Naslov originala SAYYID QUI'B Fl ILALI-LrQUR'AN

Sayyid Qutb U okrilju Kur'ana Fi p]ali-1-Qur'an 27 SARAJEVO, 2000.

 ); ... ;ll"f .; ;.jJr' ,

,, .; ' ,, r . ,,.,",., .. ... - ... . J ... .... ' ... , " " " , . " , .,_ } =," " -, , "; , J , , . (( JJ n:-1 'JN:-)'_,; U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Svi vjernici ne treba da idu u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se uputi u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali <91122).

U OKRIUU KUR'ANA 27 U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG! SURE EZ-ZARUAT. ET-TUR, EN-NEDM, ElrKAMER, ER-RAHMAN, ElrVAKI'A I ElrHADID

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

SURA EZ-ZARUAT ORJAVUENA U MEKKI IMA 60 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tako Mi onih koji puu snano, (51/1) onih koji teret nose, (51/2) i onih koje plove lako, (51/3) i onih koji naredbe sprovode, (5114J istina je, zaista, ono ime vam se prijeti, (51/5) nagrada i kazna sigurno e biti! (51/6).

Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva, (.t;J/7) 3

vi govorite MjedMiw, <sva> od njtga se odvraa oMj Zli lwg se Z7Uilo da e se odvratiti <5119>. Ne/ea prolcleti lnld" laljivci (5J/10J lwji . "ton"Zi " MZnDnje, ravnodtdni! (51/W. Oni pitaj": ?Cada e Dan snjir <sJJ12J. Onoga DaM kada se " vatri btul" prili! (5J/W. "lskiiSite kazn" svoj" - to je ono to ste porioolir (5J/14). Oni lwji se Allaha bojali - " dennetskim baama e, medN izvorima, boraviti, (6J/16J primae ono to im Gospodar njiluw darOfJDo, jer, oni prije toga dobra djela inili, (6J/16J not4 samo malo spavali <svm i N praskozorje oprost od grijeha molili, <51/1BJ a N imecima njiluwim bio je io i za onoga lwji prosi i za 01Wga leoji ne prosi (51/19>. Na Zemlji dokazi ZJJ one leoji vnto vjerNjN, (51/30J a i " ooma samima - zar ne vidite? (5l/21J a M neb je opskrba vaa i ono to oom se oiHava (51/22>. I, talw Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, /wo to je istina da govorite! <sJ/23>. Da li je doprla do tebe vijest o Nvaienim gostima lbrtJIIimovim (51/W kad m" oni Ndoe i relwe: "Mir oomar, i on ree: "Mir vama, l;"di nezMnir (51126>. I on neprimjetno otk anima svojim i donese deiHlo tele, (5l/26J

i primae im ga: "Zar neete da jedeter- "pita, (51121> osjetivi od njila N dtdi zebnj". We boj ser- relwe, i obradovae ga djealeom lwft e Nen biti (51/28). 4

l pojavi se itfUI 11jegova uzvilet;.,ti i po lieN se tularajtli i ree: "Zar ja, stara, Mrot/ti11ja?r (SJ/3!/J. "Ta/eo je odredio Gospodar tvoj - relwe 011i "'011 je Mtldar i Sveztaajwi (SJ/30J, A ta vi hoete, o izasla11icir- tPita llwlsiM (svav. "Posla11i SMO arodu gre110m- rekoe- (5J/33J da Sf'UiMo 11a 11ft/t gruMmje od ilovale, (51/SSJ svako obiljeie110 u Gospodara tvoga za o11e koji su u razvratu svaku mjer11 preli (51/34J. l Mi iz 11jega vjerike izvedoSMo (61/!JSJ a u ,.;,_u saMo jedtu kutN MusliMamlcu adoSMo (61/!JSJ i u tjeMu za sve o11e koji se boje patflje Mizdriljive zrtale ostavisMo (51/37). l o Mtls4u, kada ga s oigkd11iM doleazoM /rJmD11N poslasMo, (51/38J a 011, uzdajtli se u MO svojti, o/crnu glavu i ree: arob11jalc je ili ludr (61/39). l Mi i 11jega i tJOjs/u 11jegove dohvatisMo, pa ih u 11Wf'e bacisMo, jer je bio osudu zasluiio (61/JJ. l o Adu, kada 11a 11ft/t vjttar poslaSMo u kome tije bilo tika/eva dobra, (51/41) pored ega god it proao, 11ita tije potedio, sve je 11 pjilei pretvorio

(51/42). l o SeMUu, lead MN bi ree110: "Uiivajte jo izvjes110 vrijeMer (6J/43J. l o11i se ogluie o arede1tje Gospodara svoga, pa ih u11iti straa11 glas ..a oi 11ji/wve, (51/UJ i 11e Mogae se 11i dii ti od lca.mt odlwatiti (61/46J. l o Nillwvu 11arodu, datJ110 prije: to, zaista, bijae 11arod tejJosluti! (61/46). Mi SMO 11ebo Moi SvojoM sazdali, a Mi, uisti11u, jo 1UizMjer11o m11ogo 1110ie1110, (61/47) 5

i Zemlju smo prostrli - tako je divan Onaj koji je prostro! (51/48J i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili! (51/49J. 'Zato pourite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim; (51/50) ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas javno opomenem!"' (5V5V. I tako je bilo, ni onima prije ovih nije doao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "arobnjak je!", ili: "Lud je!" (51/52J. Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevrili, (51/53) zato ove ostavi, prijekor nee zasluiti, (51/54J i nastavi savjetovati, savjet e vjernicima, doista, koristiti (51/55). Dinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (51/56). ja ne traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane, (51/57J opskrbu daje jedino Allah, Moni i jaki! (51/58). A nevjernike e stii kazna kao to je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne pouruju, (51/59J jer, teko nevjernicima na Dan kojim im se prijeti! (51/60J. Ova sura posjeduje posebnu atmosferu. Ona poinje spominjanjem etiriju sila ... od Boije odredbe ... u izrazu nejasna znaenja koji u prvom trenu daje dojam da se nalazi pred tajnovitim stvarima. Allah (Uzvieni) se kune: Tako Mi onih koji puu snano, onih koji teret nose, i onih koje plove lako, i onih koji naredbe sprovode, - istina je, zaista, ono ime vam se prijeti, nagrada i kazna sigurno e biti! (51/1-6).

A oni koji puu i oni koji nose, i oni koji plove, i oni koji provode ... Njihova znaenja nisu opepoznata ve su ona nerazumljiva i zahtijevaju pitanje i traenje objanjenja, kao to ona sama po sebi daju taj dojam. Vjerovatno je ovo prvi njihov cilj unutar atmosfere ove sure. I samo to je prva zakletva zavrena, dostie je druga zakletva nebom: Tako Mi neba puna zvjezdanih puteva rsV7J kojom se Allah (Uzvieni) zaklinje u to da vi govorite nejednako (51/BJ u emu niti ima 6

postojanosti niti skladnosti, on poiva na izmiljotinama i predrasudama, a ne na spoznaji i uvjerenju ... Ova sura, poinjui na ovaj nain, zatim cijelim svojim tekstom, uzima sebi za cilj cijelom svojom duinom jednu jasnu stvar, a to je da vee ovjekovo srce za nebo, da ga uini ovisnim o Allahovom skrivenom gajbu, da ga oslobodi zemaljskih omi i svih smetnji koje se isprijee izmeu njega i njegove predanosti robovanju Allahu (Uzvienom), da se u cijelosti posveti Njemu, da u potpunosti pouri Njemu u smislu odgovora na Njegove rijei u ovoj suri: Zato pourite Allahu! (51/50) i ispunjenja Njegove volje ta eli od Svojih robova: Dinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju (51/56). Poto je zaokupljenost opskrbom i ono to sudbina skriva u vezi s njom najtea i najvea smetnja, pa je panja u ovoj suri usmjerena oslobaanju misli iz njenog zarobljenitva, na umirivanje due s te strane, na vezanje srca u vezi sa njom za nebo, a ne za Zemlju i njene bliske razloge. Ukazivanje na ovu stvar se ponavlja u suri na razliitim mjestima, bilo direktno, bilo u Allahovim (Uzvienog) rijeima: A na nebu je opskrba vaa i ono to vam se obeava (51/22) Opskrbu daje jedino Allah, Moni i faki! (51/.58), bilo u obliku aluzije kao to je u Allahovim (Uzvienog) rijeima kojima On slika odnos Njegovih bogobojaznih robova prema imetku: A u imecima njjihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi (.'51/19) . . . i njegovo opisivanje IbrAhim ove dareljivosti i velikodunosti dok svoje malobrojne goste- ili ko je njegove goste drao

melekima - ugouje debelim teletom donijevi ga odmah nakon njihova dolaska, samo to su mu nazvali selam, a da ih nije znao do maloprije! Oslobaanje srca od zemaljskih omi, njegovo trganje od zaokupljenosti opskrbom i vezanje za nebo oko koga lepraju njegove elje tako da ono stremi svome Stvoritelju u visine bez zapreke koja bi se isprijeila izmeu njega i odredita i omela ga u urenju Allahu .. . ovo je osovina sure u svim njenim temama i problemima o kojima ona raspravlja. Odatle i ovaj uvod, odatle i ovaj zamreni ritam na njenom poetku, a zakletva nebom dola je poslije nje, kao i ponovno ukazivanje na nebo . .. U okviru ovoga je slika bogobojaznih koju Uzvieni doarava u poetnom dijelu sure: Oni koji su se Allaha bojali - u dennetskim baama e, meu izvorima, boraviti, primae ono to im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela inili, nou samo malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili, a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi (51/15-19). To je slika stremljenja 7

Allahu, potpunog predavanja Njemu, upornosti u nonom ibadetu i okretanja Njemu u praskozorje, drei jeftinim imetak, oslobaajui se njegovog pritiska i udjeljujui njegovo pravo i onom koji prosi i onom koji ne prosi. U sve ovo je ukljueno i upuivanje na Allahove (Uzvienog ) znakove na Zemlji i u ljudima uz vezanje srca u pitanju opskrbe za nebo, a ne za Zemlju i za bliske uvjete opskrbe: Na Zemlji su dokazi za one koji vrsto vjeruju, a i u vama samima -zar ne vidite?- a na nebu je opskrba vaa i ono to vam se obeava <5II22J. Ovdje se ukazuje i na Allahovo (Uzvienog) stvaranje nebesa u irinu, Njegovo prostiranje Zemlje sa lahkoom, stvaranje parova na njoj, uz osvrt na sve to da treba pouriti Allahu: Mi smo nebo moi Svojom sazdali, a Mi, uistinu, jo neizmjerno mnogo moemo, i Zemlju smo prostrli - tako je divan Onaj koji je prostro! I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili! "Zato pourite AUahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim <51/47-60). Ovdje je i posljednji takt koji se istie u suri, a govori o Allahovoj (Uzvienog) namjeri i svrsi stvaranja dina i ljudi i o njihovoj prvoj i najvanijoj ulozi: Dinnove i l,iNtk sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, ]a ne traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moni i jaki! (51/56-68). To je jedan dosljedan takt sa bezbroj tonova. Medutim, svi zajedno oni tvore ovaj takt i uobliuju ovu melodiju. Melodiju koja podstie ljudsko srce da se okrene nebu.

Navedene su i brze aluzije na neke od serija iz kazivanja o Ibrahimu i LUtu, kazivanja o MusAu, kazivanja o Adu, kazivanja o Semudu i kazivanja o Nuhovom narodu. U aluziji na kazivanje o Ibrahimu ukazuje se na imetak, na skriveno i nepoznato, to je obradovan djeakom koji e uen biti, a i darovanje njega i njegove ene njime, a da se tome nisu nadali niti su to oekivali. U ostatku kazivanja je aluzija na potvrivanje Allahovog obeanja koje je dao na poetku sure: Istina je, zaista, ono ime vam se prijeti <51/5J, a na ta je i na njenom kraju ukazao kao opomenu muricima: A nevjernike e stii kazna kao to je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne pouruju, (51/59J, nakon to je spomenuto da su itave generacije laacajedni drugima oporuili utjerivanje u la: I tako je bilo, ni onima prije ovih nije doao nijedan poslanik, a da nisu rekli: arobnjak jer, ili: "Lud 8

je!" Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevrili, (51/5UJJ Kazivanje u suri je na ovaj nain povezano sa njenom izvornom temom. A ona je potpuno okretanje srca robovanju Allahu (Uzvienom), njegovo oslobaanje od svih smetnji i povezivanje s nebom. Prvenstveno sa vjerovanjem i sigurnim uvjerenjem. A zatim podizanjem zapreka i smetnji koje sprjeavaju da se doe i stigne do ovog plemenitog obzorja. Tako Mi onih koji puu snano, onih koji teret nose, i onih koje plove lako, i onih koji naredbe sprovode, -istina je, zaista, ono ime vam se prijeti, nagrada i kazna sigurno e biti! (51/5). Ove kratke i brze melodije, sa porukama nejasnoga smisla u osjeajima ostavljaju- kao to smo ranije rekli- poseban dojam, ostavljaju odredenu sjenu koja srce vee za neto vano i neto to zasluuje panju. U ptvo doba nije samo jedan ovjek imao potrebu da se raspituje za znaenje onih koji puu, onih koji nose, onih koji plove i onih koji provode . . . lbni Kesir u svom Tefsiru kae: u'be ibni Haddad kae da je Semmak ibni Halid ibni 'Ar' are uo Aliju (Allah bio njime zadovoljan), isto to u'be prenosi od Kasima ibni Ebi Bizze, a on od Ebu Tufejla - takoder postoji vie pouzdanih predaja od Vode pravovjernih Alije ibni Ebi Taliba (Allah bio njime zadovoljan) - o tome kako se on jednog dana popeo na minber kufanske damije i rekao: "Neete mi postaviti ni jedno pitanje o nekom ajetu iz Allahove (Uzvienog) Knjige, niti o neemu iz hadisa Boije g Poslanika (alejhi' selam) a da vam ja neu odgovoriti na to

pitanje." Nato je lbnu'l-Keva' ustao i pitao: "Vodo pravovjernih, ta znae Allahove rijei: Tako Mi onih koji puu nano (51/lJ?" Alija (Allah bio njime zadovoljan) odgovori: 'To je vjetar". On nastavi: . i onih koji teret nose .. (51/zJ'? Alija ree: 'To su oblaci". Ovaj onda upita: .. . i onih koji plove lako (51/JJ'? Alija odgovori: 'To su lade". Zatim ... i onih koji naredbe sprovode (51/4J? Alija tada ree: 'To su meleki". Subejg ibni 'Asel Temimi je jednog dana doao Omer u ibni Hattabu (Allah bio njime zadovoljan) pa ga je upitao o ovim ajetima, a on mu je odgovorio ovako kao to se prenosi od Alije bini Ebi Taliba (Allah mu 9

osvijetlio lice). Tada je Omer osjetio da ga ovaj to pita iz tvrdoglavosti i inata, pa ga je kaznio i zabranio mu da sjedi s ostalim ljudima dok se nije pokajao i zakleo tekom zakletvom da vie nema onih primisli koje je imao ranije. Ovaj riva jet isto tako otkriva da je nejasnost smisla ovih izraza to to je tvrdoglavce nagovaralo da se kriju iza njih i postavljaju pitanja o njima. Ovako su ove ajete protumaili Ibni Abbas, Ibni Omer, Mudahid, Se'id ibni Dubejr, Hasan, Katade, Suddi i mnogi drugi, dok Ibni Derir, lb ni Ebi Hatem ne navode nita osim ovoga (kao to tvrdi lb ni Ke sir). Allah (Uzvieni) se zaklinje vjetrovima koji nose prainu, sjemenke za oplodnju, oblake i druge stvari koje ovjek zna a i one koje ne zna. Kune se oblacima koji nose tovare vode koje Allah (Uzvieni) s njom tjera kuda hoe. Kune se laama koji Njegovom odredbom s lahkoom plove po povrini vode. Kune se osobinama koje je dao vodi, laama i cijelom Kosmosu koje omoguuju ovu lahku plovidbu. Zatim se kune melekima koji izvravaju naredbe, koji ih nose i dijele prema Njegovoj elji, koji rjeavaju o stvarima koje se tih naredaba tiu, i dijele ih po Kosmosu prema njima. I vjetar, i oblaci, i lae, i meleki Allahova su stvorenja koja je On odredio za instrumente Svoje moi, za zavjesu Svojoj volji, te se preko njih ostvaruje Allahova (Uzvienog) odredba meu Njegovim stvorenjima i meu njegovim robovima. On se njima zaklinje radi naglaavanja njihove uloge i usmjeravanja srca prema njima da bi ukazao na znakove koji su iza njih, da bi se vidjela Allahova ruka koja ih stvara, alje i njima ostvaruje zapisanu Allahovu odredbu. Njihovo spominjanje na ovaj nain sa posebnim osobinama usmjerava srce na njihove skrivene tajne i vee ga za

Stvoritelja ovih stvorenja iza ijeg spominjanja stoji ovo objaviteljsko nadahnuto spominjanje. Zatim, ovo vjerovatno isto tako ima veze, s druge strane, sa temom opskrbe, a i kontekst ove sure tei da oslobodi srce od njenih omi i izbavi ga od njenih tereta. Vjetrovi, oblaci i lae su oito vezani sa opskrbom, njenim sredstvima i izvorima. A to se tie meleka i njihovog izvravanja nareenja, opskrba je, ustvari, jedna od tih odredbi. Stoga se ovdje razjanjava veza izmeu ovakvog poetka sure i naglaene teme koju sura tretira na raznim mjestima. Uzvieni Allah se kune sa ova etiri stvorenja u to da: istina je, zaista, ono ime vam se prijeti, nagrada i kazna sigurno e biti! (5J/5J Allah je ljudima obeao da e ih za dobro nagraditi dobrim, a da e ih za zlo kazniti 10

zlim. Ako im i odgodi polaganje rauna na ovom svijetu, nee im ga odgoditi i na ahiretu. Polaganje rauna tamo je neizbjeno. Nagrada i kazna sigurno e biti <SI/6J Obeanje je bezuvjetno istina, bilo ovdje, bilo tamo. U ono to im je na ovaj nain obeao spadaju njihova opskrba i njeno obezbjedenje, bilo da je obilna ili nedovoljna - prema Njegovoj volji - a Njegovo obeanje je u ovome istina kao to je istina u svakom pogledu. Neizbjeno je da se ono to je Allah ljudima obeao ispuni u obliku u kojem On to hoe, u vremenu u kojem On to eli. Za ovu odredbu nije potrebna Njegova zakletva, ali se On zaklinje Svojim stvorenjima da bi srca usmjerio na njih - kao to smo ranije rekli - i na razmiljanje o stvaranju, moi i planiranju koji stoje iza njih i koji srcu ukazuju na to da je obeanje Allaha (Uzvienog) -koji je Stvoritelj ovih stvorenja po ovom sistemu i u ovoj mjeri -neizbjeno istinito te da je Njegov obraun dobra i zla, reda i nereda neizbjena injenica. Priroda ovih stvorenja ukazuje na to da njihov nastanak nije u pitanju ni sluajnost, a ni neto nasumino. . . Tako ova stvorenja postaju znaci i dokazi koja unose snana inspirativna znaenja o znaaju ove zakletve koja srce u potpunosti okree njima i osjeanja usmjerava na njih. To je jedan od naina nadahnua i metoda odgajanja i obraanja ljudskoj prirodi jezikom Kosmosa na direktan nain! Ali i druga zakletva je takva: . . . Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva, vi govorite nejednako, od njega se odvraa onaj za kog se znalo da e se odvratiti (51/7-9).

Zaklinje se skladnim i vrsto sazdanim nebesima sloenim kao pancir to je sloen od isprepletenih karika... Ovo moe biti jedan od oblika oblaka na nebu, nanizanih poput karika, naboranih dok kovitlaju vodu i pijesak kada na njih udari vjetar. Ovo moe biti i trajno stanje strukture nebeskih tijela i njihovo skladno i harmonino kruenje. Zaklinje se skladnim i vrstim nebesima da oni govore nejednako, zbrkano, bez ustaljenosti i vrstine, tu nema sigurnosti i postojanosti, toga se govora odrie ko hoe, a pri njemu ostaje ko hoe; u njemu nema postojanosti, sklada ni sigurnosti. Neodlunost je stalna, a briga je uvijek tu. Tako je i neistina tlo koje se stalno trese i podrhtava i bespue u kojem nema ni putokaza ni svjetlosti, ona se stalno ljulja ne vraajui se u stabilno ll

stanje i pravi balans. Oko nje se njeni sljedbenici okupe samo da bi se razili poslije nekog vremena i medu njih se polahko uvlae razdor i nesloga ... Postaje jasno koliko su proturjeni, koliko se razilaze i do koje mjere su im misli zbrkane dok se o njima govori u okrilju nebesa sa putanjama skladne strukture. Zatim Kur'an nastavlja te zakljuuje da oni ive u iluzijama i pred rasu dama kada je u pitanju ahiret, u emu se ne oslanjaju na istinu ili uvjerenost. Oni govore razliito kada je u pitanju ova oita istina. Zatim im slika taj dan u ivom prizoru koji dugo ostaje u oima: Neka prokleti budu laljivci lwji su, uto1ttdi N nezttanje, ratmOdUJti! Oni pitaju: "Kada e Dan sudnjir OtWga Dana leada se u vatri budu prili! "'skusite kaznu svoju - to je ono to ste pourivali!" f5VUH4J. Hirs je nasumino miljenje i procjena koja se ne temelji na pravoj mjeri. Allah (Uzvieni) poziva na njihovo unitenje. Koje li grozote!? Jer Allahovo prizivanje njihove smrti je smrtna presuda. Neka prokleti budu laljivci (51/IOJ i pojanjava njihovu situaciju: koji su, utontdi u 1teztta1tje, ravnoduni (51/W - jer su oni utonuli u zablude i opsjene i ne otrenjuju se i ne bude. A izraz baca posebnu sjenku, prikazuje ove ljude utonule u neznanje kao ravnodune, koji ne osjeaju nita od onoga to je oko njih, nita ne razumiju kao da su pijani i zbunjeni! Ovo zbog toga to oni ne razumiju oitu stvar koju vidi i vjeruje svako ko je svjestan, a ne zbunjen, zato: 01ti pitaju: "Kada e dan Sud,.ft?" (51/12). Pitaju tako, ne radi traenja znanja i spoznaje ve negodujui i

pobijajui to, smatrajui nemoguim njegov dolazak, to izraava namjeravana rije ejjane. Stoga ih pouruje njihovim prizorom u ovom Danu iji dolazak smatraju nemoguim i kojeg negiraju, a tada e biti sagoreni vatrom kao to se sagorijeva ruda radi izdvajanja njene sutine: Otoga Datta leada se u vatri budu prili! <51/13). Dok ga prati bolni prijekor u tekoj situaciji: Iskusite kaznu svoju - to je ono to ste pouri vali! (51/14) Ovo pourivanje je prikladan odgovor za ovo raspitivanje. A ona grubost prizora stoji naspram zbunjenosti i ravnodunosti u kojoj ive laljivci. On je potvrda Allahovog prizivinja njihove smrti na najei i najgrublji nain: Onoga Dana kada se u vatri budu prili! (51/13). 12

A s druge strane i naspram ovog pojavljuje se drugi prizor, prizor druge grupe, uvjerene grupe koja ne lae; bogobojazne, koja se ne oholi; budne, koja Allahu robuje i istigfar ini, koja ne provodi vrijeme u neznanju i izgubljenosti: Oni koji su se Allaha bojali - u dennetskim baama e, medu izvorima, boraviti, primae ono to im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela inili, nou samo malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili, a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga lwfi ne prosi (51/15-19). Ova grupa, grupa bogobojaznih, budnih, onih koji su visoko osjetljivi za nadgledanje njih od strane Allaha, i njihovo vlastito nadgledanje samih sebe, u dennetskim baama e, medu izvorima, boraviti (51/16), primae ono to im Gospodar njihov bude darovao (51/15J od Njegovih darova i blagodati kao nagradu za one ranije ibadete koje su inili Allahu kao da Ga vide i sa uvjerenjem da On njih vidi: jer oni su, prije toga dobra djela inili (5V16) Njihovo dobroinstvo prikazuje se u slici pokornosti, blistavoj i osjeajnoj: . . . nou samo malo spavali i u praskozorje oprost od grijeha molili (5VI7-IBJ. Oni su budni u gluho doba noi dok ljudi spavaju, okreu se svome Gospodaru kajui se i traei milost, jako malo jedu i nou vrlo malo spavaju. U drutvu su sa svojim Gospodarem usred noi te se oni rastaju od svojih postelja, trud im ne predstavlja tekou i san im nije prepreka da ustanu.

Hasan Basri kae: . . nou samo malo spavali (51/17)... podnose . klanjanje nonog namaza, od noi u snu provode samo mali dio, marljivi su pa tako produe sve do zore te istigfar ine u zoru. Katade tvrdi da je Ahnef ibni Kajs rekao: . . nou samo malo spavali . (51/17) Zapravo, oni su spavali veoma malo. Zatim je dodao: "Ja ne spadam u one iz ovoga ajeta". Hasan Basri kae za Ahnefa ibni Kajsa da je uobiavao rei: "Usporedio sam svoja djela sa djelima dennetlija te sam zakljuio da su oni daleko ispred nas, naa djela ne dostiu njihova, oni su mali dio noi proveli spavajui. Uporedio sam svoja djela sa djelima dehennemlija, te sam zakljuio da su oni narod od kojeg nikakvog dobra nema, lau na Allahovu Knjigu i Allahove poslanike, negiraju proivljenje poslije smrti. 13

Na kraju sam vidio da su najbolji meu nama pomijeali dobra djela sa loima." Abdurrahman i b ni Zejd ibni Eslem kae: "Jedan je ovjek iz plemena Benu Temim rekao mom ocu: "0, Ebu Usame, ima jedna osobina koju kod nas ne nalazim. Allah je spomenuo jedan narod u ajetu . . nou samo malo . spavali (51/17) , a mi, tako mi Allaha, jako malo do noi provodimo budni. Moj otac (neka je Allah zadovoljan njime) mu je rekao: "Blago onom ko prilegne kad zadrijema i koji se boji Allaha kad ustaje." To je stanje kojem streme neki od tabi'ina - vrstog vjerovanja i uvjerenja- ali vide da ga ne posjeduju. Njime su okieni neki od onih koje je Allah odabrao i osposobio ih da ostvare pravo na to. I zbog toga ih je kod Sebe upisao u dobroinitelje. Ovakav je njihov odnos prema Gospodaru; a to se tie njihovog odnosa spram ljudi i odnosa spram imetka, on je takav da to pristoji dobroiniteljima: a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi (51/19). Oni odreuju udio za prosjaka koji trai pa mu se udjeljuje i odreuju udio za jadnika koji uti i stidi se pa mu ne biva udijeljena. Odreuju udio i jednog i drugog za obavezno pravo u svojim imecima. Oni se dobrovoljno obavezuju na ispunjavanje ovog prava koje nije odreeno. Ova aluzija je u skladu sa razmatranjem teme o opskrbi i imetku u

suri, a koja je namijenjena oslobaanju srca od omi pohlepe, tereta krtosti i smetnji zauzetosti i bavljenja opskrbom. Ovo pravi pripremu za slijedei odlomak sure u asu kad se upotpunjuju osobine bogobojaznih i slika dobroinitelja! Na Zemlji su dokazi za one koji vrsto vjeruju, (51/20J a i u vama samima - zar ne vidite? (51/21) a na nebu je opskrba vaa i ono to vam se obeava (51/22). 14

I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao to je istina da govorite! (.'il/23). Ovo je osvrt na Allahove dokaze na Zemlji i u samim ljudima. Ovo je usmjerenje na nebesa kad je u pitanju zapisana opskrba i suena srea. Zavrava velikom zakletvom. Allahovom (Uzvienog) zakletvom Svojom biti i Svojim atributima Gospodara nebesa i Zemlje (51/23) koji su spomenuti u ovom odlomku, a to je da je ovaj govor koji im je od Njega doao sigurno istina. Na Zemlji su dokazi za one koji vrsto vjeruju, a i u vama samima zar ne vidite? (5t/20-2V. Ova planeta na kojoj ivimo je ogromna izloba Allahovih dokaza i uda Njegovog stvaranja. Izloba na kojoj smo do sada zabiljeili jako mali broj Njegovih uda. Mi svakog dana meu njima traimo ona nova uda i opaamo ih ... Postoji jo jedna izloba kao to je ova, druga izloba koja je u nama samima. To je ljudska dua ... koja skriva mnoge tajne i u kojoj se skrivaju mnoge tajne cjelokupnog postojanja, a ne samo tajne Zemlje. Na ove dvije ogromne izlobe ukazuju dva ajeta tom kratkom aluzijom koja irom otvara vrata ovih dviju izlobi svakom onom ko eli da vidi i onom ko eli da se uvjeri, i onom ko eli da svoj ivot ispuni sve dok ne bude prepun zadovoljstvom i sreom, ive pouke i vrijedne zalihe istinske spoznaje koja uzdie srca i udvostruuje ivot. Kur' anski tekstovi su pripremljeni za djelovanje u svim sredinama, okolnostima, prilikama i stanjima. Oni su moni da donesu odreene zalihe svakoj dui, svakom razumu i svakoj spoznaji. Svakom prema onome koliko moe primiti i koliko moe podnijeti.

Svaki put kad ovjek u spoznaji napravi korak naprijed, proire mu se umne sposobnosti, umnogostrue mu se informacije koje posjeduje, iskustvo mu se povea i razotkriju neke tajne Kosmosa i neke tajne due, povea se i njegov udio, uvea se njegova zaliha i postaje raznovrsnija njegova opskrba koju dobija tekstom Kur'ana ... ove Knjige "ija uda ne prestaju i koja se ne haba uprkos injenici to se mnogo ponavlja", kao to o njoj kae Vjerovjesnik koji ju je primio i potpuno razumio sve njene tajne i po njima ivio. On (alejhi' s-selam) to govori iz ivoga iskustva koje je naao u sebi i koje je izrazio tim rijeima. Oni koji su Kur'an sluali po prvi put nali su svoj udio u Allahovim dokazima na Zemlji i Njegovim dokazima u samim sebi preuzimajui svoju 15

zalihu u skladu sa svojim spoznajama, iskustvima i isijavanjima svojih dua. Tako je svaka generacija koja je dolazila iza njih nalazila svoj udio koji je odgovarao onim vrstama znanja, spoznaja i iskustava do kojih su doli. I mi nalazimo svoj udio na osnovu onoga koliko se proirilo nae podruje znanja, spoznaje i iskustva i na osnovu tajni koje su nam se otkrile i kojima nema kraja u ovom velikom Kosmosu. Generacije koje e doi poslije nas nalazit e svoj udio zalihe u dokazima na Zemlji i u ljudima koji nama jo nisu otkriveni. Ove dvije velike Boanske izlobe e ostati pune neobinog i novog za sva vremena. Ova Zemlja, ova planeta koja je pripremljena za ivot, pripravna je za njegovo prihvatanje i njegovanje sa svim njegovim specifinostima na nain koji je skoro jedinstven u nama poznatoj sferi ovog ogromnog svemira prepunog nepokretnih zvijezda i pokretnih planeta iji broj samo od onoga to je poznato - a poznat je procent koji je jedva vrijedno spomenuti kad je u pitanju svemir - prelazi stotine miliona galaksija od kojih svaka sadri stotine miliona zvijezda. A planete su sateliti ovim zvijezdama! Sa ovim nesagledivim brojevima Zemlja skoro da je jedinstven primjer po svojoj pripravnosti za primanje i njegovanje ove vrste ivota. Kada bi se promijenila samo jedna od veoma brojnih karakteristika Zemlje, nestalo bi ove vrste ivota na njoj . . . Kada bi joj se promijenila zapremina, bilo smanjila ili poveala; kada bi se promijenila njena udaljenost od Sunca, pribliila ili udaljila; kad bi se promijenila zapremina Sunca ili njegova temperatura; kad bi se promijenila nagetost u odnosu na njenu osu tamo ili ovamo; kad bi se promijenilo njeno kretanje oko same sebe ili oko Sunca,

bre ili sporije; kad bi se promijenio volumen njenog satelita Mjeseca ili njegova udaljenost od nje; kad bi se promijenio odnos vode i kopna, poveao se ili se smanjio ... kad bi, kad bi, kad bi. . . Sve do na hiljade poznatih i nepoznatih balansa koji su presudni u pitanju njene podesnosti za prihvatanje ove vrste ivota i njegovo odravanje. Zar ovo nije dokaz, odnosno dokazi izloeni na ovoj Boanskoj izlobi? Zatim, ove zalihe hrane koje su uskladitene za iva bia koja su na njoj nastanjena, koja naseljavaju njenu povrinu, koja lete po njenom zraku, plivaju njenim vodama, kriju se u njenim peinama i piljama, ili se skrivaju u njenim kanalima i njenim njedrima ... Ova gotova hrana, sloena i prosta, koja je podesna da se nade u razliitim vrstama i oblicima, da udovolji potrebama ovih ivih bia koja se ne mogu prebrojati, kao to se ne mogu 16

prebrojati ni sve vrste njihove hrane. Ove zalihe hrane skrivene u njenim njedrima, koje plove u njenim koritima, koje lete njenim zrakom, koje niu na njenoj povrini i koje stiu sa Sunca i sa drugih svjetova od kojih su neki poznati a drugi nepoznati, one izbijaju shodno volji koja planira i koja je stvorila ovo gnijezdo za ovu vrstu ivota i opremila ga svim onim to je nuno za mnogobrojne nebrojive vrste. N a Zemlji ima razliitih prizora i panorama sve do tamo dokle pogled dopire i dokle noge dospijevaju. A u ovim prizorima ima uda kojih nikad nee nestati: kotlina i ravnica, dolina i planina, mora i jezera, rijeka i potoka, predjela koji jedni s drugima granie, i baa lozom zasaenih, i njiva, i palmi sa vie izdanaka ili samo sa jednim .... Na svaki od ovih prizora sputa se vjeno ruka preoblikovanja i mijenjanja, ruka koja se nikako ne umara od preoblikovanja i mijenjanja. ovjek proe pored jednog od njih i naie na neplodnu zemlju, to je jedan prizor, zatim drugi put proe i nae je plodnom, to je drugi prizor. Trei put pogleda i vidi bilje i zelenilo, i to je prizor. Onda ponovo pogleda u vrijeme etve kad nadoe i pouti, kad to novi prizor, a on se nije pomakao s mjesta ni za hvat, ni za lakat! Onda iva bia koja nastanjuju ovu Zemlju, biljke i ivotinje, ptice i ribe, gmizavci i insekti ... Naroito ovjek kojeg Kur'an posebno istie ... Ova iva bia iji broj vrsta i rodova jo nije poznat- a kamoli da se izbroji njihov ukupan broj ili broj njihovih jedinki, to je nemogue. Svaka vrsta ovih stvorenja predstavlja jednu zajednicu! A svaka jedinka je pravo udo! Svaka ivotinja, svaka ptica, svaki gmizavac, svaki kukac, svaki crv, svaka biljka, tavie, svako krilo kukca, svaka latica cvijeta, svaka ilica na listu na toj neobinoj Boanskoj izlobi ijim udima nema kraja.

Kad bi ovjek, zapravo, kad bi svi ljudi, uzeli da ovako razmiljaju i da ukazuju na uda na Zemlji, i na dokaze na koje ukazuju ova uda, nikad ne bi prestali govoriti niti ukazivati. Kur'anski tekst eli samo da probudi ljudsko srce i pobudi ga na razmiljanje i rasuivanje, da mu rasvijetli ova uda na ovoj ogromnoj izlobi itavom duinom puta na ovoj planeti, da mu pokloni zadovoljstvo sree tog rasvjetljavanja tokom cijelog putovanja. Meutim, ova uda moe shvatiti i na ovom putovanju moe uivati samo srce koje je ispunjeno vrstim uvjerenjem. Na Zemlji su dokazi za one koji vrsto vjeruju, rsi!ZOJ ... Doticaj vrstog uvjerenja je to to oivljava srce tako da ono vidi i shvata. Ovaj doticaj oivljava prizore na zemlji i govori srcu o njenim skrivenim tajnama i govori mu o planiranju i kreaciji koji iza toga stoje. Bez ovog doticaja ti prizori ostaju mrtvi, nepokretni i prazni. Oni tada ne govore nita srcu i ne usaglaavaju se sa njim ni u emu. Mnogi 17

prolaze pored ove otvorene Boanske izlobe zatvorenih oiju i srca, ne osjeajui u njoj ivot i ne razumijevajui njen jezik, jer doticaj vrstog uvjerenja nije oivio njihova srca niti je ulio ivot u njihovo okruenje. Medu njima moe biti i uenih, ali oni znaju samo spoljanju stranu ivota na ovom svijetu (30/7). to se tie sutine, ona ostaje skrivena njihovim srcima jer se srca otvaraju za sutinu bitka samo kljuem vjerovanja i vide je samo svjetlom istinskog uvjerenja ... Istinu je obznanio Uzvieni Allah! Zatim slijedi drugo udo koje hodi ovom Zemljom: . . . a i u vama samima - zar ne vidite? (51/21). Ovo ljudsko stvorenje je to veliko udo na ovoj Zemlji. Medutim, ono zanemaruje svoju vrijednost i skrivene tajne svoga bia kad njegovo srce zanemaruje vjeru i kad se lii blagodati vrstog uvjerenja. Ljudsko stvorenje je udo po svojoj tjelesnoj konstrukciji i tajnama tijela, ono je udo po svojoj duhovnoj konstrukciji i tajnama due. Ono je udo po svojoj vanjtini i po svojoj unutarnjosti. Ono predstavlja elemente ovog Kosmosa, njegove tajne i skrivene stvari: Ti kae da ti je tijelo malo, a u tebi najvei svijet je stao. Kad bi ovjek uzeo da razmilja o udima u sebi, susreo bi se s tajnama koje zapanjuju i iznenauju. U to u prvom redu spadaju sastav organa i njihov raspored, njihove funkcije i nain na koji ih obavljaju, probavni proces i proces apsorpcije, disanje i sagorijevanje, kruenje krvi kroz srce i krvne sudove, nervni sistem, njegov sastav i upravljanje tijelom, lijezde, hormoni i njihova veza sa razvojem tijela, njegovom aktivnou i skladnou, potpuni sklad medu ovim organima i sistemima, njihovo

zajedniko djelovanje i potpuna harmonija. Svako od ovih uda u sebi sadri mnoga uda. U svakom organu i svakom dijelu organa lei novo udo od koga pamet zastaje. Tajne njegove due i njene poznate i nepoznate sile ... Spoznaja i naini spoznaje, pamenje i sjeanje, svi ovi podaci i pohranjene slike. Gdje? Kako? Ove slike, opaaji, prizori, kako su se utisnuli? Gdje? Kako se prizovu i dou?... To je taj poznati aspekt ovih sila, a to se tie nepoznatog, on je vei i brojniji. Njegovi se tragovi javljaju s vremena na vrijeme u vidu doticaja i odbljesaka koji ukazuju na nepoznato i nevieno iza ovog vidljivog. 18

Zatim tajne ove vrste u raanju i nasljedstvu. Jedna jedina elija nosi sve osobine ljudske vrste, ona sa sobom nosi osobine roditelja i bliskih predaka. Pa gdje lee ove karakterne crte u ovoj maloj eliji? I kako ona ba nae svoj put na tom dugom historijskom putovanju, pa ga ona predstavlja na najbolji mogui nain i tako iznova povrati to neobino ljudsko stvorenje? Jedna stanka pred trenutkom kad novoroene poinje svoj ivot na Zemlji odvajajui se od majke, oslanjajui se na sebe, dobijajui dozvolu da mu se srca i plua pokrenu i da zapone svoj ivot, ta stanka pred ovim trenutkom i pred ovim pokretanjem ivota zaprepauje um i oduzima pamet. Dua se ispuni pravom poplavom iznenaenja i izljevom vjerovanja tako da srce i savjest ne mogu ostati ravnoduni. Zatim, druga stanka u ovom trenutku kad djetetov jezik uzme da progovara glasove,slogove, rijei, zatim itave fraze. Zatim stanka pred samom artikulacijom, izgovor jezikom, prolaz glasova kroz organe za govor, to jeste pravo udo, udo koje gubi svoj znaaj jer se ono nama esto ponavlja. Meutim, ako zastanemo pred ovom operacijom na jedan trenuntak razmiljajui o njenom efektu, ustanovit emo da je to neobina pojava, zapanjujue udo koje proizlazi iz moi koju posjeduje samo Allah. Svaka pojedinost u ivotu ovog stvorenja zaustavlja nas pred jednim od uda ijem uenju nema prestanka a i u vama samima - zar ne vidite? (51/21). Svaki pojedinac ljudskog roda je svijet za sebe. On je ogledalo u

kome se odraava itav ovaj bitak u posebnom obliku koji se ne ponavlja itavim tokom vremena. On nema sebi slinog meu svim lanovima svog roda, ni po obliku, ni po karakternim crtama, ni po pameti, ni po spoznaji, ni po dui, ni po osjeanjima ni po slici Kosmosa koju on ima u svojoj svijesti i poimanju. U ovom neobinom Boanskom muzeju koji sadri na milione miliona, svaki pojedinac je poseban uzorak, jedinstveno izdanje koje se ne ponavlja, kroz koje prolazi itav bitak u formi koja se takoer ne ponavlja, kao to ne postoje otisci prstiju slini otiscima drugih prstiju na ovoj Zemlji u svim vremenima! Mnoga uda ljudskog roda su otkrivena pogledu tako da ih oi vide: a i u vama samima- zar ne vidite? (51/21), a uda koja te oi vide ukazuju na skriveno i nevidljivo. Ova uda ne mogu stati ni u jednu knjigu, a za ono to je poznato i otkriveno od njih trebaju itavi tomovi da bi se razjasnila. A onog to je 19

nepoznato jo je uvijek vie od onog to je poznato. Kur'an ih ne nabraja niti ih odreuje, ve on dotie ljudsko srce ovim doticajem kako bi mu otvorio oi nad ovim Boanskim muzejem koji je izloen oima i unutarnjem vienju, kako bi ono provelo svoje ivotno putovanje na ovoj planeti zapaajui i razmiljajui, potpuno uivajui u razmiljanju o ovom neobinom stvorenju koje lei u njemu samom, a on je prema njemu nemaran. Zaista su to trenuci istinskog uivanja koje ovjek provodi razmiljajui o licima ljudskih stvorenja, njihovim karakternim crtama, pokretima i obiajima okom pobonog putnika koji obilazi muzej - kreaciju najboljeg Stvoritelja. A tek kakav je onda sluaj onoga koji provodi itav ivot u ovom pravom i istinskom uivanju! Kur'an pomou dodira slinog ovome stvara ovjeka iznova, s novim osjeanjima, daruje mu novi ivot, poklanja mu uitak kojem nema ravnog meu svim uicima na zemlji koje ovjek moe pretpostaviti. Kur'an eli ljude koji su na ovom stepenu razmiljanja i shvatanja, a vjera je ta koja ljudskom srcu daje ovu opskrbu i ona je ta koja osigurava ovako uzvieno uivanje dok je on jo na zemlji, u svijetu ilovae! Dakle, prvi osvrt je bio osvrt na izlobu na zemlji, a drugi na izlobu due i ovjeka. Potom je u suri uslijedio osvrt na izlobu nevienog i skrivenog gdje se nalazi dosuena opskrba i zacrtana srea: . . . a na nebu je opskrba vaa i ono to vam se obeava (51/22). To je zauujui osvrt iako su vidljivi uzroci sticanja opskrbe tu na zemlji, s obzirom na injenicu da se ovjek na njoj trudi i da iza toga oekuje opskrbu i svoj udio. Kur'an vraa ovjekov pogled i duu ka nebu,

nevidljivom svijetu, ka Allahu, da tamo trai dosuenu opskrbu i zacrtanu sreu. to se tie Zemlje i vidljivih uzroka opskrbe, ona je dokaz za one koji vrsto vjeruju, dokaz koji vraa srce Allahu da tei i da se nada opskrbi iz Njegove blagodati, da se rijei tereta Zemlje i omi pohlepe i da se oslobodi vanjskih uzroka sticanja opskrbe ne dozvolivi im da se isprijee izmedu njega i njegovih pogleda u Prvi izvor koji je stvorio ove uzroke. Vjerniko srce shvaa ovaj osvrt u njegovoj pravoj biti, razumije ga u njegovom pravom smislu i zna da ono to se pod tim misli nije zanemarivanje zemlje i onoga to ona daje. On je zaduen da bude zastupnik na njoj i da je obrauje. Ono to se ovim eli postii jeste da se on ne vee posve za nju i da, obraujui je i kultivirajui, ne zanemari 20

Allaha. Zapravo, da radi na zemlji pogledajui u nebo, da uloi sve od sebe vjerujui da nije to to ga opskrbljuje ve da je njegova opskrba odreena na nebu i da e ono to mu je Allah obeao neophodno biti. Tako se njegovo srce oslobaa robovanja vidljivim uzrocima na zemlji, zapravo ono na krilima ovih uzroka leti do carstva nebesa kad u ovim uzrocima vidi dokaze koji mu goovre o Stvoritelju uzroka, ivei srca spojenog s nebom i s nogama vrsto na zemlji. Ovo je to to Allah eli tom stvorenju koje je stvorio od ilovae i u koje je On udahnuo od Svoga Duha, te je on bolji od mnogih bia. Vjerovanje je to sredstvo za ostvarenje toga stanja u kojem je ovjek u najboljoj svojoj poziciji, jer je on tada u situaciji za koju ga je Allah stvorio, u prirodnoj situaciji prema kojoj je Allah ljude stvorio, prije nego to su je zadesili nered i devijacija. Poslije ova tri doticaja na zemlji, u ljudima i na nebu, Uzvie.ni Allah se zaklinje Svojom Uzvienom Osobom da je istinit sav ovaj govor: I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao to je istina da govorite! (5I/23J. Oni govore - to je notorna injenica o kojoj oni ne raspravljaju niti diskutiraju. injenica u koju ne sumnjaju i o kojoj ne nagaaju ... Tako je i sa cijelim ovim govorom. A Allahov govor je najistinitiji. Asme'i prenosi jedan sluaj koji je Zamaheri naveo u Keafu. Mi ga navodimo radi njegove zanimljivosti - uz mogue rezerve prema predaji. U njoj stoji: Iao sam iz Basrijske damije kad se pojavi jedan beduin na devi i upita: "Ko si ti?" Odgovorio sam: "Iz Benu Asme' a." Upitao je: "Odakle

ide?" Rekao sam mu: "Iz mjesta gdje se ui govor Milostivog." Rekao je: "Ui mi!" Ja sam uio: Tako Mi onih koji puu snano (51/V dok nisam stigao do rijei Uzvienog: a na nebu je opskrba vaa i ono to vam se obeava (5J/22J , pa je rekao: "Dosta je!" Ustao je, otiao prema svojoj devi, zaklao je i podijelio onima koji su dolazili i odlazili. Zatim je uzeo svoju sablju i luk, slomio ih i otiao! Kad sam obavljao hadd sa Reidom, uzeo sam da inim tavaf, kad ono neko me jasno doziva. Okrenuo sam se i ugledao onog beduina koji je zaklao devu i ostao bez ieg. Nazvao mi je selam i zatraio da prouim ovu suru. Kad sam doao do ovog ajeta, uzviknuo je i rekao: "Uistinu smo nali ono to nam je Allah, na Gospodar, obeao." Zatim je upitao: "Ima li jo osim to?" Onda sam prouio: I tako Mi Gospodara neba 21

i Zemlje, to je istina . (51/23J, uzviknuo je rekavi: "Subhanallah, ko je taj ko .. je rasrdio Uzvienog pa da se zaklinje?! e vjeruju u njegov govor pa su ga natjerali na zakletvu!" Rekao je to tri puta i s tim mu je dua izala." Ovaj sluaj, istinit ili ne, podsjea nas na uzvienost ove zakletve Uzvienog Allaha, zakletve Sobom, u svojstvu Gospodara neba i Zemlje, to poveava uzvienost injenice kojom se kune, a to je istina kojoj nije potrebna zakletva ni zaklinjanje. Ovo je bio prvi dio sure, a to se tie drugog dijela, on sadri aluzije na kazivanja o IbrAhimu, LUtu, MusAu, Adu - H udovom narodu, Semudu Salihovom narodu i Nuhovom narodu . . . On je povezan s onim to je prethodilo kao i sa onim to dolazi poslije njega u kontekstu ove sure: Da li je doprla do tebe vijest o uvaenim gostima Ibrllhimovim (51/24) kad mu oni uoe i rekoe: "Mir vama!", i on ree: "Mir vama, ljudi neznani!" (51/25). I on neprimjetno ode ukuanima svojim i donese debelo tele, (51/26J i primae im ga: "Zar neete da jedeter - upita, (51/27) osjetivi od njih u dui zebnju. "Ne boj se!" - rekoe, i obradovae ga djeakom koji e uen biti (51/28). I pojavi se ena njegova uzvikujui i po licu se udarajui i ree: 'Zar ja, stara, nerotkinja ?!" (51/29). 'Tako je odredio Gospodar tvor - rekoe oni - aon je Mudar i Sveznajui (51/30J. ta vi hoete, o izaslanicir - upita lbrllhim (51/31).

"Poslani smo narodu grenom - rekoe - (51/32) da sruimo na njih grumenje od ilovae, (51/33J svako obiljeeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru preW (51/34). 22

I Mi iz njega vjernike izvedosmo (51/35) a u njemu samo jednu kuu muslimansku naosmo (51/36) i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdrljive znak ostavismo (5 1/37) . To je jedan dokaz ili vie dokaza u historiji poslanstava, kao to su dokazi na koje je ukazao na lemlji i u samim ljudima .. To je obeanje, zapravo, to su obeanja od onih obeanja koja se ostvaruju, a na koja je ukazano u prethodnom dijelu. Govor o Ibrahimu poinje pitanjem: Da li je doprla do tebe vijest o uvaenim gostima Ibrahimovim (5I/24J, veliajui ovaj govor i pripremajui umove ljudi. On opisuje njegove goste uvaenim zbog toga to su oni kod Allaha takvi ili to ih je Ibrahim uvaio, kao to je navedeno u kazivanju. Ibrahimova plemenitost, dareljivost i nepridavanje vanosti imetku su jasni. Njegovi gosti samo to su uli kod njega i rekli: "Mir vama!", i on je odgovorio: "Mir vama!", iako ih ne zna i ne poznaje. On, samo to je primio selam i odgovorio na njega, odlazi svojima - odnosno svojoj eni urei da im pripremi hranu. Donosi jela u obilju da je to dovoljno za desetericu: I on neprimjetno ode ukuanima svojim i donese debelo tele (5 I/26J , a njih je bilo samo trojica, kako se prenosi, i bili bi im dovoljna samo pleka ovog debelog teleta! I primae im ga: "Zar neete da jedete?" - upita (51/27J Ovo pitanje je .. dolo nakon to je vidio da oni ne poseu za jelom niti se na njima inilo da

e jesti njegovu hranu . . . . osjetivi od njih u dui zebnju (51!28) - zbog toga to sluajni gosti koji nee da jedu hranu kod svog domaina on predosjea nekakvu zlu namjeru ili prevaru, ili zbog toga to je on na njima primijetio neto neobino! Tada su mu rekli ko su, odnosno umirili su ga i obradovali: "Ne boj se!" - rekoe, i obradovae ga djeakom koji e uen biti (5I/28J To je radosna vijest da e dobiti sina Ishaka od ene nerotkinje. I pojavi se ena njegova uzvikujui i po licu se udarajui i ree: "Zar ja, stara, nerotkinja?!" (51/29) . Ona je ula radosnu vijest pa se zaudila i .. iznenadila, vrisnula je od iznenaenja i po obiaju ena udarila se rukama po licu rekavi : "Zar ja, stara, nerotkinja?!", to izraava njeno uenje zbog ove vijesti s obzirom na to da je stara i da je u osnovi bila nerotkinja. Obuzelo ju je estoko iznenaenje koje nikad nije oekivala, zaboravivi da 23

radosnu vijest donose meleki! Tada su je glasnici podsjetili na prvu injenicu - injenicu Moi koja niim nije ograniena, koja sve snuje mudro i sa znanjem: 'Tako je odredio Gospodar tvoj" - rekoe oni - "On je Mudar i Sveznajui" (51/.10J. Sve biva kad mu se kae: Budi! I Allah je to rekao, i ta ima poslije Njegovog govora? Bliskost i obiaj ograniavaju ljudsku spoznaju i sputavaju njegovo poimanje. Zato se iznenadi kad vidi ono to se protivi uobiajenom, udi se kako biva, katkad se uzoholi i negira da to moe biti! Apsolutna volja ide svojim putem i nije sputana sitnim i ogranienim ljudskim navikama, ona stvara ta hoe bez granica i ogranienja! Tada je Ibrahim uzeo da pita, a ve je znao ko su njegovi gosti, uzeo da pita za povod njihovog dolaska: ' ta vi hoete, o izaslanici?" - upita Ibrahim. "Poslani smo narodu grenom" - rekoe - (51/31-32) To je Lutov narod, kao to je spomenuto u drugim surama: da sruimo na njih grumenje od ilovae, svako obiljeeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru preli" (51/33-34). Ovo grumenje od ilovae, obiljeeno i pripremljeno kod Allaha za one koji svaku mjeru u istini prelaze - a Lutov narod je bio prekoraio svaku mjeru prirodnosti, istine i vjere - nije nemogue da to bude vulkanska kamenje koje izbacuje lava iz utrobe zemlje. Ono je izrazom: u Gospodara tvoga (51/34J, odreeno - sukladno Allahovoj volji i zakonima - da pogodi one koje On hoe izmeu onih koji su u razvratu svaku mjeru prelazili. Ovo je tano zacrtano u vremenu i prostoru shodno Njegovom

vjenom znanju i planiranju. Isto tako je odreeno - u okviru Njegove volje i zakona - da meleki preuzmu brigu oko njegovog izbijanja i sruivanja. A znamo li mi sutinu meleka? Znamo li mi sutinu njihove veze sa Kosmosom i sa onima koji su u njemu i onim to je u njemu? Znamo li mi bit kosmikih sila kojima mi dajemo razna imena prema njihovom vanjskom ispoljavanju, a koje se nama otkrivaju s vremena na vrijeme? ta nam je pa ne prihvaamo Allahovu vijest da je On nekima od ovih sila dao vlast da u nekom vremenu srue dio ove sile, u nekom obliku, na neki narod, u nekoj zemlji, ta nam je pa se protivimo Allahovoj vijesti koju nama alje, a sva naa prikupljena znanja su jo pretpostavke, teorije, nagaanja i tumaenja vanjskih pojava tih sila?! Kada je rije o njihovoj sutini, ona je nama jo daleko! Pa neka to onda bude vulkanska kamenje, ili neka to bude neko drugo kamenje; i jedno i drugo su isto, i jedno i 24

drugo su u Allahovoj ruci, Njegovo djelo i Njegova tajna skrivena kod Njega koju e On otkriti kad On bude htio! I Mi iz njega vjernike izvedosmo <51/35) da bi ih spasili i zatitili . . . a u njemu samo jednu kuu muslimansku naosmo (51/36) to je kua poslanika Luta, kao to je navedeno na drugim mjestima. Svi lanovi njegove porodice su bili spaeni osim njegove ene koja je nastradala. I u njemu za sve one koji se boje patnje neizdrljive znak ostavismo (51/37) - oni koji se boje patnje su oni koji vide dokaz, shvaaju ga i njime se koriste. to se tie drugih, oni su slijepi i ne vide Allahove dokaze ni na Zemlji, ni u sebi samima, a ni u historijskim dogaajima! Jedan drugi dokaz nalazi se u kazivanju o MusAu na koji kontekst letimino ukazuje izlaui dokaze u historiji poslanika: I o MU5llu, kada ga s oiglednim dokazom faraonu poslasmo, (51/3BJ a on, uzdajui se u mo svoju, okrenu glavu i ree: arobnjak je ili lud!" (51/39). I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je

bio osudu zasluio (51/40). Oigledni dokaz s kojim je Allah poslao MusAa faraonu jeste jak argument i definitivan dokaz, jeste veliki strah koji mu je poslao. On je s njima dvojicom, uje i vidi. Medutim, faraon je okrenuo glavu, tj. okrenuo lea jasnoj Istini i oitom dokazu rekavi za poslanika MusAa koji mu je otkrio neobine Allahove dokaze: arobnjak je ili lud (51/39) Ovo deci dno govori da dokazi i neobine pojave ne upuuju na Pravi Put srce koje nije pripravno za uputu niti odsijecaju jezik koji istrajava na neistini i lai. Kontekst ovdje ne dulji u iznoenju pojedinosti kazivanja, ide na sam njegov kraj u kome se vidi preostali dokaz spomenut u historiji: I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zasluio (5J/40J Zapravo, zasluio je osudu zbog sile, oholosti i utjerivanja u la. Iz kur' anskog izraza jasna je direktna Allahova intervencija u kanjavanju faraona i njegova naroda, i njihovo bacanje u more. Ovaj ritam 25

ima cilj da istakne Allahov dokaz o MusAu u okviru iznoenja Njegovih dokaza na Zemlji, u samim ljudima i u historiji poslanstava i poslanika. Drugi dokaz je o Adu: I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra, (51/41) pored ega god je proao, nita nije potedio, sve je u gnjile pretvorio, (51/42). Za vjetar koji je poslan na Ad ov narod reeno je da u njemu nije bilo nikakva dobra jer nije nosio vodu niti ivot kao to su pretpostavljali, ve je nosio smrt i razaranje ostavljajui svaku stvar na koju naie poput mrtvaca koji se raspao i pretvorio u prainu! Vjetar je jedna od sila ovog Kosmosa, jedna od AHabovih vojski, a vojske Gospodara tvoga samo On zna, alje ih - u okviru Svoje volje i znakova - u jednoj od njihovih formi, u odreeno vrijeme, na onoga koga hoe, da uniti i razori ili da oivi i ivot da. U situacijama poput ovih nema mjesta povrnom i naivnom suprotstavljanju govorei da se vjetar kree prema kosmikom sistemu i da pue ovdje ili tamo shodno prirodnim faktorima. Onaj ko ga pokree prema ovom sistemu i shodno ovim faktorima jeste Onaj koji ga alje na onoga koga hoe i kad hoe shodno svom odreenju i planiranju. On je u stanju da mu da silu i mo kako on

hoe u okviru sistema koji je on odredio i prema faktorima koje je on stvorio, tako da tu nema nikakve oprenosti, sumnje ni protivljenja! Trei dokaz je o Semudu: I o Semudu, kad mu bi reeno: "Uivajte jo izvjesno vrijeme!" (5I/43J. I oni se ogluie o nareenje Gospodara svoga, pa ih uniti straan glas na oi njihove, (51/44) 26

i ne mogae se ni dii ni od kazne odbraniti (51/45). Aluzija u ajetu: kad mu bi reeno: Uivajte jo izvjesno vrijeme!" <51/43) moe da znai da e im dati roka tri dana poslije klanja deve, a to je spomenuto u ajetu: On ree: "ivjeete u zemlji svojoj jo samo tri dana 0 1/65) a moe opet da znai uivanje koje im je bilo dosueno od poetka poslanstva do klanja deve, kad su se ogluili o naredbu svoga Gospodara i kada ih je snala propast. Ono to se kae za grumenje koje je srueno na Lutov narod i ono to se kae za vjetar koji je poslan na Ad, kae se i za strani glas koji je poslan na Semud. Sve su to kosmike sile koje su isplanirane i potinjene Njegovoj volji i Njegovim zakonima. On ih alje protiv onih koje On hoe u okviru tih zakona i one izvravaju funkciju kojom ih je Allah zaduio, kao bilo koja od AHabovih vojski. etvrti dokaz je o Nuhovom narodu: I o Nuhovu narodu, davno prije: to, zaista, bijae narod neposluni! (51/46). To je brza aluzija koja se dotie kazivanja samo jednim doticajem bez ikakvog objanjenja. Kao da je reeno: Spomeni Nuhov narod! Rije narod navedena je u akuzativu: qawme - i bez prijedlogafi, zamiljajui rije uzkur - spomeni, prije nje. Za njim dolazi we's-semae benejnaha - Mi smo nebo

sazdali, to je povezano veznikom we (i) s prethodnim ajetom . . . Ovo je kosmiki, a ono historijski dokaz, medutim, kontekst ih povezuje zajedno, a ovaj odjeljak ih povezuje s treim odjeljkom ove sure. Mi smo nebo moi Svojom sazdali, a Mi, uistinu, jo neizmjerno mnogo moemo, (51/47) i Zemlju smo prostrli - tako je divan Onaj koji je prostro! - (51/48) 27

i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili! <51/49). 'Zato pourite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim; (51/50) ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas javno opomenem!" <5V5V. Ovo je povratak kosmikoj izlobi kojom je otvorena ova sura u jednoj od njenih mnogobrojnih slika koje Kur'an otkriva srcima. To je nastavak sa ukazivanjem na Allahove dokaze tu i tamo, spajajui dokaze o NOhu s dokazom o nebu, dokazom o Zemlji i s dokazom o stvorenjima. Zatim zakljuuje tim pozivom ovjeanstvu da poure Allahu iskreno izraavajui vjeru u Njegovu jedinost. Mi smo nebo moi Svojom sazdali, a Mi, uistinu, jo neizmjerno mnogo moemo, (51/47) . . . El-Ejdi znai mo, a mo je najjasniji fenomen kojim se moe izraziti gradnja ogromnog, vrstog i skladnog neba, bez obzira na ta se odnosila rije nebo. Bilo da znai putanje zvijezda i planeta, bilo da znai jednu od zvjezdanih skupina koja se naziva galaksijom, a koja sadri na stotine miliona zvijezda ili da znai jedan od slojeva ovog svemira u kome su razasute zvijezde i planete, ili neko drugo znaenje rijei nebo. Isto tako je prostranstvo oit fenomen. Ove zvijezde ogromnih dimenzija koje se broje milionima, djeluju samo kao razbacani atomi u prostranom Svemiru. Vjerovatno se u ovom ukazivanju na prostranstvo krije druga aluzija na riznice opskrbe za koje je ranije reeno da su na nebu, mada je tamo

nebo upotrijebljeno u znaenju simbola onoga to ima kod Allaha. Meutim, kur' anski izraz baca posebnu sjenu znaenja za koje izgleda da je ono to to se eli ovim izrazom, a to je nadahnuto obraanje ljudskim osjeanjima. Isto je tako i sa drugom aluzijom na prostrtu Zemlju: I Zemlju smo prostrli - tako je divan Onaj koji je prostro! <5I/4BJ Allah je pripremio Zemlju da bude kolijevka ivota kao to smo ranije rekli. Prostiranje nadahnjuje lahkoom, mirom i brigom. Zemlja je pripremljena da bude lijepo prostrto gnijezdo, u kome je svaka stvar 28

precizno odreena za lahak i siguran ivot: Tako je divan Onaj koji je p rostro (51/4BJ . . . i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili! (51/49). Ovo je neobina injenica koja otkriva pravilo stvaranja na zemlji vjerovatno i u Kosmosu - jer izraz ne precizira samo Zemlju - pravilo parnosti u stvaranju to je pojavna injenica kod ivih bia, nego rije svega obuhvaa isto tako i neiva bia. Izraz potvruje da su stvari poput ivih bia stvarane na principu parnosti. Kada se sjetimo da je ovaj tekst ovjeanstvo upoznalo prije etrnaest stoljea i da ideja univerzalne parnosti - ak i kod ivih bia - tada nije bila poznata, a kamoli univerzalnost parnosti svega, kada se sjetim ovoga, naem se pred neobinom krupnom stvari . . . Ovaj tekst nam, dakle, posve rano otkriva kosmike istine u ovoj neobinoj slici! Kao to ovaj tekst ini da smatramo vjerovatnim da savremena nauna istraivanja idu putem koji vodi do istine. Ovo skoro potvruje da itava struktura Kosmosa poiva na atomu, a atom se sastoji iz para elektriciteta: pozitivnog i negativnog. Ta istraivanja su, dakle, vjerovatno na putu do istine u svjetlu ovog neobinog teksta . . . U okrilju ovih dodira, kratkih izraza dalekosenih dometa: u nebeskim prostranstvima, u zemaljskim irinama i dubinama ljudskih stvorenja, poziva ljude da poure i pobjegnu Stvoritelju nebesa, Zemlje i stvorenja, osloboeni svega to optereuje i sputava njihove due vjerujui u Jedinog Allaha koji je Sam, bez partnera, stvorio ovaj Kosmos: "Zato pourite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim; (51/50)

ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas javno opomenem!" (51/sv. Izraz rijeju bjeanje je zbilja udan. On aludira na terete, lance, okove i ome koji veu ljudsku duu za Zemlju i onemoguavaju joj da se vine. One je ograuju, zarobljavaju i dre u okovima. Posebno ome opskrbe, pohlepe i zauzetost vanjskim uzrocima oko obeanog dijela. Zato dolazi ovaj snani poziv da se vine, izbavi i pobjegne Allahu iz ovih tereta i lanaca! Bijeg Jedinom Allahu, lienom svakog partnerstva. I opominjanje ljudi da prestaju svi argumenti i da padaju sve isprike:] a sam vam od Njega 29

da vas javno opomenem! (51/51) . . Ovo upozorenje se ponavlja u dva . susjedna ajeta, to je dodatni moment u skretanju panje i upozorenju! Kao da je ova aluzija na ajete o nebu, na ajete o Zemlji i ajete o stvaranju uope bila jedna vrsta digresije u odnosu na ajete o poslanstvu i poslanicima, pa poto je ona zavrena, uslijedio je zakljuak na kazivanja o poslanicima koja su prethodila u kontekstu: I tako je bilo, ni onima prije ovih nije doao nijedan poslanik, a da nisu rekli: ((arobnjak je!", ili: ((Lud je!" (51/52). Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevrili, (51/53) zato ove ostavi, prijekor nee zasluiti, (51/54J i nastavi savjetovati, savjet e vjernicima, doista, koristiti, (51/55) . To je jedna sorta, jedna priroda laaca, to je jedan nain d oekivanja Istine i poslanika od strane onih koj su skrenuli s Pravog Puta: I tako je bilo, ni onima prije ovih nije doao nijedan poslanik, a da nisu rekli: "arobnjak je!", ili: "Lud je!" (51/52) kako kau ovi nevjernici! Kao da su . jedni drugima u amanet ostavili ovakav nain doekivanja poslanika kroz stoljea! Ne, oni nisu nita ostavili jedni drugima u amanet ve je to priroda sile i prelaenje granica Istine i ista namjera koja objedinjuje ranije i

potonje generacije nevjernika! Prirodan ishod koji proizlazi iz ovog stava koji se ponavlja i koji kao da su nasilnici jedni drugima u emanet ostavili tokom stoljea jeste da Poslanik (alejhi' s-selam) ne pridaje vanost laima nevjernika. On ne zasluuje prijekor zbog njihove stranputice i on nije napravio propust upuujui ih: zato ove ostavi, prijekor nee zasluiti (51/54J . . . On je opominja, na njemu je da opominje i da ustraje u opominjanju, bez obzira na to koliko glavu okretali protivnici i u la ugonili laljivci: i nastavi savjetovati, savjet e vjernicima, doista, koristiti (51/55) . a nee koristiti .. nevjernicima. Opominjanje je zadatak poslanika, dok su uputa i zabluda izvan ovog zadatka, stvar o ovim pitanjima preputena je jedino Allahu, Onome koji je stvorio ljude za ono to On hoe. 30

Ovdje dolazi posljednji takt u ovoj suri u kome se razjasnjava znaenje bjeanja Allahu i oslobaanja od omi i tereta za izvrenje funkcije za koju je Allah stvorio ljude i podario im ivot da je izvre: Dinnove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, (51/56) ja ne traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane, (51/57) opskrbu daje jedino Allah, Moni i jaki! (51/58). Ovaj mali tekst sigurno sadri krupnu istinu, jednu od najkrupnijih kosmikih istina bez ijeg razumijevanja i spoznaje nema ispravnog ivota na zemlji, bilo da se radi o ivotu pojedinca ili zajednice, bilo da je rije o ivotu itavog ovjeanstva u svim razdobljima i stoljeima. On otvara brojne strane i aspekte znaenja i ciljeva koji su svi ukljueni u krupnu injenicu koja se smatra kamenom-temeljcem na kojem poiva ivot. Prvi od aspekata ove injenice jeste da postoji konkretan cilj postojanja dina i ljudi. Taj je cilj predstavljen u konkretnoj zadai i onaj ko je obavi ispunio je cilj svoga postojanja, a onaj ko je ne izvri ili odustane, taj nije ispunio cilj svoga postojanja, taj je ostao bez zadae i njegov ivot nema cilja, isprazan je od izvornog znaenja iz koga crpi svoju pravu vrijednost. On se okrene protiv zakona s kojim je doao na ovaj svijet i zavrio u apsolutnoj izgubljenosti koja pogaa svako bie koje se okrene protiv zakona egzistencije koji ga vee, titi i garantira mu opstanak. Ova konkretna zadaa koja dine i ljude vee za zakon egzistencije jeste pokornost Allahu ili robovanje Allahu. To jest, injenica da postoji rob i Gospodar, rob koji se pokorava i Gospodar kome se robuje i da se sav

ovjekov ivot uspostavi na ovoj osnovi. Odatle proizlazi drugi aspekt te krupne injenice i ispostavlja se da znaenje ibadeta mora biti ire i obuhvatnije od pukog izvravanja obreda. Dini i ljudi ne provode svoj ivot iskljuivo u izvravanju vjerskih obreda. Allah ih ovim ne dui. On ih zaduuje drugim vrstama aktivnosti koje traju vei dio njihovog ivota. Mi vjerovatno ne znamo oblike aktivnosti kojima su zadueni dini, ali znamo granice aktivnosti koja se trai od ovjeka. Mi ih znamo iz Kur'ana, iz rijei Uzvienog: A kada Gospodar tvoj ree melekima: 'Ja u na Zemlji namjesnika postaviti!" (2/30) Namjesnitvo na .. Zemlji je, dakle, djelatnost ovog ljudskog bia. Ono iziskuje razne oblike ivotne aktivnosti u kultiviranju zemlje i upoznavanju sa njenim silama i energijama, njenim zalihama i onim to je u njoj skriveno i u ostvarenju 31

Allahove volje u njenom koritenju, razvoju i unapreenju ivota na njoj. Kao to namjesnitva iziskuje izvrenje Allahovog zakona na zemlji radi ostvarenja Boanskog programa koji je u skladu sa univerzalnim kosmikim zakonom. Iz ovoga izlazi na vidjelo da je znaenje ibadeta cilj ljudske egzistencije ili ona je prva ovjekova zadaa ira i obuhvatnija od pukog vrenja obreda, da je zadaa namjesnitva nesumnjivo ukljuena u znaenje ibadeta, te da je sutina ibadeta predstavljena, dakle, u dvije glavne stvari: Prva je uvrenje znaenja potinjenosti Allahu u ljudskoj dui, tj. uvrenje osjeaja da postoji rob i Gospodar, rob koji se pokorava i Gospodar koji se oboava, te da iza toga nema nita drugo, nema nikakvo drugo stanje i nikakvo drugo stanovite. U ovoj egzistenciji ima samo onaj ko se pokorava i Onaj kome se pokorava, ima samo jedan Gospodar, a svi su Njemu robovi. Druga je usmjerenje Allahu svakim pokretom u svijesti, svakim pokretom organima i svakim pokretom u ivotu. Usmjerenje svim ovim Allahu iskreno i lieno svakog drugog osjeaja i svakog drugog znaenja osim znaenja pokornosti Allahu. Ovim i tim ostvaruje se znaenje ibadeta, rad postaje poput vjerskih obreda, vjerski obrei poput kultiviranja zemlje, kultiviranje zemlje poput dihada na Allahovom Putu, a dihad na Allahovom Putu poput strpljivosti u tekoama i zadovoljstva Allahovim odreenjem . . . Sve je to i bad et, sve je to ostvarenje prve zadae za koju je Allah stvorio dine i ljude i sve je to potinjavanje univerzalnom zakonu koji se ogleda u potinjenosti svake

stvari samo Allahu, a ne nekom drugom. Tada ovjek ivi na ovoj zemlji osjeajui da je on ovdje da izvri zadau od strane Uzvienog Allaha, da je doao da je vri jedno vrijeme iz pokornosti prema Allahu, iz potinjenosti prema Njemu bez ikakve druge elje i bez ikakvog drugog cilja iza toga, osim pokornost, osim nagrade koju nalazi u sebi, a koja se ispoljava u sigurnosti i zadovoljstvu svojim poloajem i svojim djelovanjem i u radosti Allahovim zadovoljstvom njime i Njegovom brigom o njemu. Da to nalazi na drugom svijetu kao veliku poast, blagodat i dobrotu. Tada e biti da je uistinu pribjegao Allahu, da je pobjegao od omi ove Zemlje i njenih privlanosti koje prave zapreke i primamljivosti koje 32

plijene. Bit e da se zbilja oslobodio ovim bjeanjem, da se posvetio Allahu i da je zauzeo pravi poloaj u Kosmosu kao Allahov rob, da ga je Allah stvorio da Ga oboava, daje on izvrio ono za ta je stvoren i da je ostvario cilj svoje egzistencije. Od zahtjeva koje postavlja uvrenje znaenja ibadeta jeste da ovjek bude Allahov namjesnik na Zemlji, da izvrava obaveze koje proizlaze iz toga i da u tome ostvari maksimalne rezultate, istovremeno diui ruke od Zemlje, radei iskrena srca i osloboen njenih privlaosti i primamljivosti. Radei tako, on ne vri zadau namjesnitva niti ostvaruje njegove rezultate radi sebe lino niti radi namjesnitva, ve radi ostvarenja znaenja ibadeta u njemu, a potom da pouri i pribjegne Allahu s nje! Od tih njegovih zahtjeva je isto tako da vrijednost djela u dui proizlazi iz njihovih motiva, a ne iz njihovih rezultata. Neka rezultati budu takvi kakvi jesu. ovjek nije vezan za ove rezultate. On je vezan za izvrenje ibadeta kroz obavljanje ovih poslova, i njegova nagrada nije u njihovim rezultatima ve je njegova nagrada u ibadetu koji je obavio . . . Odatle se potpuno mijenja ovjekov stav prema obavezama, zaduenjima i djelima. On u svima njima gleda u .znaenje ibadeta koje se u njima krije. Kad ostvari ovaj smisao, zavrava se njegova zadaa i ostvaruje se njegov cilj. Neka rezultati poslije toga budu takvi kakvi jesu. Ovi rezultati ne ulaze u njegovu obavezu niti u njegovu raunicu. Oni nisu njegova stvar. To je stvar Allahovog odreenja i Njegovog htijenja. On, njegov trud, njegova namjera i njegovo djelo su jedan aspekt Boijeg odreenja i volje. Kada se ovjekovo srce rijei brige o razultatima rada i truda, kada

ovjek osjeti da je dobio svoj dio i osigurao nagradu samim ostvarenjem znaenja ibadeta kroz motiv za djelo i trud, u njegovom srcu tada nee ostati nimalo pohlepe koja poziva na lakomost i rivalstvo oko dobara u ovom ivotu. On, s jedne strane, ulae maksimum truda i snage u namjesnitvo i izvravanje obaveza, a s druge strane, on die ruke i srce od zavisnosti od prolaznih dobara na zemlji i od plodova ove aktivnosti. On je pobrao ove plodove da bi ostvario znaenje ibadeta u njima, a ne da bi ih dobio i zadrao samo za sebe. Kur'an hrani ovaj osjeaj i pojaava ga oslobaanjem ovjekovih osjeanja od zauzetosti brigom opskrbe i od pohlepe du. Opskrba je sama po sebi zagarantirana. Allah (Uzvieni) ju je zajamio Svojim robovima. On, prirodno, ne trai od njih da oni Njega (Uzvienog) hrane ili 33

opskrbljuju, kad ih obavezuje da dijele ovaj imetak onima kojima je on potreban i da ispune svoje obaveze prema onima koji su lieni: ja ne traim od njih opskrbu niti elim da Me hrane, (51/57) opskrbu daje jedino Allah, Moni i jaki! (51/SBJ. Dakle, nije motiv vjernika da radi i da ulae trud u namjesnitva elja za sticanjem opskrbe, ve je motiv ostvarenje znaenja ibadeta koje se ostvaruje ulaganjem maksimalnog truda i snage. Stoga je ovjekovo srce vezano za ostvarenje znaenja ibadetu u trudu koji ulae a nije vezano za rezultate toga truda . . . To su plemenita osjeanja koja se raaju samo u okrilju ovog plemenitog poimanja. Ako ovjeanstvo ne poima i ne zapaa ova osjeanja, to je stoga to ono nije ivjelo - kao to je ivjela prva generacija muslimana - u okrilju Kur'ana i nije crpilo postulate svog ivljenja iz tog velikog ustava. Kad se ovjek uzdigne na ovaj horizont, horizont i bad eta ili horizont potinjenosti i na njemu se uvrsti, njegova dua bezuvjetno odbija da se slui niskim sredstvom za ostvarenje plemenitog cilja makar ovaj cilj bio pomo Allahovoj vjeri i zalaganje da Njegova rije bude gornja. Nisko sredstvo, s jedne strane, rui isto i plemenito znaenje ibadeta, a s druge strane, njega se ne tie postizanje ciljeva ve ga se tie izvravanje obaveza ostvarujui znaenje ibadeta tim izvravanjem. to se tie ciljeva, oni su povjereni Allahu, dolaze shodno Njegovoj odredbi kad On hoe. Nema potrebe da sredstva i nain postizanja ciljeva koje je postavio Allah budu nepravedni, jer oni ne ulaze u raunicu kod vjernika koji iskreno oboava Allaha. Poboni rob zatim uiva u mirnoj savjesti, zadovoljstvu due i zdravoj

pameti u svim prilikama. Svejedno vidio rezultate svoga truda ili ne. Bilo da se oni ostvare onako kako je mislio da e se ostvariti ili suprotno od onoga kako je planirao. On je svoj posao zavrio i priskrbio sebi nagradu u trenutku kada je ostvario znaenje ibadeta. I smirio se. Ono to doe poslije toga izlazi iz granica njegove dunosti. On zna da je rob, stoga nije uobiajio da svojim osjeanjima i svojim zahtjevima prelazi ogranienja roba. Takoer zna da je Allah Gospodar, zato se ne uputa u ono to spada u domen Gospodara. Njegove se emocije zaustavljaju kod ove granice, Allah je zadovoljan njime, a i on je zadovoljan Allahom. Na ovaj nain dolaze do izraaja aspekti ove nevjerovatno ogromne injenice koju utvruje ovaj jedan kratki ajet: Dinnove i ljude sam stvorio 34

samo zato da Mi se klanjaju (51/56) To je inejnica koja garantira da promijeni lice ivota u potpunosti kad se ona uistinu uvrsti u svijesti . . . U svjetlu ove velike injenice spommJu se oni koji su poinili nepravdu pa nisu povjerovali, koji su pourivali Allahovu prijetnju pa su u la ugonili. Tako sura zavrava ovom posljednjom opomenom: A nevjernike e stii kazna kao to je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne pouruju, (51/59) jer, teko nevjernicima na Dan kojim im se prijeti! (51/60). 35

- 36

SURA ET -IDR ORJAVIJENA U MEKKI IMA 49 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tako Mi Gore, r52/V i Knjige u retke napisane, (52/2)

na koi razvijenoj, (52/3) i Hrama poklonika punog, (52/4J 37

i svoda uzdignutog, (52/5J i mora napunjenog, (52/6J kazna Gospodara tvoga sigurno e se dogoditi, (52/7J nitko je nee moi otkloniti (52/8J na Dan kad se nebo silno uzburka, (52/9) a planine s mjesta pomaknu! (52/IOJ. Teko na taj Dan onima koji su poricali, (52/IV koji su se, ogrezli u la, zabavljali! (52/12J na Dan kada e grubo u vatru diehennemsku biti gurnuti: (52/13) "Ovo je vatra koju ste poricali (52/14). pa, je li ovo arolija, ili vi ne vidite? (52/15). Pri te se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli, - to vam je kazna za ono to ste radili" (52/16). A estiti e biti u diennetskim baama i blaenstvu (52/m i u onom to im je Gospodar njihov dao e uivati - njih e Gospodar njihov patnje u ognju sauvati (52/18). 'Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono to ste radili!" (52/19). Bie naslonjeni na divanima poreanim, a vjenaemo im kurije dennetske (52/20J. Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela prikljuiemo djecu njihovu, a djela njihova neemo nimalo umanjiti - svaki ovjek je odgovoran za ono to sam ini (52/21) i jo emo ih darovati voem i mesom kakvo budu eljeli (52/22J

jedni drugima e, u njemu, pune ae dodavati zbog njih nee biti praznih besjeda i pobuda na grijeh , (52/23J a sluie ih posluga njihova nalik na biser skriveni, (52/24J i obraae se jedni drugima i jedni druge e pitati: (52/25J {'Prije smo meu svojima strahovali", - govorie (52/26) 38

''pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sauvao; (52/27) mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, dobroinitelj i milostiv" (.52/2R) . Zato ti opominji, jer ti, milou Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud (52/29) . Zar oni da govore: "On je pjesnik, saekaemo da vidimo ta e mu sueno biti" r52/30J. "Pa ekajte" - reci ti - ((i ja u zajedno s vama ekati!" (52/3IJ. Da li im to dolazi od pameti njihove ili su oni inadije tvrdoglave? (.52/.12) . Zar oni da govore: '1zmilja ga!" - Ne, nego oni nee da vjeruju; (52/33J zato neka oni sastave govor slian Kur'anu, ako istinu govore! (52/.14J. Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! (52/35J. Zar su oni nebesa i Zemlju stvoriti?! Ne, nego oni nee da vjeruju (52/.16) . Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?! rs2;.m. Zar oni imaju ljestve, pa na njima prislukuju? Neka onaj medu njima koji tvrdi da je neto uo donese potvrdu oitu rs2!3BJ. Zar da su za Njega - keri, a za vas da su - sinovi?! (52/39J. Zar ti trai od njih nagradu, pa su nametom optereeni?! (52/40J. Zar je u njih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?! (52/4IJ Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku e se uhvatiti ba oni koji ne vjeruju! r.52/42J. Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! Hvaljen neka je Allah,

On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju! (52/43J. I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: "Oblaci nagomilani!" (.52/44). Zato ih pusti dok se ne suoe s Danom u kome e pomrijeti, (52/4.SJ 39

Danom kada im lukavstva njihova nimalo nee koristiti i kada im niko nee pomoi (52/46). A za sve nasilnike i druga e kazna prije one biti, ali veina njih ne zna (52/47). A ti strpljivo ekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i titimo; i veliaj i hvali Gospodara svoga kad ustaje, (52/4BJ i nou Ga veliaj i kad se zvijezde gube (52/49). Ova sura predstavlja kampanju koja ostavlja dubok trag na ljudskom srcu. Ona isto tako predstavlja estok napad na predodbe, sumnje, podozrenja i ispraznosti koje napadaju srce, uvlae se u njega i kriju tu i tamo u njegovoj unutranjosti. Ona takoder znai opovrgavanje svakog argumenta i isprike koje srce esto uzima radi odstupanja od Istine i udaljavanja od vjerovanja . . . To je takva kampanja da je ne moe izdrati srce koje je prima. Ona ga, zapravo, prati sve dok se ne povinuje i ne preda! To je kampanja u kojoj uestvuju rije i izraz, znaenje i smisao, slike i sjene i muziki ritmovi odlomaka sure i njene rime, podjednako. Od poetka sure do njenog kraja redaju se jedan za drugim njeni ajeti kao da su projektili, njeni ritmiki tekstovi kao da su gromovi, njene slike i sjene kao da su otri bievi za osjeanja koja ne putaju nijednog trenutka od poetka do kraja! Sura zapoinje zakletvom Uzvienog Allaha svetinjama na Zemlji i nebu. Neke su otkrivene i poznate! A neke skrivene i nepoznate: Tako Mi Gore, i Knjige u retke napisane, na koi razvijenoj, i Hrama poklonika punog, i svoda uzdignutog, i mora napunjeno g, (52/I-6J . .

Kune se velikom i stranom stvari koja do kraja uzdrma srce i koja posve prestrai osjeanja, takvim izrazom ije rijei odgovaraju njegovom stranom znaenju u prizoru od koga drhte srca: Kazna Gospodara tvoga sigurno e se dogoditi, nitko je nee moi otkloniti na Dan kad se nebo silno uzburka, a planine s mjesta p omaknu! (52/7-IOJ . Usred zastraujueg prizora vidimo i ujemo ono to potresa i zastrauje, nesreu i strah, prekoravanje i zastraivanje: Teko na taj Dan onima koji su poricali, koji su se, ogrezli u la, zabavljali, na Dan kada e grubo u vatru dehennemsku biti gurnuti: Ovo je vatra koju ste poricali pa, je li ovo arolija, ili vi ne vidite? Priite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli, - to vam je kazna za ono to ste radili" (52/11-16). 40

Ova cjelina jeste kampanja progonjenja. Za njom slijedi jedna nova cjelina jedne druge vrste. Cjelina koja odraava elju srca koja su vidjela te velike strahote za sigurnou i blagodatima. Ova cjelina, naime, izlae sliku estitih i bogobojaznih ljudi i poasti koje su za njih prigotovljene. Udobno i obilno uivanje koje je za njih pripremljeno, koje se iznosi dosta opirno, sa mnogo detalja i raznovrsno. Ovo pokree osjeanja za uivanjem i olakanjem poslije muke i straha od kazne: A estiti e biti u dennetskim baama i blaenstvu i u onom to im je Gospodar njihov dao e uivati - njih e Gospodar njihov patnje u ognju sauvati. Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono to ste radili!" Bie naslonjeni na divanima poreanim, a vjenaemo im hurije dennetske. Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela prikljuiemo djecu njihovu, a djela njihova neemo nimalo umanjiti - svaki ovjek je odgovoran za ono to sam ini - i jo emo ih darovati voem i mesom kakvo budu eljeli jedni drugima e, u njemu, pune ae dodavati zbog njih nee biti praznih besjeda i pobuda na grijeh -, a sluie ih posluga njihova nalik na biser skriveni, i obraae se jedni drugima i jedni druge e pitati: ('Prije smo meu svojima strahovali", - govorie - ttpa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sauvao; mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, dobroinitelj i milostiv" <52/17-28). Sada kad je srce osjetilo bi kazne u prvoj cjelini, okus slasti uivanja u drugoj, sada dolazi trea cjelina koja progoni predodbe i avolje doaptavanje, koja prati sumnje i zablude i koja opovrgava dokaze i isprike. Ova cjelina iznosi istinu javno, jasno, jednostavno i otro. Ova istina govori jezikom efikasne logike da to ne pretpostavlja nikakvo tumaenje, jezikom

prave logike, da to ne pretpostavlja nikakvo uvijenja i kruenje. Ova cjelina posve povija vratove i prisaljava ih da se povinuju i predaju . . . Ona poinje usmjeravanjem govora Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) da ih nastavi opominjati, uprkos njihovom loem odnosu prema njemu, kako bi im provukao kroz ui ovu djelotvornu, snanu i ispravnu logiku: Zato ti opominji, jer ti, milou Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud. Zar oni da govore: ((On je pjesnik, saekaemo da vidimo ta e mu sueno biti. " 1Pa ekajte" - reci ti - 11i ja u zajedno s vama ekati!"' Da li im to dolazi od pameti njihove ili su oni inadije tvrdoglave? Zar oni da govore: 17zmilja ga!" - Ne, nego oni nee da vjeruju; zato neka oni sastave govor slian Kur'anu, ako istinu govore! Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nee da vjeruju. Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?! Zar oni imaju ljestve, pa na njima prislukuju? Neka onaj meu njima koji tvrdi da je neto uo donese potvrdu oitu. Zar da su za Njega - keri, a za vas da su - sinovi?! Zar 41

ti trai od njih nagradu, pa su nametom optereeni?! Zar je u njih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?! Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku e se uhvatiti ba oni koji ne vjeruju! Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! Hvaljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju! (52/29-43). Odmah poslije ovih uzastopnih pitanja, zapravo ovih gromovitih projektila koji potpuno raznose la, koji dovode u kripac oholog i tvrdoglavog i koji uutkaju svaki jezik koji skrene sa istine ili plemizira o njoj, poslije ovoga slika njihovu angrizljivost i tvrdoglavost u liku onoga koji proturijei onome to je oevidno: I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: "Oblaci nagomilani! (51/44). A razlika izmedu komada neba koji pada i oblaka je jasna, medutim, oni tragaju za svakom sumnjom da bi odstupili od jasne istine. Ovdje im se alje posljednji projektil. Projektil strane prijetnje da e sresti taj zastraujui prizor koji im je izloen na poetku sure: Zato ih pusti dok se ne suoe s Danom u kome e pomrijeti, Danom kada im lukavstva njihova nimalo nee koristiti i kada im niko nee pomoi (52/4546J Kao to . im prijeti drugom bliom kaznom prije one kazne: A za sve nasilnike i druga e kazna prije one biti, ali veina njih ne zna (52/47). Ova sura zavrava jednim prijatnim i ugodnim taktom . . . On je upuen asnom Poslaniku za koga oni govore: ((On je pjesnik, saekaemo da vidimo ta e mu sueno biW (52/JOJ Kao to govore: Prorok ili ludak . . .

 Ovaj zavrni takt upuen je Poslaniku od njegovog Gospodara da Ga razvedri i utjei iz potovanja i poasti takvim izrazom da mu nema ravnog u cijelom Kur'anu i koji ranije nije upuen nijednom vjerovjesniku ni poslaniku: A ti strpljivo ekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i titimo; i veliaj i hvali Gospodara svoga kad ustaje, i nou Ga veliaj i kad se zvijezde gube (52/4849). To je takt koji otklanja napor i potekoe sa kojima se susree plemeniti Poslanik od tih oholih i tvrdoglavih sa kojima je sueljavanje iziskivalo itavu ovu estoku kampanju progona i napada . . . Tako Mi Gore, (52/1) i Knjige u retke napisane, (52/2J 42

na koi razvijenoj, <52/3J i Hrama poklonika punog, <52/4J i svoda uzdignutog, <52/5J i mora napunjenog, (52/6) kazna Gospodara tvoga sigurno e se dogoditi, (52/7J nitko je nee moi otkloniti (52/BJ na Dan kad se nebo silno uzburka, <52/9J a planine s mjesta pomaknu! (52/IOJ. Teko na taj Dan onima kofi su poricali, <52/llJ kofi su se, ogrezli u la, zabavljali! <52112J na Dan kada e grubo u vatru dehennemsku biti gurnuti: (52/13J Ovo je vatra koju ste poricali (52/14). pa, je li ovo arolija, ili vi ne vidite? (52/15J Prite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli, - to vam je kazna za ono to ste radiW <S2/16J. Ovi kratki ajeti, ove melodine rime i taktovi koji ih razdvajaju prate suru od samog. poetka. Ona poinje jednom rijeju. Zatim slijede dvije rijei, a onda postepeno ajeti postaju dui i dui, tako da ajet na kraju odlomka ima dvanaest rijei, uz potpunu sauvan ost jaine ri1ma. Tur - Gora je planina obrasla drveem. Najvjerovatnije da se pod tim misli na planinu Tur poznatu u Kur'anu, spomenutu u kazivanju o Musau (alejhi' s-selam) na kome su objavljene ploe. A1mosfera je a1mosfera svetinja kojima se Uzvieni Allah zaklinje velikom stvari koja e doi. Knjiga u retke napisane - najblie je da je to M tisaova Knjiga koja mu

je ispisana na ploama, zbog veze koja postoji izmeu nje i Tura. Meutim, reeno je da je to uvana Ploa, u skladu sa onim to dolazi poslije: Hram poklonika pun i svod uzdignut. Nita ne sprjeava da je to na ta se ovdje misli. Hram poklonika pun - moda je to Kaba, ali najvjerovatnije da je to hram bogosluenja meleka na Nebu, prema onome to je navedeno u 43

Buharijevoj i Muslimovoj zbirci u hadisu o israu: "Zatim sam dignut u Hram poklonika pun, kad u njega ulazi svaki dan sedamdeset hiljada i ne vraaju se dok ne izvre i posljednje ime su zadueni." Znai - mole Boga i tavafe Hram kao to stanovnici Zemlje tavafe svoju Kabul Svod uzdignut jeste Nebo. To je rekao Sufjan Sevri, obe i Ebu Ah ves, a oni to prenose od Semmaka i b ni Hali da ibni Ar' are, a ovaj od Alije (neka ga Allah uzvisi) . Sufjan je rekao: Zatim je prouio: I to to je nebeski svod osiguran nae je djelo, a oni se ipak okreu od znamenja koja su na n;emu (21/32J . . . More napunjeno znai - puno more, jer je ono najprilinija stvar da se spomene sa nebom u jednom prizoru, upravo po njegovoj irini, punoi i prostranstvu. Ono je znamen pun straha i pun drai i to je ono to ga kvalificira da bude spomenuto sa ovim prizorima kojima se zaklinje na veliku stvar. Ova rije mesdur - napunjeno, moe da ima znaenje zapaljen, kao to je reeno u drugoj suri: I kada se mora vatrom napune (81/6), odnosno, vatrom zapale. Kao to moda ukazuje na drugo stvorenje, kao to je uzdignuta kua koju zna Allah. Uzvieni Allah se kune ovim velikim stvorenjima da e se dogoditi velika stvar nakon to se pripremio osjeaj ovih ritmova da se doeka i prihvati ta velika stvar: Kazna Gospodara tvoga sigurno e se dogoditi, nitko je nee moi otkloniti (!i2/7-BJ. Ona e se bezuvjetno dogoditi, niko je nee moi otkloniti. Ritam ova dva ajeta i njihovih rima je kategorian i uvjerljiv i on unosi u osjeanja

misao da je to iznenadan i katastrofalan dogaaj, od koga nema zatitnika ni spasitelja. Kad ovaj ritam dopre do ljudskih osjeanja bez prepreke, on ih potresa, lomi i ini s njima to to ini. .. Hafiz Ebu Bekr i b ni Ebi Dunja je rekao: Prenio nam je moj otac, prenio nam je MusA ibni Davud, od Saliha Murrija, od Dafera ibni Zejda Abdija, da je rekao: Izaao je Omer da obie Meinu jedne noi i proao je pored kue jednog muslimana. Zatekao ga je da klanja i zastao da poslua njegovo uenje. ovjek je uio: Tako Mi Gore . .. rs211J dok nije stigao do: Kazna Gospodara tvoga sigurno e se dogoditi, niko je nee moi otkloniti ... rs217-BJ Omer je rekao: "Zakletva je, tako mi Gospodara Ka be, istinita." Siao je sa svog magarca, naslonio se na jedan zid i ostao tako dugo, a zatim se vratio kui. Ostao je mjesec u kui, ljudi su ga obilazili ne znajui od ega boluje (neka je Allah njime zadovoljan) . 44

Omer je (neka je Allah njime zadovoljan) uo ovu suru prije toga, uio je i klanjao njime namaz. Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) ju je uio klanjajui akam. Omer je to znao i eio se. Meutim, te noi ona je nala njegovo otvoreno srce, otvorena osjeanja, prodrla do njega i uradila s njim to to je uradila. Kada je ona stigla do srca svojom teinom, svojom estinom i svojom neposrednom vjenom istinom koja stie do srca u posebnim trenucima, proimajui ih i prodirui duboko u njih, u neposrednom dodiru poput ovog, srce prima ajet iz njegovog prvog izvora kao to ga je primilo srce Allah ovog Poslanika (alejhi' s-selam) pa ga podnese jer je pripravljeno za njegov doek. Drugima se, meutim, dogaa neto to se dogodilo O meru (neka je Allah njime zadovoljan) kada dolazi do njih snagom svoje prve sutine . . . Iza ovog stranog ritma slijedi popratni prizor koji je isto tako straan: Na Dan kad se nebo silno uzburka, a planine s mjesta pomaknu! (.'i2/9-J0). Prizor nepominog neba koje je vrsto sazdano kako se ljulja i kree kao to se kree talas na moru tamo-ovamo, bez oslonca. Prizori nepominih i vrstih planina kako se kreu lagahno i graciozno ne mirujui i ne ostajui na jednom mjestu. Zapanjujua i potresna stvar! Ona sigurno ukazuje na strah u kome se nebo uzburka, a planine s mjesta pomaknu. A ta je tek sa malim i slabim ljudskim biem u tom zapanjujuem i zastraujuem strahu?! U stisci ovog straha gdje nita ne ostaje na svom mjestu, u okrilju ovog straha koji sve trese, kontekst pretie one koji su poricali onim to je

stranije i strahovitije, pretie ih prokletstvom kazne od Monog i Silnog: Teko na taj Dan onima koji su poricali, koji su se, ogrezli u la, zabavljali! rs2/llI2J Proklinjanje kaznom od Allaha jeste presuda kaznom i odreenje. Ona e se, nema druge, dogoditi, niko je nee moi otkloniti. Ona e se definitivno dogoditi na Dan kad se nebo uzburka, a planine s mjesta pomaknu. Ovaj strah odgovara toj kazni, a sve se sruuje na one koji su poricali koji su se, ogrezli u la, zabavljali (51/12) ... .. Ovaj opis u principu pristaje uz te politeiste i njihova banalna vjerovanja, izlizana poimanja i njihov ivot koji poiva na tim vjerovanjima i ovim poimanjima koja je opisao Kur'an i o kojima je govorio na mnogim mjestima, a koja su, ustvari, samo igra i nita ozbiljno nema u njima. Igra 45

kroz koju oni gaze kao to gazi igra po vodi, ne namjeravajui otii do obale ili nekog cilja, njegov cilj je gaenje i igra! Meutim, ovaj opis vjeran je i za svakog ko ivi sa poimanjem koje nije islamsko poimanje. Ovu injenicu ovjek ne shvaa sve dok ne izloi sva poznata ljudska poimanja - svejedno u vjerovanjima, mitovima ili filozofijama - u svjetlu islamskog poimanja ljudske egzistencije i egzistencije uope. Ostala poimanja - ak uenja velikih filozofa kojima se ponosi historija ljudske misli - izgledaju poput djeijih pokuaja koja tumaraju i lutaju u cilju dolaenja do Istine. Te Istine koja se izlae u islamskom poimanju - posebno u Kur'anu - na miran, jasan, snaan, jednostavan i dubok nain. Ovo poimanje se susree sa iskonskom ljudskom prirodom na direktan nain, bez mnogo truda, napora i komplikacija, jer ono upoznaje iskonsku ljudsku prirodu sa izvornom istinom koja je u njoj i ono njoj objanjava bitak i njene odnose s njim kao to joj objanjava vezu bitka sa njegovim Stvoriteljem takvim objanjenjem koje se podudara i poklapa sa onim to je u njoj ukorijenjeno. udio sam se dok sam iitavao miljenja velikih filozofa i primijetio velike nevolje koje imaju pokuavajui da objasne ovaj bitak i njegove odnose, kao to malo dijete pokuava da rijei krupnu matematiku jednainu . . . Preda mnom je kur'ansko poimanje, jasno, isto, lahko, jednostavno i prirodno, u njemu nema nepravilnosti, zaobilaenja, kompliciranosti niti uvijenosti. Ovo je prirodno jer kur'ansko tumaenje bitka jeste tumaenje Stvoritelja ovog bitka, njegove prirode i njegovih veza i odnosa. . . Meuti. tumaenja filozofa su pokuaji parcijalnih

tumaenja ovog bitka radi tumaenja cijelog bitka. Rezultat i posljedica poput ovih oajnih pokuaja su poznati! To je igra, zbrka i besposlica u poreenju sa cjelovitom, zrelom i skladnom slikom koju Kur' an izlae ljudima, ali koju neki ostavljaju i prelaze na te nepotpune i nasumine pokuaje koji nikako ne mogu postati savreni i zreli! Stvari tako ostaju uzburkane u ljudskim osjeanjima i poimanju, a sve to pod utjecajem devijantnih poimanja i manjkavih ljudskih pokuaja .. . Zatim ovjek uje ajete iz Kur'ana o temi koja ga okupira, kad odjednom zablista mirno svjetlo, pojavi sestabilna vaga. Kad odjednom - on nalazi svaki predmet na svom mjestu, svaku stvar na svom mjestu, svaku injenicu vidi mirnom i stabilnom, nije uzburkana ni kolebljiva. Poslije toga osjeti da mu se dua odmorila, da mu se um smirio, da mu je razum naao mir u jasnoj istini, da je nestalo mraka i nespokoja i da su se stvari stabilizirale. 46

Takoder se ini da ljudi srljaju i da se igraju s aspekta njihovih interesiranja u ivotu. Kad se interesiranja usporede sa interesiranjima koja potie islam u dui, za koja vee srce i koja ga zaokupljaju razmiljajui o njima i ostvarujui ih u praksi, tada se vidi bezvrijednost i beznaajnost tih interesiranja. Musliman gleda i vidi da su ljudi okupirani ovim interesiranjima, da su uromtli u njih, da ih veliaju i da o njima govore kao da su ona krupne kosmike stvari! Musliman gleda na te ljude kao to gleda na djecu koja su zabavljena lutkama od slatkia i lutkama uope mislei da su osobe pa provode svoje vrijeme u zabavljanju i igranju njima!!! Islam uzdie ljudska interesiranja u mjeri u kojoj uzdie njihovo poimanje ljudskog bitka i bitka u cijelosti, u mjeri u kojoj im otkriva smisao njihove egzistencije, njenu sutinu i sudbinu, kao i u mjeri u kojoj iskreno i jasno odgovara na pitanja koja zaokupljaju svakog ovjeka: Odakle sam doao? Zato sam doao? Kuda idem? Odgovor islama na ova pitanja odreduje istinsko poimanje ljudske egzistencije i egzistencije u cijelosti. ovjek nije izuzetak od svih ostalih stvorenja. On je jedno od njih. I on je doao otuda odakle su dola i ona. On s njima dijeli uzrok njihove egzistencije. Odlazi tamo kamo mudrost Stvoritelja cijelog bitka iziskuje da ide. Odgovor na ta pitanja isto tako sadri cjelovito tumaenje cijelog bitka, njegove veze i veze ovjeka s njim, kao i veze svega sa Stvoriteljem svega.

 Ovo tumaenje reflektira se na ljudska interesiranja u ivotu i podie ih na njihov pravi nivo. Odatle se interesiranja drugih ine posve mala i mizerna u osjeanjima muslimana koji je okupiran realizacijom velike funkcije svoje egzistencije u ovom Kosmosu, za razliku od tih sitnica i beznaajnih stvari u kojima srljaju oni koji se igraju! Muslimanov ivot je veliki ivot, jer je on povezan s ogromnom zadaom, skopanom sa ovim velikim bitkom i sa utjecajem na ivot ovog velikog bitka. ivot je vrjedniji i dragocjeniji od toga da ga se provede u besposlici, igri, dangubi i zabavi. Mnoga interesiranja ljudi na Zemlji izgledaju besposlica, igra, danguba i zabava kad se usporede sa interesiranjima muslimana koja proizlaze iz njegovog poimanja te ogromne zadae koja je povezana sa sutinom bitka.l Fikretu'l--islami ani'l-kewni we'l-hajati weUnsani, rad autora za koji se nada da e uspjeti da ga objavi. 47

I teko tim besposliarima koji su se zabavljali: Na dan kada e grubo u vatru dehennemsku biti gurnuti rs211a; To je surov prizor. Ed-De'un je guranje s lea. Ovo je grub pokret koji pristoji laljivcima koji se zabavljaju, koji se ne trude i koji nisu svjesni onoga to se deava oko njih. Njih, jednostavno, vode i guraju s lea. Kad budu dovedeni i dotjerani do ivice vatre, bit e im reeno: Ovo je vatra koju ste poricali (52/14) I dok su oni na ovoj muci, izmeu guranja i vatre s kojom su suoeni mimo svoje volje, dolazi im osuda i prijekor, ukazuje im se i aludira na poricanje koje su oni prethodno prakticirali: Pa je li ovo arolija, ili vi ne vidite? (51/15). Oni su za Kur'an govorili da je arolija. Pa je li ova vatra koju vide isto tako arolija?! Ili je to krupna i strana istina? Ili oni ne vide ovu vatru kao to nisu vidjeli Istinu u asnom Kur'anu?! Kad zavrava ovim gorkim i sarkastinim prijeko rom Kur'an uri da im saopi daje nada za njih izgubljena: Prite se u njoj, isto vam je trpjeli ili ne trpjeli, - to vam je kazna za ono to ste radili"' (52/16). Za unesreenog nema gore nesree od ove, a to je da zna da je trpio ili netrpio jedno te isto. Kazna e se sigurno dogoditi i niko je nee moi otkloniti. Bol je jedan, trpio ili oajavao. Ostanak u vatri je odreen i propisan, svejedno trpio ili pomagao. Uzrok toga je to je to naplata za djelo. To je kazna, ona ima realan uzrok, zato nema izmjene ni promjene! Time zavrava ovaj strani prizor, kao to zavrava prva cjelina ovim silovitim ritmom.

to se tie druge cjeline, ona izaziva osjeanja, meutim, on;i je puna blagostanja i udobnosti, puna klicanja -neodoljivom uiv,.ju, pogotvo poslije prizora oajne kazne: A estiti e biti u dennetskim baama i blaenstvu (52/17) i u onom to im je Gospodar njihov dao e uivati - njih e Gospodar njihov patnje u ognju sauvati (52/18). 'Jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono to ste radili!" (52/19). 48

Bie naslonjeni na divanima poredanim, a vjenaemo im kurije dennetske (.52/20). Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela prikljuiemo djecu njihovu, a djela njihova neemo nimalo umanjiti - svaki ovjek je odgovoran za ono to sam ini (52/21) i jo emo ih darovati voem i mesom kakvo budu eljeli (52/22). jedni drugima e, u njemu, pune ae dodavati - zbog njih nee biti praznih besjeda i pobuda na grijeh , (52/23) a sluie ih posluga njihova nalik na biser skriveni, (52/24) i obraae se jedni drugima i jedni druge e pitati: (52/25) "Prije smo medu svojima strahovali", - govorie - (52/26) "pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sauvao; (52/27) mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, dobroinitelj i milostiv" (.52/28) . Prizor je blii prizorima ulnog uivanja koje se u poetku obraa ulima i koje privlai due slastima osjetila u njihovoj preienoj formi. Ovaj prizor stoji nasuprot onog prizora strane kazne s kojom se suoavaju tvrda ali i nemarna srca: A estiti e biti u dennetskim baama i blaenstvu (52/17) i u onom to im je Gospodar njihov dao e uivati - njih e Gospodar njihov patnje u ognju sauvati r.s2/18J. Sama zatita od patnje u ognju iji su prizori izloeni u ovoj suri je

milost i blagodat. A kako i nije kad su s njom dennetske bae i blaenstvo (5211 7) ? Kako i nije kad se oni naslauju i uivaju u onome to im je njihov Gospodar dao? Uz blagodati i slasti ide lijep doek i ukazivanje poasti: "jedite i pijte i neka vam je prijatno, to je za ono to ste radili!" (52/19). Ovo je, samo po sebi, vei uitak. Oni se dozivaju ovim Uzvienim pozivom i oglaava se da su oni zasluili ono u emu se nalaze: 49

Bie naslonjeni na divanima poreanim (52/20) Divani dotjerani i . poredani na kojima oni nalaze uitak to su se nali zajedno sa svojom braom u ovim blagodatima: A vjenaemo im h urije dennetske (52/20J . . . Ovo, opet, pretpostavlja najbolje od svih lijepih uivanja koje ovjeku mogu naum pasti. Poast ide korak dalje kad se njima u ovoj blagodati pridruuju njihovi potomci koji su vjerovali, to je poveanje u brizi i panji, makar djela potomaka bila na nioj razini od ranga estitih i bogobojaznih, sve dok to potomstvo vjeruje. To nee nita umanjiti djela oeva ni njihove rangove. To isto nee naruiti princip pojedinane odgovornosti i obraun svakog prema djelu koje je uradio, to je Allahova milost prema svima: Onima koji su vjerovali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju povela prikljuiemo djecu njihovu, a djela njihova neemo nimalo umanjiti - svaki ovjek je odgovoran za ono to sam ini - (5212V. Prizor nastavlja da izlae razne vrste uivanja i slasti u tom blaenstvu. Tamo su voe i meso kakvo budu eljeli. U njemu e iz aa pie koje nije poput ovosvjetskog vina koje izbacuje prazne besjede i besmislice sa usana i jezika i iri grijeh i pobunu u osjeanjima i organima. Ove ae su iste i nedotaknute: Zbog njih nee biti praznih besjeda i pobuda na grijeh (52/23J Oni e ih izmeu sebe dodavati jedni drugima i zajedno .. piti, to je dodatni moment u prisnosti, slasti i uivanju. Sluit e ih i au

im okolo nositi lijepi i bezazleni momci, isti, edni i svjei: nalik na biser skriveni (52/24), to umnogostruava srdanost ugodnog skupa u tijelima i srcima. Upotpunjujui srdanu atmosferu prizora, kontekst iznosi njihove meusobne razgovore, njihovo prisjeanje prolosti i navoenje razloga koji su im osigurali sigurnost, zadovoljstvo, obilje, rasko, radost i blaenstvo. Kontekst otkriva srcima tajnu ovog uivanja i ukazuje na put koji vodi do ove blagodati: I obraate se jedni drugima i jedni druge e pitati: (52/25) "Prije smo meu svojima strahovali", - govorie (52/26) "pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sauvao; (52/27) mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, dobroinitelj i milostiv" (52/28). 50

Tajna je, dakle, u tome to su oni ivjeli na oprezu od ovog Dana. ivjeli su u strahu od susreta sa svojim Gospodarom. ivjeli su bojei se polaganja rauna pred Njim. ivjeli su tako i meu svojim najbliim, gdje vlada zavaravajua sigurnost, ali se oni nisu dali zavarati, gdje vlada zaokupljenost igrom i zabavom, ali se oni nisu time zaokupljali. Tada im je Allah darovao Svoju milost i sauvao ih patnje u ognju koja prolazi kroz tijela poput vrueg otrova koji pee! On ih je sauvao ove patnje it Svoje milosti i dobrote, znajui za njihovu bogobojaznost, strahopotovanje i strahovanje. I oni ovo dobro znaju. Oni znaju da djelo ne uvodi svog aktera u Dennet bez Allahove milosti i dobrote. Djelo ne moe nita vie uiniti do da posvjedoi da je njegov akter uloio trud i da je teio za onim to je kod Allaha. Ovo je ono to zasluuje Allahovu milost. Uz strahovanje, oprez i bogobojaznost oni su se molili Allahu: Mi smo Mu se prije klanjali (52/28J . . . Oni znaju da su Njegovi atributi dobroinstvo i milost prema ljudima: On je, doista, dobroinitelj i milostiv (52/28) . . . Kontekst isto tako otkriva tajnu prispjea do meusobnog razmjenjivanja misli ovih sretnika koji uivaju u kui blagodati. Sada, kada su osjeanja primila bi estoke kazne u prvoj cjelini, primila zov za raskono uivanje u drugoj cjelini, ime se i jednima i drugima pobuuje njihova senzibilnost za recepciju injenica, kontekst ih tretira kampanjom brzih taktova. On ih u njima progoni nepobitnim injenicama, ide u stopu za njihovim tlapnjama koje se u njima javljaju u

formi neodobravajuih pitanja i snanih izazova a koje nemaju potvrdu ljudske naravi da u njih dospije na bilo koji nain: Zato ti opominji, jer ti, milou Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud (52/29) . Zar oni da govore: "On je pjesnik, saekaemo da vidimo ta e mu sueno biti" (52/30). "Pa ekajte" - reci ti - "i ja u zajedno s vama ekati!" (52/31). 51

Da li im to dolazi od pameti njihove ili su oni inadije tvrdoglave? (52/32). Zar oni da govore: "'zmilja gal" - Ne, nego oni nee da vjeruju; (52/33) zato neka oni sastave govor slian Kur'anu, ako istinu govore! (52/34). Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?i(52/35J. Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nee da vjeruju (52/36). Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?! (52/37) Zar oni imaju ljestve, pa na njima prislukuju? Neka onaj meu njima koji tvrdi da je neto uo donese potvrdu oitu (52/38). Zar da su za Njega - keri, a za vas da su - sinovi?! (57/39). Zar ti trai od njih nagradu, pa su nametom optereeni (57/40). Zar je u njih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?! (57/4V Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku e se uhvatiti ba oni koji ne vjeruju! (57/42) Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! Hvaljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju! (57/43) I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: '"Oblaci nagomilani!" (52/44). Zato ti opominji (52/29) . . . Govor je upuen Poslaniku (alejhi' s-selam) da ustraje u opominjanju i da ga od toga ne odvrati njihov lo postupak s njim i teke optube protiv njega. Oni su za njega jedanput govorili da je prorok, a drugi put su govorili da je lud. Ove dvije kvalifikacije kod njih je objedinjavala uvjerenje koje je meu njima bilo raireno, a to je da proroci

primu od ejtana, a da ejtan isto tako zavodi pojedine ljude pa postanu ludi. Sejtan je, dakle, zajedniki imenitelj objema kvalifikacijama: prorok ili luak! Ono to je njih motiviralo da Poslanika (alejhi' s-selam) o kvalificiraju ovom ili onom kvalifikacijom, ili da kau da je pjesnik ili vra, ono to ih je motiviralo na sve ovo jeste njihova zbunjenost pred kur' anskim udom koji ih je iznenadio govorom na koji oni nisu bili navikli, a inae su rjeiti i poznati po dobrom govoru! Poto nisu htjeli - zbog nekog unutranjeg razloga - da priznaju da je Kur'an od Allaha, bilo im je potrebno da obrazloe njegov izvor koji je nedostupan ovjeku, pa su rekli: To je 52

inspiracija dina i uz njihovu pomo, pa njegov akter ili je prorok koji prima od dina, ili je vra koji se njima pomae, ili je pjesnik koji ima inspiraciju od dina, ili je lud pa ima kontakt sa ejtanom koji iz njega govori ovim neobinim govorom! To su teke i grozne rijei. Zato Uzvieni Allah tjei Svoga poslanika i minimizira njihov znaaj u njegovoj dui. Allah mu svjedoi da je on okruen milou svoga Gospodara uz koju ne ide prorotvo ni ludost: Zato ti opominji, jer ti, milou Gospodara svoga, nisi ni prorok ni lud (52/29) . . On ne odobrava njihove rijei daje on pjesnik: Zar oni da govore: On je pjesnik, saekaemo da vidimo ta e mu sueno biti" (52/30J Ovo su oni . govorili. Govorili su jedan drugom: Strpite se, ostanite vrsti u onome na emu ste dok mu ne doe smrt, pa e nas ona spasiti od njega! Savjetovali su jedan drugom da saekaju dok ga ne snae smrt. Zato se Poslaniku (alejhi' !rselam) sugerira da im odgovori u vidu uvijene prijetnje: pa ekajte - reci ti - "i ja u zajedno s vama ekati! (52/3V I saznat ete kome e pripasti kraj i koga e ekanje dovesti do pobjede i slave. Kurejevike starjeine su nosili nadimak zewu1-hulum ili zewu1ahlam, tj. razboriti ljudi, kao aluzija na njihovu razboritost i mudrost u voenju poslova. On se podsmijeva njima i njihovoj "razboritosti" prema islamu, jer njihov stav prema njemu u oprenosti je sa mudrou i razumom. Zato ironino pita: Jesu li ovi epiteti kojima oni opisuju

Muhammeda (alejhi's-selam) i ti stavovi koje oni zauzimaju prema njegovom poslanstvu bili inspiracija njihovih snova ili su oni tvrdoglave inadije koji se ne pridravaju onoga to im nalau snovi i razum: Da li im to dolazi od pameti njihove ili su oni inadije tvrdoglave? (52/32) . U prvom pitanju je jetka ironija. U drugom pitanju je odluna optuba. Jedno od ovo dvoje sigurno e ih stii zbog njihovog sumnjiavo g stava! Njihovi jezici vrijeali su Allahova Poslanika (alejhi' s-selam) optuujui ga da izmilja ono to govori. Zato on ovdje pita negodujui: Ako oni govore "izmilja ga", kao da ova rije ne moe da se kae, pa on za nju pita ne odobravajui: Zar oni da govore: *Izmilja gar (52/33) Kontekst pouruje da objasni uzrok ovog udnog govora: - Ne, nego oni nee da vjeruju; (52/33). Odsustvo osjeaja za vjeru u njihovim srcima jeste to to ih ini da govore rijei poput ovih, nakon to ih je to onemoguilo da shvate 53

sutinu ovog Kur'ana, jer da su je shvatili, znali bi da on nije ljudsko djelo i da ga nosi samo onaj ko je iskren i vjeran. S obzirom na injenicu da njihova srca ne osjeaju sutinu ovog Kur'ana, on ih, dakle, izaziva argumentom realnosti koji je neosporan: Zato neka oni sastave govor slian Kur'anu, ako istinu govore! (52/34). Ovaj izazov ponovljen je u asnom Kur'anu, a poricatelji su ga doekali nemoni, stojei prema njemu ponieni. Isto tako pred njim e stajati svaki pojedinac do Sudnjeg dana. U ovom Kur'anu, zbilja, ima neka posebna tajna. Nju osjea svako ko se suoi sa njegovim tekstovima od samog poetka prije nego to pone u njima istraivati aspekte nadnaravnosti. On osjea posebnu snagu u izrazima ovog Kur'ana. Osjea da postoji neto iza znaenja koja razum shvaa iz izraza. Osjea da se nekakav element izlijeva u osjeanja im uje ovaj Kur'an. To neki ljudi uviaju jasno, a drugi nejasno. Medutim, to u svakom sluaju postoji. Ovaj element koji se izlijeva u osjeanja, teko je odrediti njegov izvor. Je li to sam izraz? Je li to znaenje koje se u njemu krije? Jesu li to slike i nijanse znaenja kojima on zrai? Je li to poseban kur' anski ritam koji se razlikuje od ritma ostalog govora koji se oblikuje od jezika? Ili su svi ovi elementi zajedno? Ili je to neto drugo, iza ovoga, neodreno?! To je tajna pohranjena u svakom kur' anskom tekstu, koji osjea svako ko se suoi sa tekstovima ovog Kur'ana od samog poetka . . . Potom iza nje dolaze tajne koje se dokuuju razmatranjem, razgledanjem i razmiljanjem o strukturi itavog Kur'ana: U cjelovitom i ispravnom poimanju koje on stvara u osjeanju, srcu i

umu. O poimanju biti ljudske egzistencije, o biti cijele egzistencije, o pravoj biti iz koje izvire svaka bit. O Biti Uzvienog Allaha. U metodi koju Kur'an slijedi u izgradnji ovog cjelovitog i ispravnog poimanja o ljudskoj spoznaji. On se obraa iskonskoj ljudskoj prirodi, i to posebnim govorom kakav nije poznat u govoru nikog od ljudi. On prevre ljudsko srce sa svih strana, prilazi mu na sve prolaze i tretira ga poput eksperta, po svakom uglu i svakoj tajni u njemu. U sveobuhvatnosti, ravnotei i usklaenosti izmeu svih njegovih smjernica, tako da se one sve dovode u jednu ravan, to je potpuno nepoznato u ljudskoj aktivnosti, koja se ne zadrava u jednom stanju, koja se ne zaustavlja na jednom nivou, koja ne obuhvata ovako sa svih aspekata 54

i koja nije u stanju da uspostavi apsolutnu ravnoteu u kojoj nema vika ni manjka, niti pregonjenja ni nedogonjenja i apsolutni sklad u kome nema oprenosti ni sudara bilo u primarnim bilo u sekundarnim pitanjima. Ovi i njima slini fenomeni koji su dokuivi, uz tu skrivenu tajnu koja nema naina da je se negira, daju ovoj Knjizi karakteristiku univerzalne mu' dize za sva vremena. To je stvar koju ne osporava ovjek koji potuje svoja osjeanja, potuje sebe i potuje istinu koja ga obasja snano, duboko i jasno, kad god se suoi sa Kur'anom istog srca. Zato neka oni sastave govor slian Kur'anu, ako istinu govore! (52/34). Slijedee pitanje odnosi se na sutinu njihove egzistencije. To je injenica s kojom se oni moraju suoiti. Oni nemaju drugog naina da je protumae do onako kao to Kur'an kae o njoj, a to je da oni imaju Stvoritelja koji ih je stvorio, a to je Allah (Uzvieni) , da On Sam po Sebi opstoji, a oni su stvoreni: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! (52/35). Njihova egzistencija ovako, bez Stvoritelja, jeste stvar koju logika iskonske ljudske prirode odbija od samog poetka. To ne zahtijeva ni veu ni manju raspravu. to se tie pitanja da su oni sami sebe stvorili, jeste stvar koju oni nisu tvrdili niti to tvrdi ijedno stvorenje. Ako ove dvije hipoteze nisu odrive po logici iskonske ljudske prirode, ne preostaje nita osim ova istina koju iznosi Kur'an, a to je da su oni svi stvorenja Jednog Allaha sa kojim niko ne uestvuje u stvaranju i oblikovanju, pa nije dozvoljeno ni da Mu se neko pridruuje u Boanstvu i oboavanju . . . To je jasna i jednostavna logika.

Isto tako ih suoava sa postojanjem nebesa i Zemlje koji su pred njima. Pa jesu li ih oni stvorili? Oni nisu, po prirodi stvari, stvorila same sebe, kao to ni oni nisu stvorili sebe: Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nee da vjeruju (52/36) . Oni - niti bilo koji um koji prizna logiku iskonske prirode - ne kau: Nebesa i Zemlja su stvorili sami sebe, ili su stvoreni bez Stvoritelja. Oni isto tako ne tvrde da su ih oni stvorili. . . Oni stoje pred njima u vidu ivog pitanja koje trai odgovor na svoje postojanje! Oni su, kad bi bili upitani ko je stvorio nebesa i Zemlju, odgovarali da je to uinio Allah. Meutim, ova injenica se nije bila iskristalizirala u njihovoj spoznaji do nivoa da ona 55

postaje uvjerenje koje ostavlja svoje tragove na srce pokreui ga na istinsko i jasno vjerovanje. Ne, nego oni nee da vjeruju (52136) . . . Zatim ih sputa jednu stepenicu nie sa stepenice stvaranja i kreiranja njih samih ili stvaranja nebesa i Zemlje, pa ih pita: Da li oni posjeduju Allahove riznice i da li oni vladaju uskraivanjem i davanjem, tetom i koristi: Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?! (.'i2/.m. Ako oni nisu takvi i ako to oni ne tvrde, pa ko onda posjeduje riznice, ko je taj ko vlada? Kur'an na to kae: Allah je Taj koji uskrauje i prua, koji upravlja i raspolae. Ovo je to jedino tumaenje onoga to se deava u Kosmosu kad je rije o ustezanju, davanju, raspolaganju i upravljanju, a nakon demantija da su oni ti koji posjeduju riznice i da su oni ti koji raspolau stvarima. Onda ih sputa jo jednu stepenicu nie, pitajui ih imaju li oni sredstvo da prislukuju izvor Objave: Zar oni imaju ljestve, pa na njima prislukuju? Neka onaj meu njima koji tvrdi da je neto uo donese potvrdu oitu (52!38J. M uhammed (ale j hi' s-selam) njima govori da je on poslanik kome se objavljuje i da se ovaj Kur'an njemu objavljuje iz viih sfera. Meutim, oni opovrgavaju ono to on govori. Imaju li oni ljestve pa da sa njih prislukuju i znaju da se Muhammedu ne objavljuje i da je Istina neto drugo a ne ono to on govori?! Neka onaj meu njima koji tvrdi da je neto uo donese potvrdu oitu (52/38J tj., neka donesu jak argument koji u sebi nosi takav snaan dokaz koji e ljude privesti uvjerenju. U ovome je aluzija na mo

Kur'ana s kojom se oni susreu u njegovim aje tima i dokazima, ali su oni oholi i tvrdoglavi prema njima! Zatim raspravlja o jednoj od njihovih destruktivnih izjava o Uzvienom Allahu. To je izjava u kojoj oni pripisuju kerinstvo melekima koje oni dre enskim biima, upuujui govor neposredno njima, kao dodatni moment u postiivanju i poniavanju: Zar da su za Njega - keri, a za vas da su - sinovi?! (52/39). Oni su smatrali da su keri na niem stepenu od sinova do te mjere da bi im lice pocrnilo od ljutnje i muke kad bi im bilo javljeno da su dobili ensko dijete. Oni se i pored ovoga nisu stidjeli da keri pripisuju Allahu! On ih ovdje prekorava zbog njihovih obiaja i tradicija, da bi ih postidio 56

zbog njihove tvrdnje. To je, samo po sebi, destrukcija koja se ne moe odrati! Oni su drali tekim to to ih je Poslanik pozivao na Pravi Put iako im je on to nudio iskreno i bezazleno, nije za to traio nagradu, nije im nametao danak. Najmanje to nudi ista ponuda jeste da se njen protagonist doeka lijepo, a i da se odbije lijepo ako nee da prime ono to im nudi i to im on iznosi. On ovdje osuduje njihov takav stav za koji nema razloga pa kae: Zar ti trai od njih nagradu, pa su nametom optereeni! r52140J, odnosno optereeni nametom koji si im ti nametnuo u vidu nagrade za ono to govori! Ako stvarnost govori da nema nagrade i da nema danka, kako e ovaj njihov in izgledati nizak i ruan, in od koga e se postidjeti kad se s njim budu suoili? Vraa se Kur'an i suoava ih sa sutinom njihovog postojanja i njihovim poloajem u Bitku. Oni su robovi i oni imaju granice. Njima je ovaj bitak otkriven u izvjesnoj mjeri, a skriven iza toga, to je svojstveno za Gospodara Bitka. Postoji, dakle, skriveno i nepoznato koje je svojstveno Allahu, a koje je nedostupno ljudima, i oni o njemu ne znaju nita jer su oni Boiji robovi: Zar je u njih iskonska knjiga, pa oni prepisuju?! (52/41). Oni znaju da kod njih nije skriveno, nepoznato, da oni o tome ne znaju nita i da oni nemaju nad tim nikakve moi. Oni znaju da oni ne piu nita u registar skrivenog i nepoznatog, ve Allah u njega pie ono to hoe, to odredi Svojim robovima. Onaj ko posjeduje registar skrivenog i nepoznatog i onoga to u njemu odredi i isplanira, jeste onaj koji moe da tt njemu neto odredi i da

zamku postavi. Pa ta je njima, njima se ne pokazuje skriveno i nepoznato? Oni ne piu u njegov registar, ali oni tebi zamke postavljaju i snuju mislei da e biti kadri uiniti neto u budunosti, zato i govore: On je pjesnik, saekat emo da vidimo ta e mu sueno biti! Zar oni zamke da postavljaju?! Ta u zamku e se uhvatiti ba oni koji ne vjeruju! (52/42). Oni su, ustvari, ti na koje e se sruiti ono to im odredi Gospodar skrivenog i nepoznatog. Oni su ti koje e pogoditi Njegove spletke i zamke, jer Allah to najbolje ini: 57

Zar oni drugog boga osim Allaha da imaju?! (52/43J boga koji e ih odravati, pomagati i odvraati od njih Allahove zamke. Hvaljen neka je Allah, On je iznad onih koje Mu ravnim smatraju! (52/43) Uzvieni Allah daleko je od njihovih lanih i bolesnih poimanja! Ovim liavanjem Uzvienog Allaha od politeizma onih koje Mu oni ravnim smatraju zavrava ova kampanja neprekidnih koraka i snanih ritmova. Svaka sumnja je otkrivena, svaki dokaz je pobijen tako da ljudi stoje pred golom istinom lieni svake isprike i svakog argumenta. Tada ih predstavlja u pravoj njihovoj sutini, kao tvrdoglave i ohole ljude koji raspravljaju o onome to je jasna istina drei se za najmanju sumnju, ali izdaleka: I kad bi vidjeli da komad neba pada, rekli bi: "Oblaci nagomilani!" (52/44) To jest, kada bi se na njih sruila kazna u obliku komada neba koje pada na njih i koje nosi propast, rekli bi, gledajui to kako pada: "Oblaci nagomilani!" (54/44J . Ob1aci u kojma je voda i ivot! Iz tvrdoglavosti da .. priznaju istinu, makar sablja visila nad njihovim vratom, kako kau! Vjerovatno se ovim ukazuje na kazivanje o narodu Adu i na njihove rijei kad su vidjeli smrtonosni i ruilaki oblak: Ovaj nam oblak kiu donosi!

(46/24) Odgovor je bio: Ne, to je ono to ste pouri vali: vjetar koji vam bolnu patnju nosi, koji voljom Gospodara svoga, sve rui (46/24-25) . . Kod ove granice odslikavanja njihove tvrdoglavosti i oholosti prema Istini, makar im se nad glavama nadvila propast, govor se usmjerava Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) govorei mu da digne ruke od njih, da ih prepusti Danu iji je spomen i opis naveden u poetku ove sure i kazni koja ih oekuje od Njega. Govori mu se da strpljivo eka presudu svoga Gospodara koji ga podrava, titi i uva. Trai se od njega da velia i hvali svoga Gospodara ujutro, kad ustaje i nou i kad se zvijezde gube: Zato ih pusti dok se ne suoe s Danom u kome e pomrijeti, Danom kada im lukavstva njihova nimalo nee koristiti i kada im niko nee pomoi. A za sve nasilnike i druga e kgzna prije one biti, ali veina njih ne zna. A ti strpljivo ekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i titimo; i 58

veliaj i hvali Gospodara svoga kad ustaje, i nou Ga veliaj i kad se zvijezde gube (52/45-49). Ovo je nova cjelina u kampanji koja poinje prijetnjom stranim Danom, Danom u kome e biti puhnuto u Rog pa e ostati kao gromom pogoeni - neposredno pred proivljenje - Danom u kome im nee koristiti snovanje niti pomo pomagaa. Ako i danas prave spletke i zamke, na taj dan im nee koristiti spletke ni snovanje. Za njih e biti kazna i prije kazne na tom Danu - vrsta te kazne je nepoznata - ali veina njih ne zna. Ovom posljednjom prijetnjom rjeava se stvar negatora i nasilnika koje je ovako dugo i estoko progonio, da bi s njima okonao mjestom ugroenog koga oekuje kazna iz oblaka izdaleka i izbliza . . . Rjeava se toga, pravi zaokret i obraa asnom Poslaniku, koga su vrijeali protivnici i o kome su smutljivci irili razne glasine, obraa se njemu, Poslaniku (alejhi' s-selam) , upuujui ga da se strpi u ovim potekoama, ovom ugonjenju u la i ovom vrijeanju i da bude izdrljiv na ovom dugom i tekom putu pozivanja u vjeru, ostavljajui stvar Allahovoj presudi da uini ta hoe: A ti strpljivo ekaj presudu Gospodara svoga (52/48) . U usmjerenju na strpljivost krije se nagovjetaj Boanske ljubavi, Boije brige i drage prisnosti koja potpuno otklanja potekoe na putu i koja strpljivost u ovim situacijama ini dragom stvari, a ona je, opet, sredstvo za ovo asno potovanje: A ti strpljivo ekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i titimo (52/48) Kakvog lijepog izraza! Kakve lijepe slike! Kakvo divno potovanje!

To je stepen i ast kojeg nikad nije dostigao nijedan ovjek. To je ast koju odslikava ovaj jedinstven izraz u cijelom Kur'anu, ak meu slinim izrazima. MO.u (alejhi's-selam) je bilo reeno: Tebe sam izabrao, zato ono to ti se objavljuje sluaj (20/13) Njemu je, takoder, bilo reeno: /ja sam uinio . da te svako voli i da raste pod okom Mojim (20/39) Njemu je isto tako bilo . reeno: I ja sam te za Sebe izabrao (20/4V Sve su ovo izrazi koji ukazuju na visoke poloaje. Meutim, Muhammedu (alejhi's-selam) je reeno: Mi tebe i vidimo i titimo (52/48). Ovo je izraz u kome se krije posebno potovanje i posebna prisnost. On baca jedinstvenu sjenu, njeniju i prozirniju od svake druge sjene . . . Ljudski izraz, ustvari, nije u stanju da prevede ovaj specifian izraz. 59

Dovoljno nam je zato da ukaemo na njegovu nijansu i da ivimo u ovom okrilju. Uz ovu prisnost dolazi i uputa za Pravi Put, put stalne veze s Njim: I veliaj i hvali Gospodara svoga kad ustaje, i nou Ga veliaj i kad se zvijezde gube <52/48-49) Tokom dana, pri buenju iz sna, nou i kad se zvijezde gube u zoru. Postoji, dakle, vrijeme za ovu dragu prisnost. Velianje Allaha je opskrba, prisnost i tajni razgovor za srca. Pa kako je tek onda sa srcem dragog i bliskog ljubitelja?! 60

, -

--61

62

SURA EN-NEDM ORJAVUENA U MEKKI IMA 62 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Tako Mi zvijezde kad zalazi, (53/IJ va drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! (53/2J On ne govori po hiru svome (53/3) to je samo Objava koja mu se obznanjuje, (53/4) ui ga jedan ogromne snage, (53/5J razboriti, koji se pojavio u liku svome (53/6) na obzorju najviem, (53/7J zatim se pribliio, pa nadnio - (53/8) blizu koliko dva luka ili blie - (53/9J i objavio robu Njegovu ono to je objavio, (53/10J srce nije poreklo ono to je vidio, (53/1V pa zato se prepirete s njim o onom to je vidio? (53/12J On ga je i drugi put vidio, (53/13) kod Sidretu-l muntehaa (53/14) kod kojeg je dennetsko prebivalite, (53/I5J kad je Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo - (53/16) pogled mu nije skrenuo, nije prekoraio, (53/17) vidio je najvelianstvenija znamenja svoga Gospodara (53/18). ta kaete o L/Uu i Uzzau (53/I9J i Menatu, treoj najmanje cijenjenoj? - (53/20J.

Zar su za vas sinovi, a za Njega keri?! (53/21) 63

To bi tada bila podjela nepravedna (53/22J. To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude, a ve im dolazi od Gospodara njihova prava uputa <53/23). Ne moe ovjek da ostvari sve to poeli, (53/24) Allahu pripada i onaj i ovaj svijet! <53125) A koliko na nebesima ima meleka ije posredovanje nikome nee biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoe i u korist onog kojim je zadovoljan (53/26). Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima enskim, (53/27) a o tome nita ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi <5312BJ. Zato se ti okani onoga koji Kur'an izbjegava i koji samo ivot na ovom svijetu eli, <53!29J to je vrhunac njihova znanja -, Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu <53/30J. Allahovo je sve to je na nebesima i to je na Zemlji - da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepom nagradom nagradio one koji ine dobro, (53/31) one koji se klone velikih grijehova i naroito razvrata, a one bezazlene On e oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prata, - On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaih; zato se ne hvaliite bezgrenou svojom - On dobro zna onoga koji se grijeha kloni <53132).

Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava (53/33J i malo udjeljuje, i posve prestane udjeljivati, (53/34) zna li on ono to je skriveno, pa vidi? (53/35J Zar on nije obavijeten o onom to se nalazi u listovima Mu.saovim (53/36) i Ibrahimovim: - koji je obaveze potpuno ispunjavao <53/37) 64

da nijedan grijenik tude grijehe nee nositi; <53138J i da je ovjekovo samo ono to sam uradi, (53/39J i da e se trud njegov sigurno iskazati, (53/40J i da e prema njemu u potpunosti nagraen ili kanjen biti, (53/41J i da e se Gospodaru tvome ponovo vratiti, <53/42J i da On na smijeh i na pla navodi, (53/43J i da On usmruje i oivljava (53/44J i da On par, muko i ensko, stvara <53145J od kapi sjemena kad se izbaci; (53/46J i da e ih On ponovo oivjeti, <53/47) i da On daje bogatstvo i mo da stiu, (53/4BJ i da je On Sirijusa Gospodar, (53/49J i da je On drevni narod Ad unitio, <53/50J i Semud, i da nikog nije potedio, <53151) i jo prije Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio; <53/52J i prevrnuta naselja On je prevrnuo, (53/53) i snalo ih je ono to ih je snalo <53154J pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti jo sumnja? (53/55). Ovaj Kur'an je opomena kao i prijanje opomene: (53/56) Smak svijeta se pribliava, (53/57) Allah e ga jedini otkriti! (53/58). Pa zar se ovom govoru iudavate <53/59J i smijete se, a ne plaete (53/60J

gordo dignutih glava? <53/61). Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! (53/62). 65

Ova sura u cijelosti kao da je nebeska muzika melodija skladnog ritma. Melodija naprosto tee kako strukturom njenog izraza tako i melodinim i rimovanim zavrecima njenih ajeta. Ova melodinost u suri se zamjeuje openito, a izgleda jasno da je on cilj na nekim mjestima. Negdje je dodata rije ili izabrana rima da se osigura ispravnost intonacije i preciznost ritma - pored eljenog cilja koga ona vri u kontekstu, kao to je obiaj k ur' anskog izraza - poput Njegovih rijei: ta kaete o Iii tu i Uzzau i Menlitu, treoj najmanje cijenjenoj? (53/19-20). Da je rekao: We Menate'l-uhra - i Menatu, najmanje cijenjenoj, razbio bi se metar, a da je samo rekao: we Menate's-salisete - i Menatu, treoj, pokvarila bi se rima. Svaka rije ima svoju vrijednost u znaenju fraze, meutim, primjetno je uzimanje u obzir i metra i rime. Isto je tako i sa rijeju izen - tada u metru dvaju ajeta koji dolaze iza njih: Zar su za vas sinovi, a za Njega keri?! To bi tada bila podjela nepravedna (53/21-22). Rije izen - tada, nuna je za metar, iako - sa ovim - vri stilsku funkciju u frazi . . . I tako redom. Taj ritam ima posebnu muziku boju. Boju u kojoj se primjeuje talasanje i vijuganje, posebno u prvom i posljednjem odlomku sure. On je po svom talasanju i vijuganju u skladu sa slobodnim i lepravim slikama i nijansama u prvom odlomku, i sa nebeskim znaenjima i doticajima u posljednjem odlomku. A ono to je izmeu ova dva odlomka blizu je njima po atmosferi i temi. Slike i odrazi u prvom odlomku isijavaju iz visoke nebeske sfere u kojoj se dogaaju blistavi dogaaji i Boanski prizori koje opisuje ovaj

odlomak, isijavaju iz hitrih pokreta Dibril-i Emina dok se ukazuje plemenitom Poslaniku . . . Slike, odrazi, pokreti, prizori i duhovna atmosfera koja to prati pojaavaju i podupiru taj ritam izraza, mijeaju se s njim, u skladu su s njim i ogledaju se u njemu u neobinom i melodinom skladu. Ta aroma protee se na itavu atmosferu sure i ostavlja svoje tragove u narednim odlomcima, toliko da ona zavrava veoma inspirativnim ritmom koji duboko djeluje i od koga drhti svaki atom ovjekovog bia, s njim se povija i odaziva se. Tema o kojoj govori ova sura jeste tema mekkanskih sura openito, to je vjerovanje sa njegovim osnovnim temama: Objava, monoteizam i 66

budui svijet. Sura, zapravo, tretira ovu temu iz posebnog ugla koji ima cilj da istakne istinitost Objave ovog vjerovanja i njegovu snagu, kao i da objasni slabost politeistikog vjerovanja i ruevnost njegovog imaginarnog temelja! Prvi odlomak u suri ima cilj da objasni sutinu Objave i njenu prirodu, da opie dva od njenih prizora i da potvrdi njenu istinitost i realnost u svjetlu ova dva prizora. On isto tako ima cilj da potvrdi da Poslanik (alejhi' s-selam) prima Objavu preko Dibrila (alejhi' s-selam) , tako oevidno, mono i precizno, te d a on prua uvid u najvelianstvenija znamenja svoga Gospodara. Drugi odlomak govori o njihovim lanim boanstvima: Latu, Uzzau i Menatu, o njihovim predodbama o melekima i njihovim izmiljotinama da su oni Allahove keri, te o njihovom oslanjanju u svemu ovome na pretpostavke, a pretpostavka nimalo ne koristi istini, dok ih Poslanik (alejhi' s-selam) poziva onome to je utemeljeno na vrstoj, oevidno j i sigurnoj osnovi. Trei odlomak poduava Poslanika (alejhi's-selam) da se okani onoga koji naputa spominjanje Allaha i koji se bavi samo ivotom na ovom svijetu zaustavljajui se na ovoj granici i ne znajui nita iza toga. Ukazuje i na budui svijet na kome e ljudi biti nagraeni ili kanjeni na osnovu djela i na osnovu Allahovog znanja o njima, otkad ih je stvorio na Zemlji i otkad su bili zameci u majinim utrobama. Allah njih bolje zna nego to oni znaju sebe, tako da e na osnovu ovog sigurnog znanja - a ne na sumnji i pretpostavci - biti polaganje rauna i nagraivanje ili kanjavanje, od ega

e zavisiti njihova sudbina na kraju. etvrti i posljednji odlomak iznosi temelje vjerovanja - kakvi su oni od najstarijih poslanstava - od pojedinane odgovornosti, preciznosti obrauna i pravinosti nagrade ili kazne, do toga da e se sva stvorenja vratiti svome Gospodaru koji e u cijeloj njihovoj stvari postupiti shodno slobodnoj volji. Uz ovo je i osvrt na zlu sudbinu preanjih naroda koji nisu vjerovali, a koji se zavrava ovim posljednjim taktom: Ovaj Kur'an je opomena kao i prijanje opomene: Smak svijeta se pribliava, Allah e ga jedini otkriti! Pa zar se ovom govoru iudavate - i smijete se, a ne plaete gordo dignutih glava? Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! (53/56-62) . . . Tako da se susreu poetak i kraj u nadahnuu, slikama, nijansama znaenja i ritmu. 67

Tako Mi zvijezde kad zalazi, (63/lJ va drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! (53/2) On ne govori po hiru svome <6313) to je samo Objava koja mu se obznanjuje, (53/4) ui ga jedan ogromne snage, (53/SJ razboriti, koji se pojavio u liku svome <53/6) na obzorju najviem, (53/7) zatim se pribliio, pa nadnio - <63/8) blizu koliko dva luka ili blie <63/9) i objavio robu Njegovu ono to je objavio, <63!10J srce nije po reklo ono to je vidio, (63/W pa zato se prepirete s njim o onom to je vidio? (53/12). On ga je i drugi put vidio, (53/13) kod Sidretu-l muntehaa <53/14) kod kojeg je dennetsko prebivalite, <53/15J kad je Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo <53/16) pogled mu nije skrenuo, nije prekoraio, <53/17) vidio je najvelianstvenija znamenja svoga Gospodara <53!18J. U ovom prologu ivimo trenutke na tom svijetlom, slobodnom i lepravom obzorju na kome je ivjelo Muhanunedovo (alejhi' s-selam) srce, noeni krilima svjetlosti do tog nebeskog skupa i sluajui prijatnu melodiju koja naprosto tee kako u zvonkom izrazu tako i u njegovim znaenjima i nadahnuu.

ivimo trenutke sa Muhammedovim (alejhi's-selam) srcem iji su velovi otkriveni i iji su zastori uklonjeni, pa prima iz nebeskih sfera, uje i vidi, pamti ono to mu u svijest ude. To su trenuci koji se tiu tog istog srca, medutim, Allah je milostiv prema Svojim robovima pa im opisuje ove trenutke tako inspirativno i poticajno da im prenosi njihove odjeke, znaenja i nadahnua do njihovih srca. Opisuje im putovanje ovog istog 68

srca u okrilje nebeskih sfera Opisuje im ga korak po korak, prizor po prizor, situaciju po situaciju, kao da su oni bili tome prisutni. Nadahnuti opis poinje zakletvom Uzvienog Allaha: Tako Mi zvijezde kad zalazi (53/1) . . . Pokret zvijezde koja sija, zatim odlazi i zalazi, slian je prizoru Dibrila u koga se zaklinje: Na obzorju najviem, zatim se pribliio, pa nadnio - blizu koliko dva luka ili blie - i objavio robu Njegovu ono to je objavio (53/7-10). . . Ovako poinje sklad i harmonija u prizoru, pokretu, znaenju i ritmu od prvog trenutka. Tako Mi zvijezde kad zalazi <53/1) Prenose se razliiti komentari na koju se zvijezdu misli u ovoj zakletvi. Najblie to naumpada jeste da je to aluzija na Sirijus koga su neki oboavali i koji je kasnije spomenut u Njegovim rijeima: I da je On Sirijusa Gospodar <53/49) . Za Sirijus je vladalo veliko interesiranje starih naroda. Poznato je da su stari Egipani odreivali vrijeme poplava Nila pro laskom Sirijusa kroz najvie nebo, pa su ga stoga pratili i posmatrali njegovo kretanje. On ima znaaj u mitovima Perzijanaca i mitovim Arapa podjednako. Najblie je da se ovdje aludira na njega. Izbor prizora kad zvijezda zalazi je namjeran za sklad na koji smo ukazali. Drugo znaenje jeste inspiracija da zvijezda, koliko god je velika i ogromna, zalazi i mijenja svoje mjesto, stoga joj ne pristoji da bude Boanstvo. Boanstvu prilii stabilnost, uzvienost i trajnost. To je zakletva. A to se tie onoga u ta se zaklinje, to je pitanje Poslanika (alejhi' s-selam) i Objave koju im on obznanjuje: Va drug nije s pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne govori po

hiru svome to je samo Objava koja mu se obznanjuje, (53/2-4). Va drug je na Pravom Putu i nije zalutao. On ide Pravim Putem i ne luta. On je iskren i nije tendenciozan. On dostavlja istinu od Istinitog, a ne obmanjuje, ne klevee, ne izmilja. On ne govori po svom hiru u onome to vam dostavlja od poslanstva. To je Objava koja mu se objavljuje. On vam dostavlja iskreno i vjerno ono to mu se objavljuje. Onaj ko donosi ovu Objavu je poznat. Njegov putje siguran. Njegovo putovanje je posvjedoena. Njega je vidio Poslanik (alejhi' s-selam) okom i srcem, to nije bila obmana ni varka: Ui ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najviem, zatim se pribliio, pa nadnio - blizu koliko dva luka ili blie - i objavio robu Njegovu ono to je objavio, srce nije poreklo ono to je vidio, pa zato se prepirete s njim o onom to je vidio? <53/5-12). 69

Ovaj ogromne snage i razboriti, odnosno moni jeste Dibril (alejhi' s-selam) i on je taj ko je uio vaeg druga onome to je on vama dostavljao. Ovo je taj put i ovo je to putovanje posvjedoena u svim svojim detaljima. On se pojavio u liku svome na najviem obzorju, gdje ga je vidio Muhammed (alejhi's-selam) . To je bilo u poetku Objave kada ga je vidio u njegovom liku u kome ga je Allah stvorio. Dibril je zaklanjao itavo obzorje svojom ogromnom pojavom. Zatim mu se pribliio, spustio i primakao. Bio mu je blizu to je blie mogao biti, blizu koliko dva luka i blie - a to je izraz za krajnju blizinu. I objavio je Allahovom robu ono to je objavio. To je izraeno na ovaj koncizan, naglaen i zastraujui nain. To je vienje izbliza poslije meusobnog gledanja izdaleka. To je Objava, uenje, posmatranje i uvjerenje. To je stanje u kome nije mogua l u vienju, niti ono pretpostavlja sumnju ni diskusiju: Srce nije poreklo ono to je vidio, pa zato se prepirete s njim o onom to je vidio? (.?.1/II-12) Vienje srcem je vjernije i postojanije, ... jer ono odbacuje varljivost oka. On je vidio, a njegovo srce je potvrdilo i uvjerilo se da je to melek, donosilac Objave, izaslanik njegovog Gospodara njemu, da ga poui i zadui da dostavi ono to zna. Sumnje i prepirke su prestale tako da njima vie nije bilo mjesta poslije potvrde i uvjerenja srca. Ovo nije jedini put kada ga je vidio u njegovom liku. To se ponovilo po drugi put On ga je i drugi put vidio, kod Sidretu-l muntehaa kod kojeg je dennetsko prebivalite, kad je Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo - pogled

mu nije skrenuo, nije prekoraio, vidio je najvelianstvenija znamenja svoga Gospodara (5.1/J:J.JBJ. To je bilo u noi Israa i Mi'rada ili nonog putovanja i uzdignua po najvjerovatnijim predajama kada mu se pribliio po drugi put u liku u kome ga je Allah stvorio kod Sidretu"-muntehaa (53/14) Sidra je, kako se . razumije iz izraza, drvo. to se tie toga da je ono Sidretu'l-munteha - to znai da je ono tu gdje se zavrava putovanje. Kod njega je dennetsko prebivalite, ili ono gdje je zavrilo miradsko putovanje, ili ono gdje je zavrila pratnja Dibrila Allahovom Poslanik u (alejhi' s-selam) , gdje je on stao, a Muhammed (alejhi' s-selam) se uspeo na drugi nivo, blii prijestolju njegovog Gospodara . .. Sve je to jedna od Allahovih tajni u koje je stekao uvid Njegov odabrani rob i o kojoj je nama dospjelo samo ovo. itava stvar je iznad naih sposobnosti da shvatimo nain na koji se ona dogodila. 70

ovjek to ne moe dokuiti osim voljom njegovog Stvoritelja i Stvoritelja meleka koji savreno zna specifinosti ovjeka i specifinosti meleka. Spominje ono to je pratilo ovo vienje kod Si dretu' 1-muntehaa. To je dodatni moment u uvjerenju i ubjeenju: Kad je Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo (53/16) . . . Ne izlae to podrobno niti to odreuje. Bilo je vee i krupnije od toga da se moe opisati i odrediti. Sve je to bila uvjerljiva istina: Pogled mu nije skrenuo, nije prekoraio (53/1 7) Nije tu bilo zasljepljivanja pogleda niti prekoraenja vienja. Bilo je to jasno i stvarno vienje koje ne pretpostavlja sumnju ni privid. Tom prilikom on je vidio najvelianstvenija znamenja svoga Gospodara i spojilo se njegovo srce sa istinom lienom od svega, neposredno i otvoreno. Dakle, pitanje - misli se na pitanje Objave - oigledna je i posvjedoena stvar. Ona je ostvareno vienje, kategorino uvjerenje, direktan kontakt, potvrena spoznaja, oevidno prijateljstvo, realno putovanje sa svim njegovim pojedinostima i mjerodavnim mjestima . . . Na ovom uvjerenju poiva poziv vaeg druga koga vi negirate, u la tjerate i sumnjate u istinitost Objave njemu. On je va drug koga znate i s kojim ste se upoznali. On nije tuinac meu vama pa da ga ne poznajete. Njegov Gospodar potvruje njegovu istinitost i kune se da je on iskren. On vam kazuje kako mu je objavio, u kojim uvjetima, preko koga, kako ga je sreo i gdje ga je vidio! Stvar kojoj ih poziva Muhammed (alejhi' s-selam) je pouzdana, a ta

je s njima, na ta se oni oslanjaju u svojim molitvama, boanstvima i mitovima? Na ta se oslanjaju u svojim molitvama !.Atu, Uzzau i Menatu? Na ta se oslanjaju u svojim nejasnim tvrdnjama da su oni meleki i da su meleki Allahove keri? Da oni imaju pravo posredovanja koje se oekuje kod Allaha? Na osnovu kojeg dokaza? Na osnovu kojeg argumenta? Na koji se to dokaz oslanjaju u ovim zabludama? Ovo je to o emu raspravlja drugi odlomak u ovoj suri: ta kaete o !Atu i Uzzau i Menlitu, treoj najmanje cijenjenoj? - Zar su za vas sinovi, a za Njega keri?! To bi tada bila podjela nepravedna. To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due 71

ude, a ve im dolazi od Gospodara njihova prava uputa. Ne moe ovjek da ostvari sve to poeli, Allahu pripada i onaj i ovaj svijet! A koliko na nebesima ima meleka ije posredovanje nikome nee biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoe i u korist onog kojim je zadovoljan. Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima enskim, a o tome nita ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi (53/19-28). "I..a.t" je bio bijela isklesana stijena na kojoj je bio hram. Nalazila se u Taifu. Hram je imao prekrivae i sluitelje. Oko njega je bilo dvorite koje su potovali stanovnici Taifa, a to su pripadnici plemena Sekif i njihovi suplemenici. Oni su se njime ponosili pred drugim Arapima, izuzev plemena Kurej, jer su oni imali Kabu, Hram Ibrahima (alejhi' s-selam) . Dralo se da je njegovo ime 'Ut'' enski rod od rijei koja oznaava uzvienost, "Allah". Neka je slavljen i uzvien On! "Uzza" je bilo drvo na kome su bili zgrada i prekrivai. Nalazio se u Nahli, a ona je izmedu Mekke i Taifa. Kurejevii su veliali ovo boanstvo. Poznato je da je Ebu Sufjan na dan Uhuda rekao: Mi imamo Uzzaa, a vi Uzzaa nemate, nato je Poslanik (alejhi' s-selam) odgovorio: "Recite: 'Allah je na pomaga, a vi pomagaa nemate". Mislilo se da je njegovo ime "Uzza" enski rod od "AziZ' . . . "MenAt" je bio u Muellelu kod Kudejda, izmeu Mekke i Medine. Plemena Huzaa, Evs i Hazred su ga veliali prije islama i odatle kretali na hodoae na Kabu. Na Arabijskom poluotoku je bilo dosta ovih boanstava koja su

potovala razliita arapska plemena. Medutim, ova tri su bila najvea. Pretpostavlja se da su ova boanstva bila simboli anela koje su Arapi drali enskim biima za koja su govorili da su one Allahove keri. Odatle i dolazi njihovo oboavanje a koje se dogaa uglavnom onda kad se zaboravi osnova, zatim ovi simboli postaju boanstva sama po sebi kod veine ljudi, dok jedna prosvijetljena manjina ostaje da se sjea osnova mita! Allah je spomenuo ova tri boanstva zaudivi se njima i njihovim oboavanjem, kao to na to ukazuje oblik pitanja i njegov izraz: ta kaete o !Atu i Uzztlu i Mentltu, treoj najmanje cijenjeno;? - (53/1920). 72

uenje i razglaavanje jasno je na poetku pitanja: ta kaete? (53/19) i u govoru o MenAtu . treoj najmanje cijenjenoj (53/20J .. . Poto je Allah spomenuo ova boanstva uslijedila je osuda njihove tvrdnje da su keri Allahove, a da su sinovi njihovi: Zar su za vas sinovi, a za Njega keri?! To bi tada bila podjela nepravedna (53/2122). Ovo inspirira da ova boanstva imaju vezu sa mitom o enskosti anela i njihovom pripisivanju Uzvienom Allahu, a to najvjerovatnije potvruje ono to smo ve o tome govorili. Naime, oni su prezirali da im se raaju keri, a uz to se nisu stidjeli da meleke uine enskima - ne znajui o njima nita na ta ih obavezuje ovo poimanje - i ne stidei se da ove enske pripiu Allahu! Uzvieni Allah im ovdje prebacuje zbog njihovih poimanja i izmiljotina, pa i njih i njihove izmiljotine izvrgava ruglu i podsmijehu: Zar su za vas sinovi, a za Njega keri (53/21) To je, dakle, nepravedna podjela, vaa podjela izmeu vas i Allaha. To bi tada bila podjela nepravedna (53/22)! itava stvar je varka koja nema osnova u nauci ni u stvarnosti. U tome nema nikakvog argumenta ni dokaza: To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao; oni se povode samo za pretpostavkama i onim za im due ude, a ve im dolazi od Gospodara njihova prava uputa (53/23).

Ova imena: Ut, UzzA, MenAt i druga, njihovo nazivanje bogovima i njihovo imenovanje anelima, nazivanje anela enskim i nazivanje enskih Allahovim kerima, sve su to imena koja nemaju nikakvog znaenja i nemaju nikakve sutine iza sebe. Allah vam o njima nikakav dokaz nije dao, a ono to Allah nije ustanovio, u tome nema nikakve snage niti u tome ima ikakvog dokaza, jer u tome nema istine, a istina ima teinu, istina ima snagu, istina ima dokaz, dok je neistina slaba i ona nema nikakve teine, ona je mizerna i nema nikakve snage, ona je poniena i nema nikakvog dokaza. N a samoj polovini ajeta ostavlja ih njihovim tlapnjama i njihovim izmiljotinama. Prestaje ak da im se obraa, okree se od njih kao da nikako ne postoje i pone o njima govoriti u treem licu: oni se povode samo za pretpostavkama i onima za im due ude (53/23) Nema argumenta, nema znanja i nema uvjerenja, ve je to pretpostavka na kojoj oni grade 73

vjerovanje, ve je to strast iz koje oni crpe dokaz. U vjerovanju nema mjesta za pretpostavke i sumnje, u vjerovnaju je nuno konano uvjerenje i lienost od strasti i interesa. Oni nisu slijedili sumnje imajui ispriku i opravdanje: a ve im dolazi od Gospodara njihova prava uputa (53/23J Nestalo je isprike i propalo je pravdanje! Kad ovjek zavri u strastima i poudi, stvar ne moe biti kako valja i uputa ne koristi, jer uzrok ovdje nije nepoznavanje Istine niti slabost argumenta, ve je u pitanju neobuzdana strast koja eli i koja, zatim, uzme da trai opravdanje za to to eli! To je najgora situacija koja pogaa duu pa joj ne koristi Uputa niti je uvjerava dokaz! Stoga pita ne odobravajui: Ne moe ovjek da ostvari sve to poeli (53/24). Sve to poeli pretvara se u inejnicu i sve to zaudi preokree se u stvarnost! A stvari nisu takve. Istina je istina, stvarnost je stvarnost. ovjekove strasti i elje ne mijenjaju niti zamjenjuju injenice. ovjek sa svojom strasti zaluta i on sa svojom eljom propada. On je vie nego nemoan da mijenja ili izmjenjuje prirodu stvari. Cijela stvar pripada Allahu i On raspolae njom kako hoe, kako na ovom, tako i na onom svijetu: Allahu pripada i onaj i ovaj svijet! (53/25J Nemojmo zaboraviti da primijetimo da je ovdje prvo spomenut onaj pa tek onda ovaj svijet. Upravo je to radi toga da bi se ispotovala rima sure i njen ritam, porad eljenog znaenjskog aspekta stavljanjem onog prije ovog svijeta. To je priroda k ur' anskog stila u povezivanju funkcionalnosti znaenja i melodinosti ritma, bez remeenja jednog na raun drugog. Zapravo to je kao i sve drugo to je iz djelokruga Allahovog stvaranja.

Ljepota u cijelom Kosmosu u skladu je sa funkcijom i njenom prirodom! Kad Allahu pripada sve na onom i ovom svijetu, onda tlapnje politeista o posredovanju izmiljenih boanstava - kao to su meleki - za njih kod Allaha, kao to su rekli: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili"' (39/3J, nemaju osnova. Pravi meleki su na nebu i oni ne mogu posredovati sve dok Allah to ne dozvoli: A koliko na nebesima ima meleka ije posredovanje nikome nee biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoe i u korist onog kojim je zadovoljan (53/26). 74

Odatle njihova lana tvrdnja pada iz osnova, povrh toga to ona nosi u sebi neistinu ije opovrgavanje preduzima u prethodnim ajetima i vjerovanje liava svih nejasnoa i sumnji. Odredba pripada Allahu i na ovom i na onom svijetu. ovjekove elje ne mogu promijeniti nita od stvarne istine. Posredovanje se ne prima bez Allahovog odobrenja i zadovoljstva. Odredba na kraju pripada Njemu. Zato se treba usmjeriti jedino Njemu i na buduem i na ovom svijetu. N a kraju odlomka po posljednji put raspravlja o tlapnjama politeista - koji ne vjeruju u budui svijet - o melekima i otkriva njihovu lomljivu osnovu na kojoj ne treba graditi vjerovanje u principu: Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima enskim, a o tome nita ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi (53/27-28). Ovaj posljednji osvrt aludira na vezu Uta, UzzAa i Menta sa mitom o enskosti meleka i njihovoj pripadnosti Uzvienom Allahu. To je neosnovana pria u kojoj oni slijede samo pretpostavke jer nemaju nikakvog sredstva da saznaju bilo ta sigurno o prirodi meleka. A to se tie njihovog pripisivanja Allahu, to je neistina za koju nema nikakvog dokaza osim lane varke! Sve ovo nimalo ne koristi Istini, niti je moe zamijeniti ni u emu, tu Istinu koju oni ostavljaju i odriu je se zarad sumnji i pretpostavki! Kad dolazi do ovog stepena objanjenja slabosti i destruktivnosti politeistikog vjerovanja onih koji ne vjeruju u onaj svijet, koji Allahu pripisuju druga, koji Njemu pripisuju keri i koji meleke nazivaju enskim

imenima, usmjerava se govor Poslaniku (alejhi' s-selam) da ih zanemari i da ih se okani, da njihovu stvar prepusti Allahu, Koji zna ko je zlotvor a ko je dobroinilac, Koji e nagraditi onoga ko je na Pravom Putu a kazniti onoga ko je zalutao, Koji posjeduje sve na nebesima i na Zemlji, na ovom i na onom svijetu, Koji e obraunavati pravedno i nikome nee nepravdu uiniti i Koji prelazi preko grijeha iji poinioci ne ustrajavaju na njima. On je dobro obavijeten o namjerama i dubinama due jer je On Stvoritelj ljudi i On zna njihovo pravo stanje u svim fazama njihovog ivota. 75

Zato se ti okani onoga koji Kur'an izbjegava i koji samo ivot na ovom svijetu eli, to je vrhunac njihova znanja -, Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu. Allahovo je sve to je na nebesima i to je na Zemlji - da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepom nagradom nagradio one koji ine dobro, one koji se klone velikih grijehova i naroito razvrata, a one bezazlene On e oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prata, - On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaih; zato se ne hvaliite bezgrenou svojom - On dobro zna onoga koji se grijeha kloni (53/29-32), Ova naredba da se okani onoga ko izbjegava Kur'an, ne vjeruje u onaj svijet i koji eli samo ivot na ovom svijetu, upuena je prvenstveno Poslaniku (alejhi' s-selam) da zanemari politeiste o ijim je mitovima, sumnjama i nevjerovanju u onaj svijet bilo govora u ovoj suri. Ona je poslije toga upuena svakom muslimanu koji se suoava sa onim ko izbjegava Allahovu Knjigu, okree glavu od vjere u Njega i koji radi na tome da mu je jedino usmjerenje ivot na ovom svijetu ne gledajui niuta iza toga, ne vjerujui u budui svijet i ne raunajui nikako na njega. On dri da je ivot ovjeka na Zemlji cilj njegove egzistencije i da iza toga nema drugog cilja. On na ovom principu gradi svoj program za ivot odvajajui ovjekovu svijest od osjeanja da postoji Bog koji ravna njegovim poslovima i koji e ga pozvati na odgovornost za njegova djela, poslije ogranienog zemaljskog putovanja. Najblii na koga se odnosi ovo svojstvo u ovom naem vremenu su sljedbenici materijalistikih uenja. Onaj ko vjeruje u Allaha i u onaj svijet ne moe da okupira svoj um -

a kamoli da kontaktira ili ivi - s onim ko izbjegava Kur'an i eliminira budui svijet iz svoje raunice. To je zato to svaki od njih dvojice imaju program u ivotu koji se ne susreu ni u jednom od svojih koraka, niti u jednoj od svojih taaka. Sva mjerila ivota, sve vrijednosti i svi ciljevi razlikuju se u poimanju svakog od njih. Stoga, dakle, ne mogu da sarauju u ivotu ni na kom pulju, niti da zajedno uestvuju u bilo kojoj aktivnosti na Zemlji. Uz ovu osnovnu razliku u poimanju vrijednosti ivota, njegovih ciljeva i programa aktivnosti u njemu, cilj ove aktivnosti, s obzirom na injenicu da su saradnja i zajednike aktivnosti izline, postavlja se pitanje kakvi su motivi meusobne brige i panje? Musliman grijei kad pridaje vanost ovima koji okreu glave od Allahove Knjige i koji ele samo ivot na ovom svijetu. Na taj nain on troi snagu koju mu je Allah darovao tamo gdje joj nije mjesto. 76

Medutim, zanemarivanje ima drugi cilj, a to je omalovaavanje ove grupe, grupe koja ne vjeruje u Allaha i koja ne eli nita da je mimo ivota na ovom svijetu. Bez obzira na njihov poloaj, oni su zaklonjeni od istine, nemoni da je dokue i spoznaju, oni stoje iza zidova, zidova ivota na ovom svijetu, to je vrhunac njihovog znanja (53/30J. To je mizeran nivo, bez obzira na to koliko izgledao velik, ogranien, bez obzira na to koliko izgledao sveobuhvatan, stalno luta bez obzira na to koliko djelovalo da je na Pravom Putu. Nemogue je da sazna neto vrijedno onaj ko stoji svojim srcem, svojim osjeanjem i svojim umom kod granica ove Zemlje, a iza toga ak i za oko vidljiv - stoji ogroman svijet koji nije stvorio sam sebe. Njegovo postojanje tako, bez smisla, jeste stvar koju odbija zdrav razum. Taj svijet nije stvoren iz igre kad ima Stvoritelja. Zaista je igra da ivot na ovom svijetu bude kraj ovog ogromnog stvaranja i njegov cilj . . . Spoznaja sutine Kosmosa s bilo kog aspekta jami vjerovanje u Stvoritelja, garantira isto tako vjerovanje u budui svijet, negira igru i zabavu velikog Stvoritelja koji je kreirao ovaj veliki Kosmos. Stoga se mora izbjegavati onaj ko okree leda Kur'anu i ostaje u granicama ovoga svijeta. To je izbjegavanje koje ima cilj da se briga i panja ne usmjere tamo gdje im nije mjesto. To je izbjegavanje koje je u funkciji omalovaavanja i nipodatavanja onoga iji je to vrhunac njegovog saznanja. N ama je ovo nareeno ako elimo prihvatiti Allahovu naredbu kako bi Mu bili pokorni, a ne da kaemo kao to su Jevreji rekli: "ujemo i grijeimo!" . . . Utjeemo se Allahu da nas sauva od ovog! Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro

zna one koji su na pravom putu (53/30). On zna da su ovi skrenuli s Pravog Puta. Zato nije htio da se Njegov Poslanik i oni koji su na Pravom Putu od njegovog ummeta bave pitanjem zalutalih. Nije htio da se drue s njima niti da im ukazuju poast. Nije htio da budu zavedeni vanjtinom njihovog nepotpunog i zavodljivog znanja koja ostaju u granicama ivota na ovom svijetu i koje se isprjeava izmeu ljudske spoznaje i sute istine koja vodi onoga ko je dokui vjerovanju u Allaha, vjerovanju u budui svijet i koja ga izvodi daleko iz granica ove bliske Zemlje i ivota na ovom ogranienom svijetu. Znanje koje postiu ovi zalutlali i ogranieni ljudi izgleda u oima obinog i njima slinog svijeta, ljudi obinih srca, shvatanja i osjeanja, izgleda neto krupno koje djeluje i utjee na realnost ivota na ovom svijetu. Medutim, ovo ne eliminira svojstvo zablude, niti svojstvo neznaja i ogranienosti koje ih karakterizira. Sutina veze izmeu ovog bitka i 77

njegovog Stvoritelja i sutina veze izmeu ljudskog djela i nagrade ili kazne - ove dvije injenice nune su za svaku istinsku nauku. Bez toga dvoga nauka ostaje kora koja ne ostavlja nikakav trag na ovjekov ivot, niti ga unapreuje ni uzdie. Vrijednost svake nauke zavisna je od utjecaja na ovjeka i na moralne odnose ljudi. U protivnom, to je progres u tehnici a nazadak u ljudima. Ja kako je jadna ta nauka u kojoj se usavravaju maine na raun ljudi! ! ! Svijest ovjeka d a on ima Stvoritelja koji ga j e stvorio i koji j e stvorio ovaj cijeli Kosmos, prema jednom skladnom zakonu, mijenja njegovo osjeanje prema ivotu, njegovo osjeanje prema onome to je oko njega i onima koji su oko njega. To daje njegovoj egzistenciji jednu viu, iru i uzvieniju vrijednost, svrhu i cilj, jer je njegova egzistencija povezana sa ovim cijelim Kosmosom. ovjek je vei od svoje linosti iji su dani ogranieni, on je vei od svoje porodice iji je broj lanova ogranien, vei od svog naroda, vei od svoje domovine i od svoje klase o kojoj trube protagonisti savremenih materijalistikih uenja. On je uzvieniji od interesa svih ovih institucija! Osjeaj ovjeka da e ga njegov Gospodar pozvati na odgovornost na buduem svijetu i da e ga nagraditi ili kazniti, mijenja njegova poimanja, mjerila, motive i ciljeve. On vee moralni osjeaj u njemu sa njegovom itavom sudbinom, tako da taj moralni osjeaj postaje jai i djelotvorniji. ovjekova propast ili spas uvjetovani su budnou ovog osjeaja i njegovog utjecaja na ovjekovu namjeru i djelo. Stoga "ovjek" jaa i gospodari postupcima ovog bia, jer se budni uvar probudio u njemu! Jer ga konano polaganje rauna oekuje tamo. S druge strane, on je siguran u

dobro i uvjeren je u njegovu pobjedu u konanom obraunu. ak i onda kad ga vidi da na Zemlji gubi pokoju rundu! ovjek je zaduen da uvijek pomae dobro i da se bori za njegovo ostvarenje, svejedno da li izgubio na Zemlji ili pobijedio, jer je konani razraun tamo! Velika je stvar ovo vjerovanje u Allaha i vjerovanje u onaj svijet. Ono je osnovna stvar u ivotu ljudi. Ono je vea potreba od potrebe za hranom, piem i odjeom. Njega ili ima pa je ovjek "ovjekom", ili ga nema pa je onda on jedna od ivotinja! Meutim, kad se mjerila, ciljevi i naumi razlikuju i kad se itav ivot poima ovako razliito, tada nema prostora za saradnju, poslovanje niti ak za upoznavanje iz koga e se pojaviti nekakav vid panje. 78

Stoga nije mogue uspostaviti odnose, drugarstvo, zajednitvo ili saradnju, ponudu i potranju, interesiranje i brigu izmeu onoga ko vjeruje u Allaha i onoga drugog ko je okrenuo glavu od Njegove Knjige i koji eli samo ivot na ovom svijetu. Svaki drugi govor je apsurd i oponiranje, on je u oprenosti sa Allahovom naredbom: Zato se ti okani onoga koji Kur'an izbjegava i koji samo ivot na ovom svijetu eli (53/29). Allahovo je sve to je na nebesima i to je na Zemlji - da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepom nagradom nagradio one koji ine dobro (53/31). Ova potvrda da sve to je na nebesima i na Zemlji pripada samo Allahu daje pitanju onoga svijeta snagu i mo. Onaj ko je stvorio i odredio onaj svijet jeste onaj koji jedini posjeduje sve to je na nebesima i to je na Zemlji. On je kadar da nagradi ili kazni. To Njemu pripada i On posjeduje sredstva za to. Osobenost ovog posjedovanja jeste da ostvari punt.i i pravednu naknadu: da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepom nagradom nagradio one koji ine dobro (53/31) Zatim precizno odreuje one koji ine dobro i koje e nagraditi najljepom nagradom: one koji se klone velikih grijehova i naroito razvrata, a one bezazlene On e oprostiti (53!32J . . . Kebairu'l-ismi su veliki grijesi. El-[ewahi je svaki veliki grijeh i razvrat. El-lemem - bezazleni grijeh, o njemu se miljenja razlikuju. lbni Kesir kae: Ovo je rastavljeno izuzimanje, jer je el-lemem - bezazleni grijeh mali grijeh i prezrena djelo. Imam-i Ahmed je rekao: Kazivao nam je

Abdu'r-Rezzak, obavijestio nas je Ma'mer prenosei od lbni Tavusa, od njegovog oca, od lbni Abbasa da je rekao: Nisam vidio nita slinije lememu - bezazlenom grijehu od onoga za ta je Ehu Hurejre rekao, prenosei od Poslanika (alejhi's-selam) da je rekao: "Uzvieni Allah, kada propie ovjeku njegov udio u bludu, uradit e to neizbjeno. Blud oka je pogled, a blud jezika je govor, jer dua eli i prieljkuje, a spolni organ to potvruje ili demantira."2 Ibni Derir prenosi svojim senedom: Muhammed ibni 'Abdu'l-A'la, Ibni Sevr, Ma'mer, A'me, Ehi Duha da je Ibni Mesud rekao: "Blud oka je pogled, blud usana je poljubac, blud ruku je prihvatanje, a blud nogu je idenje. To potvruje spolni organ ili demantira. Ako da inicijativu spolnom Prenose Buhari i Muslim od Abdu'r-Rezzaka. 79

organu, onda je to blud, a ako ne, onda je to lemem - mali grijeh ili sklonost. Ovako su rekli Mesruk i a'bi." Abdurahman ibni Nafi', koji se jo zove i Ibni Lubaba Taifi, rekao je: "Pitao sam Ehu Hurejru ta znae Allahove rijei ille'l-lemem - a one bezazlene, On e oprostiti (53/32), pa je rekao: Poljubac, pogled, doticanje i priljubljivanje tijela uz tijelo. Ako spolni organ dotakne drugi, mora se okupati, i to je blud." Ovo su priblino slina miljenja u definiranju temema - bezazlenog grijeha. Meutim, ima i drugih miljenja: Ali ibni Talha prenosi od lbni Abbasa da je rekao da ille'l-lemem znai "osim onoga to je ranije bilo". Ovako je rekao i Zejd ibni Eslem. Ibni Derir prenosi svojim senedom: Ibni Musenna, Muhammed ibni Da'fer, u'be, Mensur, Mudahida da je rekao da rijei ille'l-lemem znae: To je onaj ko poini grijeh, zatim ga ostavi. Ibni Derir prenosi svojim senedom: Sulejman ibni Abdu'l-Debbar, Ehu Asim, Zekerijja, Ibni Ishak, Amr ibni Dinar, Ata, od lb ni Abbasa da je ajet za one koji se klone velikih grijehova i naroito razvrata, a one bezazlene On e oprostiti rekao: To je ovjek koji poini razvrat, zatim se pokaje. Takoer je rekao: Rekao je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) : Ako prata, Boe, prataj sve - koji to rob ne zgrijei Tebi?! Ovako ga prenosi Tirmizi svojim senedom: Ahmed ibni Usman El Basri od Ehi Asima En-Nebila. Zatim je rekao: Ovaj hadis je sahih hasen garib i mi ga ne znamo osim preko hadisa Zekerijaa ibni Ishaka. Tako je

rekao Bezzar. Ne znamo da se prenosi spojenim nizom prenosilaca osim na ovaj nain. Ibni Derir prenosi svojim senedom: Muhammed ibni Abdullah ibni ]uzej', Jezid ibni Zurej' , J unus, El-Hasan, od Ehu Hurejre (neka je Allah njime zadovoljan) - mislim da ga je on uinio merfuom (vee za Poslanika) - o onima koji se klone velikih grijehova i naroito razvrata, a one bezazlene On e oprostiti - rekao: Mali grijeh je u bludu, zatim se pokaje i ne vraa se; mali grijeh je u krai, zatim se pokaje i ne vraa se vie; mali grijeh je u pijenju alkohola, zatim se pokaje i ne vraa se vie. Rekao je: Eto, to znai ilmam malo pogrijeiti . . . 80

Prenosi se slino ovom hadisu mevkuf (ne see do Poslanika) predajom od El-Hasana. Ovo je druga vrsta miljenja koja odreuje znaenje rijei lemem mali grijeh, drugaije nego to je njegovo prvo odreenje. Ono to mi drimo jeste da se ovo posljednje miljenje najvie podudara sa rijeima Uzvienog koje dolaze poslije toga: jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prata (53/32) . . . Spominjanje irine oprosta odgovora da lemem znai injenje tih velikih grijeha i razvrata, zatim pokajanje. Izuzimanje u tom sluaju nije rastavljeno, pa oni koji ine dobro su oni koji se klone velikih grijeha i razvrata, meutim, padnu u poneki od ovih grijeha, ali se brzo povrate i ne nastavljaju i ne ustrajavaju. Kao to je, uostalom, Uzvieni Allah rekao: i za one koji se, kada grijeh poine ili kad se prema sebi ogrijee, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko e oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju (3/135) .. . Ovi su nazvani onima koji se Allaha boje i njima je On obeao oprost i Dennet prostran kao nebesa i Zemlja 3 Ovo je najblie Alah ovoj milosti ... i njegovom neizmjernom oprostu. Ajet je zavren tvrdnjom da su kazna za zlo i nagrada za dobro utemeljene na Allahovom znanju sutine skrivenih namjera ljudi u svim njihovim fazama: On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zameci u utrobama majki vaih (53/32)

To je znanje koje prethodi njihovim vidljivim djelima, znanje koje je povezano sa njihovom stabilnom sutinom koju oni ne poznaju i koju zna samo Onaj koji ih je stvorio. To je znanje koje je bilo kad je On stvarao njihov rod iz Zemlje kad su oni jo bili u svijetu nepoznatog. Znanje koje je postojalo kad su oni bili zameci u utrobama svojih majki ne ugledavi jo svjetlo dana. To je znanje o sutini prije oitovanja, znanje o prirodi prije djela. Zato je besmisleno - zapravo znak loeg odgoja - da ovjek Onoga ija je ovo priroda znanja upoznaje sa samim sobom, da on ui Njega (Uzvienog) o svojoj biti! Da pred njim hvali sam sebe govorei Mu: Ja sam to i to, ja sam to i to . . . Sura Alu Imran, 133-136. 81

Zato se ne hvaliite bezgrenou svojom - On dobro zna onoga koji se grijeha kloni (53/32). On nema potrebe da Mu vi pokazujete sebe, niti da Mu vi mjerite svoja djela. On ima univerzalno znanje, kod Njega je precizna vaga, Njegova nagrada i kazna su pravedne, Njegov govor je odluujui i Njemu se sve vraa. Poslije toga dolazi posljednji odlomak u ovoj suri, u ritmu potpuno skladnih tonova koji su slini ritmu prvog odlomka. U ovom odlomku se konstatiraju temeljne istine vjerovanja kao to su one utvrene od Ibrahima, inicijatora prve prave vjere. Dalje se ljudi upoznaju sa svojim Stvoriteljem, sa Njegovom aktivnom i kreativnom voljom koja utjee na njihove ivote, izlae njene utjecaje jedan po jedan, u formi koja dotie ljudsku svijest i savjest, opominje je i duboko potresa . . . Tako da kad doe kraj i kad doe posljednji ton, osjeaji ga primaju uznemireno, drhtei, pod dubokim dojmom i odazivajui se: Reci ti Meni o onome koji istinu izbjegava i malo udjeljuje, i posve prestane udjeljivati, zna li on ono to je skriveno, pa vidi? Zar on nije obavijeten o onom to se nalazi u listovima Masaovim i Ibrahimovim: - koji je obaveze potpuno ispunjavao da nijedan grijenik tue grijehe nee nositi, i da je ovjekovo samo ono to sam uradi, i da e se trud njegov sigurno iskazati, i da e prema njemu u potpunosti nagraen ili kanjen biti, i da e se Gospodaru tvome ponovo vratiti, i da On na smijeh i na pla navodi, i da On usmruje i oivljava i da On par, muko i ensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci; i da e ih On ponovo oivjeti, i da On daje bogatstvo i mo da

stiu, i da je On Sirijusa Gospodar, i da je On drevni narod Ad unitio, i Sem ud, i da nikog nije potedio, i jo prije Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio; i prevrnuta naselja On je prevrnuo, i snalo ih je ono to ih je snalo pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti jo sumnja? (53/33-S.'i). Ovaj Kur'an je opomena kao i prijanje opomene: Smak svijeta se pribliava, Allah e ga jedini otkriti.' Pa zar se ovom govoru iuavate - i smijete se, a ne plaete gordo dignutih glava? (53/S(H;JJ. Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! (53/62). 82

To je onaj koji istinu izbjegava i malo udjeljuje i posve prestane udjeljivati (53/33-34) To je onaj od ijeg se neobinog postupka udi Allah. Neke predaje spominju da se to odnosi na konkretnu osobu koja je malo troila na Allahovom Putu, a zatim je potpuno prestala da daje bojei se siromatva. Zamaheri u svom tefsiru EJ..Keaf precizira osobu, a to je Osman ibni Affan (neka je Allah njime zadovoljan) i spominje to u jednom kazivanju u kome se ne oslanja ni na ta, a ne moe to prihvatiti onaj ko poznaje Osmana (neka je Allah njime zadovoljan) , njegovu narav i njegovo obilno i dugotrajno troenje na Allahovom Putu, bez prestanka i bez rauna, takoer, ko poznaje njegovo vjerovanje u Allaha i njegovo poimanje odgovornosti za djelo i pojedinanost te odgovornosti.4 Ovo moe biti da se odnosi na konkretnu osobu, a moe biti i reprezentativni uzorak ljudi. To je svejedno, jer onaj ko izbjegava ovaj program i ko troi od svog imetka za ovu vjeru, zatim prestane dalje udjeljivati - odnosno smanji udjeljivanje i potpuno prekine - njegov postupak je neobian, zasluuje uenje, pa Kur'an od njegovog sluaja uzima priliku da iznese istine vjerovanja i da ih objasni. Zna li on ono to je skriveno, pa vidi? (53!35J Nevidljivo zna Allah. Niko drugi osim Njega to ne vidi. ovjek nije siguran to je skriveno u nevidljivom, zato je on duan da nastavi raditi i ulagati, da ivi oprezno, potpuno izvravajui obaveze itavog svog ivota, da ne prestaje rtvovati i da ne prekida, jer za njega nema nikakve garancije u tom nepoznatom i skrivenom osim njegov oprez, njegovo djelo, njegova vjernost i njegova nada u Allahov oprost i elja da mu primi tu

molbu. Zar on nije obavijeten o onom to se nalazi u listovima Milsaovim i Ibrahimovim: - koji je obaveze potpuno ispunjavao (53/36-37). Ova vjera je drevna, njeni poeci i krajevi su spojeni, njeni temelji i naela su stabilni, jedni druge potvruju neprekidno kroz poslanstva i poslanike bez obzira na prostornu i vremensku distancu. Ona je u 4 Rekao je: Prenosi se da je Osman {neka je Allah njime zadovoljan) troio svoj imetak u dobro. Abdullah ibni Sa' d ibni Ebi Serh - njegov brat po mlijeku - mu je rekao: "Skoro da ti nije ostalo nita". Osman je odgovorio: "Ja imam grijeha i pogreaka. Ja onim to inim traim zadovoljstvo Uzvienog Allaha i molim Njegov oprost". Abdullah je na to dodao: "Daj ti meni svoju devu sa njenom h ormom, ja u snijeti umjesto tebe sve tvoje grijehe!" Dao mu je to i posvjedoio mu, sustegnuvi se vie od davanja, paje objavljen ovaj ajet! . . . Ta predaja je oito neispravna, jer se ovako ne moe ni zamisliti Osman! 83

M f.tovim listovima i ona je u vjeri Ibrrutima prije M ti. lbrrutima koji je obaveze ispunjavao. Ispunjavao u svemu. Ispunjavao potpuno da je time zasluio ovu savrenu kvalifikaciju. Ovdje se spominje potpuno ispunjavanje obaveza naspram malog udjeljivanja i potpunog prekida u udjeljivanju. To se spominje sa ovim oblikom weffa sa pojaanjem, to je u skladu sa ritminim tonom i nametnutom rimom. Pa ta to stoji u Mf.tovim listovima, ta to ima u listovima Ibrhima koji je obaveze potpuno ispunjavao? U njima stoji: da nijedan grijenik tude grijehe nee nositi rs3/3BJ Ni jedna osoba nee nositi teret druge osobe, ne iz olakavanja jednoj niti oteavanja drugoj osobi. Niko ne moe olakati njen teret i breme. Niko ne moe dobrovoljno prihvatiti da ponese nita od tereta drugog! I da je ovjekovo samo ono to sam uradi (53/39). Isto tako, ovjeku se ne rauna osim njegova zarada, njegov trud i njegovo djelo. Njemu se nee dodati nita od djela drugog. Niti e se od njega oduzeti ita da se doda drugom. Ovaj ivot na ovom svijetu jeste prilika data da se radi i trudi. Kad ovjek umre, prilika proe i djelo se prekida. Osim u onim sluajevima koje navodi hadis Allahovog Poslanika (alejhi' s-selam) koji glasi: "Kad ovjek umre, prekida se njegovo djelo osim u tri sluaja: od dobro odgojenog djeteta koje se moli za njega, trajne sadake koju ostavi iza sebe ili od nauke kojom se ljudi koriste."5 Ovo troje je, ustvari, njegovo djelo. Iz ovog asnog ajeta afija (neka mu se Allah smiluje) i njegovi sljedbenici zakljuili su da poklonjeni sevab od uenja ne

stie do mrtvih, jer to nije njihovo djelo ni njihova zarada. Zato Allahov Poslanik (alejhi's-selam) nije na to uputio svoj Ummet niti ih je na to podsticao, niti im ukazao tekstom ni aluzijom, niti je to preneseno od ijednog ashaba (neka je Allah njima zadovoljan) jer da je to dobro, oni bi nas pretekli u tome. Propisi o dobrim djelima reducirani su na tekstove, pa se u njima ne primjenjuju razne vrste analogija i miljenja. Kad je rije o dovi i sadaki, svi su sloni u tome da oni prispijevaju i da o tome postoje tekstovi Zakonodavca . . . 6 I da e se trud njegov sigurno iskazati, i da e prema njemu u potpunosti nagraen ili kanjen biti, rs3/4<NV Biljei Muslim u svom Sahihu - svojim senedom - od Ebu Hurejrea. 6 Ibni Kesir u Tefsiru. 84

Nita nee propustiti od truda, djela i zarade. Nita nee izmai Allahovom znanju i Njegovoj preciznoj vagi. Svaki ovjek e biti nagraen ili kanjen prema trudu, potpuno, nita mu nee biti umanjeno niti e mu biti uinjena nepravda. Isto tako se utvruje princip pojedinane odgovornosti, pored pravednosti nagrade ili kazne. ovjek tako ostvaruje svoju ljudsku vrijednost zasnovanu na principu da je on razumno i odgovorno stvorenje, koje se oslanja na samog sebe, plemenito stvorenje kome se prua prilika da radi, zatim se nagrauje ili kanjava prema onome ta je zaradio postajui tako uvjeren u pravednost nagrade ili kazne, apsolutne pravde koju ne vodi strast, ne koi oskudica niti kroji neznanje o sutinama stvari. I da e se Gospodaru tvome ponovo vratiti, (53/42) Nema drugog puta osim puta koji zavrava kod Njega. Nema drugog pribjeita mimo Njega. Nema drugog sklonita mimo Njegove kue: u blaenstvu ili u ognju . . . Ova injenica ima svoju vrijednost i trag na adaptiranje ljudskih sjeanja i njegovo poimanje. Kad ovjek osjeti da je povratak Allahu kraj svake stvari, svakog posla i svakog pojedinca, onda on od samog poetka puta osjea njegov kraj koji je neizbjean i od koga nema spasa. Zato on podeava sebe i svoje djelo prema ovoj injenici ili pokuava u ovome koliko moe. Njegovo srce i pogled ostaju privezani za taj kraj od poetka puta. N akon to kontekst stigne sa ljudskim srcem do kraja kruga, okree se i vraa ga u ivot, pokazujui mu u njemu tragove Allahovog htijenja u

svakoj fazi i u svakoj situaciji: I da On na smijeh i na pla navodi, (53/43) Pod ovim tekstom kriju se mnoge injenice. Iz njega izbijaju inspirativne i uzbudljive slike i znaenja . . . Na smijeh i na pla navodi. . . On je u ovjeku pohranio osobenost smijeha i osobenost plaa. Smijeh i pla su jedna od tajni ovjekove tjelesne grae, tako da niko ne zna ta je to niti kako nastaju u ovom sloenom kompliciranom aparatu ija psihika struktura i kompliciranost nije nita manja od njegove organske strukture i kompliciranosti. U njemu se proimaju, prepleu i djeluju jedni na druge psihiki i organski inioci i tako stvaraju smijeh i pla. N a smijeh i na pla navodi.. On je u ovjeku stvorio povod e za smijeh i uzroke za pla. On ga je uinio - shodno sloenim tajnama u njemu - da se 85

smije ovome, a plae zbog ovoga. esto se smije sutra onome to ga je rasplakalo danas, a plae danas zbog onoga to ga je nasmijalo juer. Nije to nikakav znak poremeenosti niti preneraenosti ve je to rezultat promjenljivih psihikih stanja, mjerila, povoda, motiva i vrijednosti koje u ovjekovim osjeanjima ne ostaju u jednom stanju! Na smijeh i na pla navodi. . . On ini da se ljudi u jednom trenutku i smiju i plau, sve prema okolnostima koje djeluju na njih. esto se jedna grupa smije onome zbog ega druga grupa plae, jer dojam i efekat kod ovih drugaiji je od dojma i efekta kod onih . . . A on je u biti jedan te isti, samo to su njegove okolnosti daleko jedne od drugih! Na smijeh i na pla navodi. . . Od jedne stvari jedan ovjek se i smije i plae. Smije se danas neemu ije ga posljedice ili grijeh zadese sutra, pa uzme plakati. Poeli da to nije uradio i da se nije smijao. A koliko e biti onih koji su se smijali na ovom svijetu da e plakati na buduem gdje pla nee koristiti! Ove slike, znaenja, osjeanja, stanja i mnogo toga drugog proistjee iz ovog kratkog teksta i ukazuje se osjetilima i osjeanjima. Ostat e mnogo toga da se javlja koliko god ovjek bude poveavao iskustvo i koliko god se budu obnavljali povodi za smijeh i uzroci za pla u ljudima - i ovo je jedan od mnogih oblika nadnaravnosti u ovom Kur'anu. I da On usmruje i oivljava rs3/44J . . Isto tako se iz ovog teksta javljaju nebrojene slike u osjeanjima. Usmruje i oivljava . . . Onje dao smrt i ivot kao to je rekao u jednoj drugoj suri: Onaj koji je dao smrt i ivot (67/2). To su dvije dobro poznate

stvari jer se dogaaju ponavljajui se. Meutim, one su posve skrivene kad ljudi pokuaju da spoznaju njihovu prirodu i njihovu tajnu skrivenu od ivih . . . Pa ta je smrt? I ta je ivot? ta je njihova bit kad ovjek pokua da prodre iza njihove rijei i oblika u kome ih vidi? Kako se uvukao ivot u ivo bie? ta je on? Odakle je doao? Kako se zaodjenuo ovim biem i kako je postao? Kako je krenuo svojim putem kojim je krenuo sa ovim biem ili sa ovim ivim biima? ta je smrt? Kakva je bila, prije uvlaenja ivota? I poslije poto napusti iva bia? To je tajna skrivena iza sputenog zastora, u Allahovoj moi! Usmruje i oivljava . . . Naviru milioni slika smrti i ivota u svim svjetovima ivih bia, u jednom trenutku, u ovom trenutku. Koliko je samo na milione miliona ivih bia umrlo? Koliko je na milione miliona njih 86

otpoelo ivotno putovanje, u koje se uvukla ova tajna, ne zna, i otkuda, ne zna niko osim Allah! Koliko se samo smrti desilo, kad su one same po sebi poticaji novom ivotu! Koliko ovih slika izlazi na vidjelo tokom stoljea, kad mata uroni u izlaganje duge prolosti, koja je bila prije nego to je ovjek postojao na ovoj planeti, ostavljajui one vrste smrti i ivota na drugim planetarna koje Allah poznaje a koje ovjeku ne mogu ni naumpasti! To je mnotvo i mno :.vo slika koje emitira ovo malo rijei, koje potresaju ljudsko srce iz dubina, tako da ono ne moe da se savlada niti suzdri pod njihovim udarima razliitih odjeka! I da On par, muko i ensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci; (53/45-46) . To je krupna i realna injenica koja se ponavlja svakog trenutka. ovjek je zaboravlja zato to se ona ponavlja pred njegovim oima. Ona je udnija od svakog uda koje moe da proizvede uobrazilja mate! Kap sperme koja se izbaci . . . Izlui. . . Jedan od mnogih sekreta ovog ljudskog tijela, poput znoja, suza i slina! Kad ona poslije perioda odreenog Allahovom odredbom . . . kad ona - ta? Kad ona - ovjek! Kad ovaj ovjek muko i ensko! Kako? Kako se desilo ovo udo koje ne bi - da se nije desilo - naumpalo ni mati? Gdje je bio ovaj ovjek veoma sloene strukture i veoma komplicirane grae? Gdje je bio skriven izluenoj taki te kapi sperme? Zapravo, u jednom od nekoliko miliona njenih dijelova? Gdje je bio skriven sa svojim kostima, mesom i koom, sa svojim krvnim sudovima, dlakom i noktima, sa svojim vanjskim obiljejima, pjegama i crtama lica, sa svojim karakterom, naravi i predispozicijama?! Gdje je bio u ovoj mikroskopskoj eliji koja pliva zajedno sa milionima slinih u jednoj

taki te kapi sperme koja se izbaci?! I gdje su, tanije, bile karakteristike muka i karakteristike enska u toj eliji? U toj eliji koja se pojavila i oglasila se u embriju na kraju kruga?! I koje to ljudsko srce koje stane pred ovom ogromnom i neobinom injenicom moe da se savlada ili suzdri, tavie, da negira i oholi se govorei: To se tako desilo, i zdravo?! Ilo svojim putem tako, i nita vie! Krenulo svojom zacrtanom linijom i gotovo! Ili da se pravi znalcem i kae: Ona je prola ovaj put s obzirom na predispozicije koje su u njoj ugraene radi odravanja vrste, poput ostalih ivih bia koja imaju ovu predispoziciju! I ovo tumaenje samo po sebi trai objanjenje. Ko je taj ko je u nju pohranio ovu predispoziciju? Ko je taj ko joj je usadio skrivenu elju za ouvanjem vrste da je povrati po drugi put? Ko je taj ko je u njoj 87

pohranio mo da je povrati iako je slaba i siuna? Ko je taj ko joj je zacrtao put kojim e ii i ostvariti ovu skrivenu elju? Ko je taj ko je u nju pohranio karakteristike njene vrste da bi ih ona opet obnovila? Kakva je njena elja i kakav je njen interes da povrati svoju vrstu sa ovim karakteristikama, da tamo ne postoji volja koja planira iza nje i koja neto hoe, koja to moe i koja mu ocrtava put?! Iz prvog stvaranja, to je realnost koja se ponavlja i koju niko ne negira, direktno se usmjerava na ponovno oivljenje. I da e ih On ponovo ot'vjeti, (53/47J Ponovno proivljenje je tajna. Medutim, i za njega prvo stvaranje je dokaz. Dokaz mogunosti njegovog dogaanja. Onaj ko je stvorio par, muko i ensko, od kapi sjemena kad se izbaci, kadar je - nema sumnje da ponovo stvori iz kostiju i ostataka. Kosti i posmrtni ostaci nisu slabiji od izluene vode! Dokaz mudrosti ovog dogaanja lei u ovome. Ovo skriveno planiranje koje vodi malu ivu eliju njenim dugim i tekim putem dok ne postane muko ili ensko, ovo planiranje mora biti dalekosenije od zemaljskog putovanja na kome nita ne dostigne svoje savrenstvo, dobroinilac ne nalazi potpunu nagradu za svoje dobroinstvo niti zlikovac punu kaznu za svoje zlo. Zato u raunu ovog planiranja ima ponovno proivljenje u kome e svaka stvar dostii svoje savrenstvo. Prvo stvaranje nosi dvostruki dokaz za ponovno proivljenje. Zato je ono spomenuto ovako, prije ponovnog proivljenja u kome e svaka stvar dostii svoje savrenstvo. Prvo stvaranje nosi dvostruki dokaz za ponovno proivljenje. Pri prvom stvaranju i pri ponovnom proivljenju Allah daje bogatstvo kome hoe od Svojih robova i mo da stie:

I da On daje bogatstvo i mo da stiu, (53/4BJ Daje bogatstvo onome kome On hoe od Svojih robova na ovom svijetu u raznim vrstama bogatstva, bogatstva u imovini, u zdravlju, u potomstvu, due, misli, veze sa Allahom i opskrbe poput koje nema opskrbe. Daje bogatstvo onome kome hoe od Svojih robova na buduem svijetu od bogatstava onog svijeta! Daje zadovoljstvo kome hoe od Svojih robova u svemu onome to steknu na ovom svijetu kao i na ahiretu! 88

Stvorenja su siromana i nezadovoljna. Ne mogu se obogatiti niti zadovoljiti osim iz Allahovih riznica. Zato je On onaj koji daje bogatstvo i On je onaj koji daje zadovoljstvo. To je opipljiva stvar iz stvarnosti koju oni poznaju i za koju veu svoje poglede i srca tu i tamo, kako bi gledali u jedini izvor i kako bi se usmjerili jedino prema punim riznicama, jer je sve drugo prazno! I da je On Sirijusa Gospodar, (53/49) Sirijus je zvijezda tea dvadeset puta od Sunca. Svjetlost mu je pedeset puta jaa od suneve svjetlosti. Udaljen je od Sunca milion puta vie od Suneve udaljenosti od nas. Bilo je onih koji su oboavali ovu zvijezdu. Bilo je i onih koji su je drali znaajnom zvijezdom. Potvrda da je Allah Gospodar Sirijusa ima svoje mjesto u ovoj suri koja poinje zakletvom u zvijezdu kad zalazi i koja govori o putovanju u vie nebeske sfere, kao to ima cilj da potvrdi vjerovanje u Boije jedinstvo, a opovrgne slabo i politeistiko vjerovanje. Ovim zavrava to dugo putovanje po dubinama ljudske due i po obzorjima, da bi poslije toga poelo putovanje po propasti preanjih naroda, nakon to su im dolazile opomene u koje oni nisu vjerovali kao to politeisti ne vjeruju. To je putovanje sa Allahovom moi, Njegovom voljom i njenim tragovima u narodima prije njih, narod po narod. I da je On drevni narod Ad unitio, i Semud, i da nikog nije potedio, i jo prije Nuhov narod, koji je najokrutniji i najobjesniji bio; i prevrnuta naselja On je prevrnuo, i snalo ih je ono to ih je snalo pa, u koju blagodat

Gospodara svoga ti jo sumnja? <5315<M5J . . . To je brzo putovanje. Ono se sastoji o d kratke stanke na propasti svakog naroda i estokog doticaja koji posve probada osjeanja. Narode Ad, Semud i Nuhov narod italac Kur'ana upoznao je na raznim mjestima u Kur'anu. Prevrnuta naselja su LOtov narod. Ime dolazi od lai, neistine i zablude. . . On ih je prevrnuo u bezdan i uinio da propadnu u zemlju. I snalo ih je ono to ih je snalo <53/54) Bacanjem u zaborav do ove mjere, predimenzioniranjem i zastraivanjem kroz koje izlaze na vidjelo slike ruenja, propadanja u zemlju i egzemplarnog kanjavanja koje obuhvaa svaku stvar i prekriva je tako da se ne razaznaje! Pa, u koju blagodat Gospodara svoga ti jo sumnja? <53155). 89

Bile su, dakle, ove propasti Allahova blagodat i dobrota. Nije li unitio zlo? Nije li Istinom pogodio neistinu i suzbio je tako da je ona poraena? Nije li u njima ostavio znakove za onoga ko razmilja i shvaa? Nisu li ovo sve blagodati? Pa u koju to blagodat svoga Gospodara sumnja? Govor je upuen svakom pojedincu. Svakom srcu, svakome ko razmilja o Allahovom djelu pa u njemu vidi blagodat, ak i u nevolji! Nad propau prolih naroda koji nisu vjerovali u opomene - nakon iznoenja manifestacija Allahove volje i njenih tragova u ljudima i na obzorjima - izrie se posljednji takt snano, duboko i estoko, kao da je on znak opasnosti neposredno pred veliku nesreu: Ovaj Kur'an je opomena kao i prijanje opomene: Smak svijeta se pribliava, Allah e ga jedini otkriti! <53!56-.58) . . . Ovaj Poslanik u ije poslanstvo i opomene vi sumnjate - ovo je opomena kao i prijanje opomene koje su slijedile jedna za drugom! Smak svijeta se pribliava. Pribliava se vjetar koji 'e sve pomoriti. To je katastrofa i smak svijeta na koju je doao da vas upozori ovaj poslanik. Ili je to strahota kazne iju vrstu i vrijeme ne zna niko do Allah?! Niti je moe otkriti i otkloniti niko osim Allaha: Allah e ga jedini otkriti (.53/58) . . . Dok je iznenadna opasnosti blizu, i dok vas Poslanik koji savjetuje poziva spasu, vi se ravnoduni igrate, ne procjenjujete pravilno situaciju, niti se budite: Pa zar se ovom govoru iuavate - i smijete se, a ne plaete gordo dignutih glava? (53/5%1) . Ovaj govor je ozbiljan i uzvien. On stavlja na plea ljudi ogromne obaveze vodei ih istovremeno savrenom programu. Pa emu se ude?

emu se smiju? Ova ozbiljna i odluna stvar, ove velike odgovornosti i polaganje rauna za ivot na Zemlji koje oekuje ljude, sve to ini pla primjerenijim ovoj ozbiljnoj situaciji, strahu i nevolji koja iza nje slijedi . . . Ovdje se alje jedan gromoglasan povik koji odjekuje u njihovim uima i srcima dozivajui ih kako treba da pred uzmu mjere opreza jer su na ivici provalije: Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! (53/62). To je povik koji potresa i zapanjuje u ovom kontekstu, ak u ovom okrilju, poslije ovog dugog uvoda od koga srca drhte. 90

Stoga su oni pali licem na tle pred Allahom. Uinili su seddu iako su mnogoboci, iako sumnjaju u Objavu i Kur' an. lako raspravljaju o Allahu i Poslanikul Pali su na seddu pod ovim stranim ekiima koji su padali po njihovim srcima dok im je Poslanik (alejhi' s-selam) uio ovu sur u. Meu njima su bili muslimani i mnogoboci. Poslanik pada na seddu, i svi padaju na seddu. Muslimani i mnogoboci. Ne mogu da se odupru djelovanju Kur'ana niti da se savladaju pred ovom snagom . . . Zatim su, poslije izvjesnog vremena, doli sebi - kad su bili naprosto zapanjeni svojom seddom kao to su bili zapanjeni kad su inili seddu! O ovom dogaaju postoje predaje tradirane neprekidnim nizom prenosilaca. Medutim, one su se razile u objanjenju ovog neobinog dogaaja. On, ustvari, nije neobian ve je u pitanju utjecaj neobinog Kur'ana i njegovo veliko djelovanje na srca! Ovaj dogaaj o kome postoje mutevatir predaje, dogaaj injenja sedde mnogoboaca sa muslimanima, kod mene je traio objanjenje prije nego to mi se dogodilo posebno emotivno iskustvo koje sam ja sebi objasnio i razjasnio njegov glavni uzrok. Bio sam ve proitao te izmiljene predaje koje su nazvane Garanik dogaajem koga je naveo lb ni Sa' d u svojim Tabekatima, Ibni Derir et Taberi u svojoj Historiji i neki komentatori Kur'ana tumaei rijei Uzvienog: Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali, a

da ejtan nije, kad bi on to kazivao, u kazivanje njegovo neto ubacio; Allah bi ono to bi ejtan ubacio uklonio, a zatim bi rijei Svoje uvrstio - Allah sve zna i muda,r je <22152). To su predaje za koje je Ibni Kesir (neka ga Allah nagradi dobrom) rekao: "Medutim, one su nepotpuno tradirane, odnosno, to su murse} hadisi i ne vidim da su preneseni autentinim nizom prenosilaca". Najopirnija od ovih predaja koja sadri najmanje bajki i izmiljotina na Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) jeste predaja lb ni Ebi Hatema njeovim senedom: Mtisc1 ibni Ebi Mtisc1 el-Kufi, Muhamme ibni Ishak e-Sejhi, Muhammed ibni Fulejh, Mtisc1 ibni Ukbe, od Ibni Sihaba da je rekao: "Kada je objavljena sura En-Nedm, politeisti su rekli: "Da je ovaj 91

ovjek spomenuo naa boanstva sa dobrim, mi bismo i njega i njegove ashabe priznali. Meutim, on Jevreje i krane koji su se razili sa njegovom vjerom ne spominje kao to spominje, vrijeda i klevee naa boanstva." - Boijeg Poslanika je jako rastuilo to to su politeisti pojaali svoju klevetu protiv njega i njegovih ashaba. Otuda je on jako elio da ih uputi. Kada je Allah objavio suru En-Nedm i rekao: ta kaete o Latu, Uzzau i Menlitu, treoj, najmanje cijenjenoj? (53/I9-20J, politeistima se priinilo, zahvaljujui ejtanu, da je Poslanik poslije ovih ajeta, prouio "te velike gospodare, njihovo posredovanje daje nade". To je bio ejtanov govor u rimovanoj prozi i njegova igra. . . Ove rijei su pri o nule za srce svakog murika u Mekki, one su potekle njihovim jezicima, prenosili su ih jedan drugom i govorili: Muhammed se vratio svojoj prvoj vjeri, vjeri svoga naroda. - Kada je Poslanik stigao do kraja sure, uinio je seddu, a sa njim su seddu uinili svi koji su tu prisutni bili - i muslimani i politeisti -, a Velid ibni Mugire, s obzirom da je bio krupan, rukom je uzeo neto zemlje i na njoj seddu uinio. Obje strane su bile iznenaene, muslimani zbog toga to su politeisti s njima seddu uinili iako nisu vjerovali u ono u to oni vjeruju. Istina, muslimani nisu uli ono to je ejtan ubacio u ui politeista, zbog toga to ih je ejtan uvjerio da je to to je ubacio Poslanik prouio, pa su i oni, veliajui svoja boanstva, seddu uinili. Te rijei su se prouJe u narodu, a ejtan ih je oitovao, pa su stigle i u Abesiniju medu muslimanske muhadire, Osmana i b ni Me' zuna i njegove drugove koji su priati da je cijela Mekka prihvatila islam i da su svi njeni itelji zajedno sa Poslanikom obavili namaz. Takoer je do njih stigla i vijest da je Velid ibni Mugire seddu uinio na zemlji koja se nalazila u njegovoj ruci. Pria je

kruila da su muslimani sigurni u Mekki, pa su se muhadiri u Abesiniji uurbano pripremali za povratak. Allah je uklonio ono to je ejtan ubacio. Svoje rijei je uvrstio, a Poslanika spasio od klevete i potvore: Prije tebe Mi nijednog poslanika i vjerovjesnika nismo poslali (22/52) itd. Poto je Allah . objasnio Svoju presudu i Poslanika sauvao od rime ejtana, politeisti su se sa svojom zabludom i svojim neprijateljstvom jo vie okrenuli protiv muslimana." Postoje i druge predaje, hrabrije u izmiljanju, koje pripisuju te rijei o ovom dogaaju Allahovom Poslanik u (ale j hi' s-selam) koje se tumae njegovom eljom - Boe, sauvaj Poslanika od toga - da odobrovolji Kurejije i da sklopi primirje s njima!!! Ja sam od prvog trenutka odbio sve te predaje . . . Njih, pored toga to skrnave istotu poslanstva i uvanje Kur'ana od poigravanja i iskrivljavanja, sam kontekst ove sure apsolutno negira, jer se on prihvaa . 92

posla da obeshrabri vjeru politeista u ova boanstva i njihove legende oko njih. Zato nema nikakva mjesta inkorporiranju ovih dviju reenica u kontekst ove sure. ak ni na osnovu rijei onoga ko je rekao: ejtan je ove rijei ubacio u ui politeista a ne muslimana. - Ovi politeisti su bili Arapi koji su imali ispravam osjeaj za svoj jezik. Zato oni kad uju ove dvije ubaene reenice i uju poslije njih: Zar su za vas sinovi, a za Njega keri?! To bi tada bila podjela nepravedna. To su samo imena koja ste im vi i preci vai nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao . . . (53/2I-23J itd. Zatim uju: Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima enskim, a o tome nita ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini ba nimalo ne koristi (53/27-28) A prije toga uju: A koliko na nebesima ima meleka ije posredovanje nikome nee biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoe i u korist onog kojim je zadovoljan (53/26) Oni, kad uju sav ovaj kontekst, nee uiniti seddu sa Poslanik om (alejhi' sselam) , jer takav govor jednostavno nije taan. Isto tako, hvaljenje njihovih boanstava i potvrda da njihovo posredovanje daje nade nije taan. Oni nisu bili ba tako glupi kao to su bili oni koji su izmislili ove predaje koje su od njih preuzeli orijentalisti tendenciozno ili iz neznanja! Iz drugog razloga, dakle, politeisti su uinili seddu. Iz drugog razloga vratili su se muhadiri iz Abesinije, zatim se opet vratili u nju poslije izvjesnog vremena sa drugima. Nije ovdje mjesto da istraujemo uzrok povratka muhadira, zatim njihov ponovni povratak u Abisiniju sa drugima . . .

Ovom prilikom emo se posvetiti samo pitanju sedde o kojoj je rije . . . Ostao sam jedno vrijeme da istraujem mogui uzrok ove sedde. Naumpala mi je mogunost da se ona uope nije dogodila, ve da su te predaje spomenute da se obrazloi povratak muhadira iz Abesinije poslije dva ili tri mjeseca. Ali i to je stvar koja trai obrazloenje. Dok sam se ja tako time bavio, dogodilo mi se to posebno emotivno iskustvo na koje sam ranije ukazao . . . Bio sam sa svojim drutvom. Sijelili smo kad d o naih uiju doprije glas uaa Kur'ana izbliza. Uio je suru En-Nedm. Govor je meu nama prekinut, da ujemo i sluamo uenje asnog Kur'ana. Glas uaa je bio uzbudljiv i dirljiv dok je lijepo i pravilno uio K ur' an. 93

Malo pomalo ja sam se uivio s njim ono to ui. Uivio sam se sa Muhammedovim (alejhi's-selam) srcem na njegovom putovanju u vie sfere. Uivio sam se s njim kad je on svojim oima gledao Dibrila (alejhi' sselam) u njegovom melekskom liku u kome ga je Allah stvorio. To je neobian i udan dogaaj kada ovjek o njemu razmilja i kada pokua da ga predstavi u svojoj mati! ivio sam s njim dok je on bio na svom bezgraninom putovanju kod Sidretu'l-muntehaa i dennetskog prebivalita. Uivio sam se s njim u onoj mjeri u kojoj mi je to pomogla moja mata, u kojoj su me nosili moji snovi i u kojoj su mi omoguavali moji osjeaji i moja osjeanja . . . Slijedio sam ga u osjeanju da su nitavne prie politeista u vezi sa melekima, njihovom oboavanju, miljenju da su keri i da su enskog roda . . . Pa do posljednje ove smijene i izmiljene tlapnje koje se rue pri prvom dodiru. Stajao .sam pred ljudskim biem koje nastaje iz zemlje i pred zamecima u majinim utrobama koje Allahovo znanje prati i obuhvata ih. Zadrhtalo je moje tijelo pod udarima uzastopnih doticaja u posljednjem odlomku sure . . . Skriveno ne vidi niko osim Allah. Zapisano djelo ne izmie konanom obraunu i nagradi ili kazni. Povratak je Allahu na kraju svakog puta kojim idu ljudi. Skupine koje se smiju i skupine koje plau. Skupine mrtvih i skupine ivih. Kap sjemena nae svoj put u tminama, ide svojim koracima i pokae svoje tajne kad postane muko ili ensko. Prvo stvaranje. Propast prijanjih naroda. I prevrnuta naselja On je prevrnuo i snalo ih je to ih je snalo! Sluao sam glas posljednje opomene pred iznenadnu katastrofu:

Ovaj Kur'an je opomena kao i prijanje opomene: Smak svijeta se pribliava, Allah e ga jedini otkriti! (53/5txSBJ Zatim je doao posljednji povik. Moje itavo tijelo se zatreslo pred zastraujuim prijekorom: Pa zar se ovom govoru iuavate - i smijete se, a ne plaete gordo dignutih glava? (53/59-61). Poto sam uo: Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se" (53/62) jeza je doista krenula iz mog srca do mojih zglobova i pretvorila se u organski stres ostavljajui vidljiv trag kome nisam mogao da se oduprem. Moje itavo tijelo je ostalo da se trese tako da nisam bio u stanju da ga 94

smirim niti da obriem suze koje su lile. Nisam mogao da ih zaustavim iako sam se trudio i pokuavao! Shvatio sam u tom trenutku da je dogaaj sa seddom taan i da je njegovo obrazloenje blizu. Ono se krije u udnoj moi ovog Kur'ana i ovih potresajuih tonova u kontekstu ove sure. Nije ovo bio prvi put da ja itam suru En-Nedm ili da je sluam. Meutim, ona je ovaj put ostavila ovakav dojam i od mene je bio ovakav odgovor . . . To je tajna Kur'ana. Postoje posebni obeavajui i neoekivani trenuci u kojima ajet ili sura dotaknu mjesto usliavanja, kojom prilikom doe do dodira koji spoji srce sa izvorom snage tog doticaja i utjecaja, pa se s njim desi ono to se desi! Trenutak poput ovog dotakao je srca svih prisutnih tog dana. Muhammed (alejhi' s-selam) uei ovu suru uio ju je svim svojim biem. On se saivio u njenim slikama koje je ranije ivio svojom linou. Sva ova snaga skrivena u suri kroz glas M uhammeda (alejhi' s-selam) ustremila se na nerve slualaca pa su stoga drhtali. A kad su uli: Bolje padajte licem na tle pred Allahom i klanjajte se! (53/62) i kad su Muhammed i muslimani uinili seddu i oni su pali niice . . . Ali moe se rei: Ti to mjeri prema trenutku koji si ti proivio i iskustvu kroz koje si ti proao. Ti si musliman. Ti vjeruje u ovaj Kur'an i on ima poseban utjecaj na tvoju duu . . . Oni su bili politeisti koji odbijaju vjeru i odbijaju ovaj Kur'an! Meutim, postoje dvije stvari koje treba uzeti u obzir i koje imaju svoju teinu u suoavanju sa onim to se kae: Prva stvar: Onaj ko je uio ovu suru bio je lino poslanik Muhammed (alejhi' s-selam) , on je taj koji je primio ovaj Kur'an direktno iz njegovog

Izvora i koji ga je ivio i ivio s njim. Koji ga je toliko volio da bi mu koraci oteali kad bi uo nekog da ga ui unutar svoje kue, zastao bi pred vratima i sluao ga dok ne zavri! Upravo u ovoj suri on je ivio trenutke koje je ivio u nebeskim sferama. On ih je ivio sa Dibril-i Eminom gledajui ga u njegovom pravom liku . A to se tie mene, ja sam sluao .. ovu sur u od nepoznatog uaa. Razlika je, nema sumnje, ogromna! Druga stvar: Srca tih idolopoklonika nisu bila imuna na potres i jezu dok su sluali Muhammeda (alejhi' s-selam) , ve je vjetaki inad bio to to se isprijeilo izmeu njih i pokornosti . . . Slijedea dva dogaaja su svjedok straha koji je obuzimao njihova srca. 95

lbni Asakir u biografiji Utbea ibni Ehi Leheba, svojim senedom: Muhammed ibni Ishak, Osman ibni Urvea, lbni Zubejr, njegov otac od Henada i b ni Esveda, prenosi da je rekao: Ehu Lehe b i njegov sin Utbe su se bili spremili da idu u Siriju, pa sam se i ja spremio s njima. Njegov sin Utbe je rekao: Tako mi Boga, otii u do Muhammeda i izvrijeat u mu njegova Gospodara (Uzvienog i Velikog) . Otiao je i kad je doao do Poslanika (alejhi's-selam) , rekao je: O, Muhammede, on ne vjeruje u onoga ko se pribliio, pa nadnio, blizu koliko dva luka i blie . . . Poslanik (alejhi' s-selam) je na to odgovorio: "Boe, nahukaj na njega jednog od Svojih pasa" . . . Zatim se udaljio od njega i vratio se ocu. Otac ga je upitao: ''Sine, ta si mu rekao?" Naveo mu je ta mu je rekao. Ponovo je upitao: "A ta je on tebi rekao?" Odgovorio je: "Boe, nahukaj na njega jednog od svojih pasa." Odgovorio je: "Sine, Boga mi, nisam siguran za tebe od njegove kletve!" Ili smo dok nismo doli u Ebrahu - a ona je u Suddi - i odsjeli u eliji jednog monaha. Monah je pitao: "0, Arapi, ta vas je dovelo u ovu zemlju? Po njoj slobodno hodaju lavovi kao to hoda stoka!" Ehu Lehe b je odgovorio: "Vi znate koliko sam ja star, a znate i moje pravo. Ovaj ovjek je tako prokleo moga sina da , Bogami, nisam siguran za njega, nego vi sakupite sve stvari u ovu eliju i na njih prostrite mome sinu, a onda prostrite okolo." Mi smo tako i uradili. I doao je lav, onjuio naa lica, pa poto nije naao ono to eli, skupio se i skoio na stvari, onjuio njegovo lice, zatim ga udario tako da mu je rastrgao glavu. Ehu Lehe b je rekao: "Znao sam da nee umai Muhammedovoj kletvi!" Ovo je prvi dogaaj iji je junak Ehu Lehe b, najei Muhammedov (alejhi' s-selam) protivnik, neprijatelj i huka protiv njega, on i njegova

porodica, koji su prokleti u Kur'anu, on i njegova ena: Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! nee mu biti od koristi blago njegovo, a ni ono to je stekao, ui e on sigurno u vatru rasplamsalu, i ena njegova koja spletkari; o vratu njenu bie ue od lii ne usukane! rm/I-sJ To je njegovo stvarno osjeanje .. prema Muhammedu i prema Muhammedovom govoru. A to je strah i njegovog srca i zglobova pred Muhammedovom (alejhi's-selam) kletvom njegovom sinu. Drugi je dogaaj iji je junak Utbe ibni Ehi Reb i' a. Kurejije su ga poslale Muhammedu (alejhi' s-selam) da pregovara s njim da se proe ovoga to je podijelilo Kurejije i to je prekoravao njihove bogove, s tim da mu oni daju to god bude elio u pogledu bogatstva, rukovodstva ili braka Poto je zavrio sa iznoenjem, Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) ga je upitao: "Jesi li zavrio, Ebu' l-Velide?" Odovorio je: "Jesam." Onda je rekao: "Sluaj ti sad mene!" Odgovorio je: "Cinim." Rekao je: U ime Allaha, 96

Milostivog, Samilosnog! Ha-mim. Objava je od Milostivog, Samilosnog, Knjiga iji su ajeti jasno izloeni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet veina njih glavu okree, nee ni da uje (41/1-4) . . . Zatim je nastavio dok nije stigao do rijei Uzvienog: A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Sem uda, (41/13) Tada je Utbe skoio i uhvatio Poslanika (alejhi' s-selam) za usta sav uspanien govorei: "Kunem te majkom da prestane!" . . . Vratio se Kurejijama priajui im ovaj dogaaj. Utbe je to popratio govorei: "Vi dobro znate da Muhammed kada neto kae - ne lae, pa sam se pobojao da se na vas ne spusti kazna."7 Ovo je osjeaj ovjeka koji nije bio primio islam. Strah u njemu je vidljiv, a i prieni utjecaj oholosti i tvrdoglavosti je oit. Ljudi poput ovih, kada uju suru En-Nedm od Muhammeda (alejhi' s-selam) , najblie to se pretpostavlja da moe zadesiti njihova srca jeste trenutak odazivanja kome se oni ne mogu suprotstaviti i da ih mo ovog Kur' ana natjera da uine seddu sa onima koji to ine . . . Bez posebno dogaaja ili neke druge prie koju su izmislili klevetnici! 7 Saeto iz nekoliko predaja. 97

 oo tJ .. ' \ l . 98

99

SURA EL-QAMER OWAVLJENA U MEKKI IMA 55 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Blii se as i Mjesec se raspolutio! <WV a oni, uvijek kada vide udo, okreu glave i govore: "arolija neprestana!" <5412>. Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je ve odreeno (54/3). I dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate, <5414> mudrost savrena -, ali opomene ne koriste, <5415) zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na neto uasno (54/6) oni e oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti, (54/7J i, netremice gledajui u glasnika i urei, nevjernici e govoriti: ''Ovo je teak dan!" <54/BJ. Prije njih NUhov narod nije vjerovao i roba Naeg je u la utjerivao, govorei: '1-udak!" - i Nuh je onemoguen bio <6419>. I on je Gospodara svoga zamolio: 1a sam pobijeen, Ti se osveti!'' (54/10). I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, (54/W i uinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastale kako je odreeno bilo, (54/12> a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagraenoj (54/13) koja je plovila pod brigom Naom, - nagrada je to bila za onoga koji je

odbaen bio (54/14). I Mi to ostavismo kao pouku, - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54/15) 100

i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! <54116). A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? <54/17). I Ad nije vjerovao, - pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (54/18) . jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao (54/I9J i ljude dizao, kao da su palmova stabla iupana, (54/20) i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (54/21). A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za uenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? <54/22). I Semud u opomene nije vjerovao <54/23). azar da slijedimo jednog od nasr - govorili su. 'Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi (54/24). Zar ba njemu, izmedu nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je laljivac oholi!" (54/25). Vrlo brzo e oni saznati ko je laljivac oholi! <54/26). Mi emo poslati kamilu da bismo ih iskuali, pa priekaj ih i budi strpljiv <54127). I upozori ih da e se voda izmedu njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupie onaj iji je red! <54128). Ali oni pozvae jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je (54/29) i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje: (54/30) Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoe poput

zdrobljenog suhog lia koje sakuplja onaj koji ima tor <5413V. A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54/32). I Lutov narod u opomene nije vjerovao <54133). Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo - samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, (54/34) 101

iz milosti Nae. Eto, tako Mi nagradujemo one koji zahvaljuju (54/35). A on im je bio prijetio silom Naom, ali su oni u prijetnje sumnjali (54/.16). Oni su od njega goste njegove traili, pa smo ih mi oslijepiti: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (54/37) A rano izjutra stie ih kazna koju e neprestano osjeati (54/38). "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (54/39J. A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za uenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! (54/40). I faraonovim ljudima su opomene dole, (54/41) ali oni porekoe sva znaenja Naa, pa ih Mi kaznismo onako kako kanjava Silni i Moni (54/42J. Da li su nevjernici vai imalo jai od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju? rs4/43J. Zar ovi da govore: "Mi smo skup nepobjedivi!" (54/44). Skup e sigurno poraen biti, a oni e se u bijeg dati! (54/45). Medutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je uasniji i gori (54/46). Grenici e sigurno stradati i u ognju biti (54/47) na Dan kada budu u vatru odvueni, s licima dolje okrenutim: '7skusite vatru dehennemsku!" (54/411). Mi sve s mjerom stvaramo, (54/49) i nareenje Nae je samo jedna rije, - sve bude u tren oka (54/.'iOJ. A Mi smo ve vama sline unitili, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! (54/51).

I sve to su uradili u listovima je, (54/52) i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno (54/53). Oni koji su se Allaha bojali bie u dennetskim baama i pored rijeka (54/54) 102

na mjestu u kome e biti zadovoljni, kod Vladara Svemonoga (54/55). Ova sura od poetka do kraja jeste strana, jezovita i estoka kampanja protiv srca onih koji ne vjeruju u opomene, onoliko koliko je i duboko i sigurno smirenje za iskrena vjernika srca. Ona je podijeljena na nekoliko uzastopnih krugova, a svaki krug predstavlja po jedan od prizora kanjavanja nevjernika. Kontekst na kraju svakog kruga prekorava ljudsku svijest, vri na nju pritisak i trese je govorei joj: i kakve su bile kazne i opomene Moje! (54/16). Zatim je poputa poslije tog pritiska i govori joj: A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54/1 7). Tematski sadraji sure ve su navedeni u raznim mekkanskim surama. To je jedan od prizora Sudnjeg dana u uvodu i jedan od tih prizora na kraju. Izmeu njih je jedan brz prikaz propasti Ntihovog, Adovog, Semtidovog i Lutovog naroda i faraona i njegovih glaveina. Sve su to teme kojima obiluju mekkanske sure u raznim oblicima . . . Meutim, ove iste teme u ovoj se istoj suri izlau na poseban nain da ih to ini potpuno novim. One se izlau silovito, estoko, odluno i grozno tako da iz njih izbija strah, okolo njih se iri strepnja i natkriljuje ih unitavanje, jeza i zaprepatenost! Glavno to karakterizira teme u kontekstu ove sure jeste da svaka od njih predstavlja krug strane, brze, dahue i bolne kazne kojoj prisustvuju nevjernici, i kao da oni lino vide sebe u njoj i osjeaju udarce njenog bia. Kad zavri jedan krug i kad uzmu da povraaju bolne uzdahe, preduhitri ih

novi krug, straniji i uasniji. I tako sve dok se ne okona sedam krugova u ovoj jezovitoj i zaguujuoj atmosferi. A kad se ukae posljednji prizor u suri, kad on u drugoj atmosferi, u drugom okruenju . . . Kad ono sigurnost, mir i blaenstvo. Eto, to je prizor onih koji su se Allaha bojali: Oni koji su se Allaha bojali bie u dennetskim baama i pored rijeka na mjestu u kome e biti zadovoljni, kod Vladara Svemonoga (54/54-55) . . . Tako, usred tog grozniavog straha, potresajueg uasa i poniavajue kazne za nevjernike: na Dan kada budu u vatru odvueni, s licima dolje okrenutim: "Iskusite vatru dehennemsku!" (54/4BJ Gdje je jedno, a gdje drugo? Jedan prizor u odnosu na drugi? Jedno mjesto u odnosu na drugo? Jedan narod u odnosu na drugi narod? Jedna sudbina naspram druge? 103

Blii se as i Mjesec se raspolutio! - a oni, uvijek kada vide udo, okreu glave i govore: "arolija neprestana! Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je ve odredeno. I dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate - mudrost savrena -, ali opomene ne koriste, zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na neto uasno oni e oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti, i, netremice gledajui u glasnika i urei, nevjernici e govoriti: "Ovo je teak danr rs4/J-8). Prekrasan i poticajan prolog o kosmikom dogaaju, ali i predznak jo veeg dogaaja, s kojim se ne moe porediti taj veliki kosmiki dogaaj: Blii se as i Mjesec se raspo/utio! (54/V. Ja divnog predznaka! Ja divne li vijesti! Vidjeli su prvi dogaaj i preostalo je da vide jo samo taj vei dogaaj. Predaje o raspoluivanju Mjeseca i vienje Arapa tako raspoluenog Mjeseca su mutevatir predaje, predaje neprekidnim nizom prenosilaca. Sve se one slau u potvrdi dogaanja ovog dogaaja, samo se razlikuju u predaji naina pojave, podrobno i saeto: U Enes ibni Malikovoj predaji (neka je Allah njime zadovo jan) stoji da je hnam-i Ahmed rekao: Prenio nam je Ma'mer od Katadea, od Enesa ibni Malika da je rekao: Stanovnici Mekke su traili od Poslanika (alejhi'sselam) da im donese kakvo udo, pa se Mjesec iznad Mekke raspolutio dva puta i tom prilikom je rekao: 'Blii se as i Mjesec se raspolutio!" . . . Buhari je rekao svojim senedom: Abdullah ibni Abdulvehhab, Bir ibni Mufeddal, Seid ibni Ehi Urve, Katade, od Enesa ibni Malika da su Mekkelije traili od Allahovo g Poslanika (al ej hi' s-selam) da im pokae kakvo udo, pa im je Poslanik pokazao Mjesec raspoluen na dva dijela

tako da su vidjeli Hiru izmeu njih. Prenose Buhari i Muslim drugim putevima predaje od Katadea i Enesa . . . U predaji Dubejra ibni Mut'ima (neka je Allah njime zadovoljan) stoji da je hnam-i Ahmed rekao svojim senedom: Muhammed ibni Kesir, Sulejman ibni Kesir, Hasin ibni Abdurrahman, Muhammed ibni Dubejr ibni Mut'im, od njegovog oca da je rekao: Raspolutio se Mjesec u doba Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) tako da je postao dva komada, jedan komad na ovom, a drugi komad na ovom brdu, pa su rekli: Muhammed nas je oparao. Rekli su jo: Ako je nas oparao, ne moe oparati sve ljude . . . Samo Ahmed prenosi na ovaj nain . . . Bejheki ga je podravao u Ed-Delailu prenosei od Muhammeda ibni Kesira, od njegovog brata 104

Sulejmana ibni Kesira, od Hasina ibni Abdurrahmana. . . Takoer ga prenose Ibni Derir i Bejheki drugim putem od Dubejra ibni Mut'ima . . . U Abdullah ibni Abbasovoj predaji (neka je Allah njime zadovoljan) stoji. . . Rekao je Buhari svojim senedom: Jahja ibni Kesir, Bekr, Da'fer, U rak i b ni Malik, Ubejdullah ibni Abdullah ibni Utbe, od lb ni Abbasa da je rekao: - Raspolutio se Mjesec u vremenu Boijeg Poslanika. Prolo je to, bilo je prije Hidre, raspolutio se Mjesec tako da su vidjeli dva njegova dijela . . . Av:fi. od Ibni Abbasa prenosi neto poput ovog . . . Taberani prenosi drugim senedom od Ikrimea, od Ibni Abbasa da je rekao: - Mjesec se raspo lu tio u vrijeme Poslanika (alejhi' s-selam) . . . Takoer ga prenose Buhari i Muslim drugim putem od Uraka, njegovim prethodnim senedom od Ibni Abbasa . . . Ibni Derir prenosi drugim putem do Alije ibni Ebi Talhe od Ibni Abbasa da je rekao: - Mjesec se pomraio u doba Allahovog Poslanika (alejhi's-selam) pa su rekli: "Opinio je Mjesec", paje objavljeno: Blii se as i Mjesec se raspolutio!, do Njegovih rijei: arolija neprestana (54/2) . U Abdullah ibni Omerovoj predaji (neka je Allah njima zadovoljan) Hafiz Ebu Bekr Bejheki prenosi svojim senedom: Ebu Abdullah Hafiz i Ebu Bekr Ahmed ibni Hasan el-Kadi da su prenijeli od Ebu Abbasa Esamma, Abbasa ibni Muhammeda Durija, Vehba ibni Derira, u'bea, A'mea, Mudahida, od Abdullaha ibni Omera u vezi sa rijeima Uzvienog: Blii se as i Mjesec se raspolutio!, pa je rekao: To je bilo u vrijeme Allahovog Poslanika (alejhi's-selam) . Raspolutio se na dva dijela jedan dio ispod brda, a drugi iza brda. Poslanik (alejhi' s-selam) je tada rekao: "Boe, posvjedoi!" . . . Ovako ga prenose Muslim i Tirmizi u predajama od u'bea, A'mea, Mudahida . . .

U Abdullah ibni M es' udovo j predaji (neka je Allah njime zadovoljan) stoji: Rekao nam je Imam-i Ahmed: Prenio nam je Sufjan od Ibni Ebi Nediha, Mudahida, Ebi Ma'mera, od lbni Mes'uda da je rekao: Raspolutio se Mjesec u doba Allahovog Poslanika na dva dijela pa su pogledali u njega, a Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) je rekao: "Posvjedoite!" Ovako ga prenose Buhari i Muslim iz hadisa Sufjan ibni Ujejnea. Takoder ga prenose iz hadisa A'mea, od IbrAhima Ebu Ma' mera, Abdullaha ibni Sahbarea, od Ibni Mes'uda. Rekao je Buhari svojim senedom: Ebu Davud Tajalisi, Ebu Avane, Mugire, Ebu Duha, Mesruk, od Abdullaha ibni Mes'uda da je rekao: Raspolutio se Mjesec u vrijeme Allahovo g Poslanika (alejhi' s-selam) pa su Kurejije rekli: "Ovo je arolija Ibni Ebi Kebea. Odgovorili su: "Gledajte ta e vam donijeti putnici, jer Muhammed ne moe oparati sve ljude". Doli su putnici i rekli isto 105

tako" . . . Bejheki prenosi drugim putem od Me sruka, od Abdullaha ibni Mes' uda neto to je blizu ovoga. Ove predaje su mutevatir i to razliitim putevima prenoenja da se ovaj dogaaj dogodio, da je precizirano njegovo mjesto - a to je Mekka - s izuzetkom predaje koju mi nismo spomenuli, a to je predaja od Abdullaha ibni Mes' uda (neka je Allah njime zadovoljan) po kojoj se on dogodio u Mini - da je precizirano i njegovo vrijeme, a to je vrijeme Poslanika (alejhi' s-selam) prije Hidre. Takoer je precizirao i nain te pojave - u veini predaja stoji da se Mjesec raspolutio na dva dijela, a u jednoj da je dolo do njegovog pomraenja. . . Dogaaj je potvren ovim mutevatir predajama koje mu odreuju mjesto, vrijeme i nain. To je dogaaj sa kojim je Kur'an suoio politeiste u to vrijeme. Od njih se ne prenosi da su poricali njegovo dogaanje. Stoga je nuno da se stvarno desio u formi koju je nemogue poricati - makar ni u vidu sumnje i prepirke kojom su oni oponirali Poslaniku u ajetima -da su nali povoda za negiranje i utjerivanje u la. Sve to se od njih prenosi jeste da su rekli: "Oparao nas je!" Meutim, oni su lino iskusili tu stvar i shvatili su da to nije nikakva arolija. Ako je njih i oparao, nije mogao oparati putnike koji su bili izvan Mekke i koji su vidjeli dogaaj i posvjedoili ga, kad su bili za njega upitani. Ostalo nam je da kaemo neto o predaji koja kae da su politeisti traili od Poslanika (alejhi' s-selam) udo, pa se Mjesec raspolutio. Ova predaja dolazi u koliziju sa razumijevanjem kur' anskog teksta iji je smisao da Poslanik (alejhi's-selam) nije poslan sa neobinom pojavom od one vrste neobinih pojava koje su dolazile sa poslanicima prije njega, upravo

iz konkretnog razloga: A da ne aljemo uda, zadrava nas samo to to drevni narodi nisu u njih povjerovali or;s9J. Znaenje ovog ajeta jeste da je Allahova mudrost iziskivala da se ne alju uda - odnosno natprirodne pojave - jer su ih raniji narodi poricali. U svakoj prilici kad su politeisti traili udo od Poslanika (alejhi' sselam) odgovor je bio da je ovaj dogaaj izvan granica njegove obaveze i da on nije nita drugo do ovjek poslanik. On ih je vraao na K ur' an izazivajui ih njime kao jedinom mu' dizom ove vjere: Reci: "Kad bi se svi ljudi i dinnovi udruili da saine jedan ovakav Kur'an, oni, kao to je on, ne bi sainili, pa makar jedni drugima pomagali. " Mi u ovom Kur'anu objanjavamo ljudima svakojake primjere, ali veina ljudi nikako nee da vjeruje i govore: "Neemo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje ivu vodu ne izvede; ili dok ne bude imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda 106

rijeke provede; ili dok na nas nebo u paradima ne obori, kao to tvrdi; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovede; ili dok ne bude imao kuu od zlata ili dok se na nebo ne uspne; a neemo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne donese Knjigu da je itamo. "' Reci: Hvaljen neka je Gospodar moj! - zar ja nisam samo ovjek, poslanik?"' (17/88-93). Zato kazati da je raspo lu ivanje Mjeseca bio odgovor poli teistima na njihovo traenje uda - odnosno natprirodne pojave - izgleda daleko od smisla kur' anskih tekstova i od pravca ovog posljednjeg poslanstva da se obraa ljudskom srcu jedino Kur'anom i onim to je u njemu oita mu' diza, zatim usmjerenje ovog srca - putem Kur'ana - Allahovim znamenjima u samim ljudima, na visokim obzorjima i u historijskim dogaajima podjednako. A to se tie neobinih dogaaja koji su se stvarno desili Poslanik u (alejhi' s-selam), a koje su posvjedoile vjerodostojne predaje, to je bilo iz poasti od Allaha Svome robu, a ne dokaz potvrde njegovog poslanstva . .. Odatle potvrujemo ovaj dogaaj - dogaaj raspoluivanja kur' anskim tekstom i mutevatir predajama koje odreduju mjesto, vrijeme i nain dogaaja. U njegovom objanjavanju mi se zaustavljamo kod onoga to su spomenule neke predaje. Mi se zadovoljavam o time to Kur'an ukazuje na njega kao znak pribliavanja Sudnjeg asa, smatrajui taj znak doticajem za ljudsko srce da se probudi i da se odazove ... Raspoluivanje Mjeseca, dakle, bio je kosmiki znak na koji Kur'an usmjerava srca i poglede, kao to ih uvijek usmjerava drugim kosmikim znakovima, udei se njihovom odnosu i stavu prema njima, kao to se udi njihovim stavovima prema drugim Allahovim kosmikim znakovima.

Vidljive neobine pojave mogu da zaude ljudsko srce u djetinjstvu, prije nego to se pripremi da shvati stalne postojee kosmike dokaze i prije nego to padne pod utjecaj njihovih stabilnih i mirnih ritmova. Sve neobine pojave koje su se pojavljivale kod poslanika (neka je na njih Allahov salavat) prije nego to je ovjeanstvo dostiglo punoljetstvo i zrelost, u Kosmosu ima ono to je vee i krupnije od njih, iako to ne izaziva prvotna osjeanja koliko ih izazivaju te neobine pojave i uda! Pretpostavimo da je raspoluivanje Mjeseca bilo kao neobian znak. .. Ali, Mjesec, sam po sebi, vei je znak! Ovaj satelit svojom veliinom, poloajem, oblikom, prirodom, mijenama, kruenjem, svojim utjecajem na ivot na Zemlji, svojim odravanjem ovako u vasioni, bez stubova, ovo je taj veliki, postojei, trajni znak za oi i za srca, zakon koji 107

skladno izvodi svoje melodije i baca svoje sjene, stoji pred osjeanjima kao svjedok kreativne Moi koju je teko negirati osim iz inada ili licemjerstva! Kur'an je doao da suoi ljudsko srce sa itavim Kosmosom, sa postojeim i stalnim Allahovim znamenjima u njemu i da ga spaja sa ovim Kosmosom i Allahovim znamenjima u svakom trenutku, a ne samo jedanput, trenutno u ogranienom vremenu, koje e vidjeti samo jedna generacija ljudi na ogranienom prostoru. Cijeli Kosmos je prostor za razgledanje i razmiljanje o Allahovim znamenjima koja se ne mogu iscrpiti, ni otii niti nestati. Kosmos u svojoj cjelini je znamen. Svaka sitna i svaka krupna stvar u njemu je znamen. Ljudsko srce je pozvano da u svakom trenutku posmatra postojea i stalna uda, da slua njihova odluna i kategorina svjedoenja i da isto tako uiva u prekrasnim znamenjima kreacije u kojima se susreu ljepota i savrenstvo i koje izazivaju emocije iznenaenja i zaudenosti uz svijest o vjerovanju i dubokom staloenom uvjerenju. U prologu ove sure dolazi ta aluzija na pribliavanje asa i raspoluivanje Mjeseca u vidu takta koji sasvim potresa ljudsko srce. Ono pretpostavlja as koji se pribliio, promilja u znaku koji se dogodio i zamilja dogaanja asa u svjetlu ovog kosmikog dogaaja koga su vidjeli oni kojima se obraao ovaj poticajni takt u ono vrijeme. O temi pribliavanja asa prenosi Imam-i Ahmed i kae: Prenio nam je Husejn, Muhammed ibni Mutavvif, Ebu Hazim, od Sehl ibni Sa' da, da je rekao: uo sam Allahovog Poslanika (alejhi's-selam) da govori: "Poslan sam, a Sudnjim dan izleda ovako", pokazujui sa svoja dva prsta -

kaiprstom i srednjim.B Uprkos pribliavanju tog zastraujueg roka, deavanju tog poticajnog kosmikog dogaaja i postojanju znamenja koja oni vide u raznim oblicima, ta srca ostaju tvrdoglava, ustrajna u zabludi i na njih nimalo ne djeluje prijetnja kao to ne djeluje ni ton mnogih ajeta dovoljnih za pouku i odustajanje od nevjerovanja: A oni, uvijek kada vide udo, okreu glave i govore: "arolija neprestana/" Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je ve odredeno. I dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate mudrost savrena -, ali opomene ne koriste (54/UJ. Buhari i Muslim od Ebu Hazima Seleme ibni Dinara. 108

Oni su okrenuli glave i rekli: "Oparao nas je!" iako vide Allahov znamen u raspoluivanju Mjeseca. Ovo je bilo njihovo miljenje o znamen u Kur'ana. Zato su rekli: Ovo je vradbina koja se naslije uje. Ovo bi rekli kad god bi vidjeli kakav znamen, a poto su znamenja bila neprestana i neprekidna, rekli su: To je arolija neprestana i neprekidna, odbijajui da razmisle o znamenjima i njihovoj sutini, odbijajaui isto tako da razmisle o njihovim znaenjima i svjedoenjima. Oni ne vjeruju u znamenja i njihova svjedoenja. Oni ne vjeruju zato to slijede svoje strasti, a ne zato to se oslanjaju na dokaz, niti zato to se pouzdavaju u argument, niti zato to razmiljaju o nepokolebljivoj i postojanoj istini u svemu onome to je oko njih u ovom svijetu . . . A sve je ve odreeno (54/3J svaka stvar je na svome mjestu u ovom .velikom bitku. Svaka stvar je na svome stabilnom mjestu koje se ne pomie niti drma. Kosmos se bazira na postojanosti i stalnosti, a ne na prevrtljivim strastima, promjenljivoj udi, pukoj sluajnosti ili trenutnoj improvizaciji . . o Svaka stvar je na svome mjestu i u svom vremenu. Svaka stvar je u svome sjeditu i u svome dobu. Stabilnost vlada svakom svari oko njih i dolazi do izraaja u svemu: u kruenju nebeskih tijela, u zakonima ivota, u fazama razvoja biljaka i ivotinja, u stabilnim pojavama kod predmeta i materija. I ne samo u tome ve i u organiziranosti funkcija njihovih tijela i organa nad kojima oni nemaju nikakvu vlast niti podlijeu prohtjevima! I dok ih ova postojanost okruuje i vlada svakom stvari oko njih, dok se ona ispoljava u svakoj stvari ispred i iza njih, oni jedini su nestabilni i zbunjeni tako da ih

prohtjevi vuku tamo i ovamo! I dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate (54/4J Vijesti o ko srni kim

ooo
znamenjima koje im je Allah poslao u Kur'anu, vijesti o nevjernicima prije njih i njihovim propastima, vijesti o buduem svijetu kojeg im je Kur'an predstavio . . U svemu ovome bila je prepreka i ogranienje za onoga ko se . suzdrava i ko hoe da poslua opomenu. U tome je bilo Allahove mudrosti koja je dostizala do srca i usmjeravala ih Njegovom mudrom odreenju. Meutim, slijepa srca ne otvraju se za vienje znamenja, za koritenje vijestima i za buenje na glas opominjaa poslije opominjaa: mudrost savrena -, ali opomene ne koriste (54/5). Vjerovanje je Alahov dar srcu koje je pripravljeno za vjeru i koje zasluuje ovu blagodat! Kod ovog stepena odslikavanja njihovog okretanja glava i upornosti, njihovog nekorienja vijesti i male koristi od opomene sa ovima, govor se usmjerava Allahovom Poslaniku (alejhi' s-selam) da se okrene od njih i da ih ostavi da se suoe sa Danom za iju vijest o njegovom pribliavanju ne mare, mada gledaju raspoluivanje Mjeseca pred njegov dolazak: 109

Zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na neto uasno oni e oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti, i, netremice gledajui u glasnika i urei, nevjernici e govoriti: Ovo je teak dan!" (54/6-8). To je jedan od prizora Sudnjeg dana, iji strah i stina odgovaraju znaenjima itave sure i u skladu su sa predznakom pribliavanja asa, sa izvjetavanjem o raspoluivanju Mjeseca i sa muzikim tonom u suri! "On se brzo primie. On je, uz tu svoju brzinu, stalno prisutan i pokretan, potpunih obiljeja i pokreta: ove skupine izlaze iz grobova u jednom trenutku kao da su skakavci razasuti (poznati prizor skakavaca pomae da se pojmi izloeni prizor) , ove skupine oborenih pogleda od sramote i straha ure idui prema glasniku koji ih zove neobinoj, uasnoj i kobnoj stvari koju ne poznaju i u kojoj nee nai mira. . . Usred ovog okupljanja, skruenosti i brzine, nevjernici e govoriti: Ovo je teak dan! (54/BJ To su rijei potiten og i iscrpljenog koji izlazi da se suoi sa tekom i stranom stvari"9 Ovo je taj Dan koji se pribliio, a oni mu okreu glave i ne vjeruju u njega. Zato se i ti okreni od njih kad on doe i prepusti ih njihovoj sudbini u tom Danu, a to je strana i uasna sudbina." Nakon ovog estokog tona u prologu ove sure i alosnog prizora koji

obuhvata nevjernike na Sudnjem danu, kontekst uzima da izlae prizore stroge kazne i patnje koja je stvarno pogaala generacije nevjernika prije njih i da pokazuje propasti naroda koji su odranije slijedili njihov pravac, poinjui sa Nuhovim narodom: Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Naeg je u la utjerivao, govorei: ({Ludak!" - i Nuh je onemoguen bio. I on je Gospodara svoga zamolio: Ja sam pobijeen, Ti se osvetir I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i uinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastale kako je odredeno bilo, a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagraenoj koja je plovila pod brigom Naom, - nagrada je to bila za onoga Preuzeto sa neznatnim izmjenama iz djela Meahidu'l-qijame fi'l-Qur'an. 1 10

koji je odbaen bio. I Mi to ostavismo kao pouku, - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54/9-15). Prije njih Nuhov narod nije vjerovao <54/9J u poslanstvo i znamenja. I roba Naeg je u la utjerivao (54/9J- N tiha - govorei: udak!"' <.S419J, kao to su okrutni Kurejije govorili o Muhammedu (alejhi's-selam) , prijetei mu kamenovanjem, vrijeajui ga i rugajui mu se traei da ih se proe i grubo ga odbacivi. I Nuh je onemoguen bio <54/9) umjesto da oni budu sprijeeni i da se osvijeste! Tada se Ntih obrati svome Gospodaru koji ga je poslao i zaduio obavezom priopavanja. Obratio Mu se da Mu saopi dokle je stigao njegov posao sa njegovim narodom, dokle je stigao njegov trud i rad i dokle je dosegla njegova snaga i mo, ostavljajui Njemu da odlui, nakon to kod njega nije ostalo vie snage koju nije uloio i nakon to mu nije preostalo vie sredstava ni moi: I on je Gospodara svoga zamolio: 'Ja sam pobijeen, Ti se osveti!" (54/10) . Moja mo je pri kraju, moj trud je dostigao krajnju granicu, moja snaga je potroena. Ja sam bespomoan u ovoj svojoj stvari . ja sam .. pobijeen, Ti se osveti! (54/IOJ Pobijedi Ti, moj Gospodaru! Pomozi Svoju

vjeru, pomozi Svoju Istinu, pomozi Svoj program! Pobijedi Ti, ova stvar je Tvoja stvar, ovaj poziv je Tvoj poziv! Moja uloga je zavrena! Ova rije tek to je bila izreena, poslanik tek to je predao stvar svom Velikom i Silnom Gospodaru, mona, silna ruka pokazuje na strani i ruilaki toak Kosmosa. . . On obilazi svoj krug pun jeke i oblaka s grmljavinom i kiom: I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, i uinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastale kako je odredeno bilo (54/1 1-12). To je veliki i sveobuhvatni kosmiki pokret koga odslikavaju izabrane rijei i fraze. One poinju pripisivanjem radnje direktno Allahu: I Mi smo . . . pootvarali (54/W, tako da italac osjea ruku Silnog kako otvara kapije nebeske (54/IIJ Upravo ovom rijeju i ovom mnoinom. Vodi koja je neprestano lila <54/W . obilno i neprestano. Istom snagom i istim .. pokretom: i uinili da iz zemlje izvori provru (54/12J izraz koji odslikava prizor ikljanja, kao da voda izvire iz itave zemlje, kao da se sva zemlja pretvorila u vrela. 111

Sastala se voda koja je lila iz neba sa vodom koja je ikljala iz zemlje onako kako je odredeno bilo (54/12) . . . Susrele su se radi odreene stvari. One su se obje sastale da provedu tu suen u stvar, pokoravajui se odredbi i provodei sueno. Tako je dolo do potopa koji je sve preplavio prekrivi lice zemlje, pokrivajui prljavtinu koja je bila prekrila to lice. Poslanik je izgubio nadu da ga moe oistititi i postao bespomoan da ga moe izlijeiti. Milosna i mona ruka se ispruila Poslaniku koji je uputio svoj poziv, na iji znak se pokrenuo itav Kosmos. Ispruila mu se ova ruka pruajui spas i dajui poast: A njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagraenoj koja je plovila pod brigom Naom, - nagrada je to bila za onoga koji je odbaen bio (54/13-14). Oito je iz teksta da se glorificira laa i velia njena uloga. Ona je od dasaka i klinaca sagraena. Daje se njen opis, a ona se ne spominje zbog njene veliine i vrijednosti. Ona plovi pod Allahovom brigom, praena Njegovim oima. Nagrada je to bila za onoga koji je odbaen bio (54/I4J. Koji je poricao i sprjeavao. To je nagrada koja Allahovom brigom brie surovost i koja Allahovom poasti otklanja izrugivanje. To je nagrada koja odslikava domet snage iju zalihu posjeduje onaj koji je bespomoan na Allahovom Putu i onaj koji uloi sve to je u njegovoj moi, zatim se vrati Njemu, predajui Mu sebe i stvar svoje misije, preputajui Mu da On pobijedi!.. Ogromne kosmike sile su u njegovoj slubi i u njegovoj pomoi. A Allah je iza njih Svojom silom i Svojom moi.

Nad prizorom velike i potpune pobjede, prave, odlune i cjelovite pobjede, okree se srcima koja su prisustvovala ovom prizoru kao da ga vide, okree se njima u vidu osvrta ne bi li pala pod utjecaj i ne bi li se odazvala: I Mi to ostavismo kao pouku, - pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54/15) Ovaj dogaaj sa njegovim poznatim okolnostima ostavili smo kao pouku generacijama - pa ima li ikoga da bi pouku primio? (54/15). Ko bi se opomenuo i pouku uzeo? Zatim pitanje koje je u funkciji buenja srca nad strahotama kazne i istinitosti opomena: I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! rs4/I6J. 1 12

Bilo je kao to je to ilustrirao Kur'an. Bila je to silna i razorna kazna. I bila je to iskrena opomena ovom kaznom. I, evo, ovaj Kur'an je prisutan; lahak za prihvatanje i dostupan za shvaanje. On je privlaan za itanje i razmiljanje. On je privlaan zbog istine i jednostavnosti, zbog saglasnosti sa iskonskom ljudskom prirodom i zbog buenja prirodnog duha i karaktera. Njegovim udima nema kraja. On se ne haba iako se mnogo ponavlja. Sve to vie srce o njemu razmilja, sve se vie iz njega vraa sa novom opskrbom. Sve to se vie ovjek s njim drui, sve mu postaje blii i drai: A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54/I7J. Ovo je taj osvrt koji se ponavlja poslije svakog prizora koji odslikava . . I kod kojeg kontekst zaustavlja ljudsko srce zovui ga mirno i . tiho da se prizove i promisli, nakon to mu izloi seriju bolne kazne koja je zadesila nevjernike. I Ad nije vjerovao, - pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao i ljude dizao, kao da su palmova stabla iupana, i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za uenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54/18-22). Ovo je drugi krug ili drugi od prizora estokog kanjavanja i propasti na kojoj se zadrava nakon to se zadrao na propasti Nuhovog naroda, prvog koji je propao.

Poinje ga izvjetavanjem o Adovom nevjerovanju i prije nego zavri ajet postavlja pitanje koje zauuje i zastrauje: Pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje (54/18J Kakvo je bilo poslije Ad ovog nevjerovanja? Zatim odgovara ... Bilo je kao to to opisuje taj brzi i zastraujui opis: Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao i ljude dizao, kao da su palmova stabla iupana, (54/19-20) . . . Rihun sarsar je hladan i estok vjetar. Zvuk rijei odslikava vrstu vjetra. Nahs je nesrea, pa koja to gora nesrea moe pogoditi narod od one koja je pogodila Adov narod? 1 13

Vjetar ih je dizao, nosio, razbijao i ostavljao kao da su palmova stabla iupana iz svoga korijena?! Prizor je jezovit i straan, olujan i okrutan. Vjetar koji je posl<fn na Ad jedna je od Allahovih armija i jedna od snaga ovog Kosmosa, od Allah ovih stvorenja, koja se ponaa prema kosmikom zakonu kojeg je On odabrao. On joj daje vlast nad onim nad kim On hoe, tako da ona ide svojim putem shodno tom zakonu, bez meusobne proturjenosti izmedu linije njenog kosmikog hoda i izvravanja onoga to joj se naredi shodno Allahovoj volji, Gospodaru odluke i Gospodaru zakona: . . . i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (54/21). Ponavlja to poslije izloenog prizora, a prizor je odgovor! Zatim krug zavrava osvrtom koji se ponavlja u ovoj suri prema njenom posebnom metodu: A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za uenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54/22). Onda prelazi na slijedei prizor u kontekstu i u historiji: I Semud u opomene nije vjerovao. "Zar da slijedimo jednog od nas!" govorili su. 'Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. Zar ba njemu, izmeu nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je laz1jivac oholi!" Vrlo brzo e oni saznati ko je laljivac oholi! Mi emo poslati kamilu da bismo ih iskuali, pa priekaj ih i budi strpljiv. I upozori ih da e se voda izmeu njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupite onaj iji je red! Ali oni pozvae jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je - i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje: Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoe poput zdrobljenog suhog lia koje sakuplja onaj koji ima tor. A Mi smo Kur'an

uinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54/23,12). Semiid je bilo pleme koje je naslijedilo Ad u snazi i moi na Arabijskom poluotoku. Ad je bio na jugu, a Semiid je bio na sjeveru. l Semiid u opomene nije vjerovao kao to nije vjerovao ni Ad, ne uzimajui pouku iz njegove propasti poznate irom Arabijskog poluotoka. 114

'Zar da slijedimo jednog od nas!" - govorili su. "Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. Zar ba njemu, izmeu nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je laz1jivac oholi!" (54/24-25). To je sumnja koja se plela po grudima nevjernika iz generacije u generaciju: Zar ba njemu, izmeu nas, da bude poslana Objava ?! (54/2-SJ. Kao to je to isprazna oholost koja ne gleda na sutinu Poziva, ve gleda na linost onoga koji poziva: Zar da slijedimo jednog od nas! (54/24). A ta ima u tome da Allah izabere jednog od Svojih robova? . . . Allah dobro zna kome e povjeriti Svoje poslanstvo . . . Zato njemu alje oyomenu, tj. Objavu i smjernice koje ona nosi za opomenu i razmiljanje. Sta ima u tom izboru jednog od Njegovih robova iju spremnost i predispoziciju On zna, jer je On Stvoritelj stvorenja i On je Objavljiva Objave? To je lana sumnja koja postoji u pervertiranim duama, u ljudima koji ne gledaju u Poziv da vide obim istine i estitosti koja je u njemu, ve gledaju u promotora Poziva oholei se da slijede jednog od ljudi, bojei se da u tom slijeenju on ne bude imao prednost i potovanje. Oni se, ustvari, ohole da se ne bi pokorili i predali. Stoga sebi govore: 'Zar da slijedimo jednog od nas!" . . . "Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi (54/24) - tj. kad bi nam se dogodila . ova runa stvar! Najudnija je stvar da oni za sebe kau da bi bili u zabludi kada bi slijedili Uputu! Da smatraju da bi bili u razbuktalim vatrama a ne u jednoj vatri - kada bi se vratili u okrilje vjerovanja! Zato optuuju svoga Poslanika koga je Allah odabrao da ih vodi na

putu istine i cilja. Optuuju ga za la i pohlepu: Ne, on je laljivac oholi r54/25J . . . Wljivac kome nije dola Objava. Eir - oholi; jako pohlepan u osiguravanju sebi poloaja! To je optuba kojom se doekuje svaki misionar. Optuba da on uzima misiju kao zastor za ostvarenje elja i interesa. To je tvrdnja slijepih koji ne dokuuju motive due i pokretae srca. Dok kontekst tee u stilu kazivanja o dalekom dogaaju u historiji, iznenada dolazi do obrta, pa kao da je stvar prisutna, kao da dogaaji teku pa govori o onome ta e biti i prijeti onim ta e biti: Vrlo brzo e oni saznati ko je laljivac oholi! (51/26). Ovo je jedan od kur' anskih metoda u iznoenju kazivanja. To je metod udahnjivanja duha stvarnog ivota u kazivanje pretvarajui ga iz 1 15

prie koja se pria u realnu sliku koja se izlae pogledima, ije dogaaje posmatrai gledaju sada i oekuju ih u nastupajuem vremenu! Vrlo brzo e oni saznati ko je laz'1jivac oholi! (54/26) Sutranje vrijeme .. e njima otkriti istinu i oni nee biti spaeni od udara te istine. Ona e otkriti razornu nesreu oholom laljivcu! Mi emo poslati kamilu da bismo ih iskuali, pa priekaj ih i budi strpljiv. I upozori ih da e se voda izmedu njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupite onaj iji je red! (54/27-28). italac stoji ekajui ta e se dogoditi kada im Allah poalje kamilu kao iskuenje njima i ispit specifian za otkrivanje njihovog pravog stanja. Stoji i poslanik - njihov poslanik (alejhi' s-selam) - iekujui ta e se dogoditi pokoravajui se naredbi svoga Gospodara da bude strpljiv s njima dok se iskuenje ne desi i ispit ne okona. On ima i uputstva . . . Voda u plemenu je podijeljena izmeu njih i kamile - zato je nuno da je to nekakva posebna kamila sa odreenim karakteristikama koje je ine dokazom i znakom - pa e jedan dan piti ona, a jedan dan oni - ona e dolaziti na vodu u svoj dan, a oni e dolaziti u svoj, ona e piti svoj dio, a oni svoj. Zatim se kontekst opet vraa na stil kazivanja i kazuje ta se poslije toga desilo s njihove strane: Ali oni pozvae jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je - (54/29J Ovaj jedan od njihovih je jedan iz one grupe osoba koje su inile nered po gradu i o kojima On u suri En-Neml kae: U gradu je bilo devet osoba koje su po zemlji ne red nego nered inile (27/4BJ

I to je onaj o kome On u suri E-ems kae: Kad se jedan nesretnik izmedu njih podigao (91/12) Kae se da se on napio alkohola i opio se kako bi postao hrabriji da uini djelo na koje se zaputio, a to je klanje kamile koju je Allah poslao njima kao dokaz. Njihov poslanik ih je upozorio da joj ne ine nikakvo zlo jer e ih snai bolna kazna. . . ali oni pozvae jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je (54/29J tako se zavrilo iskuenje i desila nesrea. I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje?! (54/30) To je pitanje iuivanja i zastraivanja, prije spominjanja kazne koja ih je pogodila poslije upozorenja: 116

Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoe poput zdrobljenog suhog lia koje sakuplja onaj koji ima tor (54/3V. Kur'an ne objanjava podrobno ovaj krik, iako je na drugom mjestu u suri Fussilet opisan kao grom: A ako glave okrenu, ti reci: "Opominjem vas munjom onakvom kakva je pogodila Ada i Semuda" (41/13) . . . Moda je rije grom atribut rijei krik, pa je to gromovski krik. Moda je ta rije u konkretnom znaenju, moda su krik i grom jedna te ista stvar, a moda krik znai zvuk groma. Ili je grom jedna od posljedica krika za koga ne znamo ko mu je vlasnik. Bilo kako bilo, na narod je poslan jedan krik, pa napravi s njima to to napravi, tako da postadoe poput zdrobljenog suhog lia koje sakuplja onaj koji ima tor (54/31) Muhtezir je onaj ko pravi talu, a pravi je od suhog . drveta. Oni su postali poput tog suhog drveta kad se osui, raspadne i postane smrvljeno. Ili da taj to pravi talu sakuplja za svoju stoku suho lie i suhu travu koju e ona jesti. Narod je postao kao ovo sasueno lie i trava poslije jednog krika! To je bolan i zastraujui prizor. On se izlae kao odgovor na uzdizanje i oholost. Ovi to se diu i ohole postadoe sasueno lie i trava, a lie i trava su slabi kao zdrobljeno suho lie koje sakuplja onaj

koji ima talu! Pred ovim grubim i stranim prizorom kontekst vraa njihova srca Kur'anu da razmisle i prime pouku jer je on dostupan za razmiljanje i uzimanje pouke: A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (54/32). Ovdje se sputa zastor nad ovim slabim suhim liem. U oku ostaje prizor, a u srcu trag od toga, dok Kur'an poziva ko e se podsjetiti i razmisliti . . . Zatim se zastor die nad novom slijedeom serijom - poslije toga - u historiji, ali i u podruju Arabijskog poluotoka: 117

I Lutov narod u opomene nije vjerovao. Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo - samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, iz milosti Nae. Eto, tako Mi nagraujemo one koji zahvaljuju. A on im je bio prijetio silom Naom, ali su oni u prijetnje sumnjali. Oni su od njega goste njegove traili, pa smo ih mi oslijepiti: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" A rano izjutra stie ih kazna koju e neprestano osjeati. "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za uenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! (54/.1.1--tOJ. Kazivanje o Lutovom narodu navedeno je opirno na drugim mjestima. Cilj njegovog izlaganja ovdje nisu pojedinosti tog kazivanja ve pouka iz kazne koja je stigla nevjernike i bolna i teka patnja. Zato ovo kazivanje poinje njihovim nevjerovanjem u opomene: I Lutov narod u opomene nije vjerovano (54/.1.1) Odmah iza ove naznake opisuje kaznu koja . ih je zadesila: Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo - samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, iz milosti Nae. Eto, tako Mi nagraujemo one koji zahvaljuju (54/.14-35). Hasib je vjetar koji nosi kamenje. Na drugim mjestima spomenuto je daje On poslao na njih grumenje od ilovae. Rije hasib ima takav zvuk kao da je to udar kamena u kome se osjea estina i grubost koja odgovara atmosferi prizora. Spaena je samo Lutova porodica - osim njegove ene iz Allahove milosti, to su vjerovali i bili zahvalni... Eto, tako Mi

nagraujemo one koji zahvaljuju (54/35). Njega spaavamo i ukazujemo mu milost usred te propasti i strahote. A sada, kad je izloio kazivanje sa njegova dva aspekta: aspekta nevjerovanja i aspekta teke kazne, vraa se irem opisu onoga to se dogodilo izmedu dvije strane . .. Ovo je jedan od kur' anskih metoda u iznoenju kazivanja kada se ele istai odreene sugestije od njihovog navoenja na ovaj nain. lO Evo tih detalja: A on im je bio prijetio silom Naom, ali su oni u prijetnje sumnjali. Oni su od njega goste njegove traili, pa smo ih mi oslijepiti: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" A rano izjutra stie ih kazna koju e neprestano osje ati (54/36-38). Lut je dugo upozoravao svoj narod na posljedice zabranjenog nastranog djela koje su oni inili, medutim, oni su se prepirali u vezi s tim 10 V. poglavlje El-Qiatu fi'l-Qur'att, u djelu Et-Taswiru'lfennifi'l-Qur'an. 118

upozorenjima, sumnjali su u njih i sumnjiili, meusobno izmjenjivali sumnje i sumnjienja i raspravljali o tome grijehu i polemizirali sa svojim poslanikom o njemu. Porok i neobuzdanost su bili stigli do te mjere da su lino od poslanika traili njegove goste - meleke - koje su oni smatrali lijepim mladiima jer je bila uzavrela njihova prljava, bolesna i nastrana strast! Napali su na Luta elei grijeni napad na njegove goste, bez imalo uljudnosti i stida, ne ustruav 1jui se da oskrnave svetost svoga poslanika koji ih je upozoravao i opom. njao na posljedice ovog prljavog i bolesnog nastranog ina. Tada je intervenirala ruka Moi i pokrenuli se meleki za izvrenje onoga ime su bili zadueni i radi ega su doli: pa smo ih Mi oslijepiti r.54/37J , tako da vie nisu vidjeli nita i nikoga, tako da vie nisu mogli napasti Luta niti epati njegove goste! Aluzija na oslijepljenje ne navodi se ovako jasno osim na ovom mjestu. Na drugom mjestu je reeno: O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi o t/B V . Ovdje je dodata situacija koja ih je onemoguila da mu naude, a to je oslijepljivanje oiju! Dok kontekst tee metodom naracije, on se odjedanput uprisuuje i postaje oit, govor se odjednom usmjerava onima koji trpe kaznu: Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje! rs4/37J Evo, ovo je ta kazna kojom vam je prijeeno, ovo su te prijetnje u koje ste sumnjali!

Oslijepljivanje se desilo naveer . . U iekivanju jutra koje je Allah . odredio da ih sve uniti: A rano izjutra stie ih kazna koju e neprestano osjeati (54/3BJ. To je ta kazna ije je spominjanje u kontekstu poureno. To je vjetar pun pijeska koji je oistio zemlju od te prljavtine i od tog poroka. Po drugi put se mijenja nain izlaganja, prizor se uprisuuje kao da se on deava ovog trenutka. Dozivaju se oni koji trpe kaznu upravo kad su u patnji: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (54/39). Zatim slijedi uobiajen osvrt poslije grubog prizora: A Mi smo Kur'an uinili dostupnim za uenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! (54/40). 1 19

Ovi krugovi zavravaju jednom serijom izvan Arabijskog poluotoka, zavravaju jednim od poznatih i ve spominjanih udesa, jednom brzom i munjevitom naznakom: I faraonovim ljudima su opomelt.e dole, ali oni porekoe sva znamenja Naa, pa ih Mi kaznismo onako kako kanjava Silni i Moni (54/4I-42J. Ovako se skrauje kazivanje o faraonu i njegovim glaveinama u svoja dva aspekta: dolazak opomena faraonovim ljudima i njihovo poricanje dokaza koje je donio njihov poslanik i njihovo kanjavanje poslije toga onako kako kanjava Silni i Moni. Aluzija na silu i mo baca svjetlo na estinu kanjavanja. U tome je i prikrivena aluzija na faraonovu silu i mo u nepravdi i nasilju. Medutim, nestalo je lane sile, pala je prividna mo. Allah ga je kaznio - njega i njegove ljude onako kako kanjava Silni i onako kako uistinu kanjava Silni i Moni. Kaznio ih je tako estokom kaznom koja odgovara nepravdi, nasilju, tiraniji i sili koju su provodili. Nad ovim posljednjim krugom na stradanje silnog faraona sputa se zastor . . . Sada, kad je zastor sputen na posljednjem od prizora kanjavanja i muenja, kad nevjernici to posmatraju i kad njihova osjeanja primaju udare ovih prizora, sada kad su uzastopne nesree prisutne u njihovoj mati i pritiu njihova osjeanja, sada se usmjerava njima govorom, upozoravajui ih na nesreu poput ovih nesrea, opominjui ih onim to je gore i stravinije:

Da. li su nevjernici vai imalo jai od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju? Zar ovi da govore: ((Mi smo skup nejJobjedivir Skup e sigurno poraen biti, a oni e se u bijeg dati! Medutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je uasniji i gori. Grenici e sigurno stradati i u ognju biti na Dan kada budu u vatru odvueni, s licima dolje o/lrenutim: "Iskusite vatru dehennemsku!" Mi sve s mjerom stvaramo, i nareenje Nae je samo jedna rije, - sve bude u tren oka. A Mi smo ve vama sline unitili, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! I sve to su uradili u listovima je, i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno <54/53J. 120

To je upozorenje kaznom na ovom i kaznom na onom svijetu. To je otklanjanje svake neizvjesnosti i svake sulnnje u istinitost ovog upozorenja. To je zatvaranje svake upljine i eliminiranje svake elje za bijegom i iskupljenjem, ili grekom u raunu i bijegom od kazne! To su bili usudi i zle sudbine nevjernika. A ta vas sprjeava od sudbine poput ove. Da li su nevjernici vai imalo jai od njih (54/43) Kakva .. je prednost vaih nevjernika u odnosu na ove? Ili vi u Knjigama nebeskim imate kakvu povelju? (54/43) . . . - koju potvruju objavljene Knjige pa da budete osloboeni posljedica nevjerovanja i negiranja? Ni jedno ni drugo. Vi niste bolji od njih niti imate povelju nevinosti u objavljenim Knjigama, zato nema druge nego suoiti se sa sudbinom sa kojom su se suoili nevjernici prije vas u formi u kojoj vam je Allah odredi. Zatim dolazi do obrta od njihovog oslovljavanja do uopenog govora udei se njihovom poloaju: Zar ovi da govore: "Mi smo skup nepobjedivi!" (54/44). To je sluaj kad oni vide svoj skup pa ih zadivi njihova snaga, zavede ih njihovo jedinstvo pa kau: Mi emo pobijediti, nema toga ko e nas pobijediti i savladati! Ovdje im glasno, odluno i kategoriki Kur'an oglaava: Skup e sigurno poraen biti, a oni e se u bijeg dati! (54/45). Njihov skup ih nee zatititi, njihova snaga nee im pomoi. A onaj koji im to oglaava jeste Silni i Svemogui . . . Tako je bilo. Kao to je nuno da bude!

Rekao je Buhari svojim senedom koji see do lbni Abbasa: Poslanik (alejhi' s-selam) je rekao kad je bio pod nastrenicom koja je za njega podignuta na Dan Bedra: 'Traim ispunjenje TVoje obaveze i TVoga obeanja, Boe! Ako hoe, poslije ovog dana nee biti oboavan nikako na Zemlji." Ehu Bekr (neka je Allah njime zadovoljan) uzeo ga je za ruku i rekao: "Dosta, Boiji Poslanie, dodijava svome Gospodaru!", pa je iziao uskaui u oklop, govorei: "Skup e sigurno poraen biti, a oni e se u bijeg dati . . . " U predaji Ibni Ehi Hatema njegovim senedom do lkrimea stoji da je rekao: Poto je objavljeno: Skup e sigurno poraen biti, a oni e se u bijeg dati (54/45), Omer je rekao: "Koji skup e biti poraen?" - odnosno: Koji skup e pobijediti? Rekao je Omer: "Kad je bio Dan Bedra, vidio sam Allahovo g 121

Poslanika (alejhi' s-selam) , kako uskae u oklop govorei: "Skup e sigurno poraen biti, a oni e se u bijeg dati". Tada sam shvatio znaenje toga ajeta!" Bio je ovo poraz na ovom svijetu. Meutim, nije to posljednje. Nije to najgore i nije najstranije. On odbija da to spomene da bi spomenuo neto drugo: Meutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je uasniji i gori (54/46). Uasnije i gore od svake kazne koju su vidjeli ili je vide na ovoj zemlji. Uasnije i gore od svakog prizora koga su vidjeli naslikanog u onome to je prolo. Od potopa, preko ledenog vjetra, groma, munje i vjetra punog pijeska, do kanjavanja faraona i njegovih ljudi onako kako kanjava Silni i Moni! Zatim potanko objanjava kako je on uasniji i gori. Objanjava ovo na jednom od grubih prizora Sudnjeg dana: Grenici e sigurno stradati i u ognju biti na Dan kada budu u vatru odvueni, s licima dolje okrenutim: '1skusite vatru dehennemsku!" (54/47-4BJ. U zabludi se kanjavaju umovi i due, a u ognju se peglaju koe i tijela . . . To stoji naspram onoga to su govorili oni i njima slini odranije: 'Zar da slijedimo jednog od nas? Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi" (54/24J da znaju gdje je zabluda, a gdje je oganj! Njih vuku u vatru s licima dolje okrenutim grubo i s prijezirom u

zamjenu za ponos, snagu i oholost. Oni imaju dodatnu kaznu, a to je duevna patnja koja kao da je oevidna i prisutna ovog trenutka i izloena ulima sluha i vida: Iskusite vatru diehennemsku r54/4BJ. U okrilju ovog zastraujueg i potresnog prizora Kur'an se obraa saopenjem svim ljudima, ovom narodu posebno, da u njihovim srcima uvrsti istinitost Allahovo g odreenja, Njegove mudrosti i planiranja . . . Ovo kanjavanje na ovom svijetu, ovo kanjavanje na buduem svijetu, poslanstva i opomene prije njih, Kur'an i ranije nebeske Knjige i 122

sve to je u vezi sa stvaranjem, Bitkom i raspolaganjem ovim bitkom, sve to, sve malo i veliko, stvoreno je s mjerom, njime se raspolae s ciljem i njime se planira mudro. Nita nije uzalud, nita nije nasumce, nita nije sluajno, nita nije spontano: Mi sve s mjerom stvaramo, (54/49) . . Svaka stvar, sve malo i sve veliko, sve to govori i sve to uti, sve to se kree i sve to miruje, sve to je prolo i sve to je prisutno, sve to je poznato i sve to je nepoznato, ba sve, stvorili smo s mjerom . . . Mjera odreuje bit svega, odreuje svojstvo, koliinu, mjesto i veze svake stvari sa ostalim stvarima i utjecaj te stvari na bie ovog Bitka. Ovaj kratki i jednostavni kur' anski tekst ukazuje na veliku, krupnu i univerzalnu istinu koju potvruje cijeli Bitak. Istinu koju potpuno shvaa srce kad se suoava s Bitkom, kad je u harmoniji s njim, kad prima od njega i kad osjea da je ono potpuno skladno stvorenje. Svaka stvar u njemu je s mjerom koja ostvaruje ovaj apsolutni sklad iji se odraz potpuno urezuje u srce kad se ono suoava sa Bitkom. Zatim istraivnje, posmatranje i eksperiment dostiu onaj stepen spoznaje ove istine koji joj pripremaju ova sredstva, omoguuju ljudski razum i koliko je mogue spoznati na ovaj nain. Iza ovog nivoa spoznaje uvijek ostaje ono to je vee i potpunije, a to spoznaje iskonska ljudska priroda, i u nju se urezuje pod djelovanjem kosmikog ritma koji je u skladu s njom. Sama ljudska priroda je dio ovog skladnog Kosmosa u kome je svaka stvar stvorena s mjerom. Savremena nauka stigla je do nekih aspekata ove istine, do onih koje

je u stanju spoznati svojim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju . . . Stigla je do spoznaje da postoji sklad izmeu udaljenosti zvijezda i planeta, njihovog obima, mase i meusobne privlanosti tako da naunici mogu utvrditi poloaje zvijezda koje jo nisu ni vidjeli, jer taj sklad iziskuje njihovo postojanje na mjestima koje su oni odredili. Njihovo postojanje na ovim mjestima jeste to to objanjava odreene fenomene u kretanju zvijezda koje su pratili . . . Zatim se ostvari to to su ovi pretpostavljali, a njegovo ostvarenje ukazuje na savrenu preciznost u distribuciji ovih nebeskih tijela, u ovom ogromnom Kosmosu u ovim predodreenim odnosima koji se ne remete niti kolebaju! Nauka je dola do spoznaje da sklad vlada poloajem ove zemlje na kojoj ivimo, da je ona pogodna za vrstu ivota koju je Allah odredio da na 123

njoj bude do te mjere, da bi pretpostavka bilo kakvog poremeaja u bilo kom odnosu od tih njenih odnosa upropastila cijeli ivot ili ne bi dozvolila da do njega doe. Obim Zemlje, njena masa, njena udaljenost od Sunca, masa Sunca, visina njegove temperature, nagib Zemlje od svoje osi u ovoj mjeri, njena brzina u okretanju oko same sebe i oko Sunca, udaljenost Mjeseca od Zemlje, njegov obim i masa, distribucija vode i kopna na Zemlji. . . pa na hiljade ovih potpuno pred odreenih odnosa . . . - kad bi dolo do poremeaja u bilo kom od njih, sve bi se promijenilo, bio bi to sueni kraj trajanja ivota na Zemlji. Nauka je dola do saznanja da sklad vlada izmedu velikog broja regulatora koji reguliraju ovaj ivot, koji usklauju o.dnose izmedu ivih i uvjeta koji ih okruuju i njihove meusobne odnose do te mjere da to daje predodbu o velikoj i dubokoj istini na koju ukazuje ovaj ajet. Odnos izmeu faktora ivota i opstanka i faktora smrti i nestanka u sredini i u prirodi ivih ouvan je uvijek u mjeri koja dozvoljava nastanak ivota, njegov opstanak i nastavak. Istovremeno ga ograniava da se ne proiri do granice u kojoj postojei uvjeti ne zadovoljavaju potrebe ivih, u nekom vremenu, za njihovo izdravanje i prehranjivanje! Vjerovatno je korisno da ukratko ukaemo na neto od ove ravnotee u meusobnim odnosima ivih bia, s obzirom na to da smo u drugim surama opirno ukazali na sklad u izgradnji Kosmosa i u uvjetima Z 1.. l l

na em JL . . "Ptica grabljivica koje se hrane mladim ptiima ima malo, jer one nose malo jaja i legu malo mladih. Pored toga, one ive u posebnim i ogranienim sredinama. Nasuprot tome, one dugo ive. Kad bi uz ovako dug ivot izvodile mnogo mladih i kad bi mogle ivjeti u svim sredinama, unitile bi mlade drugih ptica i potpuno ih zatrte uprkos tome to ih ima mnogo i to se mnogo legu. Ili bi smanjile njihov tako potreban veliki broj s obzirom na injenicu da slue za hranu velikim grabljivicama i drugima iz ljudske vrste i za vrenje drugih uloga i mnogih funkcija na ovoj zemlji! Vodena ptica ima mnogo ptia, a majka sokolica malo sokolia. To je mudrost koju je Allah odredio, kao to smo vidjeli, kako bi se izjednaili faktori opstanka i faktori istrebljenja izmedu grabljivica i vodenih ptica! V. komentar sure U okrilju Kur'ana, 19, str. 12-15. 124

Muha snese na milione jaja. Meutim, ona ivi samo dvije sedmice. Da ivi nekoliko godina i da nosi jaja u ovoj mjeri, muhe bi prekrile lice zemlje svojim proizvod om i ivot mnogih vrsta - a na prvom mjestu ovjeka - postao bi nemogu ovdje, na Zemlji. Meutim, toak ravnotee koja se ne remeti, u ruci Moi koja upravlja ovim Kosmosom uspostavila je ravnoteu izmeu mnotva potomstva i kratkoe ivota pa biva ono to vidimo! Mikrobi - a oni su najbrojnija iva bia, najbre se mnoe i najvie unitavaju - takoder su najmanje otporna iva bia i najkrae ive. N a milione miliona ih umire od hladnoe, toplote, svjetlosti, stomanih kiselina, vakcina i drugih faktora. Samo ih ogranien broj kod ivotinja i ljudi preivi. A da su jako otporni i da dugo ive, unitili bi ivot i ive! Svako ivo bie snabdjevena je orujem kojim se titi od napada svojih neprijatelja i kojim savladava opasnost nestanka. Ova oruja su razliita i raznovrsna. Tako je brojnost oruje, snaga i mo su oruje, a izmeu njih ima drugih vrsta i oblika oruja . . . Male zmije su snabdjevene otrovom ili brzinom bjeanja od svojih neprijatelja. Velika zmije su snabdjevene snagom miia, pa odatle medu njima rijetko ima otrovnica! Tvor - koji je malo lukav - snabdjeven je ljepljivom materijom neugodnog mirisa koju trcne na svakog ko ga dotakne, titei se od neprijatelja! Gazela je opskrbljena brzim trkom i skakanjem, a lavovi su opskrbljeni hrabrou i krvolonou!

Ovakav je sluaj sa svakim ivim biem, malim i velikim podjednako. Svako ivo bie isto tako je snabdjevena osobenostima i sredstvima kojima nalazi hranu i kojima se koristi za odreenu vrstu hrane. ovjek, ivotinja, ptica i na.iiednostavnije vrste ivih bia tu su jednaki . . . Jajace se, nakon to se oplodi spermatozoidom, objesi za maternicu. Ono razgrauje zid maternice, oblije ga krv majke koju zametak apsorbira i tu se razvija! Pupkovina povezuje plod sa njegovom majkom da bi se hranio sve do poroda - toliko je voeno rauna o njenoj grai da to ostvaruje cilj radi koga je stvorena. Ona nije preduga - to bi moglo prouzrokovati kieljenje hrane u njoj, niti prekratka - to bi moglo dovesti do naglog doticanja hrane do ploda i moda mu nakoditi."12 Iz knjige Allah we'l-'ilmu'l-hadis, od prof. Abdurrezaka Newfela, str. 46-47. 125

"Krajem perioda noenja i poetkom raanja dojke izluuju bijelu tenost koja naginje na uto. udo u Allahovom stvaranju jeste da ova tenost predstavlja rastopljene hernijske materije koje tite dijete od zaraznih bolesti. Slijedei dan po roenju mlijeko poinje da se stvara. Veliki Planer je isplanirao da se koliina mlijeka koju izluuju dojke poveava iz dana u dan dok ne dostigne koliinu od oko jedan i po litar dnevno poslije godinu, dok njegova koliina u prvim danima ne prelazi vie od nekoliko decilitara. Mu' diza ne zastaje na koliini mlijeka koja se poveava prema rastu djeteta, ve se i sastav mlijeka isto tako mijenja i uvruje se kao i njegovi sastojci. Ono je u poetku skoro voda u kojoj irna malo skroba i eera, zatim postaje gue, tako to se u njegovom sastavu poveava procent skroba, eera i masnoa s vremena na vrijeme, zapravo iz dana u dan, to se podudara sa tkivom i organima djeteta koje stalno raste."13 Praenje razliitih organa u formiranju ovjeka, njihove funkcije, nain rada i ulogu svakog od njih u ouvanju ivota i zdravlja otkriva najvee udo u preciznosti odreenja i savrenosti planiranja. To nam, zapravo, pokazuje Allahova Ruka kako ona odreduje sudbinu svakog pojedinca, zapravo, svakog organa, tavie, svake njegove elije. Allahovo oko je nad njim i ono ga titi i uva. Ovdje ne moemo opirno govoriti o ovim udima pa emo se zadovojiti jednim brzim osvrtom na precizno odreenje kod jednog od ovih organa. To su endokrine ili hormonske lijezde, "te rnale laboratorije koje snabdijevaju tijelo neophodnim hernijskirn sastavima, ija je snaga takva da samo jedan njen

hiljadubilioniti dio stvara opasne posljedice u tijelu ovjeka. One su ureene tako da sekret svake lijezde upotpunjava sekret druge lijezde. Sve to se znalo o ovim izluevinama jeste da su one zapanjujue sloene strukture i da bilo kakav poremeaj u izluivanju prouzrokuje apsolutnu tetu u tijelu, dostiui granicu opasnog, ako ovaj poremeaj potraje kratko vrijerne."14 to se tie ivotinje, njeni organi se razlikuju shodno razlici u vrsti, sredini i uvjetima ivota . . . "Usta lavova, tigrova, vukova, hijena i svih divljih zvijeri koje ive u pustinji, gdje nema druge hrane osim ovih stvorenja koje razdiru, a koje moraju tjerati i savladivati, njihova usta su pojaana otrim onjacirna, iljatim zubima i vrstim kutnjacirna. Kad su u potjeri za plijenom, moraju N av. IZVOr, str. 4 4 7- 8 . 14 Nav. izvor, str. 51-52. 126

se sluiti miiima, pa im zato noge imaju jake miie, otre nokte i kande, a stomaci sadre kiseline i enzime koji pospjeuju probavu mesa i kostiju." lS A kad je rije o preivarima koji ive na panjacima, oni se razlikuju po tome ime su snabdjeveni. . . "Njihovi su organi za probavu tako projektirani da je to u skladu sa sredinom u kojoj ive. Njihova usta su relativno iroka. lieni su jakih onjaka i vrstih kutnjaka, a umjesto njih imaju sjekutie. Oni jedu travu i bilje veoma brzo, a to gutaju isto tako odjednom, tako da mogu ovjeku obavljati poslove radi kojih su stvorene. Boanska briga stvorila je ovoj vrsti najudnije organe za varenje. Hrana koju jedu silazi u burag koji je jedna vrsta skladita, pa kad ivotinja zavri dnevni rad i kad legne da se odmori, hrana odlazi u upljinu zvanu kapulja, onda se vraa u usta gdje se po drugi put dobro ivae. Nakon toga odlazi u treu upljinu koja se zove listavac, zatim u etvrtu zvanu sirite. itava ova duga operacija prilagoena je da zatiti ivotinju jer je ona esto predmet napada divljih zvijeri na ispai, pa mora to bre uzeti hranu i sakriti se. Nauka kae da je preivanje nuna operacija, ak da je od ivotne vanosti, jer trava spada u teko probavljive biljke s obzirom na injenicu da sadri celulozu koja omotava sve biljne elije, i da bi je prevarila, ivotinji treba veoma dosta vremena. Da nema preivanja, a da u stomaku ima posebno skladite, ivotinja bi potroila dosta vremena na ispai, skoro itav dan, a ne bi osigurala potrebnu koliinu hrane, a umorila bi i miie pasui i vaui. Brzina uzimanja hrane, zatim njeno skladitenje i vraanje nakon to je

malo uzavrela, da bi otpoelo vakanje, mrvljenje i gutanje, ostvaruje sve ciljeve ivotinje od rada preko hrane i dobre pro bave. Slava Allahu koji je ovo sve isplanirao".16 "Ptice grabljivice poput sove i tunje imaju otar povijen kljun u obliku luka za deranje mesa, dok guske i patke imaju iroke ravne i spljotene kljunove poput kutljae, koji odgovaraju traenju hrane u blatu i vodi. Sa strana kljuna imaju male izrasline poput zuba koje im pomau kad brste travu .. " "Kad je rije o peradi, golubovima i ostalim pticama koje kljuju zrnevlje sa zemlje, njihovi kljunovi su kratki i iljati za izvrenje ovog cilja, 15 Nav. izvor, str. 71-72. 16 Nav. izvor, str. 72-73. 127

dok je kljun pelikana primjetno dui, a ispod njega se prua vreica slina tobolcu da bude kao ribarska mrea, jer je riba glavna pelikanova hrana." "Kljun pupavca i bijele aplje je dug i iljat, savreno napravljen za traganje za insektima i crvima koji se uglavnom nalaze ispod povrine zemlje. Nauka kae da ovjk moe znati ta je hrana koje ptice ako ovla pogleda u njen kljun." "to se tie ostaliq organa za varenje kod ptica, oni su veoma neobini i udni. S obzirom na to da joj nisu dati zubi, njoj je stvorena volja i utroba koja probavlja hranu. Ptica kupi i vrste materije i pijesak da to pomogne utrobi da provari hranu."17 Dugo bi nas odvelo, a i izili bismo iz okvira ovog Okrilja ako bismo pratili sve vrste i rodove ivih bia na ovaj nain. Pourit emo zato jo do amebe, koja ima samo jednu eliju, da vidimo Allahovu Ruku s njom i Njegovo oko nad njom kad joj je odreivao sudbinu i rjeavao njeno pitanje. "Ame ba je ivo bie neznatne veliine. ivi u barama i movarama ili na kamenju nataloenom na dnu. Ona se ne vidi golim okom. Vidi se pomou mikroskopa. Ona je elatinaste mase iji se oblik mijenja prema promjeni uvjeta i potreba. Kada se pokree, pomie one dijelove tijela na

kojima ima pipke koje koristi kao noge, da bi otila do eljenog odredita. Zato se ovi pipci nazivaju lanim noicama. Kada nade hranu za sebe, prihvati je jednim ili sa dva pipka, izluuje na nju ekstrakt koji pospjeuje probavu hranei se onim to je korisno dok viak izbacuje iz svoga tijela. Ona die na itavo tijelo uzimajui kiseonik iz vode . . . Pa pretpostavi ovo bie koje se uope ne vidi golim okom, ivi i kree se, hrani se i die i izbacuje vikove! Kad se potpuno razvije, podijeli se na dva dijela tako da svaki dio postaje nova ivotinja . . . " uda ivota kod biljaka nita manje ne izazivaju uenje i iznenaenje od uda kod ovjeka, ivotinja i ptica. Allahovo odreenje kod njih nije nita manje oito i vidljivo od onoga kod tih ivih bia: Koji je ... sve stvorio i kako treba uredio (25/Z) 18 Nav. izvor, str. 73-74. 18 Nav. izvor, str. 101-102. 128

Medutim, stvar je vea od svega ovoga i obuhvatnija u odreenju i planiranju. Kretanje cijelog Kosmosa sa njegovim pojavama, dogaajima i tokovima odredeno je i isplanirano, u malom i velikom. Svaki pokret u historiji kao svaka emocija u ljudskoj dui, kao svaki dah koji izlazi iz grudi! Ovaj dah odreden je u svom vremenu, odreden u svim svojim uvjetima, povezan sa sistemom Bitka i kretanjem Kgsmosa, njegov raun je izraunat u kosmikoj harmoniji kao veliki i krupni dogaaj! Ovo pustinjska drvo koje samo raste tamo u pustinji ... i ono tamo postoji po odredbi. I ono vri neku funkciju koja je skopana sa cijelim Bitkom otkad je postao! Ovaj mrav koji gmie i ova praka koja lebdi, ova elija koja pliva u vodi iste su kao ogromna nebeska tijela i zvijezde! Odreenje u vremenu, odreenje u prostoru, odreenje u koliini, odreenje u obliku ... apsolutna je harmonija izmeu svih okolnosti i stanja. Ko je taj ko se npr. sjea da Jakubov brak sa drugom enom, a to je majka Jusufa i Benjamina, njegovog brata, nije bio lini i individualni dogaaj, ve je bio predodredeno odreenje da Jusufova braa po ocu zamrze Jusufa, uzmu ga i bace na dno bunara a ne ubiju ga da ga nade i uzme jedna karavana, da ga prodaju u Egiptu, da odraste u upravnikovom dvoru, da ga upravnikova ena navraa na grijeh, da se on uzdigne iznad zavoenja, da bude baen u tamnicu ... Zato? Da se u tamnici sretne sa dvojicom kraljevih slugu, da im protumai snove ... Zato? Do tog trenutka ne postoji odgovor! Ustaje jedna grupa ljudi i pita: Zato? Zato strada Jusuf? Zato, Boe, pati }akub? Zato ovaj poslanik gubi vid od alosti?

Zato se dobri i razboriti Jusuf sili na sav ovaj bol, razliitih vrsta? Zato? ... . I po prvi put dolazi odgovor nakon vie od etvrt stoljea kazne i patnje, jer ga je Sudbina pripremala da preuzme sudbinu Egipta, njegovog naroda i susjednih naroda u sedam neradnih godina! Zatim opet zato? Da pozove svoje roditelje i brau da od njihovog potomstva bude narod Benu Israila. Da ih progoni faraon. Da medu njima odraste Musa i odreenje i planiranje koje je pratilo njegov ivot da iza svega toga nastanu problemi, dogaaji i stremljenja u kojima danas ivi cijeli Svijet! I da utjeu na tok ivota Svijeta u cijelosti! Ko je taj ko se npr. sjea da brak Ibrahima, djeda Jakubovog, sa Haderom, Egipankom, nije bio lini, individualni dogaaj, ve je bio, kao i ono to mu je prethodilo u Ibrahim ovom ivotu od dogaaja koji su doveli do toga da je on napustio svoju domovinu u Iraku i da je proao kroz Egipat da u njemu uzme Haderu da mu rodi Ismaila, da se onda Ismail i njegova 129

majka nastane kod asnog Hrama. Da nastane Muhammed (alejhi'sselam) iz Ibrhimovog (alejhi'sselam) roda na ovom Poluotoku, najpogodnijem mjestu na licu zemlje za poslanstvo islama .. . Da se iz svega toga dogodi veliki dogaaj u opoj historiji ovjeanstva! Allahovo odreenje se nalazi iza dalekog kraja konca, za svaki dogaaj, za svaki nastanak, za svaku sudbinu. I iza svake take, svakog koraka i svake promjene ili izmjene. To je Allahovo izvrno, sveobuhvatno, precizno i iscrpno odreenje. Ponekad ljudi vide blii kraj konca, a ne vide njegov daleki kraj. Ponekad se, opet, odulji vrijeme izmeu poetka i kraja u njihovom kratkom ivotu, pa im se izgubi mudrost planiranja. Tada uzmu pourivati i predlagati, esto negoduju ili se ohole! Allah ih u ovom Kur'anu ui da je svaka stvar pred odreena kako bi se prepustili Gospodaru odredbe, kako bi im srca bila mirna i smirena, kako bi ili sa Allahovim odreenjem u skladu i harmoniji, u naklonosti prema druenju sa sudbinom u njenom mirnom, stabilnom i pouzdanom koraanju. Uz odreenje i planiranje mo je ta koja ini najvee dogaaje najmanjim znakom: I nareenje Nae je samo jedna rije, - sve bude u tren oka (54/50J. To je jedan znak ili jedna rije kojom se ispuni svaka stvar, velika i mala, svejedno. Zapravo, ne postoji veliko ni malo. To su ljudske procjene stvari. Ne postoji vrijeme niti neto to odgovara trenu oka. To je poreenje radi pribliavanja stvari ljudskim osjetilima. Vrijeme nije nita drugo nego ljudsko poimanje koje proizlazi iz kretanja njihove male Zemlje. Ono ne

postoji u apsolutnoj Allahovoj raunici iz ovih ogranienih poimanja! Samo jedna rije stvara ovaj ogromni bitak. Jedna rije pravi u njemu izmjene i promjene. Jedna rije ga unitava kao to Allah hoe. Jedna rije oivi svaku stvar. Jedna rije ga nosi tamo i ovamo. Jedna rije ga vraa u smrt. Jedna rije ga oivljava u nekom od oblika. Jedna oivljava sva stvorenja. Jedna ih sakuplja za dan okupljanja i polaganja rauna. 130

Nijedna ne iziskuje napor i ne trai vrijeme. U jednoj je, opet, mo i s njom je odreenje. Svaka stvar s njom je odreena i lahka. Pomou jedne rijei bila je propast poricatelja tokom stoljea. A u ovim ajetima ih se podsjea na sudbinu njima slinih nevjernika: A Mi smo ve vama sline unitili, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! I sve to su uradili u listovima je, i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno (54/5153). Ovo su sudbine poricatelja. One su sadrane u serijama koje je ranije izloila ova sura . . Pa ima li ikoga ko bi pouku primio ? (54/.w - da se . opameti i uzme pouku? Njihovo polaganje rauna nije okonano njihovom bolnom propau. Njih eka polaganje rauna kome nita nee izmai: i sve to su uradili u listovima je r5I/52J . . . - zapisano u listovima i pohranjeno za Dan obrauna: i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno (51/53) - nita se nee zaboraviti jer . je zapisano u Knjizi! Na ovom stupnju izlaganja i popratnih komentara kontekst pravi obrt i prelazi na jednu drugu stranicu, ostavljajui stranicu poricatelja.

Kontekst sada prikazuje jednu drugu sliku u sigurnom i mirnom okrilju, sliku bogobojaznih: Oni koji su se Allaha bojali bie u dennetskim baama i pored rijeka na mjestu u kome e biti zadovoljni, kod Vladara Svemonoga (54/54-55). Tako e biti bogobojaznima dok e grijenici ostati u zabludi i u ognju. Oni e biti odvueni u vatru s licima okrenutim dolje, iz ponienja. Bit e vrijedani i prekoravani kao to e biti saeeni vatrom: Iskusite vatru dehennemsku! rMI4BJ . . . 13 1

Posljednja dva ajeta daju sliku uivanja sa njegova dva aspekta: U dennetskim baama i pored rijeka (54/54) i na mjestu u kome e biti zadovoljni, kod Vladara Svemonoga (54/55). Uivanje osjetilima i organima koje je izraeno jednim univerzalnim izrazom - u dennetskim baama i pored rijeka (54/54) daje sliku blaenstva i lahkoe ak i svojim blagim i odgovarajuim izrazom . . . Rije neher - rijeke ne dolazi sa fethom na konsonantu ha samo zbog ritma i rime, ve isto tako zbog toga to to ubacuje nijansu blagosti i mehkoe u zvunost rijei i ritam izraza! Blaenstvo srca i due, blaenstvo blizine i poasti: na mjestu u kome e biti zadovoljni, kod Vladara Svemonoga (54/55) To je sigurno i mirno mjesto, blisko i asno mjesto, prisno zbog blizine, mirno zbog sigurnosti.

To je zato to se oni boje Allaha, to strahuju i to iekuju. A Allah nee sastaviti dva straha u jednoj osobi: njen strah od Njega na ovom svijetu i njen strah na Sudnjem danu. Ko Ga se bude bojao u ovozemaljskom ivotu, osigurat e mu mir na onom svijetu. On e ga uz sigurnost na najstranijem mjestu obasuti radou i poau! Kod ovog mirnog ritma, u ovom sigurnom okrilju, zavrava sura ije su serije pune straha, nevolje, kazne i ruenja. Kad najednom sigurno okrilje i mirni ritam imaju dublji i ugodniji okus i miris. . . Ovo je taj univerzalni odgoj. Odgoj Mudrog i Obavijetenog o putevima dua i vratima srca. Ovo je to precizno odreenje Stvoritelja svake stvari s mjerom. On je Onaj koji sve potanko zna i koji je o svemu obavijeten . . . 132

133

134

SURA ER-RAHMAN ORJAVLJENA U MEDINI IMA 78 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Milostivi (55/JJ 19 pouava Kur'anu, (55/2J stvara ovjeka, (55/3) ui ga govoru, (55/4J Sunce i Mjesec utvrenim putanjama plove, (55/5) i trava i drvee se pokorava, (55/6) a nebo je digao. I postavio je terezije (55/7) da ne prelazite granice u mjerenju (55/BJ i pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte! (55/9). A Zemlju je za stvorenja razastro, (55/JOJ Ima predaja koje kau da je ova sura medinska, a ima i onih predaja koje kau da je ona

mekkanska. Mi mislimo da je mekkanska, jer se u njenom ritmu jasno vide karakteristike onog dijela Kur'ana koji je objavljen u Mekki. Ona je u ovom pogledu ista kao i sura Er Ra'd, a ista je i razlika. Mi smo i nju tretirali mekkanskom kad smo o njoj govorili iz istih razloga. 135

na njoj ima voa i palmi sa plodom u akama (55/W i ita sa liem i miomirisna cvijea, - (55/12) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete! - (55/13). On je ovjeka od sasuene ilovae, kao to je grnarija, stvorio (55/14) a dinna od plamena vatre (55/15) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! - (55/16). Gospodara dva istoka i dva zapada (55/17) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/18). Pustio je dva mora da se dodiruju, (55/19J izmeu njih je pregrada i oni se ne mijeaju (55/20) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/21). Iz njih se vadi biser i merdan (55/22J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/23). Njegove su i lae koje se kao brda visoko po moru uzdiu, - <55/24J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/25). Sve to je na Zemlji prolazno je, (55/26J ostaje samo Gospodar tvoj, Velianstveni i Plemeniti, - (55/27) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/28). Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog asa On se zanima neim, - (55/29) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/30J. Polagaete Mi raun, o ljudi i dinnovi, (55/31)

pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/32). O druine dinnova i ljudi, ako moete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo! rs5/33J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! rs5/34J. 136

Na vas e se ognjeni plamen i rastopljen mjed prolivati, i vi se neete moi odbraniti, (55/35J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! <55136J. A kad se nebo razdvoji i kao ucvrkan zejtin rumeno postane, (55/37J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/3BJ tog Dana ljudi i dinnovi za grijehe svoje nee biti pitani, (55/.19J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! <55140J. A grenici e se po biljezima svojim poznati, pa e za kike i za noge epani biti, (5514V pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! <55/42). "Evo, to je dehennem koji su grenici poricali!"' <55/43J i izmedu vatre i kljuale vode oni e kruiti, (55/44J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! <55145J. A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao bie dva perivoja, - <55/46J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/47). puna stabala granatih, <55148J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/49J u kojima e biti dva izvora koja e tei, <55/50J -

pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! <5515V u njima e od svakog voa po dvije vrste biti, <55152J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! <55/53J Naslonjeni na posteljama ije e postave od kadife biti, a plodovi u oba perivoja nadohvat ruke e stajati, (55/54J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! <55155J U njima e biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni ovjek ni dinn nije dodirnuo, <55!56J 137

pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/57J bie kao rubin i biser, (55/58) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/59). Zar nagrada za dobro uinjeno djelo moe biti neto drugo do dobro?! (55/60) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/61). Osim ta dva, bie jo dva neznatnija perivoja, - rss/62J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/63J modrozelena, - (55/64) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/65) sa izvorima koji prskaju, u svakom, (55/66J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/67J u njima e biti voa i palmi i ipaka, - (55/68) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/69J u njima e biti ljepotica naravi divnih, - (55!70J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/71) hurija u atorima skrivenih, - (55/72J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55!73J koje prije njih ni ovjek ni dinn nije dodirnuo, (55/74J pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/75J Oni e biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ilimima

arobnim i prekrasnim, - (55/76) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55177J Neka je uzvieno ime Gospodara tvoga, Velianstvenog i Plemenitog! (55/78) . Ova mekkanska sura posebno uoljivog ritma . jeste opa proklamacija u areni velikog Bitka i obavijest o prekrasnim i oitim 138

Allahovim blagodatima, o ljepoti Njegovog djela, o kreativnosti Njegovog stvaranja, o obilju Njegovih blagodati, o Njegovom planiranju Bitka i onoga to je u njemu i usmjerenju svih stvorenja Njegovom plemenitom licu . . . Ona je traenje posvjedoenja cijelog Bitka od ljudi i dina kojima se obraa ova sura podjednako, u areni Bitka, naoigled svakog bia, izazivajui i ljude i dine da poreknu, ako su u stanju, Allahove blagodati. Ovaj izazov se ponavlja poslije svake Njegove blagodati koju nabraja i obrazlae inei cijeli Kosmos izlobom blagodati i popritem za budui svijet. Odjek proklamacije javlja se u itavoj strukturi sure i u ritmu zavretka njenih ajeta . . . Ona dolazi do izraaja u podizanju glasa gore i u duljenju zvuanja. Ona takoer izlazi na vidjelo u upozoravajuem prologu koji izaziva osjeaj iekivanja i ekanja vijesti koje e doi poslije prologa . . . Milostivi. . . Jedna rije. Subjekat. Singular . . . Milostivi je jedna rije u znaenju milosti. U njenm odjeku je proklamacija. Sura je poslije toga objanjenje milostivih doticaja i izloba blagodati Milostivog. Izlaganje blagodati poinje tvrdnjom da je poduavanje Kur'anu veliki dar ovjeku. Ono ak u navoenju prethodi samom stvaranju ovjeka i uenju ovjeka govoru. Zatim navodi stvaranje ovjeka i njegovo darivanje velikom ljudskom osobinom, govorom . . . Onda otvara stranice Bitka koje govore o Allahovim blagodatima . . . Suncu, Mjesecu, zvijezdi i drveu, podignutom nebu, postavljenoj vagi, zemlji sa voem, palmama, itom i miomirisnim cvijeem, dinima i ovjekom, dva istoka i dva zapada, dva mora izmeu kojih je pregrada pa

se ne mijeaju, ono to se vadi iz njih i ono to plovi po njima. Kad je zavrio iznoenje ovih velikih stranica, Kur'an je iznio prizor prolaznosti svih njih, prizor apsolutne prolaznosti stvorenja, u okrilju apsolutne egzistencije Allahovog Lica, Plemenitog i Vjenog, kome se okreu sva stvorenja da s njima postupi kako On hoe. U okrilju apsolutne prolaznosti i apsolutne vjenosti dolazi zastraujua prijetnja i kosmiki izazov dinima i ljudima: Polagaete Mi raun, o ljudi i dinnovi, - pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! O druine dinnova i ljudi, ako moete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo! - pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! Na vas e se ognjeni plamen i rastopljen 139

mjed prolivati, i vi se neete moi odbraniti, - pa, koju blagodat Gospodara svoga po riete?! (55/31-36) Poslije toga se izlae prizor kraja, prizor Sudnjeg dana. O n se izlae u kosmikoj slici: N a njoj se ocrtava prizor neba koje je crvene boje i teno, prizor kanjavanja grijenika i prizor nagrade za bogobojazne nadugo i nairoko. Zatim dolazi kraj odgovarajui izlaganju blagodati: Neka je uzvieno ime Gospodara tvoga, Velianstvenog i Plemenitog! (55/78) Cijela sura je opi proglas u areni velikog Bitka. Proglas koji dolazi iz viih sfera, tako da odjekuje svaka strana Bitka, svjedoi ga svako ko je u Bitku i sve to je u bitku . . . Milostivi (55/1) . Ovaj prolog je svrhovit po svom izrazu i znaenju, po svom ritmu i muzici. Milostivi (55/IJ . . Ovim zvukom, iji slobodni, dugi i gromki odjeci odjekuju na sve strane Kosmosa i na sve strane Bitka poinje ova sura. Milostivi (55/IJ Ovim tonom koji se penje i odlazi daleko, grmei po slojevima ovog Bitka, obraajui se svemu to postoji, na iji zvuk se okree svako bie, dok on ispunjava prostranstvo nebesa i Zemlje i dostie do svakog uha i svakog srca, poinje ova sura . . .

Milostivi (55/V . I zauti. Zavri se ajet. Zauti itav Bitak i slua, u oekivanju velike vijesti, poslije ovog velianstvenog prologa. 140

Zatim dolazi iekivana vijest za koju bije svijest Bitka . . . . . . pouava Kur'anu, stvara ovjeka, ui ga govoru, Sunce i Mjesec utvrenim putanjama plove, i trava i drvee se pokorava, a nebo je digao. I postavio je terezije da ne prelazite granice u mjerenju - i pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte! A Zemlju je za stvorenja razastro, na njoj ima voa i palmi sa plodom u akama i ita sa liem i miomirisna cvijeta, - pa, koju blagodat Gospodara svoga Poriete! - rss/2rl3). Ovo je ptvi odlomak u kome se navode Allahove blagodati . . . Ovo je prva vijest poslije tog proglasa . . . . . . pouava Kur'anu, (55/2) Ova velika blagodat u kojoj dolazi d o izraaja milost Milostivog prema ovjeku, Kur'an, jeste vjerni, univerzalni prijevod zakona ovog Bitka. On je program Neba za Zemlju, program koji spaja njene itelje sa zakonom Bitka i koji uspostavlja njihovu vjeru, poimanja, mjerila vrijednosti, sisteme i odnose na stabilnoj osnovi, na kojoj poiva Bitak, dajui im lahkou, mir, razumijevanje i harmoniju sa Zakonom. Kur'an koji otvara njihova osjetila i osjeanja prema ovom lijepom Kosmosu, kao da im se ukazuje po prvi put, pa obnavlja njihov osjeaj o njihovom vlastitom postojanju, kao to obnavlja njihov osjeaj o Kosmosu oko njih. I vie od toga, zapravo, svakoj stvari oko njih daje puls ivota koji je u skladu sa ljudima i koji je njima naklonjen, tako da su oni meu prijateljima, dragim drugovima, gdje god ili ili boravili, za vrijeme svakog putovanja po ovoj planeti. Kur' an koji potvruje u njihovim umovima da su oni Allah ovi zastupnici na Zemlji, da su oni uvaeni kod Allaha, da su nosioci emaneta

koga su se pobojali nebesa, Zemlja i brda. On ih podsjea na njihovu vrijednost koju crpe iz ostvarenja svoje plemenite humanosti, njenim jedinim sredstvom, a to je vjerovanje, koje u njihovim duama oivljava Allahov dah i ostvaruje Njegovu veliku blagodat prema ovjeku. Stoga je dao prednost poduavanju Kur'anu pred stvaranjem ovjeka. Time se u ovom biu ostvaruje znaenje ovjeka: . . . stvara ovjeka, ui ga govoru, (55/3-4) Ostavimo privremeno stvaranje ovjeka iz poetka. Ovo e malo kasnije biti spomenuto na svom mjestu u suri. Cilj njegovog spominjanja ovdje jeste ono to slijedi, a to je da ga je nauio govoru. 141

Mi vidimo ovjeka kako govori, objanjava, sporazumijeva se i razgovara sa drugima . . . Mi zbog duine prisnosti zaboravljamo veliinu ovog dara i razmjere ove neobine pojave, pa nas Kur'an na razliitim mjestima vraa njoj i budi nas da bismo o njoj razmislili. ta je ovjek? ta mu je porijeklo? Kako poinje? Kako se ui govoru? On je ova jedna elija koja zapocmje svoj ivot u maternici. Jednostavna, mala, sitna, bijedna elija. Vidi se tek pod mikroskopom, jedva se uoava. Ona ne govori!!! Meutim, ne potraje dugo, a ova elija postane embrij. Embrij sastavljen od miliona razliitih elija .. . Kotanih, hrskaviavih, organskih, nervnih, konih . . . Od njih se isto tako formiraju organi i osjetila i njihove zapanjujue funkcije: sluh, vid, okus, miris, dodir. Zatim . . . Zatim veliko udo i najvea tajna: spoznaja i govor, osjeanja i nadahnue . . . Sve je to od one jedne, jednostavne, male, sitne i bijedne elije koja se jedva uoava i koja ne govori! Kako? Odakle? Od Milostivog i djelom Milostivog! Pogledajmo kako postaje govor: Allah vas iz trbuha majki vaih izvodi, vi nita ne znate, i daje vam i sluh i vid i razum (I6/7BJ Graa samih organa za govor jeste udo kome se ne prestaje uditi . . . Jezik, usne, vilica, zubi, grkljan, dunik, bronhije, plua . . . Svi oni uestvuju u mehanikoj operaciji artikulacije, a ona je samo jedna karika u lancu govora. Ona, pored toga to je znaajna, predstavlja mehanikomotoriki aspekt ove sloene operacije, povezane poslije toga sa sluhom, mozgom i nervnim sistemom. Zatim sa umom o kome ne znamo nita osim

njegovo ime. Ne znamo nita o njegovoj sutini i biti, zapravo, skoro da nita ne znamo o njegovom funkcioniranju i nainu tog funkcioniranja! Kako to onaj ko govori izgovara jednu rije? To je sloena operacija sa mnogo faza, koraka i organa. Ona je nepoznata u nekim fazama i skrivena do danas. Ona otpoinje osjeanjem potrebe za artikulacijom konkretne rijei radi ispunjenja odreenog cilja. Ovaj osjeaj se prenosi - ne znamo kako od svijesti, ili razuma, ili due do nekog opipljivog organa za izvrenje, do mozga. . . Kae se da mozak izdaje naredbu putem nervnog sistema za izgovorom potrebne rijei. . . A sama rije je ono emu je Allah nauio 142

ovjeka i upoznao ga sa njenim znaenjem. Tada plua izbace izvjesnu koliinu zraka uskladitenog u njima, da bi proao iz bronhija do dunika, grkljana i neobinih glasnih ica sa kojima se ne mogu mjeriti ice nijednog muzikog instrumenta koga je napravio ovjek, niti svih muzikih instrumenata razliitih zvukova! Zrak u grkljanu ili larinksu stvara glas oblikujui ga kako eli razum . . . Visok ili nizak, brz ili spor, grub ili mehak, krupan ili piskav . . . Sve do posljednjeg oblika i osobine glasa. Uz larinks zrak prolazi pored jezika, usana, vilice i zuba oblikujui se pod posebnim pritiscima u razliitim mjestima artikulacije. U podruju jezika svaki glas prolazi pored jednog njegovog dijela koji mu daje odreden ton, u kome dolazi do odredenog pritiska, tako da glas dobije konkretnu zvunost. . . To je sve jedna rije. . . Poslije nje dolazi reenica, tema, ideja, prethodni i potonji osjeaji. Svaka od njih je neobian i udan svijet, koji nastaje u ovom neobinom i udnom ljudskom biu, koje nastaje djelom Milostivog i dobrotom Milostivog. Zatim Kur'an nastavlja sa objanjavanjem blagodati Milostivog na kosmikoj pozornici: Sunce i Mjesec utvrenim putanjama plove, (55/5) Preciznost Boijeg odreenja dolazi do izraaja u usklaivanju stvaranja i kretanja, to ispunjava srce zadivljenou i zaudenou, osjeanjem veliine ovog znaka, dalekosenou injenica i dubinom smisla koje on u sebi nosi. Sunce nije najvee medu nebeskim tijelima. U ovoj vasioni, ije

granice ljudi ne znaju, postoje milioni miliona zvijezda od kojih je mnogo njih veih, toplijih i svjetlijih od Sunca. Sirijus je dvadeset puta tei od Sunca, a njegova svjetlost je pedeset puta jaa od suneve svjetlosti. Volumen Arktura je osamdeset puta vei od volumena Sunca, a njegova je svjetlost jaa za osam hiljada puta. Kan opus je jai od Sunca za dvije hiljade i pet stotina puta . . I o redom . . . . 143

Meutim, Sunce je najvanija zvijezda u odnosu na nas - nas stanovnike male Zemljine planete koja ivi zajedno sa svim stanovnicima od suneve svjetlosti, toplote i tee. Isto tako i Mjesec. On je mali Zemljin satelit, meutim, on ima snaan utjecaj na njen ivot. On je najvaniji faktor za plimu i oseku u morima. Volumen Sunca, visina njegove temperature, njegova udaljenost od nas, njegovo kruenje po orbiti, kao i volumen Mjeseca, njegova udaljenost i kruenje, sve je to potpuno precizno utvreno s obzirom na njihov utjecaj na ivot na Zemlji i s obzirom na njihov poloaj u vasioni u odnosu na druge zvijezde i planete . . . Sada emo iznijeti neto od tog preciznog prorauna u odnosima Sunca i Mjeseca sa naom zemaljskom planetom i ivotom i ivima na njoj . . . Sunce je udaljeno od Zemlje devedeset i dva i po miliona milja. Da je blie .nama od toga, Zemlja bi izgorjela, ili bi se istopila ili bi se pretvorila u paru koja bi se digla u vasionu! Da je dalje od nas, led i smrt bi pogodili ivot na Zemlji! Suneva toplota koja dopire do nas ne prelazi ni dvomilioniti dio njegove toplote. Ova neznatna koliina jeste to to odgovara naem ivotu. Da je Sirijus sa svojom veliinom i svojim zraenjem postavljen umjesto Sunca u odnosu na nas, isparila bi se Zemljina kugla i otila u nepovrat! Isti je takav sluaj sa Mjesecom, sa njegovom veliinom i udaljenou od Zemlje. Da je vei nego to jeste, plima koju on uzrokuje na morima na Zemlji bila bi dovoljna da je potopi potopom koji bi preplavio

sve to je na njoj. Isto bi tako bilo da je blie nego to ga je Allah smjestio Svojim proraunom koji ne grijei ni za dlaku! Suneva i Mjeseeva privlanost Zemlje precizno su utvrene da bi ona bila u ravnotei i da bi dralo njen hod u ovoj prostranoj i stranoj vasioni u kojoj se cijela naa Suneva galaksija kree brzinom od dvadeset hiljada milja na sahat u jednom smjeru prema sazvjeu Orion. Pored toga, ona se ne susree ni sa jednom zvijezdom na svojoj putanji milionima godina! U ovoj ogromnoj i zastraujuoj vasioni ne remeti se putanja nijedne zvijezde ni za dlaku, niti se remeti raun ravnotee i harmonije u veliini i kretanju. 144

Istinu je rekao Uzvieni Allah: Sunce i Mjesec utvrdenim putanjama plove (55/SJ . . . i trava i drvee se pokorava, (55/6) . . . Prethodna aluzija je bila aluzija na proraun i procjenu u velikoj zgradi Kosmosa. to se tie ove aluzije, ona ukazuje na smjer ovog Kosmosa i njegovu povezanost. To je inspirirajua aluzija na istinu koja vodi Pravom Putu. Ovaj Bitak povezan je vezom robovanja i pokoravanja sa svojim prvim izvorom i Stvoriteljem Kreatorom. Trava i drvee dva su primjera toga pokoravanja. Oni ukazuju na smjer cijelog Bitka. Neki su rije nedm objasnili zvijezdom na nebu, dok su drugi rekli da je to biljka koja se ne moe dobro ispraviti na svojoj stabljici kao drvo. Svejedno da li znai ovo ili ono, doseg aluzije u tekstu je jedan, a zavrava injenicom o usmjerenju ovog Kosmosa i njegovom povezanou sa njegovim Izvorom. Kosmos je ivo stvorenje koje ima duu, ija se vanjtina, oblik i stupanj razlikuju od jednog do drugog bia, ali je u biti jedna. Ljudsko srce je jo u daleka vremena dokuilo sutinu ovoga ivota koji tee cijelim Kosmosom, kao i injenicu da je dua toga Kosmosa usmjerena svom Stvoritelju. Dokuilo je tu istinu urodenim nadahnuem koje je u njemu, medutim, ona se od njega skrivala i gubila se iz vida kad god je ollQ pokuavalo da je uhvati svojim razumom koji je sputan iskustvom osjetila! Srce je u posljednje vrijeme uspjelo da se priblii sutini jedinstva u strukturi Kosmosa, medutim, ono je jo daleko od toga da stigne do sutine njegove ive due na ovaj nain!

Nauka je danas sklona pretpostavci da je atom jedinica strukture Kosmosa, da je on, u sutini, puko isijavanje i da je kretanje temelj Kosmosa i osobenost zajednika svim njegovim lanovima. Pa gdje to ide Kosmos u svom kretanju koje je njegov temelj i osobenost? Kur' an kae da se on kree svome Kreatoru kretanjem svoje due to je uroeno pokretanje, kretanje ija vanjska manifestacija nije nita drugo do kretanje njegove due - a to je kretanje koje u Kur'anu predstavljaju mnogi ajeti, a medu kojima su i ovi: I trava i drvee se pokorava (55/6), ili: Njega veliaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; 145

i ne postoji nita to Ga ne velia hvalei Ga; ali vi ne razumijete velianje njihovo 07/44J, ili: Zar ne zna da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice irenjem krila svojih; svi znaju kako e Mu se moliti i kako e Ga hvaliti (24/4IJ . Razmiljanje o ovoj injenici i praenje Kosmosa u njegovoj molitvi i hvaljenju daje ljudskom srcu neobian uitak. Ono osjea da sve ivo oko njega saosjea s njim i da se s njim okree prema svome Stvoritelju, dok on stoji meu duama svih stvari, duama koje biju u svima njima, pretvaraju ih u njegovu brau i drugove! To je znak koji ima dalekoseno i duboko znaenje . . . . . . a nebo je digao. I postavio je terezije da ne prelazite granice u mjerenju - i pravo mjerite i na tereziji ne zakidajte! (55/7-9). Aluzija na nebo - kao i ostale kur'anske aluzije na podruju Kosmosa - ima cilj da upozori nemarno srce, da ga izbavi iz uobiajene ravnodunosti i da ga probudi kako bi postalo svjesno veliine ovog Kosmosa, njegove harmonije i ljepote, da bi postalo svjesno moi i uzvienosti koja ga je kreirala. Ukazivanje na nebo - bez obzira na to ta nebo znai - usmjerava pogled ka gore. Ka ovoj ogromnoj i visokoj vasioni kojoj, izgleda, nema poznatih granica, u kojoj plovi na milione miliona ogromnih nebeskih tijela, tako da se dva tijela ne susreu, niti se sudara galaksija sa drugom galaksijom. Ponekad broj tijela u jednoj skupini dostie hiljadu miliona zvijezda, kao to je galaksija Kumova slama kojoj pripada i na Sunev

sistem. U njoj ima i tijela koja su manja od naeg Sunca, a ima ih i koja su vea na hiljade puta. Nae Sunce, iji prenik iznosi milion i treinu miliona kilometara, sve ove zvijezde i sve ove galaksije plove po Kosmosu strahovitom brzinom, ali one u ogromnoj vasioni izgledaju poput ploveih atoma meusobno udaljenih tako da se ne susreu niti sudaraju! Pored ove veliine u podizanju ogromnog i irokog neba, On je postavio terezije (55/7J, terezije istine. Postavio ih je stabilno, vrsto i postojano. Postavio ih je za odreivanje vrijednosti. Vrijednosti ljudi, dogaaja i stvari, kko se ne bi .remetilo njihovo vrednovanje, hrkala njihova teina i kako se pri tome ne bi slijedilo neznanje, interesi i strasti. Postavio ih je u iskonsku ljudsku prirodu i postavio ih je u Boanski program koji su donosila poslanstva, a koji sadri i Kur'an: 146

Postavio je terezije da ne prelazite granice u mjerenju (55/BJ . Da ne . . pretjerujete i ne prelazite granice dozvoljenog . l pravo mjerite i na tereziji .. ne zakidajte! (55/9) . . . Tako e mjerenje biti postojano i pravedno, bez zakidanja i tete. Stoga je istina na Zemlji i u ivotu ljudi povezana sa strukturom Kosmosa i njegovim sistemom. Povezana je sa nebom u njegovom prenesonom znaenju, s obzirom na injenicu da se s njega objavljuje Allahova Objava i Njegov program. I u njegovom konkretnom znaenju jer ono predstavlja veliinu Kosmosa i njegovu stabilnost Allahovom odredbom i moi . . . Ova dva znaenja susreu se u osjeanju svojim ritmom i nadahnjujuim porukama: A Zemlju je za stvorenja razastro, na njoj ima voa i palmi sa plodom u akama i ita sa liem i miomirisna cvijea, (ti.ti/IG-12). Mi zbog duine boravka na Zemlji, zbog nae naviknutosti na njene pojave i fenomene, takoer zbog naeg poloaja na njoj, mi zbog svega ovoga jedva osjeamo ruku Moi koja je postavila ovu zemlju za stvorenja i koja je na boravak na njoj uinila moguim i lahkim do te mjere da ga jedva osjeamo. Mi obraamo panju na veliinu znaenja stabilnog boravka i na veliinu Allahove blagodati prema nama u tome samo s vremena na vrijeme, kad ibije vulkan, ili kad se desi zemljotres, pa ova mirna zemlja ispod nas pone da podrhtava, ljulja se i trese. Mi se tek tada

sjetimo znaenja stabilnosti u kojoj uivamo na Zemlji zahvaljujui Allahovoj blagodati. Ljudi bi prirodno bili svjesniji ove injenice svakog trenutka kad bi imali na pameti da je ova Zemlja na koju se oslanjaju samo plovea praka u prostranoj Allahovoj vasioni. Praka koja plovi u ovoj slobodnoj vasioni. Plovi oko same sebe brzinom oko hiljadu milja na sahat. Plovi - uz to - oko Sunca brzinom od ezdeset hiljada milja na sahat Dok se ona, Sunce i itav Sunev sistem, sve zajedno, udaljava u ovoj vasioni brzinom od dvadeset hiljada milja na sahat, kreui se u jednom smjeru, prema sazvjeu Orion! Da, da su oni svjesni injenice da su oni noeni na ovoj ploveoj praci s kojom vasiona juri ovom brzinom, visei u njenim prostranstvima bez ita osim Allahove moi, ostali bi uvijek vezanih srca i oiju, drhtavih dua i zglobova oslonjeni samo na Jedinog i Silnog koji je razastro zemlju za stvorenja i naselio ih na njoj na ovaj nain! ! ! On i m j e olakao ivot n a njoj, iako ona obilazi s njima oko sebe i oko Sunca jurei sa Suncem i njegovim pratiocima tom strahovitom brzinom. 147

On je proizvode njene na njoj odredio od kojih spominje voe - posebno istie palme sa plodom u akama - (aka je vreica zametka iz koje e se razviti plod) , da ukae na ljepotu njenog oblika pored velike koristi njenog ploda. Spominje i ito sa liem i stabljikom koje se anje i koje postaje hranom za stoku. Spominje i mirise, zapravo miriljivo bilje . . . To su vrste raznovrsnog bilja na Zemlji. Neko koristi kao hrana ovjeku, neko kao hrana ivotinjama, a neko kao miris i uivanje ljudima. Kod ovog odlomka u nabrajanju AHabovih blagodati i uivanja: pouavanje K ur' anu, stvaranje ovjeka, uenje ovjeka govoru, usklaivanje Sunca i Mjeseca da krue utvrenim putanjama, podizanje neba i postavljanje terezije, razastiranje Zemlje za stvorenja, stvaranje voa, palmi, ita, mirisa na njoj . . . kod ovog odlomka poziva dine i ljude da se suoe sa Kosmosom i stanovnicima Kosmosa: pa koju blagodat Gospodara svoga poriete? (55/13) . To je pitanje da bi se registriralo i potvrdilo. Ni .. ovjek ni din nije u stanju da negira Allahove blagodati na mjestu poput ovog. Iz nabrajanja Allahovih blagodati ljudima i dinima u Kosmosu Kur'an prelazi na nabrajanje Njegovih dobroinstava njima u samim njima, posebno njihovo postojanje i stvaranje: On je ovjeka od sasuene ilovae, kao to je grnarija, stvorio, a dinna od plamena vatre - pa, koju blagodat GosPodara svoga poriete?! (55/14-16).

Blagodat stvaranja i formiranja je osnov blagodati. Distanca izmedu postojanja i nepostojanja u poetku jeste distanca ije se razdaljine ne mjere nijednim mjerilom koje znaju ljudi. Sva mjerila koja se nalaze u rukama ljudi, ili koja shvaaju njihovi umovi jesu mjerila za rastojanje izmeu bia i bia. to se tie distance izmedu bia i nebia, nju ne dokuuju izvori ljudske spoznaje uope! Tu raunamo isto tako i dine, jer i oni su samo stvorenja ija su mjerila - mjerila stvorenja! Zato, kad Allah daruje dine i ljude s blagodati stvaranja i formiranja, daruje ih s blagodati koja prelazi granice spoznaje. 148

Zatim Uzvieni Allah utvruje materiju od koje su stvoreni ljudi i dini, a i ona je sama isto tako Allahovo stvorenje. Salsal je ilovaa koja se sasui tako da zvei i zvoni prilikom udara po njoj. Ovo moe da bude samo jedna faza u lancu stvaranja iz ilovae ili iz zemlje, kao to moe da bude izraz koji oznaava sutinu jedinstva izmedu materije ovjeka i materije zemlje u elementima stvaranja. "Savremena nauka je ustanovila da ovjeije tijelo sadri one elemente koje sadri i zemlja. On se sastoji od ugljika, kiseonika, vodonika, fosfora, sumpora, azota, kalcijuma, kalijuma, natrijuma, hlora, magnezijuma, eljeza, mangana, bakra, joda, fjorina, kobalta, cinka, minijuma, aluminijuma. Ovo su isti elementi iz kojih se sastoji i zemlja, iako se njihovi omjeri razlikuju od ovjeka do ovjeka, i kod ovjeka u odnosu na zemlju, meutim, njihova vrsta je jedna."20 Meutim, ovo to je nauka ustanovila nije dozvoljeno uzeti kao konano tumaenje kur' anskog teksta. Kur' anska istina moe da znai ovo to je ustvrdila nauka, ili da znai neto drugo mimo toga aludirajui na druge od mnogobrojnih oblika kojima se ostvaruje znaenje stvaranja ovjeka od zemlje, ili ilovae, ili sasuene ilovae. Ono na to mi strogo upozoravamo jeste nunost nesvoenja k ur' anskog teksta na ljudsko nauno otkrie, jer je ono podlono greci i ispravnosti, podlono je promjeni i izmjeni kad god se proire ljudska saznanja i kad god se poveaju i poboljaju sredstva saznanja. Neki iskreni istraivai pohitaju da upored e izmeu znaenja kur' anskih tekstova i

naunih otkria - empirijskih ili hipotetinih - u namjeri da objasne kakvih mu' diza ima u Kur'anu. Kur'an je mu'diza, bez obzira na to da li se kolebljiva nauna otkria podudarala sa njegovim trajnim tekstovima ili se ne podudarala. Njegovi tekstovi su mnogo iri po znaenju od njihovog reduciranja u okvire tih otkria koja su uvijek podlona izmjeni i promjeni, tavie, greci i tanosti iz temelja! Sve to se da zakljuiti iz naunih otkria u tumaenju tekstova Kur'ana jeste proirivanje njihovog znaenja u naem poimanju kad god nauka otkrije neto na ta ukazuju sumarni simboli Allahovih dokaza u ljudima i na obzorjima, bez optereenja kur' anskog teksta da je njegovo znaenje upravo ono koje je otkrila nauka nego se dozvoljava da to bude dio onoga na ta tekst ukazuje. Kad je rije o stvaranju dina od Jl}amena vatre, to je pitanje izvan granica ljudskih saznanja. Jedini izvor za njega je ovaj Kur'an, istinita V. Allah we 'ilmu'l-hadis, str. 180. 149

Allahova vijest, vijest onoga koji je stvorio i On najbolje zna one koje je stvorio . Marid znai raspaljen u vatru koja se kree poput plamenih .. jezika na vjetru! Dini imaju sposobnost da ive na Zemlji sa ljudima. Meutim, mi ne znamo kako ive dini i njihova vrsta. Ali ono to je sigurno jeste da se Kur'an obraa njima, kako je prethodno reeno kod tumaenja rijei Uzvienog: Kada ti poslasmo nekoliko dinova da Kur'an sluaju . . . (46/29) I kao to je sluaj ovdje u suri Er-Rahman. Govor je ovdje upuen dinima i ljudima da ih opomene na blagodat postojanja. Sve je iz jedne osnove iz koje je Allah stvorio. To je blagodat na kojoj poivaju ostale blagodati. Zato se osvre na njih osvrtom registracije i ope potvrde: pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/16) Nema .. opovrgavanja na ovom mjestu na kome su prisutni svjedoci! Gospodara dva istoka i dva zapada - pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (5.'i/1718J. Ovaj znak ispunjava srce pravom poplavom osjeanja o Allahovoj egzistenciji. Gdje god se usmjeri, gdje god se okrene, gdje god baci pogled oko sebe na obzorjima . . . Gdje je istok i gdje je zapad, tamo je i Allah . . . Njegovo Boanstvo, Njegovo htijenje, Njegova vlast, Njegovo svjetlo, Njegovo usmjerenje, Njegova uputa . . .

Sa dva istoka i dva zapada moda se misli na izlazak Sunca i Mjeseca, kao i na njihov zalazak u povodu spominjanja Sunca i Mjeseca, kako je prethodno reeno, kao Allahovih blagodati. A moda se pod tim misli na dva razliita mjesta izlaska Sunca ljeti i zimi, kao i njegova dva zalaska. Bilo kako bilo, pree je da se osvrnemo na nijanse znaenja ove aluzije. Tu je aluzija na usmjeravanje ka istoku i zapadu, osjeaj da je Allah tamo, osjeaj da Njegova ruka pokree zvijezde i nebeska tijela, vienje njegovog svjetla i moi na obzorjima ovdje i tamo. Tu je aluzija na zalihu koju srce dobije iz ovog meditiranja, razmiljanja i posmatranja mjesta izlaza i mjesta zalaska. Tu je i duhovna hrana kojom obiluju grudi i pohranjuju je due. Allahova vlast na dva istoka i dva zapada su neke od Njegovih blagodati u Kosmosu. Stoga dolazi uobiajeni osvrt u suri nakon ovog kratkog pogleda: pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! os/18J . Dva 150

istoka i dva zapada, povrh toga to su oni Allahova znamenja, oni su i Allahove blagodati dinima i ljudima, jer se u njima ostvaruje dobro za sve stanovnike ove Zemlje. Zapravo, oni su sredstva ivota koja nastaju izlaskom Sunca, a kojima je isto tako potreban zalazak. Da doe do poremeaja u jednom od njih ili i u jednom i u drugom, prestala bi funkcionirati sredstva ivota . . . Iz ove daleke plovidbe po horizontima vraa se na zemlju, vraa se vodi koju je Allah stvorio s mjerom, s mjerom u njenoj vrsti, s mjerom u njenom oticanju i doticanju i s mjerom u njenom koritenju: Pustio je dva mora da se dodiruju, izmedu njih je pregrada i oni se ne mijeaju pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! Iz njih se vadi biser i merdan - pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! Njegove su i lade koje se kao brda visoko po moru uzdiu, - pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/19-25). Dva mora na koja se ovdje ukazuje su slano i slatko more. Prvo znai mora i okeane, a drugo znai rijeke. Pustio je dva mora i ostavio ih da se dodiruju, ali ona se ne mijeaju, ni jedno od njih ne prelazi svoju odreenu granicu ni dodijeljenu mu funkciju, meu njima je pregrada koja odgovara njihovoj. prirodi, i ona je Allahovo djelo. Raspodjela vode na ovaj nain na zemaljskoj kugli nije sluajna i nije

uzaludna. To je veoma neobino predodreenje. Slana voda obuhvata oko tri etvrtine zemaljske kugle i ona je meusobno spojena, dok kopno zauzima jednu etvrtinu. Ova velika koliina slane vode strogo je potrebna radi ienja Zemljine atmosfere i njenog uvanja da uvijek ostane podobna za ivot "Uprkos gasovnim isparavanjima iz zerrJje itava vremena - a veina ih je otrovna - zrak ostaje ustvari, nezagaen - i bez promjene u njegovom uravnoteenom odnosu potrebnom za ovjekovu egzistenciju . . . Veliki toak ravnotee jeste iroki kompleks vode - odnosno okeani!21 Iz djela El--insanu la jeqifu wahduhu, Kris Morison, predsjednik Akademije nauka u Njujorku, prijevod na arapski Muhammed Salih Feleki pod naslovom El-'ilmu jed'u ile'liman. 151

Iz ovog velikog i prostranog kompleksa isparavaju se pare pod djelovanjem suneve toplote. Ove pare su te koje se vraaju i padaju u vidu kie od kojih se sastoji slatka voda u svim njenim oblicima, a najvee su rijeke. Sklad izmedu veliine okeana i suneve toplote, hladnoe gornjih slojeva atmosfere i drugih atmosferskih faktora jeste to iz ega nastaje kia od koje se formira masa slatke vode. Na ovoj slatkoj vodi poiva ivot, od biljaka, preko ivotinja do ovjeka . . . Sve rijeke - skoro - ulijevaju se u more. One su te koje u njih nose soli iz zemlje, ali se priroda mora ne mijenja niti se ona izlijevaju u rijeke. Nivo povrine rijeka je obino vii od nivoa povrine mora, pa se odatle more ne izlijeva u rijeke koje se ulijevaju u njega, niti ono potapa njihova korita svojom slanom vodom, ne mijenja njihovu funkciju i ne ugroava ih! Meu njima je uvijek ova pregrada koja je Allahovo djelo pa se ne mijeaju i ne ugroavaju. Zato nije udo da Kur'an spominje dva mora i pregradu meu njima u sferi blagodati: pa, koju blagodat Gospdara svoga poriete?! <55121). Zatim spominje od AHabovih blagodati u ta dva mora neto to je blisko njima i njihovim ivotima. Iz njih se vadi biser i merdan (55/22) Biser je - u osnovi - ivotinja . . . "Vjerovatno je biser neto najudnije to ima u morima. On pada na dno i on se nalazi unutar koljke koja je od

krenjaka da ga uva od opasnosti. Ova ivotinja se razlikuje od ostalih ivih bia po svojoj gradi i nainu ivota. Ona ima veoma preciznu mreu poput ribarske mree, udno satkanu. Ona joj slui kao cjediljka koja dozvoljava ulazak vode, zraka i hrane u unutranjost tijela, a sprjeava ulazak pijeska, ljunka i ostalog. Na donjem dijelu mree su usta ivotinje, a svaka usta imaju etiri usne. Kad ue komadi pijeska, ili ljunka ili kakva tetna ivotinja silom u koljku, ivotinja pouri da izlui jednu vrstu ljepljive tvari kojom je prekrije, zatim se stvrdne oblikujui se u biser! Prema veliini zrnca koje je ulo, razlikuje se veliina bisera" . 22 .. "Koralj je udo medu Allahovim stvorenjima. ivi u morima na dubini izmeu pet i tri stotine metara, privrstivi se svojim donjim dijelom za stijenu ili travu. Otvor njegovih usta, koji je na gornjem dijelu tijela, Iz lmjige Allah we'l-1mu'l-hadis, str. 105. 152

okruen je jednim brojem pipaka koje koristi prilikom uzimanja hrane. Kada rtva dotakne ove pipke, a esto su to sicuna iva bia kao to su vodene buhe, ona se odmah paralizira, zalijepi se za pipke, oni se skupe i poviju prema ustima, tako da rtva ude unutra kroz tijesni kanal koji je slian jednjaku u ovjeka." "Ova ivotinja se razmnoava izlaskom rasplodnih elija iz njenog tijela, a one izvre oplodnju jajaca i tako se formira plod koji se zalijepi za stijenu ili travu . . Taj plod predstavlja zaseban ivot, kao to je to sluaj sa ivotinjom iz koje je nastao .. " "Od dokaza moi Stvoritelja jeste i to da se ivotinja koralja razmnoava i na drugi nain, a to je dioba. Nastali pupoljci ostaju sjedinjeni sa jedinkama iz kojih su izrasli tako da se formira drvo koralja koje ima vrsto stablo. Ono se tako suptilno grana da te grane na krajevima dostiu I?ravo savrenstvo. Visina koraljnog drveta dostie trideset centimetara. Ziva koraljna ostrva imaju razliite boje. U morima ih vidimo uto narandaste, crvenokarannlne, plavosmaragdne ili zemljanotamne boje." ''Crveni koralj formira vrstu osnovu koja ostaje nakon iezavanja ivih dijelova ivotinje, tako da kameni skeleti postaju ogromne naseobine . . . "U ove naseobin spada lanac koraljnih stijena poznatih pod imenom Velika koralna pregrada koja se nalazi na sjeveroistoku Australije. Duina ovog lanca iznosi dvije hiljade i tristo pedeset milja, a njegova irina je

pedeset milja. On se sastoji od ovih ivih bia suptilne veliine."23 Iz bisera i koralja se izrauje skupocjen i dragocjen nakit. Allah njima ini dobro prema Svojim robovima, pa iza njihovog spominjanja slijedi taj poznati osvrt u ovoj suri: pa koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/23). Zatim prelazi na ladu koja plovi morima i koja zbog svoje veliine djeluje kao brdo: Njegove su i lae koje se kao brda visoko po moru uzdiu, - (55/24) Ove napravljene lade su Njegove (55/W, Uzvienog Allaha, jer one plove uz pomo Njegove moi. Nita ih ne uva na tako velikom moru i na vrhu valova osim Njegova briga Nita ih ne zadrava na uzburkanoj morskoj povrini osim Njegova zatita. Zato su one Njegove, Allaha Prethodni izvor, str. 106-107. 153

Uzvienog. One su bile - i jo su - od najveih blagodati koje je Allah darovao ljudima. One su im olakale uvjete ivota, transport, blagostanje i zarade, to je vrijedno da se spomene, a ne opovrgava. To je tako krupno i jasno da je to, zapravo, teko negirati i opovrgnuti . Pa, koju blagodat .. Gospodara svoga po riete?! (55/25) . Sada zavrava ovo izlaganje na stranici vidljivog Kosmosa, sklapa se stranica prolaznih stvorenja, iezavaju likovi svih stvorenja i prostor se prazni od svakog ivog bia, na vidjelo izlazi lice Plemenitog i Vjenog izdvajajui se u vjenosti i nemajui ravnog u veliini. injenica vjenosti se usauje u svijest i osjeanja posmatrajui sjene prolaznosti: Sve to je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Velianstveni i Plemeniti, - pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/26-28). U okrilju ovog kur' anskog teksta utihnu dah ovi, smire se glasovi, smire se organi. . . Tama prolaznosti obuhvata svako ivo bie, sakriva svaki pokret, prekriva obzorja nebesa i Zemlje . A uzvienost plemenitog . . i vjenog lica natkriljuje due i tijela, vrijeme i mjesto, i ispunjava itav bitak sjajem i dostojanstvom . . . Ljudski izraz nije dovoljan da prikae stanje. On ne moe nita dodati na kur' anski tekst koji na sve strane izlijeva skrueni mir, veliku mo i

silnu utnju i koji odslikava prizor puste prolaznosti i mir smrti koja se nadvila. Nema pokreta ni uma u ovom Kosmosu koji je vrvio od pokreta i ivota. On istovremeno odslikava injenicu trajne vjenosti utiskujui je u ovjekov osjeaj koji ne poznaje u svojim iskustvima sliku trajne vjenosti, ali je on duboko shvaa u tom neobinom kur'anskom tekstu! Na ovaj doticaj koji ostavlja dubok trag osvre se istim osvrtom ubrajajui uvrenje ove injenice, injenice prolaznosti svega to je na njoj, a ostajanje samo uzvienog i plemenitog lica, ubrajajui uvrenje ove injenice u milost kojom suoava dine i ljude izlaui im blagodati: Pa, koju blagodat Gospodara svoga po riete?! (55/28) . To je, zbilja, blagodat, to je, zapravo, osnova svih blagodati. Iz injenice vjene egzistencije proistie sve ovo stvoreno, njegov zakon, 154

sistem i osobenosti, kao to se stabiliziraju njegova pravila, vrijednosti, tenje i sankcije. ivi i Vjeni je Taj koji stvara i kreira. On je taj koji uva i brine, On je taj koji obraunava i sankcionie. On je taj koji kontrolie sa obzorja vjenosti arenu prolaznosti. . . . Iz injenice vjenosti, dakle, proistiu sve blagodati. Ovaj svijet ne bi se ni-pojavio niti bi potrajao da iza njega nema ove ipjenice, injenice vjenosti iza prolaznosti. Iz injenice trajne vjenosti iza prolaznih stvorenja, javlja se druga injenica . . . A to je injenica da se sva prolazna stvorenja sa svim to postoji u ovom Bitku okreu Jednom, Jedinstvenom, Jedinom, Utoitu, ivom i Vjenom: Njemu se mole oni koji su na nebesima i na Zemlji; svakog asa On se zanima neim, - pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/29-JOJ. Njega mole svi oni koji su na nebesima i na Zemlji. On je predmet molbe, drugi mimo Njega se ne trai jer je prolazan i za njega nije vezana molba . . . Od Njega se trai jer je On Jedini koji usliava. On je Jedini za Kojim se tei jer je On onaj koji ne iznevjerava. Niko se ne obraa drugom mimo Njega osim ako ne skrene s puta koji vodi udovoljenju molbe, s mjesta za koje se veu nade i s mjesta koje moe usliavati elje. ta prolazno moe uiniti za prolazno? ta onaj ko je potreban moe uiniti za onoga ko je potreban? On - Uzvieni - svakog asa neim se zanima. Ovaj bitak kome se granice ne znaju sav je obuhvaen Njegovim odreenjem, povezan je sa Njegovim htijenjem i opstoji na Njegovom planiranju. Ovo planiranje protee se na cjelokupni Bitak, obuhvaa svakog pojedinca u njemu

pojedinano, ukljuuje svaki organ, svaku eliju i svaki atom. On svakoj stvari daje njenu konstituciju, kao to joj daje njenu funkciju, zatim je posmatra i prati dok ona vri svoju funkciju. Ovo planiranje prati ono to nikne iz zemlje i list koji opadne. Prati zrno koje se krije u tminama zemlje, prati sve svjee i sve suho. Prati ribe u morima, crve u kanalima, insekte u skrovitima, divlja u jazbinama i ptice u gnijezdima, svako jaje i svako ptie, svako krilo i svaku perku, svaku eliju u ivom tijelu. 155

Aktera ovog planiranja ne sprjeava jedna stvar da se bavi drugom stvari. Njegovom znanju ne izmie ni vidljivo ni skriveno . . . Ovakav je i sluaj sa robovima na zemlji, sa ljudima i dinima. Stoga ih On suoava sa ovom blagodati da bi je registrirali i posvjedoili: Pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! <55130) . Potvrivanjem injenice vjenosti iza cmjenice prolaznosti, potvrivanjem injenice univerzalnog usmjeravanja Jedinom i Vjenom koja proizlazi iz gornje injenice i povezanosti Njegove volje sa pitanjima stvorenja, njihovim odreenjem i planiranjem, to je Njegova dobrota i milost prema ljudima, zavrava ovo izlaganje . . . Potvrivanjem ove univerzalne injenice, kao i drugih injenica koje iz nje proistiu, zavrava ovo kosmiko izlaganje, u sueljavanju dina i ljudi sa njim, i otpoinje novo poglavlje. U njemu je sadrano straenje i prijetnja, straenje koje zastrauje i prestrauje i prijetnja koja potresa i razara, kao uvod u strah Sudnjeg dana koji se ukazuje pred ljudima i dinima u kontekstu sure poslije toga: Polagaete Mi raun, o ljudi i dinnovi, - pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! O druiine dinnova i ljudi, ako moiete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo! - pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! Na vas e se ognjeni plamen i rastopljen mjed prolivati, i vi se neete moi odbraniti, - pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/31-36).

Polagaete Mi raun, o ljudi i dinnovi, (55/31) . Ja velikog li straha koji prestrauje i drma! Straha kome se ne mogu oduprijeti ni ljudi ni dini. Straha koga ne mogu izdrati ni planine, ni zvijezde ni nebeske sfere! Allah, neka je slavan, Allah, Snani i Moni, Svemogui i Silni, Veliki i Visoki, Uzvieni Allah posvetit e e obraunavanju djela ova dva mala i slaba stvorenja, dina i ljudi, uz prijetnju i kaznu! To je naredba. To je strah. To je iznad svakog poimanja i izdrljivosti! Uzvieni Allah nije zauzet pa da postane slobodan i neemu se posveti. Ovo je pribliavanje stvari ljudskom poimanju. Ton prijetnje u 156

formi koja preneraava i potresa, posve slomi ljudsko bie im je pojmi. Ovaj cijeli Bitak nastao je rijeju. Jednom rijeju: Budi i biva! I za njegovo unitenje ili drobljenje ne treba vie od jedne rijei i sve e biti u tren oka . . . Pa kakvo e biti stanje ljudi i dina kad se Allah posveti samo njima da ih kazni?! U okruenju ovog uasnog straha pita dva jadna stvorenja, ljude i dine: pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55!32Jf Zatim nastavlja zatraujuim i preneraavajuim tonom izazivajui ih da prodru preko granica nebesa i Zemlje: O druine dinnova i ljudi, ako moete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, (55/33J Kako? I gdje? . . . moi ete prodrijeti jedino uz veliku mo! - (65/33). A mo ne posjeduje niko do Vlasnik moi . . . Po drugi put ih suoava sa pitanjem: pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/34). Pa ostaje li ita u njihovim biima da negira ili pomilja da samo neto progovori i objasni?! Medutim, razorna kampanja nastavlja do kraja, zastraujua prijetnja ih progoni i zla sudbina im se predoava: Na vas e se ognjeni plamen i rastopljen mjed prolivati, i vi se neete moi odbraniti, - (55/35) pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/36). To je slika straha koja je neuobiajena za ljude - neuobiajena za

svako stvorenje - i iznad poimanja ljudi i iznad poimanja svakog stvorenja. To je jedinstvena slika. Navedeno je malo slinih njoj u Kur'anu, one joj nalikuju, ali nisu istovjetne. Uzvieni Allah je na jednom mjestu rekao: A Mene ostavi onima koji te u la ugone, koji raskono ive m;w . . Na . drugom mjestu je rekao: Meni ostavi onoga koga sam fa izuzetkom uinio (74/11) A Njegove rijei, Njega Uzvienog: Polagaete Mi raun, o, ljudi i . dinovi (55/3V najee su, najjae, najstranije i najuasnije . . . 157

Odavde pa do kraja sure teku prizori Posljednjeg dana, prizori kosmikog preokreta na Sudnji dan, prizori koji slijede od polaganja rauna do kazne i nagrade. Izlaganje ovih prizora poinje kosmikim prizorom koji odgovora prologu ove sure i njenoj kosmikoj sferi: A kad se nebo razdvoji i kao ucvrkan zejtin rumeno postane, - (55/37). Crvena rua tee kao zejtin . . . Grupa ajeta koji se navode kao opis Kosmosa na Sudnji dan svi ukazuju na to da e doi do potpunog razaranja zvijezda i planeta, nakon promjene sistema koji njima sada vlada i koji koordinira njihove putanje i kretnje. U tu grupu ajeta spada i gornji ajet. Meu tim ajetima su i ovi: Kad se Zemlja jako potrese, i brda se u komadie zdrobe, i postanu praina razasuta (56/4-6). U te ajete ulaze i ovi: Kad se pogled od straha ukoi i Mjesec se pomrai i Sunce i Mjesec se spoje (7517-9) . . . Kao i ovi: Kada Sunce sjaj izgubi, i kada zvijezde popadaju, i kada se planine pokrenu, i kada steone kamile bez pastira ostanu, i kada se divlje ivotinje saberu, i kada se mora vatrom napune (Bt/1-6J . . Kada se nebo rascijepi i kada . zvijezde popadaju i kada se mora jedna u druga uliju (82/J-3) . . . I: Kada se nebo rascijepi i poslua Gospodara svoga - a ono e to duno biti - i kada se Zemlja rastegne, i izbaci ono to je u njoj, i potpuno se isprazni, i poslua Gospodara svoga - a ona e to duna biti - (84/1-5) Ovi i drugi ajeti ukazuju na taj strani dogaaj koji e se dogoditi u cijelom Kosmosu. Njegovu bit ne zna niko do Allah ...

A kad se nebo razdvoji i kao ucvrkan zejtin rumeno postane, -pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/37-38). Tada nema opovrgavanja ni nijekanja. Tog Dana ljudi i dinnovi za grijehe svoje nee biti pitani, (55/39). To je jedna od situacija Sudnjeg dana u kojem e biti raznih situacija. Od tih situacija ima onih u kojima e ljudi biti pitani, a ima i onih u kojima nee nita biti pitani. Bit e i onih situacija u kojima e svaka osoba braniti sebe prebacujui odgovornost na svoje drugove, a bit e i onih u kojima se nee dozvoliti progovoriti ni rije, ni raspravljati ni prepirati! To e biti dug, predug dan. Svaka od njegovih situacija bit e strana i u prisutnosti svjedoka. Situacija o kojoj se ovdje govori da ljudi i dini nee biti pitani za svoje grijehe jeste situacija koja e nastupiti kad se budu znali kvaliteti i djela svakog pojedinca, kad se na licima budu ukazivali znaci nesree u vidu sive, a znaci sree u vidu bijele boje i kad se to, i jedno i drugo, bude 158

pokazivalo kroz obiljeja na licima. Pa ima li u ovoj situaciji poricanja i negiranja: Pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/40J. A grenici e se po biljezima svojim poznati, pa e za kike i za noge epani biti, (55/4IJ. Ovaj prizor je grub, a uz grubost ide i ponienje, jer e noge i ela biti sastavljeni, zatim e grijenici u tom stanju biti baeni u vatru . . . Ima li tada poricanja i negiranja? Dok se ovaj prizor izlae, dok traje to hvatanje za kosu i za noge i bacanje u vatru, kontekst se obraa svjedocima ovog prizora, koji kao da su prisutni prilikom uenja ove sure, pa im kae: Evo, to je dehennem koji su grenici poricali! rss/43J . . . Ovo je to to je prisutno i izloeno - kao to vidite i izmeu vatre i kljuale vode oni e kruiti (55/44J . . . Bezgranino vrelo, kao hrana skinuta sa vatre! A oni se kreu izmeu dehennema i ove kljuale tekuine. Pogledajte, oni sada krue! Pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (5lV45Jf Ovo je obala teke patnje, a sada prelazi na obalu uivanja i poasti: A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao bie dva perivoja, - (55/46). Po prvi put - od onih kur' anskih sura koje su prole - spominju se dva perivoja. Najoitije je da su ona u sastavu velikog poznatog Denneta! Medutim, njihovo posebno spominjanje ovdje je dolo zbog njihovog visokog stepena. U suri El-Vaki'a e biti navedeno da e stanovnika Denneta biti dvije velike skupine. To su oni prvi i Allahu bliski i oni sretni. Svakoj od ove dvije skupine pripada uivanje. Ovdje isto tako primjeujemo

da su ova dva perivoja za skupinu visokog poloaja. Moda je to skupina onih prvih, Allahu bliskih, koji su spomenuti u suri El-Vaki' a. Zatim vidimo druga dva perivoja, osim ova dva. Primjeujemo da su ona za skupinu koja dolazi iza one skupine. Moda je to skupina onih koji su sretni. Bilo kako bilo, pogledajmo prva dva perivoja i proivimo u njima koji trenutak! Ona su puna stabala granatih rs5/4BJ E/nan su male svjee grane. .. Ona su puna zelenila i svjeine. U kojima e biti dva izvora koja e tei (55/50J . . . - njihova voda je obilna, lahka i prijatna. 159

U njima e od svakog voa po dvije vrste biti (55/5ZJ njihovo voe je raznovrsno, ima ga dosta i u obilnim koliinama A stanovnici ova dva perivoja, u kakvom e stanju oni biti? Evo, mi ih gledamo: Naslonjeni na posteljama ije e postave od kadife biti (55/54). Istebrek je kadifasta deblja svila. A kakvo je tek lice ovih postelja kad im je postava takva? A plodovi u oba perivoja nadohvat ruke e stajati (55/54) . . . blizu za dohvatiti, nee biti umora pri njihovom branju. Meutim, ovo ne iscrpljuje rasko i uivanja u ova dva perivoja. Tu je i ostatak drugih prijatnih uitaka: U njima e biti one koje preda se gledaju, one koje, prije njih, ni ovjek ni dinn nije dodirnuo, - <55!56J. . . One su nevinih osjeanja i pogleda. Njihovi pogledi se pruaju samo prema njihovim ashabima. edne su i nije ' ih dodirnuo ni ovjek ni din.

One su - pored toga - blistave i sjajne: bie kao rubin i biser, - (55/5BJ. To je sve nagrada za onoga \<,oji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, koji Ga je oboavao kao da Ga vidi osjeajui da ga njegov Gospodar vidi, tako da je time dostigao stepen dobroinstva kao to ga je okvalificirao Allahov Poslanik (alejhi's-selam) , pa su zadobili nagradu dobra koja je dar Milostivog: Zar nagrada za dobro uinjeno djelo moe biti neto drugo do dobro?! (55/60) U povodu izlaganja blagodati i dobra, isti ovaj pogovor je dolazio na svom mjestu poslije svakog pasusa: pa, koju blagodat Gospodara svoga po riete?! (55/61). Sada prelazi na drugu grupu koja e biti u ona druga dva perivoja. Osim ta dva, bie jo dva neznamija perivoja, - <55/62) . . Opisi ova dva . perivoja su skromniji od prethodna dva perivoja. Oni su: - modro zeleni <55164J - odnosno, zeleni su tako da to zelenilo naginje .. na crno zbog trave i zelenila u njima. - sa izvorima koji prskaju, u svakom (55/66J - oni prskaju vodom, a ne razlijevaju se! 160

- U njima e biti i voa i palmi i ipaka (55/68) A tamo je reeno: U njima e od svakog voa po dvije vrste biti (55/52). - U njima e biti ljepotice naravi divnih (55/70J . . Termin hajratun moe se itati sa sukunom i sa tedidom na slovu j i on je u funkciji atributa. hu rije u atorima skrivenim (55172) - ator oznaava duh pu tinj skog . ivota. To je beduinski uitak, ili predstavlja potrebe stanovnika pustinje . . . Ove h urije su u atorima, a to se tie hurija u prethodna dva perivoja, one preda se gledaju. - koje prije njih ni ovjek ni din nije dodirnuo (55/74) . . - njima i njihovim kolegicama zajednika je osobina ednost i nevinost. A kada je rije o stanovnicima ova dva perivoja, mi ih posmatramo:

Oni e biti naslonjeni na uzglavlja zelena, prekrivena ilimima arobnim i prekrasnim, (55/76) . . . Refref su ilimi koji kao da su djelo "genijalca", radi pribliavanja njihovog opisa Arapima. Oni su, naime, svaku neobinost pripisivali dolini dina ili zaaranom carstvu! Medutim, divani su tamo postavljeni kadifom. Tamo su plodovi u oba perivoja nadohvat ruke, a to su razliiti stupnjevi! Tamo je, isto tako, poslije svakog opisa perivoja i njihovih uitaka, bio refren: pa, koju blagodat Gospodara svoga poriete?! (55/77). Na kraju sure, koja je izloila Allahove blagodati u Kosmosu, Njegove blagodati u stvorenjima i Njegove blagodati na buduem svijetu, dolazi posljednji ton koji velia ime Velianstvenog i Plemenitog, Koji ini prolaznim svako ivo bie, a ostaje Njegovo plemenito lice. Neka je uzvieno ime Gospodara tvoga, Velianstvenog i Plemenitog! (55/78). Najprikladniji kraj za suru Er-Rahman . . . 161

, ' -

' 162

". , . ,.,.. ", .... ,.. ) " } '"': " ' " ) . .... .... . .. " .... J , . --:. ., ) ,... oW.J; L:.; j\ * <.)_,"\ j\ d i l yji "(-i \l * 0y (- \')l )) .; ) e } " -;; ." ", ,.,... " } - .,... ' ..,. J . 0Y./ 0i Jr . 0r il rk; , uk,... ,. ' " '' ) '""': " , ,," , ) , , .,... , , ) .... ) -

. - .... ," , J ",.. ).J_,l jJI .:;:t il jJI 0:= o _,..:J j 1..:, ll 0y,r; l>l WI (- l) l . /P ._;; , i e: G ) 163

SURA EL-WAQI'A ORJAVUENA U MEKKI IMA 96 AJErA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Kada se Dogaaj dogodi, - (56/V dogaanje njegovo niko nee poricati -, (56/2) neke e poniziti, a neke uzvisiti; (56/3) kad se Zemlja jako potrese (56/4) i brda se u komadie zdrobe, (56/5) i postanu praina razasuta, (56/6) vas e tri vrste biti : (56/7) oni sreni - ko su sreni?! (56/BJ i oni nesreni - ko su nesreni?! (56/9) i oni prvi - uvijek prvi! (56/IOJ Oni e Allahu bliski biti (56/JV

u dennetskim baama naslada, - (56/12) 164

bie ih mnogo od naroda drevnih, (56/13) a malo od kasnijih , (56/14) na divanima izvezenim, (56/15) jedni prema drugima na njima e naslonjeni biti; (56/16) sluie ih vjeno mladi mladii, (56/17) sa aama i ibricima i peharom punim pia iz izvora tekueg - <56/18) od koga ih glava nee boljeti i zbog koga nee pamet izgubiti (56/I9J i voem koje e sami birati, (56/20) i mesom ptiijim kakvo budu eljeli (56/21). U njima e biti i kurije oiju krupnih, (56/22) sline biseru u koljkama skrivenom, (56/23) kao nagrada za ono to su inili (56/24). U njima nee sluati prazne besjede ni govor greni, (56125) nego samo rijei: {(Mir, mir!" (56/26). A oni sreni - ko su sreni?! (56/27) Bie meu lotosovim drveem bez bodlji, (56/28) i meu bananama plodovima nanizanim (56/29) i u hladovini prostranoj, (56/30) pored vode tekue (56/31) i usred voa svakovrsnog (56/32) kojeg e uvijek imati i koje nee zabranjeno biti, (56/33) i na posteljama uzdignutim (56/34). Stvaranjem novim Mi emo kurije stvoriti rs6/35J

i djevicama ih uiniti (56/36) milim muevima njihovim, i godina istih (56/37) 165

za one srene; (56/38) bie ih mnogo od naroda drevnih, (56/39) a mnogo i od kasnijih (56/40J. A oni nesreni - ko su nesreni?! (56/4IJ Oni e biti u vatri uarenoj i vodi kljualoj (56/42) i u sjeni dima aavog, (56/43J u kojoj nee biti svjeine ni ikakve dobrine (56/44}. Oni su prije toga raskonim ivotom ivjeli (56/45J i uporno teke grijehe inili (56/46) i govorili: 'Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo - zar emo zbilja biti oivljeni, (56/47) zar i drevni nai preci J (56/48). Reci: "l drevni i kasniji, (56/49J u odreeno vrijeme, jednog odreenog dana bie sakupljeni, (56!50J i tada ete vi, o zabludjeli, koji poriete oivljenje, (56/5/J sigurno s drveta zakkum jesti, (56/52J i njime ete trbuhe puniti, (56/53J pa zatim na to vodu kljualu piti, (56/54) poput kamila koje ne mogu e ugasiti; (56/55) to e na onom svijetu biti goenje njihovo! (56/56). Mi vas stvaramo - pa zato ne povjerujete? (56/57J. Kaite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete (56/5BJ vi oblik dajete ili Mi to inimo? (56/59J. Mi odreujemo kad e ko od vas umrijeti, i niko Nas ne moe sprijeiti (56/liO)

166

da likove vae izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vx ne poznajete stvorimo (56/61). Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zato se ne urazumite? (.'i6/62) . Kaite vi Meni: ta biva s onim to posijete? (56/63). Da li mu vi dajete snagu da nie, ili to Mi inimo? (56/64J. Ako hoemo moemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: (56/6.5) "Mi smo, doista, oteeni, (56/66J ak smo svega lieni!" (56/67). Kaite vi M eni: vodu koju pijete - (56/68J da li je vi ili Mi iz oblaka sputamo? (56/69). Ako elimo, moemo slanom da je uinimo - pa zato niste zahvalni? (56/70) . Kaite vi Meni: vatru koju palite - (56/71J da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo? (fi6/72J. Mi inimo da ona podsjea i da bude korisna onima koji konae; (56/73J zato hvali Gospodara svoga Velianstvenog! (56/74). I kunem se asom kad se zvijezde gube, (56/75J a to je, da znate, zakletva velika , (56/76J on je, zaista, Kur'an plemeniti (56/77) u Knjizi briljivo uvanoj - (56/78)

dodirnuti ga smiju samo oni koji su isti , (56/79J on je Objava od Gospodara svjetova (56/80). Pa, kako ovaj govor omalovaavate (56/81) i umjesto zahvalnosti to vam je hrana darovana - vx u njega ne vjerujete? (56/R2J. 167

A zato vi kad dua do gue dopre, (56/83) i kad vi budete tada gledali, (56/84) a Mi smo mu blii od vas, ali vi ne vidite -, <56!85) zato je onda kad niste u tuoj vlasti (56/86) ne povratite, ako istinu govorite? <56/87). I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski - <56/88) udobnost i opskrba lijepa i dennetske blagodati njemu! <56!89). A ako bude jedan od onih koji su sreni, (56/90) pa, pozdrav tebi od onih koji su sreni! (56/9V. A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, (56/92) pa, kljualom vodom bie ugoen (56/93) i u ognju prenjem <56/94). Sama je istina, zbilja, sve ovo, - (56/95) zato hvali ime Gospodara svoga Velianstvenog! <56/96). Dogaaj . . . To je zajedno ime sure i objanjenje njene teme. Prvi problem o kome raspravlja ova mekkanska sura jeste pitanje proivljenja na buduem svijetu, kao odgovor na rijei onih koji u to sumnjaju, onih koji ne vjeruju u Allaha, onih koji poriu Kur'an i koji govore: "Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo - zar emo zbilja biti oivljeni, zar i drevni nai preci?" (56/47-48). Zato sura poinje opisom Sudnjeg dana. Ona ga opisuje takvim atributima koji negiraju svaki govor i otklanjaju svaku sumnju u njegovo deavanje i daju osjeaj nunosti ovog dogaaja . . . Dogaaj Kada se

... Dogaaj dogodi, - dogaanje njegovo niko nee poricati , <56/I2J . . . Sura spominje dogaaje tog dana po kojima se on razlikuje od ostalih dana, s obzirom na to da e se sudbine i stanja ljudi promijeniti u svjetlu strahota u kojima e ova Zemlja biti zamijenjena drugom Zemljom kao to e se vrijednosti zamijeniti drugim vrijednostima: neke e poniziti, a neke uzvisiti; kad se Zemlja jako potrese i brda se u komadie zdrobe, i postanu praina razasuta, vas e tri vrste biti (56/:HJ Itd. . 168

Zatim sura opirno govori o sudbinama ove tri vrste ljudi, o prvima, o sretnima i nesretnima. Opisuje blagodati u kojima e uivati i patnje koje e doivljavati tako opirno i detaljno da se ima osjeaj da se ova stvar zbiva i dogaa, tako da nema mjesta sumnji u to. Ovo su najsitnije pojedinosti koje se izlau pogledima, tako da oni koji poriu oima vide svoju sudbinu i sudbinu onih koji vjeruju tako da se za njih tamo, poslije opisa bolne patnje u kojoj se nalaze, kae: Oni su prije toga raskonim ivotom ivjeli i uporno teke grijehe inili i govorili: "Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo - zar emo zbilja biti oivljeni, zar i drevni nai preci r (56/45-48) . . Kao da je kazna sadanje stanje, a ovaj svijet prolost koja se spominje da bi se izvrglo ruglu i omalovaavalo. Da bi se izvrglo ruglu njihovo stanje na ovom svijetu i omalovailo nevjerovanje i poricanje u kome su se oni nalazili! Ovim zavrava prvi krug sure, a otpoinje drugi krug .koji raspravlja o pitanju samog vjerovanja, s nakanom da potvrdi pitanje proivljenja, koje je prva tema ove sure, dirljivim doticajima, uzimajui za predmet i temu ono to je nadohvat ljudskim osjetilima i u granicama posmatranja koga nije lieno ljudsko iskustvo, bez obzira na sredinu u kojoj ovjek ivi i na nivo njegovog saznanja i iskustva. Iznosi da je njihovo prvo stvaranje bilo od sjemena koje se ubacuje u maternicu. Iznosi da e umrijeti i da e iznova biti stvarani drugi, na isti nain, poslije njih, argumentirajui to prvim stvaranjem koje po svojoj prirodi i lahkoi ne izlazi iz okvira prvog stvaranja koje oni svi znaju. Izlae sliku obrade zemlje i sjetve, to je jedan od vidova davanja ivota. Davanje ivota je u Allahovoj vlasti i moi. Da je Allah htio - to ne bi

izraslo, i da je On htio - to ne bi dalo plodove. Izlae sliku pitke vode iz koje nastaje sav ivot. I ona ovisi o Allahovoj moi. On tu kiu sputa iz oblaka. Da je htio, uinio bi je slanom i ne bi iz nje nikao nikakav ivot i ne bi bila pogodna za ivot. Slika vatre koju oni pale i ono iz ega ona nastaje . . . Drvo . . . Spominjui vatru, dotie njihova osjeanja opominjui ih i podsjeajui ih na vatru na buduem svijetu u koji oni sumnjaju. Sve su to poznate slike iz njihovog stvarnog ivota koje dotiu njihova srca i u kojima ih ne optereuje niim osim da budu svjesni Allahove moi koja to stvara i ureuje. 169

Isto tako ovaj dio sure raspravlja o pitanju Kur'ana koji im govori o Dogaaju, ali oni sumnjaju u njegovu prijetnju. Zato im signalizira zaklinjui se zalaenjem zvijezda i pridajui vanost ovoj zakletvi da potvrdi da je ova Knjiga plemeniti Kur'an, u briljivo uvano j Knjizi, koju dodiruju samo oni koji su isti i da je on Objava od Gospodara svjetova. Zatim ih na kraju suoava s prizorom smrtnog asa dubokim i dirljivim dodirom. To je situacija kad dua do gue doe, kad njen vlasnik stoji na ivici drugog svijeta i kad svi stoje skrenih ruku, nemoni, ne mogu mu nita pomoi, ne znaju ta se oko njega dogaa niti ta se s njim deava. On se tada sav preputa Allahu, prije nego to napusti ovaj ivot. On tada vidi svoj put koji mu predstoji, kad ne moe da kae nita o onome to vidi niti da da kakav znak! Zatim sura zavrava potvrdom istinite vijesti i velianjem Stvoritelja Allaha: Sama je istina, zbilja, sve ovo, - zato hvali ime Gospodara svoga Velianstvenog! (56/9.'>-96) . . Kada se Dogaaj dogodi, - dogaanje njegovo niko nee poricati -, neke e poniziti, a neke uzvisiti; kad se Zemlja jako potrese i brda se u komadie zdrobe, i postanu praina razasuta, (56/I-6) Ovaj prolog nosi jasnu prijetnju izlaganjem ovog stranog dogaaja. On slijedi poseban stil u kome se primjeuje ovo znaenje i koji je u skladu sa znaenjima u tekstu. Dva puta poinje pogodbenim veznikom iza - kada, spominjui njegovu zavisnu reenicu, a ne spominjui glavnu reenicu.

Kada se Dogaaj dogodi, - dogaanje njegovo niko nee poricati -, neke e poniziti, a neke uzvisiti; (56/1-3) Ne kae ta e biti kada se Dogaaj ... stvarno dogodi ije dogaanje niko nee moi porei, koji e neke poniziti, a neke uzvisiti. Ne kae ta e biti ve poinje novi govor: Kad se Zemlja jako potrese i brda se u komadie zdrobe, i postanu praina razasuta, (56/46) Po drugi put ne kae ta e biti kad se desi ovaj strani strah . . . Kao da je sav ovaj strah uvod iji ishod ne spominje, jer e njegovi rezultati biti straniji od rijei koja ih moe sadravati ili od izraza koji ih moe izraziti! Ovaj poseban stil u skladu je sa zastraujuom i zaprepaujuom slikom koju odslikava sam ovaj prolog. Rije Waqi'a - Dogaaj svojim znaenjem i zvukom samog izraza - s obzirom da u njoj ima duina, zatim 170

sukun - ostavlja u osjetilima utisak kao da je to ogromna teina koja pada odozgo, zatim se zaustavi ne pokreui se poslije toga i ne nestajui! Dogaanje njegovo niko nee poricati (56/2J Zatim - padanje ovog tereta i njegov pad - svijest kao da oekuje potres i vibracije koje e on izazvati kada padne. Kontekst upravo slijedi ovu pretpostavku, kad e taj potres neke poniziti, a neke uzvisiti (56/3J On poniava neke sudbine koje su bile visoko na zemlji, a uzdie neke sudbine koje su bile poniene u ovoj prolaznoj kui, gdje su mjerila i vrijednosti poremeeni, a onda doe do njihovog stabiliziranja na Allahovoj vagi. Potom se strah javlja u biu ove Zemlje. vrsta i stabilna Zemlja, kako to ljudi osjeaju, odjednom pone da se jako trese - to je injenica koja se spominje u izrazu koji je u skladu sa onim to je u osjeaju sa dogaanjem ovog Dogaaja -. Zatim vrsta i stabilna brda ponu da se pomijeraju - pod udarom ovog Dogaaja - drobei se u komade koji lete poput praine . . . I brda se u komadie zdrobe, i postanu praina razasuta (56/5-6) Ja kako je velik ovaj strah koji Zemlju jako potresa i koji brda u komadie drobi, ostavljajui ih u vidu razasute praine. Kako su velike neznalice oni koji se ovome suprotstavljaju nijekanjem budueg svijeta i pripisivanjem Allahu partnera, a ovo je Njegov trag i posljedica na Zemlji i brdima! Ovako poinje sura, onim to trese ljdusko bie i zastrauje ljudska

osjeanja, prema pitanju koga negiraju negatori i ne vjeruju nevjernici. Ovim zavrava prvi prizor Dogaaja ije posljedice vidimo kroz poniavanje i uzdizanje u ljudskim sudbinama i njihovim konanim ishodima: Vas e tri vrste biti : oni sreni - ko su sreni?! i oni nesreni - ko su nesreni?! i oni prvi - uvijek prvi! (56/710) Ovdje vidimo ljude razvrstane u tri grupe - ne u dvije kako je preovladujue u kur' anskim prizorima izlaganja. Otpoinje govor o onim sretnim - ili ljudima s desne strane - medutim, ne izlae se o njima podrobno, ve ih opisuje na taj nain to se raspituje o njima, radi zastraivanja i uveliavanja: Oni sreni - ko su sreni?! (56/BJ. Isto tako se spominju oni nesretni u istom stilu. Zatim se spominje trea grupa, grupa prvih. Spominje ih se i opisuje njihovim opisom: I oni prvi - uvijek prvi! (56/10J Kao da kae: Oni su oni - i dosta. To je poloaj kome opis nita ne . moe dodati! 171

Stoga Kur' an uzima da objanjava njihovu vrijednost kod njihovog Gospodara, da opirno govori o blagodatima koje im je On pripremio, da nabraja vrste tih blagodati koje mogu sagovornici dokuiti svojim osjetilima i primiti svojom spoznajom i iskustvom: Oni e Allahu bliski biti u dennetskim baama naslada, - bie ih mnogo od naroda drevnih, a malo od kasnijih -, na divanima izvezenim, jedni prema drugima na njima e naslonjeni biti; sluie ih vjeno mladi mladii, sa aama i ibricima i peharom punim pia iz izvora tekueg - od koga ih glava nee boljeti i zbog koga nee pamet izgubiti i voem koje e sami birati, i mesom ptiijim kakvo budu eljeli. U njima e biti i hurije oiju krupnih, sline biseru u koljkama skrivenom, - kao nagrada za ono to su inili. U njima nee sluati prazne besjede ni govor greni, nego samo rijei: ((Mir, mir!"' (56/11-26) . . . On poinje sa objanjavanjem ovih blagodati sa najveom blagodati, najsjajnijom blagodati, blizinom njihova Gospodara: Oni e Allahu bliski biti u dennetskim baama naslada (56/11-12) . . . Sve naslade u dennetskim baama nisu ravne toj blizini i ne vrijede te sree. Stoga zastaje kod ovog stupnja da kae ko su oni koji e zasluiti ove blagodati: Bie ih mnogo od naroda drevnih, a malo od kasnijih (56/13-14) To je ogranien broj. To je izabrana grupa. Veina ih je od ranijih naroda, a malo od kasnijih. Predaje se razlikuju oko toga koji su to oni od drevnih, a koji su od kasnijih naroda. Prema prvom miljenju, drevni su oni koji su prvi prhvatili vjerovanje i ije je vjerovanje na visokom stepenu, a pripadaju narodima koji su bili prije islama. Dok su kasniji oni koji su prvi prihvatili

islam i koji su preivjeli razna iskuenja ... Prema drugom miljenju, drevni i kasniji pripadaju Muhammedovom (alejhi's-selam) ummetu. Drevni pripadaju poetnom, a kasniji potonjem dobu. Ovo drugo miljenje pretee kod lbni Kesira. U prevagu ovom miljenju on prenosi rijei Hasana i lbni Sirina. lbni Ehi Hatem kae svojim senedom: Hasan ibni Muhammed ibni Sabah, Afan, Abdullah ini ehi Bekr Muzni: uo sam Hasana da je, kad je doao do ajeta: I oni prvi - uvijek prvi! Oni e Allahu bliski biti, rekao: "to se tie onih prvih, oni su proli, ali, Boe, uini nas od onih sretnih!" . . . Zatim je rekao: Kazivao nam je Ubejj, Ehu Velid, Sirri ibni Jahja i rekao: Prouio je Hasan: I oni prvi - uvijek prvi! Oni e Allahu bliski biti u debnnetskim baama naslada -, bie ih mnogo od naroda drevnih, pa je rekao: ''Mnotvo su oni koji su proli od ovog ummeta." Kazivao nam je Ubeii, Abdulaziz ibni Mugire Minkari, Ehu Hilal od Muhammeda ibni Sirina da je o ovom ajetu: bie ih mnogo od naroda drevnih, a malo od 172

kasnijih rekao: "Govorili bi ili su prieljkivali da svi budu od ovog Ummeta." Nakon objanjenja ko su oni, Uzvieni opirno govori o dennetskim uicima koji su pripremljeni za njih. To su, prirodno, uici koje su oni u stanju pojmiti i shvatiti. Iza tih uitaka nalaze se druga uivanja koja e oni saznati tamo onog dana kad budu sposobni da ih shvate, a to su uivnja koja oko nije vidjelo, za koja uho nije ulo i koja nisu naumpala ljudskom srcu! Na divanima izvezenim (56/15) lspletenim dragocjenim metalima, jedni prema drugima na njima e naslonjeni biti; (56/16). U miru, bez brige i poslova; u sigurnosti zbog uivanja u kojima se oni nalaze, bez bojazni da e proi i nestati i u tome to e se jedni drugima obraati i razgovarati . .. Sluie ih vjeno mladi mladii, (56/17) Na njih nee djelovati vrijeme, na . njihovu mladost i ljepotu nee utjecati godine kao na njima sline na Zemlji. Obilazit e oko njih sa aama i ibricima i peharom punim pia iz izvora tekueg (56/1BJ istog i bistrog vina od koga ih glava nee boljeti i zbog koga nee pamet izgubiti (56/19)

Oni nee biti odvojeni od njega niti e ono nestati ispred njih. Svaka stvar ovdje je za trajnost i sigurnost. I voem koje e sami birati, i mesom ptiijim kakvo budu eljeli (56/20-21) Ovdje nita nee biti zabranjeno, niti ima neto drugo to ne ele ovi vjeni sretnici. U njima e biti i kurije oiju krupnih, sline biseru u koljkama skrivenom, (56/22r23J Biser u koljkama skriven jeste zatien biser koji nije izloen dodiru i pogledu, biser koga nije radila ruka niti skrnavilo oko! Ovo je aluzja na :fine ulne i duevne odlike kod ovih hurija krupnih oiju. Sve je to kao nagrada za ono to su inili (56/24) To je nagrada za djelo koje je bilo u kui rada. Nagrada u kojoj se ostvaruje savrenstvo koje nedostaje svim uicima u kui prolaznosti. Zatim, oni poslije svega toga ive u miru i tiini, u atmosferi koja je liena svake besposlice u govoru, svake prepirke i svake zamjerke: U njima nee sluati prazne besjede ni govor greni, nego samo rijei: "Mir, mir J (56/26) Njihov sav ivot je mir, nad njim blista . mir i njime se iri mir. Njih pozdravljaju meleki u toj ugodnoj i sigurnoj atmosferi. Oni jedni druge pozdravljaju. Njima stie pozdrav od Milostivog. Atmosfera je sva u znaku mira i se lama . . .

Kad je zavrio govor o toj prvoj grupi prvih i odabranih, otpoeo je govor o grupi koja slijedi, o grupi sretnih: A oni sreni - ko su sreni?! Bie medu lotosovim drveem bez bodlji, i medu bananama plodovima nanizanim i u hladovini prostranoj, pored vode tekue i usred voa svakovrsnog kojeg e uvijek imati i koje nee zabranjeno 173

biti, i na posteljama uzdignutim. Stvaranjem novim Mi emo hurije stvoriti i djevicama ih uiniti milim muevima njihovim, i godina istih za one srene; - bie ih mnogo od naroda drevnih, a mnogo i od kasnijih (56/27-40). Sretni su oni ljudi koji e stajati s desne strane na koje je ukazano na poetku sure. Opiran govor o blagodatima u kojima e oni uivati odgoen je do ovog mjesta, do zavretka govora o onim prvim i Allahu bliskim. I ovdje se ponavlja pitanje o njima u toj formi koja znai uveliavanje i zastraivanje: Ko su sreni?! (56/27) . . Ovim naim prijateljima pripadaju opipljive materijalne blagodati u ijim opisima ima izvjesna mjera pustinjske grubosti i koje zadovoljavaju potrebe stanovnika pustinje, shodno njihovom shvatanju, iskustvu i poimanju raznih vrsta uivanja! Oni e biti medu lotosovim drveem bez bodlji, (56/28) . . . Sidr je bodljikavo lotosovo drvo, meutim, ono je ovdje bez trnja, njegove bodlje su uklonjene. I medu bananama plodovima nanizanim (56/29) . . . Talh je vrsta biljke u Hidazu iz roda akacije, na kome imaju bodlje. Meutim, ono je ovdje ureeno poput buketa i spremno je za jelo bez napora i potekoe. I u hladovini prostranoj, pored vode tekue (56/3().31). . . Sve su to uvanja i udobnosti beduina; njima je njegova mata okupirana i njih priziva njegova enja! I usred voa svakovrsnog kojeg e uvijek imati i koje nee zabranjeno biti, (56/32-33) Ostavio je ovo ovako uopeno bez podrobnih objanjenja, nakon to je tano spomenuo vrste poznate stanovnicima pustinje. I na posteljama uzdignutim (56/34). Postelje ovdje nisu ni ukraene ni mehke.

Podignutost u osjeanjima ima dva znaenja. Konkretno i apstraktno, i ono jedno drugo iziskuje. Oni se susreu u uzdignutosti po mjestu i u oienosti od prljavtine. Ono to je podignuto od zemlje dalje je od njene neisti. Ono to je podignuto u apstraktnom smislu udaljenije je od njene prljavtine. Zato se kontekst prebacuje sa uzdignutih postelja spominjui ene koje su u njima: Stvaranjem novim Mi emo hurije stvoriti (56/35) ili ih ispoetka stvoriti kao hurije, ili obnoviti stvaranje oivjelih supruga u vidu mladih djevojaka: I djevicama ih uiniti (56/36) - one nisu doticane, milim muevima njihovim, (56/37) - drage svojim muevima, i godina istih (56/37) vrnjakinje po godinama i mladosti. One su za one srene; (56/38) - one su namijenjene njima, kako bi to bilo u skladu sa posteljama uzdignutim (56/34} . Kad je rije o ovim sretnim, Bie ih mnogo od naroda drevnih, a mnogo i od kasnijih (56/39-40) . . . Njih je vie od onih prvih Allahu bliskih, 174

prema ona dva znaenja koja smo mi spomenuli u znaenju termina drevni i kasniji. Ovdje nas kontekst dovodi do onih koji e stajati s lijeve strane - a to su nesretni na koje je ukazano u uvodu ove sure: A oni nesreni - ko su nesreni?! Oni e biti u vatri uarenoj i vodi kljualoj i u sjeni dima aavog, u kojoj nee biti svjeine ni ikakve dobrine. Oni su prije toga raskonim ivotom ivjeli i uporno teke grijehe inili i govorili: "Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo - zar emo zbilja biti oivljeni, zar i drevni nai preci?" Reci: '1 drevni i kasniji, u odreeno vrijeme, jednog odreenog dana bie sakupljeni, i tada ete vi, o zabludjeli, koji poriete oivljenje, sigurno s drveta zakkum jesti, i njime ete trbuhe puniti, pa zatim na to vodu kljualu piti, poput kamila koje ne mogu e ugasiti; to e na onom svijetu biti goenje njihovo! (.56/41-56). Ako e oni sretni biti u hladovini prostranoj pored vode tekue (56/303V, oni nesretni - oni e biti u vatri uarenoj i vodi kljualoj i u sjeni dima aavog, u kojoj nee biti svjeine ni ikakve dobrine (56/42-44). Zrak je vru i vreo tako da prodire kroz po re i pri tijela. Voda je sva vrua, ne hladi i ne gasi e. Ima i sjena, ali je to sjena dima aavog (56/43) Sjena dima koji pri i gui. . To je sjena za ruganje i podsmijeh. To je sjena u kojoj nee biti _ svjeine ni ikakve dobri ne (56/44) To je vrela sjena u kojoj nema svjeine ni hladovine. To je, isto tako, suh hlad koji onome ko u njega doe ne prua

mir ni odmor!. . . Sva ova nevolja je prikladna kazna jer: Oni su prije toga raskonim ivotom ivjeli (56/4-';J . . Kako je bolna nevolja onih koji su raskonim ivotom ivjeli! Oni su uporno teke grijehe inili (56/46) H ins znai grijeh, meutim, on ovdje znai pripisivanje Allahu druga. U ovom terminu sadrana je i aluzija na grijeh prema Ugovoru koga je Allah uzeo od iskonske ljudske prirode da e Njega vjerovati i da e priznavati samo Njega. Oni su govorili "Zar kad umremo i zemlja i kosti postanemo - zar emo zbilja biti oivljeni, zar i drevni nai preci?" (56/47-48). Bili su . . . Ovako se izraava Kur'an, kao da je ovaj svijet na kome ive ovi kojima se obraa nestao, zavrio se i da je prolost, a da je sadanjost ovaj prizor i ova kazna! Sav ovaj svijet je samo jedan treptaj, a ova sadanjost je ve drugi svijet i mjesto povratka! Ovdje se kontekst osvre na ovaj svijet u najpovoljnije vrijeme za ovaj osvrt kako bi odgovorio na to njihovo pitanje: Reci: '1 drevni i kasniji, u odreeno vrijeme, jednog odreenog dana bie sakupljeni (56/49-00J. To je ovaj sadanji dan na kome se ovo izlae i osvjedoava! 175

Zatim se vraa onome ta oekuje one koji poriu oivljenje i tako se upotpunjava slika kazne koju e nai oni koji su ivjeli raskonim ivotom: l tada ete vi, o zabludjeli, koji poriete oivljenje, sigurno s drveta zakkum jesti, (56isz-azJ Niko ne zna kakvo je drvo zekkum, osim po onome kako ga je Allah opisao u drugoj suri gdje je rekao da mu je plod poput ejtanskih glava. Sejtanske glave niko nije vidio, ali one ostavljaju u osjeanjima ono to ostavljaju! Sami izraz zekkum svojom zvunou odslikava neto grubo, bodljikavo i trnovito kad se dodirne i to bode ake - tavie, i grla. To stoji naspram lotosovog drveta bez bodlji, i banana plodovima nanizanim - dok je zekkum poput ejtanskih glava! Oni e jesti s ovog drveta, i njime ete trbuhe puniti (56/53J . . . ed osvaja i muka nadvladava. . . Grubo trnje, trai vodu da bi se proistilo grlo i napojili stomaci! Oni e to jesti, pa zatim na to vodu kljuaJu piti (56/54) Vrelu vodu koja ne rashlauje i ne gasi e. Poput kamile koje ne mogu e ugasiti (56/55J Poput kamila koje boluju od ei tako da skoro ne mogu vodom .. ed ugasiti! To e na onom svijetu biti goenje njihovo! (56/56J Boravita .

pretpostavljaju mir i stabilnost; medutim, nesretni imaju boravita u kojima nema mira ni stabilnosti! Ovo su njihova boravita na onom svijetu u koga su oni sumnjali i o emu su oni jedni druge pitali ne vjerujui u kazivanje Kur'ana o tome. Kao to su pripisivali Allahu druga i nisu se bojali Njegove prijetnje tim osvjedoenim Danom . . . Ovim zavrava izlaganje sudbina i odreenja na Dan kada e se dogoditi Dogaaj, koji e jedne poniziti, a jedne uzvisiti. Time zavrava prvi krug ove sure . . . to se tie drugog kruga u ovoj suri, on ima cilj da izgradi vjerovanje u njegovoj cijelosti, iako je akcent u nje.mu stavljen na pitanje proivljenja i ponovnog stvaranja. U njemu d- do izraaja nain na koji se Kur'an obraa iskonskoj ljudskoj prirodi, nain na koji tretira dokaze vjerovanja i jednostavan i lahak nain na koji pridobija ljudske due govorei o najveim injenicama bliskim i raspoloivim slikama . . . Kur'an od stvari poznatih ljudima i njihovih dogaaja koji se ponavljaju pravi krupna kosmika pitanja otkrivajui u njima Boanske zakone u Bitku i stvarajui kolosalno i sveobuhvatno vjerovanje i 176

univerzalno poimanje ovog Bitka. On isto tako do tih pitanja pravi program za posmatranje i razmiljanje, stvara ivot za due i srca i potie na budnost osjeanja i osjetila. N a budnost prema vidljivim pojavama ovog Bitka koje se ukazuju ljudima svakog jutra i veeri, ali se oni nemarno odnose prema njima. Na budnost prema samima sebi i na udne i neobine pojave koje se u njima odvijaju! On ne preputa ljude krupnim natprirodnim dogaajima niti brojnim posebnim mu' dizama. Tako isto ih ne optereuje da istrauju natprirodne pojave, mu' dize, znamenja i dokaze daleko od sebe, daleko od uobiajenih stvari u njihovom ivotu i daleko od vidljivih kosmikih njima poznatih i bliskih pojava . . . On ih ne alje u komplicirane filozofije, teke intelektualne probleme ili nauna iskustva kojima ne moe ovladati svako kako bi u njima izgradio vjerovanje i poimanje Kosmosa i ivota zasnovano na ovom vjerovanju. Oni sami su Allahovo djelo. Pojave u Kosmosu oko njih su kreacija Njegove moi. Mu'diza lei u svemu onome to stvori Njegova ruka. Ovaj Kur'an je Njegov Kur'an. Onaj ko ih .vodi do mu' diza skrivenih u njima i razbacanih po Kosmosu oko njih, vodi ih i do ovih neobinih ali njima poznatih pojava koje oni vide ali u kojima ne osjeaju sutinu nadnaravnog, jer su oni zbog duine bliskosti s njima zanemarili aspekte nadnaravnosti u tim pojavama. Uzima ih i vodi ih do njih kako bi im nad njima otvorio oi i kako bi otkrili krupnu tajnu koja lei u njima. Tu tajnu kreativne moi, tajnu jednog jedinstvenog Boanstva i tajnu vjenog zakona koji djeluje u njima samima kao to djeluje u Kosmosu oko njih i koji nosi dokaze

vjerovanja i argumente vjere pa ih razastire po njihovom biu ili ih probuuje u njihovoj iskonskoj prirodi, preciznije reeno. Ovu metodologiju Kur'an primjenjuje u ovom krugu ove sure izlaui im znamenja kreativne moi u stvaranju njih samih, u njihovim usjevima koje obraduju njihove ruke, u vodi koju piju i vatri koju potpaljuju - to je najprostije i na ta pada pogled od poznatih stvari iz njihovog ivota. Isto tako im odslikava trenutak kraja, kraja ivota na Zemlji i poetak ivota na drugom svijetu. To je trenutak s kojim e se svako suoiti, u kome e prestati svaka varka i u kome e iva bia stati licem u lice Pred Apsolutnom Moi koja svime raspolae, da im presudi, gdje nema nikakvih pokuaja niti ima mjesta za takvo neto! Tu padaju sve maske i tu su beskorisne sve isprike. Nain na koji se Kur'an obraa iskonskoj ljudskoj prirodi sam po sebi upuuje na ovjekov Izvor. To je onaj Izvor iz koga je nastao i Kosmos. 177

Nain njegove gradnje jeste nain gradnje Kosmosa. Od najjednostavnijih k osmi kih materija nastaju najsloeniji oblici i najkrupnija stvorenja . . . Za atom se misli da je materija iz koje je izgraen Kosmos. Za eliju se misli da je materija iz koje je nastao ivot. . . Atom je zbog svoje siunosti mu' diza sam po sebi. elija je zbog svoje neznatnosti znamen sama po sebi . . . Ovdje u Kur'anu uzimaju se najjednostavniji prizori poznati ljudima kao materija za gradnju najkrupnijeg vjerske doktrine i najireg kosmikog poimanja. . . Prizori koji ulaze u iskustvo svakog ovjeka: raanje, sjetva, voda, vatra, smrt . . . Koji to ovjek na zemlji nije imao ove prizore u svom iskustvu? Koji to stanovnik peine nije bio svjedok nastanka ivota u embriju, rasta biljke, padanja kie, potpaljivanja vatre, trenutka smrti? . . Iz ovih prizora koje je vidio svaki ovjek Kur'an stvara . vjerovanje, jer se on obraa svakom ovjeku u svakoj sredini. . . Ovi jednostavni i prosti prizori su sami po sebi krupne kosmike injenice i najvee Boanske tajne - dodajui tome ukazivanje na poloaj zvijezda. Oni se u svojoj jednostavnosti obraaju iskonskoj prirodi svakog ovjeka. Oni e u sutini biti predmet izuavanja naj uenijih uenjaka do kraja vremena: Poloaji zvijezda znae ustrojstvo Kosmosa. Nastanak ljudskog ivota . . . To je tajna svih tajni. Nastanak biljnog ivota . . . To je poput ivota ivotinja - mu' diza svih mu' diza. Voda je osnov ivota.

Vatra je mu' diza koja je stvorila ljudsku civilizaciju. Ovaj nain tretiranja stvari i izgradnje vjerovanja i miljenja nije ljudski metod. Ljudi, kada zau u ove sfere, ne osvru se na ove osnovne materije koje su u sutini kosmiki materijali. A i kada se osvrnu na njih, ne raspravljaju o njima ovako lahko i ovako jednostavno. tavie, pokuavaju staviti problem u komplicirani apstraktni filozofski kaluf koji je primjeren za obraanje samo posebnoj kategoriji ljudi! to se tie Allaha, Njegov metod je ovaj . . . Osnovne materije se tretiraju tako to su one same po sebi kosmike materije pomou kojih se gradi vjerovanje na jednostavan i lahak nain, potpuno onako kao to to On (Uzvieni) ini pri uzimanju osnovnih materija koje su same po sebi kosmike materije da od njih gradi Kosmos . . . Ovo je od toga, a znak stvaranja je jedan, jasan i ovdje i tamo! 178

Mi vas stvaramo - pa zato ne povjerujete? Kaite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to inimo? Mi odreujemo kad e ko od vas umrijeti, i niko Nas ne moe sprijeiti da likove vae izmijenimo i da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo. Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zato se ne urazumite? (56/57-62J. Ovo pitanje je pitanje prvog stvaranja i njegovog kraja. Pitanje stvaranja i pitanje smrti. To je oita, poznata i realna stvar u ivotu ljudi. Pa kako ne povjerujete da ih je Allah stvorio? Pritisak koji ova injenica vri na iskonsku ljudsku prirodu je vei i tei od mogunosti ljudskog bia da joj se suprotstavi ili da o njoj raspravlja Mi vas stvaramo - pa zato ne povjerujete? (56/57J. Kaite vi Meni: da li sjemenu koje ubacujete vi oblik dajete ili Mi to inimo? (56/sM;9J. Uloga ljudi u stvaranju ne prevazilazi vie od toga da ovjek spusti sjeme u eninu maternicu. Potom se prekida njegov i njen posao, a ruka Moi preuzima da radi sama oko ove siune kapi sjemena. Ona sama radi na njenom stvaranju i razvoju, na davanju oblika i udahnjivanju due u njega. Od prvog trenutka i u svakom slijedeem trenutku deava se mu'diza, dogaa se nadnaravnost koju daje samo Allah i iju bit i prirodu ljudi ne znaju, kao to ne znaju kako se ona dogaa, a kamoli da u njoj uzmu uea! Ovaj nivo razmiljanja moe postii svaki ovjek. Ovo je dovoljno da se ocijeni mu' dizom i da to djeluje na ovjeka. Meutim, pria o ovoj jednoj eliji, otkako se ubaci pa dok ne postane stvorenje, pria je udnija i od mate, pria koju razum ne bi povjerovao da se stvarno ne deava i da

njeno dogaanje ne svjedoi svaki ovjek! Ova jedna elija pone da se dijeli i mnoi tako da se poslije izvjesnog perioda ona pretvara u milione miliona elija. Svaka skupina ovih novih elija nosi specifinosti koje se razlikuju od specifinosti drugih skupina, jer je ona zaduena da stvori poseban dio ljudskog stvorenja! Ove elije su kosti, ove miii, ove koa, ove nervi. . . Zatim . . . Ove elije su za funkcioniranje oka, ove za rad jezika, ove za rad uha, ove za rad lijezda . . . One su po funkciji specifinije od prethodnih skupina . . . Svaka od njih zna mjesto svog djelovanja. elije oka ne grijee, pa da, npr., odu u stomak ili u nogu, mada bi, da se uzmu vjetaki i presade u stomak, npr., tamo nastalo oko! Meutim, one svojim nadahnuem ne grijee i ne odlaze u stomak da tamo stvore oko! elije uha ne idu u nogu da tamo naprave uho! 179

Sve one rade i grade ovo ljudsko bie u najljepem skladu pod okom Stvoritelja, s obzirom na injenicu da ovjek nema nikakvog upliva u ovoj sferi.24 Ovo je taj poetak. A kad je rije o kraju, ni on nije nita manje nadnaravan i udan od poetka, iako je poput njega jedan od uobiajenih ljudskih prizora: Mi odreujemo kad e ko od vas umrijeti, i niko Nas ne moe sprijeiti (66/60). Ova smrt kojom zavrava svako ivo bie . . . ta je to? Kako se to dogaa? Kakvu to ona ima mo da joj se niko ne moe suprotstaviti? To je Allahovo odreenje . . . Stoga joj niko ne moe izmai. Niti je iko moe preduhitriti pa je mimoii . . . Ona je jedna karika u lancu stvaranja koja mora da se zatvori .. . . . . da likove vae izmijenimo (66/6V . . . da vas zamijenim o drugima radi kultiviranja zemlje i namjesnitva na njoj poslije vas. Allah, koji je odredio smrt, jeste Onaj koji je odredio i ivot Odredio je smrt da nastanu drugi ljudi koji e isto tako umrijeti, sve dok ne dode sueni as za ivot na ovom svijetu . . I kada se . zavri tim rokom koga je odredio, nastupit e drugo stvaranje: I da vas iznova u likovima koje vi ne poznajete stvorimo (56/6V. Na tom tajnom i nepoznatom svijetu, o kome ljudi znaju samo toliko koliko ih je Allah o njemu obavijestio, tada e stvaranje dostii svoju

potpunost, tada e karavana stii na svoje odredite. Ovo je to drugo stvaranje . . . Poznato vam je kako ste prvi put stvoreni, pa zato se ne urazumite? (66/62) . . Ono je srodno onom bliskom i nije mu . strano. Na ovaj jednostavan i lahak nain Kur'an izlae povijest prvog stvaranja i ponovnog oivljenja'. Na ovaj lahak i jednostavan nain stoji iskonska ljudska priroda pred logikom koju ti poznaje i o kojoj nisi u stanju raspravljati jer je ta logika uzeta iz njenih aksioma i onoga ta ljudi promatraju u svom ivotu koji im je blizak, bez kompliciranja, bez apstrakcije, bez filozofije koja zamara pameti i ne dosee do srca . . . Pogled komentar ADahovih rijei: I da 01t par, Muko i ensko, stvara od kapi sjemena kad se izbaci (43/4546) u suri En-Nedim u ovom duzu. 180

To je Allahov metod, metod Kreatora Kosmosa, Stvoritelja ovjeka i Objav ljivaa Kur'ana . . . Ponovo tako jednostavno i lahko vodi njihova srca do jedne stvari koja im je poznata i koja se ponavlja u njihovim prizorima, da im pokae Allahovu Ruku u tome i da ih upozna sa mu' dizom koja se deava pred njima, pred njihovim oima, ali je oni zanemaruju: Kaite vi Meni: ta biva s onim to posijete? Da li mu vi dajete snagu da nie, ili to Mi inimo? Ako hoemo moemo ga u suho rastinje pretvoriti, pa biste se snebivali: "Mi smo, doista, oteeni, ak smo svega lienir (56/6367). Ovi usjevi koji niu pred njima, rastu i daju plodove, - kakva je njihova uloga u tome? Oni uzoru i posiju sjeme koje je dao Allah. Tu zavrava njihova uloga, a onda Ruka Moi uzima da radi svoj neobian i nadnaravan posao. Zrno ili sjemenka pronalazi svoj put da bi obnovila svoju vrstu. Otpoinje i ide tim putem kako ide onaj ko dobro poznaje faze na tom putu, tako da ne grijei kao to grijei ovjek u svom radu, ne skree s puta i ne udaljava se od zacrtanog cilja! Ruka Moi je ta koja vodi njene korake cijelom duinom puta, na udnom putovanju, putovanju u koje razum ne bi mogao povjerovati niti bi ga mata mogla zamisliti da se ono nije deavalo i da se ne deava i da ga ne gleda svaki ovjek u jednom od njegovih oblika i u jednoj od njegovih formi. . . U protivnom, koji bi to um povjerovao, koja bi to mata pretpostavila da se u zrnu penice, na primjer, krije ova

stabljika, ovo lie, ovaj klas, ovoliko mnogo zrna?! ID da se u kopici krije itava visoka palma sa svim to ona sadri?! Koji je to razum mogla mata tako'Jdaleko da ponese i da predstavi ovo udo, da ga on ne vidi da se ono deava pred njim jutrom i veeri? I da se ova pria ne ponavlja naoigled svih ljudi? Koji to ovjek moe tvrditi da je stvorio neto u ovoj neobinoj stvari osim da je uzorao i posijao sjeme koje je Allah stvorio? Zatim ljudi kau: "Zasijali smo!" a da nisu nita vie uinili osim oranja i bacanja sjemena. Kad je rije o neobinoj prii koju kazuje svako 181

zrno i svaka sjemenka, kad je rije o udu koje nikne iz njegovog sredita, razvija se i raste, sve je to djelo Stvoritelja koji ini da raste. Da je On htio, ono ne bi poelo svoje putovanje. Da je On htio, njegova pria ne bi bila zavrena. Daje On htio, uinio bi da bude smrvljeno prije nego to da plod. Ono Njegovom voljom prelazi svoj put od poetka do kraja! Da se ovo dogodilo, ljudi bi ostali da mijenjaju priu i da je ine raznovrsnijom govorei: (Mi smo, doista, oteeni, " (56/66) - tj. kanjeni, "ak smo svega lieni!" (56/67J . . . Meutim, Allahova blagodat im daje plodove, dozvoljava biljci da zavri svoj krug, da upotpuni svoje putovanje. A to je isto ono putovanje koje poduzima elija koja se razvija . . . To je jedan oblik ivota kojeg stvara Mo i kojeg ona titi. Pa ta to onda ima udno u drugom stvaranju, a ovo je to prvo stvaranje? . . . Kaite vi Meni: vodu koju pijete - da li je vi ili Mi iz oblaka sputamo? Ako elimo, moemo slanom da je uinimo - pa zato niste zahvalni?(56/6B-70J. Ova voda je izvor ivota. Ona je njegov element bez koga on ne moe nastati, kao to je odredio Allah. Kakva je tu ologa ovjeka? Njegova uloga je da je on pije. A to se tie onoga koji ju je stvorio iz Svojih elemenata i spustio iz Svojih o baka, to je Uzvieni Allah. On je odredio da bude pitka. A ako elimo, moemo slanom da je uinimo - pa zato niste zahvalni? (56/70J - tj. bila bi slana i ne bi bila za pie, ne bi davala ivot. Pa zato oni nisu

zahvalni na Allahovoj blagodati ija je voda uinila to to je uinila? Onima kojima se Kur'an obraao u poetku voda, koja je dolazila s neba u njenom pravom obliku, bila je osnova njihovog ivota, predmet njihovog svetkovanja i govor koji potresa njihova srca. Njihove kaside i poezija su je ovjekovjeiti. Vrijednost vode nije nimalo umanjena s civilizacijskim progresom ovjeka, tavie, ona se , vjerovatno, umnogostruila. Oni koji se bave naunim radom i koji pokuavaju da objasne prvi nastanak vode vie osjeaju vrijednost ovog dogaaja nego drugi ljudi. Ona je podjednako predmet interesiranja ljudi u pustinji i naunika koji se bavi istraivanjima. 182

Kaite vi Meni: vatru koju palite - da li drvo za nju vi ili Mi stvaramo? Mi inimo da ona podsjea i da bude korisna onima koji konae; (56/71-73) ovjekovo pronalaenje vatre bio je veliki odgaaj u njegovom ivotu. Moda je to bio najvei dogaaj od koga je poela njegova civilizacija. Meutim, ona je postala uobiajena stvar tako da ne izaziva interesiranje. ovjek potpaljuje vatru, zapravo, loi je, meutim, ko je stvorio drvo kojim se vatra potpaljuje? Govor o usjevima je proao. I drvo spada u ovaj usjev . . . Meutim, postoji jedna druga nota u spominjanju drveta za nju (57/72). Trljanjem grane jednog drveta o granu drugog drveta Arapi su potpaljivali vatru na primitivan nain koji je jo u upotrebi u primitivnim sredinama do danas. Stvar je oitija i blia njihovim poznatim iskustvima. Kad je rije o nadnaravnosti vatre i njenoj tajni kod naunika istraivaa, to je podruje za istraivanje, posmatranje i interesiranje. U povodu spominjanja vatre kontekst aludira na vatru na drugom svijetu: Mi inimo da ona podsjea (56/73), da podsjea na drugu vatru. Kao to smo je uinili da bude korisna onima koji konae; <56/73J, odnosno, za putnike . . . Ova aluzija ima dubok efekat na due sagovornika, to u njihovom realnom ivotu predstavlja ivo i prisutno znaenje u njihovim iskustvima i stvarnosti.

Kad kontekst dostigne do ove granice izlaganja injenica i tajni koje govore o dokazima vjerovanja, lahkih za srca i umove, osvre se na istinu u kojoj zavravaju ove injenice. To je istina Allahove egzistencije, Njegove veliine i gospodarstva. To je istina koja se jako i snano suoava sa iskonskom ljudskom prirodom. Zato poziva Poslanika (alejhi' s-selam) da oivi ovu istinu, da prema njoj ispuni obavezu i da njome blagovremeno dotakne srca. Zato hvali Gospodara svoga Velianstvenog! <56/74). 183

Zatim pravi drugi osvrt na one koji ne vjeruju u ovaj Kur'an pravei vezu izmeu njega i Kosmosa u krupnoj zakletvi od strane Gospodara svjetova: I kunem se asom kad se zvijezde gube, a to je, da znate, zakletva velika -, on je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi briljivo uvanoj - dodirnuti ga smiju samo oni koji su isti -, on je Objava od Gospodara svjetova (56/75-BOJ. Oni kojima se Kur'an u to vrijeme obraao malo su znali o poloaju zvijezda, zapravo znali su onoliko koliko su vidjeli prostim okom. Zato im je rekao: A to je, da znate, zakletva velika -, (56/76) Mi, meutim, danas mnogo vie shvaamo veliinu ove zakletve, zapravo onoga ime se zaklinje, nego to su oni shvaali i znali, iako mi znamo veoma malo o veliini i vanosti poloaja zvijezda . . . Ovo malo do ega smo stigli naim malim opservatorijama i ogranienim teleskopima kae nam: Jedna od skupina zvijezda iji se broj ne moe izbrojati u ovom ogromnom Kosmosu ije granice ne znamo, samo jedna skupina - a to je galaksija kojoj pripada i na Sunev sistem broji hiljadu miliona zvijezda! "Astronomi kau da meu ovim zvijezdama i planetarna, iji broj iznosi vie od nekoliko biliona zvijezda, ima onih koje se mogu vidjeti golim okom, onih koje se mogu vidjeti samo teleskopima i aparatima, kao i onih koje mogu da osjete aparati a da ih ne primijete. Sve ovo plovi u zagonetnom Kosmosu, i mogunost da se magnetsko polje jedne zvijezde

priblii magnetskom polju druge zvijezde ili da se sudari sa drugom zvijezdom, postoji toliko koliko i mogunost da se sudari brod u Sredozemnom moru sa drugim u Tihom okeanu koji plove u jednom pravcu i istom brzinom. To je daleka pretpostavka, veoma daleka, ukoliko nije i nemogua."25 Svaka zvijezda na svojoj poziciji koja je na odstojanju od pozicije svojih sestara postavljena je tu mudro i planski. Ona je u svom utjecaju na druge i padanju pod utjecaj drugih u koordinaciji sa ostalim zvijezdama i planetarna, kako bi sva ova stvorenja u ovom ogromnom svemiru bila u ravnotei. Ovo je samo dio od veliine o poziciji zvijezda, a to je mnogo vie od onoga to su znali oni kojima se Kur' an prvi put obraao. To je, V. Allah we'l-'ilmu'l-hadis, str. 33. 184

istovremeno, neuporedivo manje od univerzalne istine o veliini pozicija zvijezda. I kunem se asom kad se zvijezde gube, <50175). . . Stvar je jasnija i izraajnija od potrebne zakletve . . a to je, da znate, zakletva velika . -, (56/76) Ovo isticanje zakletve i odstupanje ovom umetnutom reenicom je svojevrsna vrsta stila koji ostavlja snaan dojam pri potvrivanju istine koja nema potrebe za zakletvom jer je ona stabilna i jasna. . . On je, zaista, Kur'an plemeniti u Knjizi brilljivo uvanoj - dodirnuti ga smiju samo oni koji su isti -, on je Objava od Gospodara svjetova <50177-80) . To je, zaista, asni Kur'an. Nije, kako vi tvrdite, govor proroka, govor ludaka, nije jedna od izmiljotina davnanjih naroda na Allaha i njega nisu donijeli ejtani! .. . Pa do kraja tih lanih izjava. To je, zaista, plemeniti Kur'an, plemenit po svom Izvoru, plemenit sam po sebi, plemenit po svojim usmjerenjima. U Knjizi briljivo uvanoj - <56/78) On je sauvan . . . Objanjenje toga nalazi se u rijeima Uzvienog Allaha, koje dolaze poslije toga: dodirnuti ga smiju samo oni koji su isti -, (56/79). . . Politeisti su tvrdili da su ejtani donijeli Kur'an. Ovo je negiranje te tvrdnje. ejtan ne dotie ovu briljivo

uvanu Knjigu u Allahovom znanju i Njegovoj brizi. Nju donose isti meleki . . . Ovo je najizraeniji vid u znaenju: dodirnuti ga smiju samo oni koji su isti , (56/79). La je ovdje u funkciji negiranja radnje, a nije za zabranu. Na Zemlji Kur'an dodiruje ist i neist, vjernik i nevjernik, pa se negiranje ne ostvaruje u ovom pogledu, ve se ostvaruje okretanjem znaenja prema tim okolnostima, prema kontekstu njihovih rijei da su ga donijeli ejtani. Ovdje je u pitanju negiranje ove tvrdnje, tj. da ga dodiruju u njegovoj briljivo uvan oj nebeskoj Knjizi samo oni koji su isti . . . Ono to potvruje ovaj aspekt znaenja su i rijei Uzvienog koje dolaze poslije ovoga On je Objava od Gospodara svjetova (50/BOJ. . N e . donose ga ejtani! Postoje dva hadisa koja potvruju <Jrugo znaenje ovog ajeta, a to je da Kur'an dodiruje samo onaj ko je ist. . . Medutim, lbni Kesir za njih kae: "Ovo je dobra metoda utvrdivanja na koju su raunali Zuhri i drugi, medutim, neto poput ovog ne treba prihvatiti. Darekutni njegov sened vee za Amra ibni Hazma, Abdullaha ibni Omera i Osmana ibni Ebi Asa. Njihove senede treba razmotriti, a Allah najbolje zna". 1 85

Zatim dolazi posljednji takt u ovoj suri . . . as smrti . . . Dodir od koga drhti itavo tijelo. Trenutak kad zavrava svaka rasprava. Trenutak u kome stoji ivi izmeu kraja jednog puta i poetka drugog puta, jer nije u stanju da se vrati niti je u stanju da se povue: Pa, kako ovaj govor omalovaavate i umjesto zahvalnosti to vam je hrana darovana - vi u njega ne vjerujete? A zato vi kad dua do gue dopre, i kad vi budete tada gledali, a Mi smo mu blii od vas, ali vi ne vidite -, zato je onda kad niste u tuoj vlasti ne povratite, ako istinu govorite? (56/81-87>. Zar vi sumnjate u ovaj govor koji vam se kae o drugom stvaranju, zar negirate ovaj Kur'an i ono to vam on kazuje o buduem svijetu i ono to vam ono propisuje u stvarima vjerovanja? I umjesto zahvalnosti to vam je hrana darovana - vi u njega ne vjerujete? (56/82). Nevjerovanje je, dakle, vaa hrana koju dobivate u vaem ovozemaljskom ivotu i koju tedite za va budui ivot? Kako li je to loa hrana! ta ete vi raditi kad dua do gue doe i kad stanete na raspuu nepoznatog puta? Zatim slika prizor kur' anskom inspirativno m slikom koja ocrtava sve sjene prizora brzim dodirima koji govore o svemu onome to je u njemu, o svemu onome to je iza njega i o svemu onome to on inspirie: A zato vi kad dua do gue dopre, i kad vi budete tada gledali, Mi smo mu blii od vas, ali vi ne vidite -, (56/83-BSJ Skoro da ujemo glas krkljanja, skoro da vidimo stezanje lica i skoro da osjeamo bol i tjeskobu iz Njegovih rijei: A zato vi kad dua do gue dopre, (56/83J . . . Kao to skoro da vidimo pogled nemoi i zaprepatenost oajanjem na licima prisutnih u Njegovim rijeima I kad vi budete tada

gledali, (56/84) Ovdje, u ovom trenutku, kad se dua oslobodila ovog svijeta, kad je iza sebe ostavila Zemlju i ono to je na njoj, doekujui svijet koji ne poznaje, ona ne moe za sebe nita uiniti osim djela koja je nakupila, osim dobra ili zla koje je zaradila. Ovdje, kad dua vidi ali nije u stanju da kae to ta vidi, jer se odvojila od onih koji su oko nje i onoga to je oko nje . . . Tijelo je to koje vide posmatrai. Meutim, i oni gledaju, ali ne vide ta se deava i nisu u stanju da ita uine. 186

Ovdje prestaje ljudska mo, prestaje ljudsko znanje i prestaje ljudsko polje djelovanja. Oni znaju, a ne raspravljaju, da su posve nemoni, krajnje ogranieni. Ovdje se sputa zastor da se to ne vidi, da se to ne zna i a se pokret ne osjeti. Ovdje se izdvaja Boanska mo i Boansko znanje. Ovdje se itava stvar predaje Allahu bez sumnje, rasprave i neminovno: A Mi smo mu blii od vas, ali vi ne vidite (56/B5J -, Ovdje prizor uveliava Allahova veliina i strahopotovanje Njegove prisutnosti - Njega Slavljeno g i Uzvienog - mada je On prisutan u svako vrijeme, medutim, izraz budi osjeanja ovom injenicom pred kojom ljudi ne mogu ostati indolentni. Skup smrti, dakle, uveliava veliina Allahove prisutnosti i Njegova uzvienost, povrh nemoi, straha, odvajanja i ispraanja koji karakteriziraju ovaj skup. Usred ovih potresnih, bolnih i oaloujuih osjeanja dolazi izazov koji presijeca svaki razgovor i okonava svaku raspravu: Zato je onda kad niste u tuoj vlasti ne povratite, ako istinu govorite? (56/8fHJ7). Ako je tako kako vi govorite, da nema polaganja rauna, ni nagrade ni kazne, da ste slobodni, da niste u tuoj vlasti i da neete polagati raun, eto vam, pa je, dakle, povratite - a ona je do gue doprla - vratite je s puta

kojim se ona zaputila, puta polaganja rauna, nagrade i kazne, dok oko nje gledate, a ona odlazi pred veliki Sud, a vi utite nemoni! Ovdje pada svaka isprika, prestaje svaki dokaz, ponitava se svaka nevjerovatnoa, a pritisak ove injenice na ljudsko bie postaje tei tako da ne moe da ga izdri osim ako se ne oholi bez dokaza i argumenta! Zatim kontekst nastavlja sa objanjavanjem sudbine ove due koja joj se izdaleka nazire kad do gue stigne, kad okree leda prolaznom ivotu, 187

kad doekuje vjeni ivot i odlazi pred veliki Sud koga nevjernici opovrgavaju: I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski - udobnost i opskrba lijepa i diennetske blagodati njemu! A aleo bude jedan od 011ih koji su sreni, - pa, pozdrav tebi od o11ih koji su sretJi! A aleo bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, pa, kljulalom vodom bie ugoen i u ognju prienjem <56IBB-94J. Na poetku sure su prole slike uivanja Allahu bliskih ljudi. Dua ovdje vidi znakove ovog uivanja koje je oekuje, a to su udobnosti, lijepa opskrba i dennetske blagodati. Same rijei kaplju mehkoom i svjeinom i odiu atmosferom ugodnog mira, njenih blagodati i plemenite bliskosti. A ako bude jedan od onih koji su sretJi, <56/90J Kontekst pravi obrt u govoru i obraa se njemu, onome to je na samrti .. Prenosi mu selam . od njegovih drugova koji su sretni. Kako je mirisan taj selam u tom asu i kako je drag kad ga prima, a dua je ve stigla do gue! On se smiruje i osjea bliskost u buduem drutvu sretnika. A ako bude jedan od onih koji su poricali i u zabludi ostali, pa,

kljualom vodom bie ugoen i u ognju prienjem <661994J... Kako je loe mjesto i boravite ta vrela i kljuala voda! Kako je estoka kazna taj oganj koji mu se pojavljuje i za koji on zna da e sigurno ui u njega! A sada kad je situacija dostigla vrhunac, dolazi kraj u jednom dubokom mirnom ritmu: Sama je istina, zbilja, sve ovo, - zato hvali ime Gospodara svoga Velianstvenog! <56!95-IJ6J. Uvjerenje i njegova teina pretee. na vagi istine o Dogaaju kojim je poela ova sura. Sura zavrava onim ime nadahnjuje ovo stabilno i odluno uvjerenje, a to je da usmjeri na hvalu i velianje Uzvienog Allaha! 188

189

SURA EL-HADID ORJAVIJENA U MEDINI IMA 29 AJETA U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! Allaha hvali sve to je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri (57/1). Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On ivot i smrt daje, i On sve moe (57/2). On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve! (57/3). U est vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i onda svemirom zavladao; On zna ta u zemlju ulazi i ta iz nje izlazi i ta s neba silazi i ta se prema njemu die, On je s vama gdje god bili, i sve to radite Allah vidi (57/4J.

Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu e se sve vratiti! (57/5). On uvodi no u dan i dan u no, i On zna svaije misli (57/6). 190

Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga to vam On stavlja na raspolaganje, jer one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali eka nagrada velika (57/7). ta vam je pa ne vjerujete u Allaha ? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga - a On je od vas ve zavjet uzeo - ako elite da budete vjernici (57/BJ. On robu Svome objavljuje jasne ajete da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - a Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv (57/9). I ta vam je pa odbijate da troite na Allahovu putu kad e Allah nebesa i Zemlju naslijediti? Nisu jednaki oni medu vama koji su davali priloge prije pobjede i lino se borili - oni su na viem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lino se borili, a Allah svima obeava nagradu najljepu; - Allah dobro zna ono to radite (57/10J. Ko e Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio (57/W na Dan kada bude vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: "Blago vama danas: dennetske bae kroz koje teku rijeke u kojima ete vjeno boraviti to je veliki uspjeh!" (57/12) na Dan kada e licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: "Priekajte nas da se svjetlom vaim posluimo!" - "Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potraite!" - rei e se. I izmedu njih e se pregrada postaviti koja e vrata imati; unutar nje bie milost, a izvan nje patnja (57/13). "Zar nismo s vama bili?" - dozivae ih. - jeste" odgovarate -, "ali ste se pritvornou upropastili, i iekivali ste, i sumnjali ste, i puste elje su vas

zavaravale, dok nije dola Allahova odredba, a ejtan vas je o Allahu obmanuo (57/14). Nikakva otkupnina se danas od vas nee primiti, a ni od onih koji nisu vjerovali: vatra e biti prebivalite vae, ona ba vama odgovara, a uasno je ona boravite!" (57/15). Ova sura u cijelosti je poziv islamskom drutvu da u sebi ostvari sutinu svoga vjerovanja. Tu sutinu u kojoj su srca toliko iskrena prema Allahovom pozivu da na tom putu nita ne uskrauju niti ita ale . . . Ni ivote, ni imetke, ni bojazan srca ni skrivene misli . . . To je injenica pomou koje se due pretvaraju u boanske iako ive na ovoj Zemlji. 191

Njihove terazije jesu Allahove terazije. Vrijednosti kojima se one ponose i kojima hrle jesu vrijednosti koje su teke na ovim terazijama. One u biti podsjeaju srca na istinu o Allahovoj egzistenciji, pa su skruena pri Njegovom spomenu, drhte i bjee od svake prepreke i svega to ih privlai i to im stoji na putu do Njega. Na temelju ove velike istine sura poziva zajednicu muslimana da se rtvuje na Allahovom Putu. Da se rtvuje ivotom i da se rtvuje imetkom: Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga to vam On stavlja na raspolaganje, jer one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali eka nagrada veliklz. ta vam je pa ne vjerujete u Allaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga - a On je od vas ve zavjet uzeo - ako elite da budete vjernici. On robu Svome objavljuje jasne ajete da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - a Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv. I ta vam je pa odbijate da troite na Allahovu putu kad e Allah nebesa i Zemlju naslijediti? Nisu jednaki oni metlu vama koji su davaii P'riloge prije pobjede i lino se borili - oni su na viem stupnju od onih koji su polije davali priloge i lino se borili, a Allah svima obeava 11agratlu najljepu; - Allah dobro zna ono to radite (57/7-JOJ. Na osnovu ove velike injenice takoder poziva zajednicu muslimana da bude skruena pri spominjanju Allaha i Istine kak-o bi rtvovanje dolo kao plod te skruenosti koja proistie iz prve istine vjerovanja: Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je jo davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato to je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi su od njih nevjernici (57/16).

Isto tako stavlja vrijednosti ovoga i vrijednosti onoga svijeta na vagu Istine pozivajui islamsko drutvo da izabere tas koji ptetee i da se takmii u vjenim vrijednostima: Znajte da ivot na ovom svijetu nije nita drugo do igra, i razonoda, i uljepavanje, i meusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje iji rast poslije kie oduevljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidi poutjela, da bi se na kraju skrilo. A na onom svijetu je teka patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; ivot na ovom svijetu je samo varljivo naslatlivanje. Nadm eite se da u Gospodara svoga zasluite oprost i dennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju e dati onome kome On hoe; a u Allaha je blagodat velika (57/2Q-2V. 192

Vidljivo je iz konteksta ove sure - pored univerzalnosti stalnog pozivanja toj Istini - da je ona takoder tretirala realno stanje u islamskoj zajednici prilikom objavljivanja ove sure u medinskom drutvu u periodu koji se protee od etvrte godine po Hidri do poslije osloboenja Mekke. Pored prethodnika medu muhadirima i ensarijama koji su dali najbolji primjer koga je upoznalo ovjeanstvo u ostvarivanju sutine vjerovanja u svojim duama, u davanju i rtvovanju ivotima i imecima, jednom rijetkom iskrenou, punom predanou i oslobodenou od zemaljskih omi, nagona i prepreka na putu do Allaha, ima i jedna druga grupa . . . Pored ove odabrane jedinstvene grupe, postojala je - u islamskoj zajednici - druga grupa koja nije bila na ovom nivou suptilnog i iskrenog vjerovanja - naroito poslije oslobadanja Mekke kada se islam pojavio u punoj snazi, kad su ljudi u njega ulazili u grupama i kada je medu njima bilo onih koji jo nisu bili shvatili veliku istinu vjerovanja i koji nisu ivjeli sa njom i za nju kao to je ivjela ta iskrena grupa prethodnika predanih Allahu. Muslimanima iz ove druge grupe bilo je teko da rtvuju na Allahovom Putu, bile su im teke obaveze vjerovanja koje su se ispoljavale u rtvovanju ivota i imetaka. Njih su privlaile vrijednosti i ukrasi ovoga svijeta, tako da se oni nisu mogli osloboditi njihovog zova i zavoenja. Upravo su ovi ti - posebno oni - koje ova sura zove ovim inspirativnim pozivima ije smo neke primjere naveli, kako bi im se due oslobodile tih okova i drai i kako bi se uzdigle na nivo velike istine vjerovanja naspram koje postaju sitne sve zemaljske vrijednosti i u ijoj se toplini tope ove prepreke!

Isto tako je postojala jo jedna grupa - osim ovih i onih - a to je grupa licemjera, mjeovita i nedefinirana grupa, pogotovo kada je islam doivio pobjedu i kada su ovi licemjeri bili prisiljeni da se prikriju i povuku - iako su im srca ostala sumnjiava, nevjerna i neiskrena - ekajui pogodnu priliku i koristei iskuenja. Sura odslikava sudbinu ovih na dan kad se budu odvojili i odijelili od vjernika: Na Dan kada bude vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: Blago vama danas: dennetske bae kroz koje teku rijeke u kojima ete vjeno boraviti to je veliki uspjeh!" na Dan kada e licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: "Priekajte nas da se svjetlom vaim posluimo!" "Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potraite!" - rei e se. I izmedu njih e se pregrada postaviti koja e vrata imati; unutar nje bie milost, a izvan nje patnja. 'Zar nismo s vama bilir - dozivae ih. - 1este" odgovarate -, (tali ste 193

se pritvornou upropastili, i iekivali ste, i sumnjali ste, i puste elje su vas zavaravale, dok nije dola Allahova odredba, a ejtan vas je o Allahu obmanuo. Nikakva otkupnina se danas od vas nee primiti, a ni od onih koji nisu vjerovali: vatra e biti prebivalite vae, ona ba vama odgovara, a uasno je ona boravite!" (57/JZ-15). Ovo pored sljedbenika Knjige, Jevreja i krana koji su ostali na Arabijskom poluotoku. Sura ukazuje na poneto iz njegove situacije i na njihove prethodne i trenutne stavove u tom vremenu, poput one prethodne aluzije na okrutnost njihovih srca pri upozorenju onih koji vjeruju da oni ne budu kao oni kojima je davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato to je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna (57/16) . . . Ovo je posebno i uglavnom aluzija na Jevreje . . . Ka.o i aluzija na krane neposredno pred kraj ove sure u rijeima Uzvienog: Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Nae poslanike slali, dok nismo lstla, sina Merjemina, poslali, kojem smo lndil dali, a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monatvo oni sami, kao novotariju, uveli - Mi im ga nismo propisati - u elji da steknu Allahovo zadovoljstvo, ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa emo one medu njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici (57/27). Kako je tema sure ostvarenje sutine vjerovanja u srcu i onoga to proistie iz ove injenice, poput pokornosti, bogobojaznosti, iskrenosti i povuenosti, davanja i rtvovanja, sura je ila za tim da uvrsti ovu injenicu u duama ljudi koji su se s njom suoili - a to postoji u svakom

islamskom drutvu - na jedan poticajan nain koji je slian metodu mekkanskih sura, punom poticaja, iji ritam i sklad plijeni srce, osjetila i osjeanja! Posebno poetak sure ima niz ritmova koji su jako poticajni, jer suoavaju ljudsko srce sa jednim brojem atributa Uzvienog Allaha. U tim atributima sadrana je predstava o Allahu, uz poticajno nadahnue da mu se bude iskreno, kao rezultat osjeaja jedinstvene Boanske Biti, Njene apsolutne vlasti nad postojeom egzistencijom i povratku svega na kraju kruga toj Biti, kao i da Ona svojim znanjem dopire do skrivenih strana srca i tajnih misli u grudima, pored osjeaja da je Njoj sve usmjereno pokornou i slavljenjem: Allaha hvali sve to je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On ivot i smrt 194

daje, i On sve moe. On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve! U est vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i onda svemirom zavladao; On zna ta u zemlju ulazi i ta iz nje izlazi i ta s neba silazi i ta se prema njemu die, On je s vama gdje god bili, i sve to radite Allah vidi. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu e se sve vratiti! On uvodi no u dan i dan u no, i On zna svaije misli <57/16). Ovaj prolog sam po sebi i po svojim ritmikim taktovima dovoljan je da potpuno potrese ljudska srca, da u njih unese jezu, strah i strepnju, kao to unosi ivu elju da se bude iskreno prema Allahu i da se Njemu pribjegava, da se oslobodi od prepreka i tereta koji onemoguavaju odazivanje na poziv da se spasi od krtosti ivotima i imecima. Meutim, kontekst sure sadri mnoge poticaje koji proimaju taj poziv i potvruju ga na mnogim mjestima, kao to je ta svijetla slika vjernika i vjernica: na Dan kada bude vidio kako se pred vjernicima i vjernica ma, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo (57/12) . Kao i ona slika koja potvruje oo bezvrijednost ovoga svijeta i njegovih vrijednosti u odnosu na vrijednosti budueg svijeta i krupnih stvari koje e se na njemu dogoditi. Isto tako navodi se jedan drugi poticaj koji srca vraa injenici odreenja koja gospodari svim u ovom bitku: Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to je damo, zapisana u Knjizi, - to je Allahu, uistinu, lako - da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se ne biste previe radovali onome to vam On dade. Allah ne voli nikakve

razmetljivce, hvalisavce, koji krtare i od ljudi krtost trae. A onaj ko nee da udjeljuje - pa, Allah je, uistinu, nezavisan i dostojan hvale (57/22-24) To . je zbog toga da bi ovejk bio stabilan i smiren na dobro i zlo koje ga zadesi na njegovom putu do Allaha. Ne uzrujava se previe, niti se raduje previe kad se suoava sa nesreom ili sreom. Ne pripisuje sebi nikakav uzrok, priliku ni dogaaj. Sve je predodreenjem dosueno do odreenog roka. Sve se na kraju vraa Allahu. U tretiranju teme kontekst ove sure ide u dvije cjeline, prvu smo ustanovili na poetku ovoga predgovora. Mnogi odlomci druge cjeline sadrani su u prvoj. Stoga su one nuno povezane. Zadovoljit emo se ovim, da bismo krenuli pratei kontekst sure opirnije. 195

Allaha hvali sve to je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On ivot i smrl daje, i On sve moe. On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve! U est vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i onda svemirom zavladao; On zna ta u zemlju ulazi i ta iz nje izlazi i ta s neba silazi i ta se prema njemu die, On je s vama gdje god bili, i sve to radite Allah vidi. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu e se sve vratiti! On uvodi no u dan i dan u no, i On zna svaije misli (57/1). Ovaj prolog je veoma inspirativan. U njemu su koncentrirana svojstva aktivnog i djelotvornog Boanstva koje kreira svaku stvar, koje obuhvata svaku stvar, koje gospodari svakom stvari i koje poznaje svaku stvar. U njemu su izloene kreacije mone Ruke koja krui prostranstvom nebesa i Zemlje, koja neprimjetno prodire do skrivenih misli u grudima i zapretanih tajni u srcima i koja odozgo motri na Bitak i na ono to je u njemu i na one koji su u njemu . . . Ovaj inspirativni i odabrani prolog dopire do srca i d o kraja ih potresa, uzima ih potpuno, krui s njima po cijelom Bitku u kome ona nalaze samo Allaha, vide samo Allaha, osjeaju samo Allaha, znaju da je pribjeite od Njegove moi i sklonite od Njegovog znanja samo On, da se samo Njemu vraa i da se samo Njegovom plemenitom licu okree: Allaha hvali sve to je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri (57/1). Ovako odjekuje asni kur' anski tekst na poetku sure, pa mu sve strane itavog Bitka odgovaraju hvalei Allaha. Svaka stvar na nebesima i na Zemlji tiho ovo izgovara, tako da to uje svako otvoreno i zastorima

prolaznosti nepokriveno srce. Ovdje nema potrebe za drugaijom interpretacijom od njegovog konkretnog znaenja. Uzvieni Allah ovo govori, a mi ne znamo nita istinitije o prirodi ovog Bitka i njegovim specifinostima od onoga to nam Allah govori . Allaha hvali sve to je na . . nebesima i na Zemlji (57/1), znai to to znai. Allaha hvali sve to je na nebesima i na Zemlji (57/V nema posebne interpretacije i nema nikakve izmjene! Mi iz ovoga zakljuujemo da sve to je na nebesima i na Zemlji ima duu i da se njome okree svome Stvoritelju veliajui Ga. Isto tako zakljuujemo da je ovo najblie poimanju koje potvruju vjerodostojni hadisi, kao to ga potvruju iskustva nekih srca u trenucima njihovog proienja i prosvjetljenja, u trenucima njihovog spajanja sa Istinom koja se krije u stvarima iza njihovih formi i vanjskih oblika . . . 196

U asnom Kur'anu stoji: O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice! <.WIOJ Dakle i brda, poput ptica, hvale sa Davudom! A u hadisu . stoji: Prenosi Muslim u svom Sahihu od Dabirra ibni Semre da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) : "U Mekki ima jedan kamen koji me je pozdravljao u noima kad sam postao vjerovjesnik. Ja ga sada prepoznajem". Prenosi Tirmizi - svojim senedom - od Alije ibni Ehi Taliba (neka ga Allah uzvisi) da je rekao: Bio sam sa Allahovim Poslanikom u Mekki. Izali smo da obiemo neke njene dijelove. Njega nije doekalo ni brdo ni drvo a da nije nazvalo selam: "Neka je na tebe spas, Allahov Poslanie!" . . . Prenosi Buhari u svom Sahihu, svojim senedom, od Enesa i b ni Malika da je rekao: Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) je drao hutbu pored jedne grede, pa kad su mu napravili minber i kad je poeo s njega drati hutbu, greda je zacvilila poput cviljenja deve pa je Poslanik siao, pomilovao je i ona je prestala . . . Kur' anskih ajeta ima mnogo i oni su otvoreni i jasni u potvrivanju ove kosmike injenice: Zar ne zna da Allaha hvale svi koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice irenjem krila svojih; svi znaju kako e Mu se moliti i kako e ga hvaliti <W4V . . Zar ne zna da se i oni na nebesima i oni na . Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drvee, i ivotinje, i mnogi ljudi <22118) I ne postoji nita to Ga ne velia, hvalei Ga;

ali vi ne razumijete velianje njihovo m/44) . . Nema potrebe za posebnom . interpretacijom ovih jasnih tekstova da bi oni bili u skladu sa ranijim naim tvrdnjama o prirodi stvari koje nisu crpljene iz Kur' ana. Sve nae konstatacije o Bitku i sva naa poimanja o Kosmosu treba prvenstveno da izviru iz zakljuaka Stvoritelja ovog Kosmosa i Kreatora ovog Bitka. I On je Silni i Mudri (57/1) Hvaljenje Allaha od strane svega to je na nebesima i na Zemlji rezultat je dominantne moi i izvanredne mudrosti. On gospodari svakom stvari Svojom snagom. On ini da svaka stvar bude shodno Njegovoj mudrosti. Tek to se ljudsko srce oporavi od poplave znaenja ovog teksta, od festivala na kome Bitak hvali svog Stvoritelja na nebesima i na Zemlji, kontekst ga vodi na novo putovanje po carstvu nebesa i Zemlje: 197

Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji; On ivot i smrt daje, i On sve moe (57/2J. Svaka stvar na nebesima i na Zemlji slavi Allaha, Gospodara nebesa i Zemlje, koji nema partnera u Svojoj vlasti. To je slavljenje podanika svog jedinog Gospodara koji smrt i ivot daje, koji stvara ivot i stvara smrt, koji odreuje ivot svemu ivom i odreuje mu smrt, tako da nema odreenja osim onog koje On odredi. ivot je jo tajna po svojoj prirodi i tajna po svom izvoru. Niko ne moe da kae odakle je doao niti kako je doao, a da ne govorimo o tome da niko ne zna ta je ivot u svojoj biti. Kur' anski tekst kae: Allah je taj koji oivljava i koji ivot daje ivima. Niko ne moe ovo negirati niti drugo potvrditi. Smrt je kao i ivot skrivena tajna. Niko ne zna njenu prirodu, niti iko moe da je da, jer niko, osim Onoga koji daje ivot, ne moe ivot oduzeti . . . I jedno i drugo je vid apsolutne Allahove vlasti na nebesima i na Zemlji, vlasti onoga koji ivot i smrt daje . . . I On sve moe (57/2) openito, bez granica i ogranienja. Apsolutna . volja djeluje bez granica i ogranienja. Ona se vee za ono za ta hoe da se vee i kako hoe. Svako ogranienje koje ljudski um svojom logikom postavlja ovoj volji bilo koje vrste i u bilo kojoj formi nitavno je, jer proizlazi iz prirode ogranienosti ljudskog uma! Izbor zakona i sistema koji upravljaju ovim bitkom od strane Apsolutne volje ulazi u sutinu njenog slobodnog postupanja bez ogranienja i bez granica. Ona izabire ove zakone i sisteme potpuno slobodno i stavlja ih u pokret u Kosmosu ne

vezujui ih za sebe nakon njihovog uvoenja u rad i ne ograniavajui ih na svoju sferu. Izbor je trajan i dosljedan iza ovih sistema i zakona . . . Kur'an ovoj injenici poklanja veliku panju potvrujui je tekstom u svakoj prilici, a to znai osloboenost ove volje od svakog ogranienja, ak i od djelovanja nje same. Da bi ova injenica ostala jasnijom i da bi njeno poimanje bilo nesumnjivo, Allah je stanovnicima Denneta obeao vjenost u njemu kao i stanovnicima vatre. Ovo obeanje proizlazi iz volje, meutim, On je ostavio volju slobodnom izvan okvira samog ovog obeanja i ono je rezultat njenog djelovanja i njenog izbora. On je rekao za jedne i za druge: Dok je nebesa i Zemlje, u njemu e ostati, osim ako drukije Gospodar tvoj ne odredi OI/J07J . . . Ovako na svakom mjestu na kome je navedena situ cija poput ove. Nema tu mjesta za logiku ljudskog razuma niti za njegove odredbe na ovom polju. On mora sve svoje odredbe uzimati iz ovog Kur'ana, ne iz nekog drugog izvora mimo Kur'ana! 198

Odatle se ljudskom srcu kroz ovaj ajet pokazuje apsolutna Allahova vlast u Njegovom kraljevstvu u kome On nema partnera u vlasti i koje se usmjerava Njemu (Uzvienom) u hvaljenju. Ono ima pravo da se usmjerava i njegova je dunost da hvali. Tek to se oporavi od poimanja ove krupne injenice koja napuni ljudsko bie i preplavi ga, pojavi mu se druga injenica koja je vjerovatno krupnija i jaa. A to je injenica da nita ne bivstvu je u ovom Bitku u svojoj realnosti. Jedino realno bivstvovanje jeste egzistiranje Jedinog i Uzvienog Allaha. Odatle to bivstvovanje obuhvata svaku stvar i zna svaku stvar: On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi; i On zna sve! (57/3). On je prvi i prije Njega nema nita. On je posljednji i poslije Njega nee biti nita. On je Vidljivi i iznad Njega nema nita. On je nevidljivi i ispod Njega nema nita. Prvi i Posljednji obuhvaa svaku realnost vremena, a Vidljivi i Nevidljivi obuhvaa svaku realnost prostora, i one su apsolutne. Ljudsko srce se osvre i ne nalazi da ita bivstvuje osim Allaha. Ovi svi postulati bivstvovanja stacionirani su u Njemu, a ne u nekom drugom. ak se egzistencija ovog samog srca ostvaruje crpljenjem iz Allahove egzistencije. Ova Boanska egzistencija jeste stvarna egzistencija iz koje svaka stvar crpi svoju egzistenciju. Ova realnost jeste prva realnost iz koje svaka stvar crpi svoju realnost. Izvan nje nijedna stvar nema samostalne realnosti ni samosvojne egzistencije u ovom Bitku . . . I On zna sve! (57/3J znanjem univerzalne realnosti. Realnost svake

 stvari crpi se iz Boanske realnosti i ona je njen izvor. Ona je, dakle, obuhvaena iskonskim Allahovim znanjem o njoj . . . Znanjem koje ne dijeli niko ni u njegovoj vrsti, ni u kvalitetu ni u metodu, bez obzira na to koliko stvorenje znalo o vanjskoj strani stvari. Kada se ova velika realnost ustali u srcu, ono vie niemu ne pridaje vanost u Kosmosu osim Uzvienom Allahu. Svaka stvar ima onu realnost i ovu egzistenciju - ak i to samo srce - koju crpi iz te velike realnosti. Sve je varka koja nestaje, jer bivstvuje i vjeno postoji samo Allah koji je jedinstven po svim postulatima bivstvovanja i vjenog opstojanja. 199

Ustaljenje ove realnosti u srcu pretvara ga u dio ove realnosti. Meutim, prije nego to stigne do tog ustaljenja, ovaj kur'anski ajet mu je dovoljan da ivi razmiljajui o njemu i poimajui njegov smisao, te pokuavajui da stigne do tog jednog smisla, i to je dovoljno! Sufije su akceptirali ovu veliku i glavnu realnost, zanijeli su se njome i zaljubili se u nju, slijedei do nje razliite puteve. Neki su rekli da oni vide Allaha u svakoj stvari u Bitku. Drugi su rekli da oni vide Allaha iza svake stvari u Bitku. Trei su rekli da oni vide samo Allaha i da ne vide nita drugo osim Njega u Bitku . . . Sve su to rijei koje ukazuju na jednu Realnost kad zanemarimo vanjsko znaenje rijei koje su ograniene u ovoj sferi. Meutim, ono to im se zamjera - openito - jeste to to su oni zanemarili ovaj svijet ovakvim poimanjem. Islam u svojoj apsolutnoj ravnotei hoe da ljudsko srce shvati ovu Realnost i ivi s njom i za nju, s obzirom na injenicu da ovjek vri funkciju namjesnitva na Zemlji sa svim onim to to namjesnitvo iziskuje, kao briga, panja, borba i napor, radi ostvarenja Allahovog programa na Zemlji, drei to sve plodom uravnoteenog poimanja te realnosti, usklaenog sa prirodom ovjeka i prirodom Kosmosa onako kako ih je Allah stvorio. N akon opeg govora o toj velikoj Realnosti, uzeo je da navodi kako su iz nje proizale druge realnosti ovog Bitka: U est vremenskih razdoblja On je nebesa i Zemlju stvorio, i onda svemirom zavladao, On zna ta u zemlju ulazi i ta iz nje izlazi i ta s neba silazi i ta se prema njemu die, On je s vama gdje god bili, i sve to radite Allah vidi. Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu e se sve vratiti!

On uvodi no u dan i dan u no, i On zna svaije misli (57/4-6). Realnost stvaranja nebesa i Zemlje, realnost postavljanja na prijesto i vladanja stvorenjima, realnost osobnog znanja o ovim stvorenjima, realnost Njegove prisutnosti sa svakim gdje god on bio, realnost vraanja jedino Njemu, realnost Njegovog suptilnog raspolaganja biem Bitka i Njegovo neprimjetno znanje skrivenih misli . . . Sve su to realnosti koje emaniraju iz te prve Realnosti . . . Medutim, njihovo iznoenje u ovoj kosmikoj sferi ini da one u ljudskom srcu stvaraju jake akorde i ostavljaju duboke tragove. . . Nebesa i Zemlja 200

suoavaju se sa ovim srcem i prestrauju ga svojom ogromnou i uzvienou, svojim skladom i ljepotom, kao to ga suoavaju sa preciznou svoga sistema, tanou svojih pokreta i dosljednou svojih fenomena. Potom, ona su stvorenja izmedu AHabovih stvorenja kao to je to i ljudsko srce. Ono ima s njima porodine veze i rodbinsku bliskost. A ona na njegovim strunama sviraju iskonske melodije kada im se ono okrene, kada ih ono slua i kada im je naklonjeno! Ona njemu govore da Onaj koji je njih stvorio, On je i njega stvorio. Ona hvale svoga Stvoritelja, pa neka i ono hvali svoga Stvoritelja! Kao to mu govore da ona crpe bit svoje egzistencije iz egzistencije svoga Stvoritelja i da je i ono isto takvo u tom pogledu! Ne postoji, dakle, nita osim ova Realnost koja zasluuje da bude slavljena! Sutinu est dana ili est vremenskih razdoblja zna samo Allah. Ovi nai dani nisu nita drugo do privienja koja nastaju kretanjem Zemlje oko svoje osi i oko Sunca. Ovi nai dani nastali su poslije stvaranja Zemlje i Sunca i nisu to ona razdoblja u kojima je Allah stvorio nebesa i Zemlju. Zato ostavimo znanje o njima Allahu, neka nam to On otkrije, ako hoe. Isto tako je i Ar ili Prijesto. Mi u njega vjerujemo kao to ga je Uzvieni spomenuo, a ne znamo njegovu sutinu. to se tie postavljanja na prijesto, u stanju smo da kaemo daje to aluzija na vladanje stvorenjima, oslanjajui se na ono to zasigurno znamo iz Kur'ana, a to je da On ne mijenja stanje, tako da On ne moe biti u stanju da ne vlada stvorenjima, zatim uslijedi stanje da vlada stvorenjima. Rijei da mi vjerujemo u postavljanje na Prijesto, ne znajui nain na koji se to odvija, nisu objanjenje za Njegove rijei: I onda Svemirom zavladao (57/4)

Zato je pree da kaemo da je to aluzija na gospodarenje i vladanje kao to smo spomenuli. Ovdje posebna interpretacija ne izlazi iz okvira metoda na koji srno ranije ukazali jer ona ne proizlazi iz naih vlstitih odreenja i poimanja, ve se oslanja na odredbe samog Kur' ana i na poimanje koje je neposredno nadahnue od Uzvienog Allaha i Njegovih atributa. Uz stvaranje i gospodarenje ide suptilno i sveobuhvatno znanje iju sferu odslikava kur' anski tekst tako neobino da to okupira ljudsko srce pratei to sve u ovom prostranom polju i predoavajui to u neprestanom kretanju. Ovo nije stvar pukog spominjanja nauke i njene biti, ve je to poticajna i inspirirajua stvar koja ispunjava strane due, okupira misli srca i pomou koje se rasprostire veliajnost poimanja i navala mate: On zna ta u zemlju ulazi i ta iz nje izlazi i ta s neba silazi i ta se prema njemu die (57/4). 201

U svakom trenutku u zemlju ulazi bezbrojno i bezgranino mnogo razliitih vrsta ivih bia i stvari, kao to iz nje izlazi bezbrojno i neogranieno mnogo stvorenja koja zna samo Allah. U svakom trenutku s neba silaze kie, zrake, meteori, vatrene lopte, meleki, sudbine i tajne, a prema njemu se die isto tako mnogo vidljivog i nevidljivog to moe izbrojiti samo Allah . . . Ovaj kratki tekst ukazuje .na ovo stalno kretanje koje se ne prekida i na ove krupne dogaaje koji se ne mogu pobrojati ostavljajui ludsko srce da neprestano obraa panju na ono to ulazi u zemlju i to iz nje izlazi i ta s neba silazi i ta se prema njemu die, budno poimajui sveobuhvatno Allahovo znanje dok ono prati njihove kretnje i dogaaje na njihovim prolazima i putevima uspona. Ljudsko srce u tom praenju i toj budnosti ivi sa Allahom, pliva po Njegovom kraljevstvu dok On ostaje na Svome mjestu; ono slijedi puteve Kosmosa i obilazi dijelove Bitka senzibilna i tankoutna, sa strepnjom, strahom i uzbuenjem. Dok je srce u tom svom praenju na Zemlji i na nebesima, najednom ga Kur'an vraa samome sebi i dotie ga u sr tako da ono odjednom nalazi da je Allah s njim, da ga gleda, da vidi ta radi i da mu je veoma blizu: On je s vama gdje god bili, i sve to radite Allah vidi (57/4). Ova je rije u konkretnom, a ne u alegorinom i prenesenom znaenju. Uzvieni Allah je sa svakim pojedincem i sa svakom stvari, u svako vrijeme i na svakom mjestu. On gleda i vidi ono to ljudi rade. To je krupna injenica kad je srce zamisli. Zapanjujua injenica, s jedne strane,

a prijatna, s druge strane. Zapanjujua zbog straha od Uzvienosti, a prijatna zbog okrilja blizine. To je samo po sebi jamac da e ga to, kad to srce iskreno osjeti, uzdii i oistiti, da e ga to okupirati i odvratiti od ovosvjetskih uitaka, kao to e to uiniti da bude neprestano oprezan i permanentno u strahu, ivei i uvajui se svake prljavtine i svake trivijalnosti. Po drugi put ova sura se vraa vlasti na nebesima i na Zemlji u drugaijem kontekstu od onoga u kome je ona navedena prvi put: 202

Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, i Allahu e se sve vratiti! (57/5). U prvom sluaju spominjanje vlasti navedeno je u kontekstu oivljavanja, usmrivanja i apsolutne moi. Meutim, ovdje je ona spomenuta u kontekstu povratka svih stvari Allahu i ona je povezana sa vlau na nebesima i na Zemlji i ona je dopuna te realnosti. Osjeaj ove realnosti uv- srce od okretanja nekom drugom mimo Allahu u bilo kom pitanju, u poetku i na kraju. On ga uva od iekivanja pomoi od nekog drugog osim od Allaha po bilo kojoj molbi i od kontrole nekog drugog mimo Allaha u bilo kom poslu. Ovaj osjeaj ga dri na putu koji vodi Allahu u njegovoj tajnosti i javnosti, kretanju i mirovanju, pobudama i mislima. Srce zna da od Allaha nema utoita osim u Njemu i da od Njega nema drugog sklonita osim Njegove zatite! Ovaj prolog zavrava jednom suptilnom kretnjom Uzviene Moi u sferi Kosmosa i u dubinama due: On uvodi no u dan i dan u no, i On zna svaije misli (57/6). Uvoenje noi u dan i uvoenje dana u no je stalna radnja. To je istovremeno primijetna radnja bilo da to znai duinu noi i njeno uzimanje od dana i duinu dana i njeno uzimanje od noi, ili znailo puko ulaenje noi u dan pri zalasku ili ulaenje dana u no pri izlasku Sunca . . . Poput ove operacije po skrivenosti i suptilnosti jeste i znanje onoga to je u grudima. A ono to je u grudima su tajne pohranjene u njima, tajne koje se ne rastaju

od njih i koje ih ne naputaju! Osjeaj Allahove moi koja uvodi no u dan i dan u no tako njeno stvara u srcu stanje pogodno za finu meditaciju i tankoutnu osjetljivost. Isto tako osjeaj Allahovog znanja poklanja uvid u ono to je u grudima, to je zapretano i skriveno u prsima! 203

Ovaj prolog sa tim svojim ritmovima ostavlja srca da senzibilno prime ono tQ im se kazuje. Stoga im dolazi ovaj poziv da vjeruju i da rtvuju u najpovoljnije vrijeme. Ulazi na srcima su se otvorili, njihova osjeanja su se probudila i ona su se pripremila za sluanje. Ovdje dolazi taj poziv u slijedeem odlomku u kontekstu. Medutim, on ne dolazi sam za sebe, on dolazi, a s njim idu i njegovi poticaji, ritmovi i dodiri: Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga to vam On stavlja na jer one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali eka nagrada velika. vam je pa ne vjerujete u Allaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga - a On je od vas ve zavjet uzeo - ako elite da budete vjernici. On robu Svome objavljuje jasne ajete da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - a Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv. I ta vam je pa odbijate da troite na Allahovu putu kad e Allah nebesa i Zemlju naslijediti? Nisu jednaki oni medu vama koji su davali priloge prije pobjede i lino se borili - oni su na viem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lino se borili, a Allah svima obeava nagradu najljepu; - Allah dobro zna ono to radite (57/7IOJ. Uzvieni Allah obraa se srcima koja je stvorio. On zna njihova stanja, poznaje njihove prolaze i upoznat je sa njihovim strahovima. . . On

zna da istoa vjere, iskrenost srca i uvrenje sutine vjerovanja u toj mjeri da ono emanira posljedicama i rezultatima u realnom ivotu, kao to su troenje, rtvovanje i davanje iskreno, uime Allaha, jeste, doista, stvar koja staje mnogo ljudske snage i trai od njega dugotrajan napor i trud. Zato kontekst srcima gomila ove ritmove i ove poticaje, otkriva im kosmike injenice da ih vide i da budu ganuta njima mjerei svaku stvar svojom velikom i preciznom vagom. On ih tretira vie puta korak po korak. On ih ne preputa samo jednom zovu ili jednom proglasu ili jednom poticaju koji e zasvirati na njihovim strunama, zatim nestati . . . Boanski program Kur'ana u tretiranju ljudskih srca zasluuje da oni koji pozivaju u Allahovu vjeru zastanu pred njim dugo, da o njemu razmisle i pokuaju ga oponaati! ' Prvi ritmovi u prologu sure su toliko snani, uzastopni, duboki i poticajni da uzdrmaju nepokretna srca, da omekaju tvrda srca i da ih ostave senzibilnijim. Medutim, Kur'an ne preputa srca onih kojima se obraa ovim dodirima. On ih poziva da vjeruju i da rtvuju u slijedeem odlomku: 204

Vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i udjeljujte iz onoga to vam On stavlja na raspolaganje (57/7). Oni kojima se ovdje obraa su muslimani. Meutim, i oni se ovdje pozivaju da vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika. To je, dakle, sutina vjerovanja i oni se pozivaju da je ostvare u svojim srcima u njenom pravom znaenju. To je veoma precizan osvrt. Oni se pozivaju da udjeljuju. I to je, uz poziv, inspirativan doticaj, jer oni ne udjeljuju od sebe ve udjeljuju ono to im je Allah stavio na raspolaganje iz Svoga posjeda, jer Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji (57/2) . . . On je Onaj koji je svim Adem ovim sinovima stavio na raspolaganje neto iz Svog posjeda. On je Onaj koji ivot i smrt daje (57/2). On je Onaj koji je generaciji za generacijom njih stavljao na raspolaganje i inio ih zastupnicima na Zemlji. Ovako se povezuje ova aluzija sa univerzalnim istinama koje su prethodile prologu ove sure. Zatim ona u svojoj ulozi izaziva sramotu i stid pred Allahom. On je gospodar koji im je stavio na raspolaganje i koji im je dao. Pa ta e oni rei kad ih On pozove da udjeljuju neto od onoga to im je On stavio na raspolaganje i od onoga to im je On dao?! Da bi se ljudi udaljili od krtosti, istie se da je Allah taj koji daje i da nema nestanka onome to je kod Njega. Pa ta ih to onda sprjeava da daju i rtvuju kad je i ono to oni imaju u zavisnosti od Allahovog davanja?! Meutim, On ih ne preputa samo ovom podsjeanju i sramoti i stidu, dobrostivosti i oekivanju koje ono izaziva, ve ih oslovljava novim poticajem koji ih postiuje pred Allahovom plemenitou i ini da ude za

Njegovom dobrotom: ]er one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali eka nagrada velika (57/7) Pa kako e sad neko izostati da ne vjeruje i ne udjeljuje u suoenju sa ovom plemenitou i dobrotom? Ali Kur'an ih ne preputa samo ovim prvim doticaj ima, ve navaljuje na njihova srca nadahnuima vjerovanja i onim to ono iziskuje iz realnosti i uvjeta njihovog ivota: ta vam je pa ne vjerujete u Allaha? Poslanik vas zove da vjerujete u Gospodara svoga - a On je od vas ve zavjet uzeo - ako elite da budete vjernici. On robu Svome objavljuje jasne ajete da bi vas iz tmina na svjetlo izveo - a Allah je, uistinu, prema vama dobar i milostiv (57/f1r9). 205

ta je to to ih sprjeava u vjerovanju - istinskom vjerovanju - a meu njima je i Poslanik koji ih poziva da vjeruju? Oni su mu se zakleli na vjernost i dali zavjet na to. ta je to to ih onemoguava da vjeruju u Allaha koji Svome robu objavljuje jasne ajete koji e ih iz tmina zablude, sumnje i nespokojstva izvesti na svjetlo Upute, uvjerenja i smirenosti? U ovome i jednom i drugom mnogo je dokaza blagosti i milosti prema njima. Blagodat postojanja Poslanika medu narodom koji ih poziva jezikom neba, koji ih oslovljava Allahovim govorom i koji uspostavlja vezu izmedu njih i Allaha u pogledu samih njih i njihovih osobnih pitanja - blagodat je koja se ne moe zamisliti sada kada mi o tome r.azmiljamo sa ove distance . . . Ovaj period - period Objave i ivota Poslanika (alejhi' s--selam) uistinu je neobian period. Uzvieni Allah obraa se ovim ljudima koji su djelo Njegovih ruku jezikom Svoga roba (alejhi' s--selam) i s uzvienom i mirisnom milou im govori: Ovo uzmite, a to ostavite! Evo, ovo je Moj Put i njega slijedite! Koraci su vam posrnuli, evo, uzmite Moje ue! Pogrijeili ste i grijeh poinili pa se pokajte, evo - Moja vrata su otvorena. Doite i ne lutajte naokolo. Ne gubite nadu u moju milost koja obuhvaa svaku stvar . . . Eto, ti i ti - osobno i lino - rekao si tako i tako, a to je greka. Naumio si to i to, a to je grijeh. Uradio si to i to, a to je pogreka. Doi ovamo, preda Me, oisti se, pokaj se i vrati se u Moju zatitu . . . O, ti i ti - lino i osobno - stvar koja te mui, ovo joj je rjeenje, pitanje koje te okupira, ovo mu je odgovor, djelo koje si uradio, ovoliko tei! To je Allah. On je taj koji govori. Govori ovim stvorenjima. Oni ive s Njim. Oni osjeaju da je On s njima. Stvarno i realno. On slua njihove albe u nonoj tmini i usliava ih. On brine o njima na svakom koraku i poklanja im panju . . .

Eto, to je zaista stvar koju nije u stanju pojmiti onaj ko nije ivio ovaj period. Medutim, ovi koji se oslovljavaju ovim ajetima ivjeli su ga istinski . . . Zatim im je bio potreban tretman poput ovog, doticaji poput ovih i opomene poput ove . . . To je Allahova dobrota i milost iznad te Njegove dobrote i milosti koju shvaa i osjea onaj kome nije bilo sueno da ivi u ovom neobinom periodu. Prenosi se u Buharijevom Sahihu da je Allahov Poslanik (alejhi' sselam) jednog dana upitao svoje ashabe: 1'Koji su vam vjernici najneobiniji?" Onda rekoe: "Meleki:" On je rekao: "ta im je pa ne vjeruju, a oni su kod svoga Gospodara?"Onda rekoe: "Poslanici."On je rekao: "ta im je pa ne vjeruju, a Objava im silazi?"Onda rekoe: "Pa, mi." On je odgovorio: "ta vam je pa ne vjerujete, a ja sam meu vama. 206

Najneobiniji vjernici bit e ljudi koji e doi poslije vas, a koji e zatei Ustove i vjerovati ono to je u njima" . . . Istinu je rekao Allahov Poslanik! To je razliita stvar. Nadahnue vjerovanja i ono to ono iziskuje za njih su velika stvar. Krupna stvar. Neobina, veoma neobina. I On se udi: ta im je pa ne vjeruju? Zatim trai od njih da ostvare vjerovanje u svojim duama ako ele da budu vjernici! Zatim ih iz nadahnua vjerovanja i onoga to ono iziskuje prevodi do nadahnua udjeljivanja i obaveza u tom pogledu naglaavajui to i ponavljajui: I ta vam je pa odbijate da troite na Allahovu putu kad e Allah nebesa i Zemlju naslijediti? (57/IOJ U ovoj aluziji je sadrano vraanje na injenicu: Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji i Allahu e se sve vratiti! (57/5) Nasljedstvo nebesa i Zemlje je Njegovo vlasnitvo i Njemu se vraa, tako da ono to ostave iza sebe bit e, dakle, vraeno Njemu u miraz! Pa ta im je pa ne troe na Njegovom Putu kad ih poziva da troe? On im je to stavio na raspolaganje, kao to je rekao tamo. I sve e se Njemu vratiti, kao to im to kae ovdje. Koji su to motivi za krtost i poticaji za sebinost koji mogu ostati pred ovim injenicama u ovom govoru? Odabrana aica prethodnika, muhadira i ensarija, rtvovala se ivotima i imecima koliko je bila u stanju u odsudnom asu i kritinom

periodu - prije pobjede - pobjede na Mekki ili pobjede na Hudejbiji. Islam se ponosi na oba ova dogaaja, jer su to bili dani kad je islam bio stranac i okruen sa svih strana, kad je bio progonjen od svih neprijatelja i kad je imao malo pomagaa i prijatelja. Ova rtva je bila iskrena i nije bila pomuena eljom za nadoknadom u zemlji niti lanim pretvaranjem pred islamskom veinom. Zato je to rtva koja je proizlazila iz istinskog dobra koje su oni izabrali kod Allaha, iz ara za ovim vjerovanjem koje su oni prihvatili i pretpostavili ga svemu drugom, svojim ivotima i svojim imecima . . . Meutim, ono to su rtvovali - s aspekta kvantiteta - bilo je malo u odnosu na ono to su bili u mogunosti da rtvuju oni koji su doli poslije pobjede. Neki od ovih su se zadravali na koliini za koju su znali i uli da su je rtvovali neki prethodnici. Ovdje Kur'an objavljuje istiui da mjeri istinskom vagom rtvu ovih i rtvu onih i potvrujui da nije kvantitet to to pretee na vagi, ve motiv i sutina vjerovanja koju on predstavlja: 207

Nisu jednaki oni medu vama koji su davali priloge prije pobjede i lino se borili - oni su na viem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lino se borili (57/JOJ. Onaj ko troi i bori se kad je vjera progonjena, kad je malo pomagaa, kad na vidiku nema znakova dobiti, vlasti i izobilja drugaiji je od onog ko troi i bori se kad je vjerovanje sigurno, kad ima mnogo pomagaa i kad su pomo, pobjeda i uspjeh nadohvat ruke. To je u neposrednoj vezi sa Allahom, potpuno je i bez sumnje lieno svega drugog, rezultat je potpunog pouzdanja i sigurnosti u Allaha Jedinog, daleko je od svakog vidljivog motiva i svake bliske stvarne koristi. Pomo u injenju dobra on nalazi samo u onome to neposredno crpi iz svoga vjerovanja. On ima pomagae u dobru sve dotle do mu je namjera ista i dok se bude sav

predavao poput prvih muslimana. Imam-i Ahmed je rekao senedom: Ahmed ibni Abdulmelik, Zuhejr, Humejd Tavil, od Enesa da je reao: Izmedu Halida ibni Velida i Abdurrahmana ibni Avfa bio je nekakav razgovor, pa je Halid rekao Abdurrahmanu: "Uzdiete se nad nama po danima kojima ste nas pretekli!" Pa smo uli da je to spomenuto Poslaniku (alejhi' s-selam) pa je on rekao: "Ostavite vi meni moje ashabe! Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, kad bi vi potroili zlata koliko Uh ud - ili koliko brdo -, ne biste dostigli njihova djela" . . 26 . U Sahihu stoji: "Ne vrijeajte moje ashabe! Tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, kad bi jedan od vas potroio zlata koliko Uhud, ne bi postigao mjeru nijednog od njih, niti njegovu polovinu."27 N akon to je utvrdio stvarna mjerila na Allahovoj vagi i jednih i drugih, vraa se i potvruje da im svima pripada najljepa nagrada: A Allah svima obeava nagradu najljepu; (57/IOJ ... Svi su inili dobro u razliitim stepenima koji ih dijele . . U ovom hadisu odreuje se posebno znaenje Poslanikovih (alejhl's-selam) ashaba na iju je vanost nebrojeno puta ukazao. To su oni prvi. On je muslimanima oko sebe i onima koji su se s njim druili govorio: "Ostavite vi meni moje drugove .. . " To znai da je Poslanik (alejhi's-selam) pod tim mislio na posebne ashabe . . . Tako je isto jednom rekao za Ebu Bekra es-Siddika (neka je Allah njime zadovoijan): "Ostavite vi meni moga ashaba!" 27 V. prethodnu napomenu. 208

Ta razliitost i ova najljepa nagrada svima svodi se na Allahovo znanje i Njegovu ocjenu njihovih stanja, odluka i namjE-ra koji su stajali iza njihovih djela i na Njegovu obavijetenost o sutini onoga to rade: Allah dobro zna ono to radite (57/JOJ. To je doticaj koji budi srca, u svijetu namjera skrivenih iza oitih djela, i to je ono to je povezano sa vrijednostima i to pretee na vagama . . . Zatim dolazi druga faza u pokretanju srca prema vjerovanju i davanju i dolaze drugi poticaji poslije tih poticaja: Ko e Allahu drage volje zajam dati da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio na Dan kada bude vidio kako se pred vjernicima i vjernicama, i s desne strane njihove, svjetlo njihovo bude kretalo: Blago vama danas: dennetske bae kroz koje teku rijeke u kojima ete vjeno boraviti - to je veliki uspjeh/" na Dan kada e licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: "Priekajte nas da se svjetlom vaim posluimo!" - UVratite se natrag, pa drugo svjetlo potrait!" - rei e se. I izmedu njih e se pregrada postaviti koja e vrata imati; unutar nje bie milost, a izvan nje patnja. "Zar nismo s vama bili?" - dozivae ih. - 'Jeste" odgovarae - ''ali , ste se pritvornou upropastili, i iekivali ste, i sumnjali ste, i puste elje su vas zavaravale, dok nije dola Allahova odredba, a ejtan vas je o Allahu obmanuo. Nikakva otkupnina se danas od vas nee primiti a ni od onih koji ,

nisu vjerovali: vatra e biti prebivalite vae, ona ha vama odgovara, a uasno je ona boravite!" (57/I t-I5J. To je inspirativan, poticajan i uzbudljiv pozi ' On siromanim i potrebnim robovima govori: Ko e Allahu drage volje zajam dati? <57/W . . . Samo muslimanovo poimanje da on, koji je siromaan i nemoan daje zajam Allahu dovoljno je da ga potakne na davanje! Ljudi se obino natjeu da daju zajam bogatim i imunijim izmeu sebe - a svi su oni siromani jer je vraanje zajma zagarantirano. Oni se ak ponose time da su dali zajam tome bogatau! A kako je tek kad daju zajam Bogatom i Hvaljenom?! Uzvieni Allah ih ne preputa samo ovom osjeanju ve ih priprema za davanje zajma drage volje, iskreno i bez ikakv pomisli na nekog drugog osim Njega, obeavajui im mnogostruk iznos pri vraanju, a uz to 209

i plemenitu nagradu od strane Allaha: .. da bi mu ga On mnogostruko vratio, a uz to i nagradu plemenitu dobio (57/IV . Zatim im izlae svijetlu stranicu te plemenite nagrade u jednom od prizora Sudnjeg dana, na kome e biti ta plemenita nagrada. "Prizor je u svojoj cijelokupnosti i pojedinostima nov meu kur' anskim prizorima. To je prizor koga oivljava dijalog nakon to veoma snano odslikava njegove pokretne slike. Mi koji to itamo u Kur'anu u ovom trenutku svjedoci smo neobinog prizora. Ove vjernike i vjernice mi vidimo, ali ispred njih i sa njihove desne strane vidimo blagu i tihu svjetlost. To njihovo svjetlo izbija iz njih; razlijeva se ispred njih. Ove ljudske osobe sjaje, svijetle i emitiraju svjetlost koja se prua iz njih, tako da se ona vidi ispred njih i s njihove desne strane . . . To je svjetlo pomou koga ih je Allah izveo Sebi i pomou koga ih je izveo iz tmina. To je svjetlo koje je zasjalo u njihovim duama pa je nadvladalo njihovu ilovau. Ili je to moda svjetlo iz koga je Allah stvorio ovaj Kosmos i ono to je u njemu i one koji su u njemu.28 Ono se u sutini pojavilo u ovoj galaksiji koja je u sebi ostvarila svoju bit!" "Zatim, evo nas, sluamo ta se vjernicima i vjernicama obeava od poasti i radosti: Blago vama danas: dennetske bae kroz koje teku rijeke u kojima ete vjeno boraviti - to je veliki uspjeh!" (57/IZJ . . Medutim, prizor se ne zavrava kod ove lijepe i jedinstvene scene. Tamo imaju i licemjeri i licemjerke koji su zbunjeni i nemirni, koji su prezreni i naputeni. Oni se vjeaju o skute vjernicima i vjernicama Na Dan kada e licemjeri i licemjerke vjernicima govoriti: Priekajte nas da se

svjetlom vaim posluimo" (57/13) Gdje god se usmjere pogledi vjernika i .. vjernica, zasvijetli ta ljupka i jarka svjetlost. Meutim, kako e se licemjeri posluiti ovim svjetlom kad su itav svoj ivot proivjeli u tminama?! Nepoznat glas ih doziva: 'Vratite se natrag, pa drugo svjetlo potraite!" - rei e se (57/I3J . . ini se da je to glas za podsmijavanje i podsjeanje na ono to . ih je karakteriziralo na ovom svijetu kao to su licemjerstvo i lutanje po tminama. Vratite se nazad, na ovaj svijet, onome to ste radili. Vratite se, svjetlo se trai tamo, u djelu na ovom svijetu. Vratite se, jer danas se svjetlo ne trai! "Ali odmah se rastavlja izmeu vjernika i vjernica na jednoj strani, i licemjera i licemjerki na drugoj strani. Ovo je Dan razdvajanja iako su na Danas se vjeruje da je materija Kosmosa svjetlo, da je ono sastavljeno iz atoma i da atom, u sutini, nije nita do isijavanje. Ova teorija je najblia istini jer ona ide putem Kur'ana. 210

ovom svijetu bili izmijeani u jednoj zajednici: I izmedu njih e se pregrada postaviti koja e vrata imati; unutar nje bie milost, a izvan nje patnja rs7/I3J . . . . Izgleda daje to zid koji sprjeava vienje, ali ne sprjeava glasove. I, evo, ovi licemjeri dozivaju vjernike: "Zar nismo s vama bili?" - dozivae ih (.'i7/I4J . . . Kako to da se razlikujemo od vas? Nismo li na ovom svijetu s vama ivjeli na istom tlu? I evo smo s vama proivljeni na istom mjestu? 'Jeste" odgovarae rs7/14J. Tako je bilo, "ali ste se pritvornou upropastili (57/14J, pa ste skrenuli s Pravog Puta. Iekivali sters7/14J niste bili odluni i niste napravili najbolji izbor. I sumnjali ste (57/14) - niste bili ranije uvjereni koliko ste to sada. I puste elje su vas zavaravale r.57/14J - upropastile su vas vae lane elje da ete bit spaeni i da ete profitirati kolebljivou i prihvatanjem tapa za oba kraja! - . . . dok nije dola Allahova odredba (57/14J i dok se stvar nije zavrila . A ejtan vas je o Allahu obmanuo (57/14) . . . To . .. je ejtan koji vam je davao lane nade i elje." "Zatim vjernici nastavljaju da opominju i potvruju, kao da su oni gospodari situacije u kojoj oni presuuju: . . . Nikakva otkupnina se danas od vas nee primiti, a ni od onih koji nisu vjerovali: vatra e biti prebivalite vae, ona ba vama odgovara, a uasno je ona boravite!" r.57/15J. lli su to moda rijei nebeskog skupa ili asni Allahov govor . . . "Pogledamo li prikaz prizora sa aspekta umjetnike skladnosti, vidjet emo da izbor prizora svjetla upravo na ovom mjestu ima posebnu

mudrost. . . Ovdje je govor o licemjerima i licemjer kama. . . Licemjeri i licemjerke kriju ono to je u njihovim dubinama i pokazuju se u drugom svjetlu u odnosu na ono to je skriveno u njihovoj svijesti ivei u mraku licemjerstva, spletkarenja i kleveta. Svjetlo otkriva ono to je skriveno i ono demaskira ono to je pokriveno. Ono je isto tako svijetla stranica koja stoji nasuprot mrane i slijepe stranice licemjerstva. Zato je ono najdostojnija stvar da njegovi zraci zasijaju nad ovim velikim prizorom i da ono svijetli ispred vjernika i vjernica i s njihove desne strane, dok su licemjeri u tmini koja odgovara tminama u svijesti i tminama skrivenog i tajnog."29 Uostalom, koje to srce ne ezne za tim svjetlom u tom Danu? Koje se to srce nee odazvati na poziv da udjeljuje i rtvuje pod ritmom ovih nadahnua koja ostavljaju dubok dojam? Prikaz ovog prizora uzet je s malim izmjenama iz knjige Meahidu'l-qijametifi1-Qur'an. 211

Kur'an lijei srca uporno i dosljedno. On ih zove zovom onoga ko

pomaje i ko je dobro obavijeten o njihovoj prirodi, njihovim ulazima i putevima i onome na ta se odazivlJu i ta na njih djeluje. ' Drugi dio sure predstavija nastavak pozivanja i vie nadahnua za odazivanje po ovom metodu i na ovom putu . . . 212

Zar nije vrijeme da se f?imaidma srca SMelca luJd se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ae bw.ltl llao oai lwjitta je jo datmo data Knjiga, pa su srca njihova, zato to je proteldo MMgo twMeM, postala

nemilosrdna, i mnogi su od njile aevjemid (,./16). Znajte da Allah daje ivot w rtvoi WJlji! Mi va objahjavamo tJ.okaze da biste razumjeli (51/11). Onima koji milostiaju btdu udjeljiuali i Dia lwje je budu udjeljivale, i lwji drage volje AlltJiau mja btult davali - aogostndw e se vratiti i njih eka nagrada plemeaita (51/1BJ. Oni koji u Allaha i poslaailee Njtg01Je budu vjerOf)(Jli imae u Gospodara svoga stepen pravedailla i Mtllnilla i dobie taagradN llao i oai i svjetlo leao i oni; a oai leoji ne budu vjerovali i doluue Nae btult poricali bie stanovnici u vatri ' (51/I'JJ. Znajte da ivot na ovom svijetu aije nita drugo do igra, i razotUJda, i uljepavanje, i meusobno lwalisaaje i nadmetaaj1 imecima i brojem djece! 213

Primjer za to je bilje iji rast poslije kie oduevljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidi poutjela, da bi se na kraju skrilo. A na onom svijetu je teka patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; ivot na ovom svijetu je samo varljivo nasladivanje (57/20J. Nadmeite se da u Gospodara svoga zasluite oprost i dennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju e dati onome kome On hoe; a u Allaha je blagodat velika (57/2V. Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to je damo, zapisana u Knjizi, - to je Allahu, uistinu, lako - (57/22J da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se ne biste previe radovali onome to vam On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, (56/23) koji krtare i od ljudi krtost trae. A onaj ko nee da udjeljuje - pa, Allah je, uistinu, nezavisan i dostojan hvale (57/24). Mi smo izaslanike Nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali, - a gvode smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi -, i da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moan i silan (57/25). Mi smo Nuha i Ibrahima poslali i nekima od potomaka njihovih vjerovjesnitvo i objavu dali; neki od potomaka njihovih su na pravom putu, a mnogi od njih su nevjernici (57/26). Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Nae poslanike slali, dok nismo lsaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo lndil dali, a u srca

sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monatvo oni sami, kao novotariju, uveli - Mi im ga nismo propisati - u elji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa emo one medu njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici (57/27J. O vi koji vjerujete, - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On e vam dvostruku milost Svoju darovati, i dae vam svjetlo pomou kog ete ii, i oprostie vam - jer Allah prata, i samilostan je - (57128J 214

i neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat nee dobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj ruci - daje je onome kome On hoe; a u Allaha je blagodat najvea (57/29). Ova cjelina je nastavak glavne teme sure: ostvarenje sutine vjerovanja u dui tako da iz nje proistjee iskreno rtvovanje na Allahovom Putu. U ovoj cjelini su i nadahnua vjerovanja i poticajni ritmovi bliski onima koje sadri prva cjeline: poslije onog duboko poticajnog prologa. Ona poinje prizvukom prijekora od strane Uzvienog Allaha upuenog vjernicima koji nisu stigli do tog stepena kojeg im eli Allah i aluzijom na sljedbenike Knjige prije njih koji su bili nemilosrdnih srca i grijenih djela, upozoravajui njih da ne doive kraj koji su doivjeli sljedbenici Knjige tokom vremena. Ova cjelina im izaziva elju za Allahovom pomoi koja oivljava srca kao to daje ivot mrtvoj zemlji. Kad je ovaj doticaj zavren, uslijedio je drugi doticaj - ija je sfera drugi svijet - i ponovljen je poziv da se Allahu drage volje da zajam, uz objanjenje ta je Allah pripremio onima koji Mu daju zajam: mnogostruku nadoknadu i plemenitu nagradu, kako je to ve navedeno u prvoj cjelini. U treem doticaju stavljaju se sve vrijednosti ovoga svijeta na Allahovoj vagi naspram vrijednosti drugog svijeta, gdje vrijednosti zemlje djeluju poput igraki i lahke su, a pretee tas drugog svijeta na kome dolazi do izraaja trud koji zasluuje zanimanje i panju. Zato ih poziva da se nadmeu za vrijednosti onoga svijeta.. . Za Dennet koji je prostran koliko su prostrani nebo i Zemlja i koji je pripremljen za one koji vjeruju u Allaha i Njegove poslanike.

etvrti doticaj vraa ih iz ahiretskog ambijenta u realnost ovoga svijeta u kome se oni nalaze i njegovim dogaajima veui njihova srca za Allahovo odreenje, podjednako u srei i nesrei. Stoga je njima lahko udjeljivati jer ih ne ushiuje nita od ovosvjetskih dobara, sva njihova osjeanja vezana su za nebo. Poslije toga im izlae neto iz historije pozivanja u Allahovu vjeru na Zemlji, iz ega se vidi jedinstvo programa i pravo st puta, kao i da su oni koji od njega odstupaju u svim vremenima nevjernici. Tekst im ukazuje na ono to je bilo od strane nekih sljedbenika Knjige kao to im je na to ukazao na poetku ove cjeline. Ovaj posljednji poziv njima zavrava pozivom da se boje Allaha i da vjeruju u Njegovog Poslanika, kako bi im On darovao Svoju dvostruku milost i dao im svjetlo pomou koga e ii i grijehe im 215

oprostio . . . Allahova blagodat nije monopol sljedbenika Knjige, kao to to oni tvrde, ve je ona u Allahovoj ruci - daje je onome kome On hoe; a u Allaha je blagodat najvea (57/29) Tako je ova sura od poetka d o kraja u vidu povezanih krugova, na jednoj stabilnoj liniji, iji se tonovi, raznovrsni i slini, meusobno smjenjuju na srcima. U njima ima ponavljanja u onoj mjeri u kojoj je to potrebno za produbljivanje utjecaja ritma na srce i za kucanje na njemu dok je ono vrue od topline ritmova koji se na njemu izmjenjuju jedan za drugim! Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene, i da oni ne budu kao oni kojima je jo davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato to je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi su od njih nevjernici. Znajte da Allah daje ivot ve mrtvoj zemlji.' Mi vam objanjavamo dokaze da biste razumjeli (57/16-17). To je dirljiv prijekor Plemenitog i Milostivog Gospodara zbog sporosti u potpunom odazivanju tih srca na koja je On izlio Svoju blagodat, tako to im je poslao Poslanika koji e ih zvati da vjeruju u svoga Gospodara, to im je objavio jasne dokaze koji e ih izvesti iz tmina na svjetlo i to im je pokazao Svoja znamenja u Kosmosu i stvorenjima, koja otvaraju oi i upozoravaju. To je prijekor pun )jubavi, pun podstreka i pun izazivanja osjeanja o Allahovoj veliini, strahopotovanju pri spomenu Njegovog imena i potrebi prihvaanja istine koju je On objavio kako to i prilii veliini Istine, u to ulazi strahopotovanje, bojaznost, pokornost i predanost, uz prizvuk

prijetnje i zakanjelosti u pitanju. Zar nije vrijeme da se vjernicima srca smekaju kad se Allah i Istina koja se objavljuje spomene? (56/16). Pored podsticanja i izraavanja zakanjelosti, tu je i upozorenje na posljedice kanjenja i oklijevanja u odazivanju na Poziv. Tu je, zatim, objanjenje da srca prekrije hra kad ostanu due vremena bez ienja, da zavre u grubosti nakon to su bila mehka kada zapostave spominjanje Allaha i kada nemaju strahopotovanja prema Istini: 216

I da oni ne budu kao oni kojima je jo davno data Knjiga, pa su srca njihova, zato to je proteklo mnogo vremena, postala nemilosrdna, i mnogi su od njih nevjertici (56/16) Iza grubosti srca nema nita drugo d o nevjerovanje i naputanje. Ovo ljudsko srce je izloeno brzim promjenama i ono brzo zaboravlja. Ono je njeno i svijetlo pa emanira svjetlou i treperi poput zrake. Meutim, ako dugo ostane bez podsjeanja i opominjanja, okori i ogrubi, zrake mu se ugase, pomrai se i zaraste! Zato se ovo srce mora opominjati kako bi se podsjetilo i pokorilo, mora se stalno kucati na njegova vrata kako bi se raznjeilo i smekalo, mora uvijek biti budno da ga ne bi pogodila okorjelost i grubost Meutim, ne treba oajavati nad zapretanim, smrznutim, ogrubjelim i okorjelim srcem, jer je mogue da u njemu ivot puzi, da se rodi svjetlo i da postane skrueno pri spominjanju Allaha. Allah daje ivot mrtvoj zemlji pa postane puna ivota, ukrasi se biljem i cvijeem, daje hranu i plodove . . . Tako je isto i sa srcima kada Allah to hoe: Znajte da Allah daje iivot ve mrtvoj zemlji! (57/I7J. I u ovom Kur'anu ima ono to oivljava srca kao to oivljava zemlju. U njemu ima ono to im prua hranu, pie i toplinu: Mi vam objatjavamo dokaze da biste razumjeli (57/17). Ovaj doticaj koji pulsira ivotom, taj prijekor koji postiuje i to opominjanje i upozoravanje slijedi novi poticaj za davanje i rtvovanje: Onima koji milostitju budu udjeljivali i onima koje je budu udjeljivale, i koji drage volje Allahu zajam budu davali - mnogostruko e se

vratiti i tjih eka Mgrada plemetita. Oti koji u Allaha i poslanike Njegove budu vjerovali imae u Gospodara svoga stepen pravednika i muenika i dobie nagradu kao i oti i svjetlo kao i oni; a oni koji ne budu vjerovali i dokaze Nae budu poricali bie statovnici u vatri (57/18-19). Oni koji milostinju udjeljuju i one koje milostinju udjeljuju ne ine dobro onima koji milostinju uzimaju niti oni posluju u ovom pitanju sa 217

ljudima, ve oni daju zajam Allahu i direktno posluju s Njim. Koji to jai i dublji motiv za udjeljivanje milostinje moe biti od osjeaja onog koji daje da on daje zajam Bogatom i Hvaljenom te da on sarauje sa Gospodarom Bitka? Kao i osjeaj da e mu se to mnogostruko vratiti i da e poslije toga dobiti plemenitu nagradu? Stepen pravednika je visok stepen, kako ga predstaljaju Poslanikovi hadisi. Pored toga to to predstavlja visok stepen, to je, zahvaljujui Allahovoj milosti, lahko postii svakome kome to Allah hoe. To nije privilegija pojedinaca niti grupe. Svako ko ostvari svoje vjerovanje u Allaha i Njegove poslanike udi za ovim visokim poloajem, jer nema staratelj stva nad Allahovom blagodati: Oni koji u Allaha i poslanike Njegove budu vjerovali imae u Gospodara svoga stepen pravednika (57/19). To je specifinost i odlika ove vjere. Njen put je otvoren svim ljudima i njenim horizontima mogu da tee svi ljudi. U njoj nema monopola nad poloajima. U njoj nema rezerviranih poloaja za pojedine ljude. Samo je djelo to to uzdie svog initelja na najvie poloaje. To je vjera u kojoj nema privilegiranih klasa! Imam-i Malik u svojoj knjizi Muvetta' prenosi senedom: Safvan ibni Selim, Ata' i b ni J esar, od Ebi Seid Hudrija da je Allahov Poslanik (alejhi' sselam) rekao: "Stanovnici Denneta e gledati stanovnike u sobama iznad sebe kao to vi gledate sjajnu zvijezdu na horizontu od istoka ili zapada, zbog prednosti meu njima" . . . Oni rekoe: ''Boiji Poslanie, to su poloaji poslanika koje drugi ne mogu dostii:" On je odgovorio: "Svakako, tako mi Onoga u ijoj je ruci moj ivot, i ljudi koji su vjerovali u Allaha i povjerovali

poslanicima."30 Ovo je doticaj vjerovanja, a to se tie doticaja rtvovanja, na njega se odnose Njegove rijei poslije toga: . . . i muenika i dobie nagradu kao i oni i svjetlo kao i oni (57/19). Govor o poloaju ehida naveden je vie puta u Kur'anu. O tome ima i pouzdanih Poslanikovih hadisa. Ova vjera ne moe biti bez zatite i ne moe se ostvariti na zemlji bez borbe, borbe radi osiguranja vjere, osiguranja poziva u vjeru, zatite njenih sljedbenika od iskuenja i njenog eriata od nereda. Stoga ehidi na Allahovom Putu - a oni su jedini koji se Buhari i Muslim iz Malikovog hadisa. 218

nazivaju ehidima - imaju visok stepen i bliski su Allahu. Ta bliskost se izraava rijeima: imae u Gospodara svoga (57/19J . . U Buharijevom i Muslimovom Sahihu stoji: "Due ehida su u voljama zelenih ptica koje se slobodno kreu po Dennetu kuda hoe, zatim se sklanjaju u te svjetiljke. Njihov Gospodar e ih pogledati i upitati: "ta elite?" Odgovorit e: "elimo da nas vrati na dunjaluk, da se borimo u Tvoje ime i da budemo ubijeni kao to smo ubijeni prvi put." On e odgovoriti: "Ja sam ve odredio da se oni tamo ne vraaju." Prenose Buhari i Muslim i drugi od Enesa (neka je Allah njime zadovoljan) da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik (alejhi' s-selam) : "Niko ko ue u Dennet ne eli da se vrati na ovaj svijet, nemajui nita na Zemlji, osim ehida. On eli da se vrati na ovaj svijet i da bude ubijen deset puta zbog poasti koje vidi." ivot je bio tako nevaan za onoga ko slua ova nadahnua i zna za stepen ehida kod Allaha . . . Prenosi hnam-i Malik . . . od Jahjaa ibni Seida da je Allahov Poslanik (alejhi's-selam) podsticao na dihad i spomenuo Dennet dok je jedan ensarija jeo burme iz svoje ruke. Ovaj je tada rekao: "Bit e da sam lakom za ovim svijetom ako sjedim i pojedem ove burme!" Bacio je ostatak hurmi koje su mu bile u ruci i krenuo sa sabljom dok nije poginuo . . . Prenosi se da je ovo bio Ubejr ibni Hammam (neka je Allah njime zadovoljan) . Dok su pravednici na tom stepenu, a ehidi na ovom, kur'anski tekst za one koji nisu vjerovali i koji su poricali kae: A oni koji ne budu vjerovali i dokaze Nae budu poricali bie

stanovnici u vatri (57/19). Pa ko je taj ko e ostaviti poast i blagodat, a izabrati da bude stanovnik vatre?! Trei doticaj u ovoj cjelini dolazi kao osvrt na poziv u vjeru i davanje i poziv na portvovanost i rtvovanje. To je osvrt koji odslikava ovaj svijet bijednom i trivijalnom slikom koja nipodatava njegovu vanost i udaljava ljude od njega, veui ih za budui svijet i njegove vrijednosti: 219

Znajte da iivot na ovom svijetu nije nita drugo do igra, i razonoda, i uljepavanje, i meusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje iji rast poslije kie oduevljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidi poiutjela, da bi se na kraju skrilo. A na onom svijetu je teka patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; ii vo t na ovom svijetu je samo varljivo naslaivanje cs7/20J. Ovaj svijet, kad se mjeri njegovim vlastitim mjerilima i kad se vaga njegovim vlastitim vagama, izgleda u oku i u osjeanju velika i krupna stvar. Medutim, kad se on mjeri mjerilima Bitka i kad se vaga vagom budueg svijeta, izgleda kao sitna i beznaajna stvar. On ovdje na ovoj slici izgleda djeijom igrakom u poredenju sa ozbiljnou budueg svijeta kojom e se okonati sudbina njegovih stanovnika nakon igre ivota! Igra, razonoda, ukras, hvalisanje i nadmetanje . . . To je injenica koja se krije iza svega to na njemu djeluje kao ozbiljnost koja ispunjava i interesiranje koje okupira... Zatim ide i slikovito opisuje primjer na Kur'anu svojstven i originalan nain . Primjer za to je bilje iji rast poslije . . kie oduevljava nevjernike (57/2oJ Nevjernici ovdje su zemljoradnici. Kafir u jeziku jeste zemljoradnik, on jek/uru, tj. prekriva zrno i zaorava ga u zemlju. Medutim, u izboru tog izraza ovdje krije se alegorija i aluzija na oduevljenje nevjernika ovim svijetom! Ono zatim buja, ali ga poslije vidi poiutjela (57/20) za etvu. Ono je ogranienog roka, brzo zavri, brzo doivi

kraj da bi se na kraju skrilo (57/20J Traka cijelog ivota se zavri ovom pokretnom slikom uzeto m iz uobiajenih ljudskih prizora. . . Zavri prizorom krenja! to se tie budueg svijeta, on ima drugaiji znaaj. On zasluuje da se na njega rauna, da se na njega pogleda i da se za njega pripremi: A na onom svijetu je teka patnla i Allahov oprost i zadovoljstvo C57/20J On se ne zavrava u jednom treptaju oka kao to se zavrava ovosvjetski ivot. On se ne zavrava krenjem kao to zavrava ono bilje iji rok istekne . . . . Na njemu je polaganje rauna i nagrada ili kazna . . . Tamo je vjenost . . . Ona zasluuje da joj se posveti panja! ivot na ovom svijetu je samo varljivo naslaivanje (57/20). Ovo nasladivanje nema sutinsku realnost. Ono crpi svoje postojanje iz varke i obmane. Ono zavodi, zabavlja i vodi svoje sljedbenike lanoj obmani. Ovaj svijet ima stvarni smisao onda kad se srce udubi u traenje sutine. Sutine kojom Kur'an nema cilj izoliranje od ivota na Zemlji, niti 220

zapostavljanje njenog kultiviranja ni namjesnitva koje je povjerio ovom ljudskom biu.31 Njorrie Kur'an ima kao cilj ispravljanje psihikih vrijednosti i uzdizanje nad prolaznim i varljivim nasladivanjem i njegovom privlanou koja vee za zemlju. Ovo uzdizanje jeste to to je onima kojima se Kur'an obraao u ovoj suri bilo potrebno kako bi ostvarili svoje vjerovanje. To je ono to je potrebno svakom vjerniku da ostvari svoje vjerovanje, makar to ostvarenje iziskivalo da rtvuje cijeli ovozemaljski ivot. Stoga ih i poziva da se nadmeu na polju stvarnog nadmetanja, za cilj koji zasluuje nadmetanje. To je cilj kojim se Za.vravaju njihove sudbine i koji ih prati poslije toga u svijetu vjenosti: Nadmeite se da u Gospodara svoga zasluite oprost i dennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani, i pripremljen za one koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju. To je Allahova blagodat koju e dati onome kome On hoe; a u Allaha je blagodat velika (57/21). Takmienje radi osvajanja zabave, igre, hvalisanja i nadmetanja brojnou nije takmienje koje pristoji onima koji su odrasli i koji su ostavili zabavu i igru djeci i malianima! Takmienje je radi tog obzorja, radi tog cilja i za to prostrano kraljevstvo: dennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani (57/2V . . . Moda su neki u prolom vremenu - prije otkria nekih injenica o

prostranstvu ovog Kosmosa - teili da ovaj ajet podvedu pod metaforu. Takav je sluaj i sa nekim Poslanikovim hadisima, kao to je hadis koji smo ranije naveli o stanovnicima soba koje gledaju stanovnici Denneta kao to gledaju blistavu zvijezdu koja se zadrava na horizontu na istoku ili zapadu . . . Medutim, danas male ljudske opserVatorije otkrivaju ogromne kosmike distance koje nemaju granica, tako da govor o prostranosti Denneta, kao i govor o gledanju soba sa distance kategoriki ima konkretno, blisko, jednostavno i oito znaenje i da nema uope potrebe podvoditi ga pod metaforu! Rastojanjejzmedu Zemlje i Sunca, na primjer, ne predstavlja nita u odnosu na kosmike distance! To prostrano kraljevstvo u Dennetu moe postii ko god hoe i ko god se nadmee da ga zaslui. Njegov zalog je vjerovanje u Allaha i u Njegove poslanike. To je Allahova blagodat koju e dati onome kome On V. komentar rijei Uzvienog: Dinove i ljude Sam stvorio .amo znto da Mi se kla11jaju (51/56) u ovom duzu. 22 1

hoe; a u Allaha je blagodat velika (57/2V . . . . Allahova blagodat nije rezervirana niti za nekoga zadrana. Ona je doputena i omoguena onima koji je ele i koji se nadmeu. Zato - neka se za ovo nadmeu oni koji se nadmeu, a ne za komad Zemlje, odreenog roka i ograniene veliine! Vjernik mora da sarauje sa ovim velikim Bitkom. On ne smije sebe, svoj pogled, svoje poimanje, svoje interesiranje i svoje osjeaje svesti na mali tijesni svijet zemlje . . . On mora biti ovakav da bi obavio svoju ulogu koja dostoji vjerniku. Ovu teku ulogu koja se sukobljava sa ljudskim niskostima i eljama kao to se sukobljava sa zabludom srca i izopaenou dua. On se suoava sa otporom zla koje je ukorijenjeno na odreenim lokalitetima na zemlji tako da izdri samo onaj ko sarauje sa tim Bitkom koji je vei od ovog ivota, prostraniji od ove zemlje i trajniji od ove prolaznosti . . . Parametri i mjerila ove zemlje ne predstavljaju sutinu koja treba da se uvrsti u svijesti vjernika. Ono koliko oni predstavljaju tu sutinu iznosi samo onoliko koliko iznosi veliina Zemlje u odnosu na veliinu Kosmosa i onoliko koliko starost Zemlje iznosi u odnosu na vjenost i beskonanost. Razlika je velika i ogromna tako da sva zemaljska mjerila ne mogu da je odrede, tavie, ne mogu ni da ukau na nju! Odatle vjernik ostaje na horizontu velike Istine visoko iznad realnosti male Zemlje, bez obzira na veliinu ove realnosti. On kontaktira sa velikim Bitkom koji je predstavljen u vjenosti i beskonanosti, u irokom i prostranom kraljevstvu budueg svijeta i u stabilnim vrijednostima vjerovanja koje ne remeti nikakav poremeaj koji se desi u

malim i varljivim mjerilima ivota na ovom svijetu. . . To je funkcija vjerovanja u ivotu odabranih nosilaca vjerovanja da bi se promijenile ivotne vrijednosti i mjerila, a ne da bi se po njima postupalo i povinovalo njihovim zahtjevima . . . Zatim dolazi etvrti dodir dubokog ritma koji govori o Allahovom odreenju, mimo koga nema drugog Boga: Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego to je damo, zapisana u Knjizi, - to je Allahu, uistinu, lako - da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se ne biste previe radovali onome to vam 222

On dade. Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, koji krtare i od ljudi krtost trae. A onaj ko nee da udjeljuje - pa, Allah je, uistinu, nezavisan i dostojan hvale (57/2?r24J. Ovaj Bitak je tako precizan i pred odreen da se u njemu ne dogodi nikakav dogaaj da on ranije nije pred odreen u njegovom planu i da se na njega ne rauna u njegovoj naravi . . . U njemu nema mjesta sluajnosti, niti u njemu ima ita uzalud. Prije stvaranja Zemlje i prije stvaranja ljudi u preciznom, sveobuhvatnom i univerzalnom Allahovom znanju bio je svaki dogaaj koji e se pojaviti na svijetu u njegovo odreeno vrijeme . . . U Allahovom znanju nema nita prolo, nema nita sadanje i nema nita budue. Te vremenske distance su znakovi za nas - sinove prolaznosti kojima vidimo granice stvari. Mi ne vidimo stvari bez granica koje ih odreuju, granica vremena i granica mjesta. Mi nismo u stanju da dokuimo apsolutno izuzev u odbljescima u kojma se nae due spajaju sa tim apsolutnim na nain koji je drugaiji od naina na koji smo uobiajili da dokuujemo stvari. Uzvieni Allah jeste ta apsolutna Istina koja u cijelosti ima uvid u ovu egzistenciju bez granica i bez ogranienja. Ovaj Kosmos i dogaaji i faze koje se u njemu deavaju od njegovog nastanka do njegovog kraja postoji u Allahovom znanju u cijelosti bez granica i razlika u vremenu i prostoru. Svaki dogaaj ima svoje mjesto u njegovom univerzalnom planu otvorenom Allahovom znanju. Sve ono to zadesi - od dobra ili zla, a rije je jeziki openita i ne svodi se samo na dobro niti na zlo - i dogaa se na cijeloj Zemlji i u duama ljudi ili onih kojima se Kur'an tada obraao, sve je u toj vjenoj Knjizi od prije pojave Zemlje i pojave ljudi u onom obliku u kome se to pojavilo

To je Allahu, uistinu, lako (57/22) ... Vrijednost ove injenice koju u m ne formira drugaije kad predoava veliku istinu Bitka, njenu vrijednost u ljudskoj dui jeste da u nju ulije mir i smirenost prilikom prijema dogaaja, dobrih i loih, tako da ne oajava toliko da gubi glavu i pamet u nesrei niti se previe veseli tako da se izgubi i da gubi razboritost u srei: Da ne biste tugovali za onim to vam je promaklo, a i da se ne biste previe radovali onome to vam On dade (56/23) . Proirenje vidika, saradnja sa velikim Bitkom, poimanje vjenosti i beskonanosti i vienje dogaaja na njihovim mjestima predodreenim u Allahovom znanju, stabilnim u planu ovog Kosmosa, sve to ini duu irom, veom, stabilnijom i razboritijom u suoavanju sa prolaznim dogaajima, dok se otkrivaju u ljudskom bitku prolazei pored njega u kretanju kosmikog bitka. 223

ovjek oajava, uzrujava se i dogaaji ga uznemiravaju kada se svojim biem odvoji od Bitka i kada se prema dogaajima odnosi kao da su oni neto sluajno to se suprotstavlja njegovoj maloj egzistenciji. Medutim, kad se u njegovom poimanju i osjeanjima uvrsti stav da su on i dogaaji koji prolaze pored njega, a koji prolaze i pored drugih, kao i cijela Zemlja, samo atomi u velikom tijelu, a to je ovaj Bitak, te da ovi atomi stoje u ovom mjestu u preciznom i univerzalnom planu, da jedni druge prate i da je to sve predodredeno, zacrtano i poznato u skrivenom Allahovom znanju, kada se ovo uvrsti u njegovom poimanju i njegovim osjeanjima, on osjea mir i zadovoljstvo zbog djelovanja sudbine na sva mjesta podjednako. Zbog toga se ne alosti nad neim to je prolo toliko da ga to uzdrma i srui, niti se previe raduje zbog nekog dobitka da ga to ponese i zapanji. On se pokorava Allahovom odreenju dragovoljno i zadovoljno. Upravo onako kako to ini onaj ko zna i shvaa da ono to bude treba da bude! Ovo je, meutim, stepen do koga mogu stii samo malobrojni. Od ostalih vjernika se trai da ih bol u nesrei i radost u srei ne izvede iz kruga usmjerenja ka Allahu, Njegovog hvaljenja i u jednom i u drugom sluaju i iz umjerenosti u radosti i alosti. Ikrime (neka je Allah njime

zadovoljan) rekao je: "Nema nikog a da se ne raduje i ne tuguje, medutim, uinite radost zahvalriou, a tugu strpljivou". . . Ovo je umjerenost islama, lahka i dostina za normalne i prave ljude . . . Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce, koji krlare i od ljudi krtost trae (57/23-24) Osnovna veza izmedu prethodne injenice i razmetanja i hvalisanja, potom izmeu ovoga i onoga i izmedu krtosti i traenja krtosti od drugih jeste u tome da se onaj ko osjea da sve to ga pogodi dolazi Allahovom odredbom, ne razmee i ne hvalie onim to mu je dato i on ne krtari i ne nareuje da se krtari pri davanju. Medutim, onaj ko nema osjeaj za ovo misli da je ono to mu je dato od imetka, snage i ugleda rezultat njegove zarade, pa se time hvalie i razmee, potom krtari ne rtvujui ita od toga i podstiui drugog na krtost kako bi ostvario svoj princip i program! A onaj ko nee da udjeljuje - pa, Allah je, uistinu, nezavisan i dostojan hvale (57/24). Onaj ko udjeljuje sebi udjeljuje; onaj ko se odaziva - odaziva se radi svoga interesa. Allah je bogat i neovisan i On nema potrebe za robovima 224

koji su potrebni. Allah je Hvaljen Sam po Sebi i do Njega ne dopire nita od hvale onih koji Ga hvale! Na kraju dolazi posljednji odlomak u ovoj suri koji ukratko izlae liniju toka poslanstva, historiju ovog vjerovanja, od Nuha i Ibrahima, potvrujui njegovu sutinu i cilj u svijetu ljudi, dotiui se stanja sljedbenika Knjige i sljedbenika isaa (alejhi' s-selam) posebno. Mi smo izaslanike Nae s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali, - a gvode smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi -, i da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide. Allah je, uistinu, moan i silan. Mi smo Nuha i Ibrahima poslali i nekima od potomaka njihovih vjerovjesnitvo i objavu dali; neki od potomaka njihovih su na pravom putu, a mnogi od njih su nevjernici. Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Nae poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indil dali, a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monatvo oni sami, kao novotariju, uveli - Mi im ga nismo propisati - u elji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa emo one meu njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici (57/25-27). Poslanstvo je jedno u svojoj biti. Njega su donosili poslanici i oni su imali jasne dokaze za poslanstvo. Veina njih je dola sa nadnaravnim

mu' dizama, a nekima je objavljena Knjiga. Tekst kae: i po njima knjige objavljivali (57/25J kavalificirajui ih da su jedno i kvalificirajui Knjigu da je isto tako jedna, aludirajui na jedinstvo poslanstva u njegovoj sutini. I terezije (57/25J sa Knjigom. Sva poslanstva su dola da na Zemlji i u ivotu ljudi uspostave vrstu mjeru kojoj e ovjeanstvo pribjegavati radi vrednovanja djela, dogaaja, stvari i ljudi; na kojoj e graditi svoj ivot osiguran i zatien od kolebljivih prohtjeva, razliitih karaktera i sudara interesa. Mjeru koja ne daje prednost nikome jer ona mjeri Boanskom pravdom za sve, niti ograniava bilo koga jer je Allah Gospodar svih. Ove terezije koje je Allah objavljivao preko poslanika jesu jedina garancija ovjeanstvu od oluja, potresa, nemira i razdora koji ga snalaze na bojitu strasti, popritu emocija, buci konkurencije i samoljublju. Zato je 225

neophodno da postoje stabilne terezije kojima e se ljudi vraati nalazei tu istinu, pravdu i pravinost bez privilegije. Da bi ljudi pravedno postupaali (57/25) Bez ove stabilne Boanske vage u Allahovom programu i eriatu, ljudi ne mogu nai put do pravde, a i ako ga nadu, u njihovim rukama se nee stabilizirati njegova vaga jer se ona trese na vjetrometini neznanja i strasti! A gvode smo stvorili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi -, i da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide (57/25) Izraz gvode smo stvorili (57/25) je poput izraza n a drugom mjestu sadranog u Njegovim rijeima: I On vam je dao osam vrsta stoke (39/6). Oba izraza ukazuju na Allahovu volju i Njegovo odreenje u stvaranju stvari i dogaaja. One su stvorene Njegovom voljom i odreenjem. Povrh toga, ovdje postoji sklad sa atmosferom ajeta, a to je atmosfera objavljivanja Knjige i terezije, pa je, shodno tome, svaka stvar koju je Allah stvorio predodreena predodredenosti Njegove Knjige i Njegove terezije. Allah je stvorio gvode u kome je velika snaga (57/25) . . . Ono je snaga i u ratu i u miru: i koje ljudima koristi (57/25). lJudska civilizacija koja danas postoji skoro je utemeljena na gvou. I da bi Allah ukazao na one koji pomau vjeru Njegovu i poslanike Njegove kad Ga ne vide (57/25) - to je aluzija na borbu orujem koja dolazi na svom mjestu u suri koja govori o rtvovanju ivotom i imetkom. Poto je govorio o onima koji pomau Allaha i Njegove poslanike kad

Ga ne vide, to je popratio objanjenjem znaenja njihove pomoi Allahu i Njegovim poslanicima. To je pomo Njegovom programu i Njegovom pozivu, a to se tie Allaha, On ne treba njihovu pomo. Allah je, uistinu, moan i silan (57/25) . N akon to je zavrio sa potvrivanjem jedinstva poslanstva u njegovoj biti, jedinstva Knjige i terezije, vraa se da potvrdi njegovo jedinstvo u ljudima, jer su oni potomci Nuha i Ibrahima. Mi smo NUha i lbrhima poslali i nekima od potomaka njihovih vjerovjesnitvo i objavu dali (57/26) ... To je jedno visoko drvo, isprepletenih grana, na kome je vjerovjesnitvo i Knjiga. Ono se protee od pojave ovjeanstva, od Nuha, a zavrava sa Ibrahimom. Ono se razgranalo i proteglo i proistekla su 226

poslanstva iz te velike grane koja je postala visoko stablo koje se proteglo do posljednjeg poslanstva. Kad je rije o potomcima kojima su dolazila vjerovjesnitva i Knjige, a ona nisu bila jednog kova: neki od potomaka njihovih su na pravom putu, a mnogi od njih su nevjernici <S7/Z6J To je kratak rezime te dugake linije! Pri kraju linije dolazi IsA, sin Merjemin: Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Nae poslanike slali, dok nismo IsiJa, sina Merjemina, poslali <57/21) . . . tj. na tragu prethodnika iz Ntihovog i lbrAhimovog potomstva, tako da se poslanstvo protezalo jedno za drugim dok nije doao IsA, sin Merjemin. Ovdje sura spominje jedno od istaknutih svojstava sljedbenika lsAa, sina Merjemina: a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili <57/27) Oni su prirodan plod Mesihova (alejhi's-selam) poziva, njegove dobroudne due i duevne istote. Svjetlo, blagost i milost ovog poziva je injenica koja se jasno oituje na pravim vjernicima u lsAovo (alejhi' sselam) poslanstvo i na njegovim pravim sljedbenicima. N a to su ukazali drugi ajeti u asnom Kur' anu, kao to je historija sauvala neke crtice koje se prenose o Nedaiji i o delegaciji iz Nedrana i o drugim delegacijama koje su dolazile u zemlju islama nakon njegove pojave elei da prime islam, a na osnovu istine koja se bila ustalila u njihovim srcima otkad su bili pravi sljedbenici lsAa, sina Merjemina. Tekst isto tako ovdje spominje drugi fenomen koji je poznat u

historiji sljedbenika Mesiha Is. sina Merjemina: dok su monatvo oni sami, kao novotariju, uveli - Mi im ga nismo propisali - u elji da steknu Allahovo zadovoljstvo (57/27) Najvjerovatnije da je, prema komentaru ovoga ajeta, ovo monatvo koje je poznavala historija kranstva bio izbor nekih sljedbenika Islia (alejhi' s-selam) , da su ga oni sami od sebe uveli u elji da steknu Allahovo zadovoljstvo i da se udalje od prljavtina u ivotu, a nije im ga Allah propisao od poetka. Medutim, oni su, kad su ga odabrali i sebe njime obavezali, postali duni da o njemu vode brigu i da potuju njegove zahtjeve, poput ienja i uzdizanja, zadovoljstva i ednosti, spominjanja Boga i molitve . . . to u njima treba da ostvari sutinu posveivanja Allahu koje je bilo cilj ovog monatva koje su uveli. 227

Meutim, ono je zavrilo tako to je uglavnom postalo ritual i obredi prazni od duha i to ga je veina prihvatila kao formu lienu sutine. Na njegovim obavezama strpljivo ustrajava samo mali broj njih: Ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa emo one medu njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici (57/27J . . Allah nee kanjavati ljude na osnovu vanjskih manifestacija i izgleda niti obreda i isposnike odjee ve e ih kanjavati na osnovu djela i namjera. On e ih povati na odgovornost na osnovu stvarnog stanja osjeanja i ponaanja jer je On onaj koji poznaje ono to je skriveno u srcima i grudima. Poslije ovog brzog izlaganja dolazi posljednji poziv onima koji vjeruju, i to je posljednji nastavak serije o onima koji vjeruju u Allahovu Objavu u njenoj dugoj historiji i o nasljednicima ove Objave koji je uvaju do Sudnjeg dana: O vi koji vjerujete, -Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On e vam dvostruku milost Svoju darovati, i dae vam svjetlo pomou kog ete ii, i oprostite vam - jer Allah prata, i samilostan je - i neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat nee dobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj ruci - daje je onome kome On hoe; a u Allaha je blagodat najvea (57/28-29). Njihovo dozivanje na ovaj nain: O vi koji vjerujete (57/2BJ sal!ri poseban dodir za njihova srca, oivljava znaenja vjerovanja, podsjea da o njemu vode istinsku brigu i mobilizira vezu koja ih vee sa njihovim

Gospodarom koji ih doziva ovim plemenitim i dragim dozivanjem. U ime ove veze poziva ih da se boje Allaha i da vjeruju u Njegova Poslanika. Vjerovanje koje se trai izgleda da ima posebno znaenje . . . Znaenje sutine vjerovanja i djela koja iz njega proizlaze. Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On e vam dvostruku milost Svoju darovati (57/28J -tj. dat e vam dva dijela Svoje milosti, to je neobian izraz. Allahova milost se ne dijeli, a im ona dotakne ovjeka On 228

mu daruje njenu bit i sutinu. Medutim, ovaj izraz sadri poveanje priliva milosti i poveanje njegovog izljeva . . . I dae vam svjetlo pomou kog ete ii (57/28) to je priroden dar koji Allah pohranjuje u srca koja osjeaju strahopotovanje prema Njemu i koja istinski vjeruju u Njegovog Poslanika. To je dar koji osvjetljava srca pa svijetle i vide Istinu iza zastora i pregrada i iza oblika i vanjskih likova tako da ne lutaju i ne skreu s puta . . . Svjetlo pomou kog ete ii (57/28) I oprostie vam - jer Allah prata, i samilostan je - (57/28) ovjek ostaje ovjek bez obzira na to koliko mu svjetla bilo darovano . . . ovjek grijei ak i onda kada spozna put. ovjeku je potreban oprost pa ga stie Allahova milost . . jer Allah prata, i samilostan je - (57/28) . O vi koji vjerujete, - Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte (.57/28) da postignete dvostruku Allahovu milost, da imate svjetlo pomou

koga ete ii, da vas stigne Allahova milost oprosta grijeha i propusta I ... neka sljedbenici Knjige znaju da oni nikakvu Allahovu blagodat nee dobiti, jer je blagodat samo u Allahovoj ruci - daje je onome kome On hoe (57/29) . Sljedbenici Knjige su tvrdili da su oni Allahov odabrani narod i da su oni Allahova djeca i miljenici: Oni govore: "'Budite jevreji, odnosno krani, i biete na pravom putu! (2/135) Oni govore da e u dennet ui samo jevreji, odnosno samo krani (21111) Allah poziva one koji vjeruju da zaslue Njegovu milost, Dennet, dar i oprost kako bi znali sljedbenici Knjige da oni nisu u stanju rezervirati nita od Allahove blagodati, jer je blagodat samo u Allahovoj ruci i daje je onome kome On hoe, ne svodei je na jedan narod, ne rezervirajui je za jednu grupu, ne ograniavajui je i ne dajui je u malim koliinama: . . a u Allaha je blagodat najvea (57/29) . To je poziv u kome je sadrano poticanje, mobiliziranje i savjetovanje da se nadinee za Dennet i milost. Ovim sura i zavrava, tako da je ovaj njen kraj u skladu sa itavim njenim kontekstom, uz ponovljeni poziv srcima da ostvare svoje vjerovanje, da se boje svoga Gospodara i da se odazovu obavezama koje proistjeu iz vjerovanja a tiu se rtvovanja u imovini i ivotima, iskreno i lieno svakog drugog interesa.

Ova sura jedan je od jasnih kur' anskih pnmJera obraanja i oslovljavanja ljudskih srca i njihovo mobiliziranje u stilu koji ostavlja dubok 229

dojam. Ona je svojim poetkom, kontekstom i kraJem, svojim ritmovima, slikama i prenesenim maenjima, svojom metodologijom tretiranja teme i odvijanjem u kr i cjelinama, ona je u svemu ovome izvanredna lekcija nosiocima poziva u vjeru, ona ih ui kako da 1e obraaJu ljudima, kako da probude ilkoneku ljudsku prirodu i kako da ome srcal Ona je Boanska lekcija od Stvaraoca srca, od Objavitelj& Kur'ana i od Stvoritelja svega s mjerom. U ovoj Boanskoj koli koluju 1e uspjeni i odgovorni misionari i daije. *** KnJ dvadeset i sedmog duza, slijedi dvadeset i osmi, koji poinje surom EJ.Mudadele. . 230