N aslov originala SAYYID Ql.JlB Fl rr.

ALI-L-QUR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi zilali-1-Qur'an 24 SARAJEVO, 2000.

 ... .... r ' ... , , , ", "' ,.,", .f ... l.J )) ..

.... ' } .... . ,:,.,,;.,lJ,_,; . ' ,; .,} 'JJ-l:.:JJ .. ,. , , ,. .. ,; f ,; }.;., .J::,;.; , ._,,,; ,; ,",. ", . (( JJ 'JA':")'.,; U ime Allaha} Milostivog} Samilosnog/ Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po

nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate} da bi se Allaha pobojali (9/I22J.

U OKRIUU KUR'ANA 24 U IME ALLAHA, MILOSTNOG, SAMILOSNOG! SURE EZ-ZUMER, GAFIR I FUSSILET

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! ;-------------------- l

SURA EZ-ZUMER
ORJAVLJENA U MEKKI
IMA 75AJEfA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! (39/V. Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajui vjeru! (.19/2). Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili" - Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se oni razilazili. Allah nikako nee ukazati na pravi put onome ko je laljivac i nevjernik (39/3J. Da je Allah htio da dijete ima, izabrao bi, izmeu onih koje je stvorio, onoga koga bi On htio. Hvaljen neka je On; On je Allah, jedini i Svemoni! (39/4). Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On nou zavija dan i danom zavija no, On je Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odreenog, On je Silni, On mnogo prata! (39/SJ. On vas od jednog ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio - i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaih, dajui vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar va, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmeete? (39/6). Ako vi budete nezahvalni, -pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako

budete zahvalni. A nijedan grenik nee nositi grijehe drugoga! Poslije ete se 2

svome Gospodaru vratiti, pa e vas On o onom to ste radili obavijestiti, jer On dobro zna svaije misli (39/7J. Ova sura gotovo da se ograniava samo na tretiranje problema tevhida. Ona krui sa ljudskim srcem u naizmjeninim turnejama udarajui po njegovim strunama konstantnim rezonancama i potresajui ga snanim, permanentnim potresom da u njemu opeati sutinu tevhida i ustabili je. Ona otklanja od njega svaku sumnju i svaku sjenu koja zaklanja ovu sutinu. Otuda, ona ima jednu temu povezanu od njenog poetka pa do svretka, temu koja se prezentira u razliitim oblicima. Od samog poetka sure istie se ovo jedno pitanje na ije tretiranje se gotovo i ograniava sura: Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajui vjeru! Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu (39/1-3J . . . itd. Ono se uestalo navodi u njenim odjeljcima u bliskim razmacima, samim tekstom ili se da razumjeti iz teksta. Samim tekstom, poput Njegovih rijei: Reci: "Meni se nareuje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedajui vjeru i nareuje mi se da budem prvi musliman. " Reci: 'Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako Gospodaru svome budem neposluan. " Reci: "Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajui vjeru svoju, a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoete! .. . (39/1 J.JSJ itd. Ili poput Njegovih rijei: Reci: 'Zar od mene traite da se nekome drugom, osim Allahu, klanjam, o neznalice!" A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: 'o bude druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela e sigurno propasti, a ti e izgubljen biti. " Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan! (39/64-66).

Ili se da razumjeti iz teksta poput Njegovih rijei: Allah navodi kao primjer ovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju i ovjeka koji je u vlasti samo jednog ovjeka, - da li je poloaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali veina njih ne zna (39/29). lli poput Njegovih rijei: Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plae onima kojima se, pored Njega, klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi - niko ne moe na pravi put uputiti. A onoga koga On na pravi put uputi - niko. ne moe u zabludu dovesti. Zar Allah nije silan i strog? (39/36-37). Pored istine tevhida koju sura nastoji urezati u srce i ustabiliti, u suri se nalaze smjernice i sugestije u cilju buenja i animiranja srca, pobuivanja njegova osjeaja i izotravanja radi prihvatanja, potpadanja pod utjecaj i odazivanja. Takve su Njegove rijei: Za one koji izbjegavaju da 3

se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraaju, - njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje koji Kur'an sluaju i slijede ono najljepe u njemu; njima je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni (39/1718). Allah objavljuje najljepi govor, Knjigu slinu po smislu, ije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, koe njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoe; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put nee moi uputiti (39/23). Kad ovjeka nevolja snae, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraa, a onda, poto mu Allah milost Svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: 'Vivaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bie, sigurno, stanovnik u vatri!" (39/BJ. Postoji uoljiva pojava u atmosferi sure. Sjena ahireta natkriljena je od poetka do kraja. Njen kontekst krui sa ljudskim srcem tamo u svakom od njenih kratkih krugova, ivei s njim u okrilju onoga svijeta vei dio vremena. Ovo je prva oblast prezentacije u njoj, utjecajna, istaknuta i ponavljana unutar nje. Otuda se u njoj sustiu prizori Sudnjeg dana ili ukazivanja na njega u svakom od njenih mnogobrojnih odjeljaka. Poput ovih ukazivanja: Da li je onaj koji u nonim asovima u molitvi vrijeme provodi, padajui licem na tle i stojei, strahujui od onoga svijeta i nadajui se milosti Gospodara svoga ... ? (39/9). Reci: 'Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako Gospodaru svome budem neposluan"' (39/13). Zar ti da spasi onoga koji je zasluio kaznu, onoga koji e biti u vatri? (39/19). Zar je isti onaj koji e se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje? (39/24). A patnja na drugom svijetu bie, zaista, jo gora, - kad bi oni

samo znali! (39/26). Zar u dehennemu prebivalite za nevjernike nee biti? (39/32) . Kad bi mnogoboci imali sve to je na Zemlji, i jo toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teke patnje iskupili; a Allah e ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti (39/47). I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego to vam kazna doe, - poslije vam niko nee u pomo priskoiti. I slijedite ono najljepe, ono to vam Gospodar va objavljuje, prije nego to vam iznenada kazna doe, za iji dolazak neete znati. Da ovjek ne bi uzviknuo: "Teko meni, koliko sam samo dunosti prema Allahu propustio, ak sam se i izrugivao!"' ili da ne bi rekao: "Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sauvao. "' Ili da ne bi rekao kad doivi patnju: "Da mi se samo vratiti - dobra djela bih inio!" (39/54-58). Osim ovoga tu su i cjeloviti prizori koji zauzimaju veliki prostor sure natkriljujui njenu atmosferu sjenama onoga svijeta. 4

A to se tie kosmikih prizora ije smo mnotvo i raznovrsnost uoili u mekkanskim surama kroz njihovo predstavljanje istina vjerovanja, oni su u ovoj suri malobrojni. Tamo se na njenom poetku navodi kosmiki prizor: Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On nou zavija dan i danom zavija no, On je Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odredenog, On je Silni, On mnogo prata! (39/5). I drugi prizor u nj_enoj sredini: Zar ne vidi da Allah sputa s neba kiu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomou nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osui i ti ga vidi poutjela i najzad ga skri. To je, doista, pouka za one koji su pametni (39!2V. Ima tu i tamo kratkih ukazivanja na stvaranje nebesa i Zemlje i mimo ova dva istaknuta prizora. Sura, takoer, sadri i doticaje realnosti ivota ljudi i dubine njihovih dua, rasporeenih unutar nje. Govori se u njenim poecima o nastanku ovjeanstva: On vas od jednog ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio - i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaih, dajui vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar va, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmeete? (39/6J. Govori se o prirodi ljudske due u tekoi i lahkoi: Kad ovjeka nevolja snae, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraa, a onda, poto mu Allah milost Svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio . (39/BJ. Kad .. ovjeka kakva nevolja snae, Nama se moli; a kad mu Mi poslije blagodat

pruimo, onda govori: "Ovo mi je dato zato to sam to zasluio. " A nije tako, to je samo kunja . (39/49J. .. O prikazivanju ljudskih dua koje su u Allahovom stisku u svakom stanju, navodi se: Allah uzima due u asu njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadrava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odredenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmiljaju (39/42). Meutim, sjena onoga svijeta - ahireta i njegova atmosfera dominiraju cijelom surom kao to smo ranije rekli. Sve dok ne zavri skruenim prizorom koji ocrtava okrilje tog Dana i njegovu atmosferu: I vidjee meleke kako prijesto okruuju, veliajui i hvalei Gospodara svoga; i svima e se po pravdi presuditi i rei e se: "Hvaljen neka je Allah, Gosprr dar svjetova!" (39/75). 5

Ovo se podudara sa atmosferom sure i vrstama dodira koji obuzimaju ljudsko srce. Ona je najblia atmosferi straha, bojazni, prestravljenosti i drhtanja. Otuda nalazimo da su stanja koja ocrtava ljudskom srcu stanja njegova podrhtavanja, tresenja i straha. Nalazimo ovo u slici onoga koji u nonim asovima u namazu vrijeme provodi padajui licem na tle i stojei, strahujui od onoga svijeta i nadajui se milosti svoga Gospodara. I u slici onih koji se svoga Gospodara boje, ije se koe jee zbog Kur'ana, a kada se spomene ime Allahovo, koe njihove i srca njihova se smiruju. Nalazimo to i u upuivanju na bogobojaznost i strah od kazne i u zastraivanju od nje: Reci: "O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga!" <39/IOJ. Reci: Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako Gospodaru svome budem neposluan" (39/I3J. Nad njima e biti naslage vatre, a i ispod njih naslage; time Allah strai robove Svoje. "O robovi Moji, bojte se Mene!" <39/I6J. I najzad, nalazimo to u prizorima Sudnjeg dana, jeze i straha, a takoer i pokajanja i skruenosti u njemu. Sura tretira jednu osnovnu temu u njoj, u kratkim, uzastopnim krugovima, tako da gotovo svaki krug zavrava jednim od prizora Sudnjeg dana ili njegovim okriljem. Pokuat emo prezentirati ove uzastopne krugove kao to se navode u kontekstu. Jer je teko podijeliti suru na velike cjeline. Svaka manja grupa njenih ajeta podesna je da bude epizoda koja se prezentira na za nju odreenom mjestu. A sve te epizode tretiraju jednu istinu, veliku istinu tevhida. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! (39/IJ.

Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajui vjeru! <39!2J. Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili" - Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se oni 6

razilazili. Allah nikako nee ukazati na pravi put onome ko je laljivac i nevjernik (.19/.1). Sura poinje ovom kategorikom rezolucijom: Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! (39/1). Silni, koji je Moan da objavi. Mudri koji zna o emu i zato ju je objavio. ini to mudro, s mjerom i planski. Kontekst se ne zadrava dugo kod ove istine; ona je uvod u sutinsko pitanje kojem je sura gotovo u potpunosti posveena i radi ijeg je ustanovljenja i potvrde Knjiga i objavljena. Pitanje Allahove Jednote, injenja ibadeta samo Njemu, ispovijedanja vjere samo Njemu, odbacivanja politezma u bilo kom vidu i obraanja Njemu izravno bez posrednika i zagovaraa: Mi ti, doista, objavljujemo Knjigu, pravu istinu (39/2J. Temelj istine s kojom je objavljena Knjiga je apsolutni monoteizam na kojem poiva Bitak. U petom ajetu sure se navodi: Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio (39/SJ. To je jedna istina na kojoj se zasnivaju nebesa i Zemlja i s kojom je objavljena ova Knjiga. Jedna Istina koju svjedoi jedinstvenost sistema koji regulira nebesa i Zemlju i o kome govori ova Knjiga. Istina koja karakterizira sve to izae ispod ruke Stvoritelja Kreatora u ovom Bitku: Zato se klanjaj samo Allahu iskreno Mu ispovijedajui vjeru! (.19/2). Obraanje je usmjereno Allahovom Poslaniku (alejhi's-selam) kome je objavljena Knjiga, sama istina, a to je njen program kojem on poziva sve

ljude. Oboavanje samo Allaha, iskreno ispovijedanje vjere samo Njemu i uspostava cjelokupnog ivota na osnovi tevhida. Tevhid i ispovijedanje vjere samo Allahu nije rije koja se izgovori jezikom, ve je to integralni program ivota, koji poinje poimanjem i vjerovanjem u dui, a zavrava sistemom koji obuhvata ivot pojedinca i zajednice. Srce koje Allaha oboava, samo Njemu vjeru ispovijeda, ne saginje glavu nikome mimo Njega, ne trai nita ni od koga drugog i ne oslanja se ni na jedno od Njegovih stvorenja ... za njega je samo Allah moan, On dominira iznad Svojih robova. A robovi- svi oni su slabani, nemoni, ne 7

mogu ovjeku ni koristiti ni tetiti, pa nema ni potrebe da savija svoju iju pred bilo kime od njih. Samo je Allah onaj koji daje i sprjeava, pa nema potrebe da se okree bilo kome mimo Njega; On je imuan, a sva stvorenja su siromana. Srce koje Allaha oboava vjeruje u jedinost Boanskog zakona koji regulira cjelokupni Bitak. Vjeruje, dakle, da je sistem koga je Allah odabrao za ljude dio tog jedinstvenog zakona bez ijeg slijeenja ivot ljudi nije valjan i nije u skladu sa Kosmosom u kome ive. Stoga ono odabire sistem koji mu je odabrao Allah i slijedi Allahov eriat koji je usklaen sa sistemom cjeldkupnog Bitka i sistemom ivota. Srce koje Allaha oboava spoznaje bliskost izmeu njega i svih stvari i ivih bia, svega to je kreirala Allahova ruka u Kosmosu; ivi u prijateljskom Kosmosu, saosjea i komunicira s njim; osjea Allahovu mo u svemu oko sebe, pa ivi u prisnom odnosu sa Allahom i Njegovim divnim kreacijama koje dodiruju njegove ruke i gledaju njegove oi; ustruava se od uznemiravanja bilo koga ili unitenja bilo ega, ili raspolaganja bilo kim ili bilo ime osim onako kako mu to nareuje Allah, Stvoritelj svega, Davatelj ivota svakom ivom biu, njegov Gospodar i Gospodar svake stvari i svakog ivog bia. Tako se tragovi tevhida pojavljuju u shvatanjima i osjeanjima kao to se pojavljuju u ponaanjima i postupcima iscrtavajui potpun, jasan i osoben program za sveukupni ivot. Tevhid nije rije koja se kae jezikom. Otuda ta panja usmjerena na potvrivanje monoteistikog vjerovanja, njegovo pojanjavanje i ponavljanje govora o njemu u Knjizi koju objavljuje Allah. To je govor o kojem treba svako razmisliti u svakom vremenu i u

svakom prostoru. Tevhid u tom svom smislu ima kolosalno i sveobuhvatno znaenje koje treba razumjeti i spoznati. Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! (39/3). Obznanjuje ga gromko i visokim tonom u tom zvonkom izrazu, esticom ela, saeto: iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! (39/3J potvruje se njegov smisao fonetskom konstrukcijom izraza. Ono je temelj na kojem poiva sveukupni ivot. Zapravo, na kojem poiva cjelokupni Bitak. Stoga se treba uvrstiti, pojasniti i obznaniti ovim odsjenim i odlunim stilom: Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu (39/3J . Potom se tretira sloeni mit s kojim su se politeisti suprotstavljali pozivu tevhida. 8

A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili" - Allah e njima, zaista, presuditi o onome u emu su se oni razilazili. Allah nikako nee ukazati na pravi put onome ko je laljivac i nevjernik (39/3). Oni su obznanjivali da je Allah njihov Stvoritelj i Stvoritelj nebesa i Zemlje. Meutim, oni nisu pratili logiku prirode koja nalae oboavanje samo Allaha i iskreno ispovijedanje vjere Allahu bez ortaka, ve su izmiljali mit o tome da su meleki Allaha (Uzvienog) djeca. Potom su vajali kipove predstavljajui ih kao meleke i oboavajui ih. Zatim su tvrdili da njihovo oboavanje kipova meleka - a zvali su ih boanstvima poput Lata, Uzzaa i Menata - nije samo po sebi oboavanje tih kipova, ve je to veza i pribliavanje Allahu ne bi li se oni zauzeli kod Njega za njih i primakli ih k Njemu! To je odstupanje od jednostavnosti i ispravnosti prirode i okretanje ovom kompliciranju i mitologiji. Niti su meleki Allahove keri; niti su kipovi likovi meleka; niti je Uzvieni Allah zadovoljan ovom devijacijom. On ne prihvata njihovo zauzimanje niti ih pribliava Sebi ovim putem! Odista, ovjeanstvo odstupa od logike prirode kad god odstupi od istog, jednostavnog tevhida kojeg je donio islam i s kojim je dola jedinstvena Boanska vjera sa svakim poslanikom. Mi vidimo danas u svakom mjestu oboavanje svetaca i evlija koje slii oboavanju meleka od strane primitivnih Arapa, ili kipova meleka, s ciljem pribliavanja Allahu, kako su to oni tvrdili, i traenja njihovog zauzimanja kod Njega. A On (Uzvieni) precizira put k Njemu, a to je put istog monoteizma koji se ne mijea sa posrednitvom ili zauzimanjem na ovaj udovini mitski nain.

Allah nikako nee ukazati na pravi put onome ko je laljivac i nevjernik (39/3). Oni lau na Allaha. Lau na Njega pripisujui Mu sinovski odnos meleka prema Njemu i lau na Njega da ih ovo oboavanje preporuuje kod Njega. Doim, oni ovim oboavanjem ine nevjerovanje, suprotstavljajui se njime jasnoj i izriitoj Allahovoj naredbi. Allah ne ukazuje na Pravi Put onome ko lae na Njega i ne vjeruje u Njega. Uputa je nagrada za usmjerenje, iskrenost, ustruavanje, elju za Uputom i traganje za putem. A oni koji lau i poriu, oni ne zasluuju Allahovu Uputu i panju. Oni sami sebi odabiru udaljavanje od Njegovog futa. 9

Potom se otkriva neumjesnost i nesuvislost takvog poimanja: Da je Allah htio da dijete ima, izabrao bi, izmedu onih koje je stvorio, onoga koga bi On htio. Hvaljen neka je On; On je Allah, jedini i Svemoni! (39/4). Ovo je nametnuti odgovor iji je cilj ispravljanje poimanja. Da je Allah htio imati dijete, odabrao bi, izmeu Svojih stvorenja, onoga koga bi On htio. Njegova volja je apsolutna i neograniena. Meutim, On (Uzvieni) otklonio je od Sebe mogunost da ima dijete i niko nema prava da mu to pripisuje. Ovo je Njegova volja, Njegovo htijenje, Njegova odredba i Njegovo otklanjanje mogunosti da ima dijete ili sudruga: Hvaljen neka je On; On je Allah, jedini i Svemoni! (.19/4). A emu Njegovo uzimanje djece? Pa On je Kreator svega i Odredite lj svega. Svaka stvar i svako bie u Njegovoj je vlasti, postupa s njim kako hoe: Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio; On nou zavija dan i danom zavija no, On je Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odredenog, On je Silni, On mnogo prata! (39/SJ. Ovo ukazivanje na carstvo nebesa i Zemlje, na fenomen noi i dana i na potinjavanje Sunca i Mjeseca obznanjuje prirodi sutinu Boanstva kojem ne prilii da ima dijete ili ortaka. Onaj koji stvara ova stvorenja i podie ih nema potrebe za djetetom niti za ortakom. Dokaz Allahove Jedn ote oit je u nainu stvaranja nebesa i Zemlje i u zakonu koji regulira Kosmos. Sami pogled na nebesa i Zemlju sugerira postojanje jedinstva stvaralake i upravljake Volje. Ono to je ovjek otkrio do danas od dokaza Jedinosti - dovoljno je. Razjasnilo se da je

ljudima poznati Kosmos sav sastavljen od estica ija je sutina jedinstvena, a ona se opet sastoji od zraenja jedinstvene prirode. Takoer, postalo je jasno da su sve estice i sva tijela koja su sastvaljena od njih, bez obzira da li se radilo o Zemlji koju nastanjujemo ili o drugim planetarna i zvijezdama, u stalnom kretanju i da je ovo kretanje stabilni zakon koji se ne remeti ni u maloj estici niti u ogromnoj zvijezdi, postalo je jasno da ovo kretanje ima svoj konzistentni sistem koji, opet, i sam sugerira jedinstvo stvaranja i jedinstvo odreivanja. U svakom danu ovjek otkriva nove dokaze jedinstva u konstrukciji ovog Bitka, kao to oktriva i stabilni cilj u ovoj konstrukciji, cilj koji se ne mijenja po hiru, ne odstupa shodno simpatiji, ne izostaje nijednog trena niti skree: 10

Nebesa i Zemlju je sa ciljem stvorio (39/.';J. I knjigu je objavio sa ciljem. To je jedan cilj u tom Kosmosu i u ovoj Knjizi. Oba potjeu iz jednog izvora i oba su znak jednote Monog i Mudrog Stvoritelja: On nou zavija dan i danom zavija no! (39/5J. Ovo je udesno izraavanje koje primorava promatraa da se osvrne na ono to je otkriveno u novije doba u vezi sa loptastim oblikom Zemlje, premda nastojim u ovom Zilalu da ne tumaim Kur'an shodno teorijama koje otkriva ovjek, jer te teorije mogu biti pogrene i ispravne; ustanove se danas, a sutra se od njih odustane. A Kur'an je nepromjenljiva Istina iju potvrdu nosi u samom sebi, a ne crpi je iz podudarnosti ili nepodudarnosti sa onim to otkrivaju slabani i nemoni ljudi. Uprkos ovom nastojanju, izraavanje me primorava da razmotrim pitanje loptastog oblika Zemljine kugle. Ono odslikava materijalnu injenicu uoljivu na povrini Zemlje. Loptasta Zemlja krui oko svoje osi sueljena prema Suncu. Dio njene loptaste povrine koji je okrenut Suncu preplavljuje svjetlost i tada je dan. Ali taj dio nije stalan jer se Zemlja okree. I kako se ona okree, no poinje preplavljivati povrinu na kojoj je bio dan. Ova povrina je zavijena, pa je i dan koji je vladao na njoj zavijen, a i no koja ga slijedi je, takoder, zavijena. I nakon nekog perioda, dan poinje zavijati no s druge strane. I tako se to odvija u stalnom kretanju: On nou zavija dan i danom zavija no (39!5J. Izraz odslikava oblik, precizira poziciju i odreduje vrstu prirode Zemlje i njeno kretanje. Loptasti oblik Zemlje i njeno kretanje razjanjavaju ovu formulaciju preciznije od bilo kojeg drugog komentara koji ne uzima u obzir ovu teoriju.

On je Sunce i Mjesec potinio, svako se kree do roka odredenog (39/.SJ. Sunce se kree u svojoj orbiti i Mjesec se kree u svojoj orbiti. Oni su potinjeni Allahovom odredbom. I neka niko ne tvrdi da ih On ne pokree. Logika prirode ne prihvata tvrdnju da se kreu bez pokretaa koji njima upravlja ovako preciznim sistemom koji ne odstupa ni za dlaku milionima godina. Sunce e se kretati i Mjesec e se kretati do roka odredenog (39/5J, kojeg samo Uzvieni Allah zna jer: On je Silni, On mnogo prata! (39/5J. I poreg snage, moi i sile, On mnogo prata onome ko Mu se pokaje i vrati od onih koji lau na Njega, poriu Ga, uzimaju pored Njega druga ll

boanstva i tvrde da ima dijete- njihov govor je ve ranije naveden-, put je pred njima otvoren da se vrate Silnom, koji mnogo prata. Sa tog osvrta na horizonte velikog Kosmosa prelazi se na dodirivanje dua robova ukazujui na dokaz ivota, blizak njima, u njima samima i u stoci njima potinjenoj: On vas od jednog ovjeka stvara - a od njega je drugu njegovu stvorio - i On vam je dao osam vrsta stoke; On vas stvara u utrobama matera vaih, dajui vam likove, jedan za drugim, u tri tmine. To vam je, eto, Allah, Gospodar va, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmeete? (39/6). Kada ovjek razmisli o svojoj dui, ovoj svojoj dui koju on nije stvorio i o ijem stvaranju zna samo ono to mu Allah o tome kazuje, vidi da je to jedna dua, sa jednom prirodom, sa jedinstvenim osobenostima, osobenostima po kojima se razlikuje od ostalih stvorenja time to okuplja svoje jedinke u okvir tih osobenosti. Ljudska je dua u svim tim milio nima osoba razasutih po Zemlji u svim peneracijama i svim mjestima - jedna. I njena druga je takoer od nje. Zena se susree sa ovjekom u cjelini ljudskih osobenosti - uprkos svim razlikama u detaljima ovih karakteristika - to ukazuje na jedinstvo osnovne konstrukcije ovog ljudskog bia, mukarca i ene, i jedinstvo Volje koja je kreirala ovu jednu duu sa dva njena dijela .. Poslije ukazivanja na specifinost dvojnosti u ljudskoj dui, dolazi ukazivanje na ovu specifinost i kod stoke, to sugerira na jedinstvo ovog principa kod svih ivih bia:

I On vam je dao osam vrsta stoke (39/6). Osam vrsta stoke, kako se navodi u drugom ajetu su: ovca, koza, govee i kamila; svaka ova vrsta ima muko i ensko i svako muko i ensko naziva se parom kada se spoje. Ukupno ih je osam. Iskaz ukazuje na njihovu potinjenost ovjeku time to istie da ih je Allah dao. Ovo potinjavanje je Njegovo davanje; ono je sputeno s Njegovih visina u svijet ljudi i dozvoljeno im je njihovo koritenje od Uzvienog. 12

Zatim se vraa, nakon ovog ukazivanja, na specifinost parnosti kod ljudi i stoke, praenju faza stvaranja zametaka u utrobama njihovih matera: On vas stvara u utrobama matera vaih, dajui vam likove, jedan za drugim (39/6). Od kapi sjemena, pa zametka, pa grude mesa, pa kostiju i sve tako do stvorenja jasnih obrisa sa elementom ivota u sebi: . . . u tri tmine (39/6) u tmini omotaa koji obavija fetus, tmini maternice u kojoj se nalazi ovaj omota i tmini stomaka u kome se nalazi maternica. Allahova ruka stvara ovu malu eliju dajui joj likove jedan za drugim. Allahovo oko pazi ovo stvorenje, darujui mu mo rasta, mo razvoja, mo napretka i mo hoda, predstavljajui tako faze ljudske due onako kako ih je odredio njen Stvoritelj. Praenje ovog putovanja, vremenski kratkog a prostorno dalekog, promatranje ovih promjena i razdoblja, prouavanje tih udesnih specifinosti koje upravljaju kretanjem ove slabane elije tokom njenog udesnog putovanja ... kroz te tmine, iza ljudskog znanja, moi i vida ... sve ovo ima cilj da povede ljudsko srce vienjem ruke kreativnog Stvoritelja,

njenom vienju putem njenih ivih, jasnih i uoljivih tragova, i vjerovanju u oito jedinstvo u nainu stvaranja i nastanka. Kako se onda srce okree od vienja ove istine? To vam je, eto, Allah, Gospodar va, Njegova je vlast, nema boga osim Njega, pa kuda se onda odmeete? (39/6). Pred ovim jasnim vienjem znaka apsolutnog monoteizma i znaka savrene moi, zaustavlja ih kod samih njihovih dua, na razmeu nezahvalnosti i zahvalnosti i kod izravne individualne odgovornosti u izboru puta, aludirajui im na kraj putovanja i polaganje rauna .{oje ih oekuje pred Onim koji ih stvara u trima tminama i Koji zna tajne koje skrivaju njihove grudi: Ako vi budete nezahvalni, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako 13

budete zahvalni. A nijedan grenik nee nositi grijehe drugoga! Poslije ete se svome Gospodaru vratiti, pa e vas On o onom to ste radili obavijestiti, jer On dobro zna svaije misli <39/7). Ovo putovanje u utrobama matera jedna je od etapa na dugom putu. Iza nje slijedi etapa ivota izvan stomaka, i potom dolazi posljednja etapa, etapa polaganja rauna i nagraivanja, odredbom znanog i obavijetenog Stvoritelja. Allah (Uzvieni) ne zavisi od slabih i nemonih robova. Samo zbog Njegove milosti i dobrote obuhvatio ih je Svojom panjom i zatitom. Pa ta bio ni htjeli, tako slabi i nemoni!? Ako vi budete nezahvalni, - pa, Allah od vas ne zavisi (39/7). Vae vjerovanje nita ne uveava Njegovu vlast i vae nevjerovanje nimalo je ne umanjuje. Meutim, on nije zadovoljan nevjerovanjem nevjernika i ne voli ga: . . . ali On nije zadovoljan, ako su robovi Njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni (39/7), Svia Mu se to od vas, voli to od vas i dobrim vas nagrauje za to. Svaki pojedinac e biti nagraen prema svom djelu, obraunat e mu se ono to je stekao, niko nee nositi teret drugoga, svaki e nositi svoj teret: A nijedan grenik nee nositi grijehe drugoga! (39/7). Povatak je na koncu Allahu, a ne nekom drugom; nema pribjeita ni utoita od Njega kod drugoga:

Poslije ete se svome Gospodaru vratiti, pa e vas On o onom to ste radili obavijestiti (39/7). Nita Mu o vama nije skriveno: . . . jer On dobro zna svaije misli (39/7), Ovo je konac, ono su dokazi Upute, a ovo je razmee puteva. Svako ima pravo da bira, uz dokaz i prouavanje, a nakon znanja i razmiljanja. 14

?-. ..... .... """ ) $""' ;, ..... "": ) . "".. ..,} ) Ct

..... ....:.... ).Jf. 1)1 ( , .YI ":) \.'-.,'-:_,..;. 1)1 j .... s. ,.,.. EJ. ,. f:r. A 2 =J:. 0; J; 1;1J:1 J j, J;f ;)l ;\ e ..... .... ..... :!-".., . )

:;ll ..... . "..._....., .... ) 'i. Jv.:J J Y.:;. j ' ;-;.-)'l.) \l- J:l l ..:...; t; ... .... ::r rl )) .",.. .... . w )) ys. Ct;: ;j ;:4 = :i '":: e: ,r-; J;\ >(& o .i J ,;.:..:.1 J.) ' :j ..,..,."

.".. "... - ..., ..... , . ..... ) ':/ -$ ,. .,.,...-: ...>", '

J
J.
. L 1 ... ?.1 0J.f. \ JY.. l.; l , ;_._\j 4UI j lj .... , p. ..."... Kad ovjeka nevolja snae, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraa, a onda, poto mu Allah milost Svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: 'Vivaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bie, sigurno, stanovnik u vatri.'" (39/BJ. Da li je onaj koji u nonim asovima u molitvi vrijeme provodi, padajui licem na tle i stojei, strahujui od onoga svijeta i nadajui se milosti Gospodara svoga ... ? Reci: "Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju."' (39!9J. Reci: "O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga.' One koji na ovom svijetu dobra djela budu inili eka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bie bez rauna nagraeni" {39/IOJ. U prvom krugu dodirnuo je njihova srca predstavljanjem kazivanja o njihovom bitisanju, njihovom stvaranju od jedne due, njenom spajanju sa drugom iste vrste, stvaranju stoke u parovima takoer, njihovom stvaranju

u utrobama njihovim matera u tri tmine, i ukazao im je na Allahovu ruku kako im daruje osobenosti ljudske vrste po prvi put, a zatim im daruje osobenosti potrebne za opstanak i razvoj. Ovdje Kur'an dodiruje njihova srca drugim dodirom predstavljajui im njihovu sliku u nevolji i njihovu sliku u blagostanju i pokazujui im njihovu prevrtljivost, slabost, prie]jkivanje i nedovoljnu ustrajnost na jasnom Putu, osim kada su u vezi sa njihovim Gospodarem, kada u Njega 15

nadu polau i Njemu molitvu upuuju, i spoznaju put, znaju Istinu i koriste se osobenostima ovjeka koje im je darovao Allah. Kad ovjeka nevolja snae, Gospodaru svome se moli, Njemu se obraa, a onda, poto mu Allah milost Svoju daruje, zaboravi Onoga kome se prije molio, i druge Njemu jednakim smatra, da bi s puta Njegova na stranputicu odvodio. Reci: 'Vivaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bie, sigurno, stanovnik u vatri!" (39/BJ. Priroda ovjeka se ukazuje ogoljenom kad ga snae nevolja, spadaju s nje naslage, uklanjaju se zastori, raspravaju se iluzije i ona se usmjerava svome Gospodaru i samo Njemu se pokajniki obraa shvatajui da niko drugi osim Njega ne moe otkloniti nevolju i znajui za neosnovanost prizivanja ortaka ili zagovornika. Ali kada nevolja ode i doe blagostanje i poto mu Allah milost Svoju daruje i otkloni od njega nevolju, ovaj ovjek, ija se priroda razotkrila kad ga je nevolja snala, vraa se, pa je ponovo prekriva naslagama, zaboravlja svoje skrueno obraanje, kajanje, ispovijedanje vjere samo svome Gospodaru i polaganje nade samo u Njega tokom iskuenja kada niko drugi nije u stanju da otkloni njegovu nevolju, zaboravlja sve ovo i Allahu druge ravnim smatra, ili .u vidu lanih boanstava koja oboava, kao to je to bilo u njegovom primitivnom, prvom dahili.iietu, ili zbog nekakvih vrijednosti, linosti i stanja koja u svojoj dui podie na pijedestal boanstva, kao to to ini u mnogobrojnim njegovim dahili.ijetima. I evo ga - oboava svoje strasti, tenje, ambicije, strahove, imetak, djecu, vlastodrce i velikae kao to oboava Allaha ili jo iskrenijim oboavanjem

i voli ih kao to voli Allaha ili jo veom ljubavlju. Politeizma ima vie vrsta. Meu njima je i skriveni politeizam kojeg ljudi ne smatraju idolopoklonstvom, jer on nema oblik uobiajenog politeizma ve samo po svojoj biti spada tamo. Posljedica toga je udaljavanje od Allahova Puta. Allahov Put je jedan, nema ih vie. Predanost, usmjerenje i ljubav samo prema Njemu jedini je put k Njemu. Vjerovanje u Allaha ne podnosi sudionitvo u srcu, ne podnosi sudionitvo u vidu imovine, djeteta, domovine, zemlje, prijatelja, roaka. Postojanje sudionitva u srcu u vidu ovih i slinih stvari znai 16

smatranje drugih Allahu ravnim i skretai'lje sa Allahovog Puta koje zavrava u vatri nakon kratkotrajnog uivanja na ovoj Zemlji: Reci: "Uivaj neko vrijeme u nevjerovanju svome, bie, sigurno, stanovnik u vatri!" (39/BJ. Svako uivanje na ovoj Zemlji neznatno je bez obzira koliko dugo trajalo. Dani pojedinca na ovoj Zemlji ogranieni su koliko god dugo ivio. Zapravo, ivot cijele ljudske vrste na Zemlji predstavlja neznatno uivanje u poreenju sa Allahovim vremenom! Pored ove turobne slike ovjeka, Kur'an predoava drugu sliku, sliku bojaljivo g i drhtavo g srca koje se sjea Allaha i ne zaboravlja Ga i u dobru i u zlu i koje ivi svoj ivot na Zemlji u strahu od ahireta, u oekivanju milosti njegova Gospodara i dobrote i u vezi sa Allahom koja rezultira ispravnim znanjem s kojim spoznaje istine Bitka: Da li je onaj koji u nonim asovima u molitvi vrijeme provodi, padajui licem na tle i stojei, strahujui od onoga svijeta i nadajui se milosti Gospodara svoga ... ? Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!" (39/9). To je svijetla i profi.njena slika. Skrueno obavljanje namaza, predanost i usmjerenje - sputajui lice na tle i stojei -, ova istanana senzibilnost - kada strahuje od ahireta i nada se milosti svoga Gospodara -, ova istota i ova prozirnost koja otvara pogled i daje srcu blagodat vienja, snimanja i prijema, sve ovo iscrtava svijetlu i vedru sliku ljudi koja stoji nasuprot toj turobnoj i tmurnoj slici koju je predoio prethodni ajet. Nesumnjivo, vri se ovo uporedivanje:

Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?" (39/9). Istinsko je znanje spoznaja, opaanje Istine, otvorenost pogleda, komuniciranje sa potvrenim istinama u ovom Bitku. Znanje ne predstavljaju pojedinani, odvojeni podaci koji stjenjuju razum, a ne vode ka velikim istinama Kosmosa i ne doseu iza opipljive vanjtine. Ovo je put ka istinskom znanju i prosvijetljenoj spoznaji. Ovo je to . .. smjerno obavljanje namaza, senzibilnost srca, osjeanje opreza u odnosu 17

na ahiret, oekivanje Allahove milosti i dobrote, skrueno sjeanje na Allaha. Ovo je taj put. Stoga on dosee do sri, spoznaje, koristi se onim to vidi, uje i kua i stie do velikih, nepromjenljivih istina iza pojavnih stvari i malih iskustava. A oni koji zastaju kod granica individualnih iskustava i pojavnog svijeta, oni su sabirai podataka, a ne znanstvenici: Samo oni koji pameti imaju pouku primaju! (39/9). Znaju samo oni ija su srca svjesna, . otvorena, koja doseu iza pojavnih istina, koriste se onim to vide i uju, koje podsjea na Allaha sve to de i opipaju, a ne zaboravljaju Ga i koja ne zaboravljaju Dan susreta s Njim. N akon predoen ja ovih dviju slika Kur'an se usmjerava onima koji vjeruju, pozivajui ih da budu bogobojazni, da ine dobra djela i da im kratki ovozemni ivot poslui kao sredstvo za dugotrajno stjecanje za onaj svijet: Reci: "O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga! One koji na ovom svijetu dobra djela budu inili eka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bie bez rauna nagraeni" (39/IOJ. U iskazu: Reci: "O robovi Moji koji vjerujete ima posebna :finesa. U osnovi, on ima ovaj smisao: Reci Mojim robovima koji vjeruju ... reci im: Bojte se vaeg Gospodara! Meutim, On ih poziva, jer poziv sadri proglas i upozorenje. Poslanik (alejhi's-selam) ne govori im: "0, robovi moji!", jer su oni Allahovi robovi. Ovu finesu nalazimo i prilikom njegovog zaduenja dostavljanjem Poruke, da ih pozove uime Allaha. Poziv je u sutini od Allaha. Mu hamm ed (alejhi' s-selam) samo prenosi poziv od Njega:

Reci: {(O robovi moji koji vjerujete, bojte se Gospodara svoga!" m/JOJ. Bogobojaznost je taj osjeaj u srcu, tenja ka Allahu uz oprez i bogobojaznost, u nadanju i oekivanju i voenjem rauna o Njegovoj srdbi i zadovoljstvu uz budnost i osjeajnost. To je ona vedra i svijetla slika kojom je prethodni ajet odslikao tu skruenu i smjernu vrstu Allahovih robova: One koji na ovom svijetu dobra djela budu inili eka nagrada (39/IOJ. 18

Lijepe li nagrade! Nagrada na ovom svijetu kratkotrajnih dana i neznatnog boravka, kojoj odgovara nagrada na ahiretu, kui vjenosti i neprolaznosti. To je Allahova dobrota prema ovom ovjeku, Koji zna njegovu slabost, nemo i neznatnost njegova truda, pa mu On ukazuje poast i pazi ga: . . . a Allahova zemlja je prostrana (39/IOJ. Pa neka vas ne sprjeava ljubav prema zemlji, pitomost mjesta i krvne, roake i prijateljske veze u domovini da iselite iz nje, ako vam je tijesna zbog vae vjere i ako mislite biti u mogunosti dobra djela initi. Priljubljenost za zemlju u ovakvom sluaju prostor je za djelovanje ejtana i jedan vid idolopoklonstva u srcu ovjeka. Ovo je suptilna k ur' anska opaska u pogledu prolaza za skriveni politeizam u ljudskom srcu, povodom govora o tevhidu i bogobojaznosti, opaska koja ukazuje na ishodite ovog Kur'ana. Ljudsko srce lijei na ovakav nain samo njegov Stvoritelj koji ga dobro poznaje i koji je upuen u njegove tajne. Allah, Stvoritelj ljudi, zna da je iseljenje iz zemlje teko za ljudsku duu, da je oslobaanje od tih veza tegobna stvar i da je naputanje uobiajenog ivota, sredstava opskrbe i otpoinjanja ivota u novoj zemlji naporna obaveza za ljude. Stoga na ovom mjestu ukazuje na strpljivost i bezuvjetnu nagradu za njega kod Allaha, bez rauna: . . . Samo oni koji budu strpljivi bie bez rauna nagraeni (39/IOJ.

Dodiruje Kur'an njihova srca ovim dodirom na odgovarajuem mjestu, lijei ono to mui ta slabana srca adekvatnim lijeenjem, rashlauje ih u tekoj situaciji dakom bliskosti i milosti i otvara im vrata nadoknade za domovinu, zemlju, porodicu i prijateljstvo u vidu Njegove nagrade bez rauna. Uzvien je onaj koji dobro zna ova srca, koji je dobro obavijeten o prolazima srca i propustima i koji poznaje ono to se u njima krije. 19

't )'t ) \ " ) " - ..... ..... -& \ "' ) ,,.. .; } .."".,. - . .... ) .... . , , -:.l \)JI ( ... :JJI) , ,WI rU"' l.,fll JI <..:._,...\ L,J_,;i.;;zj'_,A.ll L"_,. L.r.!ll ; o J ., . '-:-'l:! )l l Reci: "Meni se nareuje da se klanjam Allahu iskreno Mu

ispovijedajui vjeru (39/ ll) i nareuje mi se da budem prvi musliman" (39/12). Reci: 'Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako Gospodaru svome budem neposluan" (39/13). Reci: "Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajui vjeru svoju, (39/11) a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoete!" Reci: "Stradae, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!" (39/15). Nad njima e biti naslage vatre, a i ispod njih naslage; time Allah strai robove Svoje. "O robovi Moji, bojte se Mene!" (39/16). Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraaju, - njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje (39/1 7) 20

koji Kur'an sluaju i slijede ono najljepe u njemu, njima je Allah na pravi put ukazao i oni su pametni (.19/18). Zar ti da spasi onoga koji je zasluio kaznu, onoga koji e biti u vatri? (39/19). A one koji se Gospodara svoga boje ekaju odaje, sve jedne iznad drugih sagraene, ispred kojih e rijeke tei, - obeanje je Allahovo, a Allah nee obeanje prekriti (39/20J. Cijeli ovaj odjeljak natkriljuje ahiretska atmosfera, sjena straha od kazne i nade u nagradu. Zapoinje usmjeravanjem Poslanika (alejhi'sselam) da obznani istu rije tevhida, da obznani svoj strah, a on je Vjerovjesnik i Poslanik, od posljedice odstupanja od nje, da obznani svoju vrstu odlunost da nastavi drati se svoga programa i puta, a da njih ostavi njihovom programu i putu, te da ukae na posljedicu jednog i drugog puta na Dan polaganja rauna. Reci: "Meni se nareuje da se klanjam Allahu iskreno Mu ispovijedajui vjeru i nareuje mi se da budem prvi musliman. " Reci: 'Ja se bojim patnje na Velikom danu, ako Gospodaru svome budem neposluan" (39/1 113) . Ovaj proglas od strane Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) , da mu je nareeno da samo Allaha oboava iskrenu Mu ispovijedajui vjeru, da bude u tome prvi musliman i da se boji patnje na Velikom danu ako bude neposluan svome Gospodaru, je proglas od najvee vrijednosti za istotu tevhida onakvu kakvu je islam donio. Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) na ovoj razini je Allahov rob. Ovo je njegova pozicija koju ne prekorauje. Na stupnju ibadeta svi robovi stoje u saffu, dok se Allahovo Bie (Uzvieno)

uzdie zasebno iznad svih robova. To je, ustvari, cilj. Tada se ustabiljuje znaenje pozicije Boanstva i znaenje pozicije predanosti; one se razdvajaju, ne mijeaju se i ne prepleu meusobno i odvajaju svojstvo Jednote Uzvienog Allaha, bez ortaka i bez ikog Njemu slinog. I kada Muhammed, Allahov Poslanik, (alejhi' s-selam) na poziciji predanosti Allahu objavljuje ovaj proglas i strahuje od neposluha ovakvim 21

strahom, onda nema apsolutno mjesta tvrdnji o zagovornitvu kipova ili meleka njihovim oboavanjem mimo ili uz Allaha. Po drugi put ponavlja proglas, uz ustrajnost na putu i ostavljanje politeista njihovom putu i njegovom bolnom zavretku: Reci: "Samo se Allahu klanjam, iskreno Mu ispovijedajui vjeru svoju, a vi se, pored Njega, klanjajte kome hoete!" Reci: "Stradae, uistinu, oni koji na Sudnjem danu izgube i sebe i porodice svoje. Eto, to je pravo stradanje!" (39/11-15). Po drugi put obznanjuje: Ja doista nastavljam ii svojim putem. Allahu sam predan iskreno Mu ispovijedajui vjeru. A vi idite putem kojim elite. Oboavajte ta hoete mimo Njega. Ali tamo vas eka nemjerljiva propast. Gubitak svog bia koje skonava u Dehennemu i gubitak porodice bez obzira da li oni bili vjernici ili nevjernici. Ako budu vjernici, politeisti ih gube, jer ovi idu jednim, a oni drugim putem. A ako budu politeisti kao i oni, svaki od njih gubi sebe u Dehennemu . . Eto, to je . pravo stradanje (.19/15). Zatim se prezentira prizor pravog stradanja: Nad njima e biti naslage vatre, a i ispod njih naslage; time Allah strai robove Svoje. "O robovi Moji, bojte se Mene!" (.19/16J. Ovo je doista jeziv prizor. Prizor vatre u obliku naslaga iznad njih i ispod njih, a oni izmeu ovih mranih naslaga koje ih omotavaju i obavijaju, a od vatre su! Jeziv prizor! Allah ga prikazuje Svojim robovima dok su jo na zemlji i u mogunosti da skrenu s tog puta. Zastrauje ih njegovim ishodom ne bi

li ga se klonili: Time Allah strai robove Svoje (39/16). Poziva ih da budu oprezni, da se uvaju i budu predani: "O robovi Moji, bojte se Mene!" (39/16). N a drugoj obali stoje spaeni, oni koji su se bojali ovog sumornog zavretka: Za one koji izbjegavaju da se kumirima klanjaju i koji se Allahu obraaju, - njima su namijenjene radosne vijesti, zato obraduj robove Moje 22

koji Kur'an sluaju i slijede ono najljepe u njemu; njima je Allah tW pravi put ukazao i oni su pametni (39/17-18). Tagut je oblik rijei nastao od rijei tugjan nasilje, poput rijei: melekut, azamut i rehamut, koje upuuju na pretjerivanje i uveliavanje. Tagut j e sve to prevri mjeru i prijee granicu. Oni koji izbjegavaju njihovo oboavanje to su oni koji izbjegavaju oboavanje onoga to nije istinsko Boanstvo u bilo kojem obliku oboavanja. To su oni koji se Gospodaru svome obraaju, Njemu se vraaju i ostaju u poziciji oboavanja samo Njega. Takvima su namijenjene radosne vijesti (39/1 7) odaslane sa najvieg mjesta, a Poslanik (alejhi' s-selam) prenosi ih njima Allahovom odredbom: zato obraduj robove Moje (39/17) . To je uzviena radosna vijest koju im donosi plemeniti Poslanik. Samo ovo bila bi blagodat Svojstvo ovih je da oni kada sluaju ono to sluaju od rijei, njihova srca uzimaju ono to je najljepe u njima, a odbacuju ostalo, tako da se za njih lijepi samo lijepa rije koja proiava due i srce. Lijepa se dua otvara pred lijepom rijeju, prihvata je i odaziva joj se. Pokvarena se dua otvara samo runoj rijei i odaziva joj se. Njima je Allah na pravi put ukazao (39/1BJ. Allah zna da u njihovim duama ima dobra, pa ih je uputio da sluaju Najljepi Govor i da mu se odazovu. Allahova je U puta prava uputa. I oni su pametni (39/18). Zdrav razum vodi svoga vlasnika proienju i spasu. A -onome ko ne

slijedi put proienja i spasa kao da je oduzeta pamet i kao da mu je zabranjena ova blagodat koju mu je Allah dao. Prije predstavljanja prizora ovih u njihovom uivanju na onom svijetu, Kur'an potvruje da su oboavatelji kumira ve doista doli u vatru i da ih niko ne moe spasiti od nje: Zar ti da spasi onoga koji je zasluio kaznu, onoga koji e biti u vatri? (39/19) . Govor je usmjeren Allahovom Poslanik u (alejhi' s-selam) . Ako on nije u stanju da ih spasi od vatre u kojoj se nalaze, pa ko onda jeste? 23

Pred prizorom ovih vatri - kao da su faktiki sada u njoj, jer su ve zasluili kaznu - predoava se prizor onih koji se Gospodara svoga boje i plae onoga ime ih je Allah straio: A one koji se Gospodara svoga boje ekaju odaje, sve jedne iznad drugih sagraene, ispred kojih e rijeke tei, - obeanje je Allahovo, a Allah nee obeanje prekriti (39/20J. Prizor sagraenih odaja, sve jedna iznad druge, ispod kojih teku rijeke .. . stoji nasuprot prizora naslaga vatre iznad i ispod njih u opozitnoj formi koju usklauje kur' anski iskaz iscrtavajui prizore pred pogledima. To je Allahovo obeanje, a Allahovo se obeanje izvrava. Jer, Allah nee obeanje prekriti. Muslimani koji su prvi put sluali Kur'an proivljavali su ove prizore stvarno, upeatljivo. U njihovim duama to nije bilo obeanje ili prijetnja

koje primaju iz daleke budunosti. I jedno i drugo je bila realnost koju su svjedoila njihova srca, osjeala je i gledala; potpadala su pod njen utjecaj, tresla se i odazivala zbog tog vienja. Otuda su se njihova srca preo brazila takvim preobraajem i njihov ivot se na zemlji modificirao prema onosvjetskoj stvarnosti koju su ivjeli i proivljavali jo za ovozemnog ivota. Tako musliman treba doekivati Allahovo obeanje. 24

Zar ne vidi da Allah sputa s neba kiu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomou nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osui i ti ga vidi poutjela i najzad ga skri. To je, doista, pouka za one koji su pametni (.19/21). Zar je isti onaj ije je srce Allah uinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga ? Teko onima ija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi! (39122). Allah objavljuje najljepi govor, Knjigu slinu po smislu, ije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, koe njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoe; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put nee moi uputiti (39/23). Zar je isti onaj koji e se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje? "Trpite ono to ste zasluili!" - mnogobocima e se rei (39/24) . Oni prije njih su poricali, pa ih je stigla kazna odakle nisu oekivali (.19/26) .

Allah je dao da osjete ponienje u ivotu na ovom svijetu, a patnja na drugom svijetu bie, zaista, jo gora, - kad bi oni samo znali! (39/26). Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili (.19!27) u Kur'anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve protivrjenosti, da bi se Gospodara svoga pobojali (39/28). 25

Allah navodi kao primjer. ovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju i ovjeka koji je u vlasti samo jednog ovjeka, - da li je poloaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali veina njih ne zna (39/29). Ovaj odjeljak sure sadri osvrt na ivot biljnog svijeta, nakon sputanja vode iz neba i njegovog skonavanja nakon kratkog vremena, a ovo se esto navodi kao primjer ovozemnog ivota i njegove sutinske prolaznosti. U njemu je smjernica pametnima koji primaju pouku da razmisle o ovom primjeru i podsjete se na njega. Nakon spominjanja sputanja vode iz neba, ukazuje se na Knjigu, objavljenu takoer s neba, da s njome oive srca i da joj se otvore grudi, uz sugestivno slikanje odaziva otvorenih srca ovoj Knjizi sa strahom i drhtanjem, a potom popustljivou i smirenou, i uz predoavanje ishoda onih koji su se odazvali spominjanju Allaha i onih ija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah. Na kraju se usmjerava na sutinu tevhida navodei primjer onoga ko oboava Jednog Boga i onog ko oboava vie bogova. Ta dva primjera nisu ista niti su im stanja podudarna, kao to nije isto stanje roba kojeg posjeduju suko bljeni gospodari i stanje roba koji radi za jednog gospodara s kojim se niko ne spori o njemu. Zar ne vidi da Allah sputa s neba kiu pa je u izvore u zemlji razvodi, a onda pomou nje raznobojno bilje izvodi, zatim se ono osui i ti ga vidi poutjela i najzad ga skri. To je, doista, pouka za one koji su pametni (39/2V. Ovaj fenomen na koji Kur'an usmjerava poglede radi razmiljanja i prouavanja ponavlja se u raznim dijelovima Zemlje tako da ak nestane i one intime koju donosi njegovo obnavljanje i udesa koja postoje u svakoj

njegovoj fazi. Kur'an usmjerava pogled ka vienju Allahove moi i slijeenju njenih tragova u svakoj fazi ivota. Ova voda koja se sputa s neba, ta je ona i kako je sila? Mi brzo prolazimo pored ovog uda zbog dugotrajne prisnosti i ponavljanja. Stvaranje vode samo po sebi je nadnaravno udo. Bez obzira to znamo da ona nastaje spajanjem atoma vodonika i kiseonika pod odreenim uvjetima, sama ova spoznaja dovoljna je da probudi naa srca i okrene ih vienju Allahove moi koja je oblikovala ovaj Kosmos tako da u njemu postoji vodonik i kiseonik i tako da postoje okolnosti koje omoguuju ovo 26

spajanje i nastajanje vode iz tog spoja Odatle postojanje ivota na zemlji. Da nema vode, ne bi bilo ni ivota. To je lanac planiranja dok ne doemo do postojanja vode i postojanja ivota. Allah je iza tog planiranja i sve je to dala Njegova mo. Zatim, sputanje ove vode nakon njenog nestanka drugo je, novo udo nastalo iz uspostavljanja Zemlje i Kosmosa sa ovim sistemom koji omoguava nastanak vode i njeno sputanje shodno Allahovoj odredbi. Potom slijedi slijedea faza nakon sputanja vode: . pa je u izvore u zemlji razvodi (39/21). .. Isti je sluaj u tome sa tekuim rijekama na povrini zemlje ili tekuim rijekama ispod njenih slojeva nastalih od povrinskih voda koje prodru u unutranjost, a potom izbiju u vidu vrela i izvora ili se otkriju kopanjem bunareva. Allahova mo je sprjeava da prodre u velike dubine iz kojih se nikada vie ne bi pojavila . . . . a onda pomou nje raznobojno bilje izvodi (39/21). Biljni ivot koji slijedi i nastaje iza sputanja vode udo je pred kojim ljudska snaga zastaje nemona. Gledanje male biljke kako probija zastor zemlje, otklanja terete naslaga iznad nje i ustremljuje se ka prostranstvu, svjetlu i slobodi, uzdiui se ka irokom prostranstvu malo pomalo, ovo gledanje dovoljno je da ispuni otvoreno srce sjeanjem i da potakne u njemu osjeanje Allaha, kreativnog Stvoritelja koji je svemu dao njegov oblik, a onda ga uputio. Raznobojno bilje u jednom predjelu, zapravo u jednoj biljci, pa ak i u jednom cvijetu nije nita drugo nego izloba kreacije Moi koja izaziva kod ovjeka osjeanje apsolutne nemoi da u

osnovi ita od toga uradi. Ovo rastue, mekahno, njeno, sono bilje dostie svoju puninu i zavrava svoje dane: . . . zatim se ono osui i ti ga vidi poutjela (39/21). Dostiglo je svoj cilj predvien u zakonu Bitka, sistemu Kosmosa i fazama ivota i sazrijeva za etvu: . . . i najzad ga skri (39/21). Potroilo je svoj rok, izvrilo svoju ulogu i okonalo ciklus onako kako mu je odredio Darovatelj ivota: To je, doista, pouka za one koji su pametni (39/21). 27

Koji razmiljaju, sjeaju se i koriste se razumom i shvaanjem koje im je darovao Allah. Zar je isti onaj ije je srce Allah uinio sklono islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga ? Teko onima ija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi! (39/22). Allah objavljuje najljepi govor, Knjigu slinu po smislu, ije se pouke ponavljaju, zbog kojih podilazi jeza one koji se Gospodara svoga boje, a kada spomene ime Allahovo, koe njihove i srca njihova se smiruju. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoe; a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put nee moi uputiti (.19/2.1). Kao to kiu sputa s neba, a onda pomou nje raznobojno bilje izvodi, takoer, on sputa s neba Knjigu koju doekuju iva srca, pa se otvaraju, ire i kreu poput kretanja ivota, doim oni ija su srca neosjetljiva doekuju je poput tvrde stijene u kojoj nema ivota niti vlage. Allah ini sklonim islamu srca za koja zna da u njima ima dobra, pa Ul spaja sa Njegovim svjetlom i ona njime blistaju i iz njega svjetlost crpe. Razlika izmeu ovih srca i drugih, neosjetljivih srca je velika: Teko onima ija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi! (39122). Ovaj ajet odslikava sutinu srca koja prihvate islam, otvore mu se i njime odiu, odslikava njihov odnos prema Allahu, stanje zadovoljstva, otvorenosti, svjeine, vedrine, obasjanosti i prosvijetljenosti, kao to odslikava i sutinu drugaijih srca, njihovu neosjetljivost, grubost, beivotnost, suhoparnost, tmurnou i mrklou. A onaj ije srce Allah ini

sklonim islamu, pomaui mu Svojim svjetlom, definitivno nije poput onih ija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah. Velika je, velika razlika izmeu ovih i onih. Drugi ajet takoder odslikava nain na koji vjernici doekuju ovaj Kur'an, ovu harmoninu Knjigu u ijoj prirodi nema neslaganja, ni u njenim nakanama, duhu, osobenostima. Ona je slina po smislu, ije se pouke ponavljaju; ponavljaju se njeni odjeljci, smjernice i prizori. Meutim, oni nisu opreni niti meusobno proturjeni, ve se samo ponavljaju na 28

razliitim mjestima shodno svrsi koja se ostvar uje ponavljanjem i uestalou, uz harmoninost i stabilnost nepromjenljivih principa koji su slini po smislu i u kojima nema proturjeja niti neslaganja. Oni koji se boje svoga Gospodara i strahuju od Njega, ivei u oprezu i strahu, oekivanju i nadanju, doekuju ovu Knjigu sa tremom i drhtavicom i pod snanim dojmom od koga se koe jee, a zatim se njihove due smiruju, srca im se navikavaju na ovu Knjigu, pa se njihove koe i srca raznjeuju i smiruju spominjanjem Allaha. To je iva, opipljiva slika koju iscrtavaju rijei i gotovo da se u njoj opaaju pokreti. Ona je Allahov pravi put na koji On ukazuje onome kome On hoe (.19/23) . Srca ne trepere ovako osim kada ih pokree ruka Milostivog ka Uputi, odazivu i svjetlu. Allah poznaje unutranjost srca na osnovu koje ih nagrauje Uputom ili zabludom: . . . a onoga koga Allah ostavi u zabludi niko na pravi put nee moi uputiti (.19/ZJJ. On ga ostavlja u zabludi shodno poznavanju njegove unutranjosti stabilizirane u zabludi, koja ne prihvata Uputu niti joj uope tei. Potom se predoava ono to oekuje sljedbenike zablude na Sudnjem danu, u beznadenom prizoru, na dan sumiranja rezultata djela: Zar je isti onaj koji e se na Sudnjem danu licem svojim zaklanjati od strahovite patnje? "Trpite ono to ste zasluili!" - mnogobocima e se rei (39/24). ovjek obino titi svoje lice rukama i tijelom. Ovdje on nije u stanju

da se zatiti od vatre rukama i nogama, pa se titi od nje svojim licem i zaklanja se od patnje, to ukazuje na strahotu, tekou i poremeaj. I u guvi i pritisku ove kazne prima ukor i podastire mu se rezultat njegova ivota, a kakva li samo rezultata: "Trpite ono to ste zasluili.'""mnogobocima e se rei (.19/24J. Sa ovog prizora prelazi se na govor o poricateljima koji su se suprotstavljali Muhammedu (alejhi' s-selam) kako bi im predoio ono to je zadesilo prethodne poricatelje i ne bi li oni doli sebi: 29

. Oni prije njih su poricali, pa ih je stigla kazna odakle nisu oekivali. Allah je dao da osjete ponienje u ivotu na ovom svijetu, a patnja na drugom svijetu bie, zaista, jo gora, - kad bi oni samo znali! <39/25-26). Ovo je stanje poricatelja na ovom i onom svijetu. Allah je dao da osjete ponienje u ivotu na ovom svijetu, a na onom svijetu oekuje ih najvea patnja. Allahova je zakonitost neumitna i ona ne izostaje. Stratita prethodnih pokoljenja svjedoe o tome. Allahova prijetnja njima na onom svijetu je vaea. Prilika koju imaju pred sobom je jedinstvena. Ovo podsjeanje je za onog ko pouku prima i sjea se, kad bi oni samo znali! (39/26). Mi u ovom Kur'anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili <39/27J u Kur'anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve protivrjenosti, da bi se Gospodara svoga pobojali <39!28J. Allah navodi kao primjer ovjeka koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju i ovjeka koji je u vlasti samo jednog ovjeka, - da li je poloaj njih dvojice isti? Hvaljen neka je Allah, nije, ali veina njih ne zna (39/29). Allah navodi primjer roba monoteista i roba politeista kroz primjer roba koji je u vlasti ortaka oko koga se oni otimaju, a on razapet meu njima; svaki od njih ga usmjerava u svom pravcu, svaki od njih ga zaduuje, a on meu njima izgubljen, ne ide po jednom sistemu, ne ide jednim putem, nije u stanju zadovoljiti njihove oprene, suprotstavljene i sukobljene prohtjeve koji razdiru njegove napore i snage. I roba koji je u vlasti jednog gospodara i on zna ta on od njega trai i ime ga zaduuje,

pa je rastereen i uvren na jednom jasnom putu: da li je poloaj njih dvojice isti? <39/29). Njihov poloaj nije isti. Onaj koji slua jednog gospodara uiva u rahatluku pravilne orijentacije, spoznaje i izvjesnosti, objedinjenoj snazi, jedinstvu usmjerenja i jasnoi puta. A onaj koji je podreen sukobljenim gospodarima u patnji je, nesiguran je, ne moe se smiriti u jednom stanju, ne zadovoljava ni jednog od njih, a kamo li da zadovoljava sve! 30

Ovaj primjer odslikava stvarnost monoteizma i stvarnost politeizma u svim stanjima. Srce koje vjeruje u sustinu tevhida je srce koje okonava putovanje na zemlji shodno Uputi, jer je njegov pogled stalno vezan za jednu zvijezdu na horizontu, pa njegov put ne krivuda i jer on ne poznaje samo jedan izvor ivota, snage i opskrbe, samo jedan izvor koristi i tete i jedan izvor davanja i sprjeavanja, pa su njegovi koraci ka ovom jednom izvoru pravolinijski, samo iz njega crpi, rukama dri jedan konop steui vrsto njegovu petlju; njegov pravac kretanja ka jednom cilju je siguran, pogled mu ne skree s njega i slui jednom gospodaru, zna ta ga zadovoljava pa to radi, i ta ga srdi pa ga se klone. Tako se akumulira i objedinjuje njegova snaga pa proizvodi svom svojom snagom i trudom, vrsto stojei na zemlji i uzdajui se u Jednog Boga na nebu. Nakon ovog rjeitog i sugestivnog primjera dolazi pogovor sa zahvalom Allahu koji je odabrao za Svoje robove blagostanje, sigurnost, smirenost, pravilnu orijentaciju i stabilnost. A oni, uprkos tome, skreu s Pravog Puta i veina ih ne zna. Ovo je jedan od primjera koji Kur'an navodi ljudima da bi primili pouku. A Kur'an je na arapskom jeziku; pravilan je i jasan, nema u njemu

zamrenosti, neispravnosti ni devijantnosti; Kur'an se obraa ljudskoj prirodi njenom bliskom i razumljivom logikom. Ti e, zacijelo, umrijeti, a i oni e, takoe, pomrijeti (39/30) i poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ete se jedan s drugim prepirati (39/31). 31

Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori lai i smatra da je la istina kada mu ona dolazi? Zar u dehennemu prebivalite za nevjernike nee biti? (39/32). A onaj koji donosi Istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni, (39/33) sve to zaele u Gospodara svoga e nai, to e biti nagrada onima koji su dobra djela inili (39/34) da bi Allah preko runih postupaka njihovih preao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio (39/35). Ovaj odjeljak predstavlja pogovor na prethodni. Nakon to je predoio dokaz u vidu kie koja se sputa iz neba, dokaz u vidu bilja koje pomou nje raste, dokaz u vidu Knjige objavljene od Allaha, te ukazao na primjere koje donosi u Kur'anu, ali veina njih ne zna (39/29J, osvrnuo se na ovo konstatacijom da je sluaj Poslanika (alejhi' s-selam) i njihov sluaj preputen Allahu; On e presuditi medu njima nakon njihove smrti te e kazniti lace i poricatelje onako kako to oni zasluuju, a nagraditi iskrene, one koji povjerovae, nagradom predvienom za dobroinitelje. Ti e, zacijelo, umrijeti, a i oni e, takoe, pomrijeti i poslije, na Sudnjem danu, pred Gospodarom svojim ete se jedan s drugim prepirati (.19/.1().31). Smrt je kraj svakog ivog bia. Samo je Allah vjean. U smrti su jednaki svi ljudi ukljuujui i Muhammeda, Allahova Poslanika (alejhi's

selam) . Spominjanje ove istine ovdje predstavlja jednu od karika tevhida kojeg sura u svojoj cjelokupnosti proklamira i potvruje. Potom dolazi izvjetaj o onome to dolazi poslije smrti. Smrt nije kraj putanje. Ona je samo jedna karika poslije koje slijede karike predvienog i planiranog stvaranja od kojih se nita ne deava nesvrsishodno i nepredvieno. Na Sudnjem danu robovi e se prepirati o sporu koji je bio medu njima. Doi e Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) pored svoga Gospodara, a ljudi e biti privedeni radi suenja zbog onoga to su govorili i radili i bit e suoenii sa onim kako su se ponijeli prema Uputi koju im je Allah poslao:

Ima li nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori lai i smatra da je la istina kada mu ona dolazi? Zar u diehennemu prebivalite za nevjernike nee biti? (39/32). Pitanje radi potvrde. Pa nema nepravednijeg od onoga koji o Allahu govori lai tvrdei da On ima keri i da ima ortake i koji porie istinitost onoga s ime je doao Njegov Poslanik, odbijajui potvrditi Kelime-i tevhid. To je nevjerovanje, a Dehennem je prebivalite za nevjernike. Ovo je jedan vid potvrde koja dolazi u obliku pitanja radi snanijeg pojanjenja i pritvrivanja. Ovo je jedna strana parnice. Druga strana je onaj koji je donio Istinu od Allaha potvrujui je i dostavljajui je s vjerom i uvjerenjem. Ovo svojstvo dijele sa Allahovim Poslanikom svi prethodni poslanici, kao to ga s njim dijeli svako ko je pozivao ovoj Istini s uvjerenjem, vjerujui da je to Istina i potvrujui srcem ono u to je jezikom potvrivao, oni su bogobojazni (.19/33). Opirnije se izlae svojstvo ovih bogobojaznih i nagrada koju im je njihov Gospodar pripremio: Sve to zaele u Gospodara svoga e nai, to e biti nagrada onima koji su dobra djela inili (39/34). Ovo je sveobuhvatni iskaz koji obuhvata sve elje koje naumpadaju vjernikoj dui. Potvruje se da to pripada njima kod njihovog Gospodara; to je njihovo pravo koje nee propasti niti se zagubiti, to e biti nagrada onima koji su dobra djela inili (39/34). Tako e biti da bi Allah ostvario dobro i ast koje im eli i dobrotu s kojom se odnosi prema njima, povrh pravde, iz Svoje dobrohotnosti i

dobroinstva: da bi Allah preko runih postupaka njihovih preao, i da bi ih za lijepa djela koja su radili nagradio (39/35). Pravda nalae da se obraunaju i dobra i loa djela, a potom slijedi nagraivanje. A dobrota je ovo s ime se Allah ukazuje pred ovim Svojim bogobojaznim robovima, da prijee preko njihovih najrunijih djela, te se ona nee obraunavati na njihovoj tereziji, i da ih nagradi za ono to su radili, obraunavajui im na naj ljepi nain, pa e se njihova dobra djela uveati, podii i pretegnuti na vagi. 33

To je Allahova dobrota koju On daje kome hoe. Allah se time obavezao Svojim obeanjem. To je realnost u koju su uvjereni bogobojazni, dobroinitelji: ..... } .... ".. .. "... wl " " i. 34

Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plae onima kojima se, pored Njega, klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi - niko ne moe na pravi put uputiti (39/36). A onoga koga On na pravi put uputi -niko ne moe u zabludu dovesti. Zar Allah nije silan i strog? (39/37). Ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno e rei: "Allah!" a ti reci: 'Mislite li vi da li bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti tetu, ako Allah hoe da mi je uini, ili, da li bi mogli zadrati milost Njegovu, ako On hoe da im je podari?" Reci: "Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdavaju" (39/3RJ. Reci: "O narode moj, ti postupaj onako kako postupa, a i ja u postupati, pa ete znati (39!39J koga e stii patnja koja e ga poniziti, i koga e patnja vjeno snai" (39/10) . Mi ti objavljujemo Knjigu zbog svih ljudi - samu istinu; onaj ko bude iao pravim putem - sebi e koristiti, a onaj ko bude iao stranputicom - sebi e nauditi, ti nisi njima tutor (39/11). Allah uzima due u asu njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa

zadrava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odredenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmiljaju (39/42). Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: "Zar i onda kada su bez ikakve moi i kada nita ne razumiju!" (39/43). Reci: "Niko ne moe bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije Njemu ete se vratiti (39/44). 35

Kad se Allah samo spomene, gre se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme (39/45). Reci: "Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, Ti e robovima Svojim presuditi u onome oko ega su se razilazili!" (39/46). Kad bi mnogoboci imali sve to je na Zemlji, i jo toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teke patnje iskupili; a Allah e ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti (.19/47) i predoie im se rava djela njihova koja su radili i snai e ih ba ono emu su se izrugivali (.19!4RJ. Kad ovjeka kakva nevolja snae, Nama se moli; a kad mu Mi poslije blagodat pruimo, onda govori: "Ovo mi je dato zato to sam to zasluio. " A nije tako, to je samo kunja, ali veina njih ne zna (39/49). Tako su govorili i oni prije njih, pa im nije koristilo ono to su bili stekli, (.19/50J i stigla ih je kazna za ono to su radili. A i one medu ovima koji nepravdu ine - stii e kazna za ono to ine, oni nee umai (39/5IJ. Kako ne znaju da Allah daje obilje onome kome hoe, i da uskrauje; to su, zaista, pouke narodu koji vjeruje (39!52J. Ova cjelina predstavlja najopirniji odjeljak sure. Ona tretira sutinu tevhida sa razliitih aspekata i sa raznovrsnim dodirima. Poinje slikanjem unutranjosti vjernikog srca i njegovog stava prema zemaljskim silama, njegovog uvaavanja Jedine Sile i oslanjanja na Nju bez osvrtanja na druge, neznatne i slabe snage. Otuda to srce otresa ruke od ovih tobonjih snaga,

preputa pitanje ovog spoora Allahu na Sudnjem danu i nastavlja ii svojim putem vrsto, uvjereno i sigurno u svoj ishod. Iza ovoga slijedi pojanjenje funkcije Poslanika (alejhi' s-selam) , da on nije tutor robovima u pogledu njihove upute i zablude, ve je Allah taj koji ima dominaciju nad njima i koji ih dri za njihovo tjeme u svakoj situaciji i stanju. Oni nemaju, mimo Njega, zagovornika jer je zauzimanje u cijelosti u Allahovom domenu; Njemu pripada vlast na nebesima i na Zemlji i Njemu se sve obraa i vraa. 36

Potom opisuje politeiste, grenje njihovih srca prilikom spominjanja Kelime-i tevhida i njihovog oputanja prilikom spominjanja politeistikog govora. Poslije ovoga slijedi poziv Poslaniku (alejhi's-selam) da objavi isti Kelime-i tevhid, a prepusti pitanje politeista Allahu. Opisuje ih kako na Sudnjem danu prieljkuju da se otkupe svim to je na Zemlji i sa jo toliko nakon to im je Allah otkrio ono to preneraava i zastrauje. To je tako. A kada ih kakva nevolja snae, samo mole, a kada im On poslije blagodat prui, iznose nairoko tvrdnje i onda neki od njih kae: Ovo mi je dato zato to sam to zasluio. Rijei koje su izgovarali i oni prije njih pa ih je Allah kaznio, a moan je da kazni i ove. Oni nee umai. Davanje o bilja opskrbe i uskraivanje Allahova je zakonitost koja se odvija shodno Njegovoj mudrosti i odredbi. Samo On daje i uskrauje: . . . to su, zaista, pouke narodu koji vjeruje (39/52). Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te plae onima kojima se, pored Njega, klanjaju. Onoga koga Allah ostavi u zabludi - niko ne moe na pravi put uputiti (39/36). A onoga koga On na pravi put uputi - niko ne moe u zabludu dovesti. Zar Allah nije silan i strog? (39/.17). Ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno e rei: "Allah!" a ti reci: "Mislite li vi da li bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti tetu, ako Allah hoe da mi je uini, ili, da li bi mogli zadrati milost Njegovu, ako On hoe da im je podari?" Reci: "Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdavaju" (39/38). Reci: "O narode moj, ti postupaj onako kako postupa, a i ja u

postupati, pa ete znati (39/39J koga e stii patnja koja e ga poniziti, i koga e patnja vjena snai" (39/40) . Ova etiri ajeta odslikavaju logiku ispravnog vjerovanja, njegovu jednostavnost i snagu, jasnou i dubinu, onakvog kakvo se nalazi u srcu Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) i kakvo treba biti u srcu svakog ko 37

vjeruje u Poslanicu i svakog ko poziva. Samo je ona njegov ustav koji ga zadovoljava, koji mu je dovoljan i koji mu otkriva trajni, stabilni, Pravi Put. Navodi se u povodu njihove objave da su politeisti iz Kureja plaili Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) svojim boanstvima, upozoravali ga na njihovu srdbu, dok ih on opisivae tim poniavajuim svojstvima, prijetei mu da e ga, ako ne bude utio o njima, snai nevolja. Meutim, smisao ovih ajeta je iri i obuhvatniji. Oni odslikavaju sutinu borbe izmedu onog ko poziva ka Istini i svih protivnikih snaga na Zemlji, kao to odslikava pouzdanje, uvjerenje i smirenost vjernikom srcu nakon mjerenja ovih snaga pravilnom mjerom. Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? (39/36). Svakako! Ko e ga onda zastraiti? I ta e ga zaplaiti ako je Allah s njim? I kako je on na stepenu predanosti i ispunjava sve obaveze ovog stepena? Ko je taj ko sumnja u Allahovu dovoljnost robu Svome, a On je Moan i dominantan iznad Svojih robova? A oni te plae onima kojima se, pored Njega, klanjaju r.19/.16J. Pa kako e se plaiti? Oni koji se ne oslanjaju na Allaha ne mogu zaplaiti onoga koga Allah uva. Ima li na cijeloj zemlji ikoga ko je iznad Allahove moi? To je jednostavno i jasno pitanje o kojem ne treba raspravljati niti zamarati um. To je Allah. A svi drugi, oni su mimo Allaha. Kada se zauzme ovakav stav, nema vie sumnje niti zabune. Allahova je volja izvrna i Njegovo htijenje nadvladava. On presuuje Svojim robovima Svojom presudom, o njima samima i o pokretima njihovih srca i osjeanja:

Onoga koga Allah ostavi u zabludi - niko ne moe na pravi put uputiti. A onoga koga On na pravi put uputi - niko ne moe u zabludu dovestif39!3637J. On zna ko zasluuje zabludu pa ga i ostavlja u zabludi, a ko zasluuje Uputu, pa ga i upuuje. I kada izrekne Svoju presudu ovako ili onako, niko ne moe promijeniti ono to On hoe: Zar Allah nije silan i strog? (.19/.17). 38

Dakako! On je doista Silan i Moan. On nagrauje svakog prema njegovoj zasluzi. On kanjava onog ko zasluuje kaznu. Pa kako da se boji nekoga ili neega onaj ko izvrava obavezu predanosti Njemu, a On mu je dovoljan garant! Zatim utvrduje ovu istinu u drugom obliku preuzetom iz njihove logike i stvarnosti onoga to i sami potvruju u pogledu istine o Allahu prisutne u njihovoj prirodi: Ako ih upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno e rei: "Allah!" a ti reci: "Mislite li vi da li bi oni kojima se, pored Allaha, klanjate mogli otkloniti tetu, ako Allah hoe da mi je uini, ili, da li bi mogli zadrati milost Njegovu, ako On hoe da im je podari?" Reci: ('Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdavaju" (39/38). Oni su potvrivali - kada bi bili pitani - da je Allah Stvoritelj nebesa i Zemlje. Priroda ne moe rei neto drugo osim ovog. Razum ne moe obrazloiti nastanak nebesa i Zemlje osim postojanjem Vrhovne Volje. On ih prikljeuje, kao i sva razumna bia, ovom jasnom, prirodnom istinom. Ako je Allah Stvoritelj nebesa i Zemlje, moe li onda neko ili neto na ovim nebesima i Zemlji otkloniti nevolju ako Allah eli da ona zadesi nekog od Njegovih robova? Ili, moe li neko ili neto na ovim nebesima i Zemlji sprijeiti blagodat ako Allah hoe da ona dospije nekom od Njegovih robova? Kategorian odgovor je: Ne! Ako je ovo utvrdeno, ega bi se onda trebao plaiti onaj ko poziva Allahu? ega se plai i emu se nada, a niko ne moe otkloniti nevolju od njega i niko ne moe sprijeiti blagodat od njega? ta ga to uznemirava, ili plai, ili odvraa od njegova puta?

Kada se ova istina uvrsti u vjernikom srcu, sve je zavreno to se njega tie. Zavrena je rasprava, prestao je strah i prestalo je nadanje, osim u Allahovu (Uzvienog) milost. On je dovoljan Svome robu i samo se na Njega treba oslanjati: Reci: ''Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdavaju" (39/38). Zatim, to je, nakon ovoga, i smirenost, pouzdanje i uvjerenost Smirenost koja ne strahuje, pouzdanje koje se ne uzrujava i uvjerenost koja se ne pomjera. I nastavak hoda s pouzdanjem do kraja puta: 39

Reci: "O narode moj, ti postupaj onako kako postupa, a i ja u postupati, pa ete znati koga e stii patnja koja e ga poniziti, i koga e patnja vjeno snai" (39/3940). Narode moj, radite na svoj nain i shodno vaem stanju. Ja idem svojim putem, ne skreem, ne bojim se i ne uznemiravam se. Saznat ete koga e stii patnja koja e ga poniziti na ovom svijetu i koga e patnja vjena snai na onom svijetu. Stvar je rijeena nakon predoavanja jednostavne Istine koju kazuje priroda i koju svjedoi Bitak. Doista je Allah Stvoritelj nebesa i Zemlje, svemono vlada nebesima i Zemljom, On je Gospodar ovog Poziva kojeg nose Poslanice i kojeg preuzimaju islamski djelatnici. Ko je taj na nebesima i Zemlji ko moe uiniti neto Njegovim poslanicima ili protagonistima Njegova Poziva? Ko je taj ko moe otkloniti od njih nevolju ili sprijeiti od njih milost? Ako takav ne postoji, ega onda da se plae ili emu da se nadaju kod nekog drugog mimo Allaha? Stvar je postala jasnom, put je odreen i nema mjesta za polemiku ili izbjegavanje. To je sutina odnosa izmeu Allahovih poslanika i ostalih zemaljskih snaga koje im stoje na putu. ta je sutina njihove zadae i kakav je njihov odnos prema onima koji ih u la ugone? Mi ti objavljujemo Knjigu zbog svih ljudi - samu istinu; onaj ko bude iao pravim putem - sebi e koristiti, a onaj ko bude iao stranputicom - sebi e nauditi, ti nisi njima tutor (39/4V. Allah uzima due u asu njihove smrti, a i 'onih koji spavaju, pa

zadrava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odreenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmiljaju (39/42). Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: "Zar i onda kada su bez ikakve moi i kada nita ne razumiju."' (39/43). Reci: ''Niko ne moe bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije Njemu ete se vratiti (39/44). 40

Mi ti objavljujemo Knjigu zbog svih ljudi - samu istinu; (39/41). Istina je u njenoj naravi, u njenom programu i njenom eriatu. Istina na kojoj poivaju nebesa i Zemlja. Na tome se susreu sistem za ovjeanstvo sadran u ovoj Knjizi i sistem cijelog Kosmosa u potpunoj harmoniji. Ova je Istina objavljena zbog svih ljudi (39/4JJ da im bude Uputa, da ive s njom i po njoj se ponaaju. A ti samo saopava. A njima je preputeno nakon toga da odaberu sebi to ele, Uputu ili zabludu, uivanje ili patnju. Svako vodi sebe prema onome to hoe. Ti nisi vlastodrac nad njima niti odgovara za njih: Onaj ko bude iao pravim putem - sebi e koristiti, a onaj ko bude iao stranputicom - sebi e nauditi, ti nisi njima tutor (.19/41). Tutor nad njima je Allah. Oni su u njegovoj vlasti i kada su budni i kada spavaju, u svakoj situaciji, On upravlja njima kako hoe: Allah uzima due u asu njihove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadrava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odredenog (89/42). Allah okonava rokove duama koje umiru. On ih, takoer, uzima tokom njihova spavanja - iako jo nisu umrle - ali su one tokom spavanja uzete privremeno. Onu iji je rok istekao zadrava i ona se ne budi. A onu iji rok jo nije istekao ostavlja i ona se budi. Dok ne doe za nju odreeni rok. Due su uvijek u njegovom stisku, u stanju budnosti i u stanju sna. To su, zaista, dokazi za one koji razmiljaju (.19/42). Oni su ovako stalno u Allahovoj moi. On ima vlast nad njima, ti nisi njima tutor. Ako krenu Pravim Putem, njima je od koristi, a ako krenu

stranputicom, njima je na tetu. Oni e, dakle, polagati raun, a nee biti ostavljeni. ta onda oekuju, da budu puteni i osloboeni? Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: "Zar i onda kada su bez ikakve moi i kada nita ne razumiju!" (39/43). Reci: "Niko ne moe bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije Njemu ete se vratiti" (39/14J. 41

Ovo je pitanje radi ironije i podsmijeha njihovoj tvrdnji da oni oboavaju kipove meleka kako bi ih oni to vie pribliili Allahu! Zar i onda kada su bez ikakve moi i kada nita ne razumiju! (39/4.1). Iza ovoga slijedi rezolutna proklamacija: da niko ne moe bez Njegove volje posredovati. On to dozvoljava kome hoe i preko koga hoe. Pa da li ih preporuuje za posredovanje to to mimo Allaha kumire oboavaju? Vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je (39/44) nita se ne deava bez Njegove volje u ovom carstvu. Njemu ete se vratiti (39/44) neizbjean je povratak samo Njemu na kraju putovanja. U ovoj situaciji, u kojoj se naglaava Allahova (Uzvienog) jedinstvena vlast i nadmo, predoava se kako oni izbjegavaju Kelime-i tevhid, a pribjegavaju politeistikim rijeima, koje osuuje sve to postoji oko njih: Kad se Allah samo spomene, gre se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kada se spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme (39/45). Ajet opisuje sluaj u vrijeme Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) kada su se poli teisti veselili i radovali prilikom spominjanja njihovih kumira, a grili i bjeali kada se spomene Kelime-i tevhid. Meutim, on opisuje i psihiko stanje koje se ponavlja u razliitim sredinama i vremenima. Ima ljudi ija se srca gre i due steu kad god se pozovu da samo Allaha Bogom smatraju, da samo Allahov eriat uzmu za zakon, a Allahov Program za

sistem ivota. A im se spomenu zemaljski programi, sistemi i zakoni, razvesele se, obraduju, pozdrave takav razgovor i otvore svoje grudi za debatu. Upravo su to oni koje Allah spominje u ovom ajetu kao uzorak i upravo takvih ima u svakom vremenu i prostoru. To su oni ija je priroda degenerirana, narav iskvarena, koji lutaju i druge na stranputicu odvode bez obzira na raznovrsnost sredina i vremena, rasa i naroda. Odgovor na ovu degeneraciju, devijaciju i zabludu je ono emu Allah poduava Svoga Poslanika (alejhi's-selam) kada se suoi sa takvim stanjem: 42

Reci: "Allahu, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti koji zna nevidljivi i vidljivi svijet, Ti e robovima Svojim presuditi u onome oko ega su se razilazili!" (39/46). To je dova prirode koja vidi nebo i Zemlju i nije u stanju da im nade Stvoritelja osim Allaha, Kreatora nebesa i Zemlje, pa se Njemu usmjerava sa priznanjem i potvrdom, definirajui Ga Njegovim svojstvom koje Mu dolikuje: kao Stvoritelja nebesa i Zemlje. Ti koji zna nevidljivi i vidljivi svijet (39/46) koji poznaje odsutno i prisutno, sakriveno i otkriveno, Ti e robovima Svojim presuditi u onome oko ega su se razilazili! (39/46) samo je On Presuditelj onoga dana kada se Njemu vrate, a neminovno je da se vraaju. Nakon ove poduke prezentira se njihovo zastraujue stanje onoga dana kad se vrate radi presude u onome oko ega su se razilazili: Kad bi mnogoboci imali sve to je na Zemlji, i jo toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teke patnje iskupili; a Allah e ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti (39/47). i predoie im se rava djela njihova koja su radili i snai e ih ba ono emu su se izrugivali (39/48). To je strah zavijen u dubinama zastraujueg iskaza. Kad bi nasilnici - zbog njihovog politeizma koji predstavlja veliko nasilje - imali sve to je na Zemlji (39/47) za im ude i radi ega se udaljavaju od islama, i jo toliko (39/47) , ponudili bi to da se otkupe od teke patnje na Sudnjem danu. Jezgroviti iskaz sadri i drugi uas: A Allah e ih kazniti kaznom

kakvu nisu mogli ni naslutiti (39/47). Ne otkriva se ta je to to ih je snalo od Allaha i to nisu mogli ni slutiti. Ne otkriva se to, ali je ono ovako neto strano, preneraavajue i zastraujue. To je Allah. Allah koji kanjava ove slabie kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti. Ovako, bez definiranja i preciziranja: I predoite im se rava djela njihova koja su radili i snai e ih ba ono emu su se izrugivali (39/48J. 43

Ovo takoer dodatno pogorava stanje. Kada im se razotkriju runa djela koja su radili i kada ih okrui prijetnja i upozorenje s kojima su se izrugivali, a oni u tom bolnom i jezivom stanju . . . Nakon ovog umetnutog prizora radi pojanjenja njihova stanja onog dana kada se vrate Allahu kojem oni druge ravnim smatraju, ija se srca gre kad se samo On spominje, a vesele kada se spominju njihova lana boanstva, nakon ovoga vraa se Kur'an predoavanju njihova udesnog stanja. Oni nijeu Allahovu Jednotu. Ali kada ih snae nevolja oni se samo Njemu obraaju, skrueno i pokajniki. I kada im dobrotu Svoju ukae i blagodari ih, ponu se oholiti i poricati: Kad ovjeka kakva nevolja snae, Nama se moli; a kad mu Mi poslije blagodat pruimo, onda govori: ((Ovo mi je dato zato to sam to zasluio. " A nije tako, to je samo kunja, ali veina njih ne zna (39/49). Ajet odslikava ponovljeni primjer ovjeka ija priroda nije pronala put do Istine, nije se vratila svome Jedinom Gospodaru i nije spoznala put do Njega, pa da ne luta ni u dobru ni u zlu. Nevolja otklanja sa prirode naslage strasti i poriva i ogolijeva je od vjetakih inilaca koji zaklanjuju od nje istinu skrivenu u njoj i u unutranjosti ovog Bitka i ona tada vidi Allaha, spoznaje Ga i samo se Njemu usmjerava. I kada nevolja proe i blagostanje doe, ovaj ovjek zaboravi ono to je rekao u nevolji i njegova se priroda iskvari pod utjecajem strasti, pa o blagodati, opskrbi i daru kae: ((Ovo mi je dato zato to sam to zasluio" (39/49). lekao je to i KarOn. Izjavio je to i svako ko je

obmanut znanjem, ili proizvodnjom, ili vjetinom kojom obrazlae posjedovanje imetka ili vlasti, zanemarujui izvor blagodati, Darovatelja znanja i moi, Stvoritelja uzroka i Odreditelja opskrbe: A nije tako, to je samo kunja, ali veina njih ne zna (39/49). To je kunja radi ispita i provjere, da se vidi hoe li biti zahvalan ili nezahvalan, hoe li ga to popraviti ili e ga pokvariti i hoe li spoznati put ili e skrenuti na stranputicu. 44

Kur'an im iz milosti prema robovima - otkriva tajnu, skree im panju na opasnost i upozorava ih na kunju. Nemaju argumenta niti isprike nakon ovog razjanjenja. On dodiruje njihova srca predoavanjem stratita prijanjih nestalih naroda i njihova stradanja rijeima poput ovih zabludjelih rijei koje je izgovorio neko od njih: "Ovo mi je dato zato to sam zasluio" (39/49). Tako su govorili i oni prije njih, pa im nije koristilo ono to su bili stekli, i stigla ih je kazna za ono to su radili. A i one meu ovima koji nepravdu ine - stii e kazna za ono to ine, oni nee umai (39/5o-5I). Iste ove zabludjele rijei govorili su i oni prije njih, pa su ih one odvele u propast i nesreu. Nije im nita pomc.glo njihovo znanje, ni imetak

ni snaga. Ove e zadesiti ono to je zadesilo prethodnike. Allahov se zakon ne mijenja, oni nee umai (39/51) . Allahu ne mogu umai Njegova slaba i nemona stvorenja. A to to im je Allah dao blagodat i darovao opskrbu, ono slijedi Allahovu volju, shodno Njegovoj mudrosti i odredbi vezanoj za davanje i uskraivanje opskrbe kako bi iskuao Svoje robove i ostvario Svoju volju onako kako to On eli: Kako ne znaju da Allah daje obilje onome kome hoe, i da uskrauje; to su, zaista, pouke narodu koji vjeruje (39/52) pa ne ini Allahove ajete razlogom nevjerovanja i zablude, a doli su radi Upute i vjerovanja. 45

Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prata i On je milostiv (39!53J. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego to vam kazna doe, - poslije vam niko nee u pomo priskoiti (39/54). I slijedite ono najljepe, ono to vam Gospodar va objavljuje, prije nego to vam iznenada kazna doe, za iji dolazak neete znati (.19/55). Da ovjek ne bi uzviknuo: 'Teko meni, koliko sam samo dunosti prema Allahu propustio, ak sam se i izrugivao!" (39/56J ili da ne bi rekao: "Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sauvao" (39/57J ili da ne bi rekao kad doivi patnju: "Da mi se samo vratiti - dobra djela bih inio!" (39/SBJ. "Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio" (39/59). Na Sudnjem danu vidjee pocrnjela lica onih koji su o Allahu lai govorili. A zar u dehennemu nee biti boravite oholih? (39/60). Allah e spasiti one koji su Njegova nareenja izvravali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni e postii ono to su eljeli: zlo ih se nee doticati i oni nee tugovati (39/61J. Nakon to je Allah predoio uasavajue stanje u kojem e se nalaziti

mnogoboci na Sudnjem danu u Svojim rijeima: Kad bi mnogoboci imali sve to je na Zemlji, i jo toliko, na Sudnjem danu oni bi sve to dali da bi se teke patnje iskupili; a Allah e ih kazniti kaznom kakvu nisu mogli ni naslutiti i predoie im se rava djela njihova koja su radili i snai e ih ba ono emu su se izrugivali (39/47-4BJ ponovo otvara irom vrata Svoje milosti s pokajanjem, podstie elju za Njegovom milou i oprostom kod 46

grijenika, bez obzira kako bili pretjerali u grtJesenju i poziva ih na povratak Njemu bez oajavanja i gubljenje\ nade. Uz poziv ka milosti i oprostu, tu je i slika onoga ta ih eka ako se ne vrate, ako se ne pokaju i ako ne iskoriste ovu ponuenu priliku prije nego se izgubi i proe vrijeme. Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prata i On je milostiv (39/53). To je velika milost koja obuhvata svaki grijeh kakav god on bio. To je poziv na povratak, poziv pretjeranim grijenicima, odlutalim, daleko zalutalim na stranputici, poziv njima da imaju nade, da oekuju i nadaju se u Allahov oprost. Allah je milostiv prema Svojim robovima. On zna njihovu slabost i nemo, poznaje inioce koji vladaju njima iznutra, iz njihovih bia, i izvana, zna da im ejtan pravi svakojake zamke, da im prepreava svaki put, da navaljuje na njih svim svojim snagama i da je veoma marljiv u svom prljavom poslu. Zna da je konstrukcija ovog ljudskog stvorenja slabana, da je ono jadno, da brzo pada ako ispusti iz ruke ue koje ga dri i svezu koja ga stee, da fizioloke funkcije, nagoni i strasti koje su sastavnice njegova bia, brzo gube ravnoteu pa ga razvlae tamo-ovamo i odvode ga u grijeh, dok je ono nemono da sauva pravilnu ravnoteu. Uzvieni Allah zna sve ovo o ovom stvorenju, pa mu prua pomo, poveava mu Svoju milost i ne kanjava ga zbog njegovog grijeenja sve dok mu ne osigura sva sredstva kako bi ispravio svoju greku i uvrstio svoje korake na Pravom Putu. I nakon to nastavi grijeiti i pretjera u tome,

raunajui da je odbaen i gotov, pa vie ne prima i ne reagira, u tom momentu, momentu oaja i beznaa, uje se blagi, njeni poziv milosti: Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prata i On je milostiv (39/53). N erna izmeu njega - a ve je pretjerao u grijeenju, utonuo u po rok, odmetnuo se od zatite i odlutao s Puta - nema izmeu njega i njene blagotvorne milosti i njenog velikodunog relaksirajueg okrilja, nema izmeu njega i svega ovoga nita osim pokajanje, samo pokajanje. 47

Povratak na otvorena vrata na kojima nema vratara koji ne dozvoljava prolaz i za iji prolaz kroz njih prolaznik ne treba traiti dozvolu: I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego to vam kazna doe, - poslije vam niko nee u pomo priskoiti (39/54). I slijedite ono najljepe, ono to vam Gospodar va objavljuje, prije nego to vam iznenada kazna dode, za iji dolazak neete znati (.1.9/.S.SJ. Povratak, predanost, vraanje u sjenu pokornosti i okrilje predaje. Ovo je sve to treba. Bez rituala, ceremonija, prepreka i posrednika i zagovornika. To je izravni obraun izmeu roba i Gospodara i direktna veza izmeu stvorenja i Stvoritelja. Ko eli od odbjeglih da se vrati - neka se vrati. Ko eli pokajanje od zalutalih - neka se pokaje. Ko eli od grijenika da se preda - neka se preda. Neka doe! Neka doe i ue, vrata su otvorena. Sjena, hlad, svjeina i blagostanje: sve je to iza vrata na kojima nema uvara ni kontrolora. Hodite, hodite, prije nego to proe vrijeme. Naprijed prije nego to vam kazna doe, - poslije vam niko nee u pomo priskoiti (39/54). Nema tamo pomagaa. Naprijed, vrijeme nije osigurano. Sluaj se moe razrijeiti i vrata zatvoriti u bilo kojem trenu noi i dana. Naprijed! I slijedite ono najljepe, ono to vam Gospodar va objavljuje (39/SSJ, a to je ovaj Kur'an koji je pred vama, prije nego to vam iznenada kazna dode, za iji dolazak neete znati (39/.s.sJ. Hodite, prije nego zaalite zbog gubitka prilike, zaputanje Allahova pravu i izigravanja sa Allahovim obeanjem: Da ovjek ne bi uzviknuo: 'Teko meni, koliko sam samo dunosti

prema Allahu propustio, ak sam se i izrugivao/" (39/56). Ili da ne bi rekao: Allah mi je predodredio zabludu, da mi je predodredio Uputu, uputio bih se na Pravi Put i bio bih bogobojazan: ili da ne bi rekao: "Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bih se Njegove kazne sauvao" (39/57). To je opravdanje bez osnove. Evo, prilika se ukazala, sredstva Upute su prisutna, a vrata pokajanja otvorena: Ili da ne bi rekao kad doivi patnju: "Da mi se samo vratiti - dobra djela bih inio/" (.19/SRJ. 48

To je nedostina elja. Kada se ovaj ivot zavri, nema ' mu ponavljanja ni povratka. Eto, vi se nalazite U' kui rada. To je jedna prilika i kada proe, ne vraa se. Bit ete pitani za nju uz prijekor i grdnju: "Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio" (39/59). Kontekst potom ide dalje i ve je stigao sa srcima i osjeanjima na prostor onoga svijeta. Prezentira se dalje prizor poricatelja i bogobojaznih na tom velikom popritu: Na Sudnjem danu vidjee pocrnjela lica onih koji su o Allahu lai govorili. A zar u dehennemu nee biti boravite oholih? Allah e spasiti one koji su Njegova nareenja izvravali, a Njegovih se zabrana klonili, i oni e postii ono to su eljeli: zlo ih se nee doticati i oni nee tugovati (39/60-61). Ovo je konani ishod. Grupa onih ija su lica pocrnjela od ponienja, alosti i zapaha dehennemske vatre. To je grupa onih koji su se oholili na zemlji, koji su bili pozivani Allahu, i taj poziv je trajao ak i nakon pretjerivanja u grijeenju, ali se oni nisu odazvali pozivu spasa. Oni su danas u ponienju zbog kojeg su im lica pocrnjela. I grupa koja se spasila i postigla uspjeh, nju zlo ne dotie niti se alosti. To je grupa bogobojaznih,

onih koji su ivjeli u strahu od ahireta i sa udnjom za Allahovom milou. Oni danas nalaze spas, uspjeh, sigurnost i mir: zlo ih se nee doticati i oni nee tugovati (39/61). Pa ko hoe nakon ovoga neka se odazove pozivu blagotvorne natkriljujue milosti iza otvorenih vrata. A ko eli neka ostane u svom pretjerivanju i svom zlu dok im kazna ne doe, a da to i ne znaju! 49

Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim (39/62). U Njega su kljuevi nebesa i Zemlje! A oni koji u Allahove dokaze ne vjeruju, oni e biti izgubljeni! (39/63). 50

Reci: 'Zar od mene traite da se nekome drugom, ostm Allahu, klanjam, o neznalice!" (.19/64). A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: 'o bude druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela e sigurno propasti, a ti e izgubljen biti" (39/65). Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan! (39/66). Oni ne veliaju Allaha onako kako Ga treba veliati; a itava Zemlja e na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa e u moi Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! (39/67). I u rog e se puknuti, i umrijee oni na nebesima i oni na Zemlji, ostae samo oni koje bude Allah odabrao; poslije e se u rog po drugi put puknuti i oni e, odjednom, ustati i ekati r.19/6BJ. I Zemlja e svjetlou Gospodara svoga zasjati i Knjiga e se postaviti, vjerovjesnici i svjedoci e se dovesti, i po pravdi e im se svima presuditi, nikome se nee nepravda uiniti; (39/69) svako e dobiti ono to je zasluio, jer On dobro zna ta je ko radio (.19/70) . Oni koji nisu vjerovali u gomilama e u dehennem biti natjerani, i kad do njega dou, kapije njegove e se pootvarati i uvari njegovi e ih upitati: 'Zar vam nisu dolazili vai poslanici, koji su vam ajete Gospodara vaeg kazivali i opominjali vas da ete ovaj va Dan doivjeti?" - 'Jesu" - rei e oni -, "ali, jo je davno odreeno da e nevjernici kanjeni biti" (39/71). I rei e se: "Ulazite na dehennemske kapije, vjeno ete u njemu boraviti!" Grozna li prebivalita onima koji su se oholili! (.19/72). A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama e u dennet biti

povedeni, i kad do njega dou, - a kapije njegove ve irom otvorene -, uvari njegovi e im rei: "Mir vama, od grijeha ste isti, zato uite u nj, u njemu ete vjeno boraviti!" (39/73). I oni e rei: ''Hvala Allahu, koji nam je obeanje Svoje ispunio i u dennetu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo gdje hoemo!" Divne li nagrade onima koji su se trudili! (39/74). I vidjee meleke kako prijesto okruuju, veliajui i hvalei Gospodara svoga; i svima e se po pravdi presuditi i rei e se: "Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova/" (39/75). 51

Ovaj posljednji odjeljak sure izlae sutinu monoteizma sa aspekta Jedno te Stvoritelja koji je stvorio sve, Vlasnika i Raspolagatelja svega. Pa se poziv politeista Vjerovjesniku (alejhi' s-selam) na uee u oboavanju njihovih kumira, a da oni zauzvrat uestvuju u oboavanju njegovog Boga, doima udnim. Allah je Stvoritelj svega, On raspolae carstvom nebesa i Zemlje bez ortaka, pa odakle da se, pored njega, oboava i neko drugi, a samo On ima vlast na nebesima i na Zemlji?! Oni ne veliaju Allaha onako kako Ga treba veliati (39/67) oni mu pripisuju ortaka, a samo je On neprikosnoveno i svemono Boanstvo. A itava Zemlja e na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa e u moi Njegovoj smotana ostati (39/67). U povodu odslikavanja ove istine na ovakav nain, na Sudnjem danu, koji zavrava scenom meleka koji okruuju Prijesto, veliajui i hvalei Gospodara svoga, a cjelokupni Bitak izrie Mu zahvalu: i rei e se: "Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!" <39/75). Tako ovo biva definitivnom rijeju o sutini tevhida. Allah je Stvoritelj svega i On upravlja svim. U Njega su kljuevi nebesa i Zemlje! A oni koji u Allahove dokaze ne vjeruju, oni e biti izgubljeni! <39/6263). To je istina koju izgovara svaka stvar. Niko ne moe tvrditi da je stvorio bilo ta. A razum ne moe tvrditi da je ovaj bitak nastao bez

Stvoritelja, a sve u njemu govori da se radi o namjeri i planiranju. Nijedna od njegovih stvari, od male do velike, nije preputena sluajnosti ni koincidenciji: i On upravlja svim (39/62). Allah upravlja nebesima i Zemljom. On njima raspolae shodno Svojoj volji. Ona se kreu sukladno sistemu koji je On odredio. Druga volja se ne mijea u upravljanju njima, kako svjedoi i priroda, govori stvarnost i potvruje razum i savjest: A oni koji u Allahove dokaze ne vjeruju, oni e biti izgubljeni! (39/63). Izgubili su mo opaanja koja ini njihov ivot na Zemlji usklaenim sa ivotom cijelog Kosmosa, izgubili su rahatluk Upute, ljepotu imana, smirenost vjerovanja i slast uvjerenja. Izgubili su na onom svijetu sebe i svoje porodice. Oni su gubitnici na koje se u potpunosti odnosi izraz "izgubljeni". 52

U svjetlu ove istine koju izgovaraju nebesa i Zemlja i koju svjedoci svaka stvar u Bitku, Poslanik (alejhi' s-selam) se poduava osudi onoga to mu oni nude u pogledu uea s njima u oboavanju njihovih kumira, a da zauzvrat oni oboavaju njegova Boga. Kao da je u pitanju poslovna transakcija o kojoj se cjenka na tritu: Reci: "Zar od mene traite da se nekome drugom, osim Allahu, klanjam, o neznalice!" (39/64). To je osuda koju izrie priroda u lice ovoj nesuvisloj ponudi koja ukazuje na apsolutno, potpuno i totalno neznanje. Ovo popraa i upozorenjem od politeizma. Prvo poinje sa vjerovjesnicima i poslanicima, premda do njihovih srca ne dopire ni djeli politeizma. Ali upozorenje ovdje podsjea druge iz njihovih naroda na to da je samo Allah na stepenu oboavanja, a da su ljudi na stepenu robovanja, ukljuujui vjerovjesnike i poslanike: A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: '11ko bude druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela e sigurno propasti, a ti e izgubljen biti" (39/65). Ovo upozorenje od politeizma zavrava nareenjem monoteizma u oboavanju i zahvaljivanju na Uputi i uvjerenju i Allahovim blagodatima koje preplavljuju Njegove robove; ni pobrojati ih nisu u stanju a preplavljeni su njima: Nego, Allahu se jedino klanjaj i budi zahvalan.' (39/66). Oni ne veliaju Allaha onako kako Ga treba veliati (39/67). Da, oni ne veliaju Allaha onako kako Ga treba veliati. Oni Mu

smatraju ravnim neka Njegova stvorenja, oni Ga ne oboavaju onako kako Ga treba oboavati, oni ne opaaju Njegovu Jednotu i Njegovu veliinu, oni ne osjeaju Njegovu velianstvenost i snagu. Potom im otkriva dio Njegove veliine i snage kur' anskim nainom slikanja koji pribliava ljudima univerzalne istine u pojedinanoj formi koju njihova ograniena spoznaja moe percipirati: 53

... a itava Zemlja e na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa e u moi Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim! r.19/67J. Sve to se navodi u Kur'anu i hadisu od ovih slika i prizora, ustvari je samo pribliavanje istina koje ljudi nisu u stanju spoznati osim ako se opiu iskazom kojeg oni razumiju i uokvire u sliku koju percipiraju. Tako je i ovo slikanje jednog aspekta stvarnosti Apsolutne Moi koja nije ograniena oblikom, obuhvaena prostorom i nije omeena granicama.l Zatim se izlae jedan od prizora Sudnjeg dana, poinjui od prvog puhanja u rog, a zavrava okonanjem scene, odvoenjem stanovnika Dehennema u vatru, stanovnika Denneta u Dennet, isticanjem Jednote Velianstvenog Allaha i obraanjem Bitka Njemu, slavljenjem i velianjem. To je divan i velianstven prizor. Poinje pokretljivo, potom usporava dok se ne umiri svaki pokret, utihne svaki um i zavlada pozornicom uzviena utnja i skrueni strah pred Allahom, Jedinim i Monim. Evo, prvi zvuk se odailje i umire sve to je ivo na Zemlji i nebesima - osim onih koje bude Allah odabrao. Nije nam poznato koliko e vremena proi dok se ne puhne po drugi put: I u rog e se puknuti, i umrijee oni na nebesima 'i oni na Zemlji, ostae samo oni koje bude Allah odabrao; poslije e se u rog po drugi put

puhnuti i oni e, odjednom, ustati i ekati (39/6BJ. Ovdje se ne spominje tree puhanje. Puhanje koje e pozvati na zbor i okupljanje. Ne predoava se amor okupljanja i buka stiske, jer se ovaj prizor iscrtava ovdje u tiini i kree se smireno: I Zemlja e svjetlou Gospodara svoga zasjati (39/69J. To je prostor na kojem e biti okupljanje. Svjetlost je od njena Gospodara osim koje druge svjetlosti nema na ovom mjestu. Pogledati opirnije poglavlje Et-Taswiru'l-fenni;ju i poglavlje Et-Tahjilu'l-hissijju we'ttedsim u knjizi, Et-Taswiru'l-fennijju fi'l-Qur'an. 54

. . . i Knjiga e se postaviti (39/69J u kojoj su zabiljeena djela ljudi. Vjerovjesnici i svjedoci e se dovesti (39!69J da kau istinu koja im je poznata. Svaka je rasprava i polemika u ovom prizoru pokopana radi usklaivanja njegove atmosfere sa uzvienou i skruenou koje vladaju opom scenom: I po pravdi e im se svima presuditi, nikome se nee nepravda uiniti; svako e dobiti ono to je zasluio, jer On dobro zna ta je ko radio (39/69-70J. N erna potrebe da se kae ijedna rije, ni da se ijedan glas podigne. Stoga se rezimira i brzo zavrava proces obraunavanja, pitanja i odgovora koji se predoavaju u drugim prizorima, jer je ovdje u pitanju stepen ljepote i velianstva. Oni koji nisu vjerovali u gomilama e u dehennem biti natjerani, i kad do njega dou, kapije njegove e se pootvarati (39/7IJ. Doekat e ih njegovi uvari biljeei njihovo polaganje prava na njega i podsjeajui ih na razloge njihova dolaska u njega: . . . i uvari njegovi e ih upitati: 'Zar vam nisu dolazili vai poslanici, koji su vam ajete Gospodara vaeg kazivali i opominjali vas da ete ovaj va Dan doivjeti?" - jesu" - rei e oni -, "ali, jo je davno odreeno da e nevjernici kanjeni biW (39/7V. To je situacija pokornosti i predanosti, a ne svae i rasprave. Oni to potvruju i potinjavaju se: I rei e se: "Ulazite na dehennemske kapije, vjeno ete u njemu boraviti!" Grozna li prebivalita onima koji su se oholili! (39/72).

To je dehennemska skupina, skupina oholih. A ta je sa dennetskom povorkom, povorkom bogobojaznih? A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama e u dennet biti povedeni, i kad do njega dou, - a kapije njegove ve irom otvorene -, uvari njegovi e im rei: "Mir vama, od grijeha ste isti, zato uite u nj, u njemu ete vjeno boraviti!" (39/73). To je lijep doek, omiljena pohvala i pojanjenje razloga: od grijeha ste isti (39/73). Oistili ste se, bili ste isti i doli ste isti. U njemu e biti samo isti i u njega nee ui osim isti. U tom uivanju e se vjeno boraviti. 55

Ovdje se javljaju ushieni glasovi stanovnika Denneta u vidu slavljenja i zahvaljivanja: I oni e rei: "Hvala Allahu, koji nam je obeanje Svoje ispunio i u dennetu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo gdje hoemo!" (39/74). Ovo je zemlja koja zavreuje da se naslijedi. Oni se nastanjuju u njoj gdje ele, uzimaju od nje ta hoe: Divne li nagrade onima koji su se trudili! (39/74). Prizor zavrava neim to obuzima duu ljepotom, strahopotovanjem i uzvienou, neim to je u harmoniji sa atmosferom i okriljem cijelog prizora i to predstavlja najadekvatniji zavretak sure tevhida. Cijeli Bitak usmjerava se svome Gospodaru zahvalom, skrueno i predano. Rije zahvale izgovara svako ivo bie i sve to postoji s predanou:

I vidjee meleke kako prijesto okruuju, veliajui i hvalei Gospodara svoga; i svima e se po pravdi presuditi i rei e se: "Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!" (39/75). 56

57

SURA GAFIR
OBJAVUENA U MEKKI
IMA 85AJEfA U ime Allaha} Milostivog} Samilosnog! Ha-mim (40/JJ. Knjigu objavljuje Allah} Silni i Sveznajui} (40/2J koji oprata grijehe i prima pokajanje} koji strahovito kanjava i obilno nagrauje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraa (40/3J. O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju} pa neka te ne obmanjuje to to se oni po svijetu kreu (40/4). I Nuhov narod je prije njih poricao} a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga 58

poslanika i trudio se da neistinom ugui istinu, pa sam ga ja kanjavao, - a kakva je bila kazna Moja! (40/5). I tako e se rije Gospodara tvoga ispuniti da e oni koji nisu htjeli da vjeruju - stanovnici u vatri biti (40/6). M e leki koji dre prijesto i oni koji su oko njega veliaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oproteni grijesi vjernicima: "Gospodaru na, Ti sve obuhvata milou i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sauvaj ih patnje u vatri! (40/7). Gospodaru na, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obeao, i pretke njihove i ene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar (40/BJ. I potedi ih kazne zbog runih djela, jer koga Ti toga dana potedi kazne zbog runih djela - Ti si mu se smilovao, a to e, zaista, veliki uspjeh biti!" (40/9). Onima koji nisu vjerovali doviknue se: "Allahova odvratnost prema vama kad ste, pozivani da vjerujete, ostali nevjernici - bila je, doista, vea od vae odvratnosti sada prema sebi" (40/10). "Gospodaru na", - rei e oni -, "dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oivio; mi priznajemo grijehe nae, pa ima li ikakva naina da se izie?" (40/1 1) {To vam je zato to niste vjerovali kad se pozivalo Allahu jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, uzvienom i velikom" (40/12). On vam pokazuje znamenja Svoja i sputa vam opskrbu s neba, a

pouku e prihvatiti samo onaj koji se Njemu obraa (40/13). Klanjajte se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajui vjeru - pa makar to nevjernicima bilo mrsko - (40/14) Onome Najuzvienijem, koji svemirom vlada, koji alje Objavu, rijei Svoje - kome hoe od robova Svojih da upozori na Dan susreta meusobnog, (40/15) na Dan kada e se oni pojaviti, kada Allahu nee o njima nita skriveno biti. {{Ko e imati vlast toga dana?" - {{Allah, jedini i Svemoni!" (40/16). 59

Svaki ovjek e toga Dana prema zasluzi kanjen iti nagraen biti; toga Dana nee biti nepravde! Allah e, zaista, brzo obraunati (40/I7J. I upozori ih na bliski Sudnji dan kada e srca do grkljana doprijeti i poprijeiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika nee imati koji e uslian biti (40/JBJ. On zna poglede koji kriomice u ono to je zabranjeno gledaju, a i ono to grudi kriju; (40/19) Allah e po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega klanjaju - nee ni po emu suditi. Allah, zaista, sve uje i sve vidi (40/20). Ova sura razmatra pitanje Istine i neistine, pitanje vjerovanja i nevjerovanja, pitanje Objave i njenog poricanja i na kraju svih ovih pitanja je i pitanje oholog i bahatog ponaanja na zemlji i Allahove kazne koja e stii svakog onog koji je ohol i koji se bahato ponaa. Unutar ovih pitanja sura izlae i stav vjernika, onih koji su na Pravom Putu, onih koji su pokorni Allahu, koje Allah pomae, a melekima se, koji oprosta trae za njih, Allah odaziva i njihovu molbu usliava. Njih na drugom svijetu eka obilje blagodati. Otuda je atmosfera sure u cijelosti slina atmosferi borbe, borbe izmeu Istine i neistine, izmeu vjerovanja i nevjerovanja, izmeu bahato oholih na zemlji i Allahove kazne koja e ih stii i unititi. Kroz ovu atmosferu pirka povjetarac milosti i blagoslova kada se spomenu vjernici! Ta atmosfera predoena je dogaajima koji su vezani za stradanja prolih naroda kao to je predoena i scenama Sudnjeg dana. Ovo i to rasuto je u kontekstu sure i ponavlja se u vidljivom obliku - iznijetom u jezovitim i zastraujuim slikama koje su u skladu sa atmosferom cijele

sure i koje uestvuju u peaenju ove atmosfere peatom grdnje i otrog prekoravanja. Sa ovom osobinom u suglasju je i sami poetak sure, ritam posebnog odjeka: koji oprata grijehe i prima pokajanje, koji strahovito kanjava i obilno nagrauje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraa (40/3) kao da se radi o ekiu i njegovom vrstom udaranju sa ravnomjernim tonovima. Neka znaenja takoer doprinose ovom muzikom ritmu i pomau ga. 60

Tu takoer nalazimo i rije be's - kazna, Allahova kazna. Naa kazna se u suri ponavlja na raznim mjestima, kao i neke druge jake rijei kako po obliku tako i po znaenju. Uopeno kazano, cijela se sura doima kao kovaki eki kojim se udara po ljudskom srcu na koje snano djeluje dok izlae scene Kijameta i stradanja naroda. Ponekad se to udaranje pretvara u dodire i ritam koji dotiu srce njeno i blago, kada sura izlae scenu meleka koji dre prijesto i one oko njega koji veliaju i hvale Gospodara svoga i mole Ga da se smiluje Svojim robovima, vjernicima, ili kada sura izlae scene Kosmosa i znamenja u njemu kao i prikrivena znamenja u ljudskoj dui. Ovdje donosimo neke primjere koji odslikavaju atmosferu sure i njeno okrilje u donosu na ovo i to . . . Stradanje prolih naroda: I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom ugui istinu, pa sam ga fa kanjavao, - a kakva je bila kazna Moja! (40/5). Zato oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su zavrili oni prije njih? Bili su od njih moniji i vie spomenika su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio. Allah ih je kaznio zato to su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Moan, On strahovito kanjava (40/2122). Scene Sudnjeg dana: I upozori ih na bliski Sudnji dan kada e srca do grkljana doprijeti i

poprijeiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni Pos.rednika nee imati koji e uslian biti (40/18). Oni koji poriu Knjigu i ono to smo slali po poslanicima - saznae posljedice toga kada sa okovima o vratu i sindiirima budu vueni po kljualoj vodi, a zatim u vatri prieni (40/70-72). Osvjeavajui dodire scene meleka koji dre prijesto uz skruenu molbu: 61

Meleki koji dre prijesto . i oni koji su oko njega veliaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u : Nj ' i mole se da budu oproteni grijesi vjernicima: ((Gospodaru na, Ti sve obuhvata milou i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sauvaj ih patnje u vatri! Gospodaru na, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obeao, i pretke njihove i ene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar. I potedi ih kazne zbog runih djela, jer koga Ti toga dana potedi kazne zbog runih djela - Ti si mu se smilovao, a to e, zaista, veliki uspjeh biti!" (40/7-9). Nadahnuti dodiri kod izlaganja AHabovih znamenja u ljudskim duama i Kosmosu: On vas stvara od zemlje, od kapi sjemena, zatim od ugruaka, zatim ini da se kao dojenad raate, i da do muevnog doba stignete, i da starci postanete - a neki od vas umiru prije - i da do sudnjeg asa poivite kako biste mogli da shvatite. On ivot i smrt daje! A kad neto odlui, samo rekne: ((Budi!" - i ono bude" (40/678). Allah vam je dao no da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali veina ljudi nee da zahvaljuje. To vam je, eto, Allah, Gospodar va, stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odmeete? (40/6H2J. Allah vam je uinio Zemlju prebivalitem, a nebo zdanjem, i On vam oblije daje i likove

vae ini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar va, i neka je uzvien Allah, Gospodar svjetova! (40/64). Ovo i to predstavlja atmosferu sure i njeno okrilje. Ono je u skladu sa njenom temom i njenom prirodom. Kontekst sure i njen sadraj odvija se u etiri prepoznatljiva njena kruga. Prvi krug poinje siglama Ha-mim. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajui, (40/I-2) koje slijedi vrsti i stabilni ritam - koji oprata grijehe i prima pokajanje, koji strahovito kanjava i obilno nagrauje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraa (40/3), nakon ega dolazi potvrda da se sve to egzistira predaje Allahu i da o Allahovim ajetima, odnosno o znamenjima polemiziraju samo oni koji ne vjeruju. Oni ne zasluuju panju Allahova Poslanika koliko god se kretali po svijetu i uivali u dobru. Njihov 62

kraj je kao i kraj onih prije njih koji su poslanike u la ugoniti. Allah ih je kaznio odgovarajuom kaznom na ovom svijetu, a i na drugom svijetu ih oekuje kazna, dok meleki dre prijesto i oni oko njega izjavljuju da vjeruju u svoga Gospodara da se prema Njemu okreu u svome ibadetu i mole se da budu oproteni grijesi vjernicima na zemlji dok se u isto vrijeme izlae scena nevjernika na Sudnjem danu kojima e se doviknuti: "Allahova odvratnost prema vama kad ste, pozivani da vjerujete, ostali nevjernici - bila je, doista, vea od vae odvratnosti sada prema sebi" (40/10). Oni se nalaze na mjestu ponienja nakon slave, priznaju svoje grijehe, prihvataju svoga Gospodara, ali od svega toga njima nema nikakve koristi. Ovo je samo podsjeanje na njihovo nevjerovanje i oholost. Sa ovog mjesta pred Allahom na Sudnjem danu vraa se sa ljudima Allahu na ovom svijetu: On vam pokazuje znamenja Svoja i sputa vam opskrbu s neba (40/13), i da se Njemu obrate i da Ga kao Jednog oboavaju: Klanjajte se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajui vjeru - pa makar to nevjernicima bilo mrsko (40/14). Nakon toga kontekst ukazuje na Objavu i opominje tekim danom navodei jednu scenu na Sudnjem danu: na Dan kada e se oni pojaviti, kada Allahu nee o njima nita skriveno biti (40/16), a silnici, oholi i oni koji su polemizirali skrivat e se: "Ko e imati vlast toga dana ?" - "Allah, Jedini i Svemoni!" <40/16). Kontekst sure nastavlja sa iznoenjem scena Sudnjeg dana u kome e Allah Jedan i Jedini donositi presudu, a oni kojima su se oni klanjali skrivat e se kao i oni koji su ih uzimali za svoja boanstva. Drugi krug poinje skretanjem panje na one koji su bili i nestali prije njih kao predgovor za iznoenje jedne strane kazivanja o Musau (alejhi' s-selam) , sa faraonom, Hamanom i Kaninom kao primjer koji

odslikava poloaj silnika u odnosu na poziv Istini. U ovom dijelu se iznose novi dogaaji koji ranije nisu iznijeti u kazivanju o Musau. Oni su iznijeti samo u ovoj suri. Ovaj dogaaj se odnosi na ovjeka - vjernika iz faraonske porodice koji je prikrivao svoj iman a koji se stavlja u zatitu Musaa i brani ga od onih koji su naumili da ga pogube, koji vrlo oprezno na samom poetku priznaje Istinu, a na kraju to sasvim otvoreno i jasno kae. Polemizirajui sa faraonom, on iznosi jake i vrste dokaze o Istini, opominjui ih Sudnjim danom uz primjere nekih njegovih scena u jako uzbudljivom stilu. Njihovo stajalite usporeuje sa stajalitem onih prije njih, u odnosu na Jusufa (alejhi's-selam) i njegovu poslanicu. Kontekst se malo udaljava sa kazivanjem kako bi njegove dijelove doveo do drugog svijeta, a oni se tamo prepiru u vatri, prepiru se oni slabi sa onima koji su bili oholi, a svi zajedno su u dijalogu sa uvarima Dehennema iz koga pokuavaju da se izbave, a ovo nije vrijeme za izbavljenje. U sjeni ove scene Allah usmjerava Svoga Poslanika na strpljivost i pouzdanje u Allahovo 63

istinito obeanje, usmjerava ga da se okrene svome Gospodaru, da Ga velia, hvali i trai oprosta. Trei krug poinje sa onima koji raspravljaj u o Allahovim znamenjima bez dokaza i argumenata. Njih na ovu raspravu potie njihova oholost prema Istini, a oni su suvie mali i slabi u odnosu na veliinu koju o sebi imaju. Tekst dalje usmjerava srca prema Kosmosu kojeg je Allah stvorio, a koji je vei od stvaranja ljudskog roda, ne bi li oni koji su oholi shvatili da su beznaajni pred veliinom ovog Allahovog stvaranja kako bi . progledali i ne bi slijepi ostali: Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela ine i zlotvori. - Kako vas malo prima pouku! (40/SB). Tekst ih dalje podsjea na dolazak Smaka svijeta i usmjerava ih da se obrate Allahu koji prima obraanje onima koji Mu se obrate. Oni koji su oholi - oni e ponieni ui u Dehennem. Nakon ovoga Kur'an iznosi neka kosmika Allahova znamenja pored kojih nehajno prolaze, no za odmor, a dan da vidite. Zemlju je uinio vaim prebivalitem, a nebo zdanjem. Zatim ih podsjea na njihove likove koje je uinio najljepim likovima uz podsjeanje da se samo Allahu klanjaju i Njemu samo iskreno vjeru ispovijedaju. Poslaniku (alejhi' s-selam) se sugerira da se odrekne njih i njihovog vjerovanja i da obznani da mu je Allah to zabranio i naredio mu da se klanja samo Allahu, Gospodaru svjetova, kako bi dotakao njihova srca, da je Allah Jedan i Jedini koji ih je stvorio od zemlje, zatim od kapi sjemena . . . On je Taj koji ivot i smrt daje. Tekst dalje saopava Poslaniku da e oni koji polemiziraju o Allahovim dokazima biti kanjeni estokom kaznom na Sudnjem danu: kada sa okovima o vratu i sindirima budu vueni po kljua loj vodi, a zatim u vatri preni, (40/7172), kada ih oni koje su

oboavali napuste i kada budu negirali da su se ikome prije klanjali! Stvar se privodi kraju kada im bude reeno: Ulazite kroz kapije dehennema, u njemu ete vjeno ostati, - a runo je prebivalite oholih! (40/76) U sjeni ove scene Allah po drugi put savjetuje Poslanika da bude strpljiv i siguran da je Allahova prijetnja istinita, bilo da mu pokaemo dio onoga ime im Mi prijetimo, bilo da mu prije ivot oduzmemo, Allahova prijetnja e tamo biti upotpunjena. Posljednji krug vezan je za trei krug. Nakon sugeriranja Poslaniku da bude strpljiv i da prieka, tekst dalje napominje da je Allah i prije mnoge poslanike poslao: I nijedan poslanik nije mogao da uini nikakvo udo bez Allahove volje (10/78). U Kosmosu zaista postoje dokazi, a i pred vama su dokazi jo blii. Medutim, oni su nehajni, oni o tome ne razmiljaju. Ove ivotinje koje su njima potinjene - ko ih je potinio? Ove lae na kojima plovite - zar to nisu dokazi koje vidite? Stradanja onih prije vas - zar to nije 64

za vas pouka i bogobojaznost? Sura zavrava u jakom rimtu scenom stradanja onih koji koji su u la ugonili, koji, kada vide Allahovu kaznu, izjavljuju da vjeruju: Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Nau doivjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, - i tada bi nevjernici stradali (40/85). Ovo je kraj sure koja opisuje kraj onih koji su oholi bili. Ovo je u punom skladu sa atmosferom, okriljem i osobenostima sure. Sada prelazimo na njezinu detaljnu razradu. Ha-mim. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajui, koji oprata grijehe i prima pokajanje, koji strahovito kanjava i obilno nagrauje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraa (40/I..:JJ. Ova sura otpoinje, kao i svih drugih sedam sura, sa dva harfa: Hamim (40/V. Jedna od tih sedam sura poslije ova dva harfa nastavlja sa jo tri harfa Ajn Sin Kaf (42/2) . O ovim harfovima bilo je rijei na poetku ovih sura. Oni ukazuju da je Kur'an oblikovan od njih. To je njegova mu' diza. Njegov izazov njima. Ti harfovi su njima poznati. Oni su dio njihovog jezika, jezika kojim govore i piu. Poslije ovih slova slijedi iaret na objavu Knjige . . . jedna od injenica koja se stalno pojavljuje u mekkanskim surama, a posebno kada se iznosi i gradi vjerovanje: Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznajui, (40/2) To je samo iaret nakon kojeg kontekst sure prelazi na upoznavanje nekih Allahovih atributa, atributa Onoga koji objavljuje ovu Knjigu. To je jedna grupa atributa koja ima tematsku vezu sa surom u cjelini, njenim sadrajem i problemima:

Silni i Sveznajui, koji oprata grijehe i prima pokajanje, koji strahovito kanjava i obilno nagrauje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraa (40/23) . . Sila, sveznanje, opratanje grijeha, primanje pokajanja, strahovito kanjavanje, obilno nagraivanje, jedinstvo oboavanja i jedinstvo povratka i sudbine. 65

Sva tematika sure vezana je za ova znaenja koja se nalaze na njenom samom poetku, a koja su donijeta i sloena u vrstom tonu i ritmu, snanoj strukturi koja upuuje na vrstinu, stabilnost i postojanost. Allah (Uzvieni) Sebe, sa Svojim atributima predstavlja, robovima Svojim, to utjee na njihov ivot i egzistenciju i to ovim dotie njihove osjeaje i njihova srca, a preko ovoga i njihovu elju i nadu, strah i bojazan, i osjea da su oni uvijek u Njegovoj vlasti, da ne mogu izbjei Njegovom djelovanju. Od tih Njegovih atributa su i slijedei: Silni i Snani Koji je kadar da savlada a da ne bude savladan, koji je u stanju da mijenja stvari ije promjene niko ne moe predvidjeti niti komentirati. Sveznajui koji stvara sa znanjem i iskustvom. Njemu nita nije skriveno i On nita ne isputa iz vida. Koji prata grijehe - On je onaj koji oprata grijehe robovima jer On (Uzvieni) zna one koji imaju pravo na oprost. Koji prima pokajanje Koji prima pokajanje asijama, stavlja ih pod Svoju zatitu i otvara im Svoja vrata bez zastora. Koji strahovito kanjava On je Taj koji rui ohole i kanjava neposlune koji niti se kaju niti trae oprosta. Koji obilno nagrauje

Koji nagrauje blagodatima, viestruko nagrauje za dobra djela, Koji daje bez rauna. Drugog boga osim Njega nema Njemu i samo Njemu pripada Boanstvo. U tome On nema sudruga ili neto slino. Njemu se sve vraa. Niko ne moe pobjei od Njegovog obrauna, niti od susreta s Njim. Njemu se sve vraa. Na ovaj nain se jasno vidi Njegova veza sa Svojim robovima i veza Njegovih robova sa Njim. To se jasno vidi u njihovim osjeanjima, shvaanjima i razumijevanjima. Na osnovu toga oni znaju kako da se ophode sa Njim kada su budni i kada su osjetljivi, i shvaaju ono to bi moglo da Ga rasrdi, kao i ono to bi moglo da Ga obraduje. Oni koji su u prolosti slijedili mitoloka vjerovanja, ivjeli su sa svojim boanstvima u beznau. Nita pouzdano o njima nisu znali niti su mogli objasniti ono to ih srdi ili pak ono to ih ini zadovoljnim. Njih su prikazivali kao one koji su promjenljivih hirova, nejasnih smjernica, jako 66

emotivnim. Sa njima su ivjeli u stalnoj zabrinutosti nastojei da doznaju mjesta njihovog zadovoljstva pomou magije i rtava, a nisu mogli da saznaju da li su ga rasrdili ili zadovoljili, osim samo pod pretpostavkom ili nagaanjem. Tada se pojavio islam, ist i jasan, koji je ljude povezao sa njihovim istinskim Boanstvom i koji ih j upoznao sa Njegovim atributima i Njegovom voljom i koji ih je poduio kako da se priblie Njemu i kako da trae Njegovu milost i kako da se boje Njegove kazne, jasnim, direktnim i ispravnim putem. O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to to se oni po svijetu kreu. I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom ugui istinu, pa sam ga ]a kanjavao, - a kakva je bila kazna Moja! I tako e se rije Gospodara tvoga ispuniti da e oni koji nisu htjeli da vjeruju stanovnici u vatri biti (40/4-6). N akon utvrivanja tih velianstvenih i uzvienih atributa i nakon potvrde Njegove Jedinosti potvruje se da su ove injenice prihvaene od strane onih koji egzistiraju i svega to egzistira u ovom Kosmosu. Sva priroda koja postoji vezana je za ove injenice i direktno spojena s njima. To nije i ne moe biti predmet spora i prepiranja. Sve to egzistira uvjereno je u Allahova znamenja koja potvruju da je On Istina i da je Jedan. Niko o tome nee raspravljati osim samo oni koji ne vjeruju, suprotno svemu to je u Kosmosu i svemu to je na njemu. O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju (40/4).

Oni sami su meu svim ovim egzistencijama izuzetak. Oni sami meu svim ovim stvorenjima odstupaju. Oni su, u odnosu na ovu egzistenciju, slabiji i manji ak i od mrava u odnosu na ovuZemlju. Kada se nau u jednom stanju polemiziraju o Allahovim. znamenjima dok ovaj cijeli i ogromni Kosmos stoji u stroju i priznaje Stvoritelja svega to postoji oslanjajui se na snagu Silnog i Sveznajueg . . . Oni su na ovom mjestu zaustavljeni svojom sudbinom, ija je stvar okonana ma koliko posjedovali snage i moi i ma koliko im put bio otvoren prema kapitalu, ugledu i vlasti: 67

Pa neka te ne obmanjuje to to se oni po svijetu kreu r40/4J. Ma kako se oni po svijetu kretali, ma koliko kapitala posjedovali i u tome uivali, oni e na kraju doivjeti propast, slom i vjeno prokletstvo. Kraj njihove borbe je poznat ako je mogua ta borba izmeu snage egzistencije i njenog Stvoritelja i snage ovih bijednih slabia. Njih su u ovome pretekli i mnogi narodi, ije kanjavanje ukazuje da e svako biti kanjen ko stane pred ovom snagom, bit e izloen Allahovoj kazni: I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom ugui istinu, pa sam ga ja kanjavao, - a kakva je bila kazna Moja! (40/5). Ovo davno kazivanje potjee iz Nuhovog vremena. Slinih borbi ima u svim vremenima. Ovaj ajet slika ovo kazivanje, kazivanje o Objavi, poricanju i tiraniji kroz stoljea i generacije, kao to, u svakom sluaju, slika i kanjavanje. Poslanik dolazi. Njega u la ugone silnici njegova naroda. Oni borbu ne vode sueljavanjem dokaza. Oni pribjegavaju logici grubog nasilja pa nasru na Poslanika i obmanjuju mase laima kako bi doskoili istini. . . Ovdje intervenira Ruka Moi koja ih iznenada i u uenju epa, a to zasluuje uenje i razmatranje: A kakva je bila kazna Moja! (40/5). Kazna je bila estoka, jaka, smrtonosna; o njoj svjedoe ostaci onih koji su bili i nestali; o njoj govore vijesti i predanja. Borba nije zavrena. Ona se protee i na drugi svijet:

I tako e se rije Gospodara tvoga ispuniti da e oni koji nisu htjeli da vjeruju - stanovnici u vatri biti (40/6). I kada se Allahova rije ispuni na nekome, onda se to i dogodi. Tada je svemu kraj i svaka polemika je uzaludna i beskorisna. Ovako Kur'an prikazuje realno stanje, realnu borbu izmeu imana i kufra, izmeu Istine i neistine, izmeu onih koji pozivaju Allahu, Jednom i Jedinom, i silnika koji se bez ikakva prava ohole na Zemlji. Tako saznajemo da je to borba koja je poela jo od poetka samog ovjeanstva. Njeno podruje je ire i od same Zemlje. itav Kosmos vjeruje u svoga 68

Gospodara i Njemu se predaje, a iz toga se izdvajaju samo oni koji ne vjeruju i koji raspravljaju o Allahovim znamenjima. Iz ovog teksta takoer saznajemo kraj neravnopravne borbe izmeu velikog i dugakog stroja Istine i slabe male grupe ljudi, ma koliko se dugo po svijetu kretala i ma koliko po izgledu bila jaka, snana i mona. Ovu injenicu, borbu jasnih, vidljivih snaga, mejdan u vremenu i prostoru, slika Kur'an kako bi se uvrstila u srcima i kako bi je spoznali, posebno oni koji nose i pozivaju Istini i vjerovanju u svakom vremenu i mjestu. Njima snage zla ne bi trebale da izgledaju velikim u ogranienom vremenu i prostoru. To nije stvarnost. Stvarnost je ono to Kur'an predstavlja, Boija Rije. Allahove rijei su prava Istina. On je Silni i Sveznajui. Uz ovu prvu injenicu vezani su i oni koji dre prijesto i oni koji su oko njega - a oni su vjernike snage u ovom Kosmosu - koji se prisjeaju vjernika - ljudi kod svoga Gospodara i mole Ga da im grijehe oprosti i trae da Svoje obeanje prema njima ispuni, s obzirom na iman, vezu koja povezuje njih i vjernike na Zemlji: Meleki koji dre prijesto i oni koji su oko njega veliaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oproteni grijesi vjernicima: "Gospodaru na, Ti sve obuhvata milou i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sauvaj ih patnje u vatri! Gospodaru na, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obeao, i pretke njihove i ene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan

i mudar. I potedi ih kazne zbog runih djela, jer koga Ti toga dana potedi kazne zbog runih djela - Ti si mu se smilovao, a to e, zaista, veliki uspjeh biti!" (40/79). Mi ne znamo kakav je prijesto. Niti imamo predstavu o tome, a ne znamo ni kako ga dre oni koji ga dre. Takoer su nam nepoznati i oni oko njega. Beskorisno je tragati za tim slikama i oblicima koje ljudska priroda ne moe shvatiti. Takoer je i rasprava o onome to je nevidljivo o kome Allah nikoga nije obavijestio beskorisna. Sve to je vezano za ovu injenicu koju kontekst sure potvruje jeste da postoje robovi koji su Allahu najblii, koji veliaju i hvale Gospodara svoga (40/7) . . . i vjeruju u 69

Njeg'a (40/7). Kur'an izriito naglaava njihovo vjerovanje, a to je shvatljivo samo po sebi - da bi na kraju ukazao na vezu koja ih vee sa vjernicima na Zemlji. Ovi robovi koji su Allahu najblii poslije velianja i slavljenja Allaha, okreu se prema vjernicima na Zemlji sa najboljom dovom koju vjernik moe da uputi vjerniku. Oni zapoinju svoju dovu uljudno i na taj nain nas poduavaju kako treba da molimo i traimo oprosta. Oni kau: Gospodaru na, Ti sve obuhvata milou i znanjem (40/7). Kao uvod dovi i traenju oprosta i milosti za ljude oni se oslanjaju na sveobuhvatnu Allahovu milost i na Njegovo sveobuhvatno znanje. Oni se pred Allahom u svojoj molbi oslanjaju i pribjegavaju samo Njegovoj milosti i Njegovom znanju: . . . zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sauvaj ih patnje u vatri! (40/7). Ovaj iaret se susree sa magfiretom i pokajanjem na poetku same sure, sa Allahovim atributima koji su tamo spomenuti: Koji prata grijehe i prima pokajanje (40/3), kao to se susree i sa strahovitim kanjavanjem izraenim u Allahovim atributima Koji strahovito kanjava (40/3). Oni se zatim u svojim dovama u kojima mole Allaha da oprosti i sauva svoje robove, vjernike, od dehennemske kazne uzdiu do molbe da ih nagradi Dennetom shodno Njegovom obeanju Svojim dobrim robovima: Gospodaru na, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obeao, i pretke njihove i ene njihove i potomstvo njihovo, - one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar (40/8).

Ulazak u Dennet je blagodat i pobjeda uz drugu, posebnu blagodat koja se sastoji u druenju sa dobrim oevima, suprugama i potomstvom. To je jedan od znakova jedinstva svih vjernika. Kod ovog vorita, vorita imana, susreu se oevi, sinovi i supruge, a da toga nije rodbinske veze medu njima bile bi prekinute. Komentar ovog dijela dove je dio ajeta u kome stoji: Ti si, uistinu, silan i mudar (40/8), a koji istovremeno ukazuje i na snagu i mudrost. Ovim e se presuditi u stvarima koje su vezane za Boije robove: 70

I potedi ih kazne zbog runih djela,, jer koga Ti toga dana potedi kazne zbog runih djela - Ti si mu se smilovao, a to e, zaista, veliki uspjeh biti!" (40/9). Ovaj poziv poslije molbe da ih uvede u edenske vrtove je okret ka prvom osloncu u ovom tekom poloaju. Runa djela su ta koja razaraju vlasnika na drugom svijetu, koja ga vode ka potpunom unitenju. I kada Allah potedi Svoje robove, vjernike, od tih djela, onda ih je potedio i kazne. I to je milost Njegova na tom stajalitu, na Sudnjem danu. To je prvi korak ka srei, a to e, zaista, veliki uspjeh biti! (40/9J Sama zatita od runih djela je velika stvar! I dok se oni koji dre prijesto i oni koji se oko njega nalaze obraaju svome Gospodaru da zatiti njihovu brau vjernike, vidimo one koji nisu vjerovali na stajalitu u kome svako gleda ima li nekog izbavljaa, vidimo one koji nisu vjerovali u vrijeme kada je sve bilo manifestirano u bitku, njima e se sa svih strana doviknuti grdnjom, odvratnou i prijekorom. Oni se nalaze na mjestu ponienja nakon to su bili oholi. Na mjestu molbe kada vie nije vrijeme molbi: Onima koji nisu vjerovali doviknue se: "Allahova odvratnost prema vama kad ste, pozivani da vjerujete, ostali nevjernici - bila je, doista, vea od

vae odvratnosti sada prema sebi. " "Gospodaru na' - rei e oni -, "dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oivio; mi priznajemo grijehe nae, pa ima li ikakva naina da se izie?" 'To vam je zato to niste vjerovali kad se pozivalo Allahu jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, uzvienom i velikom"' <40/10-12J. Izraz mekt je najjai prijezir. Oni e biti dozivani sa svih strana. Allahova odvratnost prema vama kada ste bili pozivani da vjerujete pa ste ostali nevjernici doista je vea od vae odvratnosti prema sebi, a danas gledate koje zlo vas je dovelo da negirate poslanstvo i odbijete poziv da vjerujete prije nego tome istekne vrijeme . . . O, kako je bolno ovo podsjeanje i ovaj prijekor na ovom tekom i zastraujuem mjestu! Sada, kada su pale maske, zablude i obmane, oni su spoznali da se treba okrenuti samo Allahu pa su se u tom pravcu i usmjerili: 71

"Gospodaru na' - rei e oni -, 11dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oivio; mi priznajemo grijehe nae, pa ima li ikakva naina da se izie?" (40/11) To je rije ponienog, oajnog i jadnog: Gospodaru na (4o;w . . . a poricali su i nisu vjerovali. Prvi put si nas oivio. Svoj duh si u mrtvo udahnuo pa je postalo ivo i mi smo oivjeli. Drugi put si nas oivio nakon smrti i Tebi smo doli. Ti si kadar da nas izbavi iz ovog u emu se nalazimo. Priznali smo nae grijehe. Pa ima li ikakva naina da se izie? (40/11) ovim nadahnutim negiranjem, opom tugom i gorkim oajem. Ovdje, u sjeni ovog oaja, oni su ponieni zbog ove sudbine: 'To vam je zato to niste vjerovali kad se pozivalo Allahu jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, uzvienom i velikom" (40/12). To vas je dovelo do ovog sramnog mjesta. Vjerovali ste u one koji su Allahu smatrani jednakim, a negiralli ste Njegovu Jedin ost. Odluka pripada jedino Allahu, Uzvienom i Velikom: dva atributa koja su u skladu sa Njegovom odlukom. Uzvienost nad svim i veliina nad svim na mjestu konanog razrjeenja. Ovdje u sjeni ove scene tekst se udaljava od teme i govori o Allahovim atributima koji odgovaraju Njegovoj Uzvienosti i usmjerava vjernike na ovom mjestu da se upute Njemu sa dovom, da vjeruju u Njega, Jednog i Jedinog, i da Mu iskreno vjeru ispovijedaju kao to ukazuje i na

Objavu radi opomene na Dan meusobnog susreta, odluke, nagrade ili kazne, na Dan u kome e vlast, potinjenost i uzvienost pripadati samo Allahu: On vam pokazuje znamenja Svoja i sputa vam opskrbu s neba, a pouku e prihvatiti samo onaj koji se Njemu obraa. Klanjajte se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajui vjeru - pa makar to nevjernicima bilo mrsko Onome Najuzvienijem, koji svemirom vlada, koji alje Objavu, rijei Svoje - kome hoe od robova Svojih da upozori na Dan susreta meusobnog, na Dan kada e se oni pojaviti, kada Allahu nee o njima nita skriveno biti. 72

"Ko e imati vlast toga dana?" - "Allah, jedini i Svemoni!" Svaki ovjek e toga Dana prema zasluzi kanjen ili nagraen biti; toga Dana nee biti nepravde! Allah e, zaista, brzo obraunati (40/I317J. On vam pokazuje znamenja Svoja (40/I3J - znamenja koja su vodilja svugdje u Kosmosu u velikim pojavama kao to su Sunce, planete, no i dan, kia, munja, grmljavina, ali i u malim preciznim pojavama kao to su atomi, elije, list, cvijet. . . Svako od ovih znamenja je udesno. Veliina ovih znamenja je vidljiva tek kada ovjek pokua da to imitira, a kamoli da ih stvori; daleko je, daleko oponaanje i imitiranje od najmanjeg i najjednostavnijeg znamenja koga je Allah Svojom rukom kreirao u Kosmosu. I sputa vam opskrbu s neba (40/13J od koje ljudi poznaju kiu, osnovu ivota na ovoj Zemlji, izvorom jela i pia, osim kie i mnogo toga drugog koje ljudi otkrivaju dan za danom. Od toga navodimo samo zrake koje ivot znae a da toga nije, ivot na Zemlji bio bi nemogu! U ovu opskrbu spadaju i objave koje su sputene s neba, a koje su vodile ovjeanstvo od njegovog djetinjstva i usmjerile ga na Pravi Put, put ivotnog programa koji vodi Allahu i Njegovom autentinom Zakonu. A pouku e prihvatiti samo onaj koji se Njemu obraa (40/13J - koji se Gospodaru svome obraa prisjeajui se Njegovih blagodati, dobroinstva, Njegovih znamenja, koja mogu zaboraviti samo oni koji imaju gruba srca.

Napominjanje obraanja i onoga to ono izaziva u srcima kao to je razmiljanje i prisjeanje, Allah usmjerava vjernike da se klanjaju samo Allahu i da Mu iskreno ispovijedaju vjeru bez obzira na prijezir nevjernika: Klanjajte se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedajui vjeru - pa makar to nevjernicima bilo mrsko - (40/14). Nevjernici nikada nee biti zadovoljni vjernicima koji iskreno Allahu ispovijedaju vjeru i koji samo Njega i nikoga drugog prizivaju. Nevjernici nikada s ovim nee biti zadovoljni ma kako im vjernici laskaH i udvarali im se na razne naine. Pa neka vjernici idu svojim putem, neka se klanjaju svome Gospodaru Jednom i Jedinom, neka svoju vjeru iskreno samo Njemu ispovijedaju i svoje srce prema Njemu okrenu i neka se ne obaziru na nevjernike, njihovo zadovoljstvo ili, pak, njihovu srdbu. Oni ni jednog dana nee biti zadovoljni! 73

Tekst dalje podsjea n81 Allahove atribute i usmjerava vjernike na ovome mjestu da se klanjaju samo Allahu pa makar to nevjernicima bilo mrsko. Meu ovim atributima rravodi se da je On (Uzvieni) : Najuzvieniji, koji svemirom vlada, koji alje Objavu, rijei Svoje kome hoe od robova Svojih <40/15J. Samo On (Uzvieni) je Gospodar uzvienosti, najvieg poloaja. Gospodar Svemira, kojim vlada superiorno, koji alje Objavu - rijei Svoje - kome hoe od robova svojih. Objava (vahJ) je ovdje prvo figurativno upotrijebljena u znaenju poslanica (risala) . Meutim, ovo figurativno oznaavanje objanjava temeljno znaenje rijei vahj (objava) , koja je dua i ivot ovjeanstva. Drugo, ona je sputena s neba, s visine, na odabrane robove . . . Sve je ovo simetrino sa Allahovim atributima Uzvien i Velik (22/62). Zadatak onoga koga Allah odabere od Svojih robova i kome poalje Objavu, rijei Svoje, jeste upozorenje: Da upozori na Dan susreta meusobnog <40115). Na ovaj Dan cijelo ovjeanstvo e se susresti, ljudi e se susresti sa svojim djelima koja su poinili na ovom, dunjalukom svijetu. Ljudi e se susresti sa melekima, dinima i svim drugim stvorenjima koja e prisustvovati Sudnjem danu. Sva ova stvorenja imat e susret sa svojim Gospodarom na Dan obrauna, a to je Dan susreta u punom znaenju ove rijei. To je, opet, Dan u kome e se sve pojaviti bez zastora, bez zatite, bez opsjena i omalovaavanja: Na Dan kada e se oni pojaviti, kada Allahu nee o njima nita

skriveno biti (40/16). Allahu nikada ni u vremenu ni u bilo kojoj situaciji o njima nita nee biti skriveno. Meutim, oni, prije ovog Dana, misle da su bili skriveni i da su njihova djela i pokreti ostali u tajnosti. Danas, na ovaj Dan, osjeaju da su otkriveni i dobro znaju da su osramoeni. Oni danas stoje potpuno nagi, otkriveni ak i od zastora obmane! Toga Dana oholi e biti beznaajni, a silnici osamljeni. Sav Kosmos e skrueno stajati, a i svi robovi e biti pokorni. A vlast e toga dana pripasti samo Allahu, Jednom, Jedinom i Svemonom. On (Uzvieni) izdvaja se vlau u svakom vremenu. Ovoga Dana e se otkriti svima i 74

onima koji su bili vidljivi na dunjaluku kao i onima koji to nisu bili, i vidljivim i nevidljivim. Ovo e saznati svaki onaj koji je negirao. To e osjetiti i svaki onaj koji je bio ohol. Svaki um i svaki pokret bit e u stanju mirovanja, dok e se uti zastraujui glas koji pita i odgovara. U cijelom Kosmosu toga Dana niko nee pitati, a ni odgovarati osim Njega: "Ko e imati vlast toga dana ?" - '11llah, jedini i Svemoni!" (40/16). Svaki ovjek e toga Dana prema zasluzi kanjen ili nagraen biti; toga Dana nee biti nepravde! Allah e, zaista, brzo obraunati (40/17). Danas je Dan istinske nagrade ili kazne. Danas je Dan pravednosti. Danas je Dan konane presude bez odgaanja, bez oklijevanja. Danas vlada tiina i uzvienost. Scenom vladaju strah i pokornost uju se razna stvorenja u snienim glasovima. Donosi se presuda i zatvara se stranica obrauna. Ova scena se podudara sa rijeima Uzvienog Allaha na poetku sure o onima koji raspravljaju o Allahovim znamenjima: Neka te ne obmanjuje to to se oni po svijetu kreu (40/4). Ovo je kraj toga kretanja po svijetu, kraj veliine, oholosti, nadmenosti, bogatstva i uivanja. Kontekst se malo udaljava, pravi digresiju i usmjerava Poslanika (alejhi' s-selam) da svoj narod opomene tim Danom jednom od scena Sudnjeg dana u kome Allah vri presudu i dijeli pravdu, nakon to je sve to izloio u formi kazivanja u kojoj govor nije bio njima upuen: I upozori ih na bliski Sudnji dan kada e srca do grkljana doprijeti i poprijeiti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika nee imati koji e uslian biti. On zna poglede koji kriomice u ono to je zabranjeno

gledaju, a i ono to grudi kriju; Allah e po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega klanjaju - nee ni po emu suditi. Allah, zaista, sve uje i sve vidi r4o/t8-20J. Izraz el-'azifetu ima znaenje pribliavanja i brzog dogaanja . . . a jewmu'l-azife je Sudnji dan koji e brzo i iznenada doi. Rijei ga prikazuju kako se primie, nastupa, a ljudi su potiteni, zasopljeni, kao da su im srca do grkljana dola i poprijeila se zbog straha i bola. Priguivanje ih mui i 75

pravi pritisak u njihovim grudima, a oni nemaju ni posrednika niti prisna prijatelja ija e rije usliana biti na ovom munom i tekom mjestu! A oni e se na ovome Danu pojaviti, a Allahu nee nita biti skriveno, ak ni pogled kojim kriomice u ono to je zabranjeno gledaju, a i ono to u grudima svojim kriju. On zna poglede koji kriomice u ono to je zabranjeno gledaju, a i ono to grudi kriju; (40/19) . . . Nevjerno oko se trudi da sakrije svoje vjerolomstvo. Medutim, to je nemogue sakriti Allahu. Skrivenu tajnu kriju grudi. Medutim, to je znano Allahu. Samo e Allah na Sudnjem danu po pravdi presuditi. Njihova tzv. boanstva u tome nee imati udjela:

Allah e po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega klanjaju - nee ni po emu suditi (40/20). Allah e po pravdi presuditi, po znanju, po upuenosti, po vienju i uvenju. Niko nee biti oteen, i nita nee biti zaboravljeno. Allah, zaista, sve uje i sve vidi (40/20). 76

77

Zato oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su zavrili oni prije njih? Bili su od njih mo6niji i vie spomenika su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio (40/21). Allah ih je kaznio zato to su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Moan, On strahovito kanjava (40/22).

Mi smo poslali Masa sa znamenjima Naim i dokazom jasnim (40/23J faraonu i Hmnu i Krlronu, ali su oni rekli: arobnjak i laov!" (40/24). 78

A kada im je on donio Istinu od Nas,1 rekli su: "Ubijajte muku djecu onih koji vjeruju u ono to on govori, a ostavljajte u ivotu njihovu ensku djecu!" Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna (40/2SJ. "Pustite vi meni" - ree faraon - "da ubijem Musaa, a on neka trai pomo od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vau ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove" (40/26) . Masa ree: "Molim Gospodara svoga i Gospodara vaega da me zatiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome e se raun polagati!" (40/27J. A jedan ovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, ree: zar da ubijete ovjeka zato to govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vaeg? Ako je laov, njegova la e njemu nauditi, a ako govori istinu, onda e vas stii bar neto od onoga ime vam prijeti, jer Allah nee ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo lae (40/2BJ. O narode moj, danas vama pripada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko e nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" Afaraon ree: ((Savjetujem vam samo ono to mislim, a na pravi put u vas samo ja izvesti" (40/29) . A onda onaj vjernik ree: 110 narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono to je stiglo narode koji su se pro#v poslanika bili urotili, (40/30J kao to je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. - A Allah nije nepravedan robovima Svojim (40/3V.

O narode moj, plaim se ta e biti s vama na Dan kada jedni druge budete dozivali, (40I32J na Dan kada budete uzmiui bjeali, kada vas od Allaha nee moi niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi niko ga nee moi uputiti (40/33). jusuf vam je, jo davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono to vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: ,Allah vie nee poslije njega poslati poslanika!' Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja, (40/34) one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije doao, pa izazivaju jo veu Allahovu mrnju i mrnju vjernika. - Tako Allah peati srce svakog oholog i nasilnog., (40/35J. 79

"O H amane, " - ree faraon - "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza, (40/36) staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista laac". I eto tako su se faraonu njegova runa djela uinila lijepim i on je bio odvraen od pravog puta, a lukavstvo faraonovo se zavrilo na njegovu tetu (40/37J. I onda onaj vjernik ree: "O narode moj, ugledajte se u mene, ja u vam na pravi put ukazati! (40/38). O narode moj, ivot na ovom svijetu samo je prolazno uivanje, a onaj svijet je, zaista, Kua vjena (40/.19). Ko uini zlo, bie prema njemu kanjen, a ko uini dobro - bio mukarac ili ena, a vjernik je -, u dennet e; u njemu e imati u obilju svega, bez.rauna (40/40J. O narode moj, ta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: (40/4V pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome ba nita ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo prata (40/42). Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate nee nikom ni na ovom ni na onom svijetu odazvati i da emo se Allahu vratiti, i da e mnogoboci stanovnici u ognju biti (40/43J. Tada ete se sigurno mojih rijei sjetiti! A ja Allahu preputam svoj sluaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi" (40/44). I Allah ga je sauvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude

zla kob zadesi (40/45). Oni e se ujutro i navee u vatri priti, a kada nastupi as: 'Vvedite faraonove ljude u patnju najteu!" (40/46). I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su bili potlaeni reknu glaveinama svojim: "Mi smo se za vama povoditi, moete li nas makar malo vatre osloboditt?", (40/47) onda e glaveine rei: "Evo nas, svi smo u njoj jer Allah je presudio robovima Svojim" (40/48). I oni koji e u vatri biti govorie straarima dehennemskim: 'Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan patnju ublai!" (40/49). 80

A zar vam poslanici vai nisu jasne dokaze donosili?" - upitae oni. 'Jesu!" - odgovorie. - "Molite onda vi!" - rei e oni. Ali e molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti <40150). Mi emo, doista, pomoi poslanike Nae i vjernike u ivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci, <40I5V na Dan kad krivcima pravdanja njihova nee od koristi biti; njih e prokletstvo i najgore prebivalite ekati <40/52J. Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu ostavili <40153J da bude putokaz i opomena onima koji paeti budu imali (40/54). Zato ti budi strpljiv - Allahovo obeanje je istina - i moli da ti budu oproteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i poetkom dana veliaj i hvali/ <40/55J. Ranije smo koncizno iznijeli sadraj ovog dijela sure. Prije nego krenemo u detaljniju analizu elimo naglasiti da je ovaj krug kazivanja ovdje sa svojom temom u punom skladu sa sadrajem sure, sa njenim stilom izraza, a ponegdje su i sami izrazi u skladu sa izrazima koje susreemo u ovoj suri, ak su i neki izrazi ponovljeni.. U jeziku jednog ovjeka vjernika iz porodice faraonove nalaze se znaenja i izrazi koji su

ranije rabljeni u suri. On navodi faraona, Hamana i !<Anina koji po raznim zemljama putuju. On ih opominje Danom da ih ne snae ono to je snalo one na Dan stranaka (Jewmu1-ahzab) , kao to ih opominje i Sudnjim danom ije su scene izloene na poetku sure, zatim govori o onima koji o Allahovim znamenjima raspravljaju i time izazivaju Allahovu mrnju i mrnju vjernika, kako je to navedeno u prvom dijelu sure, a onda kontekst sure iznosi prizore Dehennema u kome su se nali ponieni, slabi i nemoni koji trae spas, ali im ga niko ne prua, kao to su izloene i sline scene ranije u ovoj suri. I ovako redom - to ukazuje da je logika imana i logika onih koji vjeruju jedna jer i jedno i drugo izviru iz jedne Istine, to atmosferu sure ini skladnom i daje joj "linost'' jedinstvenih osobina, a ta pojava je primjetna u svakoj kur' anskoj suri. 81

Zato oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su zavrili oni prije njih? Bili su od njih moniji i vie spomenika su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio. Allah ih je kaznio zato to su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Moan, On strahovito kanjava (40/2122). Ovaj prijelaz izmeu kazivanja o Musau (alejhi's-selam) i sadraja sure od prije podsjea arapske politeiste koji raspravljaju o Allahovim znamenjima na historijsku pouku prije njih i usmjerava ih da putuju po svijetu, da vide stradanja naroda koji su bili i nestali, a koji su imali isti stav kao i politeisti, ak su bili i moniji od njih i vie su spomenika od njih na Zemlji ostavili. Meutim, i pored ove moi i materijalne kulture bili su slabi pred Allahovom moi. Njihovo grijeenje ih je izoliralo od izvora stvarne i istinske snage i moi. Naspram njihove moi stajala je mo imana, a sa njom i mo Allaha koji je Silan i Svemoan: Ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio (40/21). Niko ih od Allahove kazne nee odbraniti osim iman, dobra djela i svrstavanje sa nosiocima vjere, istine i dobra. Negiranje poslanika i jasnih dokaza vodi egzemplarnoj kazni i unitenju: Allah ih je kaznio zato to su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Moan, On strahovito kanjava (40/22). N akon ovog opeg i konciznog iareta tekst izlae neke primjere onih koji su bili prije njih, a koji su bili moniji od njih i koji su u odnosu na njih vie spomenika na Zemlji ostavili. Allah ih je kaznio zbog njihovih

grijeha. Takvi su bili faraon, KAron, Haman i oni oholi i silni koji su bili sa njima. Ovaj dio o Musau (alejhi's-selam) dijeli se na nekoliko prizora i stajalita. Tekst poinje izlaganjem objave faraonu i njegovim glaveinama, a zavrava tamo, u drugom svijetu, gdje se oni u vatri prepiru. To je dugaak put. Meutim, kontekst bira odreene snimke (lekatat) ovog puta, a to su snimci koji vode odreenom cilju u ovoj suri: Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Naim i dokazom jasnim (40/23) 82

faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: ((arobnjak i laov.'" (40/24). Ovo je prvi njihov stav prilikom ovog susreta. Musa i Allahova znamenja s njim i respekt koji crpi iz Istine u svojoj ruci. Na drugoj strani je faraon, Haman i Karon, a sa njima njihova la, snaga i poloaj za koga strahuju u suoavanju sa monom Istinom . . . Tada su pribjegli raspravi ka se oslanja na la s kojom pokuavaju da pobiju Istinu: Rekli su: ((Carobnjak i laov."' (40/24J. Kontekst poslije ove polemike spaja detalje, skriva natjecanje sa arobnjacima i njihovo vjerovanje u Istinu koja je nadvladala njihovu la i progutala ono ime su oni obmanu izveli. Nakon ovoga tekst opirno iznosi slijedee dogaaje: A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su: "Ubijajte muku djecu onih koji vjeruju u ono to on govori, a ostavljajte u ivotu njihovu ensku djecu."' <40!25J. I osvre se na to prije nego se upotpuni ajet: Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna (40/2SJ. To je logika velikog nasilja. I sve to ih dokaz ini nemonijim i to ih vie ostavlja na cjedilu - jer se oni boje da e Istina biti gornja - Istina, snaga, mo, rjeitost i jasnoa koja se u njoj nalazi a koja se obraa prirodi

koja njoj inklinira a zatim i prihvata Istinu kao to su je prihvatili arobnjaci sa kojima je faraon doao da nadvladaju Musaa i ono to je u njega . . . Oni su prihvatili Istinu i bili prvi vjernici suprotstavljajui se tako silnom faraonu. Tada su faraon, Haman i Karon rekli: ((Ubijajte muku djecu onih koji vjeruju u ono to on govori, a ostavljajte u ivotu njihovu ensku djecu (40/2SJ. Faraon je u vremenu roenja Musaa izdao nareenje slino ovome. Postoje dvije mogunosti u vezi sa dogaajima koji su se desili poslije ove naredbe J edna je da je faraon koji je izdao ovo nareenje umro i da ga je ... 83

njegov sin ili prijestolonasljednik naslijedio na tronu. Naredba nije bila izvrna u novom periodu sve dok nije doao MusA i suoio se sa novim faraonom koga je poznavao jo dok je bio prijestolonasljednik, znao je i njegov odgoj na dvoru kao to mu je bila poznata i prva naredba o ubijanju muke a ostavljanju u ivotu enske djece Sinova Israilovih. Njegova pratnja ukazuje na ovo i otkriva da su oni koji su vjerovali u MusAa bili odreeni za to bez obzira da li se radilo o arobnjacima ili malobrojnim Sinovima Israilovim koji su se odazvali MusAu ne bojei se faraona i njegovih glaveina. Druga mogunost je da je to bio prvi faraon koji je usvojio MusAa, koji je i dalje bio. na tronu i koji je neko vrijeme odgodio izvrenje naredbe ili je obustavio rad na tome poslije nestanka srdbe. Svita, odnosno pratnja ukazuje na to obnavljanje i odreuje da su to oni koji su vjerovali sa MusAom bojei se faraonovog terora. to se tie faraona, on je izgleda imao drugo miljenje ili dodatni prijedlog za vrijeme zavjere, a to je da se oslobodi samo MusAa i tako se smiri: ((Pustite vi meni" - ree faraon - ((da ubijem M1lsa, a on neka trai pomo od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vau ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove" (40/26). Iz rijei njegovih: Pustite vi meni . . . da ubijem M as aa (40/26) vidi se otpor njegov i protivljenje s obzirom na miljenje, kao npr. kada se kae: Ubojstvo MusAa ne rjeava problem. Ovo ubojstvo moe inspirirati mase da ga uirie svetim i da ga smatraju ehidom te da ovo oduevljenje i ovi osjeaji budu u prilog njemu i vjeri sa kojom je doao, a naroito poslije kada su mu vjeru iskazali arobnjaci na velikom narodnom skupu uz

njihovo oglaavanje uzroka ovog vjerovanja, a oni su bili ti koji su dovedeni da pokau ispraznost njegovog uenja i da ga srue . . . Mogue je da su neki savjetnici vladara osjetili u sebi strah da MusAov Bog ne bi kaznio faraona, a njima arobnjacima uinio nasilje. Ovo nije daleko od onoga u ta su oni vjerovali. Bili su politeisti i vjerovali su u mnogobrojna boanstva. Shvatili su da i MusA ima boanstvo koje e kazniti onoga ko se MusAu bude suprotstavljao! Otuda bi rijei faraona - a on neka trai pomo od Gospodara svoga (40/26) bile kao odgovor na ovu aluziju iako nije daleko da je ovo razvratna faraonova rije koja odraava njegovo omalovaavanje i oholost. On se susreo sa svojom kaznom na kraju ovog kruenja, kao to emo to vidjeti. Moda je zanimljivo da se malo zadrimo kod faraonovih dokaza koji ga rukovode da ubije MusAa: 84

. . . 'Jer se bojim da vam on vjeru vau ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove" (40/26). Ima li ita udnije da zalutali politeist, faraon, kae o Musau, Allahovom poslaniku (alejhi' s-selam) : jer se bojim da vam on vjeru vau ne izmijeni ili da u zemlji nered izazove (40/26J? Nije li ova rije upravo rije svakog tiranina, zlotvora protiv svakog onog koji poziva u vjeru i svakog reformatora? Nije li ova rije upravo rije svakog smrknutog laova u lice lijepe Istine? Nije li ova rije upravo rije obmane i zla da se izazove sumnja u lice ove miroljubive vjere? To je zaista jedna logika. Ona se uvijek ponavlja kada se sastanu istina i la, iman i kufr, reforma i tiranija u svakom vremenu i na raznim mjestima. To je stara pria koja se s vremena na vrijeme ponavlja. to se tie M usla (alejhi' s-selam) , on je pribjegao vrstom osloncu i utvrdi utvrenoj i potraio je utoite kod Visosti koja titi one koji trae utoite i prua zatitu onima koji je trae: MU.Sa ree: ((Molim Gospodara svoga i Gospodara vaega da me zatiti od svakog oholog koji ne vjeruje u Dan u kome e se raun polagati!" (40/27). Rekao je ove rijei, smirio se i predao Onome koji je visoko iznad svih oholih, koji savladava svakog silnika, koji je moan da zatiti one koji se Njemu utjeu od onih koji su oholi. Musa je ukazao i na Allahovu Jednotu, Jednotu svoga i njihovog Gospodara. I to nije zaboravio ili propustio da kae pod prijetnjama i zastraivanjima kao to je ukazao i na poricanje Sudnjeg dana. Onaj koji vjeruje u Sudnji dan taj se ne oholi. Toga dana on shvaa svoj poloaj, on je pokoran, ponizan, obnaen od bilo koje

moi. On nema nikoga ko e ga zatititi, a ni zagovornika koji e se za nj zauzimati. Ovdje se ovome suprotstavio jedan ovjek, vjernik iz faraonove porodice kome je Istina pala na srce, ali koji je svoje vjerovanje prikrivao. On je sebe delegirao da brani Musla i potrudio se da ga zatiti koristei se u svome obraanju faraonu, njegovim glaveinama i puku raznim metodama uvlaei se u njihova srca savjetima koja zbog svoje osjetljivosti izazivaju strah i uvjerenje: 85

A jedan ovjek, vjernik; iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, ree: "Zar da ubijete ovjeka zato to govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vaeg? Ako je laov, njegova la e njemu nauditi, a ako govori istinu, onda e vas stii bar neto od onoga ime vam prijeti, jer Allah nee ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo lae. O narode moj, danas vama pripada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko e nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" A faraon ree: "Savjetujem vam samo ono to mislim, a na pravi put u vas samo ja izvesti. " A onda onaj vjernik ree: "O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono to je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili, kao to je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. - A Allah nije nepravedan robovima Svojim. O narode moj, plaim se ta e biti s vama na Dan kada jedni druge budete dozivali, na Dan kada budete uzmiui bjeali, kada vas od Allaha nee moi niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi niko ga nee moi uputiti. jusuf vam je, jo davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono to vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: .Allah vie nee poslije njega poslati poslanika!' Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja, one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije doao, pa izazivaju jo veu Allahovu mrnju i mrnju vjernika. Tako Allah peati srce svakog oholog i nasilnog" (40/28-35). To je veliki krug kojim se kree ovjek - vjernik sa onima koji kuju zavjeru, sa faraonom i njegovim glaveinama. To je krug prirodne vjernike logike kojim se kree oprezno i vjeto, ali i snano. On poinje da istie grozotu onoga to su oni naumili da urade: "Zar

da ubijete ovjeka zato to govori: "Gospodar moj je Allah?!" (40/28) Pa zar ova bezazlena rije koja je vezana za uvjerenje srca i due zasluuje ubistvo i smrt? Ona je u ovom obliku odvratni akt nijekanja ija spoljanjost izraava bestidnost i odurnost. Zatim pravi jo jedan korak. Onaj koji kae ovu bezazlenu rije, Gospodar moj je Allah (40/2BJ, kae to uz dokaz koji posjeduje. U njegovoj ruci je njegov dokaz: Onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vaeg (40/28J - to ukazuje na ta znamenja koja je Musa (alejhi's-selam) ponudio a koja su oni svojim oima vidjeli. A oni - meu sobom i daleko od naroda teko da mogu tome oponirati! Zatim im nudi naj loiju pretpostavku i sa njima nepristrasno stoji nad ovim problemom, idu do krajnje pretpostavke koju bi oni mogli da zauzmu: Ako je laov, njegova la e njemu nauditi r40!28J on e se suoiti sa 86

posljedicama svoga djelovanja, bit e nagraen ili kanjen za ovaj prijestup. A to ne bi bilo opravdanje njima da ga pogube u bilo kom sluaju. Postoji i druga mogunost, a to je da je on iskren i da ima lijep oprez prema ovoj mogunosti, ne izlaui se njenim rezultatima: "A ako govori istinu, onda e vas stii bar neto od onoga ime vam prijeti" (40/28). Ako ih stigne i dio od onoga ime im prijeti, to je, takoer, najmanja mogunost u ovome pitanju. On ne trai vie od toga. To je vrhunac nepristrasnosti u polemici i uvjeravanju. Nakon toga prijeti neprimjetno. Govori rijei koje su primjenljive na Musaa isto kao i na njih: Allah nee ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i onome koji mnogo lae (40128) Ako je to bio Musa, onda ga Allah nee uputiti niti mu dati da uspije. Ostavite ga Njemu, neka se susretne sa svojom nagradom ili kaznom. uvajte se da vi budete od onih koji u la ugone Musaa i njegova Gospodara i koji u tome pretjeruju pa da ih pogode iste posljedice! I kada stigne s njima do Allahovo g ina za onoga koji pretjeruje u zlu i koji mnogo lae, napada ih i plai Allahovom kaznom, opominjui ih da se od toga ne moe spasiti niko pa ni vladar i monik, podsjeajui ih na blagodati koje zasluuju zahvalu a ne negiranje: "O narode moj, danas vama pripada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko e nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?" (40/29). ovjek osjea onako kako to osjea srce vjernika da e Allahova kazna biti blia onima kojima pripada vlast na Zemlji. Oni su najprei da

budu opomenuti. Njima najvie pristaje da to osjete i da se toga uvaju i da ne konae pod strahom jer ih to vreba u svakom momentu i nou i danju. On ih podsjea na vlast i mo koja im pripada. On ukazuje na ovo znaenje koje se stabiliziralo u njegovom osjeanju i sebe svrstava sa njima opominjui i upozoravajui od Allahove kazne: Ko e nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne (40/29) - kako bi im skrenuo panju da ga njihovo stanje zanima jer je i on jedan od onih koji eka svoj kraj sa njima. On ih, dakle, savjetuje i saalijeva. Moda e sa vie panje sasluati ove savjete i prihvatiti ih iskreno. On pokuava da im ukae da ih, kada Allahova kazna doe, niko ne moe spasiti, niti im ko moe pomoi. Oni su naspram toga vrlo slabi i nejaki. Ovdje faraona - kao i svakog drugog tiranina kome se upuuje savjet - obuzima slava i mo grijeha i on u iskrenom savjetu vidi nedostatak ugleda i pokuaj sauesnitva u vlasti: 87

A faraon ree: ((Savjetujem vam samo ono to mislim, a na pravi put u vas samo ja izvesti" (40/29). Ja vam kaem samo ono to smatram da je ispravno i to drim da je korisno. To je ispravno i razborito bez ikakve sumnje i polemike. A da li tirani vole vie ita drugo osim da je ono to rade uputa, dobro i ispravno?! Da li dozvoljavaju da iko pomisli da oni grijee?! Da li iko od njih dozvoljava da pored njihova miljenja postoji i miljenje drugih?! U suprotnom, oni ne bi bili tirani! Meutim, vjernik smatra da je duan da opomene, savjetuje i da iznese svoje miljenje o onome to vidi. On smatra da je duan da podri Istinu bez obzira na miljenje tiranina. Nakon toga on njihova srca dotie drugim ritmom ne bi li se probudila i postala elastinija. Dotie njihova srca skreui njihovu panju na sudbinu i propast onih prije njih. A to je dokaz da je Allah kaznio i one koji su u la ugoniti i tirane: A onda onaj vjernik ree: (tO narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono to je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili, kao to je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Sem udom i onima poslije njih. - A Allah nije nepravedan robovima Svojim (40/3().31). Svaka partija (hizb) imala je svoj dan, ali ovaj vjernik sve je to objedinio u jednom danu, nalik na dan stranaka. To je dan u kome do izraaja dolazi Allahova kazna. To je jedan dan u svojoj prirodi bez obzira na rasuto st stranaka: A Allah nije nepravedan robovima svojim ( 40!3JJ. On e ih kazniti zbog grijeha njihovih. On e zavesti red oko njih i poslije njih njihovim kanjavanjem na Dan Allahove kazne. Po drugi put kuca na njihova srca opominjui ih drugim danom kao

jednim od AHabovih dana - Sudnjim danom, Danom dozivanja: O narode moj, plaim se ta e biti s vama na Dan kada jedni druge budete dozivali, na Dan kada budete uzmiui bjeali, kada vas od Allaha nee moi niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi niko ga nee moi uputiti (40/3z.J3J. Toga dana meleki e dozivati ljude i sakupljati ih na odreeno mjesto. Oni koji e po vrhovima bedema biti dozivat e stanovnike Denneta i stanovnike Dehennema. I stanovnici Denneta e dozivati stanovnike Dehennema i stanovnici Dehennema dozivat e stanovnike Denneta. Dozivanje je injenica u razliitim formama. Sam naziv Dan dozivanja je pod sjenom dovikivanja jednih na druge, zavijanje glasova 88

odavde i odande. Ovo dozivanje ilustrira Dan guVe i spora. To se uklapa i u rijei vjernika: Na Dan kada budete uzmiui bjeali, kad vas od Allaha nee moi niko odbraniti (40/33). Mogue je da je to bjeanje bilo kada su vidjeli strahote Dehennema ili je to bio pokuaj bjeanja, ali tada spasa nema niti ima bjeanja. Slika straha i bjeanja je ovdje prva slika onih koji su se oholili i slili na Zemlji, bogatai i nosioci vlasti! A onoga koga Allah u zabludi ostavi niko ga nee moi uputiti (40/33). Moda je ovo skriveno ukazivanje na rijei faraona: Savjetujem vam samo ono to mislim, a na pravi put u vas samo ja izvesti (40/29) nagovjetavajui da je prava uputa samo uputa Allahova. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga niko nee uputiti. Allah zna stanje ljudi i njihovu stvarnost, ko od njih stie pravo na Uputu, a ko na zabludu. I na kraju ih podsjea na njihov stav prema Jusufu iji je potomak bio Musa (alejhima' s-selam) kada su posumnjali u njegovo poslanstvo i znamenja sa kojima je doao. Taj stav ne bi trebao da se ponovi Musau koji potvruje ono sa im je doao Jusuf. U to su posumnjali i odluno ustvrdili da Allah poslije jUsufa nee poslati nijednog poslanika. Musa dolazi poslije izvjesnog vremena i opovrgava ove tvrdnje: jusuf vam je, jo davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono to vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: ,Allah vie nee poslije njega poslati poslanika/' Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja, one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije doao, pa izazivaju jo veu Allahovu mrnju i mrnju vjernika. - Tako Allah peati srce svakog oholog i nasilnog" (40/34-JSJ. Ovo je jedini put da Kur'an ukazuje na poslanicu Jusufa (alejhi'sselam) sa kojom je doao narodu u Egipat. U suri jUsuf spoznajemo da je on postavljen da vodi brigu o stovaritima u zemlji i da je

postao upravnik Egipta ('azizu Misr), a to je titula velikog ministra Egipta. Iz sure se takoer moe dokuiti da je on sjedio na tronu Egipta - iako to ba nije potvreno: I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se svi poklonie, pa on ree: {(O oe moj, ovo je tumaenje moga sna nekadanjeg, Gospodar moj ga je ispunio" 02/lOOJ. Moda je prijesto na koji je postavio svoje roditelje neto drugo, a ne prijesto faraonske egipatske kraljevine. Bilo kako bilo, Jusuf je u Egiptu stigao do upravljanja i vladanja. Odavde moemo shvatiti stanje na koje ukazuje ovaj vjernik, stanje sumnje u ono sa ime je doao J u suf jo davno 89

uz pretvaranje Jusufa vladar.u i javno ga ne ugonei u la dok je bio na ovom mjestu! A kad je on umro, vi ste rekli: "Allah vie nee poslije njega poslati poslanika!" (40/34) kao da su se odmorili njegovom smru pa su se izrazili u ovom obliku prezirui onaj isti apstraktni monoteizam s kojim je doao. A to se vidi u razgovoru koji je Jusuf vodio sa svojim drugovima u zatvoru: "Ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini, Svemoni?" (12/39) pa su ustvrdili da poslije njega nee doi poslanik jer je to bila njihova elja, jer ovjek esto eli neto pa u to i povjeruje jer se njegovo uvjerenje odaziva elji! Ovaj vjernik ovdje istie ukazujui na ove sumnje i ovaj israf u laganju. On kae: Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja (40/34). On ih upozorava da Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja u Njegovu vjeru sa kojom su dostavljeni jasni dokazi. Zatim ih jo jae suoava sa Allahovom mrnjom i mrnjom vjernika prema onima koji raspravljaju o Allahovim znamenjima bez dokaza. A oni to ine u najodvratnijoj formi. Otkriva i prijeti onima koji su oholi i koji nasilje ine. Opominje ih da e Allah unititi srca svakog oholog i nasilnog: . . . one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije doao, pa izazivaju jo veu Allahovu mrnju i mrnju vjernika. Tako Allah peati srce svakog oholog i nasilnog" (40/35). Izraz koji koristi ovaj vjernik kao da je vjerna kopija onoga to je

kazano na samom poetku sure. Allahova mrnja prema onima koji raspravljaju bez dokaza o Allahovim znamenjima i ostavljanje u zabludi onih koji su oholi i koji ine nasilje, ak i kad u njihovim srcima ne bi bilo mjesta za Uputu i prolaza za razumijevanje. Uprkos ovom velikom krugu u kojem je vjernik uzbudio njihova srca, faraon je i dalje bio u zabludi, uporan u negiranju Istine. Meutim, on se pretvarao da e uzeti u razmatranje poziv Musaa! Izgleda da su logika vjernika i njegovi dokazi bili toliko jaki da ih faraon i oni sa njim nisu mogli ignorirati. Tada je faraon za sebe pronaao novi izlaz: 90

"O H amane, - ree faraon - sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao do staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Milsaova Boga, a ja smatram da je on, zaista laac". I eto tako su se faraonu njegova runa djela uinila lijepim i on je bio odvraen od pravog puta, a lukavstvo faraonovo se zavrilo na njegovu tetu (40/3fr37J. O, Hamane, sagradi mi jedan visoki toranj ne bih li stigao do nebeskih staza da tamo pogledam i potraim Mlisaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, laac (40/37). Na ovaj nain faraon tiranin sam sebe obmanjuje, raspravlja i ide naokolo kako bi izbjegao da se otvoreno suoi sa Istinom, kako bi izbjegao da prizna monoteizam koji potresa njegov prijesto i rui mit na kome poiva njegova vladavina. Daleko je od pretpostavke da je ovo shvaanje i razumijevanje faraona, daleko je ovo od njegove revnosti da trai Musaova Boga na ovaj ovako materijalno primitivan nain. Egipatski faraoni su dosegli odreene granice u kulturi, to ih udaljava od ovog shvaanja. To je cinizam i ismijavanje, s jedne strane, a s druge strane, to je simuliranje pravednosti i uvjerenosti. Moda je ovo bio plan uzmicanja pred logikom udaraca vjernika u besjedi toga vjernika! Sve ove pretpostavke ukazuju na njegovu upornost u zabludi i razmetanje u poricanju. I eto tako su se faraonu njegova runa djela uinila lijepim i on je bio odvraen od pravog puta (40/37). On zasluuje da bude odvraen od Pravog Puta ovim licemjerstvom kojim se udaljava od

pravinosti. Kontekst se osvre na ovu obmanu i zavjeru koja vodi neuspjehu i unitenju: A lukavstvo faraonovo se zavrilo na njegovu tetu (40/37). Pred ovom podmuklou i ovim omalovaavanjem te ovom upornou ovjek, vjernik je rekao svoju posljednju rije, rije otvorenu i gromku poslije koje je pozvao narod da ga slijedi na putu ka Allahu, a to je Pravi Put. Tada im je otkrio vrijednost ovog prolaznog svijeta i pobudio im elju za blagodatima drugog svijeta opominjui ih kaznom na drugom svijetu uz objanjenje krivotvorenosti, lanosti i nitavnosti koja je prisutna u ideologiji politeizma: 91

I onda onaj vjernik ree: "O narode moj, ugledajte se u mene, ja u vam na pravi put ukazati! O narode moj, ivot na ovom svijetu samo je prolazno uivanje, a onaj svijet je, zaista, Kua vjena. Ko uini zlo, bie prema njemu kanjen, a ko uini dobro - bio mukarac ili ena, a vjernik je -, u dennet e; u njemu e imati u obilju svega, bez rauna. O narode moj, ta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome ba nita ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo prata. Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate nee nikom ni na ovom ni na onom svijetu odazvati i da emo se Allahu vratiti, i da e mnogoboci stanovnici u ognju biti. Tada ete se sigurno mojih rijei sjetiti! A ja Allahu preputam svoj sluaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi" r40/3B-44J. To su injenice koje su potvrene jo na poetku sure. Vjernik ih ponovo potvruje u sueljavanju sa faraonom i njegovim glaveinama. On u sluaju sa faraonom kae: "O narode moj, ugledajte se u mene, ja u vam na pravi put ukazati!" (40/38) . Malo prije ovoga faraon je rekao: ((Na pravi put u vas samo ja izvesti" (40/29). To je jasan i otvoren izazov Istine koja se ne boji vlasti faraona, silnika, niti njegovih glaveina koji su sa njim u slubi zavjere kao to je Harmin i .Karftn, njegova dva ministra, kao to se pria. On im otkriva stvarnost ovoga svijeta: ivot na ovome svijetu samo je prolazno uivanje (40/39) prolazno uivanje koje nije u kategoriji stalnog -

uivanja, a onaj svijet je, zaista, kua vjena (40/39) to je osnova i to treba uvaavati i na to obratiti panju. On im potvruje naelo obrauna, nagrade ili kazne u Kui vjenosti: Ko uini zlo, bie prema njemu kanjen, a ko uini dobro - bio mukarac ili ena, a vjernik je -, u dennet e; u njemu e imati u obilju svega, bez rauna (40/40). Allahova dobrota je odluila da udvostrui dobra, a ne i loa djela iz Svoje milosti prema Svojim robovima iz obzira prema njihovoj slabosti, zbog sklonosti, ushienosti i smetnji na putu dobra i iskrenosti. On im u dvo str uava nagradu za dobra djela i ini je otkupom za druga loa djela. Kada oni stignu u Dennet poslije Obrauna, Allah e ih tamo opskrbiti svaim, bez rauna. 92

Vjernik negoduje to ih poziva spasu, a oni njega pozivaju u vatru. On ih poziva negodujui: O narode moj, ta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: (40/41) . Oni njega nisu pozivali u vatru, nego u politeizam. Kakva je razlika izmeu poziva u politeizam i poziva u vatru? Taj poziv je blizu jedan drugog. To je zamjena poziva sa pozivom kao to je naglaeno u izrazu u ajetu koji slijedi: Pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome ba nita ne znam, a ja vas pozivam Silnom, Onome koji mnogo prata (40/42J. Velika je razlika izmeu ova dva poziva. Njegov poziv njima je jasan, istinit i ispravan. On ih poziva Silnome, Onome koji mnogo prata. Poziva ih da oboavaju Allaha Jednog i Jedinog, iji tragovi u Svemiru svjedoe o Njegovoj Jednoti, govore o Njegovoj kreativnoj moi i odreenju. On ih poziva Njemu da im oprosti jer je On kadar da to uini. On e ih poastiti oprostom: On je Silni i Onaj koji mnogo prata (40/42J. emu ga oni pozivaju? Oni ga pozivaju da ne vjeruje u Allaha, nego u neto to oni pripisuju Allahu, o emu on ne zna nita, u neke tlapnje, zagonetke, tvrdnje! On bez imalo sumnje utvruje da ovi koje oni pripisuju Allahu ne posjeduju nita, ne predstavljaju nita ni na ovome ni na onome svijetu. Sve se vraa Allahu, a oni koji Njemu neto pripisuju, koji prelaze granice u tvrdnjama, oni e stanovnici pakla biti:

Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate nee nikom ni na ovom ni na onom svijetu odazvati i da emo se Allahu vratiti, i da e mnogoboci stanovnici u ognju biti (40/43J. ta je ostalo nakon ovako jasne i potpune glavne injenice u vjeri? Ovaj ovjek je o tome glasno progovorio pred faraonom i njegovim glaveinama bez ustezanja i kolebanja nakon to je prikrivao svoj iman i izaao na vidjelo s njim. Nita nije ostalo osim da se osloni na Allaha. Rekao je to to je rekao i odahnuo u svojoj savjesti i svijesti prijetei im da e se sjetiti ovih rijei na mjestu na kome nee imati koristi. Cijela stvar e tada biti u Allahovim rukama: Tada ete se sigurno mojih rijei sjetiti! A ja Allahu preputam svoj sluaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi" (40/44J. 93

Polemika i diskusija je. privedena kraju. Vjernik iz faraonove porodice je zabiljeio svoju rije, rije Istine koja je vjena u svijesti i savjesti vremena. N akon ovoga kontekst sumira krugove kazivanja, kao i ono to je bilo izmeu MusAa, faraona i Sinova Israilovih sve do potopa i spasa. Tu se zadrava da bi registrirao ovo to je sabrao poslije ovog posljednjeg stajalita i poslije ivota: I Allah ga je sauvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. Oni e se ujutro i navee u vatri priti, a kada nastupi as: "Uvedite faraonove ljude u patnju najteu!" I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su bili potlaeni reknu glaveinama svojim: "Mi smo se za vama po vodili, moete li nas makar malo vatre osloboditi?", onda e glaveine rei: ((Evo nas, svi smo u njoj jer Allah je presudio robovima Svojim. " I oni koji e u vatri biti govorie straarima dehennemskim: ((Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan patnju ublai!" ' zar vam poslanici vai nisu jasne dokaze donosili?" - upitae oni. - 'Jesu!" - odgovorie. - "Molite onda vi!" rei e oni. Ali e molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti (40/45-so;. ivot na ovome svijetu je zavren. Slijedi prva stranica poslije njega. Vjernika koji je rekao istinu i otiao Allah je sauvao zlih podvala faraona i njegovih glaveina. Nita ga od toga nije pogodilo na dunjaluku, niti poslije toga, dok je faraonove ljude zla kob zadesila: Oni e se ujutro i navee u vatri priti, a kada nastupi as: 'Vvedite faraonove ljude u patnju najteu!" (40/46).

Tekst ukazuje da su oni bili izloeni vatri ujutro i noveer u periodu poslije njihove smrti do nastupa asa. Moda je ovo kaburski azab, jer on poslije ovoga kae: . . . a kada nastupi as, uvedite faraonove ljude u patnju najteu! (40/46). To je, dakle, kazna prije nastupa asa. To je najtea kazna: izlaganje i prenje na vatri ujutro i naveer. Muenje lizanjem vatre, njenim vienjem i osjeajem jake vruine. To je teka kazna. Mogue je takoer da se ovdje radi i o praktinoj primjeni jer se rije 'ard upotrbeljava i za dodirivanje i za stvarno prenje. A ovo je jo kobnije . . . A na Sudnjem danu bit e uvedeni u jo eu vatru! 94

U slijedeem ajetu se stvarno govori o Sudnjem danu. Kontekst snima njihovo mjesto u vatri u kojoj se prepiru: I kada se u vatri budu prepirali, a oni koji su bili potlaeni reknu glaveinama svojim: "Mi smo se za vama povodi/i, moete li nas makar malo vatre osloboditi?" (40/47) . . . I tlaeni su, dakle, u vatri sa svojim glaveinama. Nije im koristilo to to su tlaeni i to su bili stoka koja se goni, koja nije imala miljenje, elju i izbor! Allah im je davao ast, ugled, ljudsku plemenitost, samostalno odluivanje, izbor i slobodu izbora. Meutim, oni su se svega ovoga odrekli. Okrenili su se i krenuli za oholim, tiranima, glaveinama i pratnjom. Nisu im rekli: Ne, nisu ni razmiljali da tako neto kau niti su razmiljali o onome to oni govore i gdje i u kakvu propast ih vode: . Mi .. smo se za vama povodi/i (40/47) To to su se odrekli onoga to im je Allah .. darovao i slijedili svoje glaveine, to im nee biti zagovornik kod Allaha. I oni su u vatri. Njih su tamo doveli njihove voe kao to su ih vodili i na ovom svijetu, odnosno gonili ih kao stoku. Eto, oni pitaju svoje glaveine: Moete li nas makar malo vatre osloboditi? (40/47) . . kao to su obmanjivali . na zemlji da ih oni vode Pravim Putem i da ih oni tite od izopaenosti i brane od zla, nevolje i neprijateljskih demona!

Meutim, glaveine e biti srdite na one koji su tlaeni pa e im srdito odgovoriti priznanjem nakon oholosti: Onda e glaveine rei: "Evo nas, svi smo u njoj jer Allah je presudio robovima Svojim" (40/48). Evo nas, svim smo u njoj (40/48J - svi smo nemoni. Niko od nas nema pomagaa niti onoga koji e nam pomoi. Svi smo u ovoj nesrei i alosti isti. Kakvo je to pitanje kad vidite da su i glaveine i potlaeni u istoj situaciji? Allah je presudio robovima Svojim (40/48J. . . N erna mjesta za preispitivanje presude, nema mjesta za mijenjanje presude, za njeno ispravljanje. Stvar je zavrena. Nikome od robova nee biti preinaena Allahova presuda .. I kada su i jedni i drugi shvatili da je samo Allah utoite, okrenuli su se straarima Dehennema u poniznosti koja je obuhvatila sve i u pokornosti koja je izjednaila i jedne i druge: 95

I oni koji e u vatri biti govorie straarima dehennemskim: "Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan patnju ublai!" (40/49). Oni mole da se za njih zauzmu uvari Dehennema, da pozovu svoga Gospodara u molbi koja otkriva estinu nesree: "Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan patnju ublai."' (40/49) jedan dan, samo jedan dan, da jedan dan uhvate zraka i da se odmore. Jedan dan je vrijedan zauzimanja, elje i molbe. Meutim, straari Dehennema ne odgovaraju na ove jadne, prezrene i bijedne molbe. Oni znaju pravila. Oni znaju Allahov zakon i znaju da je vrijeme molbi prolo. I oni zbog ovoga one koji su kanjeni kanjavaju jo vie prijekorom podsjeajui ih na uzroke ove kazne: A zar vam poslanici vai nisu jasne dokaze donosili?" - upitae oni. Jesu!" - odgovorie (40/50J. U pitanju a i u odgovoru nadomjeten je svaki dijalog. Tada su straari Dehennema digli svoje ruke od njih i predali ih oaju uz ismijavanje i omalovaavanje: "Molite onda vir - rei e oni (40/50). Ako vam vaa molba moe promijeniti stanje, onda molite vi! Prije nego ajet zavri nailazimo na ovaj komentar ove dove: Ali e molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti (40/50J - nee biti dostavljena niti e zavriti odgovorom. To je samo zaborav za ohole i one koji su tlaeni. Kod ovog definitivnog stajalita dolazi posljednji komentar na cijeli

ovaj krug i na skupine na koje je odranije ukazano, a koje su bile izloene Allahovoj kazni nakon lai i oholog ponaanja: Mi emo, doista, pomoi poslanike Nae i vjernike u ivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci, na Dan kad krivcima pravdanja njihova nee od koristi biti; njih e prokletstvo i najgore prebivalite ekati. Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu 96

ostavili da bude putokaz i opomena onima koji pameti budu imali. Zato ti budi strpljiv - Allahovo obeanje je istina - i moli- da ti budu oproteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i poetkom dana veliaj i hva!i! (40/5Z..S5J. Ovaj odluni komentar odgovara tom odlunom stavu. Na ovom primjeru ovjeanstvo je upoznalo kraj Istine i neistine, njihov kraj na zemlji i njihov kraj na drugom svijetu. Vidjelo je kakva je sudbina zadesila faraona i njegove glaveine u ivotu na ovo svijetu kao to ih je vidjela i kako se u vatri prepiru i kako je zanemariv njihov kraj. To je sluaj sa svim pitanjima koja utvruje Kur'an: Mi emo, doista, pomoi poslanike Nae i vjernike u ivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci, na Dan kad krivcima pravdanja njihova nee od koristi biti; njih e prokletstvo i najgore prebivalite ekati (40/5 1-52) . to se tie drugog svijeta, tamo nijedan vjernik nee biti osporavan, niti e biti neto to bi ga prizivalo ovoj raspravi, dok e pomo u ivotu na ovom svijetu moda malo trebati pojasniti. Allli ovo obeanje je jasno i odluno: Mi emo doista pomoi poslanike Nae i vjernike u ivotu na ovom svijetu . .. (40/51). I dok ljudi vide da se neki od poslanika ubijaju, a drugi naputaju svoju rodnu grudu i svoj narod proglaeni laovima i protjerani, a medu vjernicima su i oni koji trpe teror i koji su izloeni raznim kaznama ili su bacani u rovove, a neki su pali kao ehidi ili su ivjeli u muci i bili projranjani. . . pa gdje je ta obeana Allahova pomo u ivotu na ovom svijetu? Sejtan se uvlai u ljudsku duu kroz ovaj prOlaz i tako na nju vri svoj utjecaj! Medutim, ljudi to mjere prema pojavnim stvarima zaboravljajui da

u obzir uzmu mnoge vrijednosti i injenice. Ljudi to mjere jednim kratkim vremenskim period om i ogranienim prostorom. To su male ljudske mjere. Sveobuhvatna mjera, pak, izlae problem u irem prostoru i vremenu bez ograda medu periodima i prostorima. Ako pogledamo uvjerenje i vjeru u ovom prostoru, vidjet emo da je vjera bez sumnje pomognuta. Pomo vjeri je, ustvari, i pomo njenim nosiocima jer nosioci vjere egzistiraju unutar njene egzistencije. Od njih se, prije svega, trai iman, da izgaraju u imanu, da nestanu a da vjeru istaknu! Ljudi takoder suavaju znaenje pomoi u odreena, njima poznata znaenja koja su nadohvat njihovog ula vida. Meutim, forme i oblici 97

pomoi su mnogobrojni. Neke od njih se mijeaju sa formom poraza pri prvom pogledu. Ibrahim (alejhi' s-selam) je baen u vatru, ali on ne naputa ni vjeru ni poziv u vjeru. Da li je on bio na mjestu po b jede ili poraza? N erna sumnje - prema logici vjere - daje on bio na vrhuncu pobjede kada je baen u vatru, a pobijedio je po drugi put kad se spasio iz vatre. Ovo je jedan oblik, a to je drugi, a oni su, povrno gledano, jako daleko jedan od drugog. Medutim, u biti, oni su jako blizu jedan drugom. Husejn (Allah bio njime zadovoljan) poginu u toj velianstvenoj formi, s jedne strane, a vrlo tunoj, s druge strane. Je li ovo bila pobjeda ili, pak, poraz? U formi prividnog gledanja i kratkog mjerenja, to je poraz. Medutim, u stvarnom, istom i dalekovidnom uvjerenju, to je ista pobjeda. Nema ehida na zemlji koji je bio predmet ljubavi i osjeaja, zbog koga su srca bila uzbuena, bila ljubomorna, spremna da se rtvuju, kao to je Husejn (Allah bio njime zadovoljan) , svejedno da li se radilo o njegovim pristaama ili onima koji to nisu, muslimanima ili mnogim nemuslimanima! Koliko ima muenika koji nisu bili u stanju da pomognu svoju vjeru i svoj poziv makar ivjeli hiljadu godina, kao to su je pomogli svojim rtvovanjem, koji nisu mogli u srca staviti velika znaenja i potaknuti hiljade ljudi da ine velika djela govorom, kao to je posljednji govor ispisan krvlju. On ostaje podstreka i pokreta za generacije i generacije, a moda taj govor bude prekretnica cijele povijesti. ta je pobjeda, a ta poraz? Mi se moramo osvrnuti na oblike koji su se ustalili u naoj svijesti kao i na vrijednosti tih oblika, prije nego to se zapitamo: Gdje je Allahova pomo koju je obeao poslanicima Svojim i vjernicima u ivotu na ovom svijetu?!

Postoje mnoge situacije u kojima se doe do pobjede u vidljivoj blioj formi, kada se ova vidljiva blia forma spoji sa onom stabilnom, trajnom formom. Muhammed (alejhi's-selam) doao je do pobjede u svom ivotu jer se ova pobjeda vee za znaenje produavanja ove vjere sa njenom punom istinom na zemlji. Ova vjera e se upotpuniti samo ako bude bdjela nad ivotom ljudskog drutva i upravljanja njime. Od jednog srca do vladavine drave. Allah je htio da pomogne nosioca ove vjere za njegovog ivota kako bi oivotvorio ovu vjeru u njenom punom obliku i da ovu utvrenu istinu ostavi kao historijsku injenicu strogo ogranienu naoigled svih prisutnih. Odovud je dolo do spajanja ovih dviju formi, blie sa onom daljnjom, do objedinjavanja vidljive sa istinskom formom shodno Allahovoj odredbi i njegovom rasporedu. 98

Postoji i drugo miljenje kojeg takoer valja uzeti u obzir. Allahovo obeanje da e pomoi Svoje poslanike i vjernike je temeljno obeanje. Vjera mora egzistirati u srcima onih nad kojima e se primjenjivati ovo obeanje. Ljudi esto ne obraaju panju na ovu vjersku injenicu. Ona moe egzistirati u srcu koje je isto od irka u svim njegovim vidovima i oblicima. Postoje i neprimjetni oblici irka. Srce se moe osloboditi samo i jedino kada se okrene Allahu i kada se samo na Njega osloni i bude zadovoljno Allahovom presudom i Njegovom odredbom i kada osjeti da je Allah jedini koji ga usmjerava. Ono nema izbora. Allah je taj koji mu bira, a ono to prima smireno, pouzdano i zadovoljno. Kada stigne do ovog stepena, onda nee doi pred Allaha niti e mu biti predloena odreena forma pomoi ili dobra. Sve e se to prenijeti na Allaha. Sve to mu se desi bit e prihvaeno kao dobro. To je jedno od znaenja pomoi. . . Unutranja pomo bez koje ne moe biti ni vanjske pomoi. Mi emo} doista} pomoi poslanike Nae i vjernike u ivotu na ovom svijetu} a i na Dan kad se dignu svjedoci} na Dan kad krivcima pravdanja njihova nee od koristi biti; njih e prokletstvo i najgore prebivalite ekati (40/S H;2) . U prolom smo prizoru vidjeli kako krivcima pravdanja njihova nee od koristi biti, kako su odvedeni u prokletstvo i najgore prebivalite. Jedna od formi pomoi u kazivanju o Mllsu je slijedea: Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu ostavili da bude putokaz i opomena onima koji pameti budu imali (40/5354) .

Ovo je bio primjer Allahove pomoi. Davanje uputstva i Knjige. Nasljedstvo Knjige i Upute. Ovaj primjer koji Allah navodi u kazivanju o Musau otkriva nam iroko podruje u kome vidimo posebne forme pomoi koje ukazuju na odreeni smjer. Ovdje se susreemo i sa posljednjim ritmom ovoga odjeljka, usmjeravanje Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) i onih vjernika koji su bili s njim u Mekki na popritu nevolja i patnji i onima koji su kasnije primili islam, a koji su takoer bili suoeni sa istim ili slinim nevoljama: Zato ti budi strpljiv - Allahovo obeanje je istina - i moli da ti budu oproteni tvoji grijesi} i Gospodara svoga krajem i poetkom dana veliaj i hvali! (40/55). 99

Posljednji ritam . . . poziv na strpljivost, strpljivost na lai, strpljivost na uvrede, strpljivost na nadmeno blebetanje i njegova opijenost snagom i vlau u jednom vremenskom periodu, strpljivost na uroene osobine ljudi, njihov moral, njihovo ponaanje odavde i od tamo, strpljivost zbog due, njene naklonjenosti, uznemirenosti, tenje, njenih elja u skoru pomo i sve ono to je uz to vezano, kao tenje, stremljenja . . . strpljivost na mnoge stvari na putu koje dolaze od strane prijatelja prije nego od strane neprijatelja! Zato ti budi strpljiv - Allahovo obeanje je istina! (40/55) - bez obzira na kraj, sloenost prilika i promjenljivost uvjeta. To je obeanje za onoga ko to moe realizirati. A ko obeava, on to i hoe. N a putu uzmi popudbinu za put: Zto ti moli da ti budu oproteni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i poetkom dana veliaj i hvali! (40/55). Ovo je ta opskrba na strpljivom, tekom i dugom putu. Opratanje grijeha, velianje i hvaljenje Gospodara. Traenje oprosta spojeno sa hvaljenjem i velianjem Allaha skoro da e biti prihvaeno. To je u isto vrijeme i odgoj due i priprema, ienje srca i zekjat. Ovo je ta forma

pomoi koja zavrava i upotpunjuje se u srcu. Nju slijedi druga forma u realnom ivotu. Izbor kraja i poetka dana je ili alegorija u znaenju cijelog vremena - a poetak i kraj su mu njegove dvije stranice - ili su to dva momenta u kojima se srce isti i otvara prostor za razmiljanje i putovanje uz sjeanje na Allaha. Ovo je taj program koji je Allah odabrao kako bi osigurao poputbinu za put do pobjede i pripreme popudbine. Za svaku borbu je potrebna priprema i popudbina: 100

,. ) . ,... . !) -

101

Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije doao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih nee dovesti do cilja eljenog, zato moli od Allaha zatitu, jer On, uistinu, sve uje i sve vidi (40/56). Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vee nego stvaranje roda ljudskog, ali veina ljudi ne zna (40/57). Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela ine i zlotvori. - Kako vas malo prima pouku! (40/58). Doi e as oivljenja, u to nema sumnje, ali veina ljudi nee da VJeruJe (40/59). Gospodar va je rekao: {Pozovite Me i zamolite, ja u vam se odazvati! Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju - ui e, sigurno, u dehennem ponieni" (40/60J. Allah vam je dao no da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali veina ljudi nee da zahvaljuje (40/61). To vam je, eto, Allah, Gospodar va, stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odmeete? (40/62). Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali (40/63;. Allah vam je uinio Zemlju prebivalitem, a nebo zdanjem, i On vam oblije daje i likove vae ini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar va, i neka je uzvien Allah, Gospodar svjetova/ (40/64).

On je ivi, nema boga osim Njega, zato se samo Njemu klanjajte, iskreno Mu ispovijedajui vjeru: {{Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!" (40/6.5). Reci: {Meni je zabranjeno, o tome su mi doli jasni dokazi od Gospodara moga, da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate, a nareeno mi je da se pokoravam Gospodaru svjetova (40/66). On vas stvara od zemlje, od kapi sjemena, zatim od ugruaka, zatim ini da se kao dojenad raate, i da do muevnog doba stignete, i da starci 102

postanete - a neki od vas umiru prije - i da do sudnjeg asa po ivite kako biste mogli da shvatite (40/67). On ivot i smrt daje! A kad neto odlui, samo rekne: "Budi!" - i ono bude" (40/68). Zar ne vidi kako se okreu oni koji o Allahovim dokazima raspravljaju? (40/69). Oni koji poriu Knjigu i ono to smo slali po poslanicima - saznae posljedice toga (40/70) kada sa okovima o vratu i sindirima budu vueni (40/7V po kljualoj vodi, a zatim u vatri preni, (40/72) i potom upitani: "Gdje su oni kojima ste se klanjali, (40/73) a ne Allahu?" - '1zgubili su nam se iz vida", - odgovorie -, "ta mi se prije, u stvari, nismo nikome ni klanjali. " - Eto tako Allah ostavlja u zabludi nevjernike (40/74). To vam je zato to ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i to ste likova/i (40/75). Ulazite kroz kapije dehennema, u njemu ete vjeno ostati, - a runo je prebivalite oholih! (40/76). Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja e se sigurno obistiniti! Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im Mi prijetimo, bilo da ti prije ivot oduzmemo, Nama e se oni vratiti (40/77). Ova cjelina je potpuno vezana za cjelinu o kojoj je bilo rijei. To je produetak posljednje cjeline iz prole lekcije. Ona je upotpunjava jer savjetuje Poslanik u (alejhi' s-selam) da se strpi na lai i uvrede i odvraanje

od Istine i radovanje neistini. Nakon ovog usmjerenja tekst otkriva uzroke rasprave .o Allahovim znamenjima, rasprave koja nema dokaza, i svodi to na oholost koja njenim vlasnicima ne dozvoljava da se predaju Istini, a oni su i manji i slabiji od ove oholosti koja djeluje na njih. Nakon ovoga dolazi podsjeanje na veliinu Kosmosa koga je Allah stvorio i na siunost svih ljudi u odnosu na nebesa i Zemlju. Tekst dalje iznosi neka kosmika znamenja i milost Boiju u potinjavanju nekih znamenja ljudima, a oni su mnogo manji i slabiji od njih. Tekst dalje ukazuje na Allahovu milost prema ljudima kao biima. Ovo i to svjedoi o 103

Jednoti Kreatora kome druge pnptSUJU. Tekst usmjerava Poslanika (alejhi' s-selam) da javno izgovori rijei tevhida i da izbjegava ono to oni oboavaju mimo Allaha. Ovaj dio zavrava tekom scenom, scenom Sudnjeg dana kada e biti pitani za ono to su Allahu pripisivali pitanjem koje u sebi sadri prijekor i grdnju. Ovaj dio je priveden kraju kao i onaj prije njega, tj. usmjeravanje Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) na strpljivost, svejedno ostavio ga Allah na ivotu da vidi neto od toga ime im je Allah zaprijetio, ili ga pozvao Sebi prije nego to to nastupi. Odluka pripada Allahu, a oni e se svakako Allahu vratiti. Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije doao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih nee dovesti do cilja eljenog, zato moli od Allaha zatitu, jer On, uistinu, sve uje i sve vidi. Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vee nego stvaranje roda ljudskog, ali veina ljudi ne zna. Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela ine i zlotvori. - Kako vas malo prima pouku.' Doi e as oivljenja, u to nema sumnje, ali veina ljudi nee da vjeruje. Gospodar va je rekao: ((Pozovite Me i zamolite, ja u vam se odazvati.' Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju - ui e, sigurno, u dehennem ponieni" (40/56-60J. Ovo ljudsko stvorenje esto se nae u zaboravu. Zaboravi da je malo, slabano bie koje svoju snagu ne crpi iz svoga bia, nego iz povezanosti sa prvim izvorom snage, sa Allahom. Kada ovu povezanost prekine, onda takav ovjek ide nadmen, ohol i uzvien. U njegovim grudima je oholost koju crpi od ejtana koji je propao zbog ove oholosti, zatim je obrlatio

ovjeka i priao mu iz ovog ugla! ovjek raspravlja o Allahovim znamenjima i oholi se. To je pojava koja govori, koja se izraava o prirodi jezikom prirode. ovjek tvrdi za sebe i druge ljude da on raspravlja jer nije uvjeren, debatira jer pouzdano ne zna. Allah dobro zna Svoje robove. On sve uje i sve vidi. On je upuen u sve tajne. On potvruje da je to oholost. Oholost jedino djeluje u grudima. Ona priziva svoga vlasnika da polemizira o onome u emu nema polemike. Oholost i protezanje i sve ono to je vee od njegove stvarnosti. Pokuaj zauzimanja mjesta koje mu ne pripada i koje mu njegova stvarnost ne omoguava. On nema dokaza da sa njima moe voditi raspravu, niti argumenata kojima bi se oitovao. To je samo njegova oholost: 104

Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije doao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih nee dovesti do cilja eljenog (40/56). Kada bi ovjek bio svjestan svoje stvarnosti i stvarnosti ovog Kosmosa, kada bi upoznao svoju ulogu i dobro je i temeljito poznavao i ne bi pokuavao da je prekorai, i kada bi naao smiraj u svome biu - a ima bezbroj bia koja su potinjena Onome koji je ovaj Svemir stvorio shodno Svojoj odredbi koju samo On zna - kada bi spoznao da je njegova uloga pred odreena prema njegovoj stvarnosti u egzistiranju ovog Kosmosa . . . kada bi ovjek sve ovo spoznao, on bi se smirio, odmorio, otiao i bio skroman. ivio bi u miru sa sobom i svemirom oko sebe. Predao bi se Allahu i islamu. Zato moli od Allaha zatitu, jer On, uistinu, sve uje i sve vidi (40/56). Traenje zatite od Allaha u suoavanju sa oholou ukazuje da je oholost runa i odurna. ovjek inae trai Allahovu zatitu od onoga to je runo, ogavno, od ega oekuje zlo i nesreu . . . A u oholosti se sve to nalazi. Ona zamara ovjeka i ljude oko njega. Ona je zlo od kojeg treba traiti Allahovu zatitu: On, uistinu, sve uje i sve vidi (40/56). On je Onaj koji uje i vidi. Odvratna oholost predstavljena je pokretu koji se vidi i govoru koji se uje. ovjek se predaje Onome koji sve uje i sve vidi. On njime upravlja onako kako On smatra da treba. Tekst dalje otkriva stvarno mjesto ovjeka u ovoj velikoj egzistenciji i njegovu malenkost u odnosu na neka druga Boija stvorenja koja ovjek vidi i shvata njihovu veliinu i ogromnost im ih vidi i poveava svoj osjeaj im spozna tu injenicu:

Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vee nego stvaranje roda ljudskog, ali veina ljudi ne zna (40/.17). Nebesa i Zemlja su izloeni ovjeku i on moe da ih vidi. On takoer moe i da sebe mjeri prema njima. Meutim, kada sazna stvarni odnos i udaljenost, stvarni oblik i jainu, snagu, ovjek se smiri od oholosti, smanjuje se dotle da izgleda da e potpuno da iskopni osim kada se sjeti visokog elementa kojim gaje Allah podario i zbog koga ga je odlikovao. To je ono to ga dri pred ovim velikim, ogromnim Kosmosom . . . Samo je letimian pogled na nebesa i Zemlju dovoljan da se ovo shvati. 105

: Zemlja na kojoj ivimo samo je jedan od manjih satelita Sunca ija masa iznosi trimilioniti dio mase Sunca, a njen obim je manji od jednog milionitog obima Sunca! A Sunce je jedno od stotinu miliona Sunaca u galaksiji koja je blia nama i od koje smo mi. Ljudi su do naih dana otkrili na stotine miliona galaksija koje su razbacane u ogromnom svemiru oko nje tako da su izgubljene u njemu. Ono to je ovjek otkrio - to je ona manja neznatna strana koja bi mogla da se i ne spominje u zdanju Kosmosa! A ona je i pored te svoje neznatnosti ogroman prostor velikih razmjera zbog koje se vrti u glavi prije nego se o tome i razmisli. Prostor izmeu nas i Sunca iznosi devedeset i tri miliona milja, jer je Sunce glava porodice nae male Zemljine planete. Ono je, po svoj prilici, majka ove male Zemlje. Naa Zemlja nije se udaljila od svoje majke vie od devedeset i tri miliona milja! to se tie galaksije koju slijedi Sunce, njen promjer je stotinu hiljada miliona godina. . . svjetlosnih. . . a svjetlosna godina iznosi est stotina miliona milja jer je brzina svjetlosti sto osamdeset i est hiljada milja u sekundi. Najblia galaksija naoj galaksiji udaljena je od nae sedam stotina i pedeset svjetlosnih godina . . . ! Napominjemo po drugi put da su ova prostranstva, ove udaljenosti i ova tijela samo ono to je neznatno ljudsko znanje uspjelo. ovjek priznaje da je ovo to je otkrio vrlo mali dio u velikom i prostrano m Kosmosu! Allah (Uzvieni) kae:

Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno vee nego stvaranje roda ljudskog, ali veina ljudi ne zna (40/57). Allahova mo ne poznaje vee i manje, tee i lake. On je Stvoritelj svega to postoji. . . To su stvari koje se pokazuju u svojoj prirodi onako kako ih ljudi poznaju i procjenjuju. Gdje je ovjek u odnosu na ovaj veliki i prostrani Kosmos? I gdje ga vodi njegova oholost naspram ovog velikog stvaranja? Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela ine i zlotvori (40/SB). Onaj koji vidi - vidi i zna. Zna svoju mo i svoje vrijednosti. On se ne oholi, ne uzdie se jer vidi i zna. Slijepac, pak, ne vidi niti zna svoje mjesto kao ni odnos naspram onih oko njega. On grijei u procjeni sebe i 106

onoga oko njega. On nasumce tumara tamo - ovamo zbog loe procjene. Isto tako nisu isti vjernici koji dobra djela ine i zlotvori. Oni vide, znaju i pravilno procjenjuju, a oni su slijepci, neznalice i zlotvori. Zlotvori prema svemu, prema sebi, prema drugim ljudima. On grijei prije svega u razumijevanju svojih vrijednosti i vrijednosti onoga to se nalazi oko njega. On grijei u procjeni svojih mogunosti i onoga to se oko njega nalazi. On je slijepac . . . A sljepilo je sljepilo srca! Kako vas malo prima pouku! (40/SBJ. Ako se prisjetimo, saznat emo. Stvar je jasna i blizu je. Ne trai vie od prisjeanja i opomene . . . Ako se prisjetimo drugog svijeta i to prihvatimo kao neminovnost, shvatimo nae mjesto i predoimo sebi nau scenu na drugom svijetu . . . Doi e as oivljenja, u to nema sumnje, ali veina ljudi nee da vjeruje (40/fj9J. Otuda oni raspravljaju i ohole se, nisu pokorni Istini, ne znaju svoje pravo mjesto koje ne bi trebali da prekorae. Okretanje Allahu ibadetom, Njegovo prizivanje i ponizno, skrueno molenje lijei grudi od oholosti koje su napuhane njome, a koja priziva na raspravljanje o Allahovim znamenjima, bez dokaza i argumenata. Allah (Uzvieni) nam otvara svoja vrata da se okrenemo Njemu i da Njega prizivamo i saopava nam da je On Sebi propisao da odgovori onome koji Mu se obrati, a opominje one koji se oholo ponaaju i nee da Ga oboavaju, opominje ih ponienjem i prevrtanjem u vatri koje ih oekuje: Gospodar va je rekao: JJozovite Me i zamolite, ja u vam se odazvati!

Oni koji iz oholosti nee da Mi se klanjaju - ui e, sigurno, u dehennem ponieni r40/60J. Za molbu i poziv postoje pravila ponaanja koja se moraju uzeti u obzir. Tu prije svega spada iskreno vjerovanje u Allaha, iskrenost u odaziv bez predlaganja odreene forme tom odazivu ili odreivanja vremena i prilika. Ovo predlaganje nije u domenu lijepog ponaanja. Treba vjerovati da je obraanje Allahu s molbom uputa od Allaha, a odaziv je druga milost od Allaha. Omer (Allah bio njime zadovoljan) obiavao je da kae: "Ja se ne brinem za odgovor, nego za molbu. Kada sam nadahnut za molbu, i sam odziv i odgovor je s njom." To su rijei srca koje je upueno, srca koje shvaa da Allah kada procijeni odaziv sa njim procijeni i zamolnicu. I jedno i drugo su u skladu i meusobnoj podudarnosti. 107

Oni koji iz oholosti nee da se usmjere prema Allahu, njihova je kazna da se kao ponieni i beznaajni upute u vatru! Ovo je kraj onih koji su oholi, onih ija su srca i grudi napuhana na ovoj maloj Zemlji i u ovome beznaajnom ivotu, a zaboravljaju grandioznost Allahovog stvaranja. Uz ovo oni zaboravljaju i Allahovu veliinu, zaboravljaju drugi svijet koji e doi, u to nema sumnje, zaboravljaju i svoje ponieno mjesto na drugom svijetu nakon oholosti i napuhanosti. N akon navoenja onih koji iz oholosti nee da se Allahu klanjaju, tekst iznosi neke Allahove blagodati koje je ljudima podesio, blagodati koje ukazuju na Njegovu veliinu i Uzvienost, a na kojima oni nisu zahvalni Allahu, nego, suprotno tome, oni se iz oholosti nee Njemu da klanjaju i da se Njemu usmjere: Allah vam je dao no da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali veina ljudi nee da zahvaljuje. To vam je, eto, Allah, Gospodar va, stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odmeete? Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali. Allah vam je uinio Zemlju prebivalitem, a nebo zdanjem, i On vam oblije daje i likove vae ini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar va, i neka je uzvien Allah, Gospodar svjetova! On je ivi, nema boga osim Njega, zato se samo Njemu klanjajte, iskreno Mu ispovijedajui vjeru: "Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!"

( 10/6 Hi.'i) . No i dan su dvije ko smike pojave. Zemlja i nebo su takoer dva kosmika stvorenja. Ona se spominju sa oblijem koje Allah ljudima daje i likovima koje ini lijepim, uz ukusna jela kojima su ljudi opskrbljeni . . . Sve je ovo izloeno u povodu Allahove blagodati i Njegove milosti prema ljudima, u povodu Njegove Jednote i iskrenog vjerovanja u Allaha. Ovo ukazuje na vezu ovih pojava, stvorenja i znaenja i na postojanje neraskidive veze meu njima o kojoj treba razmiljati u njenom najirem obimu uz napomene povezanosti i suglasnoti. Podizanje Kosmosa na temeljima na kojima ga je Allah podigao, zatim ga pokrenuo sukladno zakonu kojeg mu je Allah odredio, a koji dozvoljava da ivot egzistira, razvija se i napreduje na zemlji, kao to 108

dozvoljava i postojanje ljudskog ivota u ovom obliku koji je nama poznat ovo odgovara potrebama ovjeka koje trae njegovo formiranje i njegova priroda. Allah je Taj koji je dao no da se u njoj odmarate, a dan da u njemu vidite, da se kreete, a Zemlju dobrim prebivalitem za ivot i aktivnosti, dok je nebo uinio meusobno vrsto povezanim zdanjem, koje ne prijeti da e se sruiti i oboriti, niti e njegov odnos i odstojanje biti poremeeno. Ako bi dolo do poremeaja, ivot ovjeka na Zemlji bio bi nemogu, a moda bi u pitanje doao i opstanak ivota! On je velikoduno dao i opskrbio vas lijepim i ukusnim nimetima na zemlji i onima koji padaju s neba a koje ovjek koristi na zemlji. On je taj koji vam oblije daje i ini lijepim likove u koje je poloio osobenosti i spremnosti harmonine sa Kosmosom, koje odgovoraju prilikama u kojima ovjek ivi, a koje su u vezi sa ovim velikim Kosmosom. Sve su ovo stvari koje su povezane i harmonine, to je oito. Otuda ih Kur'an spominje na jednom mjestu sa ovom meusobnom povezanou uzimajui to kao dokaz Allahove Jednote, a u sjeni toga usmjerava ljudsko srce i poziva ga da oboava samo Allaha, da Njemu iskreno ispovijeda vjeru kliui: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo o! v - utvrujui da je Onaj koji je sve ovo sainio i kreirao ovako skladno dostojan da bude Bog. On je Allah, Gospodar svjetova. Kako je mogue da se ljudi udalje od ove jasne i oite Istine? Ovdje emo za trenutak ukazati na neke strane ove povezanosti u planiranju Kosmosa i njegove veze sa ivotom ovjeka, onako obnaene naznake koje idu u smjeru ovog konciznog ukazivanja u Allahovoj Knjizi . . . Ako se Zemlja ne bi okretala oko svoje osi u sueljjavanju sa Suncem, onda ne bi dolo do smjene dana i noi. Ako bi se Zemlja okretala oko svoje osi bre nego to se okree,

kue bi bile razbacane, Zemlja bi se raspala i bila bi razbacana u Svemiru. Ako bi se Zemlja sporije okretala oko svoje osi nego to se okree, ljudi bi zbog hladnoe i toplote bili uniteni na njoj. Brzina kretanja Zemlje oko svoje osi, ova brzina kojom se okree, i danas je brzina koja odgovara ivotu koji se na njoj nalazi, ivotinjsk.om i biljnom svijetu u najirem znaenju ovih rijei. Da nije kruenja Zemlje oko svoje osi mora i okeani bi ostali bez vode. 109

ta bi se desilo da je Zemljina os prava i da se Zemlja okree oko Sunca u krugu i da je Sunce njen centar? Tada ne bi bilo godinjih doba. Ljudi ne bi znali ta je ljeto, a ta zima, ta proljee, a ta jesen. 2 Ako bi kora Zemlje bila nekoliko stopa deblja nego to jeste, ugljendioksid bi upio kiseonik, a to bi onda dovelo u pitanje postojanje biljnog svijeta. Ako bi atmosfera bila mnogo via nego to jeste, onda bi neki meteori, koji sada sagorijevaju u milionima izvan nje udarali u sve dijelove Zemljine kugle, oni se kreu brzinom izmeu est i etrdeset milja u sekundi. Time bi bilo omogueno da izgori sve to je podlono gorenju. Ako bi se kretali brzinom puanog metka, sudarili bi se sa Zemljom, i to bi bio straan kraj. Ako bi se ovjek sudario sa najslabijim meteorom koji se kree brzinom iznad brzine kuruma, devedeset puta, meteor bi ga rastrgao na komadie samo zbog toplote njegovog kretanja. Ako bi kisik u zraku bio zastupljen sa 50% ili vie, umjesto 21%, sve to je podlono gorenju izgorjelo bi i cijeli svijet bi bio izloen poaru do te mjere da bi prva iskra munje koja bi pogodila stablo zapalila itavu umu sve do eksplozije poara. Ako bi procent kisika u zraku bio 10%, ili manji, ivot bi se, moda, prilagodio tome tokom vremena, ali bi u ovom sluaju imao malo elemenata civilizacije na koje je ovjek navikao - poput vatre - kojih je imao

u izobilju.3 Pored ovoga postoje i hiljade drugih podudarnosti u konstrukciji Kosmosa. Ako bi jedna od tih podudarnosti bila poremeena, pa makar taj poremeaj bio i neznatan, ivot na Zemlji u ovom nama poznatom obliku ne bi bio podesan za ovjeka. to se tie samog ovjeka, on se po svome lijepom i jedinstvenom obliku izdvaja meu ostalim ivim biima. Ova punoa u pogledu organa koji mu omoguavaju da obavlja sve poslove precizno i lahko, ova skladnost izmeu njegove konstrukcije i opih kosmikih prilika koje mu dozvoljavaju da ivi i da se kree u kosmikoj sredini kao biu - to ide uz njegovu veliku osobenost koja ga ini namjesnikom na Zemlji pripremljenim da obavi ovo prvo namjesnitvo: razum i duhovni spoj sa onim to ide izvan ovih oblika i akcidencija. Iz djela Me'aUahi fi's-semai, Ahmeda Zekija. 3 Iz djela El-'ilmu jed'u li'l-iman, prijevod Mahmud Salih Feleki. 1 10

Ako bismo tragali za preciznim :formiranjem ovjeka i skladnou njegovih dijelova i njegovih funkcija u svejstvu rijei Uzvienog Allaha: On vam oblije daje i likove vae ini lijepim <40/64), stali bismo pred svakim malim organom, pred svakom pojedinanom elijom u ovom preciznom udnom stvorenju. Navodimo kao primjer udesnu preciznost ljudske vilice i poloaj zuba u njoj iz isto mehanikog aspekta. Vilica je do te mjere precizna tako da izboeno st jedne desetine milimetra u desni ili u jeziku pritiskuje i desni i jezik. lzboenos npr. u ovom omjeru kod kutnjaka ili zuba ini ga da strue ono to se nalazi suprotno od njega. Prisutnost papira kao to je papir cigarete meu vilicama, gornjoj i donjoj, ini ga izloenim pritisku vilica na kome se vide tragovi otiska jer su one tako precizno postavljene da su, kada se potpuno sastave, osjetljive na debljinu cigaret - papira i na njemu ostavljaju trag. ovjek sa ovom svojom strukturom pripravljen je da ivi u Kosmosu. . . Njegovo oko je tako podeeno na svjetlosne treptaje koje ovjekova funkcija na zemlji iziskuje da ih on vidi. Njegovo uho je tako podeeno na zvune valove koje ovjekova funkcija na Zemlji iziskuje da ih on uje. Svako ulo, svaki njegov organ projektiran je shodno pripravljenoj sredini za njegov ivot i opremljen snagom da se prilagodi ako doe do promjene prilika. ovjek je stvoren za ovu sredinu, da u njoj ivi, da utjee i bude pod utjecajem. Nearaskidiva je veza izmeu konstrukcije ove sredine i formiranja ovog ovjeka. Formiranje ovjeka u ovom obliku vezano je za

njegovu sredinu, za Zemlju i nebo. Otuda Kur'an spominje njegov lik i oblik u istom ajetu u kome spominje Zemlju i nebo . . . To je, zaista, i' daz Kur' ana . . . Dovoljan je ovaj iaret sa ovom saetou koji ukazuje na preciznost Alahova djela i harmoniju izmeu Kosmosa i ovjeka. Malo emo stati i zadrati se pred ovim kur' anskim tekstovima: Allah vam je dao no da se u njoj odmarate, a dan da vidite (40/6V. Odmaranje nou zaista je neophodno za sva iva bia. Neophodno je da postoji jedan period mraka u kome e se ive elije odmarati kako bi nastavile svoju aktivnost na svjetlu. Nije dovoljno samo spavanje da bi se ovaj odmor ispunio. Neophodno je da bude no, neophodno je da bude 111

mrak. iva elija koja se stalno izlae svjetlosti umara se i njena tkiva propadaju jer nije koristila njoj neophodni dio odmora. A dan da vidite <4016V Ovakav izraz je izraz koji slika, personificira. .. Kao da je ona ivo bie koje vidi. Meutim, ljudi su ti koji u njemu vide. To je preovlaujua osobina. Izmjena dana i noi na ovaj nain je blagodat u ijoj je skrivenosti blagodat. Ako bi jedno od toga dvoga bilo due, ako bi bilo due nekoliko puta, ivot bi nestao. Nije onda udno to se neprekidno smjenjuju no i dan i to se spominje ova blagodat na kojoj veina ljudi nije zahvalna: Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali veina ljudi nee da zahvaljuje (40/61). Komentar na ove dvije kosmike pojave jeste da ih je Allah stvorio i da On jedino zasluuje da nosi ovo veliko ime: To vam je, eto, Allah, Gospodar va, Stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odmeete? (40/62). udno je da ljudi vide Allahovu mo u svim stvarima i da znaju da je On stvoritelj svega - spoznajom koja je neopoziva i koja nalae razumu da to prihvati na osnovu svega to postoji. Apsurd je da neko sumnja da to On stvorio. Ne stoji takoer tvrdnja da je to samo od sebe nastalo, da je stvoreno bez stvoritelja. udno je to i zasluuje uenje da je sve ovo tu pred nama, a da se ljudi udaljavaju od vjerovanja i priznanja Pa kuda se ... onda odmeete? (40/62).

Na ovaj nain ljudi se udaljavaju od ove jasne Istine kao i oni prvi kojima se Kur'an obraa. Tako je to bilo u svakom vremenu bez uzroka, dokaza i argumenta: Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali <40/63). Tekst od ovih dviju pojava - noi i dana - prelazi na konstrukciju Zemlje kao prebivalita i neba kao zdanja: Allah vam je uinio Zemlju prebivalitem, a nebo zdanjem <40/64). Zemlja je dobro prebivalite za ivot ovjeka sa tim mnogobrojnim podudarnostima na koje smo ukazali sumarno. Nebo je zdanje stabilnog porijekla, udaljenosti, pokreta i kruenja. Otuda je ono najbolji jamac boravka i sigurnost ovjeka i njegovog ivota iji su prorauni ugraeni u konstrukciju ovog postojanja, predvieni u njegovom podizanju. 1 12

Tekst povezuje stvaranje neba i Zemlje sa stvaranjem ovjeka i njegovom ukusnom opskrbom na nain kako smo ukazali na neke od tih tajni: On vam oblije daje i likove vae ini lijepim i jelima vas opskrbljuje ukusnim (40/64). Komentar na ova znamenja i poklone je isti kao to je bio i raniji komentar: To je Allah, Gospodar va, i neka je uzvien Allah, Gospodar svjetova! (40/64). To je Onaj koji stvara, koji uskrauje, koji upravlja, titi vas i odreuje vam mjesto u svome posjedu. To je Allah, Gospodar va. I neka je uzvien Allah (40/64). Njegov beriet je velik i mnogostruk On je Gospodar svjetova (40/64), svih svjetova. On je ivi (40/65). Da, On je Jedini ivi. ivi svojim osobitim ivotom koji nije steen, a ni stvoren, koji nema poetka, a ni kraja, koji nije podloan promjenama, koji nije prolazan, koji je postojan i nepromjenljiv. Nita ivo nema ove atribute. Hvaljen neka je On! On je jedinstven po ivotu. On je jedinstven po Boanstvo jer je jedinstven i po ivotu. ivi i Jedini je On, Allah: Nema boga osim Njega (40/65). Stoga se samo Njemu klanjajte iskreno Mu ispovijedajui vjeru (40/65). Zahvaljujte Mu u dovi: ('Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!" (40/6.t;J. Pred ovim znamenjima i darovima i onim komentarima koji ovo slijede u momentu napunjenosti injenicama monoteizma gospodstva i

boanstva, sugerira se Allahovom Poslaniku (alejhi's-selam) da objavi narodu da je njemu zabranjeno da se klanja onima kojima se oni mimo Allaha klanjaju, a nareeno mu je da se pokorava Allahu, Gospodaru svjetova: 113

Reci: "Meni je zabranjeno, o tome su mi doli jasni dokazi od Gospodara moga, da se klanjam onima kojima se vi, pored Allaha, klanjate, a nareeno mi je da se pokoravam Gospodaru svjetova (40/66J. Objavi onima koji negiraju Allahova znamenja i poriu Njegove blagodati, objavi im da ti je Allah zabranio da se klanja onima kojma se oni klanjaju mimo Allaha. Reci im - meni je to zabranjeno -, i to je kraj. A o tome su mi doli jasni dokazi od Gospodara moga (4c/66J. Ja imam jasne dokaze i ja u te dokaze vjerujem i s obzirom na to, ja sam u to uvjeren i u to vjerujem; zatim je objavio Rije Istine . . . I sa ovom zabranom da se klanja nekome drugom mimo Allaha - negacija - i da se pokorava Gospodaru svjetova - potvrda - iz ova dva dijela, odnosno dodavanjem jednog dijela drugom, sastoji se vjera. N akon ovoga Kur'an iznosi neka od Allah ovih znamenja u njima samima poslije izlaganja Allahovih znamenja na horizontima. To su znamenja o ljudskom ivotu i udnim etapama tog ivota kako bi iz ovog uvoda preao na utvrdivanje injenice ivota, cijelog ivota pred Allahom: On vas stvara od zemlje, od kapi sjemena, zatim od ugruaka, zatim ini da se kao dojenad raate, i da do muevnog doba stignete, i da starci postanete - a neki od vas umiru prije - i da do sudnjeg asa poivite kako biste mogli da shvatite. On ivot i smrt daje! A kad neto odlui, samo rekne: "Budi!" - i ono bude" (40/67-6BJ. U ljudskom nastanku ima neto to nauka o ovjeku nije mogla da spozna jer se to desilo prije postojanja ovjeka, a nastalo je na osnovu promatranja, okonano nedavno stoljeima nakon objave Kur'ana. Stvaranje ovjeka od zemlje je injenica koja je prethodila njegovom

postojanju. Zemlja je osnova svih ivih bia na Zemlji, a medu njima i ovjeka kao ivog bia. Samo Allah zna kako je ova neobina pojava nastala, samo On zna kako je ovaj veliki dogaaj u povijesti Zemlje i ivota dovren. Razmnoavanje ljudi poslije toga putem enidbe, odnosno putem spajanja muke elije, kapi sjemena, sa jajacetom, njihovo ujedinjavanje i boravak u maternici u formi zametka. . . na kraju, u posljednjoj etapi embrija, nastaje dojene nakon ovih velikih razvojnih etapa u prirodi prve elije. Sve ovo je, ako to dobro promotrimo, mnogo due i vee od razvoja kroz koji prolazi dojene od rodenja do kraja ivota kod kojih istaknutijih faza se kontekst zadrava. . . etapa djetinjstva, zatim muevno doba oko tridesetih godina i, na kraju, starost. Muevno doba dostie krajnju granicu snage i moi izmedu dviju strana slabosti. Neki od vas umiru prije (40/67J nego to dosegnu ove sve ili neke od etapa, i da do Sudnjeg asa 114

poivite (40/67) znano i predodreeno. To ne moe niko ni za tren jedan odloiti ni ubrzati - kako biste mogli da shvatite <40/67J - slijedi put embrija i put novoroeneta i razmiljanja o ljepoti stvaranja i odreivanja na koja se ukazuje, u emu i razumu pripada velika uloga. Put embrija je udan, uistinu interesantan. Mnogo toga znamo poslije napretka medicine, a naroito embriologije. Meutim, kur' ansko ukazivanje na embriologiju ovom preciznou od prije etrnaest stoljea privlai panju. Niko ko je pametan ne moe preko toga prijei, a da ne zastane pred ovim i da ne pone da razmilja i paljivo to razmatra. Put embrija i put novoroeneta - i jedan i drugi dotiu ljudski osjeaj i ljudsko srce u bilo kojoj sredini i bilo kojoj etapi racionalne zrelosti. I svaka generacija osjea ove dodire na svoj nain i shodno svojim saznanjima. Kur' an se ovim obraa svim generacijama ljudi. . . koji to osjeaju i tome se odazivaju ili ne odazivaju! Komentar na ovo je iznoenje injenice ivota i smrti i injenice stvaranja i razvoja svega: On ivot i smrt daje! A kad neto odlui, samo rekne: ''Budi/" - i ono bude" <40/68). Kur' an na mnogim mjestima ukazuje na znamenja ivota i smrti jer ona dotiu srce ovjeka jako i duboko, zatim ona predstavljaju dvije pojave,

istaknute i ponovljene na svakom mjestu gdje pada osjeaj ovjeka. Oivljavanje i usmrenje ima svoj vei smisao nego se to pokazuje na prvi pogled. ivota, a i smrti ima vie vrsta. Kada pogledamo zemlju, vidimo da je mrtva, zatim je vidimo kako pulsira ivotom, vidimo stablo suhog lia i grana u sezoni, a onda vidimo kako ivot iz njega izbija na svakom mjestu, zazeleni se, prolista i procvjeta kao da ivot iz njega iklja i razlijeva se. Vidimo jaje . . . zatim pile. Vidimo kopicu . . . zatim biljku, i suprotno ovoj etapi od ivota do smrti, kao put od smrti do ivota . . . Sve to dodiruje srce i izaziva ga da bude u odreenoj mjeri pod utjecajem i razmiljanjem koje se razlikuje sa razlikovanjem ljudi i situacija. I od ivota i smrti do injenice stvaranja i kreativnosti - to je volja iji je smjer utjelovljen u stvaranju. Stvaranje ta god bilo u rijei Budi! <40/68J. Egzistencija izbija odmah nakon toga: i ono bude <40/6BJ, pa neka je uzvien Allah, najljepi stvoritelj (23/14). 1 15

I pred nastankom ljudskog ivota u sjeni scene ivota i smrti i injenice stvaranja i kreativnosti rasprava o Allahovim znamenjima ini se udnovatom i runom, a u la ugonjenje poslanika neobinim, negirajuim. Otuda su oni koji to ine suoeni sa zastraujuom prijetnjom u formi jedne od tekih scena na Sudnjem danu: Zar ne vidi kako se okreu oni koji o Allahovim dokazima raspravljaju? Oni koji poriu Knjigu i ono to smo slali po poslanicima saznae posljedice toga kada sa okovima o vratu i sindirima budu vueni po kljua/oj vodi, a zatim u vatri preni, i potom upitani: "Gdje su oni kojima ste se klanjali, a ne Allahu?" - {{Izgubili su nam se iz vida", - odgovorie -, "ta mi se prije, u stvari, nismo nikome ni klanjali. " - Eto tako Allah ostavlja u zabludi nevjernike. To vam je zato to ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i to ste likova/i. Ulazite kroz kapije dehennema, u njemu ete vjeno ostati, - a runo je prebivalite oholih! (40/69-76). To je iznenaenje za one koji o Allahovim dokazima raspravljaju u sjeni razmatranja ovih dokaza. To je uvod za objanjenje onoga to ih tamo oekuje! Zar ne vidi kako se okreu oni koji o Allahovim dokazima raspravljaju? (40/69). Oni koji poriu Knjigu i ono to smo slali po poslanicima (40/70J. Oni su poricali jednu Knjigu i jednog poslanika, ali oni su ovim porekli sve ono sa ime su poslani poslanici. To je sve jedna vjera, predstavljena u najpotpunijem obliku u posljednjoj Objavi. Otuda su oni porekli svako poslanstvo i svakog poslanika. Svaki laov nekada i sada ini ovo u trenutku poricanja svoga poslanika koji mu je donio jednu Istinu,

vjeru monoteizma. Saznae posljedice toga (40/70J Zatim iznosi ono to e saznati . . . To je samo ponienje i prijezir, patnja u patnji, i ne samo patnja: kada sa okovima o vratu budu vueni (40/7V onim ponienjem kao to se stoka i zvijeri vuku. emu ova "poast"? S njih kao ljudi skinute su sve oznake poasti?! I nakon ove vue i odvoenja na muilite u ovom ponienom obliku s njima se krug zavrava kod kljuale vode i vatre u kojoj e biti preni. 116

. . . po kljualoj vodi, a zatim u vatri preni, <40172) - vezani i voeni na nain kako se veu i vode psi. Njihovo e mjesto biti napunjeno kljualom vodom i vatrom zapaljenom, i tu e oni skonati. I dok se nalaze u ovom stanju ponienja i patnji, bit e im upuene rijei prijetnje, ponienja i grdnje: . . . i potom u pitani: "Gdje su oni kojima ste se klanjali, a ne Allahu ?" (40/73-74) . Odgovor e biti odgovor prevareno g kome je tek otkrivena prevara, a on je oajan i nemoan: '1zgubili su nam se iz vida", - odgovorie -, "ta mi se prije, u stvari, nismo nikome ni klanjali" (40/74). Izgubili su nam se iz vida i ne znamo kuda su otili, a nisu se vratili da nam pokau put. Mi se prije, ustvari, nismo nikome ni klanjali. Sve su to bile tlapnje i zablude. N akon ovog bijednog odgovora uslijedio je opi komentar: Eto tako Allah ostavlja u zabludi nevjernike (40/74). I na kraju, posljednji prigovor upuen je njima: To vam je zato to ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i to ste likova/i. Ulazite kroz kapije dehennema, u njemu ete vjeno ostati, - a runo je prebivalite oholih! (40/76). O, Ti, koji svakome pomae! Kuda su, dakle oni vueni sa okovima na vratu i sindirima? Po kljualoj vodi i vatri! Izgleda da je to bio uvod za

ulazak u Dehennem, za vjeno boravite. A runo je prebivalite oholih (40/76J zbog oholosti koja je porodila ovo ponienje, a ovaj prijezir je bio .. kazna zbog oholosti! Pred ovom scenom, scenom ponienja, sramote, stravine kazne i ishodom polemike o Allahovim dokazima, te oholosti u grudima . . . pred ovom scenom i ovim ishodom kontekst se upravlja prema Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) i preporuuje mu da bude strpljiv prema 1 17

njihovoj oholosti i polemici, da bude siguran u Allahovo istinsko obeanje, svejedno da li mu je Allah dao neto od toga za ivota, ili ih je usmrtio i uzeo stvar u Svoje ruke. Cijela stvar se vraa na Allaha, a Poslaniku ostaje samo to da Objavu dostavi. Oni e se Njemu vratiti: Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja e se sigurno obistiniti! Bilo da ti pokaemo dio onoga ime im Mi prijetimo, bilo da ti prije ivot oduzmemo, Nama e se oni vratiti <40/77J. Stat emo pred ovim gestom koji zasluuje dublje razmatranje. Ovom Poslaniku koji nailazi na lai, uvrede, oholost i nezahvalnost, kae se: Obavi svoju dunost i stani kod toga. Rezultati nisu u tvome domenu, ak i lijeenje njegovih grudi vienjem dijela onoga ime Allah prijeti onima koji su oholi i koji lau. On, Poslanik, ne treba svoje srce vezati za to! On treba da radi i nita vie, da obnovi svoju dunost i da ide. To nije njegova stvar. Problem nije njegov problem. O svemu odluuje samo Allah. Allah radi ono to On eli. O, kako je velianstven Allah! O, kako je visoko uzdignut. O, kakvog li potpunog lijepog ponaanja kojim se Allah obraa nosiocima ovog poziva u linosti Svoga plemenitog poslanika. To je teka zapovijed u odnosu na ljudsku duu, zapovijed koja trai strpljivost na silnu elju ljudskog srca. Moda je zbog ovoga na ovom mjestu dolo do okretanja ka strpljivosti. Ovo nije ponavljanje onoga to je ranije kazano u ovoj suri. To je novo usmjeravanje ka strpljivosti, novi oblik strpljivosti, moda tei od strpljivosti na uvrede, lai i oholost! Povlaenje ljudske due od elje da vidi kako Allah kanjava svoje

neprijatelje i neprijatelje Objave dok je izloena neprijateljskom napadu teka je stvar za duu. Ali postoji tu visoki Boanski odgoj i Boanska priprema svojih najodabranijih ljudi i oslobaanje odabranih dua od svega u emu se nalazi strast, ak i kad bi to bila strast pobjede nad neprijateljima ove vjere! Ovome dubokom gestu treba da su okrenuta srca onih u svakom vremenu koji pozivaju Allahu. Ovo je tajna uspjeha u probavi elja koje na poetku izgledaju nevine, a onda na njih nasrne ejtan i preplavi ih! 118

I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao da uini nikakvo udo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, bie presudeno po pravdi i tada e nevaljali nastradati (40/78). Allah je za vas stvorio ivotinje, da na nekima jaete, a da neke jedete (40/79) . Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas vane potrebe ostvarujete - i na njima i na laama vi se vozite (40/80).

On vam pokazuje dokaze moi Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete? (40/8V. Zato oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su zavrili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i jai i vie spomenika su na Zemlji ostavili, i nita im nije koristilo ono to su stekli (40/82J. 1 19

Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali diili, i snalo ih je ono emu su se stalno rugali (40/83). A kad bi kaznu Nau doivjeli, onda bi govorili: "Mi vjerujemo u Allaha, u Njega jedinog, a odriemo se onih koje smo Mu ravnim smatrali!" (40/84}. Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Nau doivjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, - i tada bi nevjernici stradali (40/85). Ovaj dio upotpunjava komentar na kraju prole cjeline. Upotpunjava usmjeravanje Poslanika (alejhi' s-selam) i vjernika prema strpljivosti sve dok se Allahovom voljom ne ispuni obeanje i prijetnja, svejedno da li se ta prijetnja ispunila za Poslanikova (alejhi' s-selam) ivota ili poslije njegove smrti. To nije njegova stvar. To je stvar ove vjere, onih koji u nju vjeruju i koji o njoj raspravljaju i koji se ohole. Presuda u ovome pripada samo Allahu. On usmjerava njeno kretanje i pokrete onako kako On hoe. U ovom navedenom dijelu kojim zavrava ova sura, uz digresiju, iznose se druge strane ove Istine . . . Kazivanje o ovim poslanicima je dugako i staro. Ono nije poelo sa islamom i Poslanik om islama (alejhi' s-selam) . I prije njega je bilo poslanika. O nekima ti je Allah kazivao, o nekima nije. Svi su oni bili suoeni sa oholima i onima koji u la ugane. Meutim, nikome od njih Allah nije dozvolio nikakvo udo osim sa Njegovim izunom, i to u vremenu u kome to Allah hoe. To je Njegova Objava i On s njom slobodno raspolae onako kako On hoe. Allahova znamenja su rasuta u Kosmosu, izloena pogledima u

svakom vremenu i na svakom mjestu. Ovdje od tih znamenja govori o stoci, nebeskom svodu i lai, a ukazuje i na druga znamenja, istina samo iaretom, koja niko nije u stanju negirati . . . Sura zavrava jakim dodirom o propasti prolih naroda koji su negirali Objavu i poslanike. Oni su bili zaslijepljeni svojom snagom, izgradnjom i znanjem. Njih je zbog toga sustigao Allahov zakon: Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Nau doivjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, - i tada bi nevjernici stradali (40/85). 120

Ovim ritmom zavrava ova sura koja je u cijelosti posveena borbi izmeu Istine i neistine, imana i kufra, pravednosti i nasilja, i koja zavrava ovim temama . . . I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao da uini nikakvo udo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, bie presudeno po pravdi i tada e nevaljali nastradati (40/78). Ovo odreenje se dogaalo u historiji. Neto od toga Allah je saopio Svome Poslaniku u Kur'anu, a o nekim dogaajima nije nita kazao. A ono to mu je kazao ukazuje na dugi i kontinuirani put jasnih znakova, i to potvruje zakon koji se odvija bez promjena i isto tako pojanjava bit poslanstva i ulogu poslanika u najpreciznijim granicama. Ajet potvruje injenicu koja trai potvrdu u dui na koju se naslanja kako bi je to bolje utvrdio: I nijedan poslanik nije mogao da uini nikakvo udo bez Allahove volje (40/78) . Ljudska dua, makar to bila i dua Poslanika, eli i udi da nametne Poziv i da to bre pokosi one koji su oholi. Iekivanje uda koje e pobijediti sve one koji su oholi ... Meutim, Allah hoe da Njegovi odabrani robovi potrae spas u apsolutnoj strpljivosti i da se privikavaju na strpljivost. On im objanjava da to od njih ne zavisi. Njihovo zaduenje zavrava kod dostave. A udo e doi onda kada to Allah hoe kako bi smirio njihova srca, stiao ih i uinio postojanima, a oni bili zadovoljni onim to su uradili, a onda cijelu stvar poslije toga predali Allahu.

Ovim se takoer eli skrenuti panja ljudima da shvate prirodu Boanstva i prirodu vjerovjesnitva; da spoznaju da su poslanici ljudi kao i oni koje je Allah odabrao i odredio im zaduenja. A oni niti mogu niti trebaju da pokuavaju prijei granice ovog zaduenja. Ovim se, takoer, eli skrenuti panja ljudima da je kanjenje sa ovim udom, ustvari, rriilost prema njima. On je presudio po Svojoj odredbi da uniti one koji negiraju Objavu i poslanika nakon pojave ovog uda. To je samo odgoda i to je milost Allahova: 12 1

A kad se Allahova prijetnja ispuni, bie presueno po pravdi i tada e nevaljali nastradati (40/7BJ. N erna mjesta nakon ove presude za djelovanje, traenje oprosta ili povlaenja. Nakon ovoga tekst usmjerava one koji trae udo na Allahova prisutna uda koja su zaboravili zbog toga to su se na njih navikli. Ako bi o nekima razmislili, a ona su dokazi Boanstva, bila bi nitavna njihova tvrdnja da ih je neko drugi osim Allaha stvorio kao i bilo koja tvrdnja da su stvoreni bez stvoritelja koji planira i usmjerava: Allah je za vas stvorio ivotinje, da na nekima jaete, a da neke jedete. Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas vane potrebe ostvarujete - i na njima i na laama vi se vozite. On vam pokazuje dokaze moi Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete? (40/79-BV. Stvaranje ivotinja na samom poetku znak je uda kao i stvaranje samog ovjeka. Udahnue ivota u njih, njihovo konstruiranje i oblikovanje, sve to zajedno predstavlja udo. ovjek, koliko god bio moan, ne moe na to polagati pravo. Zatim potinjavanje ovih ivotinja i njihovo stavljanje u slubu ovjeka . . . Neke od ovih ivotinja krupnije su i jae od ovjeka, ali ih je Alah stvorio radi ovjeka: Allah je za vas stvorio ivotinje, da na nekima jaete, a da neke jedete (40/79). Niko nema pravo da kae da je ovako samo od sebe nastalo! To nije nadnaravno udo u odnosu na ovjeka. To ne ukazuje na Stvoritelja koji je to stvorio i potinio pohranjujui u njih i u ovjeka neke osobenosti. Logika prirode tvrdi suprotno od ove polemike i rasprave.

I podsjea ih na velike blagodati u ovim udnim znamenjima: . . . da na nekima jaete, a da neke jedete. Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas vane potrebe ostvarujete - i na njima i na laama vi se vozite (40/79-BOJ. Potrebe koje ostvarujete i koristi koje od ivotinja imate velike su potrebe u tom vremenu prije nastanka prijevoznih, transportnih sredstava i sredstava za putovanje i povezivanje. Jedina sredstva u tom vremenu bile su ivotinje. A i danas i sutra neke potrebe mogue je ostvariti samo sa 122

ovim ivotinjama. Sve do ovog momenta, putovanje po brdskim predjelima mogue je ostvariti samo sa ivotinjama, iako postoje vozovi, automobili i avioni. To su jako tijesni prolazi. Oni nisu dovoljno pro strani osim samo za stopala ivotinja! I na njima i na laama vi se vozite <40/BOJ. Jedno i drugo je Allahovo znamenje. Jedna od Njegovih blagodati koje je podario ovjeku. Putovanje laom na vodi poiva na zakonima i podudarnostima u projektiranju Kosmosa: njegovim nebom i Zemljom, kopnom i vodom, u prirodi njegovih stvari i elemenata koji su zastupljeni da bi laa mogla ploviti morem, svejedno da li se radilo o jedrenjaku, parobrodu ili onome na atomski pogon ili pomou neke druge sile koju je Allah poloio u ovaj Kosmos i ovjeku omoguio da to koristi. Otuda se ovo i spominje u povodu Allahovih znamenja, a i njegovih blagodati. Koliko je dokaza ove vrse rasuto u Kosmosu. Ozbiljan ovjek to ne moe negirati: On vam pokazuje dokaze moi Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete? <40/81). Ipak, postoje neki ljudi koji to negiraju, a neki i o tim Allahovim dokazima raspravljaju. Meu njima ima i onih koji lano raspravljaju samo da opovrgnu istinu. Ali svi oni raspravljaju samo zbog nekog cilja, iz oholosti ili zbog obmane i nekog drugog cilja, a ne zbog istine. Postoje i oni koj raspravljaju jer su tirani, kao npr. faraon i njemu slini koji se plae za svoj posjed i svoj tron, jer je ovaj tron graen na mitu koji unitava istinu koja uvruje Boansku injenicu kao jedinu injenicu!

Takoer postoje i oni koji raspravljaju jer pripadaju partiji koja ima vlast, kao npr. komunizam koji rui sve ako primijeti da se u ljudskoj dui stabilizira injenica nebeskog uvjerenja, jer komunizam hoe da ljude prilijepi za zemlju i da njihova srca vee za njihove stomake, a strasti za njihova tijela i da ih na kraju oisti od oboavanja Allaha kako bi oboavali komunistiku doktrinu ili voe njihove partije! Meu onima koji polemiziraju su i oni koji su pogoeni autoritetom vjerskih ljudi kao to je sluaj sa crkvom u srednjem vijeku. Otuda oni ele da se oslobode ovih autoriteta pa crkvi vraaju njeno boanstvo pomou kojeg i uime koga porobljava ljude! 123

Postoje i mnogi drugi povodi i povodi. . . Meutim, logika prirode bjei od ove polemike i potvruje vrstu injenicu u svijesti postojanja, a o kojoj govore Allahovi dokazi nakon svake polemike. I na kraju dolazi taj posljednji i jaki ritam: Zato oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su zavrili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i jai i vie spomenika su na Zemlji ostavili, i nita im nije koristilo ono to su stekli. Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali diili, i snalo ih je ono emu su se stalno rugali. A kad bi kaznu Nau doivjeli, onda bi govorili: "Mi vjerujemo u Allaha, u Njega jedinog, a odriemo se onih koje smo Mu ravnim smatrali!" Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Nau doivjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, - i tada bi nevjernici stradali (40/R2-R5J. Mnogi su narodi prije njih u historiji ovjeanstva propali. Tragovi nekih i danas govore o njima. Neki tragovi su sauvani u predanjima ili u knjigama. Kur' an esto usmjerava srca ljudi prema tim ostacima zbog toga to se u njima nalaze nepobitne injenice o kretanju ovjeanstva i zbog toga to oni duboko utjeu na ljudsku duu. Kur'an se obraa prirodi jer Onaj koji Kur'an objavljuje najbolje zna prirodu ovjeka, njene puteve i njene prolaze, njena vrata koja se, kada se pokuca, otvaraju, neka poslije lagahnog kucanja, a neka poslije vie udaraca ako je na njima nagomilana h rd a. Ovdje ih Kur' an pita i bodri da putuju po svijetu, otvorenih oiju,

pro bu denih osjeanja i razborito g srca da gledaju i razmiljaju o onome to se na Zemlji desilo prije njih, a sa ime e se oni suoiti ako krenu istim putem: Zato oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su zavrili oni prije njih? (40/82). A prije nego je spomenuo kako su zavrili oni prije njih Kur'an daje opis stanja onih prije njih poistovjeujui njihovo stanje sa stanjem onih prije njih kako bi upotpunio usporeivanje i pouku: 124

Oni su bili od njih mnogo brojniji i jai i vie spomenika su na Zemlji ostavili (40/82J. Bili su mnogobrojni i jaki i imali su mnogobrojne spomenike na Zemlji. Neki od ovih generacija i naroda postojali su prije Arapa. O nekima od njih Allah je kazivao Svome Poslaniku, a o nekima mu nije nita kazao. O nekima od njih Arapi su znali i pored ijih su ostataka prolazili: I nita im nije koristilo ono to su stekli (40/82). Njih nije spasila ni snaga ni mnogobrojnost, a ni mnogobrojni spomenici na zemlji kojima su se ponosili i oholili suprotno tome, ovo je u osnovi bila njihova nesrea i uzrok njihove propasti: Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali diili (40/83). Znanje bez vjere je zabluda, sljepilo i nasilje, jer je ova vrsta znanja prividno znanje koje je nadahnuto zaslijepljenou. Njegov vlasnik rauna da njime moe upravljati ovim ogromnim snagama i da posjeduje velike mogunosti tako da ovim prekorai i svoje mjesto i svoje sposobnosti, a zaboravlja i ne zna ogromne udaljenosti u Kosmosu. On nema vlasti nad njima niti ih on moe obuhvatiti; ak i oni rubni, blii dijelovi njemu ostaju nepoznati i na taj nain se on oholi i uzima vie nego to mu stvarno pripada. Tako ga njegovo znanje obuzima, a on svoj dehalet zaboravlja. Ako bi on izmjerio ono to zna sa onim to ne zna, ono to moe u ovom Kosmosu sa onim to nije u stanju, ak iju tajnu ne moe ni da shvati, stiao bi svoju oholost i usporio bi svoju obmanutu radost. Ovi i njima slini die se znanjem koje posjeduju, a ismijavaju one koji ih upozoravaju na ono iza toga:

I snalo ih je ono emu su se stalno rugali (40/BJJ. Kada su vidjeli Allahovu kaznu, maska je pala i tada su shvatili dokle su stigli u svojoj oholosti. Priznali su ono to su negirali i potvrdili Allahov monoteizam i odbacili one koje su Njemu pripisivali. Medutim, sve to je ve kasno: A kad bi kaznu Nau doivjeli, onda bi govorili: "Mi vjerujemo u Allaha, u Njega jedinog, a odriemo se onih koje smo Mu ravnim smatrali!" Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Nau doivjeli, ne bi nimalo bilo od koristi (40IM8SJ. 1 25

Allahov zakon ne prihta pokajanje nakon pojave Njegove kazne. To je pokajanje zbog straha, a ne zbog imana: Prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali <40185). Allahov zakon je stabilan. On se ne mijenja, nema poremeaja i ne udaljava se od puta: I tada bi nevjernici stradali <40/85). Ovom stranom scenom, u kojoj Allah kanjava one koji su negirali Objavu i poslanike i u kojoj oni zovu u pomo i trae utoita izjavljujui da se pokoravaju i predaju, zavrava ova sura. Ovaj njen kraj je u punom skladu sa njenom atmosferom, njenim sjenama i njenom cjelokupnom tematikom. Unutar sure raspravljali smo o problemu vjere o kome inae raspravljaju mekkanske sure: problem monoteizma, problem proivljenja poslije smrti, problem Objave . . . Meutim, to u suri nije posebno istaknuto, nego je vie rije o borbi Istine i neistine, imana i kufra, pravednosti i tiranije. To je ono to je u ovoj suri posebno istaknuto. Slinost borbe bila je preovlaujua u skiciranju "linosti sure" i njene osobenosti koje je izdvajaju meu kur' anskim su rama. 126

----------------------, o i. ---------------------- 127

SURA FUSSIIEr

ORTAVIJENA U MEKKI
IMA 54 AJETA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Ha-mim (41/V. Objava je od Milostivog, Samilosnog, <41/2) Knjiga iji su ajeti jasno izloeni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, (41/3) vjesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet veina njih glavu okree, nee ni da uje (41/4). "Srca naa su" -govore oni - ''Pod pokrivaima, daleka od onoga emu nas ti poziva, i mi smo gluhi za to, a izmeu nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi emo raditi" (41/SJ. Reci: 'Ja sam ovjek kao i vi, samo - meni se objavljuje da je va Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta traite! A teko onima koji Njemu druge ravnim smatraju, (41/6) koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju! (41/7). One koji vjeruju i dobra djela ine zbilja eka nagrada neprekidna" (41/8). 129

Reci: "Zar, zaista, neete da vjerujete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio - i jo Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!" (41/9). On je nepomina brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je uinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u etiri vremenska razdoblja, - ovo je objanjenje za one koji pitaju, (41/10) zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" - "Pojavljujemo se drage volje!" - odgovorili su, (41/W pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio ta e se u svakom nebu nalaziti. A nebo najblie sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznaloga (41/12). A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda, (41/13) kad su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: "Ne klanjajte se nikome do Allahu"! - a oni odgovarali: "Da je Gospodar na htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono to je po vama poslano" (41/14). Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jai?" govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jai od njih, - a i znamenja Naa su poricali (41/15). I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im jo na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, - patnja na onom svijetu bie, zaista, jo sramnija -, i niko im nee u pomo Pritei (41/16). I Semudu smo na pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoa od pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zasluili, (41/17) a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili (41/1BJ.

A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani, - oni prvi bie zadrani, da bi ih sustigli ostali, - (41/19) i kad dodu do nje, ui njihove, i oi njihove, i koe njihove svjedoie protiv njih o onom to su radili (41/20). 130

"Zato svjedoite protiv nas!" - upita6e oni koe svoje. - {'Allah, koji je dao sposobnost govora svakom biu, obdario je darom govora i nas", - odgovorie. - {{On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili <41/2V. Vi se niste krili zato da ne bi ui vae i oi vae i koe vae protiv vas svjedoile, ve zato to ste vjerovali da Allah nee saznati mnogo tota to ste radili (41/22). I to vae uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali" <41/2.1). Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravite e vatra biti; a ako budu traili naklonost Allahovu, njihovoj molbi nee se udovoljiti (41/24). Mi smo im bili odredili loe drugove koji su im lijepim prikazivali ono tosu uradili i ono to e uraditi, i na njima se obistinilo ono to je reeno za narode, dinnove i ljude koji su prije njih bili i nestali - doista su nastradali (4 1/25) . Oni koji ne vjeruju govore: we sluajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvika/i!" (41/26). Zato emo Mi sigurno dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kazniemo ih najgorom kaznom za djela koja su poinili <41127J. To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj e im vjena kua biti, kao naplata to su dokaze Nae stalno poricali (41/ZBJ. I nevjernici e rei: "Gospodaru na, pokai nam dinnove i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge nae, neka budu najdonji (41/29). Onima koji govore: '{Gospodar na je Allah" pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki: we bojte se i ne alostite se, i radujte se dennetu koji vam je obean (41/30). Mi smo zatitnici vai u ivotu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu

ete imati sve ono to due vae zaele, i to god zatraite - imaete, (41/3V biete poaeni od Onoga koji prata i koji je Milostiv" (41/32). A ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela ini i koji govori: 7a sam doista musliman!" <41/33). Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati, <41/34) 131

To mogu postii samo strpljivi; to mogu postii samo vrlo sreni (41/35). A kad ejtan pokua da te na zle misli navede, ti zatrai utoite u Allaha, jer On, uistinu, sve uje i zna sve (41/36). Pitajne vjerovanja sa njegovim temeljnim istinama jeste to to ova sura tretira. Jedno Boanstvo, ivot na drugom svijetu i objava poslanstva. Tome treba pridodati metod pozivanja u Allahovu vjeru i etiku misionara. Sve to se nalazi u ovoj suri jeste objanjenje ovih istina, iznoenje AHabovih znamenja u samim ljudima i na horizontu, upozorenje da se ne smiju negirati ova znamenja, podsjeanje na propast poricatelja u prolim generacijama i iznoenje prizora poricatelja na Sudnjem danu. Ovdje je i objanjenje da su poricatelji izmeu dina i ljudi jedini koji ne priznaju ove injenice i ne potinjavaju se Jedinom Allahu, dok nebesa, Zemlja, Sunce, Mjesec i meleki, svi oni ine seddu Allahu, pokoravaju Mu se, predaju i potinjavaju. O injenici Jednog Boanstva govori se na poetku: Reci: Ja sam ovjek kao i vi, samo - meni se objavljuje da je va Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta traite! A teko onima koji Njemu druge ravnim smatraju! (41/6). Reci: 'Zar, zaista, neete da vjerujete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio - i jo Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!" (41/9) Govori o Adu i Semudu u tom smislu da su njihovi poslanici govorili istu ovu istinu: Ne klanjajte se nikome do Allahu! (41/14) U sredini ove sure navodi se: Ne padajte licem

 na tle ni pred Sunoem ni pred Mjesecom, ve padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio! (41/37) A na kraju sure o istoj injenici navodi se ovo: A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim r - oni e odgovoriti: Javljamo Ti da niko od nas to ne tvrdi" (41/47). O problemu budueg svijeta navodi se prijetnja onima koji ne vjeruju u nj: A teko onima koji Njemu druge ravnim smatraju, koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju! (41/6-7) A zavrava ovim Njegovim rijeima: Oni sumnjaju da e pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim obuhvata sve (41/54) . . . Kao to se spominje ovaj problem kod prizora Sudnjeg dana, a to je, ustvari, izlaganje onoga to e se sigurno u njemu dogoditi, zapravo, ovaj nain izraavanja samo jo vie potvruje i personi:ficira ovaj problem. O problemu Objave govori se mnogo, tako da je ovo skoro glavna tema ove sure. Ona poinje ovim pitanjem i to opirno: Ha-mim. Objava je od Milostivog, Samilosnog, Knjiga iji su ajeti jasno izloeni, Kur'an na 132

arapskom jeziku za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet veina njih glavu okree, nee ni da uje. "Srca naa su" - govore oni "pod pokrivaima, daleka od onoga emu nas ti poziva, i mi smo gluhi za to, a izmeu nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi emo raditi. " Reci: 'Ja sam ovjek kao i vi, samo - meni se objavjuje" (41/1-0) U sredini sure dolazi govor o doeku politeista ovog Kur'ana: Oni koji ne vjeruju govore: "Ne sluajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nad vikali!" (41/26) Zatim slijedi opiran govor o ovom doeku i odgovor na njihove rijei o Kur'anu: One koji ne vjeruju u Kur'an, poto im je objavljen ... A on je, zaista, knjiga zatiena, la joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od mudroga i hvale dostojnoga. Tebi se nee rei nita to ve nije reeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prata, a i bolno kanjava. A da Kur'an objavljujemo na tuem jeziku, oni bi sigurno rekli: "Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tu, a onaj kome se objavljuje Arap?" - Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji nee da vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju" (41/41-44). A kad je rije o metodici poziva u vjeru i etici misionara, navode se ove Njegove rijei: A ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela ini i koji govori: 1a sam doista musliman."' Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postii samo strpljivi; to mogu postii samo vrlo sreni. A kad ejtan pokua da te na zle misli navede, ti zatrai utoite u Allaha, jer On, uistinu, sve uje i zna sve (41/33-36).

Ovi problemi se izlau u okviru velikog broja dubokih poticaja na planu osjeanja. Izlau se u kosmikoj sferi punoj velikih znamenja, izlau se u svijetu ljudskog bia koje je neobine strukture i izlau se u ljudskoj sferi propasti prijanjih naroda. Naposlijetku, izlau se u atmosferi prizora Sudnjeg dana i njihovim dubokim dojmovima, a neki od ovih prizora su jedinstveni u svojim slikama i scenama da to izaziva veliko zbunjenost. Izmeu kosmikih prizora u ovoj suri jeste prizor prvog stvaranja nebesa i Zmelje koji je izloen dosta opirno i izazovno: Reci: ((Zar, zaista, neete da vjerujete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio - i jo Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!" On je nepomina brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je uinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u etiri vremenska razdoblja, - ovo je objanjenje za one koji pitaju, zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom!" - ((Pojavljujemo se drage volje!" - odgovorili su, pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio ta e se u svakom nebu nalaziti. A nebo najblie 133

sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznaloga (41/912) Izmeu tih prizora su isto tako znamenja noi i dana, Sunca i Mjeseca, pokornost meleka i skruenost Zemlje u ibadetu i njeno pulsirnje ivotom: Medu znamenjima Njegovim su no i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako elite da se samo Njemu jedinom klanjate. A ako oni nee da te posluaju, - pa, oni koji su kod Gospodara tvog hvale Ga i nou i danju i ne dosauju se. jedno od znamenja Njegovih je i to to ti vidi suhu zemlju, a kad na nju spustimo kiu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje ivot oivjee sigurno i umrle, jer je On kadar sve (41/3739) to se tie ljudske due, Allah otkriva njenu . sutinu u ovoj suri, tako da se ona svojim vlasnicima javlja obnaena i liena svakog zastora: ovjeku ne dosadi da bogatstvo trai, a kada ga nematina zadesi, onda zdvaja i nadu gubi. Kad ga obaspemo milou Naom, poslije nesree koja ga zadesi, on govori: {{Ovo sam i zasluio i ja ne mislim da e as oivljenja doi. A ako budem Gospodaru svome vraen, kod Njega me eka dennet. " A Mi emo one koji nisu vjerovali sigurno o onom to su radili obavijestiti i da iskuse patnju teku - doista emo im dati. Kada ovjeku milost Nau darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli (41/49-51). Od propasti drevnih naroda slika propast i naroda Ada i Semiida: Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. {{Ko je od nas jai?" - govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jai od njih, - a i znamenja

Naa su poricali. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im jo na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, - patnja na onom svijetu bie, zaista, jo sramnija -, i niko im nee u pomo pritei. I Semudu smo na pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija . sljepoa od pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zasluili, a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili (41/IS-IBJ. Od prizora Sudnjeg dana u ovoj suri a koji se duboko doimaju su ovi: A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjerani, - oni prvi bie zadrani, da bi ih sustigli ostali, - i kad dodu do nje, ui njihove, i oi njihove, i koe njihove svjedoite protiv njih o onom to su radili. {{Zato svjedoite protiv nas!" - upitae oni koe svoje. - {{Allah, koji je dao sposobnost govora svakom biu, obdario je darom govora i nas", - odgovorie. - {{On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili (41/19-21) U njih takoer spada prizor oitog bijesa zavedenih prema onima koji su ih zaveli: I nevjernici e rei: {{Gospodaru na, pokai nam dinnove i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge nae, neka budu najdonji" (41/29). 134

Ovako se izlau istine vjerovanja - u ovoj suri - u okviru velikog broja dubokih poticaja, pa vjerovatno da ovo razliito mnotvo tih poticaja opisuje atmosferu sure, odslikava njen karakter i ocrtava njene odraze ... U sutini, srce ustanovi da se od poetka do kraja sure nalazi pred poticajima i ritmovima koji ga vode po carstvu nebesa i Zemlje, po dubinama due, po propastima drevnih ljudi i po svijetu Sudnjeg dana, tako da po njegovim strunama udaraju razliiti akordi, a svi ostavljaju dubok utisak . . . Kontekst sure sa njenim temama i poticajima odvija se u dva kruga spojenih karika . . . Prvi krug poinje ajetima koji govore o objavi Knjige, njenoj prirodi i stavu politeista prema njoj. Za njima slijedi kazivanje o stvaranju nebesa i Zemlje. Onda dolazi kazivanje o Adu i Semudu. Njihov prizor na drugom svijetu je takav da njihove ui, oi i koe svjedoe protiv njih o onom to su radili. Zbog toga se vraa govoru o njima na ovom svijetu i o tome kako su tako zalutali, pa spominje da im je Allah odredio loe drugove medu dinima i ljudima koji su im prikazivali lijepim ono to su uradili i ono to e uraditi. Od znakova tog djelovanja su ove njihove rijei: "Ne sluajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvladali. " Zatim iznosi njihovo stanje na Sudnjem danu gdje e biti ogoreni na loe drugove izmedu dina i ljudi koji su ih obmanjivali! Na drugoj strani su oni koji govore: "Na Gospodar je Allah" - pa poslije ustraju na tome. Njima dolaze meleki - ne loi drugovi - koji ih smiruju, raduju i obavjetavaju da su oni njihovi zatitnici na ovom i na onom svijetu. Za ovim slijedi ono to je navedeno o pozivanju u Allahovu vjeru i onome koji poziva u tu vjeru . . . Time zavrava

ovaj krug. Za njim slijedi drugi krug koji govori o Allahovim znamenjima, kao to su no, dan, Sunce, Mjesec, pokorni meleki, sasuena zemlja i ivot koji se pokrene na njoj i uzbuja poslije obamrlosti. Za ovim slijedi govor o onima koji ne vjeruju u Allahova znamenja i u Njegovu Knjigu. Ovdje, zapravo, dolazi taj govor o ovoj Knjizi. Ukazuje se i na Musaovu Knjigu i na podvajanje njegova naroda zbog nje. Njihov sluaj se preputa Allahu nakon utvrdenog roka. Ovdje onda dolazi govor o Smaku svijeta ije vrijeme nastupa pripada samo Allahovom znanju. On isto tako zna plodove koje kriju ake i potomstvo koje kriju maternice. Izlae, potom, prizor 135

nevjernika na kome e oni biti pitani gdje su oni koje su smatrali ravnim Allahu. Za ovim slijedi govor o ljudskoj dui obnaenoj od svih moguih zastora sa upozorenjem ovjeku da vodi rauna o svojoj dui, on je ne moe sauvati od negiranja i nevjerovanja, ne moe preduhitriti ruenje i kaznu koja slijedi ovo negiranje i nevjerovanje. Sura zavrava Allahovim obeanjem da e ljudima otkriti Svoje dokaze u njima samima i u svemirskim prostranstvima, kako bi im bilo sasvim jasno i kako bi se uvjerili: Mi emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to to je Gospodar tvoj o svemu obavijeten? Oni sumnjaju da e pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim obuhvata sve (41/53-MJ. Sura zavrava ovim posljednjim taktom . . . Sada emo poeti sa detaljnim objanjenjem . . . Ha-mim. Objava je od Milostivog, Samilosnog, (41/2J Knjiga iji su ajeti jasno izloeni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena, pa opet veina njih glavu okree, nee ni da uje. "Srca naa su" govore oni - "pod pokrivaima, daleka od onoga emu nas ti poziva, i mi smo gluhi za to, a izmedu nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi emo raditi. " Reci: 'Ja sam ovjek kao i vi, samo meni se objavljuje da je va Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta traite! A teko onima koji Njemu druge

ravnim smatraju, koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju! One koji vjeruju i dobra djela ine zbilja eka nagrada neprekidna" (41/HJJ. Prethodno je bilo govora o otpoinjanju raznih sura pojedinanim konsonantima ili siglama. Ponavljanje ovog prologa Hamim (41/V podudara se sa metodom Kur'ana o ponavljanju aluzije na injenice koje dotiu ljudsko srce, jer priroda ovog srca trai da se upozorenje ponavlja. Ono zaboravlja ako vrijeme potraje, ono u principu zahtijeva da mu se ponavlja na razliite naine kako bi se u njemu uvrstila bilo koja uvstvena injenica. Kur'an prilazi ovom srcu preko osobitosti pre dispozicija koje su pohranjene u njegovoj iskonskoj prirodi, shodno onome to Stvoritelj ovog 136

srca i onaj ko njime raspolae zna o njemu. Objava je od Milostivog, Samilosnog, <4V2J Kao da je Ha-mim .. (41/V , praktino, ime sure, ili vrsta Knjige, jer je ona sastavljena iz istih konsonanata od kojih je obikovana rije ovog Kur'ana. Poetne sigle su subjekat, a Objava je od Milostivog, Samilosnog <4II2J njihov je predikat. Spominjanje Milostivog, Samilosnog, pri spominjanju objavee Knjige ukazuje na svojstvo koje preovladava ovom Objavom, a to je svojstvo milosti. Nema sumnje da je objavljivanje ove Knjige dolo kao milost svjetovima. Milost onima koji je vjeruju i koji je slijede. Milost, isto tako i drugima. Ali, ne samo ljudima ve i svim ivim biima. Ona je donijela program i zacrtala pravac koji se temelji na dobru za sve. Ona je izvrila utjecaj na ivot ovjeanstva, njegova poimanja, shvaanja i pravac kretanja, ne ograniivi se u ovome samo na one koji vjeruju u nju ve je njen utjecaj bio planetarnog karaktera i nuan odonda otkada je objavljena svjetovima. Oni koji prate ljudsku historiju objektivno i precizno, oni koji je . prate u njenom opeljudskom znaenju koje obuhvata sve aspekte ljudske aktivnosti, shvaaju ovu injenicu i uvjereni su u nju. Mnogi od njih ovo su registrirali i jasno priznali: Knjiga iji su ajeti jasno izloeni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju (41/3). Jasno izlaganje, shodno ciljevima i namjerama, shodno razliitosti

priroda i umova shodno sredinama i stoljeima, shodno duevnim stanjima i bezbrojnim potrebama, jasno izlaganje shodno ovim stanovitima oita je karakteristika u ovoj Knjizi. Ovi ajeti jasno su izloeni shodno ovim gleditima. Izloeni su kao Kur' an na arapskom jeziku za ljude koji znaju <4I/3J Takvi imaju predispozicije za znanje, spoznaju i razluivanje. .. Ovaj Kur'an vri svoju funkciju: Vjesnik radosnih vijesti i opomena <4I/4J. Donosi radosne vijesti vjernicima koji svoje vjerovnaje potvruju u praksi. Opominje one koji u la ugone i koji grijehe ine. Objanjava motive donoenja radosnih vijesti i uzroke opomene svojim jasnim arapskim stilom, narodu iji je jezik arapski, medutim, veina njih i pored ovog, nije prihvatila i nije se odazvala pozivu: - Pa opet veina njih glavu okree, nee ni da uje (41/4). 137

Oni okreu glavu i stvarno nee da uju. Izbjegavaju da izloe svoja srca utjecaju ovog monog Kur' ana. tavie, nagovaraju mase da ga ne sluaju, kao to e doi njihove rijei: Ne sluajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali! (41/26). Ponekad bi ga sluali, ali kao da ga ne uju jer su se odupirati utjecaju ovog Kur'ana na svoje due, kao da su gluhi pa ne uju: ((Srca naa su" -govore oni - ((pod pokrivaima, daleka od onoga emu nas ti poziva, i mi smo gluhi za to, a izmeu nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi emo raditi" (41/SJ. Govorili su ovo iz prevelike tvrdoglavosti i da bi bacili u oaj Poslanika (alejhi's-selam) kako bi odustao od njihovog pozivanja u vjeru, s obzirom na injenicu da su u svojim srcima osjeali djelovanje njegovih rijei, a namjerno i svjesno su eljeli da ne budu vjernici! Oni su govorili: "Naa srca su pod pokrivaima tako da do njih ne dopiru tvoje rijei, nae ui su gluhe pa ne uju tvoj poziv, izmeu nas i tebe je pregrada, izmeu nas i tebe nema veze, ostavi nas i radi za sebe a i mi emo raditi za sebe!" Ili, oni su govorili ravnoduno: "Nas ne zanima tvoj govor ili tvoje djelo, nas nije briga to ti opominje i to prijeti. Idi, ako hoe, svojim putem, mi idemo svojim, mi te ne sluamo i radi ono to hoe. Daj neka se ispuni tvoja prijetnja kojom nam prijeti, nas se to nita ne tie!" Ovo je primjer za ono to je doivljavao prvi nosilac misije, Poslanik (alejhi' s-selam) koji je potom nastavio da poziva i poziva ne odstupajui od pozivanja, ne padajui u oaj zbog ponienja koje je doivljavao i ne drei spornim Allahovo obeanje njemu i Allahovu prijetnju onima koji u la

ugone. On je nastavljao sa svojim pozivom, njemu je bilo nareeno da ih obavijesti da ostvarenje Allahove prijetnje nije u njegovoj moi, jer je on samo ovjek koji prima Objavu, priopava je i poziva ljude Jedinom Allahu. Poziva ih da ustraju na Pravom Putu, a opominje one koji Njemu druge ravnim smatraju. On postupa onako kako mu je nareeno da postupa. Stvar se poslije toga preputa Allahu, poslanik tu vie nita ne moe uiniti, jer je on samo ovjek kome je nareeno da tako postupi: Reci: ((ja sam ovjek kao i vi, samo - meni se objavljuje da je va Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta traite! A teko onima koji Njemu druge ravnim smatraju (41/6J 138

Ja kako je velianstvena strpljivost, izdrljivost, vjerovanje i predanost! Ne shvaa doista niko koliko u strpljivosti na ovo stanje, u lienosti od svake snage i moi u situaciji poput ove, u izdrljivosti kad doe do okretanja glave i negiranja koje se razmee i omalovaava, bez pourivanja naznake koja obuzdati one koji okreu glavu, koji negiraju i koji omalovaavaju, doista ne shvaa niko koliko u podnoenju ovog stanja ima potekoa, koliko ima veliine u noenju sa ovim potekoama, do onaj ko je prolazio kroz neku vrstu ove situacije u stvarnom ivotu. Ali, on i dalje ustrajava na putu! Zbog ove i slinih situacija, mnogo se navodi upuivanje poslanika i vjerovjesnika na strpljivost Put pozivanja u vjeru je put strpljivosti, dugotrajne strpljivosti. Prvo to iziskuje strpljivost je ta velika elja u iekivanju Poziva, zatim u kanjenju pomoi, zapravo, u kanjenju njenih znakova. Zatim nunost prihvatanja ovoga, zadovoljstvo s tim i prihvatanje tog stanja! Krajnje to je bilo nareeno Poslaniku (alejhi' s-selam) da naspram ove oholosti i omalovaavanja kae jeste: A teko onima koji Njemu druge ravnim smatraju, koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju! (41/6-7). Posebno navoenje zekjata na ovom mjestu nuno je imalo odgovarajui povod sa kojim se mi nismo upoznali. Ovaj ajet je mekkanski,

a zekjat je bio propisan tek druge godine po Hidri, u Medini. Iako je princip zekjata bio poznat u Mekki, ono to je novo u Medini u vezi sa zekjatom jeste objanjenje nisaba, odnosno minimalne koliine imovine na koju se daje zekjat i njegovo ubiranje kao propisane obaveze. U Mekki je, meutima, zekjat bio opa odredba, bez tano odreene koliine, koja se dobrovoljno izdvajala i ije izvravanje je bilo preputeno svijesti i savjesti . . . to se tie nevjerovanja u onaj svijet, to je isto ono nevjerovanje koje zasluuje kaznu i propast. N eki su naveli da se pod zekjatom ovdje misli na oienje od politeizma, to je mogue u uvjetima kakvi su bili ovi. 139

Poslanik zatim nastavlja da im otkriva grozotu grijeha koji ine politeizmom i nevjerovanjem. Nastavalja s njima vodei ih kroz iroku kosmiku sferu, sferu nebesa i Zemlje, sferu Kosmosa prema kome su oni, u poreenju s njim, neznatna i mizerna stvar. Vodi ih kroz ovu sferu da im otkrije mo Allaha, koga oni nee da vjeruju, u prirodu ovog Kosmosa iji su oni dio. Zatim ih izvodi iz ovog tijesnog i malog ugla iz kojeg oni gledaju na ovaj poziv, odakle vide sebe i svoje osobe veoma velikim. Zaokupljeni su pogledom na sebe same i na izbor Muhammeda (alejhi's-selam) za poslanika, a ne nekog od njih. Zaokupljeni su brigom za svoje poloaje i interese i nizom drugih sitnih obzira. . . Sve ovo im smeta da vide ovu krupnu injenicu koju im je donio Muhammed i koju je jasno objasnio ovaj Kur'an. To je injenica koja je povezana sa nebesima i Zemljom, koja je spojena sa cijelim ovjeanstvom u svim njegovim stoljeima, koja je spojena sa velikom istinom koja nadmauje njihovo vrijeme, njihov prostor i njihove linosti i spaja se sa itavim Kosmosom u samom korijenu: Reci: 'Zar, zaista, neete da vjerujete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio - i jo Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!" On je nepomina brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je uinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u etiri vremenska razdoblja, - ovo je objanjenje za one koji pitaju, zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo maglina bilo, pa njemu i Zemlji rekao: "Pojavite se milom ili silom."' - "Pojavljujemo se drage volje/" - odgovorili su, pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio ta e se u svakom nebu nalaziti. A nebo najblie sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznaloga (41/9-12).

Reci ti njima: Vi kad ne vjerujete i kad ovu veliku rije doekujete sa omalovaavanjem, vi zbilja inite krupnu stvar i ruan grijeh. Vi neete da vjerujete u Onoga koji je stvorio Zemlju, koji je nepomina brda po njoj postavio, koji ju je blagoslovio i koji je proizvode njene na njoj odredio. On je Onaj koji je stvorio nebesa i odredio ta e se u svakom nebu nalaziti. On je najblie nebo sjajnim zvijezdama ukrasio i On bdije nad njima. On je Onaj kome su se nebesa i Zemlja posluno predali. . A vi? Vi, . neki stanovnici Zemlje, odbijate i obolite se! Meutim, kur' anski kontekst iznosi ove injenice k ur' anskom metodom koja dotie dubinu srca i potresa ih. Zato pokuajmo da pratimo ovaj kontekst redom i opirnije: 140

Reci: "Zar, zaista, neete da vjerujete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja Zemlju stvorio - i jo Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!" On je nepomina brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je uinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u etiri vremenska razdoblja, - ovo je objanjenje za one koji pitaju, (41/9-IOJ On navodi injenicu stvaranja Zemlje u dva razdoblja. Zatim daje komentar na to prije iznoenja ostatka kazivanja o Zemlji. Daje komentar na prvu seriju kazivanja o Zemlji: To je Gospodar svjetova (4I/9J A vi u Nj . ne vjerujete i jo Mu druge ravnim smatrate. On je stvroio ovu Zemlju na kojoj ste vi, pa koja je to oholost, koje je to omalovaavanje i koje je to runo djelo?! ta su to ova razdoblja? Dva razdoblja u kojima je Zemlju stvorio i dva razdoblja u kojima je po njoj nepomina brda postavio, proizvode u njima odredio i blagoslov u njima prosuo, tako da su to ukupno etiri razdoblja? To su, bez sumnje, Allahova razdoblja iju duinu On zna. Nisu to ovozemaljski dani ili razdoblja. Ovozemaljski dani su vremenska mjera uvedena nakon Zemljinog roenja. Kao to Zemlja ima svoje dane, a to je vrijeme njenog kruenja oko svoje ose i oko Sunca. Tako i druge planete imaju svoje dane. Zvijezde imaju svoje. To nisu zemaljski dani. Neki su krai od zemaljskih dana, a neki dui. Dani ili razdoblja u kojima je prvo stvorena Zemlja, zatim formirana

po njoj brda i odredene opskrbe, to su drugi dani koji se mjere drugim mjerilima, mi ih ne znamo, ali znamo da su mnogo dui od zemaljskih dana. Najblie to moemo pretpostaviti, prema onome do ega je stiglo nae ljudsko znanje, jeste da su to itava vremena kroz koja je prola Zemlja iz faze u fazu, dok se nije stabilizirala i uvrstila njena kora i dok nije postala pogodna za ivot kakav mi poznajemo. Ovo je - kako govore teorije kojima mi raspolaemo - trajalo oko dvije hiljade miliona godina, mjereno godinama nae Zemlje! Ovo su puke naune pretpostavke koje se oslanjaju na prouavanje stijena i procjenu starosti Zemlje posredstvom tih stijena. Mi u izuavanju Kur'ana ne pribjegavamo tim pretpostavkama i ne smatramo ih konanim injenicama. One u osnovi i nisu takve. To su samo teorije koje su podlone promjeni. Mi ne svo dim o Kur'an na njih ve drimo da one moda mogu biti tane ukoliko vidimo da izmedu njih i kur' anskog .teksta 141

postoji bliskost i ako vidimo da one mogu posluiti kao objanjenje kur' anskog teksta bez ikakvog natezanja. Stoga iz ovoga i uzimamo da je ova ili ona teorija najblia istini jer je najblia smislu kur' anskog teksta. N ajpretenije od onoga to nauka danas kae jeste da je Zemlja bila uarena lopta u gasovitom stanju kakvo je Sunce danas - a po svoj prilici Zemlja je komad Sunca koji se od njega odvojio, oko ijeg uzroka odvajanja jo nema saglasne hipoteze. Potrajalo je dugo vremena dok se Zemljina kora nije ohladila i stvrdnula. Njena unutranjost je jo u .rastopljenom stanju zbog visoke temperature koja topi i najtvre stijene. Poto se Zemljina kora zgusla, ona je ovrsla. U poetku je ona bila stjenovita i tvrda, slojevi stijena jedan iznad drugog. U veoma rano vrijeme formirala su se mora sjedinjenjem vodonika i kiseonika u odnosu 2: 1, od ijeg je sjedinjenja nastala voda. "Zrak i voda na ovoj naoj Zemlji meusobno su se potpomogli u drobljenju i mtvljenju stijena, u njihovu raznoenju i sedimentiranju, dok od toga nije nastalo tlo koje je mogue obraivati. Zrak i voda su se "solidarizirati" u troenju brda i breuljaka, tako da skoro ni u emu to je bilo i postoji na Zemlji ne nalazi da nema tragova ruenja i tragova gradnje."4 "Ova Zemljina kora se stalno kree i stalno mijenja. More se zatalasa i na njoj ostavlja tragove. Morska voda se isparava, isparava je Sunce, die se ka nebu i postaje oblak koji pada u vidu bistre kie, silazi na Zemlju

razlijevajui se, doe do poplava i rijeka koje teku po Zemljinoj kori i na nju djeluju. Djeluje na njene stijene, nosi ih i mijenja jednu stijenu u drugu (zapravo, pretvara je u drugu vrstu stijena) . Voda ih poslije toga nosi i prenosi mijenjajui lice Zemlje kroz stoljea, stotine stoljea, hiljade. Led sa Zemljinom povrinom ini ono to ini i tekua voda. Vjetrovi ine sa povrinom Zemlje ono to ini voda. Sunce radi sa lica Zemlje ono to rade voda i vjetar, budui da odailje na to lice toplotu i svjetlo. iva bia na Zemlji takoer mijenjaju njeno lice. Nju mijenjaju i vulkani koji izbijaju iz njene utrobe". "Pita znanstvenika o Zemlji - geologa - o stijenama ove kore, a on ti nabraja mnoge stvari o njenim stijenama i uzima da ti pria o trima velikim vrstama ovih stijena. Iz knjige Me' a Allah fi's-semai, od dr. Ahmeda Zekija 142

"Kazuje ti o vulkanskim stijenama. Tim stijenama koje su le iz Zemljine utrobe na njenu povrinu u tenom stanju, a zatim se ohladile. On ti navodi primjer granita i bazilita. Donosi ti jedan uzorak i pokazuje bijele, crvene i crne kristale koje uzorak sadri govorei: Svaki od ovih kristala ukazuje na hemijski sastojak koji postoji sam po sebi. Ove stijene su smjese i mjeavine. Tvoju panju privlai injenica daje od ovih vulkanskih i njima slinih stijena formirana kora ove Zemlje kad je Zemlja nastala u veoma davna vremena. Zatim je na njih poela djelovati voda, padajui s neba, tekui po zemlji ili pretvorivi se u go snijeg. Poeo je da djeluje zrak, da djeluje vjetar . . . Uzelo je da djeluje i Sunce. Sve je to mijenjalo ove stijene, njihovu prirodu i njihov hemijski sastav, tako da su od njih nastale druge stijene koje s ranijim skoro da nemaju ni zajedniki izgled ni stvarni sastav." Ovaj se geolog s tobom prebacuje do druge najvee vrste stijena, do stijena koje su oni nazvali sedimentima ili nataloenim stijenama. To su te stijene koje su nastale pod djelovanjem vode, vjetra i sunca, ili aktvinim djelovanjem, nastale cijepanjem od drugih vrih i sloenijih stijena na Zemlji. Nazvali su ih sedim entima jer se one ne nalaze na svojim prvim mjestima. One su prenesene poslije cijepanja od svojih prvih stijena, ili su bile na putu da se otcijepe. Njih je prenijela voda ili ih je prenio vjetar, zatim ih ostavio, tu su se nataloile i stabilizirale, s obzirom na injenicu da su i one od zemlje." "Geolog ti navodi primjer za sedimentne stijene krenjak od kojeg se sastoji brdo kao to je brdo Mukattam, od ijeg kamena Kairo gradi svoje kue. On ti kae: "To je hemijski sastojak poznat kao kalcijum karbonat.

On je u zemlji izdvojen aktivnim ili hemijskim djelovanjem". Navodi ti primjer pijeska i kae: "Veina njega je silicijum oksid i on je, takoer, derivat." Navodi i drugi primjer fajansa i gline i sve ima prethodne elemente." "Pita za ove prethodne elemente iz kojih su nastale te sedimentne stijene, bez razlike, i saznaje da su to vulkanske stijene. Zemlja je nastala kada joj se stvrdla povrina, nakon to je bila rastopljena u davnom praiskonu, i kad na ovoj vrstoj povrini nije bilo nita drugo do vulkanskih stijena. Zatim je dola voda, dola su mora. Vulkanska stijena i voda su poele uzajamno djelovati jedno na drugo. U tome im se pridruio zrak. Pridruili su im se aktivni gasovi koji se meusobno veu, prikljuili su im se vjetrovi i oluje, prikljuilo im se Sunce kao toplota i svjetlo. Svi su ovi faktori djelovali jedan na drugi, shodno svojim osobenostima, pa su promijenili vulkansku, vrstu beskorisnu stijenu u stijenu koja se koristi za 143

gradnju stanova, u stijenu koja se koristi za dobijanje ruda. Vanije i delikatnije od ovoga jeste, da su ovi faktori od ove vrste vulkanske stijene koja ne koristi za ivot, stvorili tlo koje se nataloilo po povrini Zemlje i pripremili za dolazak ivih bia i stvorenja." "Granit ne koristi za obraivanje, sijanje ili napajanje, meutim, za to se koristi suho i mehko tlo iz kojeg je izvaen on i njemu slino kamenje. Pojavom ovog tla pojavilo se bilje, a pojavom bilja pojavile su se ivotinje. Tako se Zemlja pripremila za nastanak glavnog ivog stvorenja na njoj ovjeka".5 Ovo dugo putovanje, kako ga procjenjuje savremena nauka, moda e nam pomoi da razumijemo znaenje pojma dani ili razdoblja u stvaranju Zemlje, postavljanju brda po njoj, prosipanju blagoslova po njoj i odreivanju njenih proizvoda u etiri dana ili razdoblja . . . Allahova dana . . . o kojima ne znamo ta su. Koliko su dugi. Ali znamo da to nisu ovozemaljski dani, zasigurno. Zastanimo za jedan trenutak pred svakim pasaom kur' anskog teksta prije nego to napustimo Zemlju i zaputimo se ka nebeskim visinama: On je nepomina brda po njoj stvorio (41/10). esto se za brdo navodi izraz rewasi nepomina brda. Na drugim mjestima obrazlae se postojanje ovih nepominih brda: da vas ona ne potresa (16/15), tj. ona su

usidrena, ona dre Zemlju i uvaju njenu ravnoteu pa se ne mie i ne ljulja. . . Davno su prola vremena kad su ljudi mislili da je njihova Zemlja nepomina i da stoji na vrstim temeljima! Zatim je dolo vrijeme u kome im se kae: Ova vaa Zemlja nije nita do mala lopta koja pliva u Kosmosu, ni na ta se ne oslanja . . . Ljudi se vjerovatno prestrae kad im e ove rijei kau prvi put. Ili moda ima i onih koji bojaljivo pogledaju desno i lijevo straei se da se Zemlja ne zaljulja ili se ne stropota u dubinu Kosmosa! Neka budu bez brige! Allahova mo dri da se ravnotea nebesa i Zemlje ne poremeti. A da se poremeti, niko ih drugi osim Njega ne bi zadrao! Neka bude miran jer su zakoni koji vladaju Kosmosom stabilni i oni su djelo Monog i Silnog! Vraamo se nepominim brdima i nalazimo da Kur'an kae da su to nepomina brda (41/IOJ, da ona dre Zemlju pa se ne mie. Vjerovatno ona Knjiga Me'a Allah fi's-semai. 144

kao to smo rekli na drugom mjestu ovog Okrilja uvaju sklad izmeu okeanskog dna i uzvienja na Zemlji, pa je to u ravnotei i ne mie se. A ovaj naunik kae: "Svaka promjena koja se dogaa na Zemlji, na njenoj povrini ili ispod njene povrine, posljedica je premjetanja materije s jednog mjesta na drugo, to utie na brzinu njenog kruenja. Nisu samo plima i oseka jedini faktor koji na to djeluje (odnosno na usporavanje brzine Zemlje, kao to je rekao u prethodnom pasusu) . Tako da voda koju rijeke prenose s jednog kraja na drugi utjee na brzinu kruenja. Vjetrovi koji se kreu utjeu na brzinu kruenja. Padanje na dno mora ili mjestimino izbijanje na povrinu, utjee na brzinu kruenja. . . Ono to utjee na brzinu ovog kruenja jeste da se Zemlja protee ili skupi iz ovog ili onog razloga, pa makar to bilo neznatno skupljanje ili irenje koje ne poveava njen prenik niti ga smanjuje ma i za nekoliko stopa."6 Zemlja je osjetljiva do te mjere pa nije udo da nepomina brda uvaju njenu ravnoteu i sprjeavaju da vas ona ne potresa 06/ISJ , kao to je navedeno u Kur'anu prije etrnaest stoljea. I blagoslovljenom je uinio i proizvode njene na njoj odredio (41/10J Ovaj ulomak je u svijesti naih prea stvarao sliku usjeva na Zemlji i sliku dobara koja je Allah sakrio u utrobi Zemlje, kao to su korisne rude, poput zlata, srebra, eljeza i njima sline ... Meutim, danas, nakon to je Allah ovjeku otkrio mnoge stvari od Svojih blagodati na Zemlji i njenih proizvoda koje je u njoj pohranio tokom dugih vremena, smisao se ovog

pasaa umnogostruio u naim umovima. Vidjeli smo kako su se potpomagati elementi zraka i formirali vodu. Kako su se meusobno pomogli voda, zrak, Sunce i vjetrovi stvorivi kiu, izvor sve pitke vode u vidu rijeka, povrinskih ili po n o rnica, koje se javljaju u obliku izvora, vrela i bunareva . . . Ovo sve spada u osnov blagodati i u osnov opskrbe. Tu je i zrak. Njega udiemo i pomou njega ive naa tijela . . . "Zemlja je lopta koju omotava kora od stijena. Veinu stijena omotava sloj vode. Stijene, vodu i sve to omotava sloj atmosfere. To je sloj vrstog gasa, koji poput mora, ima svoje dubine. Mi, ljudi, ivotinje i biljke, ivimo u ovim dubinama, uivajui u onome to je u njima. Navedeni izvor. 145

''Mi udiemo zrak, zapravo, udiemo njegov kiseonik. Iz zraka biljke grade svoje tijelo, iz njegovog ugljenika, zapravo, iz ugljinog oksida, a to je ono to hemiari nazivaju ugljendioksid. Biljke grade svoje tijelo iz ovog ugljinog oksida, a mi jedemo biljke. Jedemo i ivotinje koje jedu biljke. Iz toga dvoga mi gradimo svoje tijelo. Od gasova atmosfere ostao je nitrogen, odnosno azot. On slui za razrjeivanje kiseonika, tako da nam ne stradaju organi za disanje. Ostala je i vodena para, a ona slui za vlaenje atmosfere. Ostala je itava grupa drugih gasova koji se u njoj nalaze u malim koliinama, a to su - neemo nabrajati redom - argon, helijum, neon i drugi. Zatim vodonik, a on je ostao, najvjerovatnije, u atmosferi od ostataka stvaranja Zemlje.7 Materije koje mi jedemo i kojima se koristimo u naim ivotima izraz aqwat - proizvodi, iri je od onoga to se vari u stomacima - sve su sastavljene iz osnovnih elemenata koje sadri Zemlja u svojoj utrobi ili atmosferi. Evo, npr., ovaj eer, ta je on? On je sastavljen od ugljika, vo donika i kiseo nika . . I tako, sve to upotrebljavamo: hranu, pie, odjeu . ili predmete . . . sve je to sastavljeno od elemenata Zemlje koji su u nju pohranjeni. . . Ovo sve ukazuje na blagodati i vrijednost hrane . . . izraeno u etiri dana . . . Ovo se, zapravo, ostvarivala u dugim vremenskim razdobljima . I .. ona su, ustvari, Allahovi dokazi iju duinu zna samo Allah. Zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo magli na bilo, pa

njemu i Zemlji rekao: {(Pojavite se milom ili silom!" - {(Pojavljujemo se drage volje!" - odgovorili su, pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio ta e se u svakom nebu nalaziti. A nebo najblie sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo. To je odredba Silnoga i Sveznaloga (41/11-12J. Istiwa - uputiti se, ovdje znai namjeru, a namjera od strane Uzvienog Allaha znai usmjerenje htijenja. Veznik summe - zatim, esto se ne upotrebljava za vremenski redoslijed ve u smislu uzdizanja, a nebo je po osjeaju vie i uzdignutije . . . . zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo maglina bilo (41/1 1) Postoji vjerovanje da je prije stvaranja zvijezda postojalo neto to se zvalo mag lina. Ova maglina je, ustvari, gas . . . dim. Navedeni izvor. 146

"Maglina - od svijetle do tamne - jeste ono u emu nema gasa ni praine osim onoga to je preostalo od stvaranja zvijezda. Teorija o stvaranju kae: Galaksija je bila od gasa i praine i od ova dva elementa formirale su se kondenziranjem zvijezde. Od njih je osatlo ostataka. Od tih ostataka stvorena je mag lina. Od ovih ostataka u ovoj prostranoj galaksiji jo je rairena koliina gasa i praine koja je jednaka koliini od koje su formirane zvijezde. Zvijezde jo privlae dijelove magline sebi svojom teinom. One, zapravo, metu nebo od magline. Meutim, istaa je, uprkos njihovom ogromnom broju, malo u odnosu na ono to se eli pomesti, a to su i opasnija i stranija prostranstva.8 Ove rijei mogu biti tane jer su one najblie smislu kur' anske istine koja glasi: zatim se nebeskim visinama uputio dok je nebo jo maglina bilo (41/1 1) . te da je stvaranje nebesa trajalo veoma dugo vremena, dva dana ili .. dva razdoblja od Allahovog raunanja. Zatim zastanimo pred ovom krupnom injenicom: . . . pa njemu i Zemlji rekao: ((Pojavite se milom ili silom!" ((Pojavljujemo se drage volje!" - odgovorili su, (41/W To je neobian znak koji ukazuje na to da se Kosmos pokorava Zakonu, da je sutina ovog Kosmosa spojena sa svojim Stvoriteljem na bazi pokornosti i predanosti. Njegovoj rijei i htijenju. Dakle, ne postoji nita drugo do ovaj ovjek koji se potinjava Zakonu silom u veini sluajeva. On se bezuvjetno povinjava ovom Zakonu, on ne moe izai izvan njega jer je

veoma mala ploica u ogromnom toku Kosmosa. Kosmiki zakoni se odnose i na njega, htio on to ili ne. Meutim, on je jedini ko se ne pokorava drage volje, kako se pokoravaju Zemlja i nebo. On pokuava da umakne i skrene sa lagahane i mehke staze, pa se sudara sa zakonima koji ga sigurno savlauju - esto ga zdrobe i unite - tako da se predaje potinjeno, ali ne dobrovoljno. Meutim, Allahovi robovi ija su srca, tijela, kretnje, poimanja, htijenja, elje i usmjerenja usaglaena sa univerzalnim zakonima, oni dolaze drage volje, idu lahko i blago, u skladu sa ogromnim tokom Kosmosa, usmjereni ka svome Gospodaru sa ostalom kolonom, spojeni sa svim snagama u toj koloni. . . Oni tada prave uda i ine nemogue, jer su usaglaeni sa Zakonom, oni crpe iz njegove ogromne snage, oni su dio njega i on ih ukljuuje u sebe na putu do Allaha drage volje (41/1 0 . . . Navedeni izvor. 147

Mi se povinjavamo silom. Da nam je da se povinujemo milom! Kamo sree da se odazivamo kako se odazivaju Zemlja i nebo! Zadovoljni i radosni susretom sa duhom Bitka, ponizno, pokorno, odazivajui se i predajui se Allahu, Gospodaru svjetova. Mi pokatkad pravimo smijene pokrete . . . Toak sudbine krui svojom putanjom. Svojom brzinom. U ovom smjeru. On upravlja cijelim Kosmosom. Shodno stabilnim zakonima. . . Mi idemo i hoemo da pourimo. Ili da usporimo. Ali, mi smo dio ove velike kolone. Nae due kad se okrenu od tog toka i skrenu sa uhodane linije - pogaa depresija, urba, sebinost, pohlepa, elja, strah . . . Ostajemo da lutamo tu i tamo, a kolona prolazi. Udaramo u ovaj ili onaj zubac toka osjeajui bol. Sudaramo se ovdje i ondje i izmrvimo se. A toak ide svojom brzinom, svojom putanjom i u svom smjeru. A nae snage i na trud odlazi uzalud. Meutim, kad naa srca istinski vjeruju, kad se istinski predaju Allahu i kad se istinski spoje sa Duhom Bitka, mi tada znamo nau ulogu u njenoj sutini, onda uskladimo nae korake sa koracima sudbine, kreemo se u povoljnom trenutku, odgovarajuom brzinom i na prikladnu udaljenost. Kreemo se snagom bitka koja se sva crpi iz Stvoritelja bitka. inimo zbilja velika djela, ali nas ne obuzima oholost jer znamo pravi izvor snage pomou koje smo napravili ova velika djela. Mi smo uvjereni da to nije naa vlastita snaga, ve da je ona ovakva kakva jeste zato to je spojena sa Uzvienom Snagom. Kakvog li zadovoljstva! Kakve li sree! Kakvog li mira! Kakvog li smirenja koje obuhvata naa srca tada na naem kratkom putovanju, na ovoj pokornoj planeti koja se odaziva, koja ide s nama na svom velikom putovanju ka svom Gospodaru na kraju kruga . . .

Ja kakvog li mira koji preplavljuje nae due dok mi ivimo u prijateljskom Kosmosu! On se sav predao svom Gospodaru, a i mi smo se s njim predali. Nai koraci ne izostaju iza njegovih koraka, ne odnosi se neprijateljski prema nama niti mi prema njemu, jer smo mi dio njega, jer smo mi s njim u istom pravcu: l "Pojavljujemo se drage volje!" - odgovorili su, pa ih u dva vremenska razdoblja, kao sedam nebesa, stvorio, i odredio ta e se u svakom nebu nalaziti (41/11-12). Dva dana ili dva vremenska razdoblja su vjerovatno ona dva razdoblja u kojima su formirane zvijezde od magline. Ili je u njima dovreno stvaranje onako kako ga Allah zna. Objava odredbe ta e se u svakom nebu nalaziti ukazuje na uspostavu zakona koji e njima vladati, po Allahovoj uputi i usmjerenju. Meutim, ta se ovdje tano misli pod 148

izrazom "nebo", mi nismo u stanju precizno odrediti. Moda je stepen udaljenosti nebo, moda je jedna galaksija nebo, a moda su galaksije koje se nalaze na razliitim udaljenostima nebesa . . . A moda je i neto drugo . . . Onoga to pretpostavlja rije nebo ima mnogo. A nebo najblie sjajnim zvijezdama smo ukrasili i nad njima Mi bdijemo (41/12). Zemaljsko nebo isto tako nema jedno i precizno znaenje. Moda je to nama najblia galaksija, i ona je poznata po imenu Mlijeni put, iji prijenik iznosi sto hiljada miliona svjetlosnih godina! A moe biti i neto drugo na ta se odnosi izraz nebo. U njemu su zvijezde i sjajna sazvjea koji nama izgledaju kao svjetiljke. I nad njima Mi bdijemo (41/12J . . . od ejtana. . . Kao to na ovo ukazuje ono to je navedeno na drugim mjestima u Kur'anu . . . Nismo u stanju rei o ejtanima neto opirnije, vie od brzih naznaka u Kur'anu. Ovo nam je dovoljno . . . To je odredba Silnoga i Sveznaloga (41/12J. Moe li iko sve ovo odrediti? Moe li iko drati cijeli Bitak i organizirati ga do Silni, Snani i Moni? Do Sveznajui i Obavijeteni o izvorima i ishoditima? Pa kakav je - poslije ove velike kosmike etnje - poloaj onih koji ne vjeruju u Allaha i koji Mu druge ravnim smatraju? Kakav? Kad nebo i Zemlja govore svome Gospodaru: Pojavljujemo se drage volje! (41/11), a ovaj

mali, nemoni mrav od ovjeka koji pue po Zemlji nee da vjeruje u Allaha, oholei se i omalovaavajui? Kakva je kazna za ovu oholost i ovo omalovaavanje? A ako glave okrenu, ti reci: ((Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Sem uda, kad su im sa svih strana poslanici njihovi dolazili i govorili: We klanjajte se nikome do Allahu"! - a oni odgovarali: (Va je Gospodar na htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono to je po vama poslano. Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. ((Ko je od nas jai?" -govorili su. A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jai od njih, 149

- a i znamenja Naa su poricali. I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim' vjetar leden, da bismo im jo na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju, - patnja na onom svijetu bie, zaista, jo sramnija -, i niko im nee u pomo pritei. I Semudu smo na pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoa od pravog puta, pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zasluili, a one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili (41/13-18). Ova strana i zastraujua opomena: Ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda" (41/13) odgovara teini prijestupa i gnusnosti grijeha, odgovara oholosti politeista, o kojoj je bilo govora na poetku ove sure, odgovara izdvajanju nevjernika ljudskog roda iz velike povorke Bitka koja je izloena prije ovog upozorenja. Ibni Ishak prenosi kazivanje o ovom upozorenju i kae: Prenio mi je jezid ibni Zijad, senedom Muhammed ibni Ka'b Kurezi da je rekao: Prenijeli su mi da je Utbe ibni Rebi'a - tada je bio poglavar jednog dana sjedei u kurejevikom klubu dok je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) sjedio u damiji rekao: "Kurejije, hajde da ja odem do Muhammeda, da razgovaram s njim i da mu ponudim neke stvari, moda prihvati neto od toga, mi emo mu dati to god hoe, samo neka nas se kloni?" To je bilo onda kada je Hamza (Allah bio njime zadovoljan) primio islam pa su vidjeli da se broj drugova Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) poveava i umnoava, te su rekli: "Svakako, Ehu Velide, idi i razgovaraj s njim!" Utbe je otiao, sjeo do Allahovo g Poslanika (ale j hi' s-selam) i poeo s njim govoriti: "Bratiu moj, ti zna kako visoko mjesto uiva meu nama u plemenu i poloaj u rodu. Meutim, unio si u svoj narod krupnu stvar, razbio si zajednicu, sruio njihove snove, obeastio njihove bogove i

njihovu vjeru, proglasio si nevjernicima njihove pretke! Sluaj me, ponudit u ti neke stvari! Razmisli o njima! Moda e neke prihvatiti!" Allahov Poslanik (alejhi's-selam) odgovori: "Reci, Ehu Velide, sluam." Tada je on rekao: "Bratiu moj, ako tim s ime si doao eli bogatstvo, sakupit emo ti toliko naeg bogatstva da e biti najbogatiji meu nama. Ako time eli ugled, postavit emo te za naeg poglavara tako da nita neemo odluiti bez tebe. Ako time eli vlast, postavit emo te za naeg vladara. Ako je to to ti dolazi zloduh koga se ne moe osloboditi, trait emo ti ljekare i uloit emo nae imetke da te od toga izlijeimo, jer pratilac esto nadvlada ovjeka tako da se treba od njega lijeiti . . . " Ili je tako neto rekao . . . Kada je Utbe zavrio, a Allahov Poslanik ga sasluao, upitao gaje: "Jesi li zavrio, Ehu Velide?" Odgovorio je: "Jesam." Poslanik je rekao: "Sluaj ti mene!" Odgovorio je: "Hou, sluam te." Onda je rekao: u ime Allaha, Milostivog, 150

Samilosnog! Ha-mim. Objava je od Milostivog, Samilosnog. Knjiga iji su sajeti jasno izloeni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vijesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet veina njih glavu okree, nee ni da uje . . . " (41/1-4). Zatim je Allahov Poslanik (alejhi's-selam) nastavio da mu ui. Kada je to U the uo, paljivo je sluao, stavio ruke na lea, na njih se naslonio i sluao ga. Kad je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) uei stigao do sedde, uinio je seddu, a potom rekao: "uo si, Ehu Velide, ono to si uo, eto tebe, eto toga" . . . U the je otiao do svojih drugova. Neki od njih su rekli jedni drugima: "Kunemo se Bogom, Ehu Velid se vratio drugaijeg lica nego to je otiao!" Poto je sjeo, upitae ga: "Kakvu nam vijest donosi, Ehu Velide?" On odgovori: "Vijest koju vam donosim jeste da sam uo rijei, tako mi Boga, kakve njima sline nikad nisam uo! Tako mi Boga, to nije magija, nije ni poezija, a nije ni vraanje! O, Kurejije, posluajte me i pre pustite to meni. . . Pustite tog ovjeka i to u emu je on, povucite se od njega! Tako mi Boga, njegove rijei koje sam uo imat e sigurno veliki odjek! Ako ga unite Arapi, drugi e vas potedjeti truda koji ste imali oko njega. A ako on pobijedi Arape,. njegova vlast je i vaa vlast, njegova slava je i vaa slava, s njim ete biti najsretniji ljudi!" Oni rekoe: "Opinio te, Boga mi, Ehu Velide, svojim jezikom!" "Ovo je moje miljenje, a vi radite kako hoete!" - ree Ehu Velid na kraju. Begavi u svom Tefsiru prenosi hadis - sa svojim senedom Muhammeda ibni Fudajla od Edlela - a to je Ibni Abdullah Kindi Ku:fi. (Ibni Kesir je rekao: "Djelimino je daif - Zejjala ibni Harmele -Dabira ibni Abdullaha (neka je Allah njime zadovoljan) da je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) nastavio sa uenjem do rijei Uzvienog: A ako glave

okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom, onakvom kakva je pogodila Ada i Sem uda ", pa ga je U the uhvatio za usta, molei ga za milost. Vratio se ... svojima kui, nije otiao Kurejijama, povukao se od njih (do kraja hadisa) . Kada su s njim potom o tome razgovarali, odgovorio je: "Uhvatio sam ga za usta molei ga da prestane, jer znate da kad Muhammed neto kae, ne lae, pa sam se pobojao da se na vas ne spusti kazna!" Ovo je samo jedna slika koja pokazuje kakav je efekat imala opomena izgovorena kroz usta Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) i kakav je utjecaj imala na srce ovjeka koji nije musliman! Neemo ostaviti ovo kazivanje prije nego to se nakratko ne zadrimo pred slikom Allahovog Poslanika (alejhi's-selam) , odgojem te velike due i miru tog vjernikog srca dok slua od Utbea te sitne elje koje mu on izlae, a njegovo srce je zabavljeno neim to je uzvienije tako da ove elje izgledaju odvratne i da izazivaju gaenje. Meutim, Poslanik (alejhi' s151

selam) ih prima blago i slua velikoduno, a i sam je miran, spokojan i voljan. Ne pouruje Utbea da bre iznese te sitne elje. Tek kada je zavrio, Poslanik je upitao mirno, nepokolebljivo i ljupko: "Jesi li zavrio, Ebu Velide?" On odgovara: "Jesam", a Poslanik (alejhi's-selam) je onda rekao: ''Sluaj i ti mene!" Ne iznenauje ga tim rijeima, pa odgovara: "Hou, sluam te." Tada Poslanik (alejhi's-selam) sigurno, mirno i pune due ui rijei svoga Gospodara, ne svoje rijei: U ime Allaha, Milostivog, St;zmilosnog! Ha-mim . . . " To je slika koja u srca ulijeva strahopotovanje, sigurnost, naklonost i mir . . . Stoga je osvojio srca svojih slualaca, koji su mu, moda, u poetku krenuli s namjerom da ga ismiju ili razbjesne! Ali, njega je Allah blagoslovio i spasio. Istinu je obznanio Uzvieni Allah: A Allah dobro zna kome e povjeriti poslanstvo Svoje (6/124J . Vraamo se, poslije ove kratke stanke, tekstu Kur'ana: A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda, (41/13J . . . Ovo je putovanje po propastima prolih naroda, nakon tog putovanja po carstvu nebesa i Zemlje. To je putovanje koje potresa ohola srca vienjem propasti onih koji su se oholili: Kad su im sa svih strana Poslanici njihovi dolazili i govorili: "Ne klanjajte se nikome do Allahu"! (41/14). To je jedna rije s kojom su dolazli svi poslanici i na kojoj je graeno zdanje svake vjere. A oni odgovarali: 'Va je Gospodar na htio, On bi meleke poslao, mi ne vjerujemo u ono to je po vama poslano" (41/14J.

To je isto tako sumnja koja se ponavljala i sa kojom je bio suoen svaki poslanik. Poslanik koji se obraao ljudima nije mogao biti nita drugo do ovjek. On njih zna i oni njega znaju. Oni u njemu nalaze stvarni uzor, a i on pati od onoga od ega oni pate. Meutim, Ad i Semud su oglasili svoje nevjerovanje u svoje poslanike zato to su ljudi, a ne meleki, kako su oni bili predlagali! Do ovog momenta saeo je sudbinu Ada i Sem uda, a ona je jedna, jer su i jedni i drugi pogoeni munjom. Zatim je podrobnije izloio kazivanje o svakom od tih naroda: 152

Ad se bez ikakva osnova bio na Zemlji uzoholio. "Ko je od nas jai?" govorili su (41/15). Pravo je da se ljudi potinjavaju Allahu i da se ne ohole na Zemlji. A oni, ko su oni u poreenju sa veliinom Allahovog stvaranja?! Svaka oholost na Zemlji je neosnovana i nepravedna. Meutim, oni su se uzoholili i ponijeli govorei: Ko je od nas jai? <41/UiJ To j e laan osjeaj koji osjeaju tirani. Osjeaj da nema sile koja se moe suprotstaviti njihovoj sili. A zaboravljaju: A zar nisu znali da je Allah, koji ih je stvorio, jai od njih?/ (41/15). To je prva temeljna istina . . . Onaj koji ih je stvorio prvobitno jai je od njih. Jer je On taj koji je njima omoguio ovaj ogranieni stepen snage. Meutim, tirani se ne sjeaju: A i znamenja Naa su poricali (41/15). I dok oni u ovom prizoru izlau i pokazuju svoje miice i hvaliu se svojom snagom, slijedei prizor u slijedeem ajetu prikazuje propast koja je u skladu sa ovim niskim hvalisanjem: I Mi poslasmo protiv njih, u danima nesretnim, vjetar leden, da bismo im jo na ovom svijetu dali da osjete sramnu patnju (41/16). To je jaka i hladna oluja koja ih je zahvatila u danima nesretnim po njih. To je ponienje na ovom svijetu, ponienje koje pristaje oholima, hvalisavcima i onima koji sebi uobraavaju da su vei od obinih ljudi . . . To je na ovom svijetu. . . Meutim, nee biti ostavljeni ni na buduem: Patnja na onom svijetu bie, zaista, jo sramnija -, i niko im nee u pomo pritei <41/16).

I Semudu smo na pravi put ukazivali, ali, njima je bila milija sljepoa od pravog puta (41/17) . Pokazuje se da je ovo bila aluzija na njihovo prihvatanje Pravog Puta poslije dokaza o devi, zatim njihovo nevjerovanje i odmetanje poslije toga, kao i njihovo pretpostavljanje sljepoe nad Pravim Putem, a zabluda poslije Upute je najvea sljepoa! Pa ih je stigla sramna kazna od munje, prema onome kako su zasluili (41/1 7). 153

Poninje i sramota je najadekvatnija kazna, jer nije to samo kazna, nije to samo propast, ve je to takoer ponienje kao kazna za sljepou nakon vjerovanja: A one koji su vjerovali i Allaha se bojali Mi smo spasili (41/JBJ. Zavrava krug o stradanju Ada i Semuda. Zavrava opomena ovim stranim i zastraujuim stradanjem. Njima se otkriva Allahova mo koju ne moe odbiti nijedna snaga i od koje se ne moe zatititi nikakva utvrda. Otkriva im se injenica da iza oholih ne ostaje sljedbenika. Sada, poto im je otkrio Allahovu mo u prirodi Kosmosa i Allahovu mo u historiji ovjeanstva, sada im pokazuje Allahovu mo u njima samima, tako da od sebe nita ne posjeduju, niti se mogu zatititi od Allahove moi. ak se njihove ui, njihove oi, njihove koe pokoravaju Allahu, a grijee prema njima u tom prizoru, tavie, bit e svjedoci protiv njih: A na Dan kad Allahovi neprijatelji u vatru budu potjera ni, - oni prvi bie zadrani, da bi ih sustigli ostali, - i kad dou do nje, ui njihove, i oi njihove, i koe njihove svjedoite protiv njih o onom to su radili. 'Zato svjedoite protiv nas!"' - upitae oni koe svoje. - "Allah, koji je dao sposobnost govora svakom biu, obdario je darom govora i nas"', - odgovorie. - "On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili. Vi se niste krili zato da ne bi ui vae i oi vae i koie vae protiv vas svjedoile, ve zato to ste vjerovali da Allah nee saznati mnogo tota to ste radili. I to vae uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali. "' Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravite e vatra biti; a ako budu traili naklonost

Allahovu, njihovoj molbi nee se udovoljiti (41/19-24). To je strano iznenaenje u toj tekoj situaciji. Allahova mo je takva da joj se pokoravaju i odazivaju njihovi organi. Oni se karakteriziraju da su Allahovi neprijatelji. A kakva je sudbina Allah ovih neprijatelja? Oni e biti dotjerani i sabrani prvi sa posljednjim i posljednji sa prvim, kao stado! Gdje? U vatru! Kad dou do nje, kad bude polaganje rauna, kad se najednom pojavljuju svjedoci koji ih terete, a na koje oni nisu raunali. Njihovi jezici su zavezani i ne govore, a bili su lagali, izmiljali i vrijeali. Njihove ui, njihove oi i njihove koe ustaju protiv njih, da bi se odazvali 154

svome Gospodaru pokorno i predano, govorei o njima ono to su oni drali tajnom. Oni se moda kriju od Allaha, mislei da ih On ne vidi, krijui svoje namjere i pokrivajui svoja zlodjela. Meutim, nisu se mogli sakriti od svojih oiju, svojih uiju i svojih koa. A i kako bi, kad su oni s njima? Zapravo, kako bi kad su oni dio njih?! I, evo, oni iznose na vidjelo sve ono to su oni mislili da je skriveno od svih stvorenja. Od Allaha, Gospodara svjetova! Ja kakvo iznenaenje skrivenom Allahovom moi, koja ovladava dijelovima njihovog tijela pa se odazivaju i udovoljavaju pozivu! "Zato svjedoite protiv nas!"' - upitae oni koe svoje (41/21). One ih doekuju sa injenicom koja je njima bila skrivena i to bez uvijanja i bez kurtoazije: "Allah, koji je dao sposobnost govora svakom biu, obdario je darom govora i nas11, - odgovorie (41/21). Nije li On taj ko je uinio da jezici govore. On je sigurno kadar da uini da progovore i drugi organi. On je dao sposobnost govora svakoj stvari i ona danas pria, govori i objanjava: On vas je prvi put stvorio i Njemu ste se, evo, vratili (41/21). Njemu pripada prvo stvaranje i Njemu pripada kraj, stoga nema bjeanja iz Njegove vlasti u poetku i na kraju. Ovo je ono to su oni negirali umovima, a ovo je ono to im potvruju koe! Ostatak komentara moe biti kazivanje njihovih organa njima, a moe biti i osvrt na neobinu situaciju:

Vi se niste krili zato da ne bi ui vae i oi vae i koe vae protiv vas svjedoile (41/22). Vama nije naumpadalo da e oni ustati protiv vas, a niste bili ni u stanju da se od njih sakrijete i da ste htjeli! . . . ve zato to ste vjerovali da Allah nee saznati mnogo tota to ste radili (41/22). Zavelo vas je vae lano i grijeno uvjerenje i odvelo vas u vatru: 155

. . . i to vae uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali" (41/23J. Zatim dolazi konani osvrt: Pa i ako budu trpjeli, njihovo boravite e vatra biti (41/24). Ja kakve ironije! Strpljivost sada je strpljivost na vatru, a ne strpljivost iza koje slijedi olakanje i dobra nagrada. To je trpljivost ija je naplata vatra kao prebivalite i boravite u kome je prebivanje loe! A ako budu traili naklonost Allahovu, njihovoj molbi nee se udovoljiti (4I/24J. Nema vie ulaganja albe, nema vie pratanja. Obiaj je da onaj ko trai pomilovanje, trai iza toga oprost i zadovoljstvo nakon otklanjanja uzroka otuenja. Meutim, danas se zatvaraju vrata za ulaganje albe. Nema oprosta ni zadovoljstva koje uslijedi poslije pomilovanja! Zatim im takoer otkriva Allahovu vlast nad njihovim srcima, dok su oni jo na ovom svijetu, gdje se ponaaju oholo prema vjeri u Allaha. Allah im je dodijelio - nakon to je stekao uvid da su im srca loa - loe drugove izmeu ljudi i dina koji im lijepim prikazuju ono to je loe i koji ih odvode u drutvo onih kojima je dosuena propast i nad kojima e se obistiniti rije kazne: Mi smo im bili odredili loe drugove koji su im lijepim prikazivali ono to su uradili i ono to e uraditi, i na njima se obistinilo ono to je reeno za narode, dinnove i ljude koji su prije njih bili i nestali - doista su nastradali (41/25) . Neka pogledaju kako su oni u Allahovoj moi a tako se oholo odnose

prema bogosluenju. Neka pogledaju kako ih njihova srca koja su u njihovim grudima vode u kaznu i propast Allah im je dodijelio i pribavio drugove koji im unose zle misli u srca, koji im lijepim prikazuju sve ono to je oko njih loe i koji im uljepavaju njihova djela da ne osjeaju ono to je u njima runo. Najgore to moe pogoditi ovjeka jeste da izgubi osjeaj za svoje rune postupke i svoju stranputicu i da sve ono to dolazi od njegove osobe i njegove postupke vidi lijepim! Ovo je prava opasnost i ovo je pravi 156

pad koji vodi u propast. I, eto, tako se oni nau u loem stadu, meu narodima nad kojima se obistinilo Allahovo obeanje od ranije, dinima i ljudima, koji su prije njih bili i nestali. Nau se u stadu nastradalih jer su doista nastradali (41/25). Izmeu onoga to su im njihovi drugovi prikazivali lijepim jeste i njihovo pod sticanje da se bore protiv ovog Kur' ana, kad su osjetili koliko u njemu ima snage: Oni koji ne vjeruju govore: ((Ne sluajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali!" (41/26). To su rijei na koje su kurejeviki velikai sami sebe obavezivali i kojima su obmanjivali mase. Oni su postali nemoni da se suprotstave utjecaju Kur'ana na svoje due i na due masa. ((Ne sluajte ovaj Kur'an" (41/26). On ih je, kako su tvrdili, opinjavao, oduzimao im pameti, upropatavao ivote, rastavljao izmedu roditelja i djeteta, izmeu mua i supruge. Kur'an je doista rastavljao, jeste, rastavljao je, ali onako kako je Allah rastavio izmeu vjerovanja i nevjerovanja i Upute i zablude. On je izabirao srca za sebe ne pridajui vanost nijednoj do svojoj vezi. Eto, to je bilo to rastavljanje. (( .. . nego pravite buku da biste ga nadvikali!" (4I/26J. To je vrijeanje koje ne prilii. Meutim, to je nemo suoavanja sa argumentom, nemo borbe protiv dokaza, nemo koja zavrava vrijeanjem kod onoga ko se oholi i uznosi nad vjerovanjem. Oni su priali prie o Isfendijaru i Rustemu, kao to je radio Malik ibni N adr, da odvrati ljude od Kur'ana. Kazivali su te prie viui i pravei

buku. Priali su u rimovanoj prozi i pjesnikom metru redezu. Meutim, ovo je sve prolo bez traga, a pobijedio je Kur'an, jer on nosi tajnu pobjede. Jer je on istina, a istina pobjeuje ma koliko se trudili laovi! Kao odgovor na tu njihovu neprimjerenu izjavu dolazi odgovarajua prijetnja: Zato emo Mi sigurno dati da nevjernici iskuse nesnosnu patnju, i kazniemo ih najgorom kaznom za djela koja su poinili. To je kazna za Allahove neprijatelje, vatra u kojoj e im vjena kua biti, kao naplata to su dokaze Nae stalno poricali (41/2728). 157

.Kako brzo ih nalazimo .u :vatriL Kako se brzo osvjedoavamo u bijes prevarenih, kojima su njihovi loi drugovi prikazivali lijepim ono to su radili i ono to e uraditi i koji su ih namamili na ovu opasnost kojom je zavrilo njihovo ivotno putovanje: I nevjernici e rei: "Gospodaru na, pokai nam dinnove i ljude, one koji su nas zaveli, da ih stavimo pod noge nae, neka budu najdonji" (41/29). To je estok bijes i vrua elja za osvetom: Da ih stavimo pod noge nae, neka budu najdonji (4I/29J. Sada tako, a poslije naklonosti, prijateljstva, doaptavanja i prikazivanja lijepim! Ovo je jedan aspekt i jedna veza, veza doaptavanja i zavoenja. Postoji i drugi aspekt i druga veza, veza savjetovanja i prijateljstva. Rije je, naime, o vjernicima koji govore: "Na Gospodar je Allah", pa poslije ustraju na putu vjerovanja i dobrim djelima. Allah ovima ne odreuje loe drugove, dine i ljude, ve zaduuje meleke da u njihova srca ulijevaju sigurnost i mir, da ih obraduju Dennetom i da im budu zatitnici na ovom i na onom svijetu: Onima koji govore: "Gospodar na je Allah" pa poslije ostanu pri tome - dolaze meleki: "Ne bojte se i ne alostite se, i radujte se dennetu koji vam je obean. Mi smo zatitnici vai u ivotu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ete imati sve ono to due vae zaele, i to god zatraite - imaete, biete poaeni od Onoga koji prata i koji je Milostiv (41/3().32). Ustrajavanje na rijeima: Gospodar na je Allah (41/30) znai istinsku i sutinsku istrajno st. Istrajnost na njima osjeanjima u svijesti i ponaanjem

u ivotu. Istrajnost na tim rijeima i strpljivost u izvravnaju njihovih obaveza. To je, bez sumnje, velika stvar. I teka. Stoga i zasluuje kod Allaha ove velike blagodati. Drutvo meleka, njihovu zatitu i naklonost. Ovo je ono to Allah govori o njima. A oni govore svojim tienicima vjernicima: Ne bojte se, ne alostite se i radujte se Dennetu koji vam je obean. Mi smo zatitnici vai u ivotu mi ovom svijetu, a i na onom. Oni im prikazuju Dennet koji im je obean onako kako to ini prijatelj prijatelju, znajui da ga raduje da sazna i vidi svoju oekivanu sreu: u njemu ete imati ono to due vae zaele i to god zatraite - imat ete. Oni im poveavaju u opisivanju njegove ljepote i njegovih poasti. Bit ete 158

poaeni od Onoga koji prata i koji je Milostiv. To je od Allaha, On vam to daje iz Svoga oprosta i Svoje milosti. Pa koja blagodat ima poslije ove blagodati?!! Ova scena zvrava slikanjem linosti onoga koji poziva Allahu, opisom njegovog duha i rijei, njegovog govora i odgoja Ovome on usmjerava Svoga Poslanika (alejhi' s-selam) kao i svakog misionara iz svog Ummeta. Ovu suru je otpoeo opisom grubosti onih koji se poozivaju u vjeru, opisom njihovog loeg odgoja i njihove odvratne oholosti. To ini radi toga da bi rekao misionaru: Ovo je tvoj program - bez obzira na prilike i okolnosti: A ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela ini i koji govori: 'Ja sam doista musliman!" Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postii samo strpljivi; to mogu postii samo vrlo sreni. A kad ejtan pokua da te na zle misli navede, ti zatrai utoite u Allaha, jer On, uistinu, sve uje i zna sve (41/33-J6J. Vrenje obaveze pozivanja Allahu u uvjetima suoavnaja sa izopaenou ljudske due, njenim neznanjem, njenim ponosom na ono to je navikla i njenim dranjem sebe velikom da joj se ne moe rei da je bila u zabludi, da vodi rauna o svojim strastima i interesima, o poloaju kome joj moda moe zaprijetiti poziv Jedinom Bogu, jer su svi ljudi pred

ovim jednaki, doista je teka stvar. Vrenje obaveze pozivanja u suoavanju sa ovim uvjetima je teka stvar. Meutim, s druge strane, to je i uzviena stvar: A ko govori ljepe od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela ini i koji govori: 'Ja sam doista musliman!" (41/33). Pozivanje Allahu, dakle, najbolji je govor koji se govori na Zemlji i koji se u prethodnici lijepe rijei uzdie na nebo, ali, naravno, uz dobro djelo koje potvruje taj govor i uz potpunu predanost Allahu u kojoj se gubi linost, tako da pozivanje u vjeru postaje potpuno iskreno i uime Allaha, u emu misionar nema nikakvog udjela osim dostavljanja i priopavanja. 159

Misionarova rije se poslije toga ne moe primiti odbojno, neuljudno ili s oholou u sluaju negiranja. On je, zapravo, i nudi na lijep nain i on je u boljoj poziciji, dok drugi nudi na lo nain i on je na nioj poziciji: Dobro i zlo nisu isto! (41/34J On ne smije uzvratiti loim, jer rezultati dobrog nisu - kao to nije ni njegova vrijednost - isti kao rezultati loeg. Strpljivost, blagost i ned oekivanje zla zlim vraaju neukrotive osobe mirnoi i povjerenju, tako da se od neprijatelja pretvaraju u prijatelje, od jogunastih osoba u blage osobe: Zlo dobrim uzvrati, pa e ti dumanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati (4I/34J. Ovo je pravilo u veini sluajeva tano. Gnjev se pretvara u blagost, srdba u mirnou, a oholost u stid. Sve to ini lijepa rije, miran ton i blag osmijeh sa licem koje je buknulo, rasrdilo se, uzoholilo se i izgubilo kontrolu! Kad bi ga doekao onako kako on ini, jo bi vie buknulo, rasrdilo se, uzoholilo i postalo buntovnije. Ostavilo bi svaki stid, potpuno bi izgubilo kontrolu i uzelo bi se ponositi grijehom. Medutim, ta blagost iziskuje veliko srce koje je samilosno i blago, ali je istovremeno sposobno da uzvrati i odgovori na zlo zlim. Ova sposobnost je nuna kako bi blagost dala svoje rezultate. To je potrebno stoga da se dobroinstvo u dui osobe koja ini zlo ne bi dralo za slabost, jer ako ta osoba osjeti da je to slabost, nee ga potovati i dobro nee imati nikakve rezultate. Ova blagost takoer je svedena na sluajeve linog nanoenja zla.

Nije to atak na vjerovanje i stavljanje vjernika u iskuenje u tom pogledu. U ovom sluaju dunost je to otkloniti ili se boriti svim moguim sredstvima. Ili pak trpjeti dok Allah ne donese djelotvornu odluku. Ovaj stupanj, stupanj uzvraanja zla dobrim, blagost koja nadvladava izljeve ljutnje i srdbe i ravnotea koja zna kada treba biti blag a kada treba uzvratiti dobrim, jeste uzvieni stupanj kojeg ne moe postii svaki ovjek. Za to treba biti strpljiv. To je, takoer, poklonjena srea kojom Allah daruje Svoje robove koji pokuavaju pa je zaslue: To mogu postii samo strpljivi; to mogu postii samo vrlo sreni (4J/3SJ. 160

To je tako visok stupanj da se Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) nikad nije rasrdio u svoje ime, a i kada bi se rasrdio u ime Allaha, niko ne bi bio predmet njegove srdbe. Njemu je reeno a i svakom misionaru muslimanu u njegovoj osobi: A kad ejtan pokua da te na zle misli navede} ti zatrai utoite u Allaha, jer On, uistinu} sve uje i zna sve (41/36). Srdba katkad navraa na zlo. Ona, opet, ponekad ulijeva u srce sasvim malo strpljivosti na naneseno nam zlo ili uskogrudnost za oprost. U tom sluaju, traenje utoita u Allaha od prokletog ejtana prava je zatita koja otklanja njegove pokuaje u koritenju srdbe da prodre na njena vrata. Stvoritelj ovog ljudskog srca koji poznaje sve njegove prolaze i

puteve, koji zna njegove snage i predispozicije i koji zna odakle ejtan ulazi u njega, titi srce onog ko poziva Allahu od udaraca srdbe ili ejtanovih podsticaja na zlo koje on prosipa po njegovom putu, a to izaziva srdbu Blagog. To je teak put. Put hoda po prolazima due, njenim klancima, bodljama i pukotinama, tako da to misionaru bude mjesto orijentacije i polazna taka!!! 161

Medu znamenjima Njegovim su no i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve padajte licem na 162

tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako elite da se samo Njemu jedinom klanjate (41/37). A ako oni nee da te posluaju, - pa, oni koji su kod GosPodara tvog hvale Ga i nou i danju i ne dosauju se (41/3BJ. jedno od znamenja Njegovih je i to to ti vidi suhu zemlju, a kad na nju spustimo kiu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje ivot oivjee sigurno i umrle, jer je On kadar sve (41/39). Oni koji rijei Nae izvru nee se, doista, od Nas sakriti. Pa da li e biti ugodnije onome koji u vatru bude baen ili onome koji na Sudnji dan doe smiren? Radite ta hoete, On, zaista, vidi ta vi radite (41/40). One koji ne vjeruju u Kur'an, poto im je objavljen ... A on je, zaista, knjiga zatiena, (41/41) la joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od mudroga i hvale dostojnoga (41/42J. Tebi se nee rei nita to ve nije reeno poslanicima prije tebe. GosPodar tvoj zaista prata, a i bolno kanjava (41/43J. A da Kur'an objavljujemo na tuem jeziku, oni bi sigurno rekli: ""Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tu, a onaj kome se objavljuje Arap?" - Reci: ((On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji nee da vjeruju i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju (41/44). I MU.Sau smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije Rijei Gospodara tvoga prije izreene, sa ovima bi bilo ve svreno, jer oni mnogo u Kur'an sumnjaju (41/45). Ko ini dobro, u svoju korist ini, a ko radi zlo, na svoju tetu radi. - A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim (41/46).

Samo On zna kad e Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih aki svojih i nijedna ena ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim?" - oni e odgovoriti: Javljamo Ti da niko od nas to ne tvrdi" (41/47J. I nee biti onih kojima su se prije klanjali i uvjerie se da nikud ne mogu umai (41/48). ovjeku ne dosadi da bogatstvo trai, a kada ga nematina zadesi, onda zdvaja i nadu gubi (41/49). 163

Kad ga obaspemo milou Naom, poslije nesree koja ga zadesi, on govori: ((Ovo sam i zasluio i ja ne mislim da e as oivljenja doi. A ako budem Gospodaru svome vraen, kod Njega me eka dennet. " A Mi emo one koji nisu vjerovali sigurno o onom to su radili obavijestiti i da iskuse patnju teku - doista emo im dati (41/50). Kada ovjeku milost Nau darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli (41/51). Reci: ((ta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u Nj neete da vjerujete - ko je onda u veoj zabludi od onoga koji je u protivrjeju dalekom od istine?" <41152). Mi emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to to je Gospodar tvoj o svemu obavijeten? <41/53). Oni sumnjaju da e pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim obuhvata sve (41/54). Ovo je nova cjelina povezana sa ljudskim srcem u sferi pozivanja u vjeru. Ona poinje jednom etnjom sa Allahovim kosmikim znamenjima: noi, danom, Suncem i Mjesecom. Bilo je medu politeistima onih koji su se klanjali Suncu i Mjesecu uz Allaha. Medutim, i to su Allahova stvorenja. Nakon iznoenja ovih znamenja slijedi komentar u kome stoji da, ako se oni uzohole i ne prihvate oboavanje Allaha, ima onih drugih koji su od njih blii Allahu i koji Ga oboavaju. Zatim slijedi konstatacija da postoji Zemlja koja je sva u stanju pobonosti, da ona dobiva ivot od svoga Gospodara, kao to ga i oni dobivaju, medutim, oni se svojim ivotom ne

kreu ka Allahu. Oni ne vjeruju u Allahova znamenja u Kosmosu, a i polemiziraju o Njegovim kur' anskim ajetima, mada je Kur'an na arapskom a ne na tuem jeziku. Potom im se nudi jedna scena za drugom na Sudnjem danu. Tu im izlae, njima samima, onako obnaenim, sve ono to karakterizira linost, od slabosti, kolebljivosti i zaborava, do tenje za dobrom i oajanja od nesree. Medutim, oni se ni poslije toga ne uvaju zla koje moe da ih zadesi kod Allaha. Sura zavrava obeanjem Uzvienog Allaha da e ljudima otkriti Svoje dokaze u svemirskim prostranstvima, a i u njima samima, dok im ne bude sasvim jasno da je K ur' an istina, tako da nestanu sumnje iz njihovih srca . . . 164

Meu znamenjima Njegovim su no i dan, i Sunce i Mjesec. Ne. padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako elite da se samo Njemu jedinom klanjate (41/37). Ova znamenja izloena su pogledima. Vidi ih i uen i neznalica. Ona u ljudskom srcu izazivaju pravo divljenje, makar ovjek i ne znao nita o njihovoj naunoj sutini. Izmeu njih i ljudskog bia postoji dublja veza od naune spoznaje. Izmedu njih i ovog bia postoji veza u nastanku, u prirodi i u formiranju. On je dio njih i ona su dio njega. Njegovo formiranje je njihovo formiranje, njegova materija je njihova materija, njegova priroda je njihova priroda, njegov zakon je njihov zakon, njegov Bog je njihov Bog. Odatle ih on percipira svojim dubokim osjeajem u uzbuenju neposrednoj spoznaji njihove drevne logike! Zato se Kur'an zadovoljava time da usmjeri srce ka ovim znamenjima i da ga probudi iz njegove nemarnosti naspram njih. Te nemarnosti koja jedanput obuzme srce zbog dugog poznanstva sa ovim fenomenima, ili drugi put zbog barijera i prepreka koje se na njemu nagomilaju . . . Kur'an to sve oisti sa srca, tako da se ono pojavi u novom ruhu, ivo i budno, naklonjeno ovom prijateljskom Kosmosu i saglasno s njim u drevnoj spoznaji dubokih korijena .. Ovdje je i jedna slika devijacije na koju ukazuje ovaj ajet. N eki ljudi su, naime, pretjerivali u devijantnim i iskrivljenim osjeanjima prema Suncu i Mjesecu, pa su ih oboavali uime pribliavanja Allahu pokoravajui se Njegovim najboljim stvorenjima! Kur'an je doao da ih odvrati sa ove

stranputice i da odstrani ovu natruhu koju su unijeli u svoju vjeru govorei im: Ako istinski vjerujete Allaha, ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve padajte licem na tle pred Allahom koji ih je stvorio (4 1/37) . Stvoritelj je Jedini kome se sva stvorenja okreu. Sunce i Mjesec se, poput vas, okreu svome Stvoritelju, pa se zato i vi s njima okrenite Jedinom Stvoritelju koji zasluuje da Ga oboavate. Zamjenica koja se vraa na Sunce i Mjesec u izrazu haleqahunne je u mnoini enskog roda, s obzirom na njihovu vrstu, zapravo to spadaju u planete i zvijezde. O njima govori zamjenica enskog roda za razumna bia s ciljem da ih zaodjene ivotom i pameu i prikae ih razumnim osobama! A ako se oni uzohole nakon iznoenja ovih znamenja i poslije ovog objanjenja, ovo nee ni unaprijediti ni unazaditi, ovo nee ni poveati ni smanjiti njihov broj. Postoje drugi koji Ga oboavaju ne oholei se: 165

A ako oni nee da te posluaju, - pa, oni koji su kod Gospodara tvog hvale Ga i nou i danju i ne dosauju se (41/38). Najblie to dospijeva u srce pri spomenu onih koji su kod Gospodara tvog (41/38) jesu meleki. Meutim, moda mogu biti i Allahu bliski robovi a ne meleki. Uostalom, zar ne znamo sasvim malo?! Oni koji su kod Gospodara tvoga vii su i uzvieniji. Oni su plemenitiji i pokorniji. Oni se ne ohole kao to se ohole ti koji su skrenuli i zalutali na zemlji. Oni se ne ohole blizinom svog mjesta kod Allaha. Oni ne klonu veliajui Ga i nou i danju i ne dosauju se (4I/3BJ Pa ta onda vrijedi onaj stanovnik zemlje ko izostaje od istinskog oboavanja Allaha u odnosu na sve drugo? Tu je i Zemlja - njihova mati koja ih hrani -, Zemlja iz koje su izali i u koju e se vratiti. Zemlja na ijoj su povrini ljudi mravi koji hodaju a nemaju druge hrane ni pia osim one to je iz nje crpu . . . Ova Zemlja stoji pokorna Allahu, jer i ona prima ivot od Njega: ]edno od znamenja Njegovih je i to to ti vidi suhu zemlju, a kad na nju spustimo kiu, ona se pokrene i uz buja. Onaj ko njoj daje ivot oivjee sigurno i umrle, jer je On kadar sve (41/39). Zastanimo jedan trenutak pred preciznou kur'anskog izraza na svakom mjestu. Sasuenost Zemlje ovdje znai njeno mirovanje prije sputanja kie na nju. A kad na nju spustimo kiu, ona se pokrene i uzbuja. Kao da je to, zapravo, pokret zahvalnosti i slavljenja Boga zato to je dao

sredstva ivota. Jer kontekst u kome je naveden ovaj ajet jeste kontekst strahopotovanja, pokornosti i slavljenja, pa je uvedena Zemlja u ovaj prizor kao jedna od linosti prizora koja se pridruuje odgovarajuim osjeanjem i primjerenim pokretom . . . Ovdje emo posuditi jednu stranicu iz knjige Et-Taswiru'l./enni fi'l Qur'an koja se odnosi na umjetniki sklad u izrazu poput ovog.9 "Kur'an je o Zemlji prije padanja kie i njenog bujanja jedanput rekao hamide - zamrla (22/SJ, a drugi put hai'a - suha (41/39). Neki e ovo moda razumjeti kao puku promjenu u izrazu. Zato pogledajmo kako su navedene ove dvije slike. Navedene su u razliitim kontekstima i na ovaj nain: Str. 98-100. 166

Navedeno je hamide - zamrla u ovom kontekstu: O ljudi, kako moete sumnjati u oivljenje, - pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruka, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova, pa vam pokaemo mo Nau/ A u materice smjetamo ta hoemo, do roka odreenog, zatim inimo da se kao dojenad raate i da poslije do muevnog doba uzrastete; jedni od vas umiru, a drugi duboku starost doivljavaju, pa zaas zaboravljaju ono to saznaju. I ti vidi zemlju kako je zamrla, ali kad na nju kiu spustimo, ona ustrepe i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno (22/SJ Navedeno je hai'a - suha u ovom kontekstu: Meu znamenjima Njegovim su no i dan, i Sunce i Mjesec. Ne padajte licem na tle ni pred Suncem ni pred Mjesecom, ve padajte licem na tle pred Allahom, koji ih je stvorio, ako elite da se samo Njemu jedinom klanjate. A ako oni nee da te posluaju, - pa, oni koji su kod Gospodara tvog hvale Ga i nou i danju i ne dosauju se. jedno od znamenja Njegovih je i to to ti vidi suhu zemlju, a kad na nju spustimo kiu, ona se pokrene i uzbuja (41/37-39). "Pri brem razmiljanju o ova dva konteksta, vidljiv je aspekt harmonije izmeu hamide - zamrla i hai'a - suha. Atmosfera u prvom kontekstu jeste atmosfera proivljenja, oivljenja i izvoenja, tako da je u skladu sa slikanjem zemlje zamrlom, a potom ustrepe, uzbuja i obraste svakovrsnim i prekrasnim biljem. Meutim, atmosfera u drugom kontekstu jeste atmosfera ibadeta, strahopotovanja i sedde, tako da je to u skladu sa slikanjem zemlje suhom, a kad se na nju spusti kia, ona se pokrene i uzbuja. "Zatim pokret i bujanje ovdje ne pojaava nicanje i izbijanje kao to

je pojaalo tamo, jer tamo nema mjesta atmosferi ibadeta i sedde, tako da ihtezzet we rebet - ona se pokrene i uzbuja (41/39) na ovom mjestu nije u istoj funkciji kao to je bilo tamo. Ovi izrazi zamiljaju pokretanje zemlje nakon to je bila suha. Ovaj pokret je to to se ovdje eli, jer sve to je u prizoru kree se pokretom ibadeta i pokornosti, pa nije primjereno da jedino zemlja ostane suha i mirna te se i ona ne pokrene pridruujui se tako ostalim poklonicima koji se kreu u prizoru svojih pokreta, kako ne bi ni jedan dio prizora ostao miran i nepokretan dok se ostali dijelovi oko njega kreu. Ovo je jedan aspekt preciznosti u harmoniji imaginarnog pokreta koji je iznad svega to se moe pretpostaviti." ltd., itd. Vraamo se kur' anskom tekstu i vidimo da zavrni osvrt na kraju ajeta ukazuje na oivljavanje mrtvih i da oivljavanje zemlje uzima kao primjer i dokaz za to: 167

Onaj ko njoj daje ivot oivjee sigurno i umrle, jer je On kadar sve (41/39), U Kur'anu se ponavlja iznoenje prizora poput ovog i njegovo uzimanje za primjer oivljavanja na buduem svijetu, kao i dokaz moi. Prizor ivota na zemlji blizak je svakom srcu, jer on dotie srca prije nego to dotie umove, a kad se ivot pojavi usred mrtvih, nadahnjuje stvaralakom moi nekim skrivenim nadahnuem da ono bije u dubinama osjeanja. A Kur'an se upravo obraa ljudskoj prirodi na najblii mogui nain. Pred prizorom ovih kosmikih znamenja koja ostavljaju dubok trag na osjeanja dolazi kritika i prijetnja onima koji negiraju ova oita i jasna znenja, pa u njih ne vjeruju ili se pretvaraju: Oni koji rijei Nae izvru nee se, doista, od Nas sakriti. Pa da li e biti ugodnije onome koji u vatru bude baen ili onome koji na Sudnji dan doe smiren? Radite ta hoete, On, zaista, vidi ta vi radite <41/40). Prijetnja poinje uvijeno, meutim, ona je zastraujua: nee se, doista, od Nas sakriti <41/40) Oni su otkriveni Allahovom znanju, oni e biti kanjeni zato to ne vjeruju, bez obzira koliko obmanjivali i kako krivudali, mislei da e umai Allahovoj ruci kao to e, moda, obmanjujui umai ljudskim raunima. Slijedi zatim otvorena prijetnja: Pa da li e biti ugodnije onome koji u

vatru bude baen ili onome koji na Sudnji dan doe smiren? <41/40) To je aluzija na njih i na ono to ih oekuje a to je bacanje u vatru, strah i oajanje, u poreenju sa vjernicima koji e doi smireno. Ajet zavrava drugom uvijenom prijetnjom: Radite ta hoete, On, zaista, vidi ta vi radite (41/40) . . . Ja kakvog straha za onoga ko bude ostavljen da radi ta hoe pa ne vjeruje u Allahova znamenja! Allah vidi ta on radi! 168

Nastavlja o onima koji ne vjeruju u Allahove kur' anske ajete, mada je Kur'an zatiena, mona i snana Knjiga kojoj je strana la izbliza i izdaleka: One koji ne vjeruju u Kur'an, poto im je objavljen ... A on je, zaista, knjiga zatiena, la joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od mudroga i hvale dostojnoga. Tebi se nee rei nita to ve nije reeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prata, a i bolno kanjava. A da Kur'an objavljujemo na tuem jeziku, oni bi sigurno rekli: 'Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. Zar jezik tud, a onaj kome se objavljuje Arap?" - Reci: ((On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji nee da vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju (41/41-44). Tekst govori o onima koji ne vjeruju u Kur' an poto im je objavljen. Ne spominje ta su oni i ta e im se dogoditi. Ne spominje ni predikat: oni koji ne vjeruju u Kur'an poto im je objavljen (41/4V Pa kao da se, zapravo, .. kae: Taj njihov in nema kvali:fikacij koja bi se na njega mogla odnositi i koja bi mu mogla odgovarati zbog intenziteta njegove odvratnosti. Zbog toga tekst izostavlja predikat estice inne, ne navodi ga i nastavlja da opisuje Kur'an u koji oni ne vjeruju, upravo radi gnusnosti i odvratnosti tog ina: A on je, zaista, knjiga zatiena, la joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od mudroga i hvale dostojnoga (41/41-42). Odakle da la ue u ovu Knjigu kad je ona objavljena od Istinitog Allaha? Ona razluuje istinu i ona je spojena sa istinom na kojoj opstoje nebesa i Zemlja.

Odakle e joj doi la kad je ona zatiena? uvana odredbom Allaha koji je preuzeo na Sebe obavezu njenog uvanja rekavi: Mi, uistinu Kur'an objavljujemo i zaista emo Mi nad njim bdjeti! os/9). Onaj ko razmilja o Kur'anu u njemu e nai tu istinu koja je u njemu objavljena i koji je objavljen da je potvrdi. Nalazi je u njenom znaenju i nalazi je u njenom tekstu. Nalazi je jednostavnu i lahku. Smirenu i prirodnu istinu koja se obraa dubinama ljudske prirode, na njoj ostavlja peat i na nju vri udesan utjecaj. On je Objava od Mudroga i hvale dostojnoga (41/42) Mudrost je oita . u njegovoj strukturi, u njegovom usmjerenju, u nainu njegovog objavljivanja i u njegovom tretiranju ljudskog srca na najkrai nain. Allah 169

koji ga je objavio dostojan je hvale. U Kur'anu ima dosta toga to pobuuje srce da Mu mnogo zahvaljuje. Kontekst zatim pravi vezu izmeu Kur'ana i Objava prije njega, izmeu Allahovog Poslanika (alejhi's-selam) i ostalih poslanika prije njega. Kontekst okuplja poslaniku porodicu na jednom skupu na kome ona prima jedan te isti govor od svoga Gospodara, kojim povezuje njihove due i njihova srca i kojim povezuje njihov put i njihovu misiju, tako da ovaj posljednji musliman osjea da je on grana jednog bujnog drveta dubokih korijena i da je on lan jedne drevne porodice starodavne historije: Tebi se nee rei nita to ve nije reeno poslanicima prije tebe. Gospodar tvoj zaista prata, a i bolno kanjava (41/43). To je jedna Objava, jedno poslanstvo i jedno vjerovanje. To je isto tako jedan prijem od strane ovjeanstva, jedno utjerivanje u la i jedne te iste smetnje. . . Zatim, to je, poslije toga, jedna veza, jedno drvo, jedna porodica, jedni bolovi, jedno iskustvo, na kraju, jedan cilj i jedan dug, povezan put. Koji je to samo osjeaj prisnosti, snage, strpljivosti i odlunosti koga nadahnjuje ovom istinom nosiocima poziva u vjeru, onima koji idu putem kojim su ranije ili Nuh, Ibrahim, Mus. Isa, Muhammed i sva njihvoa braa (neka su na njih Allahova milost i spas) ? Koji je to samo osjeaj dostojanstva, ponosa i nadmoi nad tekoama, posrtajima i preprekama kroz koje protagonist poziva Allahu prolazi osjeajui da su njegovi preci na ovom putu upravo ta izabrana grupa izmedu svih ljudi? To je injenica: Tebi se nee rei nita to ve nije reeno poslanicima

prije tebe <4I/43J Ali kakve krupne i duboke tragove ostavlja urezivanje ove injenice u duama vjernika? Ovo je ono to ini ovaj Kur'an kad potvruje ovu krupnu injenicu i zasaduje je u srcima. Ono to je govoreno poslanicima reeno je i Muhammedu (alejhi' sselam) , peatu poslanika: Gospodar tvoj zaista prata, a i bolno kanjava (41/43). To je zato da vjernikova dua ostane ustrajna i uravnoteena. Da tei za Allahovom milou i oprostom ne gubei nadu u milost i oprost. Da 170

bude na oprezu od Allahove kazne, da se pribojava kazne i da je nikad ne zanemaruje. Ravnotea je osnovna karakteristika islama. Zatim ih podsjea na Allahovu blagodat prema njima koja se ogleda u tome to je Kur' an dao na njihovom, arapskom jeziku. Takoer ukazuje na njihovu metodu u zanovijetanju, nevjerovanju, polemiziranju i iskrivljavanju: A da Kur'an objavljujemo na tuem jeziku, oni bi sigurno rekli: "Trebalo je da su mu ajeti razumljivi. " Zar jezik tud, a onaj kome se objavljuje Arap (41/44) Oni ga n e sluaju iako je n a arapskom jeziku. Oni se plae njega jer je na arapskom i obraa se prirodi Arapa na.njihovom jeziku. Oni govore: Ne sluajte ovaj Kur'an, nego pravite buku da biste ga nadvikali! (41/26). Da je Allah objavio Kur'an na stranom jeziku, opet bi mu se suprotstavljali i rekli bi: Da je objavljen na jeziku razumljivom i preciznom, arapskom jeziku! A da je jedan njegov dio objavljen na stranom a jedan na arapskom, opet bi mu se suprotstavljali i rekli bi: Zar jezik strani, a onaj kome se objavljuje Arap?! To je svaa, polemika i nevjerovanje. Sutina koja se krije iza ove rasprave o formi jeste da je ova Knjiga uputa i lijek vjernicima. Srca vjernika su ta koja shvaaju njegovu prirodu i njegovu sutinu pa u njemu nalaze uputu i lijek. to se tie onih koji ne vjeruju, njihova srca su slijepa i ne moe ih dotai vedrina ove Knjige. Njihove ui su gluhe, a njihove oi su slijepe, tako da nita ne razumiju, jer su veoma daleko od prirode ove Knjige i njenih pouka:

Reci: "On je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji nee da vjeruju - i gluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju" (41/44). ovjek nalazi potvrdu ovih rijei u svakom vremenu i u svakoj sredini. Ima ljudi na koje ovaj Kur'an djeluje pa ih izgrauje, preporaa, pomou njih i preko njih ini velike stvari u njima samima i u njihovoj okolini. Ima, opet ljudi kojima je ovaj Kur'an teak i za ui i za oi tako da im samo poveava gluhou i sljepilo. I nije se promijenio Kur' an, ve su se promijenila srca. Istinu je obznanio Uzvieni Allah! 171

Kontekst dalje ukazuje na Musaa i njegovu Knjigu i podvajanje njegovog naroda oko Knjige. Ukazuje na njega kao primjer za poslanike koji su ranije openito spomenuti. Allah je odgodio Svoj sud oko njihovog podvajanja. On je prethodno dao Svoju rije da e presudu o svemu ovome donijeti na Dan velikog suda: I Miistiu smo Knjigu dali, pa su se zbog nje podvojili. A da nije Rijei Gospodara tvoga prije izreene, sa ovima bi bilo ve svreno, jer oni mnogo u Kur'an sumnjaju (41/45). Isto tako je prethodno izreena rije tvoga Gospodara da e ostaviti presudu u vezi sa pitanjem posljednjeg poslanstva do tog Obeanog dana, da e pustiti ljude da rade, zatim e biti nagraeni ili kanjeni prema onome ta su radili: Ko ini dobro, u svoju korist ini, a ko radi zlo, na svoju tetu radi. -A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim (41/46). Ovo poslanstvo je dolo da oglasi zrelost ovjeanstva, da na njegova plea stavi teret izbora i da proglasi pricip individualne odgovornosti. Pa ko hoe neka izabere, a Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim (41/16). 10 U vezi sa aluzijom na odreeni rok i odreivanje Allahove pravde u njemu, potvruje se da pitanje Sudnjeg dana i znanje o tome kada e nastupiti pripada jedino Allahu. Neki aspekti Allahovog znanja su tako inspirativno naslikani da dotiu dubinu srca. To je sve na putu iznoenja

jednog od prizora Sudnjeg dana na kome e politeisti biti pitani i odgovarati: Samo On zna kad e Smak svijeta nastupiti. A ni plodovi ne izlaze iz cvjetnih aki svojih i nijedna ena ne zanese i ne rodi, a da On to ne zna. A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim ?" - oni e odgovoriti: javljamo Ti da niko od nas to ne tvrdi. " I nee biti onih kojima su se prije klanjali i uvjerie se da nikud ne mogu umai <41/47-48). Ovdje zavrava 24 . duz, meutim, mi emo suru privesti kraju u ovom duzu. 172

Smak svijeta je tajna skrivena u unutrini nepoznatog. Plodovi u njihovim cvjetnim akama neviena su tajna. Zametak u maternicama takoer je skrivena tajna. A sve je to u Allahovom znanju. Allahovo znanje to obuhvata. Tako srce uzme da prati plodove u cvjetnim akama i zametke u maternicama. Ono odlazi na sve strane Zemlje pratei ake koje se ne mogu izbrojati i zamiljajui zametke koje mata ne moe pobrojati. Tako se u svijesti formira slika Allahovog znanja u onoj mjeri u kojoj ljudsko srce ne moe sebi predoiti Istinu koja nema granica. Ljudi se predoavaju kako stoje u vidu stada pred ovim znanjem kome ne moe izmai nita tajno ni skriveno: A na Dan kad ih On upita: "Gdje su oni koje ste smatrali Meni ravnim ?" (41/47). Ovdje, u ovom danu u kome nee biti od koristi polemika, ni izvrtanje rijei niti lukavstvo, ta e odgovoriti? Oni e odgovoriti: 1avljamo Ti da niko od nas to ne tvrdi" (41/47). Izvjetavamo Te da meu nama danas nema niko ko svjedoi da Tebi ima neko ravan! I nee biti onih kojima su se prije klanjali i uvjerie se da nikud ne mogu umai (41/48). Oni nita ne znaju o onima kojima su se ranije klanjali. U njihove due se urezala istina da nemaju izlaska iz ovoga u emu se sada nalaze, a to je znak uznemirujue nevolje u kojoj ovjek zaboravlja itavu svoju prolost, pa se ne sjea nita vie osim onog u emu se nalazi. To je taj dan od koga se oni ne mogu zatititi ni sauvati, pored velike

ovjekove elje za sreom i oaja od nesree . . . Ovdje im se donosi slika njihove due obnaene od svih ogrtaa, otkrivene od svih prekrivaa i liene svake maske: ovjeku ne dosadi da bogatstvo trai, a kada ga nematina zadesi, onda zdvaja i nadu gubi. Kad ga obaspemo milou Naom, poslije nesree koja ga zadesi, on govori: "Ovo sam i zasluio i ja ne mislim da e as 173

oivljenja doi. A ako budem Gsj>odaru svome vraen, kod Njega me eka dennet. " A Mi emo one koji nisu vjerovali sigurno o onom to su radili obavijestiti i da iskuse patnju teku - doista emo im dati. Kada ovjeku milost Nau darujemo, postaje nezahvalan i uzoholi se, a kad ga nevolja dotakne, onda se dugo moli <41/49-51). To je precizna i vjerna slika ljudske due koja ne prihvata Allahovu uputu pa da bude na Pravom Putu. To je slika koja odslikava njenu kolebljivost, slabost, sumnju, ljubav za dobrom, negiranje blagodati, oholost u izobilju, oajavanje u nevolji. . . Precizna i neobina slika . . . Ovome ovjeku ne dosadi da trai blagostanje. On na tome insistira, ponavlja to traei sreu i ne dosadi mu da to trai. Meutim, ako ga dotakne nesrea, upravo samo dotakne, on gubi nadu i oekivanje. On misli da nema izlaza ni utjehe, da je pokidao sve veze, da mu se stislo u dui i da mu se briga poveala, da je izgubio nadu u Allahovu milost i da je obeshrabren u Njegovu zatitu. To je zato to je njegovo pouzdanje u njegovog Gospodara malo i to je njegova veza s Njim slaba! Ovaj ovjek, ako ga Allah obaspe Svojom milou poslije te nesree"" njega opije srea pa zaboravi da se zahvali, njega ponese blagostanje pa zanemari njegov izvor. On tada kae: Ovo je moje, ovo sam ja dobio svojom zaslugom. ovo je trajno moje. Tada zaboravi onaj svijet i dri ga nemoguim govorei: ja ne mislim da e. as oivljenja doi <41/50J . Postane veliki u svojim oima i uzme da se oholi prema Allahu. Misli da kod Njega ima mjesto, koje mu, ustvari, ne pripada. On negira onaj svijet i ne vjeruje u Allaha I pored ovog, on misli, ako se Njemu vrati, da e

... imati kod Njega poasti! A ako budem Gospodaru svome vraen, kod Njega me eka dennet! <41/50). To je oholost. Tada slijedi prijetnja ovoj oblosti na ovom mjestu: A Mi emo one koji nisu vjerovali sigurno o onom to su radili obavijestiti i da iskuse patnju teku - doista emo im dati <4I/50J. Ovaj ovjek, kada ga Allah obaspe blagodatima, dri se vanim i uznosi se, postaje nezahvalan i oholi se. Meutim, kad ga nevolja dotakne, onda klone i iznemogne, postaje mali i jadan, uzme da moli i ne dosadi mu da moli i dugo moli! Kakva preciznost, kakvo dokumentiranje najsitnije i najkrupnije pojedinosti u ovjekovoj dui! Njegov Stvoritelj je taj ko ga kvalificira. Njegov stvoritelj je taj koji zna puteve njegove due. On zna da ona krui 174

ovim krivudavim putevima, sve dok se ne zaputi Pravim Putem. . . I ne ostane na Pravom Putu . . . Pred ovom duom, obnaenom od svakog ogrtaa, otkrivenom od svakog prekrivaa, pita ih: A ta ete raditi onda ako je ovo u to vi neete da vjerujete od Allaha i ako je ova prijetnja istinita, ta ete kad budete izloeni kazni zbog nevjerovanja i proturjenosti? Reci: "ta mislite, ako je Kur'an od Allaha, a vi u Nj neete da vjerujete - ko je onda u veoj zabludi od onoga koji je u protivrjeju dalekom od istine?"' (4V52J. To je pretpostavka koja zasluuje oprez. Pa ta su oni za sebe uzeli kao sredstvo opreza?! Kontekst ih poslije toga ostavlja da razmisle i promisle, a on se usmjerava ka prostranom Kosmosu i otkriva neke mjere koje su u njemu uspostavljene - ak i u njima samima: Mi emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina. A zar nije dovoljno to to je Gospodar tvoj o svemu obavijeten? Oni sumnjaju da e pred Gospodara svoga stati, a On znanjem Svojim obuhvata sve (41/53-54). To je posljednji akord u ovoj suri. I zaista je to snaan akord . . . Allahovo je obeanje ljudima da e im pokazati skrivene strane Kosmosa i, isto tako, skrivene strane njih samih. Obeao im je da e im pokazati Svoje dokaze u kosmikim prostranstvima, a i u njima samima dok im ne bude sasvim jasno da su Istina, On, i ova vjera, i ova Knjiga, i ovaj program i ovaj govor koji im On govori. A iji je govor istinitiji od

Allahovo g? Allah im je ispunio Svoje obeanje. Otkrio im je Svoje dokaze u svemirskim prostranstvima kroz etrnaest stoljea koja su uslijedila nakon ovog obeanja. Otkrio im je Svoje dokaze u njima samima. On im i dalje otkriva. svaki dan neto novo. 175

ovjek pogleda i vidi da su ljudi otkrili veoma mnogo od tada. Otvorila su im se svemirska prostranstva. Otvorile su im se nepoznanice njih samih u onoj mjeri u kojoj je to Allah htio. Upoznali su mnoge stvari. Da su shvatili kako su ih spoznali i na tome bili zahvalni, imali bi od njih veliko dobro. Otada su saznali da ova njihova Zemlja, koju su oni drali centrom Kosmosa, nije nita drugo do sitni atom sunevog sistema. Saznali su daje Sunce mala lopta poput koje u Kosmosu ima na stotine miliona. Saznali su prirodu svoje Zemlje i prirodu svoga Sunca - moda ak i prirodu svoga Kosmosa, ako je tano ono to su saznali! Saznali su mnogo toga o materiji Kosmosa u kome ive, ako je tano da postoji materija. Saznali su da osnova strukture ovog Kosmosa jeste atom. Saznali su da se atom transformira u zraenje. Saznali su, dakle, da je itav Kosmos iz zraenja u razliitim oblicima, i oni su to iz ega su nastale ove forme i oblici! Saznali su dosta toga o svojoj maloj planeti Zemlji. Saznali su da je ona lopta ili daje poput lopte. Saznali su da ona krui oko sebe i oko Sunca. Saznali su za njene kontinente, okeane i rijeke. Otkrili su poneto i u njenoj unutranjosti. Otkrili su mnogo skrivenih ivenih namirnica u unutranjosti ove planete, kao i mnogo ovih namirnica rasutih u njenoj atmosferi! Otkrili su jedinstvo zakona koji povezuje njihovu planetu sa velikim Kosmosom i ponaanje ovog velikog Kosmosa. Ima onih koji su pronali Pravi Put pa su spoznajom ovih zakona doli do spoznaje Stvoritelja zakona. Ima i onih koji su skrenuli i ostali pri oitim naunim injenicama

ne idui dalje. Meutim, ovjeanstvo, poslije zablude i lutanja koje je proizvela iz nauke, uzelo je da se opet posredstvom nauke vraa i spoznaje da je Kur'an istina, upravo na ovaj nain. Otvaranje nauke i spoznaje prema dubinama ovjeka nije bilo nita manje od onog prema tijelu Kosmosa. Saznali su mnogo o sastavu, specifinostima i tajnama ljudskog tijela. Saznali su kako ono nastaje, kako se formira, kakve su mu funkcije, od kojih bolesti boluje, kako se hrani i koliko je koji hranljivi sastojak zastupljen. Saznali su mnoge tajne funkcioniranja organizma i njegovih operacija, to otkriva prave nadnaravnosti koje ne stvara niko do Allah. 176

Neto su saznali i o ljudskoj dui . . . Medutim, to ne dostie nivo onoga to znaju o tijelu, jer je briga vie bila okrenuta materijalnoj strukturi ovjeka, automatizmu njegovog tijela, nego to je bila okrenuta njegovom umu i dui. Ali stvari koje su ve poznate ukazuju na nova otvaranja koja e doi. . . ovjek je jo na putu! Allahovo obeanje ostaje i dalje: Mi emo im pruati dokaze Nae u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina <41/53). Posljednji dio obeanja, zapravo, njegovi vjesnici poeli su da se javljaju ve poetkom ovog stoljea u vidljivoj formi. Povorka vjerovanja okuplja se sa raznih strana. Upravo posredstvom iskljuivo materijalne nauke dolaze mnogi! Postoje grupe i grupe koje se okupljaju iz daljine. To sve uprkos valu tiranskog ateizma koji umalo da u prolosti nije bio potopio planetu. Medutim, ovaj val sada jenjava. Jenjava - uprkos svim suprotnim pokazateljima - i vjerovatno se nee dovriti dvadeseto stoljee u kome smo mi, a on e se potpuno povui ili e biti pred skorim povlaenjem, ako Bog da! Tako e se ostvariti Allahovo obeanje koje e sigurno doi: A zar nije dovoljno to to je Gospodar tvoj o svemu obavijeten? <41/53). On je onaj ko je dao Svoje obeanje na osnovu znanja i na osnovu obavijetenosti. Oni sumnjaju da e pred Gospodara svoga stati (41/54). Stoga se s njima dogaa ono to se dogaa, upravo zbog ove sumnje

u susret, a on e se sigurno zbiti: A On znanjem Svojim obuhvata sve <41/54). I gdje e umai od susreta s Njim, a On Svojim znanjem sve obuhvata? Kraj dvadeset i etvrtog duza, slijedi dvadeset i peti koji poinje surom E-ura. 177