Anto Cosic - Vrijeme Mraka - Banjalucki Dnevnik - D.R PDF

DUGIN RATNIK
Anto osi VRIJEME MRAKA
PREDGOVOR
U rukama vam je knjiga jednog od najumnijih Banjaluana - Ante osia, koju sam navijestio u predgovoru posljednje njegove knjige, koja se pojavila za njegova ivota, zbirci prelijepih banjalukih pria pod zajednikim naslovom " Ne moe ivjeti vjeno". Tada namjerno nisam otkrio naslov i tematiku ove knjige. To sam izbjegao kako ne bih ostavio ni najmanju mogunost zloincima iz galerije mraka, da sumanuto pokuaju osujetiti pojavu ove knjige i moda dopiu novi zloin u svoju kronologiju, pogotovu to je Anto osi tada stanovao u jednom sokaku u Okuanima, koji je vodio do oblinjeg umarka... Kada sam ga zajedno s prof. Borisom Graljukom, pohodio 26.veljae 1998., da bismo mu uruili prve primjerke netom otisnute spomenute zbirke banjalukih pria, dakako, razgovarali smo i o ovoj knjizi. Bila je dovrena, ali kako je "tata Anto" uvaavao miljenje svoje mezimice Marije-Maje, rekao je da e je jo na nekim mjestima, kojih nema mnogo, malo dopuniti. Tada nije bilo razgovora da i za ovu njegovu knjigu napiem predgovor... Ipak, zamoljen sam da ga napiem, valjda stoga to mi je njegova supruga Boana za spomenutog posjeta obitelji osi, naglasila kako sam ja pokrenuo Antu na rad, pomogao njegovom bijegu iz apatije nakon operacije (prof. Graljuk nakon toga pridoda, kako je to bio moj djelotvorni prilog njegovoj terapiji). Kerka Maja, koja je na se - na svoja
2
DUGIN RATNIK
studentska leda, preuzela golemo breme oko izdavanja knjige, uvjeravala me kako, po njezinom miljenju, ba ja trebam napisati predgovor ovoj knjizi jer sam njenog tatu poznavao bolje od drugih... Pokuao sam eskivirati podsjeanjem da sam pisac predgovora prethodne knjige, ali i stoga to u dnevniku mene spominje i daje opis kada smo u sred bijela dana, u sreditu Banjaluke, u naem stanu, divljaki pretueni supruga i ja od zlikovake etnike trojke... Nije pomoglo, kapitulirao sam pred molbom osievih i iz dubokog potovanja prema prijatelju, koji je prerano umro. Iako sam bio u golemom poslu ispunjenom radom na svojemu dosad najobimnijem djelu iz banjaluke povijesti, koje sam stvarao na temelju ranijeg, a posljednjih godinu veoma pojaane istraivake djelatnosti, ipak sam nalazio vremena da razmiljam i o preuzetoj obavezi. Meutim, kada proitah autorov proslov i rijei posvete, ozbiljno sam se upitao, je li mogue jo neto dodati tim krasnoslovima, to se posebice odnosi na posvetu banjalukom biskupu Franji Komarici, koju na Ante zakljui ushitom: "Sretan sam to se u naem kraju rodio ovjek, koji je postao metaforom svjetlosti i slobode", kao sukus svega to je opravdano izrekao. Tu posvetu toplo preporuujem svima koji budu pisali o tom "Banjalukom Timoteju", kako ga je prepoznao don Stipo oi, jedan od onih koji je preivio logor Manjau (sjeate li se njegove potresne knjige? - Do pakla i natrag), posebice urednicima monografija ili zbornika koje je za ivota dr. Franjo Komarica, da ne zaborave na ovu posvetu, tim vie to ju je
DUGIN RATNIK
ispisao istinski vjernik i intelektualac par excellence, nesklon pisanju panegirika. U svom predgovoru Ante nam osi iznova svjedoi svoju neizmjernu zaljubljenost u rodnu mu Banjaluku, u svetkovine svih konfesija u njoj kojima se radovao ("Banjaluka - to su tjelovske procesije, Bogojavljenje... Banjaluka - to su mirisi somuna i evapa - ta mirisna kulisa grada. Banjaluka su iftari i ramazani i prangije Haima Begovia kojima je s brda Vakuf najavljivao prestanak posta. Banjaluka - to su beskrajne aleje zelenih kestenova, koji se svakog proljea okite bijelim "svijeama". Banjaluka - to je zeleni Vrbas i zelene ume oko ehitluka..."). To je Banjaluka koju je zajedno sa svojim mnogobrojnim sugraanima, volio ovaj pjesnik i zaljubljenik u grad na Vrbasu, iju bajku suivota naruie sinovi sotone. Ali je i rekao zato to Banjaluka vie nije; u predgovoru i preko stranica ovog zanimljivog dnevnika. Moda e se nekome uiniti da je autor mrzitelj srpskog naroda. Potpisujem da to nikada u nj nisam zamijetio, ali sam spoznao daje ovjekoljubac, da eli djelotvorno provoditi Kristov nauk, to svjedoi u ovom dnevniku, na prvim njegovim stranicama, na kojima ispisuje svoja oekivanja od demokracije koja se ukazala poslije prvih viestranakih izbora, odnosno nakon prestanka "narodne vlasti" koja je bila kontrolirana iz komunistikih komiteta, osobito u prva dva desetljea poslije Drugog svjetskog rata. Javno je izgovarao da treba slijediti filozofiju ljubavi i mira, da ne treba dozvoliti
4
DUGIN RATNIK
da se ijednom narodu na ovom podruju dogodi neto runo, da treba zatititi svakoga, osobito nemone, i strasno elio da se cijelom svijetu napokon dokae da ovo nije primitivna balkanska zemlja koja u mraku bezumlja otri svoje akije... A onda se naglo povukao iz politikih voda. Duboko alim to nije u ovom dnevniku pojasnio i ostavio nam u amanet, za promiljanje, pravi odgovor na pitanje zato je to uinio, a nije moje da to kaem, iako vrlo dobro znam, budui da smo o svemu razgovarali (jo u Banjaluci i prije 4. travnja 1992. za koji e Ante izrei: "Zbogom slobodo! Zbogom demokracijo! Zbogom lijepa pameti! Putujemo u mrak! U okupaciju!". A bio je to dan kada su srpski hegemonisti i zastupnici mranjatva izvrili niim izazvani pu u Banjaluci), ali ipak valja jedno rei: Anto osi je bio tovatelj suivota u domovini mu Bosni... Ante, budite u to sigurni, nije mrzio srpski narod, ali je i prije ove knjige sukladno svome svjetonazoru znao izrei otre ocjene, pa je tako, piui pod naslovom "Sinovi Sotone", izrekao i ovaj sud: "Srboateisti ve su izazvali na balkanskim prostorima drutvenu kataklizmu (BiH, Vojvdina, Kosovo) koja je, zapravo, posljedica sveopeg bezbotva. Na pragu smo, dakle, dijaboline ere jer je la porasla do nesluenih dimenzija, a politike igre dvolinosti postale su perfidnije nego ikada prije. U ovom fizikom svijetu sibarita, hedonista i politikih prevrtljivaca zaboravili smo metafiziku dimenziju, koja jedina moe objasniti ubojstva, pljake, silovanja-jer je reeno da e nas Sotona reetati kao ito. Ovaj prljavi rat otkrio je meu Srbima mnoge luciferijance i
5
DUGIN RATNIK
bogohulnike, o emu su ve proricali braa Tarabii iz Kremne." Ali Ante jeste bio razoaran ponaanjem srpskih intelektualaca, odnosno svojih kolega knjievnika i profesora kao i indiferentnosti visokih dostojanstvenika srpskopravoslavne crkve, koji su umjesto gaenja i sprjeavanja sotonizma bradatih spodoba, pristali na ruenje bogomolja nesrpskih naroda, njihovih kua, pljaku i paljevinu u ime velikosrpstva, realizaciju oitog plana genocida i memoricida... Zbog toga je morao napustiti rodni kraj u velikom egzodusu Hrvata i Bonjaka, kolovoza 1995., prelazei Savu da bi kroio u sigurnost u Davoru (neizbrisiva su sjeanja svih na gostoprimstvo Davorana) iako mi je uporno, dok sam bio u Banjaluci, govorio da e nas-kada se budemo vratili u Banjaluku iz progonstva, doekati sa jo nekim isto tako tvrdokornim njegovim prijateljima i istomiljenicima (neki odista ostadoe svjedoiti o viestoljetnom prisustvu u tom kraju koji su srpski mitomani poodavno proglasili "vekovnim srpskim gradom", iako je to Banjaluka postala tek naim progonom, kada je grad moralo napustiti oko 60.000 nesrba zbog terora koji je sustavno provoen). I stoga se Anti osiu, sinu inovnika i glazbenika Mate, nije ispunila elja da bude sahranjen u rodnoj Banjaluci, o emu je sanjao aljivo pjevajui: "A kada se jednom smirim i zastane moja barka, traite me na adresi: Staro groblje Svetog Marka!" Pitam se hoe li on, kao jedan od nezaobilaznih imena Banjaluke, koji je bio pjesnik po vokaciji, ali i
6
DUGIN RATNIK
humorist (poznat pod nadimkom "Babo iz Bezistana") ikada dobiti ba tu adresu, da bi mu se njegovi sugraani, koji znaju cijeniti ljude i djelo bez obzira na vjeru i naciju, mogli zahvaljivati za radosti koje im je darivao, i ostavio, kao neizbrisivi trag o Banjaluci koje vie nema. A sve je to postigao iako su ga pojedinci desetljeima etiketirali kao jakog hrvatskog nacionalistu, mada je samo pokazivao da je katolik i Hrvat, zbog ega je, kako mi je ne jednom znao rei, bio jedini doktor znanosti koji je radio u srednjoj koli; zla sudbina se poigrala da je u Okuanima bio zaposlen u osnovnoj koli, to ga nije inilo sretnim, ali je trpko nosio svoj kri. Vraam se iznova proslovu autora. U prvom ulomku progovara kao pjesnik: "Imala je ljupko, ovalno lice s oima srne iz kojih je izbijala lijepa, plava svjetlost. Bijae njena poput mimoze. Saznao sam daje siroe". Potom priopava potresnu priu, zapravo tek daje naznake, jer pria koja se munjevito pronijela Banjalukom jednog svibanjskog dana 1994. godine bila je krajnje okrutna poto su promicatelji genocida pred oima troje malodobne djece, eljeznim polugama, napali njihove roditelje dok su gledali "srpsku televiziju". Zloinci su tukli i 16. godinjeg brata djevojica koji je potom nadmudrio zloince i jurei glavom bez obzira, skrasio se kod "ujaka" na Petrievcu koji nisu dvojili to treba uniti, kako za djecu, tako i za teko ozlijeene roditelje. U potresnoj pri dvanaestogodinja djevojica je ostavila svoje svjedoanstvo, kako su ona i dvije godine mlaa joj sestra, prale "mamu i tatu od krvi koje je bilo po cijeloj sobi. Ubrzo je dola hitna pomo i policija. Tata je umro do bolnice, a
7
DUGIN RATNIK
mama devet dana poslije..." Taj dogaaj je bio presudan da Anto osi napie i objavi ovaj dnevnik koji nije tipian dnevnik, ali jeste dragocjeno svjedoanstvo "da ne bi dolo do brisanja pamenja", kako ree autor. 1 tu je najvea vrijednost ove knjige, koja ne bi trebala, jer sam u to vrsto uvjeren, ni po autorovoj nakani, biti podloga kolektivne krivnje srpskog naroda... Na kraju jedna preporuka. Nakon to proitate dnevnik, molim, iznova proitajte Proslov i Posvetu autorovu. Tada e sve reeno biti mnogo jasnije. 1 pouke i poruke ove knjige bit e jo ubjedljivije! Aleksandar Aco Ravli
DUGIN RATNIK
Banjaluki dnevnik
Posveta biskupu Franji Komarici
Ovu knjigu s "mranim naslovom" posveujem banjalukom biskupu, Franji Komarici zato to nije ustuknuo pred silama zla i to je ustrajno pronosio lu pravde irei svjetlost vjere meu pomraenim umovima. Praktino je ivio Evanelje Isusa Krista te se njegovoj dobroti nisu mogle oduprijeti sile tame, koje su bacale omrazu meu ljude koji su stoljeima ivjeli zajedno. Pitam se: koliko li je puta na biskup u crnim iskuenjima morao ponoviti: - Apage satanas! Osjetili smo da je na biskup obdaren blagoslovom Boje blizine, da je na putu radosti i moralnog zdravlja - da je pastir koji svoje stado izvodi na istine ljubavi i milosra. Na vjetrometini ivota pratio je ljudske nedosljednosti, u tjeskobnim situacijama ostajao je gord i uspravan. Njegova profinjena narav nosila je u sebi blago mnogih kreposti i ljubavi prema blinjemu. Bijae krasnoduh i lucidni procjenitelj, odvjetnik slabih i ponienih. Na biskup - taj
9
DUGIN RATNIK
velmoa duha i vitez jasnovidnosti upisao je u svoj ivotni dosje tri zlatne rijei: ljubav, mir, milosre. Slijedei Krista dao je svom ivotu i ivotu drugih puninu smisla. Borio se za uljuenu zajednicu, dizao svoj glas protiv netolerancije, a njegova ustrajnost u potrazi za pravinou postade pravi - miraculum mundi. Zato je cijeli svijet prepoznao u njemu ovjeka, koji je spoznao da sebinost i zavist stvaraju javni nered i svaku vrstu zla. U najmranijim trenucima banjaluke stvarnosti, kada su padale glave i ruile se bogomolje, kad je Banja Luka postala azil tjeskobe, on je ostao - anima candida- najavljujui proroki novi svijet duha - jer je osjetio da njegova istina prodire i osvaja srca velikih i malih. Demoni maloduja nisu ga mogli pokolebati, te e stoga ostati u historiji kao Kristov vojnik, koji je ustrajno radio na suzbijanju nasilja i tiranije. Kao pobornik kreposne slube odolijevao je raznim opasnostima i postao konzekventan promicatelj dobrih djela. Njegov posvetni hod kroz banjaluku povijest ostat e svojevrsan duhopis jedne mone entelehije - koju nikakve pogibli i lagarije nisu mogle zaustaviti na putu prema Istini. Sretan sam to se u naem kraju rodio ovjek, koji je postao metaforom svjetlosti i slobode.
10
DUGIN RATNIK
Proslov
Nakon protjerivanja iz Banje Luke i prelaska preko Save kod Davora - nastanio sam se u Okuanima i poeo raditi kao seoski uitelj. U petom razredu osmogodinje kole upoznah djevojicu koja je sjedila u drugom redu do zida. Imala je ljupko, ovalno lice s oima srne iz kojih je izbijala lijepa, plava svjetlost. Bijae njena poput mimoze. Saznao sam da je siroe. etnici su joj ubili oca i majku u Banjoj Luci. Dotukli su ih eljeznim ipkama. Zbog tog nevinog djeteta, u ijim se oima jo nasluuje strah, moram ostaviti poruku cijelom svijetu da u Bosni, u Banjoj Luci, ive barbari ideolozi zloina - koji zagovaraju genocid. Da ne bi dolo do brisanja pamenja, piem ovu knjigu, koja govori o izolaciji oajnika, brdu leeva, nedostatku osjeajnosti i ojstva, o apologiji okrutnosti, o bezumlju pogibeljnih duhova, o mranim provalijama gluposti, o batinaima i politikim gulamferima, o neveselom vremenu, o formi mentis srpskih intelektualaca, o suenom prostoru slobode, o izlasku iz bez izlaza, o naputenoj domaji, o navali nasilnikih mentaliteta, o ugaenim ognjitima, o suficitu jada, o jezivim fiziognomijama birokratskih pripuza. Znam da svaki grad predstavljaju ljudi, a poto u Banjoj Luci gotovo da i nema ljudi (s asnim iznimkama) - nema vie ni Banje Luke. Dakle, grad predstavljaju dobri ljudi i dobri obiaji, te poneko zdanje za koje smo emotivno vezani. Moja mati je esto izgovarala sintagmu "kruna klupa" - a to je, u
11
DUGIN RATNIK
stvari, bio prostor ispred damije Ferhadije, gdje su se prodavali somuni, koje danas nazivaju runim imenom lepinja. Banja Luka - to je dobri biskup Franjo Komarica, to je glumac Muhamed Cejvan, koji je kazivao lijepe prie o starom zemanu, to je biskup Pichler i njegove nezaboravne propovijedi,to je Dragutin Kolak i njegova Mistika cvijea, to su Duko Muti, doktor Jovi-over, Vlado Dijak, Slavko Zamola i njihove duhovite pourice, to su umjetnici-slikari: Curi, Grani, Simi, Misirli, Dugonji, to je muftija Halilovi, Ivica Jovi iz poznate banjaluke obitelji Jovia, to je publicist AcoRavli, Vjeko Tripalo, MiljenkoAnii, Stanko Buzuk, Grga Kolobari, to su knjievnici: Islamovi, Bekri, Horozovi i mnogi drugi kojima se ispriavam to ih sve ne mogu spomenuti. Banja Luka - to su tjelovske procesije, Bogojavljenje, to je otac Anto iz Trapista, koji je lijeio teake i u narodu ostao poznat kao "doktor". Banja Luka - to su mirisi somuna i evapa - ta mirisna kulisa grada. Banja Luka su iftari i ramazani i prangije Haima Begovia kojima je s brda Vakuf najavljivao prestanak posta. Banja Luka - to su beskrajne aleje zelenih kestenova, koji se svakog proljea okite bijelim "svijeama". Banja Luka je zeleni Vrbas i zelene ume oko ehitluka. A etnici, kao to je poznato, mrze sve to je zeleno. ak i travu i zelene pivske boce.
12
DUGIN RATNIK
Banja Luka je i drevni Katel i Safikadin grob i katolike polnoke i pravoslavne litije. Banja Luka je i topla eherska voda i Muharem Gui, hadijin sin, pun kuranskih ajeta kao ipak sjemenki. Banja Luka je i Bedrudin Gui, koji nam u amanet ostavi film o poruenim banjalukim damijama - a bijae ih esnaest! Nek se zna! Banja Luka je i sevdalinka i sveta pjesma "Rajska djevo..." Na kraju moram rei to Banja Luka nije. Banja Luka nisu ljudi, koji svoju sreu grade na tuoj nesrei, na krvi i zloinu. Banja Luka, dakle, nije ni Radi, ni Lazarevi, ni Vuki, ni Branin, ni Zupljanin, ni Kasagi - ni mnogi drugi kojih ima toliko da ne bi svi stali u ovu knjigu. Banja Luka nisu ni knjievnici srpske nacionalnosti, jer ne napisae ni jednu peticiju kako bi zatitili svoje kolege i svoje sugraane. I oni su se predali zlatnoj utnji kao da nisu znali to se oko njih deava. Bez damije Ferhadije i crkve na Petrievcu, te ostalih sakralnih objekata Banja Luka je danas prazna kao to su prazna srca onih to ih sruie.
25. rujna 1990.

Iza novosagraenog biskupskog zdanja nalazila se kuica u kojoj smo odravali sastanke HDZ-a. Bijasmo puni optimizma, jer smo vjerovali daje pred nama vrijeme slobode i demokracije. U poetku je HDZ vodio student Anto Mati, rodom iz Livna. Kasnije, poto sam postao dopredsjednik republikog HDZ-a preuzeo sam voenje banjalukog
13
DUGIN RATNIK
ogranka. Najaktivniji bijahu Nevenka Tkalec, dr. koro, prof. Terman, ing. Tripalo, ing. Kolobari, dr. Cokovi, Ivan Jovi, Kreo Vali, Anto Opaak, Vlado Radman i mnogi drugi. Na sastanke je redovito dolazio i jedan Musliman ijeg se imena ne mogu sjetiti. U to vrijeme takoer je poelo djelovati i HKD "Napredak", koje je organiziralo predavanja i koncerte. Iz Zagreba su nam dolazili Vice Vukov i Ljiljana Molnar Talaji, koja je pjevala pred prepunom dvoranom Doma kulture. Primadona je izrazila elju daje odvezem do Trapista, to sam i uinio. U Trapistima se upoznala s ocem Mohorom, koji je takoer divno pjevao. Ljiljana se popela na kor gdje je zajedno s ocem Mohorom, otpjevala jednu pjesmu. Njihovo pjevanje u duetu ostat e mi u trajnom sjeanju. Primadona je rekla da je crkva veoma akustina i da e u njoj jednog dana odrati koncert. Nitko tada nije slutio da se pribliavaju vremena mraka, ubojstava i ruenja. Politike govore sam drao od Dobretia do Doline na Savi, te od imia, Ivanjske, Miinog hana, Motika, argovca, Zaluana do Gradskog stadiona i dvorane Borik. Narod nas je svuda prihvatao srdano, kliui slobodi i Hrvatskoj - koja se polako budila... Jugokomunisti iz Ivanjske uspjeli su narod nagovoriti da glasa za Markovia, koji je, zajedno s Lonarom, bio jedan od najomraenijih Hrvata-izdajica. Tako se Ivanjska, nekad najhrvatskije selo, pretvorilo u leglo jugoslovenstva. U naim akcijama nam je pomagao i don Anto Bakovi, koji je uinio mnogo na buenju hrvatstva u Bosni. Ljudi su ga
14
DUGIN RATNIK
voljeli jer je govorio otvoreno, iz srca. Kad su se u HDZ-u pojavili "neki novi klinci" - Bakovi je maknut u stranu. Malo je ljudi koji Hrvatsku ljube kao Anto Bakovi. Taj neustraivi borac nikad se nije umorio kad je bila u pitanju sloboda Hrvatske. Bio je veliki govornik. U sjeanju mi je ostao njegov govor u Dobretiima i propovijed u Ivanjskoj.
10. listopada 1990.

Tijekom godine 1990. poeli su srpski novinari lagati u velikom stilu, tako da su i oni pridonijeli pripremama za velike pokolje. Stara navada srpske politike - to vie lagati i obmanjivati. Srbi vie nisu znali to bi od sile i bijesa. U Banjoj Luci neki se Srbi nisu mogli pomiriti s injenicom da sam dopredsjednik HDZ-a za Bosnu i Hercegovinu. Novinar, Limun Papi, bi mi u prolazu znao rei: - Sto ti to treba! Da se bavi politikom! Mislio je daje politika rezervirana samo za Srbe. Profesor Jovan Spremo, bivi komunist, a sada predsjednik Jugoslavenske demokratske stranke - poeo me provocirati u listu GLAS - bez povoda. Nigdje ga nisam spominjao ni usmeno, ni pismeno, pa ipak je on, izmeu ostalog napisao: Vjerojatno to me Antonije osi, banjaluki knjievnik i potpredsjednik HDZ-a ak za BiH dobro poznaje. Zna on, sigurno zna, da sam sin onog roda - koji im naui da hoda zna kako se mre. Zna da bih svata rekao. Zna da se ne bojim, niti u se ikada bojati njihovih "redarstvenika". I ne samo da se ne bojim tih golobradih mladia sa njihovim
15
DUGIN RATNIK
"ahovnicama" na uztnahanim Tudmanovim trobojkama, nego se ak ne bojim ni tisuu njihovih oklopnih transportera! Neka me pozovu. Uvjerit u ih u linu (iliti "osobnu") hrabrost. i neka me oni uvjere u svoju tobonju demokratinost - da me u miru sasluaju. Da uju ta kae knjievnik i istoriar koji argumentovano zna da Jugoslaviju mogu njeni razarai samo ratom razbiti. A u tom, ne daj boe, ratu da e i PO TREI PUT JUGOSLAVIJA SIGURNO BITI POBJEDNIK! Na sreu "proroanstvo" velikog komuniste, Jugoslovena i demokrate (troglav kao Triglav - to bi rekao Mato) - Jovana Spreme - nije se obistinilo. Jugoslavija, zapravo, nije pobjednik - ve, kao to svi znaju, GUBITNIK, a njegovi sunarodnjaci se proslavie punei jame ubijenim Muslimanima i Hrvatima. I povran itatelj e zamijetiti kako iz Spreminog teksta proviruje etnika kokarda. U GLASU, koji se jo nije zvao SRPSKI GLAS - objavio sam odgovor Spremi pod naslovom: "Kakav ovjek - takav govor": Stari Latini kau: - Qualis vir, tali oratio! (Kakav ovjek, takav govor). Mislim da profesoru (bivem drugu) Spremi nisam dao nikakvog povoda da unosi moje ime i prezime u svoj politiki tekst, u svoju polemiku s drugima. Dakle, moj dragi kolega Spremo spominje moje ime u tekstu s kojim ja nemam blage veze. Iz teksta ne mogu zakljuiti da li me Spremo voli ili ne voli. Ako je poeo da me ne voli - to nije dobro, jer u ovom gradu mene svi vole. Srbi me vole zbog prezimena (osi),
16
DUGIN RATNIK
Hrvati zbog imena (Anto), a Muslimani zbog - Babe iz bezistana. 0 narodima i narodnostima da i ne govorim. Pretpostavljam da je moj dragi kolega nekada, u davna vremena bio zaljubljen u Staljinove brkove, a danas je (kao to se vidi iz priloenog) - demokrata i to jugoslavenski, a to e biti sutra - to moda znaju Vava ili Vanda iz Vandaluzije. Drug Spremo kae da ga ja dobro poznajem! ovjeka, uglavnom, poznajem i prepoznajem po stilu! Meni se, priznajem, ne svia Spremin militantni, akijaki stil - jer ovjek koji pie kao on, ne voli ni srpski, ni muslimanski, ni hrvatski narod. Takav stil ne stvara mirotvorce, ve poziva na hrabrost, a izmeu redaka na rat, na makljau. Mislim da je stiglo vrijeme da cijelom svijetu pokaemo da nismo primitivna balkanska rulja, koja u mraku bezumlja otri svoje akije i kljoce. A tebi, gospodine Spremo, elim miran san!
28. listopada 1990.

28. listopada bijae prohladan dan. U svom tankom baloneru sam dobro ozebao. Tog dana, koji neu nikad zaboraviti, organiziran je miting HDZ-a na gradskom stadionu. Na tribinama se nalo desetak tisua graana iz grada i okolice. Vidio sam ak transparent na kojem je pisalo LUKAVAC. Najavljivala nas je Ksenija Urlii. Moj govor bijae kratak i kranski stiliziran. Miljah, evo nam demokracije i slobode zbora i dogovora, pa sam se "razbacio" kao pravi narodni tribun. Sav bi se moj govor mogao saeti u jednu reenicu: 17
DUGIN RATNIK
Svi su ljudi braa, svi su ljudi djeca Boja! Govorio sam desetak minuta. Na tribinama razdragani Hrvati aplaudiraju, viu i mau zastavama. Poslije toliko vremena - Hrvati okupljeni na jednom mjestu daju oduka osjeajima koje su godinama priguivali. Organizator mitinga je Ante Beljo. U publici sam vidio Antu Bakovia, dr. koru, Vladu Radmana i mnoge druge. Odnekud se pojavio na stadionu ing. Borivoje Sendi i rekao mi kako su ga komunisti najurili s njihove tribine i nisu mu dozvolili govoriti. Uzeo sam ga za lakat i rekao mu da moe govoriti s nae tribine to je on i uinio. Nakon mene govorili su Stjepan Kljuji, Pejo okovi, Ante Beljo i drugi. Tribine su bile u euforinom zanosu. Neki provokatori su pokuali ometeti miting, ali su ih nai mladii rastjerali. Vjerovao sam kako e demokracija zahvatiti i nae prostore, ali sam zaboravio da Srbi ne vole demokraciju. Oni su za totalitarnu vlast, za srbovanje. Sjetio sam se gradskog vjetrogonje Vuke Zrnia, koji je po gradu vikao: - Srbuj brez komentara! Kasnije, na ulici, susretao sam Borivoja Sendia, ali on me nije htio prepoznati. Postao je rigidni srpski nacionalist i ministar. uo sam kasnije da je odlazio na sremski front da "bije" Hrvate. Zaboravio je da ludilo i svirepost ne mogu preporoditi nikoga - pa ni Srbe.
18
DUGIN RATNIK
Navodim u cijelosti svoj kratki govor na Gradskom stadionu iz kojeg se vidi da smo mi Hrvati vodili miroljubivu politiku: Prije nekoliko dam sam na televiziji gledao starog ruskog vojnika, koji je na pitanje novinarke: - Vjerujete li u socijalizam? - odgovorio: - Ne, ne vjerujem u socijalizam! Jo samo vjerujem u Boga! A to mi u ovim povijesnim vremenima treba da kaemo? U to mi treba da vjerujemo ? Ne treba biti naroito mudar da bi se odgovorilo na pitanje u to mi vjerujemo. Mi vjerujemo u demokraciju, koja, prije svega, treba da se izbori za slobodu i dostojanstvo ovjeka jer i najgora demokracije je bolja od najbolje tiranije. Na napaeni narod treba slijediti filozofiju ljubavi i mira, to i drugima preporuujemo, a nekima, ratniki raspoloenim pojedincima, treba rei da se nemaju s kim boriti. Zato ne dozvolite politikim neznalicama da povedu ratniko kolo, ne dozvolite da se dogode jame i pokolji, ne dozvolimo da se ijednom narodu na ovom podruju dogodi neto runo. Treba zatititi svaku enu, svako dijete, svakog starca jer svi su ljudi braa, svi su ljudi djeca Boja. Stoga neka se dogode razum i mudrost, neka se dogaaju mir i blagostanje i neka se trajno dogaa - Ljubav. Glasujte, dakle , za one koji vam nude ljubav a ne mrnju, glasujte za one koji vam nude mir a ne rat, glasujte za one koji vam nude ivot a ne smrt, glasujte za ljepu budunost svoje djece. U ovim burnim vremenima samo luak moe poticati ljude na bratoubilaki rat. Svaki pametan ovjek zna da oruje izaziva oruje, a krv izaziva novu krv. Ne vjerujem u revoluciju koja
19
DUGIN RATNIK
skida ljudske glave, ali vrsto vjerujem u revoluciju ljubavi. Draga brao Srbi, u demokraciji emo opet moi slaviti krsne slave, draga brao Muslimani u demokraciji emo slobodno slaviti Kurban-bajram, draga brao Hrvati u demokraciji emo opet ii na polnoke i opet emo moi rei:
-
Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje!
Zato neka je blagoslovljen svaki ovjek, koji iskreno i poteno misli i koji eli mir i sebi i svojim blinjima. Stoga neka zavlada mir u ovom lijepom gradu i okolini. Neka vie nikada ne zaplae majka za sinom, neka vie nikad ne zaplae kerka za ocem, neka vie nikada ne bude rata. Neka bude mir! Mir, brao i sestre, samo mir. ivjeli!
4. travanj 1992.
Srbi su izvrili dravni udar i zaveli svoju strahovladu. Banju Luku su okupirale snage SOS, istjerali tenkove na ulice, zauzeli Opinu, Ra- dio-stanicu i sve vanije ustanove. Vidi se: sve je ve dogovoreno, isplanirano i konano realizirano. - Spaavaj se tko moe! - rekao sam sebi i zakljuio da Srbi ne mogu bez totalitarnih sustava i metoda. Sinovi bivih koljaa dolaze opet do punog izraaja. Zbogom slobodo! Zbogom demokracijo! Zbogom lijepa pameti! Putujemo u mrak! U okupaciju!
20
DUGIN RATNIK
6. travnja 1992.
Pria mi susjeda Vasva kako je ula od nekoga iz Merhameta da su arkanovci u bijeljinskoj damiji masakrirali 165 Muslimana.
6. svibnja 1992.
Iz Caritasove ljekarne, smjetene u zgradi Biskupije, lijekove su dobijali i katolici i pravoslavci i muslimani. Toliko da se zna! Isto tako lijenike usluge pruane su svima. Biskup Komarica nije pravio razliku medu ljudima. Bio je humanist par excelence! Osim toga neumorno se borio za ljudsko dostojanstvo, za pravdu i mir, obraao se domaim i europskim monicima, ali je, izgleda, ventilator dehumanizacije ohladio mnoga srca. Djelovanje nekih europskih politiara moglo bi se obiljeiti sintagmom - moral insanity.
7. svibnja 1992.
Optika radnja Rasima engia, u koju su Banjaluani rado svraali - minirana. Poslije miniranja Rasim je daskama zatitio vrata i prozore. Rasimova optika radnja je jedna od 56 muslimanskih radnji koje su unitene. Svaku no sluamo kako detonacije odjekuju gradom to znai da su Srbi neumorni u ruenju tueg.
21
DUGIN RATNIK
9. lipnja 1992.
U godini 1991. poinje najmraniji period banjaluke povijesti - jer je zloin genocida prihvaen kao metod od banjalukih politiara - glavoloma. Na podruju Banje Luke nikada nitko nije odgovarao za ubojstvo Muslimana ili Hrvata - to znai da je politika etnikog ienja dirigirana odozgo. Sotona je ve uao u moj grad i ve nas reeta kao ito. Njegovi sljedbenici ubijaju, pljakaju, siluju, odvode u logore. Banju Luku pritie satanizam, umalost, prostatvo, mrak i bezumlje. etnici su grad pretvorili u pojatu i bacili ga stotinu godina unazad. U grad su se spustili gortaci-siledije koji su nanjuili pljaku. Meu romboidnim fiziognomijama prepoznajete glavosjee, bive komuniste, pohlepnike kojima nikad nije dosta tude muke. Tako je zapoeo najbesmisleniji rat u Hrvatskoj, te u Bosni i Hercegovini, rat koji je ove dvije republike htio pretvoriti u Veliku Srbiju. Zbog te sulude ideje palo je mnogo nevinih. I dok se nou pucalo i pljakalo, ja sam uz svijeu biljeio u svoju teku zapaanja. Neka budue generacije znaju to su Srbi radili na podruju Banja luke.
7. kolovoz 1992.
U gradu je racija. Milicionari zaustavljaju i legitimiraju mukarce. Hrvati, Muslimani, pa ak i neki Srbi ne ele ii u rat, te se ne odazivaju na vojne pozive.
22
DUGIN RATNIK
Kroz Banja Luku je prolo 45 autobusa koji su stigli od Prijedora. U pretrpanim autobusima su se guili ene, djeca i starci koje su vozili iz logora Omarska i Trnopolje. Jedna borna kola i tri policijska auta pratili su konvoj. Komiju Sabitaodvezli su u bolnicu gdje je i umro. Nisu ga ni lijeili. Muslimane su, uglavnom, putali da umru bez lijenike pomoi. Znaju li to srpski lijenici o Hipokratu? Ili su ba sve zaboravili.
8. rujan 1992.
Biva napredna drugarica Boana Kralj, otra komunistkinja postala je preko noi etnikura i direktorica Medicinske kole u Banjoj Luci i jednog dana (8. rujna 1992.) pozvala me u svoju kancelariju i predala mi moj dosje (38 godina radnog staa) i rekla mi da ne mogu vie raditi u koli jer je tako odluio Krizni tab. Konano - la commedia e finita! Da budem iskren - ne bih vie mogao raditi u neljudskim uvjetima. Prema tome, "upiranje" je stiglo u pravo vrijeme. Jedina kolegica Denana mi je rekla: - Zao mi je! (Ima u nekih Muslimana jo starinskog merhameta). Ostale kolege, Muslimani i Hrvati, gledaju me indiferentno kao daje sve to to se deava - najnormalnija stvar na svijetu. Jo nisu vjerovali da e i oni biti, nakon nekoliko mjeseci, takoer nogirani. Kolegice Srpkinje su se smjekale. U Biskupiji se smjestio Caritas, tako daje zgrada Biskupije postala i magazin i ljekarna i ambulanta. Hrana se dijeli i
23
DUGIN RATNIK
katolicima i Muslimanima i pravoslavnima. Biskup Komarica dijeli i akom i kapom. On je svijetla toka u naem mraku. Pa ipak, narod (nekad radni narod) ponaa se kao i uvijek - prostaki, nekulturno, vrijea . sveenike, asne sestre. Tko e narodu udovoljiti! - Ako se ne umirite, ekat ete etiri dana! - kae asna sestra-vratarica. to joj to treba - mislim. Pa ona ovdje predstavlja crkvu.
22. rujna 1992.

Moj sin Dobria otputovao u srijedu, u 10 sati Caritasovim kamionom u Zagreb. Zamolio sam MiljenkaAniia da pripazi na njega. Dobria je zapravo pobjegao iz banjalukog pakla. Ve su srpski milicionari dva puta dolazili traiti ga. Svaki put se sakrio u kokoinjac. Dok se kamion s Dobriom udaljavao prema Bojica hanu, tuga i rezignacija su me epali za podgrlac. Vidim: moja obitelj se rastura na sve etiri strane svijeta. Je li ovo kraj? - pitam se. Vraam se kui s velikim teretom na dui. Netko me gurnuo u ovaj teki ivot kao u rupu i tko zna hou li se iskobeljati. Odvie sam svoj i svojeglav da bi me voljeli mogunici. Poslao sam dr. ivanoviu pismo, a on ga objavio u PRELOMU. Svi se ude: odakle osiu tolika hrabrost! Mogao sam izgubiti glavu zbog urednikove nesmotrenosti. Na stolu netaknuta kafa.
24
DUGIN RATNIK
28. rujna 1992.

itam psalam 92. - Rasprit e se svi to ine zlo! - i tjeim se vjenim istinama. Kominica Vasvija Efendi tu misao parafrazira u stilu narodne pjesme: - Igraj Dudo - nee dugo! Na dvoritu slaemo iscjepana drva da se osue na suncu. Spremamo se za dugu ratnu zimu. Dobria je ve daleko. Na sigurnom. Nadamo se da je ve stigao u Passau. Poto je sve zamaglila srpska iracionalna mrnja, moglo bi se zapjevati: - Nema vie ljubavi! Nai susjedi, Mladenka i Borivoje, gledaju nas poprijeko kao da smo im neto oteli. Do juer su nas pozdravljali, smjekali se - danas okretanje glave ustranu. Decenijama su nosili petokrake i pjevali: Drue Tito, mi ti se kunemo ... a sada naturili ajkae i etnike kokarde i preko noi postali vjernici i pravoslavci. U socijalizmu su pljuvali po svetinjama. Nisi smio spomenuti krsnu slavu. A danas! Kakvi glumci! Pasternak bi rekao: - Njihov stil je hipokrizija! Tako se nai dojueranji "prijatelji" poinju roguiti i ljutiti bez razloga. Nazivaju nas ustaama. Moja ena Boana i susjeda Vasva sjede pored svijee i pletu vunene arape. Do uiju nam dopire tektanje kalanjikova. Kako im ne dosadi pucati, Alah ih smeo! - kae Vasva. Braa Srbi enlue. itavu Boju no pucaju i zabavljaju se. Gotovo fiziki osjeamo kako nas okruuju mrnja, zlo i smrt. U Banjoj Luci, gradu bezakonja, ljudi ginu bez rata. Idu Srbi od kue do kue pa ubiju dvoje, troje lanova obitelji. Kako kad! Ve je pobijeno oko 500 to Muslimana to
25
DUGIN RATNIK
Hrvata. Gospodin naelnik, Predrag Radi, iz svoje fotelje fatalistiki promatra kako krv tee potocima i pravi se da nita ne vidi i ne uje. Kofeinom, kao Balsac, odravamo svoj duh budnim. Srbi poeli ruiti damije, crkve, samostane. Sotona i njegovi sljedbenici zduno obavljaju svoj ruilaki posao. Ponaaju se kao bijesni psi. Ti nitkovi kao da su pobjegli iz galerije Lombrosovih delikvenata. Idu od kue do kue, pretrauju, premlauju ljude, amaraju, trae, toboe, skriveno oruje... Uz put obavezno psuju sveto Boje ime. Umjetnik nikada nije u suglasju s vremenom i upravo to mu daje opravdanje da ivi. Banjaluki knjievnici srpske nacionalnosti prihvatili su zlo kao neto normalno. ak se raduju osvajakim pohodima, obilaze srpsku vojsku, itaju im svoje umotvorine i srbuju. ak se i Joco Bojovi ponosno smijulji. Kae mi: - Jesi li vidio kako Srbin dri prst na obarau? Nema mrdanja! HVO spasio nekoliko muslimanskih sela od etnike kame. Hrvatska primila nekoliko stotina tisua muslimanskih izbjeglica iz Bosne i smjestila ih u tople domove. Tuzlanski voda Muslimana poziva etnike u vojsku BiH to pokazuje daje politika veoma nepoten posao.
10. prosinca 1992.

Luaci, opsjednuti velikosrpstvom, vode rat. Znai: opet! Sve iznova! Svaka nacija ima svoje junake i svoje izdajice. Nekoliko Hrvata iz sela argovac, koji su se oenili
26
DUGIN RATNIK
Srpkinjama, obukli etnike odore, pa iz snajpera gaaju hrvatsku djecu. Nepojmljivo! Gospodin iz Motika strepi nad svojim imanjem, brine za svoju gostioniarsku guziicu. Brine za svoj seljaki bussines. Kae da mu Hrvati kvare posao. Eto, tako vam izgleda obini hrvatski prde. Gledam na TV-ekranu kako mali patuljasti politiar Ikija Koljevi, napoleonskih dimenzija i apetita, gleda kroz dalekozor neprijateljsku obalu preko Save. Iz Srpca se dobro vidi Hrvatska. Mali ovjek s velikim ambicijama kae: Lepo se vide dva genocidna! Jedan uva kravicu, a drugi vozi traktor. Ako imate .snajperista, upucajte ih! Snajperista zauzima poloaj, ali naelnik Milo kae: - Neemo pucati! Pojavio se neki Zulfikarpai, defetist. etnici mu tijekom drugog svjetskog rata pobili etrdesetak roaka, a on se hvali daje ranjen na Romaniji branei etnike. Njegov pomonik, Muhamed Filipovi - Tunjo, kao bod Janus, malo gleda na Istok - malo na Zapad. Gospodin Zulfikarpai, politiki amater, vodi svoje muslimanske ovice pod etniku kamu. Dakle, kama-juer, kama-sutra. Ne zna Zulfikar da e mu etnici ovaj put poklati vie od 40 roaka. Poto je Zulfikarpai politiki kratkovidan, treba mu nabaviti specijalne ozluke. Banjaluko vrijeme je puno tjeskobe i mraka, ali se zna da je najmraniji sat pred svitanje. Ljudi se tjee izrekama: - Strpljen- spaen! Znamo: boanska mudrost nije u suglasju s nestrpljivima. Zato se, pitam se, ne rasplamsa ljubav, ta ljudska energija, da pokrene vjetrenjae duha? Zar oni misle da e nas u budunost voditi ubojice i ruitelji bogomolja? Gruba srpska sila, koja trai oboavanje, izdajstvo je Duha, a istovremeno ozbiljna zabluda o
27
DUGIN RATNIK
ovjekovoj metodi. Konano sam spoznao da su Srbi narod nereda i nekulture. Oni naprosto nisu u stanju uspostaviti red ni u sebi ni oko sebe. Srpski seljak je divlji, surov, krvoloan, daleko od Bojih zakona, zatvoren ljepoti vjere, orue sotone. Podigli su logor na Manjai, ali jo nemaju krematorij za spaljivanje hrvatskih i muslimanskih leeva. Ali, napravit e oni i te fabriice. Napredan su oni narod. Za sada se slue dubokim jamama i provalijama u koje bacaju ubijene. Rade u stilu "Jazovke". Vasva melje kahvu u kuhinji i govori: - Alah kerim! Bijesna vuka - malo vijeka! Zlo roenje - gotovo suenje! i - Bog silu ne voli! Niija sila nije Bogu mila! Tako se Vasva narodnim izrekama brani od zla vremena i runih misli. Imam dojam sa su se Srbi 1918. godine ujedinili s Hrvatima samo zato da bi imali koga ubijati. Za vrijeme kraljevine Jugoslavije pobijeno je dosta Hrvata. Spomenut u samo ubojstvo Stjepana Radia u beogradskoj skuptini 1928. Hrvatu se bilo teko zaposliti u Banjoj Luci. Srbi su smatrani dravotvornim elementom, te su kao takvi zauzimali dominantne poloaje. 1 u Titovoj Jugoslaviji zauzimali su najvanija mjesta u vojsci, prosvjeti i dravnoj administraciji. Pod krinkom "bratstva i jedinstva" socijalizam je progutao najvie Hrvata, poevi od Bleiburga do Golog otoka. U sjeni lanog bratstva Hrvati su nosili svoj kri. Mnogi su pobjegli iz domovine i rasuli se po svijetu, od Amerike do Australije. Rat je sukob naoruanih naroda, a poto je ono to se
28
DUGIN RATNIK
deavalo u Bosni nije rat - ve atak naoruanih Srba na goloruki muslimanski i hrvatski narod - onda emo taj srpski atak jednostavno nazvati akcijom genocida i etnikog ienja. U ovoj posljednjoj akciji Srbi su definitivno odluili likvidirati Hrvate i Muslimane, kako bi realizirali staru ideju o Velikoj Srbiji. Naalost, oni nisu nita nauili od povijesti. Hitler je tijekom drugog svjetskog rata likvidirao 5 miliona Zidova, koji danas imaju monu dravu Izrael. Dokle god su na slobodi Miloevi, Karadi i Mladi - mira nee biti. Ne nalazim nikakve razlike izmeu Karadia i Momila Krajinika jer su obojica zajedno stajali iza vojnika koji su pucali po Sarajevu. Isto vrijedi i za Biljanu Plavi, koja se javno ljubila sa ratnim zloincem Arkanom. to moemo oekivati od ljudi, krvavih ruku, koji su poinili toliko zla. Profesoru Lazareviu bih preporuio da proita pravila lijepog ponaanja, koja ne doputaju neke govore i neke postupke.
26. listopada 1992.

Uskoro emo ui u hladni tunel studenog. Ameriki statistiari predviaju da bi ove zime u Bosni moglo umrijeti oko tisuu stanovnika od gladi i hladnoe. Kad je u pitanju statistika, svijet se mnogo ne uzbuuje. Ipak su to samo brojevi. TV-vijesti, koje donose slike raskomadanih ljudskih
29
DUGIN RATNIK
tijela, tee padaju zapadnim gledateljima jer imaju osjetljiv eludac. Svakog tjedna stiu Caritasovi kamioni s hranom. Neka Hrvati i Bonjaci umru barem - siti. Pjesnik Karadi u stihu nareuje: - Ruite gradove, ubijajte gadove! Primijetio sam da se svjetski politiari vie brinu o naem standardu nego o naem ivotu. Zauuje da banjaluki vladika Jefrem uope ne reagira na ubojstva Hrvata i Muslimana. Nijednom rijei nije osudio ruitelje bogomolja. Oekivao sam da e putem radija ili novina objaviti svoj protest protiv barbarskog ponaanja svojih sunarodnjaka. Meutim - nita! uti ovjek kao zaliven. Moda mu je maca jezik pojela! Ili - moda nee da se mijea u politiku. A moda mu se svia vatreno dejstvovanje njegove pastve. Tko zna! U svakom sluaju kao vladika morao bi ih opomenuti i rei: - NE UBIJ! NE POELI ENE BLINJEGA SVOGA! Vjerujem da e mu Stvoritelj stroije suditi, jer bjee indiferentan prema patnjama blinjih.
23. studenoga 1992.

Ponekad jedno slovo moe odluiti o ivotu i smrti. Kad bih, na primjer, stavio jedno P ispred svog imena, ne bih vie bio ANTO ve PANTO, PANTELIJA, PANTELEJMON, to znai da bih u svemu bio lav, jer PANTA znai SVE, a LEON je LAV Dakle, sve u svemu - lav, lafina!
30
DUGIN RATNIK
Ilija Turjaanin iz bosanskog sela Maia, po vokaciji upisni lopov, pljaka, cinkaro i hulja odnosio se prema ivotu pantagruelski. Da je mogao, taj "Titov gardist" (tako je sebe nazivao) prodro bi sve Hrvate za ruak, a Muslimane za veeru.
20. prosinca 1992.

Ovaj nam mjesec bijae optereen boleu naeg Miljenka Aniia, biskupovog tajnika. Svi smo bili oaloeni. Bojali smo se najgoreg. Miljenko Anii bijae motor koji je sve stavljao u pogon. Uvijek u pokretu, radio je za dvojicu. Neka mu Bog podari zdravlje i radost!
29. prosinca 1992.

Juer je pao snijeg pri i pokrio zemlju. Gordana Zrni, kolegica iz zbornice, pozvala me da doem na svoj vlastiti ispraaj u prijevremenu mirovinu. Inae, ne volim ispraanja, a najmanje ovo na koje me pozivaju. Ve sam jednom "ispraen" (itaj - istjeran) na radost blieg i daljeg srpskog okolia. 0 solidarnosti i kulturi kolega neu govoriti, jer tijekom etiri mjeseca nitko nije okrenuo telefon da me upita kako ivim, jesam li gladan, bolestan itd. Nitko, dragi itatelju! Da sam mogao, doviknuo bih im: - Aferim, na ojstvu! Poto se nisam pojavio u koli na sveanosti "ispraaja", profesor Marko Komarica donio mi je poklon kui. Bijae to neka loa slika, koju nisam htio primiti. Naalio sam se i
31
DUGIN RATNIK
rekao da primam samo dobre slike. Osim toga - uvaj se Danajaca i kad poklone nose. Rekao sam kolegi Marku da on tu sliku pokloni "kriznom tabu", koji je veoma zasluan za "upiranje" Hrvata iz slube. Kad se srpsko bezumlje rastopi u svom samounitenju, ljudi e se poeti vraati svojim kuama da opet ive normalnim ivotom. Beskrajno sam usamljen, ali se tjeim milju kako samoa obiljeava velike ljude. Tako uobraavam da sam veliki ovjek. Znam: ako elim ivjeti u miru - moram se pomiriti sa siromatvom, poniznou, apstinencijom i glau. Srbi su posljednji barbari na zemlji, koji podiu crkve u koje ne idu da se mole Bogu. Sluam od ena kako neki Srbi u sred crkve psuju sveto Boje ime.
26. sijenja 1993.

Gledao sam na TV-Zagreb dr. Asima Kurjaka svog biveg aka. Bio je vrijedan, pametan i ambiciozan.Mudro je uinio kad se povukao iz politike. Asim Kurjak, koji je svakodnevno stojao pred velianstvenom tajnom raanja novog ivota nije mogao ostati u drutvu onih koji nisu vjerovali u udesa... Naalost, neki su muslimanski intelektualci odigrali ulogu trojanskog konja, u ijem su se trbuhu skrivali etniki jazavci iz Striia.
32
DUGIN RATNIK
Mnogi su zbog masnog zalogaja i komfornog stana postali bezbonici, opredijelivi se za "partiju" koja je davila hrvatski narod od Bleiburga do Hrvatskog proljea i Ovare, Danas je u 10 sati dolazio don Marin, simpatini Dalmo, uvijek radostan i vedar - da itamo njegov tekst "0 smijehu". Kaem mu da je naslov ma s dvije otrice. Ja bih napisao: Osmijeh radosnih - jer postoji i avolsko cerenje. Potom mu govorim o pravopisnim i stilskim pogrekama. Ideal dobrog stila je, kaem, dostii jednostavnost Svetog pisma. Banjaluki Caritas putuje u Zagreb ponedjeljkom ili petkom. Dobrii redovno aljemo pisma u kojima mu piemo o sebi i prilikama u Banjoj Luci jer znamo da ga zanima sve to je u vezi s naom klorofilnom varoi.
29. sijenja 1993.

Primijetio sam: na starog ovjeka psi laju ee.
30. sijenja 1993.

Danas molim ovako: - Oslobdi nas, Boe, mrakoljubaca i ljudi koji se ratu vesele.
33
DUGIN RATNIK
31. sijenja 1993.

Primili smo Dobriino pismo iz Zagreba u kojem nam, s mnogo optimizma, pie da e se zaposliti i dobiti stan. Vidjet emo! Deo gratias! Politika je vrsta uenog nadlagivanja. Kad sam jednom nogom ugazio u politiku, osjetio sam da postoji opasnost da se prvom zgodom pokliznem, te sam se povukao da ivim u kutu - nikome na putu. Meutim, ve bijae kasno jer su me Srbi ve obiljeili. S Dobriom se ujemo telefonom iz Breica u Sloveniji, jer iz Zagreba ne moe dobiti vezu... Poto mi sat zaostaje, Boana kae da je - nazadan.
3.oujka 1993.
Depresija i tjskoba postadoe prava epidemija u sveopoj izopaenosti ljudskog duha. Da bih meditirao - potrebno je izii iz stanja napetosti u oputanje tijela i duha. Ali, kako se opustiti kad mi do uha dopiru pucnjevi borbenih Srba.
3. oujka 1993.
Sjedei u kuhinji kao u zatvorskoj eliji razmiljam o vremenu mraka i o tome kako su neki "susjedi" mentalno bolesni jer im je savijest neista. Znam da svaki ovjek umire kao nedovreno bie, ali "oni" su zaista daleko od pravih vjernika koji su ispunjeni mirom. Otkuda, pitam se, odjednom toliko nepromiljenih postupaka, otkud toliko neznanja koje je postalo pravi izvor tjeskobe. Mogu ovi, to
34
DUGIN RATNIK
ine zlo, pobjei i na kraj svijeta, ali ih bijeg nee osloboditi od grijeha. Pokuavamo zamijeniti kuu na Tranzitnom putu s nekim Srbinom iz Hrvatske - ali ne uspijevamo. Srbi su u Hrvatskoj gradili velike kue - te stoga trae nemogue. Rogoznica, Murter, iovo i Trogir su mjesta koja nam ne odgovaraju.
3. oujka 1993.
U sjeni zvune kulise (tektanje mitraljeza) postao sam osamljeni mislilac - ali malo je onih u ovom prljavom gradu, koji bi prihvatili ideje o ljubavi, miru i dostojanstvu ovjeka.
9 oujka 1993.
Gugo Lazarevi, poznat kao patoloki laac, bijae sklon hiperboli, koja dotie la, mistifikaciju i prevaru. On eli ostvariti megalomanske ambicije SAN U - Velika Srbija do Karlobaga. Srpski akademici doveli su ljudski um do granice apsurda i zloina. Ilija Garaanin i Petar Koi bijahu pretee ovih suludih planova. Zna se da je Koi u jednoj sarajevskoj gostionici krasnoslovio stihove: Srpsko je nebo plavetne boje, na njemu sjedi Srbin Bog. Srbi aneli slue - Srbina Boga svog!
35
DUGIN RATNIK
S ovakvim je stihovima Petar Koi zavrio u jednoj beogradskoj ludnici. Sjetih se Jove Rakovia koji je rekao: Srbi su lud narod! Rat koji se vodi u Bosni posljedica je ateizma i "napredne" ideologije, koja nam je u amanet ostavila dosta politikih nakaza. Mnogi su dananji politiari, poevi od Miloevia i eelja do Predraga Radia i Predraga Lazarevia bili lanovi Komunistike partije. Sjetih se Dostojevskog koji je rekao: - Ako nema Boga - sve je doputeno! Zapanjen sam ogranienou nekih srpskih "politiara" i bezdanom izmeu njihovih vjernika i ateista.
15. oujka 1993.

Po kerki Maji poslao sam pismo dr. ivanoviu (zvali smo ga ile) - a on gaje, bez moje privole, objavio u listu PRELOM pod naslovom - Zato initi zlo? Navodim ga u cjelini: Kao pedagog sam inio dobra djela i nikada nisam bio okrutan, jer sam znao da je nasilje oruje glupana. Meutim, obijesni ponovo gone mirne, jer su zaboravili onu Njegoevu: - Kome zakon lei u topuzu, tragovi mu smrde neovjetvom. Po intelektualcima se, eto, puca i u naem gradu kao po zeevima za odstrel. Znai - narod je opet izabrao Barabu. Oduevljenje za propalice ne jenjava, to pokazuje da je Carstvo mraka i u doslovnom i u prenesenom znaenju - meu nama. Bez sumnje, u naem rjeniku nema dovoljno runih rijei kojima bismo opisali zlou svijeta. Danas bi svaki ovjek
36
DUGIN RATNIK
morao svoj ivotni pogled opravdati pred svojom savjeu. S obzirom na vlastito uvjerenje i ovjekovu slobodu svako bi nasilje moralo biti iskljueno. Naalost, nijedna ideologija ne voli razum; radije ga zaboravlja ili pokuava iskopati njegovu djelatnost silei ga na utnju. Pa ipak... Pitam se da li rafal ure Kopanje iz Glamoa po mojoj kui oznaava kraj humanizma, potenja, ojstva i dobronamjernosti i poetak definitivnog ruenja slobode i mirnog naina ivota? 'Laj primitivni primjerak ljudske rase, ovjek bez duha, bez vjere, bez identiteta, koji u svom ivotu nije proitao ni jednu knjigu - izvukao se iz svoje "pilje" i spustio u civilizaciju kao slon u staklarsku radnju. I sada rui, otima, pljaka, ubija... Nije li to poetak kraja mirnog naina ivota - poetak apokaliptinih scena, koje se javljaju kao slika izopaenog morala. Danas, kada se nalazimo u jednom skandaloznom vremenu - pitanje smisla ivota nije nikakvo teoretsko pitanje - ve pitanje krvave stvarnosti. U vezi s mojim sluajem navest u (neskromno) nekoliko primjera iz svjetske knjievnosti: - Slavnog panjolskog pjesnika Lorcu ubila je jedna andarina, velikog ruskog pjesnika Osipa Mandeljtama ubio je neki zatucani boljevik, a Ivana Gorana Kovaia ubila je jedna etnika btidalaina. Hoete li dopustiti da i mene ubije primitivac iz Glamoa, uro Kopanja, samo zato to je bacio oko na moje imanje. Spomenuti uro je preko telefona rekao mojoj kerki da on ubija i djecu mlau od 18 godina. Ako on zloin izvri, kao
37
DUGIN RATNIK
to ga je izvrio ispaljujui 60 metaka u moje prozore, fasadu i krov, hoe liga moi netko opravdati sluei se novinarskom logikom da je spomenuti uro bio patoloki sluaj, fizioloki defekt ili hereditarno optereen. Meni te novinarske "objekcije " nee biti ni od kakve koristi - post festum. Znatno: u svim vremenima je bilo destruktivnih tipova - ali je bilo i onih koji su branili slobodu i dostojanstvo ovjeka. Pitam se: - ivi li u Banjoj Luci pristojan i hrabar ovjek, koji e, u povodu mog sluaja napisati svoj "J'accuse" i uputiti ga predsjedniku republike kao to je to svojevremeno uinio Zola. Gdje su moji kolege i prijatelji, srpski intelektualci, da napiu peticiju u znak protesta protiv zloinaca to pucaju po pjesnicima! Hou li kao iogen morati s fenjerom u ruci traiti ovjeka u ovoj ariji? Hou li ostati razoaran pred hladnoom indiferentnosti i dehumanizacije? Strano je to ljudi bjee sa svojih ognjita, strano je to ubijaju nevinu djecu, strano je to postoje logori, strano je to se puca po knjievnicima - ali je najstranije to postoje ljudi koji misle da je sve to normalno - i ne reagiraju! Sapienti sat! Banja Luka, 15. veljae 1993 Uvaeni drivanoviu, Dok se putem radija vode lirski razgovori o nostalgiji, dui, istini, toleranciji i slobodi, o prijateljstvu - dotle bezduni ljudi strijeljaju po meni kao to se puca po zeevima. Ne znam hoe li Redakcija "NOVOG PRKLOMA" povesti
38
DUGIN RATNIK
razgovor o zloincima koji nas okruuju ili e slegnuti ramenima i rei: - C'est la vie! Hoe li meni od svih prava ostati jedino pravo na drhtanje? Potovani gospodine osiu, Lino, kao gl. i odgovorni urednik lista "NOVI PRELOM", te u ime Redakcije, vjerujte mi, daleko bih vie volio da nismo u prilici da objavljujemo ovakva pisma! Vi, koji ste godine i godine posvetili ovom gradu, vi - koji darovaste Banjoj Luci i njenim iteljima ono najvrjednije u ovjeku: svoj duh, eto - imate hrabrosti da mu se i na ovaj nain obratite. Nedovoljno smo jaki i "znaajni" za ita drugo osim da izdvojimo dio naeg prostora sa nadom da emo i na stranicama naeg lista imati prilike da pratimo va literarni rad. U ime Redakcije N.P. i u svoje lino ime dr. Miodrag ivanovi Ne znam je li urednik Miodrag ivanovi, objavljujui moje pismo bio svjestan da mi ini medvjedu uslugu.
23. oujka 1993.

ivot sam proveo meu pakosnim ljudima koji ne bijahu ni seljaci ni graani. Gugo Lazarevi nije racionalist, kako sam tvrdi, ve romantiar koji se u pisanju i u govoru slui crno-bijelom tehnikom. Njemu su svi Srbi dobri, a Muslimani i Hrvati su loi deki.
39
DUGIN RATNIK
28. oujka 1993.

Cijelu no - meava! Ni Tolstojeva, ni ehovljeva - ve naa bosanska - divlja i nepoetina. Napisah "bosanska" - premda znam da Srbi mrze najvie zelenu boju (!) i pridjev "bosanski". Zato vie nema ni Bosanskog Novog ni Bosanske Gradike. Po njima - nema vie ni Bosne ponosne. Pomraenje uma dolazi od praznine u glavi i zbog iskrivljavanja moralnih normi. Ako se uzme u obzir da mnogi Srbi imaju neistu savjest, onda se ne treba uditi to je njihovo mentalno zdravlje u krizi. Sto rei svim Radiima, Taliima, Branima, Kasagiima, upljanima, Tutuima, Vukiima i Lazareviima ija vlast pliva u potocima krvi? U promatranju znakova vremena otkrivamo sotonu, koji svakodnevno prodaje la za istinu. Smatrao bih se intelektualnim majmunom kada bih npr. mrzio Kineza samo zato to je Kinez. Meutim,srpski intelektualci ponaaju se kao slaboumnici kojima je mjesto u azilu za tupoglavce. Neki su od njih zaista pomjereni ljudi koji ive u suglasju sa svojom paranojom i idejom o "ugroenosti" srpstva. Nevjerojatno je da se najednom mjestu nalo toliko mahnitih. Luaci donose zlo, patnju i ikaniranje. Kraa, pljaka, otimaina i ubojstva dio su balkanskog folklora. Muslimanima i Hrvatima u Banjoj Luci je sve tee. Oni, dodue, jo uvijek ne nose na prsima nikakvo obiljeje kao to su nosili Zidovi za vrijeme drugog svjetskog rata - utu zvijezdu, ali zato na alteru za prodaju putnikih karata pie: MUSLIMANIMA i HRVATIMA KARTE NE
40
DUGIN RATNIK
PRODAJEMO! Za ubojstvo Hrvata ili Muslimana jo nitko nije odgovarao. Sudije i sudovi su smijene i deplasirane institucije. Kako sudije nije stid sjediti po kancelarijama kad u njihovim presudama nema ni potenja ni pravde. Srbi mrze i Ameriku i Njemaku, ali je nevjerojatno koliko vole njemake marke i amerike dolare. Koliko je Hrvata i Muslimana izgubilo glavu zbog posjedovanja strane valute. Proda, na primjer, hrvatski seljak kravu ili konja za njemake marke. Na putu do kue doekaju ga etnici i ubiju, a marke uzmu. U zadnjih sedam dana ubijeno je 12 Hrvata i Muslimana. Nikada izopaenost nije dostigla takav klimaks kao ovog oujka. Ipak, jo nije kasno da se Srbi pokaju za svoja zlodjela. Srbi, pokajte se! Gospodine Radiu, Lazareviu, Branine, Vukiu, Karadiu, Mladiu, i ostali - idite u manastir. Pospite se pepelom i obucite u kostrijet. Zapalite svijeu i traite oprotaj. Spasite due svoje. - Tijelo je nita dua je sve! - rekao je Nazareanin. Za vae vlasti poinjeno je mnogo zla, proliveno mnogo nevine krvi. Dakle, pokajte se! Ali ja znam: zloinci e se nasmijati seljakim smijehom bivih ateista i nastaviti svoj hod preko leeva. Ti pseudokomunisti danas su pseudopravoslavci - jer pravi vjernik ne ubija blinje.
41
DUGIN RATNIK
7. travnja 1993.
Danas me telefonom zvao neki hrapav glas. Javila se Boana. Psovao je moj lanak u PRELOMU i uz put mi opsovao ustaku majku. I Boani - takoer. Boana mu je rekla: - Jedi govna! Mislim daje to bio doktori Marti iz Glamoa urin roak. Malu, dematsku damiju Pod peinama nazvao sam "Prkos damija" jer je odoljela mnogim srpskim atacima. Na damiju su pucali tromblonima, podmetali eksploziv, ali je nisu uspjeli sruiti. Na kraju su bijesni Srbi spalili drveni minaret. Ostale se pougljene rebrenice. Sve skupa glupo i neinteligentno! Uvijek sam se iznova pitao: - Kakav je to narod koji rui bogomolje. 1 uvijek mi se vraao isti odgovor: - To mogu raditi samo izaslanici sotone.
15. travnja 1993.

Vlastodrci naeg grada preteno su loe obrazovani seljaci, bez temeljne kranske kulture, lani vjernici,optereeni ateistikom prolou. Nema nikakve dvojbe da su se u Srbima razigrali stari pljkaki geni.
1. svibnja 1993.
Bivi drugovi komunisti, a sadanja gospoda etnici konano su uspjeli sruiti, sravniti sa zemljom malu damiju Pod peinama. To ruenje djeluje mi deplasirano, jer ako su Srbi
42
DUGIN RATNIK
htjeli ruiti tu damiju - onda su to trebali initi u vrijeme komunizma, kad su takoer bili na vlasti, jer ni tada, kao ni danas, nisu vjerovali u Boga. Danas, kada su se bivi ateisti, toboe, vratili slatkom pravoslavlju - ruenje bogomolja pokazuje da je povratak vjeri - ista la.
1. svibnja 1993.
Jutros, oko3 sata sruene su, uz veliku detonaciju, koja je probudila cijeli grad, dvije najstarije, najvee i najljepe damije - Ferhadija i Arnaudija. Obje su iz XVI stoljea. Je li to mogue? - pitam se osupnut neshvatljivim zloinom. Nemam komentara! Zanijemio sam od uenja! Je li mogue da na svijetu postoje ljudi koji rue tako velianstvene graevine? Pa ti avoli u ljudskom obliku bi sruili i Aja Sofiju i crkvu svetog Petra u Rimu i Notre Dame u Parizu i Taj Mahal u Indiji i... Od Bedrudina Guia, koji je snimio poznati dokumentarac o banjalukim damijama, primio sam tekst, koji mi je poslao iz Amerike - pod naslovom "Sjeanje na etnike zloine u Banjoj Luci". Tekst govori o ruenju banjalukih damija, Ferhadije i Arnaudije, te ga gotovo u cjelini objavljujem: "U vrijeme velikosrpskog nasilja bijah predsjednik Odbora islamske zajednice u Banjoj Luci i neposredni svjedok barbarskih nasrtaja na sve banjaluke damije, turbeta, Sahat kulu, mezarja... Nakon to su u toku 1992. godine etnici u prijedorskom kraju poruili oko 200 damija i drugih vjerskih objekata pripadnika islamske
43
DUGIN RATNIK
vjeroispovijesti, mi u Islamskoj zajednici u Banjoj Luci smo strahovali da bi se to moglo dogoditi i nama. Na alost, nae strepnje su se obistinile. Poto su 9. aprila 1993. godine zapalili prvu damiju u naem gradu, Saferbegovu ili Podpeinsku, ve smo poeli strahovati za sljedee. Bili smo u potpunosti nemoni da bilo to uradimo. Doekasmo i famozni 1. maj 1993. godine - jedan od najcrnjih datuma u povijesti Banje Luke. U ranim jutarnjim satima, muftija hazdi Ibrahim ef. Halilovi telefonom mi je javio vijest, koju je bilo teko, preteko prihvatiti i koja mi i dan danas odzvanja u uima: - Bedro, sruena je Ferhadija! Do temelja! Jo je ostao samo minaret!" Bio sam okiran. Otiao sam odmah do muftijine kue, koja bijae pedesetak metara udaljena od sruene ljepote. U njegovom stanu ve se okupilo dosta ljudi. Srdano smo se zagrlili i zaplakali. Rijei nam nisu izlazile iz usta. Bili smo nijemi. S bolnim grimasama, duboko ranjeni i povrijeeni, ali uspravni i dostojanstveni, otili smo na mjesto zloina. Srpska milicija je u velikom broju "obezbeivala"prostor oko sruene Ferhadije. lako je bilo izmeu 6 i 1 sati izjutra, mnogo ljudi je ve stojalo na trotoaru i sa sve etiri strane gledali srueno zdanje Ferhad- pae Sokolovia. Kad smo pokuali stupiti na lokalitet damije, milicionari su nas nastojali sprijeiti. Poto smo bili uporni i predstavili se - pustili su nas. Koraali smo izmeu kamenih gromada i uputili se ka oblinjoj zgradi Odbora IZ-e i Muftijstva. Krov te zgrade bio je potpuno uniten, a prozori porazbijani. Nismo komentirali! Minaret Ferhadije jo se gordo uzdizao, premda djelimice oteen. S oblinjih trotoara uju se pla i
44
DUGIN RATNIK
jecaji ljudi. Njihov pla su uskoro nadjaali motori bagera, koji su se, kao po najsavrenijem scenariju, tu nali da obave svoj dio prljavog posla, da oiste lokalitet od ruevina. Priao sam jednom bageristi i pitao ga ima li nalog da to radi. Odgovorio je da nema, ve da mu je usmeno naredio njegov direktor. (Zoran Jerkovi, direktor JKP"Put", op. B. G.). Jedan milicionar je primijetio da razgovaram s bageristom, te me pozvao da doem pred kafanu "EX", koja se nalazila preko puta Ferhadije. Pitao me emu sam razgovarao s bageristom. Kad sam mu objasnio svoju funkciju i pitanje postavljeno bageristi - isto pitanje sam postavio i njemu. Pekao je da on o tome nita ne zna. Jedino zna da mora "obezbeivati ovaj deo grada dok se ne raiste ruevine", te da o svemu najbolje zna Radoslav Branin. Nakon jalovih razgovora sa silnicima, opet sam pronaao muftiju meu ljudima i ruevinama. Muftija mije saopio jojednu okantnu vijest - sruena je iArnaudija. Krenuli smo prema Arnaudiji, koja je od Ferhadije udaljena oko 300 metara. Ili smo ulicom Josipa Maara-oeprema zapadnom dijelu grada, koji se zove Pobre. Vidjeli smo identioan prizor: ruevine, bageri, milicija i pla okupljenih graana. Iako su se ljudi suzdravali od komentara, neki ovjek je glasno viknuo: - Dabogda im se sjeme za trio! Bijae petak, dan duma namaza, jedne od rijetkih molitvi, koje se obavljaju iskljuivo u damiji. To je glavna sedmina molitva muslimana. Otili smo muftijinoj kui da se dogovorimo oko poruke vjernicima prilikom dume, koju smo planirali klanjati u Gazanferiji, damiji koja se nalazi
45
DUGIN RATNIK
'preko Vrbasa ". Kad smo se pojavili u dvoritu Gazanferije, zatekli smo mnogo vjernika skamenjenih lica. Neki su plakali. Sveopa utnja i muk rjeito su govorili. Govor muftije Halilovia tog petka, 7. maja 1993. godine, u Gazanferiji, u povodu ruenja znamenitih damija - bijae impresivan. Izmeu ostalog, snano je odjeknula njegova javna poruka vjernicima i javnosti.(kasnije su je prenijeli neki mediji) - kada je apelirao na dostojanstvo, zatim poruio da dumani, ruenjem damija ne mogu unititi naa vjerska osjeanja, niti izbrisati na identitet, niti nas onemoguiti u naim molitvama Alahu d. s. jer - "svaki imam je zapravo pokretna damija, a svaki musliman pokretni sehadet... " Po izlasku iz damije neko je obavijestio muftiju da ga zovu iz policije da ga ekaju ispred zgrade Odbora islamske zajednice i Muftijstva. Otili smo tamo. Mlaa garnitura policajaca pitala ga je za kola koja su se nalazila u garai, tik uz samu zgradu. On im je odgovorio protupitanjem: to ih to interesira. Rekli su: - Ako neko srui ovu zgradu (zgradu OIZ-e i Muftijstva, op. B. G.) - onda bi mogla stradati i kola u garai". Kakv cinizam! Muftija je odgovorio da to jesu njegova kola, ali neka oni ne brinu za njih, ma to se dogodilo. Nakon pet minuta dola je starija garnitura policajaca, na elu s Perom Mudriniem. Prijetio je da e i muftiju privesti, ako ne bude dao detaljne podatke o kolima. Zatim su doveli "pauka", sruili drvenu ogradu sa sjeverne strane zgrade OlZ-e i Muftijstva, te odvezli muftijina kola. Ja sam takoer imao verbalni duel s Mudriniem, koji je umalo zavrio mojim hapenjem.
46
DUGIN RATNIK
Ponovo smo otili muftijinoj kui u kojoj je bilo mnogo ljudi. Doao je i Jovo Turatijanin, koji nam se predstavio kao "pomonik ministra za nepravoslavne vjere", Turanjanin se poznavao s muftijom od ranije, jer je u prolom sistemu radio u SSRN, u resoru odnosa sa vjerskim zajednicama. Netom je doao s Pala. Izrazio je svoje sauee. Pitali smo ga za gradonaelnika Predraga Radia, jer nas nije uope zvao, a kamoli se javio. Odgovorio je da je on ve Ino s Radiem, koji je, navodno, ve bio na lokalitetu, daje, navodno, plakao, ali da, opet navodno, nije imao snage da nam doe ili da nas nazove. Tipina etnika "elokvencija". Pred veer, tog crnog petka, doao nam je dragi gost i prijatelj, mons.dr. Franjo Komarica, biskup banjaluki. Donio nam je tekst suuti. Jo i danas mi u uima odzvanjaju njegove rijei, upuene nama: - Draga brao i dragi prijatelji, teko mi je pronai prave rijei da izrazim svoje zgraanje nad takvim vandalskim inom, izvrenim iskljuivo u ime sotone,niti da vam adekvatnim rijeima izrazim svoju i nau suut. Budite uvjereni da sam ja, cjelokupno moje sveenstvo i vjernici uz vas, jer, kao to znamo, podijeljena radost meu prijateljima, je dvostruka radost,a podijeljena tuga - pola tuge. 'Takve rijei iskrenog prijatelja i ovjeka od istinske Boje rijei dole su nam kao mehlem na ivu ranu. Spustila se veer. Nije bilo struje. Konano sam otiao kui. Tugovao sam zajedno sa svojom obitelji. Oko 21,45 sati zazvonio je telefon. Zvali su me iz policije i traili da odmah doem. Rekao sam da je ve kasno i e za 15 minuta nastupiti policijski sat. No, oni su inzistirali da svakako doem i da do
47
DUGIN RATNIK
22,00 mogu stii. (Znali su da stanujem u blizini SUP-a, u ulici Duka Koice, na samom poetku, te da e me do kue dopratiti njihov ovjek). Otiao sam. Na portirnici sam pitao kamo da idem. Deurni je rekao: - Hodnik levo, prva vrata levo! Soba je bila puna ljudi. Gledali su TV- program. Jedan od njih je bio u civilu i predstavio se kao Branko Gudalo, istrani sudija. On e, navodno, raditi na istranom postupku oko ruenja Ferhadije i Arnaudije. Pitao sam ih zato su me zvali. Rekli su mi da su me zvali kao predsjednika OTZ-e i pitali me sumnjamo li u nekoga, u vezi s ruenjem damije. Dalje su pitali jesmo li damiju nakon sinonje posljednje molitve zakljuali i tako redom. Postavljali su pitanja, koja su u meni izazivala odvaratnost i gaenje. Odgovorio sam da ne sumnjamo ni u koga, ve da istragu preputamo njima, koji e kao pravi profesionalci utvrditi istinu (ha, ha, ha). Kad sam ih opet pitao zato su me zvali, Gudalo je pokazao neki papiri (oni to zovu "Reenje") na kojem je pisalo da je struna komisija donijela Rjeenje o ruenju minareta Ferhadije,jer je toliko oteen da hi mogao ugroziti prolaznike i objekte u okruju. Uzvratio sam da ne priznam njihovu komisiju i rekao da su trebali konzultirati nas, jer i mi imamo svoje strunjake. Kazao sam im da ne rue minaret, jer moraju unaprijed znati kako e se tretirati taj javno najavljeni in. Nisam ih mogao uvjeriti. Stekao sam dojam da su, upoznavajui me kao predsjednika OlZ-e, smatrali da e taj in biti legalan. Oni su zaista svjetski ampioni u cinzmu. Kui me dopratio kolski kolega Duan Rodi, koji je stanovao iznad mene. Taj Rodije bio inspektor SUP- a. Rekao mi je da e i on biti angairan na ruenju
48
DUGIN RATNIK
minareta. Kad sam doao kui i rekao supruzi i sinovima to su mi rekli - nastala je muna atmosfera. Uskoro potom snani reflektori su bili upereni prema visokom minaretu. To sam mogao izravno gledati sa svog balkona. Oko 0,30 sati snana eksplozija je dala na znanje da je uinjen jo jedan zloin - sruen je 42,5 metara visoki i vitki minaret damije Ferhadije. Iz okolnih zgrada, naroito s Bulevara revolucije, poeli su pucati i vritati. 'Tamo su preno stanovali oficiri bive JNA. Slavili su ruenje muslimanske bogomolje. Naredni dani su proli u naim bezuspjenim p okuaj ima da sprijeimo odvoenje kamenih fragmenata Ferhadije i Arnaudije. Pisali smo bezbroj pisama naelniku opine Radiu i naelniku za urbanizam Predragu Mitrakoviu - ali sve je bilo uzalud. Tih dana GLAS SRPSKI je pisao monstruozne gluposti o tome kako su Ferhadiju i Arnaudiju najvjerojatnije sruili sami Muslimani... 'Tako je govorio i tadanji naelnik CSB, Stojan Zupljanin, isti ovjek ija je policija nou 6. maja 1993. godine, nakon policijskog sata, osiguravala gradske etvrti gdje su se nalazile Ferhadija i Arnaudija, dok su specijalne jedinice "Vojske Republike Srpske" dovlaile stotine kilograma eksploziva da bi potom izvrile monstruozan zloin. Jo jedan podatak: prozori nekih kua i stanova bijahu otvoreni, a izmeu ostalih i prozori stana Dure Bulia, tada visoko rangiranog ovjeka u policiji, koji je stanovao na poetku Zagrebake ulice, udaljen pedesetak metara od Ferhadije." Sotona je veoma aktivan to pokazuje i sukob Muslimana i Hrvata u srednjoj Bosni. Kau daje u tu rabotu i srpski KOS
49
DUGIN RATNIK
umijeao svoje prste. Taj sukob je neto najbesmislenije to se desilo u Bosni.
14. svibnja 1993.

Danas sam ruao "oravi paprika" jer je meso skupo ko dragi kamen. Sutra e Boana napraviti neku "frljavu orbu", a prekosutra - tko zna to nas eka. ivimo od dana do dana. Najvie jedemo grah, naravno, bez mesa - tako da kua odjekuje veselim pucnjevima. Omravio sam oko 15 kilograma, a Boana oko deset. Razlog su none pucnjave od kojih ne moemo spavati, te sikiracija i rune vijesti koje nam razigravaju matu. Avioni lete visoko, visoko. 1 Maja, kako se kae, "dri liniju". Muslimani i Hrvati su preplaeni, zbenavljeni, pogledi im suludi, jer svaku no oekuju da netko provali u kuu. Svi ele samo - bjeati! Sjetio sam se Cesarievih stihova: Pobjei, pobjei nekamo, mi udo jedno ekamo, a nee nam se desiti.
16. svibnja 1993.

Zabiljeio sam misao: - istoa due produava ivot! Dakle: Nulla dies sine linea!
50
DUGIN RATNIK
21. svibnja 1993.

U svome kutu opet razmiljam o svojoj tjeskobi, alosti i strahu - koji se javljaju zbog povrnosti u vjeri. Zaboravio sam da se strah izgoni ljubavlju. Kad bi Srbi imali povjerenja u nau dobrotu, to bi onda bio znak i njihove dobrote. Ali, oni ne vjeruju nikome. Ne smijemo dozvoliti da nas inficiraju mrnjom. Da su oni isti ljudi - sve bi im bilo isto. U ovim tekim vremenima najpotrebnija nam je mudrost, jer je mudrost dalekovidna, mudrost sije trajnu radost. Ako, dakle, elimo biti mudri ne dozvolimo da nas izazovu sitnicama. Poto su neki Srbi pokazali svoje barbarsko lice, zapisao sam Jesenjinove stihove: U buri, oluji, kraj nedaa svih, ostati miran, nasmijan i tih najvea je umjetnost na svijetu. Politika je prljava, podmukla i nestalna disciplina. Nedostojna je razuma (koji je dar Boji) - da se optereti njime. Ovu misao mi je rekao Kreo Vali.
25. svibnja 1993.

U Aristotelovom djelu "O dravi" proitao sam daje krepostan ovjek onaj koji izmeu krajnosti bira sredinu.
51
DUGIN RATNIK
Srbi su u Titovom socijalizmu 50 godina sijali ateizam i mrnju, ubijali sveenike, asne sestre i asne Hrvate, pa se ne treba uditi to i danas - u ovom ludom ratu - nastavljaju istu rabotu. Pascal kae: - Ne bojte se, u sluaju ako se bojite, ali ako se ne bojite - bojte se! Da su itali Sveto pismo, Srbi bi zamijetili da Krist nikada nije osudio dok nije sasluao. Oni osuuju i ubijaju bez sasluanja. U ovim tekim, nemirnim i mranim vremenima najtee je ostati smiren. Spavamo s jednim otvorenim okom.
21. svibnja 1993.

Upravo sam se vratio iz Biblioteke. Kao nepopravljivi knjigoljub ja sam jedan od posljednjih Mohikanaca koji listaju knjige u ovim mranim vremenima. Idui ulicom opazio sam kako mravi panino jure po travi. I njih, izgleda, gone sile nemjerljive. Ispod sivog, apokaliptinog neba piri topao vjetar kao da nam iz Afrike ili Arabije najavljuje pjeanu oluju. Temperatura plus 29. Don Marin mi pria kako je jedan starozavjetni prorok rekao da e kraj svijeta oznaiti vladavina mladih dravnika i ena. Sjetih se mladolikog Clintona, te gospoda Tatcher i Indire Gandhi. Razmiljam kako poslije ruenja Ferhadije dolazi na red crkva na Petrievcu. Nije valjda samo u pitanju srpska poslovina mrnja spram Muslimana - ve u tom ruilakom bijesu otkrivam neto dijabolino, neto sotonsko. Skandalozna je indiferentnost svjetskih politiara prema pokoljima i genocidu u u Bosni. Luaka Miloevieva
52
DUGIN RATNIK
politika dovela je ljude do gladi i oaja. Srpsko zlo je rairilo crna krila i zamrailo cijelu Bosnu.
30. svibnja 1993.

Zlo ine, uglavnom, Srbi-ateisti, jer mrze sve vjernike i Muslimane i Hrvate. A dosta bi im bilo, kako kae Diderot, oko i krilo jednog leptira, pa da pobiju onoga tko Boga negira.
8. lipnja 1993.
Pobjednici su oni koji pobjeuju zvijer u sebi, zvijer koja ih eli savladati. Rije ne ulazi u ljude koji su zatvoreni za rije. Ni jedan tiranin nije vei od tiranina tijela i avla.
9. lipnja 1993.
Slikar Lojzo Curi i njegova ena Enisa esto nam dolaze. Sjedimo pod ljivom u dvoritu i grickamo ono to imamo. Lojzo kae: - Komitetski brabonjak je ovjek, koji svaki as tri u Komitet da uje kako treba misliti i to treba govoriti.
53
DUGIN RATNIK
11. ljipnja 1993.

U Lavanskoj dolini ubijeno oko 400 Hrvata i ranjeno oko 500. Sotona vue veoma perfidne poteze. On igra na sve ili nita. Neka nam se Bog smiluje. Kada sam zamolio Bedrudina Guia da mi od nekoliko stotina ubijenih muslimana opie jedno ubojstvo, on se odluio za sluaj Muhameda Imamovia. Bedrudin Gui mi je poslao tekst, koji, mutatis mutandis, objavljujem: Sjeam se da nam je rahmetli Muhamed Imamovi svakodnevno dolazio sa Graha (naselje iznad Gornjeg ehera, gdje je stanovao u kui s bratom Mustafom i sestrom lsmetom) u prostorije Odbora islamske zajednice, bio jedan od inicijatora adaptacije prostora u prizemlju zgrade IZ-e, uestvovao u projektiranju i izvoenju radova, koji su bili zavreni za nekoliko dana. Svojom smirenou i razboritou utjecao je i na dostojanstveno dranje i razum u tekim iskuenjima. Bio je diplomirani inenjer u penziji. U svom dema tu, na Grabu, bio je jedan od nosilaca projekta izgradnje Hadi-Begzad damije, gdjeje povremeno bio i mujezin. Inae, bijae jedan od lanova veoma ugledne i stare bajnaluke obitelji Imamovi. 19. lipnja 1993. ujutro, dobili smo vijest da je prethodne noi svirepo ubijen na sugraanin, vjernik, ugledni graanin Banje Luke, te predsjednik Dematske skuptine nae zajednice, gospodin Muhamed Imamovi. Ubijen je u svojoj obiteljskoj kui na Grabu, pri emu su bili teko ranjeni njegov brat Mustafa i sestra smeta. To je ubojstvo Mio ok za sve nas. Istog dana
54
DUGIN RATNIK
smo posjetili teko ozlijeene, brata i sestru, u bolnici, gdje smo s njima dogovarali pojedinosti oko ukopa, rahmetli Muhameda. Oni su eljeli da se Muhamed ukopa kraj Hadi-Begzad damije s kojom je bio neraskidivo vezan. Na enazije bilo mnogo vjernika i sugraana. Nastojao sam kazati rijei koje e obiljeiti zloin i zloince, a takoer sam govorio i o rtvama monstruoznog plana iz Francuske 7 u Beogradu. Na enazu nije mogao doi njegov brat Mustafa jer je tada (26. lipnja 1993.) jo bio u bolnici. Nakon nekoliko dana, po izlasku iz bolnice posjetili smo Mustafu i Ismetu u njihovoj kui. Ispriali su nam detalje o provali etnikih bandita u kuu. Govorili su nam o premlaivanju brata im Muhameda, koji je istog dana izdahnuo u tekim mukama. Poto su nali novac i zlato, etnici su napustili kuu. 0 ubojstvu Muhameda Imamovia istraga niti je voena, niti su izvritelji zloina privedeni. Zar bi mogli biti kanjeni od onih koji su provodili politiku genocida i etnikog ienja? Ignorancija i nepoznavanje injenica uinili su postupke amerikih i europskih politiara skandaloznim i amoralnim, jer su, bilo svjesno bilo nesvjesno, ozakonili agresiju Srbije na Bosnu, prihvatili su nasilje, genocid, ratne zloine, etniko ienje kao neto normalno. Dakle, u pitanju je - moral insanity! Ugroavanje vjerskih istina spektakularnim rodomontadama je, u stvari, ugroavanje ovjeka i njegovog puta prema istini. Kao to prerueni srpski ateist misli da moe unititi jedan
55
DUGIN RATNIK
narod ruenjem njegovih bogomolja, tako i blesan misli daje smisao ivota u hedonizmu i ostalim osjetnim uicima to ga prua vidljivi zemaljski svijet. Banjaluka ubojstva i teror mogu se komentirati samo rjenikom metafizike, jer ono to neki Srbi ine izvan je kruga ljudske logike.
30. lipnja 1993.

Iam fines seaculorum ad nos devenerunt. ( Zapalo nas je da ivimo u posljednjim vremenima.) U sveopem pomraenju uma pouzdajem se u konanu pobjedu dobra nad bezumljem. Naknadno sam saznao daje crkva svetog Ivana Krstitelja u Podmilaju sruena 1. oujka 1993. Crkva je sagraena sredinom 15. stoljea i u njoj se nalazilo mnogo umjetnikih, vrijednih artefakata. Svake godine, na svetog Ivu, crkvu su posjeivali hodoasnici iz cijelog svijeta.
2. srpnja 1993.
Primijetio sam da presjednik SAD, Clinton, esto mijenja odluke. Treba se zamisliti nad politiarom koji svaki dan ima drugo miljenje o istom problemu. Njegove izjave stvaraju
56
DUGIN RATNIK
nelagodu i nepovjerenje. Stojim osupnut pred potpuno oprenim stavovima. Nou, u 3,5 sati sruena je damija Gazanferija, preko Vrbasa. Potom su slijedile jo tri detonacije to znai da su te noi sruene etiri damije. Srbi zaista premauju normu u ruenju. Zure se!
12. srpnja 1993.

Zanimljivo je istaknuti da u ovim mranim vremenima esto me salijeu misli o Bogu, molitvi i svetosti. U tiini sobe pred velianstvom Boga stojim nijem. Svaki govor je svetogre osim molitve koja nas vodi prema lijepoj vjenosti. Razmiljam i o sebi i o duhovnim spoznajama koje nas dovode k spasu. Kad se duhovno skoncentriram na neki problem, onda osjeam kako mi je rije sugestivna. Jo bih volio kad bi se o meni moglo rei: - Iz njegovih usta nikada nije potekla nijedna tvrda, ljutita ili neutiva rije. Spas i savrenstvo ne mogu se dostii na ovom svijetu, dok smo zarobljeni u tijelu - koje nas vue na dno. Najvei krivac ovom banjalukom uasu je ljudska priroda nezadovoljna onim to ima i eljna materijalnih koristi i blaga. U najmranijim trenucima noi, dok vani odjekuju besmisleni rafali, osjeam kako moj opstanak prate patnja i grijeh. Znam: nije dobro ni pretjerano misliti, jer misao ubija onoga koji misli. Sjetio sam se Dragutina Kolaka koji mi je jednom rekao da se treba kloniti-velikih.
57
DUGIN RATNIK
15. srpnja 1993.

Danas je sveti Bonaventura, Dobriin imendan, a ujedno i patron banjaluke katedrale. Mudrost je napustila Banju Luku, jer srpske politiare u naem gradu obiljeava praznoslovlje i izjave od kojih vam dah zastaje. Znaju li oni da mudrost mudraca veu mo daje gradu nego deset mogunika? Posljednja podvala sotone bijae Fernando Arrabal, odnosno njegova knjiga "Viva la muerte" - optereena incestuoznim opisima. Apage satanas! Svaka vlast je svojeglava, ne slui se dostignuima znanosti i stoga esto osjea potekoe.
11. srpnja 1993.

Sjedim u fotelji uz prozor, udiem svjei zrak i itam knjigu "Intelektualac u slobodi". Uz put sluam daleku grmljavinu i sjeam se majke koja mi je govorila: - Nemoj sjediti uz otvoren prozor dok grmi! Izlaziti iz kue je opasno. etati po gradu je opasno. ivjeti je opasno. Ubudavio sam se od sjedenja, nepominosti i malog broja obrtaja.
58
DUGIN RATNIK
Ruenje crkve u Podmilaju i Ferhadije u Banjoj Luci doivio sam kao katastrofu kozmikih razmjera. U dokolici napiem i poneki stih: Svatko ide svome kraju bilo paklu ili raju. Samo jedan grenik Ite: Boe, daj mi istilite! ini mi se da svirepi srpski barbari nikada nisu bili otvoreni ljepoti umjetnosti i vjere. Prilikom ruenja katolikih i muslimanskih bogomolja oni doivljavaju svoju pravoslavnu katarzu. Uvijek sam se pitao zato se narodi povode ludim voama kao to su: Hitler, Stalin, auesku, Miloevi, Tito, Karadi, Sadam Husein. U naim bosanskim brdima ive medvjedi i poneki branin, koji se svakih 50 godina spusti u grad da prodaje jeftinu seljaku pedagogiju. Gospodine Lazareviu, s tvojim emo se genocidnim idejama sloiti, ali u vrijeme kad ludost uzme malo vie maha. Ti, Gugo, kao ateist vjeruje da se ruenjem sakralnih objekata moe sruiti Bog i narod koji u njega vjeruje! U naem gradu ima mnogo glupih i ogranienih, a oni su opasniji od zlih ljudi. Banjaluki mogunici se oslanjaju na zatucanost rulje, koja je bez logike i karaktera. Naalost, u ovim mranim vremenima
59
DUGIN RATNIK
malo je razboritih Srba. ak i oni Srbi, koje sam smatrao normalnim, ponaaju se problematino. Veoma neugodno me iznenadio Ranko Risojevi, koji je poeo srbovati. Kolja Mievi je nestao s banjaluke scene. Osjeam da nikada neu moi opisati sve ono to se dogodilo u Banjoj Luci i oko nje, nikad neu moi opisati oaj,-zbunjenost i strah to su me pritiskali. Znam samo da sam izgubio vjeru u ljude. Ubijeno je na stotine nevinih, svaki od njih bijae planeta za sebe. Sad u Banjoj Luci dobre ljude gaze prostaci!
23. srpanj 1993.

Tjeim se da Bog, voditelj povijesti, uvijek iznova, pretvara zlo u dobro, naroito kad sve to je estito uprlja blato Zloga. Spreman sam prijei kilometre u potrazi za dobrom knjigom iz koje mogu pabiriti mudrost. U svim zlim djelima Srba otkrivam prije svega njihovu nemo. Nee proi mnogo vremena, a Srbi e otkriti da je zlo to su ga inili, bez svrhe i glupo.
25. srpnja 1993.

Kreo Vali, na dirigent, odlazi u petak u svoj Karlovac. Dakle, i on odlazi! Ostat emo siromaniji za jedan zvonki smijeh, za dobro isprian vic, za duhovitu repliku. Odlazi dobri ovjek, Kreo, knjigoljub, vinoljub, prijatelj Bacha i Mozarta, na glazbenik, na lokalni Silen, ali bez Dioniza, koji je svojim provedricama razbijao amotinju nae provincije. Ostat e jedno prazno mjesto u upnoj crkvi, u koru, u naim srcima i u naem gradu. Simpatian kranin,
60
DUGIN RATNIK
pomalo boemski stiliziran i satirski razbaruen. elio bih da takav i ostane jer volim unikate. Daje pjesnik, pisao bi vinjage kao i Mirko Bogovi. Nakon dugog kolebanja odluio je "pobjei, pobje nekamo", u mirnije prostore ukoliko mirnih prostora jo ima na naoj planeti. elim mu sretno putovanje. Doivio sam, eto, vrijeme ruenja i unitavanja, vrijeme mrnje, koja se iri kao kuni zrak.
21. kolovoza 1993.

Bijah u Seheru, daleko od pokvarenosti seljaka, uronjen u blagu, sumpornu vodu, vraen prvobitnom miru.
22. kolovoza 1993.

Juer "proslavih" 65. Roendan uz tektanje strojnica. Znai, u znaku boga Marsa! Prekjuer se vratih iz Zagreba u kojem ostavih svoju ptiicu - Maju! Danas je pretopio - plus 36. Razlivam se u misaonim sjetama. itam Ujevieve biljeke. Bijah s Boanom na misi u katedrali. Priestih se! Glava mi oteala od burnih misli i ljudske pokvarenosti. Pitam se: gdje se zaturila svetinja pravde, potenja i ovjekoljublja? Srbi su nau lijepu zemlju pretvorili u pakao. Tjeim se Faustom: Sotona je snaga koja uvijek eli zlo, ali dobro je uvijek na
61
DUGIN RATNIK
djelu. Dakle, Srbi e se svemu oduprijeti, ali se nee moi oduprijeti - dobroti. Njihovu mrnju pobijedit e naa ljubav. Gledajui to Srbi ine u Banjoj Luci - pomiljam da zao i destruktivan ovjek mora biti sam avo, daje lien svake pozitivne osobine, da se ve izdaleka prepoznaje njegov avolski profil. Meutim, to je zabluda, jer veina destruktivnih osoba krije se iza fasade ljubaznosti, ljubavi za djecu, obitelj i ivotinje. On je pun dobrih namjera i nikad ga neemo upoznati ako traimo rogove na njegovoj glavi. Takav ovjek je teko prepoznatljiv i neemo ga otkriti sve dotle dok ne pone djelovati razorno.
24. kolovoza 1993.

Ubijajui nevine ljude Srbi pokazae nevieni sadizam, koji je, u stvari, religija psihikih bogalja. Ponovo itam Fromma (Anatomija ljudske destruktivnosti) ali malo nalazim podataka, koji bi objasnili nae tipove i prilike. Fromm mi se ovaj put uinio povrnim. Po prirodi svi su ljudi glupi koji ne upoznae Boga. Neshvatljivo je da medu Srbima ima toliko bezbonika. Sto rade njihovi duhovni pastiri? Zato im ne kau: - Draga brao, ako postoji neto - postoji i Netko!
62
DUGIN RATNIK
21. kolovoza 1993.

Srbi-materijalisti, ljudi suene optike, ne vide dalje od svog friidera. Oni e postati predmet poruge. Mnogim Srbima bih doviknuo: - Vaa mrnja e propasti zajedno s vama. Ljubav je ono to ostaje! Poto ne mogu uti to im poruujem - oni sluaju svoje vode i sami sebe.
21. rujan 1993.

Meljui svoju kahvu Vasva kae: - Sve e se ovo zvati - lani! Danas su u Sarajevu potpisali mirovni ugovor, ali od svega nita! Srbi nastavljaju s granatiranjem i ubijanjem. Prije desetak dana imali smo vojni udar.
26. rujan 1993.

Danas, u 9 sati, Boana otputovala autobusom OSKAR u Zagreb (preko Srbije i Maarske) - da vidi djecu i da se malahno rekreira, da se odmori od banjalukog pucanja. Ja sam ostao da uvam kuu, da hranim kozu (cosa nostra), kokoi, Artura i da vodim duge razgovore sa strinom Vasvom. Za 15 minuta bit e 15 sati. Pijem kahvu! Sam. Razmiljam o samovanju svoje majke, kojoj je osama bila jedina prijateljica.
63
DUGIN RATNIK
21. rujan 1993.

Dobria otputovao u Stuttgart jer je dobio otkaz u apoteci blizu Maksimira. Maja je ostala u Zagrebu studirati kroatistiku. Neka ih Bog uva. Nakon gotovo 2000 godina od Kristova roenja Srbi nas zasipaju mrnjom i granatama, uvjeravajui nas kako vie ne moemo ivjeti jedni pored drugih i kako vie nema Bosne! Po njima - sve je velika Srbija! Umjesto da kau da su svi ljudi braa i umjesto da ire Boju ljubav - oni nam stavljaju sotonsku bubu u uho. Mi Hrvati-katolici ne vjerujemo u mrnju, ni u one to mrnju ire. Naa nas vjera ui da vjerujemo u ljubav i dobrotu - tj. u Isusa Krista koji nas vodi u svjetlost. Mnogi se Muslimani i Hrvati ale na "radnu obavezu", koja nije nita drugo doli naziv za prisilni rad, kako bi pod pritiskom neljudskih uvjeta napustili grad. Inae, uplje fraze su omiljeno sredstvo avolovih egrta. ujem kako neke muslimanke, iz Gornjeg ehera, koje ele otii u vedsku, moraju najprije potpisati izjavu da sve svoje imanje dobrovoljno ostavljaju republici srpskoj. Ako je, dakle, prisilni rad - radna obveza - onda je klanje jedne starice bezazleno kakljanje tupim noem po vratu. Kaem Boani: - Ovo je vrijeme velike nevolje za Hrvate i Muslimane - pa mora biti i vrijeme velike molitve.
64
DUGIN RATNIK
5. studenog 1993.
Ja nisam veliki pisac ve pii, koji voli kratke forme: epigram, haiku, aforizam, te kratke pjesme i prie. Uvijek sam nastojao s malo rijei rei mnogo. ehov je govorio da se stvari obino zavravaju tako da ovjek otputuje ili umre. Po Tolstojevom miljenju plan je uvreda za ovjeka koji trai svoj put. Umjetnost je montaa kao i svijet. Veliina zla se mjeri veliinom zloina. Srbi su po Bosni mnoge jame napunili muslimanskim i hrvatskim leevima. Trebat e dosta vremena da se svi ubijeni izvade i identificiraju. Asocijalni afekti, skuenost svijesti i tromost misli zaustavljaju moralni i socijalni progres - vode u mranjatvo i destrukciju. Rat u BiH rezotkrio je krizu europske kulture i morala. Pametni znaju da je ovaj rat posljedica gotovo stoljetne ateizacije, preteno pravoslavaca i Muslimana. Katolike je okupljala crkva, premda i medu Hrvatima bijae izdajica, koji su pljuvali po vjeri zbog unosnih poloaja. Kosovski mit, svetosavlje, slatko pravoslavlje danas se zasijavaju na neplodno tlo, na ve uhodani ateistiki svjetonazor, koji oduvijek bijae neprijateljski raspoloen prema vjeri i koji, evo, i danas crpi snagu iz mraka ruei svetinje.
65
DUGIN RATNIK
11. studenog 1993.

Svoje biljeke i tekstove moram sakrivati, jer ako ih "braa" pronauode glava na pazar. To naroito vrijedi za tekst: SINOVI SOTONE Kako se pribliava pad sina propasti, sve bjesomuniji bivaju zloini i lai "izabranog naroda" - kojemu je palo u dio da najavi dolazak Antikrista. Oko nas se ire obmane, koje stiu iz "uljuene Europe" i bjelodano je da raste "groza pustoi na jednom mjestu." Meutim, kad bude izgledalo da je sve izgubljeno, sve e biti spaeno, jer je mo Zloga potinjena moi koja je stvorila svijet. Sveti Pavao je rekao da drugom dolasku Kristovom prethodi Antikrist a ljudi grijeha, ispunjeni mrnjom, uniavat e Boga psovanjem njegovog svetog Imena. Obiljeje posljednjih vremena bit e inverzija: umjesto dobra - zlo, umjesto istine - la, umjesto molitve - psovka, umjesto ivota - smrt, umjesto Boga - sotona. Jeziva ubojstva, kao npr. odsijecanje glave sjekirom, rezanje uiju i nosova - obiljeavaju satanizam bradatih spodoba, koje su se stavile u slubu Zloga. Otvorila su se vrata pakla, te demoni u ljudskom obliju sve ee navaljuju na vjernike i na crkvu Boju. Ruevine kua, crkava i damija, ubojstva i silovanja, znakovi su stravinog puta sljedbenika Rogatog, koji ulazei u katolika i muslimanska sela, najprije gaaju bogomolju. Poto ne mogu ponovo ubiti Krista - oni lome raspela, rue
66
DUGIN RATNIK
zvonike i kapele, unitavaju svete slike i kipove, gase vjeno svjetlo. Gaanje katolike crkve u Sarvau obavljalo se za potrebe beogradske televizije. Kad je pogoen zvonik snimatelji su skakali od radosti. Spikeri s Pala takoer su se predstavili kao sljedbenici sotone - privrenici zabluda. Ako su Izraelci izabrani narod Boji, onda tebi, dragi itatelju, preputam da pogodi tko bi mogao biti izabrani narod Antikrista. Pitam se: nisu li to svi oni koji uz pomo svojih sljedbenika ire demonsku doktrinu. Lice mahnitoga voe slika je bolesne smuenosti, izobliena mranim idejama. Njegove plitke govorancije predouju nam bijedu duha, koji se gui u alkoholnim isparenjima. Voa vie nije ovjek, nije ni ivotinja - ve loa kopija "oca lai" - koji sve povlai za sobom u propast. Koraajui putem zloina i smrti - voa zavarava i sebe i svoje sljedbenike. Na kraju e se na nekom europskom tribunalu ustanoviti daje voa bio lud, dotaknut avolskim krilom, zbog ega je radio na destrukciji svijeta, pod zamraenim nebom Zapada, koji je predvodio antikransku urotu. Politiari-masoni, koji su nadzirali medije, lansirali su svoju "istinu ", koja je postala ubojito oruje u rukama mranjaka. Krvavu zbilju u Hrvatskoj i BiH, moemo, djelimice, pripisati i masonskoj bogohulnoj raboti, koja se rugala zdravoj ljudskoj pameti. Naalost, kranska demonologija jo nije progovorila o djelovanju sotone meu pravoslavnim sveenstvom, koje svojom poslovinom utnjom podupire ruenje bogomolja i ubijanje nevinih. Jedan je istonobosanski vladika izjavio kako je Srbima rat nametnut, to pokazuje da je on iritelj
67
DUGIN RATNIK
sotonske lai i bezumlja, jer i djeca znaju tko je postavio prve balvane (Balvan revolucija) i zapoeo pokolj u Ravnom, Vukovaru, Foi, Kozarcu, Omarskoj, tko je ruio Dubrovnik i ostale gradove. Ruski, engleski i francuski politiari divan su primjer satanizma i politike, koja nikako ne moe prepoznati agresora, a srpska anti- crkva nalazi monu potporu u zapadnoj masoneriji, ija se spiritualnost zasniva na bijegu od istine. Srboateisti su ve na balkanskim prostorima izazvali drutvenu kataklizmu (Kosovo, Vojvodina, BiH) koja je zapravo logina posljedica sveopeg bezbotva, to je otvaralo put svijetu divljatva. Na pragu smo, dakle, dijaboline ere, jer je la porasla do nesluenih razmjera, a politike igre dvolinih postadoe perfidnije nego ikada ranije. Uostalom, onaj koji je protiv Boga - on je i protiv ovjeka. U ovom pokvarenom svijetu sibarita, hedonista i politikih prevrtljivaca zaboravili smo metafiziku dimenziju, koja jedina moe objasniti ubojstva, pljake i silovanja - jer je reeno da e nas sotona reetati kao ito. Ovaj prljavi pokolj (ne rat) otkrio je meu Srbima mnoge luciferijance i bogohulnike - koji su sravnili sa zemljom sakralne objekte neprocjenjive vrijednosti. Sotonska la je providna i brzo se prepoznaje. Ne treba biti naroito pametan da se zamijeti kako su to lai iz stare srbokomunistike magaze, iz paklenog arsenala. Neke lai su ak i smijene kao ona koja govori o tome kako su Muslimani u Sarajevu pucali sami na sebe.
68
DUGIN RATNIK
Jedan od dokaza da su Srbi falanga sotone jesu i napadi na Petrova nasljednika, papu Ivana Pavla 11, kojega ne vrijeaju samo ateisti i beogradski novinari ve i neki svetenici, koji tvrde da je za sve zlo u svijetu kriv - Vatikan. Druga temeljna znaajka sotone je - strah. Trebalo je vidjeti kako su, poneseni paninim strahom, bjeali iz Slavonije i Knina na opljakanim traktorima. Uostalom, odavna je znano - poznat ete ih po njihovim djelima.
15. studenog 1993.

Sad je svima jasno da se srpska republika nee odrati u Bosni. Polako e propadati dok konano ne propadne, jer se zasniva na zloinu i amoralnim zakonima. Srbi e pobjei prema sjeverozapadu. Oni pokazae veliku glad prema tuim zemljama. Stoga osvajaju muslimanske i hrvatske prostore - pretvarajui ih u vojni logor u kojima ivot postaje patnja i besmisao. etnici su veoma matoviti kad je u pitanju ubijanje Hrvata. Neke ubijaju eljeznim ipkama, neke pucajui kroz prozor, nekima bacaju bombe, na neke ispaljuju bazuke i zolje. 2. listopada 1993. u selu Ramii ubili su trolanu obitelj dok su veerali pucajui na njih kroz prozore. Tomislav Malevi (1928) otac, pogoen je sa 8 metaka, Zora Malevi (1934) majka, pogoena je sa 4 metka, a sin Marin (1978) sa 12
69
DUGIN RATNIK
metaka. Sva kuhinja bijae u krvi. Jo jedna "krvava bajka" koju su ispisali etnici. Ova tri imena nisu spomenuta u knjizi "Genocidom do istrjebljenja - srpski zloini" (Zgb.1995)
21. studenog 1993.

Bosna je oteala od patnje, grijeha i suza. ivot je u Banjoj Luci postao nepodnoljiv. Nou sjedimo uz svijeu jer struje nema ve tjednima. Sluamo pucnjeve i eksplozije. Na enevskim i briselskim sastancima nadgomjava se europska sujeta s cinizmom. Znamo: vlast koja se temelji na nasilju nije duga vijeka. etnici e otperjati prije ili kasnije. Kad god da se probudim sa mnom su moja glad i moj strah. Daje Andri ivio u trecentu - Dante bi ga, kao renegata i izdajicu domovine, smjestio na dno pakla. Imali smo dva velika pisca - Andria i Krleu. Prvi je prebjegao u tabor najveih neprijatelja hrvatskog naroda, a drugi se vehementno rugao i Bogu i ljudima.
23. prosinca 1993.

Sutra je Badnjak koji emo doekati bez Maje i Dobrie. Tuno! Nadam se da emo idui Boi slaviti zajedno. Ako Bog da! Ponoke se ne odravaju. Gore je nego u socijelizmu, kad su Boga uniavali malim poetnim slovom...
70
DUGIN RATNIK
11. veljae 1994.

Jedan etnik zaustavio Ferida i pitao ga ta danas Srbi slave. Poto Ferid nije znao odgovoriti - dobio je udarac nogom. Kad se digao iz blata, otiao je kui i legao na seiju da razmilja o novim vremenima. Sad muslimani kupuju pravoslavne kalendarie da bi znali kad se slavi sveti Savo, kad je urdevdan, Jovanjdan itd. Srbi su, kao to vidimo, pribjegli sili, a privrenost sili prvi je znak ludila. Zabiljeio sam nekoliko misli: Dajte mi pet dobrih rijei, pa u vam napisati priu. Srpski batinai i koljai, u ovo neveselo banjaluko vrijeme, ine posljednje gadarije, tako da su ivot doveli - ad absurum! Svakodnevni ivot nam je ispunjen gorinom, te na sve strane traimo izlaz iz bez izlaza. Ako eli u miru ivjeti - sluaj, gledaj i uti. Posjetila su me dva milicajca i bez kucanja ula u kuu. Stariji me pita: - Gdje vam je sin? - U Njemakoj! - kaem.Nije mu dobra ova naa srpska vojska, a? Ja utim. Ne odgovaram. to god bih rekao moglo bi mi se razbiti o glavu. Stariji milicionar trai da mu predam pitolj. - Imate li nalog? - pitam. - Ne treba nama nalog! Da ne bih stvarao guvu, donosim "beretu". Odlaze! Medu Srbima mora biti malo
71
DUGIN RATNIK
blesav ako hoe biti pametan. Zapisujem misao: - Tko ini zlo, moe napredovati, ali ne zadugo! Svi su profesori muslimanske i hrvatske nacionalnosti istjerani iz Medicinske kole. Doli kolege da me posjete. Gledaju me zbenavljeno i ute. Oni ne mogu shvatiti da im se dogodilo upirenje kao i meni.
14. veljae 1994.

Doavi do ulaza u Biskupiju jedan Jovandeka prilazi stablu kestena i vadi onu stvar. Pri tom govori: - Da malo zapiam okaku crkvu. Gledam ga i snebivam se. Takvi su nekad tjerali ovce, a sad tjeraju ljude u smrt. Jedan je Jovo udario Huseina u glavu ekiem za tucanje oraha. Husein je pao i umro. Jovo je proglaen herojem, dobio je muslimanski stan i medalju za hrabrost. Doao naelnik Radi pred sruenu damiju Ferhadiju i iuava se: - Tko lije sruio damiju?! - Sruile je ustae! kae jedan grmalj iz Striia. Boe moj, zar Srbi zaista ne znaju to ine?!Zar ne znaju daje ubijanje nevinih grijeh to u nebo vapije. Zar ne znaju da su u na grad donijeli nesreu, mrak i smrt.
15veljae 1994.
Bosna je mauzolej mistike, specifikum, jedinstven u svijetu, vilajet podloan politikim neloginostima, tajna koju
72
DUGIN RATNIK
razumiju malobrojni mudri muevi. Muslimani su amalgam sastavljen od islamskih, bogumilskih i kranskih elemenata, te ih je psiholoki veoma teko definirati. XX stoljee je vrijeme velikih moralnih zastranjenja, era luaka i tirana (Hitler, Staljin, Musolini, auesku, Tito, Miloevi) - to pokazuje daje knez lai na sceni i da djeluje.
13. oujka 1994.

Sipi snijeg kao u romantinim filmovima. Svaki dan je sve gore: nestaica, glad, teror, ubojstva. Banja Luka se pretvorila u logor u kojem Muslimani i Hrvati ispataju svoj boravak. Logorski scenarij posebne vrste ostvaruje se u Banjoj Luci, u kojoj nitko ne ratuje - ali glave padaju skoro svaki dan. Banja Luka je veliki konc logor u kojem su logorai Muslimani i Hrvati. uvari logora su Srbi koji se ponaaju bahato, kao da Boga nema. Mali politiar Koljevi izgovorio je krupnu la. uo sam ga kako govori da su Muslimani u Novoseliji podigli ustanak. Kakva izmiljotina! Pretvarati ubojice i hulje u heroje mogu samo politiki gangsteri, koji su se sami razotkrili svojim postupcima, u svom moralnom svinjcu koji nazvae srpska republika. Bivi komunisti natakarili etnike ajkae i ponaaju se kao da im je sve doputeno, a ne vide da srljaju prema katastrofi koju su sami izabrali.
73
DUGIN RATNIK
U Banjoj Luci Srbi postavljaju sve naglavake: doktori iste ulice, zlo se proglaava dobrim,la - istinom,pljaka je korisna, a psovka u modi. Sve je, dakle, daleko od pameti koju im je pomutio Neastivi. Glupost ovinista postala je mati svih nevolja, a njihova mrnja pretvorila je Banju Luku u pustinju. Banja Luka je postala pribjeite bezakonja i svireposti. Prognani su potenje i lijepi obiaji. Boana ve oko 16 sati zakljuava ulaznu kapiju velikim lokotom da nepozvani "gosti" ne bi uli u kuu. Kao to je Gospodin rekao Mojsiju: - Zapii ovo u knjigu za sjeanje, utuvi u ui Joui da u ja spomen na Amaleane izbrisati pod nebom" - tako e Gospodin uiniti i sa Srbima jer su prevrili mjeru zla.
16. oujka 1994.

Mukarac treba da podigne dom, da dobije sina, da zasadi drvo i da napie knjigu. Ciceron kae: - Soba bez knjiga je kao tijelo bez due. Napisao sam dva katrena: Pohiti, Boe, da nam pomogne. Duman se prijetei sprema. Gledam u nebo, u zemlju gledam: niotkud pomoi nema. U naem gradu malo je Ljubavi, a mnogo patnje, mrnje i-straha. Kamo odlaze dobri ljudi povorke pobonih siromaha?
74
DUGIN RATNIK
21. oujka 1994.

Govorim sebi da nijedna nevolja nije vjeita, pa nee biti ni ova banjaluka. "Poinut u kada dan tjeskobni svane narodu koji nas sad napada." (Heb.3,15-19)
21. travnja 1994.

U ulici Ivana Cankara u Novoj varoi ubijen je brani par Batagelj, Radoslav i Medina. 0 tome ubojstvu pie Aco Ravli pod naslovom: - POTRESNI MURALOD LJUDSKE KRVI. ujmo: Suprunici Batagelj ubijeni su u svojoj obiteljskoj kui u kojoj su tugovali za kerkama, koje su sa svojim obiteljima, koji mjesec prije, izbjegle u inozemstvo. Ubijeni su jer su planeri genocida drali da su iz skupine onih koje treba likvidirati, poto je on katolik, a ona muslimanka jer su sudili po imenu izjednaavajui Medina sa Kadina. U stvari, Medina je bila idovka. Uz razbojstvo redovito je bilo i pljakanja, pa su ve, po nepisanom zakonu, koje su zagovarai genocidnog ponaanja provodili milicijski organi priopili da je ubojstvo izvreno iz koristoljublja. Na ubijenom su pronaeni tragovi iznuivanja, ubodi i zasjeci na glavi, a pronaen je zavezan za stolac. Kad je Medina vidjela da joj je suprug u smrtnoj opasnosti, bacila se na prozor koji je gledao na ulicu. Rukom je razbila staklo i poela dozivati u pomo. Ubojice se nisu
75
DUGIN RATNIK
dale smesti ijedan je hladnokrvno pucao iz pitolja s priguivaem, pravo u potiljak, jer zloinci ne trpe one koji im se pozivom za pomo pokuavaju suprostaviti. Svom teinom Medina se naslonila na krhotine okna, koje je trenutak prije, sama razbila... Krv je naglo potekla niz fasadu prema zemlji. Sliku je ubijena "iscrtavala" svojom krvlju, stvorivi tako lijevak s neobino dugom cijevi koja je doprla do zemljita bae. Tako je tog proljetnog jutra nastao u Banjoj Luci 1994. potresni crveni mural, mural od krvi krvavi mural - to se ne pamti otkako je Banja Luka postala, p.s. Pretpostavljamo da zloinci nisu znali da je Radoslav Batagelj Slovenac, a ena Medina idovka. Godinu 1994. Zloinci su obiljeili mnogim ubojstvima. U svojoj naivnosti povjeravah dae naelnik Radi povodom umorstva branog para Batagelj i maltretiranja poznatog novinara i publiciste Ace Ravlia u znak prosvjeda dati ostavku i rei: - Ne odobravam takve zloine! - ali on je mudro utio kao i mnogi Srbi u naem gradu. Na podruju Banje Luke i ireg okolia pobijeno je ve preko tisuu Hrvata i Muslimana. Bilo je jasno daje Predrag Radi "ubojica s djejim licem", nasmijeeni debeljko, "naivac", koji, toboe, nije imao pojma to se to oko njega zbiva. 0 pobijenim Muslimanima i Hrvatima na irem banjalukom podruju pisat e povjesniari i odrediti mjesto Predragu Radiu i njegovim trabantima. "Mekani" Srbin Radi (kako su ga nazivali srpski
76
DUGIN RATNIK
novinari) nije bio nimalo mekan - to pokazuju mnogi zloini na prostoru opine Banjaluka. Radi je iz svoje naelnike fotelje smireno promatrao ivot kao da se nita ne dogaa. Strano je to su u naoj klorofilnoj varoi ljudi ubijani i otputani s posla samo zato to su se rodili kao Muslimani ili Hrvati, strano je to su izbacivani iz stanova, strano je to su po Bosni ene silovane, strano je i nepojmljivo da su ruene damije i crkve, ali je najstranije to naelnik Radi nije zamijetio nikakve zloine.
25. travnja 1994.

Poznati banjaluki novinar i publicist, Aco Ravli, autor kapitalnih monografija o Banjoj Luci, ugledni sportski novinar, pisac mnogih tekstova i knjiga - napadnut je u svome stanu. Aco mije ispriao to se dogodilo: 23. oujka 1994. godine napala su nas trojica zloinaca - dva u civilnom odijelu, jedan u uniformi. Oko 13 sati i 15 minuta uao sam u stan. Nekoliko minuta kasnije ula je i moja supruga Mira, koja se zadrala u razgovoru sa susjedom. To njeno zadravanje me spasilo. Naime, zloinaka trojka je ekala u zasjedi u oblinjoj zgradi, pa kad su vidjeli da dolazim, pourili su da me iznenade, ali dok su naputali "busiju" i spustili se niz stepenice - moja je supruga neopaena ula u stan. Dok sam se presvlaio, supruga mi je rekla da neki mladi kuca na vrata. Ustao sam, nita ne slutei. Kad sam otvorio vrata, ugledao sam trojku. Mladi u uniformi podigao je ruku
77
DUGIN RATNIK
kako bi, valjda, pokazao niklovani pitolj. Druga dvojica, lijepo obueni, stajali su do naih ulaznih vrata. - Moemo li ui? - upitao je najblii. - A zato biste ulazili? uvi moj odgovor, onaj to je bio najblii vratima, baci pogled prema kolegi u vojnoj odori. Jo kae: - Nemate se ega bojati! Ali, im je stao na otira za noge, uputio je pesnicu prema mom elu. Trgnuo sam se, ali mije napada zahvatio naoale, razbio staklo i okvir, ali me nije uspio oboriti. Odmah sam poeo dozivati u pomo. Uslijedio je i drugi udarac koji me natjerao na povlaenje. Spotaknuo sam se i pao. 'Tada je jedan od njih nasrnuo na mene i poeo me udarati nogama. Kada je moja supruga izala iz sobe, malo su se zbunili. Ona je irom otvorila vrata i poela dozivati u pomo. Vikanje moje ene ih je na trenutak zaustavilo. Mladi u uniformi je uhvatio moju enu za ruku i poeo je amarati. - Sto vie, majku ti ... 'Toliko je bio bijesan da mu je s ruke pao sat. U meuvremenu, mene su udarali nogama i rukama u hodniku, a ja sam se svim snagama odupirao pokuaju da me uguraju u WC, jer sam se bojao da e mi glavu gurnuti u WC koljku, kako su obiavali initi. Otre ivice vrata povrijedile su mi tjeme, te mi je krv potekla niz lice. Pocijepali su mi i koulju. Zloinci koji su pokuali obaviti svoj posao iza zatvorenih vrata - povukli su se pred mojom enom i susjedima, koji su poeli glasno komentirati. ena Slobodana Kutrinovia takoer je dobila amar od zloinaca koji su brzo naputali poprite. Sutradan, pred istraiteljima, neki nai susjedi bili su nijemi. Na stan ispunili su dobronamjerni susjedi koji su izraavali aljenje. Neki su nas pozvali da prespavamo u njihovom stanu...
78
DUGIN RATNIK
Kasnije sam otiao u Hitnu pomo odakle su me uputili na kirurgiju gdje me primio dr. Bjelogrli, etniki orjentiran. Na pisaem stroju je otkucao da sam povrijeen u TUNJAVI! Pogreno je napisao i godinu 1993, umjesto 1994. Zbog svega toga sam odluio pobjei iz svoga grada i spasiti se.
18. svibnja 1994.

Svibanj i ptice. Jedna zalutala pela podsjea me na nae bogastvo od 21 konice o kojima se brinuo Dobria. Cesto matam na to me prisiljava ovo tmurno doba. Kad bih iz ovog mraka mogao otii u svjetlost nekog novog djetinjstva, u carstvo arobnjaka iz Oza. Zatucani grmalji, to su se spustili s brda u grad, jo uvijek ubijaju. Pitam se: kad e prestati, hoe li se umoriti od krvi? Poto ljudi svakodnevno ginu, sve mi je blii paradoks: Pour nous la mort c'est cette vie! Daje u Banjoj Luci ivio ovjek poput Zweiga - prvi bi se ubio jer ne bi htio praviti kompromise sa zlom. Sve vie osjeam da nam se nita dobro ne pie u ovoj zamraenoj Banjoj Luci - punoj nereda. ena i ja imamo samo jednu kahlicu iliti tutu, te zavidimo Dimiju Stanicu koji je vlasnik bogate kolekcije tuta. Ima
79
DUGIN RATNIK
jednu divnu, porculansku, s cvjetiima. Pravi barok! Mislimo kako je pravi uitak puniti taj cvjetasti, rokoko - artefakt. Grki pjesnik Hesiod u djelu: "Poslovi i dani" najavljuje ovo nae vrijeme, vrijeme mraka: - Ljudi e tovati tvorce zloina, jedino pravo bit e nasilje, savjest vie nee postojati".
21. svibnja 1994.

19. svibnja 1994. oko 21,00 sati ubijeni su eljeznim ipkama Zvonko i Jelena Dujmenovi iz Majevike ulice - Banja Luka. Zvonko je izdahnuo brzo nakon estokih udaraca, a Jelena je preminula u banjalukoj bolnici. O ovom zloinu pisala je njihova maloljetna kerka Slavica Dujmenovi u "Matici" br. 10,1995. Ja se zovem Slavica Dujmenovi. Roena sam 4. travnja 1982. u Banjoj Luci. Moja se mama zvala Jelena, a tata Zvonko, imam starijeg brata Zorana roenog 1918. godine i mlau sestru Marijanu, roenu 1984. godine. Do poetka rata ivjeli smo lijepo i bezbrino u svojoj obiteljskoj kui, koja je bila udaljena 3 km. od sredita naeg rodnog i prelijepog grada. Moda bismo i sada ivjeli tamo da se zla sudbina nije nadvila nad nau obitelj. Naime, 19. svibnja 1994. godine u nau su kuu dola trojica naoruanih Srba traei novac. Tukli su moju mamu i tatu do besvijesti, a nas su troje natjerali da gledamo. Mene i Marijanu nisu dirali, ali Zorana su tukli i imao je 8 kopi na glavi. Ipak je Zoran
80
DUGIN RATNIK
dao neto uteevine to smo imali (3.000 DM) i pobjegao. A oni su, zadoviljni svojim plijenom, ostavili nas i otili. Marijana i ja prali smo mamu i tatu od krvi koje je bilo po cijeloj sobi. Uskoro je dola hitna pomo i policija. 'Tata je umro do bolnice, a mama devet dana poslije... Ljudi u Njemakoj, vicarskoj i vedskoj doekali su nae izbjeglice sa alicom kafe, komadom kruha i s ljubavlju. Doekali su sve one koje je srpska mrnja protjerala iz njihovih domova. Je li mogue da su Srbi najgori ljudi na svijetu, koji znaju samo pljakati, ubijati i initi svako drugo zlo.
21. svibnja 1994.

Srpska neja baca kamenje na Vasvinu kuu i razbija joj stakla na prozorima. Uz put joj dobacuju: - Stara balinkuro! Srpske majke i srpski oevi gledaju svoju neja s prozora kako se "zabavljaju" i - ute. Nitko od starijih nee rei: Djeco, ne razbijajte stakla! Ostavite enu na miru! Tako su Srbi satanizirali sami sebe svojim nedjelima. Sjedim u Vasvinoj kuhinji i zurim u areni ilim. Na TV-ekranu srpski folklor: - Nije ovo Hrvatska ni Turska... Vasva mi pria kako su joj poslije ponoi u kuu upala dva srpska vojnika i ponijeli iz kue ivau mainu. - Poela sam vritati - kae Vasva - jer maina je moj ivot! Vojnici nisu oekivali moj vrisak, pa su brzo spustili mainu na pod i iskoili napolje. - Vela havle, vela kuvete, to sve ovjek
81
DUGIN RATNIK
nee doivjeti u ovoj zemlji! - kae Vasva. Izrecitirah joj Danteove stihove: - Nessun maggior dolore che ricordarsi del tempo felice nella miseria... - De ti to meni, roeni, reci na naem jeziku! - Nema vee boli nego sjeati se sretnih dana u nevolji! - Bome smo ba u nevolji! - odgovara Vasva. Poto volim slagati rime, ja se alim: - Pristigo je taki vakat - za smijat se i za plakat! - Bome oni se smiju, a mi plaemo! kae Vasva i lijeva svoju omiljenu kahvu u fildan.
11. srpnja 1994.

Bijah u Zagrebu kod Maje. Uz put sam iz Caritasovog kamiona gledao etnike face uz autoput u Okuanima. Svemu doe kraj, pa e valjda i ovome doi. Iz svojih brloga i rupa izlaze sve sami propovjednici etnikog ienja, genocida i pljake. Vidio sam da su neisti duhovi majstori obmane. Ali, tko sije vraije sjeme - poet e srdbu Boju. Proitah: "U vrijeme svretka svijeta bezakonje e rasti." U naem gradu knjiare su pretvorene u prodavaonice mjeovite robe.
13. kolovoza 1994.

Trebalo je da juer odrim predavanje u Trapistima "O Trapistima", ali je odgoeno iz "tehnikih razloga".
82
DUGIN RATNIK
21. kolovoza 1994.

Srbi su ubili 12 Grgia. Meu njima se nalaze dva sveenika Ivan i Ratko Grgi, te asna sestra Cecilija Pava Grgi. Ivan Grgi je ubijen rafalima iz strojnice. Sjeam se: tijelo pokojnog Ivana bijae izloeno u banjalukoj katedrali. Nismo vjerovali da se povijest ponavlja na tako okrutan nain. Za vrijeme drugog svjetskog rata pobijeno je na stotine katolikih sveenika, a sada su opet nastavili svoj krvavi posao. Ratko Grgi je odveden iz Nove Topole i izmasakriran. Ni danas se ne zna gdje mu je grob. Danas mi je 66. roendan. Siv, sjetan, nikakav! Neto vie kostobolje, neto manje cirkulacije - dakle, suimo se, atrofiramo i sve sporije migoljimo ovom Bojom zemljicom. Leim u sobi i molim Isusa da mi poalje anela uvara kako bi me odnio do Zagreba i spustio na rnomercu. U blizini stanuje moja Maja, kod asnih sestara, u ulici naeg sveca Nikole Tavelia. Zatim da me odnese do Stuttgarta da vidim i Dobriu. Uelio sam se svojih blinjih. Ali, Isus ne udovoljava mojim djetinjastim eljama i ja ostajem u krevetu da sluam utanje lia pod naletima vjetra.
83
DUGIN RATNIK
23. kolovoza 1994.

Rado bih postavio pitanje naelniku Radiu: - Objasnite mi smisao vaih progona i ubijanja! Uz put razmiljam o moralnom profilu tog ovjeka. Danas oko 18 sati na mitingu su govorili: Kupreanin, Radi, Krajinik, Plavika, Branin, Karadi i jo neki. Nisam uo nijednu razumnu reenicu. Mnogi su se govornici pozivali na Boga, ali Bog nije zaboravio njihove zloine. Bog vidi da se Srbi ne pridravaju njegovih zapovijedi: NE UBIJ! i LJUBI BLINJEGA SVOGA!
24. kolovoza 1994.

Mrak mi je znanac jedini. Nigdje prijatelja. Grad se trese od bezakonja, sile i strepnje.
25. kolovoza 1994.

esto skoknem do Biskupije. To je jo jedino mjesto u mome gradu koje me privlai. asna sestra Natalija zove me da molimo krunicu. Ja sjedam pored nje, ona mi prua krunicu i mi molimo. Uz nas je Isus kao trei. Svaki dan kreem od kue dijagonalama koje vode alejama do groblja svetog Marka. Idui, malo molim, malo se preputam misaonim spekulacijama, te uim od prirode. Kad vidim list kako pada, zaujem Boji glas koji mi poruuje: U padu lista prepoznaj svoju budunost! Razmiljam: - Bog
84
DUGIN RATNIK
je sve podvrgao grijehu da se svima smiluje! Nevjera i nepovjerenje najvie vrijeaju Isusa. Mrana vremena stvaraju mrani ljudi. Ljudski ivot nije karusel. On je putovanje prema Bojim tajnama. Najbolji su oni koji znaju, a vi, gospodo etnici, ne znate! Filozofirati znai - sumnjati. Pokvaren ovjek stvara pokvaren politiki sustav, jer on odgovara njegovoj pokvarenoj dui. Kao tvorci zla etnici e biti okrueni zlom i od njega e umrijeti. ovjek je odgovoran za ono to jest. etnika nezrelost je nemo da se slue svojim razumom. Gledajui i sluajui svetog Oca ini mi se da sam ponovo otkrio svijet i ovjeka.
14. rujna 1994.

Sve ove nevolje koje su nam nametnuli banjaluki Srbi tjeraju me da o ivotu mislim intenzivnije i da piem: "Prema amerikim statistikama Zemljom se kree oko 80 odsto mediokriteta i ako je to tono, a mislim da jest, onda se ne treba uditi tolikim ratovima, koje vode blesavi generali i jo blesaviji politiari, praeni ruljom davitelja, bezumnika, zvekana, svesebica, glavosjea, glavoloma, bolvana, zlatohlepnika, slaboumnika, mazgova i ostalih opasnika. Kad paljanski krvnici kau da narodi, koji su stoljeima ivjeli jedni pored drugih, ne mogu vie ivjeti zajedno onda takve izjave spadaju u kategoriju visoke blesavosti. Logina posljedica takve politike je Ijudoderska pjesma, koju su pjevali srpski vojnici ulazei u Vukovar:
85
DUGIN RATNIK
Slobodane, alji nam salate, bie mesa, klaemo 'Rvate... alosno je ovakva kanibalska lirika obiljeava srpski put u demokraciju na kraju XX stoljea, dok skakutanje srpskog Nerona Karadia po brdima oko Sarajeva najavljuje poetak krvoprolia tisua nevinih, koje su etniki snajperisti gaali kao zeeve. Noen mutnim intuicijama srpski Neron je pisao mrane stihove o jo mranijoj budunosti. Svoje domoljubno ganue Pjesnik je zaodijevao ujeftino iskien patos - koji je odzvanjao zloslutnom prazninom. Vodama "srpske republike", koja je poivala na lai i zloinu, bijae vano da njeni graani uestvuju u kolektivnom obezvrjeivanju onoga na emu se zasniva ljudsko dostojanstvo i veliina ljudskog ivota. Srpski totalitarni teror proizveo je krajnju osamljenost na rubu ludila, trudei se da opu mentalnu aktivnost svojih sljedbenika odri na razini blesavosti. Naalost, jedan dio srpskog naroda se okaljao podravajui zloine svojih voda, koji su uporno obmanjivali i varali, koji su ivot pretvorili u bijedu, u jad, u logore i tavorenje. Mnogi srpski paranoici otili su u poltiare, pokazujui nam stravine dubine svoje aknutosti. Muenje i premlaivanje ljudi po logorima pretvorilo se u razbibrigu etnikih debelokoaca, koji su, sluei zajednikoj blesavosti, iz koje je izrastao zloin - kultivirali vlastito bezumlje. Ako se dobar dio naroda poveo za nastranostima jednog Karadia - onda se moe govoriti o mentalnom zdravlju
86
DUGIN RATNIK
cijele jedne nacije, koja se, naputena od Boga, poela ponaati posve iracionalno. estoki napadi Srba na sve nesrpsko nauio nas je da se treba uvati ljudi, koji misle da su "ugroeni", te smatraju da se moraju braniti i stoga muki, iznenada napadaju. Narod, kojemu je laima ispran mozak, uao je hladnokrvno u zloin, povodei se za jeftinom demagogijom zadrtih voa koji su perverzno uivali u genocidu. Rat je u Bosni pokazao da se glupost javljala u opasnim dozama, to pokazuje da nerazboriti srpski politiari nisu od povijesti nita nauili, te nisu vjerovali da e, unitavajui blinje - unititi i sami sebe. Od Vuka Karadia, koji je govorio: - Srbi svi i svuda! - do Radovana, koji se osjeao ugroenim, blesavost je postala gardedama, koja je svojim armom zavodila ugroeni narod, ali protiv nje se, kako ree Schiller, bogovi uzalud bore. Blesavost poput zmije krije svoje noge. Ipak, prepoznali smo ih po ponaanju, po govoru i po plitkoj pameti. Tupoglavost je strana nesalomljiva snaga; ona je stijena o koju se razbija naivnost europskih politiara. Sekspirolog s Pala skriva u svojoj glavi veliku ideju o unitenju multikulture i svi intelektualni tikvani iz blieg i daljeg okolia podravaju njegovu zamisao kao veoma originalnu. Da bi se realizirala ova velianstvena ideja, treba najprije iskorijeniti Hrvate i Muslimane, a potom Amerikance, Nijemce i sve ostale, koji vjeruju u multikulturu - jer takvi Srbima smetaju da se proire do Spanije i
87
DUGIN RATNIK
Kamatke. Blesavost je dostigla svoj klimaks u tvrdnji daje i sam Jsus Hrisros - Srbin, koji e zatititi svoj nebeski narod. Slavei godinjicu "osloboenja" Srebrenice Srbi pokazae elementarno pomanjkanje kulture, pokazae politiko sljepilo i uobiajeni prostakluk. Zaroni doista ne vide zemlju posutu leevima, zar na sve strane ne vide krv i polomljene ljudske kosti. Doista je uasno ivjeti sa spoznajom da pored vas ive (ne)ljudi, koji misle da je sve kako treba. Ako na podruju Banje Luke jo uvijek imamo jednu polpotovsku situaciju - onda treba biti svakome jasno da se s privrenicima zabluda moe razgovarati samo jezikom sile, jer to je jedini jezik koji oni razumiju.
21. rujna 1994.

Ne mogu vjerovati svojim uima kad ujem kako bonjaki generali govore jezikom etnikih glavoloma, jezikom okupatora. Aleksandar Rankovi je svojevremeno, nametnuo Bosni sintagmu"bezbednost saobraaja", koja se, naalost, jo uvijek vrti na TV i Radio-Sarajevu. Prirodno bi bilo da Bonjaci govore jezikom svojih djedova, koji nikada nisu govorili bezbedan ve siguran, nisu govorili sopstveni ve vlastiti, nisu govorili prevashodno ve prvenstveno itd. U Banjoj Luci se pojavila izvjesna Danka Damjanovi da zagorava ivot Muslimanima i Hrvatima. ivjela je u Sarajevu kao via kustosica, potom je prela u Beograd u Muzej savremene umjetnosti, a onda je osvanula u Banjoj
88
DUGIN RATNIK
Luci da pokae to zna. A znala je prijetiti preko telefona, nazivajui Hrvate ustakim doglavnicima. U etnikom listu "Zapadna Srbija" (sic!) objavljenje pamflet izmeu ostalog i protiv Ace Ravlia. Pamflet je nabijen otrovnom mrnjom prema svima koji poteno misle i rade.
5. listopada 1994.
Srbi ugaaju tijelu, a tijelo voli grijeh. Zabiljeio sam: - Vie vjere, manje straha. Treba shvatiti da je razum bez srca jedno veliko - nita! Svijetu nisu potrebni politiari ve pravednici. Gugo Lazarevi, kao homo dupleks, smatra normalnim postojanje ateista-pravoslavca. Casoslov itam uz svijeu kao to se italo u vrijeme Balsaca. Maja je u Zagrebu pa sam otiao umjesto nje na promociju. Dekan Pedagoke akademije Mio Stojanovi, govorei u Vijenici, na sveanosti dodjele diploma, dao je svoj obol sveopoj ljudskoj gluposti.
16. listopada 1994.

Juer se vratih iz Zagreba. Bijah kod Maje s kojom sam razgledao izloge knjiara. Koliko novih knjiga! Kao nepopravljivi knjigoljub elio sam kupiti neke knjige,ali... Vratio sam se u svoju banjaluku pomrinu. Nekad divna Banja Luka postade gradom zla i rune smrti.
89
DUGIN RATNIK
Sipi sumrak kao a iz dimnjaka. Gledam kroz prozor kako se smrkava. Na ogradi se uurila ptiica. Ve 36 sati nema struje. Kameno doba.
21. studenoga 1994.

Bombardiran aerodrom u Udbini! Poelo je...
9. prosinca 1994.
Sino sam telefonom razgovarao s Dobriom nakon neoliko mjeseci. Rekao mi je: - Maja i Boana e doi suta. Eh, enjo moja!
12. prosinca 1994.

Primio sam pismo od Maje putem Caritasa. Pisala ga je jo 6. prosinca. Prvi put citiram svoju kerku koja izmeu ostalog pie: -Treba vjerovati i moliti svaki dan da nam vjera bude jo jaa. Uz vjeru i samo s vjerom moemo izdrati. Ipak, ti to sve zna bolje od mene." uo sam kako su po gradu i po selima hvatali ljude i odvozili ih autobusima u Glamo i Drvar na kopanje rovova. Biskup Franjo Komarica zduno se brine za ljudska prava, mada su srpski rukovodioci prilino indiferentni prema njegovim intervencijama. U zgradi Biskupije otvorio je ljekarnu i ambulante u kojima lijenici, koji su otputeni
90
DUGIN RATNIK
(Hrvati i Muslimani), pruaju usluge bolesnima. Tako je zgrada Biskupije postala i magazin i ljekarna i bolnica i stjecite ugroenih koji pristiu sa svih strana. Biskup Komarica zaista je zasluio Nobelovu nagradu za mir! im je Boana ula u kuu - poela se zgraati. Kuhinja bijae puna papiria, sijena, Arturovih dlaka, zrna graha i ljuski luka. Uas! Ja sam se pravdao boleu, mrakom, pomanjkanjem struje i vode - ali nisam se opravdao. Boana je tvrda i stroga. Priila mi je ime-Truljo! Bogu se esto obraam molitvom. Oe na, sauvaj nas u ovim tekim vremenima i pokai nam pravi put da ne zalutamo. ini mi se da su u rijei Bog sva stvorenja svijeta. U rijei Isus nazirem ljubav, nadu i mir. Kada bih rekao Oe na - bilo bi dovoljno da tuga postane radost i da Duh preplavi tijelo. Poto nemam kome pisati - piem Isusu: Dragi Isuse, volio bih da postoji sandui za nebesku potu, koju bi odnosili tvoji aneli. Kada bi ljudi znali da Ti piem pismo - pomislili bi da sam lud... Hvala Ti, Isuse, to si me zatitio od metaka, bombi, bazuka. Molim Te da se smiluje svima: i onima koji nas tjeraju iz naih domova i nama koji bjeimo. Gospodine, zato se Srbi ne dre tvoje zapovijedi: NE UBIJ BLINJEGA SVOGA! Isus poznaje nae muke i nisu mu potrebna naa pisma, ni golub-pismonoa. On ita u naim srcima. Svaki dan se pitam: hou li ii ili ostati? Ako moram ii i ostaviti rodni grad, pomozi nam da prodamo ili zamijenimo kuu. Boe, budi na voditelj i savjetnik.
91
DUGIN RATNIK
28.prosinca 1994.
Mrnja rada mrnju. Osueni smo na ivot u mrnji i stalnom mraku... Jo tri dana do Nove godine. Sluat emo novogodinji koncert iz Bea. Jutros sam razgovarao s Dobriom o zamjeni kue... itam Ivanica! ovjek se ovdje na zemlji dri svake sitnice - kao da o njoj ovisi itav ivot.
2. sijenja 1995.
Evo nas ve u 1995. godini. Meni e svanuti veliki dan kad mi se djeca vrate kui i kada, zajedno za stolom, zamolimo Isusa da ne dozvoli zlim ljudima da nas razdvajaju.
3. sijenja 1995.
Da se ne bih uobrazio, esto na sebe gledam podrugljivo. Dakle, najprije treba kritiki pretresti svoje slabosti - a tek onda tue. Kad bih s rugao samo tuim grekama, a nikada svojim - to bi bio najbolji znak moje ogranienosti. U gradu vie nema maslaca, nema mlijeka, nema struje. Najvie ima mraka. Nae vrijeme ostat e u povijesti zabiljeeno kao VRIJEME MRAKA. Jedva ekam proljee da se obnovim i procvjetam.
92
DUGIN RATNIK
4. sijenja 1995.
Ruei temeljna etika naela Srbi su prestali biti razumna bia. Pretvorili su se u udovita. Umjetnici nam nude svoja iaena vienja i svoje fantazije. Prodaju nam svoja konkavna ogledala u kojima se prelama na svijet. Uzbudljivo je iz vremena skoiti u vjenost i nai se sa svojima. Boana kae da joj je svega dosta i proklinje dan kad je dola u ovu prokletu zemlju Bosnu. Jo kae kako e me napustiti i otii. Ja se sav najeim od straha. Ako ode, kako e izii na kraj s kozom, kokoima i Arturom. Sve te ivotinje treba svaki dan nahraniti. A tko e meni kuhati? Znam ispriti jaje i skuhati puru i tu zavrava moje kulinarsko umijee. Boana me plai kako u bez nje umrijeti.
5. sijenja1995.
Kada bih mogao zajedno sa oblacima krenuti prema imaginarnoj zemlji mira, u kojoj nema pucnjave, ni zlih ljudi, ni mrnje, ni koljaa, ni prolivene krvi ni naroda koji se ratu veseli. Postoji li igdje na svijetu takva - terra vergine - u kojoj se ljudi vole i potuju. Rado bih otiao iz Banje Luke jer u njoj vie nema ni ojstva ni ovjeka koji eli pomoi. Dananji kaos u Banjoj Luci i svijetu nee razrijeiti ni veliki znanstvenici, ni spretni sociolozi, ni vatreni voe naroda, ni mirovni pregovarai, ni konferencije naroda. Pomoi e
93
DUGIN RATNIK
samo - sveci! Oko sebe osjeam vihor ludovanja stvaroljubaca, pljakaa i mrnju koja sve rui, a najvie rui Boje zakone. Srem vrelu kavu kako bih mogao due drati pero. Sve ee razmiljam o tome kako bi se trebalo izvui iz banjalukog infernalnog pejzaa u kojem je glava jeftinija od ianja. Lake je bilo grofu Monte Kristo pobjei iz zatvora na otoku nego nama iz banjalukog "logora". Stojim smuen pred hamletvskim pitanjem: - Otii ili ostati?
22. sijenja 1995.

Na dananji dan Boana se vratila iz Zagreba. Na maarskoj granici srpski milicionari su je izvukli iz autobusa i ostavili na vjetrometini pustare. Morala se vratiti u Zagreb. Zamolio sam biskupa Komaricu da joj pomogne i on je poslao sveenika Ivicu s Petrievca da je doveze. Maja, Dobria i Boana su moj ivot. Kad sam daleko od njih ini mi se kao da sam bolestan... Okruen sam ubojicama i sjecikesama. Tjei me Nietsche koji kae: - Iz kaosa nastaje red! 30. sijenja 1995. od 14-15 sati u kolskom programu TV-Zagreb govorilo se o coprnicama (vjeticama). Tekst su pratile slike katedrala i crkava. Sve je djelovalo naukusno i deplasirano - jer povezivati crkvena zdanja s vjeticama pitanje je kulture socijalistikog realizma. Ono to se Banjaluci moglo najgore desiti - desilo se. Naime, desili su
94
DUGIN RATNIK
nam se etnici! "Jo bi nam mogla desiti se ljubav". Eh, moj Cesariu! Gdje si sad da vidi kako nam se deava - mrnja!
23. veljae 1995.

Traei smisao ivota mnogi misle daje bogatstvo odgovor... Srpski sjedovlasi seljaci vuku oruje u selo Pavlovac. Vole i starkelje rat! Rado Srbin ide u vojnike. Dva ga vuku, a trojica tuku!
1. oujka 1995.
Pepelnica suzbija oholost. Ona nam kae da smo praina koja e se vratiti praini. Stoga sebi kaem: Ne pravi se vaan, ne budi nadmen i uobraen - praino od praine! Don Marin je raznosio vree, pune odjevnih stvari, vozio se biciklom, pisao i prevodio svete knjige i molio se Bogu. Jednom mi je rekao: - Boga se treba bojati - a ne policije!
15. oujka 1995.

Minue vremena socijalistikog realizma, diktature proleterijata, perspektivnih skojevaca, koji su po partijskoj liniji i direktivi premlaivali hode i katolike sveenike. esto se sjetim Muharema iz Gornjeg ehera koji bi znao rei: - Moj profesore, na ovom svijetu sve prolazi! I zime i
95
DUGIN RATNIK
belaji i zla vremena. Proi e i ovaj srpski zulum. Proi e, vidjet e! Ja se alim i kaem: -Dragi pobro - ne ide na dobro! a Muharem se smije. Jo dodaje: - Sve mogu shvatiti, ali da ima Muslimana i Hrvata, koji nose etniku kokardu to ne ide u moju glavu! To su zbilja izdajice nad izdajicama! Sjetih se i Sanije Kadenia koji je naslutio ovaj banjaluki kijamet pjevajui: - Izgorjee hamami i kahvane i damije bijele! Kako je Katon ponavljao da Kartagu treba razoriti tako i ja ponavljam kako treba unititi privrenike zabluda, koji u Banjoj Luci propovijedaju genocid. Znam: svakoj dui je sueno da u tijelu provede odreen broj godina.
6. travnja 1995.
Srbi su nam poslali RESENJE po kojem Dobria treba da im svaki mjesec alje 200 DM iz Njemake. Svata! Biljeim misli koje me smiruju kao sedativi: - Neista savjest e razorit srpske due! Rijei imaju neuvenu snagu - bilo da su rijei prokletstva ili blagoslova. Onome koji vjeruje sve je mogue. ovjek je stvaralac unutar stvorenoga. Molitva zrai nevjerojatnom energijom koja titi ljude i njihove prostore. ovjek je prvenstveno - vjernik.
13. travnja 1995.

96
DUGIN RATNIK
Veoma potresen gledao sam film koji se zvao ivi tit, u kojem smo vidjeli nezaboravnu scenu bola jednog oca, koji se baca u snijeg pored mrtvog sina, vidjeli smo scenu, koja je svojom antejskom snagom zasjenila sve prizore antikih tragedija. Mnogi su Banjaluani, koji su prisilno odvedeni iz svojih kua - ostavili svoje kosti oko Glamoa i Drvara. Vojnici HVO su uspjeli neke od njih osloboditi. Spaeni su poslani u Dalmaciju na oporavak. Izlazei iz katedrale nakon mise susreo sam roaka Milu Matijevia i rekao mu da prenoi kod mene. Nije se mogao odluiti. Jo iste noi su ga uhvatili pod stepenitem gdje se sakrio i odveli ga autobusom prema Glamou. Nakon nekoliko mjeseci vratio se kui polumrtav. Tako je politika genocida poprimila monstruozne oblike. Pri hvatanju i privoenju ljudi Srbi su se sluili iskuanim udbakim metodama. Ljude su, uglavnom, hvatali nakon ponoi ili pred svitanje. Mranjaci djeluju po mraku. Uskrs 1995. godine. Doivjeli smo i taj ne slutei to nas jo oekuje. Sluamo zvonki glas naega biskupa. Vidi se: umoran je, iscrpljen, ali se jo uvijek bori za ovjeka, jo uvijek je uspravan. Boe, hvala Ti! Oko biskupa koncelebranti, ministranti, vjernici. Jo nas ima premda se Srbi trude da nas bude to manje.
97
DUGIN RATNIK
18. travnja 1995.

Koliko razum upravlja dananjim svijetom? Koliko vidim svijetom upravljaju materijalni interes, la i licemjerstvo. Pastemakje u svom romanu Doktor Zivago napisao: - Na sustav je hipokrizija! Meutim, hipokrizija nije karakteristika samo sovjetskog reima. Ona je obiljeila i uljueni Zapad. Muslimani koji su izbaeni iz svojih stanova, sele, uglavnom, u vedsku i nordijske zemlje. U trenucima osame putujem u zlatne dane prolosti kada sam bio okruen ljubavlju svojih najdraih - majkom, enom i djecom. Po muslimanskim haremima muk. Ne uje se vie glas mujezina u Banjoj Luci. Unitene su i damije i ljudi. Nikada neu shvatiti strast etnika da ive ljude pretvaraju u mrtvace. Ako se ubojice jo vie raspojasaju - nitko iv nee ostati. Teaci iz okolnih hrvatskih sela: Ivanjske, imia, Bukovice, Jablana, Trna, Jurkovice, Zaluana, Dragoaja, Motika, Stranjana, Ramia, Petrievca, Trapista (Delibainogsela), Dervia, Debeljaka, Presnaa, Barlovaca, Kuljana, argovca, Maira, Prijeana, Novakovia, Vujinovia, Cerika, esme, Miinog hana, Paprikovca, Miija, Budaka, Ruica i Vrbanje (veinom muslimanska) - uglavnom bjee pred etnikim noem preko Save - u Hrvatsku.
98
DUGIN RATNIK
23. travnja 1995.

Don Marina sam prvi put susreo u holu banjaluke biskupije. Bijae veseo, razdragan, pun energije. Nakon kraeg razgovora poklonio mi je knjigu koju je preveo sa panjolskog jezika. Pri tom se nasmijeio. Gledajui ga rekao sam sebi: - Bog u kojeg vjeruje ovaj sveenik je Bog radosti. Tek kasnije sam, poto smo se zbliili, spoznao daje on svoje lice pronosio kroz ivot kao svjetiljku optimizma. Poto je otputovao iz Aleksandrovca, u kojem su ga Srbi gaali zoljom, osjeam se siromanijim za jednu radost. Taj odvjetnik skromnosti i poniznosti odnio mi je dio srca. Ostavio nam je poruku da svoje praznine ispunjavamo dobrim djelima. U poplavi namrgoenih lica dom Marin bijae trajna provedrica. Kad su etnici ispalili granatu na samostan u Aleksandrovcu, don Marin se probudio i proaptao: - Boe, oprosti im jer ne znaju to ine! Potom se okrenuo na drugu stranu i zaspao. Razmiljam o narodu ubojica i zakljuujem da zlu ud ne moe izmijeniti nikakvo dobro djelo.
25. travnja 1995.

Te veeri sjedili smo, Boana i ja, i sluali pjesme Eurosonga. Poto pjesme ne bijahu naroito atraktivne, Boana je ve oko 22 sata predloila da idemo na spavanje u na sobiak na katu, u kojem je nekad spavao Dobria. U velikoj spavaoj sobi do ulice nismo smjeli spavati jer smo se bojali da netko ne bi po nama pucao. - Vidi, govorio sam Boani, kako se
99
DUGIN RATNIK
moe spavati i u maloj sobi! Artur je leao pred vratima ivei u iluziji da nas uva. Tek to me uhvatio san odjeknula je stravina eksplozija. Boana je skoila sa svog leaja, a Artur se od straha podvukao pod pokriva. Ustao sam i ja. - Gdje je to puklo? - pita Boana. - Ne znam! Kad je miris dima dopro do naeg sobika, zakljuili smo daje pogoena naa kua... Kasnije sam saznao od susjeda da je srpska milicija zatvorila ulicu oko 23 sata kako bi tri zloinca neometani mogli obaviti svoj krvavi posao. Susjed Asim mije rekao da je vidio trojicu s bazukom, koju su usmjerili prema mojoj kui. Bazuka je ispaljena na moju radnu sobu. Granata je rasturila drveni okvir prozora, zatim probila pregradni zid i zadrala se na treem zidu, u sobi, gdje smo Boana i ja gledali TV- program. Da smo ostali u sobi - danas bismo bili na groblju. Dva dana ranije zamolio sam Gugu Lazarevia, da mi pomogne spasiti knjige jer sam imao bogatu biblioteku. Miljah daje knjigoljub i da e mi pomoi. Umjesto da mi pomogne Gugo je poslao svoju enu Radmilu da vidi u kojoj su sobi knjige smjetene. Uavi u kuu Radmila je zavirila u moju radnu sobu i vidjela police s knjigama, umjetnike slike, te ostale dragocjene artefakte. Kad je "izvianje" terena zavreno - Rada se povukla, da bi se sutradan navee pojavila srpska milicija i izvrila zloin. Gugo Lazarevi je u dosluhu s naelnikom Radiem pripremio ovaj napad. Bijae to dravni zloin jer je srpska milicija bila pod patronatom naelnika Radia. Tako su vinovnici ovog zloina bili Gugo Lazarevi i Predrag Radi, a izvritelji srpski miliconari, medu kojima je bilo i nekoliko iz Okuana.
100
DUGIN RATNIK
Nakon jednog minuta na vratima su se pojavili milicionari da nas upitaju to se to desilo i da nam uzmu podatke: - Kako vam se zvao otac? - pitaju me, a ja se gorko smjekam i rado bih im rekao da mi se otac zvao Mato i da su ga ubili oevi ovih ubojica na novu 1943. godinu. Ubili su mi oca, pa su htjeli i mene. - Eh, Gugo, Gugo - nee ni ti dugo! Radna mi soba bijae puna razbijenog stakla, praine, komada drveta, slomljenog lustera, umjetnike slike unitene. Soba je bila u takvom neredu kao daje kroz nju proao stampedo slonova. - Boe moj, kakvi su to ljudi iji je glavni posao ruenje i ubijanje. Kasnije su mi poznanici rekli da su odmah znali daje pucano u nau kuu! Kako su znali? Sutradan su doli Lojzo i Enisa da pomognu u ienju. Promatrao sam lica prolaznika da vidim kako ljudi reagiraju na zloin. Neki Srbi se smjekaju kao da ele rei: to su ekali? to nisu selili! Dri bi rekao: - To su ljudi nahvao! uo sam jednog ovjeka kako kae: - Tko je ovo uinio profesoru, majku mu... Iz svege to su uinili vidimo da Srbi nisu otvoreni ljepoti umjetnosti. Njima nita ne predstavljaju sakralni objekti stari i po nekoliko stotina godina.Taj nevjerojatno zaostao narod ne zna ni to su freske, ni arabeske, ni vitraji, ni inkunabule, ni spomenici koje su gradili veliki umjetnici. Oni bi unitili i djela Michelangela, Tiziana, Leonarda, Raffaella i mnogih drugih. Zato navodim tekst svoje kerke Marije-Maje o Ferhadiji i crkvi Svetog Ivana Krstitelja u Podmilaju da se vidi kakva su dva dragulja unitili srpski barbari:
101
DUGIN RATNIK
Na prostoru od Podmilaja, u kojem je 1. oujka 1993. sruena zavjetna crkva sv. Ivana Krstitelja, podignuta sredinom 15. stoljea, do banjaluke centralne damije b'erhadije, koja je izgraena 1580. godine, mogli bismo nanizali vie od tisuu sakralnih objekata, koje su sruili sinovi sotone, opsjednuti mrnjom prema svemu to je katoliko i muslimansko. Ova dijabolina dekstrukcija moe se protumaiti samo jezikom metafizike, odnosno djelovanjem sotone koji se u ovim zadnjim vremenima pojavljuje u osobama zloinaca, ruitelja i ubojica. Poelo je, ini mi se, sa crkvom u Sarvau koja je spektakularno gaana za potrebe beogradske televizije. Poto je pogoen zvonik, uo se mukli zvuk zvona, a potom bolesni krici prisutnih: - Pogoen je! Zanimljivo je napomenuti da su vojnici, koji su se stavili u slubu Zloga, prvo gaali crkve da bi potom preli na ruenje drugih objekata. Crkva sv. Ivana Krstitelja nalazila se uz cestu koja vodi prema Jajcu do kojeg ima 1. km. Ovo svetite pored zelenog Vrbasa ve vie od 500 godina pohode hodoasnici iz zemlje i inozemstva. U asopisu Serafinski perivoj/;/.-.' "Godine 1910. u Podmilaje je dolo nekoliko tisua hodoasnika a bilo ih je od Drine i Dinarskih alpa, iz ravne Posavine, ponosne Krajine i krne Hercegovine - da iz iste Like i Srijema, te iz drugih hrvatskih zemalja. Prvi put Podmilaje se spominje 1461. godine u povelji posljednjeg bosanskog vladara Stjepana Tomaevia.
102
DUGIN RATNIK
Zahvaljujui "ujacima" (franjevcima), kojima nije bilo zabranjeno raditi u doba turske vladavine, crkva u Podmilaju je sauvana. Crkva predstavlja jedno od najstarijih svetita u Bosni i Hercegovini kojoj su jo od turskih vremena pa do 1993. hodoastili milijuni vjernika svih konfesija. Bijae to srednjovjekovna crkva s laom, svetitem, sakristijom i tornjem. Zidovi debljine jednog metra okruivali su lau u obliku pravokutnika. Crkva bijae dugaka 15,85 a iroka 8,50 m (bez sakristije). Zvonik, visok 29, s kriem 31 metara. Podignuta je sredinom 15. stoljea , a mjeavina kontinentalne i primorske arhitekture ukazuje na vezu izmeu Jajca i Splita u to doba. Godine 1910. podignuta je nova i vea crkva, te pritom srueno proelje i zvonik stare crkve kako bi se mogla ukomponirati u novu kao pobona kapelica. Crkva je obogaena 1960. godine postavljanjem novog oltara u crno-bijelom mramoru koji je izveo splitski klesar Antun b'rank. Mramorne kipove sv. Petra i Pavla izradio je kipar Stipe Sui s Rijeke, a oltarski kri Janez Gregorka iz Kranja. Godine 1962. majstori Ante Carev i Marko Dvornik iz Splita poploili su crkvu raznobojnim ploicama. Crkva je ukraena mozaikom Ive Dulia "Posljednja veera " (1914.) i skulpturom brana Krinia "Majka s djetetom". Godine 1915. postavljeni su vitrai Ive Dulia "Roenje", "Veliki petak", i "Uskrsnue", te postaje krinog puta Krune Bonjaka. Kip "Uskrsnue Jairove keri" Josipa Marinovia postavljen je 1916. I danas se u narodu uje pria kako je crkva sv. Ive nou prenesena iz sela Penika na lijevoj obali Vrbasa u selo
103
DUGIN RATNIK
Podmilaje na desnoj strani, jer su, navodno, Turci u njoj drali koze. Eto, tu crkvu, koja postoji ve preko 500 godina i koju su obili milijuni vjernika poklanjajui joj ljubav, pokoru i krv zloinci su digli u zrak, pretvarajui u prainu divne artefakte, umjetnika djela, plod ljudskog duha i nadahnua. Naivni su oni koji misle da se ruenjem Boje kue u Podmilaju moe sruiti Bog i narod koji vjeruje u Krista i njegova preteu sv. Ivana Krstitelja. Ljubav e opet iz pepela podii novu crkvu, kojoj e hodoastiti novi ljudi, novi narodi. Nekoliko mjeseci nakon ruenja crkve u Podmilaju, ruitelji u Banjaluci nastavljaju zapoeto zlodjelo. Ovaj put sudbinu sruene crkve doivjela je "bijela ljepotica", centralna, najvea i najljepa banjaluka damija - Ferhadija. Prisjetimo se: Ferhad-beg Sokolovi bijae veliki graditelj u Banjaluci. On je, moe se rei, udario temelj novom gradu, podiui razne objekte. U 16. stoljeu podignuto je mnogo objekata, rauna se oko 200. Izmeu ostalog, podignuta je i velianstvena damija Ferhadija, turbe za Ferhad bega, mekteb, adrvan, hamam, vodovod, karavan-saraj, itnice, most na Vrbasu i na rjeici Crkveni, oko 200 trgovakih i zanatskih radnji, mlin na Vrbasu sa tri kola, te kua za bosanskog beglerbega. Treba jo spomenuti bezistan i medresu koja bijae najznaajnija kola meu pet banjolukih medresa. Ne zna se tono tko je gradio Ferhadiju, ali se zna da je graena
104
DUGIN RATNIK
1519/80. Ovakvu graevinu mogli su graditi samo vrhunski neimari - odnosno mimari (arhitekti) i muhendisi (inenjeri). Damija Ferhadija specifina je po svom arhitektonskom sklopu i takvu damiju teko emo nai na ovim prostorima. Dakle, bila je arhitektonski kuriozitet, prva markantnija damija koja se susree na putu od zapada prema istoku. 'Tijekom stoljea Ferhadija je popravljana, stradala je i od poara, a u drugom svjetskom ratu oteena je granatom koja je *prola" kroz erefu koja je izmijenjena. Poslije miniranja od Ferhadijeje ostalo nekoliko fragmenata, te sruena munara koja se "naslonila " na turbe. 'Tako je nakon 413 godina postojanja bijela ljepotica, koja bijae glazba za oi, svojevrsni akcent grada, orjentir, turistika atrakcija definitivno sruena dinamitom u 3 sata izjutra 1. svibnja 1993. Ostaje nam pitanje: kakvi su to ljudi koji rue bogomolje i jesu li to uope ljudi kojima bi treblo uputiti ljubav i rije, ali nijedno ni drugo ne dopire do njihovih srdaca. Dobri ljudi svih vjera ostaju zaprepateni pred ovim zloinima, te ne mogu vjerovati svojim oima. A ja se uvijek iznova pitam: Boe, kakvi su to ljudi koji ne osjeaju ljepotu umjetnosti, starine i vjere?! Ali, Nazareanin nas tjei: NE BOJTE SE! - jer zna da Voditelj povijesti nikada nije dozvolio nadmo zla.
105
DUGIN RATNIK
7. svibnja 1995.
Sino su, nakon snane detonacije, srueni crkva i samostan na Petrievcu. Franjevac Alojzije Atlija (1915) umro je od zlostavljanja 7. svibnja 1995. prilikom miniranja upne crkve i spaljivanja samostana. Oko stare petrievake crkve, koja je imala dva impozantna zvonika, svake godine se sakupljalo na blagdan sv. Ante na tisue hodoasnika.Jedino 1945. kada su komunisti preuzeli vlast, nije bilo nikoga. Sjeam se kad se mati vratila kui sa suzama u oima. Rekla je: - Nitko nije doao! Franjevci su na Petrievcu jo od turskih vremena. Zapravo, franjevci su u Bosni ve preko 700 godina. esto sam navraao u samostan u kojem mi je fra Stanko Buzuk pokazivao bogatu knjinicu. Fra Stanko je iznosio pred mene unikate i raritete. Zamijetio sam i nekoliko izvrsnih slika Gabrijela Jurkia. Jednom zgodom gvardijan Boi astio me uvenim ilokim vinom...
10. svibnja 1995.

Gotovo svaki dan odlazim u agenciju nekog Bojica koji mi obeaje da e me prebaciti do Srpca, odnosno do Save. U Banjoj Luci je postalo neizdrivo. Nou spavamo kao zeevi. Svaku no ekamo da opet na nas neto ispale. Ugasili su se svi oblici normalnog ivota. etniki debelokoci od tude muke stvaraju svoj kapital. Uzimaju ljudima posljednje novce da bi ih potom likvidirali. Nevjerojatno je to su sve
106
DUGIN RATNIK
inili da bi se domogli novca i dragocjenosti. Naroito ih privlae njemake marke.
12. svibnja 1995.

Zaboravio sam napisati da sam tijekom 1994. godine ilegalno objavio tri zbirke pjesama i tako demantirao onu latinsku: lnterarma silent musae. Tako sam u bibliofilskom izdanju po devet ili est primjeraka objavio zbirku djeijih pjesama Plave pjesme, zatim zbirku lirskih pjesama Bakin prijatelj i zbirku epigrama Pilule. Imena ljudi koji su mi pomogli u ovom izdavakom poduhvatu, naravno, neu spominjati. S Filipom Lukendom, upnikom iz Presnaa razgovarao sam uoi njegove pogibije. Sljedee noi upnik Lukenda i sestra Cecilija Grgi ubijeni su i baeni u zapaljenu upnu kuu. Nova crkva Svete Terezije od djeteta Isusa dignuta je eksplozivom u zrak. Nakon hrvatske vojne akcije Bljesak (1. svibnja 1995.) u Banjoj Luci su se pojavili slavonski Srbi s traktorima. Nakon izvjesnog vremena uspjeli smo zamijeniti kuu u Okuanima s Mirjanom Grubor iz Okuana. Postoje naa kua imala 8 soba, Mirjana nas je zamolila da prihvatimo dvije obitelji: dvoje starijih (Stevo i Milena), te obitelj jednog milicionara (Savo i Milka Curuvija i kerka). Savo se pokazao kao neovjek. Kako je vrijeme odmicalo - postajao je sve drskiji. Jednog je jutra rekao Boani: - Ovo vie nije vaa kua! Drugim rijeima: - Zato ve jednom ne selite! Nisu nas mogli gledati! Selidba, dakako, nije zavisila od nas ve od
107
DUGIN RATNIK
samovolje politikih imbenika. Ipak, svako jutro sam odlazio do famoznog Bojica i njegove "agencije" - koja se bavila legalnom pljakom Hrvata. (Putovanje autobusom od Banjaluke do Srpca stojalo nas je 800 DM) i moj prijatelj, veterinar Kubelka, koji je ostao u Banjoj Luci, zauzimao se za mene kod Bojia. Mnogi Hrvati danima su stajali pred vratima "agencije" traei da ih stave na listu za odlazak. Svi su htjeli to prije pobjei! Kamionom smo preko Maarske i Slovenije poslali nae najvrjednije stvari. U kutije sam poslagao sve svoje knjige. Mi jadni i emerni ostali smo d ekamo as polaska. Stalno smo bili u vezi s Majom i Dobriom, koji su bili spremni da nas doekaju u Davoru. Maja je nekoliko puta odlazila u Davor, razgovarala s naelnikom Alojzijem Jakireviem koji se pokazao kao veliki ovjek i humanist. Maja je sjedila na obali i iekivala na dolazak. Meutim, mi se nismo pojavljivali, jer su Srbi, kao to je u njih obiaj, stalno odgaali i lagali. Poto gube rat u Bosni i Hrvatskoj - Srbi postaju sve ei. Srbi iz Slavonije nisu nita bolji od naih bosanskih, koji nee da piju pivo iz zelenih boca. Kakav primitivizam! Zajednika im je mrnja prema svemu to je hrvatsko. Gotovo dva mjeseca sam svaki dan odlazio u grad do "agencije" da vidim i ujem kada emo konano krenuti iz ovog pakla. Na Hrvatima i Muslimanima pojedine "agencije" su zaradile tisue DM, koje su otile u depove Karadia i njegovih trabanata. Srbi su koristili svaku priliku da od
108
DUGIN RATNIK
jadnih i prestraenih ljudi iupaju to vie novca i dragocjenosti. Na mostu u Bosanskoj Gradiki uzimali su "danak" u njemakim markama. Tako je svaki voza kamiona plaao "taksu" za ulazak u "Srpsku krajinu". Pljaka Hrvata i Muslimana poprimala je sve udnije forme i kao takva bila "ozakonjena". Pritisak Save uruvije i njegove ene Milke bio je sve neugodniji. Nisu razgovarali s nama. utei su prolazili pored nas. Mrnja je izbijala iz svake pore njihova lica. Vidjelo se da bi nas rado izbacili iz kue. Oni su za mene bili slika sveope srpske politike: MRNJA BEZ RAZLOGA! Mirjana ih je putem telefona pokuala smiriti. Nisu nas vie mogli podnositi. Mislio sam: - Boe moj, dali smo im krov nad glavom, dali smo im svoje krevete, svoju kuhinju, sluili su se naim posuem, loili su naa drva - a oni nikako da nas ostave na miru. Sjetio sam se stare izreke: uvaj se ovjeka kome si pravio usluge! Poeo sam biljeiti fragmente za biografiju. U zlu ne trebalo: - Po milosti Bojoj sam vjernik-kranin, u ivotu veliki grenik, po zanimanju profesor, koji se trudi da bude bolji nego to jeste. Moja imovina u Banjoj Luci sastojala se od etiri kue: dvije male i dvije velike. Male su sruene nakon zemljotresa. Ostale su dvije velike. Imetak su mi jo ena i dvoje djece: kerka Marija-Maja i sin Dobria. ena mi se zove Boana, koja je plemenitija i bolja od mene. Pomae sirotinji i voli ivotinje: koze, kokoi i pse. Voli i cvijee, koje svako jutro zalijeva. Spavam sve mirnije jer imam Oca kojem je sve mogue. Sinovi sotone tri puta su pokuali da me ubiju. Prvi put je uro Kopanja iz Glamoa ispalio na
109
DUGIN RATNIK
nau kuu 60 metaka iz kalanjikova. Drugi put je nepoznati zloinac bacio pred kuu dvije rune bombe kaikare, koje su polomile stakla na prozorima do ulice, a trei put je srpska milicija, pod dirigentskom palicom naelnika Radia i Predraga Lazarevia ispalila bazuku na moju radnu sobu... Konano je stigao i taj sudbonosni dan, dan odlaska, kad sam morao napustiti svoj rodni grad, u kojem sam proivio lijepe trenutke, u kojem sam slubovao kao profesor i u kojem sam osnovao obitelj. Dan bijae sunan. Autobusi su nas ekali pred barakom na bivoj Paskulinoj ciglani. Susjed Ilija, iz Zenice, pomogao nam je nositi torbe i ispratio nas sa suzama u oima. Na ispraaj je dola i kominica Timka Meinovi, koja je Boani na rastanku poklonila nekoliko svilenih marama. S nama je bio i Artur - kotski ovar, koji se teko snalazio u novoj situaciji. Ljudi su se motali oko autobusa i avrljali kao da putuju na izlet. Nitko, izgleda, nije bio svjestan da naputa svoj grad, svoje uspomene, svoja groblja, svoj dom i svoju ulicu i da odlazi u novi, nepoznati svijet. Konano smo uli u autobus, posjedali i krenuli. Artur je sjeo na zadnje sjedite i gledao kroz staklo kao pravi vandroka. Naputali smo nau dragu Banja Luku. i uzdahnuli! Gledajui kroz prozor opratao sam se od dragih zdanja: katolike katedrale, tvornice duhana, uiteljske kole u kojoj sam radio. Prolazei kroz Bojica han pogledao sam prema groblju svetog Marka na kojem poiva moja majka Marija, a onda sam okrenuo glavu na desnu stranu i ugledao, u daljini,
110
DUGIN RATNIK
trapisku crkvu. - Dovienja, dragi moji trapisti Nivardi, Topii, Mohori i ostali... Nijemo pozdravljam Budak, njegove kuice, vrtove, a onda prolazimo kroz Dervie, Zaluane i Trn - sve hrvatska sela pusta i opljakana. Koliko uspomena, koliko sjeanja! Potom Klanice, areno cigansko naselje, Laktai s banjama, u daljini se nazire Aleksandrovac, samostan asnih sestara s crkvom gdje je ivio moj prijatelj don Marin iz Dalmacije i uski put koji nazivaju "kanal" kojim se kotrljamo do Srpca. Naslonjen na Boanino rame razmiljm: - Boe moj, to da mislim o Srbima? Uinili su me beskunikom, uinili su me nesretnim ovjekom, oteli su mi dom i zaviaj, rasturili mi obitelj. Tri puta su me htjeli ubiti. Isuse moj, to da radim? Oprosti im - kae Nazareanin i ja im, eto, dajem oprost. Autobus se trese, nosi me u drugi, nepoznati prostor. Padaju mi na pamet stihovi francuskog pjesnika Heredije: Napustih, jao, svoj otok sretni... Jedna je knjiga,dakle, doitana i zatvara se. Idemo dalje uz Boju pomo! Uz put nas zaustavljaju grupe vojnika JNA. Ljudi u autobusu strahuju. Hoe li nas istjerati iz autobusa? Hoe li nas pretresati? Nikad se ne zna. Na kraju smo se zaustavili u blizini Save. Milicioneri ulaze u autobus i trae dokumente. Na obali Save doekuju nas Alojzije Jakirevi, naelnik Davora i Milo, naelnik Srpca. Rukovali smo se. Jedan
111
DUGIN RATNIK
kapetan, gledajui Artura, upita: Je li to taj pas? - Da, to je taj pas! - rekao sam. Bili su, dakle, obavjeteni o kretanju moje malenkosti. Uli smo u prvi amac. Artura smo jedva uvukli, bojao se vode. - Dovienja Bosno! - apnuo sam gledajui kako amac sijee valove. Motor je brektao i ubrzo smo se nali na drugoj obali, obali spasa, slobode, radosti i vedrine. Za nama su ostali mrak, mrnja, smrt, krv, pale i ljudska bijeda. Davorani su nas doekali s ljubavlju, kafom, sokovima i kolaima. Tako se zavrio na progon. Ispratila nas je mrnja - a doekala kranska ljubav.
112
DUGIN RATNIK
EPILOG
Moda e netko, itajui ovu knjigu, zakljuiti da imam neto protiv Srba. Ne! Mrnja mi je potpuno nepoznat osjeaj, jer je moj svjetonazor obiljeen kranskom dimenzijom. Poto sam u Banjoj Luci bio osupnut ponaanjem i zloinima Srba, smatrao sam svojom graanskom dunou da neke objekcije pribiljeim da bi budua pokoljenja znala kako se ivjelo u "vremenima mraka" i pomraenih umova. S obzirom da nemam dlake na jeziku, mislim da lopovu treba rei da je lopov, zloincu treba rei da je zloinac, a dobrom ovjeku treba rei da je - dobar! Stoga svim zloincima, koji su, direktno ili indirektno, okrvavili ruke ubijanjem nevinih, pruujem: Pokajte se! Obucite kostrijet, pospite se pepelom, upalite svijeu za sve due ubijenih, molite Boga da vam oprosti, postite, idite u manastir! Potrebno je da ponete ponovo moliti kako bi se razrijeili zemaljski problemi: ratovi, terorizam, tlaenje, nemoral, pornografija, raspadanje obitelji, korupcija. Upamtite: enja za Apsolutnim je prirodna i uroena ovjeku. Spasite, dakle,due svoje i nemojte se ponaati kao da ete na zemlji ostati vjeno.
113

Anto Cosic - Vrijeme Mraka - Banjalucki Dnevnik - D.R PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Anto Cosic - Vrijeme Mraka - Banjalucki Dnevnik - D.R PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

DUGIN RATNIK

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

25. rujna 1990.

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

10. listopada 1990.

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

28. listopada 1990.

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Slava Bogu na visini i mir ljudima dobre volje!

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

22. rujna 1992.

Anto osi VRIJEME MRAKA

28. rujna 1992.

Anto osi VRIJEME MRAKA

10. prosinca 1992.

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

26. listopada 1992.

Anto osi VRIJEME MRAKA

23. studenoga 1992.

Anto osi VRIJEME MRAKA

20. prosinca 1992.

29. prosinca 1992.

Anto osi VRIJEME MRAKA

26. sijenja 1993.

Anto osi VRIJEME MRAKA

29. sijenja 1993.

30. sijenja 1993.

Anto osi VRIJEME MRAKA

31. sijenja 1993.

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

15. oujka 1993.

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

23. oujka 1993.

Anto osi VRIJEME MRAKA

28. oujka 1993.

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA

15. travnja 1993.

Anto osi VRIJEME MRAKA

Anto osi VRIJEME MRAKA