teret. Nijedna osoba ne nosi teret druge. I kada osobi otea to to nosi, pa pozove najblieg roaka da joj pomogne ta bilo ponijeti, nee nai nikoga ko e mu se odazvati pozivu i preuzeti dio tereta s njegovih plea. To je prizor karavane u kojoj svaki njen lan nosi svoje terete i ide svojim putem dok ne stane pred terezijom i mjeraem. Dok ona tako stoji, 148

na njenim lanovima vidljiv je napor i zamor, briga svakog za svoj tovar i teret i nezainteresiranost za daljnje i blinje! I uz prizor umorne i malaksale karavane, u tekstu K ur' ana rijei su upuene Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) : A ti e opomenuti samo one koji se Gospodara svoga boje, iako ih niko ne vidi, i koji obavljaju namaz (35/18), Opominjanje je uspjeno sa ovima. To su oni koji se Gospodara svoga boje iako Ga nisu vidjeli i koji obavljaju namaz kako bi uspostavili vezu sa svojim Gospodarem i predani Mu bili. Oni imaju koristi od tebe i odazivaju ti se. Ti nisi odgovoran za onog ko se Allaha ne boji i namaz ne klanja . ... onaj ko se oisti, oistio se za svoje dobro (35/18) - ni radi tebe ni radi nekog drugog. On se isti da bi se koristio svojom istotom. istota je fluidan i profinjen pojam. Obuhvata srce, njegove pobude i osjeanja, kao to obuhvata i ponaanje, njegove smjerove i tragove. To je sugestivno i prozrano znaenje . ... a Allahu se sve vraa (35/18). On obraunava, On nagrauje, pa dobro djelo nee propasti, a loe djelo nee promai. Presuda i nagraivanje nee biti povjereni nekome drugom od onih koji su pristrasni, zaboravljaju ili zanemaruju. Kod Allaha nee biti izjednaeni vjerovanje i nevjerovanje, dobro i zlo, Uputa i zabluda, kao to nisu isto sljepoa i vid, tmina i svjetlo, hladovina i vrui vjetar, ivot i smrt. Oni su u osnovi razliitih priroda:

Nisu nikako isto slijepac i onaj koji vidi, ni tmine i svjetlo, ni hladovina i vjetar vrui, i nisu nikako isti ivi i mrtvi (35/19-22). Izmedu prirode nevjerovanja i prirode sljepoe, tmine, ega i smrti postoji veza. Kao to postoji veza izmeu prirode vjerovanja i prirode svjetla, vida, hladovine i ivota. 149

Vjerovanje je svjetlo, svjetlo u srcu, svjetlo u udovima, svjetlo u osjetilima. Svjetlo koje otkriva sutine stvari, vrijednosti, dogaaja, te veze medu njima, relacije i dimenzije. Vjernik gleda ovim svjetlom, Allahovim svjetlom, pa vidi te sutine i komunicira s njima, a ne posre na putu i ne klepeta u svojim koracima. Vjerovanje je vid koji vidi. Vidi istinskim i stvarnim vienjem, neuzdrmanim i nepoljuljanim. Vodi svog vlasnika putem po svjetlu, pouzdano i sigurno. Vjerovanje je debela hladovina u kojoj dua trai osvjeenje, a srce nalazi ugoaj; hladovina pod koju se sklanja od vreline sumnje, nemira i izgubljenosti u mranoj stranputici bez vodia! Vjerovanje je ivot. ivot u srcima i osjeanjima, ivot u namjeri i usmjerenju. Kao to je ono i konstruktivno, plodonosno i svrsishodno kretanje koje ne prestaje i ne gasi se i u kojem nema besposlice i lutanja. Nevjerovanje je sljepoa, sljepoa u prirodi srca, sljepoa zbog koje se ne vide dokazi Istine, sljepoa koja je zapreka vienju sutine Bitka, sutine veza u njemu, sutine vrijednosti, linosti, dogaaja i stvari. Nevjerovanje je tmina ili tmine. Kada se ljudi udalje od svjetla vjerovanja, upadaju u tmine razliitih vrsta i oblika. Tmine u kojima je teko ispravno vidjeti bilo koju stvar. Nevjerovanje je ega, vrui vjetar koji zapahnjuje srce vrelinama zbunjenosti, nemira, nepostojanosti cilja, nesigurnosti u pogledu nastanka i svretka. A potom se zavrava vrelinom Dehennema i plamenim udarcem patnje u njemu.

Nevjerovanje je smrt. Smrt savjesti, presijecanje osnovnog izvora ivota. odvajanje od puta koji povezuje i nesposobnost reakcije i odaziva koji se uzimaju iz istinskog vrela i koji utjeu na ivotni hod. Svako ima svoju prirodu i svako ima svoju nagradu. Kod Allaha nee biti izjednaen ovaj i onaj. 150

Ovdje se Kur'an okree Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) tjeei ga i umirujui utvrivanjem granica njegovog djelovanja i obaveze u pozivanju ka Allahu i pre putanjem ostalog, nakon toga, Monom, da uini s njim ta hoe: Allah e uiniti da uje onaj koga On hoe, a ti ne moe one u grobovima dozvati, tvoje je samo da opominje. Mi smo te poslali s Istinom da radosne vijesti donosi i da opominje; a nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao. Ako te oni u la utjeruju, pa - i oni prije njih su poslanike u la utjerivali, a oni su im oigledna uda donosili, i listove, i Knjigu svetilju. I ja sam onda kanjavao one koji nisu vjerovali, a kakva je samo bila kazna Moja! <35/22-26), Razlike su temeljne u prirodi Kosmosa i prirodi due. Razliitost naravi ljudi i razliitost njihovog prihvatanja Allahova poziva fundamentalna je kao i fundamentalnost kosmikih razlika izmeu vida i sljepoe, hladovine i vreline, tmina i svjetla, ivota i smrti. A iza svega toga je Allahovo odreenje, mudrost i mo da uini to hoe. Otuda je Poslanik (alejhi' s-selam) samo opominja. Njegova ljudska mo zastaje kod ove granice. On ne moe one u grobovima dozvati kao ni one koji ive sa umrtvljenim srcima, jer su i oni poput stanovnika obova. Samo Allah moe dozvati koga hoe, kako hoe i koliko hoe. Sta onda Poslanik ima s time ako zaluta onaj ko zaluta i okrene se onaj ko se okrene kada on izvri svoju obavezu i dostavi Poslanicu pa je uje onaj koga Allah hoe da je uje, a okrene se onaj koga Allah hoe da se okrene? A prije toga je Allah rekao Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) : pa ne izgaraj od alosti za njima <35/BJ.

Allah ga je poslao s Istinom, da radosne vijesti donosi i da opominje. Njegov sluaj je kao i sluaj njegove brae poslanika (alejhimu' s-selam) , a oni su mnogobrojni. Nije bilo naroda a da mu nije doao poslanik: ... a nije bilo naroda kome nije doao onaj koji ga je opominjao (35/24). A ako doivi od svog naroda utjerivanje u la, pa takva je priroda naroda kod doekivanja poslanika. Nije to nedostatak kod poslanika niti manjkavost dokaza: Ako te oni u la utjeruju, pa - i oni prije njih su poslanike u la utjerivali, a oni su im oigledna uda donosili, i listove, i Knjigu svjeti/ju (35/25). 151

Medu oigledne dokaze spadaju i nadnaravnosti u raznovrsnim svojim oblicima koje su oni traili ili ih je Poslanik njima izazivao, tu spada i Zebur a to su razliiti suhufi koji sadre savjete, upute, smjernice i dunosti spada i Kitabu'l-Munir. Navjerovatnije da se radi o Tevratu objavljenom Musau. Sve su ovo dokazi koje su oni poricali. Ovo je bio sluaj mnogobrojnih naroda u vezi sa njihovim doekivanjem svojih poslanika i dokaza Upute koje su donosili sa sobom. Dakle nije to nova stvar, nije poseban ve je to sluaj koji je na tragu obiaja prethodnika. Ovdje sura predoava politeistima sudbine onih koji su u la utjerivali ne bi li se opomenuli: I ]a sam onda kainjavao one koji nisu vjerovali (35/26).

I pita pitanjem uenja i zastraivanja: A kakva je samo bila kazna Moja! (35/26). Kazna je bila estoka, uzimanje je bilo unitenje. N e ka se pri paze oni koji idu stopama prethodnika da ih ne zadesi ono to je zadesilo i njih. To je kur' anski dodir s kojim se zavrava ovaj odjeljak i okonava ovo putovanje. Potom zapoinje novo potovanje u novom predjelu: 152

Zar ne zna da Allah s neba puta vodu i da Mi pomou nje stvaramo plodove razliitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, razliitih boja, i sasvim crnih (35/27). I ljudi i ivotinja i stoke ima, isto tako, razliith vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih - ueni. Allah je, doista, silan i On prata (35/28). Oni koji Allahovu Knjigu itaju i namaz obavljaju i od onoga ime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja nee nestati (35/29) da ih On prema onome to su radili nagradi i jo im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prata i blagodaran je (35/30). A ono to ti iz Knjige objavljujemo suta je istina, ona potvruje da su istinite i one prije nje. -Allah, zaista, o robovima Svojim sve zna i On sve vidi (35/31).

Mi emo uiniti da Knjigu poslije naslijede oni Nai robovi koje Mi izaberemo; bie onih koji e se prema sebi ogrijeiti, bie onih ija e dobra i loa djela podjednako teka biti, i bie i onih koji e, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmaiti - za to e veliku blagodat dobiti: (35/32) edenske perivoje u koje e ui, u kojima e se zlatnim narukvicama, biserom ukraenim, kititi, a haljine e im, u njima, od svile biti (35/33). 153

,'Hvaljen neka je Allah!" - govorie - ,1loji je od nas tugu odstranio, Gospodar na, zaista, mnogo prata i blagodaran je , (35/34). koji nam je, od dobrote Svoje, vjeno boravite darovao, gdje nas umor nee doticati i u kome nas klonulost nee snalaziti" (35/35). A nevjernike eka vatra dehennemska, oni nee biti na smrt osueni, i nee umrijeti, i nee im se patnja u njemu ublaiti, - eto tako emo svakog nevjernika kazniti , (35/36) oni e u njemu jaukati: ,,Gospodaru na, izbavi nas, iniemo dobra djela, drukija od onih koja smo inili. "' - '11. zar vas nismo ostavili da ivite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je doao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoi!" (35/37). Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje; On dobro zna svaije misli (35/38). Ovo putovanje predstavlja iitavanja knjige Kosmosa i objavljene Knjige: iitavanje knjige Kosmosa, njenih udesnih i divnih strana, razliitih boja, vrsta i rodova. Plodovi razliitih boja, planine obojenih staza; ljudi, ivotinje, stoka i njihove mnogobrojne boje. Ovo je udesan osvrt na te divne strane otvorene knjige Kosmosa. Iitavanje objavljene Knjige i onog to ona sadri, istine koja potvruje ranije objavljene Knjige, davanje ove Knjige u naslijede muslimanskom Ummetu, stepena nasljednika, uivanja koja ih sve oekuje nakon Allahove amnestije i oprosta

grijenicima, njihova prizora u kui uivanja i, nasuprot njima, bolnog prizora nevjernika. udesno, dugotrajno putovanje, raznovrsnih boja, okonava se potvrdom da se sve to deava shodno Allahovom znanju, Koji zna ono to je u grudima. Zar ne zna da Allah s neba puta vodu i da Mi pomou nje stvaramo plodove razliitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, razliitih boja, i sasvim crnih (35/27). I ljudi i ivotinja i stoke ima, isto tako, razliitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih - ueni. Allah je, doista, silan i On prata (35/28). 154

To je jedan od udesnih kosmikih osvrta koji ukazuje na izvor ove Knjige. Osvra koji su iznijeti po cijeloj Zemlji slijedei vrste i boje u svim njenim svjetovima. U plodovima, brdima, ljudima, ivotinjama i stoci. Osvrt koji spaja u malobrojnim rijeima iva i neiva bia na cijeloj Zemlji ostavljajui srce pod uplivom te velike, divne, lijepe Boanske izlobe koja obuhvata svu Zemlju. Zapoinje sputanjem kie s neba i stvaranjem plodova razliitih vrsta. S obzirom da je ovo izloba boja i ara, on ovdje spominje samo boje plodova: i da Mi pomou nje stvaramo plodove razliitih vrsta (35/27). Boje plodova su krasna izloba boja iji niti jedan dio nisu u stanju kreirati svi slikari svih generacija. Nema nijedne vrste ploda ija je boja identina boji drugih plodova iste vrste. Kada se paljivije osmotre dva istovrsna ploda, ukae se neka razlika u boji! Sa boja plodova prelazi na boje brda, to je na prvi pogled udesan prijelaz, ali on, s aspekta prouavanja boja, izgleda sasvim prirodan. Postoji udesna slinost izmeu boja kamenja i boja plodova, njihove raznovrsnosti i mnogbrojnosti. tavie, meu njima ima nekad i onih koji imaju oblik plodova, a takoer i njihov obim, da se gotovo i ne razlikuju od malih i velikih plodova . . . . a postoje brda bijelih i crvenih staza, razliitih boja, i sasvim crnih (35/27) . Termin duded, ovdje upotrijebljen, oznaava staze, puteve i usjeke. Ovdje je u tekstu jedna istinita opservacija, jer su bijele staze meusobno razliitih boja - nijansi, a i crvene staze su meusobno razliitih boja;

razliite su u stepenu boje, osjenenosti i infiltracije drugih boja. Postoje i sasvim crne staze, tamne i izuzetno crne boje. Osvrt na boje stijena, njihovu mnogobrojnost i raznovrsnost unutar jedne boje, pored njihova spominjanja uz boje plodova, snano potresa srce pobuujui u njemu uzvieno estetsko osjeanje koje gleda na ljepotu apstraktnim gledanjem, pa je vidi u stijeni kao to je vidi i u plodu, pored udaljenosti izmeu naravi stijene i naravi ploda i razlike meu njihovim funkcijama u ljudskoj procjeni. Meutim, apstraktno estetsko gledanje vidi samo ljepotu zajednikim elementom jednog i drugog, koji zasluuje gledanje i obraanje panje na njega. A zatim boje ljudi. Ne zadrava se kod opih boja karakteristinih za ljudske rase. Svaka individua, nakon toga, razlikuje se 4.boji od pripadnika 155

svoje rase. tavie, razlikuje se od svog blizanca koji mu je pravio drutvo u jednoj trudnoi u jednom stomaku! Takoder, boje ivotinja i stoke. ivotinje su iri, a stoka ui pojam. Termin ed-dabbetu oznaava svaku ivotinju, a termin en'am oznaava deve, krave, ovce i koze. Posebno ih je spomenuo radi njihove bliskosti ovjeku. Njihove boje i nijanse predstavljaju, takoer, lijepu reviju poput revije plodova i stijena, bez razlike. Ovu kosmiku knjigu, lijepih, udesno oblikovanih i obojenih strana, Kur'an otvara i prevre njegove strane govorei: Ueni koji ga ue, spoznaju i prouavaju, oni se boje Allaha: A Allaha se boje od robova Njegovih - ueni (35/28J. Ove strane koje je prevrnuo u ovoj knjizi samo su dio njenih strana, a ueni su oni koji prouavaju ovu udesnu knjigu. Otuda oni spoznaju Allaha istinskom spoznajom; spoznaju Ga po tragovima Njegova stvaranja, upoznaju Ga po tragovima Njegove moi i osjeaju sutinu Njegove veliine vienjem stvarnosti Njegove kreacije. Otuda, oni Ga se istinski boje, istinski Ga se plae i istinski Mu se klanjaju. Ne nekim nejasnim osjeanjem koje ima srce pred divotom Kosmosa, ve preciznom spoznajom i izravnim znanjem. Ove strane su uzorak iz ove knjige, a kolori i boje su uzorak drugih ljepota stvaranja i ljepota harmonije koje poznaju samo poznavatelji ove knjige, ueni koji je znaju povezujuim znanjem, znanjem kojeg osjea srce, s kojim se kree i vidi Allahovu ruku koja kreira kolore, uskladuje boje, uoblienje i usklaenost u tom krasnom Kosmosu. Izgleda da je element ljepote namjeravan u projekciji i harmonizaciji

ovog Kosmosa. Savrenstvo ove ljepote ogleda se i u injenici da se funkcije stvari vre putem njihove ljepote. Ove draesne boje cvjetova privlae pele i leptirove uz specijalni miris koji ire. A funkcija pela i leptirova, s obzirom na cvijet, jeste prenoenje oplodavajueg praha da bi od toga nastali plodovi. Tako cvijet vri svoju funkciju putem svoje ljepote. lJepota u jednoj vrsti je sredstvo privlaenja druge vrste radi izvrenja funkcije koju imaju obje vrste. Na taj se nain upotpunjuje se funkcija posredstvom ljepote. lJepota je namjeravani element u projekciji i harmonizaciji ovog Kosmosa. Otuda ove opservacije i ukazivanja u Allahovoj objavljenoj Knjizi na ljepotu u Allahovoj izloenoj knjizi: 156

Allah je, doista, silan i On prata (35/28), Silan i Moan da kreira i nagrauje. I On prata obuhvatajui Svojim pratanjem one koji ga se nedovoljno boje, a vide krasote Njegova stvaranja. Sa kosmike knjige govor se prenosi na objavljenu Knjigu, na one koji je ue, ono emu se nadaju od tog uenja i nagradu koja ih eka: Oni koji Allahovu Knjigu itaju i namaz obavljaju i od onoga ime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja nee nestati (35/29J da ih On prema onome to su radili nagradi i jo im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prata i blagodaran je (35/30). itanje Allahove Knjige znai neto vie od pukog itanja njenih rijei s glasom i1i bez glasa; znai itanje sa razumijevanjem koje zavrava spoznajom, povodenjem, a, nakon toga, djelom i ponaanjem. Zato i spominje odmah poslije toga, klanjanje namaza i udjeljivanje od Allahove opskrbe tajno i javno. A potom i njihovo oekivanje od svega toga nagrade koja nee nestati (35/29). Oni znaju da je ono to je kod Allaha bolje od onoga to oni udjeljuju; trguju dobitnikom trgovinom sa zagarantiranom dobiti; posluju samo s Allahom, a to je najprofitabilnije poslovanje; oni trguju trgovinom za budui svijet, a to je najunosnije trgovanje, trgovina koja vodi nagradi za ono to su radili i jo vie od toga iz Allahova obilja jer On mnogo prata i blagodaran je (35/30). Prata nedostatnost i zahvaljuje na

izvravanju. Zahvaljivanje Uzvienog aluzija je na ono to obino prati zahvalu, a to je zadovoljstvo i lijepa nagrada. Ali iskaz sugerira ljudima zahvalnost Darovatelja radi povodenja i postidenosti. Ako On zahvaljuje Svojim robovima na lijepom izvravanju obaveza, pa zar onda oni nee Njemu zahvaljivati na lijepom darovanju!? 157

Potom slijedi ukazivanje na prirodu Knjige i Istinu koju ona sadri kao uvod u govor o nasljednicima ove Knjige: A ono to ti iz Knjige objavljujemo suta je istina, ona potvruje da su istinite i one prije nje. - Allah, zaista, o robovima Svojim sve zna i On sve vidi (35/31). Dokazi Istine u ovoj Knjizi jasni su u njenom tekstu. Ona je taan prijevod sutine ovog Kosmosa, ili, ona je strana koja se ita, a Kosmos je strana koja uti. Ona potvruje ranije Knjige proistekle iz njena izvora. Istina je jedna; nije mnogostruka u njima ni u njoj. Objavio ju je njen Objavitelj ljudima, a On njih dobro zna i zna to im koristi i to ih popravlja: Allah, zaista, o robovima Svojim sve zna i On sve vidi (35/31). Ovo je ta Knjiga. Allah ju je dao u naslijede muslimanskom Ummetu; On ga je odabrao za ovo naslijede, kao to to ovdje kae u Svojoj Knjizi: Mi emo uiniti da Knjigu poslije naslijede oni Nai robovi koje Mi izaberemo (85/32). Ovim rijeima dolikuje da se njima ukae ovom ummetu na njegov dostojanstven status kod Allaha, kao to mu one sugeriraju na ogromnu odgovornost proisteklu iz ovog izbora i tog naslijea. Ogromna je to odgovornost sa velikim obavezama. Pa uje li to izabrani Ummet i odaziva li se? Allah (Uzvieni) ukazao je ast ovom ummetu izborom za naslijede, a zatim ga je poastio iz Svoje dobrote nagradom, ak i onom ko pogrijei: ... bie onih koji e se prema sebi ogrijeiti, bie onih ija e dobra i loa djela podjednako teka biti, i bie i onih koji e, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmaiti (35/32). Prva skupina - valjda je ona prva spomenuta jer je i najbrojnija - ine

oni koji e se prema sebi ogrijeiti (35/32). Njihova loa djela preteu dobra. Druga skupina je srednja: oni ija e dobra i loa djela podjednako teka biti (36/32). Njihova dobra i loa djela su ravnomjerna. Treu skupinu ine oni koji e, Allahovom voljom, svojim dobrim djelima druge nadmaiti (36/32). Njihova dobra djela preteu loa. Meutim, Allahova dobrota obuhvata sve tri skupine. Svi oni zavravaju u Dennetu, u uivanju opisanom u slijedeim ajetima, uz razliite stepene uivanja. Ne ulazimo ovdje u detaljiziranje vee od onoga to je Kur'an htio prezentirati na ovom mjestu u pogledu odlikovanja ovog ummeta njegovim izborom i Allahove (Uzvienog) plemenitosti u njegovom nagradivanju. Ovo je ta sjena koju tekstovi bacaju ovdje, a to je konano odredite u koje 158

e doi cijeli ovaj ummet, Allahovom dobrotom; prelazimo preko nagrade, odreene u Allahovom znanju, koja moda prethodi ovom svretku. Prelazimo preko ove poetne nagrade da bismo stigli do lijepe nagrade koju je Allah predvidio ovom ummetu, u njena tri oblika: ... za to e veliku blagodat dobiti: (35/32) edenske perivoje u koje e ui, u kojima e se zlatnim narukvicama, biserom ukraenim, kititi, a haljine e im, u njima, od svile biti <35133). "Hvaljen neka je Allah!" - govorie - "koji je od nas tugu odstranio, Gospodar na, zaista, mnogo prata i blagodaran je -, <35/34). koji nam je, od dobrote Svoje, vjeno boravite darovao, gdje nas umor nee doticati i u kome nas klonulost nee snalaziti" <35/35). Prizor13 otkriva opipljivo materijalno uivanje i senzibilna duevno uivanje. Oni e se zlatnim narukvicama, biserom ukraenim, kititi, a haljine e im, u njima, od svile biti <35/33). To je dio uivanja materijalnog vida koji zadovoljava neke elje dua. Pored njega, tu je to zadovoljstvo, ta sigurnost i ta smirenost: "Hvaljen neka je Allah!" - govorie - "koji je od nas tugu odstranio11 <3s/34J. Ovaj svijet, sa strahom za sudbinu i tekoama prisutnim u njemu, smatra se tugom u poreenju sa tim trajnim uivanjem. A zabrinutost za sudbinu na Sudnjem danu izvor je velike tuge. Gospodar na, zaista, mnogo prata i blagodaran je -, <35/34) - oprostio nam je i zahvalio nam je na naim dobrim djelima nagraujui nas za njih; koji nam je, od dobrote Svoje, vjeno boravite darovao," <35/35) - radi boravka i nastanjenja. Iz Svoje dobrote <35/35). Ne polaemo pravo na to, ve je to dobrota iz koje

daje kome hoe. Gdje nas umor nee doticati i u kome nas klonulost nee snalaziti" <35/35). Naprotiv, u njemu emo imati spojene: uivanje, rahatluk i smirenost. Atmosfera u cijelosti odie lahkoom, rahatlukom i uivanjem. Izrazi su odabrani da svojom zvunou i odjekom budu u skladu sa ovom atmosferom njenosti i milosti. ak i rije el-hazen nije dola sa sukunom konsonantom bez vokala - ve je reeno: el-hazen radi lakeg i jednostavnijeg izgovora. Dennet je vjeno boravite. Umor i klonulost ih nee ni dodirnuti. Muziki ritam cijelog iskaza je miran, blag i odmjeren. Zatim se okreemo na drugu stranu i vidimo nemir, poremeenost i nestabilnost Iz knjige Meahidu'l-qijametifi1-Qur'an, str. 100.101. 159

A nevjernike eka vatra dehennemska, oni nee biti na smrt osueni, i nee umrijeti, i nee im se patnja u njemu ublaiti <35/36) Ni ovo ni to. ak ni milost u vidu smrti se ne zadobija . . . . eto tako emo svakog nevjernika kazniti , <35/36). A onda nam para ui grub, hroptajui glas, pomijeanih odjeka i zavijajui sa svih strana. To je glas baenih u Dehennem: Oni e u njemu jaukati (35/37). Sami zvuk izraza izaziva u psihi sva ova znaenja. Da razvidimo ta kae taj grubi glas. On kae: "Gospodaru na, izbavi nas, iniemo dobra djela, drukija od onih koja smo inili"' <35/37>. To je pokajanje, priznanje i onda kajanje. Ali, suvie kasno. I, evo, ujemo odsjean odgovor koji sadri otru pogrdu: zar vas nismo ostavili da ivite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli"' <35/37). Pa niste iskoristili ovu duinu ivota, a ona je bila dovoljna da razmisli onaj ko je elio da razmisli. ... a bio vam je doao i onaj koji opominje (35/37). Radi dodatnog podsjeanja i upozorenja, ali se niste odazvali i niste upozorenje prihvatili. Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoi! <35/37>. To su dvije oprene slike: slika sigurnosti i rahatluka nasuprot koje stoje slika nesigurnosti i nemira; melodija zahvale i dove, nasuprot koje je

buka jaukanja i dozivanja; manifestacija panje i asti, nasuprot koje je manifestacija ignoriranja i grdenja; blag zvuk i ujednaen rjtam nasuprot kojeg je grub zvuk i estok ritam. Tako se upotpunjuje poredenje i upotpunjuje se usklaenost u fragmentima i u cjelinama.l4 I na kraju dolazi pogovor na sve ove prizore, kao i na prethodni izbor i naslijede: Iz lmjige Meahidu'l-qijameti ft'lQur'an, str. 100.-101. 160

Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje; On dobro zna svaije misli (35/38) . Sveobuhvatno, suptilno i precizno znanje najadekvatniji je pogovor na objavljivanje Knjige, na izbor onih koji e je naslijediti i nositi, na Allahov oprost nasilja nekih od njih prema samima sebi, na Njegovu dobrotu prema njima u vidu te nagrade i na Njegovu presudu onima koji

nisu vjerovali u vidu takvog svretka. On zna tajne nebesa i Zemlje, On zna sveije misli i ovim sveobuhvatnim, suptilnim i preciznim znanjem presuuje u ovim stvarima. 161

l) .. '; ' r. ;. Jo J (. !;;:.f" }' ,L, J J , , : 0 '10i .. rj;. (; , f' J fOn ini da se smjenjujete na Zemlji; ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu tetu; nevjernicima e njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihova samo poveati odvratnost, i nevjernicima e njihovo nevjerovanje poveati propast (35/39). Reci: '1<:aite vi meni koji su dio Zemlje stvorila boanstva vaa kojima se, umjesto Allahu, klanjate, i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela, ili smo mnogobocima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to? Nijedno, ve nevjernici jedni druge obmanjuju (35/40). Allah brani da se ravnotea nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadrao, On je zaista blag i prata grijehe (35/41). Oni su se zaklinjali Allahom, najteom zakletvom, da e se, bolje nego bilo koji narod, drati pravog puta - samo ako im doe onaj koji e ih opominjati (35/41).

I kad im je doao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo poveao otuenje: (35/42). oholost na Zemlji i runo spletkarenje - a spletke e pogoditi upravo one koji se njima slue. Zar oni mogu oekivati neto drugo ve ono to je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nee nai promjene, u Allahovim zakonima ti nee nai odstupanja (35/43). Zato oni ne putuju po svijetu da vide kako su zavrili oni prije njih, koji su bili jai od njih? - Allahu ne moe nita umai ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve moe (35/44). Da Allah kanjava ljude prema onom to zaslue, nita ivo na povrini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka odreenog, i kad im rok doe, - pa Allah dobro zna robove Svoje (35/45). Ovaj posljednji odjeljak u suri sadri obimna putovanja, dodire srca i raznovrsne sugestije: putovanje sa ovjeanstvom kroz njegove neprekidne generacije, jednu iza druge; putovanje po Zemlji i nebesima radi traganja za bilo kakvim djelom ortaka kojima se oni, umjesto Allahu, 162

klanjaju; putovanje kroz nebesa i po Zemlji, takoder, radi posmatranja snane i mone Allahove ruke koja brani da 8e ravnotea nebesa i Zemlje poremeti; putovanje sa ovim koji poriu sve te dokaze i znakove, a ve su se zakleli Allahom ranije da e se, bolje nego bilo koji narod, drati Pravog Puta, samo ako im doe onaj koji opominje. A potom su prekrili ovu zakletvu i napustili je, pa kad im je doao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo poveao otuenje; i putovanje po stratitima prijanjih nevjernika; svjedoci su njihovih zatrtih tragova, a ne boje se da i njih ne snae takva sudbina i da ih Allahova neminovna zakonitost ne mimoie. Zatim dolazi sugestivna, uzbuujua i zastraujua zavrnica: Da Allah kanjava ljude prema onom to zaslue, nita ivo na povrini Zemljinoj ne bi ostavio <35145). Ali samo je u pitanju dobrota Velianstvenog Allaha pa ostavlja ljude i prolongira ovo razorno i unitavajue kanjavanje. On ini da se smjenjujete na Zemlji; ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu tetu; nevjernicima e njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihova samo poveati odvratnost, i nevjernicima e njihovo nevjerovattje poveati propast <35!39J. Smjenjivanje generacija na Zemlji, odlazak generacije i dolazak generacije, nasljeivanje jedne drugom, kraj jedne drave i nastanak druge, gaenje i paljenje baklje, ovo neprestano nestajanje i pojavljivanje tokom vremena, doista - razmiljanje o ovom konstantnom kretanju dovoljno je da potakne u srcu pouku i poduku i da podsjeti ive da e i oni nestati nakon nekog vremena, pa e oni koji dolaze poslije njih prouavati njihova djela i pretresati vijesti o njima, kao to oni prouavaju djela

prethodnika i pretresaju njihovu povijest. I dovoljno je da ukae nemarnim na ruku koja upravlja ivotima, okree ezlo, mijenja drave, daje vlast i ini da jedna generacija smjenjuje drugu. Svaka stvar odlazi, skonava i nestaje. Samo je Allah vjean i trajan, ne nestaje i ne mijenja se. Onaj ko skonava i prolazi nije vjean i ne ostaje. Onaj ko je putnik na putovanju koje ima rok i poslije koga dolazi drugi da vidi ta je prethodnik ostavio i uradio i ko na kraju odlazi pred Onoga ko e ga pitati o onome ta je rekao ili uradio, onaj ko je u takvoj situaciji trebao bi dobro osmisliti svoj kratkotrajni boravak, ostaviti iza sebe lijep spomen i uraditi ono to e mu koristiti u konanom boravitu. 163

Ovo su neke misli koje naumpadaju kada se stavi pred njega prizor nestajanja i pojavljivanja, izlaska i zalaska, smjenjujuih drava, prolaznog ivota i stalnog nasljeivanja generacije iza generacije: On ini da se smjenjujete na Zemlji (35/39). U sjeni ovog sugestivnog prizora s naizmjeninim scenama podsjea ih na individualnu odgovornost. Niko niiji teret nee nositi, niti e iko moi odbraniti nekoga, i ukazuje na njihovo okretanje, nevjerovanje, zabludu i njen gubitniki svretak na kraju puta: Ko ne bude vjerovao, nevjerovanje njegovo je na njegovu tetu; nevjernicima e njihovo nevjerovanje kod Gospodara njihova samo poveati odvratnost, i nevjernicima e njihovo nevjerovanje poveati propast (35/39). Termin maqt, upotrijebljen ovdje, znai estoku mrnju .. Koga mrzi njegov Gospodar, koja ga samo propast oekuje!? Ova mrnja sama po sebi je gubitak iznad svakog gubitka. Drugo putovanje po nebesima i Zemlji ima cilj traganje za bilo kojim tragom ili vijeu o ortacima kojima se oni, umjesto Allahu, klanjaju; nebesa i Zemlja ne zapaaju nikakav njihov trag i ne znaju nikakvu vijest o njima: Reci: 'Xaite vi meni koji su dio Zemlje stvorila boanstva vaa kojima se, umjesto Allahu, klanjate, i recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela, ili smo mnogobocima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to? Nijedno, ve nevjernici jedni druge obmanjuju <35140). Argument je jasan i dokaz je oigledan. Pa ova Zemlja sa svim onim to je i ko je u njoj, koja je vidljiva i pogledima izloena, za koji njen dio ili

bilo ta moe tvrditi neko, osim Allaha, da ga je stvorio ili uspostavio?! Svaka stvar otvoreno prkosi ovoj tvrdnji ukoliko bi se neko usudio iznijeti je. Svaka stvar klie da je Allah onaj koji ju je stvorio i ona sadri tragove stvaranja koje ne pripisuje sebi nijedan pretendent jer tom stvaranju nije slino ono to rade nemonici, bia prolaznosti. I recite mi imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela (35/40). 164

Ovo pogotovo nemaju. Niko se ne usuuje tvrditi da ova lana boanstva imaju udjela u stvaranju nebesa, niti udjela u vlasnitvu nebesa koja god ona bila, ak i oni koji su Allahu ravnim smatrali dine i meleke. Najvie to su tvrdili da se ispomau ejtanima u dostavljanju vijesti sa neba ili da trae od meleka da se zauzmu za njih kod Allaha, ali njihova tvrdnja nikad nije dostigla taj nivo da tvrde da ona imaju udjela u stvaranju nebesa: . . . ili smo mnogobocima Mi dali Knjigu, pa imaju u njoj dokaz za to? (35/40). ak ni ovaj stepen - stepen da je Allah dao tim ortacima Knjigu kojoj oni vjeruju i u koju su sigurni - nisu dostigla ta lana boanstva. Mogue je da ovaj tekst ima smisao negirajueg pitanja usmjerenog samim mnogobocima, a ne lanim boanstvima, jer njihovo ustrajavanje na politeizmu sugerira da oni svoje vjerovanje crpe iz Knjige dobijene od Allaha, pa oni u njoj imaju dokaz i argument. Ovo nije istina i ne mogu to tvrditi. Shodno ovom znaenju kontekst sugerira da se vjerovanje uzima iz jasne Allahove Knjige i da je ona jedini pouzdani izvor. Oni nemaju nita od onoga to tvrde dok im Poslanik (alejhi' s-selam) dolazi sa jasnom Knjigom od Allaha. ta im je onda pa se okreu od nje, a ona je jedini izvor iz kojeg se crpi vjerovanje? Nijedno, ve nevjernici jedni druge obmanjuju (35/40). Nevjernici obmanjuju jedni druge da je njihov put najidealniji, da e oni na kraju pobijediti. Oni su samo obmanuti i zavedeni; jedni druge

obmanjuju i ive u toj zabludi koja im nita ne koristi. Trea epizoda - nakon negiranja postojanja spomena ili vijesti o ortacima na nebesima i Zemlji - otkriva Allahovu snanu i monu Ruku koja dri nebesa i Zemlju, uva ih i upravlja njima bez ortaka: Allah brani da se ravnotea nebesa i Zemlje poremeti. A da se poremete, niko ih drugi osim Njega ne bi zadrao; On je zaista blag i prata grijehe (35/4V. Pogled na nebesa i Zemlju, na ova bezbrojna tijela rasuta u tom Kosmosu ije granice nisu poznate, a sva se nalaze na svojim mjestima, 165

kreu se u svojim sazvijeima, uvajui svoje putanje, ne remete se, ne izlaze izvan njih, ne usporavaju niti ubrzavaju svoje kretanje, ne oslanjaju se na stubove, nisu stegnute uadima, ne oslanjaju se ninato ovdje ili tamo; pogled na ta ogromna udesna stvorenja dovoljan je da otvori oi pred skrivenom, nadmonom i svemonom rukom koja brani da se ova stvorenja ne poremete. A da se pokrenu nebesa i Zemlja sa svojih pozicija, poremete i raspre u paramparad, niko ih nakon toga ne bi mogao zadrati. To je rok koji Kur'an esto naznaava kao kraj ovog svijeta. Kad se poremeti kosmiki sistem, sudare se, eksplodiraju i raspre sazvijea i sve u Kosmosu doivi katastrofu, niko to nee moi zaustaviti. Ovo je taj rok predvien za svoenje rauna, nagraivanje za ono to se radilo u ovom ivotu i odlazak u drugi svijet ija je narav sasvim razliita od zemaljskog svijeta. Stoga se Uzvieni osvre na hranjenje nebesa i Zemlje od poremeaja Svojim rijeima: On je zaista blag i prata grijehe (35/41). Blag je pa daje vremena ljudima, ne unitava svijet u njihovo vrijeme, ne privodi ih obraunu i kanjavanju osim u predvieno vrijeme, ostavljajui im priliku za pokajanje, injenje dobrih djela i pripremanje. Prata grijehe; ne kanjava ljude za sve to pogrijee, ve prelazi preko mnogih njihovih grijeha i oprata ih kada vidi u njima dobro. To je sugestivan pogovor koji podstie nemarne da iskoriste priliku prije nego to proe i ne povrati se.

etvrti krug se odnosi na narod koji je Allahu obeanje dao, a potom zavrio u krenju obeanja i injenju nereda na Zemlji i njihovo upozorenje na Allahovu zakonitost koja ne izostaje i u kojoj nema izmjene niti promjene: Oni su se zaklinjali Allahom, najteom zakletvom, da e se, bolje nego bilo koji narod, drati pravog puta - samo ako im doe onaj koji e ih opominjati. I kad im je doao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo poveao otuenje: <35142). 166

oholost na Zemlji i runo spletkarenje - a spletke e pogoditi upravo one koji se njima slue. Zar oni mogu oekivati neto drugo ve ono to je zadesilo narode drevne? U Allahovim zakonima ti nikad nee nai promjene, u Allahovim zakonima ti nee nai odstupanja (35/43). Arapi su promatrali idove, sljedbenike Knjige, koji su im bili u komiluku na Poluotoku; bili su svjedoci njihovog odstupanja i loeg ponaanja. Sluae iz njihove povijesti o njihovom ubijanju svojih poslanika i okretanju od Istine koju su im oni donosili. Tada su osuivali idove zaklinjui se Allahom, najteom zakletvom: da e se, bolje nego bilo koji narod, driati pravog puta - samo ako im doe onaj koji e ih opominjati (35/4ZJ , mislei pritom na idove. Aludirali su na njih ovim iskazom bez izriitog spominjanja. Takvo im je bilo stanje i takve su im bile zakletve. Prezentira ih Uzvieni kao da poziva sluatelje da i sami posvjedoe ta je taj narod radio u dahilijjetu. A potom prezentira ta su oni uradili nakon toga kada je Allah ostvario njihovu elju i poslao im opominjaa: I kad im je doao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo poveao otuenje: oholost na Zemlji i runo spletkarenje (35/42-43). Runo je to od onih koji se zaklinjae ovim najteim zakletvama da tako postupaju: oholost na Zemlji i runo spletkarenje. Kur'an ih na ovaj nain razotkriva i registrira njihov postupak. A zatim dodaje ovoj moralnoj, po njih poniavajuoj packi prijetnju svakom onom ko krene ovim sramotnim putem: ... a spletke e pogoditi upravo one koji se njima slue (35/43).

Njihovo runo spletkarenje samo e njih pogoditi, ono njih okruuje, pogaa i djela im unitava. Ako je to tako, pa ta onda oni oekuju? Oekuju samo da ih zadesi ono to je zadesilo nevjernike prije njih, a ono im je poznato, i da Allahovi nepromjenljivi zakoni idu svojim putem koji ne krivuda: U Allahovim zakonima ti nikad nee nai promjene, u Allahovim zakonima ti nee nai odstupanja (35/43). 167

Stvari se ljudima ne deavaju nasumce, ivot se na Zemlji ne odvija stihijski. Postoje stabilne zakonitosti koje se realiziraju, ne mijenjajui se i ne modifi.cirajui. Kur'an potvruje ovu injenicu i upoznaje ljude s njom kako ne bi posmatrali dogaaje pojedinano i ivjeli ivot zanemarujui njegove temeljne zakone, zarobljeni u kratkom vremenskom periodu i ogranienom prostoru. Podie nivo njihovog razumijevanja relacija ivota, zakonitosti, bivstvovanja, usmjeravajui ih uvijek na nepromjenljivost zakona i sveobuhvatnost pravila i okreui njihove poglede na potvrdu ovoga u onome to se desilo ranijim generacijama i ukazivanje te prolosti na stabilnost zakona i sveobuhvatnost pravila. Ovaj peti krug jedan je od primjera ovog usmjeravanja nakon utvrdivanja univerzalne istine da se Allahov zakon ne mijenja i da ne odstupa: Zato oni ne putuju po svijetu da vide kako su zavrili oni prije njih, koji su bili jai kod njih ? - Allahu ne moe nita umai ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve moe (35/44). Putovanje po Zemlji otvorenih oiju i budna srca, boravak na stratitima iezlih naroda i razmiljanje o onome ta su bili i gdje su zavrili, sve bi to trebalo biti dovoljno da srcem ovladaju refleksije, sugestije i osjeanja i da ojaaju. Otuda ove ponovljene upute u Kur'anu da se putuje, da se po svijetu obiu stratita iezlih naroda i tragovi onih koji su nestali kako bi se probudila srca iz letargije u kojoj drijemaju, pa ne ustaju, a ako ustanu, ne osjeaju, a ako osjete, ne uzimaju pouku. Iz ovog nemara proistjee drugi nemar, zanemarivanje stabilnih AHabovih zakona i nemogunost spoznaje

dogaaja i njihove veze sa njihovim univerzalnim zakonitostima. To je odlika kojom se odlikuje razboriti ovjek od nerazumne ivotinje koja ivi svoj ivot u odvojenim momentima i stanjima, bez spone i osnove koja ga regulira. Sav ljudski rod jedna je cjelina pred jedinstvenou zakona i pravila. Pred ovom stankom, u koju ih dovodi, na stratitima prijanjih iezlih naroda - koji su bili moniji od njih, ali ih njihova snaga nije zatitila od neminovno g kraja, pred ovom stankom usmjerava njihovo osjeanje na veliku Allahovu snagu, snagu koju nita ne moe nadvladati, kojoj nita ne moe umai, koja je kaznila iezle narode i koja je mona da ih kazni kao i prethodnike: Allahu ne mole nita umai ni na nebesima ni na Zemlji (35/44J. 168

Iz ove istine navodi ono to je pojanjava i predoava njena uporita: On, uistinu, sve zna i sve moe <35/44J. Njegovo znanje obuhvata sve to je na nebesima i na Zemlji. Pored Njegovog znanja tu je i Njegova mo, pa nita ne izmie Njegovom znanju i nita se ne moe suprotstaviti Njegovoj moi. Otuda Mu ne moe nita umai ni na nebesima ni na Zemlji. Ne moe se umai Njegovoj moi niti sakriti Njegovom znanju: On, uistinu, sve zna i sve moe <35!44J. I na koncu dolazi zavretak sure koji ukazuje na Allahovu blagost i milost pored Njegove snage i moi, potvrujui da davanje ruke ljudima, iz blagosti i milosti, ne utjee na preciznost obrauna i pravinost nagrade na kraju: Da Allah kanjava ljude prema onom to zaslue, nita ivo na povrini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka odredenog, i kad im rok doe, - pa Allah dobro zna robove Svoje <35/45). Poricanje Allahove blagodati koje ine ljudi, zlo i nered na Zemlji, nasilje i tiranija koju vre, sve je to grozno i odvratno, i da Allah kanjava ljude prema tome, posljedice bi obuhvatile, zbog njihove veliine, grozote i odvratnosti, svako ivo bie na povrini Zemljinoj, pa bi sva Zemlja apsolutno postala nepodesnom za ivot, ne samo za ivot ljudi, ve i za svaki drugi ivot! Izraavanje na ovaj nain naglaava odvratnost onoga to ljudi rade, njegovu grozotu, destruktivni i razarajui utjecaj na cjelokupni ivot kako bi ih Allah kanjavao zbog toga odmah. Medutim, Allah je blag i ne uri s kanjavanjem ljudi:

ali, On ih ostavlja do roka odredenog <35145). ... Ostavlja ih pojedinano do njihovog pojedinanog roka sve dok ne okonaju njihovi ivoti na ovom svijetu; ostavlja ih i u zajednicama do njihovog roka u za njih predvienom naslijeu sve dok ga ne predaju drugoj generaciji; ostavlja ih kao rod do roka predvienog za trajanje ovog 169

svijeta i dolaska Kijametskog dana, dajui im priliku ne bi li dobra djela inili: . . . i kad im rok dode .. . (35/45). Vrijeme rada i sticanja je isteklo i dolo je vrijeme polaganja rauna i kanjavanja. Allah im nikakvu nepravdu nee uiniti: ... pa Allah dobro zna robove Svoje <35/45). Njegovo poznavanje Svojih robova garantira im svoenje rauna shodno njihovom djelu i onome to su zaradili. Nee biti isputeno ni veliko ni malo, bilo u njihovu korist ili tetu. Ovo je posljednji odjek u suri koja je zapoela zahvalom Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje koji meleke sa po dva, tri ili etiri krila ini izaslanicima <35/V, koji nose poruku Neba Zemlji, sa radosnom vijeu i upozorenjem, pa ili u Dennet ili u Dehennem. A izmeu poetka i kraja su ta velika putovanja po tim svjetovima koja ini sura. A ovo je kraj obilaenja, kraj ivota i kraj ovjeka. Zavren je 22., a slijedi 23. duz koji zapoinje surom Jasin. 170