N aslov originala SAYYID QlJfB Fl IlALI-L-QuR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi zilali-1-Qur'an 26 SARAJEVO, 2000.

Ct cr7 ;li "ftJ::ajJr ; JJ ; ;, ;

',, -T ,:",.,-" "'-" '- "' .,, 'JJ.l.:.:JJ ; , eJ....\) ,"J , "' t., . f .. "' } "'"' . }:.;.;. "' ._, "'"' , . ,,. " . (( cJJ; 'JA':" J\.;.,; ( '",. _,.:11 .)_,....) U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali <91122).

U OKRIUU KUR'ANA 26 U IME ALlAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG! SURE EL-AHQAF, MOHAMMED, EL-FETH, EL-HUDURAT I QAF

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! 1A.;..')} l o - ----------- - --------- l

SURA EL-AHQAF
ORJAVLJENA U MEKI
IMA35AJEfA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.' Ha Mim (16/IJ. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri.' (46/2J. Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih mudro stvorili i do roka odreenog, ali nevjernici okreu glave od onoga ime im se prijeti (46/JJ. Reci: ('Kaite vi meni i pokaite mi ta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite"r16/4J. Ko je u veoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana nee odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnoduni (46/SJ. 2

Kada ljudi budu sabrani, oni e im biti neprijatelji i porei e da su im se klanjali (46/6). A kad se ovima Nai jasni ajeti kazuju, onda oni koji ne vjeruju govore o Istini im im doe: "Ovo je prava arolija!" (46/7). Zar oni da govore: "On ga izmilja!" Reci: "Pa, ako ga izmiljam, vi me od kazne Allahove neete moi odbraniti; On dobro zna ta o Kur'anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prata i samilostan je" (46/fl). Reci: 1a nisam prvi poslanik i ne znam ta e biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono to mi se objavljuje i samo sam duan da otvoreno opominjem" (46/9). Reci: "Kaite vi meni ta e s vama biti ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj neete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedoio da je i on od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili". Allah, zaista, nee ukazati na pravi put narodu koji sebi nepravdu ini (46/10J. I govore nevjernici o vjernicima: "Da je kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretek/i. " A kako pomou njega pravi put nisu nali, sigurno e rei: "Ovo je jo davna izmiljotina" (46/11J. Knjiga Musaova bila je putovoa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvruje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji ine dobro (46/12J. Oni koji govore: "Na Gospodar je Allah!" - i istraju na pravom putu, neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju! (46/1.1). Oni e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti, i to e im biti nagrada za ono to su radili (46/14).

Ovo je mekkanska sura koja se bavi problemom vjere ... problemom vjere u Allahovu Jednotu i Njegovo apsolutno gospodarenje Kosmosom, onim to je u njemu i na njemu. Vjerovanje u Objavu i poslanstvo, vjerovanje u Muhammeda (alejhi's-selam), kao poslanika kome su prethodili poslanici, kome je objavljen Kur'an da potvrdi Knjige koje su prije njega objavljene. Vjerovanje u proivljenje poslije smrti, kao i u ono to poslije toga slijedi, obraun, nagrada ili kazna shodno onome to je ovjek uradio i zaradio, shodno dobru i zlu koji su poinjeni na ovom svijetu. 3

Ovo je prvi temelj na kome poiva cijelo zdanje islama. Otuda se Kur'an ovim temeljem bavi temeljito u svim mekkanskim surama, a na to se takoer naslanja i u medinskim surama kada usmjerava ili donosi neki propis vezan za ivot nakon uspostave muslimanske zajednice i islamske drave. To stoga to priroda ove vjere ini problem vjerovanja u Allahovu (Uzvienog) J ednotu i poslanstvo Mu hamm eda (alejhi' s-selam), zatim vjerovanje u drugi svijet i nagradu, odnosno kaznu na drugom svijetu osom oko koje se okree islamsko lijepo ponaanje, njegov sistem i svi njegovi vjerski propisi, veui sve to vrstom vezom kako bi ova vjera ostala iva i topla iz koje stalno zrai utjecaj tog vjerovanja. Sura sa ovim problemom ide prema srcu svim sredstvima, sputa se na sve njegove strune, izlae ga na mnogim mjestima zajedno sa kosmikim, psiholokim i historijskim utjecajima. Sura ovaj problem ini takoer problemom cijele egzistencije, a ne samo problemom ovjeka. Ona navodi i neke dijelove iz kazivanja o dinima u njihovom susretu sa Kur'anom, kao to napominje i stav nekih Sinova Isnlilovih u odnosu na Kur'an. Sura na istinitoj prirodi gradi dokaz kao to ga gradi i na dokazima nekih od Sinova Isnlilovih. Podjednako. Na kraju, ona krui sa srcima oko obzorja nebesa i Zemlje i scena Kijametskog dana na drugom svijetu, kao to sa njima obilazi stradanje naroda Hud i stradanja gradova u okolini Mekke. Od nebesa i Zemlje ini knjigu koja kazuje istinu kao to je kazuje i ovaj Kur'an na isti nain. Kontekst sure se odvija u etiri spojena kruga kao da se radi o jednom krugu sa etiri dijela.

Prvi krug, a sa njim i sura, poinje sa siglama: Ha, Mim, onako kako su poele i prije ove est kur'anskih sura. Nakon ovih sigli slijedi ukazivanje na Knjigu, Kur'an kao Objavu od Allaha: Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! (46/2J, a neposredno nakon ovoga i ukazivanje na Knjigu, Kosmos i njegovo uspostavljanje po proraunu i planu: Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je izmedu njih mudro stvorili i do roka odredenog (46/3J- na taj nain su na istini, tanom proraunu okupljeni Kur'an, Knjiga koja se ita i Kosmos, Knjiga koja se gleda, ali nevjernici okreu glave od onoga ime im se prijeti (46/3). 4

Nakon ovoga sveobuhvatnog i snanog otvaranja sura izlae problem vjerovanja od poetka negirajui politeizam prihvaen od strane mnogih, koji ne poiva na realnim osnovama Kosmosa niti se oslanja na istinitom kazivanju, a ni na nekom znanju: Reci: "Kaite vi meni i pokaite mi ta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite"r46/4J ukazujui na zabludu onih koji se umjesto Allahu klanjaju drugima koji niti ih uju, niti im se odazivaju. Na Sudnjem danu oni e im biti neprijatelji i negirat e da im se neko klanjao na ovom tekom Danu. Poslije ovoga sura iznosi njihov lo prijem Istine sa kojom je Muhammed, Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) doao, na njihove rijei upuene Poslaniku: "Ovo je prava arolija!" (46/7J . . . i uz napredovanje u tim izmiljotinama sve dok nisu ustvrdili da je to Poslanik izmislio. Allah sugerira Poslaniku da im odgovori odgovorom koji dolikuje V)erovjesniku, koji izvire iz bogobojaznosti prema Allahu i pobonosti i da sve ovo prepusti Allahu na ovom i na drugom svijetu: Zar oni da govore: "On ga izmilja.'" Reci: "Pa, ako ga izmiljam, vi me od kazne Allahove neete moi odbraniti; On dobro zna ta o Kur'anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prata i samilostan je. " Reci: 'Ja nisam prvi poslanik i ne znam ta e biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono to mi se objavljuje i samo sam duan da otvoreno opominjem" (46/8-9) . . iznosei kao dokaz stav . jednog od Sinova Israilovih koji je prihvatio Istinu kada je u Kur'anu naao

potvrdu onoga to mu je bilo poznato iz Tevrata koji je objavljen Musau (alejhi' s-selam) , pa on povjerovao, a vi se uzoholili (46/ 1oJ prijetei im kaznom zbog upornosti na poricanju nakon potvore jednog od znalaca pripadnika Knjige: Allah, zaista, nee ukazati na pravi put narodu koji sebi nepravdu ini (46/JOJ. Tekst se malo udaljava od predmeta u izlaganju njihove oholosti i njihovih praznih isprika zbog ove upornosti kada o vjernicima kau: "Da je kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli" (46/IU . . i otkriva uzroke ovog . negatorskog stava: A kako pomou njega pravi put nisu nali, sigurno e rei: "Ovo je jo davna izmiljotina" (46/1JJ. Tekst dalje ukazuje na Knjigu koja je ranije dostavljena Musau i koju Kur'an potvruje kao istinitu Objavu, njenu zadau i obaveze da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji ine dobro (46/12). I na kraju, ovaj krug zavrava detaljnim izlaganjem ove radosne vijesti za one koji vjeruju u Allaha i koji su ustrajni na Njegovom putu: Oni 5

koji govore: ({Na Gospodar je Allah!" - i istraju na pravom putu, neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju! Oni e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti, i to e im biti nagrada za ono to su radili (46/13-14). Drugi krug iznosi dva primjera ljudske prirode: istrajni i devijantni u suoavanju sa problemom vjere. Sa njima ovaj krug poinje od poetka, od vremena kada su bili u naruju svojih roditelja i prati njihovo ponaanje u dobi muevnosti, odgovornosti i punog iskustva. Prvi osjea Allahove blagodati, pokorava se svojim roditeljima i eli da svoju obavezu ispuni sa zahvalnou. On je skruen i pokoran, on je onaj koji prata i koji se kaje: Eto, od takvih emo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko runih postupaka njihovih prei; od stanovnika denneta e oni biti, istinito obeanje koje im je dano emo im ispuniti (46/16). to se tie drugog obrasca ljudske prirode, on je neposluan svojim roditeljima kao to je neposluan i svome Gospodaru. On je poricatelj i negator drugog svijeta. I jedan i drugi su za njega tijesni i zamorni: Na takvima treba da se ispuni Rije reena o narodima: dinnovima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer - oni su, zaista, nastradali (46/18J. Ovaj krug zavrava jednom brzom scenom Sudnjeg dana u kojoj je izloena sudbina ove skupine: A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: ({Vi ste u svom ivotu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uivali, a danas sramnom patnjom biete kanjeni zato to ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponaali i to ste raskalani bili" (46/20). Trei krug se vraa sa njima na stradanje naroda Ad kada su odbili da vjeruju negirajui onoga koji ih opominje. Ovaj krug iznosi kazivanje o

vjetru koji ne oploava, a oekivali su kiu i ivot. Meutim, vjetar im je donio propast i unitenje i kaznu koju su traili i pourivali: I kad ugledae oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikae: ({Ovaj nam oblak kiu donosi."' - "Ne, to je ono to ste pourivati: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji, voljom Gospodara svoga, sve rui. " I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kanjava mo narod greni (46/24-2.5) Sa ovim stradanjem Kur'an dotie njihova srca i podsjea ih da je Ad bio od njih jai i bogatiji: Njima smo dali mogunosti koje vama nismo dali: i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali - i sa svih strana ih je okruilo ono emu su se ismijavali (46/26J N a kraju kruga ajet ih opominje stradanjima gradova u njihovoj neposrednoj blizini i nemogunost njihovih tzv. boanstava da im pomognu; uz to se pojavilo da 6

su ih oni lagali i potvarali. Kur'an ovo iznosi sa ciljem da ih opameti i da ih moda povrati meu one koji vjeruju. etvrti krug obuhvaa kazivanje o jednoj grupi dina i njihovom susretu sa Kur'anom, kada ih je Allah poslao da Kur'an sluaju, koji su bili izloeni njeogovom utjecaju, odazvali se i priznali da je to Istina: koja potvruje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na pravi put upuuje (46/.10) Oni su se vratili narodu svome da ih opominju i pozivaju u vjeru: O narode na, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On e vam neke grijehe vae oprostiti i vas od patnje neizdrljive zatititi!" A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji nee umai i mimo Njega nee zatitnika nai. Oni su u velikoj zabludi (46/3132) Rasprava koju su vodili dini u sebe ukljuuje ukazivanje na otvorenu Knjigu Kosmosa koja govori o Allahovom kudretu stvaranja i ponovnog oivljavanja: Zar ne znaju da je Allah - koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji nije, stvarajui ih, iznemogao- kadar da oivi mrtve? feste, On sve moe (46/33J . . Ovdje Kur'an dotie njihova srca scenom onih koji su odbili da vjeruju na Dan kada e biti izloeni Vatri kada e priznati ono to su negirali. Meutim, tada nee biti mjesta priznavanju ili vrstom vjerovanju! Sura zavrava usmjeravanjem Poslanika (alejhi' s-selam) ka strpljivosti i nepourivanju njihovog kanjavanja. To je kratak period koji im se daje, a onda slijedi kazna i unitenje: Ti izdri kao to su izdrali odluni poslanici i ne trai da im kazna to prije doe! A onoga Dana kada

doive ono ime se prijeti, uinie im se da su ostali samo jedan as dana. I dosta! A zar e ko drugi biti uniten do narod raskalani! (46/35). A sada emo prii detaljnoj razradi ovih krugova . . . Ha Mim (46/V. Knjigu objavljuje Allah, Silni i Mudri! (4(;/2). Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih mudro stvorili i do roka odreenog, ali nevjernici okreu glave od onoga ime im se prijeti (46/3). 7

Ovo je prvi ritam na poetku sure. On dotie vezu izmedu ovih arapskih slova koja upotrebljavaju u svome govoru i Knjige oblikovane od istih slova, ali ne na nain ljudskog govora. Potvrda ovoj pojavi jeste da je to Knjiga koja je objavljena od Allaha, Silnog i Mudrog! Ovaj ritam takoder dotie vezu izmedu Allahove Knjige koja se ui i koja je od Allaha objvaljena i Allahove Knjige koja je vidljiva i koja je Njegovom Rukom oblikovana, Knjige Kosmosa koga oi vide, a srca itaju. Obje Knjige poivaju na istini i preciznoj organizaciji. Objava Knjige od Allaha Silnog i Mudrog je pojavni oblik moi i predmet mudrosti. Stvaranje nebesa i Zemlje i onoga to je izmedu njih odjenuto je Istinom: Mi smo nebesa i Zemlju i ono to je izmeu njih mudro stvorili (16/3) ... preciznim proraunom do roka odreenog (46/3) u kome se pouzdano zna Allahova mudrost stvaranja i cilj koji je tome On odredio. Obje Knjige su otvorene, izloene ulima sluha i vida, obje govore o Allahovoj moi i dokaz su Njegove mudrosti, organizacije i prorauna. Knjiga Kosmosa ukazuje na istinitost Knjige koja se ui, na ono ime se prijeti i na radosne vijesti: ali nevjernici okreu glave od onoga ime im se prijeti (16/3). Ovo je to osuivana udo u sjeni ukazivanja na Knjigu koja je objavljena i Knjigu koja je zorna! Knjiga koja je objavljena, koja se ui, ita, potvruje da je Allah Jedan, a ne mnogobrojan. On je Gospodar svega, jer je On sve stvorio. On je ravnatelj svega i onaj koji sve procjenjuje. iva Knjiga Kosmosa govori o istoj injenici. Njegov sistem, njegovo ureenje i harmonija, sve to skupa potvruje Jed notu Graditelja, Organizatora i Onoga koji sve oblikuje. On je onaj koji gradi na znanju, koji kreira na spoznaji. Otisak Njegove izrade je

jedan u svemu to je stvorio i to je kreirao. Pa kako onda da ljudi umjesto Njega uzimaju druga boanstva? ta su stvorila ova boanstva i ta su kreirala? Ovo je taj Kosmos koji je izloen pogledima i srcima. Kakvog udjela oni u njemu imaju? Koji su njegov dio oni stvorili? Reci: "Kaite vi meni i pokaite mi ta su stvorili na Zemlji i da li imaju ikakva udjela u nebesima oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate? Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite"(46/1J. Ovo je uputa od Allaha (Uzvienog) Svome Poslaniku (alejhi'sselam) da ljude suoi sa dokazom otvorene Knjige Kosmosa. Knjige koja ne prihvata polemiku i obmanu osim onih koji su nerazumni i koji sumnjaju, a koja se obraa ljudskoj prirodi njenom logikom budui da 8

izmedu nje i prirode postoji osobna, skrivena veza koju je teko pobiti i obmanuti. Reci: "Kaite vi meni i pokaite mi ta su stvorili na Zemlji (46/4). ovjek nikada nee moi ustvrditi da su ta boanstva, svejedno bilo kamen, ili drvo, ili din, ili melek ili neto drugo, stvorila neto na Zemlji ili u zemlji, jer logika prirode, logika stvarnosti govori u lice onih koji neto tako tvrde: . . . i da li imaju ikakva udjela u nebesima (46/1). ovjek takoer nikada nee moi tvrditi da ta boanstva imaju udjela u stvaranju nebesa ili u njihovom posjedovanju. Letimian pogled na nebesa stvara osjeaj u srcu o veliini Stvoritelja, osjeaj o Njegovoj Jednoti koje se oslobaa devijacija i neistina ... Allah koji je objavio Kur'an zna utjecaj pogleda u Kosmos na srca ljudi te ih otuda usmjerava na Knjigu Kosmosa da ga paljivo itaju, da ga uzmu kao dokaz i da posluaju njegov direktni ritam na srca. Zatim onima koje je zadesila dalja devijacija prepreava put jer bi se moglo desiti da sa ovom devijacijom stignu do ove tvrdnje ili one bez dokaza i argumenata, a u isto vrijeme poduava ih i pokazuje im put pravilnog zakljuivanja, zdravog programa u posmatranju, presudi i procjeni. Donesite mi Knjigu objavljenu prije ove ili samo kakav ostatak znanja, ako istinu govorite"r46/4J. Ili istinitu Knjigu od Allaha ili ostatak pouzdanog i vrstog znanja. Sve Knjige koje su objavljene prije Kur'ana svjedoe o Jednoti Stvoritelja, Kreatora, Onoga koji sve stvara i oblikuje. Meu njima nema nijedne

Knjige koja potvruje bajke mnogobrojnih boanstava ili koja kae da ta boanstva na Zemlji imaju svoja stvorenja ili da imaju ikakva udjela u stvaranju nebesa! Nema nita to bi ovo destruktivno shvaanje potvrdilo. Na ovaj nain ih Kur'an suoava sa dokazom ovoga Kosmosa. To je odluujui i vrsto uvjerljivi dokaz On prijei put tvrdnjama bez dokaza i poduava ih pravilnom programu istraivanja. U jednom ajetu sa vrlo malo rijei, irokog dosega, jakog ritma i odluujueg dokaza. Zatim ih vodi ka objektivnom sagledavanju injenice ovih tzv. boanstava grdei ih zbog toga to su ih u zabludu doveli, a ona nijednu njihovu molbu nisu usliala niti su na ovom svijetu osjetila njihovo 9

prizivanje, a onda im na Sudnjem danu postaju neprijatelji i poriu da su im se klanjali: Ko je u veoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana nee odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnoduni (46/SJ. Kada ljudi budu sabrani, oni e im biti neprijatelji i porei e da su im se klanjali (46/6J. Neki od njih su uzimali kipove kao boanstva zbog njih samih ili zbog toga to su ih smatrali posrednicima kod meleka. Neki su oboavali drvee, neki meleke ili ejtane bez posrednika. Nijedno od ovih boanstava u osnovi nisu se odazivali korisnim odzivom. Drvee i kamenje nisu ispunjavali njihove elje. Meleki nisu ispunjavali elje politeista, a ejtani samo navraanjem na zlo i zabludu. A na Sudnjem danu, kada ljudi budu sabrani kod svoga Gospodara, ovi njima slini smatrat e se nevinim u odnosu na zabludjele koji su ih oboavali, ak e to smatrati i ejtani, kako se navodi u jednoj drugoj suri: I kada bude sve rijeeno, ejtan e rei: "Allah vam je pravo obeanje dao, a ja sam svoja obeanja iznevjerio; ali, ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazivali; zato ne korite mene, ve sami sebe, niti ja mogu vama pomoi niti vi moete pomoi meni. ja nemam nita s tim to ste me prije smatrali Njemu ravnim. " Nevjernike sigurno eka bolna patnja 04/22). Na ovaj nain Kur'an ih stavlja licem u lice pred injenicom njihovog oboavanja i oekivanja na ovome i na drugom svijetu nakon to ih je stavio pred injenicu Kosmosa koja negira ovo oboavanje i prizivanje i

odbija ga. U oba sluaja temeljna injenica dolazi do punog izraaja, injenica monoteizma kojom govori Knjiga Kosmosa i koju nalae i trai sami interes politeista, a na to ih obavezuje i njihovo oekivanje na ovom i na drugom svijetu. Ako Kur' ad prijeti zabludom onima koji se umjesto Allahu klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana nee odazvati, a ovo znai, historijski gledano, boanstva koja su bila poznata ljudskim skupinama do objave Kur'ana, tekst ima ire znaenje i dugotrajnije je od ove realne historijske injenice. Ima li ikoga da je u veoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju drugima u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu? Svako, ma ko bio, nee se odazvati onome koji ga je prizivao, niti on posjeduje mo odaziva. Tamo nema nikoga osim Allaha koji radi to hoe. Politeizam se

lO

ne svodi samo na ove primitivne oblike koje su poznavali drevni politeisti. Koliko je politeista koji Allahu pripisuju vladara, visokog uglednika ili bogataa, koje prizivaju i kojima se mole, a svi su oni nesposobni da im se odazovu istinskim odazivom. Svi oni ne mogu ni sami sebi neku korist pribaviti niti od sebe kakvu tetu otkloniti. Njihovo prizivanje je irk. Molba upuena njima je irk. Bojati se njih je irk. To je skriveni irk koji mnogi upranjavaju a da toga nisu ni svjesni. Kontekst dalje govori o njihovom stavu u odnosu na Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) i Istini koju je Poslanik donio, nakon to je govorio o njihovoj stvarnosti i destrukciji politeizma. Tekst utvruje pitanje Objave kao to je utvrdio i pitanje monoteizma: A kad se ovima Nai jasni ajeti kazuju, onda oni koji ne vjeruju govore o Istini im im doe: "Ovo je prava arolija!" (46/7J. Zar oni da govore: "On ga izmilja!" Reci: "Pa, ako ga izmiljam, vi me od kazne Allahove neete moi odbraniti; On dobro zna ta o Kur'anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prata i samilostan je" (16/8) . Reci: 'Ja nisam prvi poslanik i ne znam ta e biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono to mi se objavljuje i samo sam duan da otvoreno opominjem" (46/9;. Reci: ''Kaite vi meni ta e s vama biti ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj neete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Isriiilovih posvjedoio da je

i on od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili". Allah, zaista, nee ukazati na pravi put narodu koji sebi nepravdu ini (46/JOJ. I govore nevjernici o vjernicima: "Da je kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretek/i. " A kako pomou njega pravi put nisu nali, sigurno e rei: "Ovo je jo davna izmiljotina" (46/JIJ. Knjiga Musiiova bila je putovoa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvruje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji ine dobro (46/12). ll

Tekst poinje izlaganjem pitanja Objave grdei njihove izjave o tome i njihovo negodovanje kada je rije o prihvatu ove Objave, a tQ sujasni ajeti koji ne podlijeu sumnji ni nejasnoi, neizvjesnosti ni podozrenju. To je Istina u koju nema sumnje, a oni za ove ajete i tu Istinu kau: Ovo je prava arolija (46/7J . . . Velika je razlika izmedu Istine i arolije. One nisu istovjetne, a ni sline. Na ovaj nain od samog poetka poinje napad na njihovo nasilniko irenje glasina i na njihove rune tvrdnje koje se ne oslanjaju na dokaz niti na njegovu sjenu. Tekst dalje evoluira u pobijanju njihovog drugog dokaza: On ga izmilja (16/8J. Ovaj dokaz nije naveden u formi izjave nego u formi pitanja kao da je ovako neto nemogue rei i kao da je vrlo daleko da ovako neto kae: Zar oni da govore: "On ga izmilja!" (46/RJ. Njihova drskost je dosegla dotle da kau ove rijei koje nikome na um ne padaju?! Allah upuuje Poslanika (alejhi' s-selam) da im odgovori utivou Vjerovjesnika koji svjedoi o injenici njegovog osjeaja spram svoga Gospodara i osjeanja prema svojoj zadai kao i njegovog osjeaja spram snage i vrijednosti u cijelome ovom Kosmosu: Reci: "Pa, ako ga izmiljam, vi me od kazne Allahove neete moi odbraniti; On dobro zna ta o Kur'anu govorite. On je dovoljan svjedok i meni i vama; On prata i samilostan je" (16/8J. Reci im: Kako ga izmiljam? Za iji raun Ga izmiljam? Da ga ne izmiljam zbog toga da vjerujete u mene i da me slijedite? Ali: ako ga izmiljam, vi me od kazne Allahove neete moi odbraniti (16/8J. On e me

kazniti zbog toga to izmiljam. ta mi onda koristi to to ste vi uz mene i to me slijedite? Vi ste nemoni da me zatitite od Allaha kad me On bude kanjavao zbog izmiljanja i preslabi ste da biste me pomogli. Ovaj odgovor prilii Vjerovjesniku. Ovome ga je poduio njegov Gospodar. U svemu to postoji on vidi samo Njega. On ne posjeduje nikakvu drugu mo osim Njegove moi. To je i logian odgovor, shvatljiv za one kojima je upuen i ako bi rasuivaH o njemu po svojoj pameti, odgovor bi bio istovjetan. A onda ih je prepustio Allahu jer On dobro zna ta o Kur'anu govorite r16/8J ... rijeima i djelom, a On e vas nagraditi ili kazniti shodno onome to o vama zna. On je dovoljan svjedok i meni i vama (11i/fiJ . . . svjedoi i presuuje, a u njegovom svjedoenju i presudi je 12

dostatnost. On prata i samilostan je" (46/BJ. Moda e biti milostiv prema vama, uputiti vas iz Svoje milosti i oprostiti vam grijehe koje ste inili prije Upute i imana. Odgovor u kome je i opomena i prijetnja, u kome je i poticaj i elja koji prema srcu prave prolaze i dodiruju njegove strune. Oni koji to sluaju osjeaju da je to uzvienije od njihove komedije i aljivih tvrdnji. To je u svijesti onog koji poziva vjeri mnogo vee i dublje od onoga to oni osjeaju. Tekst dalje s njima raspravlja o ovome pitanju pitanju Objave iz ugla realnosti i naoigled prisutnih. ta je to to oni negiraju u Boijoj objavi i zato pouruju da to optue kao aroliju ili kao izmiljotinu? U cijeloj stvari nema nita udno niti neobino: Reci: 'Ja nisam prvi poslanik i ne znam ta e biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono to mi se objavljuje i samo sam duan da otvoreno opominjem" (46/9). Poslanik (ale j hi' s-selam) nije prvi poslani. I prije njega su bili poslanici. Njegov posao je kao i posao onih prije njega. Tome se ne treba uditi to on nije prvi poslanik. On je ovjek za koga Allah zna da je spreman da ponese Objavu, pa mu je to i dostavio i javno ispovijeda ono to mu se nareuje. Ovo je sr Objave i njene prirode ... Kada se poslanikovo srce spoji, ono ne trai od svoga Gospodara dokaz niti privilegiju. Ono ide na svom putu i kazuje ono to mu se objavljuje od Gospodara: ne znam ta

e biti sa mnom ili s vama; ja slijedim samo ono to mi se objavljuje (46/9J. On to ne radi zbog toga to zna ono nevidljivo ili zbog toga to ima uvida u ono to e s njim biti, njegovim narodom ili Objavom koju propovijeda. On to radi shodno nalogu i u skladu sa uputama, siguran u svoga Gospodara predajui se Njegovoj volji, pokoravajui se Njegovim usmjeravanjima, pravei iskorake tamo gdje ga Allah vodi. Nevidljivo je pred njim nepoznato ija je tajna poznata samo Allahu. On ne trai da spozna tajnu iza zastora jer je njegovo srce spokojno, jer ga njegova utivost prema Gospodaru sprjeava da spozna ono to mu nije otkriveno. On nikada ne prelazi svoje granice i granice svoga zadatka: samo sam duan da otvoreno opominjem" (46/9). To je utivost onih koji se drue, smirenost onih koji su upueni, koji u tome oponaaju Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) i nastavljaju u svome pozivanju Allahu ne zbog toga to znaju cilj ili im je budunost poznata ili to o tome malo vie znaju, nego stoga to je to njihova dunost i nita vie. 13

Od svoga Gospodara ne trae dokaz. Njihov dokaz je u njihovim srcima. Oni za sebe ne trae nikakvu privilegiju. Njihova privilegija je njihov izbor. Oni ne prelaze crtu koju im je Allah odredio i zacrtao mjesta za njihova stopala na cijelom ovom dugom putu. On ih suoava sa svjedokom koji ne see daleko u prolost ije svjedoenje ima veliku vrijednost. On je jedan od pripadnika objavljenih Knjiga koji poznaju prirodu Objave: Reci: "Kaite vi meni ta e s vama biti ako je Kur'an od Allaha, a vi u nj neete da vjerujete, i ako je jedan od sinova Israilovih posvjedoio da je i on od Allaha, pa on povjerovao, a vi se uzoholili". Allah, zaista, nee ukazati na pravi put narodu koji sebi nepravdu ini (46/10). Moda je ovo stvarno stanje. Jedan ili vie Sinova Israilovih zna da je priroda Kur'ana, ustvari, priroda svih objavljenih Knjiga od Allaha na osnovu njegovog saznanja o prirodi Tevrata, pa je povjerovao. U predajama se navodi da se ovaj ajet odnosi na Abdullaha ibni Selama, da ova sura nije objavljena u Mekki, jer je on islam primio u Medini. Takoer se navodi da je ovo medinski ajet objavljen kao potvrda prelaska Abdullaha (Allah njime bio zadovoljan) na islam. Takoder postoje predaje koje kau da je ovo mekkanski ajet i da se ne odnosi na Abdullaha ibni Selama. Moda sve ovo ukazuje na jedan drugi dogaaj koji se desio u Mekki. Neki pripadnici objavljenih Knjiga, iako su bili malobrojni u Mekki, prihvatili su islam. Njihovo prihvatanje islama, kao pripadnika objavljenih Knjiga, imalo je svoje vrijednosti u nepismenoj politeistikoj sredini. Otuda Kur'an ukazuje na to na mnogim mjestima, a s time je suoio i politeiste koji bez znanja, Upute i Knjige negiraju Kur'an. Ovo je stil u polemici: Reci: "Kaite vi meni ta e s vama biti ako je

Kur'an od Allaha" (46/10) kojim se eli uzdrmati upornost i inad u duama Mekkelija izazvati strah u njima i oteati im put u negiranju Kur'ana. Ako je tvrdnja da je ovaj Kur'an zaista od Allaha kao to kae Muhammed, u tom sluaju kazna e biti teka. Otuda je najbolje da budu obazrivi, jer su ove tvrdnje, moda, istinite pa e se na njih sruiti to ime su upozoravani. Pametnije je da se stope u negiranju i da o svemu razmisle, da budu obazrivi prije nego budu suoeni sa tom tekom kaznom. Posebno ako ovome dodamo da je jedan ili vie pripadnika objavjene Knjige potvrdio da je priroda Kur'ana, ustvari, priroda Knjige koja je prije njega objavljena i da on slijedi ovo iskuenje vjerom. Doim oni kojima je objavljen Kur'an na njihovom jeziku, jednom od njih, to negiraju i ohole se. To je oito nasilje i oito prekoraenje potpuno jasne Istine, koje zasluuje da bude 14

sankcionisana od strane Allaha: Allah, zaista, nee ukazati na pravi put narodu koji sebi nepravdu ini (46/IOJ. Kur'an slijedi razliite puteve, stilove i metode kojima suoava sumnjivo ljudsko srce, njegove devijacije i bolesti i to lijei svim moguim nainima. U tim razliitim metodama je i popudbina za one koji pozivaju u ovu vjeru. I sa vrstim uvjerenjem da je ovaj Kur'an Objava od Allaha, on koristi metod sumnje, a ne metod vrstog uvjerenja radi ciljeva koje smo ranije istakli. To je jedan od mnogih metoda uvjeravanja u nekim situacijama. Nakon ovoga tekst izlae miljenje politeista o Kur'anu i o ovoj vjeri. On iznosi njihovo izvinjenje zbog ove negacije i njihovo odricanje od toga. Oholo izvinjenje vjernicima: I govore nevjernici o vjernicima: "Da je kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli. " A kako pomou njega pravi put nisu nali, sigurno e rei: "Ovo je jo davna izmiljotina" (46/IIJ. Mnogi siromani ljudi i neki klijenti su u prvo vrijeme pourili prije drugih i prihvatili islam, to je dalo povoda poli teistima da kau da je ova vjera kakvo dobro, nas oni ne bi u tome pretekli niti bi to oni prije nas spoznali. Mi na svojim poloajima imamo vee mogunosti spoznaje i mi to to valja bolje pozajemo od njih. Stvari, meutim, ba ne stoje tako kako oni misle. ta je to to ih je navelo da sumnjaju u Kur'an pa negiraju Istinu na kojoj on poiva, dobro koje u sebi sadri. To je njihova oholost da se pokore Muhammedu, da izgube svoj drutveni i ekonomski poloaj. Ovome treba dodati i njihov uplji ponos oevima i djedovima i onaj poloaj koji su oni uivali.

Meutim, oni koji su pourili da prihvate islam i koji su ih u tome pretekli nisu imali tih prepreka koje su stajale pred ovim plemstvom i ovim monicima. To su hirovi koji ih ine velikim i koji ih sprjeavaju da se pokore Istini, da uju glas prirode i da se predaju dokazima. To ih puni inadom i udaljava od Istine. Oni izmiljaju isprike, a one koji su prihvatili Istinu nepravedno optuuju. Oni nikada nee priznati da su pogrijeili. Linost njihova je osa ivota. ivot krui oko toga: A kako pomou njega pravi put nisu nali, sigurno e rei: "Ovo je jo davna izmiljotina" (46/W. 15

Naravno, mahana je u Istini koju oni nisu dokuili niti su se njoj pokorili. Mora da u Istini postoji mahana jer je nemogue da oni pogrijee. Oni su prema sebi, ili kao da ele da to stave do znanja masama, nepogrjeivi. Ovaj odjeljak koji se odnosi na Objavu i Kur'an zavrava ukazivanjem na Knjigu koja je dostavljena Musau i potvrivanju njene istinitosti od strane Kur'ana- kako je ranije navedeno u svjedoenju jednog od Sinova Israilovih: Knjiga MU5aova bila je putovoa i milost prije njega. A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju potvruje da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji ine dobro (46/12). Kur'an stalno ukazuje na vezu izmeu njega i Knjiga objavljenih prije njega, a posebno na Knjigu koja je objavljena Musau s obzirom da Knjiga koja je objavljena lsau predstavlja dopunu Tevrata i njegov produetak. Osnova zakona i vjere sadrane su u Tevratu. Zbog ega se i Knjiga koja je objavljena Musau naziva !mamom (Putovoom) . Kur'an je opisuje kao Knjigu milosti. Svaka nebeska Knjiga je milost Zemlji i onima koji ive na Zemlji sa svim znaenjem koje u sebi sadri rije rahmet kako na ovome tako i na drugom svijetu . . A ovo je Knjiga na arapskom jeziku koja nju po . tvruje (46/12) ... potvruje prve temelje na kojima poivaju sve vjere; Boanski program koji slijedi sve religije i temeljne, izvorne smjernice koje vode ovjeanstvo ka spajanju sa Jen dim i Jedinim Gospodarem.

Ukazivanje na njegov arapski jezik je dobroinstvo prema Arapima i njihovo podsjeanje na blagodati kojima ih je Allah obasuo; Njegovu brigu o njima; Njegovu panju prema njima. Vanjski oblik toga je njihov izbor da budu nosioci ove Objave kao i njihov jezik koji e biti zajamen ovim Kur'anom. Zatim slijedi objanjenje prirode Objave i njene svrhe: . . . da bi opomenula one koji rade zlo i da bi obradovala one koji ine dobro (46/12). Na kraju ovog prvog kruga predstavlja im nagradu onih koji ine dobro i pojanjava ovu radosnu vijest koju im sa sobom nosi ovaj asni 16

Kur'an pod uvjetom da priznaju Gospodstvo samo Allahu i da ustraju u ovom vjerovanju i njegovim zahtjevima: Oni koji govore: "Na Gospodar je Allah!" - i istraju na pravom putu, neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju! (46/13). Oni e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti, i to e im biti nagrada za ono to su radili (46/14J. Njegove rijei: Na Gospodar je Allah! (46/13) nisu samo rijei koje se izgovaraju. To nije ni samo vjerovanje u srcu. To je program cjelokupnog ivljenja koji obuhvaa sve aktivnosti i sva usmjerenja, svaki pokret i svaku misao. On je tezulja na kojoj se vagaju razmiljanja i osjeaji ljudi i stvari, djela i dogaaja, veza i korijena u cijelom ovom egzistiranju. Na Gospodar je Allah! (46/13J Njemu se treba klanjati, Njemu okretati, Njega se treba bojati i na Nj oslanjati. Na Gospodar je Allah! (46/13J nikome i niemu ne treba raun polagati osim Njemu. Nikoga se ne treba bojati niti neto od nekog iekivati osim od Allaha. Na Gospodar je Allah! (46/13J - sve nae aktivnosti, sva naa razmiljanja i procjene treba da budu usmjerene prema Allahu i Njegovom zadovoljstvu. Na Gospodar je Allah! (46/13J - za sve presude treba se Njemu obratiti. Vlast je samo u Njegovom zakonu. Uputa je samo Njegova Uputa.

Na Gospodar je Allah! (46/13) sve to je u Kosmosu i na Kosmosu povezano je sa nama, a mi se sa tim susreemo u naoj povezanosti sa Allahom. Na Gospodar je Allah! (46/13)- to je sveobuhvatni i na ovaj nain puni program. To nisu rijei koje izgovaramo ustima. To nije pasivno vjerovanje koje je daleko od realnog ivota. . . . i istraju na pravom putu (46/13) ovo je ono drugo: ustrajnost, neprekidnost, kontinuitet i nepokolebljivost na ovom programu je stepen vie nakon prihvatanja programa . . . Ustrajnost due i sigurnost srca . . . Ustrajnost u osjeajima i mislima bez kolebanja, uzbuenja, sumnji, djelovanjem privlanih snaga, pobuda i poticaja koje mogu biti raznovrsne, mnogobrojne i jake. Ustrajnost djelom i moralom na izabranom programu. 17

Na tom putu postoje mnoge prepreke, klizava mjesta, trnovitosti. Na tom putu ujemo poklike ka devijaciji i sa svih strana! Na Gospodar je Allah! f46/13J - to je program. Ustrajnost na tom programu je jedan stepen vie nakon njegove spoznaje i izbora. Oni kojima je Allah dao tu spoznaju i ustrajnost - oni su najodabraniji. Oni neka se niega ne boje i ni za im nek ne tuguju! (46/13). Koga bi se bojali i za im bi tugovali?! Program koji spaja i ustrajnost na njemu su garancije dosegnua. Oni e stanovnici denneta biti, u njemu e vjeno boraviti, i to e im biti nagrada za ono to su radili (46/14). Rijei ono to su radili (46/14) pojanjavaju znaenje rijei: Na Gospodar je Allah! (46/13) i znaenje ustrajnosti na ovom programu u ivotu One ukazuju da tamo postoje djela ija e nagrada biti vjeni boravak u Dennetu, djela koja izviru iz tog programa: Na Gospodar je Allah! (46/t.>J i iz ustrajnosti i nepokolebljivosti na tom programu. Odavdje vidimo da rijei uvjerenja u ovoj vjeri nisu samo rijei koje se jezikom izgovaraju. Oitovanje da je samo Allag Bog nije fraza, nego i program. Ako bi to bila samo fraza, onda to ne bi bio stup islama, jedan od nabrojanih i traenih stupova islama! Otuda je mogue da shvatimo stvarnu vrijednost ovog oitovanja

koje danas izgovaraju milioni ljudi. Meutim, to oitovanje nema nikakva utjecaja na njihov ivot. To je kod njih samo fraza. Oni ive na programu dahilijjeta, na programu koji je slian politeistikom programu i dok ustima izgovaraju ovu frazu, njihove usne su prazne! Samo je Allah Bog! ili Na Gospodar je Allah! (46/I3J predstavljaju program ivota . .. Ovo je ono to treba da se ustali u svijesti kad god se traga za potpunim programom na koji ukazuje ova formula i za ime tei ... 18

Covjeka smo zaduili da roditeljima svojim ini dobro; majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga raa, nosi ga i doji trideset mjeseci. A kad dospije u muevno doba i kad dostigne etrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da inim dobra djela kojima e zadovoljan biti, i uini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi" r46/15J. Eto, od takvih emo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko runih postupaka njihovih prei; od stanovnika denneta e oni biti, istinito obeanje koje im je dano emo im ispuniti (46/16). A onaj koji roditeljima svojim kae: ''Ih, to mi prijetite da u biti

oivljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!" - a oni, zazivajui Allaha u pomo, govore: 'Teko tebi, vjeruj, Allahova prijetnja e se, doista, obistiniti!" On odgovara: 'To su izmiljotine naroda drevnih!" (46/1 7J. Na takvima treba da se ispuni Rije reena o narodima: dinnovima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer - oni su, zaista, nastradali (46/JBJ. 19

Za sve e biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova, - nepravda im se nee uiniti (46/19). A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: ((Vi ste u svom ivotu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uivali. a danas sramnom patnjom biete kanjeni zato to ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponaali i to ste raskalani bili" (46/20). Ova cjelina tee sa prirodnom njenom ustrajnou njenom devijantnou u vrijeme dok je ustrajna i u vrijeme kada zavraava devijacijom. Cjelina poinje zaduenjem koje se odnosi na roditelje. esto ovo zaduenje dolazi odmah poslije govora o vjerovanju u Allaha ili prati ovaj govor. To zbog toga to je korijen oinstva i sinovstva prvi korijen poslije imana po snazi i vanosti i meu prvima koje treba tititi i potivati. U ovom povezivanju postoje dva dokaza. Prvi je srodstvo po vjeri, koga slijedi srodstvo po krvi u najvrem obliku. U ovoj cjelini su dva primjera prirode. U prvom se susree srodstvo po vjeri i srodstvo po roditeljima na Pravom Putu koji vodi Allahu. U drugom se razdvaja srodstvo po porijeklu od srodstva po vjeri. Oni se ne susreu. Prvi primjer ide u Dennet i njegova nagrada je radosna vijest, a drugi primjer ide u Dehennem i njegov udio je da iskusi kaznu. Povodom ovog tekst iznosi scenu kanjavanja kao jednu od scena Kijametskog dana, prikazujui kaznu oholih i grijenih.

ovjeka smo zaduili da roditeljima svojim ini dobro (46/15). Time je zaduen sav ljudski rod, zaduenje koje poiva na temeljima humanosti bez potrebe za nekim atributom osim ovoga. To je apsolutna oporuka dobroinstva koja nije niim ograniena. Svojstvo roditelja trai ovo dobroinstvo bez potrebe za bilo kojim drugim atributom. To je oporuka od strane Stvoritelja ovjeka, moda i neto to je posebno za ovaj rod. Nije poznato u svijetu ptica, ivotinja, gmizavaca itd. da su mladi zadueni da se brinu o starijim. Ono to primjeujemo jeste da je priroda ovih stvorenja zaduila starije da vode brigu o mlaim. Moda je ova oporuka neto posebno to se odnosi na ljudski rod. 20

U Kur'anu i had isu Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) oporuka i briga o roditeljima ponovljena je vie puta, dok je oporuka i briga o djeci od strane roditelja rijetko spomenuta i to samo u nekim posebnim okolnostima, jer priroda sama od sebe nalae roditeljima da se brinu o djeci; to je spontana briga koja izbija iz same linosti kojoj nisu potrebni neki poticaji. To uz punu, udnu i plemenitu rtvu koja ponekad dosee i granice smrti, a da i ne govorimo o bolu, bez uzvraanja i oekivanja neke naknade za to, bez dobroinstva pa ak i elje da im se uputi zahvala! Nove generacije rijetko se okreu iza sebe, rijetko se okreu na generacije koje su se zbog njih rtvovale, jer oni stalno jure naprijed traei nove genracije koje e ih tititi. I tako se ivot odvija! Islam porodicu smatra prvom ciglom u svojoj zgradi i gnijezdom u kome mladi ptii rastu, razvijaju se i poduavaju u ljubavi, kooperaciji, solidarnosti i izgradnji. Dijete koje je lieno porodinog gnijezda raste i razvija se na neprirodan nain u mnogim stranama svoga ivota ma koliko u izobilju imao sredstava za odmor i odgoj u sredini koja nije porodina. Prvo to gubi u okruenju koje nije porodino okruenje jeste ljubav i osjeaj za ljubav. Dokazano je da dijete u svojoj prirodi voli da bude samo pod uplivom majke prve dvije godine svoga ivota. U tome ne voli da mu se bilo ko pridruuje. U djeijim vrtiima to mu nije mogue ispuniti jer jedna odgajateljica odgaja vie djece koja se meusobno mrze zbog neprirodne zajednike majke. U njihovim srcima su zasijane klice md.nje a ne ljubavi. Dijete takoer trai jednu vrstu vlast koja e ga kontrolisati u jednom periodu njegovog ivota dok ne stasa u vrstu linost. Ovo je mogue realizirati samo u prirodnoj parodinoj sredini. U domovima ovo

nije mogue realizirati jer tamo ne postoji vrsta osobna vlast koja bi to mogla promijeniti zbog smjena. Njihove linosti postaju uzdrmane, liene vrstine. Eksperimenti u djeijim domovima svaki dan otkrivaju originalnu mudrost da je porodica prva elija u izgradnji zdravog drutva koje islam tei da izgradi na temeljima zdrave prirode. Kur'an slika tu veliku i plemenitu rtvu koju prua majka, a koju ne moe nadoknaditi nikakvo dobroinstvo od strane djece ma koliko dobro proveli Allahove oporuke o roditeljima . . . . majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga raa, nosi ga i doji trideset mjeseci (46/15). Konstrukcija rijei i njihova zvunost skoro da je utjelovila trud, napor, iscrpljenost i nemo: majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rada (46/I5J - kao da je to uzdisaj nevoljnika koji nosi breme, koji teko die, 21

koji je zasopljen. To je slika trudnice, posebno u danima kada je pred poroaj, slika poroaja, poroajnih bolova! Embriologija je napravila krupne iskorake jer je otkrila u ulnoj i uzbudljivoj formi veliko i velikoduno portvovanje u procesu trudnoe. Jajna elija se odmah nakon oplodnje implantira za zid maternice. Ona razgrauje sluznicu maternice, a produkti te razgradnje slue joj u prvo vrijeme za ishranu. To je kratkotrajna faza ishrane zametka razgraenim majinim tkivom. U trenutku kada zametak razgradi stijenke krvnih ila sluznice maternice, oblije ga krv majke. Tako zametak poinje primati hranljive sastojke neposredno iz krvi majke - to predstavlja novu fazu u ishrani zametka. Majka koja je jako skromna, jede i pije, vri probavu hrane i apsorbira kako bi osigurala svjeu krv ovome zametku. U vremenu formiranja kostiju zametak ima potrebu za veim koliinama kalcija kojeg apsorbira iz krvi majke, a ona osjea nedostatak za kalcijem jer ga prosljeuje putem krvi kako bi podigla kostur ovog malog stvorenja. Ovo je samo jedan detalj od svega onoga to je mnogo vee! Zatim dolazi porod, teak i razoran. Meutim, majka i pored svih ovih nedaa i bolova ne stoji na putu prirode. Ona ne zaboravlja slasti ploda, zov ploda prirode koja daruje ivot novoj klici, da ivi, da se razvija i produava vrstu, dok se ona sui i nestaje. Zatim dolazi dojenje i briga o djetetu kada majka sokove svoga mesa i kostiju prua djetetu kroz mlijeko i sokove svoga srca i nervnog sistema kroz brigu oko djeteta. Najvea nagrada za nju je da dijete vidi zdravo i napredno. Ovo je njena jedina nagrada! Pa, kako da ovjek nagradi ovaj trud? Koliko god uinio, uinio je

neznatno malo. Istinu je rekao Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) kada mu je doao jedan ovjek, a nosio je na leima svoju majku i s njom tavat oko Kabe inio. Upitao je Poslanika da li se ovim inom oduio svojoj majci. Poslanik je rekao: "Ne, ni za jedan njen uzdisaj!"l Nakon ovog zadravanja u odnosu na roditelje i buenje osjeaja u svijesti ovjeka kroz sliku plemenite rtve predstavljene u majci, tekst prelazi na novu etapu u razvoju ovjeka, etapu zrelosti i muevnog doba uz estitost prirode i upute srca: l Hadis prenosi Hafiz Ebu Bekr Bezzar svojim senedom od Burejdea, a on od svoga oca. 22

A kad dospije u muevno doba i kad dostigne etrdeset godina, on rekne: "Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da inim dobra djela kojima e zadovoljan biti, i uini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi" (46/15J. Muevno doba je izmedu tridesete i etrdesete godine. etrdesete godine su najzrelije godine muevnosti. U tim godinama se upotpunjavaju sve snage i mogunosti. ovjek je pripremljen da razmilja i planira zrelo i smireno. U ovim godinama zdrava i estita priroda usmjerava se na ono to se nalazi izvan ovog ivota i poslije ovog ivota. Razmilja o sudbini i svome ishodu. Kur'an ovdje slika misao estite osobe koja se nala na razme du puteva, izmedu ivota provedenog u susjedstvu i ivota iji dio samo to se nije pojavio. estita osoba se tada okree Allahu: Gospodaru moj, dozvoli mi da Ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim (46/JSJ. Ovo je poziv srca koje osjea blagodati svoga Gospodara, koje poveava i uveava blagodati kojima ga Allah obasipa, njega i njegove roditelje prije, srca koje umanjuje svoj trud u zahvali. Doziva svoga Gospodara da mu pomogne da mu dozvoli (46/15) da obavi obavezu zahvale i da njegovu snagu i njegovu preokupaciju usmjeri samo na ovu veliku obavezu: . . . i pomozi mi da inim dobra djela kojima e zadovoljan biti (46/15J. Ovo je drugi poziv. On trai pomo da mu pomogne da ini dobra djela sa ijom e punoom i dobrotom Allah biti zadovoljan jer je to ono za

im on tei i jedino u ta polae nadu . . . . i uini dobrim potomke moje (46/15). Ovo je trei poziv. To je elja svakog vjernika da se nastave dobra djela u njegovom potomstvu i da se njegovo srce privikne na njegove osjeaje da poslije njega njegovi potomci oboavaju Allaha i mole Njegovo zadovoljstvo. Dobro potomstvo je elja svakog dobrog Allahovog roba. To je kod njega vie vrijedno od bilo kojih zaliha i blaga. To je ugodnije njegovom srcu od svih nakita. Poziv se protee od roditelja i obuhvata i vee potomstvo poslije njih u pokornosti Allahu. 23

Njegova molba upuena Gospodaru je iskrena molba. To je kajanje i odanost Allahu: " .. . ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi" (16/15). To je odnos roba dobrog, pravilne i zdrave prirode prema svome Gospodaru. Odnos Gospodara prema svome robu vidljiv je iz ovog kur' anskog ajeta: Eto, od takvih emo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko runih postupaka njihovih prei; od stanovnika denneta e oni biti, istinito obeanje koje im je dano emo im ispuniti (46/16). N agrada e se mjeriti prema najboljim djelima. Loa djela e biti oprotena, nee biti uzimana u obzir. Ishod e biti Dennet sa njegovim pravim stanovnicima. To je ispunjenje iskrenog obeanja koje je dato na ovome svijetu. Allah nee iznevjeriti Svoje obeanje, a to je obilna i puna nagrada. Drugi primjer je primjer devijantnog, zabludjelog i nemoralnog: A onaj koji roditeljima svojim kae: '1h, to mi prijetite da u biti oivljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!" (46/17). Roditelji su vjernici, a dijete je neposluna jer prvo to negira jeste njihovo dobroinstvo. Ono im se obraa uvredljivim, grubim i bezobraznim rijeima: Uh vama dvoma! (46/1 7), a zatim negira i drugi svijet neosnovanim dokazom: to mi prijetite da u biti oivljen kad su prije mene toliki narodi bili i nestali!'' (16/17). Mnogi su otili, a nijedan se nije vratio .. . Sudnji dan je predodreen do odreenog roka. Proivljenje sveobuhvatno bit e poslije odreenog roka ovoga svijeta. Niko to nije dijelio, odnosno

niko nije rekao da e biti proivljena jedna generacija, pa onda druga nakon nje. To nije igra i zabava. To je konani obraun svih putovanja nakon njihovog zavretka! Roditelji vide negiranje i uju nevjerovanje. Oni su prestraeni onim to neposluna dijete govori svome Gospodaru i njima. Njihovi osjeaji se tresu zbog ovog napada i ove drskosti. Oni uzvikuju: "Teko tebi, vjeruj, Allahova prijetnja e se, doista, obistiniti!" (46/17). U njihovim rijeima se 24

osjeca strah od onoga to uju, dok je on uporan u nevjerovanju, nepopustljiv u negiranju. On odgovara: "1'o su izmiljotine naroda drevnih!" (16/1 7). Ovdje ga suoava sa njegovom neizbjenom sudbinom: Na takvima treba da se ispuni Rije reena o narodima: dinnovima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer - oni su, zaista, nastradali (16/18). Rije reena koja treba da se ispuni nad ovim i njemu slinim je kazna koja e stii one koj negiraju Istinu i koji izmiljaju lai. Njih ima mnogo. Neki od njih su ve nestali. Oni pripadaju i dinima i ljudima. Oni e nastradati sukladno prijetnji Onoga koji je iskren, koji e svoje prijetnje ispuniti i koji nee dopustiti da one propadnu. Oni su, zaista, nastradali (16/18) . A ima li veeg gubitka od gubitka vjere i uvjerenja na ovom svijetu, zatim gubitka zadovoljstva i blagodati na drugom svijetu i, na kraju, kazna e biti primijenjena nad onima koji su negirali Istinu i bili devijantni. N akon uopeno g pojanjenja nagrade i kazne onima koji su upueni i onima koji su zalutali u tekstu je predstavljen precizan obraun i procjena svakome ponaosob iz ove dvije grupe ljudi: Za sve e biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova, - nepravda im se nee uiniti (1(;/19). Svako e imati svoj stepen, svoje djelo pred sobom u granicama ove openitosti oko nagrade ili kazne svake od ovih grupa. Oba ova primjera su opa. Oni postoje u svakom narodu. U ovom

stilu ovdje su svedena na dvije osobe jer to jae djeluje kao primjer i izgleda kao da je stvarno. Postoje mnoge predaje koje ukazuju da se pod ovim misli na odreene osobe. Meutim, nijedna od ovih predaja nema stepen autentinosti. Otuda je to bolje uzeti kao primjeri uzorak nato ukazuje i pogovor poslije svakog od ova dva primjera. Prvi pogovor: Eto, od takvih emo Mi dobra djela koja su radili primiti, a preko runih postupaka njihovih prei; od stanovnika denneta e oni biti, istinito obeanje koje im je dano emo im ispuniti (16/16). Drugi pogovor glasi: Na takvima treba da se 25

ispuni Rije reena o narodima: dinnovima i ljudima koji su prije njih bili i nestali, jer - oni su, zaista, nastradali (46/1BJ. Zatim, nakon ovoga slijedi opi pogovor u kome stoji: Za sve e biti posebni stepeni, prema tome kako su radili; da ih nagradi ili kazni za djela njihova, - nepravda im se nee uiniti (46/19). Sve ovo ukazuje da se radi o primjerima koji se ponavljaju, primjerima i jednih i drugih. Na kraju ih suoava sa vidljivom scenom na Sudnjem danu u koji na ovome svijetu nisu htjeli da vjeruju: A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: "Vi ste u svom ivotu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uivali, a danas sramnom patnjom biete kanjeni zato to ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponaali i to ste raskalani bili" (46/20J. Prizor je brz i odluan. On je dubokog i irokog okreta. To je zaustavljanje pred Vatrom, njihovo stajanje pred Vatrom, neposredno pred bacanje u nju. Tada e im biti kazani uzroci zaustavljanja pred Vatrom i bacanja u nju: "Vi ste u svom ivotu na Zemlji sve svoje naslade iskoristili i u njima uivali" (46/20J. Posjedovali ste lijepe stvari i te ugodne stvari ste potroili na ovom svijetu. Nita od toga niste pohranili za budui svijet. Uivali ste u tome, a niste mislili na drugi svijet. Uivali ste kao to uiva stoka kada doe do slatkog zalogaja ne gledajui na drugi svijet, niti se zahvaljujui Allahu na Njegovim blagodatima, a nije bilo ni sustezanja od onoga to je zabranjeno. Vi ste imali dunjaluk, a ne ahiret. Zamijenili ste to trenutano uivanje na zemlji za ovo vjeno na drugom svijetu ije granice zna samo Allah!

. . . a danas sram nom patnjom biete kanjeni zato to ste se na Zemlji, bez ikakva osnova, oholo ponaali i to ste raskalani bili" (46/20J. Svaki Boiji rob koji se na zemlji oholi, oholi se bespravno. Veliina pripada samo Allahu. Niko od Njegovih robova u tome nema nikakva udjela. Sramna patnja je pravedna kazna za one koji su se na zemlji oholo ponaali. Kazna za oholost je sramna. Sramna kazna je i za raskalaenost na zemlji, za odstupanje od Allahova programa. Snaga i mo, zaista, pripadaju samo Allahu, Njegovu Poslaniku i vjernicima. 26

Ovako zavrava ovaj krug sure. On izlae ta dva primjera i njihovu sudbinu na kraju kruga dirljivom scenom onih koji su negirali drugi svijet, onih koji su sebi dozvolili da odstupe od Allahova programa i onih koji su se oholo ponaali na zemlji. To je dodir za ljudsko srce koji potie zdravu i ispravnu prirodu da slijedi put koji ga vodi u sigurna podruja. I spomeni brata Adovog, kad je narod svoj u Ahkafu opominjao - a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: "Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista,

strahujem da ete biti u mukama na Velikom danu!" - (46/2V oni su odgovarali: 'Zar si nama doao da nas od boanstava naih odvrati. Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govori/" (46/22). 27

"Samo Allah zna kad e to biti!" - on bi govorio -, 'Ja vam kazujem onn to mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao" (46/2JJ. I kad ugledae oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovim kretao, povikae: "Ovaj nam oblak kiu donosi!" - "Ne, to je ono to ste pourivati: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, (46/24J koji, voljom Gospodara svoga, sve rui. " I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kanjava mo narod greni (46/2.SJ. Njima smo dali mogunosti koje vama nismo dali: i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali - i sa svih strana ih je okruilo ono emu su se ismijavali (16/26). Neke gradove oko vas jo davno smo unitili, a objasnili smo im bili na razne naine dokaze, ne bi li se pokajali (46/27J. A zato im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i lai f16/2BJ. Ovaj krug se odvija u drugoj oblasti. On je u slubi problema koga lijei ova sura. On lijei ljudsko srce iz drugog ugla koji se razlikuje od ona dva kojima je lijeenou .prY(Ull i drugom krogu. Krug stradanja naroda Ad i gradova oko Mekke. Oni su zauzeli stav prema svome poslaniku i bratu svome Hudu (alejhi' s-selam) slian stavu politeista u odnosu na njihovog poslanika i njihovog brata Muhammeda (alejhi's-selam). Protivili su se njihovim protivljenjem, a njihov Poslanik im je odgovorio onim to prilii vjerovjesnikom odgoju u granicama njegove ljudske prirode i njegove funkcije. Njih je nakon toga pogodila teka i razorna kazna kad su

opomenu ignorisali. Njima nije pomogla njihova snaga, a bili su na vrhuncu moi, niti im je pomoglo njihovo bogatstvo, a bili su najbogatiji. Nije im koristilo to to su imali oi, ui i srce, a bili su i otroumni. Nisu im pomogla njihova boanstva koja su, kako tvrdi, uzeli kao sredstvo za pribliavanje Allahu! Isto tako i politeisti Mekke stoje pred gubilitem svojih predaka. Tekst ih suoava i predoava im njihovu sudbinu. Zatim ih suoava i predoava im vrstu, stabilnu liniju, liniju Objave koja se temelji na jednoj osnovi, koja ne podlijee promjenama, liniju Allahovog zakona koji se ne mijenja. Stablo vjere je duboko ukorijenjeno ije se grane pruaju duboko 28

u vremenu, monoteistiko stablo, bez obzira na promjene koje obuhvataju prostor i vrijeme. I spomeni brata Adovog, kad je narod svoj u Ahkafu opominjao - a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika: "Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ete biti u mukama na Velikom danu!" - (46/21) A brat Adov je Hud (alejhi's-selam) . Kur'an ga ovdje spominje atributom, atributom bratstva svoga naroda kako bi predstavio tu prisnu vezu izmeu njega i njih, rodbinsku vezu koja bi trebala biti jamac njihove naklonjenosti njegovu pozivu i lijepog miljenja o njemu i njegovu pozivu. To je ta ista veza izmeu Muhammeda (alejhi's-selam) i njegovog naroda koji je zauzeo neprijateljski stav prema njemu. Ahkaf je mnoina od rijei hik/( un) , a znai pjeani breuljci, pjeane dine. To su bila stanita Ada na visokim i razbacanim breuljcima, na jugu Arabijskog popluotoka, na prostoru koji se danas zove Hadremevt. Allah (Uzvieni) usmjerava Svoga Poslanika (alejhi' s-selam) da se prisjeti brata Adova i njegovog upozorenja narodu svome u Ahkafu, da se prisjeti brata Ad ova kako bi ga utjeio njegovim bratom meu poslanicima koji je naiao kao i on na nerazumijevanje svoga naroda iako je bio njihov brat. Prisjea ga da podsjeti politeiste Mekke na sudbinu prolih naroda i njihovih prijatelja koji su ivjeli pored njih i u njihovoj okolini. Brat Adov je opominjao svoj narod i nije bio prvi koji je to radio. Njega su u tome pretekli drugi poslanici koji su bili upueni svome narodu . . . . a bilo je i prije njega i poslije njega poslanika (46/21). Blizu njega i daleko od njega u vremenu i prostoru. Upozoravanje je

povezano a lanac objave je dug. To nije nita novo, a ni udno. To je sve poznato i uobiajeno. Opomeni ih opomenom kojom su opominjali svi Boiji poslanici svoj narod: "Klanjajte se samo Allahu, ja, zaista, strahujem da ete biti u mukama na Velikom danu!" - (46/21) . Oboavanje samo Allaha je vjera u svijesti i savjesti, a program u ivotu. Suprotno od ovoga suoavaju se u velikim mukama na ovome ili na drugom svijetu ili na oba svijeta. 29

Ukazivanje na dan muke na Velikom danu (46/2IJ je ukazivanje na Sudnji dan kada e kazna biti jo vea i jaa. Kakav je bio odgovor njegovog naroda na ovo usmjeravanje prema Allahu i opomeni Njegovom kaznom: Oni su odgovarali: "Zar si nama doao da nas od boanstava naih odvrati. Neka se, eto, ostvare prijetnje tvoje, ako istinu govori!" (46/22). Njihov odgovor je pun sumnjienja i nerazumijevanja. To je izazov opomeni. Oni pouruju kaznu kojom se opominju. Oni to ismijavaju, a poslanika u la ugone. Oni su uporni u lai i time se ponose. to se tie vjerovjesnika Huda, on to sve vjerovjesniki podnosi i u duhu vjerovjesnike uljudnosti. On ne prihvata te njihove tvrdnje i uvijek je u granicama koje su mu odredene i koje ne prekorauje: "Samo Allah zna kad e to biti!" - on bi govorio -, 'Ja vam kazujem ono to mi se objavljuje, a vi ste, vidim, narod u neznanju ogrezao" (46/23). Ja vas opominjem kaznom kao to mi je nareeno da vas opomenem. Ja ne znam vrijeme kada e prijetnja biti izvrena, niti mi je poznato u kojoj formi e to biti. To zna samo Allah. Ja vam to samo dostavljam od Allaha. Ja ne tvrdim da posjedujem Allahovo znanje i mo, ja vidim da ste vi narod u neznanju ogrezao (46/23) i da ste glupi, a ima li vee gluposti i veeg neznanja od ovog izazivanja i u la ugonjenja onog koji vam je blizak i koji vas opominje? Kontekst sure ovdje saima dugaki dijalog koji je voen izmeu Huda i njegovog naroda da bi ga priveo kraju i odgovorio na ovaj izazov i pourivanje: I kad ugledae oblak na obzorju, koji se prema dolinama njihovt:m

kretao, povikae: "Ovaj nam oblak kiu donosi!" - "Ne, to je ono to ste pourivati: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, (46/24J koji, voljom Gospodara svoga, sve rui. " I ujutro su se vidjele samo nastambe njihove; tako Mi kanjavamo narod greni (46/25). Predaje kazuju da je ovaj narod pogodila velika vruina i teka sua. Atmosfera je bila zapaljiva zbog vruine i sue. Nakon toga Allah je ovom narodu poslao oblak kojem su se jako obradovali. Izali su da ga u svo]im dolinama doekaju mislei da im on nosi kiu: . . . povikae: "Ovaj nam oblak kiu donosi!" (46/24J. 30

Doao im je odgovor jezikom stvarnosti: Ne, to je ono to ste pourivati: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji, voljom Gospodara svoga, sve rui (46/24-25). A to je vjetar ledeni, siloviti koji se spominje u jednoj drugoj kur' anskoj suri kako stoji u njegovom opisu: Pored ega god je proao, nita nije potedio, sve je u gnjile pretvorio (51/42). Kur' anski tekst predstavlja vjetar kao ivo bie koje shvaa i izvrava ono to mu se nareuje: koji, voljom Gospodara svoga, sve rui (46/25J. To je kosmika injenica o kojoj nas Kur'an obavjetava kao o ivom biu. To je iva egzistencija. Sve njegove snage su svjesne snage. Sve one shvaaju svoga Gospodara i okrenute su onome ime ih On zaduuje. ovjek je jedna od tih snaga kada vjeruje istinskim vjerovanjem i otvori svoje srce i neprestano nastoji da doe do spoznaje da moe da shvati ove kosmike snage koje ga okruuju da s njima komunicira, a i one sa njim kao to komuniciraju iva razborita bia bez ove vidljive forme poznate ljudima u ivotu i svijesti. U svemu postoji dua i ivot. Meutim, mi to ne razabiremo jer smo zastrti formom i oblikom od tajni i injenica. Kosmos oko nas je pun tajni, skriven zastorima. Mogu da ga razumom shvate oni koji su razboriti, ali ne i da ga oima vide. Vjetar je zavrio ono to mu je bilo nareeno. Sve je poruio . i .. ujutro su se vidjele samo nastambe njihove (46/25). to se tie njih, njihove stoke, njihovih stvari i predmeta za upotrebu, sve je uniteno i od svega toga nita se nije moglo vidjeti. Jedino su bile vidljive prazne nenaseljene

nastambe bez kua i vatre: tako Mi kanjavamo narod greni <46/25J.Zakon koji tee i odredba dosljedna za grijeni narod. N akon scene ruenja tekst usmjerava panju na one koji su tu prisutni, dodiruje njihova srca dodirima od kojih ona podrhtavaju: Njima smo dali mogunosti koje vama nismo dali: i sluh i vid i razum smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali - i sa svih strana ih je okruilo ono emu su se ismijavali (46/26J. Oni koje je unitio vjetar kome je nareeno da ih uniti, njima smo dali mogunosti koje vama nismo dali . . . naelno . . . snagu, kapital, nauku i sredstva. Njima smo takoer dali sluh, vid i srce. Kur'an nekada, kada je 31

rije o snazi zapaanja, upotrebljava rijei qalb, fu'ad, lubub i 'aql, a sve one zajedno imaju znaenje zapaanja, razmiljanja i shvaanja - ali im ova osjetila i umne sposobnosti nisu koristila jer su ih oni liili njihove funkcije i uinili ih slijepim jer su Allahove dokaze poricali (46/26) A poricanje Allahovih dokaza zatire osjeaje i pokriva srca tako da gube sposobnost ulnog zapaanja, gube sjaj, svjetlost i svijest - i sa svih strana ih je okruilo ono emu su se ismijavali (46/26J, a to je kazna i nesrea. Pouka koju treba uzeti jeste da onaj koji uje i vidi i ima srce a moan je, bogat i uen ne bude zaveden svojom moi, bogatstvom i uenou. Ove snage su snage Kosmosa koje djeluju na snane, bogate i one koji posjeduju znanje i sredstva. One rue sve i ostavljaju ih da vide samo nastambe svoje (46/25) kada ih Allah uzme shodno Svome zakonu kojim uzima one koji grijehe ine. Vjetar je snaga koja neumorno radi shodno kosmikom sistemu koga je Allah uredio. On ga puta da djeluje kada treba neto da uniti. Vjetar se kree na svome kosmikom putu i djeluje sukladno propisanom zakonu. Nema potrebe za neuobiajenim kosmikim zakonima, kako tvrde oni koji to osporavaju. Stavove propisanog zakona je ujedinio Onaj koji sve moe i sve zna. Svaki pokret, svaki dogaaj, svaki smjer, svaka osoba, sve je proraunato u njegovom proraunu, sve je unutar tog zakonskog planiranja. Vjetar je kao i druge kosmike snage potinjen naredbama svoga

Gospodara. On se kree i izvrava ono to mu je Allah naredio u okviru zacrtanog zakona njemu i svim drugim egzistencijama. Tome slino je i snaga ovjeka kome se potinjava ono to je Allah odredio da mu se potini. ovjeku su potinjene one snage Kosmosa koje je Allah odredio da mu se potine. Kada se ovjek pokrene, on samo izvrava ulogu koja mu je dodijeljena u ovom postojanju kako bi dovrio ono to Allah eli da dovri sukladno Njegovoj elji. Sloboda ovjekovog htijenja u kretanju i izboru je dio opeg zakona koji se zavrava opim kosmikim uzajamnim povezivanjem. Sve je predodreeno predodredbom koja ne poznaje nedostatke niti zna za poremeaje. 32

Ovaj krug zavrava opim primjerom unitenja gradova oko njih, Ada i drugih naroda: Neke gradove oko vas jo davno smo unitili, a objasnili smo im bili na razne naine dokaze, ne bi li se pokajali (46/27). A zato im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? Ali, njih nije bilo. To su bile samo klevete njihove i lai (46/28). Allah je na Arabijskom poluotoku unitio gradove koji su ugonili u la Allahove poslanike kao to je Ad u Ahkafu, na jugu Poluotoka, Sem ud u Hidru, na sjevernom dijelu Poluotoka, Saba u Jemenu, Medjen, na putu prema Siriji. Takoer i gradovi naroda Lut, a esto su prolazili pored tih grdova na svojim putovanjima ljeti prema sjeveru. Allah je Svoje ajete uinio raznovrsnim ne bi li se oni koji negiraju Objavu vratili svome Gospodaru i pokajali. Meutim, oni su nastavili svoj put u zabludi pa ih je stigla estoka kazna, raznovrsna i raznobojna, o kojoj su kazivale potonje generacije, a i oni koji su poslije ovih doli, a o tome su uli i politeisti Mekke i vidjeli ostatke toga odlazei dolazei. Ovdje im Kur'an skree panju na stvarne injenice. Allah je unitio politeiste koji su bili prije njih, a njihova boanstva koja su oboavali mimo Allaha u tome im nita nisu pomogla, pomou kojih su, kako su tvrdili, pokuali da se priblie Allahu (Uzvienom) : A zato im nisu pomogli oni koje su, pored Allaha, prihvatili da im budu posrednici i bogovi? (46/28).

Ona im nisu pomogla njih nije bilo (46/28). Ta boanstva su ih same ostavili, ak put do njih bio im je nepoznat, a kamoli da im pomognu i da ih spase od Allahove kazne. To su bile samo klevete njihove i lai (46/28). To je kleveta. To je la. To je njihov ishod i njihova realnost . . . unitenje i ruenje. A ta oekuju politeisti koji mimo Allaha druga boanstva prizivaju vjerujui da e ih ona pribliiti Allahu? Ovo je njihova kazna i ovo je njihova sudbina. 33

Kada ti poslasmo nekoliko dinnova da Kur'an sluaju, kada dooe da ga uju, oni rekoe: {(Pst!" A kad se zavri, vratie se narodu svome da opominju (46/29). {(O narode na," - govorili su - mi smo sluali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvruje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na pravi put upuuje (46/30). O narode na, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On e vam neke grijehe vae oprostiti i vas od patnje neizdrljive zatititi!" (46/31). A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji nee umai i mimo Njega nee zatitnika nai. Oni su u velikoj zabludi (46/32J. Zar ne znaju da je Allah - koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji nije, stvarajui ih, iznemogao - kadar da oivi mrtve? jeste, On sve moe (46/33).

A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: "Zar ovo nije istina ?" - odgovorie: 'Jest, Gospodara nam naeg!" - "E pa iskusite patnju" - rei e On - "jer ste stalno poricali" (46/34). Ti izdri kao to su izdrali odluni poslanici i ne trai da im kazna to prije doe! A onoga Dana kada doive ono ime se prijeti, uinie im se 34

da su ostali samo jedan as dana. I dosta! A zar e ko drugi biti uniten do narod raskalani! (46/35). Ovo je posljednji krug, novo putovanje u sferi ovog problema koji razmatra ova sura. Ona iznosi kazivanje jedne grupe dina koja je sluala Kur'an i insistirala na utnji. Njihova srca su nala smiraj u vjeri. Nakon toga su otili svome narodu opominjui ga i pozivajui Allahu, radosnu vijest im donosei o oprostu i spasu uz upozorenje da se klone zablude. Tok vijesti u ovoj sferi, ovoj formi uz opisivanje kur' anskog dodira njihovih srca, dodira koji je predstavljen u rijeima: ((Pst!" r46/29J kada je Kur'an dodirnuo njihove ui, i koji je predstavljen u onome to su o njemu rekli svome narodu i emu su ih pozvali - sve ovo ima cilj da pokrene ljudsko srce zbog ega je Kur'an u osnovi i objavljen. To je uzbudljivi ritam bez ikakve sumnje koji privlai srca dubokim i estokim okretom. U isto vrijeme se ukazuje i na vezu izmeu Mlisaove knjige i ovog Kur' ana jezikom dina. Objelodanjuje se ova injenica koju dini shvaaju, a ljudi se prema njoj nemarno odnose. Nema sumnje da se u ovom pokretu nalazi duboka inspiracija koja je potpuno sukladna sa samim sadrajem sure. Takoer i aluzija koja se spominje u rijeima dina a koja ukazuje na otvorenu kosmiku Knjigu i dokaze Allahove vidljive moi u stvaranju nebesa i Zemlje koja nas uvjeravaju u Njegovu mo da sve to je umrlo ponovo proivi. To je pitanje o kome ljudi polemiziraju i koga negiraju. Povodom proivljenja u tekstu je izloena i jedna scena toga na Sudnjem danu: A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni r46/34J.

Na kraju se Poslaniku (alejhi's-selam) preporuuje da bude strpljiv prema njima, da ih ne pouruje, da ih ostavi do roka odreenog. A taj rok je blizu, veoma blizu kao da je rije o jednom asu dana . . . radi saopenja prije unitenja! Kada ti poslasmo nekoliko dinnova da Kur'an sluaju, kada dodoe da ga uju, oni rekoe: "Pst!" A kad se zavri, vratie se narodu svome da opominju (46/29). 35

"O narode na, " - govorili su - "mi smo sluali Knjigu koja se poslije Musaa objavljuje, koja potvruje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na pravi put upuuje (46/.10). O narode na, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On e vam neke grijehe vae oprostiti i vas od patnje neizdrljive zatititi!" (46!3V. A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji nee umai i mimo Njega nee zatitnika nai. Oni su u velikoj zabludi (46/32). Zar ne znaju da je Allah - koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji nije, stvarajui ih, iznemogao - kadar da oivi mrtve? ]este, On sve moe (46/33). Izjava grupe dina - uz njihovu skruenost kod sluanja Kur'ana obuhvaa osnove na kojima poiva puno i ispravno vjerovanje: potvrda Objave i jedinstvo izmeu Tevrata i Kur'ana. Priznavanje Istine koja vodi jedinstvenom vjerovanju. Vjerovanje u Sudnji dan i kraj koji vodi oprostu ili kazni sukladno poinjenim djelima. Potvrda Allahove snage i moi nad onim to stvara i samo Njegovo upravljanje nad robovima. Povezanost izmeu stvaranja Kosmosa i proivljenja mrtvih. To su osnove koje sadri ova sura i pitanja o kojima ona raspravlja u svojim krugovima . . . Sve to jezikom dina iz svijeta koji se nalazi izvan naeg svijeta oitovanja. Ujepo bi bilo, prije nego to razmotrimo izjavu dina, da kaemo i nekoliko rijei o njima i ovom dogaaju. Samo kur' ansko navoenje ovog dogaaja kada je Allah poslao nekoliko dina da sluaju Kur'an od Poslanika (alejhi' s-selam) i sve ono to su tom prilikom rekli i inili dovoljno je da potvrdi njihovo postojanje i da potvrdi da se ovaj dogaaj uistinu desio, da dini mogu sluati Kur'an na njegovom arapskom jeziku onako kako ga Allahov Poslanik (alejhi' sselam) izgovara, da su dini stvorenja koja su sposobna da prihvate vjerovanje i nevjerovanje, sposobna da prihvate Uputu i

zabludu. Nema potrebe da se ovoj injenici ita doda ili oduzme s namjerom njenog potvrivanja ili uvrivanja. ovjek je zaista slabaan, da bi injenicu koju potvruje Allah (Uzvieni) uinio jo vrom i stabilnijom. Meutim, mi pokuavamo ovu injenicu neto pojasniti u shvaanjima ovjeka. Kosmos koji nas okruuje pun je tajni. Pun je snaga i stvorenja nama nepoznatih, ija sutina, svojstvo i utjecaj nama nisu poznati. Mi ivimo u okrilju ovih snaga i tajni. Malo od svega toga je nama znano, dok nam je vei dio toga ostao nepoznat. Svaki dan otkrivamo neke od ovih tajni i 36

shvaamo neke od ovih snaga. Priznajemo nekim od ovih stvorenja njihov personalitet, nekada ih poznajemo po njihovim osobenostima, a nekada samo po njihovom utjecaju na Bitak oko nas. Mi se i dalje nalazimo na samom poetku puta spoznaje ovog Kosmosa na ijem vrlo malom dijelu ivimo mi, nai oevi i nai djedovi, a na kome e ivjeti i naa djeca i nai unuci. Ova Zemlja na kojoj ivimo nije vrijedna ni spomena u odnosu na veliinu ili teinu Kosmosa! Ovo to danas znamo, a nalazimo se na samom poetku puta smatra se u odnosu na ljudsku spoznaju od prije pet stoljea udom koje je vee od samog uda dina. Da je neko ljudima od prije pet stoljea rekao neto o tajnama atomske energije o kojoj danas priamo, oni bi ga smatrali ludim ili bi smatrali da pria o neemu to je udnije i od samih dina! Mi znamo i otkrivamo u granicama nae ljudske moi koja je pripravljena za hilafet na ovoj zemlji shodno potrebama hilafeta i u krugu onoga to nam je Allah potinio kako bi nam otkrio te tajne i uinio ih poslunim da bi mogli obaviti dunost namjesnitva na zemlji. Ova naa spoznaja na zemlji i otkrie u biti i prostoru, ma koliko dugo kao ovjeanstvo ivjeli i ma koliko nam tih snaga bilo potinjeno i tajni otkriveno, ova naa spoznaja ne prelazi taj krug, krug koji nam je potreban za namjesnitva na ovoj zemlji sukladno Allahovoj mudrosti i njegovoj procjeni. Mnogo toga e biti otkriveno. Mnogo toga e biti spoznato. Nama e se otvoriti mnoge udne tajne ovog Kosmosa i njegove energije. Otuda e se tajna atomske energije u odnosu na ovo smatrati djeijom igrakom. Medutim, mi emo i dalje ostati u zacrtanom krugu ove spoznaje. U

granicama rijei Uzvienog Allaha: A vama je dato samo malo znanja (17/BSJ, malo u odnosu na tajne i skrivenosti koje se nalaze u Kosmosu a koje zna samo Onaj koji ih je stvorio i uinio da same po sebi opstoje. Boija spoznaja nema granica dok su ljudi u svojoj spoznaji ogranieni: Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije jo sedam mora, ne bi se ispisale Allahove rijei; Allah je, uistinu, silan i mudar (.11/27). Mi ne moemo u ovoj situaciji tvrditi da neto postoji ili ne postoji, da to shvaamo ili ne shvaamo u svijetu koji je izvan granica oitovanja i koji predstavlja tajnu ove egzistencije i njegove moi samo zato to je izvan granica onoga na to je na razum navikao ili to je izvan domaaja naeg 37

eksperimenta. Mi jo nismo dokuili ni sve tajne naeg organizma, a ela ne govorimo o tajnama due i razuma! Mogue je da tamo postoje neke tajne koje nisu unutar progTama koji nam se u osnovi otkriva i tajne koje nisu u sklopu programa ija nam se sutina otkriva. Nama se u tom sluaju otkriva samo njihovo svojstvo, njihov uecaj ili samo njihovo postojanje jer to nije u funkciji namjesnitva na zemlji. I kada nam Allah otkrije neke od ovih tajni i snaga preko sudbine koja nam je dodijeljena putem Njegova govora, a ne putem eksperimenta i naih saznanja proizilih iz prirodne nadarenosti koja nam je takoer od Njega darovana, mi u ovom sluaju tu nadarenost treba da prihvatimo sa zahvalom onako kako nam je darovana nita ne dodajui i nita ne oduzimajui jer Izvor koji nam je ovu spoznaju darovao, darovao nam je samo toliko koliko je darovao i nita vie, jer tamo ne postoji drugi izvor od koga bismo mogli primiti ove tajne! Iz ovog kur'anskog teksta i iz tekstova sure Dinn koja preteno objanjava ovaj dogaaj i iz drugih tekstova u Kur' anu koji govore o dinima kao i iz vjerodostojnih Poslanikovih hadisa o ovom dogaaju moemo spoznati i dokuiti neke istine o dinima, i nita vie. Ove injenice se svode na to da tamo postoji stvorenje koje se zove din, stvoreno od vatre. To je izraeno u rijeima Iblisa o Ademu: ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovae (7/12) . lblis pripada dinima jer je Uzvieni Allah rekao: Osim Iblisa, on je bio jedan od dinova i zato se ogrijeio o zapovijest Gospodara svoga OB/.50). Njegovo porijeklo je, zapravo, porijeklo dina.

Ovo stvorenje ima osobenosti koje nisu osobenosti ljudi. Ono je stvoreno od vatre. Ono vidi ljude dok oni ne vide njega. Uzvieni Allah za Iblisa kae da je din: On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite (7/27). Oni se skup!jaju u odreene skupine koje su sline ljudskim skupinama kao to su plemena i nacije. Uzvieni Allah je u prethodnom ajetu kazao: On vas vidi, on i vojske njegove . . . r7/27J . Dini imaju mo da ive na ovoj naoj planeti. Mi ne znamo gdje. Allah je Ademu i lblisu rekao: Siite, jedni drugima ete neprijatelji biti, a na Zemlji ete boraviti i do roka odreenog ivjeti! r2/36J. 38

Dini koji su bili potinjeni Sulejmanu (alejhi' s-selam) radili su za njega odredene poslove na zemlji koji su zahtijevali da oni budu opskrbljeni snagom za ivot na zemlji. Oni imaj u snage i energije da ive i izvan granica ove nae planete jer Uzvieni Allah, govorei o dinima, kae: i mi smo nastojali da nebo dotaknemo i utvrdili smo da je monih uvara i zvijezda padalica puno; i sjedjeli smo okolo njega po busijama da bismo to uli, ali e onaj, ko sada prislukuje, na zvijezdu padalicu koja vreba naii; (72/8-9) . Dini imju mo uecaja u shvaanje ovjeka. Oni usmjeravaju zalutale ljude, a ne one koji Allaha oboavaju sukladno ranijim tekstovima i rijeima Uzvienog Allaha u kazivanju o dijalogu sa prokeltim Iblisom: "E tako mi dostojanstva Tvoga," - ree -, "sigurno u ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih medu njima robova iskrenih!" (38/82-83) i drugim slinim tekstovima. Mi, medutim, ne znamo kako oni nose zle misli i kako usmjeravaju i kojim sredstvima. Oni su u mogunosti da uju glas ovjeka i da razumiju njegov jezik. A kao dokaz tome je ona njihova grupa koja je sluala K ur' an, razumjela ga i bila pod njegovim utjecajem. Neki od njih se mogu uputiti na Pravi Put, a neki ostaju u zabludi. Dokaz tome su rijei jedne njihove grupe u suri Dinn: i ima nas muslimana, a ima nas zalutalih; oni koji islam prihvate pravi put su izabrali, a nevjernici e u dehennemu gorivo biti" m/14-15) i rijei onih koji su otili svome narodu da opominju i pozivaju u vjeru nakon to su vjeru u sebi osjetili i doznali da njihov narod to jo nije osjetio. Ovo je sve to se sa sigurnou moe rei o dinima. To je za nas

dovoljno bez proirivanja onim za ta nemamo nikakvih dokaza. Dogaaj n a koji ukazuju ovi ajeti, kao to na to ukazuje i sura Dinn skoro u cijelosti, spominje se i u mnogobrojnim predajama od kojih biljeimo samo one koje su najvjerodostojnije: Buhari biljei svojim senedom od Museddeda, a Muslim od ejbana ibni Ferruha - Ehu Avane. Imam-i Ahmed u svome Musnedu biljei od Afana, a ovaj od Ehu Avane. Imam-i Hafiz Ehu Bekr Bejheki kae u svome djelu Delailu 'n-nubuwweti svojim sene dom Ehu Hasan Ali bini Ahmed i b ni Abdan - Ahmed ibni Ubejdu'd-Safar - Ismail Kadi - Musedded - Ehu Avane - Ehu Bir - Seid i b ni Dubejr od Ibni Abbasa (neka je Allah njima zadovoljan) koji kae: Allahov Poslanik (alejhi's-selam) nije uio Kur'an 39

dinima, niti je dine vidio. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) je krenuo sa jednom grupom ashaba u namjeri da posjeti poznato sajmite na Ukazu Tada je ejtanima ve bila stavljena zabrana da sluaju nebeske vijesti. Na njih su upuene i uarene strijele i oni su, kada su se vratili svome narodu . bili upitani: - ta je s vama? - Izmeu nas i prislukivanja nebeskih razgovora stavljena je zabrana, a onda su na nas upuene i uarene strijele, - odgovorili su. - Zapreka izmeu vas i prislukivanja nebeskog razgovora nastala je samo zbog nekog novonastalog dogaaja. Idite na sve strane, i prema istoku i prema zapadu, i tragajte za onim to vas je sprijeilo da prislukujete nebeski razgovor -, ree njihov narod. Otili su na sve strane svijeta, i prema istoku i prema zapadu, traei to ih je sprijeilo da prislukuju nebeske razgovore. Oni koji su bili upueni prema Tihami doli su do Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) koji se tada nalazio u mjestu Nahla na putu prema Ukazu. Klanjao je sa ashabima sabah-namaz. Kad su uli uenje Kur'ana i dobro ga posluali, rekli su: - Ovo je, Boga mi, ono to nas je sprijeilo da prislukujemo nebeski razgovor. Kada su se vratili svome narodu, rekli su: Mi smo, doista Kur'an, koji izaziva divljenje, sluali koji na pravi put upuuje - i mi smo u nj povjerovali i vie nikoga neemo Gospodaru naem ravnim smatrati (72/1-2). I tada je Allah objavio Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) : Reci: "M eni je objavljeno da je nekoliko diinnova prislukivalo (72/V . Njemu su objavljene rijei dina. Muslim, Ebu Davud i Tirmizi biljee svojim senedom od Alkamea koji kae: - Pitao sam Ibni Mes'uda (Allah njime bio zadovoljan) - da li je iko od vas one noi vezane za dine bio sa Allahovim Poslanik om (alejhi' sselam)? Ibni Mes'ud je odgovorio: - Ne, nije bio niko. Meutim, bili smo sa Allahovim Poslanik om (alejhi' s-selam) jedne noi kada se on najednom

izgubi. Mi smo tada pretraili sve staze i kotline i na kraju rekli da je on uhvaen ili ubijen. Stranu no smo prenoili, i kada je svanulo, Poslanik je doao iz pravca brda Hira. Tada smo mu rekli: - O, Allahov Poslanie, izgubili smo te, traili na sve strane i nismo te pronali. Prenoili smo najteu no koju je ikad prenoio jedan narod. - Poslanik je nakon toga rekao: "Doao mi je jedan din i pozvao me, pa sam otiao s njim i uio im Kur'an". Ovaj prenosilac dalje kae: - Poveo nas je Poslanik sa sobom i pokazao tragove dina i ostatke vatre. Neko je pitao ta oni jedu, pa je Poslanik odgovorio: "Svaka kost pri kojoj se spomene Allahovo ime, a koja je u vaim rukama, imat e vie mesa, svaku balegu ili fukiju od hrane vaih deva ne koristite za ienje (istinda) , jer je to hrana vae brae". Vijest o dinima navodi i Ibni Ishak prema onome to je zabiljeio Ibni Hiam u svojoj Siri. Tu je vijest naveo poslije vijesti o odlasku 40

Poslanika u Taif da od Sekifa potrai zatitu nakon smrti Ebu Taliba, njegovog amide, i pojaanog pritiska na muslimane Mekke. Sekif je, meutim, odbio da Poslaniku prui zatitu. Oni su, tavie, nahukali svoje pr ostake i djecu da vrijeaju Poslanika (alejhi' s-selam) , gaali ga kamenjem i povrijedili ga. Tada se Poslanik skruenim i dirljivim prizivanjem obratio Allahu rijeima: "Boe moj, Tebi se obraam zbog slabosti koju osjeam i nesposobnosti za koju izlaza ne nalazim i nemoi protiv ovih ljudi. O, Ti, koji si Najmilostiviji! Ti si Gospodar nemonih i slabih. Ti si moj Gospodar. Na koga Si me ostavio da se oslonim? Tuem narodu to me tako doekuje? Ili neprijatelju kome Si me povjerio? Opet, ako se Ti na mene ne srdi, svejedno mi je - Tvoj mi je oprost drai. Utjeem se svjetlu Lica Tvoga, pred kojim su se tmine obasjale i na kojem poiva ureenje i ovog i onog svijeta. Utjeem Ti se da me ne pogodi 1\roja srdba ili Tvoje nezadovoljstvo. Tebi preputam svoj teret kako bi Ti bio zadovoljan. Snaga i mo pripadaju samo Allahu". lb ni Ishak nastavlja i kae: Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) se vratio iz Taifa u Mekku oajan to u Sekifu nema nikakva dobra. Kada je stigao u mjesto Nahla, u mrkloj noi, klanjao je. Tom prilikom pored njega je prola grupa dina koje je spomenuo Uzvieni Allah. Njih je bilo, kako mi je prenijeto, sedme rica dina N usajbijina, sluali su ga kako ui Kur'an i kada je Poslanik (alejhi' s-selam) zavrio sa namazom, oni su otili svome narodu opominjui ga, vratili se kao vjernici i odazvali se onome emu su pozivani. Uzvieni Allah obavjetava Svoga Poslanika o ovome i kae: Kada ti poslasmo neko/liko dina da Kur'an sluaju . . . (46/29) sve do rijei Uzvienog

Allaha: On e vam neke grijehe vae oprostiti i od patnje neizdriive zatititi (46/.W . U ovoj suri Uzvieni Allah kae: Reci: "Meni je objavljeno da je nekoliko dinova prislukivalo (72/1) pa sve do kraja kazivanja o dinima u ovoj suri. Ibni Kesir u svome tefsiru komentira verziju koju prenosi Ibni Ishak i kae: - Ovo je tano, ali kada se radi o Ibni Ishakovim rijeima da su dini oslukivali te noi, to nije najsigurnije, jer su dini oslukivali na samom poetku objavljivanja Kur'ana kao to na to ukazuje spomenuti hadis lbni Abbasa (neka je Allah njime zadovoljan). Poslanik (alejhi's-selam) posjetio je Taif poslije smrti svoga amide, a to je bilo na jednu ili dvije godine prije Hidre, kao to kau Ibni Ishak i drugi, a Allah najbolje zna, istie Ibni Ke sir. 41

Postoje i druge mnogobrojne predaje. Mi, medutim, meu njima preferiramo predaju Ibni Abbasa (Allah njime bio zadovoljan) jer se ona u potpunosti slae sa k ur' anskim tekstovima: Reci: "M eni je objavljeno da je nekoliko dinova prislukivala " (72/IJ . To kategoriki potvruje da je Poslanik (alejhi' s-selam) o ovome dogaaju saznao putem Objave. On nije vidio dine niti ih je osjetio. Napokon, ova predaja je najvjerodostojnija to se tie isnada. Ona se potpuno slae u ovome sa predajom Ibni Ishaka. Nju takoder pojaava nae k ur' ansko saznanje o atributima dina: On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vi njih ne vidite (7/27) . Ovo je d ovoljno u identifikaciji ovog dogaaja. Kada ti poslasmo nekoliko dinnova da Kur'an sluaju, kada dodoe da ga uju, oni rekoe: {'Pst!" A kad se zavri, vratie se narodu svome da opominju (46/29). Slanje nekoliko dina da sluaju Kur'an bilo je planirano od strane Allaha. N ije to bilo nita sluajno. Allah je mogao, odnosno, bilo je to u Njegovoj moi da dine upozna sa posljednjom Svojom Objavom kao to ih je ranije upoznao sa Knjigom koju je poslao Musau, tako da su neki mogli vjerovati i izbjei Dehennem pripremljen za dinske ejtane kao to je on pripremljen i za insanske, ljudske ejtane. Tekst nam predstavlja scenu ove grupe, a bilo ih je od tri do deset, kako sluaju ovaj Kur' an. On nam takoer predstavlja i njihova osjeanja prema Kur' anu, njihovo uzbuenje, skruenost, njihov strah i zapanjenost Kur'anom: Kada dodoe da ga uju, oni rekoe: {'Pst!" (46/29). Ova rije je pokrivala scenu tokom cijelog njihovog sluanja Kur'ana.

A kad se zavri, vratie se narodu svome da opominju (46/29). I ove rijei kao i one ranije odslikavaju utjecaj koji se desio u njihovim srcima jer su oni od poetka do kraja uenja u velikoj skruenosti sluali Kur' an. N akon uenja pourili su svome narodu nosei ove osjeaju koje, kada su tamo doli, nisu mogli da sakriju da ih obznane i da time opomenu svoj narod. To je stanje koje puni osjeaje neim novim, stanje iji su osjeaji djelotvorni, osvajaki i pobjedonosni, koji ovjeka stalno 42

guraju naprijed na pokret, na dostavljanje tih osjeaja drugima, ozbiljno i sa panjom: "O narode na, " - govorili su - "mi smo sluali Knjigu koja se jJ oslije Musaa objavljuje, koja potvruje da su istinite i one prije nje, i koja ka istini i na pravi put upuuje (46/.10). Pourili su da se vrate narodu svome i da mu kau: Mi srno sluali novu Knjigu, objavljenu poslije Musaa, Knjigu koja potvruje da je istinita, u osnovi, i MCtsaova Knjiga. Oni su, dakle, znali za MCtsaovu Knjigu pa su samim sluanjem ajeta iz Kur' ana shvatili vezu izmeu ove dvije Knjige ak i kad u Kur'anu ne bi bio spomenut Musa i njegova Knjiga. Medutim, priroda Kur'ana ukazuje da je on iz istog Izvora iz koga je i M usaova Knjiga. Svjedoenje dina koji su relativno daleko od utjecaja ljudskog .ivota samim sluanjem kur' anskih ajeta koji duboko inspiriraju i ukazuju na ovu vezu izmedu ove dvije Knjige. Zatim su iznijeli ono to proima njihove osjeaje i to dodiruje njihova srca, pa su o Kur'anu rekli: . . . i koja ka istini i na pravi put upuuje (16/JOJ. Istina i U puta u Kur'anu je ogromna i velika. Srce koje nije zaprljano tome ne moe odoljeti, niti se tome moe oduprijeti srce koje nije oholo, a ni prkosno, niti je zapretano neobuzdanim, loim strastima. Kod prvog dodira ova srca izgovaraju Kelirne-i ehadet i saopavaju ono to ih je dirnulo ovim izrazom. Zatim idu svome narodu i opominju srano i u zanosu jer to osjeaju kao obavezu koju valja izvriti: O narode na, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha, On

e vam neke grijehe vae oprostiti i vas od patnje neizdrljive zatititi!" (46/3V. Smatrali su da je ova nebeska Knjiga objavljena svima na zemlji, poziv je upuen kako ljudima tako i dinima. Smatrali su M uhammeda (alejhi' s-selam) svojim glasnikom koji ih poziva Allahu - samim njegovim uenjem Kur'ana i sluanjem od strane ljudi i dina. Zato su svoj narod pozvali: O narode na, odazovite se Allahovu glasniku i vjerujte u Allaha (46/.1 1). Vjerujte takoer i u onaj svijet. Spoznali su da je sa vjerovanjem i odazivanjern Allahu i oprost od grijeha i zatita od patnje neizdrljive. Sa ovim saznanjima krenuli su da opominju i ire radosnu vijest. 43

lbni Ishak smatra da se kod ovog ajeta zavrava govor dina. Meutim, kontekst upuuje da i dva slijedea ajeta takoer pripadaju govoru dina. Mi to podravamo, a naroito slijedei ajet: A oni koji se ne odazovu Allahovu glasniku, takvi Mu na Zemlji nee umai i mimo Njega nee zatitnika nai. Oni su u velikoj zabludi (46/32J. To je prirodna dopuna opomeni grupe dina upuena narodu svom. Oni su ih pozvali da se odazovu Allahovu glasniku i da vjeruju u Allaha. Velika je mogunost da su oni njima objanjavali da neodazivanje Allahu sa sobom nosi loe posljedice. Onaj koji se ne odazove Pozivu nee umai i bit e kanjen tekom kaznom. Nema nikog osim Allaha ko bi im mogao pomoi i biti zatitnik. Oni koji to odbiju, oni su daleko zalutali od Pravog Puta. Takoer i ajet poslije ovoga nosi mnogo toga na osnovu ega ga moemo prikljuiti njihovom govoru, uznoenje onih koji se ne odazivaju Allahu mislei da e to izbjei, odnosno, da tamo ne postoji obraun i kazna: Zar ne znaju da je Allah - koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji nije, stvarajui ih, iznemogao - kadar da oivi mrtve? jeste, On sve moe (46/33). To je okret vidljivoj Knjizi Kosmosa na to je ukazano na samom poetku ove sure. esto k ur' anski kontekst obuhvaa ovaj sklad izmeu direktnog govora u suri i i njemu slinog govora koji dolazi u kazivanju. N a taj nain se dovrava meusobno podudaranje izmeu dva izvora na jednoj in j em ct.

Knjiga Kosmosa svjedoi o kreativnoj moi ovog ogromnog stvorenja - nebesa i Zemlje - i inspirira ljudski osjeaj na lahkou proivljenja poslije smrti. Ovo oivljenje je ciljano. Formiranje pitanja u upitnom obliku i odgovoru je jae kod utvrivanja injenice. Zatim dolazi opi pogovor On sve moe (46/3.1) koji obuhvaa oivljavanje i drugo u granicama ove ope moi za sve to jeste i to e biti. Kod navoenja oivljenja crta se scena obrauna kao neto vidljivo za oko: 44

A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni: 'Zar ovo nije istina?" - odgovorie: 'Jest, Gospodara nam naeg!" - "E pa iskusite patnju" - rei e On - 'Jer ste stalno poricali" (46/.14). Scena poinje hikajom ili uvodom u hikaju: A na Dan kad oni koji nisu vjerovali pred vatrom budu zaustavljeni (46/34). I dok slualac oekuje opis onoga to e biti, scena se personificira, dijalog kree pred scenom zaustavljanja: "Zar ovo nije istina ?" (46/34). O, kakvog li pitanja? O, kakve Ii nesree za one koji su negirali, ismijavali i pourivati. Danas su savijenih vratova pred istinom koju su negirali. Odgovor je dat sa strahom, sramom i ponienjem: 'Jest, Gospodara nam naeg!" (46/34). Ovako su se zaklinjali: Gospodara nam naeg (46/34). Njihov Gospodar ijem glasniku se nisu odazvali, ijeg Vjerovjesnika nisu uli, Gospodar kome gospodstvo nisu priznavali. Danas, oni se zaklinju Njime nad Istinom koju su negirali. Tako pitanje dostie krajnji prijezir i ismijavanje. Stvar je odluena. Dijalog je zavren: "E pa iskusite patnju " - rei e On - 'Jer ste stalno poricali" (46/34). "Rije koja ima svoj poklopac" - kako se kae. Zloin je vidljiv. Prijstupnik je poznat, a pravac kretanja je pakao! Brzina scene je ovdje namjerna. Suoavanje je okonano. Nema potrebe za prihvatanjem niti za odbijanjem. Oni su to ve negirali.

Svi to priznaju i kuaju! N akon ove odluujue scene o sudbini onih koji nisu htjeli da vjeruju, scene imana o potomcima na drugom svijetu i kraja sure gdje se izlau govori onih koji nisu vjerovali u Poslanika (alejhi' s-selam) i u 45

Kur' an, dolazi posljednji ritam, dolazi usmjeravanje Poslanika (alejhi' sselam) da bude strpljiv prema njima, da ne trai da im kazna to prije doe. Vidio si ta ih oekuje, a ti si im blizak: Ti izdri kao to su izdrali odluni poslanici i ne trai da im kazna to prije doe! A onoga Dana kada doive ono ime se prijeti, uinie im se da su ostali samo jedan as dana. I dosta! A zar e ko drugi biti uniten do narod raskalani! (46/35). Svaka rije u ovome ajetu ima veliki saldo. Iza svakog izraza nalazi se svijet slika, sjena, svijet znaenja i inspiracija, svijet problema i svijet vrijednosti: Ti izdri kao to su izdrali odluni poslanici i ne trai da im kazna to prije doe! (46/35). Usmjeravanje koje Muhammedu (alejhi' s-selam) kae, a podnio je ono to je podnio, uznemiravan onim ime je uznemiravan od strane svoga naroda. Odrastao je kao siroe. Bio je lien zatite i staratelja i sve ljubavi na ovom svijetu jedne nakon druge. Oca, majke, djeda, amide, supruge vjerne i osjeajne. Posvetio se Allahu i Pozivu lien svih dunjalukih zauzetosti kao to je bio lien i svakog oslonca ili zaleine. On je od svojih najbliih koji su bili u politeizmu primio ono to ne bi primio ni od onih koji su jako daleko. Vie puta je izlazio traei zatitu od pojedinih plemena i pojedinaca, a svaki put bi se vratio bez te pomoi. U nekim sluajevima vratio bi se ismijan od strane nerazumnih koji su ga ak gaali i kamenjem povrijedivi mu iste noge. A on tome nita nije dodao nego se okrenuo Allahu i poeo Ga skrueno prizivati. Nakon svega toga on ima potrebu i za Allahovim usmjerenjem: Ti izdri kao to su izdrali odluni poslanici i ne trai da im kazna to prije

doe! (46/35) . To je teak put, put poziva u ovu vjeru. To je gorak put. On trai linost kao to je linost Muhammeda (alejhi's-selam) koja je sve podredila Pozivu, vrsta, stabilna, jasna i popustljiva koja trai Boansko usmjerenje, trai izdrljivost i ne trai da kazna od Allaha pogodi to prije okorjele neprijatelje islama. Da. Potekoe na ovom putu trae pomo, trae strpljivost. Njegova gorina trai jedan gutljaj zapeaenog dennetskog napitka. Ti izdri kao to su izdrali odluni poslanici i ne trai da im kazna to prije doe! (46/35). 46

Bodrenje, nareenje strpljivosti, tjeenje, uveseljavanje, a onda ulijevanje povjerenja: A onoga Dana kada doive ono ime se prijeti, uinie im se da su ostali samo jedan as dana (46/35). To je kratko vrijeme. Jedan as dana. To je jedan trenutak ivota koji se ivi neto prije drugog svijeta. To je bezvrijedan ivot koji iza sebe ne ostavlja nekog traga u dui ovjeka kao to je sluaj sa jednim asom dana. Zatim dolazi susret sa sudbinom i boravak u kome e trajno prebivati. Taj as dana je saope n prije potpunog i pravednog unitenja i bolne kazne: I dosta! A zar e ko drugi biti uniten do narod raskalani! (46/35). Ne, Allah ne eli nesreu Svojim robovima. Ne, neka oni koji prizivaju budu strpljivi na izazove. To je samo jedan as dana, a onda e biti ono to e biti . . . 47

48

SURA MUHAMMED
ORTAVUENA U MEDINI
IMA 38 AJEfA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Allah e ponititi djela onih koji ne v;eru;u i od puta Njegova odvraaju (47/0. A onima koji vjeruju i dobra djela ine i vjeruju u ono to se objavljuje Muhammedu - a to je Istina od Gospodara njihova - On e preko ravih postupaka njihovih prei i prilike njihove e poboljati (47/2J. Zato to nevjernici slijede neistinu, a vjernici slijede Istinu od Gospodara svoga. Tako Allah navodi zbog ljudi primjere njihove (47/JJ. Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po ijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih veite, i poslije, ili ih ve,likoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane. Tako uinite! Da Allah hoe, On bi im se osvetio, ali On eli da vas iskua jedne pomou drugih. On nee ponititi djela onih koji na Allahovu putu poginu, (47/4J i On e, ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljati, (47/.SJ i u dennet ih uvesti, o kome ih je ve upoznao (47/6J. O vjernici, ako Allaha pomognete, i On e vama pomoi i korake vae uvrstiti (47/7J. A onima koji ne vjeruju - propast njima.' On nee djela njihova prihvatiti (47/BJ. 49

zato to ne vole ono to Allah objavljuje, i On e djela njihova ponititi (17/9). Zato oni ne idu po svijetu da vide kakav je bio konac onih prije njih ? Njih je Allah istrijebio, a to eka i ostale nevjernike, (17/IOJ zato to je Allah zatitnik onih koji vjeruju i to nevjernici zatitnika nema;u (17/W. Allah e one koji vjeruju i dobra djela ine uvesti u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, a oni koji ne vjeruju- koji se naslauju i deru kao to stoka dere - njihovo e prebivalite vatra biti! (17/12). A koliko smo gradova razorili, mnogo monijih od tvoga grada koji te protjerao, i nije bilo nikog da im pomogne (17/13). Zar je onaj koji ima jasnu predstavu o Gospodaru svome kao onaj kojem se lijepim ine runa djela njegova i koji se za strastima svojim povodi? (17/11). Zar je dennet, koji je obean onima koji se Allaha boje - u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procijeenog i gdje ima voa svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova - zar je to isto to i patnja koja eka one koji e u vatri vjeno boraviti, koji e se uzavrelom vodom pojiti, koja e im crijeva kidati! (17/15). Ova sura je medinska. Ona ima i drugo ime. Ono glasi Suretu' l-kital ili Sura o borbi. To je, zapravo, njeno stvarno ime. Borba je njena tema, borba je taj istaknuti element u njoj, borba u njenim slikama i nijansama znaenja, borba u njenom zvuku i melodiji.

Borba je njena tema. Ona poinje objanjavanjem sutine onih koji ne vjeruju i sutine onih koji vjeruju u formi utivog napada na one koji ne vjeruju, kao i velianjem onih koji vjeruju uz ukazivanje da je Allah neprijatelj prvima, a prijatelj drugima, te da je ovo trajna injenica u procjeni Uzvienog Allaha. To je, dakle, objava rata od Njega (Uzvienog) Njegovim neprijateljia i neprijateljima Njegove vjere od prve rijei u suri: Allah e ponititi djela onih koji ne vjeruju i od puta Njegova odvraaju. A onima koji vjeruju i dobra djela ine i vjeruju u ono to se objavljuje Muhammedu - a to je Istina od Gospodara njihova - On e preko ravih postupaka njihovih prei i prilike njihove e poboljati. Zato to nevjernici slijede neistinu, a vjernici slijede Istinu od Gospodara svoga. Tako Allah navodi zbog ljudi primjere njihove (17/1-3). 50

Odmah poslije objave ovog rata od strane Allaha protiv onih koji ne vjeruju, dolazi otvorena naredba onima koji vjeruju da povedu rat protiv njih u jakoj zvunoj formi, uz objanjenje propisa o ratnim zarobljenicima poto se neprijatelj oslabi i pobije u borbi: Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po ijama ih udarajte sve dok ih ne oslabite, a onda ih veite, i poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane (47/4). Uz ovu naredbu ide i objanjenje mudrosti borbe, podstrek na borbu, poast onima koji poginu u njoj, Allahovo obeanje da e poastiti ehide i da e pomoi one koji vode borbu pomaui Allaha te da e unititi nevjernike i ponititi njihova djela: Tako uinite! Da Allah hoe, On bi im se osvetio, ali On eli da vas iskua jedne pomou drugih. On nee ponititi djela onih koji na Allahovu putu poginu, i On e, ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljati, i u dennet ih uvesti, o kome ih je ve upoznao. O vjernici, ako Allaha pomognete, i On e vama pomoi i korake vae uvrstiti. A onima koji ne vjeruju - propast njima! On nee djela njihova prihvatiti. zato to ne vole ono to Allah objavljuje, i On e djela njihova ponititi (47/4-9). S tim je isto tako estoka prijetnja nevjernicima i proglas da je Allah zatitnik i pomaga vjernika, a da e nevjernike ostaviti izgubljene, poniene, slabe i bez pomagaa i oslonca: Zato oni ne idu po svijetu da vide kakav je bio konac onih prije njih ? Njih je Allah istrijebio, a to eka i ostale nevjernike, zato to je Allah zatitnik onih koji vjeruju i to nevjernici zatitnika nemaju (47/101/J Kao i druga prijetnja gradu koji je protjerao .. Poslanika (alejhi' s-selam) : A koliko smo gradova razorili, mnogo monijih od tvoga grada koji te protjerao, i nije bilo nikog da im pomogne (47/13).

Poslije ovog estokog i otvorenog napada sura nastavlja govoriti o nevjerovanju i vjerovanju i o stanju nevjernika na ovom i na buduem svijetu, pravei razliku izmeu uivanja vjernika u dobrima i uivanja nevjernika u slastima na zemlji poput stoke: Allah e one koji vjeruju i dobra djela ine uvesti u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, a oni koji ne vjeruju- koji se naslauju i deru kao to . stoka dere - njihovo e prebivalite vatra biti! (47/12J . . . Kao to opisuje uivanja vjernika u Dennetu koja se sastoje od raznovrsnih ukusnih napitaka, neustajale vode, mlijeka nepromijenjenog okusa, vina prijatnog za one koji piju i istog meda u izobilju i velikim koliinama u vidu tekuih rijeka. Uz to dolazi raznovrsno voe, oprost i zadovoljstvo. Zatim slijedi pitanje: Zar je to isto to i patnja koja eka one koji e u vatri vjeno boraviti, koji e se uzavrelom vodom pojiti, koja e im crijeva kidati! (47/15). 51

Kad je zavrena prva runda otvorene i direktne borbe izmedu vjernika i nevjernika, u suri je uslijedila runda sa licemjerima koji su sa Jevrejima u Medini predstavljali opasnost za islamsku zajednicu u nastajanju. Ova opasnost nije bila nita manja od opasnosti politeista koji su se borili protiv nje iz Mekke sa plemenima iz njene okolice u tom periodu koji, po dogaajima na koje ukazuje ova sura, izgleda da je bilo vrijeme poslije Bitke na Bedru a prije Bitke saveznika i slamanja otrice Jevreja i slabljenja centra licemjera (kao to smo spomenuli u komentaru sure El-Ahzab) . Govor o licemjerima u ovoj suri nosi njenu aromu, aromu napada i borbe, od prvog znaka. Taj govor odslikava njihovu nepanju prema govoru Allahovog Poslanika, odsustvo njihove svijesti i interesiranja za njegovo drutvo, nato se osvre onim to ih peati zabludom i strastima: Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali im se od tebe udalje, pitaju one kojima je dano znanje: "ta ono on maloprije ree?" To su oni ija je srca Allah zape atio i koji se za strastima svojim povode (47/I6J. Prijeti im Smakom svijeta a to je dan kad se nee moi osvijestiti niti se prisjetiti: Zar oni ekaju da im Smak svijeta iznenada doe, a ve su predznaci njegovi tu? A ta e im koristiti opomena kad im on doe? (47/JBJ. Potom odslikava njihovo nestrpljenje, kukaviluk i zbunjenost kad se suoe sa K ur' anom koji ih zaduuje borbom - a oni se pretvaraju da vjeruju - kao i razliku izmeu njih tada i pravih vjernika: A oni koji vjeruju govore: "Zato se ne objavi jedna sura ?" A kada bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidi one ija su srca pritvorna kako te gledaju pogledom pred smrt onesvijetenog/ (47/20J.

Podstie ih na poslunost, iskrenost i postojanost, a osuduje njihovo usmjerenje i objavljuje im rat, progon i prokletstvo: A bolja bi im bila poslunost i razuman govor! A kada je borba ve propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni. Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti doepali, nered na Zemlji inili i rodbinske veze kidali/ To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih uinio (47/20-23). Sramoti ih to su uzeli ejtana za zatitnika i to su sa Jevrejima sklopili savez prijetei im kaznom pri smrti i sramoenjem koje e, jednog po jednog, otkriti njihove osobe u islamskom drutvu u koje se oni uklapaju, ali kome ne pripadaju, zapravo, prave zavjeru protiv njega: One koji su od vjere svoje otpali, poto im je bio jasan pravi put, ejtan je na grijeh navodio i lanu im nadu ulivao. To zato to su govorili onima koji ne vole ono to Allah objavljuje: "Mi emo vam se u nekim stvarima pokoravati", - a 52

Allah dobro zna njihove tajne. A kako e tek biti kad im meleki budu due uzimali udarajui ih po obrazima i po leima njihovim.' To e biti zato to su ono to izaziva Allahovu srdbu slijedili, a ono ime je On zadovoljan prezirali; On e djela njihova ponititi. Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove nee na vidjelo iznijeti? A da hoemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti e ih poznati po nainu govora njihova, - a Allah zna postupke vae. Mi emo vas provjeravati sve dok ne ukaemo na borce i postojane meu vama, a i vijesti o vama provjeravaemo (47/25-JV. U treem i posljednjem krugu sura se vraa onima koji ne vjeruju od Kurejija i Jevreja atakujui na njih: Oni koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraaju, koji su Poslanikovi protivnici, kad im je ve postao jasan pravi put, zaista nee nimalo Allahu nauditi, i On e djela njihova ponititi (47/32). Tu je i upozorenje onima koji vjeruju da ih ne pogodi ono to je pogodilo njihove neprijatelje: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne nitite djela svoja.' Onima koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraaju, pa poslije kao nevjernici umiru, Allah, zaista, nee oprostiti (47/.1.1-34) . Bodri ih da ustraju u borbi: I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jai, jer Allah je s vama, On vas nee nagrada za djela vaa liiti (47/.15) . Minimizira vrijednost ivota i uivanja na ovom svijetu i bodri ih da rtvuju onoliko koliko im je Allah omoguio, ne traei da izdvoje itav imetak, iz milosti prema njima, jer zna koliko su njihove ljudske due

krte, koliko su zlovoljne i tijesne ako bi insistirao na traenju: ivot na ovom svijetu je samo igra i zabava.' A ako budete vjerovali i grijehe izbjegavali, On e vas nagraditi i imanja vaa od vas nee traiti (47/36) , Ako bi ih od vas traio i prema vama uporan bio, postali biste krti i On bi uinio vidljivim vae mrnje (47/37). Sura zavrava neim to je slino prijetnji muslimanima ako oni budu krti u udjeljivanju imetka i rtvovanju u borbi: Vi se, eto, pozivate da troite na Allahovu putu, ali, neki od vas su krti, - a ko krtari, na svoju tetu krtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromani. - A ako glave okrenete, On e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao to ste vi nee biti (47/.>BJ. 53

To je trajna borba od poetka do kraja sure koju ilatkriljuje atmosfera sukoba i koja odie njegovom prirodom u svim njenim odlomcima. Zvuk rime i njena melodija od poetka kao da su teke granate: a 'malehum, balehum, emsalehum ehva'ehum, em 'aehum . . ak i kad oslabi, . ona slii mahanju sablji u zraku: Ewzareha, emsaluha, aqfaluha . . . Postoji estina u slikama kao to postoji estina u zvuku rijei koje ih izraavaju. O borbi ili ubijanju sura kae: Kad se u borbi s nevjernicima sretnete, po ijama ih udarajte (47/4J Ubijanje i zarobljavanje slika snano: Sve dok ih ne oslabite, a onda ih veite (47/4) Proklinjanje nevjernika dolazi izraeno grubim izrazom: Propast njima! On nee djela njihova prihvatiti (47/8) Propast prijanjih naroda slika se slikom gromkom i po znaenju i po izrazu: Njih je Allah istrijebio, a to eka i ostale nevjernike, m/JOJ

Slika .. kazne u Vatri dolazi u ovom prizoru: Koji e se uzavrelom vodom pojiti, koja e im crijeva kidati! (47/15) . . . Stanje prestraen osti i prestravljen osti licemjera takoder dolazi u surovom prizoru: Gledaju te pogledom pred smrt onesvijetenog! (47/20) . . . ak i upozorenje vjernicima da ne okreu glave dolazi u konanoj i odlunoj prijetnji: A ako glave okrenete, On e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao to ste vi nee biti (47/38) Ovako su u skladu teme, slike, znaenja i melodije u suri o borbi. . . Allah e ponititi djela onih koji n e v;eru;u i od puta Njegova odvraaju (47/1). A onima koji vjeruju i dobra djela ine i vjeruju u ono to se objavljuje Muhammedu - a to je Istina od Gospodara njihova - On e preko ravih postupaka njihovih prei i prilike njihove e poboljati (47/2J. Zato to nevjernici slijede neistinu, a vjernici slijede Istinu od Gospodara svoga. Tako Allah navodi zbog ljudi primjere njihove (47/.1J. Ovo otvaranje predstavlja napad bez uvoda i pripreme! Ponitavanje djela s kojima se suoavaju oni koji ne vjeruju i odvraaju od Allahova Puta - bilo da oni oponiraju ili oponiraju i druge odvraaju - znai izgubljenost i nitavnost ovih djela. Medutim, ovo znaenje predstavljeno je pokretom. Mi najednom vidimo ova djela kako se gube i nestaju, primjeujemo 54

posljedice tog gubljenja i nestajanja, a to je propast i gubitak. To je pokret koji svlai odoru ivota sa djela, pa ona kao da su ive osobe koje su zalutale i doivjele propast. Znaenje se produbljuje i daje svoje odraze, odraze borbe u kojoj se gube djela od ljudi i ljudi od djela, dok ne zavre u ponitenju i propasti! Ova djela koja su ponitena - moda se pod njima posebno misli na djela iza kojih se oni nadaju dobru i koja na prvi pogled izgledaju ispravno. Meutim, dobro djelo nema vrijednosti bez vjerovanja. Ova ispravnost je formalna, tako da ona ne izraava nikakvu sutinu iza sebe. Mjerodavan je motiv iz koga dolazi djelo, a ne forma djela. Motiv moe biti dobar, meutim, kad nije utemeljen na vjerovanju, to je sekundaran in ili sluajan poriv koji nije povezan sa stabilnim i jasnim programom u svijesti spojenim sa irokom linijom toka ivota, niti je povezan sa izvornim zakonom Bitka. Neophodno je, dakle, vjerovanje kako bi se osoba privrstila za osnov iz koga proizlaze sva njena usmjerenja i pod ijim su utjecajem sve njene emocije. Tada dobro djelo ima svoje znaenje. Tada ono ima svoj cilj, svoj kontinuitet i svoje rezultate prema Boanskom programu koji povezuje dijelove ovog cijelog Kosmosa u zakon koji svakom djelu i svakom pokretu daje funkciju i ostavlja trag u biu ovog Bitka, uz vrenju njegove uloge i zavretku u njegovom cilju. Na drugoj strani: A onima koji vjeruju i dobra djela ine i vjeruju u ono to se objavljuje Muhammedu - a to je Istina od Gospodara njihova (4 7/2J Vjerovanje obuhvaa vjerovanje koje je objavljeno Muhammedu, ..

medutim, kontekst to istie i iznosi na vidjelo kvalificirajui da je to Istina od Gospodara njihova - (47/2J - to pojaava i potvruje ovo znaenje. Dakle, pored vjerovanja koje je situirano u svijesti, postoji i djelo koje dolazi do izraaja u ivotu. Ono je plod vjerovanja koje govori da vjerovanje postoji, da je vitalno i da zrai. A ovi: On e preko ravih postupaka njihovih prei i prilike njihove e poboljati (47/2J - naspram ponitenja djela onih koji ne vjeruju makar imali djela koja su formalno dobra. I dok e djela nevjernika biti ponitena, makar bila i dobra, preko hravih postupaka vjernika e se prei. To stoji potpuno i apsolutno jedno naspram drugog i ono istie vrijednost vjerovanja i njegovu veliinu kod Allaha i u ivotnoj stvarnosti . . . I prilike njihove e poboljati (47/2J Poboljavanje stanja velika je .. blagodat koja slijedi blagodat vjerovanja po znaaju i vrijednosti. Izraz baca sjenu sigurnosti, smirenosti, pouzdanja, zadovoljtva i mira. Kad se ovjek urazumi, stabiliziraju se emocije i misao, smiri se srce i svijest, opuste se 55

osjeaji i nervi, dua postaje zadovoljna i uiva u sigurnosti i miru . . . A kakva to ima blagodat i uivanje poslije ove? To je svijetlo i blistavo obzorje. A zato je to ovako i zato je to onako? Nije to nikakva protekcija, nije to nikakva sluajnost i nije to nita nasumice. To je odredba koja ima svoj vrsti temelj povezan sa izravnim zakonom na kome postoji Bitak otkad je Allah nebesa i Zemlju sa ciljem stvorio, uinivi Istinu temeljem svega: . . . zato to nevjernici slijede neistinu, q, vjernici slijede Istinu od Gospodara svoga (47/3J. Neistina nema korijenja uraslog u prirodu ovog Bitka, pa, prema tome, ona nestaje i propada i svako ko je slijedi i to proizlazi iz nje isto tako nestaje i propada. Poto su nevjernici slijedili neistinu, njihova djela su ponitena tako da njima ne ostaje nita vrijedno. Istina je vrsta i na njoj poivaju nebesa i Zemlja. Njeni korijeni seu u dubine ovog Kosmosa. Stoga ostaje sve to je s njom povezano i to je na njoj utemeljeno. Poto su vjernici slijedili Istinu od Gospodara svoga, On je preko njihovih hravih postupaka preao i njihovo stanje poboljao. To je jasna i potvrena odredba koja se temelji na svojim vrstim temeljima i koja se vraa svojim izvornim uzrocima. Nije to nita neoekivano, sluajno ni nasumice. Tako Allah navodi zbog ljudi primjere njihove (47/3). Tako im postavlja pravila pomou kojih mjere sebe i svoja djela poznajui tako model kome pripadaju i o koji se mjere. Oni nisu zbunjeni u mjeri i procjeni! To je temelj koga je potvrdio prvi ajet ove sure iz koga proizlazi usmjerenje vjernika na borbu protiv nevjernika. Oni su u stabilnoj Istini

koja treba da se ustali na zemlji, da se uzdigne i vlada sudbinama ljudi i ivotom, kako bi povezala ljude sa Istinom i uspostavila ivot na njenoj osnovi. Oni koji ne vjeruju su u neistini koja treba da se poniti i da njeni tragovi iz ivota nestanu: Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po ijama ih udarajte sve d<Jk ih ne oslabite, a onda ih veite, i poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte, sve dok borba ne prestane (47/4). 56

Susret na koji se misli u ovom ajetu jeste susret za rat i borbu, a nije rije o pukom susretu. Sve do objave ove sure politeisti na Arabijskom poluotoku su se dijelili na protivnike i one koji su pod ugovorom. Nije jo bila objavljena sura Beraet koja ograniene ugovore priznaje do isteka njihovog roka, a neograniene ugovore ograniava na etiri mjeseca nareujui da se poslije toga povede borba protiv politeista gdje god se nau na podruju Arabijskog poluotoka - bazi islama - ili da prime islam, kako bi baza pripadala iskljuivo islamu.2 Udaranje po ijama koje se nareuje pri susretu o kome je rije dolazi nakon nuenja islama njima i, naravno, njihovog odbijanja ove vjere. To je slikanje operacije borbe u njenoj neposrednoj slici i pokretom koji ona odraava, to je u skladu sa atmosferom i okriljem ove sure . . . . sve dok ih ne oslabite, a onda ih veite (47/4J Slabljenje znai estoku borbu, tako da se srui i uniti mo neprijatelja, poslije ega nee imati vie snage za napad i odbranu. Tek tada - ne prije - zarobljavaju se oni koji su pali u ropstvo i veu. Meutim, sve dok je neprijatelj jak, slabljenje i ubijanje ima cilj da se uniti ta opasnost. Prema ovome ne postoji razlika - kao to misli veina mufessira izmeu znaenja ovog ajeta i znaenja ajeta u suri El-Enfal u kojoj Allah prekorava Poslanika i muslimane zato to su uzeli mnogo zarobljenika u Bitki na Bedru. Bilo je pree da ih pobiju. Uzvieni o tome kae: Nijednom vjerovjesniku nije doputeno da dri sunje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji; vi elite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah eli onaj svijet. - Allah je silan i mudar. Da nije ranije Allahove odredbe, snala bi vas patnja velika zbog

onoga to ste uzeli, (8/67-<;8). 3 Prva je slabljenje radi unitavanja snage neprijatelja i lomljenje njegove otrice, a poslije toga dolazi zarobljavanje. Mudrost i pouka je oita, jer eliminiranje agresorske sile i islamu neprijateljske snage jeste prvi cilj borbe, pogotovo kad je brojna snaga muslimanskog ummeta bila mala i ograniena, kad je brojnost bila na politeistikoj strani i kad je ubistvo jednog ratnika znailo mnogo u odnosu snaga u ono vrijeme. Pravilo jo vai u svakom vremenu u formi u kojoj garantira unitenje neprijateljske snage i onemoguava je da izvri napad i prui odbranu. Ovo pravilo nije se odnosilo na politeiste izvan Arabijskog poluotoka. Od ovih se primala dizja, ako bi je oni izabrali. 3 V. U okrilju Kur'ana, 10, str. 61-64. 57

A to se tie propisa o zarobljenicima poslije toga, njega odreduje ovaj ajet. To je jedini kur' anski tekst koji sadri tekst o zarobljenicima: . . . i poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte (47/4). Odnosno, da se poslije toga oslobode bez novane naknade ili da se izvri njihova zamjena za zarobljene muslimane. Ili da se oslobode za naknadu u imetku, u radu ili za protuvrijednost oslobadanja zarobljenih muslimana. Treeg sluaja nema, kao to je uzimanje za roblje ili ubijanje, u odnosu na zarobljenike politeiste. Medutim, ono to se stvarno dogodilo jeste to da su Allahov Poslanik (alejhi's-selam) i halifa poslije njega uzeli neke zarobljenike za roblje - to je bilo preteno -, a neke su poubijali u odredenim sluajevima. Mi emo ovdje prenijeti ono to je navedeno u vezi sa ovim ajetom u knjizi Ahkamu 'l-Qur'an od imama Dessasa Hane:fija, komentirajui ono to mislimo da treba komentirati, prije nego to donesemo na sud koji mi smatramo mjerodavnim: Uzvieni Allah kae: Kada se u borbi s nevjernicima sretnete po ijama ih udarajte (47/4) Ehu Bekr je rekao da je vidljivo znaenje ovog ajeta iziskivalo obavezu ubijanja i nita drugo nije dolazilo u obzir do poslije slabljenja. Ovaj ajet je slian Allahovim rijeima: Nijednom poslaniku nije doputeno da dri sunje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji (8/67J . (Ovo je ispravno i izmedu ova dva teksta nema razlike.) Prenio nam je Muhammed ibni Da'fer ibni Muhammed ibni Rakem svojim senedom od Da'fera ibni Muhammeda ibni Jemama, Ehu

Ubejda, Abdullaha ibni Saliha, Muavije ibni Saliha, Alije ibni Ehu Talhe da je lbni Abbas rekao za rijei Uzvienog: Nijednom poslaniku nije doputeno da dri sunje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji (8/67): To je bilo na Dan Bedra. Muslimani su tada bili malobrojni. Poto su muslimani postali brojniji i jai, Uzvieni Allah je poslije ovoga objavio o zarobljenicima slijedee: . i poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu .. zahtijevajte (47/1) . . . Allah je Poslanika i vjernike u pogledu zarobljenika stavio pred izbor. Ako hoe - pobit e ih, ako hoe - uinit e ih robovima i ako hoe - uzet e otkupninu. Ehu Ubejd je posumnjao u . . . Ako hoe, uinit e ih robovima . . . (Uzimanje za roblje sumnja se da je moglo biti izreeno od lbni Abbasa, pa to ostavljamo. Kad je rije o tome da ih je 58

dozvoljeno poubijati, mi ne vidimo da za to ima osolonac u ajetu. Tekst ajeta spominje samo velikoduno oslobaanje iz zarobljenitva ili uzimanje otkupnine.) Prenio nam je Dafer ibni Muhammed svojim senedom od Ehu Ubejda, Ehu Mehdija i Haddada, a ova dvojica od Su:fjana da je rekao: uo sam Sud dija da za Allahove rijei: . . . i poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte (47/4) kae: One su derogirane, a derogirale su ih Njegove rijei. Onda ubijajte mnogoboce gdje god ih naete (9/5) . Ehu Bekr je rekao: Sto se tie Njegovih rijei: Kada se u borbi s nevjernicima sretnete, po ijama ih udarajte (47/4) , Njegovih rijei: Nijednom poslaniku nije doputeno da dri sunje dok ne izvojuje pobjedu na Zemlji (R/67) i Njegovih rijei: Ako se u borbi s njima sukobi, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih (R/57) mogue je da je to trajan i nederogiran propis. Jer je Allah naredio Svome Poslaniku (alejhi' s-selam) da ih oslabi ubijanjem, a zabranio mu zarobljavanje - sve dok mnogoboci ne oslabe i budu slomljeni - a to je bilo u vrijeme kada su muslimani bili malobrojni, a broj njegovih neprijatelja mnogoboaca veliki. Tek kad su mnogoboci bili oslabljeni ubijanjem i progonom, bilo ih je dozvoljeno ostavljati na ivotu. Obavezao je da ovo bude trajan propis ako se nade slina situacija u kojoj su muslimani bili u poetku islama. (Mi kaemo da je naredba o ubijanju mnogoboaca gdje god se nau bila specifina za mnogoboce Arabijskog poluotoka, dok je tekst u suri Muhammed openit. Kad doe do slabljenja neprijatelja, onda je dozvoljeno uzimanje zarobljenika. Po ovome su postupale halife poslije Allahovog Poslanika

(alejhi' s-selam) i, naravno, poslije objavljivanja sure Beraet kad zarobljenici nisu ubijani osim u odreenim sluajevima ije e objanjenje doi.) . . . Kad je govor o Njegovim rijeima: . . . i poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte (47/4) , njihovo oito znaenje zahtijeva jednu od dvije stvari: velikoduno oslobaanje ili uzimanje otkupa, to negira mogunost ubijanja. Ranije generacije uenjaka su se u tome razile. Haddad prenosi od Mubareka ibni Fudala od Hasana da je prezirao ubijanje zarobljenika i govorio je: Oslobodi ga ili uzmi za njega otkupninu. Prenosi D a' fer od Ehu Ubejda i Heima da je E' as rekao: Pitao sam Ataa o ubijanju zarobljenika pa je rekao: Oslobodi ga ili uzmi otkupninu. A pitao sam i Hasana pa je rekao: S njim se ini ono to je inio Allahov Poslanik (alejhi's-selam) sa zarobljenicima Bedra, oslobodi se ili se uzme otkupnina. lb ni Omer prenosi da mu je predat jedan od glaveina Istahra da ga ubije, meutim, on je to odbio prouivi Allahove rijei: . i .. 59

poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte (47/4) Takoer se prenosi od Mudahida ili Muhammeda ibni Sirina da su . prezirali da se zarobljenik ubije. Prenijeli smo od Suddija da su Allahove rijei: . i poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu . . zahtijevajte (47/4J, derogirane Njegovim rijeima: Onda ubijajte mnogoboce gdje god ih naete r9/4J . Slino se prenosi od lb ni Durejda. Prenosi nam Da'fer od Ehu Ubejda i Haddada da je Ibni Durejd rekao: On je derogiran, a onda rekao: Allahov Poslanik (alejhi's-selam) ubio je Ukbea ibni Mu'ajta na dan Bedra svezanog. A Ehu Bekr je rekao: Pravnici pokrajina su sloni u miljenju da je dozvoljeno ubiti zarobljenika i ne znamo da se oko toga razilaze. Od Poslanika (alejhi' s-selam) se prenose predaje neprekidnim nizom prenosilaca da je dao ubijati zarobljenike, kao ubijanja Ukbea i b ni Ehi M u' ajta i Nadra ih ni Harisa nakon zarobljavanja na Bedru. Dao je ubiti i pjesnika Ehu Izzea na Uhudu nakon to je bio zarobljen. Dao je ubiti i pripadnike Benu Kurejza nakon to su napali na upravu Sa'da ibni Muaza presuujui im ubistvom i zarobljavanjem potomstva. Meu njima je oslobodio Zubejra ibni Bata. Jedan dio Hajbera je oslobodio nagodbom, a jedan silom. lbni Ehi Hakiku je postavio uvjet da nita ne krije, meutim, kad se ispostavilo da je izdao i zatajio, dao ga je ubiti. Kad je oslobodio Mekku dao je da se ubiju Hilal ibni Hatal, Mekis ibni Habab, Abdullah ibni Serh i drugi, rekavi: "Pobijte ih, makar nali da

se dre za pokriva Kjabe". Oslobodio je Mekkelije i nije im imovinu uzeo u ratni plijen. Prenosi se od Saliha ibni Kejsana, Muhammeda ibni Abdurrahmana i njegovog oca Abdurahmana ibni Aufa da je uo Ehu Bekra Es-Siddika kako govori: Poelio sam da ga onaj dan kada sam doao iznenada nisam bio zapalio i da sam ga bio ubio gola ili bio oslobodio zdrava i itava. Od Ehu Musaa se prenosi da je on ubio Dahkana iz Susa nakon to mu je dao garancije za ljude ija je imena naveo, ali je zaboravio spomenuti svoje ime i unijeti ga u dokument, pa gaje ubio. Ovo su pouzdane predaje od Poslanika (alejhi'sselam) i ashaba o mogunosti ubijanja zarobljenika i o njihovom ostavljanju na ivotu. eriatski pravnici pokrajina su se sloili oko toga. (Mogunost ubijanja ne izuzima se iz ajeta, ve iz postupka Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) i nekih ashaba. Ako se prate sluajevi u kojma je dolo do ubijanja, vidjet e se da su to posebni sluajevi, iza kojih stoje konkretni motivi koji nisu puko podlijeganje pod ubijanje i zarobljavanje. Tako su Nadr ibni Haris i Ukbe ibni Ehi Mu'ajt, obojica imali posebnu ulogu u vrijeanju Allahovog Poslanika (alejhi's-selam)i njegove misije. Tako su isto pjesnik Ehu Izza kao i Benu Kurejza imali poseban status jer su se prethodno zadovoljili sudom Sa' da ibni Muaza. Tako u ovim 60

sluajevima nalazimo posebne uzroke koji izdvajaju ove sluajeve od opeg pravila o zarobljenicima koje donosi ajet . . i poslije, ili ih velikoduno . suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte (47/4) ) .. Pravnici su se razili oko otkupa zarobljenika. Svi nai uenjaci (tj. hanefije) kau: Zarobljenik se ne otkupljuje za imovinu, niti se ratni zarobljenici prodaju jer se opet mogu vratiti u rat. Ehu Hanife je rekao: Takoer se ne razmjenjuju za zarobljene muslimane i nikako se ne vraaju u rat. Ehu Jusuf i Muhammed su rekli: Ne smeta da se zarobljeni muslimani razmijene za zarobljene mnogoboce. To su rijei Sevrija i Evzaija. Evzaija je rekao: Ne smeta da se ratni zarobljenici prodaju, a mukarci se ne mogu prodati osim da se za njih otkupe muslimani. Muzni od afije kae: Imam ima pravo da oslobodi mukarce koji su pobijeeni ili da ih se razmijeni. to se tie onih koji dozvoljavaju da se razmijene za zarobljene muslimane i otkupe se za otkupninu, oni uzimaju argument: . .. i poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte (47/4J , koji vanjskom formom to omoguava za otkupninu i razmjenom za muslimane, te da je Poslanik (alejhi' s-selam) oslobodio zarobljenike Bedra za otkupninu. A kao argument za razmjenu za muslimane uzimaju ono to prenosi lbni Mubarek od Ma'mera, Ejjuba, Ebi Kulabe, Ehi Mehleba i Imrana ibni Husajna da je rekao: Pleme Sekif je zarobila dvojicu mukaraca iz redova ash a ba Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) , a Poslanik ovi ashabi su zarobili jednog mukarca iz Benu Amira i b ni Sa' sa' a,

pa je Poslanik (alejhi' s-selam) proao pored ovog ovjeka, a bio je svezan, i on je zovnuo Poslanika. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) mu je priao i upitao: - Zato si uhapen? - Odgovorio je: - Zbog tvojih saveznika. - Zatim je zarobljenik dodao: - Ja sam musliman. Na to mu je Poslanik (alejhi'sselam) odgovorio: - Da si to rekao kad si bio slobodan, sigurno bi se spasio. - Allahov Poslanik (alejhi's-selam) je nastavio ii, a on ga je opet zovnuo. Priao mu je, a ovaj mu je rekao: - Ja sam gladan, nahrani me! Poslanik (alejhi' s-selam) mu je odgovorio: - To je tvoja potreba. Zatim ga je Poslanik (alejhi' s-selam) razmijenio za ona dva mukarca koja je Sekif bio zarobio . . . (Argument onih koji zastupaju otkup pretee JilO naoj procjeni argument grupe Imama Dessasa bez obzira ta se razlikuje oko otkupa za naknadu ili za zarobljene muslimane.) Imam Dessas je zavrio govor o ovom pitanju dajui prednost miljenju svojih istomiljenika hanefija rekavi: Sto se tie toga da ajet spominje oslobaanje ili uzimanje otkupnine i onoga to se prenosi o zarobljenicima Bedra, to je derogirana Njegovim rijeima: Onda ubijajte mnogoboce gdje god ih naete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom 61

prolazu doekujte! Pa ako se pokaju i budu namaz obavljali i zekat davali, ostavite ih na miru. . . (9/5) Ve smo to prenijeli od Suddija i Ibni .. Durejda. Kao i Njegovim rijeima: Borite se protiv onih kojima je data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet. . - sve dok ne daju glavarinu posluno i smjerno (9/29) . Ova dva ajeta sadre obaveznost borbe protiv nevjernika sve dok ne prime islam ili ne daju glavarinu. Otkup za nadoknadu ili neim drugim je u oprenosti s tim. Mufessiri i prenosioci hadisa se ne razilaze oko toga da je sura Beraet objavljena poslije sure Muha mm ed, pa propis spomenut u njoj mora derogirati otkup spomenut u drugoj suri . . . (Prethodno je reeno da ovo ubijanje mnogoboaca - ili primanje islama - odnosi se na politeiste Arabijskog poluotoka i to je poseban propis koji se odnosi na njih. to se tie drugih mnogoboaca izvan Arabijskog poluotoka, od njih se prima glavarina kao to se prima od sljedbenika Knjige. Prihvatanje dizje pri predaji ne negira mogunost da zarobljenici padnu u ruke muslimana prije predaje. Pa kakav je onda propis u vezi sa ovim zarobljenicima? Mi kaemo da ih je mogue osloboditi ako vladar vidi interes u tome, ili uzeti za njih otkupninu ili ih razmijeniti za muslimane, ako njihov narod predstavlja snagu koja se jo nije predala i nisu prihvatili dizju. Kad je rije o prihavatnju dizje, onda je odredba, prirodno, da ih se oslobodi i to je drugi sluaj tako da status zarobljenika ostaje da vai u sluaju koji se ne okona dizjom.) Zakljuak koji moemo izvesti iz ovoga teksta jeste da je ovaj tekst jedini koji sadri propis o zarobljenicima dok ostali tekstovi sadre druge

sluajeve, a ne sluaj zarobljenitva. Ovaj tekst je trajna osnova ovog pitanja. to se tie onoga to se stvarno desilo izvan njega, bilo je to radi suoavanja sa posebnim sluajevima i trenutnim okolnostima. Ubijanje nekih zarobljenika dogaalo se u pojedinanim sluajevima koji uvijek mogu imati izvjesne slinosti. Naime, oni su kanjavani za djela koja su poinili prije zarobljavanja, a ne zbog pukog odlaska u borbu. Primjer toga je kad pijun padne u zarobljenitvo, pa mu bude sueno za pijunau, a ne zato to je zarobljenik. Zarobljavanje je bilo samo sredstvo njegovog hapenja. Ostalo je jo ropstvo. Mi smo ranije na razliitim mjestima u ovom Okrilju govorili daje ono bilo u funkciji suoavanja sa postojeim svjetskim prilikama i narodnim obiajima u ratu. Nije bilo mogue da islam u svim sluajevima primijeni opi tekst: I poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte (47/4) u vrijeme kada neprijatelji islama uzimaju muslimane koje zarobljavaju za roblje. Stoga ga je primijenio Poslanik (alejhi' s-selam) u nekim sluajevima velikoduno oslobaajui 62

neke zarobljenike razmjenjujui neke za zarobljene muslimane, a otkupljujui druge za nadoknadu. U nekim drugim sluajevima ropstvo je postojalo radi suoavanja sa postojeim situacijama koje se nisu mogle rijeiti bez njega. Kada se dogodi da se svi blokovi sloe i ukinu uzimanje zarobljenika u ropstvo, islam e se tada vratiti svom pozitivnom i jedinom pravilu, a to je: . . . i poslije, ili ih velikoduno suanjstva oslobodite ili otkupninu zahtijevajte (47/4) radi okonanja okolnosti koje su iziskivale ropstvo. Ropstvo nije neizbjeno i ono nije pravilo ponaanja prema zarobljenicima u islamu. Ovo je to miljenje koje mi izvodimo iz definitivnog k ur' anskog teksta i iz studiranja situacija, okolnosti i dogaaja. A Allah zna ta je najbolje i ta je pravo. Dobro je da bude shvaeno da se ja priklanjam ovom miljenju jer ga kur'anski tekstovi i izuavanja dogaaja i prilika potvruju, a ne zbog toga to se meni u mislima vrti da je uzimanje ratnih zarobljenika za robove optuba od koje ja pokuavam da islam uinim nevinim! Misao poput ove meni nikad ne naumpada i da je islam bio ovog miljenja, bilo bi to bolje, jer nema nijednog ovjeka koji zna neto iz lijepog ponaanja a da nee rei da on dri da je dobro ono to Allah dri da je dobro. Ja se drim teksta Kur'ana i njegovog duha i priklanjam se tom miljenju po nadahnuu i usmjerenju teksta.

A to - tj. borba, udaranje po ijama, vezanje i slijeenje ovog pravila o zarobljenicima - . . . sve dok borba ne prestane (47/4), odnosno dok se rat izmedu islama i njegovih neprijatelja ne zavri, jeste trajno i univerzalno pravilo. To je stoga to e "dihad trajati do Sudnjeg dana", kao to govori Allahov poslanik Muhammed (alejhi' s-selam) sve dok ne bude Allahova rije gornja.4 Allah ne optereuje one koji vjeruju ovom obavezom, niti im propisuje ovaj dihad, jer se on samo pomae njima - Boe sauvaj - protiv onih koji ne vjeruju. On (Uzvieni) u stanju je da ih izravno uniti, E bu Davud - svojim sene dom - od Enesa (neka je Allah njime zadovo jan) . 63

meutim, to je Allahovo iskuenje Njegovim robovima da ih iskua jedne drugima, iskuenje koje odreuje njihove poloaje. Tako uinite.' Da Allah hoe, On bi im se osvetio, ali On eli da vas iskua jedne pomou drugih. On nee ponititi djela onih koji na Allahovu putu poginu, (47/4) i On e, ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljati, (47/5) i u dennet ih uvesti, o kome ih je ve upoznao (47/6). Doista, ovi koji ne vjeruju i od Allahova Puta odvraaju, i njima slini na cijeloj zemlji u svakom vremenu u koje spadaju nepravednici, nasilnici i smutljivci koji se zaogru odedom sile i oholosti i koji sebi i svojim zavedenim sljedbenicima izgledaju moni i jaki, doista svi su oni samo jedna aica stvorenja. aica koja ivi na ovoj sitnoj praci zvanoj Zemlja meu ovim planetarna, zvijezdama, sazvjeima, galaksijama i svjetovima iji broj i udaljenost zna samo Allah u ovoj vasioni u kojoj ove galaksije i svjetovi izgledaju poput razbacanih taaka koje su skoro izgubljene i koje dri, okuplja i usklauje samo Allah. Ove njihove pristalice koje stoje iza njih, zapravo stanovnici ove cijele Zemlje, ne mogu utjecati na to da postanu mali mravi, tavie, oni ne mogu utjecati da ne budu sitne prake koje raznose vjetrovi. Ustvari, oni ne mogu postii nita u poredenju kad stoje pred Allahovom snagom. Uzvieni Allah uzima vjernike kad im nareuje da nevjernike po ijama udaraju i da ih veu nakon to ih oslabe - Uzvieni ih uzima kao zastor za Svoju mo. Da On hoe, osvetio bi se nevjernicima otvoreno, kao to se osvetio nekima poplavom, stranim glasom i estokim vjetrom,

tavie, osvetio bi im se bez svih ovih uzroka, ali On eli Svojim robovima dobro, On ih iskuava, odgaja i sreuje prilike i olakava im uzroke velikih dobara. On eli da ih iskua, a u ovom iskuenju u duama vjernika budi se najplemenitija energija i tenja u ljudskoj dui. A u dui nema nita plemenitije od toga da joj je istina u koju ona vjeruje draga dotle da se ona bori na njenom putu pa ubija i biva ubijena, ne inei ustupke nikome kad je u pitanju Istina za koju ivi i pomou koje ivi, bez koje ne moe da ivi i koja ne voli ivot bez njenog okrilja. 64

On eli da je odgoji. On iz njihovih dua uklanja svaku strast i svaku elju za prolaznim dobrima ove zemlje to ih osnai u odricanju od toga. On u njihovim duama ojaava svaku slabost, upotpunjava svaki nedostatak i eliminira svaku prijetvornost i sumnju, tako da su im na jednom tasu sve njihove elje, a na drugom odazivanje na poziv u dihad i elja za Allahom i njegovim zadovoljstvom pa pretegne ovaj a podigne se onaj tas. Allah zna da su ove osobe imale priliku da biraju pa su odabrale, da su odgajane pa su spoznaJe i da one ne istupaju nerazumno, ve da procjenjuju i odabiru. On eli da ih pobolja. Tekoe na koje ovjek nailazi u borbi na Allahovom Putu i izloenost smrti u svakoj bitki imaju u sebi neto to ga navikne da olahko dri tu stranu opasnost koja mnoge ljude kota ivota, morala, mjerila i vrijednosti da je izbjegnu, ona je posve lahka onome ko je navikao da se s njom suoava, svejedno ostao iv ili ne. Takav nain usmjeravanja Allahu stvara u ovjeku u trenucima opasnosti neto to ga pribliava shvatanju ponaanja struje prema tijelu! Kao da je to novo oblikovanje srca i dua na rafiniranost, istou i estitost. Zatim to su vidljivi uzroci za poboljanje cijele ljudske zajednice, ako ona bude vodena borcima koji se liavaju svih ovozemaljskih dobara i ukrasa, kojima je nevaan ivot dok vode borbu na Allahovom Putu i u ijim srcima nema nita to ih odvraa od Allaha i elje za Njegovim zadovoljstvom . . . Kad rukovodstvo bude u rukama poput ovih, sva zemlja e se poboljati kao to e se poboljati i ljudi. Ovim rukama e biti teko da predaju bajrak rukovodstva nevjerovanju, zabludi i po roku jer su ga one platile krvlju i ivotima. Sve drago i dragocjeno njima je jeftino jer one ele

da predaju ovaj bajrak ne sebi ve Allahu! Onda, to je poslije svega toga olakavanje sredstava onima kojima Allah eli dobro kako bi zadobili Njegovo zadovoljstvo i bezgraninu nagradu i olakanje sredstava onima kojima Allah eli loe kako bi time zaradili Njegovu srdbu i kaznu koju zasluuju. Svakom je olakano ono za ta je stvoren, shodno njegovoj svijesti i unutranjosti due koje Allah zna. Stoga otkriva sudbinu onih koji poginu na Allahovom Putu: On nee ponititi djela onih koji na Allahovu putu poginu, i On e ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljati, i u dennet ih uvesti, o kome ih je ve upoznao (47/4-6). On nee ponititi njihova djela ... Naspram onog to je navedeno o onima koji ne vjeruju da e im ponititi njihova djela. To su djela koja su 65

rezultat Upute i ona su povezana sa vrstom istinom iz koje su proizala i kojom su potaknuta kao njena zatita i usmjerenje ka njoj. Ona ostaju jer ostaje istina koja ne moe biti potroena ni unitena. Zatim zastajemo pred ovom krupnom injenicom. injenicom ivota onih koji poginu na Allahovom Putu. To je ranije potvrena inejnica u rijeima Uzvienog: I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: "Mrtvi su!" Ne, oni su ivi, ali vi ne znate! <21I.S4J Meutim, ona se ovdje izlae na nov nain, izlae se u stanju produetka i razvoja na putu kojim je napustila ovozemaljski ivot idui njime i slijedei ga, putem pokornosti, upute, osloboenosti i istoe: i On e ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljati, (47/SJ . . . Allah, na ijem su Putu oni poginuli, nastavlja da se obavezuje da e ih uputiti - poslije smrti na Allahovom Putu - i preuzima na Sebe obavezu da e im poboljati prilike, oistiti duu od ostatka zemljine prljavtine, ili e joj poveati istou kako bi bila u skladu sa istoom Nebeskog skupa do koga se penje, u skladu sa njegovim svjetlom i sjajem. To je ivot koji traje na svom putu i on se ne prekida izuzev u onom to vide stanovnici Zemlje koji imaju koprenu. To je ivot koji im obeava Allah, njihov Gospodar, na nebeskom skupu. ivot u kome e im poveati uputu, uiniti ga vie istim i svjetlijim. To je ivot koji se razvija u Allahovom okrilju i u kome e im se, na kraju, ostvariti ono to im je obeao: i u dennet ih uvesti, o kome ih je ve upoznao (47/6). Navodi se had is o tome da je Allah upoznao ehide o Dennetu koji

prenosi Imam-i Ahmed u svom Musnedu u kome stoji: Kazivao nam je Zejd ibni Nemr Dimiki od lbni Sevbana, njegova oca, Meklula, Kesira ibni Murre, Kajsa ibni Duzamija - a to je ovjek koji se druio sa Poslanikom - da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik (alejhi's-selam) : "ehidu e biti dato est nagrada: pri prvoj kapi njegove krvi bit e mu oprotena svaka pogreka, vidjet e svoje mjesto u Dennetu, bit e oenjen dennetskom hurijom, bit e poteen velikog straha, bit e sauvan od kaburske kazne i bit e obuen u odijelo iman a" . . . Ovaj had is prenosi samo Ahmed. On prenosi jedan drugi hadis koji je po znaenju blizak ovome. U njegovom tekstu stoji da e ehid vidjeti svoje mjesto u Dennetu. Ovaj hadis je zabiljeio Tirmizi, a lbni Made ga dri sahihom. Ovo je Allahovo definiranje Denneta onima koji poginu na Njegovom Putu. Ovo je kraj Upute koja je produena, ovo je poboljavanje 66

prilika koje je nastavljeno poslije njihovog naputanja ove zemlje. I razvoj njihovog ivota, Upute i poboljanja tamo kod Allaha. U okrilju ove poasti koja se iskazuje onima koji poginu na Allahovom Putu, u okrilju ovog zadovoljstva, te panje i postizanja tog poloaja, Allah podstrekava vjernike da se posvete Njemu, da se okrenu pomaganju Njegovog plana u ivotu, obeavajui im za ovu pomo i uvrenje koraka u borbi, a najavljujui propast i neprihvatanje djela njihovih i Njegovih neprijatelja: O vjernici, ako Allaha pomognete, i On e vama pomoi i korake vae uvrstiti (47/7). A onima koji ne vjeruju - propast njima! On nee djela njihova prihvatiti (47/R). Kako vjernici pomau Allaha dok ne ispune uvjet koji im se postavlja da bi zasluili pomo i uvrenje koraka? Ljudi treba da se u sebi potpuno predaju Allahu, da Mu ne pridruuju nita, nita vidljivo ni skriveno, da u njima, uz Njega, ne ostane niko i nita. Da im Allah bude drai od njih samih i od svega to vole i ele. Da Njega uzmu za sudiju u svojim eljama, hirovima, kretnjama i mirovanjima, tajn ostima i javnostima, aktivnostima i pobudama . . . Ovo je ta pomo Allahu u pravim ljudskim biima. Allah ima vjerozakon i program za ivot koji se temelji na pravilima, mjerilima, vrijednostima i posebnom poimanju itave egzistencije i ivota. Pomo Allahu se ostvaruje pomaganjem Njegovog vjerozakona i programa i pokuajem da oni budu arbitri u itavom ivotu bez izuzetka. Ovo je ta

pomo Allahu u ivotnoj realnosti. Zastat emo jedan trenutak pred Njegovim rijeima: onih koji na Allahovu putu poginu, (47/4) i Njegovim rijeima: Ako Allaha pomognete (1 7/7) . . . U oba sluaja, sluaju pogibije i sluaju pomoi, uvjetuje se da to bude iskljuivo radi Allaha i na Allahovom Putu. Ovo je sam po sebi shvatljiv aksiom, medutim, esto ga prekrije tama kad vjerovanje krene 67

stranputicom u nekim generacijama, kad rijei kao to su pogibija, ehidi i dihad postanu prezrene i jeftine i kad odstupe od svog jedinog i pravog znaenja . . Nema dihada, nema pogibije na Allahovom Putu i nema Denneta ako dihad nije samo na Allahovom Putu, ako smrt nije samo na Njegovom putu i ako pomo nije jedino Njemu u samom ovjeku i u ivotnom programu. Nema dihada, nema smrti na Allahovom Putu i nema Denneta sve dok cilj ne bude da Allahova Rije bude gornja, dok Njegov zakon i program ne budu kontrolirali kako ljudsku svijest, moral i ponaanje tako i njihov poloaj , zakonodavstvo i sistem. Prenosi se od Ehu Musaa (neka je Allah njime zadovoljan) da je rekao: Upitan je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) za ovjeka koji se bori iz hrabrosti, ovjeka koji se bori iz revnosti i ovjeka koji se bori iz licemjerja, koji se od njih bori na Allahovom Putu. Odgovorio je: "Onaj ko se bori da Allahova Rije bude gornja, on se bori na Allahovom Putu".5 Ne postoji drugi bajrak niti drugi cilj za koji se neko bori i za njega gine da e zasluiti Allahovo obeanje da e ga uvesti u Dennet osim tog bajraka i osim ovog cilja, izmedu svih drugih poimanja bajraka, imena i ciljeva koji su u opticaju medu generacijama koje su skrenule s Pravog Puta! Dobro je da nosioci poziva u vjeru shvate ovaj sam po sebi shvatljiv postulat, da ga u sebi odvoje od raznih primjesa logike sredine poimanja zalutalih generacija koje se zalau za njega, da ne oblau svoj bajrak drugim bajrakom i da ne mijeaju svoje poimanje sa poimanjem koje je

strano prirodi vjerovanja. Nema dihada osim da Allahova Rije bude gornja, gornja u dui i svijesti, gornja u moralu i ponaanju, gornja u odredbama i sistemima, gornja u vezama i odnosima u svim aspektima ivota. Drugo mimo ovog nije u ime Allaha, ve uime ejtana, drugo mimo ovog nije svjedoenje i nije ehidska pogibija. U drugom mimo ovog nema Denneta, nema pomoi od Allaha i nema uvrenja koraka, ve ima tama, loe poimanje i devijacija. 5 Buhari, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai. 68

Kada je drago onima koji nisu nosioci poziva u vjeru da se rijee tame, loeg poimanja i devijacije, nita manje nije drago onima koji pozivaju u Allahovu vjeru da oslobode sebe, svoja osjeanja i poimanja od logike sredine koja nije u skladu sa prvim postulatom meu uvjetima koje Allah postavlja . . . Ovo je uvjet koji Allah postavlja onima koji vjeruju. to se tie onoga to Allah njima daje, to je pomo i uvrenje koraka. Allah Svoje obeanje ne iznevjerava. Medutim, ako ono izostane jedno vrijeme, to je za odreeni rok i radi druge mudrosti koja e se ostvariti sa ostvarenjem pomoi i uvrenjem koraka. 6 Ovo je situacija kad vjernici ispune uvjete koji se njima postave, zatim izostane - jedno vrijeme - Allahova pomo. Zadrimo se zatim jedan trenutak pred posebnim osvrtom u izrazu: On e vama pomoi i korake vae uvrstiti (47/7) U prvi mah misao ide za tim da uvrenje koraka prethodi pomoi i da je to uvjet za njih. To je tano, meutim, uvrenje koraka je spomenuto poslije pomoi u izrazu, to inspirira da uvrenje ima drugo znaenje, znaenje uvrenja u pomoi i njene zahtjeve. Pomo nije kraj borbe izmeu nevjerovanja i vjerovanja, izmeu Istine i zablude. Pomo ima zahtjeve u samom ovjeku i u realnom ivotu. Pomo i pobjeda imaju zahtjeve, to je da se ne ponese i ne uzoholi, da se ne opusti i ne oslabi. Mnogi ljudi postaju vrsti u iskuenju i nevolji, meutim, malo ih ostaje vrsto u pobjedi i blagodati. Krijepost srca, njihova ustrajnost u istini poslije pobjede, novi je stupanj poslije pobjede. Vjerovatno je ovo to na to

ukazuje k ur' anski izraz, a Allah najbolje zna. A onima koji ne vjeruju - propast njima! On nee djela njihova prihvatiti (47/BJ. To je suprotno pruanju pomoct 1 uvrenju koraka. Prizivanje propasti jeste presuda Uzvienog Allaha propau, gubljenjem nade, ponienjem, neprihvatanjem djela, gubitkom, a poslije toga i nestankom . . . zato to ne vole ono to Allah objavljuje, i On e djela njihova ponititi (47/9). To je slikovito predstavljanje onoga ime su okupirana njihova srca i ime su proeta njihova srca, a to je averzija prema onome to Allah V. tumaenje Njegovih rijei u suri El-Hadd: Allah dn ista titi vjernike, U okrilju K ur' ana 17, str. 1 13-120. 69

objavljuje, prema Kur'anu, vjerozakonu, programu i usmjerenju. Ovo je to to ih tjera u nevjerovanje, tvrdoglavost, prepirku i svau. To je stanje mnogih pokvarenih dua koje po svojoj prirodi osjeaju odvratnost prema ispravnom i zdravom programu kojemu se suprotstavljaju iz svoje unutranjosti, zato to je njihova priroda u oprenosti sa njegovom prirodom. To su due s kojima se ovjek mnogo susree u svakom vremenu i na svakom mjestu, kod kojih osjea odbojnost i averziju prema ovoj vjeri i prema svemu to je u vezi s njom. Te due se ak prestrave na sami spomen vjere kao da ih akrepi ujedaju! tavie, one izbjegavaju da sluaju govor oko sebe u kome se ona spominje ili na nju aludira! Vjerovatno smo mi ovih dana svjedoci stanja ove vrste koje se oito primjeuje! Kazna za ovu averziju prema onome to Allah objavljuje jeste da e im Allah ponititi njihova djela. Ponitavanje djela je slikovit izraz u postupku asnog Kur'ana u izraavanju i slikovitom predstavljanju. Termin hubut znai nadutost stomaka stoke kad na ispai pojede neto otrovno, a to zavri smru, stradanjem ivotinje. Tako je i s njihovim djelima, ona se napuu, oteknu i puknu . . . Zatim zavre propau i nestankom! To je slika i pokret, to je kraj koji se pod udara sa stanjem onih koji ne vole ono to Allah objavljuje, zatim se zadive krupnim djelima, napuhanim poput trbuha stoke koja pase to otrovno bilje! Zatim se snano i grubo povijaju njihovi vratovi ukazujui na propast prijanjih naroda: Zato oni ne idu po svijetu da vide kakav je bio konac onih prije njih?

Njih je Allah istrijebio, a to eka i ostale nevjernike (47/IOJ. To je snaan i zastraujui osvrt, pun buke i praska. U njemu je prizor onih prije njih oko kojih se rui sve unaokolo i sve njihovo pretvarajui se u gomile ruevina ispod kojih su ak i oni sami. To je prizor koji ocrtava izraz, a koji se eli postii ovom slikom i pokretima, izraz koji svojom melodijom i zvukom nosi sliku ovog prizora u kome sve puca, obruava se i rui se! Nad prizorom ruenja, razaranja i unitenja stavlja do znanja prisutnim nevjernicima i svakom onom ko nosi ovu kvalifikaciju poslije, da 70

ih ovo eka, da ih eka ovaj razarajui udar koji e na njih sve sruiti i zatrpati ih u ruevine: a to eka i ostale nevjernike (47/JOJ. Tumaenje ove strane i zastraujue odredbe koja e unititi nevjernike a pomoi vjernike jeste trajno i izvorno pravilo: zato to je Allah zatitnik onih koji vjeruju i to nevjernici zatitnika nema;u (47/W. Onome kome je Allah zatitnik i pomaga, to mu je dosta, to mu je dovoljno i ne treba mu nita vie. A sve to ga eventualno zadesi, to je iskuenje iza koga se krije dobro; to ne znai da ga je Allah liio Svoje zatite, niti daje Allah iznevjerio Svoje obeanje da e pomoi Svoje robove koji su pod Njegovom zatitom. Meutim, onaj kome Allah nije zatitnik, on nema zatitnika, makar uzeo sve ljude i dine za svoje zatitnike. On je na koncu gubitnik i on je nemoan, makar se pri njemu nali svi uvjeti zatite i svi uvjeti sile koju poznaju ljudi! Zatim poredi izmeu udjela u uivanju onih koji vjeruju i udjela onih koji ne vjeruju, nakon to je objasnio udio i jednih i drugih u borbi i ratu, uz isticanje jasne razlike izmeu jednog i drugog uivanja: Allah e one koji vjeruju i dobra djela ine uvesti u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, a oni koji ne vjeruju- koji se naslauju i deru kao to stoka dere - njihovo e prebivalite vatra biti! (47/12). Oni koji vjeruju i dobra djela ine katkad i na Zemlji uivaju u najboljim uivanjima, meutim, poreenje se ovdje vri izmeu stvarnog i ogromnog uitka vjernika - a to je njihov udio u Dennetu - i cjelokupnog

udjela nevjernika koji nemaju drugog udjela osim ovog. Vjernici svoj udio primaju iz Allahove ruke u vidu dennetskih bai kroz koje teku rijeke. Allah je taj ko e ih uvesti u njih i to je plemenit, uzvien i velianstven udio. Oni e ga dobiti od Allaha (Uzvienog) iz Njegove veliine kao nagradu za vjerovanje i estitost, koja je u veliini i plemenitosti u skladu sa uzvienou koja proizlazi iz vjerovanja i estitosti. Udio onih koji ne vjeruju su naslade i hrana koju deru leao to stoka dere (47/I2J . . . To je prezrena slika koja iskljuuje sve karakteristike i 71

obiljeja ovjeka, koja odraava svu estinu pohlepnog ivotinjskog deranja, grubog ivotinjskog uivanja, bez smisla za ukusom ne stidei se onog to je lijepo ili runo. To je uivanje koje nema nikakvog ogranienja u pogledu volje izbora, ono nema uvara u bogobojaznosti i ono nema zapreke u savjesti. ivotinjska priroda se ogleda u uivanju u jedenju. ak postoji izotren ukus u jelima i izvjeban osjeaj u izboru vrsta uivanja, kao to je sluaj sa mnogim mladiima i djevojkama iz raskonih i bogatih kua. Meutim, nije to ovdje cilj, ve je cilj osjetljivost ovjeka koji vlada sobom i svojom voljom, ovjeka koji ima posebne vrijednosti u ivotu i koji izabire ono to je dobro kod Allaha. Potpuno slobodno, bez podlijeganja pritisku strasti i bez slabosti prema pozivu strasti ne drei da je sav ivot samo trpeza sa hranom i prilika za uivanje, bez ikakvog cilja iza toga i bez pridravanja onoga to je doputeno i uvanja od onoga to nije doputeno! Glavna razlika izmeu ovjeka i ivotinje jeste da ovjek ima volju, cilj i posebno poimanje ivota koje se temelji na ispravnim principima primljenim od Allaha, Stvoritelja ivota. Kada ovjek sve ovo izgubi, izgubit e najvanije osobine koje karakteriu njegovu vrstu i najglavnije odlike zbog kojih ga je Allah odlikovao. Ovu seriju poreenja izmeu onih koji vjeruju i onih koji ne vjeruju prekida jedan osvrt na grad koji je protjerao Poslanika (alejhi' s-selam) kao i poreenje izmedu toga grada i drugih razorenih gradova koji su bili

mnogo monij i od njega: A koliko smo gradova razorili, mnogo monijih od tvoga grada koji te protjerao, i nije bilo nikog da im pomogne (47/IJJ. To je ajet za koji se prenosi da je objavljen na putu izmeu Mekke i M edine za vrijeme Hidre, kao umirenje i ohrabrenje Poslaniku (alejhi' sselam) , a omalovaavanje snage silnih politeista koji su stali na put Pozivu u vjeru i koji su muili njegove nosioce dok nisu iselili iz svoje zemlje, od svojih porodica, iz svoje imovine, bjeei sa svojom vjerom. 72

Zatim nastavlja sa usporeivanjem stanja dviju grupa obrazlaui zato je Allah zatitnik onih koji vjeruju i koje e uvesti u dennetske bae kroz koje e tei rijeke na buduem svijetu, a nakon pruanja pomoi i ukazivanja poasti na ovom svijetu? Zatim, zato oni koji ne vjeruju nemaju zatitnika, a koji su izloeni propasti jo na ovom svijetu - poslije niskog ivotinjskog ivota - i kazne na buduem svijetu, boravitu i prebivalitu u Vatri: Zar je onaj koji ima jasnu predstavu o Gospodaru svome kao onaj kojem se lijepim ine runa djela njegova i koji se za strastima svojim povodi? (47/I4J. Razlika je oita u stanju ove dvije grupe, oita kako u programu tako i u ponaanju. Oni koji vjeruju imaju jasnu predstavu o svome Gospodaru . . . O ni vide istinu i znaju je, oni su je spoznali iz njenog izvora, oni su se povezali sa svojim Gospodarom i od Njega je uzeli. Oni su uvjereni u ono odakle uzimaju i oni nisu prevareni niti zavedeni. Onima pak, koji ne vjeruju njihova se runa djela ine lijepim, oni ih vide dobrim mada su loa. Oni nisu vidjeli ni spoznali Istinu. Koji se za strastima svojim povodi? m111J bez pravila na koje bi se povratili, bez mjerila o koje bi mjerili i bez svjetla koje e im pokazati Istinu i razluiti je od neistine. jesu li ovi i oni jednaki? Ne, oni se razlikuju po stanju, programu i usmjerenju. Zato se ne mogu podudariti ni mjerom, ni vrednovanjem, ni sudbinom! Ovo je jedna od slika razlikovanja izmeu ovih i onih u sudbini:

Zar je dennet, koji je obean onima koji se Allaha boje - u kome su rijeke od vode neustajale i rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, i rijeke od vina, prijatna onima koji piju, i rijeke od meda procijeenog i gdje ima voa svakovrsnog i oprosta od Gospodara njihova - zar je to isto to i patnja koja eka one koji e u vatri vjeno boraviti, koji e se uzavrelom vodom pojiti, koja e im crijeva kidati! (47/Js;. Ova ulna slika uivanja i kazne navodi se na nekim mjestima u Kur'anu. Katkad s njom dolaze zamiljene ili apstraktne slike. Isto tako slike uivanja i kazne liene uvstava dolaze na drugim mjestima. Allah je taj ko je stvorio ljude. On najbolje poznaje one koje je stvorio i On najbolje zna ta ostavlja traga u njihovim srcima i ta je dobro za njihov odgoj. Zatim ta je podesno za njihovo uivanje i kaznu. Ljudi su raznovrsni, due su raznorodne i prirode razliite. Sve se one susreu u 73

iskonskoj ljudskoj prirodi, zatim se razlikuju i dijele prema svakom ovjeku. Odatle je i Allah podijelio vrste uivanja i kazne, vrste naslada i bolova, shodno Svom apsolutnom poznavanju ljudi .. . Ima ljudi koje moe odgojiti i koje moe na akciju pokrenuti, kao to moe biti pogodno za njihovu nagradu i zadovoljiti ih da imaju rijeke od vode neustajale, ili rijeke od mlijeka nepromijenjena ukusa, ili rijeke od meda procijeena, ili rijeke od vina prijatnog onima koji piju. Ili, pak, vrste svakovrsnog voa. Uz oprost od njihova Gospodara koji im garantira spas od vatre i uivanja u dennetskim baama. Ovi imaju ono to je dobro za njihov odgoj i to je podesno za njihovu nagradu. Ima opet ljudi koji oboavaju Allaha zahvaljujui Mu na Njegovim blagodatima koje ne mogu izbrojati ili zato to Ga vole i pribliavaju Mu se pokornostima koje pribliavaju dragog dragom. Ili zato to se stide da ih Allah vidi u stanju koje On ne voli. Oni iza toga uope ne gledaju na Dennet ili na Vatru niti na uivanje ili na kaznu. Ovima odgovara odgoj i odgovara nagrada da im Allah kae: One koji su vjerovali i dobra djela inili Milostivi e sigurno voljenim uiniti 09/96J ili da znaju da e biti: na mjestu u kome e biti zadovoljni, kod Vladara Svemonoga (54/SSJ . Prenosi se od Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) da je klanjao dok mu noge ne bi otekle, pa ga Aia (neka je Allah njome zadovoljan) upitala: - Boiji Poslanie, zar to ini, a Allah ti je oprostio prethodne i potonje grijehe? - Allahov Poslanik (alejhi's-selam) je odgovarao: "0, Aia, zar neu biti zahvalan rob?"7 Rabija Adevija kae: Zar da nema Denneta ili Vatre niko ne bi

uvaavao Allaha i niko Ga se ne bi bojao? Ona odgovara Su:fjanu Sevriju koji ju je prije pitao: - ta je sutina tvoga vjerovanja? - odgovarajui: - Ja Ga ne oboavam iz straha od Njegove vatre niti iz ljubavi prema Njegovom Dennetu, pa da budem kao lo nadniar. Ja Ga oboavam iz udnje za Njim" . . . Izmeu ove i one vrste postoje mnoge vrste dua, osjeanja i priroda i sve one nalaze - u uivanju i kazni i raznim vrstama nagrade koje je Allah stvorio - sve one nalaze ono to je dobro za njihov odgoj na zemlji i ono to odgovara nagradi kod Allaha. Muslim u Sahihu po rivajetu Abdullaha ibni Vehba 74

Openito se primjeuje da su slike uivanja i kazne njezniJe i suptilnije to su sluatelji vie uznapredovali na ljestvici odgoja i vaspitanja tokom objave Kur'ana, shodno vrstama sagovornika i razliitim stanjima kojima su se obraali ajeti, a to su stanja i uzorci koji se ponavljaju u ovjeanstvu u svim vremenima. Ovdje su dvije vrste nagrade, odnosno kazne: prva vrsta - ove rijeke sa svakovrsnim voem i oprostom od Allaha i druga vrsta: . . . zar je to isto to i patnja koja eka one koji e u vatri vjeno boraviti, koji e se uzavrelom vodom pojiti, koja e im crijeva kidati.' (47/ISJ. To je opipljiva okrutna slika kanjavanja koja se podudara sa atmosferom sure o borbi i koja pristaje uz grubu prirodu narodu koji se naslauje i dere kao to stoka dere. Ambijent je ambijent grubog uivanja i grubog jedenja. Kazna je prokljuala voda i kidanje utrobe koja je gutala i prodirala hranu kao to to ini stoka! Ovi nee biti vrednovani kao oni, kao to oni nisu jednaki po stanju i

programu . . . Ovim zavrava prvi krug koji je otpoeo napadom pri otvaranju sure i u kome je trajala stalna borba, estoka, sve do kraja . . . 75

.. 1 ..... ' "" --: :"' ""'." ) "1 --- . ... , "",..,...... ,.. , .... 1 :>J ;; .JJ .... ..:.J J l b ! ;; .) r ..:.J J 'i .JI : \_,;.... 1 0 j ; ; :H ;j; 21) 0/.J d-:,:; }f J ;Ll\ ,,::, JG.AH C """' .... """. - ;,.. ""' ...... .. .. fu\ 1;;:, ; -:;1 ;1; 1-;f , :..;/;.:;J}j \k * r;J j:,t; , ;u;.H r-:;\i l;k{;j

* ' - ; J ); i;:;. * L; ,....",. ,..,_.. ) .J _,- ) ",.. .".,,.. .... - t } ,.. o t. , t t. ,. -;: ,.. 'f. ..... , , , ) ) "'-- ,.. , ,.. \ .t, je l 01 4.11 1.:JJ_;! .1::.: ;1 * '(>:J\-! l lj t+-' .lill r.o...J j} l 0-JJI ..... , ..... )' ) yw1 '-:--'_,l; ; Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali im se od tebe udalje, pitaju one kojima je dano znanje: "ta ono on maloprije ree?" To su oni ija je srca Allah zapeatio i koji se za strastima svojim povode (47/16). A one koji su na pravom putu On e i dalje voditi i nadahnue ih kako e se vatre sauvati (47/17). Zar oni ekaju da im Smak svijeta iznenada doe, a ve su predznaci njegovi tu ? A ta e im koristiti opomena kad im on doe? (47/lB). Znaj da nema boga osim Allaha! Trai oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice! Allah zna kud se kreete i gdje boravite (47/I9). 76

A oni koji vjeruju govore: "Zato se ne objavi jedna sura ?" A kada bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidi one ija su srca pritvorna kako te gledaju pogledom pred smrt onesvijetenog! A bolja bi im bila (47/20). poslunost i razuman govor! A kada je borba ve propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni (47!2IJ. Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti doepali, nered na Zemlji inili i rodbinske veze kidali! (17/22). To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih uinio (17/23). Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci! (47/24). One koji su od vjere svoje otpali, poto im je bio jasan pravi put, ejtan je na grijeh navodio i lanu im nadu ulivao (17/2-'>J. To zato to su govorili onima koji ne vole ono to Allah objavljuje: "Mi emo vam se u nekim stvarima pokoravati", - a Allah dobro zna njihove tajne (47/2fi) . A kako e tek biti kad im meleki budu due uzimali udarajui ih po obrazima i po leima njihovim! (47/27). To e biti zato to su ono to izaziva Allahovu srdbu slijedili, a ono ime je On zadovoljan prezirali; On e djela njihova ponititi (17/28). Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove nee na vidjelo iznijeti? (17/29J. A da hoemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti e ih poznati po nainu govora njihova, A Allah zna postupke vae (17/.10). Mi emo vas provjeravati sve dok ne ukaemo na borce i postojane

medu vama, a i vijesti o vama provjeravaemo (17/31). Ova cjelina govori o licemjerima, njihovom stavu prema osobi Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) i prema Kur'anu. Zatim, o njihovom odnosu prema borbi na Allahovom Putu koju je Allah stavio u dunost muslimanima radi uzdizanja Allahove rijei. l, naposlijetku, u njihovom odnosu prema Jevrejima i njihovoj zavjeri s njima u tajnosti radi unitenja islama i muslimana. 77

Pokret licemjerstva je medinski pokret. On nije postojao u Mekki, jer tamo nije postojalo nita to bi ga iziskivalo. Muslimani u Mekki su imali status progonjenih te nije bilo potrebe da se neko licemjerno odnosi prema njima! Poto je Allah pojaao islam i muslimane plemenima Evs i Hazred iz Medine i poto se proirio meu porodicama i kuama, tako da nije bilo nijedne kue da u nju nije uao islam, ljudi koji su mrzili M uhammeda (alejhi' s-selam) i islam koji je bio u jaanju i usponu, a kako nisu bili u stanju da istovremeno otvoreno izraze neprijateljstvo, ljudi su bili prisiljeni da protiv svoje volje prividno ispolje islam, tajei u sebi pakost i mrnju, pravei zasjede Poslaniku i njegovim ashabima, na elu sa Abdullahom ibni Ubejjom ibni Selulom, poznatom glavom licemjerstva. Jevreji su u Medini imali vojnu, ekonomsku i organizacionu snagu u prvom medinskom periodu. Oni su ispoljavali mrnju na pojavu M uhammeda (alejhi' s-selam) , njegove vjere i njegovih sljedbenika. Postojanje Jevreja u ovakvom poloaju bilo je ohrabrujue za licemjere. Odmah ih je sjedinila silna mrnja i prijezir pa su uzeli da kuju zavjere i pletu spletke u svakoj povoljnoj prilici. Kada su muslimani bili u nevolji, oni su otvoreno ispoljavali svoje neprijateljstvo i mrnju, a kada su bili u povoljnom poloaju, tajno su pleli spletke i u mraku kovali zavjere! Oni su do polovine medinskog perioda predstavljali stvarnu opasnost za islam i muslimane. U medinskim surama su neprekidno spominjani licemjeri, opisivane njihove spletke i navoene prijetnje njihovim zavjerama i moralu. Takoer je ponavljano spominjanje njihovih veza sa Jevrejima, primanje instrukcija

od njih i sudjelovanje s njima u nekim vrsto skovanim zavjerama. Ovo je jedno takvo mjesto na kome se ukazuje na licemjere, kao to se isto tako ukazuje na Jevreje. Ima onih koji dolaze da te sluaju, ali im se od tebe udalje, pitaju OJi kojima je dano znanje: "ta ono on maloprije ree ?" To su oni ija je srca Allah zapeatio i koji se za strastima svojim povode (47/t6J. Izraz ima onih pretpostavlja da je to aluzija na one koji ne vjeruju i o kojima je bilo govora u prethodnoj cjelini u ovoj suri, s obzirom na to da su 78

licemjeri, u sutini, grupa nevjernika skrivene vanjtine i da Allah u ovom ajetu o njoj govori u pravom svjetlu. Ovaj izraz isto tako pretpostavlja da je on aluzija na muslimane, s obzirom na injenicu da su licemjeri bili inkorporirani u njih i da su s njima, pretvarajui se, iskazivali islam. Prema njima se postupalo kao prema muslimanima prema onome ta su ispoljavali, to je pravilo islama u ponaanju sa ljudima. Meutim, oni su u oba sluaja licemjeri, kao to na to ukazuje njihova kvalifikacija u ajetu i njihov postupak i kao to na to ukazuje kontekst ove cjeline u suri i njen govor o licemjerima. Njihovo pitanje poslije sluanja onoga to govori Poslanik (alejhi' sselam) - a sluanje ovdje znai sluanje sa velikom panjom - ukazuje na to da su se oni pretvarati da sluaju ono to Poslanik (alejhi' s-selam) govori i da tome posveuju panju, dok su im srca bila nemarna i nezainteresirana, ili slijepa i zatvorena. Kao to vjerovatno moe, s druge strane, da ukazuje na skriveno i podlo peckanje, elei tim svojim pitanjem da kau onima koji neto znaju da ono to Muhammed govori nije razumljivo ili da ne znai nita ako je razumljivo. I, evo ih, sluajui ga, oni u tome ne nalaze nikakav sadraj niti ita od toga prihvataju! Isto tako, moda pod ovim pitanjem misle da se narugaju injenici to oni koji znaju dre i cijene sve to Muhammed (alejhi's-selam) govori, to trae da razumiju znaenje i memoriziraju rijei - kao to je bio postupak ashaba (neka je na njih Allahovo zadovoljstvo) sa svakom rijeju koju je izgovarao asni Poslanik. Oni ih pitaju i trae da im ponove njegove rijei koje su upravo uli, da bi se otvoreno ili prikriveno narugali . . . Sve su to mogua znaenja koja ukazuju na podlost, pokvarenost, sljepilo i skrivenu strast:

To su oni ija je srca Allah zapeatio i koji se za strastima svojim povode (47/ll>J. To je stanje licemjera. A kada je rije o stanju onih koji su na Pravom Putu, ono je potpuno suprotno stanju prvih: A one koji su na pravom putu On e i dalje voditi i nadahnue ih kako e se vatre sauvati (47/17). Redoslijed kojim su navedene injenice u ovom ajetu privlai panju. Oni koji su na Pravom Putu dali su inicijativu da krenu Pravim Putem pa ih je Allah nagradio dodatnom uputom nagraujui ih potom onim to je dublje i potpunije: I nadahnue ih kako e se vatre sauvati (47/17) Taqwa 79

ili bogobojaznost jeste takvo stanje srca koje ini da ono uvijek drhti pred Allahovom veliinom, da osjea da ga On kontrolira, da se boji Njegove srdbe, da pogleda Njegovo zadovoljstvo i da izbjegava da ga On vidi u stanju ili situaciji kojom On nije zadovoljan . . . Ova senzibilna osjetljivost jeste bogobojaznost . . I to je ta nagrada koju Allah daje onome kome On . hoe od Svojih robova kad su na Pravom Putu i kad ele postii Allahovo zadovoljstvo. Pravi Put, bogobojaznost i osjetljivost jeste stanje koje stoji naspram licemjerstva, zaslijepljenosti i nemarnosti u ovom ajetu. Stoga se poslije ovog osvrta vraa govoru o nemarnim i zaslijepljenim licemjerima koji naputaju drutvo Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) ne shvaajui nita od onoga to je on rekao, a to bi im koristilo i to bi ih na Pravi Put izvelo, to bi njihova srca mobilizirala na bogobojaznost i to bi ih opomenula na polaganje rauna i nagradu i kaznu koja oekuje ljude: Zar oni ekaju da im Smak svijeta iznenada doe, a ve su predznaci njegovi tu ? A ta e im koristiti opomena kad im on doe? (47/IRJ. To je snaan trzaj koji bezbrine grubo izvodi iz nemara, kao kad bi se pijanac zgrabio za prsa i dobro protresao! ta to oekuju ovi bezbrini koji ulaze u drutvo Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) i naputaju ga ne shvatajui, ne pamtei i ne primajui pouku? ta to oni oekuju? Zar oni ekaju da im Smak svijeta iznenada doe? (47/JRJ pa ih iznenadi, a oni zbunjeni, zaueni i nehajni.

.. Zar oni ekaju da im Smak svijeta doe, a ve su predznaci njegovi tu ? (47/JRJ . . . Njegovi pred znaci su se stekli. Posljednje poslanstvo najkrupniji je ovaj predznak, ono je najava posljednje opomene da se pribliio Sudnji as. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) je rekao: "Poslan sam ja i Smak svijeta kao ova dva", pokazujui dva svoja prsta: kaiprst i onaj do njega.8 lako vrijeme od posljednjeg poslanstva izgleda dugo, Allahovi dani nisu kao nai dani, ali su u Allahovom raunu doli prvi znaci, pa razuman ovjek ne moe ostati bezbrian, i kako ga Smak svijeta ne bi zatekao iznenada tako da nema vremena da se probudi i osvijesti: A ta e im koristiti opomena kad im on doe? (47/IBJ. 8 Buhari i Muslim od Sehla ibni Sa' da (neka je Allah njime 7.adovoljan) . 80

To je snaan i slikovit potres koji nemarne izvodi iz njihovih nemara i koji je u skladu sa silovitom prirodom sure. Zatim se govor usmjerava Poslaniku (alejhi' s-selam) i onima koji su s njim na Pravom Putu, bogobojaznim i koji tee Allahu. Od njih se trai da slijede drugi put, put znanja, spoznaje, spominjanja Allaha, traenja oprosta, osjeaj Allahove kontrole i Njegovog sveobuhvatnog znanja, kao to se trai da ive sa ovim osjeanjem oekujui Smak svijeta oprezni i pripravni: Znaj da nema boga osim Allaha! Trai oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice! Allah zna kud se kreete i gdje boravite (47/19). To je smjernica da se podsjeti na tu prvu injenicu na kojoj se temelji zadaa Poslanika (alejhi' s-selam) i onih koji su s njim: Znaj da nema boga osim Allaha! <47/19). Na sonovu spoznaje ove injenice njenog javljanja u svijesti otpoinju druge smjernice: Trai oprosta za svoje grijehe (47/19). Njemu su oproteni preanji i potonji grijesi. Meutim, dunost je osjetljivog roba vjernika koji osjea da je grijean bez obzira na to koliko se trudio da ne grijei, kao i da osjea - kad mu je ve oproteno - da je istigfar i tranje oprosta, spominjanje Allaha i zahvala na oprostu. Zatim, to je trajno poduavanje onih koji su iza AJlahovog Poslanika (alejhi' s-selam) , onih koji znaju njegov poloaj kod njegovog Gospodara, a vide da se i on usmjerava da spominje Allaha i da trai oprost za sebe, zatim za vjernike i

vjernice, jer je njegova dova primljena kod njegovog Gospodara. Oni osjeaju AJlahovu blagodat prema sebi ovim Poslanikom i AJlahovu milost prema sebi u tome to usmjerava Poslanika da moli oprost za njih kako bi im On oprostio! Slijedi posljednji doticaj u ovom usmjerenju: Allah zna kud se kreete i gdje boravite <47/I9J. Vjerniko srce osjea smirenost i strah istovremeno, smirenost dok je u Allahovoj zatiti gdje god da se kree ili boravi, a strah od injenice da ga Allahovo znanje obuhvata, da ga prati u svim njegovim stanjima i da zna njegove tajne i skrivene ine . . . Rl

To je odgajanje, odgajanje da se uvijek bude budno krajnje osjetljivo, oprezno u nastojanju i iekivanju . . . Kontekst prelazi na odsUkavanje stava licemjera prema dihadu, borbi na Allahovom Putu, te straha, malodunosti, uplaenosti i uznemirenosti koje proimaju njihove due kad se suoe sa ovom obavezom. Kontekst otkriva njihovo unutranje stanje svijesti prema ovom propisu kao to im otkriva ta ih oekuje ako budu ustrajali u ovom licemjerstvu i ako se ne budu iskreno odazvali Allahu kad se borba propie i kad dihad bude neminovan: A oni koji vjeruju govore: "Zato se ne objavi jedna sura ?" A kada bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si mogao da vidi one ija su srca pritvorna kako te gledaju pogledom pred smrt onesvijetenog! A bolja bi im bila (47/20J poslunost i razuman govor! A kada je borba ve propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni (47/21). Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti doepali, nered na Zemlji inili i rodbinske veze kidali.' (47/22). To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih uinio (17/23). Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci! (17/21). Iekivanje onih koji vjeruju da bude objavljena jedna sura moe da znai izraz njihove elje za novom surom iz ovog Kur'ana koga oni vole

nalazei u svakoj njegovoj suri novu dragu opskrbu, ali moe da znai iekivanje jedne sure koja e objasniti jednu od odredbi dihada, i dati konanu rije jednom od pitanja borbe koje ih okupira. Zato govore: Zato se ne objavi jedna sura ? (47/20) . . . A kada bi objavljena jasna sura r47/20J - tako jasna da ne pretpostavlja nikakve naknadne interpretacije, i u njoj spomenuta borba (17/20) odnosno naredba o njoj, ili propis o onima koji iz nje izostanu, ili neka od pitanja u vezi s njom, kad isti ti ija su srca pritvorna (17/20J - to je jedna od kavlifikacija licemjera, oni gube razboritost, skida se maska licemjerstva iza koje se kriju i otkriva se njihov strah i slabost da se suoe sa ovom 82

obavezom. Oni su u stanju koje izgleda poniavajue za mukarce, a koje k ur' anski kreativni izraz predstavlja u jedinstvenoj slici kao da je izloena pogledima: . . . ti si mogao da vidi one ija su srca pritvorna kako te gledaju pogledom pred smrt onesvijetenog! (47/20). To je izraz kojeg je nemogue oponaati, niti prevesti nekom drugom frazom. On odslikava strah koji granii sa uzrujanjem, slabost sa napadom groznice, a malodunost sa onesvijeenou! Izraz i poslije toga ostaje jedinstven, pun sjena i pokreta koji obuzimaju matu! To je vjena slika slabe i straljive osobe koja ne trai utoite u vjerovanju, u iskrenoj naravi niti u stidu kojim e ispoljiti uljudnost pred opasnou. To je ta pritvornost i ta dvolinost! Dok su oni obuzeti ovom malodunou, slabou i slomom, prema njima se prua ruka vjerovanja s opskrbom koja e ojaati volju i stabilizirati noge kad bi je prihvatili iskreno: A bolja bi im bila poslunost i razuman govor! A kada je borba ve proPisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni (47/20-2JJ. Da, to im je pree od ove sramote, ove slabosti, ove uzrujanosti i ovog licemjerstva. . . Bolja im je poslunost i razuman govor (47/21) . . poslunost kojom e se mirno predati Allahovoj odredbi i sigurno prihvatiti izvrenja Njegove naredbe. Razuman govor opet otkriva istou osjeaja, estitost srca i istou savjesti. Bolje im je, zato, kad se borba propie, kad situacija postane ozbiljna i kad se suoe sa dihadom da budu iskreni prema Allahu da M u budu iskreni u namjeri i iskreni u osjeanjima, kako bi On njihova srca uinio jaim, njihove volje odlunijim, korake

vrim, tekoe lakim i opasnosti koje im prijete da ih progutaju, snoljivijim! Kako bi im upisao jedno od dva dobra: spas i pobjedu ili smrt na Allahovom Putu i Dennet. . . Ovo je ono to je bolje i ovo je ta opskrba koju nudi vjerovanje, a koja jaa volju, uvruje korake, odagnava strah i umjesto njega ulijeva stabilnost i mir. Dok kontekst tako govori o njima, obraa im se neposredno da bi im zaprijetio da e ih snai lo kraj ako ih ovo njihovo stanje odvede u slabost, vrati nazad u nevjerovanje i skine s njih taj tanki prekriva islama. Zar i vi ne biste, kad biste se vlasti doepali, nered na Zemlji inili i rodbinske veze kidali! (47/22J. 83

Ovaj izraz zar i vi ne biste (47/22J oznaava ono to je mogue i to se oekuje u postupcima onih kojima se obraa opominjui ih i upozoravajui . . . Pazite se i uvajte jer vama istie rok, uvajte se da se ne vratite u dahiliiiet u kome ste bili. uvajte se da ne inite nered na Zemlji i ne kid ajte rodbinske veze kao to je bila vaa osobina prije islama . . . Poslije ovog zastraujueg i opominjueg osvrta kontekst se vraa govoru o njima u sluaju da se vrate onome ime ih zastrauje: To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih uinio (47/23J. Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci! (47/24). To su oni koji ustrajavaju u svojoj bolesti i svom licemjerju tamo da naputaju ovu vjeru u koju su bili uli prividno, ne povjerovavi iskreno i nepobitno u Allaha. To su oni koje je Allah prokleo <47/23J . . . koje je On udaljio i liio Upute i gluhim i slijepim ih uinio <47/23) Oni nisu izgubili . sluh, oni nisu izgubili vid ve su oni onesposobili sluh i vid, ili su zanemarili mo shvaanja koja se krije iza sluha i vida, tako da ova ula nemaju vie funkciju, jer je nisu ni vrila. Kontekst se pita s negodovanjem: Kako oni ne razmisle o Kur'anu (47/24J . . . Razmiljanje o Kur' anu uklanja koprene, otvara prozore, isijava svjetlost, pokree osjeanja, mobilizira srca i ini savjest neporonom. Ono stvara takav ivot dui da ona njime pulsira, svijetli i osvjetljava. Ili su im na srcima kata nei! <47/24). Oni zatvaraju put izmeu njih i Kur'ana i izmeu

njih i svjetla. Njihova srca su zatvorena poput brava koje im ne dozvoljavaju prolaz ak ni zraku ni svjetlu! Kontekst nastavlja sa slikanjem stanja licemjera i raz.JaSnJenjem uzroka njihovog okretanja lea vjerovanju nakon to su mu se bili primakli, pa se ispostavlja da je uzrok tome njihova zavjera sa Jevrejima i njihovo obeanje dato njima da e im biti posluni u onome to planiraju: One koji su od vjere svoje otpali, poto im je bio jasan pravi put, ejtan je na grijeh navodio i lanu im nadu ulivao (47/25). 84

To zato to su govorili onima koji ne vole ono to Allah objavljuje: "Mi emo vam se u nekim stvarima pokoravati", - a Allah dobro zna njihove tajne (47/26) . Izraz ocrtava znaenje njihovog vraanja i udaljavanja od Pravog Puta poto im je on bio jasan, slikom konkretnog pokreta, pokreta idenja natrake. Izraz otkriva ejtanovo doaptavanje, uljepavanje i zavoenje koje se krije iza te slike. Tako su i vanjska i unutarnja strana ovoga pokreta otkrivene i razumljive! Poznato je da su oni licemjeri koji se skrivaju i prikrivaju. Zatim otkriva uzrok koji je uzrokovao da ejtan ima ovu vlast nad njima i koji ih je doveo do toga da okrenu lea Uputi, nakon to su je upoznali i nakon to im je postala jasna: To zato to su govorili onima koji ne vole ono to Allah objavljuje: "Mi emo vam se u nekim stvarima pokoravati" (47/26). Jevreji u Medini su prvi oni koji nisu voljeli ono to Allah objavi, jer su oekivali da posljednje poslanstvo bude izmeu njih i da peat poslanika bude od njih. Oni su traili pomo od onih koji ne vjeruju obeavajui im da e se pojaviti poslanik koji e ih povesti i dati im vlast na zemlji i koji e im povratiti njihovo kraljevstvo i mo . . . Meutim, poto je Allah izabrao Svog posljednjeg poslanika iz Ibrahimovog potomstva, a ne izmeu Jevreja, oni su zamrzili njegovu misiju. tavie, kad je doselio u Meinu, zamrzili su njegovu Hidru koja je najbolje pokazala kakve su pozicije tamo imali. Zato su se od prvog dana svi kao jedan urotili protiv njega i poveli rat spletkarenja, mahinacija i intriga kad su vidjeli da su nemoni da otvoreno ispolje neprijateljstvo na bojnom polju. Njima su se prikljuili svi oni koji su bili ogoreni i svi licemjeri. Rat je dugo potrajao izmeu njih i Allahovog

Poslanika tako da ih je na kraju protjerao sa cijelog Arabijskog poluotoka i oslobodio ga za islam. Oni koji su okrenuli lea vjeri, poto im je bio jasan Pravi Put, rekli su Jevrejima: "Mi emo vam se u nekim stvarima pokoravati" (47/26J . . Najvjerovatnije da je to bilo u spletkama, intrigama i zavjeri protiv islama i Poslanika islama. A Allah dobro zna njihove tajne (47/26). Ovo je osvrt koji je sav od prijetnji. Gdje odlaze njihove zavjere i tajne i kakve su njihove posljedice kad je to sve otkriveno Allahovom znaju? Izloeno Allahovoj snazi? 85

Potom slijedi otvorena prijetnja Allahovim vojnicima kad zavjerenici budu na samrti: A kako e tek biti kad im meleki budu due uzimali udarajui ih po obrazima i po leima njihovim! (47/27). To je zastraujui i poniavajui prizor. To se dogaa onda kad se oni sa duom rastaju, kad nemaju nimalo snage ni moi, kad su na kraju ivota na ovoj zemlji i na poetku drugog. Ovog ivota koji otpoinje udaranjem po obrazima i leima. Ovo im se deava u trenutku smrti, u trenutku tjeskobe, muke i straha. Udaraju ih po leima koja su oni okrenuli upravo onda kad je on bio jasan! Ja kakve li tragedije! To e biti zato to su ono to izaziva Allahovu srdzou slijedili, a ono ime je On zadovoljan prezirali; On e djela njihova ponititi (47/28J. Oni su ti koji su sebi eljeli ovu sudbinu i oni su je izabrali. Oni su namjerno slijedili ono to izaziva Allahovu srdbu kao to je licemjerje, grijeenje i kovanje zavjere sa Allahovim neprijateljima, neprijateljima Njegove vjere i Njegovog Poslanika. Oni su ti koji su prezirali ono ime je Allah zadovoljan i nisu to radili, ve su radili ono to izaziva Allahovu srdbu i ljutnju . . . On e djela njihova ponititi (47/28). Ona koja su im se sviala i kojima su se divili drei ih svojom vjetinom i spretnou dok su kovali zavjere protiv vjernika i dok su im pleli spletke, kad najednom - ova djela se nadmu i napuu, a zatim propadnu i nestanu! Na kraju cjeline prijeti im da e iznijeti na vidjelo njihov sluaj Allahovom Poslaniku i muslimanima meu kojima ive prikriveni i prividno ispoljavajui islam, a, ustvari, prave mu spletke:

Zar oni bolesnih srca misle da Allah zlobe njihove nee na vidjelo iznijeti? (47/29). A da hoemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao. Ali, ti e ih poznati po nainu govora njihova, A Allah zna postupke vae (47!30J. Mi emo vas provjeravati sve dok ne ukaemo na borce i postojane medu vama, a i vijesti o vama provjeravaemo (47/31). 86

Ucemjeri su se oslanjali na svoje savreno poznavanje vjetine pretvaranja i na tajenje, uglavnom svog stanja pred muslimanima. Kur'an proglaava maloumnim njihovo miljenje da e ova stvar ostati skrivena, prijeti im da e razotkriti njihov sluaj i iznijeti na vidjelo njihovu zlobu i mrnju prema muslimanima i govori Svome Poslaniku: A da hoemo, Mi bismo ti ih, uistinu, pokazali i ti bi ih, sigurno, po biljezima njihovim poznao (4 7/30J . . . tj . da hoemo, otkrili bi ti po njihovim osobama i linostima, tako da kad bi jednog od njih vidio, prepoznao bi ga po crtama lica. (Ovo je bilo prije nego to mu je Allah otkrio jednu grupu njih poimenino.) Uz to, nain njihovog govora i akcent, izvjetaenost i nepravilnost govora, odsustvo logike u njihvom obraanju tebi ukazat e ti na njihovo licemjerstvo: Ali, ti e ih poznati po nainu govora njihova (17/30) . . . Kraj ajeta skree panju na Allahovo sveobuhvatno poznavanje djela i motiva: A Allah zna postupke vae (17/30) . . . Njemu nita nije skriveno . . . Zatim Allahovo obeanje o iskuavanju, iskuavanju cijelog islamskog Ummeta, kako bi se otkrili borci i strpljivi, kako bi se izdvojili i vijesti o njima postale poznate, tako da ne doe ni do kakve zabune u redovima i ne ostane prostora za tajne poslove licemjera niti za poslove slabia i nestrpljvih: Mi emo vas provjeravati sve dok ne ukaemo na borce i postojane medu vama, a i vijesti o vama provjeravaemo (17/31). Allah zna pravo stanje dua, zna njihove tajne i skrivene misli. Zna ono to e stvarno uraditi. Pa zato ovo iskuavanje i provjeravanje? Kome e koristiti to znanje koje e se iza toga otkriti?

Allah (neka je uzviena Njegova mudrost) vrednuje ljude prema onome to je u njihovoj mogunosti, to je u njihovoj prirodi i spremnosti. Oni ne znaju skrivene injenice koje On zna. Zato je nuno da im se otkriju injenice kako bi ih shvatili i spoznali i uvjerili se u njih, zatim se okoristili nJima. Iskuavanje u srei i nesrei, u dobru i zlu, u obilju i oskudici, u radosti i tekoi. . . sve to otkriva ono to je zakopano u duama, sve to je nepoznato u njima ak i njihovim vlasnicima . . . Ovim se hoe rei da je Allahovo znanje postupaka koje otkrivaju due nakon iskuavanja povezano sa Njegovim znanjem o njima u njihovim stvarnim stanjima u kojima ih vide ljudi. 87

Vienje svojih postupaka u vidu u kome ih doivi njihova spoznaja utjee mnogo na njih, prilagoava njihova osjeanja i usmjerava njihov ivot njihovim unutranjim sredstvima koja su u njihovoj moi. Ovako dolazi do izraaja Allahova mudrost u provjeravanju i iskuavanju. Rob vjernik eli da ne bude izloen Allahovom iskuenju i provjeravanju. On pogleda Njegov oprost i Njegovu milost. Zato, ako ga zadesi kakva nevolja, on trpi znajui da se iza toga krije neka mudrost. On se predaje Allahovoj volji budui da je siguran u Njegovu mudrost, pogledajui Njegovu milost i oprost poslije iskuenja. Prenosi se od Fudajla, pobonog sufije, da bi plakao uei ovaj ajet i molio: "Boe, ne stavljaj nas na kunju, jer ako nas stavi na kunju,

razotkrit e nas, razgolititi i kazniti . . . " Oni koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraaju, koji su Poslanikovi protivnici, kad im je ve postao jasan pravi put, zaista nee nimalo Allahu nauditi, i On e djela njihova ponititi (47/.12). 88

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne nitite djela svoja! (47/.13). Onima koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraaju, pa poslije kao nevjernici umiru, Allah, zaista, nee oprostiti (47/34). I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jai, jer Allah je s vama, On vas nee nagrada za djela vaa liiti (47/35). ivot na ovom svijetu je samo igra i zabava! A ako budete vjerovali i grijehe izbjegavali, On e vas nagraditi i imanja vaa od vas nee traiti (47/.?li) , Ako bi ih od vas traio i prema vama uporan bio, postali biste krti i On bi uinio vidljivim vae mrnje (47/37). Vi se, eto, pozivate da troite na Allahovu putu, ali, neki od vas su krti, - a ko krtari, na svoju tetu krtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromani. - A ako glave okrenete, On e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao to ste vi nee biti (47/.18). U prvom dijelu ove posljednje cjeline u suri govori se o onima koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraaju, koji su Poslanikovi protivnici, kad im je ve postao jasan pravi put (47/32) Ovi o kojima je ovdje rije, najblie je ... da oni budu ti nevjernici o kojima je bilo govora na poetku ove sure. Oni su ti kojima pristaje ova oholost u stajanju na putu islamskoj misiji, oholost koju ovdje izraava odvraanjem od Allahova Puta i suprotstavljanjem Poslaniku (alejhi' s-selam) , mada postoji i druga mogunost razumijevanja ovih rijei, a to je da je ovdje govor openit i da se odnosi na svakog onog

ko zauzme ovakav stav, obuhvatajui Jevreje u Medini i licemjere, u smislu prijetnje upuene njima ako se odlue da zauzmu stav poput ovog javno ili tajno. Meutim, prva mogunost je, u svakom sluaju, blia. Kad je rije o drugom dijelu, zapravo posljednjem dijelu, pa do kraja sure, to je govor upuen vjernicima u kome ih poziva da nastave borbu ivotom i imetkom, bez poputanja ili pristajanja na pozive o primirju sa agresivnim i okrutnim neprijateljem, pod bilo kakvim okolnostima, kao to su slabost, srodstvo ili interes, kao i bez krtarenja imetkom, s obzirom na to da ih Allah obavezuje da troe samo u granicama svojih mogunosti, vodei rauna o uroenoj krtosti u ljudima! A ako se oni ne prihvate obaveza ove misije i ove vjere, Allah e ih liiti asti njenog noenja i njenog mandata zamjenjujui ih drugim narodom koji e se prihvatiti tih obaveza i koji e spoznati njenu vrijednost. To je estoka i zastraujua 89

prijetnja koja odgovara atmosferi ove sure i koja otkriva da je bila pravi lijek za postojea duevna stanja u muslimanskim redovima, tada - mimo licemjera - pored sluajeva portvovanosti, predanosti, hrabrosti i rtvovanja to je uveno u predajama u muslimanskoj zajednici su postojali i ovi i oni, a Kur' an je lijeio i odgajao kako bi one koji zaostaju podigao na vii, plemeniti nivo. Oni koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraaju, koji su Poslanikovi protivnici, kad im je ve postao jasan pravi put, zaista nee nimalo Allahu nauditi, i On e djela njihova ponititi (17/32). To je vrsta Allahova odluka i Njegovo stvarno obeanje: Oni koji ne vjeruju, koji su stali pred lice Istine da ona ne doe do ljudi, koji su ljude od nje odvraali silom, novcem, prevarom ili bilo kojim drugim sredstvom, koji su se suprotstavlajli Poslaniku (alejhi' s-selam) za njegova ivota objavljujui mu rat, protivei se njegovom putu i stajui u druge redove mimo njegovih, a poslije njegove smrti borei se protiv njegove vjere, eriata, programa, sljedbenika sunneta i nosilaca njegovog poziva, i to kad im je ve postao jasan pravi put (17/.12J, kad su shvatili da je to istina, meutim, oni su slijedili strasti, njima je ovladala tvrdoglavost, oslijepio ih cilj i vodio ih brzi interes . . . To je vrsta Allahova odluka i stvarno Allahovo obeanje da ovi zaista nee nimalo Allahu nauditi (17/32) Oni su sitni i slabi da mogu bit spomenuti u sferi nanoenja tete Uzvienom Allahu. Nije ovo to na ta se

misli ovdje. Ve se misli na to da oni ne mogu nauditi Allahovoj vjeri, Njegovom programu niti nosiocima Njegovog poziva i vjere, da ne mogu donijeti nita novo u Njegovim zakonima i uspostavljenom redu, bez obzira na njihovu snagu i bez obzira na njihovu mogunost da jedno vrijeme nanose nepravdu nekim muslimanima. Ovo je privremena nevolja koja se dogaa po Allahovom odobrenju i zbog mudrosti koju Allah hoe. To nije stvarna teta po Allahov zakon, red, sistem, program i Njegove robove koji se brinu o Njegovom sistemu i programu. Kraj je ve odluen: I On e djela njihova ponititi (47/32) Pa e zavriti gubljenjem i propau, kao to stoka skona koja se hrani tim otrovnim biljem! 90

U okrilju ove zastraujue sudbine onih koji ne vjeruju, koji od Allahova Puta odvraaju i koji se Poslaniku suprotstavljaju, okree se onima koji vjeruju da ih upozori na ovu kobnu sudbinu i da ih usmjeri na pokornost Allahu i pokornost Poslaniku: O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne nitite djela svoja! (17/3.1). Ovo usmjerenje inspirira injenicom da je u muslimanskoj zajednici tada bilo onih koji ne tee potpunoj pokornosti, kojima su bile teke obaveze ili kojima su teko padale neke rtve koje je iziskivala borba protiv ovih raznih monih grupa koje su bile protiv islama, koje su ga napadale sa svih strana i koje su za muslimane vezali interesi, i rodbinske veze koje je bilo teko prekinuti i odrei ih se potpuno, kako to zahtijeva vjera. Udar ovog usmjerenja bio je jak i dubok u duama iskrenih muslimana, pa su im srca zadrhtala bojei se da nee uiniti neto to ponitava njihova djela i to ih liava dobroinstva koje uine . . . Imam Ahmed i b ni N asir M erzi u poglavlju o namazu je rekao: Prenio nam je Ehu Kudama svojim senedom: Veki' - Ehu Da'fer Razi - Rebi' ibni Enes od Ehu Alije daje rekao: Ashabi Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) su smatrali da uz rijei nema Boga osim Allaha grijeh ne moe nauditi, kao to uz irk ne moe koristiti dobro djelo, pa je objavljeno: pokoravajte se ... Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne nitite djela svoja! (47/33) Pa su se

pobojali da grijeh nee ponititi dobro djelo. Prenosi se senedom Abdullaha ibni Mubareka: .Bekr ibni Ma' ruf Mukatil ibni Hajjan - Nafi' - lbni Omer (neka je Allah njima zadovoljan) da je rekao: - Mi, ashabi Allahovog Poslanika, mislili smo da su sva dobra djela primljena dok nije objavljeno: pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne nitite djela svoja! (47/33), pa smo upitali: - ta je to to niti naa djela? - Odgovorili smo: - Veliki grijesi i razvrat, - dok nisu objavljene Allahove rijei: Allah sigurno nee oprostit da Njemu druge smatrate ravnim, a oprostit e kome hoe ono to je manje od toga (4/1 16). Poto su objavljene te rijei, prestali smo o tome govoriti. Plaili smo se za one koji ine velike grijehe i razvrat i nadali se za one koji ih ne ine. Iz ovih tekstova jasno izlazi na vidjelo kako su due iskrenih muslimana primale kur' anske ajete, kako su se tresle zbog njih, kako su drhtale i plaile se, kako su bile oprezne da ne padnu pod njihov udar, kako su teile da budu u skladu s njima i da sebe podese prema njima .. . Sa 91

ovom osjetljivou u prijemu Allahovih rijei muslimani su bili muslimani tog modela! Zatim im je Allah u narednom ajetu objasnio sudbinu onih koji se suprotstavljaju Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) i odstupaju od pokornosti njemu, zatim u tome ustrajavaju, odlazei sa ove zemlje kao nevjernici: Onima koji ne vjeruju i od Allahova puta odvraaju, pa poslije kao nevjernici umiru, Allah, zaista, nee oprostiti (47/34J. ansa je pruena samo za oprost na ovome svijetu. Vrata pokajanja ostaju otvorena za nevjernika i grijenika sve dok ne zagrgljaju. A kada dua doe u grkljan nema vie pokajanja i oprosta, proputena je ansa koja se vie nee povratiti. Ajet poput ovog obraa se vjernicima kao to se obraa nevjernicima. Sto se tie ovih drugih, to im je opomena da se priprave i pokaju prije nego to se vrata zatvore. A to se tie ovih prvih, ovaj ajet im je upozorenje i skretanje panje da se uvaju svega to e ih pribliiti ovom opasnom i fatalnom putu! Shvaamo ovo iz redoslijeda zabrane kukaviluka i poziva na primirje u slijedeim ajetima na osnovu onoga to je navedeno u prethodnom ajetu u kome je objanjena sudbina nevjernika koji se suprotstavljaju Poslaniku: I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jai, jer Allah je s vama, On vas nee nagrada za djela vaa liiti (47/J.SJ. Ovo je to na ta on upozorava vjernike stavljajui pred njih sudbinu nevjernika koji su se suprotstavljali Poslaniku, kako bi se uvali njene

sjene izdaleka! Ovo upozorenje aludira na postojanje pojedinaca medu muslimanima koji su obaveze dugotrajne borbe i njene stalne potekoe drali tekim, pa su se zavaravali i eljeli da sklope primirje kako bi se odmorili od tekoe ratova. Moda su neki imali roake i rodbinu meu politeistima, ili su imali interese i imovinu pa su naginjali miru i sklapanju sporazuma. Ljudska dua je ljudska dua, a islamski odgoj lijei ovu slabost i ove priroene elje svojim sredstvima. On je u tome izvanredno efikasan, meutim, ovo ne negira da je u duama ostalo naslaga, posebno u tom ranom vremenu iz medinskog perioda. Ovaj ajet je jedan dio lijeka 92

za ove naslage. Zato pogledajmo kako je Kur'an tretirao due. Nama je potrebno da pratimo korake Kur'ana u odgoju, jer due su due: I ne budite kukavice i ne nudite primirje kad ste jai, jer Allah je s vama, On vas nee nagrada za djela vaa liiti (47/35). Vi ste jai, ne budite kukavice i ne nudite primirje. Vi ste jai po vjerovanju i po poimanju ivota. Vi ste jai po vezi i bliskosti sa Uzvienim. Vi ste jai po programu, cilju i namjeri. Vi ste jai po osjeanju, moralu i ponaanju . . . Zatim . . . Vi ste jai po snazi, poloaju i podrci. S vama je velika snaga . . . jer Allah je s vama (47/35) Niste sami. Vi ste u drutvu .. Svemogueg, Monog i Silnog. On je va pomaga. On je s vama i On vas brani. Vai neprijatelji ne mogu biti ovi dok je Allah s vama. Sve to uloite, sve to inite, sve to vas zadesi od rtava rauna vam se, nita vam od toga ne propada: On vas nee nagrada za djela vaa liiti (47/35) . . . Nee od njih nita oduzeti a da njegov trag, rezultat i nagrada ne stignu do vas. Pa zato je kukavica i slabi, zato nudi primirje onaj kome je Uzvieni Allah odredio da bude jai dok je On s njim i da nee izgubiti nita od svojih djela, on koji je poaen, potpomognut i nagraen? Ovo je taj prvi doticaj. Drugi je doticaj minimiziranje vrijednosti ovozemaljskog ivota na kome oni daju poneku rtvu. U njemu je i obavijest o potpunoj nagradi na drugom svijetu za ono to se uloilo na ovom, s tim da ne trebaju biti uloene enormne koliine imetka da bi se zaradila ta nagrada! ivot na ovom svijetu je samo igra i zabava! A ako budete vjerovali i

grijehe izbjegavali, On e vas nagraditi i imanja vaa od vas nee traiti (47/36) . ivot na ovom svijetu je samo zabava i igra kad iza njega nema plemenitijeg i trajnijeg cilja, tj. kad se ivi samo zarad ovog ivota lienog Allahovog programa u njemu. Tog programa koji ivot ini njivom za budui svijet i koji vrenje dobrih djela u toku namjesnitva na Zemlji ini da to bude ono to zasluuje nasljedstvo vjene kue. To je ono na ta ukazuje slijedei odlomak u ajetu: A ako budete vjerovali i grijehe izbjegavali, On e vas nagraditi r47/36J . . . Vjerovanje i bogobojaznost na ovome svijetu je to to ga odvaja od toga da ne bude igra i zabava ve mu daje peat ozbiljnosti, uzdie iznad nivoa ivotinjskog uivanja i uvodi u nivo promiljenog namjesnitva, povezanog sa viim svijetom. Tada ono to uloi poboan vjernik od ovosvjetskih dobara nee biti izgubljeno niti odsjeeno, ve e iz toga nastati neizmjerna nagrada u vjenoj kui. . . Uz 93

to, Allah ne trai od ljudi da rtvuju itav svoj imetak, niti im oteava u Svojim obavezama i zaduenjima, s obzorim na injenicu da On (Uzvieni) zna da su im due po prirodi i karakteru krte. On ovjeka ne optereuje preko njegovih mogunosti, on je prema ljudima toliko milostiv da ih ne zaduuje da rtvuju sav svoj imetak, jer bi se rasrdili i ispo ljila bi se njihova mrnja: Ako bi ih od vas traio i prema vama uporan bio, postali biste krti i On bi uinio vidljivim vae mrnje (47/37). Ovaj tekst inspirira mudrou Sveznajueg i u sve Upuenog, kao to inspirira Njegovom milou i dobrotom prema ljudima. On isto tako otkriva precizno odreenje obaveze ove vjere, njeno uvaavanje iskonske prirode, njenu harmoninost sa ljudskom prirodom podrazumijevajui sve njene predispozicije, moi i stanja. To je Boanska vjera koja hoe da izgradi Boanski ljudski sistem. Boanski sistem sa stanovita da je Allah taj koji uspostavlja Svoj program i Svoja pravila, a ljudski sa stanovita da Allah kroz Svoje obaveze uvaava mo ovjeka i njegove potrebe. Allah je Stvoritelj, On najbolje zna ono to stvara i On je o svemu obavijeten. N a kraju ih suoava sa njihovim realnim stanjem naspram poziva da troe na Allahovom Putu lijeei ljudsku krtost imecima kur'anskim sredstvima, kao to je lijeio njihovu krtost ivotima u sluaju borbe: Vi se, eto, pozivate da troite na Allahovu putu, ali, neki od vas su krti, - a ko krtari, na svoju tetu krtari, jer Allah je bogat, a vi ste siromani. - A ako glave okrenete, On e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao to ste vi nee biti (47/38J. Ajet daje deskriptivnu sliku realnosti muslimanske zajednice u to

vrijeme i realnosti ljudi prema pozivu da troe na Allahovom Putu u svakoj sredini. Ajet potvruje da meu ljudima ima onih koji su krti, a to znai i da ima onih koji ne krtare niim. Ovo je bila realnost koju su registrirale mnoge vjerne predaje i koju je registrirao Kur'an na drugim mjestima. Islam je na ovom polju ostvario takav primjer koji se smatra pravim udom u troenju i rtvovanju iz zadovoljstva i radosti to rtvuju i daju. Meutim, ovo nije sprijeilo da bude i onih koji krtare imetkom, pa je vjerovatno dareljivost ivotom jeftinija kod nekih od dareljivosti imetkom! Kur'an tretira ovu krtost u ovom aje tu: . . . a ko krtari, na svoju tetu krtari (47/38). 94

Ono to ljudi potroe i rtvuju to im je rezervni fond koji e nai onog Dana kad im bude trebala zaliha, na D an kad budu proivljeni, lieni svega to su imali i kad nee nai nita do taj uteeni trud. Zato, ako krtare, na svoju tetu krtare, zapravo, umanjuju svoju zalihu, zakidaju imetak sami sebi i svojim linostima i liavaju sami sebe vlastitim rukama! Da. Allah ne trai od ljudi da rtvuju a da im ne eli dobro, da im ne eli izobilje i da im ne eli zalihu. Njemu ne stie nita od onoga to oni rtvuju. Njemu ne treba ono to oni potroe: jer Allah je bogat, a vi ste siromani (47/.1R). On je taj koji vam je dao vae imetke i On je taj koji vam slae kod Sebe ono to potroite od imetka. Njemu ne treba ono to vam je dao na ovom svijetu i Njemu ne trebaju vae sakupljene zalihe na buduem svijetu. Vi ste siromani u obje kue i u oba sluaja. Vama je potrebna Njegova opskrba na ovom svijetu, jer vi nemate moi da uinite bilo ta u vezi sa opskrbom ako vam je On ne pokloni. Vama je potrebna Njegova nagrada na buduem svijetu jer je On taj koji vam njome ukazuje Svoju ast, s obzirom na to da vi ne moete ispuniti nita od onoga ime ste zadueni, a kamoli da vam ostane neto za budui svijet ako vam On ne ukae Svoju dobrotu i milost. Pa zato krtost, dakle, zato kukaviluk? Jer sve to je u vaim rukama, sve to ete dobiti od nagrade za ono to ste potroili jeste od Allaha i iz Allahove dobrote i milosti. Zatim slijedi posljednja rije koja je jasna presuda. Allahov izbor vas da nosite Njegov poziv i vjeru jeste poast, milost i dar. Pa ako vi ne uznastojite da budete dostojni ove milosti, ako ne

preuzmete obaveze ovog poloaja i ako ne shvatite vrijednost onoga to vam je dato, tako da vam sve drugo mimo toga bude nevano, Allah e oduzeti ono to je poklonio izabravi druge mimo vas za ovu milost, one koji cijene Allahovu dobrotu: A ako glave okrenete, On e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao to ste vi nee biti (47/.18). To je ozbiljno upozorenje onome ko je okusio slast vjerovanja, ko je osjetio svoje dostojanstvo kod Allaha i svoj poloaj u ovom Kosmosu nosei ovu veliku Boansku tajnu, idui po zemlji s Allahovom snagom u svom srcu, s Allahovim svjetlom u svom biu, odlazi i dolazi a na njemu znak njegovog Gospodara . . . 95

Ne moe podnijeti ivot niti moe imati okus ivota ovjek koji je upoznao sutinu vjerovanja i ivio ga, zatim mu se ono oduzme, on bude protjeran iz okrilja i pred njim se zatvore vrata. Zapravo, ivot se pretvara u neizdriv pakao onome ko stupi u vezu sa svojim Gospodarom, a zatim mu se isprijei pregrada. Vjerovanje je veliki dar kojem nita nije ravno na ovom svijetu. ivot je posve jeftin, a imetak tako bezvrijedan, kad se na jedan tas vage stavi vjerovanje, a na drugi tas sve ostalo . . . Odatle j e ovo upozorenje bilo najstranije s ime se vjernik mogao suoiti primajui ga od Allaha . . . 96

97

SURA EL-FEIH
ORJAVLJENA U MEDINI
IMA 29 AJEfA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Mi emo ti dati sigurnu pobjedu (48/JJ da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom uinio, da bi te na pravi put uputio (48!2J i da bi te Allah pobjedonosnom pomoi pomogao (48/JJ. 98

On uliva smirenost u srca vjernika da bi jo vie uvrstili vjerovanje koje ve imaju - a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je - (48/4J da bi vjernike i vjernice uveo u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti, i da bi preao preko ravih postupaka njihovih a to je u Allaha veliki uspjeh - (48/,t;J i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogoboce i mnogobokinje koji o Allahu zlo misle - neka zlo njih snae! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio na dehennem, a grozno je on boravite! (48/6J. Allahove su vojske nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar! (48/7J. Mi aljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onog koji treba da opominje (48/8J da u Allaha i u Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da Ga veliate i da Ga ujutro i navee hvalite (48/9J. Oni koji su ti se zakleli na vjernost - zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu - Allahova ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekri zakletvu kri je na svoju tetu, a ko ispuni ono na to se obavezao Allahu, On e mu dati veliku nagradU(48!JOJ. Govorie ti beduini koji su izostali: "Zadrala su nas stada naa i porodice nae, pa zamoli za nas oprost!" Oni govore jezicima svojim ono to nije u srcima njihovim. Reci: "Pa ko moe promijeniti Allahovu odluku, ako On hoe da vam naudi, ili ako hoe da vam kakvo dobro uini" Allah zna ono to radite (48/I JJ. Vi ste mislili da se Poslanik i vjernici nikada nee vratiti porodicama svojim; vaa srca su bila zadovoljna zbog toga i vi ste na najgore pomilja/i,

vi ste narod u dui pokvaren (48/12J. Onaj ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika Njegova, pa, Mi smo za nevjernike razbukta/i oganj pripremili/ (48/13). Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On prata kome On hoe, a kanjava koga hoe - Allah mnogo prata i samilostan je (48/14). Oni koji su izostali sigurno e rei kada poete da plijen uzmete: "Pustite i nas da vas pratimo/" da bi izmijenili Allahove rijei. Reci: "Vi nas neete pratiti, to je jo prije Allah rekao!", a oni e rei: "Nije tako, nego, vi nama zavidite. " A nije ni to, ve oni malo ta razumiju (48/15). 99

Reci beduinima koji su izostali: "Biete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i monog, sve dok se ne pokori. Pa ako posluate, Allah e vam lijepu nagradu dati, a ako izbjegnete, kao to ste i do sada izbjegavali, na muke nesnosne e vas staviti" (18/16). Nije grijeh slijepom, ni hromom ni bolesnom! Onoga koji se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On e u dennetske bae, kroz koje teku rijeke uvesti, a onoga ko lea okrene, patnjom nesnosnom e kazniti (18/1 7). Ova sura objavljena je u Medini 6. godine po Hidri, neposredno poslije ugovora na Hudejbiji. Ona obuhvata ovaj sloeni dogaaj i njegova okruenja. Ona slika stanje muslimanske zajednice i ono to se tada deavalo oko nje: govori o vremenu njene objave, zatim o vremenu objave sure Muhammed koja je objavljena ispred nje za oko tri godine. U ovoj suri izvrene su vane i sloene promjene u poloaju muslimanske zajednice u Medini, izmjene i u poloaju te zajednice a i u poloaju njenih protivnika, zatim i vane izmjene u psihikom stanju muslimanske zajednice i njihova svojstva vjerovanja i, najzad, uvrivanje te zajednice i stabilizacija na vjernikom programu spoznaje i dubokog zrijenja. Prije nego to prijeemo na izlaganje ove sure, njene atmosfere i dokaza, lijepo bi bilo da predoimo i sliku dogaaja radi koga je ova sura objavljena - kako bismo ivjeli u atmosferi u kakvoj su muslimani tada ivjeli u vrijeme dok oni primaju ovu plemenitu Objavu. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) vidio je u snu kako u Kabu ulaze on i muslimani, obrijane glave i skraene kose, a politeisti su im bili zabranili ulazak u Mekku jo od vremena Hidre, ak i u asnim mjesecima koje su Arapi potovali i veliali u predislamskom periodu i kada su odlagali oruje

i smatrali velikim grijehom zapoinjanje borbe tih dana. Smatrali su velikim grijehom i odbijanje nekoga da posjeti Musdidu'l-Haram, ak su se sastajali i oni koji su bili vezani krvnom osvetom u sjeni ove svetosti, susretao se ovjek sa ubicom svoga oca ili svoga brata, ali nije potezao ma protiv njega niti mu spreavao da posjeti Bejtu'l-Haram. Medutim, oni su se suprotstavili ovoj duboko urezanoj svojoj tradiciji u ovom pitanju pa su sprijeili Allahovu Poslaniku (alejhi' s-selam) i muslimanima za cijelo vrijeme ovih est godina poslije Hidre da obave hadd, a kada je nastupila esta godina, Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) sanjao je ovaj san i prenio ga svojim ashabima (neka je Allah zadovoljan njima) . Oni su se jako obveseliH. 100

Ibni Hiam prenosi dogaaje Hudejbije i to je najpopotpuniji izvor na koga se moemo osloniti kod predstavljanja ovog dogaaja. Njegovo kazivanje u cjelini podudara se sa kazivanjima Buharija, Imam-i Ahmeda i saetkom lbni Hazma u djelu Devam-i Sire i drugim izvorima. Ibni Ishak kae da je Poslanik (alejhi' s-selam) ostao u Me dini mjesec ramazan i eval (nakon borbe Mustalek i potvore koja je uslijedila poslije te borbe) . Poslanik je izaao iz Medine u mjesecu zu' l-kadeu namjeravajui da obavi umru, a ne sukob. Pozvao je Arape i beduine koji su bili oko Medine da izau zajedno s njim. On se bojao Kurejija koji su nastojali da ga sprijee da posjeti Kabu i po cijenu sukoba. M nogi beduini su izostali. Poslanik (alejhi' s-selam) je izaao sa muhadirima i ensarijama koji su bili s njim i beduinima koji su mu se pridruili. Muslimani su sa sobom tjerali kurbane i obukli ihrame radi umre kako bi svijet bio siguran da nee doi do ratnog sukoba i da ih obavijesti da je on izaao samo da hodoasti Kjabu i ukae joj potovanje. Ibni Ishak dodaje da je Dabir ibni Abdullah rekao, kako mu je prenijeto: "Nas je bilo na Hudejbiji 1400 ashaba." Zuhri kae: I Resulullah je izaao, a kada je doao do Asfana,9 sreo ga je Bir ibni Su:fijan Kjabi i rekao: Boiji Poslanie, Kurejije su ule za tvoj pohod i svi su izali i malo i veliko, 10 obukli su koe tigrova i doli su do doline Zi-Tuva. Oni su se Bogom obavezali da ti nee ui u Mekku nikada. Halid ibni Velid sa njihovom konjicom doao je do Kerau'l Gamima. l l Zuhejr dalje dodaje da je Poslanik (alejhi's-selam) rekao: 'Teko Kurejijama! Sukobi su ih progutali. ta im je? to mene i ostale

Arape ne ostave na miru? Ako Arapi mene pobijede, to je ono to oni ele, a ako Bog da pa ja njih pobijedim, oni e prihvatiti islam i dolaziti u grupama. Ako to ne urade, oni e se boriti i imaju mo. ta misle Kurejije? Tako mi Boga, ja u ustrajati u borbi na onome ime me je Allah zaduio sve dok Allah ne da pobjedu, ili mi ova glava odleti."12 A onda dodaje: "Ima li neko ko bi nas skrenuo sa puta i odveo drugim putem, ne onim gdje su oni?" Mjesto izmeu Mekke i Medu1e na oko dva konaka od Mekke. l O Ovdje je upotrijebljen termin "uz" tj. onaj koji nije rodio, a drugi upotrijebljeni termin "metafil" tj . oni koj i im<ju djecu. l l Mjesto ispred Asfana na oko osam milja. 1 2 Tj . budem ubijen, a glava moe odletiti samo sa ubistvom. 101

lbni Ishak nastavlja: "Prenio mi je Abdullah ibni Ebi Bekr da je neko iz plemena Eslem rekao: "Ja u, Boiji Poslanie!" I krenu s njima krevitim putem i kamenjakom prolazei izmeu bunja. Kada su izali iz te vrleti, a to je bilo veoma teko muslimanima, spustili su se u ravnicu gdje je p ukla kotlina. Tada Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) ree ashabima: "Recite: Oprosti nam Boe, mi se kajemo!" Oni su to rekli, a Poslanik dodade: "Tako mi Allaha, to je bilo ponueno i Sinovima Israila, ali to oni nisu rekli."13 lbni ihab Zuhri kae: Poslanik je naredio saputnicima: "Idite udesno, izmeu Hamda, 11 putem koji vodi Semijjetu'l-Meraru, selu u podnoju Hudejbije nedaleko od Mekke."15 Vojska je nastavila tim putem, kae Zuhri. Kurejijska konjica primijetila je prainu koju je podizala ova vojska, uoivi da je ona skrenula s puta. Tada se vojska Kurejija odmah po vratila galopom. Kada je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) izaao iz ove vrleti i spustio se u selo Senijjetu' l-Merar, njegova deva je kleknula. Ljudi uzviknue: "Klaknu deva!"1 6 Poslanik dodaje: "Nije klaknula. Ovo nije njen ud, nego je nju omeo Onaj koji je sprijeio slona da doe u Mekku. Ako me danas Kurejije budu pozvale na uspostavljanje rodbinskih veza, prihvatit u." U rivajetu Buharija stoji: 'Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, ako od mene ne budu traili bilo ta to je Allah zabranio, prihvatit u ugovor." A onda je rekao onima koji su bili s njim: "Siite da konaimo!" Neko mu je odgovorio: "U dolini nema vode da bismo mogli prenoiti." Poslanik izvadi jednu strijelu iz svog tobolca i dade jednom od ashaba. Ovaj se spusti u jednu uvalu, 17 zabode strijelu u zemlju i pitka voda izbi iz zemlje.

Poslanik (alejhi' s-selam) se smjestio tamo kad doe Bed il ibn i Verkaa Huzai sa jednom grupom ljudi iz plemena Huzaa. Razgovarali su sa Poslanikom (alejhi' s-selam) i pitali ga zbog ega je ovamo doao. Rekao im je da nije doao s namjerom da ratuje nego da hodoasti Kjabu iskazujui potovanje njenoj svetosti. A onda im je rekao i sve ono to je rekao Biru Ebu Sufjanu. Vrativi se Kurejijama kazali su: "0, grupo Kurejija, vi ste 13 Poslanik (alejhi's-selam) aludira na kur'anski ajet A na kapiju uite glava pognutih oprostiemo vam grijehe vae, a onima koji ine dobra djela daemo i vie, onda su oni nepravedni meu njima zamijenili drugom rije koja im je bila reena (7/161-162). 11 Misli se na juno voe, a ovdje oznaava ime mjesta. 15 Selo izmedu Mekke i M edine udaljeno od Mekke za jedan konak. 16 Ovdje je upotrijebljen termin h<lleet koji se upotrebljava samo za devu, dok se za druge '-ivotinje kae harnnet. 17 Uvala u kojoj se voda zadrava u vrijeme kia. 102

e veoma brzo podigli protiv Muhammeda. Muhammed, doista, nije doao da ratuje nego da hodoasti ovu kuu." Tada su ih Kurejije optuile govorei: "Iako je doao ne elei sukob, tako nam Boga, on nikada na silu nee ui u Mekku niti e Arapi prenositi da smo mi to njemu dopustili." Pleme Huzaa, bili oni muslimani ili politeistei - svi su bili iskreni prema Poslanik u (alejhi' s-selam) . Nita nisu krili od njega za vrijeme dok je Poslanik boravio u Mekki. Najzad, politeisti Kurejije alju do Poslanika (alejhi' s-selam) Mukriza ibni Hafza, brata Beni Amira ibni Lueja. Kada je Poslanik primijetio kako se pribliava, ree: "Ovo je nepouzdan ovjek, vjerolomnik." Kada je doao Poslaniku (alejhi' s-selam) , razgovarao je s njim, Poslanik (alejhi' s-selam) mu prenese slino onome to je rekao Bedilu i njegovu drutvu. I ovaj se vrati i prenese Kurejijama ta mu je rekao Poslanik (alejhi' s-selam) . Potom Kurejije alju do Poslanika (alejhi' s-selam) Hulejsa ibni Alkama, ili Ibni Zubana. Hulejs ibni Alkama je tada bio poglavica plemena Ehabi, 18 a to je ogranak plemena Benu Haris ih ni Abdul Menat ih ni Kenan e. Kada ga je Poslanik (alejhi' s-selam) primijetio, uzviknuo je: "Ovo je narod koji se klanja, tj. Bogu moli. Zbog toga potjerajte prema njima kurban e da ih vide!" Kada je vidio kurban e sa ogrlicama kako idu dolinom prema njemu, a kod kurbana je bilo opalo runo i kostrijet (dlaka) uslijed dugog zadravanja na ovom mjestu, on se odmah vrati Kurejijama ne kontaktirajui Poslanika (alejhi' s-selam) iz potovanja prema onome to je vidio. To je prenio Kurejijama, a oni mu rekoe: "Sjedi! Ti si beduin. Ti nita ne zna!"

Ibni Ishak dalje kae prenosei od Abdullaha ibni Ehu Bekra, da se Hulejs tada jako rasrdio poprativi to rijeima: "Grupo Kurejija! Tako mi Boga, mi se nismo tako sporazumili i u savez stupili! Zar ete sprijeiti da ovjek posjeti Kjabu i da iskae potovanje prema njoj? Tako mi Onoga u ijoj je ruci dua Hulejsova, ili ete dopustiti Muhammedu ono radi ega je doao, ili u pokrenuti protiv vas svaku osobu plemena Ahabi!" Na to mu Kurejije odgovorie: "Stani malo, da vidimo, Hulejse, da sami uradimo ono ime bismo bili zadovoljni." Zuhri dalje nastavlja: Potom su poslali do Poslanika Urvea ibni Mes'uda, Seka:fi. Kada se Urve vratio, rekao je: "Grupo Kurejija, ja sam vidio kako ste postupali sa onima koje ste upuivali do Muhammeda, vidio sam vae gluposti i uo grdnju. Vi znate da ste vi roditelji, a ja dijete (pripadao je po majci Benu Abdu' -ems) . uo sam ta su rekli oni koji su vas zastupali. Ja sam sakupio sa sobom sve one koji su za mnom pristali iz Mnoina od hub mjesto u pustinji. 103

mog naroda i doao da vam pomognem." Oni mu uzvratie: "Istinu govori. Ti nisi kod nas osumnjien." Tako je Urve otiao do Poslanika (alejhi' s-selam) , sjeo pred njega i rekao: M uhammede, jesi li ti sabrao najhrabrije mladie i doveo ih svome gnijezdu gdje si roen da sa njima razvali to. 19 (Metaforiki izraz: da ih uniti.) Meutim, Kurejije su izvele i malo i veliko, obukli im leopardove koice zaklinjui se Bogom da nikad nasilu u Mekku ui nee. Kunem se Bogom, ja kao da sam s njima i gledam kako vam pokazuju snagu." Ehu Bekr je sjedio iza Poslanika (alejhi' s-selam) ljut i vie: " Mi emo njima pokazati!" M uhammede, ko je ovaj? - pita Urve: "lbni Ehu Kuhafe,'' ree Resulullah. "Eto, Boga mi, da nisam s tobom sada i da mi nisi prijateljski pruio gostoprimstvo, ja bih njemu pokazao, ali eto tako je." U rve se dovata brade Poslanika (alejhi' sselam) i govori mu, a Mugire ibni u'be stoji iza Poslanika (alejhi's-selam) sa isukanom sabljom. Poinje da udara po ruci Urvea kad god bi se on dotakao brade Poslanika (alejhi' s-selam) i vie: ''Povuci ruku od lica Poslanika (alejhi' s-selam) prije nego ti glava odleti." Urve kae: 'Teko tebi, kako si drzak i grub!" Poslanik (ale j hi' s-selam) se nasmija, a U rve ga pita: Ko je ovaj, o Muhammede? "Ovo je, odgovara Poslanik, sin tvoga brata, Mugire ibni u'be." Nato e Urve: "Kakav vjerolomnik!"20 Jesam li ti jue mrlju sprao? lbni Hiam nastavlja i kae: Urve je mislio ovim svojim rijeima na Mugirea, ta je bilo s njim prije nego je primio islam kada je ubio 13 ljudi Benu Malik iz plemena Sekif, pa su se konfrontirala dva tabora iz plemena Sekif, Benu M alik pristalice ubijenih i Ahlaf pristalice Mugireove. Urve je platio krvarinu za 13 ubijenih i izmirio taj spor.

lb ni ls hak kae prenosei od Zuhrija da je Poslanik (alejhi' s-selam) rekao Urveu isto ono to je otprilike rekao i prethodnicima, i njega je obavijestio da nije doao s namjerom da ratuje. Urve je napustio Poslanika (alejhi' s-selam) vidjevi kako postupaju njegovi ashabi s njim i kae da Poslanik ne bi poeo uzimati abdest, a da se ashabi ne bi utrkivali da mu poliju; ne bi ispljunuo pljuvaku, a da ne bi pourili da stave pljuvanicu; ne bi mu pala ni jedna dlaka s glave, a da je oni ne bi uhvatili. U rve se vraa Kurejijama i kae: "Grupo Kurejija, ja sam bio u posjeti na dvoru iranskog vladara, bio sam i na dvoru bizantijskog cara i na dvoru vladara Abesinije. Zaklinjem se Bogom da nisam vidio nikada ni kod jednog U tekstu je upotrijebljeno jaje, a misli se na stanovnike plemena s namjerom da ga razbije. 20 U tekst upotrijebljen termin "gadir". 104

naroda vladara da je potovan kao M u hamm ed meu svojim ashabima. Vidio sam narod koji ga nee napustiti i predati nikada i nizato. Gledajte ta ete uraditi !" lbni Ishak prenosi od nekih muhaddisa da je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) pozvao Harraa ibni Umejja i uputio ga Kurejijama u Mekku. Poslanik mu je dao svoju devu zvanu Usica da odjae na njoj da bi obavijestio ugledne Kurejije radi ega je Poslanik doao. Kurejije su zaklale devu Poslanika (alejhi' s-selam) , a i Harraa htjeli da ubiju. To je sprijeio Ehabi i Kure j ije su ga pu stil e pa se vratio Poslanik u (alejhi' sselam) . lbni Ishak kae da su neki prenijeli, u koje se ne moe sumnjati, od Ikrimea, osloboenog roba lbni Abbasa ili direktno od Ibni Abbasa, da su Kurejije bile poslale 40 svojih ljudi ili 50, naredivi im da uhode vojsku Poslanika (alejhi' s-selam) kako bi zarobili makar jednog od njegovih ashaba. Medutim, muslimani su ih sve pohvatali i doveli pred Poslanika (alejhi' s-selam) . Poslanik ih je oslobodio i pustio da idu svojim putem. U ovom kazivanju stoji da su se bacali na vojsku Poslanika (alejhi' s-selam) kamenjem i strijelama. Tada Poslanik doziva Omera ibni Hattaba da njega poalje u Mekku da on objasni uglednim Kurejijama zato je Poslanik doao. "Boiji Poslanie, kae Omer, ja se bojim za sebe od Kurejija, jer u Mekki nema nikoga od Benu Adi ibni Ka'b ko bi me zatitiL.. Kurejije znaju koliko san1 ja neprijateljski raspoloen prema njima, znaju moju strogost izraenu protiv njih, nego da ja tebe uputim na ovjeka koji je pogodniji za to od mene, Osmana ibni Afana?" Allahov Poslanik (alejhi' s-selrm) poziva Osmana ibni Afana da obavijesti Ehu Su:fjana i uglednije Kurejije da

Poslanik nije doao radi borbe, nego je doao da hodoasti Kjabu i iskae potovanje prema njoj. lbni Ishak kae: Osman je otputovao u Mekku. Na putu kad je ulazio u Mekku ili neto prije sreo ga je Eban ibni Seid ibni As i tjerao pred sobom. Pratio ga je sve dok nije isporuio poslanicu Poslanika (alejhi'sselam) Ehu Su:fjanu i glaveinama Kurejija. Tu ih je obavijestio o Poslani ku (alejhi' s-selam) i razlogu zato ga je uputio. Kada je Osman zavrio sa izlaganjem Poslanikove poruke njima, oni mu rekoe: "Ako hoe da tavafi Kjabu, pa tava:fi!" "Ja to neu, zaista, uraditi, ree O sman, sve dok i Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) ne bude tava:fio Kjabu." Kurejije su ga zadrale kod sebe. Vijest je doprla do Poslanika (alejhi' sselam) i muslimana da je Osman ve ubijen. 105

lbni Ishak kae: Prenio mi je Abdullah ibni Ehu Bekr da je Allahov Poslanik (alejhi's-selam) rekao kada je uo da je O sman ubijen: "Neemo se povui dok se ne sukobimo!" Tada je Poslanik (alejhi' s-selam) pozvao ljude na zakletvu. To je bila zakletva Ridvan pod drvetom. Ljudi su govorili: Zaklinje ih Poslanik (alejhi' s-selam) na smrt, a Dabir i b ni Abdullah kae: "Allahov Poslanik nije nas zaklinjao na smrt, nego da ne bjeimo. Poslanik (alejhi' s-selam) zakleo je ljude i nijedan od muslimana nije izostao, a da se nije zakleo da nee bjeati osim Deda ibni Kajsa, brata Benu Selema. Dabir ibni Abdullah kae: "Boga mi, ja kao da gledam Deda, pri bio se uz plei svoje deve i zaklonio,21 sakrio se od ljudi. U to vrijeme stie vijest Poslanik u (alejhi' s-selam) da nije istina ono to se pria o O smanu da je ubijen. lb ni Hiam kae: Prenio mi je onaj na koga se mogu pouzdati svojim senedom kako mu je prenijeto od lbni Ehi Mulejke od lbni Omera da je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) zakleo na vjernost Osmana i udario jednom svojom rukom po drugoj. lbni Hiam kae prenosei od Zuhrija: "Kurejije su tada poslale Suhejla i b ni Amra, brata Benu Amira ibni Lu e .ii a Poslaniku (alejhi' s-selam) sa preporukom: "Idi Muhammedu i sklopi mir s njim, ali pod uvjetom da taj ugovor predvia da se on vrati ove godine (ne obavivi had) . Zaklinjemo se Bogom, to neemo dozvoliti, kako Arapi ne bi prenosili o nama da smo Muhammedu dozvolili da silom ue u Mekku. Suhejl ibni Amr odlazi do M uhammeda. Kada ga je Posalnik (alejhi' s-selam) primijetio kako ide prema njemu, ree: "Kurejije ele mir im su poslali ovog ovjeka." Kada je Suhejl ibni Amr stigao do Poslanika (alejhi' sselam) , razgovarao je s Poslanikom (alejhi' s-selam) podugo, a onda su se vratili. Dolo je do potpisivanja ugovora meu

njima dvojicom. Kada je ovo pitanje bilo rijeeno i preostalo je samo da se pismeno saini, Omer ibni Hattab skae i odlazi do Ehu Bekra i pita ga: "Ehu Bekre, nije li on Allahov poslanik?" "Jeste Allahov poslanik!", odgovara Ehu Bekr. "Nismo li mi muslimani?" pita Omer. "Jesmo", potvruje Ehu Bekr. "Nisu li oni politeisti?", ponovo pita Omer. "Da, jesu" odgovara Ehu Bekr. "Pa zato onda rtvujemo religioznost u naoj vjeri," pita Omer. Ehu Bekr se obraa O meru i kae: "Omere, dri se svoga pravca."22 Ja svjedoim da je on Allahov Poslanik!" "I ja svjedoim da je on Allahov poslanik", dodaje Omer. Tada O mer odlazi i do Poslanika (alejhi's-selam) i pita: "Allahov 21 Pribio i zaklonio. 22 Dri se svoga pravca, stavi svoje noge u uzengije gdje im je mjesto. 106

Poslanie, nisi li ti Allahov poslanik?" "Da, jesam" odgovara Poslanik. "Nismo li mi muslimani?" pita Omer. "Dakako" uzvraa Poslanik (alejhi'sselam) . "Nisu li oni politeisti?", pita Omer. "Da, jesu", odgovara Poslanik (alejhi' s-selam) . "Onda, kae Omer, zato rtvujem o religioznost u naoj vjeri?" Poslanik na to uzvraa: "Ja sam, Allahov rob i poslanik. Ja se neu protiviti Njegovoj naredbi, a On mene nee zanemariti." lbni Ishak kae, prenosei od Zuhrija, da bi Omer govorio: "Jo se plaim onih rijei koje sam toga dana izgovorio, pa sadaku dajem, klanjam, postim i traim oprosta. Ja sam to tada uradio u nadi da inim dobro. lb ni Ishak dalje kae da je tada Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) pozvao Aliju ibni Ebi Taliba (neka je Allah zadovoljan njime) i rekao mu: "Pii, u ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!," ali Suhejl protestuje i kae: 'To ne prihvaam, nego pii: ' U Tvoje ime, Boe na." Poslanik (alejhi' sselam) na to ree: "U Tvoje ime, Boe na." To je Alija napisao. Poslanik dalje diktira: "Pii, Alija, ovo je ugovor kojeg su sainili i potpisali Muhammed, Allahov poslanik, i Suhejl ibni Amr." Suhejl i ovdje prigovara i kae: "Kad bih ja posvjedoio da si ti Allahov poslanik, ja se ne bih protiv tebe borio, nego unesi svoje ime i ime svoga oca." Poslanik (alejhi' s-selam) kae Aliji: "Pii! Ovo je ugovor o miru kojeg su prihvatili Muhammed ibni Abdulmutallib i Suhejl ibni Amr. Njih dvojica su se dogovorili da se obustavi sukob izmedu ljudi za period od deset godina u kome e ljudi biti sigurni, s tim da svaki Kurejija koji pristupi Muhammedu bez odobrenja svoga gospodara ima biti vraen svome gospodaru. A svaki onaj ko je na Muhammedovoj strani i doe Kurejijama, nee biti vraen Muhammedu, zatim, da su sve mahane izmedu nas otklonjene,23 da nema potajne krade niti prevare, da onaj ko eli pristupiti savezu Muhammeda - to moe uiniti,

a ko eli ui u savez sa Kurejijama - to moe." Tada ustaju predstavnici plemena Huza' a i kau: "Mi smo u savezu sa M uhammedom", a predstavnici plemena Benu Bekr skau i kau: "Mi smo u savezu sa Kurejijama!" Ugovorom je predvieno: "Da e se ti, Muhammede, ove godine vratiti bez ulaska u Mekku, a idue, mi emo izai iz Mekke, i ti moe ui sa svojim ashabima i ostati u Mekki tri dana, moe ui sa konjanicima i sabljama, ali u koricama. Samo tako ete ui u Mekku." I dok su Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) i Suh ej l i b ni Amr pisali ovaj dokument, doe Ebu Dendel ibni Suhejl ibni Amr sa isukanom sabljom idui prema Poslaniku (alejhi's-selam) . Poznato je da su ashabi Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) izali iz M edine, ni najmanje ne Neete nas napadati, niti emo mi vas napadati. 107

sumnjajui da e osloboditi Mekim. Na to ih je uvjeravao san Poslanikov (alejhi' s-selam) . Medutim, kada su vidjeli da je dolo do sklapanja mira, da se moraju vratiti, a znaju ta je sam Poslanik (alejhi' s-selam) pretrpio, to je unijelo nemir u ljude tako daje moglo doi i do nepoeljnog. Kada je Suhejl ibni Amr vidio Ebu Dendela kako dolazi razjaren. Donosei tekbir, on ree: "Muhammede, prije nego je ovaj ovjek doao, mi smo se dogovorili i predmet je okonan izmeu mene i tebe." "Tano!" kae Poslanik, i poinje da smiruje Ebu Dendela povlaei ga da bi ga ustupio Kurejijama. Ebu Dendel poinje da vie iz sveg glasa: "Muslimani! Zar da idem Kurejijama, da me maltretiraju zbog vjere!" Ljudi su se jo vie uznemirili. Tada Allahov Poslanik ree: "Ebu Dendele, smiri se, saberi i savladaj! Allah e dati spas i izlaz i tebi i svima drugima koji su u tekom stanju. Mi smo sklopili ugovor o miru sa Kurejijama, zakleli se Bogom i mi i oni, i mi to ne moemo iznevjeriti." Tada ustaje Omer ibni Hattab, povlai ustranu Ebu Dendela i hodajui kae: "Strpi se, Ebu Dendele, oni su politeisti i krv svakog njih je kao pseija krv," pruajui Ebu Dendelovu sablju, kako kau, prema njemu. Hazreti Omer kasnije iznosi: "Mislio sam se da e Ebu Dendel zgrabiti sablju i ubiti svoga oca, a on ga je potedio.'' Time je zavreno ovo pitanje.21 Kada je ugovor bio sainjen potpisnici kao svjedoci ugovora o miru bili su i muslimani i politeisti. Na strani muslimana potpisnici su bili: Ebu Bekr-i Sidik, Omer ibni Hattab, Abdurrahman ibni A'uf, Abdullah ibni Suhe j ibni Amr, Sa' d ibi Ehi Vekas, Mahmud ibni Mesleme i Mekrez ibni Hafz (a bio je tada politeista) i Alija ibni Ebi Tali b koji je ujedno i pisao ovaj ugovor.

Zuhri dalje kae: "Kada je zavreno sa pisanjem ugovora, Allahov Poslanik je rekao ashabirna: "Ustanite, pokoljite kurbane, a onda se obrijte!" Meutim, tako mi Allaha, niko od njih nije to uradio, prenosi Zuhri. ak je to Poslanik (alejhi' s-selam) ponovio tri puta. Poto niko od njih to nije uradio, Poslanik (alejhi's-selam) ulazi Urni Selerne (Bog bio zadovoljan njome) i prenosi kako su ga doekali ljudi. Urni Seleme (Bog bio zadovoljan njome) kae: "Allahov Poslanie, ako ti to eli, onda izai i nikome nita ne govori sve dok ne zakolje svoga kurbana (devu) i pozove bricu da te obrije." Allahov Poslanik izlazi, ni s kirn nita ne govori sve dok nije to zavrio, tj. svojom rukom zaklao kurbana i pozvao bricu koji 24 Ebu Dendel prenosi da ga je sprijeilo da to provede njegovo insistiranje na Poslanikovu ugovoru, a ne poteda oca. 108

ga je obrijao. Kada su to vidjeli ashabi, ustali su i poklali kurbane i jedan drugoga obrijali. Uz to su govorili da su jedan drugog od muke mogli i ubiti. Ibni Ishak kae: Prenio mi je Abdullah ibni Ebi Nudejh senedom: Mudahid, Ibni Abbas: "Ljudi su se na Hudejbiji neki obrijali, a neki kosu skratili. Poslanik (alejhi' s-selam) tada ree: "Smilovao se Allah onima koji su se obrijali!" Drugi zapitae: "A ta je sa onima koji su kosu skratili?" Poslanik ponovo kae: "Smilovao se Allah onima koji su se obrijali!" Ljudi po trei put pitaju: "A ta je, Poslanie, sa onima koji su kosu skratili?" I Poslanik (alejhi' s-selam) odgovori: "l onima koji su kosu skratili!" Ljudi dalje pitaju: "Poslanie, zato si istakao da se Allah smiluje onima koji su se obrijali, a nisi spomenuo i one koji su kosu skratili?" "Zato to oni nisu sumnjali", odgovara Poslanik. Zuhri nastavlja u svojim kazivanjima i kae: "Zatim se Allahov Poslanik zajedno sa povorkom povratio. Kada su bili na putu izmeu Mekke i M edine, objavljena je sura El Feth." Imam-i Ahmed prenosi svojim senedom od Medma ibni Harisa (Bog bio zadovoljan njime) , a Ibni Haris je jedan od Ensarija i qurra'a uaa Kur'ana koji kae: "Bili smo na Hudejbiji i kada smo se vraali, ljudi su zastali i pustili svoje deve, jedni druge su pitali: ta je ljudima? i odgovarali: Allahovu Poslaniku se objavljuje Kur'an. I mi smo s ljudima izali i bili jako uzbueni. Kad tamo - Allahov Poslanik na svojoj jahali ci kod mjesta Kir' au-Gamim. Ljudi su se oko njega okupili i on im ui. Mi emo ti dati sigurnu pobjedu (18/JJ. Jedan od ashaba kae Poslaniku (alejhi'sselam) : "Kojem Allahovom poslaniku," ili "koju pobjedu?" I Poslanik (alejhi' s-selam) odgovara: "Da, tako mi Onoga u ijoj je Ruci ivot Muhammedov, to je zaista pobjeda."

Imam-i Ahmed dalje prenosi svojim senedom od Omera ibni Hattaba (Bog bio zadovoljan njime) koji kae: "Bili smo na jednoj vojni sa Poslanikom (alejhi's-selam) i ja sam ga za neto pitao, ali mi nije odgovorio, pa sam sam sebi rekao: 'Teko tebi, Ibni Hattabu, insistirao si na pitanju! Ponovio je to tri puta Poslanik u (alejhi' s-selam) , a on ti nije odgovorio.' Tada sam uzjahao svoju jahalicu, potjerao je bojei se da nije o meni ta objavljeno. Kad u tom asu neko mene zove, Omere! Vratio sam se i pomislio da je o meni neto objavljeno. Tada Poslanik (alejhi' s-selam) ree: "Sino je objavljeno jedno sure koja mi je draa od ovoga svijeta i svega to je na njemu: Mi emo ti dati sigurnu pobjedu, da bi ti Allah ranije 109

i kasnije krivice oprostio (48/1-zJ. Ovo prenose: Buhari, Tirmizi i Nesai u verzijama od Malika (Bog bio zadovoljan njime) . Ovo je atmosfera u kojoj je objavljena ova sura, atmosfera u kojoj se smirio Poslanik (alejhi' s-selam) . Takva je ostala sve do njegova nadahnua od strane njegova Gospodara, kada se Poslanik oslobodio svake vrste htijenja osim ovoga to mu je objavljeno u ovom visokom i istinitom nadahnuu. Ova objava nastavila je da ga inspirie na svakom koraku i u svakom pokretu. Niko ga od toga ne moe odvojiti niti izazvati, bio on neko od politeista ili njegovih ashaba ije se due odmah na poetku nisu pomirile da prihvate izazov politeista i njihov politeistiki ar, a onda je Allah spustio smiraj u njihova srca da su sa zadovoljstvom, uvjerljivo i dubokom iskrenou prihvatili islam kao to su uradila njihova braa koji su se tako osjeali od prvog momenta, poput Ehu Bekra koji nije gubio duu ni jednog momenta, ijaje dua bila svojom unutranjom i direktnom vezom vezana za duu Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) i tako vazda ostala smirena. Njegovu duu nije nikada naputala ta smirenost Tada se objavljuje poetak ove sure kao radosna vijest Allahovu Poslaniku, od ega se jako razveselilo njegovo veliko srce. Mi emo ti dati sigurnu pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom uinio, da bi te na pravi put uputio i da bi te Allah pobjedonosnom pomoi pomogao (48/1-JJ. Na poetku ove sure objavljena je i elja vjernika za smirenou, priznavanje njihova ranijeg vjerovanja, obavijest o davanju njima oprosta i nagrade, obavijest o pomoi iz visina Allahovom vojskom: On u/iva

smirenost u srca vjernika da bi jo vie uvrstili vjerovanje koje ve imaju a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je - da bi vjernike i vjernice uveo u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti, i da bi preao preko ravih postupaka njihovih - a to je u Allaha veliki uspjeh (48/4-6). U ovoj suri se govori, pored toga, i o srdbi i kazni koja je pripremljena za njihove neprijatelje: licemjere, licemjerke, politeiste i politeistkinje. . . . i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogoboce i mnogobokinje koji o Allahu zlo misle - neka zlo njih snae! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio za dehennem, a grozno je on boravite (48/GJ. 110

Najzad se ukazuje i na zakletvu datu Poslaniku (alejhi's-selam) koja se smatra zakletvom datom Allahu i povezivanjem ovom vezom direktno sa njihovim Gospodarem na ovaj nain, vezom koja direktno spaja sa ivim, Vjeitim, Allahom koji ne umire: Mi aljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onog koji treba da opominje. Da u Allaha i u Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da Ga veliate i da Ga ujutro i navee falite. Oni koji su ti se zakleli na vjernost zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu - Allahova ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekri zakletvu, kri je na svoju tetu, a ko ispuni ono na to se obavezao Allahu, On e mu dati veliku nagradu (48/S.tO) . U povodu ove zakletve i tegobe u tekstu se govori, prije zavretka kazivanja o vjernicima i njihovom prihvatanju i suglasju o ugovoru na Hudejbiji, o beduinima koji nisu izali sa Poslanikom, sramoti njihova pravdanja i otkriva ta krui u njihovim pomislima, otkriva njihovo loe miljenje o Allahu, zatim se u suri govori kakvo zlo oni oekuju Poslaniku i onima koji su s njim, upuuje se Poslanik kakav stav da zauzme prema politeistima i licemjerima ubudue. Sve ovo dato je stilom koji nadahnjuje snagom vjernike koji zaostaju iza Poslanika zbog slabosti. U suri se govori da uskoro prestaje vojni plijen i osvajanje zbog ega pljuvake teku iz usta onih koji izostaju i sporo idu i odazivaju se: Govorie ti beduini koji su izostali: 'Zadrala su nas stada naa i porodice nae, pa zamoli za nas oprost!" Oni govore jezicima svojim ono to nije u srcima njihovim. Reci: "Pa ko moe promijeniti Allahovu odluku, ako On hoe da vam naudi, ili ako hoe da vam kakvo dobro uini" Allah zna ono to radite <48/I IJ.

Vi ste mislili da se Poslanik i vjernici nikada nee vratiti porodicama svojim; vaa srca su bila zadovoljna zbog toga i vi ste na najgore pomiljati, vi ste narod u dui pokvaren (48/I2J. Onaj ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika Njegova, pa, Mi smo za nevjernike razbuktati oganj pripremili! (48/13). Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On prata kome On hoe, a kanjava koga hoe - Allah mnogo prata i samilostan je <4B/l4J. Oni koji su izostali sigurno e rei kada poete da plijen uzmete: "Pustite i nas da vas pratimo!" da bi izmijenili Allahove rijei. Reci: "Vi nas neete pratiti, to je jo prije Allah rekao!", a oni e rei: "Nije tako, nego, vi nama zavidite. " A nije ni to, ve oni malo ta razumiju (48/1!5). 111

Reci beduinima koji su izostali: ((Biete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i monog, sve dok se ne pokori. Pa ako posluate, Allah e vam lijepu nagradu dati, a ako izbjegnete, kao to ste i do sada izbjegavali, na muke nesnosne e vas staviti" (4R/J6). U povodu ovoga dato je i objanjenje za one koji su ispriani i kada izostanu, koji su osloboeni odlaska u borbu zbog njihove nemoi, a to je jedina isprika: Nije grijeh slijepom, ni hromom ni bolesnom! Onoga koji se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On e u dennetske bae, kroz koje teku rijeke uvesti, a onoga ko lea okrene, patnjom nesnosnom e kazniti (48/1 7). Poslije ovog osvrta tekst sure govori o vjernicima, njihovom poloaju i osjeajima u dui. To su u cjelini zadovoljavajue, svijetle i plemenite rijei. Sve one rasvjetljavaju ove iskrene i snane due, koje su iskreno dale zakletvu. To su rijei u kojima pada odblijesak Allaha Uzvienog na ovu odabranu grupu ljudi, pada odblijesak u znak Njegova zadovoljstva, Njegova razveseljavanja u znak dobra i ustaljenja, saopava im da je On zadovoljan samim njima i njihovim uglednicima, govori im da je On bio prisutan kada su oni davali zakletvu na mjestu gdje su se zaklinjali pod stablom, da On ima uvid ta je u njihovim duama, da je On zadovoljan njima, da im je dosudio pobjedu u budunosti, ratni plijen i osvajanja. On je sve ovo povezao sa zakonom Bitka i zakonom koji vlada u Bitku. To je neto o emu ovisi cijeli Bitak. On svjedoi, kontrolira i registrira u sebi taj veliki i jedinstveni dogaaj. Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost

na njih, i nagradie ih skorom pobjedom (48/18J i bogatim plijenom koji e uzeti, jer Allah je silan i mudar (48/19). Allah vam obeava bogat plijen koji ete uzeti, a s ovim je pourio i ruke ljudi je od vas zadrao - da bi to bio pouan primjer za vjernike i da bi vam na pravi put ukazao - (48/20) i drugi, koji niste bili u stanju uzeti, - Allah vam ga je dao, jer Allah sve moe (48/21). A da su nevjernici s vama borbu zametnuli, sigurno bi se u bijeg dali i poslije ne bi ni zatitnika ni pomagaa nali - (48/22J prema Allahovu zakonu koji odvazda vai, a ti nee vidjeti da se Allahov zakon promijeni (48/23). 1 12

Ovi uesnici na Hudejbiji uvruju se, u tekstu sure, uhienjem jedne grupe neprijatelja koji su namjeravali nanijeti vjernicima neprilike; kritikuju se njihovi neprijatelji koji su ih sprijeili da obave had i sprijeili dolazak kurbana na mjesto gdje se kolju. U tekstu se s vjernicima lijepo postupa, otkriva svrha i mudrost spreavanja da obave had te godine, ukazuje na Allahovu dobrotu i zadovoljstvo onim na emu su oni bili, ukazuje na unoenje smirenosti u njihova srca, a razlog toga je samo Njemu poznat. To je daleko vee od onoga to oni primjeuju. To je osvajanje Mekke i prevlast ove vjere nad svakom vjerom, zahvaljujui Allahovoj naredbi i Njegovu rasporedu. On je zadrao ruke njihove od vas i vae od njih usred Mekke, i to nakon to vam je pruio mogunost da ih pobijedite, - a Allah dobro vidi ono to vi radite (411/24). Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite asnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ete pobiti vjernike, mukarce i ene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajui, zbog njih sramotu doivjeti, - Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoe. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one medu njima koji nisu vjerovali (48/25). Kad su nevjernici srca svoja puniti arom, arom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog ega e postati pravi vjernici, - a oni i jesu najprei i najdostojniji za to -, a Allah sve zna (48/26). Allah e obistiniti san Poslanika Svoga da ete sigurno u asni hram

ui bezbjedni - ako Allah bude htio -, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono to vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao (48/27). On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! (48/28). Sura zavrava plemenitim i svijetlim svojstvom ime se karakterie i odlikuje ova grupa odabranih ljudi, oznaava posebnim znakom. O tome se nalazi nagovjetaj u ranijim knjigama Tevnitu i Indilu. Potom se govori i o plemenitom Allahovom obeanju oprosta i velike nagrade. Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni medu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na 1 13

tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku (48/29). Na ovaj nain tekst sure postaje sasvim jasan, odvija se u atmosferi u kojoj je objavljen. Ta atmosfera ocrtana je na najupeatljiviji nain posebnim kur'anskim stilom koji ne detaljizira dogaaje u njihovu rasporedu i nizanju, nego izvlai iz njih usmjeravajue i odgojne momente, povezuje pojedine dogaaje sa kompletnom radnjom i posebnim poloajem u opem kosmikom pravilu, a srcima i duama se obraa svojim jedinstvenim metodom i svojim programom. Iz konteksta sure, njene atmosfere i poredenja njenog nagovjetaja i nagovjetaja sure Muhammed koja u rasporedu Mushafa stoji prije ove sure, razaznaje se stepen dubokih promjena koje su nastupile kod muslimanske grupe i u njenom cjelokupnom poloaju u toku tri godine koje su prema naem miljenju protekle izmeu objava tih dviju sura, razaznaje se uinak asnog Kur' ana i utjecaj poslani kog zrelog odgoja ove grupe koja je imala sreu da se odgaja i razvija u Okrilju Kur'ana i tienosti poslanstva, ima sreu da bude s njom ono to je bilo kroz dugi protok historije. Iz same atmosfere sure Feth i njena nagovjetaja postaje jasno da mi stojimo pred drutvom ija je spoznaja vjerovanja sasvim zrela, koje se

ponaa sukladno svom vjernikom nivou i ije su se due pripremate da podnesu obaveze ove vjere. To drutvo nije imalo potrebu za podstrecima estoke realnosti pa da bi snosila ove obaveze ivotom i sredstvima, nego se njegova potreba vratila Onome ko e smanjiti njegovu estinu i odstraniti otrinu, uzeti za njegove uzde da bi bilo predato miru i smirenosti neko vrijeme, sukladno mudrosti visokog rukovodstva ovog Poziva. To muslimansko drutvo nije bilo suoeno postupku poput onoga to se spominje u rijeima Uzvienog: ne budite kukavice i ne nudite 1 14

primirje kad ste jai, jer Allah je s vama. On vas nee nagrada za djela vaa liiti (17/3.SJ, niti rijeima Uzvienog: Vi se, eto, pozivate da troite na Allahovu putu, ali, neki od vas su krti, - a ko krtari, na svoju tetu krtari, jer Allah je bogat, a vi siromani. - A ako glave okrenete, On e vas drugim narodom zamijeniti, koji onda kao to ste vi nee biti. (17/.18) Ovom drutvu nisu bili potrebni snaniji podstreci radi borbe rijeima o ehidima niti o astima koje je Allah pripremio za njih, nije im trebalo ni objanjenje svrhe iskuenja borbom i potekoama te borbe kao to je navedno u suri Muhammed gdje Uzvieni Allah kae: Tako uinite! Da Allah hoe, On bi im se osvetio, ali On eli da vas iskua jedne pomou drugih. On nee ponititi djela onih koji na Allahovu putu poginu, i On e, ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljati, i u dennet ih uvesti, o kome ih je ve upoznao (47/4-6). Ovdje se govori o smirenosti koju je Allah spustio u srca vjernika ili spustio na njih. Pod tim se misli na njihovo momentalno smirenje i smanjenje njihove estine, misli se na smirenost njihovih srca zbog Allahove odredbe i mudrosti Njegovog Poslanika (alejhi' s-selam) vezane za primirje i prijateljstvo, zatim za Allahovo zadovoljstvo vezano za one koji su dali zakletvu pod Drvetom. Ovo je bila svijetla slika na kraju sure koja se odnosi na Poslanika i one koji su s njim. to se tie rijei o ispunjenju zakletve i njenog prekraja, to je dolo do izraaja u rijeima Uzvienog: Oni koji su ti se zakleli na vjernost zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu - Allahova ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekri zakletvu kri je na svoju tetu, a ko ispuni ono na to se obavezao Allahu, On e mu dati veliku nagradu (48/IOJ. Nagovjetaj

u ovim rijeima odnosi se najvie na ukazivanje asti onima koji su se zakleli i na isticanje znaaja te zakletve. Ukazivanje na prekraj dolo je u povodu govora o beduinima koji su zaostali iza Poslanika. To ukazivanje je dosta brzo i ono govori o slabosti poloaja ove grupe, a govori i o spasenju muslimanskog drutva u Medini, njegovoj zrelosti i harmoninosti. U svakom sluaju, to je brzo ukazivanje koje ne zauzima prostora kao to ga zauzima osvrt na licemjere u suri Muhammed, gdje se govorilo o licemjerima i njihovim saveznicima Jevrejima. Ovo je drugi razvoj u poloaju muslimanske zajednice sa stanovita njenog spoljanjeg poloaja koji slijedi taj razvoj koji se razvio i odrazio u njihovim duama iznutra. Ovdje je postala sasvim jasna snaga muslimana u odnosu na snagu politeista, snaga koja se javlja u atmosferi cjelokupne sure i u njenim ajetima tekstualno. Tu je dolo do izraaja i ukazivanje na slijedea 115

osvajanja, zatim na elju onih koji su izostali iz pohoda s Muhammedom da se domognu sa lahkoom plijena, a govori se o njihovu izvinjenju zato su izostali. Ovdje je postalo jasno i ispoljavanje ove vjere iznad svih drugih vjera. Sve to ukazuje na snagu muslimana koji su to ostvarili u periodu izmeu objave ove dvije sure. U sutini ljudskih dua, u stanju ovog drutva i uvjetima koji ga okruuju dogodio se jasan razvoj. Taj razvoj moe spoznati onaj koji prouava i ispituje siru u k ur' anskim tekstovima. Ovaj razvoj ima svoju vrijednost kao to ima i svoj dokaz koji ukazuje na posljedicu kur' anskog programa a i odgoja Muhammeda (alejhi' s-selam) , koji se odrazio na ovo sretno i jedinstveno drutvo u historiji. Osim toga, ovaj razvoj u sebi nosi i nagovjetaj kako da postupaju oni koji upravljaju ljudskim drutvima, pa da im se ne stjenjuju grudi manjkavostima kod upravljanja, slabostima i naslagama iz prolosti i zaostacima te prolosti, utjecajima sredine, privlanostima ovozemaljskim i optereenjem mesom i krvlju. Sve je ovo dolazilo do izraaja poetkom ovog perioda i to snano, duboko i estoko. Meutim, to poinje da se poboljava i razvija kada se ono tretira sa ustrajnou, mudrou i strpljenjem. Iskustva i iskuenja govore o poboljanju i razvoju kada se iskoristi prilika za odgoj i usmjerenje, kada se malo pomalo smanjuje teina blata, kada gustina mesa i krvi postaje providna, kada se djela sredine prekrivaju, preiavaju naslage prolosti, a srca osvajaju visoke horizonte sve vie i vie, dok ne ugledaju svjetlo tamo na svijetlom i dalekom horizontu. Mi u Allahovom Poslaniku imamo za to dobar uzor, a u Kur'anu program za Pravi Put.

Mi emo ti dati sigurnu pobjedu (48/V da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom uinio, da bi te na pravi put uputio f48/2J i da bi te Allah pobjedonosnom pomoi pomogao (48/3). Sura poinje ovim Boanskim izlivom na Njegova Poslanika (alejhi's-selam) sigurne pobjede, punog oprosta, kompletne blagodati, stalne upute i uzviene pobjede. To je nagrada kompletne smirenosti date Allahovom nadahnuu i Njegovim usmjerenjem, zadovoljavajuom predanou Njegovu usmjerenju i ukazivanju, apsolutnom liavanju svake 1 16

line volje i dubokom povjerenju u toplotu i zatitu. Poslanikov san se primjeuje, kree i odvija Allahovom objavom. Deva kleknu a ljudi povikae: "Kleknu deva", a Poslanik kae: "Ona nije kleknula, niti je to njena ud, nju je zadrao Onaj ko je zadrao i slona da ne doe u Mekku. Danas me Kurejije nee ni nato pozvati i moliti za uspostavljanje rodbinske veze a da im to neu prihvatiti." Omer ibni Hattab pita Poslanika u estini: "Zato dajemo svoju religioznost", a on mu odgovara: "Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik, neu se suprotstavljati Njegovoj naredbi, niti e On mene zanemariti." To je tako rekao, a kada se proirila vijest da je Osman ubijen, Poslanik (alejhi' s-selam) kae: ('Neemo se vratiti dok se ne sukobima s narodom" i poziva ljude na zakletvu. To je bila zakletva Ridvan iz koje se izlilo veliko dobro na one koji su se zakleli na vjernost i imali tu sreu. Ovo je bila ta pobjeda pored drugih pobjeda koje su predstavljene u Ugovoru na Hudejbiji i pobjede koje su uslijedile poslije toga, u raznim formama. To je bila i pobjeda u Pozivu. Zuhri kae: Nijedna pobjeda u islamu prije ove nije bila vea. To je bila borba gdje su se susreli ljudi, a kada je uspostavljen mir, dokinut sukob, jedni drugima osigurali sigurnost, raspravljali u razgovoru i sporu, kada niko ko je razumio bilo ta nije ostao a da nije prihvatio islam. U toku te dvije godine (u vremenu izmeu Hudejbije i osvajanja Mekke) primilo je islam onoliko ljudi koliko ih je bilo do tog perioda ili jo vie. Ibni Hiam kae: "Dokaz Zuhrijevim rijeima je izlazak Allahova Poslanika na Hudejbiju sa hiljadu i etiri stotine ashaba, prema rijeima

Dabira ibni Abdullaha, a onda je taj broj porastao u vrijeme osvajanja Mekke, a to je dvije godine kasnije, na deset hiljada. Meu onima koji su u to vrijeme prihvatili islam bio je i Halid ibni Veli d i Amr i b ni 'As. I prostorno je izvreno osvajanje. Muslimani su se osigurali od zla Kurejija. Poslanik (alejhi' s-selam) nastoji da oslobodi cjelokupni Arab ijski pouotok od ostataka jevrejske opasnosti, nakon to je bilo zavreno sa plemenima: Beni Kajnuka' , Beni Nadr i Benu Kurejza. Nova opasnost prijetila je od jake utvrde Hajber koja je stajala na putu prema Siriji i prijetila toj saobraajnici. I nju je Allah omoguio muslimanima da je osvoje. Tom prilikom su muslimanski borci zadobili veliki ratni plijen. 117

Njega je Allahov Poslanik (ale j hi' s-selam) podijelio ratnicima koji su uestvovali na Hudejbiji. Od tada su se dogodile velike pobjede muslimana u Medini na utrb Kurejija u Mekki i ostalih politeista oko Mekke. Muhammed Izzet Derveze s pravom kae u svom djelu Siretu 'r-Resul, suretun muqtebisetun mine'l-Qur'ani'l- Kerim: "Nema sumnje da ovaj ugovor koga Kur' an naziva velikom pobjedom, zaista zasluuje takav atribut ak se on moe smatrati jednim od odlunijih dogaaja u Poslanikovoj siri i historiji islama, njegovoj snazi i uvrenju, ili bolje reeno, moe se smatrati najveim dogaajem u siri. Kurejije priznae Poslanika i islam, priznae mo Poslanika i islama i njihovo postojanje, prihvatili su Poslanika i muslimane kao partnere sebi, tavie, kao podstrek za ono to je bolje. I kada su Kurejije napale M edin u dva puta u toku dvije godine, muslimani su izvukli korist. Posljednji napad je bio samo godinu dana prije ove pobjede, kada je velika skupina ljudi sastavljena od raznih grupa (ahzab) imala namjeru iskorijeniti opstanak muslimana. Ovaj napad, ova borba izazvala je veliki nemir i nestrpljenje u duama muslimana, jer su bili slabi i malobrojni u odnosu na napadae. Zbog toga je to veoma pozitivno odjeknulo meu beduinima koji su Kurejije smatrali voama i uzorima i bili pod punim utjecajem kurejijskog negiranja. I kada se primijetila da su beduini smatrali da se Poslanik i muslimani nee vratili sa ovog putovanja kako valja i da su licemjeri pomi]jali sve najgore, pred nama se javlja jedna vrsta opasnosti koja bi proisticala iz ove pobjede i njene dalekosenosti. Dogaaji su potvrdili istinitost snova Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) ,

a to je potvrdio i Kur'an: pojavila se velika materijalna, duhovna, ratnika i vjerska dobit koja je koristila muslimanima, jer su oni osnaili u oima arapskih plemena, beduini koji su izostali iza Poslanika i nisu prisustvovali ugovoru na H udejbiji pourivali su da se opravdaju, licemjeri u Medini su se jo vie uplaili zbog svoje zablude jer Arapi pristiu iz najudaljenijih krajeva Poslaniku (alejhi' s-selam) , muslimanima polazi za rukom da ukrote Jevreje u Hajberu i drugim njihovim naseljima razasutim na saobraajnici prema Siriji, muslimani su mogli da upuuju svoje odrede u najudaljenije krajeve Arabijskog poluotoka kao u Nedd, Jemen i Belku, a uspjeli su poslije dvije godine poslije dogaaja na Hudejbiji da povedu rat protiv Mekke i osvoje je. To je bio definitivni kraj, jer kada Allahova pomo i pobjeda dou, i vidi ljude kako u skupovima u Allahovu vjeru ulaze . 25 .. 25 V. U okrilju Kur'ana 2, str. 125-126. 118

Mi ponovo tvrdimo da je tamo postojala i druga pobjeda pored spomenute, a to je pobjeda u ljudskim srcima i duama. Ovo najbolje odraava zakletva na vjernost - Ridvan, ime je Allah bio zadovoljan, a i njenim ini ocima. To je zadovoljstvo koje opisuje i Kur'an. Njih je predstavio u asnoj i svijetloj slici na kraju sure: Muhammed je Allahov Poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima (48/29), itd. Ova pobjeda u historiji Poziva ima svoj znaaj, dokaz i jak odjek u historiji. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) obradovao se ovom surom, obradovalo se njegovo veliko srce ovim Boanskim izlivom na njega i vjernike s njim, obradovao se sigurnom pobjedom, kompletnim oprostom, totalnom blagodati, uputom na Allahov Put, odlunom i asnom pobjedom i Allahovim zadovoljstvom vjernicima opisujui ih takvim uzvienim opisom. U jednoj verziji stoji da je Poslanik rekao: "Sino mi je objavljena sura koja mi je drae od ovog svijeta i svega na njemu." U drugoj verziji stoji: "Objavljena mi je noas jedna sura koja mi je draa od svega to Sunce obasjava." Njegova dua se zbog toga otvorila izlivom zahvale svome Gospodaru zbog blagodati koju mu je dao, izlila se zahvalom koja je dola do izraaja u formi veoma dugog namaza. Za taj namaz Aia (Allah bio zadovoljan njome) kae: "Kada bi Poslanik klanjao u znak zahvale, stajao bi u namazu toliko dugo da bi mu nage oticale." Aia (Allah bio zadovoljan njome) kae da mu je rekla: "Allahov Poslanie, zato to radi, a Allah ti je oprostio grijehe koje si poinio i one koje bi, moda, poinio?"

Poslanik (alejhi' s-selam) na to odgovara: "Aia, pa zar da budem nezahvalan rob."26 Taj poetak bio je poseban udio Vjerovjesnika (alejhi's-selam) , a zatim se nastavlja u kontekstu opisom Allahove blagodati vjernicima u ovoj pobjedi, sa opisom doticaja Allahove moi vjernikih srca smirajem i dodjeli njima oprosta, pobjede i uivanja na buduem svijetu. On uliva smirenost u srca vjernika da bi jo vie uvrstili vjerovanje koje ve imaju - a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je - (48/4) Navodi Muslim u svom Sahihu prenosei od Abdullaha ibni Vehba. 1 19

da bi vjernike i vjernice uveo u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e .vjeno boraviti, i da bi preao preko ravih postupaka njihovih a to je u Allaha veliki uspjeh - (4B/5J Smirenost je termin koji oznaava sjenovitost, okrilje, a kada smirenost Allah sputa u srce, onda znai mir i rahatluk, uvjerenje i pouzdanje, dostojanstvo i stabilnost, punu predanost i zadovoljstvo. Vjernika srca bila su ispunjena u toku ovog dogaaja raznim osjeajima i otkucavala raznovrsne emocije. Bila su to iekivanja i oekivanja potvrde sna Allahovo g Poslanika (ale j hi' s-selam) sa ulaskom u Mesdid-i Haram i suoavanjem sa stavom Kurejija, pristanak Poslanika (alejhi' s-selam) na povratak bez posjete Kabe ove godine nakon to je obukao ihram, doveo kurbana i pripremio ga za klanje. Ovo je bio, bez ikakve sumnje, teak izazov muslimanima toga vremena. Omer (Bog bio zadovoljan njime) prenosi da je on posjetio Ehu Bekra jer je neto osjeao i rekao mu, pored onoga to smo iznije u glavnini rivajeta ovog hadisa: "Zar Poslanik nije nama govorio da emo mi doi do Bejtullaha i tavafiti ga?" Ehu Bekr, ije je srce bilo vezano za srce Allahova Poslanika (alejhi' sselam) i ije srce pulsira skladno pulsu i udarcima srca Allahova Posalnika (alejhi' s-selam) odgovara: "Dakako, je li ti rekao da e ti hodoastiti Kjabu ove godine?" Omer kae: "Ne, nije." Na to e Ehu Bekr: 'Ti e hodoastiti Kjabu i tavafiti je." Omer (Bog mu se smilovao) ostavlja Ehu Bekra i odlazi Poslaniku (alejhi' s-selam) i kae mu izmeu ostaloga: "Zar ti nisi nama govorio da emo posjetiti Kjabu i tavafiti je?" Poslanik (alejhi' s-selam) mu odgovara: "Da, jesam, ali jesam li ti rekao da emo to uiniti ove godine?" Omer kae: "Ne, nisi." A Poslanik (alejhi's-selam) na to dodaje: 'Ti e je posjetiti i tavafiti je." Ovo je slika koja je bila prisutna u srcima tih vjernika. Vjernicima je bilo veoma teko i neugodno zbog posljednjih

kurejiskih uvjeta, a posebno povratak svakog ko primi islam i doe Muhammedu bez odobrenja svoga staratelja. Bilo im je vrlo teko i neugodno i zbog njihove politeistike estine izraene u odbijanju navoenja imena Milostivi, Samilosni u Ugovoru, zatim, odbijanja atributa da je Muhammed Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) . Prenosi se da je Alija (neka je Allah zadovoljan njime) odbio da izbrie ovaj atribut koji je traio Suhej ibni Amr nakon to je bio upisan u ugovoru, pa ga je Allahov Poslanik sobom izbrisao poprativi to rijeima: "Boe na, ti zna da sam ja TVoj poslanik." ar muslimana prema njihovoj vjeri i njihova neograniena elja da se susretnu sa politeistima dola je posebno do izraaja u njihovoj 120

kolektivnoj zakletvi na vjernost, zatim zavretku ovog pitanja sa sklapanjem mira i povratka bez ulaska u Mekku. To nije bilo lahko muslimanima. Teko im je bilo da se ova pitanja zavre ovako kako su zavrena. Ovo je posebno dolo do izraaja u njihovoj sporosti i oklijevanju da pokolju kurbane i da se obriju. ak je to Allahov Poslanik ponovio tri puta i to onima koji su teili da se pokoravaju naredbi Poslanika (alejhi' sselam) i slino, onih za koje lb ni M es' ud Sekafi govori Kurejijama o njihovu stavu prema Poslaniku, a oni, ipak, nisu zaklali kurbane, nisu se obrijali niti kosu skratili sve dok nisu primijetili Allahova Poslanika da to on sobom radi. Ovo praktino djelo ih je potreslo kako ih nisu mogle potresti Poslanikove rijei, pa su se povratili pokornosti kakva je bila prije nego ih je snala ova zbunjenost. Izali su iz Medine s namjerom da obave umru, nisu namjeravali nikakav sukob niti su se za to psihiki ni vojno pripremili, a onda su se iznenadili stavu Kurejija, glasini da je Osman ubijen i upuivanjem izvjesnog broja kurejijskih vojnika koji su gaali muslimansku vojsku strijelama i kamenjem. Kada je Poslanik (alejhi' s-selam) odluio da se bori i zatraio da daju zakletvu, svi su se odjednom zakleli. Meutim, ovo ne iskljuuje njihovo iznenaenje kada su saznali da nee obaviti ono zbog ega su izali iz Medine. Ovo je izazvalo reakciju u njihovim srcima i uzbuenje, a njih je bilo 1400, dok su Kurejije kod svojih kua, a uz njih su bili i beduini i politeisti. Kada ovjek razmisli o ovom dogaaju i povrati se na nj, odmah e saznati znaenje rijei Uzvienoga: On uliva smirenost u srca vjernika (48/4J, osjetit e ukus termina i teksta, pojmit e taj poloaj i ivjet e s njim i sa ovim tekstom, osjetit e se odaziv smirenosti i spasa u srcima vjernika.

Poto je Allah znao da je ono to je bilo prisutno u srcima vjernika tada, znao da njihov vjerniki ar nije bio radi njih, niti zbog odbojnosti u njima, On je izlio na njih tada ovu smirenost: da bi jo vie uvrstili vjerovanje koje ve imaju (48/4J i mir za jedan stepen vie nakon tog ara i odlunosti, u emu je bilo beskompromisno pouzdanje, puno zadovoljstvo i uvjerljivost. Zatim su mogli primijetiti da i pobjeda ne bi bila teka niti daleka, nego bi bila lagahna Allahu da je Njegova mudrost dosudila da taj problem bude rijein onako kao to su to eljeli vjernici, jer Allah raspolae brojnom vojskom koja se ne moe ni pobrojati ni poraziti, dolo bi do pomoi i odstvarila pobjeda kada On eli: a vojske nebesa i zemlje su Allahove; Allah 121

sve zna i mudar je (48/4). To je Njegova mudrost i znanje prema emu se odvija svaka djelatnost. Iz znanja i mudrosti On uliva smirenost u srca vjernika da bi jo vie uvrstili vjerovanje koje ve imaju (48/4) da bi im omogoio pobjedu i ugodnost onoliko koliko bi On odredio: da bi vjernike i vjernice uveo u dennetske bae kroz koje e rijeke tei, u kojima e vjeno boraviti, i da bi preao preko ravih postupaka njihovih a to je u Allaha veliki uspjeh - (48/5). Ako je ovo bila u Allahovu raunu velika pobjeda, to je onda stvarno velika pobjeda, velika pobjeda uistinu, velika pobjeda ljudi koju im je Allah Svojom odredbom dodijelio, pobjeda izmjerena Njegovim mjerilom. Toga dana vjernici su se obveseliti zbog onoga to im je Allah dodijelio, a bili su utueni nakon to su uli uvodni dio ove sure, iz ega su saznali ono to je Allah izlio na Svoga Poslanika, spoznali su tu i svoj dio i molili za njega, a kada su uli i spoznali, i njihove due bile su oblivene zadovoljstvom, veseljem i uvjerenjem. Potom ih je Allah obavijestio Svojom mudrou o onome to je odredeno u ovom dogaaju, a to je kazna licemjernih i licemjerki, politeista i politeistitkinja zbog onoga to su sami svojim djelima i postupcima poinili: i da bi kaznio licemjere i licemjerke i mnogoboce i mnogobokinje koji o Allahu zlo misle - neka zlo njih snae! Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio na dehennem, a grozno je on boravite! (48/6). Allahove su vojske nebesa i Zemlje; Allah je silan i mudar! (4R/7J. Ovdje tekst zajedno govori o licemjerima i licemjerkama, o

politeistima i politeistkinjama, kako loe misle o Allahu, kako loe misle i govore da nema pouzdanog dokaza da e Allah pomoi vjernicima. Na kraju se govori o svima ovima: Neka zlo njih snae (48/6), oni su svi obuzeti tim zlom. Zlo krui oko njih i zadesit e ih, govori se i o Allahovoj srdbi protiv njih i njihovu prokletstvu, i o looj sudbini koju im je On prepiremio. To je zbog toga to je licemjerstvo sramotan in i nita nije manje zlo od politeizma. tavie, licemjerstvo je i obuhvatnije od politeizma, jer muenje koje ine licemjeri i licemjerke muslimanskoj zajednici nije nita manje od muenja koje ine politeisti i politeistkinje iako se razlikuje u manifestaciji i vrsti muenja od muenja. 122

Allah je dao osobinu licemjernima i licemjerkama, politeistima i politeistkinjama i svojstvo da loe misle o Allahu, dok vjerniko srce lijepo misli o svom Gospodaru, oekuje od Njega vazda dobro, oekuje od Njega to dobro i kada je i u izobilju i u nevolji. To vjerniko srce vjeruje da Allah njemu eli dobro i u jednom i u drugom sluaju. Tajna lei u tome to je srce vjernika vezano za Allaha, a izliv toga dobra prema vjerniku nikada se ne prekida. Kada je srce vjernika vezano za Allaha, ono dotie ovu iskonsku istinu, osjea je direktnim osjeajem i kua. Meutim, licemjeri i politeisti prekinuli su vezu sa Allahom. Otuda oni ne osjeaju tu injenicu niti je pronalaze, nego loe misle o Allahu. Njihova srca su vazda vezana za vanjski izgled stvari i na tome grade svoje sudove, oekuju zlo i loe djelo i sebi i vjernicima. Kad god se uzima u obzir formalna strana neke injenice, to govori o nepouzdanju na Allahovu odredbu, odreenje i Njegov skriveni ali prijatni raspored. U ovom ajetu Allah je sabrao sve neprijatelje islama, neprijatelje raznih vrsta, objasnio kakvo je njihovo mjesto kod Njega i ta im je On za kraj pripremio, a zavrava rijeima koje govore o Allahovoj moi i mudrosti: . . . a vojske nebesa i Zemlje su Allahove; Allah sve zna i mudar je (48/4). Njihova djela Njega ni najmanje ne zamaraju. Sva njihova djela poznata su Njemu. Njemu pripadaju vojske nebesa i Zemlje. On sve zna i mudar je. U nastavku rijei su upuene Allahovu Poslaniku (alejhi' s-selam) naglaavajui njegovu ulogu, objanjavajui cilj te uloge, usmjeravajui

vjernike ka njihovoj obavezi u odnosu na njihova Gospodara, nakon to im je Poslanik prenio poruku svoga poslanstva, povezujui njihovu zakletvu direktno sa Allahom i sklapanjem ugovora s Njim Uzvienim. To je bilo onda kada su se zakleli na vjernost Poslanik u (alejhi' s-selam) i sklopili ugovor s njima. Pri tome je ukazano na ast i potovanje zakletvi Poslaniku, i na jasnu procjenu ovog ugovora. Mi aljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti i kao onog koji treba da opominje (48/8J 123

da u Allaha i u Poslanika Njegova vjerujete, i da vjeru Njegovu pomognete, i da Ga veliate i da Ga ujutro i navee hvalite {48/9J. Oni koji su ti se zakleli na vjernost - zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu - Allahova ruka je iznad ruku njihovih! Onaj ko prekri zakletvu kri je na svoju tetu, a ko ispuni ono na to se obavezao Allahu, On e mu dati veliku nagradU{48/IOJ. Poslanik (alejhi' s-selam) je svjedok protiv svijeta kojem je upuen, svjedoi da im je prenio ono to mu je bilo nareeno, da ga je taj svijet doekao onako kako ga je doekao, da je meu njima bilo vjernika, ali i nevjernika i licemjera. Meu njima je bilo dobroinitelja ali i smutljivaca. On svjedoi i potvruje da je prenio pouku Poslanstva, da je nagovjetavao dobro, oprost, zadovoljstvo i lijepu nagradu vjernicima koji se pokoravaju, upozoravao da zlo eka prevrtljivca, da srdba i kazna eka nevjernika, licemjera, grijenika i pokvarenjaka. Ovo je zaduenje Poslanika. Rijei su u nastavku upuene vjernicima, otkriva im to od njih oekuje poslanstvo. To je vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika, zatim izvravanje obaveza koje proistiu iz vjerovanja pa da pomognu Allahu primjenjujui Njegov program i zakon eriat, da iskazuju potovanje u svijesti Njegovoj uzvienosti, da samo Njega veliaju i zahvaljuju Mu nastupom dana i noi. Termini koji su ovdje upotrijebljeni figurativno znae cijelog dana jer nastupi dana i noi obuhvataju i svo vrijeme izmeu jutra i veeri. Cilj ovoga je povezivanje srca sa Allahom u svakom trenu. To je plod oekujueg vjerovanja vjernika kao posljedica upuivanja poslanika i kao svjedoka, prenosioca radosne vijesti i upozoritelja.

Poslanik (alejhi' s-selam) doao je da ih spoji sa Allahom, da daju Allahu trajnu zakletvu na vjernost koja se ne prekida sa odsutnosti Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) . Kada Poslanik stavi svoju ruku u njihovu, radi zakletve na vjernost, on se tada zaklinje u ime Allaha: "Oni koji su ti se zakleli na vjernost - zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu - Allahova ruka je iznad ruku njihovih {48/IOJ. To je stravino uzvieno predoenje zakletve na vjernost izmeu njih i Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) Svaki od njih osjea, dok stavlja ruku u Poslanikovu (alejhi' s-selam) da je Allahova ruka iznad njihovih, da je Allah prisutan zakletvi na vjernost, da je Allah Gospodar toga, da Allah uzima njih za ruku. Njegova ruka je iznad ruku ovih koji daju zaletvu na vjernost. U iju ruku? U Allahovu! Kakva strahota! Kakva veliina! Kakva uzvienost! 124

Ova slika, doista, iskorjenjuje iz due ovjeka svaki sjet na pokuaj izbjegavanja zakletve na vjernost, ma koliko god bila odsutna linost Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) , jer je Allah prisutan, On ne iezava. Prema tome, Allah je taj koji u ovu zakletvu na vjernost kontrolira: Onaj ko prekri zakletvu kri je na svoju tetu (48/IOJ. On je gubitnik svugdje, on je gubitnik i nee dobiti nita od ove pogodbe na vjernost izmeu njega i Allaha Uzvienoga. Nema nijedne zakletve na vjernost izmeu Allaha i nekog njegova roba, a da taj rob nee imati u tome dobit iz okrilja Allahove dobrote. Allah nema potrebe ni za kim, a ovjek gubi im prekri ugovor sa Allahom, jer se tada izlae Njegovoj srdbi i kazni zbog ovog prekraja koga Allah osuuje i prezire. Allah voli ispunjenje, ali istovremeno voli i da drugi ispunjavaju: A ko ispuni ono na to se obavezao Allahu, On e mu dati veliku nagradu (48/JO). Ovo je openito velika nagrada (48/tOJ, koju Kur'an ne objanjava niti detaljizira. To je nagrada za koju Allah kae da je ona, doista, velika, velika u Allahovu vienju, Njegovu mjerilu i opisu, do kojih se ne moe uzdii predodba sinova ove zemlje koji su malehni, ogranieni i prolazni. Kad tekst dosegne do injenice zakletve na vjernost i opasnosti krenja zakleve i znaaj njena ispunjenja, on prelazi na razgovor o beduinima koji su izostali, onima koji nisu htjeli da izau sa Allahovim Poslanikom (alejhi' s-selam) zbog loeg miljenja o Allahu i oekivanja zla i nevolje vjernicima koji su izali sa Poslanikom, koji su otili prema Kurejijama do njihovih domova, a Kurejije su napadale na Meinu

uzastopno dvije godine prije toga. Tekst je ovdje upuen njima da bi upozorio Poslanika (alejhi' s-selam) na ono ime se bediuini pravdaju zbog neizlaska s njime, nakon to se Poslanik vratio iv i zdrav, on i oni koji su bili s njim. I ne samo to, nego su Kurejije sklopile sa Poslanikom primirje i nisu se sukobili. U ugovoru kojeg su sklopili sa Poslanikom, bez obzira kakvi uvjeti bili tog ugovora, stoji da se Poslanik povrati. Meutim, Kurejije su prihvatile Muhammeda (alejhi's-selam) kao rivala s koji su sklopili primirje, bojei se spora s njim. Ovdje tekst otkriva prave razloge zato ti beduini nisu izali s njim, sramoti ih i razotkriva njihova djela 125

Poslaniku (alejhi' s-selam) i vjernicima. Tekst upozorava Poslanika na radosnu vijest koja je u tom ugovoru i obveseljuje one koji su izali s njim time to e oni izai i domoi se uskoro ratnog plijena i to vrlo lahko, a beduini koji su izostali, trae sada da i oni izadu s njim, da bi se domogli ovog lahkog plijena. Tekst govori Poslaniku kako su oni tada postupali i kako da im Poslanik odgovori. Upozorava ga da ne prihvati njihov izlazak sa njim na ovaj skori i Iahki poduhvat. Ovaj izlazak ograniava se samo na one koji su ranije izali i prisustvovali Ugovoru na Hudejbiji. Tekst ih upozorava da postoji tamo i drugi nain koji je proet potekoama i borbom sa veoma hrabrim i monim narodom, pa ako oni, doista, ele da izadu sa Posalnikom, neka tada izau. Tada e im Allah dodijeliti ono to On hoe. Ako se oni tada pokore, oni e imati veliku nagradu, a ako budu grijeili kao i ranije, On e im dati stranu kaznu: Govorie ti beduini koji su izostali: "Zadrala su nas stada naa i porodice nae, pa zamoli za nas oprost!" Oni govore jezicima svojim ono to nije u srcima njihovim. Reci: "Pa ko moe promijeniti Allahovu odluku, ako On hoe da vam naudi, ili ako hoe da vam kakvo dobro uini" Allah zna ono to radite (48/W. Vi ste mislili da se Poslanik i vjernici nikada nee vratiti porodicama svojim; vaa srca su bila zadovoljna zbog toga i vi ste na najgore pomiljati, vi ste narod u dui pokvaren (48/12). Onaj ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika Njegova, pa, Mi smo za nevjernike razbuktati oganj pripremili! f48/13J. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On prata kome On hoe, a kanjava koga hoe - Allah mnogo prata i samilostan je (48/14).

Oni koji su izostali sigurno e rei kada poete da plijen uzmete: "Pustite i nas da vas pratimo!" da bi izmijenili Allahove rijei. Reci: "Vi nas neete pratiti, to je jo prije Allah rekao/", a oni e rei: "Nije tako, nego, vi nama zavidite. " A nije ni to, ve oni malo ta razumiju (48/15). Reci beduinima koji su izostali: "Biete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i monog, sve dok se ne pokori. Pa ako posluate, Allah e vam lijepu nagradu dati, a ako izbjegnete, kao to ste i do sada izbjegavali, na muke nesnosne e vas staviti" (4R/I6). Kur'an se ne zadrava prenoenjem rijei onih koji su izostali i odgovara na te rijei, nego ini ovim povodom priliku za lijeenje bolesti ljudskih dua i fix-ideja srca, bolesti uvlaenja u mjesto slabosti i devijacije, 126

radi otkrivanja i priremanja njihova lijeenja, radi potvrivanja vjeite istine, stalnih vrijednosti, osnove svijesti, poimanja i ponaanja. Izostali beduini, a bili su iz plemena Gifar, Muzejne, Ede' , Eslem i drugih koji su se nastanjivali oko Medine, iznijeli su svoje izvinjenje zbog ega su izostali govorei: zadrala su nas stada naa i porodice nae (4R/rv. Ovo nije nikakva isprika jer ljudi vazda imaju i porodicu i imanja. Kad bi neto slino ovome bilo dozvoljeno i dovoljno za zadravanje, s namjerom da se ne izvravaju obaveze vjerovanja i ispunjenja tog vjerovanja koje iz njega proistie, onda niko nikada ne bi izvravao svoju obavezu. Oni dalje govore: "Oprosti nam!" Medutim, kad god oni to govore, oni nisu iskreni. N a to Allah upozorava svoga Poslanika (alejhi' s-selam) : Oni govore jezicima svojim ono to nije u srcima njihovim (1B/1V. Ovdje im Kur'an odgovara potvrujui injenicu Allahove odredbe koju ne moe odagnati izostajanje, niti izmijeniti ranije izlaenje, odgovara injenicama moi koja obuhvata sve ljude i njihov postupak kako hoe, odgovara injenicom kompletnog znanja kojim Allah postupa kako hoe: Govorie ti beduini koji su izostali: "Zadrala su nas stada naa i porodice nae, pa zamoli za nas oprost!" Oni govore jezicima svojim ono to nije u srcima njihovim. Reci: "Pa ko moe promijeniti Allahovu odluku, ako On hoe da vam naudi, ili ako hoe da vam kakvo dobro uini?" Allah zna ono to radite (48/11). To je pitanje koje nagovjetava punu predanost Allahovoj odredbi, pokoravanje u tome Njemu bez zadravanja i oklijevanja, jer zadravanje i oklijevanje nee odstraniti tetu niti odgoditi korist Izabrana pravdanja nisu nepoznata Njegovu znanju. To nita ne djeluje na kaznu ili nagradu

kakvu e Allah pripremiti sukladno Njegovu sveobuhvatnom znanju. To je odgojno usmjerenje u prvo vrijeme atmosfere i povoljnosti na kur' anski nain: Vi ste mislili da se Poslanik i vjernici nikada nee vratiti porodicama svojim; vaa srca su bila zadovoljna zbog toga i vi ste na najgore pomiljati, vi ste narod u dui pokvaren (18/12J. Ovako ih Kur'an ostavlja sasvim razotkri vene licem u lice sa namjerom koju su krili, pretpostavkom koju su zastirati i zlom koje su mislili o Allahu. Mislili su da e Poslanik i oni koji su s njim odsrljati u smrt i nee se vratiti svojima u Meinu. Govorili su: Otiao je prema narodu koji ga je napadao u njegovoj kui u Medini, ubijao njegove ashabe i borio se protiv njih. - Pri tome se aludira na Uhu d i Ahzab (Saveznici) . Oni nisu ni 127

pomiljali na Allahovu panju i zatitu Njegovih robova koji su se iskreno klanjali samo Njemu. Istovremeno, a po prirodi njihova poimanja ovih pitanja, i praznini njihovih srca, koja su bez ikakva ara za vjerovanjem, oni nisu procjenjivali da je dunost, zaista, dunost, bez obzira kakva bila zaduenja, da pokornost Allahovu Poslaniku (ale j hi' s-selam) treba da bude bez ikakva iekivanja prividne dobiti ili formalnog gubitka. To je propisana obaveza koja se izvrava, bez obzira kakva posljedica stajala iza toga. Tako su mislili, a to se miljenje uvrijeilo u njihovim srcima tako duboko da nita drugo oni nisu vidjeli, ni o emu drugom oni nisu mislili. Ustvari, to je bilo loe miljenje o Allahu, koje se razvijalo u njihovim pokvarenim grudima. To je udni i nadahnjujui izraz, jer (burr) termin koji je ovdje upotrijebljen, upotrebljava se i za zemlju pa se kae"erdun burrun" u znaenju "pusta - mrtva zemlja." Takva su njihova srca, takvi su oni svojim bie, pusti i mrtvi. U njima nema ivota, nema plodnosti niti ploda. Drugaije takvo srce ne moe ni biti kad u sebi nema lijepe pomisli o Allahu, jer je ono prekinulo svaku sponu sa Allahom. Ono je mrtvo i pusto, iji je kraj mrtvilo, ruenje i propadanje. Tako misle ljudi o vjernikom drutvu ljudi. Oni misle poput beduina koji su prekinuli svaku vezu sa Allahom. To su ljudi ija su srca mrtva i prazna, ljudi koji nemaju due ni ivota. Ovako vazda misle ljudi o vjernikom drutvu, kada misle da tas neistine pretee i da su prividne moi na Zemlji na strani zla i zablude, kada vide da je brojnost vjernika mala i neznatno spremna, ili mala po mjestu, ugledu i bogatstvu. Tako misle beduini i njima slini u svim vremenima, misle da se vjernici nikada

nee vratiti svojima kada se suoe sa nadmenom neistinom i njenom prividnom moi. Zbog toga se oni daleko dre od vjernika. To ine zbog vlastitog mira, doim oekuju svakog momenta da se vjernici iskorijene, da nestane njihova poziva. Oni se dre na oprezu i izbjegavaju vjerniki put koji je okruen opasnostima. Meutim, Allah ini da su ove pomisli zla jalove, mijenja stanja i situacije Svojim znanjem, svojim rasporedom i prema mjerilu stvarnih snaga, prema mjerilu kojeg Allah dri Svojom snanom moi. On ponizuje njome jedne, a uzdie druge. To ini na nain koji je nepoznat licemjerima koji o Allahu misle, svugdje, na svakom mjestu, sve najgore. Pravo mjerilo je mjerilo vjere. Njime Allah mjeri te beduine i na temelju njega donosi ope pravilo, kaznu ili nagradu, i ukazuju im na blisku Allahovu milost i sugestiju da iskoriste priliku i uivanje u Allahovu oprostu i milosti: 128

Onaj ko ne vjeruje u Allaha i Poslanika Njegova, pa, Mi smo za nevjernike razbukta/i oganj pripremili! (4R/I3J. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji, On prata kome On hoe, a kanjava koga hoe - Allah mnogo prata i samilostan je (48/14J. Oni su se ispriavali da nisu mogli izai zbog stoke i obitelji, ali ta e im koristiti stoka i porodica kada se budu nali u paklu pripremljenom za njih, jer nisu vjerovali u Allaha i Njegova Poslanika? To su dva tasa, pa, neka biraju ovaj ili onaj. Allah im je, doista, obeao to. On je jedini Gospodar nebesa i Zemlje. On Jedini moe da oprosti kome hoe. On Jedini moe da kazni koga hoe. Allah kanjava i nagrauje ljude na osnovu njihovih djela. Njegovo htijenje je apsolutno. Ono nije niim ogranieno. On potvruje ovu istinu ovdje da se ona uvrsti u srcima ne protivei se nagradi ili kazni koja se zasniva na djelu. Ovaj postupak je apsolutni izbor ovog htijenja. Allahov oprost i milost su blizu. Neka to iskoristi ko eli iskoristiti prije nego se obistini Allahova rije vezana za kaznu onoga ko ne vjeruje u Allaha i Njegova Poslanika, paklom prigotovljenim i pripremljenim za nevjernike. Tekst u nastavku ukazuje na neke Allahove dodjele vjernicima, nasuprot miljenju onih koji su izostali. To je izraeno stilom koji nagovjetava da e se to uskoro dogoditi: Oni koji su izostali sigurno e rei kada poete da plijen uzmete: "Pustite i nas da vas pratimo!" da bi izmijenili Allahove rijei. Reci: "Vi nas neete pratiti, to je jo prije Allah rekao!", a oni e rei: "Nije tako, nego, vi nama zavidite. " A nije ni to, ve oni malo ta razumiju (48/15).

Veina komentatora misli da se to odnosi na osvajanje Hajbera, to moe biti jer tekst nagovje4J,va to, iako nema izriitog teksta koji govori o Hajberu, nego se najavljuje da e muslimani uskoro zadobiti pobjedu sa lahkoom. Ovo e spoznati i oni koji su izostali. Oni e govoriti: "Pusti i nas da vas pratimo!" (48/ISJ. Moda je povod bio da su komentatori ovog ajeta zakljuili da se to odnosi na Hajber to to su se muslimani domogli Hajbera ubrzo poslije Ugovora o miru na Hudejbiji, jer se to dogodilo u mjesecu muharremu sedme godine po Hidri, manje od dva mjeseca nakon ugovora na Hudejbiji, zatim to je to bio obiJati plijen. Tvrava Hajber bila je posljednja preostala utvrda Jevreja na Arabijskom poluotoku kao jaki i bogati centar. 129

Tu su nali sklonite i azil neki iz plemena Beni Nadir i Beni Kurejza koji su ranije iselili. Brojna su miljenja komentatora ovoga ajeta da je Allah obeao uesnicima zakletve na vjernost na Hudejbiji da e ratni plijen sa Hajbera pripasti njima, u emu niko drugi nee uestvovati. Nigdje ovo nismo nali da je tekstom reeno. Moda su oni ovo zakljuili na osnovu onoga to se stvarno dogodilo. Taj ratni plijen Allah je dodijelio uesnicima Hudejbije. U njemu niko drugi nije uestvovao osim oni. Bilo kako bilo, Allah je naredio Svome Poslaniku da odbije ponudu izostalih beduina da uestvuju u ovom pohodu ako budu predloili da i oni izau i domognu se plijena na lahak nain. Kur'an ustanovljava da se njihov eventualni izlazak, protivi Allahovoj odredbi i obavjetava Poslanika (alejhi' s-selam) da e oni, ako im bude sprijeen izlazak, govoriti: "Nije tako nego vi nama zavidite/" (48/J5J i spreavate nam da izaemo da biste nas liili plijena. Kur'an potvruje da ovaj njihov prigovor proistie iz nerazumijevanja Allahove mudrosti i Njegove odredbe. Kazna izostalih i pohlepnih je da im se sprijei izlazak i budu lieni plijena, a nagrada onih koji se pokoravaju samo Allahu je dodjela te nagrade iz Allahova obilja, zatim da samo oni imaju pravo na ratni plijen kada to Allah odredi. To je nagrada za njihovu pokornost i izlazak na dan kada su oekivali samo estoku borbu. Allah je naredio svome Vjerovjesniku da e oni koji su izostali biti isprobani pozivom na borbu sa estokim i jakim protivnikim narodom, da se bore s njima radi islama, pa i ako uspiju u ovom iskuenju, bit e nagraeni, a ako ustraju na grijeenju i ne izau onda e to biti posljednja

provjera: Reci beduinima koji su izostali: "Biete pozvani da se borite protiv naroda veoma hrabrog i monog, sve dok se ne pokori. Pa ako posluate, Allah e vam lijepu nagradu dati, a ako izbjegnete, kao to ste i do sada izbjegavali, na muke nesnosne e vas staviti" (48/16). Miljenja se takoder razlikuju i kod pitanja ko je taj narod veoma hrabri i moni? Jesu li oni ivjeli u vrijeme Allahova Poslanika (alejhi'sselam) ili u periodu halifa. Najvjerovatnije je da se radi o vremenu iz ivota Allahova Poslanika, da bi Allah provjerio vjerovanje ovih beduina koji su ivjeli oko Medine. Iz svega ovoga vano je da primijetimo odgojni kur'anski metod, metod lijeenja dua i srca kur'anskim usmjerenjem i stvarnom provjerom 130

i iskuenjem. Sve ovo oito se javlja kod otkrivanja njihovih dua i dua vjernika i njihova usmjerenja ka istinama, vrijednostima i pravilima vjernikog snanog ponaanja. Poto se iz tog iskuenja da razumjeti da su svi obavezni izai, Allah je obavijestio ko ima stvarno opravdanje da izostane i da ne ide u borbu, a da nije grijean i ne zasluuje kaznu: Nije grijeh slijepom, ni kromom ni bolesnom! Onoga koji se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On e u dennetske bae, kroz koje teku rijeke uvesti, a onoga ko lea okrene, patnjom nesnosnom e kazniti (4B/I7J. Slijepi i hromi imaju stalno opravdanje. Oni su stalno nesposobni i nisu duni da izlaze i bore se. Bolesnik ima privremeno opravdanje zbog

bolesti. Ona traje dok bolesnik ne ozdravi. Ovo pitanje u svojoj sutini je pitanje pokornosti i grijeenja. To je psihiko stanje, nije formalno, pa ko se pokorava Allahu i Njegovu Poslaniku, imat e nagradu Dennet, a ko glavu okrene, njega oekuje bolna patnja. Ko eli da uporedi i odmjeri potekoe borbe i njene nagrade i rahatluka ostajanja kod kue i svega to slijedi iza toga, pa neka bira! 131

Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradie ih skorom pobjedom (48/J8J i bogatim plijenom koji e uzeti, jer Allah je silan i mudar (48/I9J. Allah vam obeava bogat plijen koji ete uzeti, a s ovim je pourio i

ruke ljudi je od vas zadrao - da bi to bio pouan primjer za vjernike i da bi vam na pravi put ukazao - (48/20J i drugi, koji niste bili u stanju uzeti, - Allah vam ga je dao, jer Allah sve moe (48/2IJ. 132

A da su nevjernici s vama borbu zametnuli, sigurno bi se u bijeg dali i poslije ne bi ni zatitnika ni pomagaa nali - (48/22J prema Allahovu zakonu koji odvazda vai, a ti nee vidjeti da se Allahov zakon promijeni (48/2.1J. On je zadrao ruke njihove od vas i vae od njih usred Mekke, i to nakon to vam je pruio mogunost da ih pobijedite, - a Allah dobro vidi ono to vi radite (48/24). Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite asnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ete pobiti vjernike, mukarce i ene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajui, zbog njih sramotu doivjeti, - Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoe. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one meu njima koji nisu vjerovali r4B/2.5J. Kad su nevjernici srca svoja puniti arom, arom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog ega e postati pravi vjernici, - a oni i jesu najprei i najdostojniji za to -, a Allah sve zna (48/26J. Allah e obistiniti san Poslanika Svoga da ete sigurno u asni hram ui bezbjedni - ako Allah bude htio -, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono to vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao r4R/27J. On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! (48/28). Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema

nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevrtitu. A u lndiilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku (48/29). Sva ova cjelina govori o vjernicima, sa vjernicima, sa tim jedinstvenim i sretnim drutvom koje se zakleto Poslaniku (alejhi' s-selam) na vjernost pod stablom. Allah je prisutvovao toj zakletvi, On je njen svjedok. On nju potvruje. Njegova ruka - mo je bila iznad njihovih ruku 133

pri toj zakletvi. To je drutvo koje je ulo ta Uzvieni Allah o njemu kae Poslaniku (alejhi' s-selam) : Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom zakleli. On je znao ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradie ih skorom pobjedom (48/18), a ulo je i Poslanika (alejhi' s-selam) kako im govori: "Vi ste danas najbolji ljudi na Zemlji."27 To su rijei Allaha Uzvienog upuene Poslaniku (alejhi' s-selam) o ovom drutvu i razgovoru Allaha Uzvienog sa tim drutvom. U njima se trai da Poslanik (alejhi' s-selam) obavijesti to drutvo o brojnom ratnom plijenu i pobjedama, o uvanju i zatiti koja ih prati na tom putu, ta e ih slijediti, kakve im je pobjede Allah odredio vezane za Njegov zakon koji se nikada ne mijenja, govori o estokoj prijetnji neprijatelju tog drutva, potvruje tom drutvu da je san Poslanika (alejhi' s-selam) istinit u kome je Poslanik (alejhi's-selam) vidio ulazak u Mesdidu' l-harem, da muslimani ulaze u njega, sigurni, bez bojazni i da e njegova vjera nadvladati sve vjere na Zemlji. Ova cjelina i sura zavravaju se tom asnom i svijetlom slikom ovog jedinstvenog i sretnog drutva, ash a ba Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) ije se osobine spominju u Tevnltu i lndilu i kome je Allah obeao oprost i veliku nagradu. Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradie ih skorom pobjedom (48/18)

i bogatim plijenom koji e uzeti, jer Allah je silan i mudar (48/19). Ja danas, nakon hiljadu i etiri stotine godina, pokuavam da vidim kako izgleda taj sveti moment u kome je cjelokupni Bitak prisustvovao tom uzvienom i asnom saopenju Uzvienog Allaha Njegovu vjernom Poslaniku o drutvu tih vjernika, pokuavam da vidim kako izgleda stranica Bitka tog momenta u njegovoj svijesti. Sve je u skladu sa asnim Boanskim rijeima - Kur'anom o tim ljudima koji su tada nastanjivali 27 Buharia u 64 Kitabu'l-megazi, 35 Babu ga7.Veti '1-Hudejbije, h adis 1 685, prenosi od Dabira ibn i 'Abdullaha. 134

odreeni kutak ovog svijeta, pokuavam da sobom vidim kako izgleda stanje tih sretnika koji su svojim uima uli da su oni ti, ba oni lino, kada Allah o njima govori da je zadovoljan njima, definira mjesto u kome su bili, oblik kako su izgledali kada su zasluuili ovo zadovoljstvo: a koji su ti se pod drvetom na vjeru zakleli f48/I8J, koji ovo uju iz usta svog istinitog i potvreno g Vjerovjesnika na jeziku njegova Uzvienog Gospodara. Boe! Kako su doekali ti sretnici taj sveti moment i to Allahovo saopenje? Saopenje koje ukazuje na svakog pojedinog ponaosob i kae mu: Tebi, tebi lino Allah saopava, da je On zadovoljan s tobom? Ti se zaklinje na vjernost pod stablom. On zna ta je u tebi, on je spustio smirenost na tebe. Svaki od nas koji ui ili uje: Allah je zatitnik onih koji vjeruju (2/2..''>7J, osjea se sretnim i kae u sebi: Zar i ja ne elim da budem meu ovima? Da ita i da slua rijei Uzvienog: Allah je, zaista, na strani izdri vih (8/4GJ, pa da se smiri i kae u sebi: Zar ja ne elim da budem jedan od ovih izdrivih? Ti ljudi uju i prenose jedan drugom da Allah namjerava tano njega i da njemu lino saopava da je On zadovoljan njime. Allah zna ta je u njemu i On je zadovoljan onim to je u njemu. Boe! To je zaista neto strano. Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradite ih skorom pobjedom f48/I8J. Allah zna ta je u njihovim srcima, kakav je to ar za njihovu vjeru, ne za sebe lino, zna kakva im je iskrenost bila u srcima prilikom njihove

zakletve na vjernost. Zna kakva je okrutnost u njihovim srcima radi aktiviranja i reagiranja na izazov, zna disciplinu njihovih osjeaja da stanu iza rijei Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) , pokorni, predani i strpljivi. Pa je spustio smirenost na njih f48/J8J. U ovom izrazu ocrtava se smirenost koja se sputa u miru i dostojanstvenosti, koja gasi u tim srcima ar pripremljene i aktivne portvovanosti, svjeinu, spas, smirenost i ugodnost. I nagradite ih skorom pobjedom (48/JBJ. To je taj mir sa svojim uvjetima koji je omoguio pobjedu i uinio poetak brojnih osvajanja. Moda se time misli na Hajber - na jedno od tih osvajanja, a to je osvajanje na koje ukazuje veina komentatora Kur'ana kad kau da je to blia pobjeda koju je Allah omoguio muslimanima. 135

I bogatim plijenom koji e uzeti (48/19)- bilo sa pobjedom, ako se misli ovdje na osvajanje Hajbera, ili kod sljedee pobjede ako se sa pobjedom misli na ovaj ugovor koji omoguava muslimanima razna osvajanja. jer Allah je silan i mudar (48/19). Ovaj pogovor odgovara ranije navedenim ajetima jer se u zadovoljstvu, pobjedu i obeanju ratnog plijena ispoljava mo i odredba a manifestiraju se i mudrost i raspored. U ovom dvome ostvaruje se istina Boanskog asnog obeanja. Poslije ovog uzvienog i asnog saopenja vjernom Poslaniku o vjernicima koji su dali zakletvu, rijei Kur'ana upuene su vjernicima. One govore o miru, o ovoj pobjedi koju su oni doekali strpljivi i predani: Allah vam obeava bogat plijen koji ete uzeti, a s ovim je pourio i ruke ljudi je od vas zadrao - da bi to bio pouan primjer za vjernike i da bi vam na pravi put ukazao - (48/20) i drugi, koji niste bili u stanju uzeti, - Allah vam ga je dao, jer Allah sve moe <48121). Ovo je vesela vijest upuena od strane Allaha vjernicima. Oni su je uli i uvjerili se u nju. Oni znaju da im je Allah pripremio brojne ratne plijenove tako da su ivjeli poslije toga primjeujui potvrdu ovog obeanja koje se ne mijenja. Ovdje im Allah kae da im je ovo ubrzao. Moda je ovo mir na Hudejbiji, kao to se prenosi od lbni Abassa gdje se potvruje znaenje da e biti i pobjeda i dobijanje ratnog plijena. To je, ustvari, kao to srno ranije prenijeli rijei Poslanika (alejhi' s-selam) , prenosei dogaaje o stanju koje govori i potvruje ovaj smisao, a moda se misli na osvajanje Hajbera, kao to se prenosi od Mudahida, imajui u vidu da se

osvajanjem Hajbera najprije dolo do ratnog plijena, koji se dogodio poslije Hudejbije. Pa ipak, prvo objanjanje je i blie i pretenije. Allahovom dobrotom vjernicima zadrane su ruke ljude od njih, a ve ranije su zadrane ruke politeista Kurejija kao i ruke drugih njihovih neprijatelja koji su ih vrebali na svakom koraku dok su vjernici bili u svakom sluaju malobrojni, a protivnici brojni. Meutim, vjernici su ispunili svoju zakletvu i podnijeli svoje obaveze pa je Allah ruke ljudi od njih zadrao i osigurao ih. 136

Da bi to bio pouan primjer za vjernike (48/20). Ovo je dogaaj koji su vjernici u poetku osuivali, koji im je bio teak, pa ih Allah upozorava da e to biti jedan od znakova dat njima u kome e oni primijetiti posljedice Allahova rasporeda prema njima. Nagrada za njihovu pokornost Allahovu Poslaniku i punu predanost, potvruje u njihovim duama, da je to neto veliko i obilato dobro. Allah im stavlja u srca smirenost, mir, zadovoljstvo i uvjerenje. Da bi vam na pravi put ukazao (48/29) to je nagrada za vau pokornost i poslunost za va iskreni hod. Tako je dolo da su ostvarili plijen i uputu s kojom su opskrbljeni, dobili kompletirano dobro koje je stizalo sa svih strana, naznaeno u naredbi koju su oni jedno vrijeme osuivali i smatrali velikom. Ovako ih je Allah poduio da je Njegov izbor njima pravi izbor, da taj izbor odgaja njihova srca u apsolutnoj pokornosti i poslunosti. Allah im pored toga daje i drugo dobro i obveseljava ih, osim ovoga, a koje oni nisu mogli zadobiti svojim snagama. Medutim, Allah je to preuzeo od njih Svojom snagom i odredbom: i drugi koji niste bili u stanju uzeti, - Allah vam ga je dao, jer sve moe r4B/2V. Rivajeti o ovom drugom se razilaze pa se postavlja pitanje da li je to osvajanje Mekke ili je to osvajanje Hajbera. Da li su to osvajanja carevine Irana ili Bizantije? Da li su to osvajanja muslimana koja su uslijedila poslije ovog dogaaja? Najpriblinije i najpovoljnije tekstu je osvajanje Mekke, nakon

ugovora na Hudejbiji koje je uslijedilo kao posljedica ovog ugO"Ora, a koji je trajao svega dvije godine. Ugovor su naruile Kurejije. I Allah je omoguio muslimanima da osvoje Mekku skoro bez ikakve borbe. Osvajanje Mekke ranije bilo im je veoma teko jer su Kurjeije njih napadali u njihovim kuama, zatim ih vratili da ne obave umru one godine kada je dolo do Ugovora na Hudejbiji. Allah je sve ovo zadrao za sebe i predao Mekku vjernicima bez ikakav e borbe jer Allah sve moe (48/21). Ova vesela vijest pomalo je nejasna na ovom mjestu, nije definirana jer je ona bila jedna od Allahovih nepoznanica u vrijeme objave ovog ajeta, a na koju se ukazuje radi unoenja mira, zadovoljstva, pogleda unaprijed i razveseljen ja. U povodu ovog ukazivanja na ratni plijen koji je skoro tu i plijen za koji Allah zna, a oni ga oekuju, potvruje im se da e oni biti pobjednici, da sklopljeni mir ove godine nije uslijedio zbog toga to su oni slabi, ili 137

zbog toga to su politeisti moni, nego je uslijedio zbog mudrosti koju Allah eli. A da su se borili protiv njih oni koji ne vjeruju, oni bi sigurno bili poraeni. To je Allahov zakon koji vlada kad god se susretnu muslimani i vjernici u odluujuem dogaaju. A da su nevjernici s vama borbu zametnuli, sigurno bi se u bijeg dali i poslije ne bi ni zatitnika ni pomagaa nali - (48/22J prema Allahovu zakonu koji odvazda vai, a ti nee vidjeti da se Allahov zakon promijeni (4R/23J. Ovako se povezuje pobjeda muslimana i poraz nevjernika sa Allahovim kosmikim stalnim zakonom koji se ne mijenja. Kakvu smirenost? Kakvo pouzdanje? Kakvu stalnost nalaze vjernici u sebi kad uju od Allaha da e oni biti pobjednici, a njihovi neprijatelji poraeni? To je jedan od tekuih zakona koji vai u ovom Kosmosu. To je stalni zakon koji se ne mijenja, ali se on pokatkada ne ispolji do odreenog vremena zbog razloga vezanih za ustrajnost muslimana na njihovu putu, njihovom ispravnom hodu kojeg im je Allah odredio, ili ovisi o samoj atmosferi u kojoj se raa pobjeda vjernicima i poraz nevjernicima, da bi to imalo svoju vrijednost i uticaj, ili zbog neega drugog, to je samo Allahvu poznatu, ali Allahov zakon se ne mijenja. Allah najiskrenije govori: A ti nee vidjeti da se Allahov zakon promijeni (48/2.1J. Isto tako Allah eli vjernicima da politeisti povuku svoje ruke od njih i da oni povuku svoje ruke od politeista, nakon to su vjernici pobijedili one koji su ih napadali, ukazujui pri tome na dogaaj kojeg su eljeli uiniti onih 40 politeista ili manje ili vie od tog broja, muslimanima, pa su ih muslimani pohvatali, a Allahov Poslanik (alejhi's-selam) oprostio im i

pustio: On je zadrao ruke njihove od vas i vae od njih usred Mekke, i to nakon to vam je pruio mogunost da ih pobijedite, - a Allah dobro vidi ono to vi radite (48/24). Ovaj dogaaj se zbio. On je poznat je onima koji su to uli. Allah ih podsjea ovim stilom da svaki pokret i svaki dogaaj koji im se dogodi vrate Allahovom direktnom rasporedu, kako bi se dogodio u njihovim srcima ovaj osjeaj odreen moi Allaha Uzvienoga, da Allahova mo rasporeuje sve njihove poduhvate, vodi ih kao to vodi i njihova poimanja i predstave, da bi se u cjelini predali Allahu, bez ikakva kolebanja i okretanja, da bi time uli u potpuni mir sa svim svojim osjeajima i onim 138

to im naumpada, sa svojim smjerovima i aktivnostima, potpuno uvjereni da sve pripada Allahu i da je najbolje ono to je Allah odabrao, da se oni kreu Allahovom odredbom i htijenjem u svemu to odaberu i odbiju i da im Allah eli dobro. Kada se vjernici predaju Allahu, oni e ostvariti svako dobro na najlaki nain . Allah ih vidi, primjeuje njihovu spoljanju djelatnost i ono to kriju, On im odabire to hoe, jer zna i vidi, i nee ih oslabiti i zanemariti, nee nita zanemariti to zasluuju. Allah dobro vidi ono to vi radite (48/24). U nastavku Kur'an govori o njihovim protivnicima, ko su oni u Allahom mjerilu. Kako Allah gleda na njihova djela, na njihovo odbijanje vjernika da posjete Bejtu' l-haram, kako gleda na vjernike suprotno od gledanja na njihove protivnike: Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite asnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ete pobiti vjernike, mukarce i ene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajui, zbog njih sramotu doivjeti, - Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoe. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one medu njima koji nisu vjerovali r4R/2iiJ. Kad su nevjernici srca svoja puniti arom, arom paganskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog ega e postati pravi vjernici, - a oni i jesu najprei i najdostojniji za to -, a Allah sve zna (48/26). Oni su u Allahovom mjerilu i po Allahovom tretmanu pravi

nevjernici. Oni zasluuju ovaj prijezirni opis: Oni ne vjeruju (48/2.SJ. Kur'an ih tako biljei kao da su pojedinano naznaeni. Njima od davnina pripada takvo svojstvo. Oni su neto najmre Allahu, koji prezire nevjerovanje i nevjernike. Isto tako registriran je i njihov svaki drugi prijezirni postupak, a to je njihovo odbijanje vjernika da posjete M esdidu' l-haram i sprjeavanje kurbana i zadravanje da ih ne dotjeraju do mjesta propisanog za klanje: I da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu (48/2.'iJ. 139

To se ubraja u veliki grijeh i u dahilijetu (u predislamskom periodu) i u islamu. To je veliki grijeh u svim vjerama koje su oni poznavali na Arabijskom poluotoku, poevi od njihova oca Ibrahima. To je neto prijezirno bilo i u njihovom obiaju, vjerovanju, a i vjerovanju muslimana. Prema tome, Allahovo sprjeavanje vjernika od njih nije bilo zbog toga da i dalje opstoje jer je to, navodno, mali grijeh. Ne, nikako! To se zbilo zbog druge mudrosti i Allahove panje, a to Allah otkriva vjernicima u ajetu: Oni ne vjeruju i brane vam da pristupite asnom hramu, i da kurbani koje vodite sa sobom do mjesta svojih stignu. I da nije bilo bojazni da ete pobiti vjernike, mukarce i ene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajui, zbog njih sramotu doivjeti, - Mi bismo vam ih prepustili. A nismo ih prepustili ni zato da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoe. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one medu njima koji nisu vjerovali (4R/2.';J. U Mekki je tada bilo i dosta ugroenih muslimana koji se nisu iselili , a nisu ni otkrili da su muslimani, bojei se politeista jer ive u njihovoj sredini. Da se nekim sluajem dogodio rat i muslimani navalili i napali na Mekku ne znavi ko su te osobe, vjernici, moda bi nabasali i na njih, ubili ih pa bi se govorilo: "Muslimani su ubijali muslimane." U tom sluaju bilo bi potrebno dati i krvarinu, poto bi se otkrilo i ustanovilo da su oni grekom ubijani, a oni muslimani. U tome postoji i druga mudrost, a to je da Allah zna da meu nevjernicima ima i onih koji su vjernicima sprijeili da dou do Mesdidu'l-harama, a kojima je dodijeljena uputa i koji e Allahovom odredbom zadobiti Njegovu milost, oni koje Allah zna da su takvi po prirodi, zna njihovu bit, a da se mogla uoiti razlika izmeu ovih i

onih, Allah bi dozvolio muslimanima da stupe u borbu i kaznio bi nevjernike, doista, bolnom kaznom: . . . da bi Allah u milost Svoju uveo onoga koga hoe. A da su oni bili odvojeni, doista bi smo bolnom kaznom kaznili one medu njima koji nisu vjerovali (48/25J. Ovako Allah otkriva odabranoj, jedinstvenoj i sretnoj grupi neto od Svoje nespoznajne mudrosti koja stoji iza Njegove odredbe i rasporeda. U nastavku se opisuju oni koji ne vjeruju, opisuju se njihove due iznutra nakon registriranja njihovih spoljanjih osobina i postupaka. Kada su nevjernici srca svoja puniti arom, arom paganskim (48/26J 140

arom, ne radi vjerovanja niti programa, nego arom oholosti, ponosa i tvrdoglavosti. To je ar koji djeluje na njih da se suprotstave Poslaniku (alejhi' s-selam) i onome ko je s njim, sprjeavajui mu da posjeti Mesdidu' l-haram i zadravajui kurbane koje je Poslanik tjerao sa sobom, da ih dovede na mjesto na kome se kurbani kolju suprotstavljajui se time svakom obiaju i svakom vjerovanju. Ovo su radili da Arapi ne bi rekli da su muslimani uli u Mekku nasilno. Zbog ovog paganskog ponosa oni su poinili ovaj prijezirni veliki grijeh koji nije doputen ni u jednom obiaju niti vjeri. Oni su time povrijedili ast Bejtu'l-harama na iji raun i svetost oni ive. Istovremeno, povrijedili su i ast svetih mjeseci koji nisu bivali povrijeeni ni u paganskom drutvu, pa ni u islamu. To je ar koji ini da pognu glavu od stida svakog koji ukae na njih, prije svega ukazujui na ugovor o miru, ukoravaju se zbog spreavanja Muhammeda i onih koji su s njim, da posjete Bejtu'l- haram l Casnu kuu. To je dolo do izraaja i u odbijanju Suhejla ibni Amra da u Ugovoru ostane: "U ime Allaha Milostivog, Samilosnog!" i spominjanje Muhammeda sa svojstvom Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) u vrijeme pisanja Ugovora. Sve to izvire iz tog ponosnog i tvrdoglavog paganizma potpuno bespravno. Allah je dao takav ar u njihovim duama kakav se, inae, javlja u paganizmu, jer Allah zna kakva okrutnost vlada u njihovim duama protiv Istine i odanosti Allahu. to se tie vjernika, njih je Allah zatitio ovakvog ara i umjesto toga dao im je smirenost i bogobojaznost: Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog ega e postati pravi vjernici,- a oni i jesu najprei i najdostojniji za to (4B/2n).

Smirenost i dostojanstvo kao i neizmjerna bogobojaznost i skromnost odgovaraju vjernikom srcu da bi bilo vezano sa svojim Gospodarom, da bi ustrajala sa ovom sponom i bilo mirno zbog pouzdanosti koja je u tome, da bi bilo predano kontroli svoga Gospodara u svemu to krui u njegovu srcu i u svakom pokretu, te da se ne oholi, ne sili i ne srdi radi samog sebe, nego da se srdi zbog svoga Gospodara i svoje vjere, a kada mu Allah naredi da bude smiren i miran, on postaje skruen i pokoran, predaje se zadovoljstvu i smirenosti. Vjernici zasluuju da se okite rijeju bogobojaznost i da budu bogobojazni. Ovo je druga vrsta hvale upuene njima od strane njihova Gospodara, pored elja koje su im sputene smirenjem u njihova srca i bogobojaznosti koja je u njima pohranjena. Prema tome, oni zasluuju taj 141

epitet u Allahovom mjerilu i njegovom svjedoenju, a to je ukazivanje asti u nizu jedne za drugom koja proistie iz znanja i odredbe. A Allah sve zna <48!26). Ranije smo spomenuli da su se neki vjernici, koji su izali poto su bili razveseljeni snom Allahova Poslanika (alejhi's-selam) , bili uplaili to se nee ostvariti san ove godine i to su vraeni ne posjetivi Mesdidu'lharam, te im Allah potvruje istinitost ovog sna i obavjetava ih da e se uistinu to dogoditi i da iza tog dogaaja stoji neto to je vee od ulaska u Mesdudu'l-haram: Allah e obistiniti san Poslanika Svoga da ete sigurno u asni hram ui bezbjedni - ako Allah bude htio -, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono to vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao <48/27). On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! <48128). to se tie prve vesele vijesti, vijesti potvrde sna Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) i njihova ulaska u Mesdidi' l-haram, kad su postali sigurni, brijanje i skraivanje kose poslije izvrenja obreda hadda ili umre, jeste da se ne plae, a ovo se obistinilo naredne godine, a onda se i obistinilo na jedan uzvieniji i svjetliji nain i nakon dvije godine od potpisivanja Ugovora na Hudejbiji. Tad im je polo za rukom da osvoje i Mekku i Allahova vjera da zagospodari njome. Allah Uzvieni odgaja vjernike vjernikim odgojem govorei im: Da ete sigurno u asni hram ui bezbjedni - ako Allah bude htio <4B/27J. Ovaj ulazak je istiniti dogaaj , jer ih je Allah o tome obavijestio. Meutim, ovo

htijenje treba da bude u svojoj slobodnoj formi u duama vjernika koje nita ne ograniava da bi se ta istina ustalila u srcima vjernika i postala princip predstavljanja Boanskog htijenja. Kur' an potvruje ovaj smisao i ovu istinu i ovaj izuzetak spominje na svakom mjestu, ak i u mjestima u kojima se spominje Allahovo obeanje, a Allahovo obeanje ne doivljava promjenu, ali to htijenje uvijek ovisi o njemu. To je odgoj kojeg Allah usauje u srce vjernika da bi ga ustalio u dubinama njihovih srca i osjeaja. 142

Da se vratimo na kazivanja koja govore o ovom obeanju. Rivajeti govore da je Poslanik (alejhi's-selam) izaao mjeseca zu'l kadea sedme godine po Hidri, tj. slijedee godine po potpisivanju Ugovora o miru na Hudejbiji, da obavi umru on i s njim uesnici na Hudejbiji. Ihrame je obukao u mjestu zvanom Zu' l-Hulejfe, a tjerao je sa sobom i kurbane isto kao to je to inio i prole godine. Njegovi ashabi su donosili tekbire. Kada je Poslanik (alejhi' s-selam) doao blizu mjesta Merizahran, on alje Muhammeda ibni Meslemea sa konjicom i orujem ispred sebe. Kada su to prijetili Kurejije jako su se uplaili i pomislili da e ih Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) napasti, da je prekrio ugovor potpisan izmeu njih i njega o prekidu sukoba tokom slijedeih deset godina. Kada su to primijetile Kurejije, vratili su se i obavijestili stanovnike Mekke. U meuvremenu Allahov Poslanik je stigao i odsjeo u Merizehranu odakle se vidi putokaz prema Haremu i poslao je oruje sainjeno od lukova, strijela i kopalja u dolinu Jadid, a produio put za Mekku. Ashabi su nosili samo sablje u koricama kao to je Ugovor i predviao. Dok je Poslanik jo bio na putu, Kure j ije su poslale Mekreza i b ni Hafza do Poslanika (alejhi' s-selam) . Po dolasku on se obraa Poslaniku rijeima: Muhammede, mi primjeujemo da ti kri ugovor." Poslanik mu odgovara: "ta to kae?" Mekrez nastavlja: "Dolazi nam sa orujem, lukovima i kopljima." Na to Poslanik uzvraa: "Nije tako! Mi smo oruje poslali u Jadid." M erez tada ree: "Mi te znamo takvoga, znamo da si dobar i da ispunjava obeanja!" Glaveine, nevjernici napustili su Mekku kako ne bi vidjeli Poslanika (alejhi' s-selam) i njegove ashabe (neka je Allah zadovoljan njima) , puni jeda i ljutnje. Stanovnici Mekke, ljudi, ene i djeca sjedili su pored puta i u

kuama posmatrajui Allahova Poslanika (alejhi's-selam) i njegove ashabe. Poslanik (alejhi' s-selam) uao je u Mekku, a pred njim njegovi ashabi donose tekbire. Poslanik je ve bio poslao kurbane do mjesta zvanog Zu-Tuva. On je jahao na svojoj devi zvanoj Kasva koju je jahao i u dane Hudejbije. Abdullah ibni Revaha, ensarija, drao je uzde deve i vodio je. Na ovaj nain obistinio se san Allahova Poslanika (alejhi's-selam) i ostvarilo se Allahovo obeanje. Osvajanje Mekke uslijedilo je godinu dana poslije ovog ulaska i Allahova vjera je pobijedila u Mekki, zatim i na cijelom Arabijskom poluotoku. Time se obistinilo Allahovo obeanje i Njegova vesela vijest gdje kae: On je poslao Poslanika Svoga s uputom i vjerom istinitom da bi je uzdigao iznad svih vjera. A Allah je dovoljan Svjedok! (48!28). 143

Vjera istine javno se manifestirala ne samo na Arabijskom poluotoku, nego na nastanjenom dijelu cijele Zemlje, prije nego je prolo pola stoljea od pojave islama. Islam se manifestirao u cjelokupnom Iranskom carstvu i velikom dijelu Bizantijske imperije, zatim manifestirao se u Indiji i Kini, Junoj Aziji, Malaji i drugdje kao na otocima Indonezije. Ovo je bio najvei dio nastanjene Zemlje u estom i poetkom sedmog stoljea po Miladu. Vjera Istine jo se manifestira nad ostalim svim vjerama, ak i kada je dolo do politikog odstranjenja moi muslimana sa veine dijela ove Zemlje koju je islam osvojio, posebno u Evropi i otocima Sredozemlja, gubljenjem moi muslimana u ovo vrijeme na cijeloj Zemlji u odnosu na moi koje su se ranije manifestirale na istoku i zapadu. Da, ova vjera se jo manifestira nad ostalim vjerama s obzirom da je islam sam po sebi snana vjera. Njena snaga je u njenoj prirodi. Ona nastupa bez maa i topa jer njena priroda je u skladu sa samom prirodom i osnovnim zakonima koji vladaju u ovom Bitku, jer islam u sebi gaji jednostavni i duboki odaziv na sve intelektualne i duhovne potrebe, na sve potrebe civilizacije i napretka, potrebe raznovrsnih drutava koji nastanjuju i izbice i nebodere. Nema nijednog vjernika koji ne pripada islamu da posmatra islam prirodno bez ovinizma i strasti da bi se ustalila ova vjera i u njoj sainjena njena mo. Njena mo i sposobnost da rukovodi ljudima je zrela, ona odgovara potrebama koje nastaju i razvijaju se, odgovara sa lahkoom i korektno: A Allah je dovoljan svjedok (4R/2BJ.

Allahovo obeanje se ostvarilo u oitoj politikoj formi prije nego to je prolo stoljee nakon Muhammedova poslanstva. Ono se jo uvijek ostvaruje u objektivnoj vrstoj slici. Ova vjera manifestira se jo nad ostalim vjerama u svojoj sutini, tavie, ona je jedina trajna vjera koja je sposobna da djeluje i rukovodi u svim situacijama. Jedino, moda, pristalice ove vjere ne spoznaju danas ovu injenicu, dok je drugi spoznaju, plae se nje i u svojim politikama dobro vode rauna o njoj. 144

Sada pristiemo kraju ove sure. Njen kraj ini svijetla slika kojom Kur'an ocrtava Poslanikove (alejhi' s-selam) ashabe i to plemenitom zahvalom tom jedinstvenom i sretnom drutvu kojim je Allah zadovoljan i ije je zadovoljstvo obuhvatilo svaku jedinku ponaosob: Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo, - na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A u Indilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, - da bi On s vjernicima najedio nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku <48129). To je, doista, divna slika koju Kur'an ocrtava svojim kreativnim stilom. To je slika sastavljena od nekoliko momenata najizrazitijih situacija ovog odabranog drutva, njihovih situacija javnih i skrivenih. Istovremeno, to je i moment koji predstavlja njihov odnos sa nevjernicima i sa samim njima. Strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom (48/29). Tu je i moment koji predstavlja njihov stav za vrijeme ibadeta. Vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju <48/29), moment slikanja njihovih srca, ime se ona bave i ime su zauzeta: elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo <48/29), moment slikanja utjecaja ibadeta i usmjerenja ka Allahu koji se odraava na njihovu licu i izgledu: Na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani i u Tevratu (48/29). To su njihove osobine u ibadetu i ti momenti. Oni slijede jedan za drugim. Kako su predstavljeni i u Indilu. Oni su kao biljka koja izdanak svoj izbaci pa ga onda uvrsti, i on ojaa i

ispravi se na svojoj stabljici izazivajui divljenje sijaa, - da bi on s vjernicima najedio nevjernike <48129). Ovaj ajet poinje potvrivanjem osobine Muhammeda (alejhi' selam) , potvruje svojstvo koje je Su hej l ibni Amr nijekao, a iza njega i ostali politeisti. Ajet je izriit: Muhammed je Allahov poslanik (48/29). U nastavku ovaj ajet ocrtava tu svijetlu sliku tim kreativnim stilom. Vjernici su se nalazili u raznim situacijama i stanjima. Meutim ovi momenti u ovom ajetu donose stabilna svojstva iz njihova ivota i osnovne take koncentrirane u ovom ivotu, istie ih i oblikuje nairoko u svijetlim slikama. elja te asti je jasna i jasno izraena u izboru ovih momenata. Tu se potvruju crte lica koje ocrtava ovaj ajet i Allahovo dobro i ast ukazana ovom sretnom drutvu. 145

elja ukazivanja asti je oita i jasna. To je registrirano u prvom momentu gdje stoji: Sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni meu sobom (48/29), strogi prema nevjernicima meu kojima su njihovi roditelji, braa, rodbina i prijatelji. Meutim, oni su prekinuli ovu sponu sa svima njima. Istovremeno, oni su samilosni meu sobom, oni su braa po vjeri, a to je Allahova spona i Allahova milost. To je zatita vjerovanja i tolerancija u njemu. U tome oni ne gaje nita za sebe, niti u sebi oni uspostavljaju simpatije i prijateljske osjeaje meu sobom. Njihovo ponaanje i meusobne veze poivaju takoer na principu njihovog vjerovanja, a ne na neem drugome. Oni su strogi prema svojim neprijateljima, a blagi prema svojoj brai. Oni su se liili egoizma i svake elje i utjecaja osim elja za Allahom i veze koja ih vee sa Allahom. elja ukazivanja asti je jasna. To je odabir koji se primjeuje u njihovim stanjima i situacijama, primjeuje se iz poloaja ruku' a, sedde i ibadeta. Vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju (48/29). Ovaj izraz govori kao da je ovo njihov stalni poloaj koji primjeuje posmatra. To je poloaj ruku'a i sedde koji predstavlja stanje ibadeta. To je njihovo osnovno stanje u njihovim duama. Ono govori sasvim oito, a potvruje se, takoer, kroz protok vremena, pa izgleda kao da oni svo svoje vrijeme provode inei ruku' i seddu. Trei moment je slian ovome, meutim, taj moment je odraz unutranjosti njihovih dua i najdubljih tajni: elei Allahovu nagradu i zadovoljstvo (48/29). To je slika njihovih stalnih i ustaljenih osjeaja. To je ono ime se bavi njihov um i za ime tee njihove elje, tee za Allahovim dobrom i Njegovim zadovoljstvom. Iza tog dobra i zadovoljstva oni ne

gledaju ninato, niti se bave neim drugim. etvrti moment potvruje trag i utjecaj vanjskog ibadeta i sadrane crte njihova lica. Njihova lica su poprskana: na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle (4R/29J. Ti tragovi na njihovim licima su svjetlost, zraenje, istota i prozirnost. To je nastalo od svjee, svijetle i prijatne naboranosti kao posljedica ibadeta. Ovi znaci nisu ona poznata taka na licu kao to izgleda ovjeku kada slua rijei Uzvienoga: Od padanja licem na tle (48/29). Ovdje se misli na trag sedde koji je posljedica ibadeta, a izbor termina "sedda" je zbog toga to sedda predstavlja moment skruenosti, pokornosti i ibadeta samo Allahu u najpotpunijoj svojoj formi. To je trag ove skruenosti ije se posljedice primjeuju na crtama lica, gdje se krije oholost i otmenost i na mjesto toga javlja se plemenita skruenost, ista providnost, mirna svjetlost, neprimjetna sasuenost koja pojaava na licu vjernika svjetlo, prozranost i plemenitost. 146

Ova svijetla slika koju predstavljaju ovi momenti nije neto vjetaki izvedeno. Ona je stalna za njih i upisana na ploi odredbe. Prema tome, ona je drevna slika koja se spominje i u Tevn'itu: Tako su opisani u Tevrtitu (18/29J , njihovim svojstvom, ime ih je Allah definirao u Knjizi Mtisaovoj, obveselio Zemlju njima prije nego to su i doli na nju. A u Indilu (48/29J- opisani su u veseloj vijesti koja govori o Muhammedu i onima koji su s njim da su: kao biljka kad izdanak svoj izbaci (18/29J , a to je biljka koja brzo raste, iz koje izbija izdanak snano i plodonosna, ali taj izdanak nije slabano drvo, nego vrsto i jako. On ojaa ili to drvo ojaava svoj izdanak i uvruje ga da bi on najedio nevjernike (1B/29J . To je biljka ija je stabljika velika i ispunjena, ispravi se na svojoj stabljici (48/29J, nije kriva niti povijena, nego prava i snana. Ovo je prava njegova slika, a ono to se odraava u duama strunjaka u poljoprivredi koji znaju kako raste stabljika i vehne, koja je od njih plodna, a koja neplodna, ini kod njih veselost i divljenje: Izazivajui divljenje sijaa (18!29J. U jednom kiraetu stoji izazivajui divljenje onoga koji sije, a pod tim se podrazumijeva Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) koji sije ovu biljku koja se razvija, snano, plodonosno i lijepo. Meutim, u duama nevjernika deava se neto to je sasvim suprotno, a to je i jed i tuga. Da bi on s vjernicima najedio nevjernike (48/29). Jed nevjernika nagovjetava da je ova biljka, biljka koju je Allah zasadio, ili Poslanik, a vjernici su prekrivai te moi i instrument za izazivanje jeda Allahovih neprijatelja. Ovaj primjer nije neto novo i proizvedeno. On je stalan na stranici odredbe. Njegovo spominjanje navodi se jo prije dolaska Muhammeda na ovu Zemlju i onih koji su s njim. On se spominje i u lndilu u donoenju

vesele vijesti o Muhammedom i onima koji su s njim kada oni dodu. Tako Allah potvruje u svojoj vjeitoj Knjizi svojstvo ovog odabranog drutva, ashaba Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) , potvruje u sri ovog Bitka, iji su dijelovi skladni i odgovaraju jedan drugome. To je nazvano tako od Gospodara ovog Bitka. Ono e ostati kao uzorak svim pokoljenjima koja e pokuavati da to ostvare da bi se postigao smisao vjerovanja na najviem nivou. Iznad ovog cjelokupnog ukazivanja asti stoji i Allahovo obeanje oprosta i velike nagrade: A onima koji vjeruju i dobra djela ine Allah obeava oprost i nagradu veliku (18/29J. To je obeanje koje je donijeto u ovoj opoj formi, nakon to su izloena njihova svojstva koja ine da su oni prvi koji su kroili u ovu opu formu. 147

Obeava oprost i nagradu veliku (48/29)- Ukazivanje te asti je dovoljno za njih. Samo to zadovoljstvo je velika nagrada. Meutim, Allahov izliv nije ogranien niti okovan. Allahovo davanje i dijeljenje se ne presijeca. Po drugi put pokuavam nakon etrnaest stoljea da u sebi osjetim lica tih sretnih ljudi i njihova srca dok oni doekuju ovaj Allahov izliv radosti, asti i velikog obeanja. Oni vide sami sebe ovako u Allahovu shvatanju, Njegovom mjerilu i Njegovoj Knjizi. Pogledaj ih kako se vraaju sa Hudejbije, a ova sura se objavljuje i ui njima. Oni ive u tome sa svojim duama, srcima, osjeajima i crtama lica. Jedan drugog gledaju u lice i primjeuju trag te blagodati koju svaki od njih smatra da je i u njegovu biu. Ja pokuavam da ivim s njima koji moment u ovoj uzvienoj povorci u kakvoj su oni ivjeli. Meutim, ja sam, doista, ovjek koji nije prisustvovao ovoj povorci da bi mogao to osjetiti. Ja to posmatram iz daljine! Boe moj, to mogu biti samo oni kojima je Allah ukazao svoju ast i tu daljinu im pribliio. Boe moj, Ti zna da i ja teim za ovom jedinstvenom opskrbom. 148

149

1 "'1 _J " \ ' "" "\ \ ,_ \ "" _.,, \ 7" , .. \lo ,_ o'?- : . ,--". \ . ') , "' l 1!'l 71 ,:J ' a

) \ . .. ?" \.-J ' 1' . 1 .. ll " \ 4> "" = l - . . ' :....., . . ") . ' i.\ , l 1 .-:> ' . . .. \. l , ... , ... - l \_;) ....

,_ \ 1 o ... l _ ... '\ ' \o.-" _.., "'' ' -\ . -=l l ,_ "' h" ,J _ ,_ , ... " J ?" I .._ . , "l - ..

. -:-1 ,,") '=" d '-- * "' . .. \ "J 0 '=' ., '

A
'
,., , , 3 _.,. \ \ ,_ \.... \ . l :) l ... u \ l U.L ' ... :') " \") ' .j

\ ' ) _.,. -) . :--. _ .., ' .1 * "' \ "'.. \ ' l) ' '. ' "-" ' ... .. - "'

'"'-::=; \ J . '" _ .._ . .. "_ - . l ' ) J ' . r A. <.J. ' 'l '

. . ' ':' - tt ;.. ) \,_ "....11 , __, _ . - ,, l' ,_ '\1 "', . J{ \- ....

,. - '1 "_ " -1 _ lA _.., \ .._ -i , \ ... ..: ;;' ' - l"B \ "_ .. ' -, l- --;l ,

' . .., . ... \ . .' .. , ' '':: . \ -\-" \. \ , l -x_ \ 1 1 l \ ") \ "l \ l

 l .... "' , _.._ l . .... "' ... _.., ' ,.., --'), ' ') "' \ "_ .... "' "_ \ \ \1 .... I>" J \ ' "7J

_::; , ...., \ ) ,_ - ::;] '_;)' ,...., "" ' "" ,_ .... ' - , "' - \ _",. "' "' :1 .... :, ') \ \ -x_ .... --:-:- -, -\ \\ \ ' "''"\

 "' l --.: ') ,_ {'_], 7' - ' \ \ l \ ") \u "' " lu 1 ..... "' \ , ") ._ .

' . ... , - .... "l 1 "'1 I "'-

A
J
: ... ... , ... ... \ . ,.. \ ) ....

J
\
\ ..... J - ' "- . . - '. - -, 0 .. . l ' ' . . ... o ,, ... -

 ... - .' , ... ?" Q_ ,' ". ") l '\ ''. ' '"' ' , * . \ 'Q .., _.._ \ " .... ""l

 \\ '"" ., .... '- "- <:r -; " \__::) \ " "' . "' '!) .... '. l 1 ..... \ "J \.-:> . \ :t ..... -

_ \\ ?" . ,,::::q ., '7' ' '--', ,_ .... , ...., \ ,, l .. ., - , ...., .l \ \ <). = / '1 \ . "

o .Q ,_., -1 - ' . , :J ,. \ 1" " \ \ .Q "1 ,.., . ' 1 ' '\ "' " "J "'

I
l
o

L
,_
"' -- , __ - _ -.. ... \l er L{) .......

SURA EL-HUDURAT

OBJAVLJENA U MEDINI
IMA lS AJETA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.' O vjernici, ne odluujte se ni na to dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha.' Allah, zaista, sve uje i sve zna (49/V. O vjernici, ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao to glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primijetite (49/2J. One koji utiaju glasove svoje pred Allahovim Posla nikom - a to su oni ija je srca Allah prekalio u estitosti - eka oprost i nagrada velika (49/3). Veina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna (49/4J. A da su se oni strpjeti dok im ti sam izae, bilo bi im bolje; a Allah prata i samilostan je (49/SJ. O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne uinite, pa da se zbog onoga to ste uinili pokajete (49/6J. I znajte da je meu vama Allahov Poslanik; kad bi vas on u mnogo emu posluao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vaim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalanost i neposlunost vam omrazio. Takvi su na pravom putu (49/7J dobrotom i blagodati Allahovom. - A Allah sve zna i mudar je (49/BJ. Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak uini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je uinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli (49/9).

Vjernici su samo braa, zato pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala (49/IO). O vjernici, neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su oni bolji od njih, a ni ene drugim enama, moda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge runim nadimcima.' O, kako je 151

runo da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi ine nepravdu (49/liJ. O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je (49/12). O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita (49/13J. Neki beduini govore: "Mi vjerujemo!" Reci: "Vi ne vjerujete, ali recite 'Mi se pokoravamo!' jer u srca vaa prava vjera nije jo ula. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete sluali, On vam nimalo nee umanjiti nagradu za djela vaa. " - Allah, uistinu, prata i samilostan je (49/14). Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vie ne sumnjaju, i bore se na Allahovu putu imecima svojim i ivotima svojim. Oni su iskreni! (49/15). Reci: "Zar vi da obavjetavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve to je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna" (49/16). Oni ti prebacuju to su primili islam. Reci: "Ne prebacujte mi to ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time to vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite (49/I?J. Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje i Allah dobro vidi ono to radite (49!1BJ. Ova sura, koja ne prelazi osamnaest kur' anskih ajeta, velika je i

znaajna kur' anska sura. injenice koje ona sadri su velike i vane injenice vjerovanja i vjerozakona, opstojanja i ovjenosti, injenice koje otvaraju razumu i srcu visoke vidike i daleke ciljeve. Ona budi u dui i razumu duboke misli i velika znaenja. Ona sadri program razvoja i organizacije, pravila odgoja i obrazovanja, principe vjerozakona i usmjerenja, to prelazi njen obim i broj ajeta stotinama puta. Ona ukazuje na dvije velike injenice o kojima treba razmiljati i paljivo ih prouavati. 152

Prva od te dvije velike injenice na koje nam ova sura skree panju kod njenog iitavanja jeste da se ona skoro u potpunosti izdavaja postavljanjem opih principa i smjernica za jedan visok, plemenit, ist i zdrav svijet koji u sebi sadri pravila, osnove, principe i programe na kojima treba da poiva ovaj svijet, a koji e prije svega osigurati to postojanje i na kraju iznai mogunosti za njegovu zatitu, svijet koji potie od Allaha, koji je Njemu okrenut i koji pristaje da se Allahu pripie . . . svijet istog srca, iste svijesti, istog jezika i iste savjesti na kraju . . . svijet koji je utiv prema Allahu, utiv prema Allahovom Poslaniku, utiv prema samom sebi, utiv sa drugima. Svijet koji je utiv u predstavama svoje savjesti, u pokretu svojih organa, a u isto vrijeme ima sreene zakone, koji odreuju njegovu poziciju i poredak u kome e biti siguran i zatien. Zakon i poredak poivaju na utivosti, izbijaju iz nje i u punom su suglasju sa njom tako da svi elementi ovoga svijeta, njegova unutarnja i vanjska strana budu na okupu, da se susretnu zakoni i osjeaji, da njegove pokretake snage i njegova savjest budu u meusonbnoj ravnotei, da njegovi osjeaji i koraci budu harmonini kada se usmjerava i kree prema Allahu. Meutim, opstojanje ovog visokog, istog i zdravog svijeta i njegova zatita ne treba da se oslanja samo na utivost i istu svijest niti da se oslanja samo na zakon i organizaciju, nego se i jedno i drugo moraju uskladiti i biti u koordinaciji. Svijet se, takoder, ne treba da oslanja na osjeaj i trud pojedinca, niti ga treba ostaviti dravnom sistemu i mjerama sistema, nego se i ovdje mora susresti drava i pojedinac, pojedinac i drava ije se obaveze i aktivnosti susreu u jednom kosmikom, kooperativnom odnosu.

To je svijet koji je utiv prema Allahu i Allahovu Poslaniku. Ova utivost predoena je u shvaanju granica roba pred Allahom i Poslanikom preko koga Allah dostavlja Objavu. O vjernici, ne odluujte se ni na to dok za to ne upitate Allaha i poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve uje i sve zna (49/JJ. Vjernik u pitanjima onoga to je dozvoljeno i onoga to je zabranjeno ne da pretekne svoga Gospodara, da Njemu predlae kako da sudi i donosi presudu, vjernik ne prekorauje ono to mu je nareeno i ono to mu je zabranjeno; on ne iznosi svoje miljenje i svoju volju kada je u pitanju volja njegova Gospodara zbog toga to je bogobojazan, zbog straha, stida i utivosti. On ima poseban odgoj u koji je ukljuen i govor Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) i njegovo potivanje. O vjernici, ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao to glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primijetite (49/2). 153

One koji utiaju glasove svoje pred Allahovim Poslan ikom - a to su oni ija je srca Allah prekalio u estitosti - eka oprost i nagrada velika (49!3J. Veina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna (49/4). A da su se oni strpjeti dok im ti sam izae, bilo bi im bolje; a Allah prata i samilostan je (49/5). To je svijet koji ima svoj program vrsto vezan za teoriju i praksu koju crpi iz svog izvora prije bilo kakve presude. Ovaj program se oslanja na bogobojaznost, na provjeru vijesti kod Allaha, Allahova Poslanika, osim onih koji se Poslaniku objavljuju. Njemu takoer ne treba predlagati neto to ne trai i ne nareuje. O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne uinite, pa da se zbog onoga to ste uinili pokajete (49/GJ. I znajte da je meu vama Allahov Poslanik; kad bi vas on u mnogo emu posluao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vaim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalanost i neposlunost vam omrazio. Takvi su na pravom putu r49/7J dobrotom i blagodati Allahovom. - A Allah sve zna i mudar je (49/BJ. To je svijet koji ima svoje ustrojstvo i praktine mjere za suzbijanje raznih bolesti koje bi mogle potkopati drutvo ako se blagovremeno ne bi lijeilo. On se suprotstavlja tome praktinim mjerama koje izbijaju iz naela bratstva meu vjernicima, iz injenice pravednosti i uspostavljanja reda i mira, iz bogobojaznosti i elje za Allahovom milou i Njegovim zadovoljstvom: Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih

ipak uini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je uinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli (49/9J. Vjernici su samo braa, zato pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala (49/lOJ. To je svijet koji ima svoj duevni odgoj u svojim osjeanjima jednog naspram drugog; svijet koji ima svoja pravila ponaanja u ophoenju jednih prema drugim. 154

O vjernici, neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su oni bolji od njih, a ni ene drugim enama, moda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge runim nadimcima! O, kako je runo da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi ine nepravdu (49/W. To je svijet iste savjesti, svijet u kome vlada nepovredivost prava, pravo svakog pojedinca je zatieno i kada je prisutan i kada je odsutan, niko se ne kanjava na osnovu sumnjienja, niti se slijede njegove slabosti, a sigurnost ljudi u ovom svijetu kao njihova sloboda nisu izloene nikakvom gubitku: O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumn;tcen;a su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je (49/12). To je svijet koji ima svoju punu misao o jedinstvu ljudskog roda, razliitih nacija i brojnih naroda, svijet koji ima svoje jedinstveno mjerilo u vrednovanju svih. To je Allahovo mjerilo, osloboeno svih nedostataka i poremeaja: O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita (49/1.1).

Sura utvruje, nakon iznoenja ovih golemih injenica S'1 kojima se izdvaja u slikanju toga visokog, istog i zdravog svijeta, osnovne naznake imana uime kojih poziva vjernike da uspostave to drutvo, taj svijet, uime kojih im klie da se odazovu Allahovu pozivu koji ih poziva na obavezu ovim lijepim pozivom koji potie na odazivanje i predaju: O vjernici (49/12) taj dragi poziv od Allaha zbog koga e se svako stidjeti ako mu se ne odazove, a koji olakava sve potekoe i budi srce da uje i odazove se: Neki beduini govore: 'Mi vjerujemo!" Reci: {{Vi ne vjerujete, ali recite 'Mi se pokoravamo!' jer u srca vaa prava vjera nije jo ula. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete sluali, On vam nimalo nee umanjiti nagradu za djela vaa. " - Allah, uistinu, prata i samilostan je (49/14). Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vie ne sumnjaju, i bore se na Allahovu putu imecima svojim i ivotima svojim. Oni su iskreni! (49/15). 155

Reci: 'Zar vi da obavjetavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve to je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna " (49/16). Sura na kraju otkriva ovaj veliki Allahov dar ovjeanstvu, dar imana koji Allah daje onome kome hoe sukladno Svome saznanju o onima koji to zasluuju: Oni ti prebacuju to su primili islam. Reci: "Ne prebacujte mi to ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time to vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite (49/17). Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje i Allah dobro vidi ono to radite (49/IBJ. Druga velika injenica koja je uoljiva kroz ovu suru i kroz sagledavanje realnih prilika koje su pratile objavu ajeta jeste taj ogromni, stalni trud koji je predstavljen k ur' anskim usmjerenjima i islamskim mudrim pedagokim radom na stvaranju i razvijanju muslimanske zajednice koja bi predstavljala otjelovljenje tog visokog, plemenitog, istog i zdravog svijeta ija je bit viena na ovoj Zemlji, a nije ostao samo utopija, niti neto to nije dosanjano, to je imaginarno! Ovo uzorno drutvo predstavljeno realnom injenicom u jednom historijskom periodu nije sluajno i kao rezultat udara koji mijenja cijelu prirodu u jednom momentu i jednim blijeskom. Ono je raslo prirodnim rastom kao to raste drvo iji se korijeni nalaze duboko u zemlji. Ono je potroilo i dosta vremena u svome rastu kao to je potroilo i dosta truda u svom neprekidnom i neophodnom razvoju. Njemu je bila potrebna budna panja, velika strpljivost, upuenost u njegovo oplemenjivanje i

odgajanje, usmjerenje i poticanje, jaanje i uvrivanje. Osim toga, njemu su potrebna i gorka realna propitivanja i teka iscrpljujua iskuenja sa ukazivanjem na pouke tih propitivanja i iskuavanja. Uza sve ovo pokazuje se i Allahova zatita ove odabrane grupe da ponese ovaj veliki emanet i realizacija sa ovim Allahove volje na Zemlji uz skrivene zasluge i skrivene spremnosti te generacije u uvjetima i prilikama u kojima se ta generacija nalazila. Sa svim ovim zasjala je ta udna baklja u povijesti ovjeanstva i nala se ta injenica koja je, posmatrana izdaleka izgledala kao neto to treperi u srcu ili san proet fantazijom! 156

O vjernici, ne odluujte se ni na to dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve uje i sve zna (49/1). O vjernici, ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao to glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primijetite (49/2). One koji utiaju glasove svoje pred Allahovim Posla nikom - a to su oni ija je srca Allah prekalio u estitosti - eka oprost i nagrada velika (49/3). Veina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna (49/4). A da su se oni strpjeti dok im ti sam izae, bilo bi im bolje; a Allah prata i samilostan je (49/SJ. Sura poinje prvim dragim pozivom i prvim podsticajem za srca: O vjernici (49/tJ. Poziv je upuen od Allaha onima koji vjeruju u Njega gajbom. Tu je i podsticaj za njihova srca atributom kojim su vezani za Njega, podsticaj da su oni Njegovi i da nose Njegov znak kao i to da su oni na ovoj Planeti Njegovi robovi i Njegova vojska. Oni su na ovom svijetu radi odredbe koju On hoe i kojoj je vrijeme odredio. On je njima vjeru uinio dragom i ukrasio je u njihovim srcima kao izbor i dar njima. Zbog toga je njima bolje da se zadre tamo gdje On hoe i da stanu pred Allahom stajanjem onoga koji oekuje Njegovu presudu, Njegovo usmjerenje sebi i drugima kako bi inio ono to On nareuje i bio zadovoljan onim to mu je dodijeljeno, predao se i potinio: O vjernici, ne odluujte se ni na to dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve uje i sve zna (49/1). O, vjernici, nemojte nita predlagati Allahu i Njegovu Poslaniku bilo da se to odnosi na vas lino ili na ivot oko vas. Nemojte nita kazati o

nekom pitanju prije nego to Allah kae jezikom Svoga Poslanika i nemojte presuivati o nekom pitanju prije nego to se obratite Allahovim Rijeima i rijeima Njegova Poslanika. Katade kae: Kazivali su nam da su neki ljudi obiavali da kau: Kad bi ovaj ajet bio objavljen o ovome. Kad bi to bilo tano. Allahu je to bilo odvratno. Avfi kae da im je bilo zabranjeno da govore prije njega. Mudahid kae: - Ne traite od Poslanika (alejhi's-selam) neko rjeenje sve dok Allah preko njega ne donese presudu. - Dahhak kae: - Ne donosite presudu u stavovima vae vjere bez Allaha i Njegova Poslanika -, a Ali ibni Talha prenosi od lbni Abbasa (Allah bio zadovoljan njima) daje rekao: - Ne recite nita to je u koliziji sa Kur'anom i Sunnetom. 157

To spada u domen utivosti prema Allahu i Njegovom Poslaniku. To je program primanja i izvravanja. To je jedan od temelja eriata i prakse u isto vrijeme. On izbija iz bogobojaznosti i vraa se na bogobojaznost. Ta bogobojaznost izvire iz osjeaja da Allah sve uje i sve vidi. Sve to u jednom kratkom ajetu dodiruje i slika sve ove velike i fundamentalne injenice. Vjernici su takoder ispoljiti utivost prema Allahu i Allahovom Poslaniku. Niko od njih poslije nije nita predlagao Allahu i Njegovu Poslaniku, niti je iko od njih elio da kae svoje miljenje ako to Poslanik od njih nije traio, a ni da postupi po svom miljenju u ovom ili onom prije nego to se ne pozove na Rijei Uzvienog Allaha i miljenje Njegova Poslanika. Ahmed, Ehu Davud, Tirmizi i Ibni Made svojim senedom prenose od Muaza (Allah bio zadovoljan njime) koji kae da mu je Poslanik (alejhi' s-selam) kada ga je poslao u Jemen rekao: "Po emu e suditi?" Po Allahovoj Knjizi - rekao je. "A ako tu ne nae?" - upita Poslanik. - Po sunnetu Boijeg Poslanika - odgovorio sam. "A ako i tu ne nae?" nastavi sa pitanjem Allahov Poslanik. "Tada u upotrijebiti vlastiti idtihad." - odgovorio sam. Na ovaj odgovor Allahov Poslanik ree: "Hvala Allahu koji je Njegovu Poslanik u dao izaslanika s kojim je Allahov Poslanik zadovoljan." ak i kada bi ih Allahov Poslanik pitao o danu u kome se nalaze i mjestu na kome borave, a oni to zasigurno znaju, izbjegavali su da mu odgovore osim rijeima: Allah i Njegov Poslanik to bolje znaju, bojei se da se sa ovim govorom ne bi nali ispred Allaha i Njegova Poslanika! U hadisu koji prenosi Ehu Bekr Na:fi' ibni Haris Seka:fi (Allah bio

zadovoljan njime) stoji da je Vjerovjesnik (alejhi' s-selam) na Oprotajnom hadu upitao prisutne: "Znate li koji je ovo mjesec?" - To najbolje znaju Allah i Njegov Poslanik - odgovorili srno. Potom je Poslanik utio toliko da smo pomislili da e ga nazvati nekim drugim imenom, a ne njegovim. Onda je rekao: "Nije li ovo zu'l-hide?" - Da - rekli smo. "Koji je ovo grad?" - upitao je Poslanik. - To najbolje znaju Allah i Njegov Poslanik - rekli smo. On je potom utio toliko da smo pomislili da e ga imenovati nekim drugim imenom, a zatim je rekao: "Nije li ovo Sveti grad?" - Da - rekli smo. "Koji je ovo dan?" upitao je. - Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju - rekli srno. On je potom utio toliko da smo pomislili da e ga nazvati nekim drugim 158

imenom, a zatim je rekao: "Nije li ovo Dan klanja kurbana?" - Da - rekli smo . . . itd. To je slika utivosti, slika suzdrljivosti, slika bogobojaznosti do koje su stigli muslimani nakon to su uli taj poziv, to usmjerenje, tu aluziju na pobonost, pobonost prema Allahu koji sve uje i sve zna. Druga stvar jeste njihova utivost sa Vjerovjesnikom prilikom obraanja i razgovora sa njim. Potovanje prema njemu koje nose u svojim srcima je potovanje koje se oituje u njihovom glasu i tonu. Sa ovim obraanjem oni medu sobom izdvajaju linost Allahova Poslanika kao to izdvajaju i njegove sastanke s njima. Allah ih poziva da se tako ophode prema Poslaniku tim lijepim pozivom i opominje ih da e, ako se toga ne budu drali, biti kanjeni tekom kaznom. O vjernici, ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao to glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primijetite (49!2J. O, vjernici, potujte Vjerovjesnika koji vas poziva pravom vjerovanju kako ne biste vaa djela ponitili, a da to i ne primijetite. uvajte se ovog klizita koje bi moglo da poniti vaa djela, a da to i ne osjetite. Ovaj poziv i ovo upozorenje ostavilo je dubokog traga u njihovim src1ma. Buhari biljei svojim senedom Surre ibni Safvan, Na:fi' ibni Omer, od lbni Ehi Mulejka koji kae: - Dva velika dobra samo to nisu unitena . . . Ehu Bekr i Omer (Allah bio zadovoljan njima) digli su svoje glasove kod Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) kada su ga posjetili pripadnici plemena

Benu Temim (devete godine po Hidri) . Jedan od njih je za vou ovog plemena predloio Ekre'a ibni Habisa, brata Benu Medai'a, a drugi nekog drugog ovjeka. Na:fi' kae da se ne sjea njegova imena. (U drugoj predaji stoji da je njegovo ime Ka'ka' ibni M'abed) . Ehu Bekr je rekao Omeru (Allah bio zadovoljan njima) da je on sa ovim prijedlogom htio samo da mu se suprotstavi. Omer je odgovorio da to ipak nije elio. Tada je meu njima dolo do prepiranja povienim tonom, pa je zbog toga objavljen ajet: O vjernici, ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao to glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila ponitena vaa djela, a da vi i ne primijetite (49/2J. lbni Zubejr (Allah bio zadovoljan njime) kae da poslije objave ovog ajeta Omer nikada nije sluao Allahova Poslanika, a da od njega ne bi zatraio objanjenje. Od Ehu Bekra se prenosi (Allah bio zadovoljan njime) da je Poslaniku poslije 159

objave ovog ajeta rekao: - Allahov Poslanie, od danas u s tobom razgovarati samo apatom. Ahmed Ibni Han bel prenosi svojim senedom - Haim, Sulejman ibni Mugire, Sabit - od Enesa ibni Malika (Allah bio zadovoljan njime) da je rekao: - Kada je objavljen ajet: O vjernici, ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa . . . sve do rijei Uzvienog Allaha: A da vi ne primijetite (49/2). Tada je Sabit i b ni Kaj s i b ni emmas koji je imao prodoran glas rekao: - Ja sam taj koji je dizao svoj glas iznad Vjerovjesnikova glasa. Ja sam stanovnik Dehennema. Moja djela su ponitena. - Od tada je tuan sjedio u krugu svoje porodice. Allahov Poslanik je teko podnosio njegovu odsutnost pa su neki otili kod njega i rekli mu: - Allahov Poslanik (alejhi' sselam) teko podnosi tvoju odsutnost, ta to radi? - Odgovorio je: Ja sam taj koji je dizao svoj glas iznad Vjerovjesnikova glasa i razgovarao s njim suvie glasno. Moja djela su ponitena i ja sam od stanovnika Dehennema. Tada su se vratili Vjerovjesniku i saopili mu to ta su od Sabita uli. Poslanik je tada rekao: "Ne, on je od stanovnika Denneta!" Enes ibni Malik (Allah bio zadovoljan njime) kae: Pogledali smo kako je meu nama, a znali smo da je jedan od stanovnika Denneta. Njihova srca su zadrhtala pod udarom ovog ljubaznog poziva i te zastraujue opomene. I tako su bili odgajani u drutvu Allahova Poslanika bojei se da im njihova djela ne bi bila ponitena, a da to i ne primijete, a da su to primijetili, oni bi sigurno nastojali da to otklone. Ovo skriveno klizite bilo je neto ega su se najvie bojali i uvali. Allah hvali njihovu pobonost i sputanje tona prilikom razgovora sa Allahovim Poslanikom u jednom udnom izrazu.

One koji utiaju glasove svoje pred Allahovim Poslan ikom - a to su oni ija je srca Allah prekalio u estitosti - eka oprost i nagrada velika (49/3). Pobonost je veliki dar. Allah za ovaj dar bira srca nakon njihove provjere i kunje, ienja i spaavanja. Samo tako oiena srca mogu da prihvate ovaj dar, a ona na kraju i polau pravo na to. Oni koji utiaju svoj glas kod Poslanika ija je srca Allah oistio i pripremio da prime ovaj dar, dar pobonosti, njima je Allah obeao oprost i veliku nagradu. To je veliki poticaj nakon stranog upozorenja kojima Allah odgaja srca svojih odabranih robova i priprema ih za velike stvari sa kojima se bavila prva generacija koja se borila za uputu na osnovama ovog odgoja i prosvijeenosti. 160

Od Omera ibni Hataba, vladara pravovjernih prenosi se da je on u damiji Allahova Vjerovjesnika uo dvojicu ljudi kako govore povienim glasom i kada im je priao rekao im je: "Da li znate gdje se nalazite?" Upitao ih je zatim odakle su? - Iz Taifa, odgovorili su. - Da ste iz Medine, dobro bih vas istukao, ree Omer. - Ulema ovog Ummeta je spoznala da je to odvratno dizati glas kod mezara Allahova Poslanika kao to je bilo odvratno za vrijeme dok je bio u ivotu iz potovanja prema njemu u svim situacijama. Nakon toga ukazano je i na dogaaj koji se desio kada je delegacija Benu Temima dola Poslaniku devete godine, godine koja je oznaena kao "Godina delegacija" jer su te godine mnoge arapske delegacije poslije osloboenja Mekke dole Poslaniku i prihvatile islam, a bili su osorni Arapi pa su poeli dozivati Poslanika iza soba njegovih supruga koje su bile okrenute prema damiji Allahova Poslanika. O, Muhammede, izai! Poslanik je prezirao ovaj osorni nain dozivanja i ovo uznemiravanje. Tada je objavljen ajet: Veina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno pametna (49/4). A da su se oni strpjeti dok im ti sam izae, bilo bi im bolje; a Allah prata i samilostan je (49/5). Uzvieni Allah ih je opisao kao one koji nisu dovoljno pametni. On je

ovaj nain dozivanja koji nije u skladu sa lijepim ponaanjem i ne prilii osobi Vjerovjesnika, kao vojskovoe i odgojitelja, uinio odvratnim. Zatim je pojasnio da im je bolje da se strpe i priekaju izlazak Allahova Poslanika, a onda je nastojao da im pobudi ljubav prema teobi, oprostu i milosti. Muslimani su shvatili ove intencije i ovaj odgoj pa su ne samo Poslanika i njegovu linost, nego i svakog alima i profesora potivali. Nisu ih uznemiravali, nego su ekali dok se meu njima ne pojavi. Nisu upadali sve dok ih on ne bi pozvao. Od Ehu Ubejdea, uenjaka, sufije i poznatog prenosi oca prenosi se da je rekao: - Nikada nisam pokucao na vrata nekog alima sve dok on ne bi izaao u svoje vrijeme. 161

O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne uinite, pa da se zbog onoga to ste uinili pokajete (49/6). I znajte da je medu vama Allahov Poslanik; kad bi vas on u mnogo emu posluao, doista biste nastradali; ali Allah je nekima od vas pravo vjerovanje omilio i u srcima vaim ga lijepim prikazao, a nezahvalnost i raskalanost i neposlunost vam omrazio. Takvi su na pravom putu (49/7) dobrotom i blagodati Allahovom. - A Allah sve zna i mudar je (19/BJ. Prvi poziv je bio radi utvrivanja smjera, zapovijedanja i izvora primanja. Drugi poziv je bio radi utvrivanja ponaanja i potivanja rukovoenja. Ovo i to je osnova za sva usmjeravanja i sve zakone u ovoj suri. Izvor iz koga vjernik poima mora biti potpuno jasan kao i utvrivanje rukovoenja i njegovo potivanje da bi na kraju usmjeravanja imala svoju vrijednost, teinu i pokornost. Poslije toga dolazi i trei poziv koji vjernicima pojanjava kako da se odnose prema vijestima i kako da utvrde njihov izvor: O vjernici, ako vam nekakav nepoten ovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne uinite, pa da se zbog onoga to ste uinili pokajete (49/6). Tekst personalizira nepotena ovjeka jer je on predmet sumnje, kako sumnja ne bi zahvatila muslimansko drutvo u vijestima koje im prenose lanovi drutva i kako ne bi nastupila paraliza u saznanjima toga drutva. Osnova je u vjernikom drutvu da njegovi lanovi budu predmet povjerenja i da vijesti budu tane koje se mogu prihvatiti. Smutljivac je predmet smutnje. Njegove vijesti treba provjeriti kako bi zajednica zauzela

pravilan stav izmeu prihvatanja i odbijanja vijesti koje do nje stiu kako ne bi poduzimala bilo ta to je bazirano na nekakvim vijestima, a to bi moglo zbog neznanja i neistine da nekoga ugrozi pa da se kaje za ono to izaziva Allahovu srdbu i to bi bilo daleko od istine i pravde. Mnogi mufessiri navode da je ovaj ajet objavljen zbog Velida ibni Ukbea ibni Ehi Muajta koga je Poslanik poslao da od Benu Musta'lika sakupi zekjat. lbni Kesir prenosi od Mudahida i Katadea da je Poslanik poslao Velida ibni Ukbea da od plemena Benu Musta'lik pokupi zekjat. Meutim, on se, kada su oni prema njemu krenuli da ga doekaju, uplaio, vratio nazad i rekao Poslaniku da su se oni okupili da ratuju protiv njega. (Katade dodaje da su napustili islam.) Tada je Poslanik poslao Halida ibni Velida i naredio mu da to provjeri i da u provjeri ne uri. S jednom grupom 162

vjernika Halid je nou stigao na teritorij ovog plemena. Odaslao je izvidnicu da to provjeri i kada su se vratili, obavijestili su ga da se oni vrsto dre islama. uli su ezan i vidjeli ih kako ure na namaz. Sutradan ih je Halid posjetio i vidio ono to je u njemu izazvalo divljenje. Vratio se Poslaniku i o tome ga obavijestio. Tada je objavljen ovaj ajet. Katade kae da je Poslanik tada rekao: "Provjera je od Allaha, a urba od ejtana."28 Ovaj povod objave ovog ajeta navode i drugi: Ibni Ebi Lejla, Jezid ibni Ruman, Dahhak, Mukatil ibni Hibban i neki drugi tvrdei da je ovaj ajet objavljen zbog Velida ibni Ukbea, a Allah to najbolje zna ... Ovaj ajet ima ope znaenje. On u sebi sadri princip provjere vijesti koje plasira smutljivac. to se tie potena ovjeka, njegovu vijest treba prihvatiti jer je to osnova u jednoj vjernikoj zajednici. Vijest smutljivca je izuzetak. Prihvatanje dobrih vijesti je dio koji uvruje program jer je to jedan od njegovih izvora. Apsolutna sumnja u sve izvore i sve vijesti suprotno je osnovama na kojima poiva vjerniko drutvo i to je osnova u razvoju i kretanju drutva. Islam ostavlja ivot da ide svojim prirodnim putem. On samo postavlja neka ogranienja radi zatite, a nikako radi koenja njegovog kretanja. Ovo je primjer davanja pune slobode i izazivanja u izvorima vijesti. Izgleda da su neki muslimani bili neobuzdani kod prve vijesti koju im je dostavio Velid ibni Ukbe i koji su ukazivali Poslaniku da pouri sa kaznom. To iz razloga to su oni arko branili islam i to su bili jako ljuti na one koji su odbili davanje zekjata. Tada je objavljen ajet koji ih podsjea na veliku blagodat koja se medu njima nalazi, a o kojoj treba da razmisle i

shvate njenu vrijednost i da stalno vode rauna o tome: znajte da je meu vama Allahov Poslanik (49/7). To je injenica koju je lahko shvatiti jer se desila i dogodila. Meutim, kod razmiljanja o njoj vidi se da je to neto veliko, neto to je teko shvatiti. Je li lahko ovjeku da shvati stalni, ivi i vidljivi spoj neba i Zemlje tako to e nebo rei Zemlji i obavijestiti njene stanovnike o njihovom stanju, otvorenom i skrivenom, upravljajui njihovim koracima jedan za drugim, ukazujui im na njihova ponaanja, njihovo djelovanje, govor, ak i tajne misli? Nebo intervenie. Allah obavjetava Poslanika o onome ta se deava i usmjerava ga ta da kae i ini povodom onoga to se desilo. To je nareenje. To je velika vijest. To je ogromna injenica iju veliinu moda ne osjea onaj pred kim se ona nae. Otuda i upozorenje lbni Kesir je ovo ovako naveo u svome Tefsiru. 163

na njeno postojanje stilom: i znajte da je medu vama Allahov Poslanik (49/7), znajte to i cijenite. To je velika stvar. I saglasno sa svim vjernici ne treba da odluuju ni o emu dok za to ne upitaju Allaha i Njegova Poslanika. Ovo usmjeravanje je jo vie pojanjeno i pojaano obavjetenjem da ovo Poslanikovo planiranje dolazi putem Objave u kojoj je njihovo dobro, milost i olakanje. Ako bi ih on posluao u onome to oni misle da je za njih dobro, doista bi nastradali. Allah od njih bolje zna ta je za njih dobro, a Njegov Poslanik je milost njima. To je milost koju im On odabire. kad bi vas on u mnogo emu posluao, doista bi ste nastradali (49/7). Ovdje im se sugerira da ostave Allahu i Njegovu Poslaniku, da svi ive u miru i da se svi predaju Allahovoj odredbi i Njegovom planiranju. Da to sve prihvate od Njega i da Njemu nita ne predlau. Zatim se upozoravaju na blagodati vjere koja im je ponuena kao uputa i koja je pokrenula njihova srca i otkrila svu svoju ljepotu i blagodati i vezala im due uza se a nevjerovanje, smutnju i neposluh Allah im je uinio odvratnim. Sve ovo je dio Njegove milosti i obilja prema vama: Ali Allah je nekima od vas vjerovanje omilio i u srcima vaim ga lijepim prikazao. A nezahvalnost i raskalaenost i neposlunost vam omrzio. Takvi su na pravom putu dobrotom i blagodati Allahovom - a Allah sve zna i mudar je (49/7-BJ.

Allah je odabrao jednu grupu Svojih robova ije je grudi za vjeru uinio prostranim, a srca pokrenuo i vjerovanje im omilio pa su ona postala raspoloena i shvatila svu ljepotu i svako dobro u tome. Ovaj odabir je Allahova dobrota i blagodat ispod koje je svaka druga dobrota i blagodat pa i blagodat postojanja i ivota u osnovi. Sve je uistinu manje i nie od blagodati vjerovanja. Kasni j emo slijedee rijei Uzvienog Allaha: Allah je vama milost podario time to vas je u pravu vjeru uputio (49/17J podrobnije objasniti kao ovu milost, ako Bog da. . ! Ono to skree panju na ovome mjesQ,J. jeste njihovo podsjeanje da Allah njima eli ovo dobro. On je taj koji je njihova srca oslobodio zla, nezahvalnosti, raskalaenosti i neposlunosti. On je taj koji ih je Svojom dobrotom i blagodati na Pravi Put uputio. Sve je to bilo sa Njegovim znanjem i Njegovom mudrou. Uz utvrdivanje ove injenice, tu je sugestija da se predaju Njegovom usmjeravanju i Njegovoj odredbi i da budu sigurni da je ono to se iza toga nalazi so .u njihovu korist, a to je 164

svako dobro i blagoslov uz naputanje sugestija, pourivanja i neobuzdanosti u ovome to moda misle da je za njih bolje prije nego to im Allah odabere. Allah je taj koji im bira svako dobro, On i Njegov Poslanik meu njima koji ih vodi ovom dobru. Ovo je cilj ovog usmjeravanja u pogovoru. ovjek zaista uri. On ne zna ta se iza njegovih koraka nalazi. ovjek sugerira i sebi i drugima. On ne zna ta je dobro, a ta loe u tim prijedlozima. ovjek i proklinje i blagosilje; ovjek je dosta nagao (17/llJ. Meutim, ako bi se predao Allahu i ivio u miru i bio zadovoljan onim to im je Allah odabrao i bio uvjeren da je ono to im je Allah odabrao bolje od njegova izbora, milosrdnije i bolje za njega, on bi se smirio i nastavio svoj kratki put na ovoj planeti zadovoljan i siguran. Meutim, i ovo je Allahova blagodat koju On daje kome hoe. Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak uini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je uinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista pravedne voli (49/9J. Vjernici su samo braa, zato pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala (49/IOJ. Ovo je praktino zakonodavno naelo za zatitu vjerovjesnikog drutva od razdora i sukoba u neobuzdanim i kriznim momentima. Ovo dolazi kao pogovor na vijest o raskalaenosti, o zabrani urbe i zanosa koji dolaze iza oduevljenja i revnosti prije nego se sve to ne provjeri. Svejedno je da li je ovaj ajet objavljen zbog nekog odreenog

dogaaja kako stoji u nekim predajama ili kao vjerozakon da regulira ovo ili slino stanje, on predstavlja ope naelo za zatitu islamske zajednice od rasula i cijepanja, a nakon toga da potvrdi i princip pravednosti, istine i potenja i naslanjanje svega ovoga na bogobojaznost i traenje Njegove milosti u potvrdi pravednosti i potenja. Kur'an je suoio - ili on pretpostavlja - mogunost sukoba dviju vjernikih skupina, a obje skupine zadravaju u tom smislu atribut imana 165

uz pretpostavku da jedna od njih ipak uini nasilje drugoj ili da obje skupine uine nasilje jedna drugoj iz nekog ugla. Kur'an obavezuje one koji vjeruju, a koji ne pripadaju nijednoj sukobljenoj strani da ih izmire. A ako jedna od njih ipak uini nasilje drugoj i ne prihvati istinu, ili npr. ako obje skupine odbiju mir i ne prihvate Allahovu presudu u pitanjima zbog kojih su se sukobili, muslimani onda treba da se bore protiv onih koji nasilje ine sve dok se ne vrate Allahovom odreenju, odnosno konanom rjeenju sukoba i prihvatanjem Allahove presude u onome oko ega se razilaze, a to je dovelo do sukoba. Ako to oni koji nasilje ine prihvate, vjernici e ih tada izmiriti pravedno iz pokornosti prema Allahu i traenje Njegovog zadovoljstva. Allah, zaista, pravedne voli (49/9) . Tekst se osvre na ovaj poziv i ovu presudu buenjem srca vjernika i oivljavanjem vrste i stabilne veze meu njima koja ih je okupila nakon razilaenja i ujedinila ih nakon sukoba, a zatim ih podsjetila na bogobojaznost i na Allahovu milost do koje mogu doi samo bogobojaznou: Vjernici su samo braa, zato pomirite vaa dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala (49/IOJ. Rezulati bratstva su ljubav, mir, kooperacija i jedinstvo kao osnova muslimanske zajednice, dok je razilaenje i sukob izuzetak koji se mora vratiti toj osnovi im se dogodi. Takoer je dozvoljeno radi ovog principa da se vjernici suprotstave onima koji drugima ine nasilje kako bi ih vratili u redove vjernika i kako bi neutralizirali one koji su napustili ovo naelo i ovaj princip. Ovo je odluan i energian postupak.

Sukladno ovom naelu takoer je zabranjeno ubijanje ranjenika u sukobima oko presude, ubijanje zarobljenika, proganjanje voe koji je napustio sukob i odloio oruje. Takoer je zabranjeno uzimanje imovine nepokornih kao plijen jer cilj borbe protiv njih nije njihovo unitenje ve vraanje u redove i okupljanje pod zastavom islamskog bratstva. Ta osnova u sistemu muslimanskog ummeta jeste da svi muslimani svijeta imaju samo jednog imama i kada se zakletva uini jednom, protiv drugog se valja boriti. Njega i one sa njim treba uzeti kao grupu izvan zakona i boriti se sa izabranim imamom protiv njih. Na ovoj osnovi se Alija (Allah njime bio zadovoljan) borio protiv nepokornih u Bitki kod deve i na Siffinu. Sa njim su u toj borbi uestvovali mnogi ashabi, a neki su izostali iz borbe kao to su Sa' d i Muhammed ibni Meslema, Usame ibni Zejd i 166

Ibni Omer (Allah njima bio zadovoljan) . Njihovo izostajanje iz borbe bilo je ili zbog nerazumijevanja istine u to vrijeme pa su to uzeli kao fitnu ili zbog toga jer su u !mamu i onima s njim - kako kae Dessas - sebe vidjeli suvinim pa su se suzdrali od toga. Prvo miljenje je pretenije jer na njega ukazuju i neke predaje, kao to na to ukazuje i kajanje Ibni Omera zbog toga to u borbi nije uestvovao na strani Imama Alije ibni Ehi Taliba. Uz postojanje ovog principa kur'anski tekst mogue je primijeniti u svim situacijama pa i situacijama koje su uzete kao iznimne situacije u kojima postoje dva ili vie imama u raznim dijelovima muslimanske drave. To je nuna situacija i izuzetak od ovog pravila, situacija koja ne potpada pod ovo naelo. Muslimani su duni da se sa jednim imamom, izabranim, bore protiv drugih koji se ne pokoravaju njemu ili ako se s orujem digne jedna skupina protiv imama ili ako jedna skupina uini nasilje drugoj skupini u njegovom imametu bez pobune protiv imama. Muslimani su takoer duni da se bore protiv onih koji nisu pokorni u mnogim podrujima imamata i mnogim iznimnim situacijama. Muslimani su duni da se okupe i bore protiv njih sve dok se ne vrate Allahovom nareenju. Tekst K ur' ana e se primjenjivati u svim situacijama i svim okolnostima. Jasno je da je ovaj sistem, sistem presude i borbe protiv onih koji ine nasilje sve dok se ne vrate u okrilje vjere, ustvari, sistem kome u vremenu nita nije prethodilo i pored svih pokuaja ovjeanstva na ovom putu. On je sveobuhvatan i ist od svih manjkavosti i izopaenosti koje su prisutne u svim ljudskim neuspjelim pokuajima i svim propalim eksperimentima! On je, na kraju krajeva, ist, siguran i apsolutno pravedan

jer se u presudama obraa na Allahovo nareenje koje je lieno svih nedostataka i mahana. Meutim, jadno ovjeanstvo se trudi i zaostaje, posre i spotie se, a pred sobom ima jasan put, ispravan i poploan! O vjernici, neka se mukarci jedni drugima ne rugaju, moda su oni bolji od njih, a ni ene drugim enama, moda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge runim nadimcima! O, kako je runo da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju - sami sebi ine nepravdu (49/W. 167

Drutvo koje islam uspostavlja pomou uputa Kur'ana je visoko moralno drutvo. U njemu je ugled svake osobe nedodirljiv. A to je i ugled cijelog drutva. Kudenje bilo koje osobe je kuenje samog sebe jer cijelo drutvo, ustvari, predstavlja jedno jedinstvo, ugled drutva je ugled svakog pojedinca. Kur'an u ovom ajetu klie vjernicima tim lijepim i dragim pozivom: O vjernici (49/W i zabranjuje im da se jedni drugima rugaju, ljudi ljudima, moda su oni kod Allaha bolji od njih, i ene enama, moda su one po Allahovim mjerilima bolje od njih. U izrazu je skrivena sugestija da pojavne vrijednosti koje ljudi i ene vide u sebi nisu istinske vrijednosti po kojima se ljudi mjere. Postoje i druge vrijednosti, njima skrivene, koje samo Allah zna i pomou kojih vaga Svoje robove. Ponekad se bogata ruga siromahu, jak slabom, zdrav ovjek bolesnom. Ponekad se otrouman i vjet ovjek ruga onome ko je naivan, a ponekad onaj koji ima djece onome koji ih nema, onaj koji nije siroe siroetu. Deava se da se ona koja je lijepa ruga onoj koja to nije, djevojka starici, normalna onoj koja to nije, ona koja je bogata siromanoj, itd. Medutim, ovo i slino ovome koje pripada zemaljskim vrijednostima nisu mjerila. Allahova mjera je ona kojom se mjeri, a ne zemaljska mjerila. Kur'an se ne zadovoljava ovom sugestijom nego on potie osjeaj vjerskog bratstva i napominje onima koji vjeruju da su oni jedna dua: ko je kudi - sam sebe kudi: I ne kudite jedni druge (49/W . Izraz lemz znai sramota. Medutim, ova rije ima zvuk i sjenu kao da se radi o konkretnom uhodu, a ne o apstraktnoj sramoti! U domen ruganja i kuenja spada i nazivanje drugih runim

nadimcima koje oni preziru i u kojima vide ruganje i sramotu. Svaki musliman je duan da odbija prizivati drugog muslimana nadimkom kojeg on prezire i u kome vidi poniavanje. Vjernik ne smije da vrijea brata ovim nadimcima. Poslanik (alejhi' s-selam) je mijenjao imena i nadimke koje su neki nosili u doba dahili]eta, a u kojima je osjeao po svome otrom osjeaju i plemenitom srcu ono to njihove nosioce poniava i to ih ini po kud enim. Ajet nakon sugeriranja istinskim vrijednostima po Allahovim mjerilima i nakon poticaja osjeaja za bratstvom, odnosno, nakon stapanja u jednu linost agituje za iman i upozorava vjernike da ne izgube ovaj atribut i skrenu sa Pravog Puta prihvatajui ruganje, kudenje i zazivanje drugih runim nadimcima: O, kako je runo da se vjernici spominju 168

podrugljivim nadimcima! (49/W. To je slino onome to se naziva otpadnitvo od vjere i prijeti da postane nasilje, a nasilje je izraz za mnogobotvo: A oni koji se ne pokaju - sami sebi ine nepravdu (49/W Na ... ovaj nain Kur'an postavlja osnove moralnog odgoja toga plemenitog drutva. O vjernici, klonite se mnogih sumnjienja, neka sumnjienja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan ;e (49/12). Ovaj ajet postavlja jo jednu ogradu u ovom drutvu oko nepovredivosti linosti, njenoj slobodi i ugledu, a u isto vrijeme poduava ljude kako da oiste svoju savjest i svijest u poticajnom i udnom stilu. Ajet poinje onako kako je i sura poela: zazivanjem onih koji vjeruju: O vjernici (49/12), zatim im nareuje da se klone mnogih sumnjienja tako da sebe ne stavljaju kao plijen onih koji druge sumnjie i oko kojih pletu razne prie. Ova zapovijed je pojanjena rijeima: Neka sumnjienja su, zaista, grijeh (49/12). Zabrana se odnosi na mnoga sumnjienja, a pravilo glasi da su neka sumnjienja grijeh. Izraz sugerira ovjeku da se kloni u osnovi svih sumnjienja koja su loa, jer on ne zna koja su od tih sumnjienja grijeh!

Na ovaj nain Kur' an isti savjest iznutra kako se ne bi uprljala loom sumnjom i kako se ne bi nala u grijehu. On savjest ostavlja istu od svih trabunjanja i sumnji, neokaljanu, koja gaji prijateljstvo prema svojoj brai, koja nije optereena sumnjama, nevina i neukaljana sumnjama, smirena, koja nije zamuena uzbuenjima i oekivanjima. Kako je ugodan ivot u ovom drutvu koje je isto od sumnjienja! Meutim, ova zapovijed u islamu se ne zadrava kod ovih plemenitih i istih obzorja u odgajanju savjesti i srca, nego ovaj tekst uspostavlja i princip meusobnih poslovanja i ogradu oko prava ljudi koji ive u njegovom istom drutvu i kojima se sudi zbog sumnje jer sumnja ne moe biti osnova za suenje, ak ni osnova za voenje istranog postupka protiv njih. Poslanik (alejhi' s-selam) kae: "Ako sumnja, onda ne vodi 169

istragu!"29Qvo znai da su ljudi i dalje nevini i njihova su shvatanje, pravo i sloboda zatieni sve dok se jasno ne pokae da su poinili ono za to im treba suditi. Sumnja nije dovljna da bi im se bilo za petama radi istrage zbog sumnjienja u kome su se nali. Dokle see u zatiti slobode, prava i miljenja ovaj tekst i gdje je ono sa ime koketiraju demokratske zemlje u zatiti ljudskih prava i sloboda u odnosu na ovaj tekst kojim se Ku i-' an obraa onima koji vjeruju i na kome poiva islamsko drutvo i koji je realiziran u ivotu nakon njegove realizacije u svijesti i savjesti?! Tekst dalje iznosi drugi princip koji je vezan za sumnjienje: I ne uhodite jedni druge (49/12). Uho enje je faza koja slijedi sumnjienje, a nekada je to poetna faza u otkrivanju slabosti i runih postupaka. Kur'an se suprotstavlja ovim niskim udarcima iz ugla morala da bi oistio srce od ovog podmuklog smjera koji ima cilj da prati druge i otkriva njihove nakane idui svome cilju u ienju morala i srca. Meutim, stvar je mnogo ozbiljnija. To je jedan od glavnih principa islama u njegovom drutvenom sistemu i u zakonodavnom i izvrnom postupku. Ljudi imaju svoja prava, svoje neprikosnovenosti i svoja miljenja i to se ne smije niim povrijediti, niti dodirnuti u bilo kojoj situaciji ili bilo korn obliku. U islamskom, visokom i asnom drutvu ljudi ive sigurni za svoj

ivot, svoj dom, svoje tajne, sigurni u svoje slabosti. I ne postoji nita, ma o emu se radilo, to bi povrijedila njihovu neprikosnovenost, neprikosnovenost njihova doma, tajni i slabosti ak ni izgovor slijeenja zlodjela i istranog postupka. Sve to u ovom drutvu nije isprika za uhoenje ljudi. Ljudima se sudi na osnovu pojavnih stvari. Niko nema pravo da slijedi ono to je skriveno i niko ih ne moe kazniti za to osim onog pojavnog prekraja i grijeha. Niko ne moe sumnjati ili pretpostavljati ak i kada bi znao da ljudi tajno ine neke prekraje pa ih uhodi da bi ih uhvatio na djelu! Sve to mogu uiniti u ovom sluaju jeste da ih kod Taberani svojim senedom od Harisa ibui Nu' mana. 170

poinjenog grijeha i njegovog javnog manifestiranja uhapse uz druge garancije na koje tekst ukazuje u odnosu na svaki prijestup. Ehu Davud biljei svojim lancem prenosilaca - Ehu Bekr ibni Ehi ejbe, Ebu Muavija, A'me - od Zejda ibni Vehba koji kae: Kada je lbni Mes'ud doao, reeno mu je da kod toga i toga sa brade kaplje alkohol, a on je odgovorio: - Nama je zabranjeno uhoenje. Meutim, ako se to javno manifestira, onda emo ga uhapsiti. Mudahid kae: - Nemojte uhoditi jedni druge. Kaznite one koji to javno ine, a ostavite ono to je Allah pokrio! Imam-i Ahmed biljei svojim lancem prenosilaca od Dudejna, pisara Ukbea, da je rekao: Rekao sam Ukbeu: - Mi imamo susjede koji piju alkohol, a ja u im pozvati policiju da ih uhapsi. Nemoj to initi, nego ih savjetuj i pri prijeti im - rekao je Uk be. Rekao je da je to uinio, a oni se nisu uzdrali. Tada je rekao da mu je doao Dudejn i kazao: - Ja sam im to zabranio, a oni se nisu od toga sustegli, pa u im pozvati policiju da ih uhapsi. - Utbe je tada rekao: - Teko tebi! Nemoj to initi! Ja sam uo Poslanika (alejhi' s-selam) gdje kae: "Onome ko pokrije sramotu vjernika kao da je proivio ensko dijete iz njenog mezara."30 Sufjan Sevri prenosi od Raida ibni Seada, od Muavije ibni Ehi Sufjana koji kae: u o sam Vjerovjesnika (alejhi' s-selam) gdje kae: "Ako istrauje sramote ljudi, ti e ih unititi ili samo to ih nisi unitio". Ebu Derda (Allah njime bio zadovoljan) kae rijei koje je uo Muavija (Allah njime bio zadovoljan) od Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) , neka mu Allah to upie u njegovu korist''.31

Na ovaj nain je tekst sebi prokrio put u praksi islamskog drutva! A nije bio samo pouka za svijest i ienje za srce nego je bio brana u zatiti ljudi, zatiti njihove neprikosnovenosti, njihovih prava i sloboda. On ta prava ne dodiruje ni izbliza ni izdaleka bez obzira na isprike ili paravane. Gdje su granice ovome? Dokle su dosegli ovi visoki horizonti, a gdje je ono ime se hvale drave koje se smatraju dravama sa najjaom demokratijom, velikim slobodama i zatitom ljudskih prava, poslije 1400 godina? Nakon toga dolazi zabrana ogovaranja u udnom izrazu, isto kur' anska kreacija: Ebu Davud i Nesai od Lejsa ibni Seida. 31 Ebu Davud od Sevrija. 171

I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno (49/12). Ne ogovarajte jedni druge. Nakon toga Kur'an iznosi scenu kojom se uvrijede najgrublje i najneosjetljivije due. Scena brata koji jede meso svoga umrlog brata! Nakon toga uri da objavi da oni preziru ovaj odvratni in i da oni, dakle, prerziru ogovaranje! Poslije se u pogovoru iznosi sve to im je zabranjeno u ovom ajetu: sumnjienje, uhoenje i ogovaranje kako bi potakao osjeaj pobonosti, i stavlja do znanja onima koji su neto od ovoga uinili da poure sa teobom i nastoje da pridobiju Allahovu milost: Zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je (49/12). Ovaj tekst cirkulira u ivotu muslimanske zajednice i prelazi u ogradu, zid koji titi ljudsko dostojanstvo, u duboku utivost u srcima i duama ljudi. Poslanik (alejhi' s-selam) je u tome jako strog idui sa udesnim kur' anskim stilom u poticanju odvratnosti prema tom inu i sablasti ogovaranja. U hadisu to ga prenosi Ehu Davud svojim lancem prenosilaca Ka' nebi, Abdullah ibni Muhammed, Ala' , njegov otac - od Ehu Hurejrea da je rekao: Kada je Poslanik (alejhi's-selam) upitan ta je to ogovaranje, odgovorio je: "Ogovaranje je kada spomene svome bratu ono to mu ne bi bilo drago da spominje." Tada mu je ponovo reeno: - A ako je to to sam rekao prisutno kod moga brata? - Poslanik je tada rekao: "Ako je to to kae prisutno kod njega, onda si ga ogovrio, a ako nije, onda si ga

potvorio!" (Hadis biljei Tirmizi.) Ehu Davud prenosi svojim lancem prenosilaca - Usedded, Jahja, Sufjan, Ali ibni Akmer, Ehu Huzejfe - od Aie (Allah njome bio zadovoljan) da je rekla: Rekla sam Vjerovjesnik u (alejhi' s-selam) : - Dovoljno ti je rei o Safijji to i to. (Od Museddeda navodi da to znai da je mala.) Poslanik je tada rekao: "Rekla si jednu rije koja bi mogla, ako bi pala u more, da ga zamuti." Drugom prilikom je Aia priala Poslaniku o jednom ovjeku, pa je on rekao: "Ne volim da priam o ovjeku kad i ja imam to i to". Ehu Davud prenosi svojim lancem prenosilaca od Enesa ibni Malika koji kae: Rekao je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) : "Kad sam bio na mi'radu proao sam pored jedne skupine ljudi koji su imali bakrene nokte 172

i njima trgali svoja lica i svoje grudi. -Ko su ovi ljudi, upitao sam Dibrila, a on mi je odgovri o: - To su oni koji su jeli ljudsko meso, tj. ogovarali druge i klevetali ih. Kada su Maiz i Gamidija priznali da su poinili blud i kada su kamenovani od strane Poslanika (alejhi' s-selam) poslije priznanja i elje da ih Poslanik oisti, Vjerovjesnik je uo jednog koji svome drugu kae: Pogledaj ta uradi ovaj ovjek. Allah mu grijeh pokri, a on se otkri i bi kamenovan kao pas. - Allahov Poslanik je utio sve dok nije proao pored krepanog magarca. Tada je upitao gdje je taj i taj koji su maloprije razgovarali. - Evo nas, Boiji Poslanie - rekoe, a on im ree: "Jedite meso ovog magarca!" - Allah ti oprostio, ko e ovo jesti, rekoe. "Ono to ste maloprije govorili o onom vaem bratu mnogo je tee od jedenja ovog mesa. Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, onaj o kome ste maloprije razgovarali sada uiva u blagodatima Denneta", ree Poslanik.32 Sa ovim vrstim i neophodnim lijeenjem isti se islamsko drutvo, uzdie i zavrava tamo gdje je i stiglo: san koji se kree zemljom primjerom koji je realiziran u povijesnoj realnosti.

Poslije ovih ponovljenih zazivanja onih koji vjeruju i njihova voenja tim svijetlim i visokim obzorima drutvenog i moralnog odgajanja i uspostavljanjem tih jakih i vrstih sigurnosnih ograda oko njihovog ugleda, njihove slobode i neprikosnovenosti uz garancije ovoga svega sa osjeajima koji uzbuuju duu koja tei Allahu i Njegovoj bogobojaznosti ... Nakon ovih napredovanja prema tim visokim obzorjima tekst se obraa cijelom ovjeanstvu, bez obzira na boju i naciju, pozivajui ga da se vrati jednoj osnovi, jednom mjerilu na kome poiva to odabrano drutvo koje se uzdie do tih visokih obzorja: O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji, a Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita (49/13) . lb ni Kesir u Tefsiru kae da mu je isnad sahih. 173

O, ljudi! O, vi koji se razlikujete po boji i naciji, koji ste podijeljeni na narode i plemena, vi ste iz jednog korijena. Nemojte se razilaziti. Nemojte se dijeliti. Nemojte se sukobljavati i snagu gubiti. O, ljudi! Onaj koji vas poziva ovim pozivom je Onaj koji vas je stvorio od jednog ovjeka i jedne ene. On e vam objasniti cilj vae podjele na narode i plemena. Cilj ove podjele nije meusobno ubijanje i sukobljavanje. Njen cilj je upoznavanje i harmonija. Razlike u jezicima i bojama, razlike u navikama i moralu, razlike u nadarenosti i spremnosti su razlike koje ne trae sukob i razdor, nego saradnju za preuzimanje svih obaveza i izvravanje svih potreba. Boja, nacija, jezik, domovina i drugo nemaju nikakve vanosti u Allahovim mjerilima. Postoji samo jedno mjerilo prema kome se odreuju vrijednosti i sa kojima se zna prednost jednog u odnosu na drugog ovjeka: Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najvie boji (49/J3J . Ugledan je zaista samo onaj koji je ugledan kod Allaha. On je taj koji vas mjeri znanjem. On je obavijeten o vrijednostima i mjerilima: Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita (49/13). Na ovaj nain padaju sve razlike, padaju sve vrijednosti, a uzdie se mjerilo sa samo jednom vrijednou; tom mjerilu radi presude treba se obraati i prema ovim vrijednostima dolazi do razlike meu ljudima na mjerenju. Na ovaj nain se gube svi uzroci borbe i sukoba na Zemlji i sniavaju

se sve vrijednosti zbog kojih su ljudi bili otvoreni neprijatelji, a na sceni se pojavljuje jasan i velik uzrok za prijateljstvo i kooperativnost: Oboavanje Allaha za sve, Allaha koji ih je stvorio iz jednog korijena kao to e biti podignuta samo jedna zastava pod koju ure svi - zastava bogobojaznosti u Allahovom okrilju. To je ta zastava koju je podigao islam da bi spasio ovjeanstvo od nevolja nacionalizma, nervoznog patriotizma, pripadnosti plemenu ili porodici. Sve ovo su recidivi dahili.iieta koji mijenja formu i naziva se raznim imenima. Sve ovo je dahili.ijet lien islama! Islam se suprotstavio ovom nervoznom dahilijjetu u svim njegovim vidovima i oblicima da bi uspostavio ljudski svjetski poredak u sjeni jedne zastave - Allahove zastave, a ne zastave dahilijjeta ili plemenske zastave, obiteljske ili nacionalne zastave. Sve su ovo lane zastave koje su strane islamu. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) kae: "Svi ste vi Ademovi potomci, a Adem je stvoren od zemlje. Zabranjeno je diiti se svojim precima ili e biti kod Allaha manji od Ehu Bekr Bezzar u Musnedu, od Huzejfe. 174

O dahiliijetskoj nervozi Poslanik (alejhi' s-selam) je takoer rekao: "Ostavite to! To je smrdljiva kopriva".34 Ovo je temelj na kome poiva islamsko drutvo. Svjetsko ljudsko drutvo u kome ovjeanstvo u svojoj mati pokuava da bar jedan dio toga realizira, ali u tome ne uspijeva jer ne slijedi jedini mogui i pravi put, put ka Allahu . . . jer nije pod jednom zajednikom zastavom, Allahovom zastavom. Na kraju ove sure dolazi pojanjenje imana i njegove vrijednosti kao odgovor onima koji su rekli: "Vjerujemo", a ne shvaaju sutinu vjerovanja. Oni prebacuju Poslaniku (alejhi' s-selam) to to su primili islam, naprotiv, Allah je svojim robovima milost Svoju podario: Neki beduini govore: "Mi vjerujemo!" Reci: "Vi ne vjerujete, ali recite 'Mi se pokoravamo!' jer u srca vaa prava vjera nije jo ula. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete sluali, On vam nimalo nee umanjiti nagradu za djela vaa. - Allah, uistinu, prata i samilostan je (49/14). Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vie ne sumnjaju, i bore se na Allahovu putu imecima svojim i ivotima svojim. Oni su iskreni! (49/15). Reci: "Zar vi da obavjetavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve to je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna" (49/16). Oni ti prebacuju to su primili islam. Reci: "Ne prebacujte mi to ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time to vas je u pravu

vjeru uputio, ako iskreno govorite (49(17). Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje i Allah dobro vidi ono to radite (49/18). Reeno je da su ovi ajeti objavljeni zbog beduina Benu Esed koji su rekli: "Vjerujemo" kada su islam prihvatili. Nakon toga su istakli svoju zaslugu i rekli: - Allahov Poslanie, mi smo primili islam dok su te drugi napadali i borili se protiv tebe. - Allah je htio da im ukae na ono to se Muslim u svome SahillU, od Dabira ibni Abdullaha. 175

stvarno u njihovim grudima nalazi kada ovo kau. Oni su islam primili pokoravanjem, ali iman jo nije bio uao u njihova srca. Ovo ukazuje da se iman jo nije stabilizarao u njihovim srcima, da njihove due jo nisu pune ljubavi prema imanu: Reci: "Vi ne vjerujete, ali recite 'Mi se pokoravamo!' jer u srca vaa prava vjera nije jo ula (49/14). Pa i pored ovoga, Allahova plemenitost je odluila da svakog od njih nagradi za svako dobro djelo koje uine i da im od toga nita nee biti umanjeno. Ovo je pojavni islam koji jo nije uao u njihova srca i pretvorio se u siguran i postojan iman. Ovaj islam je dovoljan da im njihova dobra djela obrauna tako da ona ne bi propala kao to propadaju djela nevjernika. N agrada kod Allaha im nee biti umanjena sve dok su u pokornosti: A ako Allaha i Njegova Poslanika budete sluali, On vam nimalo nee umanjiti nagradu za djela vaa "' (49/14) - zato to je Allah blii oprostu i milosti i to od roba svoga prima prvi korak i to je zadovoljan sa njegovom pokornou sve dok srce ne osjeti vjeru i smirenost: Allah,

uistinu, prata i samilostan je (49/14). Zatim im objanjava stvarnost imana: Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vie ne sumnjaju, i bore se na Allahovu putu imecima svojim i ivotima svojim. Oni su iskreni! (49/15). Iman je iskreno vjerovanje srcem u Allaha i Njegova Poslanika, iskreno vjerovanje u kome nema nimalo sumnje i uznemirenosti, vjerovanje u koje nema predodbi i u kome srce i osjeaj ne oklijevaju, vjerovanje iz koga proistie borba na Allahovu Putu imetkom i ivotom. Srce koje okusi slast ovog imana, nae smiraj u njemu i uvrsti se, ono e krenuti da istinu i iman realizira i izvan svoga srca u realnom ivotu, u svijetu ljudi. Ono eli i hoe da objedini ono to osjea u svojoj unutranjosti sa onim to se oko njega nalazi u pojavnom ivotu i njegovoj realnosti; strpljivost ne podnosi raskorak izmeu imana u osjeaju i realnosti oko njega jer ga ova razlika vrijea i potiskuje u svakom momentu. Odavdje proizlazi i borba na Boijem Putu imetkom i ivotom. To je osobno ishodite iz due vjernika koji eli da realizira svijetli oblik u svome srcu kako bi ga mogao vidjeti u realnom svijetu i ivotu. Sukob izmeu vjernika i dahilijjeta oko njega je sukob dvojnog ivota, njegovog poimanja imana i praktine realnosti i njegove nemogunosti da se odrekne svoga punog imana zarad praktine, nepotpune i devijantne stvarnosti oko njega. Otuda je moralo doi do rata izmeu njega i 176

dahilijjeta oko njega sve dok se dahiliijet nije povinovao imanu i ivotu u vjeri. Oni su iskreni (49/u;J iskreni u svom vjerovanju, iskreni kada govore da su oni, doista, vjernici. U sluaju da se ne ostvare ti osjeaji u srcu i da ne ostvare njihove poruke u realnom ivotu, onda se nee ni vjerovanje ostvariti. Iskrenot u vjerovanju nije u tvrdnji. Da se malo zadrimo pred ovom opreznou izloenom u ajetu: Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije vie ne sumnjaju (49/15). To nije samo tekst, nego je to doticaj osjeajnog i realnog iskustva i lijeenje stanja koje se nalazi u ovjeku, ak i poslije izjave vjerovanja i poslije vie ne sumnjaju (49/15). Slino tome opreznost je naznaena i u rijeima Uzvienog: Onima koji govore: "Gospodar na je Allah" pa poslije ostanu pri tome (41/30) bez sumnje. Ustrajavanje na rijeima "Gospodar na je Allah," ukazuje, katkada, na odupiranje vjernike due pod uticajem tekih iskustava i iskuenja, due ispunjene sumnjom i nemirom. Vjernika dua se, doista, sukobljava u svom ivotu sa estinama potresa i estokih udaraca. Dua koja je stabilna i ne potresa se, koja je sigurna i ne sumnja, koja ostaje stalno na ispravnom putu, to je dua koja zasluuje ovaj stepen kod Allaha. Ovo, izraeno na ovaj nain, upozorava vjernika srca na klizavost staze, na opasnosti putovanja, da bi odluno pojmili ovo pitanje, imali ovo u vidu i ustrajali na Pravom Putu, da ne posrnu kada ih zavede horizont, zamrai atmosfera i kada im ususret dolaze oluje i vjetrovi. U tekstu se, zatim, govori o beduinima, Kur'an ih upozorava da Allah

zna kakva su im srca i ta je u njima, da je On taj koji ih obavjetava ta je u njima, a da On ne prima od njih saznanje o njima. Reci: "Zar vi da obavjetavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve to je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna" (49/16). ovjek tvrdi da ima znanje, a ne moe da spozna ni sama sebe, ni kakvi su osjeaji u njegovu srcu. On ne zna stvarnost svoje due ni stvarnost svojih osjeaja. On ne zna ni kako mu sama pamet radi, jer ne raspolae sredstvima koja bi je kontrolirala za vrijeme njena rada. A kada bi ovjek kontrolisao sebe, on bi se zadrao na normalnom djelovanju i ne bi preostalo tamo nita to bi kontrolirao. A kada obavlja svoj prirodni posao, on ne moe, istovremeno, da se kontrolira. Prema tome, on nema moi da spozna sama sebe ni da spozna nain djelovanja svoga organizma. On je halatka kojom se nadmee ovjek. 177

Allah sve zna to je nebesima i na Zemlji (49/16), istinitim znanjem, a ne sa manifestiranjem nebesa i Zemlje i njihovih uinaka, nego zna njihovu stvarnost i bit sveobuhvatnim znanjem koje nije ogranieno prostorom ni vremenom. Allah sve zna (49/J6J ovom kompletnom i sveobuhvatnom ukupnou. N akon objanjavanja sutine imana koju ljudi ne spoznaju niti je dostiu, Kur'an se osvre Resulullahu (alejhi' s-selam) rijeima o dobroti uinjenoj njima preko Poslanika i izraenoj u islamu. Ova dobrota sama po sebi je dokaz da se stvarno vjerovanje jo nije bilo stabiliziralo u tim srcima, da slast imana jo nisu osjetile te due. Oni ti prebacuju to su primili islam. Reci: 'We prebacujte mi to ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time to vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite" (49/17). Oni prebacuju zbog prijema islama, a tvrde da vjeruju pa im je uslijedio odgovor da ne prebacuju to su primili islam, nego da je to Allahov dar njima ako budu iskreni u svojoj tvrdnji da vjeruju. Da se zadrimo pred ovim odgovorom koji u sebi sadri ogromnu istinu koju mnogi ljudi zanemaruju, ak je zanemaruju i neki vjernici. Vjerovanje je najvee dobro koje Allah dariva nekom od svojih robova na Zemlji. To je vee dobro od dobra Bitka kojeg je Allah darovao na poetku ovom ovjeku i ostalih dobara koja su vezana za Bitak, opskrbu, zdravlje, ivot i uivanje.

To je dobro koje ini ljudsko bitisanje posebnom istinom koja mu daje u sistemu Kosmosa glavnu i veliku ulogu. Prvo to ini vjerovanje u ljudskom biu kada se to vjerovanje ustali za stalno u njegovu srcu je irina njegova poimanja ovog Bitka i njegova povezivanja sa tim Bitkom, potom, njegova uloga u tom Bitku, ispravnost njegovog poimanja vrijednosti, stvari, osoba i dogaaja oko njega, ini njegovu smirenost u njegovu putovanju ovom Planetom dok ne susretne Allaha, ini njegovo druenje sa svim to je u ovom Bitku oko njega, njegovo pribliavanje Allahu, njegovu Stvoritelju i Stvoritelju ovog Bitka, ini njegov osjeaj o njegovoj vrijednosti i njegovoj plemenitosti, njegov osjeaj da on gospodari u vrenju uoljive uloge kojom e Allah biti zadovoljan, da bi ostvario dobro ovog cjelokupnog Bitka u svemu to je na njemu i u njemu. 178

irina njegovog poimanja izvodi ga iz linog ogranieg okvira u vremenu i prostoru, uskog svijeta i slabe moi, izvodi ga u prostor ovog cjelokupnog Bitka podrazumijevajui tu i u moi pohranjene, tajne skrivene, otvorenost i neogranienost, bezgranino i neokovana na kraju kruenja. Ovo je, u odnosu na njegovu vrstu, jedinka naznake ljudskosti koja se vraa ka jednoj osnovi, osnovi sticanja te ljudskosti, poevi od Allahova Ruha, Uzvienog daha koji povezuje ovo od blata sainjeno bie sa Boanskim svjetlom, slobodnim svjetlom koje nije ogranieno ni nebesima, ni zemljom, ni poetkom ni krajem, koje nije ogranieno u mjestu niti ima vremenske granice. Ovaj slobodni element je uinio od ovog ljudskog stvorenja, ovog ovjeka. Samo ovo poimanje dovoljno je da se ustali u srcu ovjeka pa da ga uzdigne u njegovom vienju, da ga poasti u njegovu osjeaju, da ga simbolizira svjetlom i slobodom, dok njegove noge hmile po zemlji, a srce treperi sa krilima svjetla i uzdie se do izvora prvog svjetla, koje je ovjeku darovalo ovu vrstu ivota. To je u poreenju sa grupom, kojoj on pripada, jedinka vjernikog ummeta koja se protee daleko do u doline vremena, koja putuje plemenitom povorkom voenom Nuhom, Ibrahimom, Musaom, Isaom, Muhammedom i njihovom braom vjerovjesnicima (alejhimu' s-selam) . Dovoljno je da se ustali ovo poimanje u srcu ovjeka pa da osjeti da je on grana tog visokog, lijepog i protegnutog stabla, dubokog korijena, ispruenih grana, vezanih za nebesa tokom ivota toga stabla. Dovoljno je da osjeti ovjek ovo pa da pronae i drugi ukus ivota, da osjeti novi osjeaj u ivotu, da doda svome ivotu i ovaj plemeniti ivot koji se protee od ovog

drevnog porijekla. Zatim se njegovo poimanje iri sve dalje i dalje, dok ne prevazide svoje bie, svoj ummet i ljudsku vrstu i vidi ovaj cjelokupni Bitak koji potie od Allaha, od koga je i ovjek poteko, iz daha Njegovog Ruha i postao ovjek. ovjekovo vjerovanje ukazuje mu da je ovaj cjelokupni Bitak ivo bie sastavljeno iz raznih ivih bia, da svaka stvar u ovom Bitku ima duu, da ovaj cjelokupni Bitak ima duu, da su due svega i dua ovog velikog Kosmosa usmjerene prema Uzvienom svome Stvoritelju, isto onako kao to se usmjerava dua ovjeka dovom i velienjam, uzvraa Mu zahvalom i pokornou, zavrava poslunou i predanou. Tada ovjek postaje bie ovog Kosmosa, dio cjeline koja se ne moe odvojiti ni izolirati, dio koji potie od njegova Stvoritelja, usmjeren svojom duom prema Njemu i vraa se na koncu k Njemu. Tada ovjek postaje neto vee od svog ogranieg bia, sukladno svom poimanju veliine ovog velikog Kosmosa. 179

Tada ovjek postaje prisan sa svim duama oko sebe, prisan poslije svega toga sa Ruhom Allahovim koji ga titi, tada on osjea da moe da se povee sa ovim cjelokupnim Bitkom, da se protee njegovom duinom i irinom, moe da ini brojne stvari, da izaziva ogromne dogaaje, da djeluje na sve i da pada pod utjecaj. Zatim on moe da trai pomo direktno od te velike Moi koja ga je stvorila i stvorila sve moi i energije u ovom Kosmosu, velikoj Moi koja se ne da ograniiti, koja ne slabi i ne iezava. Iz ovog prostranog, ugodnog poimanja ovjek trai nova stvarna mjerila, za stvari, dogaaje, osobe, vrijednosti, interesiranja i ciljeve. On vidi svoju stvarnu ulogu u ovom Bitku, svoje stvarno zaduenje u ovom ivotu, jer ima odreenu mo u ovom Kosmosu koju mu Allah daje koju on usmjerava da bi njome ostvario ono to eli i na taj nain nastavio svojim putem zemljom, vrstim korakom, otvorenih oiju i udruene savjesti. Iz ove stvarne spoznaje Bitka oko sebe, stvarne uloge njemu dodijeljene i stvarnosti moi date njemu, da bi izvrio ovu ulogu, iz ove spoznaje ovjek trai smirenost, mir i rahatluk za ono to se oko njega zbiva i njemu dogaa. On spoznaje odakle to dolazi, zato dolazi i kuda odlazi, zato on postoji? Spoznaje da je on ovdje radi neega i sve to se njemu deava predvieno je da upotpuni to neto. Saznaje da je ovaj svijet muzra (oranica) drugog svijeta, da e on biti nagraen za svako veliko i malo djelo, saznaje da nije stvoren uzalud, da nije preputen onako, da ne ide sam. Iz ove spoznaje iezavaju osjeaji nemira, sumnje i zbunjenosti koji nastaju iz nepoznavanja nastanka i sudbine, iz nesagledavanja sklonjenog sa puta, iz nepouzdanja mudrosti koja je skrivena iza njegova dolaska i

odlaska iza njegovog putovanja na ovom putu. Iezava osjeaj poput osjeaja Omera Hajjama koji je to izrazio, u prijevodu, ovako: ivotno odijelo obukao sam, a ni pitan nisam, Dugo i smjelo razmiljao sam, ali zbunjen ostao sam. Jednog dana, kad smrt doe, zbacit u sa sebe dronjke te ne znavi odakle sam doao ni kuda poao. Vjernik zna, smirenim srcem, umirenom savjeu i duom koja se raduje da je ovjek obukao odijelo ivota, Allahovom odredbom, a On je onaj Koji upravlja cjelokupnim Bitkom, upravljanjem Mudroga i 180

Obavijetenoga, da je Ruka koja ga je obukla i zao grnula mudrija od njega i milostiva prema njemu. Otuda nema potrebe ukazivati na to jer on nije u stanju da ukae kao to ukazuje Gospodar ove Ruke, Sveznani i Koji sve vidi. On ga oblai, da bi izvrio odredenu ulogu u ovom Bitku, da pada pod uticaje onoga to je oko njega i utie na sve to je oko njega, da se ova uloga odvija sukladno svim drugim ulogama koje ima svako ivo bie i stvar od poetka pa do kraja. Otuda vjernik zna zato je doao, zna kuda ide i ne luta izmeu raznih miljenja, ide odreenom stazom i obavlja ulogu sasvim smireno, pouzdano i uvjerljivo. On se uzdie vjernikom spoznajom, prolazi staze i obavlja ulogu radostan, slobodan i veseo, osjea ljepotu poklona i visinu dara, poklona izraenog u ivotu ili u ovom sluaju reenu, u odijelu, darovano njemu iz Ruke Plemenitog, Milostivog Darovatelja, Dobroga, Ujepoga, Uzvienoga, Onoga koji voli, Milostivoga. Dar uloge koju ovjek izvrava bez obzira na potekoe da bi dospio do svog Gospodara u neogranienoj enji. Svijest iezava kao svijest koja se ugnijezdila u neko tegobno i nemirno vrijeme prije nego je ovjek oivljen u okrilju Kur'ana i prije nego ga je Allah uzeo za ruku i uveo u Svoje plemenito okrilje. Ta svijest koju je odbacila moja umorna dua u ovom Kosmosu o emu se na ovaj nain izraavam: I dunjaluk zbunjen osta, ne zna kuda da ide, - Odakle? Kako? Kamo? kad bi htio, da ode. Zbunjen, izgubljen, trud zamoran Sudbina maskirana . . . nepoeljna.

Danas ja znam, neka je beskrajno hvala i zahvala Allahu, da nema nikakva uzaludna truda, da se svaki trud nagrauje, da nema nijednog uloenog napora koji se gubi, da svaki uloeni trud ima plod, da je sudbina bolest u rukama Pravednoga, Milostivoga. Danas ja osjeam, neka je beskrajna hvala i zahvala Allahu, da Kosmos ne stoji nikada oajno jer dua Kosmosa vjeruje u svoga Gospodara, ide prema Njemu i velia Ga zahvalom. Kosmos nastavlja da ide sukladno zakonu koga mu je odabrao Allah, ide pokorno u zadovoljstvu i predanosti. 181

Ovo je veliki dobitak u svijetu svijesti i razmiljanja. Ono je, istovremeno, velika zarada u svijetu tijela i nerava, pored toga to je i ogromna zarada u ljepoti djela, aktivnosti, padanju pod utjecaj i utjecanju na drugoga. Vjerovanje je, najzad, pokretaka snaga i ukupna energija. Skoro da se injenica vjerovanja i ne uvrsti u srcu ovjeka, a ona ga pokrene na djelo da bi ostvario svoje bie u realnosti i bila u skladu njena skrivena i pojavna slika kao to je izjednaena na izvoru pokreta u cjelokupnom ljudskom biu i koje pokree to bie i daje mu snagu na putu. To je tajna moi vjerovanja u dui ovjeka, tajna moi due u vjerovanju, tajna te nadnaravnosti koju je proizvelo vjerovanje na zemlji i koju ini i proizvodi svakog dana. To je nadnaravnost koja mijenja nain ivota iz dana u dan, pokree jedinku, a pokree i drutvo na rtve u ovom prolaznom i ogranienom ivotu, na putu ostvarenja velikog ivota koji ne iezava i zadrava tu malu i slabanu osobu pred moi vlasti i sredstava moi eljeza i vatre, tako da ta mo vlasti i sredstava u cjelini biva poraena pred pokretakim vjerovanjem u dui pojedinca vjernika. Ta prolazna, ograniena jedinka koja je porazila sve te moi, ona je, ustvari, velika i stravina mo iz koje se protee ta dua, ona je izvor koji kljua, koja nije pod nazorom, niti gubi, niti slabi.35 Te nadnaravnosti koje donosi vjernika doktrina u ivotu pojedinaca i drutva ne poivaju na nejasnoj izmiljotini niti se oslanjaju na sablasti pretjeranosti miljenja, nego poivaju na spoznajnirn uzrocima i stabilnim osnovama. Vjernika doktrina je cjelovita ideja koja povezuje ovjeka sa

pojavnom i skrivenom moi Kosmosa. Ona ustaljuje duu ovjeka vrsto i smireno i daje mu mo da se suoi sa prolaznom moi i neistinitim situacijama, zahvaljujui moi uvjerenja u pomo i pouzdanje u Allaha. Ta mo objanjava jedinki njegove odnose sa ljudima, dogaajima i stvarima oko njega. Objanjava mu njegov cilj, smjer i put, okuplja njegove moi i svu energiju i pokree je u jednom smjeru. Otuda je ta njegova mo, mo okupljanja snaga i energija oko jedne osovine i usmjerena u jednom smjeru, ide prema njemu, osvijetljenom cilju, snano, pouzdano i sa uvjerenjem. 36 Vjernik pojaava svoju mo da bi nastavio stabilnim korakom kojim ide i cjelokupni Kosmos, primjetno i neprimjetno da sve nagomilane moi Izvodi iz poglavlja El 'aqide we'l-hajat, djelo Es-selamu'l alemi ve'l-islam. 36 Isti izvor. 182

u Kosmosu idu prema smjeru vjerovanja s kojim se susree vjernik na svom putu, prikljuuje se njenom silnom nadiranju da bi istina pobijedila nad neistinom, bez obzira na pojavnu snagu kojom raspolae neistina u oima ljudi. Istinu je obznanio Uzvieni Allah: Oni ti prebacuju to su primili islam. Reci: "Ne prebacujte mi to ste islam primili; naprotiv, Allah je vama milost podario time to vas je u pravu vjeru uputio, ako iskreno govorite (4/17). To je velika milost kojom raspolae i poklanja je samo Plemeniti Allah, onome koji zasluuje to veliko dobro. Istinu je obznanio Uzvieni Allah. Koje je moi ovjek izgubio u tim injenicama, spoznajama, znaenjima i osjeajima, i ivio u njima i s njima, proputovao ovom planetom u okrilju tih injenica i na osnovu njihova uputstva? Kakva je mo gubitka tih injenica kada bi se preokrenule strane uivanja dok ovjek uiva i jede kao to jedu i ivotinje, a one su upuenije, jer one po prirodi svojoj spoznaju vjerovanje, idu na taj nain ka plemenitom svom Stvoritelju. Allah sigurno zna tajne nebesa i Zemlje i Allah dobro vidi ono to radite (49/lfiJ, Onaj koji zna tajne nebesa i Zemlje Taj zna i tajne ljudskih dua, zna ono to je skriveno u srcima, zna istine osjeaja i vidi ta rade ljudi. Njegovo znanje ne oslanja se na rijei koje izgovaraju njihovi jezici, nego se zasniva na osjeajima koji se mobiliziraju u njihovim srcima i na djelima

koja potvruju ta se regrutuje u tim srcima. Najzad, ovo je uzviena sura ijih 18 ajeta ine da skoro ona sama ocrtava svjetove plemenitog, istog, uzvienog i predanog svijeta, a otkriva i veliine injenica iji se temelji uvruju u dubinama savjesti. 183

184

185

SURA QAF
ORJAVUENA U MEKKI
IMA 45 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Kaf Tako Mi Kur'ana slavnog, (50/1) oni se ude to im je doao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: "To je udna stvar: (50/2J zar kad pomremo i zemlja postanemo .. . ? Nezamisliv je to povratak!" (50/.1). Mi znamo ta e od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve uva (50/4). Oni, meutim, poriu Istinu koja im dolazi i smeteni su (50/5). A zato ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga sazdati i ukrasili i kako u njemu nema nereda! (50/6) A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomina brda pobacali i dali da iz nje nie raznovrsno prekrasno bilje, r5o/7J da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraa rso;RJ. Mi s neba sputamo vodu kao blagoslov, i inimo da, uz pomo njenu, niu vrtovi i ito koje se anje (50/9) i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, (50/IOJ kao hranu robovima, i Mi njome oivljavamo mrtav predjel; takvo e biti i oivljenje (.?0/11). Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud (S0/12) i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov, (50/JJJ

i stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike lanim smatrali i kaznu Moju zasluili (50/14). 186

Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksati? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju (50/J5J. Mi stvaramo ovjeka i znamo ta mu sve dua njegova haje, jer Mi smo njemu blii od vratne ile kucavice (50/rM. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, (50/1 7} on ne izusti nijednu rije, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije (50/1BJ. Smrtne muke e zbilja doi - to je neto od ega ne moe pobjei (50/19) i u rog e se puhnuti - to je Dan kojim se prijeti - (50120) i svako e doi, a s njim vodi i svjedok (50/21). "Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je otar vid" (50!22J. A drug njegov e rei: "Ovaj, pored mene, spreman je" (50!23J "Baci u dehennem svakog nezahvalnika, inadiju, (50/24) koji je branio da se ine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio, (50/25) koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao, - zato ga baci u patnju najteu!" rso/26J A drug njegov e rei: "Gospodaru na, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio" (50/27J "Ne prepirite se preda Mnom!" - rei e On - 'Jo davno sam vam zaprijetio, rso/2BJ Moja Rije se ne mijenja i ja nisam prema robovima svojim nepravian" (50/29)

Na Dan kad upitamo dehennem: 'Jesi li se napunio?" - on e odgovoriti: "Ima li jo?" (5o;aoJ A dennet e biti primaknut estitima, nee biti ni od jednog daleko (50/.1 1} 187

"Ovo je ono to vam je obeano, svakome onom koji se kajao i uvao, (50/32) koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio (50/33), Udite u nj, u miru, ovo je Dan vjeni!" (50/34) U njemu e imati to god zaele - a od Nas i vie (50/35). A koliko smo naroda prije ovih unitili, koji su moniji od njih bili, pa su po svijetu utoite traili, - od propasti spasa ima li?! (50/36). U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko slua, a priseban Je (50/37). Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono to je izmedu njih - za est vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor (50/38). Zato strpljivo podnosi ono to oni govore i veliaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije suneva izlaska i prije zalaska, (50/39) i veliaj Ga nou i poslije obavljanja namaza (50/40). I oslukuj! Dan kada e glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu, (50/4V Dan kada e oni uti istinit glas - to e biti Dan oivljenja (50/42). Mi, zaista, dajemo ivot i dajemo smrt, i sve e se Nama vratiti! (50/4.1J A na Dan kada e nad njima zemlja popucati oni e urno izii; bie to oivljenje, za Nas lako (50/44). Mi dobro znamo ta oni govore; ti ih ne moe prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji! (S0/45), Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) uio je ovu sur u prilikom bajramske i dumanske hutbe inei je njenom temom i sadrajem na

ovakvim velikim skupovima. Ona ima veliku vanost. Silna je to sura, snane dojmljivosti sa svojim istinama, estokog ritma sa svojom izraenom strukturom, slikama, okriljima i zvukom njenih rima. Obuzima cjelokupnu duu pratei njene misli i kretnje i slijedei njeno tajno i javno djelovanje, njenu unutranjost i vanjtinu. Slijedi je sa Allahovom kontrolom koja je ne naputa nijednog momenta od roenja pa do smrti, proivljenja, okupljanja i polaganja rauna. A to je jaka, precizna 188

i strahovita kontrola. Obuhvata ovo slabano ljudsko stvorenje potpuno i u cijelosti. Ono je u stisku koji nikada ne poputa; koji ne proputa ni sitno ni krupno koje ono uradi i koje se ne odvaja od njega ni mnogo ni malo. Svaki dah se broji, svaka misao je poznata, svaka rije zapisana, svaki pokret uraunat Potpuna, strana kontrola obuhvata aputanje srca kao kretanje udova. Nema zastora niti zavjese koja moe sprijeiti ovu prodornu kontrolu koja dopire do tajne i apata kao to dopire do djela i pokreta u svakom asu i u svakom stanju. Sve su ovo poznate injenice, ali se one predoavaju stilom koji ih izlae kao da su nove, pa tako djeluju zastraujue na osjeaje puput iznenaenja, potresaju duu snano i prodrmavaju je pobuujui u njoj drhtaje straha, zavidnost i stres uslijed buenja iz nemara prema stranoj i jezivoj stvari! Svemu ovome treba pridodati i slike ivota, prizore smrti, truhljenja, proivljenja i okupljanja, zatim zamiljanja Sudnjeg dana u dui i njegovo iekivanje u osjeaju, pa onda kosmike istine koje se ukazuju na nebu i Zemlji, u vodi i bilju, u plodovima i zamecima da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraa (50/BJ. Doista je teko rezimirati suru poput ove i predoiti istine, znaenja, slike i okrilja stilom koji nije kur' anski, a kojim se one inae navode, i izrazima koji nisu kur' anski, koji sami po sebi isijavaju te istine, znaenja, slike i okrilja izravno u osjeanje i duu. Poimo sa prezentacijom same sure, a pomo je od Allaha. Kaf Tako Mi Kur'ana slavnog, (50/J)

oni se ude to im je doao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: "To je udna stvar: (50/2J zar kad pomremo i zemlja postanemo ... ? Nezamisliv je to povratak!" (50/.1). Mi znamo ta e od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve uva (50/1). 189

Oni, medutim, poriu Istinu koja im dolazi i smeteni su (50/5). A zato ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga sazdati i ukrasili i kako u njemu nema nereda! (50/6) A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomina brda pobacali i dali da iz nje nie raznovrsno prekrasno bilje, rso/7J da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraa (50/RJ. Mi s neba sputamo vodu kao blagoslov, i inimo da, uz pomo njenu, niu vrtovi i ito koje se anje r5o/9J i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, r.?0/10) kao hranu robovima, i Mi njome oivljavamo mrtav predjel; takvo e biti i oivljenje r5o!JV. Prije njih poricali su narod Nahov, i stanovnici Ressa, i Semud r5o/12J i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov, r.so11.1J i stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike lanim smatrali i kaznu Moju zasluili (50/14). Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksati? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju (50/1SJ. Ovo je prva cjelina u suri. Ona tretira pitanje proivljenja, njegovo poricanje od strane politeista i njihovog udenja njegovu spominjanju i govoru o njemu. Medutim, Kur'an se ne suoava sa njihovim poricanjem ovog pitanje tretirajui samo taj problem, ve se suoava sa njihovim devijantnim, zalutalim srcima kako bi ih u osnovi vratio ka Istini, ispravio devijaciju u njima nastojei prije svega probuditi ova srca i protresti ih da

se otvore pred velikim istinama u sri ovog Bitka. Otuda on ne ulazi u apstraknu raspravu s njim radi potvrivanja proivljenja, nego animira njihova srca da razmiljaju i prouavaju i dira njihovo osjeanje kako bi potpalo pod utjecaj izravnih istina oko njega i dozvao se. To je ders iz kojeg bi trebali izvui poruku oni koji pokuavaju lijeiti srca. 190

Sura zapoinje zaklinjanjem; zaklinjanjem harfom: "Qaf' i Kur'anom slavnim, sastavljenim od njemu slinih harfova. To je zapravo prvi harf u rijei Kur'an. Ne spominje objekt zakletve. To je zaklinjanje u poetku govora koje sugerira samo po sebi na budnost i panju. U pitanju je neto uzvieno! Allah zapoinje govor zaklinjanjem; to je onda neto uzvieno. Vjerovatno je ovo cilj ovakvog poetka, jer odustaje poslije toga sa suprotnim veznikom "bel" od predmeta zaklinjanja, nakon to je zakletva izvrila svoj uijecaj u osjeanju i srcu, da bi zapoeo govor, kao da je sasvim nov, o njihovom uenju i poricanju onoga to im donosi njihov Poslanik u K ur' anu slavnome u vezi sa proivljenjern i izlaskom iz grobova: oni se ude to im je doao jedan od njih da ih opominje, pa, nevjernici, govore: "To je udna stvar: (50/ZJ zar kad pomremo i zemlja postanemo ... ? Nezamisliv je to povratak!" (50/3). Oni se ude to im je doao jedan od njih da ih opominje, a u torne nema nita udnog, to je, zapravo, prirodna stvar koju prihvata zdrava priroda sa lahkoorn i dobrodolicom. Prirodna je stvar da Allah odabere jednog od ljudi koji osjea njihovim osjeanjem, razumijeva njihovim razumijevanjem, govori njihovim jezikom, uestvuje u njihovom ivotu i aktivnostima, shvata njihove motive i poticaje, poznaje njihovu snagu i mogunost njihova podnoenja, pa ga alje njima da ih opominje onim to ih oekuje ako nastave raditi kao to rade, da ih poui kako da se usmjere pravim pravcem i da im saopi obaveze koje namee pravi pravac, a on sam je prvi koji preuzima ove obaveze.

udili su se samom poslanstvu, a posebno su izraavali uenje pitanju proivljenja o kojem je govorio odmah na poetku ovaj Oporninja. Pitanje proivljenja temeljno je naelo islamskog vjerovanja. Naelo na kojem se zasniva vjerovanje i na kojem se temelji opa koncepcija zahijeva i obaveza ove vjere. Od muslimana se trai da bude sa istinom, a protiv neistine, da injenjern dobra elerninie zlo i da uini cjelokupnu svoju aktivnost na zemlji ibadetorn tako to e sveukupnu aktivnost usmjeriti Allahu. N agrada za djelo je neminovna. Ova se nagrada nee realizirati tokom ivota na zemlji, ve e se prolongirati do zavrnog obrauna, nakon zavretka cjelokupnog putovanja. Nuno je onda postojanje drugog svijeta; nuno je onda proivljenje radi polaganja rauna na drugom svijetu. Kada se urui temelj ahireta u dui, urui se s njim svako poimanje sutine ove 191

vjere i njenih obaveza i takva dua se nikada ne moe ustabiliti na putu islama. Meutim, taj narod nije posmatrao ovo pitanje sa ovog stajalita u osnovi. Oni su ga posmatrali sa druge strane, veoma primitivne i sasvim udaljene od spoznaje sutine ivota i smrti i od spoznaje bilo koje strane, sutine Allahove moi, a kau: zar kada pomremo i zemlja postanemo? Nezamisliv je to povratak!" (50/3). To je pitanje, dakle, u njihovim oima pitanje nevjerovatnosti ivota nakon smrti i raspadanja. To je naivno gledanje, kao to smo ve rekli, jer udo ivota koje se desilo jedanput moe se dogoditi i drugi put. Kao to se uostalom ovo udo deava pred njima svakog asa i okruuje ih sa svih strana Kosmosa. Ovo je to stajalite na koje ih navodi Kur'an u ovoj suri. No mi emo, prije nego to krenemo sa dodirima Kur'ana i njegovim kosmikim dokazima na pozornici ivota, zastati pred dodirom raspadanja i nestajanja koje se oliava u prenoenju njihovih rijei i osvrtu na njih: Zar kad pomremo i zemlja postanemo? (50/JJ - dakle, ljudi umiru i ljudi postaju zemlja. Svako ko ita prenoenje rijei politeista okree se izravno k sebi i drugim ivim biima oko sebe. Okree se zamiljajui smrt, raspadanje i nestajanje. Zapravo, osjea puzanje procesa raspadanja u svom tijelu, a jo je iv i iznad zemlje. Nita ne moe potresti srce ive osobe kao smrt, nita kao raspadanje ne izaziva u njemu drhtaj i stres. Osvrt produbljuje ovaj dodir i osnauje njegovo djelovanje, odslikavajui Zemlju kako ih malo pomalo jede: Mi znamo ta e od njih zemlja oduzeti, u Nas je Knjiga u kojoj se sve uva rso;4J.

Kao da iskaz otjelovljuje kretnju zemlje i oivljava je dok topi njihova tijela zakopana u nju, jedui ih malo pomalo. Odslikava njihova tijela dok se ona konstantno troe i raspadaju, da im kae: Doista Allah zna ta zemlja jede od njihovih tijela. To je zabljeeno u Knjizi u koioj se sve uva. Oni nee nepovratno otii kada umru i zemlja postanu. Sto se tie vraanja ivota u ovu zemlju, ono se ve ranije dogodilo, a i dogaa se oko njih u obnavljajuim procesima oivljavanja koji ne prestaju. Tako se uzastopno smjenjuju dodiri koji tope srca i omekavaju ih inei ih osjetljivim, budnim i dobro prijemivim. I to prije poetka napada na sami problem. 192

Potom sura otkriva sutinu njihova stanja iz kojeg proistjeu te nesuvile primjedbe. To je stoga to su oni ostavili postojanu Istinu, pa se zemlja pomakla ispod njih i nisu vie u stanju da se ustabile ni na emu: Oni, meutim, poriu Istinu koja im dolazi i smeteni su r.so;sJ. To je jedinstven, slikovit iskaz koji predoava stanje onih koji odstupaju od stabilne Istine pa im se nakon toga stanje ne smiruje. Istina je stabilno stajalite na kojem stoji onaj ko vjeruje u Istinu, pa mu noge ne klize, niti su mu koraci nesigurni, jer je zemlja pod njegovim nogama stabilna, ne trese se, ne propada i ne tone. A sve to je oko njega, mimo stabilne Istine, nesigurno je, uskovitlano, poljuljano i smeteno, izubilo je stabilnost i postojanost, smirenost i uvrenost. Ko prekorai taku ove stabilne istine njegova stopala kliu u ovom poljuljanom i smeteno m. Izgubio je stabilnost i smirenost. On je u stalnoj uskovitlanosti i nema smiraja u jednom stanju. Ko ostavi Istinu, razvlae ga strasti, raspameuju slutnje, rastrgavaju primisli, raspoluuje zbunjenost i uznemiravaju sumnje; njegovo kretanje tu i tamo je besciljno, njegova stajalita se klate zdesna u lijevo; nema vrsta oslonca u svojoj smetenosti niti sigurna pribjeita. On je u potpunoj pometnji. To je udesan iskaz koji otjelovaljava sumnje srca, kao da su one kretanje koje prate oi. Nastavljajui dalje sa impulzivnim djelovanjem postojane, stabilne, vrste i nepokolebljive Istine - na putu ka odgovoru na njihovo oponiranje injenici proivljenja - sura prezentira neke fenomene Istine u strukturi Kosmosa usmjeravajui njihove poglede na Zemlju, nepomina brda, vodu

koja se sputa s neba, visoke palme, vrtove i bilje, iskazom koji korespondira sa karakterom stabilne, postojane, lijepe Istine: A zato ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga sazdati i ukrasili i kako u njemu nema nereda! rso/6). Ovo nebo je strana knjige zvane Kosmos koja govori o Istini koju su oni napustili. A zato ne pogledaju njegovu visinu, postojanost i stabilnost, pa zatim njegove ukrase, ljepotu i odsustvo nereda i poremeaja? Postojanost, upotpunjenost i ljepota karakteristika je neba koja se podudara ovdje sa kontekstom; sa Istinom, njenom postojanou, savrenstvom i ljepotom. Otuda dolazi svojstvo konstrukcije, svojstvo ukrasa i svojstvo odsustva upljina i procijepa. I zemlja je, takoder, strana 193

te knjige Kosmosa koja opstoji na stabilnoj, postojanoj, lijepoj i prekrasnoj Istini: A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomina brda pobacali i dali da iz nje nie raznovrsno prekrasno bilje, (50/7) Rasprostrtost zemlje, nepomina brda, ljepota bilja oliavaju, takoder, svojstvo postojanosti, stabilnosti i ljepote na koje je usmjerio pogled u nebo. I uz prizor sagraenog, visokog i lijepog neba, i rasprostrte, vrste i prekrasne zemlje, dodiruje njihova srca i usmjerava ih na jedan vid svrhe stvaranja i prezentacije strana Kosmosa: da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome obraa (SO/BJ, Razmiljanjem koje otkriva koprenu, osvjetljava um, otvara srca i spaja due sa ovim udesnim Kosmosom, te kreacijom, mudrou i rasporedom koji stoje iza njega. Razmiljenjem koje koristi svakom robu koji se Gospodaru svome obraa i brzo Mu se vraa. Ovo je spoj izmedu ljudskog srca i signala ovog ogromnog i krasnog Kosmosa. Ovo je spoj koji ini da gledanje u knjigu Kosmosa i upoznavanje s njim ostave traga u ljudskom srcu i da imaju vrijednost u ljudskom ivotu. Ovo je ta spona koju uspostavlja Kur'an izmedu spoznaje i znanja i ovjeka koji spoznaje i zna, a koju zanemaruju istraivaki programi koje nazivaju "znanstvenim" u ovom vremenu prekidajui tako sponu koju je Allah uinio izmeu ljudi i Kosmosa u kojem ive. Ljudi su dio ovog Kosmosa i njihov ivot je valjan i ispravan samo onda kada njihova srca kucaju u skladu sa otkucajem Kosmosa i kada se uspostavi vrsta veza izmedu

njihovih srca i signala ovog kolosalnog Kosmosa. Svaka spoznaja vezana za neku zvijezdu ili sazvijede ili osobenost biljke i ivotinje, ili specifinost cjelokupnog Kosmosa openito, njegovih ivih i neivih svjetova - ako upoe postoje neivi svjetovi, ili samo jedna neiva stvar u ovom Bitku!-, svaka "nauna" spoznaja mora se trenutno transformirati u impuls u ljudskom srcu, u intimno prijateljstvo sa Kosmosom u upoznavanju koje uvruje veze prijateljstva izmedu ljudi, stvari i ivih bia, u osjeanju jedinstva koje vodi Stvoritelju Kosmosa i onoga to se i ko se nalazi u njemu. Svaka spoznaja, nauka ili istraivanje koje ne postie ovaj ivi, usmjeravajui i djelotvorni cilj u ljudskom ivotu jeste nepotpuna spoznaja ili kvazi nauka, ili besplodno istaivanje! 194

Doista je ovaj Kosmos otvorena knjiga Istine koja se ita na svakom jeziku i spoznaje svakim sredstvom; moe je listati primitivni stanovnik atora i kolibe kao i civilizirani stanovnik palaa i dvoraca. Svako je gleda shodno svojoj spoznajnoj mogunosti i predispoziciji nalazei u njoj hranu Istine onda kada je posmatra sa osjeanjem enje za Istinom. Ona stoji otvorena u svakom asu: da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Gospodaru svome vraa <5o/BJ. Medutim, savremena nauka zatomljuje ovo razmiljanje ili presijeca tu sponu izmedu ljudskog srca i Kosmosa koji razgovijetno govori jer je ona u zaslijepljenim glavama koje prekriva praznovjerje naunog metoda, metoda koja prekida vezu izmedu Kosmosa i stvorenja koja u njemu ive. Imanski metod ne umanjuje nimalo rezultate "naunog metoda" u spoznaji pojedinanih injenica, ali mu on dodaje vezu izmeu ovih pojedinanih injenica i njihovo vraanje ka najveim injenicama istinama, spajanje ljudskog srca s njima, tj. njegovo spajanje sa zakonitostima Kosmosa i istinama Bitka i transformiranje ovih zakonitosti i istina u impulse koji djeluju na osjeanja ljudi i njihov ivot, a ne u beivotne suhe podatke, pohranjene u umovima, a koji im ne prenose nikkave ljepote tajni tih istina, imanski metod je taj koji mora dominirati u oblasti istraivanja i studija kako bi napravio vezu izmeu naunih istina do kojih doe sa ovom vrstom sponom. Nakon ovog osvrta sura nastavlja sa prezentacijom strana Istine u knjizi Kosmosa - na putu ka pitanju oivljenja i proivljenja: Mi s neba sputamo vodu kao blagoslov, i inimo da, uz pomo njenu, niu vrtovi i ito koje se anje <50/9J

i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih, <50/lOJ kao hranu robovima, i Mi njome oivljavamo mrtav predjel; takvo e biti i oivljenje <so;w. Voda koja se sputa sa neba znak je koji oivljava mrtvilo srca prije nego to oivi mrtvilo Zemlje. Taj prizor ima poseban utjecaj na srce bez ikakve sumnje. Nisu samo djeca ta koja se raduju kii trkarajui po njoj veselo. I osjetilna srca odraslih ljudi raduju se ovom prizoru i pozdravljaju ga poput srca nevine djece bliske prirodi. Opisuje se ovdje voda kao blagoslov inei je u Allahovim rukama uzrokom nicanja vrtova punih voa i ita koje se anje - a to je ponjeveno bilje -, a izmeu ostalog, ini da pomou nje niu palme, koje opisuje kao 195

jako visoke i lijepe: i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih (50/10). Dadatak ovog opisa zametaka ima za cilj isticanje ljepote nagomilanih zametaka na visokim palmama, da bude u skladu sa atmosferom Istine i njenim okriljem. Visoko uzdignute i lijepe Istine. Dodiruje srca istiui blagodati prema njima u vidu vode, vrtova, ita, palmi i zametaka: kao hranu robovima r5o;w hranu iji uzrok Allah daje, omoguava njeno nicanje i stvara njene plodove robovima, a on je Gospodar. I oni to ne cijene i ne zahvaljuju! Ovdje sura stie sa povorkom cijelog Kosmosa do konanog cilja: . i Mi njome oivljavamo mrtav predjel; takvo e biti i oivljenje . . (.?0/11). To je proces koji se stalno ponavlja oko njih, poznat im je, ali oni ne dopiru do njega i ne primjeuju ga prije oponiranja i uenja. Takvo e biti i oivljenje. Na ovakav nain i sa ovakvom lahkoom. Sada to kae kada je skoncentrirao na ljudsko srce tu dugu, lijepu, djelotvornu skupinu kosmikih impulsa koji nadahnjuju svako srce koje se Gospodaru svome vraa. Tako srca lijei Stvoritelj srca. Potom slijedi osvrt prezentiranjem strana iz knjige ljudske povijesti nakon prezentiranja tih strana iz knjige Kosmosa, koje govore o sudbinama nevjernika koji su oponirali kao to oponiraju ovi politeisti u vezi sa pitanjem proiv]jenja i koji su u la nagonili kao to oni u la nagone

poslanike, pa se na njima obistini Allahova prijetnja od koje se ne moe pobjei i umai: Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici Ressa, i Semud rs0112J i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov, (50/13) i stanovnici Ejke i narod Tubba; svi su oni poslanike lanim smatrali i kaznu Moju zasluili (50/14). Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksati? Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju (50/15). 196

Termin Er-Ress znai bunar koji je ograen kamenjem ali nije sagraen. A termin El-Ejka znai: gusto spleteno drvee. Stanovnici Ejke su bili, vjerovatno, uajbov narod. A to se tie stanovnika Ressa, nema pojanjenja ko su oni osim ovog spominjanja. Takoer, isti je sluaj i sa narodom Tu b be'. Tubba' je titula kraljeva Himjera u Jemenu. Ostali narodi spomenuti ovdje poznati su uau Kur'ana. Oito je da cilj ovog letimino g spominjanja nije podrobno opisivanje stanja ovih naroda, ve je u pitanju samo utjecaj na srca posredstvom stradanja iezlih naroda nakon to su u la ugoniti poslanike. Ono to privlai panju jeste izriito spominjanje da su svi oni u la ugonili poslanike: Svi su oni poslanike lanim smatrali i kaznu Moju zasluili <50/14J. To je ciljana opaska radi potvrivanja jedinstva vjere i jedinstva poslanstva. Svako ko u la ugoni jednog poslanika - u la ugoni sve poslanike, jer on ne vjeruje u jedinstvenu poslanicu s kojom su doli svi poslanici. Poslanici su braa, ine jedan ummet i predstavljaju drvo iji korijeni seu u dubine vremena. Svaka grana tog drveta predstavlja sie njegovih osobenosti i njegovu sliku. Ko dotakne njegovu granu - dotakao je trup i ostale grane . . . . i kaznu Moju zasluili <5o;w - i zadesilo ih je ono to je poznato onima koji uju! U sjeni ovih stradanja vraa se pitanju u koje oni ne vjeruju, pitanju ponovnog oivljenja pa ih pita: Pa zar smo prilikom prvog stvaranja malaksati? <.wu;J. Stvaranje je prisutan svjedok pa nema potrebe za odgovorom. Ne, ali oni u ponovno stvaranje sumnjaju <-'WI.SJ. Ne gledaju na svjedoenje prvog stvaranja. ta onda zasluuje onaj ko porie a pred njim

prisutan svjedok?! Mi stvaramo ovjeka i znamo ta mu sve dua njegova haje, jer Mi smo njemu blii od vratne ile kucavice <50/16J. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, (50/17) on ne izusti nijednu rije, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije (50/IR). Smrtne muke e zbilja doi - to je neto od ega ne moe pobjei <50/19J 197

i u rog e se puknuti - to je Dan kojim se prijeti - (50!20J i svako e doi, a s njim vodi i svjedok (50/21). <Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas tije otar vid" (50/22). A drug njegov e rei: ((Ovaj, pored mene, spreman jer (50/23). ((Baci u dehennem svakog nezahvalnika, inadiju, (50/24) koji je branio da se ine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio, (50/25) koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao, - zato ga baci u patnju najteur (50/26). A drug njegov e rei: ((Gospodaru na, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio" (50/27) ((Ne prepirite se preda Mnom!" - rei e On - <Jo davno sam vam zaprijetio, (50/2BJ Moja Rije se ne mijenja i ja nisam prema robovima svojim nepravian" (50/29). Na Dan kad upitamo dehennem: jesi li se napunio?" - on e odgovoriti: ((Ima li jo?" (50!30J. A dennet e biti primaknut estitima, nee biti ni od jednog daleko: (50/31) ((Ovo je ono to vam je obeano, svakome onom koji se kajao i uvao, (50/32) koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio (50/33).

Udite u nj, u miru, ovo je Dan vjeni! (50/34). U njemu e imati to god zaele - a od Nas i vie (50/35). 198

Ovo je druga cjelina u suri: digresija sa pitanjem proivljenja koje tretira prva cjelina i lijeenje srca koja poriu novim, ali estokim i zatraujuim dodirima. To je ona kontrola o kojoj smo govorili u uvodu ove sure i njeni prizori koji je otjelovljuju i odslikavaju; a zatim prizor smrti i njenih muka, pa prizor polaganja rauna i predoavanja dosijea, pa onda prizor Dehennema, praznih ustiju koja se oblizuju kad god se u njih ubaci njeno gorivo od ljudi govorei: Ima li jo? (50/30). Do njega je prizor Denneta, uivanja i poasti. To je jedno putovanje koje poinje od roenja, prolazi kroz smrt i okonava proivljenjem i polaganjem rauna. Jedno putovanje, spojeno, bez zastoja, zacrtava ljudskom srcu njegov jedini put od kojeg nema razdvajanja niti odstupanja. On je od poetka puta pa do njegova kraja u Allahovom stisku, ne moe se izvui ni umai i pod Njegovom kontrolom koja ne poputa niti proputa. To je zastraujue putovanje koje ispunjava osjeanje strahom i jezivou. Kako je ovjeku u stisku Silnoga koji vidi ono to grudi kriju? Kako je ovjeku kojeg goni Jedini Onaj pred kojim se

polae raun, Onaj koji ne zaboravlja, ne zanemaruje i ne spava?! On drhti, smeten je i gubi ravnoteu i sabranost kada osjeti da ga vladar na zemlji prati posredstvom svojih uhoda i pijuna i kontrolira njegovo kretanje i mirovanje. A zemaljski vladar, bez obzira na broj svojih pijuna, prati samo vidljive pokrete. On je zatien od njega kada se skloni u svoju kuu i zatvori vrata ili kada zatvori svoja usta, ali stisak Silnoga protee se nad njim gdje god on bio i gdje god krenuo. Allahova kontrola obuhvata srce i tajne, pa kako je onda? Kako je ovom ovjeku u ovom stisku i pod ovakvom kontrolom?! Mi stvaramo ovjeka i znamo ta mu sve dua njegova haje, jer Mi smo njemu blii od vratne ile kucavice (50/16). Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, (50/1 7) on ne izusti nijednu rije, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije (50/1BJ. 199

Poetak ajeta: Mi stvaramo ovjeka (50/16), ukazuje na implicitno znaenje izraza. Proizvoa aparata najbolje poznaje njegovu grau i tajnu, a on nije njegov stvoritelj, jer nije stvorio njegovu supstancu, nije uradio nita vie osim njegova oblikovanja i komponiranja. A kakav je onda sluaj sa Stvoriteljem i Zaetnikom? ovjek je u osnovi proizvod Allahove ruke. Njegova bit, karakter i tajna poznati su njegovu Stvoritelju, koji poznaje njegov izvor, nastanak, stanje i konaan kraj. I znamo ta mu sve njegova dua haje (50/16) tako ovjek nalazi svoju duu razotkrivenom, ne zaklanja je zastor. Sva njena neujna i skrivena aputanja poznata su Allahu, kao uvod u dan polaganja rauna kojeg on porie i negira. jer Mi smo njemu blii od vratne ile kucavice (50/16) - ile kroz koju tee njegova krv. To je iskaz koji oliava i slika vlastodraki stisak i izravnu kontrolu. Kada ovjek zamisli ovu istinu, mora zadrhtati i promisliti. Kada bi srce bilo svjesno smisla samog ovog iskaza, ne bi se usudilo izrei nijednu rije s kojom Allah nije zadovoljan. Zapravo, ne bi se usudilo ni na primisao u duu koja nije prihvatljiva. Samo ovaj iskaz dovoljan je da ovjek s njim ivi u stalnom oprezu, trajnom strahu i budnosti koja ne zanemaruje obraun. Meutim, Kur'an nastavlja sa uvrivanjem kontrole. I tako ovjek ivi, kree se, spava, jede, pije, govori, uti i prevaljuje cijelo putovanje izmeu dva, za njega odreena meleka s desne i s lijeve strane; koji primaju od njega svaku rije i svaki pokret registrirajui ih im se dese: Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane,

on ne izusti nijednu rije, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije (50/J 71BJ , tj. prisutan kontrolor, a ne, kako se na prvi pogled ini, da su imena dva meleka Reki d i 'Akid. Mi ne znamo kako oni biljee i nema potrebe za pretpostavkama koje nemaju osnova. Na je stav prema ovim nevidljivim stvarima da ih prihvatimo onakve kakve jesu; vjerujemo u njihovo znaenje bez traganja za njihovom kakvoom ija nam spoznaja nita ne koristi, povrh injenice da je to izvan domaaja naih iskustava i ljudskih spoznaja. Mi smo upoznali - u granicama naeg ljudskog, vanjskog znanja sredstva snimanja koja nisu naumpadala naim djedovima. Ona snimaju pokret i ton kao audiovizualne kasete. A sve to u naem ljudskom okruenju, pa nema potrebe, tim prije, da ograniavamo meleke odreenim nainom snimanja preuzetim iz naih ogranienih ljudskih 200

predodbi, krajnje udaljenih od nama nepoznatog svijeta o kojem ne znamo nita osim ono to nas je Allah obavijestio bez dodavanja. Dovoljno nam je da ivimo u okrilju ove predoene istine i da osjeamo, dok namjeravamo bilo koju kretnju i bilo koju rije, da ima neko i sa nae desne i sa nae lijeve strane ko snima nau rije i nae kretanje, kako bi se to nalo u dosijeu naeg salda pred Allahom kod kojeg nee propasti ni malo ni veliko djelo. Za nas je dovoljano da ivimo u okrilju ove zastraujue istine. To je istina makar mi i ne znali njenu kakvou. Ona postoji u nekoj formi i njeno bitisanje je neminovnost. Allah nas je obavijestio o njoj kako bi joj dali njeno mjesto i znaaj, a ne da uzaludno troimo trud u spoznavanju njenog modaliteta. Oni koji su imali koristi od ovog Kur'ana i smjernica Allahova Poslanika vezanim za istine Kur'ana, njihov put je bio ovaj: da osjeaju i da rade shodno onome to osjeaju. Imam-i Ahmed kae svojim lancem prenosilaca: Ebu Muavija Muhammed bin Amr bin Alkama Lejsi - djed Alkamea - Bilal bin Haris Muzeni (Allah bio zadovoljan njime) da je Allahov Poslanik (alejhi' sselam) rekao: "Doista ovjek kae neku rije s kojom je Uzvieni Allah zadovoljan ne mislei da e postii to to je postigla, a Allah Uzvieni mu zbog nje propie Svoje zadovoljstvo do Dana susreta s Njim. I doista ovjek izgovori rije koja izaziva Allahovu srdbu ne mislei da e dostii to to je dostigla, a Allah Uzvieni mu odredi Svoju srdbu do Dana susreta s Njim." Kae: Alkama govorae: Od koliko govora me je samo sprijeio hadis Bilala bin Harisa. (Biljei ga Tirmizi, Nesai i lbni Made od

Muhammeda ibn Amra. Tirmizi kae da je hadis hasenu sahih.) Prenosi se od Imam-i Ahmeda da je, kada su ga spopale smrtne muke, stenjao, pa je uo da se stenjanje biljei, te je uutio dok nije ispustio duu (Allah njime bio zadovoljan) . Tako su ovi ljudi prihvatili ovu istinu ivei s njome u vrstom uvjerenju. To je strana ivota. A iza nje u knjizi ovjeka slijedi strana umiranja: 201

Smrtne muke e zbilja doi - to je neto od ega ne moe pobjei (50/J9J. Smrt je injenica od koje ljudsko stvorenje najupornije nastoji umai ili udaljiti njeno privienje iz svoje mate. Meutim, kako da to ostvari: smrt je progonitelj koji ne posustaje, ne usporava korake i ne proputa rokove. Samo spominjanje smrtnog hropca dovoljno je da izazove drhtaj koji struji u zglobove. I dok je prizor izloen, ovjek slua: To je neto od ega ne moe pobjei (50/19J; - on drhti od njegovog e ha, a jo je u ivotu. A kako e mu tek biti kada se njemu kau ove rijei u asu kada doivljava smrtne muke. U autentinom hadisu navodi se da je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) , kada ga je saletila smrt, brisao znoj sa svoga lica govorei: "Subhanellahi - smrt, doista, ima svoje muke." Govori ovo a ve je odabrao Najuzvienije drutvo udei za susretom sa Allahom. A kako Ii je tek drugima? Privlai panju u iskazu spominjanja rijei "zbilja": Smrtne muke e . zbilja doi (50/19J,' - ona sugerira da ljudska dua vidi istinu u cijelosti jo za vrijeme smrtnih muka, vidi je bez zastora i spoznaje ono to nije znala i to je nijekala, ali prekasno, kada ne koristi vienje, ne pomae spoznaja, kada se ne prima pokajanje i ne rauna iman. To je ona istina u koju nisu

vjerovali pa su skonali u smeteno stanje; kada je spoznaju i povjeruju u nju, nita im to ne koristi i ne pomae. A sa smrtnog hropca prelazi na poetak okupljanja strahotu polaganja rauna: i u rog e se puknuti - to je Dan kojim se prijeti - (S0!20J i svako e doi, a s njim vodi i svjedok (50/2V. 'Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je otar vid" (50/22). A drug njegov e rei: Ovaj, pored mene, spreman jer (50!23J. "Baci u dehennem svakog nezahvalnika, inadiju, (50/24) koji je branio da se ine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio, (50/25) 202

koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao, - zato ga baci u patnju najteu!"' <50/26). A drug njegov e rei: Gospodaru na, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio" <S0/27) "Ne prepirite se preda Mnom!"' - rei e On - 1)o davno sam vam zaprijetio, (50128) Moja Rije se ne mijenja i fa nisam prema robovima svojim nepra vian" (50/29) Ovo je prizor ije je uprisue u dui dovoljno da ona provede cijelo svoje putovanje na Zemlji u strahu, oprezu i iekivanju. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) kae: "Kako da uivam, a vlasnik Roga ve stavio Rog u usta, pogeo elo i eka da mu se dozvoli?" Allahov Poslanie, ta da kaemo tada? - upitae. "Recite: Allah nam je dovoljan; divan li je on zatitnik" - ree Poslanik (alejhi' s-selam) . lJudi rekoe: "Allah nam je dovoljan; divan li je on zatitnik."37 . . . i svako e doi, a s njim vodi i svjedok <S0/2V - svako e doi. Dua je ovdje ta koja e polagati raun i ona e primiti nagradu. S njom e biti goni koji e tjerati i svjedok koji e svjedoiti protiv nje. Moda e to biti dva Pisara, dva uvara koji su je pratili na ovom svijetu, a moda i neki drugi. Prvo je vjerovatnije. To je prizor koji je najsliniji privoenju na suenje, ali - pred Silnim. U ovom tekom poloaju rei e mu se: "Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je otar vid" (50/22), - jak vid koga ne zaklanja zastor. Ovo je rok za koji nisu mario, ovo je poloaj na koji nisi

raunao i ovo je kraj koji nisi oekivao. Pa sada gledaj. Danas ti je otar vid! Ovdje istupa njegov drug. Najvjerovatnije je to svjedok koji nosi dosije njegova ivota: A drug njegov e rei: 11Qvaj pored mene spreman je!"' (50/ 23) - prisutan, spreman, primpremljen, nema potrebe za spremanjem i pripremanjem. Kontekst ne spominje nita o prelistavanju ovog dosijea kako bi ubrzao izvrenje presude i njenu realizaciju, ve odmah spominje uzvieni i asni govor upuen dvojici meleka uvara, Vodiu i Svjedoku: Baci u dehennem svakog nezahvalnika, inadiju, koji je branio da se ine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio, koji je pored Allaha u drugog Boga Biljei ga Tirmizi. 203

vjerovao, - zato ga baci u patnju najteu! (50/24-26). Navoenje ovih svojstava poveava nelagodu i tekou pozicije. Ovo je dokaz srdbe Silnoga i Monoga u tekoj i jezivoj poziciji. To su runa svojstva koja zasluuju pojaanje kazne: nezahvalnik, inadija, koji brani da se ine dobra djela, nasilnik, podozrivac, koji je pored Allaha u drugog boga vjerovao. Zavrava se potvrdom stvari koju ne treba potvrdivati: zato ga baci u patnju najteu! (50/26) - kao pojanjenje njegova mjesta u Dehennemu, gdje mu je u poetku bilo nareeno da bude baen. Tada njegov drug osjeti strah i drhtavicu i pouri da ukloni sjenu optube od sebe s obrizom da mu je bio saputnik i drug: A drug njegov e rei: "Gospodaru na, ja ga nisam silom zaveo, sam je u velikoj zabludi bio" (.?0/27). Moda je drug ovdje razliit od onog prvog koji je predao dosije? Moda je to ejtan koji je bio odreden za njegovo zavoenje? On porie da ga je silom zaveo tvrdei da ga je naao u zabludi pa je posluao njegovo zavoenje. U Kur'anu ima slinih prizora u kojima ejtanski drug die ruke od ljudskog druga na ovakav nain. No i prva pretpostavka nije za odbaciti. Moe biti da je drug u ovom sluaju melek zaduen za dosije, ali ga je strahota situacije ponukala da pouri sa skidanjem odgovornosti sa sebe a on je nevin - pojanjavajui da on, i pored injenice da je bio saputnik ovog nesretnika, nije kriv nizato to je ovaj uradio? Oslobaanje nevinog najbolje ukazuje na potresnu strahotu i zastraujuu muku. Ovdje dolazi konana odluka koja okonava svaki spor: "Ne prepirite se preda Mnom"- rei e On,-"jo davno sam vam zaprijetio, Moja rije se ne mijenja i ja nisam prema robovima Svojim nepravian" (50128-29). Ovo mjesto nije mjesto prepirke. Prijetnja je ranije izreena precizirajui

nagradu za svako djelo. Sve je zabiljeeno i ne mijenja se. Niko nee biti kanjen osim u skladu s onim to je zabiljeeno. Nikome nee biti uinjena nepravda. Ovo je mjesto gdje se donosi pravedna presuda. Ovim se zavrava prizor stranog polaganja rauna sa svom jezivou i estinom, ali cijeli prizor jo nije zavren, naprotiv, kontekst otkriva jednu njegovu zatraujuu dimenziju: Na Dan kad upitamo dehennem: 'Jesi li se napunio?" - on e odgovoriti: ulma li jo?" (.?0/.10). Cijeli prizor je u obliku dijaloga. Dehennem se u njemu prikazuje u sceni dijaloga. Kroz ovo pitanje i odgovor ukazuje se udesan i jezovit prizor. Ovo je svaki nezahvalnik, inadija, koji je branio da se ine dobra djela i koji je nasilnik i podozriv bio . . . oni su mnotvo koje se baca redom 204

u dehennem, pa se tako formiraju naslage. Zatim se doziva Dehennem: "je si li se napunio?" (S0!30J - i zadovoljio? Ali se on oblizuje i plamti govorei o prenatrpanosti nezasite izjelice: "Ima li jo?.'" (50130); jezovite li strahote! N a drugoj strani iza ove strahote nalazi se drugi prizor, ugodan, prijatan, draestan, krasan. To je prizor Denneta. Priblien je bogobojaznima tako da im se ini sasvim blizu, uz dobrodolicu i poast: A dennet e biti primaknut estitima, nee biti ni od jednog daleko (50/31) "Ovo je ono to vam je obeano, svakome onom koji se kajao i uvao, (50/.12) koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio (50/33) . Udite u nj, u miru, ovo je Dan vjeni."' rso/34). U njemu e imati to god zaele - a od Nas i vie (S0/3SJ. Poast se vidi u svakoj rijei i svakom pokretu. Dennet se pribliava i primie. Poteeni su napora putovanja do njega. Ve on dolazi: Nee biti ni od jednog daleko rso/3JJ, blaenstvo, stanje zadovoljstva doekuje ih iz Denneta: Ovo je ono to vam je obeano, svakome onom koji se kajao i uvao, koji se Milostivoga bojao, iako Ga nije vidio, i koji je srce odano donio rso;.12-.1.11. Opisuju se ovim svojstvom od strane uzvienog zbora i znaju da su oni prema Allahovoj mjeri pokajnici, sauvani, oni koji se boje Milostivoga, a vidjeli Ga nisu, odani Gospodaru svome i predani. Potom im se dozvoljava ulazak u miru bez izlaska: 'Vdite u nj, u miru, ovo je Dan vjeni."' (S0/34J. Zatim se objavljuje najuzvienijem zboru, kao znak velianja pozicije

ovih ljudi i najave neogranienog blagostanja koje ih oekuje kod njihova Gospodara: "U njemu e imati to god zaele - a od Nas i vie (50/35). ta god predloili i zatraili - nee dostii sve to im je pripremljeno. Poveanje od njihova Gospodara nema granica! Potom dolazi posljednja cjelina u suri, kao da je to posljednji takt melodije koji ponavlja najsnanije akorde eks pre snim dodirom. U njemu je dodir povijesti i svratita iezlih naroda; tu je i dodir otvorenog Kosmosa i njegove jasne knjige; u njemu je i dodir proivljenja i okupljanja u novom 205

prizoru. Uz ove dodire dolazi i sugestivno, duboko usmjerenje, osjeanjima i srcima: A koliko smo naroda prije ovih unitili, koji su moniji od njih bili, pa su po svijetu utoite traili, - od propasti spasa ima li?! <50/36). U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko slua, a priseban je (50/37). Mi smo stvorili nebesa i Zemlju i ono to je izmedu njih - za est vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor (50/3BJ. Zato strpljivo podnosi ono to oni govore i veliaj Gospodara svoga i zahvaljuj Mu prije suneva izlaska i prije zalaska, (50/39) i veliaj Ga nou i poslije obavljanja namaza <50/40). l oslukuj Dan kada e glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu, <50/4V Dan kada e oni uti istinit glas - to e biti Dan oivljenja <50/42). Mi, zaista, dajemo ivot i dajemo smrt, i sve e se Nama vratiti! (50/43) A na Dan kada e nad njima zemlja popucati oni e urno izii; bie to oivljenje, za Nas lako <50/44). Mi dobro znamo ta oni govore; ti ih ne moe prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji! (50/45). Premda su svi ovi dodiri dolazili u suri, kada se oni prezentiraju na njenom kraju, prezentiraju se sa novim taktom i novim ritmom. S ovom koncetracijom i ovom brzinom. Tako oni imaju u osjeanju drugi okus, razliit od onog kada se oni nairoko i detaljano istiu u suri ranije. Ovo je ta udesna osobenost Kur'ana. Ranije je rekao: Prije njih poricali su narod Nuhov, i stanovnici .

i Semud i Ad, i narod faraonov, i narod Lutov, i stanovnici Ejke i u. . . Tubba; svi su oni poslanike lanim smatrali i kaznu Moju zasluili (50/I2-14J. a ovdje kae:A koliko smo naroda prije ovih unitili, koji su moniji od njih bili, pa su po svijetu utoite traili, od propasti spasa ima li!?" (50/.16). Istina na koju ukazuje ista je, ali je ona u svom novom obliku razliita od one u svom prvom obliku. Potom joj se pridodaje kretanje pokoljenja koja hodaju po zemljama, tragajui za sredstvima ivota, a istovremeno se 206

nalaze u stisku kojem niko ne izmie i od kojeg nema bijega niti umaknua: Od propasti spasa ima li?! (50/36). Na ovo dolazi pogovor koji joj povea ozbiljnost i ivotnost: U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko slua, a priseban }e <50/37J. U stratitima iezlih naroda ima pouka za onoga ko ima srce. Koga ne podsjeti i poui ovaj dodir, njegovo je srce umrtvljeno ili mu uope nije dato. Ne, zapravo dovoljano je za podsjeanje i pouku sluanje kazivanja paljivo i savjesno, i kazivanje djeluje na due. Ono je istina. lJudska dua je veoma osjetljiva na stradanja nestalih naroda te su i najmanja panja i najmanja otvorenost dovoljani da potaknu uspomene i sugestivne predodbe u uzbudljivim i dojmljivim situacijama poput ove. Ranije je prezentirao stranice knjige Kosmosa: A zato ne pogledaju nebo iznad sebe? - kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda! A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomina brda pobacali i dali da iz nje nie raznovrsno, prekrasno bilje (50/6-7). A ovdje kae: Mi smo stvorili nebesa i zemlju i ono to je izmeu njih - za est vremenskih razdoblja, i nije Nas ophrvao nikakav umor. (50/38). Dodao je ovu novu istinu uz prvi dodir, istinu: I nije Nas ophrvao nikakav umor (50/38). Ona sugerira lahkou stvaranja i formiranja u ovom ogromnom stvorenju, pa ta je tek onda sa oivljenjem mrtvih, a ono je u poreenju sa nebesima i Zemljom mala i neznatna stvar? Pogovara na ovo, takoer, sa novom sugestijom i novim okriljem: Zato strpljivo podnosi ono to oni govore i veliaj Gospodara svoga i

zahvaljuj Mu prije suneva izlaska i prije zalaska, (50/39) i veliaj Ga nou i poslije obavljanja namaza <50!40). Izlazak i zalazak Sunca, prizor noi koji slijedi iza zalaska, sve su to fenomeni povezani sa nebesima i Zemljom. On vee za njih slavljenje, zahvalu i injenje sedde i govori u njihovom okrilju o strpljivom podnoenju onoga to oni govore poriui pro ivljenje i nijeui Allahovu mo proivljenja i povratka. Tu je, eto, nova atmosfera koja okruuje taj ponovljeni dodir. Atmosfera strpljivosti, zahvale, velianja i sedde. Sve je to povezano sa stranom Kosmosa i fenomenima Bitka koji animiraju osjeanje kad god baci pogled na nebesa 207

i Zemlju, kad god vidi izlazak Sunca ili dolazak noi i kad god uini seddu Allahu ujutro ili u akam. Potom dolazi novi dodir vezan za izloenu kosmiku stranu. Podnosi strpljivo, veliaj i ini seddu ekajui i oekujui veliki, vaan dogadaj, koji moe nastupiti u svakom asu noi i dana, a koji zanemaruju samo nemarni. Dogaaj oko kojeg se vrti cijela sura i koji predstavlja njenu izvornu temu: I oslukuj.l Dan kada e glasnik pozvati iz mjesta koje je blizu, r50/4IJ Dan kada e oni uti istinit glas - to e biti Dan oivljenja (50!42J. Mi, zaista, dajemo ivot i dajemo smrt, i sve e se Nama vratiti.' (50/43). A na Dan kada e nad njima zemlja popucati oni e urno izii; bie to oivljenje, za Nas lako r5o/44J. To je novi uzbudljivi prizor tog tekog Dana. O njemu je prvi put u drugom obliku i u drugom prizoru rekao: "I u rog e se puknuti - to je Dan kojim se prijeti - i svako e doi, a s njim vodi i svjedok r5o/20-2JJ. A ovdje za puhanje kae "istinit glas". Tu su i slike prizora izlaska, prizora pucanja zemlje iznad njih. Pa onda ova stvorenja koja su prodefilirala kroz povijest cjelokupnog ivota sve do konca putovanja. Pucanje i otvaranje bezbrojnih grobova u kojima su se smjenjivali mrtvaci. Kao to kae Me' arri: Mnogi kabur vie puta kaburom postade; smijean je ko se tiska sa oprenima, sahranjen na ostacima sahranjenog u dugim dobima i vremenima. Svi e oni popucati i otkriti tijela, skelete, kosti i atome odlutale ili

rastvorene u upljinama zemlje ije stanite zna samo Allah. Doista je to udesan prizor do koga ni mata ne dosee. U okrilju ovog uzbudljivog i pobuujueg prizora utvruje se istina o kojoj oni raspravljaju i koju poriu: Mi, zaista, dajemo ivot i dajemo smrt, i svi e se nama vratiti.' rso;43J . bie to oivljenje za Nas lako .. (50/44J , u najpogodnijem momentu za utvrivanje. U okrilju ovog prizora, takoer, usmjerava se Poslaniku (alejhi'sselam) uvrujui ga u pogledu njihova raspravljanja i osporavanja ove 208

oite istine, vidljive okom due: Mi dobro znamo ta oni govore; ti ih ne moe prisiliti, nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji.' (50/45) . Mi dobro znamo ta oni govore r50/45J - ovo ti je dovoljno. Znanje nosi posljedice po njih. To je zastraujua, prikrivena prijetnja. Ti ih ne moe prisiliti rso/4.t>J i primorati ih da vjeruju i potvruju. Ta stvar ne pripada tebi. To pripada nama. Mi nad njima bdijemo i oni su u naoj nadlenosti . . . . nego podsjeti Kur'anom onoga koji se prijetnje Moje boji r5o/45J. Kur'an potresa srca i drma ih tako da nema srca koje mu se moe oduprijeti ako ono shvata i boji se istina s kojim ga On suoava, a od kojih srca drhte na taj udesni nain. Kada se prezentira sura poput ove, nema potrebe za silnikom koji savija ije i primorava ih na iman. U njoj je snaga i mo koju ne posjeduju silnici. Ona sadri djelotvorne udare na ljudsko srce koji su ei od korbaa silnika. Istinu je obznanio Uzvieni Allah. Kraj dvadeset i estog duza, slijedi dvadeset i sedmi koji poinje surom Ez-Zarijat. 209