N a s l o v i z v o r n i k a :

A d o l f H i t l e r
M E I N K A M P F
Z e n t r a l v e r l a g d e r N S D A P
F r z . E h e r N a c h f . G . m . b . H
M n c h e n , 1 9 4 2 .
6 6 6 - 6 7 0 A u f l a g e
P r i r e d i o :
N S D A P / A O
h t t p : / / w w w . n a z i - l a u c k - n s d a p a o . c o m /
S A D R A J
PROSLOV 4
I. TOM

OBRAUN
1. U roditeljskom domu 8
2. Beke godine uenja i patnje 14
3. Opa politika razmatranja iz mog bekog razdoblja 31
4. Mnchen 52
5. Svjetski rat 63
6. Ratna promidba 70
7. Revolucija 74
8. Poetak moje politike djelatnosti 81
9. Njemaka radnika stranka 85
10. Uzroci sloma 88
11. Narod i rasa 108
12. Poetak razvoja NSDAP 123
II. TOM
NACIONALSOCIJALISTIKI POKRET
1. Svjetonazor i stranka 137
2. Drava 142
3. Dravni pripadnik i dravljanin 159
4. Linost i narodna dravna misao 161
5. Svjetonazor i organizacija 165
6. Prve borbe - znaenje govora 169
7. Hrvanje s crvenim frontom 175
8. Snani je najmoniji sam 184
9. Osnovne misli o smislu i organizaciji SA 187
10. Federalizam kao maska 199
11. Promidba i organizacija 207
12. Sindikalno pitanje 213
13. Njemaka politika saveznitva nakon rata 217
14. Orijentacija prema istoku ili istona politika 228
15. Nuna obrana kao pravo 237
ZAKLJUAK 244
PROSLOV

rvoga travnja 1924. godine, temeljem presude mnchenskog suda, izreene toga dana, zapoeo sam svoje
tamnovanje u tvravi Landsberg na Lechu.
Tako mi se nakon mnogo godina neprekidnoga rada po prvi puta pruila prilika zapoeti pisati djelo koje
su mnogi od mene traili, a za koje sam i sam nalazio da bi bilo svrhovito za Pokret. Tako sam se odluio u dva toma razjasniti
ne samo ciljeve naega Pokreta, ve zacrtati i sliku njegova razvoja. Iz nje e se moi nauiti vie nego iz bilo koje isto
doktrinarne rasprave.
Pri tome sam takoer imao i priliku izloiti svoj osobni ivotni put, koliko je to potrebno za shvaanje kako prvog, tako
i drugog toma, kao i za razbijanje od idovskog tiska raspirivanog loeg i izopaenog stvaranja legendi o mojoj linosti.
Ovim se djelom, meutim, ne obraam strancima, ve onim pripadnicima Pokreta koji mu pripadaju srcem i iji
razum sada tei unutarnjem prosvjetljenju.
Znam, da je ljude mnogo tee pridobiti pisanom, a mnogo lake izgovorenom rijeju, da je svaki veliki pokret na
ovoj Zemlji svoj rast imao zahvaliti velikim govornicima, a ne velikim piscima.
Pa ipak, za ravnomjerno i jedinstveno zastupanje nekog uenja, njegova se naela moraju postaviti zauvijek. Na taj
bi nain oba ova toma trebala biti kamen temeljac kojeg prilaem zajednikom djelu.
Landsberg na Lechu Zatvor - tvrava
A u t o r

ana 9. studenog 1923. u 12 sati i 30 minuta popodne padoe pred Dvoranom vojskovoa, kao i u dvoritu biveg
Ministarstva rata u Mnchenu, u iskrenom vjerovanju u ponovno uskrsnue svoga naroda, ovi muevi:
Alfarth, Felix, trgovac, roen 5. srpnja 1901.,
Bauriedl, Andreas, klobuar, roen 4. svibnja 1879.,
Gasella, Theodor, bankarski inovnik, roen 8. kolovoza 1901.,
Ehrlich, Wilhelm, bankarski inovnik, roen 19. kolovoza 1894.,
Faust Martin, bankarski inovnik, roen 27. sijenja 1901.,
Hechenberger, Anton, bravar, roen 28. rujna 1902.,
Korner, Oskar, trgovac, roen. 4. sijenja 1875.,
Kuhn, Karl, nadkonobar, roen 26. srpnja 1897.,
Laforce, Karl, student ing., roen 28. listopada 1904.,
Neubauer, Kurt, sluga, roen 27. oujka 1899.,
Pape, Glaus von, trgovac, roen 16. kolovoza 1904.,
Pfordten, Theodor von der, savjetnik Vrhovnog pokrajinskog suda, roen 14. svibnja 1873.,
Rickmers, Joh., konjiki kapetan a.D., roen 7. svibnja 1881.,
Scheubner-Richter, Max Erwin von, Dr. ing., roen 9. sijenja 1884.,
Stransky Lorenz, vitez von, inenjer, roen 14. oujka 1899.,
Wolf, Wilhelm, trgovac, roen 19. listopada 1898.
Takozvana nacionalna vlast uskratila je mrtvim herojima zajedniku grobnicu.
Stoga im, u znak zajednikog sjeanja posveujem prvi tom ovog djela, kako bi oni, kao krvavi svjedoci, trajno osvjetljavali
put sljedbenicima naega Pokreta.
Landsberg a. L.
Tvrava - zatvor
16. listopada 1924.
Adolf Hitler

Prvi tom
OBRAUN
adolf hitler
8
Glava 1.
U RODITELJSKOM DOMU
D
anas mi se ini sretnim provienjem, da mi je Sudbina za mjesto roenja odredila upravo Braunau na Innu. Zar taj
gradi ne lei na granici onih dviju njemakih drava, ije se ponovno ujedinjenje, barem nama mlaima, postavlja kao
ivotni zadatak koji se mora izvriti svim sredstvima!
Njemaka Austrija se opet mora vratiti u veliku njemaku Majku domovinu i to ne samo zbog nekakvih gospodarskih
obzira. Ne, ne: ak, ako bi ovo ujedinjenje, gospodarski gledano, bilo i nepotrebno, pa ak i tetno, ipak bi se moralo dogoditi.
Ista krv pripada zajednikom carstvu. Njemaki narod nee posjedovati nikakvo moralno pravo na kolonijalno politiko djelovanje
sve dotle dokle god ponovno ne uspije svoje vlastite sinove okupiti u jednu zajedniku dravu. Tek kada granice carstva
obuhvate i posljednjeg Nijemca, i kada se vie nee morati brinuti o sigurnosti njihova prehranjivanja u sluaju ugroenosti
vlastitog naroda, postoji moralno pravo na stjecanje stranog tla i teritorija. Plug je tada ma, a iz ratnih suza, za budua
pokoljenja, proizlazi kruh svagdanji. Tako mi se ovaj mali pogranini gradi ini simbolom jedne velike zadae. Ali, on je i
u jednom drugom pogledu izazov naem dananjem vremenu. Prije vie od sto godina, ovo neupadljivo gnijezdo, dobilo je, u
najmanju ruku, prednost da kao pozornica tragine nesree koja je potresla cjelokupnu njemaku naciju bude ovjekovjeeno
u ljetopisima njemake povijesti. U vrijeme najveeg ponienja nae domovine, pao je ovdje za svoju, takoer i u nesrei
arko voljenu Njemaku, nrnberanin Johannes Palm, gradski knjiar, uvjereni nacionalist i neprijatelj Francuza. On je
uporno odbijao izdati svoje sukrivce, tonije, glavne krivce. Dakle, kao i Leo Schlageter. Njega je, takoer, upravo kao i ovog,
denuncirao Francuskoj jedan od vladinih predstavnika. Ovu tunu slavu zadobio je neki augsburki policijski direktor, i tako
postao uzor novonjemakim vlastima u carstvu gospodina Severinga.
U ovom, zrakama njemakog muenitva, pozlaenom gradiu na rijeci Inn ivjeli su krajem osamdesetih godina
prolog stoljea i moji roditelji, po krvi Bavarci, po dravljanstvu Austrijanci; otac kao savjestan dravni inovnik, majka
zaokupljena domainskim poslovima, a prije svega s nama, djecom, obasipajui nas sve uvijek jednakom ljubavlju i brigom.
U mojem sjeanju ostalo je malo toga iz tog vremena, jer je ve nakon nekoliko godina moj otac morao napustiti taj pogranini
gradi kojega je tek zavolio, te se zaputiti niz Inn u Passau, gdje je preuzeo novu dunost - dakle u samoj Njemakoj.
Sam udes austrijskog carinskog inovnika podrazumijevao je tada esta seljenja. Ve nakon kratkog vremena,
otiao je otac u Linz, gdje je na kraju i umirovljen. Dakako da umirovljenje nije za starog gospodina moralo to i znaiti. Kao
sin siromanog malog seljaka s kuicom nije mu se tek tako ostajalo kod kue. S jo nepunih trinaest godina svezao je tadanji
djearac svoj ruksai i napustio zaviaj, Waldviertel. Usprkos odvraanju iskusnih seljana otputovao je u Be kako bi tamo
izuio neki zanat. To je bilo pedesetih godina prolog stoljea. Teka je to bila odluka, ostati na ulici s tri guldena popudbine,
i uputiti se u neizvjesnost. Kada je, meutim, trinaestogodinjak postao sedamnaestogodinjakom, poloio je svog egrtski
ispit, ali ga to nije i zadovoljilo. Upravo suprotno. Dugo vrijeme tadanje neimatine, vjene bijede i tuge uvrstilo je njegovu
odluku da ponovno ostavi zanat da bi postao neto vie. Ako je nekada sirotom mladiu gospodin upnik u selu izgledao
utjelovljenjem svih ljudskih dostignua, isto je tako sada, u njegovom obzoru mono narastajueg velegrada Bea, to bilo
dostojanstvo jednog dravnog inovnika. Sa svom svojom ustrajnou, iako praen neimatinom i bijedom, ve na polovini
djetinjstva postao je starim i prokrivi si put noen novom odlukom - postade inovnikom. Nakon gotovo dvadeset i tri
godine cilj je, vjerujem, bio dostignut. inilo mu se sada da je ispunjeno obeanje koje si je kao mladi zadao u prolosti,
naime, da se ne vraa u drago oinsko selo, prije nego to postane netko i neto.
Sada je cilj bio postignut. Samo se vie nitko iz sela nije mogao sjetiti nekadanjeg djearca, a njemu samome je to
selo postalo tuim.
Kada je konano, kao pedesetestogodinjak otiao u mirovinu, on to mirovanje ni jednog dana nije mogao podnijeti
kao neradnik. U blizini gornjoaustrijskog trgovita Lambach, kupio je imanje, upravljao njime i kretao se u krugu dugog,
radom ispunjenog ivota, koji ga je opet vratio ishoditu svojih oeva.
U to vrijeme u meni su se, svakako, izgradili prvi ideali. Mnogo galame u prirodi, dugi put do kole, kao i druenje
sa snanim momcima, to je moju majku katkad ispunjavalo gorkom brigom, uvjetovalo je da sam mogao postati sve drugo,
samo ne nekakav zapekar. Ako sam, dakle, tada uope i razmiljao o svom buduem ivotnom pozivu, moja simpatija ni u
kom sluaju nije bila na crti ivotnog puta moga oca. Vjerujem da se ve otada kolovao moj govorniki talent u obliku vie
ili manje uvjerljivih rasprava s prijateljima. Postao sam mali kolovoa, koji je tada lako i takoer jako dobro uio u koli, ali
koji je inae bio vrlo teak za obraivanje. Kako sam u svom slobodnom vremenu pohaao i nastavu pjevanja u samostanu
kanonika u Lambachu, imao sam se najbolju priliku sve ee i ee oduevljavati sjajem raskono blistavih crkvenih
sveanosti. to je bilo prirodnije nego da mi je, upravo onako kao nekada mome ocu, mali gospodin seoski upnik, meni
sada gospodin opat, izgledao najpoeljnijim idealom? U najmanju ruku, to je povremeno i bio sluaj. Ali, nakon to gospodin
otac kod svog svadljivog mladca iz razumljivih razloga nije bio u stanju procijeniti njegov govorniki talent, u smislu da bi
mein kampf
9
se na osnovu njega mogli izvui zadovoljavajui zakljuci o budunosti svoga potomka, nije ni mogao nai razumijevanje za
mladenake misli. Svakako da je briljivo promatrao ovaj raskorak prirode.
I zaista, ta se privremena enja za ovim pozivom izgubila vrlo brzo, da bi se sada nainilo mjesta nadama koje
su bile primjerenije mom temperamentu. Prevrui oevu biblioteku, meu raznim sam knjigama naiao i na knjige vojnog
sadraja, meu njima i na jedno narodno izdanje o Njemako - Francuskom ratu 1870/ 71. Bila su to dva toma nekog
ilustriranog asopisa iz tih godina, koji sada postadoe mojom omiljenom lektirom. Nije potrajalo dugo, a ta velika herojska
borba postade mojim najveim unutarnjim doivljajem. Od tada sam se sve vie i vie zanosio svime to je imalo bilo kakve
veze s ratom, ili ak i vojskom.
Ali to je za mene moralo postati znaajno i s drugog motrita. Po prvi puta mi se nametnulo pitanje, iako jo ne u
sasvim jasnoj predodbi, postoji li i koja je razlika izmeu Nijemaca koji su se tukli u toj bitci i onih drugih ? Zato u tom ratu
nije sudjelovala i Austrija, zato nije ratovao moj otac, i svi drugi takoer ?
Zar mi nismo takoer isto, upravo kao i svi ostali Nijemci?
Pripadamo li mi svi zajedno? Ovaj problem poeo je po prvi puta kopkati u mom mladom mozgu. S unutarnjom zaviu,
morao sam na oprezno pitanje, razabrati i odgovor, da svaki Nijemac nema tu sreu pripadati Bismarckovom carstvu.
To nisam mogao shvatiti.
*
Trebao sam studirati.
Iz itavog mog bia, a jo vie iz moga temperamenta, moj je otac procijenio da moe zakljuiti, kako bi humanistika
gimnazija bila suprotna mojim eljama. inilo mu se da bi mi vie odgovarala realna kola. U svom tom razmiljanju,
posebno ga je jo vie uvrstila moja upadljiva sposobnost za crtanje; nastavni predmet koji je, po njegovom uvjerenju, bio
zapostavljen u austrijskim gimnazijama. A moda je i njegov vlastiti preteki ivotni radni vijek jo uvijek bio suodluujui,
pa su humanistike studije u njegovim oima bile nepraktine i manje vrijedne. U osnovi je, meutim, bio miljenja, da bi
isto tako kao i on, i njegov sin trebao, tovie morao, postati dravnim inovnikom. Njegova je teka mladost uinila potpuno
prirodnim, da mu se ono to je sam postigao, uinilo mnogo vrednijim iako je to bio, ipak, samo uspjeh koji je bio uinak
iskljuivo njegove gvozdene marljivosti i osobne radne uinkovitosti. Bio je to ponos onoga koji je sam sebe stvorio, ponos
koji ga je poticao da i svoga sina dovede u jednak a naravno, ako je mogue i u vii ivotni status, tim prije, to je on vlastitom
marljivou u ivotu mogao sada svom djetetu mnogo vie olakati njegov razvoj.
Pomisao na odbijanje onoga to je njemu nekada bio sadraj cijelog ivota, inila mu se, ipak, neshvatljivom. Tako
je oeva odluka, jednostavna odreena i jasna u njegovim vlastitim oima, bila sama po sebi razumljiva. Konano, bilo bi
to njegovoj ogorenoj egzistencijalnoj borbi tijekom cijeloga ivota i izgraenoj gospodareoj prirodi sasvim neizdrivo
u takvim stvarima posljednju odluku prepustiti samom mladiu, koji je u njegovim oima bio neiskusan, a time, dakako i
neodgovoran. Tako neto teko da bi se kao loa i neprikladna slabost u izraavanju njemu pripadajueg oinskog autoriteta i
odgovornosti za kasniji ivot svog djeteta, moglo slagati s njegovim uobiajenim shvaanjem ispunjenja dunosti.
Ipak se trebalo dogoditi neto drugo.
Po prvi puta u svom ivotu, potisnut sam, tada jo jedva jedanaestogodinjak, u opoziciju. Kolikogod je otac htio
biti vrst i odluan u sprovoenju jednom prihvaenih planova i namjera, isto je tako bio zadrt i neposluan njegov mladac u
odbijanju miljenja koje mu nije obeavalo nita ili vrlo malo.
Nisam elio postati inovnik.
Ni nagovaranja, niti ozbiljni prigovori nisu mogli nita promijeniti u ovom otporu. Nisam elio postati inovnik,
ne, i jo jednom ne. Svi pokuaji da mi se opisivanjem dogodovtina iz oeva vlastita ivota probude ljubav i volja za tim
zvanjem, postizali su upravo suprotan uinak. Povraalo mi se ve i pri samoj pomisli da u jednom kao neslobodan ovjek
smjeti sjediti u nekom uredu i da neu biti gospodar vlastita vremena, nego da e se sadraj cijelog mog ivota sastojati u
ispunjavanju formulara.
Kakve je to samo pomisli moglo pobuditi u mladiu koji je stvarno bio sve drugo samo ne estit u uobiajenom
smislu te rijei. Smijeno lako uenje u koli davalo mi je tako mnogo slobodnog vremena, da me je vie vidjelo sunce nego
soba. Kada mi danas moji politiki protivnici puni ljubazne panje provjeravaju ivot sve do vremena moje tadanje mladosti,
da bi konano s olakanjem mogli utvrditi kakve je nepodnoljive vragolije inio taj Hitler jo u svojoj mladosti, zahvaljujem
nebu to mi jo i sada poneto oduzima iz sjeanja na to blaeno vrijeme. Livada i uma bile su tada poprita na kojima su
dolazile do izraaja uvijek prisutne suprotnosti.
Pa i tadanje uspjeno pohaanje realne kole, nije moglo svemu tome uiniti kraj.
Dakako, da se je sada morala suzbiti i jedna druga suprotnost.
Dokle god je samo moje principijelno odbijanje inovnikog poziva bilo na putu oevoj namjeri da me uini dravnim
inovnikom, konfikt je bio lako podnoljiv. Mogao sam toliko dugo svoja unutarnja shvaanja drati za sebe i nisam morao
adolf hitler
10
uvijek odmah proturjeiti. Bila je dovoljna moja vlastita vrsta odluka, da bih u sebi bio potpuno miran, kako jednom kasnije
neu postati inovnikom. Ovu sam odluku drao neopozivom.
Tee je bilo pitanje, kada se oevom planu suprotstaviti. To se ve dogodilo u mojoj dvanaestoj godini. Kako je do
toga dolo, danas stvarno ne znam, ali jednoga mi je dana bilo jasno, da bih mogao postati slikar, umjetnik - slikar. Moj talent
za crtanje bio je u svakom sluaju vrst, pa je to i bio razlog moga oca da me poalje u realku, samo on nikada i nijednom
nije ni pomislio na to, da mi dozvoli obrazovati se u tom smjeru. Naprotiv, kada mi je po prvi puta nakon ponovnog odbijanja
omiljene oeve zamisli, postavljeno pitanje koje je glasilo: to bih ja sam elio postati, na to sam, gotovo neposredno, bez
okolianja iznio svoju, u meuvremenu vrsto donesenu odluku, otac je ostao bez rijei.
Slikar? Umjetniki slikar?
Posumnjao je u moj razum, povjerovao je da me moda nije dobro uo, ili razumio. Nakon to mu je to, svakako,
postalo jasno, a naroito kad je osjetio svu ozbiljnost moje namjere, bacio se svom odlunou svoga bia protiv toga.
Njegova je odluka sada bila vrlo jednostavna, pri emu ak ni prosuivanje neke moje zaista stvarno postojee sposobnosti,
uope nije moglo doi u obzir.
Umjetniki slikar, ne, dok sam ja iv - nikada.
Ali kako je njegov sin, s razliitim posebnim osobinama izvolio naslijediti jednu slinu tvrdoglavost, dobio je slian
odgovor. Samo, naravno, u obrnutom smislu.
Obje strane ostadoe na svome. Otac nije napustio svoj Nikada!, a ja sam pojaao svoje Usprkos.
Dabome, da to sada nije imalo prijatne posljedice. Stari je gospodin bio ogoren, ali, ma kako god da sam ga volio,
i ja takoer. Otac je zabranio svaku nadu, da bih ja ikada mogao biti kolovan za slikara. Ja napravih korak dalje, objasnivi
mu da tada uope ne elim uiti nita drugo. S takvim sam objanjenjem, naravno, ipak izvukao krai kraj, dok je stari
gospodin, sada uloio sav svoj autoritet da bi svoju nakanu bezobzirno sproveo u djelo. Kasnije sam zautio, ali svoju prijetnju
sprovedoh u stvarnost. Vjerovao sam da e mi moj otac, tek kada vidi moj nedovoljan napredak u realki, ipak, milom ili silom,
dozvoliti ispunjenje snivane sree.
Ne znam da li je taj raun bio dobar. Ali je zasigurno bio vidljiv moj neuspjeh u koli. Ono to me je veselilo, to
sam i uio, prije svega ono to bih, po mom miljenju, kasnije mogao trebati - kao slikar. Ono to mi se za tu namjeru inilo
beznaajnim ili me i inae nije naroito privlailo, potpuno sam sabotirao. Moje svjedodbe toga vremena, iskazivale su, ve
prema nastavnom predmetu i odnosu prema njemu, uvijek prave ekstreme. Pored pohvalno i odlino, dovoljno ili ak
i nedovoljno. Daleko najbolji bili su moji uspjesi u zemljopisu a jo vie u svjetskoj povijesti. Oba moja najdraa predmeta
u kojima sam u razredu daleko prednjaio.
I kada sada, nakon toliko mnogo godina ispitivaki pogledam uspjeh toga vremena, upadaju mi u oi, kao posebno
znaajne dvije upadljive injenice:
Prvo: bio sam nacionalist,
Drugo: nauio sam razumijevati i shvaati povijest prema njenom smislu.
Stara Austrija je bila vienacionalna drava.
Pripadnik njemakog carstva nije mogao, u osnovi uzevi, bar ne tada, nikako shvatiti kakav je znaaj imala ova injenica
za svakodnevni ivot pojedinca u takvoj dravi. Nakon velianstvenog pobjednikog pohoda herojske vojske u njemako -
francuskom ratu, postupno se sve vie otuivalo od Nijemstva u inozemstvu: dijelom se ono ak uope vie nije ni moglo ili
bogme ni htjelo potivati. Naroito se u odnosu na Nijemce - Austrijance isuvie lako zamjenjivala pokvarena dinastija s, u
jezgri od zaetaka, zdravim narodom.
Nije se shvaalo da ukoliko u Austriji ne bi bilo Nijemca, i to stvarno jo od najbolje krvi, ona nikada nee moi
posjedovati onu snagu neophodnu dravi od pedeset i dva milijuna stanovnika s tako jako utisnutim njemakim peatom,
to je ak i u Njemakoj moglo pridonijeti stvaranju krivog miljenja da je Austrija samo jedna njemaka drava. Besmislica
s najteim posljedicama, ali ipak blistavi svjedok za deset milijuna Nijemaca u Istonoj marki. O toj vjenoj nemilosrdnoj
borbi za njemaki jezik, za njemaku kolu i njemako bie imalo je pojma samo malo Nijemaca u carstvu. Tek danas,
kada je ta alosna nedaa nametnuta mnogim milijunima naeg naroda iz samog carstva, koji pod tuinskom vlau sanjaju
o zajednikoj domovini, eznui za njom i pokuavajui bar zadrati sveto pravo na materinski jezik postaje razumljivo i
u irim krugovima, to to znai morati se boriti za svoje narodno bie. I sada je moda ovaj ili onaj u stanju odmjeriti svu
veliinu Nijemstva iz stare Istone marke carstva, koje je usmjereno samo na sebe, stoljeima titilo carstvo prema Istoku, da
bi najzad u ukroujuem malom ratu dralo njemaku jezinu granicu u vremenu u kom se carstvo interesiralo za kolonije, ali
ne i za vlastito meso i krv, pred svojim vratima.
Kao svugdje i uvijek, u svakoj borbi, pa i borbi za jezik stare Austrije, postojala su tri sloja: borci, mlitavci i izdajice.
Ovo prosijavanje susree se ve u koli. Jer najvrednije pozornosti u borbi za jezik je svakako to, da valovi te borbe moda
najjae zapljuskuju upravo kole, kao rasadnike nadolazeih narataja. Ta se borba vodi za svako dijete, a na dijete se usmjerava
i prvi apel tog sukoba:
Deutscher Knabe, vergiss nicht, das du ein Deutscher bist! (Njemaki djeae ne zaboravi da si ti Nijemac!) i
mein kampf
11
Madchen, bedenke, dass du eine deutsche Mutter werden sollst! (Djevojice, pomisli na to, da i ti treba postati njemakom
majkom!)
Tek onaj koji poznaje mladenaku duu, moi e shvatiti, da upravo ona i najradosnije otvara uha za takav borbeni
poziv. I u stostrukim oblicima ona tada njeguje voenje te borbe na svoj nain i svojim orujem. Ona odbija pjevati nenjemake
pjesme, sanjari o njemakim herojskim velikanima, tim vie, to joj se to vie pokuava otuiti; sakuplja od vlastitih
ustiju uskraene novie, za borbenu gotovost odraslih; ona je nevjerojatno osjetljiva i istovremeno nakostrijeena prema
nenjemakom nastavniku; nosi zabranjene znake i znamenja vlastitog naroda i sretna je kad je upravo zbog toga kanjena ili
ak premlaivana. Ona je, dakle, vjerna slika u malom u ogledalu odraslih, ali esto boljeg i iskrenijeg uvjerenja.
I sam sam tako, jednom, imao mogunost, ve u srazmjerno ranoj mladosti, sudjelovati u nacionalnim borbama stare
Austrije. Skupljali su se tada prilozi za Junu marku, i kolska udruga okiena razlicima i crnocrvenozlatnim bojama koje su
isticale raspoloenje, pozdravljala je sa Heil!, a umjesto Carske pjesme pjevala se radije: Deutschland ber alles (Njemaka
iznad svega), usprkos prijetnjama i kaznama. Tadanja je mladost, u vremenu u kojem su pripadnici takozvane Nacionalne
drave o svom nacionalitetu znali neto malo vie nego to su poznavali svoj vlastiti jezik, bila politiki kolovana. Da ja tada
nisam spadao u mlakonje, samo se po sebi razumije. U kratkom sam vremenu postao fanatiki njemaki nacionalist, to
svakako nije istovjetno s naim dananjim stranakim pojmom.
Ovaj je razvoj doveo do mog vrlo brzog napretka, tako da sam ve s petnaest godina uvidio razliku izmeu dinastikog pat-
riotizma i narodnog nacionalizma, ak sam tada znao i vie o ovom posljednjem.
Zbog onoga koji se nikada nije potrudio prouiti unutarnje odnose habsburke monarhije, takav se proces moda moe initi
ne ba sasvim jasnim. Samo predavanje u koli o svjetskoj povijesti moralo je u toj dravi zasaditi klicu tome razvoju, jer, iako
u najmanjoj mjeri, ipak postoji jedna specifna austrijska povijest. Sudbina ove drave je toliko jako povezana sa ivotom i
rastom cjelokupnog Nijemstva, da je bila potpuno nezamisliva bilo kakva podjela povijesti na njemaku i austrijsku. Da, kada
se konano Njemaka poela razdvajati na dva podruja vlasti, to samo razdvajanje je postalo njemakom povijeu.
U Beu sauvane carske insignacije nekadanje carske veliine sjaje kao predivne arolije djelujui i nadalje kao
unutarnje tkivo jedne vjene zajednice.
Elementarni krik njemako-austrijskog naroda u danima sloma habsburke drave za ujedinjenjem s njemakom
majkom zemljom, bio je samo uinak osjeaja duboke enje u srcu za tim povratkom u nikada zaboravljeni oinski dom. To,
meutim, nikada ne bi bilo objanjivo kad povijesni odgoj svakog pojedinog Nijemaca - Austrijanca ne bi bio uzrokom takvoj
opoj enji. U njoj lei izvor koji nikada ne presahnjuje; koji e naroito u vremenima zaborava kao tihi upozoritelj po strani
i iznad trenutnog lagodnog ivota, uvijek ponovnim podsjeanjem na prolost aptati o novoj budunosti.
Nastava svjetske povijesti u takozvanim srednjim kolama jo je i danas vrlo loa. Malo nastavnika shvaa da cilj
nastave povijesti nikada i nikada vie nije u uenju napamet i recitiranju povijesnih podataka i dogaaja; da se ne radi o
tome da li djeak tono zna kada se odigrala ova ili ona bitka, kad je roen neki vojskovoa, ili ak, kada je neki (najee
beznaajni) monarh stavio krunu svog prethodnika na glavu. Ne, istinski Boe, o tome se najmanje radi.
Uiti povijest, znai traiti i nai one snage, koje kao uzroci vode onim uincima, koje mi tada pred svojim oima
vidimo kao povijesne dogaaje.
Umjetnost itanja, kao i uenja, ovdje je takoer: Bitno zadrati, nebitno zaboraviti.
Moda je za moj cjelokupni kasniji ivot bilo odreujue, da mi je jednom srea podarila takvog nastavnika, koji je
kao jedan od rijetkih znao shvatiti, da za nastavu i ispit uini presudnim spomenuta stajalita. U mojem tadanjem profesoru
dr. Leopoldu Ptschu, na realnoj koli u Linzu ovaj je zahtjev bio otjelovljen na stvarno idealan nain. Stari je gospodin,
istovremeno dobroudnog ali i suzdranog nastupa, bio u stanju naroito briljantnom rjeitou ne samo prikovati nau
pozornost, ve nas stvarno i zanijeti. Jo i danas se s blagom ganutou prisjeam tog sijedog ovjeka koji je u aru svojih
izlaganja pridonosio da ponekad zaboravimo sadanjost, prenosei nas kao zaarane iz prohujalih vremena te maglene koprene
tisugodinjeg, inae suhoparnog, povijesnog sjeanja, u ivu stvarnost. Mi bismo tada sjedili, esto puta dovedeni do vatre-
nog oduevljenja, nekad ak ganuti do suza.
Srea je bila to vea, to je taj uitelj umio iz sadanjosti rasvijetliti prolost, a iz prolosti opet izvui zakljuke za
sadanjost. Tako je on vie od bilo koga pridonio naem razumijevanju svih dnevnih problema koji su nam tada zaustavljali
dah. Na mali nacionalni fanatizam bio mu je sredstvo naega odgoja, pri emu nas je on, esto apelirajui na nae nacionalno
dostojanstvo, uspijevao tim bre dovesti u red, no to bi to bilo mogue bilo kojim drugim sredstvom.
Ovaj nastavnik uinio mi je povijest omiljenim nastavnim predmetom.
Dabome, ja sam ve tada, svakako ne po njegovoj volji, postao mladi revolucionar.
Tko je tada uz takvog nastavnika mogao studirati njemaku povijest, a ne postati neprijatelj drave, koja je svojom
vladajuom dinastijom na tako poguban nain utjecala na sudbinu nacije ?
Tko je, konano, mogao iskazivati jo carsku vjernost dinastiji koja je neprestano, u prolosti i sadanjosti, za svoje sramne
probitke izdavala interese njemakog naroda ?
Zar jo kao djeaci nismo znali da ova austrijska drava nema nikakve ljubavi prema nama Nijemcima, i da je ak
adolf hitler
12
nije mogla ni imati ?
Povijesna spoznaja djelovanja Habsburke kue bila je potkrijepljena jo i svakodnevnim iskustvima. I na sjeveru i
na jugu prodirao je tuinski narodni otrov tijelo naeg narodnog bia, pa je ak i Be sve vie i vie postajao ne - njemakim
gradom. Nad - kua je ehizirala, uvijek gdje god bi samo mogla, i zar to nije bila aka boginje vjene pravde i neumoljive
osvete, koja je smrtnog neprijatelja austrijskog Nijemstva, nadvojvodu Franza Ferdinanda, dovela do pogibije upravo od onih
metaka, koje je on sam pomogao izliti. Zar ba on nije bio glavni pokrovitelj, odozgo do dolje, provoenog slaveniziranja
Austrije.
Golema su bila optereenja koja su bila namijenjena njemakom narodu, neizmjerne njegove rtve pri oporezivanju i u krvi,
pa ipak je svatko, tko nije bio potpuno slijep, morao uvidjeti da je to sve bilo uzalud. Ono to nas je pritom najvie boljelo,
bila je jo i injenica, da je taj cijeli sustav bio moralno pokriven savezom s Njemakom, ime je polagano iskorjenjivanje
Nijemstva u staroj monarhiji u izvjesnoj mjeri bilo sankcionirano i od same Njemake. Habsburko licemjerje s kojim se
izvana uspijevalo pobuditi varljivi utisak, kao da je Austrija jo uvijek bila njemaka drava, poveavalo je mrnju prema toj
kui, sve do snanog istovremenog i ogorenja i preziranja.
ak ni oni u carstvu, koji su se sami drali jedino pozvanima i nisu od svega toga nita vidjeli, kao pogoeni
sljepilom tumarali su na strani jednog mrtvaca, i vjerovali da u znacima raspadanja otkrivaju obiljeja novoga ivota.
U nesretnoj povezanosti mladoga carstva s austrijskom kvazidravom, nalazila se klica kasnijeg svjetskog rata, ali i sloma.
Ja u se u ovoj knjizi jo temeljitije pozabaviti ovim problemom. Ovdje je dovoljno samo utvrditi da sam, u osnovi
uzevi, jo u svojoj najranijoj mladosti doao do shvaanja, koje vie nikad nisam napustilo, nego ga jo samo produbio:
Da je, naime, za sigurnost Nijemstva pretpostavka bila unitenje Austrije i da kasniji nacionalni osjeaj ni u emu nije bio identian
s dinastikim patriotizmom; da je prije svega habsburka nadvojvodska kua bila predodreena za nesreu njemake nacije.
Ve tada sam iz te spoznaje povukao konsekvence: arka ljubav prema mojem njemako - austrijskom zaviaju,
duboka mrnja prema austrijskoj dravi.
*
Povijesni nain miljenja koji je u mene usaen u koli, nisam tijekom nadolazeeg vremena vie nikada naputao.
Svjetska povijest mi je bila sve vie neiscrpan izvor razumijevanja povijesnog djelovanja u sadanjosti, dakle politike. Zato
ja neu uiti nju, ve ona treba pouavati mene.
Iako sam u tako ranim godinama postao Revolucionar, nita manje rano nisam to postao i u umjetnosti.
Glavni grad gornjoaustrijske pokrajine imao je jedno srazmjerno ne tako loe kazalite. U njemu se igralo gotovo
sve. S dvanaest godina tu sam prvi puta gledao Wilhelma Telia, a nekoliko mjeseci kasnije i prvu operu moga ivota
- Lohengrin. Bio sam opinjen jednim udarcem. Mladenako oduevljenje za Bayreuthovskog maestra nije znalo za
granice. Sve su me vie privlaila njegova djela, to i danas osjeam kao posebnu sreu, te mi je i pored skromnosti jednog
provincijskog izvoenja kasnije ostala sauvana mogunost usporeivanja.
Sve je ovo uvrstilo u meni, posebno nakon prevladavanja mladenakog doba (koje sam proivljavao jako bolno),
duboku unutarnju odbojnost prema zvanju koje je za mene izabrao otac. Sve sam vie stjecao uvjerenje da kao inovnik
nikada ne bih mogao biti sretan. A otkako je i ovdje, u realnoj koli, moj crtaki talent postao priznat, moja je odluka sada
bila jo vra.
To vie nisu mogle izmijeniti ni molbe ni prijetnje.
elio sam postati slikar i ni uz koju svjetsku silu inovnik.
udno je samo bilo, to se u nadolazeim godinama u meni sve vie i vie javljao interes za arhitekturom.
Tada sam to drao samom po sebi razumljivom dopunom moje slikarske nadarenosti i radovao se samo u sebi, tom
proirenju mojih umjetnikih okvira.
Nisam ni slutio da bi jednom trebalo doi neto sasvim drugo.
*
Pitanje moga zvanja trailo je ipak neto bru odluku, nego to sam to prije mogao oekivati.
U trinaestoj godini iznenada izgubih oca. Jo uvijek dobro dreeg gospodina pogodio je modani udar, i on zavri svoje
ovozemaljsko tumaranje na najbezbolniji nain, ostavivi nas sve u najdubljoj tuzi. ini se da mu nije uspjelo ono emu je
najeznutljivije stremio, osigurati djetetu egzistenciju, da bi ga zatitio od vlastitog naina probijanja kroz ivot. Pa ipak, iako
potpuno nesvjesno, on je zasadio klice za jednu budunost koju tada ni on ni ja nismo mogli razumjeti.
Na kraju krajeva, izvana se nita nije promijenilo.
Majka se svakako osjeala obveznom da prema elji oca nastavi moj odgoj, tj. nagovori me da nastavim kolovanje
mein kampf
13
za inovniku karijeru. A ja sam bio odluan vie nego prije, ni pod kojim uvjetima ne postati inovnikom. I upravo u toj mjeri
u kojoj se srednja kola u nastavnom gradivu i obrazovanju, udaljavala od moga ideala, postajao sam u sebi sve ravnoduniji.
A onda mi, iznenada, u pomo priskoi bolest i u nekoliko tjedana odlui o mojoj budunosti i trajnom spornom pitanju
oinskog doma. Moja teka pluna bolest dala je povoda lijeniku da mojoj majci dade prijeko potreban savjet, da me kasnije,
ni pod kojim uvjetima, ne alje u neki ured. A i pohaanje srednje kole moralo je takoer biti prekinuto najmanje godinu
dana. Ono to sam toliko dugo u potaji prieljkivao, zbog ega sam se uvijek svaao, ovim je dogaajem sada, gotovo samo
od sebe, postalo stvarnost.
Pod utiskom moje bolesti, majka je konano pristala da me kasnije ispie iz realne kole i dopusti mi pohaanje
akademije.
To bijahu najsretniji dani koji mi se uinie ravnim nekom lijepom snu; ali ja sam se u tom snu tek trebao pojaviti.
Dvije godine kasnije, smrt majke je iznenada uinila kraj svim tim lijepim planovima.
Bio je to zavretak jedne duge, bolne bolesti, koja je od poetka davala malo izgleda za ozdravljenje. Pa ipak, taj me
je udarac posebno teko pogodio. Oca sam cijenio, majku sam ipak volio.
Nevolja i teka stvarnost primorae me sada donijeti brzu odluku. Ono malo oevih sredstava bilo je najveim
dijelom potroeno za vrijeme teke majine bolesti; pripadajua mi sirotinjska mirovina nije bila dostatna ni da bi se od nje
moglo ivjeti. Bio sam sada, dakle, prisiljen sam negdje zaraivati svoj kruh.
S koferom odjee i rublja u ruci, s jednom vrstom voljom u srcu, otputovah tako u Be. Nadao sam se da u i ja
uloviti od Sudbine ono, to je uspjelo ocu pedeset godina ranije. I ja sam elio postati neto, ali svakako - ni u kom sluaju
inovnik.
adolf hitler
14
Glava 2.
BEKE GODINE UENJA I PATNJE
K
ada mi je umrla majka, Sudbina je ve u neku ruku donijela svoju odluku.
U tim posljednjim mjesecima njene bolesti otputovao sam u Be radi polaganja prijamnog ispita na Akademiji.
Opskrbljen debelim zaveljajem crtea, poao sam tada na put, uvjeren da u ispit poloiti s lakoom. U realci sam ve
bio daleko najbolji crta u svom razredu. Od tada se moja sposobnost izvanredno dalje razvila, tako da me je moje vlastito
zadovoljstvo uinilo ponosnim i sretnim - nadajui se najboljem.
Samo bi se ponekad javila jedna jedina sjenka: inilo mi se da je moj slikarski talent mogao biti nadmaen crtakim,
naroito na skoro svim podrujima arhitekture. Tako je rastao moj interes za arhitekturu, i to sve vie i vie. To se jo ubrzalo,
naroito nakon to sam s jo nepunih esnaest godina smio na dva tjedna otputovati u posjet Beu. Otputovao sam tamo da bih
prouio galeriju slika u dvorskom muzeju, ali sam se zanimao skoro jedino za muzeje. Danima sam, od rana jutra do kasno
u no, jurio od jedne do druge znamenitosti, ali su to uvijek bile samo graevine, koje su me u prvom redu opinjavale. Tako
sam satima mogao stajati pred Operom, satima se diviti Parlamentu; cijela Ringstrasse je na mene djelovala kao arolija iz
tisuu i jedne noi.
Sada sam, po drugi puta, bio u lijepom gradu i s goruim nestrpljenjem, ak i gordim samopouzdanjem, ekao
rezultate svoga prijamnog ispita. Bio sam toliko uvjeren u uspjeh, da me je obavijest o odbijanju pogodila kao iznenadan
udar groma iz vedra neba. A ipak je bilo ba tako. Kad sam se predstavio rektoru i zamolio ga za objanjenje razloga zbog
kojih nisam primljen u opu slikarsku kolu Akademije, taj me je gospodin uporno uvjeravao da se iz mojih donesenih crtea
nedvosmisleno iskazuje moja nepodobnost za slikara, te da je oigledna moja sposobnost za podruje arhitekture. Za mene, ni
u kom sluaju, nije slikarska, ve bi u pitanje dola kola arhitekture na Akademiji. Neshvatljivo je da do sada nisam pohaao
ni graditeljsku kolu, a niti nastavu arhitekture.
Teko potresen, napustio sam hansensko raskono zdanje na Schillerplatzu, po prvi puta u svom mladom ivotu u
nesuglasju sa samim sobom. Ono to sam uo o svojoj sposobnosti, odjednom mi se uinilo kao prodoran bljesak otkria
raskoraka od kojeg sam jo odavno patio, a da do sada nisam mogao nikako nai isti raun
o tome, zato i zbog ega.
U nekoliko sam dana saznao, eto, i sam, da bih jednom mogao postati graditelj.
Dakako, put je bio neuveno teak, jer ono to sam do tada iz prkosa proputao u realci, sada mi se trebalo gorko
osvetiti. Pohaanje arhitektonske kole na Akademiji bilo je ovisno o pohaanju graevinske tehnike kole, a pristup u nju,
uvjetovan je prethodno poloenom srednjokolskom maturom. Sve mi je to potpuno nedostajalo. Po ljudskim mjerilima,
ispunjenje moga umjetnikog sna nije vie, dakle, bilo mogue.
I kad sam sada nakon majine smrti po trei puta krenuo u Be, ali ovaj puta na mnogo godina, u mene su se tijekom
godina ponovno vratili mir i odlunost. Javio se ponovno prijanji prkos i konano me suoio s mojim ciljem. Htio sam postati
graditelj, a otpori nisu postojali, da bi se pred njima kapituliralo, ve da bi ih se slomilo. A te sam otpore htio lomiti, imajui
uvijek pred oima sliku oca, koji se nekada uzdigao od siromanog seoskog i postolarskog djearca, do visina dravnog
inovnika. Samo to je moje polazite ipak bilo bolje, a mogunost borbe utoliko laka; i ono to mi se do tada priinjavalo
tekom Sudbinom, danas slavim kao mudrost provienja. Time to me je boginja nevolje uzela u svoje naruje,
1 esto mi prijetila da e me smrviti, rasla je u meni volja za otporom, da bi, konano, postala pobjednicom.
Zahvaljujem tadanjem vremenu, to sam postao i ostao vrst. I jo vie od toga, slavim ga i zato, to me je izbacilo iz prazni-
ne udobnog ivota, to je majinog sinia izvuklo iz mekih perina i za novu mu majku dodijelilo gospodu Brigu, to je
srljajueg bacilo u svijet bijede i siromatva i tako mu omoguilo upoznati one za koje e se kasnije morati boriti.
*
U to sam vrijeme morao drati otvorene oi pred dvjema opasnostima kojima sam prije toga jedva znao i ime, a u
svakom sluaju, nisam shvatio njihovo uasno znaenje za egzistenciju njemakog naroda: Marksizam i idovstvo.
Be, grad koji za mnoge slovi kao pojam bezazlene veselosti i lagodnosti, kao sveani okvir zadovoljnih ljudi, za mene je,
naalost, ostao u ivom sjeanju na najtuniji dio moga ivota.
I danas ovaj grad u meni jo moe pobuditi samo sumorne misli. Pet godina bijede i jada u meni, sadrani su u imenu
ovoga Pheken grada. Pet godina tijekom kojih sam, najprije kao pomoni graevinski radnik, a zatim kao maleni slikar,
morao zaraivati svoj kruh; svoj stvarno, oskudni kruh, kojega nikada i nije bilo dovoljno za smirivanje najobinije gladi. Ona
je u to doba bila moj najvjerniji uvar, koji me, jedini, skoro nikada nije naputao, i koji je sa mnom dijelio sve. Svaka knjiga
koju sam si priskrbio izazivala je njeno ivo sudjelovanje, posjeta operi, ponovno mi je omoguavala da mi danima nakon
mein kampf
15
toga pravi drutvo; bila je to trajna borba s mojom bezosjeajnom prijateljicom. Pa ipak sam, ba u to doba, nauio kao nikada
do tada. Osim moje arhitekture, rjee od ustiju otkinute posjete Operi, kao jedinu svoju radost imao sam vie samo knjigu.
itao sam tada beskrajno mnogo i temeljito. Ono to bi mi preostajalo od slobodnog vremena, odlazilo je, bez
ostatka, na moj studij. U malo godina stvorio sam si tako osnove znanja iz koje jo i dan danas crpim.
Ali, i vie od toga.
U to vrijeme u meni se formirala slika svijeta i svjetonazor, koji su ostali granitni temelji moga tadanjeg djelovanja.
Ostalo mi je samo malo toga douiti, uz ono to sam ve postigao. Mijenjati nisam morao nita.
Ba naprotiv!
Danas vrsto vjerujem u to da se, openito uzevi, sve stvaralake ideje u svojoj osnovi javljaju jo u mladosti,
ukoliko takve uope i postoje. Istiem razliku izmeu mudrosti starosti, koja moe biti znaajna jedino u veoj temeljitosti i
oprezu, kao uinku duga ivota; i genijalnosti mladosti, koja u neiscrpnoj plodonosnosti istresa misli i ideje, a da ih ak, zbog
njihova mnotva, ne moe ni obraditi. Ona isporuuje materijal za gradnju i planove za budunost, iz kojih mudrija starost
uzima kamenje, obrauje ga i izvodi gradnju, ukoliko takozvana mudrost starosti ne ugui genijalnost mladosti.
ivot koji sam do tada vodio u oevu domu, malo se ili se ni u emu nije razlikovao od ivota svih ostalih. Novi sam
dan mogao oekivati bezbrino i za mene nekakav socijalni problem uope nije postojao. Okolina moje mladosti sastojala se
od kruga sitnog graanstva, dakle, od svijeta koji je imao vrlo malo zajednikog s vrstim fzikim radnikom. Jer, ma koliko
je na prvi pogled moglo izgledati neobino, ipak je ba jaz izmeu ovih ni u kom sluaju ekonomski sjajno situiranih slojeva
i fzikog radnika, bio dublji nego to se misli. Razlog ovoga, recimo, gotovo neprijateljstva bio je u strahu drutvene grupe,
koja se tek prije kratkog vremena uzdigla iz sloja fzikih radnika, da ponovno ne potone u stari slabo cijenjeni stale, ili da se
moda, bar ne ubraja u njega. Uz to se kod mnogih jo javljaju i odbojne uspomene na kulturnu bijedu tih donjih klasa, esta
surovost u njihovu meusobnom ophoenju, pri emu vlastiti, makar i vrlo niski poloaj u drutvenom ivotu, doputa da se
svaki dodir s tim prevladanim kulturnim i ivotnim stupnjem, dri neizdrivim optereenjem.
Tako se esto deava da veleposjednik, koji je bio oduvijek na vioj drutvenoj ljestvici, bez kompleksa silazi do
svoga blinjega, nego to to jedan skorojevi koji se uzdigao, moe sebi, ak i kao mogunost, zamisliti.
Jer, skorojevi je i svaki onaj, koji se vlastitom snagom, iz dosadanjeg ivotnog statusa uzdigao u vii.
Konano, ta esto vrlo opora borba, pridonosi odumiranju svakog suosjeanja. Vlastito bolno hrvanje za egzistenciju,
ubija suosjeanje za bijedu onih koji su ostali dolje.
Meni je Sudbina u tom pogledu iskazivala milosre. Time to me je prisilila da se ponovno vratim u taj svijet
siromatva i nesigurnosti, kojeg je nekada moj otac tijekom svog ivota ve bio napustio, strgla mi je s oiju koprenu
ogranienog malograanskog odgoja. Tek sam sada upoznao ljude; upoznao sam razliku izmeu ispraznog sjaja i brutalne
vanjtine i njenog unutarnjeg bia.
Na prelasku u ovo stoljee, Be je ve spadao u socijalno najnepovoljnije gradove.
Blistavo bogatstvo i odbojno siromatvo, smjenjivali su jedno drugoga u naglim promjenama. U centru i u unutarnjim
gradskim etvrtima osjealo se tako snano pulsiranje pedeset i dva milijunskog carstva, sa svom tako problematinom
arolijom jedne vienacionalne drave. Dvor sa svojim bljetavim sjajem djelovao je poput kakvog magneta na bogatstvo i
inteligenciju ostatka drave. K tome je, sama po sebi, jo dolazila i jaka centralizacija habsburke monarhije.
U njoj se jedino pruala mogunost da se ova narodna mjeavina dri u vrstoj formi. Posljedica je bila izvanredno jaka
koncentracija visoke i najvie vlasti u glavnome i prijestolnikom gradu.
A Be ipak nije bio samo politiko i duhovno, ve i gospodarsko sredite stare dunavske monarhije. Nasuprot
vojsci visokih asnika, dravnih inovnika, umjetnika i znanstvenika, stajala je jo vea vojska radnika; nasuprot bogatstvu
aristokracije i trgovakog stalea, krvavo siromatvo. Ispred palaa u Ringstrasse, tumarale su tisue nezaposlenih, a ispod
Via triumphales stare Austrije stanovali su u mutnom odsjaju i blatu kanala - beskunici.
Jedva da se u bilo kome njemakom gradu, kao u Beu, moglo bolje studirati socijalno pitanje. Ali, neka se nitko ne
razoara. Ovo se studiranje ne moe provoditi odozgo prema dolje. Onaj tko se sam nije naao u eljustima ovih riovki,
nikada nee upoznati njihove otrovne zube. U drugom sluaju na povrinu ne izbija nita drugo, osim povrnog brbljanja
i lane sentimentalnosti. Oboje su tetni. Prvo, jer se nikada ne moe prodrijeti do sri problema, a drugo stoga, jer se
problem zaobilazi. Ne znam to je pogubnije; ne obraanje pozornosti na socijalnu bijedu, koja doputa veini kojima se srea
posreila, ili su to postigli vlastitim zaslugama da ne gledaju te nevolje svakodnevice, ili oni koji osjeaju narod iako visoko
diu nos, i opet se ponekad napadno netaktiki i umilostive spustiti, pribliiti se nevoljnicima, poput izvjesnih mondenskih
ena u jaknama i hlaama. Ovi su vei grjenici nego oni koji mogu shvatiti svojim umom bez instinkta. Otuda je tada na
njihovo veliko uenje uinak takvog, s njihove strane ishitrenog socijalnog nastojanja, uvijek ravan nuli, a esto puta ak
izaziva i odbijanje s gnuanjem. to se tada, dabome, uzima kao dokaz narodne nezahvalnosti.
Glave takve vrste nerado shvaaju, da socijalna djelatnost s time nema nita, jer ona prije svega ne smije traiti zahvalnost, zbog
udijeljene milosti, ve treba uspostavljati prava.
uvao sam se od takvog naina prouavanja socijalnog pitanja. Time to me je to pitanje uvuklo u krunu putanju
adolf hitler
16
svoje patnje, nije mi i uruilo pozivnicu za uenje, nego se, to vie, htjelo oprobati na meni samome. Nije bila ni njegova
zasluga, to je pokusni kuni krepko i zdravo preivio operaciju.
*
Kad danas ponovno pokuavam, interpretirati redoslijed mojih tadanjih osjeanja, onda to ni u kom sluaju ne moe ni
priblino izgledati potpuno; ovdje bi trebali biti prikazani samo oni najbitniji i za mene najpotresniji utisci, s malo pouka koje
sam kroz to vrijeme stekao.
*
Tada mi, najee, nije bilo teko nai neki posao, jer ja ipak nisam bio izueni zanatlija, ve takozvani pomoni
radnik, a esto i radnik s privremenim zaposlenjem, koji si je morao zaraivati kruh svoj svagdanji.
Pri tome sam stao na stajalite svih onih koji su s nogu otresali europsku prainu s neumoljivom namjerom da si u novom
svijetu takoer zasnuju novu egzistenciju, osvoje novi zaviaj. Osloboeni od svih do tada paralizirajuih predodbi o pozivu
i staleu, o okolini i tradiciji, grabili su za svakom moguom zaradom, koja bi im bila ponuena, prihvaali svaki rad, sve vie
se uvrujui u uvjerenju da poteni rad nikoga ne sramoti, bez obzira kakve je bio vrste. Tako sam i ja odluio obim nogama
uskoiti u taj za mene novi svijet i u njemu se probiti.
Da se tu i tamo uvijek moe nai neki posao spoznao sam uskoro, ali sam isto tako brzo saznao, da se on isto tako
lako moe i izgubiti.
Nesigurnost zarade za kruh svagdanji vrlo brzo mi se ukazala jednom od najteih i tamnih strana svoga ivota.
Naravno, da izueni radnik nije bio tako esto bacan na ulicu, kao to je to bio sluaj s neizuenim; ali ni on
u potpunosti nije bio osiguran i od takve sudbine. On je gubio kruh zbog gubljenja ili nedostatka posla, ili zbog vlastitog
trajka.
Ovdje se ve, na najgori nain, osveivala nesigurnost dnevne zarade u cjelokupnom gospodarstvu.
Momak sa sela koji dolazi u velegrad privuen toboe, ili ak stvarno i lakim poslom, kraim radnim vremenom,
ali najee zasjenjujuim svjetlima kojima je velegrad u stanju zabljetati, jo je naviknut na neku sigurnost zarade. On
uva staro radno mjesto sve dok nema u izgledu novo. Konano, nedostatak zemljoradnika je velik, pa je i vjerojatnost
duljeg izostanka prilike za zaposlenje sama po sebi vrlo mala. Grjeka je sada jo povjerovati, da bi momak koji se zaputio
u velegrad, bio slabije tjelesne grade od onoga koji se marljivo radei ishranjuje na seljakom pragu. Ne, ba naprotiv!
Iskustvo pokazuje da se svi iseljeniki elementi prije sastoje od najzdravije i najuinkovite prirode, nego, recimo, obratno.
U ove iseljenike ne ubrajaju se samo ameriki iseljenici, ve i mladi seoski sluga, koji je odluio napustiti zaviajno selo
i otputovati u strani velegrad. I on seje, isto tako, spreman suoiti s neizvjesnom Sudbinom. On ponajee dolazi u veliki
grad s neto novca u depu, dakle, nije ve prvih dana prinuen zakazati, ako mu nesrea na due vrijeme onemogui nai
posao. Gore je, meutim, ako u kratkom vremenu izgubi naeno radno mjesto. Pronalaenje novoga je, posebno zimi, esto
vrlo teko, ako ne i nemogue. Prvih tjedana jo nekako i ide. Prima potporu za nezaposlene iz kase svoga sindikata i nekako
ve progura. Samo, kada su posljednji flir i pfennig potroeni, a kasa zbog dugog trajanja nezaposlenosti prekine potporu,
nailazi velika nevolja. Sada se on izgladnio potjepa unaokolo i esto zalae i rasprodaje i posljednje to ima, sve je pohabaniji
u svojoj odjei i tone gledano i izvana, u jednu sredinu, koja ga jo pored tjelesne nesree i duevno zatruje. A ako je jo i
beskunik i to je (kao to je to est sluaj) upravo u zimi, tada ve bijeda postaje jako velika. Konano, on moda ponovno i
pronae nekakav posao, samo, igra se ponavlja. Drugi puta ga to pogaa slino kao i prvi puta, trei puta vjerojatno jo tee,
tako da se privikava sve ravnodunije podnositi ovu vjenu nesigurnost. Konano, ponavljanje postaje navikom.
Tako se, inae vrijednom ovjeku rue ivotni ideali, lagano ga se namamljuje da sazre u sredstvo onih koji se njime
ele posluiti za niske svrhe. Kako je esto, bez svoje vlastite krivice, nezaposlen, sad ga se manje - vie ak ni ne tie, radi li
se o tome da se treba izboriti za ekonomska prava, ili za unitenje dravnih, gospodarskih ili opekulturnih vrjednota. On e,
ako ve nije trajkaki raspoloen, zasigurno postati trajkaki ravnoduan.
Ovaj sam proces mogao pratiti otvorenih oiju na tisue primjera. to sam dulje promatrao ovu igru, tim je vie
u meni rasla odbojnost prema milijunskom gradu, koji ljude ponajprije lakomo vue k sebi, da bi ih potom tako grozno
iskoristio.
Kad su doli, jo uvijek su pripadali svome narodu; ako su ostajali - narod ih je izgubio.
I ja sam tijekom ivota u tom svjetskom gradu bio bacan tamo amo i mogao sam na svom vlastitom tijelu isprobati
djelovanje takve Sudbine i duhovno je iskuati. Vidio sam i jo neto: brzu promjenu od rada do nerada i obratno, te time
uvjetovanog prebacivanja iz stanja zaraivanja u stanje praznih depova, to je kod mnogih trajno unitavalo osjeaj
tedljivosti, a isto tako i smisao za pametno ivotno opredjeljenje. Tijelo se, ini se, oito polagano navikava na to, da se
u dobrim vremenima ivi punom snagom, a u teima gladuje. Glad iskrivi svaku namjeru kasnijeg razboritog planiranje u
boljim vremenima zaraivanja, time to ona, njome izmuenog nesretnika, namamljuje, drei ga stalno u nekom stanju
mein kampf
17
fatamorgane, pred lanom slikom nekog bijednog blagostanja, i taj san umije podii do takve enje, da to bolesno htijenje
dovodi do kraha svake samokontrole, im to zarada i plaa nekako dozvole. Stoga se dogaa, da onaj koji jedva da je dobio
zaposlenje, krajnje nerazborito zaboravi planirati za dalji ivot, da bi iz dana u dan ivio punom parom. To sve dovodi do
raspada malog domainstva, jer ak i ovdje izostaje mudro planiranje; na poetku su primanja dostatna jo za pet, umjesto za
sedam dana, kasnije ve samo za tri, najzad za jo jedva jedan dan, da bi na kraju u prvoj noi ve sve bilo spiskano.
Kod kue su tada ipak esto ena i djeca. I oni esto postaju zaraeni takvim ivotom, naroito ako je ovjek po sebi
dobar prema njima, pa ih na svoj nain ak i voli. Tada se ak i tjedna plaa spiska kod kue zajedno za dva, tri, dana; jede se
i pije, dok ima novca, a posljednjih dana se, zajedno jedva odrava u ivotu. A tada se ena odulja u susjedstvo ili okolinu,
pozajmi malo, zadui se malko kod trgovca i tako pokuava izdrati posljednje zle dane tjedna.
Za rukom svi sjede pred polupraznim tanjurima, ponekad ak i ni pred im, i ekaju naredni dan plae, govore samo o njemu,
planiraju i dok gladuju, ve ponovno sanjare o dolazeoj srei.
Tako se i mala djeca, ve od svoje najranije dobi sprijatelje s tom bijedom.
Zlom se, meutim, zavri, ako mu ve od samog poetka pode vlastitim putem, a ena, zbog ljubavi prema djeci, nastupi
suprotno. Tada nastaje svaa i tunjava, i u onoj mjeri, u kojoj je mu svojoj eni vei tuinac, on se odaje piu. Sada je
svake nedjelje pijan, a u nagonu samoodranja, ena, za sebe i djecu, grabi i posljednji gro, koji takvom muu mora nekako
istresti iz depa, na njegovom putu od tvornice do krme. A doe li on, konano, nedjeljom i ponedjeljkom i sam kui pijan
i nasilan, ali uvijek osloboen i posljednjeg flira i pfenniga, tada se esto odigravaju scene, Boe nas sauvaj.
Sve sam to proivio i sam na stotine primjera, u poetku odbojno, ak i s gnuanjem, da bih kasnije shvatio cijelu
tragediju te patnje i razumio one dublje razloge svega toga. Nesretne rtve loih odnosa.
Jo su skoro sumorniji tada bili stambeni odnosi. Stambena je bijeda bekog pomonog radnika bila uasna. Jo i
danas mi se die kosa na glavi, kada pomislim na te tune rupetine, na svratita i masovna konaita, na te mrane slike smea,
odvratne prljavtine i onog goreg od svega najgorega.
Kako e morati i kako mora sve to biti jednom, kad iz tih spilja bijede provali struja osloboenih robova, preko
ostalog tako nepromiljenog, sebi dovoljnog, svijeta!
Ipak je taj drugi svijet nepromiljen.
Nepromiljeno puta taj svijet da stvari tako idu tijekom, a da u nedostatku instinkta, ak ni ne sluti, da e, prije ili
kasnije, Sudbina morati krenuti u osvetu, ako je ljudi na vrijeme ne umire.
Kako sam danas zahvalan onom provienju, koje mi je omoguilo pohaanje te kole. U njoj vie nisam mogao
sabotirati ono to mi se nije svialo. Ona me je odgojila brzo i temeljito.
Ako tada nisam htio oajavati zbog ljudi iz moje tadanje okoline, morao sam nauiti razlikovati njihovo vanjsko bie i ivot,
od uvjeta njihova razvitka. Samo se tada sve to moglo podnijeti, a da se nije moralo zakazati. Iz sve te nesree i jada, iz smea
i vanjskog propadanja, tada su izrastali, ne vie ljudi, nego tuni uinci tunih zakona; pri emu me je Sudbina vlastite, ipak
nipoto lake ivotne borbe, uvala od toga da, sada eto, u bijednoj sentimentalnosti ne kapituliram pred propalim zavrnim
proizvodima takvog razvojnog procesa.
Ne, to nije smjelo biti tako shvaeno.
Ve tada sam uvidio da ovdje ka cilju poboljanja ovih stanja, moe voditi samo dvostruki put:
Najdublji socijalni osjeaj odgovornosti za uspostavljanje boljih osnova naega razvitka, spojen s brutalnom odlunou u
sasijecanju nepopravljivih izopaenika.
Isto tako, kao to priroda usredotouje svoju najveu pozornost, ne na odravanje postojeeg, nego na odgoj potomstva,
kao nositelja vrste, tako se i u ljudskom ivotu manje treba raditi na tome da se postojee loe umjetno oplemenjuje, a to je
sukladno s predispozicijama ovjeka, u devedeset i devet posto sluajeva nemogue, a vie na tome da se nailazeem razvoju
od samog poetka osiguraju zdraviji putovi.
Ve za vrijeme moje beke egzistencijalne borbe, bilo mi je jasno, da se
socijalna djelatnost nikada ne smije ogledati u tako smijenim, kao i nesvrsishodnim lupetanjima o blagostanju, ve mnogo vie u
uklanjanju takvih osnovnih nedostataka u organizaciji naega gospodarskog i kulturnog ivota koji moraju voditi, ili u najmanju ruku mogu
dovesti, do izopaenja pojedinaca.
Tekoa nastupanja posljednjim i najbrutalnijim sredstvima protiv dravno - neprijateljskog zloina, ponajmanje lei
ba u nesigurnosti prosudbe unutarnjih pokretakih razloga ili uzroka takvih pojava naega vremena.
Ova se nesigurnost moe obrazloiti samo osjeajem vlastite krivice za takve tragedije propadanja; ona meutim, koi svaku
ozbiljnu odluku i na taj nain, jer je kolebljiva, pridonosi i slabom i polovinom provoenju ak i najneophodnijih mjera za
samoodranjem.
Tek kad jednom vie ne bude u sjenci duhova vlastite svijesti o svojoj krivici, unutarnjim mirom e se zadobiti
vanjska snaga, da se brutalno i bezobzirno izreu divlji izdanci, a korov iskorijeni.
Kako austrijska drava uope nije poznavala ni znala za socijalno pravo i zakonodavstvo, njena slabost u suzbijanju ak i zlih
adolf hitler
18
slabosti bila je toliko jasna, da je prosto bola oi.
Ne znam, to me je sada u tom vremenu najvie uasavalo: gospodarska bijeda mojih dotadanjih suputnika,
udoredna i moralna surovost, ili niska razina njihove duhovne kulture.
Koliko li se samo esto srozava nae graanstvo, u svojoj cjelokupnoj moralnoj razoruanosti, kad iz ustiju nekog
jadnog probisvijeta uje iskaz da mu je svejedno je li Nijemac ili nije, da se on svugdje osjea podjednako dobro, ako samo
ima svoje neophodne prihode.
Taj nedostatak nacionalnog ponosa se onda oplakuje na sva usta i zbog takvog dranja, manifestira se snaan izraz
prijezira.
Koliko li ih je ipak samome sebi postavilo pitanje, koji je to stvarno u njih samih uzrok njihova boljeg uvjerenja?
Koliko li njih shvaa taj bezbroj pojedinih sjeanja na veliinu domovine, nacije, u svim podrujima kulturnog
i umjetnikog ivota, koji im kao zbirni rezultat omoguuje opravdani ponos, to smiju biti pripadnici jednog tako
blagoslovljenog naroda?
Koliko ih misli kako je vrlo veliki ponos na domovinu ovisan od spoznaje njene veliine u svim tim podrujima?
Razmiljaju li nai graanski krugovi o tome u koliko se smijenom opsegu te pretpostavke ponosa na domovinu
ire u narodu?
Ne moe se prihvatiti izgovor da to u drugim zemljama, nije nita drugaije, jer radnik tamo ipak stoji vrsto uz
svoja narodna obiljeja. ak kad bi to i bilo tako, ne bi smjelo posluiti kao izvinjenje za vlastite propuste. Ali to nije tako.
Jer ono, to mi uvijek oznaavamo ovinistikim odgojem, npr. francuskog naroda, nije, meutim, nita drugo no pretjerano
isticanje veliine Francuske u svim podrujima kulture, ili, kako Francuz uobiava rei, civilizacije. Mladi Francuz ba nije
odgojen u duhu objektivnosti, ve je usmjeren na subjektivni pogled, koji se moe osmisliti samo tada ako se radi o znaaju
politike i kulturne veliine svoje domovine.
Ovaj e se odgoj pri tome uvijek usredotoiti na opa, sasvim krupna stajalita, koja se, ako je potrebno, vjeitim ponav-
ljanjem utiskuju u pamenje i osjeanje naroda.
Ali sada u nas, pored negativnog grijeha propusta, dolazi jo i pozitivno razaranje ono malo preostalog, to je pojedinac imao
sree nauiti u koli. takori politikog trovanja naega naroda prodiru i to malo srca i sjeanja irokih masa, ukoliko se ve
za to nisu pobrinule bijeda i nevolja.
Zamislimo jo sljedee:
U jednom podrumskom stanu koji se sastoji od dvije zaguljive sobe, stanuje jedna sedmerolana radnika obitelj.
Pretpostavimo da je meu petoro djece i djeak star tri godine. To je starosna dob u kojoj do djeje svijesti stiu prvi utisci.
Kod nadarenih se tragovi sjeanja iz tog vremena zadravaju jo i u poodmakloj starosti. Ve sama ta tjesnoa i prenatrpanost
prostora, ne vode do povoljnih odnosa. Ve samo zbog toga, vrlo esto, nastanu svae i tunjave. Tako ljudi ne ive jedni s
drugima, ve pritiu jedni druge. Svaka, pa i najmanja, svaa, koja bi se u prostranom stanu ve zahvaljujui mogunostima
lakog izdvajanja, mogla smiriti sama od sebe, vodi ovdje do neizdrive svae. Kod djece je tako neto, naravno, jo i
podnoljivo, u takvim se odnosima i ona uvijek svaaju, ali je opet brzo i potpuno zaboravljaju. Ali kad se ta borba zahukta
meu samim roditeljima, i jo k tome skoro svaki dan, u obliku za iju surovost potom zaista nita ne ostaje poeljeti, tada
se moraju, iako jo polagano, pokazati i uinci takve oigledne nastave i kod onih najmlaih. Koje li vrste moraju tek biti
rezultati, kad ti meusobni sukobi oca i majke poprime oblik surovih izbezumljenih zlostavljanja u pijanom stanju, to si teko
moe predoiti onaj tko ne poznaje takav millie. Sa svojih est godina mali djeak, dostojan saaljenja, sluti takve stvari,
pred kojima svaki odrastao ovjek moe osjetiti samo uas. Moralno zatrovana, tjelesno pothranjena, tako oamuena mlada
glavica, mladi dravljanin, tako odluta u osnovnu kolu. Da sa ah, ili krah dolazi do itanja i pisanja, i to je gotovo
sve. A o nekakvom uenju kod kue ne moe biti ni govora. Naprotiv. Mati i otac i sami, govore o nastavnicima u koli, i
to pred djecom, na nain koji se uope ne bi smio glasno ponoviti; puno prije su spremni izrei ove gadosti, nego svog po-
tomka presaviti preko koljena i dovesti do razuma. to sve jo inae malo dijete uje u svom domu, takoer ne vodi jaanju
potovanja voljene okoline, koja ga okruuje. Ovdje se nita dobroga ne pripisuje ovjeanstvu, ni jedna institucija ne ostaje
nenapadnuta, poevi od uitelja, pa sve do vrha drave. Moe se raditi i o religiji ili o samom moralu, o dravi ili drutvu,
svejedno, sve se psuje i na najbeskrupulozniji nain gura u prljavtinu najnieg shvaanja. Kad sada mladi ovjek, sa svojih
etrnaest godina, bude otputen iz kole, teko se odluiti to je kod njega vee: nevjerojatna glupost, kad se radi o stvarnom
znanju i umijeu, ili bezobrazna drskost njegova nastupa povezana ve u toj dobi s nemoralom, da se ovjeku kosa die na
glavi.
I kakav stav prema ivotu u koji se on sada sprema stupiti, moe imati ovjek kome je sada jedva jo neto sveto, koji k tome
nita znaajnog nije nauio, kao to nasuprot tome pojmi i zna za svaku niskost ivota?
Iz trogodinjeg djeteta stasao je petnaestogodinjak preziratelj svakog autoriteta. Mlad ovjek sada dolazi u dodir s
prljavtinom i smeem i nije upoznao jo nita to bi ga moglo podstai na neko vee oduevljenje.
mein kampf
19
Sada, meutim, on stie i u viu kolu ovakva ivljenja.
I sada tek poinje onaj ivot, koji je tijekom svih godina svoga djetinjstva preuzimao od oca. Skita unaokolo i dolazi
kui bog zna u koje sitne sate, za promjenu jo k tome izudara ono jadno bie koje je jo i samo u sebi rastrgano, a koje je
nekada bilo njegova mati, psuje Boga i svijet i konano, nekim posebnim povodom, bude osuen i strpan u zatvor za mlade.
Tu on stie posljednju uglaenost.
Dragi graanski svijet je, meutim, potpuno iznenaen nedostatkom nacionalnog oduevljenja ovog mladog
dravljanina.
On vidi kako se u kazalitu i kinu, u und literaturi i prljavom tisku iz dana u dan sve vie u narod istresaju kible
gadosti i tada je iznenaen slabim moralnim sadrajem i nacionalnom ravnodunou mase toga naroda. Kao da kino ki,
und - tisak i sl. mogu dati osnovu za spoznavanje domovinske veliine. A da o ranom odgoju pojedinca i ne govorim.
Ono to prije toga nikada nisam ni slutio, nauio sam tada shvatiti brzo i temeljito:
Pitanje nacionaliziranja nekog naroda je u prvom redu pitanje stvaranja zdravih socijalnih odnosa, kao temelja odgojnih
mogunosti pojedinca. Jer onaj koji kroz obrazovanje i kolu upozna kulturnu, gospodarsku, a prije svega politiku veliinu svoje vlastite
domovine, bit e u stanju stei i stei e onaj unutarnji ponos, to je pripadnik jednog takvog naroda. A ja se mogu boriti samo za neto to
volim, voljeti samo ono to potujem, to u najmanju ruku znam.
*
im se probudio moj interes za socijalno pitanje, poeo sam ga svom temeljitou i prouavati. Otvorio mi se do
tada nepoznati svijet.
U godinama 1909. na 1910. unekoliko se promijenilo i moje vlastito stanje, kada i sam vie nisam morao zaraivati kruh svag-
danji kao pomoni radnik. Tada sam ve radio samostalno kao mali crta i akvarelista. Ma koliko god to bilo gorko s obzirom
na visinu zarade - stvarno je jedva dostajala za ivot - toliko je to ipak bilo dobro za moj izabrani poziv. Sada vie nisam kao
prije, tijekom veeri, po povratku s radnog mjesta, bio nesposoban i pogledati u neku knjigu, a da mi nakon kratkog vremena
glava ne klone. Moj sadanji rad je, eto, protjecao u skladu s mojim buduim pozivom. Sada sam, takoer, kao gospodar
vlastita vremena, ovo mogao mnogo bolje rasporediti, no to je to prije bilo mogue.
Slikao sam da bih zaradio za kruh, a uio iz zadovoljstva.
Tako mi je jo bilo omogueno i to, da svojoj zornoj nastavi o socijalnom problemu dodam i neophodnu teorijsku
dopunu. Studirao sam gotovo sve to sam od knjiga o tom cijelom podruju mogao nabaviti, a udubljivao sam se, k tome, i u
svoje vlastite misli.
Vjerujem da me je tada moja okolina drala nekim udakom.
Bilo je prirodno, da sam tada gorljivo sluio svojoj ljubavi, arhitekturi. Ona mi je, pored glazbe, izgledala kraljicom umjetnosti;
moje bavljenje njome u tim okolnostima nije bio nikakav rad, ve najvea srea. Mogao sam itati i crtati do kasno u no, a
da nikada nisam bio umoran. Tako se pojaavala moja vjera da e moj lijepi san o budunosti, pa makar to bilo i poslije mnogo
godina, ipak postati stvarnost. Bio sam vrsto uvjeren da u jednom postati poznat kao graevinski poduzetnik
Da sam se usporedo s tim najvie interesirao i za sve to je bilo u vezi s politikom, nije mi se inilo od nekog naroitog
znaaja. Naprotiv, to je u mojim oima bila sama po sebi razumljiva dunost svakog misleeg ovjeka. Tko za tako neto nije
imao razumijevanja, gubio je, dakako, pravo na svaku kritiku i svaku albu.
I ovdje sam, dakle, mnogo itao i uio.
Dabome, da ja pod itanjem podrazumijevam moda neto sasvim drugo, nego veliki prosjek nae takozvane
inteligencije.
Poznajem ljude koji beskrajno mnogo itaju, i to knjigu za knjigom, slovo po slovo, a koje ipak ne bih mogao
nazvati naitanima. Oni, dabome, posjeduju ogromnu koliinu znanja, samo to njihov mozak ne razumije, nije u stanju,
provesti raspodjelu i registriranje svega onoga u sebe unijetog materijala. Njima nedostaje umijee izdvojiti u knjizi ono to
je za njih vrijedno, od bezvrijednog, i da to vrijedno tada zauvijek zadre u glavi, a ono drugo, ako je mogue, da uope i
ne vide, u svakom sluaju, da to kao nesvrsishodnu bolest, ne vuku sa sobom. itanje nije, dakako, samo sebi svrha, ve
njeno sredstvo. Ono bi, u prvom redu, takoer, trebalo pomoi svakome ispuniti okvir, da se razviju sklonosti i sposobnosti;
k tome bi svakako trebalo isporuivati instrument i grau, koji su pojedincu potrebni u njegovom ivotnom pozivu, potpuno
svejedno, slui li taj poziv samo primitivnom zaraivanju kruha, ili je zadovoljenje nekog vieg opredjeljenja; u drugom redu,
ono bi trebalo pridonijeti izgraivanju ope slike svijeta. U oba je sluaja, meutim, potrebno da sadraj pojedinog itanja ne
bude broj proitanih knjiga, ili ak i izdanja knjiga, i kao takav predat na uvanje pamenju, ve da kao kameni mozaika,
u opoj slici svijeta, zauzme svoje mjesto u njemu pripadajuem poretku i tako i on pridonese da se ta slika oblikuje u glavi
itatelja. Ako to nije sluaj, nastaje jedna luda zbrka tih prouenih stvari, to je isto tako bezvrijedno, kao to je bezvrijedan
i nesretni posjednik tih prouenih stvari, koje ga ine uobraenim. Jer taj, zaboga, sada misli da je stvarno obrazovan, da
od ivota neto razumije, da posjeduje znanje, da bi se pritom taj, sa svakim novim porastom toga obrazovanja u stvarnosti
adolf hitler
20
sve vie i vie otuivao od svijeta, dok, to isto tako nije rijetko, ne zavri ili u nekom ljeilitu ili kao politiar u nekom
parlamentu.
Takvoj glavi nikada nee uspjeti iz zbrke svoga znanja izvui, makar i na zahtjev jednog sata, ono odgovarajue,
jer, njegov duhovni balast nije rasporeen u ivotnom redoslijedu, ve u redoslijedu knjiga kako ih je itao i kako mu se njihov
sadraj sada sloio u glavi. Ako bi ga Sudbina pri svojim zahtjevima dnevnog ivota ipak podsjetila na tonu primjenu jednom
proitanog, ona bi mu tada jo morala i naznaiti knjigu i broj stranice, jer jadnik ne bi, inae, ni cijelu vjenost mogao nai
ono to je tono. Ali kako ona to ne ini, dospijevaju svi ti deveterostruki mudarci u svakom kritinom trenutku u najstranije
zabune, grevito traei analogne sluajeve, da bi sa smrtnom sigurnou zgrabili, naravno, pogrene recepte.
Kad ne bi bilo tako, ne bismo mogli shvatiti politika dostignua naih uenih vladinih heroja na svojim najviim
poloajima, izuzev ako bi se rijeilo da se umjesto patolokih sklonosti prihvati lupeka podlost.
U onome tko u sebi posjeduje umijee pravilnog itanja, pri prouavanju svake knjige, svakog asopisa ili broure,
trenutno e se probuditi pozornost na sve ono to je prema njegovu miljenju vrijedno trajno i vrsto upamtiti, jer je to ili
svrhovito, ili, uope uzevi, vrijedno znati. Kao da i na taj nain naueno nae svoj osmiljeni razmjetaj, u jo uvijek prisutnoj
slici, koja je stvorila predodbu o ovoj ili onoj stvari, kako bi potom djelovala ili korektivno ili dopunjujue, i tako podigla na
vii stupanj ili tonost ili jasnou. A ako ivot pred ovjeka iznenada postavi neko pitanje radi provjere ili odgovora, tada e se
kod takvog naina itanja prisjeanje odmah dohvatiti mjerila ve postojee slike pogleda i iz nje izvui sve one desetljeima
skupljane pojedine priloge i pristupe, koji se tiu tog pitanja, kako bi ih podnijelo umu na ispit i novo procjenjivanje, sve dok
pitanje ne bude razjanjeno ili na njega ne bude odgovoreno.
Samo tako, itanje ima smisao i svrhu.
Govornik, koji, na primjer, svome umu na taj nain ne osigurava neophodnu gradu, nee nikada biti u stanju,
pritijenjen proturjenostima, zastupati svoje stajalite, makar ono i tisuu puta odgovaralo istini i stvarnosti. Pri svakoj e ga
raspravi pamenje sramno ostaviti na cjedilu, pa nee nai ni razloge, ni argumentaciju za uvrivanje onog, to sam tvrdi, a
ni za pobijanje protivnika. I dokle god se pritom, kao u sluaju jednog govornika, radi u prvom redu o blamai vlastite linosti,
to moe i proi, ali zlo nastaje, tada, kada Sudbina takvog sveznalicu a neznalicu, dovede za dravnog vodu.
Od svoje rane mladosti trudio sam se itati na pravilan nain, pri emu su me, sreom, podravali i pamenje i
razum. I gledano u ovom smislu, za mene je bilo naroito plodonosno i dragocjeno beko vrijeme. Iskustva svakodnevnog
ivota podsticala su uvijek novo prouavanje najrazliitijih problema. Time to sam, konano, bio u stanju teorijski razjasniti
stvarnost, teoriju primijeniti u stvarnosti, bio sam poteen opasnosti ili da se uguim u teoriji, ili da u stvarnosti ostanem
povran.
Tako je u dva najvanija pitanja tog vremena, osim socijalnog, za najtemeljitiji teorijski studij, bilo odreujue i
podsticajno iskustvo svakodnevnog ivota.
Tko zna kad bih se ja uope udubio u znanost i u bit marksizma, da me tadanje vrijeme nije navelo da u doslovnom
smislu rijei lupim glavom o taj problem.
*
Ono to sam iz svoje mladosti znao o socijaldemokraciji, bilo je od srca, ali malo i prilino netono.
U dubini due radovalo me je to je ona vodila borbu za ope i tajno izborno pravo. Ve mi je tada moj razum
govorio da bi to moralo dovesti do slabljenja meni tako mrskog habsburkog reima. Uvjeren da se podunavska drava,
osim rtvovanjem Nijemstva, ipak nikako nee moi odrati, ali i da ak plaanje cijene i laganog slaveniziranja njemakog
elementa jo uvijek, ni u kom sluaju, ne znai garanciju za neko kasnije zaista ivotno carstvo, jer se dravotvorna snaga
Slavenstva moe drati krajnje sumnjivom, pozdravljao sam svaki razvoj koji je po mojem uvjerenju morao voditi ka slomu
ove nemogue drave, koja je Nijemstvo od deset milijuna, osudila na smrt. to ga je vie razdirao i razarao jezini kaos i
sam parlament, morao se pribliiti i trenutak raspada ovog babilonskog carstva, a time takoer i as slobode moga njemako
- austrijskog naroda. Samo je tako jednog dana, moglo doi do njegova ponovnog prikljuenja svojoj staroj njemakoj majci
zemlji.
Tako mi, dakle, ova djelatnost socijaldemokracije nije bila nesimpatina. Da je ona, konano, kao i moj tadanji
bezazleni i nevini um, bila jo dovoljno glupa, te teila i vjerovala da e uspjeti poboljati ivotne uvjete radnika, inilo mi
se da je to prije govorilo za nju, nego protiv nje. Ono to me je najvie odbijalo, bio je njen neprijateljski stav prema borbi za
odranje Nijemstva, bijedno moljakanje za naklonost slavenskih drugova, koji su to nuenje ljubavi, ako je bilo povezano
s praktinim obeanjima, svakako prihvaali, drei se inae drsko i s visine i na taj nain nametljivim prosjacima udjeljivali
zasluenu plau.
U dobi od sedamnaest godina, rije Marksizam bila mi je jo malo poznata, dok su mi se socijaldemokracija
i socijalizam inili identinim pojmovima. I ovdje je bio potreban prst Sudbine, da bih pred neuvenom prijevarom naroda
iroko otvorio oi.
mein kampf
21
Ako sam to tada uspio upoznati Socijaldemokratsku stranku samo kao promatra, prilikom nekoliko masovnih
demonstracija, a da pri tome nisam posjedovao ni najmanji uvid u mentalitet njenih pripadnika, ili ak u bit njenog uenja,
sada odjednom dooh u doticaj s proizvodima njenog odgoja i njenog svjetonazora. I ono do ega bi moda dolo tek
poslije desetljea, ja stekoh u svega nekoliko mjeseci: razumijevanje iree kuge zakukuljene u socijalne vrline ljubavi prema
blinjemu, od koje bi ovjeanstvo trebalo to bre osloboditi Zemlju, jer bi ona u protivnom lako mogla biti osloboena od
ovjeanstva.
Moj prvi susret sa socijaldemokratima dogodio se na graevini.
To od poetka nije bilo ba prijatno. Moja je odjea jo bila prilino u redu, moj jezik njegovan, a moje bie suzdrano.
Imao sam jo toliko toga sa svojom Sudbinom, da sam se jo vrlo malo brinuo i o svijetu koji me okruivao. Traio sam samo
posao, da ne bih pregladnio i da bih time stekao mogunost daljeg, iako jo tako sporog, obrazovanja. A moda se uope ne
bih ni brinuo o svojoj okolini, da se ve treeg ili etvrtog dana nije zbio jedan dogaaj, koji me prisilio odmah zauzeti stav.
Pozvan sam, naime, da pristupim Organizaciji.
Moja znanja o sindikalnoj organizaciji tada su jo bila ravna nuli. Nisam mogao dokazati ni svrhovitost ni nesvrhovitost
njena postojanja. A kad su mi objasnili da moram stupiti u Organizaciju, odbio sam. To sam odbijanje obrazloio time, da stvar
ne razumijem i da se openito ne dam ni na to prisiljavati. Moda je ono prvo bilo razlogom, to me odmah nisu izbacili.
eljelo se moda ponadati, da u za nekoliko dana biti preodgojen ili smekan. U svakom su se sluaju u tome grdno prevarili.
Nakon etrnaest dana nisam im, meutim, vie mogao pristupiti, ak da sam i htio. Za tih etrnaest dana poblie sam upoznao
svoju okolinu, tako da me nikakva sila ovoga svijeta vie ne bi mogla privoljeti da pristupim organizaciji iji su mi se elnici
u meuvremenu pokazali u tako nepovoljnom svjetlu.
Prvih sam dana bio ljut.
Podnevom je dio radnika odlazio u oblinje gostionice, dok su drugi ostajali na gradilitu i tamo najee vakali,
svaki svoj, mravi ruak. Ti su bili oenjeni. Njihove su im ene u bijednim posudama donosile podnevnu juhu. Krajem tjedna
taj je broj bivao sve vei. Tek sam kasnije ustanovio zbog ega. Sada se politiziralo.
Pio sam svoju bocu mlijeka i jeo svoj komad kruha, negdje po strani, pozorno prouavajui moju novu okolinu, ili
pak razmiljajui o svojoj bijednoj srei. Pa ipak, uo sam vie nego dovoljno; takoer mi se esto inilo da su se prema meni
okretali s nekom namjerom, da bi me se, moda, potaklo na kakav stav. U svakom sluaju, sve me je to to sam zamjeivao,
moglo razdraiti do krajnosti. Ovdje se sve odbijalo: naciju, kao kapitalistiki pronalazak - koliko sam samo esto puta
morao sluati ovu rije - klase; domovinu, kao instrument buroazije za eksploataciju radnitva; autoritet zakona, kao sredstvo
za ugnjetavanje proletarijata; kolu, kao instituciju za odgajanje i discipliniranje robovskih masa, ali i robovlasnika; religiju,
kao sredstvo zatupljivanja naroda odreenog za eksploataciju; moral, kao znak glupog ovjeg strpljenja, itd. Nije, meutim,
stvarno bilo iega, to nije gurano u blato uasne dubine.
U poetku sam pokuavao utjeti. Na kraju se to vie nije moglo. Poeh zauzimati stav, poeh se suprotstavljati. Pri
tome sam se, dodue, morao uvjeriti da je to bilo bezizgledno tako dugo dokle god ne skupim neke spoznaje o tokama oko
kojih se sporilo. Tako sam poeo otkrivati izvore iz kojih su oni crpili svoje tobonje znanje. Sada dooe na red, knjiga za
knjigom, broura za brourom.
Sada je na gradilitu esto bilo vrue. Sporio sam se iz dana u dan sve bolje informiran, nadvisujui ak i cjelokupno
znanje mojih oponenata, dok jednog dana nije primijenjeno ono sredstvo, koje, naravno, najlake pobjeuje um: teror, nasilje.
Nekolicina glasnogovornika protivnike strane prisilie me, ili da smjesta napustim gradilite, ili da odletim sa skele. Kako
sam bio sam i svaki mi se otpor inio bezizglednim, drao sam da je uputnije, za jedno iskustvo bogatiji, slijediti prvi savjet.
Odoh pun gaenja, a istovremeno tako usplamtio, da mi je bilo potpuno nemogue cijeloj stvari okrenuti lea. Ne,
poslije prvog uzavrelog ogorenja, ponovno je dobila prednost - tvrdoglavost, vrsto sam odluio ipak otii opet na neko
gradilite. Za tu me je odluku osnaila jo i bijeda, koja me je nekoliko tjedana kasnije, nakon to je pojedena mala uteevina
od plae, zagrlila u svoje nemilosrdno naruje. Tako, eto, morah, htio ili ne. I igra krenu opet iz poetka, da bi se konano,
kao i prvi puta, zavrila na slian nain.
Borio sam se cijelim svojim unutarnjem biem: Jesu li ovakvi ljudi uope zasluili pripadati ovako velikom,
narodu?
Jedno muno pitanje, jer odgovori li se na njega sa Da, onda borba za narodnost stvarno vie nije vrijedna truda,
kao ni rtve koje moraju poloiti oni najbolji za jedan takav ljudski otpad; glasi li, meutim, odgovor Ne, onda je na narod
jo siromaan i u ljudima.
S uznemirujuom zabrinutou zamijetih tih dana mozganja i kopanja po svojoj svijesti, kako masa narasta do
prijetee vojske onih koji se vie nisu mogli ubrojiti u svoj narod.
S kakvim sam sada drugaijim osjeajima buljio u beskrajne etveroredove masovnih demonstracija bekih radnika!
Gotovo dva puna sata stajao sam tako i promatrao, zaustavljena daha, tog ogromnog ovjekolikog crva - zmaja, koji se
prolazei tuda lagano valjao. U klonuloj potitenosti napustih to mjesto i odlunjah kui. Prolazei usput, u jednoj trafci
ugledah Arbeiterzeitung (Radnike novine), centralni organ stare austrijske socijaldemokracije. Te sam novine viao i
adolf hitler
22
u onoj jeftinoj narodnoj krmi u koju sam ee zalazio, da bih tamo itao novine; samo se do sada nisam mogao prisiliti
gledati dulje od dvije minute u taj bijedni list, iji je cjelokupan ton djelovao na mene kao duhovni vitriol. Pod deprimirajuim
utiskom demonstracija, neki me unutarnji glas natjerao da ipak kupim i taj list i temeljito ga proitam. Tijekom veeri to i
uinih, savladavajui neprestano u sebi povremeno narastajui bijes na ovu zgusnutu otopinu lai.
Vie nego iz sve dosadanje teoretske literature, mogao sam sad, svakodnevnim itanjem socijaldemokratskog tiska
prouiti unutarnju bit svih njenih razmiljanja.
Jer, kakve li razlike izmeu zvunih fraza teorijske literature o ljepoti i dostojanstvu, prema varljivo sjajnoj, naizgled
najdubljoj mudrosti, teko iskazanom obmanom rijei, odvratno humanog morala - sve napisano tvrdim elom proroanske
sigurnosti - i brutalnog dnevnog tiska ove iscjeliteljske znanosti novoga ovjeanstva, koja se ne ustruava nikakvih niskosti,
koja se slui svim sredstvima klevetanja i izvrtanja i radi zaista s virtuoznom laljivou, koja moe savijati i balvane. Prvo
je namijenjeno glupim puranima iz srednjih, ali i viih slojeva inteligencije; drugo - masi.
Za mene je poniranje u literaturu i tisak tog uenja i organiziranja znailo ponovno pronalaenje sebe za svoj narod.
Ono to mi se prvobitno inilo nepremostivim jazom, sada je trebalo postati podstrekom vee ljubavi nego ikada
prije.
Samo bi budala, spoznavi ovaj ogroman trovaki rad, mogao rtvu jo i prokleti. to sam se narednih godina
vie osamostaljivao, tim vie je u meni sa sve veim udaljavanjem, rastao pogled na unutarnje uzroke socijaldemokratskih
uspjeha. Sad sam shvatio znaenje brutalnog zahtjeva za dranjem samo crvenih novina, posjeivanjem samo crvenih skupova,
itanjem samo crvenih knjiga, itd. U plastinoj jasnoi vidjeh pred oima svrhoviti uinak ovog uenja netrpeljivosti.
Psiha iroke mase nije prijamiva za sve to je polovino i
slabo.
Kao i ena ija su duevna osjeanja manje odreena pravilima apstraktnog miljenja, ve onima neodredljive
emocionalne udnje za nadopunjujuom snagom, koja bi se stoga radije podinila nekom snanom ovjeku, nego vladala
slabiem, tako i masa, vie voli vladara, nego onoga koji moli, a u dubini svoga bia zadovoljnija je onim uenjem koje ne
trpi mladog suparnika, nego onim, koje nudi liberalnu slobodu izbora; ona s tim uenjem najee i manje zna to zapoeti, i
osjea da bi ak lako mogla biti naputena. Isto je tako malo svjesna bestidnosti svog duhovnog teroriziranja, kao i bezone
zloupotrebe njene ljudske slobode, i ona nikada ne sluti unutarnji besmisao cijelog tog uenja. I tako ona vidi samo bezob-
zirnu snagu i brutalnost svoga oitovanja svjesnom cilju, kome se, na kraju krajeva, uvijek pokorava.
Ako se socijaldemokraciji suprotstavi neko uenje vee istinitosti, ali iste brutalnosti u provoenju, ono e, iako nakon vrlo teke
borbe, pobijediti.
Prije no to su prole i dvije godine, bili su mi jasni i uenje i tehnika sredstva socijaldemokracije.
Shvatio sam da podli duhovni teror, kojeg ovaj pokret vri prije svega na graanstvo, koje takvim napadima nije doraslo ni
moralno ni duhovno, i to na taj nain, to na dati znak ispaljuje plotunsku paljbu lai i kleveta na protivnika koji mu se ini
najopasnijim, i to tako dugo, dok ne popucaju nervi napadnutih, i oni, da bi ih se pustilo na miru, rtvuju omrznutog.
Samo, te budale ipak ne postiu i mir.
Igra poinje iz poetka i ponavlja se tako dugo, dokle god strah pred divljim psom ne prijee u sugestivnu uzetost.
Budui da demokracija, to znam iz vlastita iskustva, najbolje poznaje vrijednost snage, ona najee juria na one, u ijem
biu njui neto od tog tako rijetkog materijala. Nasuprot tome, ona hvali svakog slabia druge strane, as oprezno, as
glasnije, ve prema spoznatoj ili pretpostavljenoj duhovnoj kvaliteti.
Ona se manje boji nekog bespomonog bezvoljnog genija, nego ovjeka prirodne snage, iako i skromnijeg duha.
Ona najuvjerljivije preporuuje slabia duha i snage zajedno.
Ona zna pobuditi utisak, kao da se jedino tako moe ouvati mir, a kroz to vrijeme lukavo oprezna, neprestano osvaja
pozicije - jednu za drugom, as potajnim iznuivanjem, as stvarnom kraom, u momentima kada opa pozornost - okrenuta
drugim stvarima - ne eli biti ometana ili pak stvar dri sitnom i beznaajnom, da bi se nepotrebno uzburkali duhovi i zao
protivnik ponovno razdraio.
To je jedna od tono proraunatih taktika pronalaenja ljudskih slabosti, iji uinak gotovo matematikom tonou,
mora voditi k uspjehu, ukoliko i druga strana ne naui da se protiv otrovnog plina bori takoer - otrovnim plinom!
Slabijim prirodama mora se pritom rei, da se upravo ovdje radi o biti ili ne biti.
Ne manje razumljiv bio mi je i znaaj tjelesnog terora prema pojedincu i prema masi.
I ovdje je, takoer, rije o tonom proraunu psiholokog djelovanja.
Teror na radnom mjestu, u tvornici, u lokalu gdje se odrava skup, u povodu masovnog mitinga, uvijek e biti praen uspjehom,
ukoliko mu se ne suprotstavi drugi, isto toliko veliki teror.
Tada e stranka, dabome, u stranoj galami, poeti zapomagati i iako stari podcjenjiva svakog dravnog autoriteta,
kretavo ga pozivati u pomo da bi, u najveem broju sluajeva, u opoj zabuni zaista postigla cilj - naime: nala rogatu stoku,
nekog vieg dravnog inovnika, koji e, u glupoj nadi da e se moda time kasnije uiniti podobnim opasnom protivniku,
pomoi slomiti protivnika te svjetske kuge.
Kakav e utisak takav udar proizvesti na osjetila iroke mase, kako pristalica tako i protivnika, moe procijeniti samo
mein kampf
23
onaj koji duu naroda ne poznaje iz knjiga, ve iz ivota. Jer, dok se sada u udarima svojih pristalica slavi postignuta pobjeda,
od sada kao trijumf prava vlastite stvari, u najveem broju sluajeva, poraeni protivnik poinje sumnjati u svrhovitost svakog
daljeg otpora uope.
to sam vie upoznao, prije svega, metode tjelesnog, fzikog terora, tim je vea bila moja molba za oprotaj
stotinama tisua onih koji mu podlegoe.
To zahvaljujem najsrdanije svom tadanjem vremenu patnje, koje mi je ponovno vratilo moj narod i omoguilo
nauiti razlikovati rtve od opsjenara.
Drugaije nego kao rtve ni ne mogu se oznaiti uinci ovog zavoenja ljudi. Jer, kada sam se sada, u nekim svojim
slikama, potrudio nacrtati bia onih najniih slojeva, iz samog vrela ivota, tada to nije moglo biti bez pouzdanja da sam u
ovim nizinama opet ponovno naao svjetla, u ijim se oblicima izraavala spremnost na rtvu, najvjernije drugarstvo, izuzetnu
dovoljnost i uzdranu skromnost, naroito, kada je to pogodilo tadanje radnitvo. Iako su se te vrline u mladoj generaciji
sve vie i vie gubile, ve i zbog opeg utjecaja velegrada, ipak je jo i ovdje bilo mnogo onih, kod kojih je postojala u jezgri
zdrava krv koja se uspijevala oduprti podlostima ivota. A ako su tada ti, esto puta milostivi, estiti ljudi, u svom politikom
djelovanju ipak stupali u redove smrtnih neprijatelja naega naroda, pomaui im da zbiju redove, tada je tome bio razlog,
da oni nisu ni razumjeli, niti su mogli razumjeti, svu podlost toga novog uenja, a nitko nije ni naao shodnim potruditi se i
pozabaviti se njima, i da su socijalni odnosi bili jai nego sva druga, recimo, suprotna volja. Bijeda u koju su jednog dana, i
tako upali, otjerala ih je jo k tome i u lager socijaldemokracije.
Kako je buroazija bezbroj puta na najneprimjereniji ali i najnemoralniji nain uspostavila front protiv opeljudskih opravdanih
zahtjeva, a da iz tog dranja nije ak ni stekla korist, ili je uope nije smjela ni oekivati, u politiku je djelatnost bio natjeran i onaj najestitiji
radnik iz sindikalne organizacije.
Milijuni radnika bili su sigurno u poetku, u dubini svoje due, neprijatelji socijaldemokratske stranke, ali su u svome
otporu bili pobijeeni jednim isto luakim nainom na koji su graanske stranke zauzimale suprotstavljajui stav svakom
zahtjevu socijalne naravi. Jednostavno glupo odbijanje svih pokuaja poboljanja uvjeta rada, zatitnih mjera kod rada na
strojevima, suzbijanje zloupotrebe djejeg rada kao i zatite ena, naroito u onim mjesecima kad je pod srcem ve nosila
dolazeeg sunarodnjaka, pomagalo je socijaldemokraciji, koja je sa zahvalnou, svaki takav sluaj bijednog opredjeljivanja
koristila da mase utjera u svoju mreu. Nae politiko graanstvo nikada vie nije uspjelo popraviti ono u emu se grijeilo.
Jer, time to se svim pokuajima uklanjanja tekih socijalnih prilika pruao otpor, graanstvo je sijalo mrnju i inilo se da je
samo opravdalo tvrenje kako je ono neprijatelj cijele nacije i da samo socijaldemokratska stranka zastupa interese radnikog
naroda.
To je u prvom redu stvorilo moralno opravdanje za stvarno postojanje sindikata, organizacije koja je stranci oduvijek
inila najvee usluge u natjerivanju radnika u njeno lanstvo.
U mojim bekim godinama uenja bio sam prinuen, htio ili ne htio, zauzeti stav i po pitanjima sindikata.
Kako sam ih drao, samima po sebi, nerazdvojnim sastavnim dijelom socijaldemokratske stranke, moja je odluka
bila brza i - pogrena.
Samo se po sebi razumije da sam ih glatko odbio.
Ali i u tom, beskrajno vanom pitanju, lekciju mi je dala Sudbina sama.
Uinak je bio potpuni preokret mog prvog prosuivanja.
Sa svojih dvadeset godina nauio sam razliku izmeu sindikata kao sredstva za obranu opih socijalnih prava radnika i
izvojtenje boljih ivotnih uvjeta svakog pojedinca iz tih redova, i sindikata kao instrumenta stranke politike klasne borbe.
To to je socijaldemokracija shvatila izvanredni znaaj sindikalnog pokreta, osiguralo joj je sredstvo, a time i uspjeh;
a to graanstvo to nije shvatilo, stajalo ga je njegova politikog poloaja. Ono je vjerovalo da e nadmenim odbijanjem
logikog razvoja smrsiti protivniku konce, i time ga u stvarnosti usmjeriti u nelogine putanje. Jer je tvrdnja, da je sindikalni
pokret sam po sebi neprijatelj domovine, bila besmislica, a k tome i neistina. Tono je bilo ba ono suprotno. Ako sindikalna
aktivnost ima za cilj poboljanje stanja stalea, koji spada u temeljne stupove nacije - i to ima stalno pred oima i stalno to
provodi - ona time ne djeluje ne samo nedomovinski ili dravno neprijateljski, ve u pravom smislu rijei nacionalno.
Zar ona ne pomae stvaranju socijalnih preduvjeta bez kojih se ne moe ni zamisliti bilo kakav opi nacionalni odgoj. Ona
si priskrbljuje najvee zasluge i time to uklanjanjem socijalnih rak rana, kako duhovnih, tako i tjelesnih uzronika bolesti,
pridonosi opem zdravlju narodnog organizma.
Pitanje o njenoj neophodnosti, stvarno je suvino!
Dokle god meu poslodavcima ima ljudi slabog socijalnog razumijevanja, ili ak s pomanjkanjem pravnog osjeaja i osjeaja
potenja, ne samo da je pravo, nego je i dunost njegovih namjetenika, koji ine dio naeg nacionalnog korpusa, braniti
sveope interese protiv pohlepe ili nerazumnosti pojedinaca. Jer, odravanje vjernosti i vjere u nacionalnom organizmu je u
interesu nacije isto kao i odravanje narodnog zdravlja.
Oboje teko ugroavaju poduzetnici, koji se ne osjeaju lanom cijele narodne zajednice. Zlim djelovanjem njihove pohlepe
ili njihovom bezobzirnou, stvaraju se velike tete za budunost.
adolf hitler
24
Ukloniti uzroke takvog razvoja, znai stei zasluge za naciju, a ne obratno.
Time nije reeno da je, eto, sada svakom data mogunost svojevoljno izvlaiti zakljuke i odreivati svoje ponaanje
na osnovu priinjene mu stvarne ili nehotine nepravde. Ne! To je opsjena koja se mora promatrati kao pokuaj skretanja
pozornosti s pravog predmeta. Je li otklanjanje loih, nesocijalnih tokova u interesu nacije, ili nije. Ako jest, onda se protiv
njih mora prihvatiti borba s orujem koje nudi izglede za uspjeh. Pojedini radnik ipak nije nikada u situaciji izboriti se sam
protiv sile velikog poduzetnitva, jer se ovdje ne radi o pitanju pobjede vieg prava - jer njegovim priznanjem, ne bi, zbog
nedostatka uzroka ni bilo spora - ve o pitanju vee sile. U drugom bi sluaju, postojei osjeaj prava nastali spor ve i sam
okonao na astan nain, ili tonije, do njega nikada ne bi moglo ni doi.
Ne, ako nesocijalni ili neasni postupci prema ljudima izazovu otpore, onda o va borba moe, dokle god se ne stvore zakonske,
sudske instance za uklanjanje ovih teta, doi do odluke samo veom silom. Time se samo po sebi podrazumijeva, da se jedino pojedinanoj
osobi, a nikako koncentriranoj snazi poduzetnika, moe suprotstaviti objedinjen, vei broj posloprimaca, da se ne bi moralo ve na samom
poetku, odrei mogunosti pobjede.
Tako sindikalna organizacija moe voditi jaanju socijalne misli u njenom praktinom djelovanju u svakodnevnom
ivotu, a time i uklanjanju uzroka trvenja koji uvijek ponovno daju poticaje za nezadovoljstvo i albe.
Da to nije tako, vrlo velikom dijelom je krivnja na onima koji su znali u svakom zakonskom reguliranju loih socijalnih
prilika, postavljati prepreke, ili ih putem svog politikog utjecaja, potkopavati.
Upravo u toj mjeri, u kojoj politiko graanstvo tada nije shvaalo, ili bolje, nije htjelo shvatiti znaaj sindikalne
organizacije, i organiziralo se protiv nje u otpor, primala je socijaldemokracija u svoje krilo ovaj osporavani pokret. Time je
dalekovidno stvorila vrstu podlogu, koja se ve vie puta potvrdila kao posljednje uporite u kritinim trenutcima. Dabome,
da je time unutarnja svrha postupno nestajala, da bi se oslobodio prostor za nove ciljeve.
Socijaldemokracija nije nikada ni pomiljala na to da realizira prvobitne zadatke profesionalnog pokreta kojeg je
uzela pod svoje.
Ne, ona to, svakako, nije ni pomiljala.
Pod njenom meetarskom rukom, tijekom samo nekoliko desetljea, od pomonog instrumenta obrane socijalnih
prava ljudi, pokret je postao sredstvom za razbijanje nacionalnog gospodstva. Interese radnika oni pri tome nisu smjeli ni
najmanje ugroziti. Jer se i politiki doputa primjena gospodarskih mjera pritisaka; ucjenjivanje u svako doba, te postojanje,
s jedne strane samo nune nesavjesnosti, a s druge glupe ovje strpljivosti.
Neto to u ovom sluaju obostrano pogaa svoj cilj.
*
Ve na prelasku u ovo stoljee, sindikalni je pokret odavno prestao sluiti svom prvobitnom zadatku. On je iz godine
u godinu, sve vie, zapadao u koloteinu socijaldemokratske politike, da bi na kraju naao svoju primjenu samo kao poluga
klasne borbe. On je trebao cijeli, tako teko izgraeni i razvijeni gospodarski sustav, na kraju dovesti do uruavanja, kako bi
tako i dravnom poretku, po izmicanju njegovog gospodarskog potpornog zida, mogao lake prirediti istu sudbinu. Zastupanje
svih stvarnih potreba radnitva, dolazilo je time sve manje u pitanje, sve dok politika mudrost uope, vie i nije smatrala
poeljnim da se otklone socijalne i, ak, kulturne nevolje irokih masa, jer bi onda jo moda nastala i opasnost da one,
zadovoljene u svojim eljama, vie ne budu pogodne da se kao borbene trupe bez vlastite volje i nadalje vjeito iskori-
tavaju.
Takav mogui, nasluivani, burni razvoj ulijevao je klasno borbenim voama takav strah, da su oni po kratkom
postupku odbijali svako mogue blagoslovljeno podizanje socijalnog poloaja radnitva, pa su ak protiv toga zauzimali i
stavove.
Za obrazloenje takvog, toboe nerazumnog, postupka, nikada ih nije bilo ni malo briga.
Time to su se zahtjevi sve vie poveavali, mogunost njihova ispunjenje bila je tako malo vjerojatna i beznaajna,
da je u svako vrijeme bilo mogue obmanuti masu, kako se, zaboga, ovdje radi o vraki tekom pokuaju da se jednom takvom
svjesnou najsvetijih prava, na najpodliji nain oslabi, pa ak i paralizira, udarna snaga radnitva. Pri slaboj sposobnosti
miljenja iroke mase, ne treba se uditi uspjehu postignutog.
U graanskom lageru bili su ogoreni ovako providnom neistinitou socijaldemokratske taktike, ne izvlaei iz
toga ni najmanje zakljuke za smjernice vlastita djelovanja. Upravo socijaldemokratski strah od svakog podizanja poloaja
radnitva na viu razinu, iz dubine njihove dotadanje kulturne i socijalne bijede, morao je dovesti do poveanih napora,
upravo s ciljem, da se predstavnicima klasne borbe postupno izbije iz ruku pravi instrument te borbe.
To se ipak nije dogodilo.
Umjesto da vlastitim juriem zauzmu neprijateljski poloaj, prije se dozvolilo biti potisnut i pritisnut, da bi se konano
poseglo za potpuno nedovoljnom ispomoi, koja je, jer je bila prekasna, jer je beznaajna, ostala bez uinaka, pa je s lakoom
odbijena. Tako je, ustvari, sve ostajalo po starom, samo je nezadovoljstvo bilo vee nego prije.
mein kampf
25
Slino prijeteem oblaku, ve tada je slobodni sindikat visio nad politikim obzorom i nad biem pojedinca.
On je bio jedan od onih stravinih teroristikih instrumenata, protiv sigurnosti i nezavisnosti nacionalnog gospodarstva,
vrstine drave i slobode linosti.
On je prije svega bio ono, to je pojam demokracije uinilo ogavno - smijenom frazom, oskrnavilo slobodu, a
bratstvo besmrtno ismijalo onom reenicom: Und willst du nicht Genosse sein, so schlagen wir den Schdel ein (a ako nee biti
drug, razbit emo ti lubanju).
Eto, tako ja tada upoznali tog ovjekova prijatelja. Tijekom godina moji su se pogledi o njemu proirili i produbili.
Nije mi bilo potrebno mijenjati ih.
*
to sam vie uviao vanjsko bie socijaldemokracije, tim vie mi je rasla elja obuhvatiti i unutarnju jezgru tog
uenja.
Slubena stranaka literatura je pri tome, dabome, mogla malo koristiti. Ona je bila, ukoliko se ticala gospodarskih
pitanja, netona u tvrdnjama i dokazima, a ukoliko se ticala politikih ciljeva, bila je i laljiva. K tome treba dodati, da mi se
u dubini due zgadio noviji sofstiki nain izraavanja i nain prikazivanja. Neizmjernim rasko em rijei nejasna sadraja
i nerazumljiva znaenja, nabacivane su reenice, koje su trebale biti ba toliko duhovite, koliko su bile i besmislene. U tom
se labirintu mudrosti mogla osjeati kao kod kue samo pusta dekadencija nae velegradske bohemije, da bi iz smetita tog
literarnog dadaizma pokrala unutarnji doivljaj - podravana poslovnom skromnou dijela naeg naroda - koji uvijek u
svemu to mu je osobno nerazumljivo sluti neku dublju mudrost.
Kad sam usporedio teoretske neistine i besmisao ovog uenja s realnou njegove pojave, postupno sam stjecao
jasnu sliku njegova unutarnjeg htijenja.
U tim su me satima proimale mrane slutnje i opora bojazan. Sagledah tada uenje koje se sastojalo od egoizma i mrnje,
koje je po matematikom zakonu, moglo dovesti do pobjede, ali time ovjeanstvu donijeti i - kraj!
U meuvremenu sam, dakako, uspio shvatiti vezu izmeu ovog uenja o razaranju, i bia naroda, to mi je do tada
bilo tako nepoznato.
Samo poznavanje idovstva prua klju za shvaanje unutarnjih, a time i stvarnih namjera socijaldemokracije.
Tko pozna taj narod, pada mu s oiju koprena pogrenih predodbi o cilju i smislu te stranke i iz tmine i izmaglice
socijalnih fraza izranja iscereno lice marksizma.
*
Meni je danas teko, ako ne i nemogue, rei kada mi je po prvi puta rije idov dala povoda za posebno
razmiljanje. Uope se ne sjeam da sam u oevom domu, tijekom njegova ivota, tu rije makar i samo uo. Mislim da je
stari gospodin i u posebnom naglaavanju te oznake, uviao kulturnu zaostalost. On je tijekom svoga ivota usvajao manje
vie svjetske graanske svjetonazore, koji su se pri najdosljednijem nacionalnom uvjerenju ne samo odravali, ve i obojili
moj svijet.
Isto tako nikakvog povoda koji bi u meni promijenio ove preuzete slike nisam naao ni u koli.
U realnoj koli upoznao sam, dodue, idovskog djeaka, s kojim smo se svi ophodili s oprezom, ali ipak samo zbog
toga, jer smo prema njemu bili nepovjerljivi zbog njegove utljivosti. Neka posebna pomisao o njemu kao o idovu, padala
mi je pri tome, kao i ostalima, malo na um.
Tek u svojoj etrnaestoj ili petnaestoj godini, ee sam nailazio na rije idov, dijelom u svezi s politikim
razgovorima. Osjeao sam protiv toga laku odbojnost i nisam se mogao oduprijeti izvjesnom neprijatnom osjeaju koji me je
obuzimao uvijek kad su se preda mnom dogaale stalne vjerske svae.
Na to pitanje nisam, meutim, tada gledao kao na neto posebno.
U Linzu je bilo vrlo malo idova. Tijekom stoljea njihova se vanjtina europeizirala i uljudila; da, ak sam ih drao
Nijemcima! Besmislica ovog uobraenja bila mi je malo jasna, jer sam kao jedino razlikovno obiljeje vidio samo u stranoj
vjeri. Da su oni zbog toga bili proganjani, kako sam vjerovao, dovodilo je moju odbojnost prema nepovoljnim izjavama o
njima skoro do gaenja.
O postojanju nekog preduvjerenja, o planskom suprotstavljanju idovima, jo nisam uope nita slutio.
Tada dooh u Be.
Obasut mnotvom utisaka na arhitektonskom podruju, pritisnut teinom vlastite sudbine, nisam u prvo vrijeme
imao nikakav uvid u unutarnju slojevitost naroda divovskoga grada. Usprkos tome to je Be tih godina od svoja dva milijuna
itelja brojao skoro dvjesto tisua idova, nisam viao te ljude. Moje oko i moja svijest u tim prvim tjednima nisu bili dorasli
naletima tako brojnih vrijednosti i misli. Tek kada se postupno vratio mir i uzburkana slika se poela bistriti, osvrnuh se u
adolf hitler
26
svom novom svijetu sabranije i sudarih se sada sa idovskim pitanjem.
Neu tvrditi da je nain na koji sam ih morao upoznati bio naroito prijatan. U idovima sam jo vidio samo vjeru,
pa sam stoga u ovom sluaju, iz razloga ljudske snoljivosti, podravao neprihvaanje religiozne diskriminacije. Tako mi se
inio i ton, prije svega onaj to ga je irio beki i antisemitski tisak, nedostojnim kulturnih tradicija jednog velikog naroda.
Pritiskali su me odreeni dogaaji iz srednjeg vijeka, koje ne bih ba rado ponovno vidio. A kako dotine novine openito
nisu imale prvorazrednu reputaciju - otkud sam to doznao tada to ni sam nisam tono znao - vidio sam u njima vie proizvode
ljute zavisti, nego rezultate temeljitog, iako openito uzevi, krivog stajalita.
U ovome svom razmiljanju bio sam, kako mi se inilo, obodren onom krajnje dostojanstvenom formom, kojom je stvarno
veliki tisak odgovarao na sve te napadaje, ili ih je, to mi se inilo vrednijim pozornosti, potpuno preuivao.
Revno sam itao takozvani svjetski tisak (Neue Freie Presse, Wiener Tagblatt, itd.) i udio se opsegom ponuenim
itateljima, kao i objektivnou prikaza u pojedinostima. Odavao sam priznanje otmjenom tonu, i ustvari sam samo poneki
put, bio u sebi ne ba sasvim zadovoljan, ili ak neprijatno dirnut pretjeranim stilom. Ali, to je svakako bio odraz poleta cijelog
tog svjetskog grada.
Kako sam tada drao Be takvim gradom, vjerovao sam da se ovo objanjenje, koje sam sam sebi dao, smije svakako
prihvatiti kao izvinjenje.
Ali, ono to me je, uvijek ponovno odbijalo, bila je nedostojanstvena forma kojom se tisak dodvorava dvoru. Jedva
da se mogao zbiti i jedan dogaaj u Hofburgu, a da to itateljima ne bi bilo priopeno u tonovima oaravajueg oduevljenja
ili optuujue zbunjenosti, prenemaganje, koje je naroito kad se osobno radilo o najmudrijem monarhu svih vremena,
sliilo gotovo vabljenju tetrijeba.
Meni se stvar inila gotovom.
Time je liberalna demokracija zaradila mrlje u mojim
oima.
Da bi se zadrala naklonost toga dvora, i to u tako neasnim formama, trebalo je, znai, rasprodati dostojanstvo
nacije.
To je bila prva sjenka koja je trebala zatamniti moj duhovni odnos prema velikom bekom tisku.
Kao i prije toga, i u Beu sam uvijek, s najveim arom, pratio sve dogaaje u Njemakoj, potpuno svejedno, radilo
se pri tome o politikim ili kulturnim pitanjima. S ponosnim divljenjem usporeivao sam uspon carstva s dugotrajnim bolima
austrijske drave. Ako su vanjskopolitika zbivanja najee izazivala nepodijeljenu radost, tada su, ne tako vesela, dogaanja
u unutarnjem politikom ivotu, izazivala sumornu potitenost. Borba koja se u to vrijeme poela voditi protiv Wilhelma II.
nije tada nailazila na moje odobravanje. U njemu nisam vidio samo njemakog cara, ve u prvom redu tvorca njemake fote.
Zabrana govora koju je Reichstag naredio caru ljutila me je u tolikoj mjeri, jer je izdana s mjesta koje u mojim oima nije
imalo nikakva povoda za to, budui da su, zaista, ovi parlamentarni gusani izloili vie besmisla samo na jednom zasjedanju,
nego to je to moglo poi za rukom itavoj dinastiji careva kroz stoljea, raunajui i njihove najslabije trenutke.
Bio sam ogoren to u dravi u kojoj svaki polu - luak, moe prisvojiti pravo ne samo na rije kritike, nego, eto, ak
da u Reichstagu, kao zakonodavac, bude nahukan na naciju, a da nositelj carske krune moe dobiti ukor od najbjednije
institucije brbljavaca svih vremena.
Bio sam, meutim, jo vie ogoren, to je taj isti beki tisak, koji se i pred posljednjim dvorskim kljusetom, pun
potovanja, klanjao i puzao do ulagivanja, sad s oito brinim licem, ali, kako mi se inilo, loe skrivenom zluradou, davao
izraz svojim razmiljanjima o njemakom caru. On je, toboe, bio daleko od toga mijeati se u odnose njemakog carstva
- ne, Boe sauvaj! - ali tako, to se prijateljski gurao prst u tu ranu, osjeala se, eto, posebna obveza koju namee i duh
meusobnog saveznitva, to je opet suprotno novinarskoj istini, itd. A tada bi se, na veliku radost, svrdlao taj prst u rani.
U takvim bi mi sluajevima navrla krv u glavu.
To je bilo ono to me je navelo da na taj veliki tisak gledam sve opreznije.
Moram stvarno priznati, da su se ak i antisemitske novine Das deutscher Volksblatt (Njemaki narodni list) u
takvoj prilici ponaale asnije.
Ono to mi je nadalje ilo na nerve, bio je taj ak odvratan kult prema Francuskoj, kojega je ve tada njegovao veliki tisak.
Upravo se trebalo sramiti biti Nijemcem, kad bi mu u lice istresali sve te hvalospjeve, himne velikoj kulturnoj naciji. To
odvratno francuziranje, vie me je nego jednom ponukalo, da te svjetske novine bacim iz ruku. Dohvaao sam se openito,
samo ponekad, Volksblatta (Narodnog lista), koji mi se, dabome, inio mnogo manjim, ali u tim stvarima neto istijim.
Nisam bio suglasan s otrim antisemitskim tonom, ali sam ipak, tu i tamo, itao komentare koji su me potakli na odreena
razmiljanja.
U svakom sluaju iz takvih sam povoda polagano upoznavao ovjeka i njegov pokret, koji su u ono vrijeme odreivali
sudbinu Bea: dr. Karla Luegera i Kransko - socijalnu stranku.
Kad sam doao u Be, prema obima sam bio neprijateljski nastrojen.
Taj ovjek i njegov pokret u mojim su oima bili reakcionarni.
Ali, najobiniji osjeaj za pravdu, morao je izmijeniti ovu procjenu, upravo u tolikoj mjeri u kojoj sam dobio priliku
mein kampf
27
upoznati bolje tog ovjeka i njegovo djelo; pravedna je ocjena polagano rasla u neskriveno divljenje. Danas u tom ovjeku
vidim, vie nego prije, najmonijeg njemakog gradonaelnika svih vremena.
I koliko je samo mojih, iz predrasuda nastalih, nazora bilo preoblikovano ovakvom promjenom moga stava prema
Kransko - socijalnom pokretu!
Ali su time i moja shvaanja antisemitizma polagano podlijegala promjenama koje je donosilo vrijeme. Tada je to, svakako,
bila moja najvea promjena.
Ona me je stajala velikih unutarnjih borbi, i tek nakon viemjesenih unutarnjih hrvanja razuma i osjeanja, poela se javljati
pobjeda na strani razuma. Dvije godine kasnije, osjeaji su slijedili razum, da bi od tada on bio njihov vjerni uvar i alarm.
U vrijeme te ogorene borbe izmeu duhovnog odgoja i hladnog razuma, zorna nastava bekih ulica uinila mi je neprocje-
njive usluge. Dolo je vrijeme, kada vie nisam, kao onih prvih dana, poput slijepca tumarao ovim velikim gradom, ve sam
pored graevina, irom otvorenih oiju, promatrao i ljude.
I kad sam tako jednom lutao centrom grada, iznenada naletih na spodobu u dugom kaftanu crnih lokni.
Je li ovo idov?, bila je moja prva pomisao.
Oni zasigurno nisu ovako izgledali u Linzu. Prikriveno i oprezno promatrao sam tog ovjeka, samo, to sam vie
gledao to strano lice, tim se vie u mojem mozgu, uz prvo, postavljalo i drugo pitanje:
Je li on i Nijemac?
Kao i uvijek u takvim sluajevima, i sada sam pokuavao otkloniti sumnje pomou knjige. Odmah sam, za nekoliko
flira.
kupio prve antisemitske broure u svom ivotu. Sve su one, meutim, polazile sa stajalita, da itatelj u principu ve u
izvjesnom stupnju poznaje, ili ak shvaa, idovsko pitanje. Konano, ton toga pisanja bio je najveim dijelom takav, da
su se u meni ponovno, zbog povrnog i krajnje neznanstvenog izvoenja dokaza, pojavile sumnje u tvrdnje iznesene u tim
brourama.
Tako sam to opet odbacio za mnoge tjedne, pa ak i mjesece.
Stvar mi je izgledala tako strano, okrivljavanje tako bez mjere, da sam, muen strahom da ne uinim nepravdu,
ponovno postao bojaljiv i nesiguran.
Dabome, da tada ni ja vie nisam mogao sumnjati, da se ovdje nije radilo o Nijemcima neke posebne vjere, nego o
narodu za sebe, posebne vrste; jer, otkako sam se poeo baviti tim pitanjem i usmjerio pozornost na idove, Be mi se pojavio
u drugaijem svjetlu od onog prijanjeg. Kud god da sam iao, vidio sam samo idove, a to sam vie gledao, tim su se oni
vie i izotrenije izdvajali mojem oku od ostalih ljudi. Posebno u centru grada, i u podrujima sjevernije od dunavskog kanala,
vrvjelo je od naroda, koji ve po vanjskom izgledu nije imao vie nikakve slinosti s Nijemcima.
Ali, ako sam u to jo i mogao sumnjati, moje je kolebanje konano nestalo dranjem i stavovima dijela idova
samih.
Veliki pokret meu njima, koji u Beu i nije bio tako slabo rasprostranjen, nastupio je vrlo otro za potvrivanje
narodnog karaktera idova: Cionizam!
inilo se, dodue, da samo dio idova odobrava ovakav stav, dok velika veina takva opredjeljenja ipak osuuje, ak
u sebi i odbija. Pri bliem promatranju ovaj bi se izgled rasprio u zlokobnoj pari i u opravdavajuim izgovorima, da ne kaem
laima, iz isto koristoljubivih razloga. Jer takozvano idovstvo liberalnijih shvaanja nije odbijalo Cioniste kao Neidove,
ve kao idove nepraktinih, ak moda, za svoje idovstvo i opasnih javnih nazora.
U njihovom unutarnjem zajednikom biu uope se nita nije promijenilo.
Ova prividna borba izmeu cionistikih i liberalnih idova zgadila mi se ve u kratkom vremenu; ona je bila skroz
naskroz neistinita, to cerei izlairana, a time i nedovoljno pogodna za uvijek potvrivanu moralnu visinu i istou naroda.
I uope je moralna i druga istoa ovoga naroda bila toka za sebe. Da se ovdje nije radilo ni o kakvim oboavateljima
vode i istoe, moglo se kod njih utvrditi ve na vanjskom izgledu, naalost, vrlo esto ak i zatvorenih oiju. Meni bi ponekad
od smrada tih kaftanlija kasnije ak i pozlilo. Uz to je jo dolazila i njihova neista odjea i ne ba junaka pojava.
Sve ovo nije moglo djelovati nimalo privlano: a postajalo je odurno, kad bi se iznenada, pored tjelesne neistoe,
otkrila i sva moralna prljavtina izabranog naroda.
Nita me u tako kratkom vremenu nije moglo dovesti u sumnju i razmiljanje, koliko polagano rastui uvid u nain
djelovanja idova na nekim podrujima.
Je li uope postojala neka prljavtina, bestidnost u bilo kojem obliku, prije svega u podruju kulturnog ivota, a da
u tome nije sudjelovao bar jedan idov?
im bi se i uz najvei oprez u jednu takvu oteklinu uinio rez, nailo bi se kao na liinke - crve u gnojnom tijelu, na
malog idovia, esto puta sasvim zaslijepljenog iznenadnom svjetlou.
Bila je to teka optuba, koju je u mojim oima poprimilo idovstvo, kad sam upoznao njegovu djelatnost u tisku,
u umjetnosti, knjievnosti i kazalitu. Ovdje vie nisu mogla koristiti bilo kakva sveana uvjeravanja. Bilo je ve dovoljno
prouiti potporne stupove, imena duhovnih stvaralaca tih stranih maklera u kinu i kazalitu, koji su ovdje bili hvaljeni na sva
adolf hitler
28
usta, da bi se za dulje vrijeme ostalo vrst u uvjerenju. To je bila kuga, duhovna kuga, gore od nekadanje crne smrti kojom je
ovdje nekada bio zaraen narod. A u kolikim je samo koliinama taj otrov provoen i iren! Naravno, to je duhovna i moralna
razina takvog tvorniara umjetnosti bila nia, bila je i neogranienija njegova plodnost, dok konano takav mladi, vie nego
kakva rasprivaka maina trca svoju neistou u lice ovjeanstva. Pomislimo pri tome i na neogranienost njihova broja;
neka se zamisli da na jednog Goethea priroda lako ubaci svijetu pod kou jo i do deset tisua takvih baraba, koji tada kao
kliconoe najgore vrste truju due.
Bilo je uasno, ali ne za previdjeti, da je upravo idov u prevelikom broju od prirode izabran za tu neasnu
sudbinu.
Treba li njegovu izabranost traiti u tome?
Tada poeh intenzivno istraivati imena proizvoaa ovih neistih proizvoda javnog umjetnikog ivota. Uinak
je bio uvijek loiji od moga dotadanjeg dranja prema idovima. Mogao je ovdje osjeaj zavesti i tisuu puta, ali je razum
morao izvui svoje zakljuke.
injenica da je devet desetina cjelokupne literarne prljavtine, umjetnikog kia i kazalinih besmislica trebalo
pripisati na dugovni konto naroda koji ini jedva stoti dio svih stanovnika u zemlji; jednostavno se nije moglo porei - to je
bilo upravo tako!
S ovih stajalita poeh sada preispitivati i moj dragi svjetski tisak.
to sam, meutim, ovdje temeljitije postavljao svoje sonde, tim se vie srozavao predmet mog nekadanjeg divljenja.
Stil je bio sve nepodnoljiviji, sadraj se kao labilan i plitak morao odbiti, objektivnost prikazivanja sada mi se vie inila kao
la nego asna istina; autori su bili - idovi!
Tisue stvari koje sam prije jedva i primjeivao, sada su mi upadale u oi kao vrijedne moje pozornosti; druge, koje
su kod mene izazivale razmiljanja, nauio sam shvaati i razumijevati.
Liberalno uvjerenje ovog tiska, sada sam vidio u drugom svjetlu, njen otmjeni ton u odgovorima na napade, kao i
njihovo preuivanje, razotkrivali su mi se sada isto tako lukavim, koliko i podlim trikom; njihove ushiene kazaline kritike
vrijedile su samo za idovskog pisca, a odbijanje nikada nije pogodilo nekog drugog osim Nijemca. U tihom ustrajnom
prekoravanju protiv Wilhelma II. dale su se raspoznati iste one metode koje je preporuivala francuska kultura i civilizacija.
Bezvrijedan sadraj novela postao je sada pravo nepotenje, a u jeziku sam raspoznao glasove stranog naroda; smisao cjeline
je Nijemstvu ipak bio tako vidljivo tetan, da bi ono moglo tako to htjeti.
Ali, tko je za tako to bio zainteresiran?
Je li sve to bio samo sluaj?
Tako postadoh polako nesigurnim.
Razvoj se ubrzao, ali tek nakon uvida to sam ih proivio u nizu drugih zbivanja. Bilo je to u obliku opeg pogleda
na obiaje i moral, onako kako su bili kod velikog dijela idova sasvim otvoreno izloeni i neskriveno prakticirani.
Ovdje je opet ulica ponekad pruala zaista zornu runu
nastavu.
Odnos idova prema prostituciji, a jo vie prema trgovini djevojkama, mogao se prouavati u Beu kao u malo
kojem zapadnoeuropskom gradu, izuzevi moda, junofrancuska luka mjesta. Kad bi se uveer prolazilo ulicama i uliicama
Leopoldova grada, na svakom bi koraku, htio to ili ne, postojao svjedok dogaanja koja su velikom dijelu njemakog naroda
ostala skrivena, sve dok rat nije borcima na istonom bojitu dao priliku da mogu, ili bolje rei moraju, vidjeti neto slino.
Kad sam po prvi puta na taj nain upoznao idova, u ulozi isto tako ledeno hladnog i besramno poslovnog dirigenta tog ogav-
nog poronog posla izopaenosti velegrada, prostrujae mi kimom lagani trnci.
A tada je planulo.
I sada vie nisam mogao izbjei razmatranje idovskog pitanja, ne, sada sam to upravo htio. I kako sam sada u svim
smjerovima kulturnog i umjetnikog ivota i njegovim razliitim izraajima nauio potraiti idova, iznenada naletih na
njega na mjestu gdje sam ga ponajmanje oekivao.
Time to sam otkrio idova kao vodu socijaldemokracije, pue mi pred oima. Jedna duga unutarnja borba, dobila
je time svoj zavretak.
Ve u svakodnevnom ophoenju sa svojim drugovima na poslu, pala mi je u oi zauujua sposobnost njihova
pretvaranja, jer su prema jednom te istom pitanju zauzimali razliita stajalita, ponekad u samo nekoliko dana, a esto i u
samo nekoliko sati. Teko sam mogao razumjeti kako to ljudi koji samo dok razgovaraj u imaju razumne, shvatljive nazore,
a im se nau okrueni masom, te nazore iznenada gube. To je bilo tako esto, da ovjek padne u oaj. Kad bih poslije sati i
sati uvjeravanja ve bio uvjeren, da sam konano probio led ili razjasnio neku besmislicu, i ve se u srcu tome veselio, morao
sam, na svoju alost, ve sljedeeg dana poi ponovno iz poetka: sve je bilo uzaludno. Bezumlje njihovih stajalita inilo se
kao vjeno klatno koje uvijek ponovno poinje ispoetka.
Sve sam to ve i mogao shvatiti: da su nezadovoljni svojim udesom; da proklinju Sudbinu koja ih je esto toliko
puta oporo udarala; da su psovali vlast koja u njihovim oima nije imala osjeaja za njihov poloaj; da su protestirali protiv
mein kampf
29
cijena ivenih namirnica i za svoje zahtjeve izlazili na ulicu, sve se to moglo, bez obzira na razum jo i shvatiti. Ali, ono to
je moralo ostati neshvatljivim, bila je bezgranina mrnja, kojom su se obarali na svoju vlastitu narodnost, prezirali njenu
veliinu, prljali njenu povijest, velike ljude putali u kanalizaciju.
Ta borba protiv vlasitte vrste, vlastitog gnijezda, vlastitog zaviaja, bila je isto tako besmislena koliko i neshvatljiva.
To je bilo neprirodno.
Od ovoga poroka moglo ih se privremeno izlijeiti, ali samo na koji dan, najdulje za koji tjedan. Ako bi se neto
kasnije srelo onog navodno preobraenog, tada bi se utvrdilo da je on ostao onaj stari.
Neprirodnost ga je ponovno posjedovala.
*
Da su socijaldemokratski tisak preteno vodili idovi, saznao sam postupno; samo toj okolnosti nisam pripisivao nikakav
poseban znaaj, stanje je i u ostalim novinama bilo potpuno isto. Bilo je moda upadljivo samo jedno: nije bilo ni jednog lista,
gdje su se nalazili idovi, koji bi mogao stvarno biti nazvan nacionalnim, onako kako je to bilo u skladu s mojim odgojem i
shvaanjem.
Kad sam se svladao i pokuao itati tu vrstu proizvoda marksistikog tiska, odbojnost u meni je rasla do beskraja, upravo u
toj mjeri, da potraih tvorniare tih lupekih osvrta, kako bi ih poblie upoznao.
Poam od nakladnika, bili su to sve isti idovi.
Uzeh socijaldemokratske broure koje su mi bile na dohvatu ruke i potraih imena njihovih autora: idovi. Zapamtio
sam imena gotovo svih voa; bili su u daleko najveem broju takoer pripadnici izabranog naroda, bilo da se pri tome
radilo o predstavnicima Reichsrata, ili o tajnicima sindikata, predsjednicima organizacija ili agitatorima s ulice. Uvijek mi
je pred oima bila ista neobina slika. Imena Austerlitza, Davida, Adlera, Ellenbogena, itd. ostat e mi zauvijek u sjeanju.
Sada mi je postalo jasno jedno: Vodstvo stranka s ijim sam niim predstavnicima trebao mjesecima voditi najee bitke,
bilo je iskljuivo u rukama stranog naroda; jer, na moje sretno duevno zadovoljstvo, konano sam spoznao da idov nije bio
Nijemac.
I sada sam tek potpuno upoznao zavodnika naeg naroda.
Bilo mi je dovoljna ve samo godina boravka u Beu, da steknem uvjerenje kako ni jedan radnik nije mogao biti tako
tvrdoglav, a da ne bi mogao prihvatiti potpunije znanje i bolje objanjenje. Ja sam postupno postajao znalac njihova vlastita
uenja i primjenjivao sam ga kao oruje u borbi za moje unutarnje uvjerenje.
Uspjeh je gotovo uvijek bio na mojoj strani.
Veliku se masu moglo spasiti, ali samo uz cijenu velikog rtvovanja vremena i strpljenja.
Nikada nije bilo idova koji bi se oslobodio svoga svjetonazora.
Tada sam jo bio dovoljno djetinjast i nastojao im objasniti besmislenost njihova uenja, ranjavao sam u svom
uskom krugu jezik i grebao grlo i mislio da mi mora uspjeti uvjeriti ih u izopaenost njihovog marksistikog ludila: ali sam
time postizao ba suprotno. inilo se, kao da rastui uvid u unitavajue djelovanje socijaldemokratskih teorija i njihova
ispunjenja, slui samo jaanju njihove odlunosti.
to sam se tada s njima vie prepirao, tim sam vie upoznavao njihovu dijalektiku. Oni su najprije raunali na
glupost svoga protivnika, da bi tada, ako se nije nalazio neki izlaz, sami sebe jednostavno proglaavali glupanima. Ako
nita ne bi koristilo, tada bi se pravili kao da nita ne razumiju, ili bi odmah, ve pripremljeni, prelazili na drugo podruje i
podvaljivali neke same po sebi razumljivosti, ije bi prihvaanje tada odmah ponovno prebacili na sutinu drugog gradiva, da
bi se sada, ponovno se pribravi, uspjeli izvui, nita tono ne znajui. Gdje god da je napadnut neki apostol, skupljala se aka
hladetinskih sluzi, koja je curila kroz prste, da bi se u sljedeim momentu ve ponovno stegnula u aku. Ako bi se, meutim,
po nekom raspalilo tako unitavajue da on promatran od okoline ne bi mogao drugaije no da se suglasi, sljedeeg bi dana
uenje bilo ogromno. idov sad, a ma ba nita ne zna o onome od juer, ponovno raspreda svoje stare nepodoptine, kao da
se uope nita nije dogodilo i pretvara se zauen i ogoren to se mora izjanjavati, da se ne moe sjetiti ba niega, osim,
eto, jo prethodnog dana dokazane tonosti njegovih tvrdnji.
esto sam puta time bio zapanjen.
Ne moe se znati emu se treba vie uditi, njihovoj rjeitosti ili njihovoj vjetini laganja.
Poeo sam ih malo po malo mrziti.
Dobra strana svega toga bila je, da je upravo u onom opsegu u kojem su mi stvarni nosioci ili bar iritelji socijaldemokracije
upadali u oi, morala rasti moja ljubav prema svom narodu. Tko je pri avolskoj okretljivosti ovih zavodljivaca i mogao
prokleti nedune rtve? Kako je tek bilo teko meni samome ovladati dijalektikom prevrtljivou ove rase! Kako je tek
bio uzaludan takav uspjeh kod ljudi, koji su u ustima izvrtali istinu, glatko poricali upravo izgovorenu rije, da bi je ve u
narednoj minuti pretvorili u zahtjev!
Ne. to sam vie upoznavao idova, tim sam vie morao opratati radniku.
Najtea krivnja u mojim oima nije sada vie bila na njemu, ve na svima onima koji nisu nali vrijednim smilovati
mu se i eljeznom pravednosti dati narodnom sinu ono to mu dolikuje, a zavodljivce i pokvarenjake prisloniti uza zid.
adolf hitler
30
Podstaknut iskustvima svakodnevnog ivota, poeo sam odsada sam potajno istraivati izvore marksistikog uenja.
Njegovo mi je djelovanje sad postalo jasno do u pojedinosti, njegov uspjeh pod mojim paljivim pogledom pokazivao mi se
iz dana u dan, posljedice sam, uz malo mate, ve u sebi mogao predoiti. Preostalo je jo samo pitanje, je li utemeljivaima
uspjeh njihove kreacije u svom posljednjem obliku ve svjetlucao pred oima, ili su oni sami postajali rtvom zablude.
Osjeao sam da je oboje bilo mogue.
U jednom je sluaju bila obveza svakog misleeg ovjeka, da se ugura u front tog pogubnog pokreta, da bi moda
ipak sprijeio krajnost; u drugom sluaju su nekadanji uzronici ove narodne bolesti morali biti pravi vragovi; jer je samo u
mozgu nekog udovita - ne ovjeka - mogao poprimiti osmiljeni oblik plan takve organizacije, ija djelatnost kao zavrni
rezultat, mora dovesti do sloma ljudske kulture, a time i do opustoenja svijeta.
U tom sluaju, kao posljednji je spas preostajala jo samo borba svim sredstvima, kojima raspolau ljudski duh,
razum i volja, nezavisno od toga na iju e stranu vage Sudbina spustiti svoj blagoslov.
Tako se sada poeh poblie informirati o osnivaima ovoga uenja, da bih tako prouio osnove pokreta. Da sam
sada bre stigao do cilja, no to sam se i sam usudio pomisliti, imao sam zahvaliti iskljuivo svome do tada steenom, iako
slabo produbljenom, poznavanju idovskog pitanja. Jedino mi je ono omoguilo praktinu usporedbu stvarnosti s teorijskim
hvaljenjem osnivakih apostola socijaldemokracije i nauilo me razumjeti jezik idovskog naroda; on govori da bi sakrio ili
bar zamaglio misli, a njegov se stvarni cilj nipoto ne moe nai, recimo, napisan, jer drijema dobro skriven izmeu njih.
Za mene je dolo vrijeme mog najveeg preobraaja, kojeg sam u svojoj dui ikada proivio.
Od slabanog graanina svijeta postadoh fanatini antisemit.
Samo jo jednom - a to je bilo i posljednji puta - u mojoj se najdubljoj zabrinutosti pojavie zastraujue zabrinjavajue
misli.
Kada sam tako istraujui duga povijesna razdoblja ovjeanstva promatrao djelovanje idovskog naroda, u meni se
iznenada javilo uznemirujue pitanje: eli li moda ipak nespoznatljiva Sudbina, u svojoj zauvijek nepromjenljivoj odluci, iz
nama bijednim ljudima nepoznata razloga, konanu pobjedu ovog malog naroda?
Je li tome narodu, koji vjeito ivi na ovoj Zemlji, ona obeana kao nagrada?
Imamo li mi objektivno pravo, boriti se za nae samoodranje, ili je to samo subjektivno utemeljeno u nama?
Udubljujui se u marksistiko uenje i time razobliujue djelovanje idovskog naroda, u sabranoj jasnoi svoje
spoznaje, svoj mi je odgovor podarila sama Sudbina.
idovsko marksistiko uenje odbija aristokratski princip prirode, i na njegovo mjesto vjeno predodreenog prava snage i
sile, postavlja masu broja i njenu nitavnu teinu. Ono tako u ovjeku porie vrijednost linosti, osporava znaaj narodnosti
i rase i na taj nain oduzima ovjeanstvu pretpostavku njegova postojanja i njegove kulture. Ono bi kao osnova univerzuma
dovelo do propasti i kraja svake ovjeje misli shvatljivog poretka. I kao to bi tako u tom najveem spoznajnom organizmu,
rezultat primjene takvog zakona mogao biti kaos, tako bi i na Zemlji za stanovnike ove zvijezde takva primjena bila njihova
vlastita propast.
Ukoliko idov, uz pomo svoje marksistike teorije, pobijedi narode ovoga svijeta, njegova e kruna biti mrtvaka
igra ovjeanstva, a ova e planeta, kao i nekada, prije mnogo milijuna godina, ponovno, prazna, letjeti svemirom.
Vjena se priroda nemilosrdno osveuje zbog nepridravanja njenih zapovijedi.
Tako ja danas vjerujem, da postupam u smislu svemogueg Stvoritelja:
Time to se branim od idova, borim se za djelo Gospodina.
mein kampf
31
Glava 3.
OPA POLITIKA RAZMATRANJA IZ MOG
BEKOG RAZDOBLJA
D
anas sam uvjerenja da se ovjek, openito uzevi, osim u sluaju sasvim izuzetne nadarenosti, ne bi trebao javno baviti
politikom prije svoje tridesete godine, On to ne bi trebao, jer se upravo sve do tog vremena najveim dijelom odvija
formiranje tek ope platforme, s koje on sada ispituje razliite politike probleme i konano prema njima utvruje svoj vlastiti
stav. Tek po stjecanju takvog teoretskog svjetonazora i time dostignute pouzdanosti vlastitog naina promatranja pojedinih
pitanja dana, on sada iznutra kao zreo ovjek, treba ili smije sudjelovati u politikom voenju opih stvari.
Ako je to drugaije, on upada u opasnost da e jednog dana svoj dosadanji stav o bitnim pitanjima morati mijenjati,
ili, nasuprot svom boljem poznavanju stvari i spoznaje, ostati na stajalitu kojeg su razum i uvjerenje ve odavno odbacili.
U prvom je sluaju to za njega osobno vrlo muno, jer kao kolebljivac sada vie s pravom ne moe od svojih pristalica
oekivati ukazivanje povjerenja s onom istom neuzdrmanom vrstinom kao prije; za one koje je on vodio, takav pad voe je
obeshrabrenje, i ne tako rijetko, i osjeaj izvjesnog srama od onih koji su prethodno pobijedili u borbi. U drugom pak sluaju,
javlja se neto, to mi naroito danas tako esto gledamo, upravo u onoj mjeri u kojoj voa vie ne vjeruje u ono to je sam
govorio, njegova obrana postaje uplja i plitka, a time i skuena u izboru sredstava za borbu. I dok se sam vie ni ne pomilja
ozbiljno boriti za svoje politike proklamacije (ne umire se za neto u to se ne vjeruje), zahtjevi njegovih pristalica postaju
upravo u tom odnosu sve vei i bestidniji, dok konano on sam ne rtvuje i posljednji ostatak voe u sebi, da bi se uvukao
meu politiare, to e rei, meu onaj soj ljudi, ije je jedino opredjeljenje neopredijeljenost, uz drsku napadnost i esto
besramno razvijenu umjetnost laganja.
Doe li takav mladi, na nesreu estita ovjeanstva, jo i u parlament, onda se ve od poetka mora znati, da se
za njega bit politike sastoji samo jo u herojskoj borbi za stalno posjedovanje toga kolaa njegova ivota i njegove obitelji.
to su mu o toj politici ovisniji ena i dijete, tim e se on ilavije boriti za svoj mandat. Svaki ovjek s ikakvim politikim
instinktima, ve je samim time njegov osobni neprijatelj; u svakom novom pokretu on njui mogui poetak svoga kraja, a
u svakom veem ovjeku i opasnost koja mu od njega prijeti.
O tom soju parlamentarnih stjenica ja u govoriti jo temeljitije.
I tridesetogodinjak e tijekom svoga ivota jo mnogo toga nauiti. Ali to moe biti samo dopunjavanje i ispunjavanje
okvira koje podnosi prethodno utemeljen svjetonazor. Njegovo uenje vie nee biti nikakvo ponovno uenje principa, ve
douavanje, a njegove pristalice nee morati u sebi guiti nelagodan osjeaj da ih je on do sada pogreno pouavao, ve,
naprotiv: vidljivi organski rast vode pruit e im zadovoljstvo da njegov nauk znai, dakako, samo produbljivanje njihova
vlastitog uenja. To je u njihovim oima, svakako, dokaz ispravnosti njihovih dosadanjih nazora.
Voa koji i sam mora napustiti platformu svog svjetonazora po sebi, jer je spoznao da je pogrena, djeluje asno
samo onda, ako je zbog spoznaje svojih dosadanjih pogrenih shvaanja spreman povui krajnje posljedice. U takvom
sluaju on se mora odrei, bar javnog, obnaanja svoje politike djelatnosti. Jer, kako je u temeljnim spoznajama ve jednom
podlegao zabludi, postoji mogunost da se to dogodi i drugi puta. On ni u kom sluaju nema pravo jo i nadalje uivati
povjerenje sugraana ili ak tako neto i zahtijevati.
Koliko li ih se danas malo pridrava tog asnog djelovanja, svjedoi i opa pokvarenost tih protuha koje se u ovo
nae vrijeme osjeaju pozvanima voditi politiku.
Jedva da je i jedan od njih izabran za to. Nekada sam se dobro uvao bilo kakvog javnog nastupa, iako sam vjerovao da sam
se vie bavio politikom nego neki drugi.
0 tome to me je duevno pokretalo ili privlailo, govorio sam samo u najuem krugu. Ovi razgovori u najuem krugu
imali su po sebi mnogo toga dobroga; tako sam uio manje govoriti, a vie upoznavati ljude u njihovim isto beskrajnim
primitivnim nazorima
1 prigovorima. Pri tome sam se kolovao, a da nisam gubio vrijeme i mogunost svog daljeg obrazovanja. Prilike za to
svakako nisu bile tako povoljne u Njemakoj, kao tada u Austriji.
*
Ope politiko miljenje u staroj je dunavskoj monarhiji, po svom opsegu, bilo vee i obuhvatnije, nego u staroj
Njemakoj tog vremena, izuzev dijelova Prusije, Hamburga i obale Sjevernog mora. Pod pojmom Austrija ja sam u ovom
sluaju svakako podrazumijevao ono podruje velikog habsburkog carstve, koja je zbog svoje njemake naseljenosti bilo
u svakom pogledu ne samo povijesni razlog i osnova stvaranja ove drave uope, nego se u njenom stanovnitvu iskazivala
iskljuivo ona snaga, koja je toj politiki tako umjetnoj tvorevini mogla podariti unutarnji kulturni ivot za mnoga stoljea.
adolf hitler
32
to je vrijeme vie prolazilo, tim su vie egzistencija i budunost ove drave ovisili od dranja ove eline klice carstva.
Ako su stare nasljedne zemlje bile srce carstva, koje je uvijek u krvotok dravnog i kulturnog ivota pumpalo svjeu krv, tada
je Be bio mozak i volja zajedno.
Ve u njegovom vanjskom izgledu, smjela se ovom gradu priznati snaga, da u takvom konglomeratu naroda vlada
kao ujedinjujua kraljica, kako bi pomou raskoi vlastite ljepote mogao zaboraviti pojave starenja cjeline.
Iako je carstvo u svojoj nutrini jo tako estoko podrhtavalo od krvavih borbi pojedinih nacionalnosti, inozemstvo
je, a posebno Njemaka, vidjelo samo ljupku sliku ovoga grada. Razoarenje je bilo tim vee, jer je Be tog vremena ini
se krenuo u svoj moda posljednji i najvei uzlet. Pod vlau stvarno genijalnog gradonaelnika, probudila se, dostojna
divljenja, prijestolnica careva staroga carstva, jo jednom, u novi predivni mladi ivot. Posljednji veliki Nijemac kojeg je iz
svojih redova dao narod kolonista Istone marke nije slubeno ubrajan u takozvane dravnike. Ali, time to je taj dr. Lueger
kao gradonaelnik carskog i prijestolnikog glavnog grada Bea isarao neuvene podvige u, smjelo bi se ak rei, svim
podrujima komunalne, gospodarske i kulturne politike, ojaao je on srce cjelokupnog carstva i tim okolnim putem postao
vei dravnik nego to su to tada bili takozvani diplomati svi zajedno.
Ako je narodna tvorevina zvana Austrija konano ipak propala, tada to ni najmanje ne govori protiv politike
sposobnosti Nijemstva u staroj Istonoj marki, ve je to bio neizbjean rezultat nemogunosti da se za deset milijuna ljudi trajno
odri pedeset - milijunska drava razliitih nacija, kada ba i nisu pravodobno postojale sasvim odreene pretpostavke.
Nijemac - Austrijanac je mislio vie na veliko.
On je uvijek bio naviknut ivjeti u okviru velikog carstva i nikad nije izgubio osjeaj za s tim povezane zadae. On je
u toj dravi bio jedini koji je izvan granica ue krunske zemlje raspoznavao jo i carsku granicu; pa kad ga je sudbina napokon
morala i odvojiti od zajednike domovine, jo i tada je pokuavao savladati ogroman zadatak postati gospodarem i odrati
Nijemstvu ono, to su ve jednom oevi u beskrajnim borbama otrgli od Istoka. Pri tome jo treba imati na umu, da se sve to
moglo obaviti s podijeljenom snagom; Jer, srca i sjeanja onih najboljih nikada nisu prestala osjeati za cijelu majku zemlju,
dok je samo ostatak ostao u zaviaju.
Ve je opi obzor Nijemca - Austrijanca bio srazmjerno iri. Njegovi ekonomski odnosi obuhvaali su esto gotovo cijelo
mnogostruko carstvo. Gotovo sva stvarno velika poduzea bila su u njegovim rukama; vodee osoblje tehniara i inovnika
regrutirao se veinom iz njegovih redova. A on je bio i obnaatelj vanjske trgovine, sve dok idovstvo nije stavilo svoju ruku
na ta njemaka prapodruja. Samo je on politiki drao dravu na okupu. Ve ga je i vrijeme sluenja vojske bacalo daleko
izvan uskih granica zaviaja. Ako se austrijsko - njemaki regrut, moda i uvrstio u njemaku regimentu, ona se sama mogla
nalaziti isto tako u Hercegovini, kao i u Beu ili Galiciji. asniki kor je jo uvijek bio njemaki, vie dravno inovnitvo
preteno njemako. Njemaki su najzad bili i umjetnost i znanost. Izuzimajui ki najnovijeg umjetnikog razvoja, ija bi
proizvodnja bez daljnjeg mogla potjecati od nekog crnakog naroda, posjednik i iritelj istinskog umjetnikog uvjerenja,
bio je jedino samo sam Nijemac. U muzici, arhitekturi, kiparstvu i slikarstvu, Be je bio izvor koji je u neiscrpnoj punoi
opskrbljivao cijelu dvojnu monarhiju, a da sam nikada nije vidljivo zakazao.
Nijemstvo je konano bilo jo i obnaatelj cjelokupne vanjske politike, ukoliko se izuzme ono malo Maara.
Pa ipak je uzaludan bio svaki pokuaj odravanja ovog carstva, kojem su nedostajale bitne pretpostavke.
Za opstojnost austrijske narodne drave postojala je samo jedna mogunost - da se u pojedinim nacijama prevladaju centri-
fugalne sile. Dravom se vlada ili centralistiki, s tim da se ona tako organizirana i iznutra, ili je ona drugaije nezamisliva.
U raznim svijetlim trenucima do tog su uvida dolazila i najvia mjesta, da bi, najee, nakon kratkog vremena to
zaboravili, ili, kao teko ostvarivo, gurali ustranu. Svaka misao o nekom federativnijem ustrojstvu carstva morala je nuno,
uslijed nedostatka jake dravne jezgre nadmone snage, doivjeti neuspjeh. K tome jo treba dodati i bitno drugaije unutarnje
pretpostavke austrijske drave u odnosu na njemako carstvo Bismarckova shvaanja. U Njemakoj se radilo samo o tome, da
se prevladaju politike tradicije, jer je u kulturnom pogledu uvijek postojala zajednika osnova. Carstvo je, prije svega, bilo
nastanjeno, izuzev malih stranih djelia i ogranaka, samo pripadnicima jednog naroda.
U Austriji su odnosi bili obratni.
Ovdje nije postojalo politiko sjeanje vlastite veliine pojedinih zemalja, izuzev Maarske: ili je bilo sasvim prebrisano
spuvom vremena, ili je u najmanju ruku ostajalo zamueno ili nejasno. Zato su se, s druge strane, u doba principa nacionaliteta
u raznim zemljama - pokrajinama razvijale narodne snage ije je savladavanje moralo postati teko, upravo u onoj mjeri, u
kojoj su se na rubu monarhije poele stvarati nacionalne drave, iji su dravotvorni narodi bili rasno srodni ili isti s pojedinim
austrijskim narodnim ograncima. Te su drave od tada mogle sa svoje strane izazvati veu privlanu snagu, nego to je to bilo
nasuprot tome jo mogue Nijemcima - Austrijancima.
ak ni Be na dulji rok nije vie mogao izdrati ovu borbu.
Razvojem Budimpete u velegrad, Be je po prvi puta dobio rivala, iji zadatak vie nije bio povezivanje cjelokupne
monarhije, ve naprotiv, jaanje samo jednog njenog dijela. U kratkom je vremenu ovaj primjer trebao slijediti i Prag, a potom
Lamberg, Ljubljana, itd. S usponom ovih nekada provincijalnih gradova u nacionalne glavne gradove pojedinih zemalja,
formirala su se sada i sredita za svoj samostalniji kulturni ivot. Tek su time narodno - politiki instinkti poprimili svoju
mein kampf
33
duhovnu osnovu i produbljenje. I tako se jednom morao pribliiti trenutak, kada su ove pogonske snage pojedinih naroda
postale snanije od snaga zajednikog interesa, to se u Austriji i dogodilo.
Tijek ovog razvitka mogao se vrlo jasno utvrditi nakon smrti Josipa II. Njegova je brzina ovisila o nizu imbenika,
koji su se dijelom nalazili u samoj monarhiji, a drugim su dijelom bili posljedica odreenog vanjskopolitikog poloaja
carstva.
Kad bi se ozbiljno htjela prihvatiti i povesti borba za odranje ove drave, tada je k tom cilju mogla voditi samo
koliko bezobzirna toliko i uporna centralizacija. Ali se tada prije svega morala naglasiti formalna zajednika pripadnost
principijelnim utvrivanjem jedinstvenog dravnog jezika; Upravi su se trebala dati u ruke pomona tehnika sredstva, bez
ega ne moe postojati jedinstvena drava. Tek bi se tada na trajno kroz kolu i nastavu mogla odnjegovati jedinstvena
dravna svijest. To se ne postie kroz deset ili dvadeset godina, ve se mora raunati na stoljea, kao to se i inae u svim
kolonizatorskim pitanjima vee znaenje pridaje upornosti, nego energiji trenutka.
Da tada, i uprava, a i politiko vodstvo, mora biti u najstrooj jedinstvenosti, razumije se samo po sebi.
Za mene je bila beskrajno bogata pouka shvatiti zato se ovo nije dogodilo, ili tonije, zato to nije uinjeno. Krivac za ovaj
propust bio je i krivac za slom carstva.
Stara je Austrija, vie nego bilo koja druga drava, bila vezana za veliinu svog vodstva. Ovdje je, dakako, nedostajao
temelj nacionalne drave, koja u narodnoj osnovi jo uvijek posjeduje snagu odranja, ako vodstvo kao takvo toliko zataji.
Jedinstvena narodna drava moe, zbog prirodne oputenosti svoga stanovnitva i time povezane otporne snage, ponekad
podnijeti zauujue duge periode najloijeg upravljanja i vodstva, a da zbog toga ne propadne iznutra. Pri tome se esto
ini da u takvom tijelu nema vie nikakva ivota, kao da je mrtvo!, dok mrtvac iznenada ne ustane i sada pokae ostalom
ovjeanstvu divljenja vrijedne znakove svoje neunitive ivotne snage.
Drugaije je to ipak u carstvu koje nije sastavljeno od istih naroda, niti od zajednike krvi, nego ga, tovie, odrava
zajednika aka. Ovdje svaka slabost vodstva nee voditi dravu u zimski san, ve e biti povod buenja svih individualnih
instinkata koji su prisutni po krvnoj zasnovanosti, a nemaju mogunosti da se u trenutku volje razviju. Samo stoljetnim
zajednikim odgojem, zajednikom tradicijom, zajednikim interesima itd., ovu se opasnost moe ublaiti. Otuda e takve
dravne tvorevine, to su mlade i tim ovisnije od veliine vodstva, kao djela grandiozno snanog ovjeka i duhovnog heroja,
esto puta ve nakon smrti usamljenog velikog osnivaa, ponovno propasti. Ali, jo i nakon stoljea, ne znai da su te
opasnosti i savladane, one samo miruju, da bi se opet iznenada probudile, kad zajedniko vodstvo i snaga zajednikog odgoja,
uzvienost svih tradicija, vie ne budu mogli prevladati polet vlastitog odvojenog ivotnog poriva razliitih plemena.
Vjerojatno je tragina krivica kue Habsburg, to ovo nije mogla shvatiti.
Jednom jedinom meu njima sudbina je drala baklju za budunost njegove zemlje, ali se tada i ona zauvijek ugasila.
Josip II., rimski car njemake nacije, u svom je rastuem strahu vidio, kako njegova kua, pritisnuta na krajnji rub
carstva, mora jednom nestati u vrtlogu jednog Babilona naroda, ako se u posljednji as ne popravi ono to su propustili uiniti
oevi. S natovjeanskom snagom izloio se prijatelj ljudi protiv neodgovornosti predaka i traio da u jednom desetljeu
nadoknadi ono to su stoljea prethodno propustila. Da je njegovom radu bilo poklonjeno samo etrdeset godina, i da su
poslije njega bar jo dvije generacije nastavile zapoeto djelo na isti nain, vjerojatno bi se bilo uspjelo postii udo. Ali,
kako je on poslije jedva deset godina vladavine umro, s njim u grob potonu i njegovo djelo, zauvijek zaspalo u kapucinskoj
grobnici da se vie nikad ne probudi.
Njegovi nasljednici nisu ni voljom ni duhom, dorasli toj zadai.
Kad sad nad Europom bljesnue prve revolucionarne munje novog vremena, i u Austriji se poee malo po malo
javljati poari. Samo kada poar konano planu, njegov je ar bio manje raspiren socijalnim, drutvenim ili opepolitikim
uzrocima, a mnogo vie pogonskim silama narodnog porijekla.
Revolucija iz 1848. je mogla biti svagdje klasna borba, ali je u Austriji ipak bila poetak novih rasnih sukoba. Time
to se tada Nijemac, zaboravljajui ili ne prepoznajui svoje podrijetlo, stavio u slubu revolucionarnog prevrata, zapeatio
je svoju sudbinu. Pripomogao je da se probudi duh zapadne demokracije koji mu je u kratkom vremenu uskratio osnove
vlastitog postojanja.
Stvaranjem parlamentarnog, predstavnikog tijela, bez prethodnog zasnivanja i uvrenja zajednikog dravnog
jezika, poloen je kamen temeljac kraja prevlasti Nijemstva u monarhiji. Od tog je trenutka bila izgubljena i sama drava. Sve
to je nakon toga slijedilo, bilo je samo povijesno trajanje jednog carstva.
Pratiti taj raspad bilo je isto tako potresno, koliko i smijeno. U tisue i tisue oblika provodilo se do pojedinosti izvrenje
povijesne presude. Time to je jo jedan velik dio ljudi slijepo tumarao kroz ove pojave propasti, samo se jo dokazivala volja
Bogova za unitenjem Austrije.
Ne elim se ovdje gubiti u pojedinostima, jer to nije ni zadaa ove knjige. elim samo izvui neke dogaaje koji spadaju u
krug temeljnih razmatranja koja su kao postojei uzroci propasti naroda i drave i u naem dananjem vremenu jo uvijek
znaajni i koji mi konano potpomau osigurati osnovu mojeg politikog naina miljenja.
adolf hitler
34
*
Meu institucije koje su najjasnije, ak i malograaninu koji inae nije ba blagoslovljen otrim pogledom u stanje
stvari, prikazale stanje i otkrile prodiranje Austrijske monarhije, na elu se nalazila ona, koja je zadobila najvie snage za
sebe - parlament, ili, kako se to u Austriji zvalo: Reichsrat ( Savjet carstva).
Uzorak ovog tijela bio je vidljiv u Engleskoj, zemlji klasine demokracije. Otuda je preuzet cijeli usreiteljski ustroj i
presaen, to je bilo mogue vie nepromijenjen, u Be.
U Zastupnikom domu i Gornjem domu slavio je engleski dvodomni sustav svoje uskrsnue, samo to su sami
Domovi bili neto drugaiji. Kada je Barry jednom davno svoju parlamentarnu palau podigao iz bujica Themse, zahvatio je u
povijest britanskog svjetskog carstva i donio iz nje ukras sa tisuu i dvjesto rupa, konzola i stupova svoje raskone graevine.
Graditelji, kipari i likovni umjetnici izgradie tamo Dom lordova i naroda, peat slave cijele nacije.
Ovdje se, u Beu, javila i prva potekoa. Jer kad je Danac Hansen zavravao i posljednje ukrase na vratima
mramornog doma narodnog predstavnitva, za ukraavanje mu nije preostalo nita drugo neko pokuati potraiti oslonac
u Antici. Sada tu kazalinu graevinu zapadne demokracije uljepavaju rimski i grki flozof i dravnici i u simbolikoj
ironiji, preko dva Doma vuku etveroprege dvokolice na sve etiri strane svijeta, svaki na svoju stranu, da bi na taj nain
podarili najbolji izraz unutarnjeg natezanja prema vanjskom svijetu.
Nacionalisti su kao uvredu i provokaciju zabranili da u tom graditeljskom djelu bude veliana austrijska povijest,
kao to se to u samom carstvu, dakako, tek pod grmljavinom bitaka prvog svjetskog rata usudilo Walotschenovu graevinu
Reichstaga natpisom posvetiti njemakom narodu.
Kad sam, jo ni dvadesetogodinjak, po prvi puta uao u raskono zdanje na Franzensringu, da bih kao gledatelj i
sluatelj bio nazoan nekoj sjednici poslanikog doma, bio sam ophrvan osjeajima najvee mrnje
Odavna sam mrzio parlament, ali nipoto ne kao instituciju po sebi. Naprotiv, kao slobodouman ovjek nisam u sebi
uope ni mogao predoiti neku drugu moguu vlast, jer bi mi pomisao na nekakvu diktaturu izgledala prema mom dranju u
odnosu na kuu Habsburg, kao zloin protiv slobode i protiv svakog razuma.
Tome je ne malo pridonijelo i to to mi je ve kao mladom ovjeku, zbog mog obimnog itanja novina, bilo
ucijepljeno izvjesno divljenje prema engleskom parlamentu, a nisam ni slutio da to divljenje bez daljnjega nisam htio
napustiti. Dostojanstvo s kojim je tamo i Donji dom slijedio svoje zadatke (kako je to lijepo znao opisati na tisak), jako mi
se svidjelo. Je li uope i mogao postojati uzvieniji oblik samovladanja naroda?
Ba zbog toga sam bio neprijatelj austrijskog parlamenta. Drao sam oblik njegova djelovanja nedostojnim svog
velikog uzora. Ali sada se, k tomu, dogodilo sljedee:
Sudbina Nijemstva u austrijskoj dravi bila je ovisna o njegovoj zastupljenosti u Reichsratu (Grakom savjetu).
Do uvoenja opeg i tajnog izbornog prava, postojala je jo neka, iako neznatna, njemaka veina u parlamentu. Ve je i to
stanje bilo opasno, jer je po nacionalno nepouzdanom dranju socijaldemokracije, ova veina u kritinim pitanjima koja su
se ticala Nijemstva - da od sebe ne bi odvratila predstavnike pojedinih stranih naroda - uvijek nastupala protiv njemakih
interesa. Socijaldemokraciju se ve tada nije moglo drati njemakom strankom. Uvoenjem opeg izbornog prava prestala
je, meutim, i isto brojano gledano, njemaka nadmo. Sada vie nije bilo nikakvih preprjeka na putu daljeg odnjemivanja
drave.
Nacionalni nagon samoodranja doputao mi je ve tada da zbog ovog razloga malo volim i cijenim narodno
predstavnitvo u kome je Nijemstvo umjesto predstavljanja bilo izdavano. Ve su samo to bili nedostaci, koji su, kao i mnogo toga
drugog, mogli biti pripisivani ne stvari po sebi, ve austrijskoj dravi. Prije sam jo vjerovao da ponovnim uspostavljanjem
njemake veine u predstavnikim tijelima, protiv toga vie ne bi trebao postojati nikakav povod za principijelan stav, dokle
god stara drava jo uope i postoji.
Tako sam, dakle, duevno svjesno po prvi puta stupio u koliko svete, toliko i osporavane prostorije. One su mi,
dodue, bile svete samo zbog uzviene ljepote predivna zdanja. udesno grko djelo na njemakom tlu.
Ali, u kojem li sam kratkom vremenu bio ozlojeen, kad sam vidio bijednu predstavu, koja se sada odvijala pred
mojim oima!
Sjednici je bilo nazono nekoliko stotina ovih narodnih predstavnika, koji su upravo trebali zauzeti svoj stav prema
nekom vanom pitanju gospodarskog znaaja.
Bio mi je dovoljan ve taj prvi dan, da me niz tjedana potom podstakne na razmiljanje.
Duhovni sadraj izloenog bio je zaista na tako poniavajuoj visini, ako se govore uope moglo shvatiti, jer neki
od gospode nisu govorili njemakim, ve njihovim slavenskim materinskim jezicima, ili, bolje rei, dijalektima. Ono to sam
do sada spoznao iz itanja novina, sad sam bio u prilici uti i na svoja vlastita uha. Bila je to gestikulirajua, svim vrstama
tonova ispremijeana dreea, divlje pokretljiva masa, a iznad nje bezazleni ostarjeli striek, koji se trudio, u znoju lica svoga,
estokim mahanjem zvona i sad umirujuim sad opominjuim dovikivanjem, dostojanstvo kue ponovno dovesti u red.
Morao sam se nasmijati.
Nekoliko tjedana kasnije ponovno sam bio u toj kui. Sada se slika promijenila, nije se mogla prepoznati. Sala
mein kampf
35
sasvim prazna. Tamo dolje se spavalo. Nekoliko je poslanika bilo na svojim sjeditima zijevajui jedan prema drugome, jedan
od njih je govorio. Bio je nazoan dopredsjednik Doma, koji je, vidljivo se dosaujui, gledao po sali.
U meni se javie, prve slutnje Sada sam odlazio uvijek tamo, kad god mi je to vrijeme doputalo i mirno i paljivo
promatrao odgovarajui prizor, sluao govore, ukoliko su bili razumljivi, prouavao vie ili manje inteligentna bia tih
izabranika nacije ove tune drave - i malo po malo, izgraivao svoje vlastito miljenje.
Bila je dovoljna godina dana ovih mirnih promatranja, da bih, ali zaista bez ostatka, izmijenio ili otklonio sva svoja
prijanja shvaanja o biu ove institucije. Moje unutarnje bie nije vie prihvaalo krivotvorenu sliku, koju je o njoj imala
zvanina misao Austrije; ne, sad vie nisam mogao priznati parlament kao takav. Do tada sam drao da je nesrea austrijskog
parlamenta u nedostatku njemake veine, ali sam sada zlu kob vidio u cijelokupnoj pojavi i biu te institucije uope.
Postavi mi se cijeli niz pitanja.
Poeh se prisnije upoznavati s demokratskim principom veinskog odluivanja, kao osnove cijele ove institucije,
ali nita manju pozornost nisam poklanjao duhovnim i moralnim vrijednostima te gospode, koja su kao izabranici nacije njoj
trebali i sluiti.
Tako sam istovremeno prouio i upoznao i instituciju i njene obnaatelje.
Tijekom nekoliko godina u mojoj se spoznaji i pogledu, u plastinoj jasnoi, ocrtao tip uveliavajue dostojanstvene
pojave novijeg vremena - Parlamentarac. On se u meni poe utuvljavati u obliku koji nikada vie nije bio podvrgnut bilo
kakvoj promjeni.
I ovaj puta me je zorna nastava praktine stvarnosti sauvala da se ne uguim u teoriji, koja se na prvi pogled mnogima ini
zavodljivom, ali koja se, unato svemu tome, mora pribrojiti iskrivljenim pojavama ovjeanstva.
Demokracija dananjeg Zapada je prethodnica marksizma, koji bez nje ne bi bio uope zamisliv. Tek ona prua toj
svjetskoj kugi hranjivo tlo, na kome se tada moe iriti zaraza. U njenoj vanjskoj izraajnoj formi, parlamentarizmu, ona je
sebi stvorila jo jednu nakazu od blata i vatre, pri emu mi se, naalost, ta vatra uinila kao da je sagorjela ve u ovom
trenu.
Morao sam biti vie nego zahvalan Sudbini, to mi je jo u Beu podnijela na razmatranje i ovo pitanje, jer se bojim
da bih u tadanjoj Njemakoj i suvie lake ruke doao do odgovora. Da sam svu kominost te institucije zvane Parlament
najprije upoznao u Berlinu, moda bih zapao u proturjenosti, i bez oito dobrih razloga se stavio na stranu onih, koji su
dobrobit naroda i carstva vidjeli jedino u iskljuivom zahtjevu sile carskog miljenja i tako ipak, nasuprot vremenu i ljudima,
ostajali istovremeno i strani i slijepi.
U Austriji je to bilo nemogue.
Ovdje se nije moglo lako upasti iz jedne grjeke u drugu. Ako nije valjao parlament, tada su jo manje valjali
Habsburgovci - drugi sluaj nije bio mogu. Samim odbijanjem parlamentarizma, ovdje nita nije uinjeno, jer je uvijek
ostajalo otvoreno pitanje: Sto sad? Odbijanjem i uklanjanjem Reichsrata preostala bi dabome kao jedina sila, vlast kue
Habsburg, to je meni bila potpuno nepodnoljiva misao.
Tekoa ovog posebnog sluaja dovela me je prije nego to bi se to moglo oekivati s obzirom na moju mladost, do
temeljitog razmatranja problema po sebi.
Ono to me je ponajprije i ponajvie natjeralo na razmiljanje, bilo je oigledno nepostojanje svake odgovornosti pojedinca.
Parlament donosi nekakav zakljuak, ije posljedice mogu biti tako sudbonosne za dravu, a nitko za to ne snosi
odgovornost, nitko nikad ne podnosi raun. Jer, naziva li se to preuzimanjem odgovornosti kada poslije sloma vlada koja snosi
krivicu podnese ostavku? Ili se koalicija raspadne pa raspusti i parlament?
Moe li se uope neku prevrtljivu veinu ljudi ikada uiniti odgovornom?
Nije li ipak zamisao svake odgovornosti povezana s pojedincem?
Moe li se vodeu linost vlade uiniti odgovornom za djelovanje ije se nastajanje i provoenje stavlja iskljuivo
na raun htijenja i sklonosti neke veine ljudi?
Ili: nije li zadatak vodeeg dravnika umjesto u proizvoenju stvaralakih zamisli ili planova po sebi, zapravo
i tovie u umjetnosti da se genijalnost njegovih nacrta neprestano objanjava stadu ovnova praznoglavaca, da bi se tada
izmolila njihova velikoduna suglasnost?
Je li kriterij dravnika da on mora u isto tako visokoj mjeri vladati umjetnou uvjeravanja, kao i onom iz podruja dravnike
mudrosti u zacrtavanju velikih smjernica i donoenju velikih odluka?
Je li nesposobnost voe dokazana time, to mu za odreenu ideju nije uspjelo pridobiti veinu neke, manje ili vie
isto sluajno skupljene gomile?
Da, i je li ta gomila ikada uope i shvatila neku ideju prije nego to njen uspjeh postane navjestitelj njene veliine?
Nije li svako genijalno djelo ovoga svijeta, zapravo vidljivi protest genija protiv tromosti mase?
Sto treba initi dravnik koji se ne uspije dodvoriti toj gomili za njenu naklonost svojim planovima?
Treba li je potkupiti?
Ili se treba, s obzirom na glupost svojih sugraana, odrei provoenja zadataka osvjedoenih kao ivotna neophodnost
i povui se, ili pri njima ipak ostati?
adolf hitler
36
Ne upada li u takvom sluaju stvarni karakter u nerjeivi konfikt izmeu spoznaje i pristojnosti, ili, bolje reeno,
shvaanja potenja?
Gdje ovdje lei granica koja razdvaja opu dunost prema cjelini, nasuprot obvezi osobne asti?
Ne mora li se svaki pravi voa strogo uvati od toga, da na taj nain bude degradiran u politikog pekulanta?
I ne mora li se, u obrnutom sluaju, svaki pekulant osjeati pozvanim da djeluje u politici, jer posljednju
odgovornost ne treba snositi on sam, nego nekakva neuhvatljiva gomila?
Ne mora li na parlamentarni veinski princip dovesti openito do razaranja pojma vode?
Vjeruje li se, ipak, da napredak ovoga svijeta nastaje iz mozga veine, a ne iz glava pojedinaca?
Ili, predvia li se da se za ovjeju budunost smije odrei pretpostavki ljudske kulture?
Ne ini li se ona, naprotiv, neophodnijom nego ikada prije?
Time to parlamentarni princip veinskog odluivanja odbija autoritet linosti i na njeno mjesto postavlja brojnost
ove ili one gomile, on se ogrjeuje o aristokratske temelje Prirode, pri emu se dodue njeni nazori o plemstvu, ni u kom
sluaju ne mogu, recimo, otjeloviti u dananju dekadenciju naih gornjih deset tisua.
Kakvo pustoenje priinjava ova institucija moderne parlamentarne vlasti moe si, svakako, zamisliti itatelj
idovskih novina, osim ako nije nauio samostalno misliti i procjenjivati. Ona je u prvom redu poticaj za nevjerojatnu poplavu
najbezvrijednijih pojavnosti naih dana u cjelokupnom politikom ivotu. Koliko god da e se pravi voa distancirati od
politike djelatnosti, koja se najveim svojim dijelom ne sastoji od stvaralakog rada i uinka, ve mnogo vie od krivotvorenja
i djelovanja radi stjecanja naklonosti neke veine, jo u veoj mjeri e ba takva njegova djelatnost odgovarati sitnim duama
i privlaiti ih..
to je danas takav gulikoa patuljastijeg duha i mogunosti, to mu u svijest jasnije dolazi vlastiti uvid o bijedi
svoje pojave, tim e on vie slaviti sustav, koji od njega ni u kom sluaju ne zahtijeva snagu i genijalnost nekog diva, ve se,
tovie, zadovoljava prepredenou seoskog kmeta, da radije gleda ak i takvu vrstu mudrosti, nego mudrost Perikla. I pri
tome se takva budala nikada ne mora muiti oko odgovornosti za svoj rad. On je temeljito osloboen te brige ve i stoga, jer
on, dabome, tono zna da je potpuno svejedno kakav e biti uinak njegovih dravnikih eprtljancija, njegov je kraj ve
odavno zabiljeen u zvijezdama; on e jednoga dana, nekom drugom, isto tako velikom duhu, morati predati svoje mjesto.
Jer obiljeje je takvog propadanja da se koliina velikih dravnika poveava u onoj mjeri, u kojoj opada mjerilo vrijednosti
pojedinca. On e, meutim, sa sve veom ovisnou od parlamentarnih veina morati postajati sve manji, jer e s jedne strane
veliki duhovi uvijek odbiti da budu straari glupih neznalica i brbljivaca, kao to e, s druge strane, predstavnici veine, to
znai gluposti, nita manje strastveno mrziti nadmonu glavu.
Za takvu Skuptinu Hildinih gradskih poslanika uvijek postoji utjean osjeaj, jer znaju da ih predvodi voa, ija
mudrost odgovara razini nazonih: pa zar ne treba svatko doivjeti radost to s vremena na vrijeme moe pustiti da bljesne i
njegov duh - a prije svega zbog toga, to, kad bilo tko moe biti majstor, zato to jednom ne bi mogao biti i Peter?
Ovaj pronalazak demokracije najvie odgovara svojstvu, koje je u posljednje vrijeme izraslo u pravu sramotu,
naime, kukaviluk velikog dijela naeg takozvanog vodstva. Kakve li sree to se ono pri donoenju svih odluka koje su od
stvarnog znaaja, moe sakriti iza suknje takozvane Veine!
Pogledajmo jednom samo takvog politikog razbojnika, kako zabrinut za svaku uredbu prosi suglasnost veine, da
bi tako zatitio ortake, a time za sva vremena sa sebe skinuo teret odgovornosti. To je, meutim, dodatni glavni razlog zato
je takav nain politike djelatnosti asnom, a time i hrabrom, ovjeku odvratan i mrzak, dok one bijedne karaktere - a tko
za svoje djelovanje nee osobno preuzeti odgovornost ve trai sklonite, taj je straljiv nevaljalac - takva vrsta politike
djelatnosti privlai. I kada se elnitvo neke nacije sastoji od takvih bijednika, tada se tako neto ve u kratkom vremenu ljuto
osveti. Tada se vie nee smoi hrabrosti dostojna ovjeka ni za jednu vanu djelatnost. Svatko e prije prihvatiti bilo koju,
pa i takvu sramnu neasnost, nego se izboriti za neku dostojanstvenu odluku; i zar ovdje nema vie nikoga koji je spreman
izloiti svoju linost i svoju glavu za provoenje bezobzirne odluke!
Jer, nikada se ne treba i ne smije zaboraviti: Veina ni ovdje nikada ne moe zamijeniti pravog ovjeka. On ne samo
da je uvijek zastupnik gluposti, nego i kukaviluka. I kao to je teko mogue meu stotinama praznoglavaca nai jednog
mudraca, isto je tako nemogue da stotina plaljivaca donese herojsku odluku.
to je manja odgovornost vode, tim e vie rasti broj onih koji e se i u najbjednijoj mjeri osjetiti osobno pozvanima,
svoje besmrtne snage naciji staviti na raspolaganje. Pa oni, zaboga, vie nisu u stanju ni ekati da ve konano dou na red!
Oni ve stoje u dugoj koloni, brojei s bolnim aljenjem sve one koji ekaju ispred njih i gotovo na sate i minute raunaju tko
e ih prema ljudskim mjerilima dovesti na potez. Stoga oni eznu za svakom promjenom funkcije koja im lebdi pred oima
i zahvalni su svakom skandalu koji pred njima raiava put. Ako se netko ipak ne eli povui sa zauzetog poloaja, oni to
tada osjeaju gotovo kao krenje svetoga sporazuma zajednike solidarnosti. Tada postaju zli i nikako se ne smiruju, sve dok
bestidnik najzad ne padne i svoje jo toplo mjesto ponovno stavi na raspolaganje javnosti. Zbog toga on nee vie tako brzo
ponovno doi do poloaja. Ipak, im je takva kreatura bila prinuena napustiti svoj poloaj, ona e se odmah pokuati ugurati
u ope redove onih koji ekaju, osim ako je uskomeani povici i psovke drugih u tome ne sprijee.
mein kampf
37
Posljedice svega toga su zastraujue brze promjene na najvanijim mjestima i slubama takve dravne tvorevine,
uinak koji u svakom sluaju djeluje nepovoljno, a ponekad ak i katastrofalno. Jer ovim izmjenama sada ne postaju rtvom
samo glupan i nesposobnjakovi, ve jo vie i pravi voa, ako sudbina nekog takvog uope uspije dovesti na poloaj. I im
se za tako neto sazna samo jednom, odmah se u obranu organizira zgusnuti front, naroito ako jedna takva glava ne potjee iz
vlastitih redova, to se podrazumijeva, a ipak se usuuje prodrijeti u uzvieno drutvo. U naelu se sve dri izmeu sebe i mrzi
kao zajednikog neprijatelja svakog onog koji bi znao nulama dodati koju postrojbu. I u tom je smjeru instinkt tim izotreniji,
to u svim ostalim sluajevima vie nedostaje.
Posljedice e biti sve rasprostranjenije duhovno osiromaenje vodeih slojeva. to pri tome ostaje naciji i dravi,
svatko moe procijeniti sam, ukoliko i on ne spada u tu vrstu voa.
Stara je Austrija imala parlamentarno ureenje jo u istoj kulturi.
Naravno da je dotinog ministra - predsjednika imenovao car i kralj, samo to imenovanje nije bilo nita drugo, nego
provoenje parlamentarne volje. Cjenjkanje i trgovanje za pojedino ministarsko mjesto bilo je ve zapadna demokracija
u najizvornijem izdanju. Naroito je u sve kraim rokovima dolazilo do smjene pojedinih linosti. Uinci su odgovarali
primijenjenim naelima, da bi sve konano preraslo u pravi pravcati lov. U istoj je mjeri sve vie opadala i veliina dotinih
dravnika, dok konano nije preostao samo onaj siuni tip parlamentarnog pekulanta, ija se dravnika vrijednost
odmjeravala i priznavala, vie prema njegovoj sposobnosti kojom je uspio sklepati pojedine koalicije, dakle, sprovoditi ove
najsitnije politike muktake poslie, koji su jedino bili u stanju ujediniti ovakve narodne predstavnike za praktini rad.
Tako je ta beka kola na ovom podruju mogla prenijetu najbolje spoznaje.
Ono to je ne manje privlailo moju pozornost, bila je usporedba izmeu postojeih mogunosti i znanja ovih
narodnih predstavnika, i zadaa koje su od njih eljno oekivane. Dabome da se tada moralo, htjelo se to ili ne, poblie
pozabaviti i duhovnim obzorom tih narodnih izabranika, pri emu se uope nije moglo zaobii, a ne pokloniti neophodnu
pozornost i zbivanjima koja su vodila ka razotkrivanju zadivljujuih pojava naeg javnog ivota.
Vrijedno temeljitog istraivanja i provjeravanja bio je i nain na koji su utvrivane i primjenjivane stvarne mogunosti
ove gospode za slubu domovini, dakle, tehnika strana njihova posla.
Cjelokupna slika parlamentarnog ivota bila je tim jadnija, ako bi se tko odluilo prodrijeti dublje u te unutarnje
odnose, kako bi s bezobzirno otrom objektivnou prouio linosti i stvarne osnove. Da, to se odnosi na instituciju, koja se
preko svojih elnika, u svakoj drugoj reenici, osjea potaknutom prema svakom drugaijem stavu, ukazivati na objektivnost
kao jedinu pravu osnovu svakog procjenjivanja i zauzimanja stajalita. Kad bi se ovu gospodu procijenilo osobno, kao i
zakone njihovog jadnog bia, uinci bi bili iznenaujui.
Ne postoji ni jedan princip koji je, objektivno gledano, tako netoan kao parlamentarni.
Pritom se smije sasvim zanemariti nain na koji se provodi izbor gospode narodnih predstavnika i kako oni uope
dospijevaju do svojih slubi i do svoga novog dostojanstva. Da se ovdje stvarno radi samo o siunom djeliu ispunjenja neke
ope volje, ili ak ope potrebe, sinut e svakom, kome je jasno da shvaanje irokih masa uope nije tako razvijeno, da bi
one same dole do odreenih politikih nazora i temeljem njih odabrale odgovarajue linosti.
Ono to uvijek oznaavamo rijeju javno mnijenje, svojim ponajmanjim dijelom poiva na iskustvima ili ak
spoznajama pojedinaca steenim samostalno, a najveim dijelom, na predodbi koja se esto stvara potpuno beskrajno
uvjerljivim nainom takozvanog prosvjeivanja.
Kao to je i vjerski stav uinak odgoja, a religiozna potreba po sebi drijema u dui ovjeka, tako je i politiko
mnijenje mase samo krajnji rezultat jedne, ponekad sasvim nevjerojatno uporne i temeljne obrade due i razuma.
Daleko najmoniji udio u politikom obrazovanju, koji se u ovom sluaju najbolje oznaava rijeju promidba,
pada na raun tiska. Ona se brine u prvom redu za sav prosvjetiteljski rad i ima ulogu neke vrste kole za odrasle. Samo, ta
nastava nije u rukama drave, ve u kandama dijela najbezvrjednijih snaga. Ve sam u Beu kao mlad ovjek bio u najboljoj
moguoj prilici tono upoznati vlasnike i duhovne tvorniare tog stroja za odgoj masa. U poetku sam se morao uditi u kako
je kratkom vremenu toj zloestoj velesili u dravi bilo mogue proizvesti neko odreeno miljenje, ak i onda, kad se prosto
radilo o potpunoj krivotvorini stvarno postojeih opih unutarnjih elja i nazora. U nekoliko je dana iz neke smijene stvarice,
organizirana znaajna dravna akcija, dok su, nasuprot tome, u isto vrijeme, vani ivotni problemi predani zaboravu, ili jo
bolje, jednostavno ukradeni iz svijesti i sjeanja mase.
Tako se uspijevalo u svega nekoliko tjedana nekom arolijom, ni iz ega, doarati imena i pripisati im najnevjerojatnija
nadanja iroke javnosti, ak im jo stvoriti i popularnost, koja nekom stvarno znaajnom ovjeku nije mogla pripasti tijekom
cjelokupnog njegova ivota; imena za koja jo samo prije mjesec dana nije mogao uti ni jedan ovjek dok su u isto vrijeme
vrijedne i tovane pojave dravnog i ostalog javnog ivota umirale za svoje suvremenike jo i pri najboljem zdravlju i snazi,
ili pak bile izloene takvoj bijednoj poruzi, da je za kratko vrijeme prijetila i opasnost da njihovo ime postane simbolom
sasvim odreene podlosti i lopovluka. Ova podla idovska metoda, da se na asnog ovjeka kao zamahom arobnog tapia,
sa stotina i stotina mjesta istovremeno, iz smrdljivih kibli najniih kleveta i obeaenja odjednom izlije na njihovu istu
odjeu, mora se dobro prostudirati da bi se moglo tono vrednovati pravu opasnost ovog oloa od tiska.
adolf hitler
38
Tada vie ne postoji nita, to takvom duhovnom razbojniku ne bi odgovaralo da ostvari svoje prozirne ciljeve.
On e pronjukati i u najintimnije obiteljske odnose i nee se smiriti prije nego njegov tragalaki instinkt ne napipa nekakav
bijedni dogaaj, kojim e nesretnoj rtvi zadati posljednji udarac. Ako se ipak ni u javnom ni u privatnom ivotu, ni pri
najupornijem njukanju, ne nade ba nita, tada e se taj klipan jednostavno dohvatiti klevete, vrsto vjerujui da e i nakon
tisuu poricanja ostati ipak neto visjeti, a da ve nakon stotog ponavljanja kleveta za koje e nai i naroite ortake, borba
rtve protiv toga u najveem broju sluajeva nee vie biti mogua. Pri tome ta bitanga nikad nita ne poduzima iz motiva
koji bi moda pristojnim ljudima bili i vjerojatni, ili bar shvatljivi. Boe sauvaj! I napadajui tako svoje drage suvremenike
na najpodliji nain, vucibatina ove vrste skriva se kao sipa u pravi oblak estitosti i iscjeliteljskih fraza, brblja o novinarskoj
dunosti i slinim laljivim sredstvima, pa se ak jo i usuuje da se za vrijeme zasjedanja i kongresa, dakle u odreenim
povodima, via zajedno u veem broju ljudi, i trabunja o nekakvoj posebnoj, naime novinskoj, asti, to ovdje okupljena
bagra odobrava i dostojanstveno uzajamno potvruje.
Ova fukara fabricira vie od dvije treine takozvanog javnog mnijenja iz ije se onda pjene pojavljuje parlamentarna
Afrodita.
Da bi se ovaj postupak tono prikazao i izloio u svojoj potpunoj laljivoj neistinitosti, moralo bi se napisati tomove
knjiga. Samo, ako se iz njegove djelatnosti i izuzme sve i promatra samo dati proizvod njegove objektivnosti, i to mi se ini
dovoljnim, da se rasvijetli objektivno ludilo te institucije, ak i pred njenim najstroim vjernicima.
Najlake i ponajprije bi se mogla razumjeti ova, koliko besmislena toliko i opasna zbrka, im bi se usporedio demokratski
parlamentarizam s istinskom germanskom demokracijom.
Najvrjednije je pozornosti u sluaju onog prvog u tome, da se postupa tako da se izabere broj od recimo petsto ljudi
ili u krajnjem ena, kojima sada pripada obveza da o svemu i svaemu donose konane odluke. Oni su tako praktino sama
vlada; jer, iako se i od njih bira kabinet, koji prema vanjskom svijetu preuzima voenje dravnih poslova, to je samo naizgled
tako. U stvarnosti takozvana vlada ne moe uiniti ni koraka, a da si prethodno ne pribavi dozvolu ope skuptine. Time ona,
meutim, ne moe biti proglaena ni za to odgovornom, jer posljednja odluka, dakle, ipak nije na njoj, ve na parlamentarnoj
veini. Ona je u svakom sluaju samo izvriteljica volje ove ili one veine. Njena bi se politika sposobnost zapravo mogla
prosuditi samo u umijeu kojim postie sposobnost prilagoivanja volji veine, ili primicanja veine sebi. Ona time pada s
visina stvarne vlade na razinu prosjakinje prema ovoj ili onoj veini. ak je i njena najvanija zadaa samo u tome, da si s
vremena na vrijeme mora osigurati naklonost postojee veine, ili se dati u poduhvat i osigurati jednu novu, sebi naklonjenu,
veinu. Uspije li u tome, tada e smjeti neko kratko vrijeme vladati; ne uspije li, moe otii. Ispravnost njenih namjera ne
igra pri tome uope nikakvu ulogu.
Tim je svaka odgovornost praktiki iskljuena.
Do kakvih to posljedica vodi, proizlazi iz sasvim jednostavnog razmatranja:
Unutarnji sastav petsto izabranih narodnih predstavnika prema zvanju ili ak i sposobnostima pojedinaca, odaje,
koliko rascjepkanu, toliko jo ponajee jadnu sliku. Jer ipak ne treba ba vjerovati, da su ti izabranici nacije takoer i
izabranici duha, ili bar razuma. Nadam se da nitko nee pomisliti da iz glasakih listia nekog sve prije nego duhovno
stabilnog birakog tijela, moe stasati na stotine dravnika. I uope, je li se mogue dovoljno otro suprotstaviti bezumlju,
da se iz opih izbora mogu roditi geniji. Kao prvo, u naciji se, u svakom svetom vremenu, tek jednom pojavi pravi dravnik,
ali ne istovremeno na stotine i vie njih odjednom; i kao drugo, odbojnost mase prema svakom istaknutom geniju je zapravo
instinktivna. Prije e deva proi kroz iglene ui, no to e veliki ovjek biti otkriven putem izbora.
Ono to se stvarno istie iznad normalne mjere irokog prosjeka, obino se u svjetskoj povijesti javlja osobno.
Tako, meutim, glasovi petsto ljudi, vie no skromnih mogunosti, odluuju o najvanijim poslovima nacije,
postavljaju vlade, koje opet potom, moraju same, u svakom posebnom sluaju, i svakom pitanju ponaosob, pribaviti suglasnost
uzviene skuptine, prema tome, politiku stvarno vodi tih petsto osoba.
I zbog toga sve najee tako i izgleda.
Ali ak da se razmatranje o genijalnosti tih narodnih predstavnika ostavi izvan igre, neka se ipak promisli kakvih
su sve razliitih vrsta problemi koji trae svoje rjeenje, i na kojim se sve razliitim podrujima moraju iznai rjeenja i
donijeti odluke, i odmah e se shvatiti kako mora biti loa institucija vladavine koja svoje posljednje pravo na donoenje
odluka prenosi na masovni skup ljudi, od kojih samo neznatan djeli raspolae znanjima i iskustvima o stvarima o kojima
se raspravlja. Najvanije gospodarske mjere se tako podnose nekom forumu, ija tek desetina lanova ima neko ekonomsko
obrazovanje. To meutim opet ne znai nita drugo, nego da se posljednja odluka daje u ruke ljudima, kojima nedostaju sve
pretpostavke o onome o emu se odluuje.
Isto je tako i sa svakim drugim pitanjem. Odluku uvijek donosi veina neznalica i nemonika, jer, dabome, sastav
ove institucije ostaje nepromijenjen, dok se problemi koje se razmatra, proteu na gotovo sva podruja javnog ivota, iz
ega proizlazi pretpostavka o potrebi uspostave stalne promjene poslanika koji o njima raspravljaju i odluuju. Nemogue
je da se istim ljudima preputi odluivanje o prometnim pitanjima i, recimo, pitanjima iz podruja visoke vanjske politike.
Ovdje bi trebali sjediti drugaiji, a ne sve isto univerzalni geniji, kakvi se u stoljeu pojave u stvarnosti jedva jednom. Ovdje
mein kampf
39
se, naalost, uope ne radi od glavama, nego isto tako o ogranienima koliko i uobraenima i napuhanim diletantima, o
duhovnom polusvijetu najgore vrste. Otuda proizlazi esto i neshvatljiva lakomislenost s kojom ta gospoda razgovaraju
0 odluuju o stvarima za koje bi ak i najveim duhovima trebalo vrlo briljivo promiljanje. Ovdje se donose mjere od
najveeg znaenja za budunost cijele drave, koje e pogoditi i naciju, a oni se ponaaju kao da im je na stolu neto kvalitetniji
pil karata za stranku taroka, a ne sudbina rase.
No, bilo bi svakako nepravedno povjerovati da je svaki od poslanika takvog parlamenta i sam po sebi oduvijek
optereen s tako malo osjeaja odgovornosti.
Ne, nikako ne!
Ali time, to ga taj sustav prisiljava baviti se pitanjima koja ne pozna i zauzimati stavove o njima, kvari mu postupno
i karakter. Nitko nije u stanju prikupiti hrabrosti i izjaviti: Draga gospodo, ja vjerujem da mi o ovoj stvari nemamo pojma.
Ja osobno, ni u kojem sluaju. (Uostalom, to bi promijenilo samo malo toga, jer ova vrsta iskrenosti, ne samo da bi ostala
potpuno neshvaenom, ve se ne bi dopustilo da se zbog takvog potenog magarca pokvari cijelu igru). Onaj koji poznaje
ljude, shvatit e da u tako otmjenom drutvu nitko ne bi ba elio biti najvei glupan, jer u odreenim krugovima potenje
ima istovjetno znaenje kao i glupost.
Tako e i moj, jo uvijek estiti predstavnik, biti neizbjeno ubaen u ovu koloteinu sveope laljivosti i prevarantstva.
I upravo uvjerenje da nesuradnja pojedinca u nekoj stvari koja sama po sebi ne bi nita promijenila, ubija svaki asni pomak,
kojeg bi moda ovaj ili onaj recimo uinio. On e sebi na kraju dopustiti uvjerenje da on osobno ve odavno ne spada u
najgore i da svojim sudjelovanjem moda sprjeava ono gore - zlo.
Dabome, da bi se ovdje moglo prigovoriti, kako dodue neki poslanik nema naroitog razumijevanja za ovu ili onu stvar, ali
da je njegov stav rezultat savjetovanja frakcije, kao njegove politike voditeljice.; ona ima svoje posebne odbore koje, vie
nego dovoljno, pouavaju strunjaci.
S ovim se na prvi pogled moe sloiti. Ali pitanje je bilo jo i ovo: Zato se bira petsto, ako samo nekolicina posjeduje neop-
hodnu mudrost za zauzimanje stava o najvanijim pitanjima?
Da, upravo u tom grmu lei zec.
Cilj naeg dananjeg demokratskog parlamentarizma nije formirati recimo skuptinu mudrih, ve prije, sastaviti
gomilu duhovno ovisnih nula, ije voenje prema odreenim smjernicama postaje utoliko lake, to je vea osobna ogranienost
tih pojedinaca. Samo se tako moe voditi stranaka politika u dananjem loem smislu. Ali, samo tako je i mogue da onaj
koji zapravo vue konce moe uvijek oprezno ostati u pozadini, a da nikada ne moe biti osobno podvrgnut odgovornosti.
Jer, ipak nee ba svaka za naciju tetna odluka biti pripisana tamo nekom, svima vidljivom bitangi, ve e se svaliti na leda
cijele frakcije.
Time, meutim, otpada svaka praktina odgovornost, jer se ona moe zasnivati samo na obvezi pojedinane linosti,
a ne na parlamentarnoj udruzi brbljavaca.
Ova institucija moe biti draga i dragocjena samo najlaljivijem i posebno onom plaljivom gnjecavcu koji zazire od svijetla
dana, dok je omrznuto svakom estitom, ispravnom, za svaku osobnu odgovornost spremnom momku.
Otuda je ova vrsta demokracije postala i instrument one rase, iji se unutarnji ciljevi plae sunca, kako sada, tako i
za sva budua vremena. Samo idov moe veliati instituciju koja je prljava i lana kao i on sam.
Njemu nasuprot stoji istinska germanska demokracija slobodnog izbora vode s njegovom obvezom za potpunim
preuzimanjem pune odgovornosti za svoje djelovanje i postupke. U njoj nema nikakva preglasavanja veine o pojedinim
pitanjima, ve samo odreivanje jednog jedinog, koji onda svim svojim umom i ivotom odgovara za svoje odluke.
Ako se sad netko javi s kritikom, da se pod takvim uvjetima teko moe nai nekoga tko e biti spreman svoju linost posvetiti
tako riskantnom zadatku, onda se na to mora odgovoriti samo jedno:
Neka je Bogu hvala, jer u tome upravo i lei smisao germanske demokracije, da nee prvi neasni treber ili moralni
zabuant koji naie okolino ui u vladu svoga naroda, ve e, zbog veliine odgovornosti koju treba preuzeti, neznalice i
slabii uplaeno ustuknuti.
A ako bi se ipak takav klipan i pokuao nekako nametnuti, tada ga je lake nai i bezobzirno ga se otresti: Gubi se, kukavika
propalice! Nazad, prlja stube; jer predvorje Pantenona povijesti nije za unjala, ve za heroje!
*
Do ovakvog pogleda na stvar izborili se nakon dvogodinjeg posjeivanja bekog parlamenta.
Kasnije tamo vie nisam ulazio.
Parlamentarni je reim imao i dodatnu glavnu zaslugu za posljednje dane sve vie rastuih slabosti stare habsburke drave. to
je njegovim djelovanjem bila vie razbijena prevlast Nijemstva, tim se vie sada potpadalo pod sustav ispraznih meusobnih
izigravanja nacionalnosti. U samom Reichsratu to se sve vie deavalo na tetu Nijemaca, a time svakako u prvom redu i na
tetu carstva; jer ve na prijelazu u ovo stoljee, trebalo je sinuti bar onom najpametnijem, da privlana snaga monarhije nije
vie u stanju obuzdati tenje zemalja za raspadom zajednike drave.
Ba naprotiv.
adolf hitler
40
to su sredstva koja je drava imala uloiti u svoje ozdravljenje bila siromanija, tim je vie rastao opi prijezir prema
njoj. Ne samo u Maarskoj, ve i u pojedinim slavenskim provincijama, osjealo se toliko malo zajednikog sa zajednikom
monarhijom, da se njena slabost ni u kom sluaju nije osjeala kao vlastita sramota. ak se, prije, jo i razdiralo takvim
znacima nastupajuu stranaku starost; ipak se sve vie pouzdavalo u njenu smrt, nego u njeno ozdravljenje.
U parlamentu se jo i mogao izbjei potpuni slom stalnim nedostojanstvenim poputanjem i ispunjavanjem svake
mogue ucjene koju je tada trebao platiti Nijemac; u zemlji najvjetijeg mogueg meusobnog izigravanja naroda. Samo
je opi smjer razvoja bio ipak usmjeren protiv Nijemaca. Posebno, otkako je prijestolonasljednitvo nadvojvodi Franzu
Ferdinandu poelo utirati put za odozgo dobiven plan i poredak provoenja ubrzane ehizacije. Sa svim moguim sredstvima
pokuao je taj budui vladar dvojne monarhije dati prednost odnijemivanju ili ga ak sam podravati, ili u najmanju ruku
prikriti. U tako okoliavajuem djelovanju dravnog inovnitva, nekada isto njemaka mjesta polagano su, ali odluno,
sigurno ugurana u mjeovite jezino opasne zone. Taj je proces ak i u Donjoj Austriji poeo pokazivati sve bri napredak, a
Be je ve za mnoge ehe smatran njihovim najveim gradom.
Vodea misao ovih novih Habsburgovaca, ija je obitelj sve vie govorila eki (nadvojvodina supruga, bila je kao
biva eka grofca morganatski povjerena princu; ona je potjecala iz krugova iji je neprijateljski stav prema Nijemcima bio
tradicionalan), bila je da u srednjoj Europi postupno formira slavensku dravu, koja je kao zatita od pravoslavne Rusije trebala
biti postavljena na strogo katolike temelje. Time je, to je kod Habsburgovaca bilo tako esto, religija ponovno postavljena u
slubu isto politike misli, i jo k tome - promatrano bar s njemake toke gledita - nesretne politike zamisli.
Rezultat je u mnogostrukom pogledu bio vie nego alostan.
Ni kua Habsburg, ni katolika crkva nisu dobili oekivanu nagradu.
Habsburg je izgubio prijestolje, Rim jednu veliku dravu.
Jer, time to je kruna stavila u slubu svojih politikih opredjeljenja i religiozne momente, probudila je duha, kojega, ponajprije,
ni ona sama nije drala moguim.
Iz pokuaja da se u staroj monarhiji svim sredstvima iskorijeni Nijemstvo, kao odgovor izrastao je u Austriji
svenjemaki pokret.
Osamdesetih godina u monarhiji je dostigao vrhunac, ako ga nije jo i pregazio, manesterski liberalizam idovskog uteme-
ljenja. Reakcija na to dola je kao kod svega u staroj Austriji, ne u prvom redu iz socijalnih ve iz nacionalnih shvaanja.
Nagon za samoodranjem prisilio je Nijemstvo da se brani u najotrijoj formi. Teku drugi plan po vanosti stavljena su
gospodarska mjerila. Tako se iz sveope politike zbrke iskristalizirae dvije stranake strukture - jedna vie nacionalna,
druga vie socijalno nastrojena, obje meutim izuzetno zanimljive i poune za budunost.
Nakon depresivnog kraja rata 1866., kua Habsburg zanosila se milju o osveti na bojnom polju. Samo je smru cara
Maxa od Mexika, ija se nesretna ekspedicija pripisivala u prvom redu Napoleonu III. i ije je naputanje potaknuto opom
francuskom pobunom, izbjegnut tjesniji zajedniki pohod s Francuskom. Pa ipak je Habsburg bio u zasjedi. Da rat 1870/71.
nije postao jedinstveni pobjedniki pohod, beki dvor bi se zasigurno usudio zaigrati krvavu igru osvete za Sadovu. Ali,
kada su sa bojinice prispjele prve herojske vijesti, udesne i jedva za povjerovati, no, ipak istinite, tada najmudriji od svih
monarha spozna neprilian sat i pokaza, iako ljut, prijazno lice.
Herojska borba tih dviju godina proizvela je jo jedno monije udo; jer kod Habsburgovaca promjena stava nikada
nije odgovarala unutarnjoj tenji srca, nego prisili odnosa. Njemaki narod u staroj Istonoj marki je bio ponesen pobjednikim
zanosom carstva i vidio s najdubljom strastvenou ponovno uskrsnue najdivnije stvarnosti snova svojih oeva.
Jer, ne treba se razoarati, istinski opredijeljen austrijski Nijemac je i u Kniggrtzu od tih sati spoznao onaj isto tako tragian,
ali i neophodan razlog za ponovno uspravljanje na noge carstva koje vie nije htjelo ostati zarobljeno s gnjilom iscrpljenou
staroga saveza - a ono to vie i nije bilo. On je, takoer, nauio prije svega najtemeljnije na svojoj koi osjeati da je kua
Habsburg konano zavrila svoju povijesnu misiju i da novo carstvo smije izabrati za cara samo onoga koji u svom herojskom
uvjerenju moe kruni Rajne ponuditi dostojnu glavu. A koliko lije samo jo i vie trebalo slaviti Sudbinu, to je dar bio
predan potomku dinastije koja je Friedrichom Velikim ve jednom u mutnom vremenu zauvijek podarila naciji svijetli simbol
uspona.
Ali, kad je poslije velikog rata kua Habsburg posljednjom odlunou ila na to da opasno Nijemstvo dvojne monarhije (ije
unutarnje opredjeljenje nije moglo biti pod sumnjom) polagano ali neumoljivo iskorijeni - jer je to morao biti konaan ishod
politike slavenizacije - tada buknu otpor naroda kome je bio odreen kraj, i to takve vrste, kakvu njemaka povijest novijeg
vremena jo nije poznavala.
Po prvi puta postadoe nacionalno i patriotski opredijeljeni ljudi - buntovnici.
Buntovnici ne protiv nacije, niti protiv drave same po sebi, ve buntovnici protiv oblika vlasti, koja je po njihovu
uvjerenju morala dovesti do propasti vlastitog naroda.
Po prvi puta u novijoj njemakoj povijesti, razdvojio se zemaljski dinastiki patriotizam od nacionalne ljubavi prema
domovini i narodu.
Bila je to zasluga svenjemakog pokreta austrijskih Nijemaca devedesetih godina, kad se na jasan i nedvosmisleni
mein kampf
41
nain utvrdilo da dravni autoritet ima pravo zahtijevati potovanje i zatitu samo onda, ako on odgovara tenjama naroda ili
mu bar ne nanosi tetu.
Dravni autoritet kao cilj sam sebi ne moe postojati, jer bi u tom sluaju svaka tiranija na ovom svijetu bila
nedodirljiva i posveena.
Ako pomonim sredstvima vladajueg nasilja neki narod bude predodreen za propast, tada je pobuna svakog pojedinog
pripadnika takvog naroda ne samo pravo, nego i obveza.
A pitanje je: kada se radi o takvom sluaju, hoe li to biti odlueno teorijskim raspravama ili snagom i - uspjehom.
Kako svako vladarsko nasilje, samo se po sebi razumije, uzima sebi za dunost odranje dravnog autoriteta i tada
kad je vlada loa, a tenje naroda tisuu puta izdane, tada narodni nagon za samoodranjem pri svladavanju takve vlasti, a u
cilju zadobivanja slobode ili nezavisnosti, mora upotrijebiti isto oruje kojim se pokuava odrati i protivnik. Borba se, prema
tome, vodi legalnim sredstvima, dokle god i vlast koju se hoe oboriti, sama upotrebljava takva sredstva, ali se ne treba
ustezati i od ilegalnih, ako ugnjeta upotrijebi isto takvo sredstvo.
Openito uzevi, ne smije se nikada zaboraviti da odranje drave, ili ak i vlade, nije najvii cilj ljudi, ve je to ouvanje
njihove vrste.
Ali ako je ona sama u opasnosti da bi mogla biti podjarmljena ili ak unitena, tada pitanje legaliteta ne igra podreenu
ulogu. Tada se moe dogoditi i to, da se vladajua sila tisuu puta poslui
legalnim sredstvima u svom nastupanju, ipak je nagon za odravanjem podjarmljenih naroda najuzvienije opravdanje za
njihovu borbu svim orujem.
Samo su u priznanju ovoga stava oslobodilake borbe protiv unutarnjeg a i vanjskog porobljavanja naroda na ovoj
zemaljskoj kugli, isporuene u tako snanim povijesnim primjerima.
Pravo ovjeka rui dravno pravo.
Podlegne li narod ipak u svojoj borbi za prava ovjeka, tada e on upravo na vagi Sudbine biti prelagan za sreu
daljeg trajanja na ovom svijetu. Jer, tko se nije spreman ili sposoban boriti za svoju opstojnost, njemu je vjeno pravedno
provienje ve odredilo kraj.
Svijet ne postoji za kukavike narode.
*
Ali, kako se je ipak lagano tiraniji ogrnuti mantiliem takozvanog legaliteta, opet najopasnije i najdojmljivije
pokazuje primjer Austrije.
Legalna dravna vlast poivala je tada na njemakom neprijateljskom tlu parlamenta s njegovom nenjemakom veinom - i
isto tako njemako - neprijateljskom vladajuom kuom. U oba ova imbenika bio je otjelovljen cjelokupan dravni autoritet.
S tog mjesta htjeti i pokuati promijeniti sudbinu njemako - austrijskog naroda, bila je ista besmislica. Time bi meutim
bio opet, prema miljenju naih oboavatelja jedino mogueg legalnog puta i dravnog autoriteta po sebi, zanemariv svaki
otpor, jer se on nije sprovodio legalnim sredstvima. To bi, meutim, znailo i kraj njemakog naroda u monarhiji s iznuenom
nunou - i to u kratkom vremenu. Nijemstvo je od te Sudbine zaista spaeno jedino slomom te drave.
Poinovnieni bi teoretiar, dabome, jo uvijek prije umro za svoju doktrinu, nego za svoj narod.
Kako ljudi sami sebi stvaraju zakone, on misli da su oni ba za njih kasnije tu.
to je ova besmislica temeljito otklonjena, a na uasavanje svih teoretskih jahaa principa, kao i ostalih dravnih
fetiista, treba odati zahvalnost tadanjem svenjemakom pokretu u Austriji.
Zbog toga to su Habsburzi svim sredstvima pokuali Nijemstvo okrenuti na lea, napala je ova stranka ak i
uzvienu vladajuu kuu i to bezobzirno. Ona je po prvi puta postavila sondu na tu trulu dravu i stotinama tisua ljudi
otvorila oi. Njena je zasluga to je predivni pojam domovinske ljubavi otrgla iz zagrljaja ove sumorne dinastije.
Njena je snaga u prvo vrijeme svog nastupa bila izvanredno velika, pa je ak prijetila postati i pravom lavinom.
Samo, uspjeh nije potrajao. Kada sam doao u Be, pokret je ve odavno bio potisnut od, u meuvremenu na vlast dospjele
Kransko - socijalne stranke, pa ak i skren u skoro potpunu beznaajnost.
Cijeli taj vijek postajanja i nestajanja svenjemakog pokreta s jedne strane i neuvenog uspona kransko - socijalne
stranke, s druge strane, morao je za me zaista postati klasian objekt prouavanja od najveeg znaenja.
Kad sam doao u Be moje su simpatije bile sasvim i u cijelosti na strani svenjemakog usmjerenja.
Da se u parlamentu imalo ak smjelosti za povik: ivjeli Hohenzollerni!, takoer mi se jako svialo, kao to me i
veselilo; da se jo uvijek sebe smatralo samo prolazno odvojenim dijelom od Njemakog carstva, i ni jednog se trenutka nije
dozvoljavalo propustiti, da se tako neto i javno obznani, pobuivalo je u meni radosno pouzdanje. Da se u svim pitanjima
koja su se ticala Nijemstva, beskompromisno isticala obojenost i nipoto se nije podravalo kompromise, inilo mi se jo
jedinim prohodnim putem ka spasenju naeg naroda; ali da je pokret poslije svog tako divnog uspona, sada tako jako potonuo,
to nisam mogao razumjeti. Jo manje, da e se Kransko - socijalna stranka u isto vrijeme uzdii do tako ogromne vlasti. Ona
je upravo tada bila na vrhuncu svoje slave.
adolf hitler
42
I kako sam se dao na usporeivanje oba pokreta, i ovdje mi je Sudbina dala ubrzano i mojim ve posebno tunim
stanjem, najbolju pouku za shvaanje uzroka ove zagonetke.
Svoje razmatranje poinjem od dvojice ljudi koji su prepoznati kao vode i osnivai obih stranka: Georga von
Schnerera i dr. Karla Luegera.
Cisto ljudski uzevi obojica su se uzdizala daleko iznad okvira i mjerila takozvanih parlamentarnih pojava. U kaljui sveope
politike korupcije, cijeli njihov ivot je ostao ist i nedodirljiv. Ipak su moje osobne simpatije tada bile najprije na strani Sve
- nijemca Schnerera, da bi se potom, ali postupno, okretale i ka kransko - socijalnom vodi.
Usporeeni u svojim sposobnostima, Schnerer mi se tada inio boljim i produbljenijim misliteljem u podruju
principijelnih problema. On je nuni kraj austrijske drave spoznavao tonije i jasnije od ma koga drugoga. Da su njegova
upozorenja o habsburkoj monarhiji bolje sluali, naroito u njemakom carstvu, ne bi nikada dolo do nesree svjetskog rata
Njemake protiv cijele Europe.
Samo, dok je Schnerer spoznao probleme u njihovoj unutarnjoj biti, dotle se tim vie obmanjivao u ljudima.
Ovdje je, meutim, bila snaga dr. Luegera.
On je bio rijedak poznavatelj ljudi, koji se naroito uvao ocjenjivanja ljudi boljim no to to oni sami jesu. Stoga je
vie raunao s realnim mogunostima ivota, dok je Schnerer za to pokazivao malo razumijevanja. Sve to je Svenijemac
samo i pomislio bilo je teorijski uzevi tono, ali mu je nedostajalo snage i razumijevanja, da te teorijske spoznaje prenese
na masu, da bi je dakle doveo u takav oblik koji moe odgovarati sposobnostima shvaanja irokih slojeva naroda, koji je
ipak ogranien i ostaje ogranien. Tako je ova spoznaja ostala samo proroanska mudrost koja nikada nije mogla postati
praktinom stvarnou.
Ovaj je nedostatak injeninog poznavanja ljudi daljim tijekom vremena doveo do krive procjene snage, kako cijelog
pokreta, tako i prastarih institucija.
Konano, Schnerer je dodue spoznao da se ovdje radi o pitanjima svjetonazora, ali nije shvatio da su nositelji
takvih gotovo religioznih uvjerenja u prvom redu iroke mase samog naroda.
On je naalost samo u malom opsegu vidio izuzetnu ogranienost borbene volje u takozvanim graanskim
krugovima, ve i zbog njihova gospodarskog poloaja, koji je pojedinca previe izlagao strahovanju da bi mogao neto
izgubiti, pa se stoga drao suzdranije.
A izglede za pobjedu imat e ipak openito uzevi tek onaj svjetonazor za kojega se iroke mase opredijele da bude
nositelj tog novog uenja i ako preuzmu neizbjenu borbu.
Tom nedostatku razumijevanja znaaja donjih narodnih slojeva, odgovaralo je potpuno neshvaanje socijalnog
pitanja.
U svemu je tome dr. Lueger prava suprotnost Schnereru.
Temeljito poznavanje ljudi doputalo mu je isto tako dobro procijeniti mogue snage, ime je opet ostao poteen
niske procjene postojeih institucija, pa se moda ak upravo iz tog razloga nauio njima posluiti, kao pomonim sredstvom
ostvarenja svojih namjera.
On je isto tako i suvie jasno shvatio da je politika borbena snaga gornjeg sloja graanstva u dananje vrijeme bilo premala
i nedovoljna da njome jedan veliki pokret izvojuje pobjedu. Stoga je on glavno teite svoje politike djelatnosti stavio na
pridobivanje onih slojeva, ija je egzistencija bila ugroena i koji bi slijedom toga pridonijeli vie podsticanju nego slabljenju
borbene volje. Isto tako, bio je spreman uiniti ih sebi sklonima, da bi iz takvih starih izvora snage mogao izvui to vie
koristi za vlastiti pokret.
Tako je on utemeljio svoju novu stranku u prvom redu na ugroenom srednjem staleu, i time sebi osigurao pripadnike
koje je bilo teko uzdrmati i koji su isto tako bili spremni na rtvu i puni borbene snage. Svojim beskrajno mudrim odnosom
prema katolikoj crkvi, on je u kratkom vremenu pridobio za sebe mlade sveenike, tako da je stara klerikalna stranka bila
prisiljena ili ustupiti bojite, ili se, jo pametnije, prikljuiti novoj stranci, da bi polagano osvajala poloaj za poloajem.
Kad bi se sve to promatralo samo karakteristinim za bie tog ovjeka, tada bi mu se nanijela teka nepravda. Jer uz
crte mudrog taktiara treba pribrojiti i svojstva jednog zaista velikog i genijalnog reformatora. Dabome, i ovdje ogranienog
tonom spoznajom postojeih mogunosti i sposobnosti vlastite osobe.
Ovaj istinski znaajan ovjek postavio je pred sebe beskrajno praktian cilj. Htio je osvojiti Be. Be je bio srce monarhije, iz
toga je grada istjecao jo posljednji ivot u boleljivo ostarjelo tijelo trulog carstva. to je srce postajalo zdravije, tim svjeije
je moralo oivjeti i ostalo tijelo. Naelno tona misao, koja ga je samo u jednom odreenom i ogranienom vremenu mogla
dovesti do svoje primjene.
A u tome je bila slabost ovoga ovjeka.
Ono to je on postigao kao gradonaelnik Bea u najboljem je smislu rijei besmrtno; ali time vie ipak nije mogao
spasiti monarhiju - bilo je prekasno.
To je, meutim, jasno vidio njegov protivnik Schnerer
Ono to je dr. Lueger praktiki zapoeo, uspijevalo mu je na udesni nain, ono to je od toga oekivao, izostalo je.
Ono to je Schnerer htio, nije mu uspijevalo, a ono ega se pribojavao, upravo se, naalost, na uasan nain ispunjavalo.
mein kampf
43
Tako oba ova ovjeka ne dosegoe svoje dalekosene ciljeve. Lueger vie nije mogao spasiti Austriju, a Schnerer zatititi
njemaki narod od propasti.
Za nae je dananje vrijeme beskrajno pouno prostudirati uzroke promaaja obih stranka. To je posebno svrhovito
za moje prijatelje, jer su danas odnosi u mnogim tokama slini tadanjima, te se mogu izbjei grjeke koje su jednom ve
odvele jedan pokret do kraha, a drugi do besplodnosti.
Slom svenjemakog pokreta u Austriji u mojim je oima imao tri uzroka:
Prvo, nejasna predodba o znaenju socijalnog problema ba kad se radi o novoj stranci, koja je u svom unutarnjem biu
revolucionarna stranka.
Time to su se Schnerer i njegova stranka obratile u prvom redu graanskim slojevima, uinak je mogao biti jako
slabaan, tanjuan.
Njemako je graanstvo, naroito u svojim viim krugovima, iako pojedinci to i ne slute, doslovno pacifstiko - sve
do krute samonegacije, kada se radi o unutarnjim stvarima nacije i drave. U dobrim vremenima, u ovom sluaju, to dakle znai
u vremenima neke dobre vlade, ovakvo opredjeljenje je jedan od razloga da se ovim slojevima prizna izvanredna vrijednost za
dravu; u vremenima slabije moi, ono djeluje upravo pogubno. Da bi se uope i omoguilo provoenje neke zaista ozbiljne
borbe, morao se sve - njemaki pokret prije svega posvetiti pridobivanju masa. Kako on to nije uinio, od samog je poetka
izgubio onaj elementarni zamah, koji je potreban takvom valu, ako on ne eli u kratkom vremenu splasnuti.
I kako to naelo od poetka nije zamijeeno ni sprovodeno, nova je stranka izgubila svaku mogunost kasnijeg
nadoknaivanja proputenog. Jer e se prijemom u pokret pretjerano mnogobrojnih umjereno - graanskih elemenata,
unutarnji stav pokreta, usmjeriti uvijek ka njima i tako se morati odrei svakog daljeg izgleda za dobivanje spomena vrijedne
snage iz irokih redova naroda. Time takav pokret vie nee moi otii dalje od kakvog prostog gunanja i kritiziranja. Jer,
vie ili manje, vie se skoro nikada nee moi nai religiozna vjera povezana s isto takvom spremnou na rtvu; na njeno e
mjesto doi tek tenja za pozitivnom suradnjom, to u ovom sluaju znai priznanje da se pokretu okljatri i zatruje vrstina
borbe, da bi se naposljetku prizemljio u jedan truli mir.
To se dakle dogodilo i svenjemakom pokretu, jer od samog poetka nije stavio glavno teite na pridobivanje svojih
pristalica iz krugova iroke mase. On je postao graanski otmjen, prigueno radikalan.
Iz te mu je grjeke izrastao i drugi razlog njegove brze propasti.
U vrijeme nastupa svenjemakog pokreta, poloaj Nijemstva u Austriji bio je ve oajniki. Iz godine u godinu
parlament je sve vie postajao samo institucija za polagano unitenje njemakog naroda. Svaki pokuaj nekog spasa u
dvanaesti sat, mogao je imati jako mali izgled za uspjeh, i to samo ukidanjem te institucije.
Time je pokret postavio pitanje od principijelnog znaaja:
Je li trebalo, da bi se parlament unitio,u njega ui, da bi ga se - kako se uobiavalo govoriti - iznutra potkopalo,
ili je trebalo tu borbu voditi izvana stalnim napadima na tu instituciju?
Ulo se u parlament i iz njega izilo poraeno.
Dabome, da se moralo u njega ui.
Povesti borbu protiv takve sile izvana, znai naoruati se nepokolebljivom hrabrou, ali biti spreman i za beskrajne
rtve. Time se bik hvata za rogove; primit e se mnogi teki udarci, ponekad e se biti i oboren na tlo, da bi se moda tek
sa slomljenim udovima moglo ponovno pridii, i tek nakon najteih borbi pobjeda e pripasti smjelom napadau. Samo e
veliina rtve zadobiti nove borce za stvar, dok konano upornost za nagradu ne postigne uspjeh.
A za to su potrebna djeca naroda iz irokih masa.
Jedino su ona odluna i dovoljno ilava tu bitku voditi do krvavog kraja.
Ovu iroku masu svenjemaki pokret nije imao, te mu tako nije preostalo nita drugo, ve ui u parlament.
Bilo bi pogreno vjerovati da je ta odluka bila uinak dugih unutarnjih duevnih muka ili bar promiljanja; ne, nije
se mislilo ni na to drugo. Sudjelovanje u ovoj besmislici bio je samo izraz opih, nejasnih predodbi o znaenju i djelovanju
vlastitog sudjelovanja u instituciji koja je ve u principu bila ocijenjena pogrenom. Openito gledano, svakako se ponadalo
nekom olakanju u prosvjedovanju irokih narodnih masa, time to se sada, eto, dobiva prilika govoriti pred forumom cijele
nacije.
Cini se da se isto tako pomislilo, kako bi napad na korijene zla morao biti uspjeniji od jurianja izvana. Vjerovalo
se da e se zatitom imuniteta poveati sigurnost pojedinih istaknutih boraca, ime bi se snaga napada samo poveala.
U stvarnosti je, naravno, bilo sasvim drugaije.
Forum pred kojim su svenjemaki poslanici govorili postao je prije manji nego vei; k tome tu svatko govori samo
pred krugom koji ga eli sluati, ili preko tiskovnih izvjetaja, koji ponavljaju ono to je izgovoreno.
Ali najvei neposredni forum sluatelja nije ala parlamenta, nego je to veliki javni narodni skup.
Jer, njega ine tisue ljudi, koji su doli samo zbog toga da bi uli to im govornik ima za rei, dok se u sali za sjednice
poslanikog doma nalazi samo njih nekoliko stotina, koji su ovdje najee zato da bi na ulazu primili dnevnice, a ni u kom
sluaju da bi dopustili da ih prosvijetli mudrost jednog ili drugog gospodina narodnog predstavnika.
A prije svega, ta to je uvijek ista publika, koja nikada nee nauiti neto vie, jer im za to, osim pameti, nedostaje
adolf hitler
44
tako neophodna bar skromna volja.
Nikada se neki od tih narodnih predstavnika nee, polazei od sebe, prikloniti na ast istini, da bi se stavio u njenu
slubu. Ne, to nee uiniti ni jedan jedini, osim ako se nema razloga nadati da e takvim obrtom moi sebi spasiti svoj mandat
za novi saziv. Tek, dakle, kad u zraku pone visjeti mogunost da e dosadanja stranka na nadolazeim izborima loe proi,
potrat e ta dika od muevnosti da pogleda hoe li se i kako ubaciti u drugu, vjerojatno bolje stojeu stranku ili smjer, pri
emu ta promjena pozicije briljivo svakako tee u prolomu oblaku moralnih obrazloenja
Otuda uvijek kad postojea vladajua stranka poinje propadati zbog nesklonosti naroda, u opsegu koji ve prijeti mogunou
unitavajueg poraza, nastaje veliko putovanje: parlamentarni takori naputaju stranaki brod.
Ta pojava nema nita zajednikog s boljim znanjem ili htijenjem, ve jedino s onom vidovitom darovitou koja
takvu parlamentarnu stjenicu upozorava u pravom trenutku i tako je opet ponovno sputa u drugi topli prijateljski krevet.
Govoriti pred takvim forumom, znai stvarno bacati bisere pred poznate ivotinje. To se zaista ne isplati. Ovdje uspjeh ne
moe biti nita drugo nego - nula!
Tako je i bilo. Svenjemaki poslanici mogli su govoriti do promuklosti: uinak je potpuno izostao.
Tisak je, meutim, ili potpuno preutio ili je tako raskupusio njihove govore, da su svaka veza, pa ak i smisao,
esto puta bili potpuno izokrenuti ili potpuno izgubljeni, a javnost, uslijed toga, dobila sasvim lou sliku o namjerama novog
pokreta. to su pojedina gospoda govorila bilo je potpuno besmisleno: znaenje je sadrano u onome, to se od tih govora
dobilo za itanje. A to je bio izvod iz njihovih govora koji je u svojoj rascjepkanosti mogao - i trebao - djelovati potpuno
besmisleno. Pri tome se jedini forum pred kojim su oni uistinu govorili sastojao od, u najboljem sluaju petsto parlamentaraca,
to samo za sebe dovoljno govori.
Ali je najgore bilo sljedee:
Svenjemaki pokret je tada mogao raunati na uspjeh samo da je od prvog dana shvatio, da nije rije o nekoj novoj
stranci, ve mnogo vie - o novom svjetonazoru. Samo je kao takav mogao mobilizirati unutarnje snage da ih se pridobije za
divovsku borbu. Ali za tako to su potrebne vode samo najboljih i najhrabrijih glava.
Ako borbu za odreeni svjetonazor ne vode na rtvovanje spremni heroji, za vrlo kratko se vrijeme vie nee moi
nai hrabri borci koji su u stanju pogledati smrti u oi. Tko ovdje drhe za vlastiti ivot, njemu vie nita ne preostaje za opu
stvar.
Da bi se ove pretpostavke odrale, svakom je vano znati da novi pokret ast i slavu za potomstvo nikako ne moe
ponuditi u sadanjosti. to pokret moe dijeliti vie pozicija i poloaja, koje je u njemu lako stei, bit e vea navala manje
vrijednih, dok se konano ti politiki privremeni radnici ne ukorijene u takvoj uspjenoj politikoj stranci, da bivi poteni
borci nee vie biti uope u stanju ponovno prepoznati stari pokret, a nove e pridolice odluno odbaciti i vou samog kao
zagrienog nepozvanog. Time je misija takvog pokreta zavrena.
A kako je svenjemaki pokret sebe prepustio parlamentu, dobio je umjesto voa i boraca - parlamentarce. On je
time pao na razinu jedne od obinih dnevnih politikih stranka, i izgubio snagu suprotstaviti se sumornoj sudbini prkosom
muenitva. Umjesto da se tue, on je sada nauio i govoriti i pregovarati.
Ali je novi parlamentarne ve u kratkom vremenu osjetio ljepu i nerizinu obvezu, da se za novi svjetonazor izbori duhovnim
orujem parlamentarne govorljivosti, kada se, u sluaju potrebe, i rtvom vlastitog ulijetanja u borbu, njen ishod pokazao
nesigurnim, u svakom sluaju, neto to mu nije moglo nita pridonijeti.
A kako se sada ve sjedilo u parlamentu, pristalice izvana se poee nadati i iekivati uda, koja se naravno nisu
dogodila, niti su se mogla dogoditi. Stoga su ve u kratkom vremenu postali vrlo nestrpljivi; jer ak ni to to se moglo uti od
vlastitih poslanika, ni na koji nain nije odgovaralo oekivanjima biraa. To je bilo lako objanjivo, jer se neprijateljski tisak
dobro uvao prenijeti narodu vjernu sliku djelovanja svenjemakih predstavnika.
I to su se novi narodni predstavnici vie privikavali ukusu ipak blae vrste revolucionarne borbe u parlamentu i
pokrajinskim skuptinama, to su se manje bili spremni i vratiti opasnom agitatorskom radu u irokim narodnim slojevima.
Masovni skup kao jedini put stvarno uinkovitog djelovanja, zbog svoje osobne neposrednosti, a time i jedino mogueg
pridobivanja velikih dijelova naroda, bio je time sve zapostavljeniji,
Otkada je pivski stol sale za skupove konano zamijenjen s tribinom parlamenta, da bi se govori s tog foruma
ulijevali u glave takozvanih narodnih izabranika, umjesto u narod, prestao je svenjemaki pokret biti i narodnim pokretom
i u kratkom je vremenu potonuo u tek vie ili manje ozbiljan klub akademskih rasprava.
Lo utisak to ga je irio tisak bilo je do te mjere nemogue ispraviti osobnom skuptinskom djelatnou pojedine
gospode, da je na kraju rije svenjemaki u uhu obinog naroda dobila novi, vrlo lo prizvuk.
Jer, neka dopuste svi ti piskarajui vitezovi i ffrii dananjice, da im bude naroito reeno: najvee promjene i
prevrati na ovome svijetu nikada nisu izvedeni - gujim perom.
Ne, peru je uvijek bilo rezervirano - da ih teorijski objasni.
Sila, koja je prisilila na odronjavanje velike povijesne lavine religiozne i politike vrste, bila je od pamtivijeka oaravajua
snaga izgovorene rijei.
mein kampf
45
iroka masa nekog naroda podlijee prije svega samo snazi govora. Svi su veliki pokreti, narodni pokreti, vulkanske
erupcije ljudskih strasti i duevnih osjeanja, pokrenuti ili stravinom boginjom bijede ili potpaljivakom bakljom u masu
ubaene rijei, a ne sladunjavim - limunadnim izljevima estetizirajuih literata i salonskih heroja.
Sudbine naroda moe preokrenuti samo oluja vrele strasti, a strast, meutim, moe pobuditi samo onaj koji je u sebi nosi.
Samo onome koga je odabrala, ona daruje rijei sline udarcima ekia, koje su u stanju otvoriti vrata narodnog
srca.
U koga, meutim, zataji strast, a usta ostanu zatvorena, toga nebo nije izabralo za glasnika svoje volje.
Otuda moe svako piskaralo ostati kod svoje tintarnice, da bi djelovalo teoretski, ako su mu za to dovoljni razum i sposob-
nost, ali za vou on nije niti roen, niti izabran.
Stoga se svaki pokret s velikim ciljevima mora vrlo brino truditi da ni u kom sluaju ne izgubi vezu sa irokim narodnim
masama.
On mora u prvom redu ispitati svako pitanje s ovog stajalita i u tom smjeru nai svoju odluku.
On, nadalje, mora izbjei sve ono to bi njegovu sposobnost djelovanja na mase moglo umanjiti ili ak oslabiti, ali
ne iz demagokih razloga, nego iz jednostavne spoznaje, da bez ogromne snage narodne mase nije ostvariva nikakva velika
ideja, ma kako se ona svetom i uzvienom inila.
Samo opora stvarnost mora odrediti put ka cilju; izbjegavati neprijatne putove, esto znai na ovom svijetu odrei
cilja, htjelo se to nekome ili ne.
I kako je svenjemaki pokret svojim parlamentarnim usmjerenjem prenio teite svoje djelatnosti u parlament,
umjesto u narod, izgubio je budunost, a u zamjenu zadobio jeftine uspjehe trenutka.
Izabrao je laku borbu, a time vie nije bio dostojan posljednje pobjede.
Upravo sam ovo pitanje najtemeljitije razmotrio jo u Beu i u njegovom nesagledavanju od strane svenjemakog pokreta
vidio jedan od glavnih uzroka njegove propasti, propasti pokreta koji je u mojim oima tada bio pozvan preuzeti u svoje ruke
vodstvo Nijemstva.
Obe prve grjeke koje su dovele do propasti svenjemakog pokreta, stajale su jedna prema drugoj u srodnom odnosu.
Nedostatak spoznaje o unutarnjim pogonskim snagama velikih prevrata, vodio je nezadovoljavajuim procjenama znaaja
irokih narodnih masa; iz toga je proizlazio slab interes za socijalna pitanja, nedovoljno i nedostatno pridobivanje duhova
donjih slojeva nacije, kao i stav prema parlamentu, koji je ovo samo pospjeivao.
Da se samo mogla spoznati neuvena sila koju posjeduje masa kao nositeljica revolucionarnih otpora u svim
vremenima, tada bi se svakako drugaije radilo i u socijalnom i u promidbenom smjeru. Onda glavno teite pokreta ne bi ni
bilo prebaeno u parlament, nego u radionicu i na ulicu.
Ali i trea grjeka nosi u sebi posljednju klicu u nespoznavanju vrijednosti mase, koja se najzad, pomou nadmonih
duhova privlai za odreeni smjer i stavlja u pokret, a tada, slino kotau zamanjaku, i dodaje snazi napada silinu i stalnu
ravnomjernu upornost.
Teka borba koju je svenjemaki pokret vodio sa katolikom crkvom, objanjiva je samo nedovoljnim shvaanjem
da se duevnoj nadarenosti naroda mora ii u susret.
Uzroci estokog napada nove stranke protiv Rima bili su sljedei:
im je kua Habsburg konano odluila preobratiti Austriju u slavensku dravu, posegnulo se za svakim za tu
svrhu pogodnim sredstvom. Naj nesavjesni ja vladajua kua stavila je beskrupulozno u slubu nove dravne ideje ak i
religiozne institucije.
Upotreba ekog sveenstva i njihovih duhovnih duobrinika, bilo je samo jedno od mnogih sredstava da bi se
postigao cilj, sveopeg slaveniziranja Austrije.
Proces se odigravao ovim redom:
U isto njemake opine postavljeni su eki sveenici, koji su polako ali sigurno poinjali isticati interese ekog
naroda iznad interesa crkve i tako postajali kliconoe procesa odnijemivanja.
Njemako je sveenstvo u tim zbivanju, naalost, gotovo potpuno zakazalo. Ne samo da je ono za slinu borbu u njemakom
duhu bilo potpuno neupotrebljivo, ve nije bilo u stanju ni odgovoriti potrebama otpora na napade drugih. Tako je Nijemstvo
bilo polagano ali neumitno potiskivano, s jedne strane zaobilazno, putem vjerske zloupotrebe, a s druge, svojom nedovoljnom
obranom.
Ako se ovo, to je prikazano, odigravalo u malome, odnosi naalost ni u irim okvirima nisu bili mnogo drugaiji.
Ni ovdje antinjemaki pokuaji Habsburgovaca, inicirani prije svega visokim klerom, nisu nailazili na obranu, dok je zastup-
nitvo njemakih interesa i samo ostajalo u pozadini.
Opi utisak nije mogao biti drugaiji nego da je katoliko sveenstvo kao takvo grubo vrijealo njemaka prava.
Tako se ini da crkva uope nije osjeala s njemakim narodom, ve se na nepravedan nain stavila na stranu
njegova neprijatelja. A korijen cijele ove nevolje bio je, po miljenju Schnerera, prije svega, u tome to se vodstvo katolike
crkve nije nalazilo u Njemakoj, kao i time uvjetovanim neprijateljskim interesima protiv naega naroda.
adolf hitler
46
Takozvani kulturni problemi su pri tome, kao i gotovo sve u Austriji, bili skoro sasvim u pozadini. Za stav
svenjemakog pokreta prema katolikoj crkvi mnogo je manje bilo odluujue njeno dranje npr. prema znanosti itd., a znatno
vie njeno nedovoljno zastupanje njemakih prava, i obratno, stalno podravanje slavenskih, nenjemakih, neopravdanih
zahtjeva i pohote.
I sada, Georg Schnerer nije bio ovjek koji e neku stvar uraditi napola. Prihvatio je borbu protiv crkve, uvjeren
da samo tako spaava njemaki narod. Geslo: Pokret - dalje - od - Rima, inio se najsnanijom, ali naravno, i najteom
strategijom napada, koja je trebala smrviti neprijateljski centar. Da je ona bila uspjena, onda bi i nesretni crkveni rascjep u
Njemakoj bio prevladan, a unutarnja snaga carstva i njemaka nacija je takvom pobjedom mogla neizmjerno mnogo dobiti.
Samo, ni pretpostavke, ni zakljuci te borbe nisu bili ispravni.
Nacionalna snaga otpora katolikog sveenstva njemake nacionalnosti, bila je bez sumnje u svim pitanjima koja su se ticala
Nijemstva manja nego ona nenjemake, naroito eke slubene brae.
Isto tako, samo najobiniji ignorant nije mogao vidjeti, da njemakom kleru nije gotovo nikada palo ak ni na um,
ofenzivno zastupanje njemakih interesa.
Ali, svatko tko nije bio zaslijepljen, morao je priznati, da je ovo trebalo u prvom redu biti pripisano okolnosti pod
kojom mi Nijemci svi zajedno moramo najtee trpjeti; to je naa objektivnost u stavu prema naem narodu, kao i isto tako,
prema bilo emu drugome.
I tako, dok se je eki sveenik prema svom narodu odnosio subjektivno, a objektivno samo prema crkvi, njemaki je
sveenik bio subjektivno odan crkvi, a ostao objektivan prema naciji. Pojava, meu tisuama drugih sluajeva, koju moemo
promatrati kao nau nesreu.
A to ni u kom sluaju nije posebno naslijeeni dio katolicizma, nego neto to u nas tijekom kratkog vremena podere gotovo
svaku, posebno dravnu ili idejnu instituciju.
Usporedimo samo stav to ga, na primjer, zauzima nae inovnitvo prema pokuajima nacionalnog preporoda,
s onim, to bi ga u takvom sluaju zauzelo inovnitvo nekog drugog naroda. Ili, vjeruje li se da bi, recimo, asniki kor
cjelokupnog ostalog svijeta na slian nain odobrio tenju nacije frazom: dravnog autoriteta - to se kod nas od prije pet
godina samo po sebi razumijeva, pa ak vrijedi i kao posebno zasluno ponaanje? Zar danas ne zauzimaju obje vjere, npr. o
idovskom pitanju, stajalite, koje ne odgovara ni tenjama naroda niti potrebama religije? Neka se samo usporedi dranje
nekog idovskog rabina u svim pitanjima od i najmanjeg znaaja za idovstvo kao rasu, sa stavom daleko najveeg dijela
naeg sveenstva, ali, najljepe molim, obih vjera!
Ova se pojava javlja uvijek tada, kada se radi o zastupanju neke apstraktne ideje po sebi.
Dravni autoritet, demokracija, pacifzam, internacionalna solidarnost, itd. su isti pojmovi koji kod nas
postaju gotovo uvijek tako krute, isto doktrinarne predodbe na ijim se polazitima i zasniva svako ocjenjivanje opih
nacionalnih ivotnih neophodnosti. Taj nesretni nain promatranja svega vanog pod uglom nekog preduvjerenja, ubija svaku
mo, da se neka stvar koja sve vie proizlazi iskljuivo iz ovih stajalita i koja objektivno proturjei vlastitoj doktrini i vodi
na kraju ka potpunom izokretanju i sredstva i cilja, subjektivno promisli. Okrenut e se protiv svakog pokuaja nacionalnog
uzdizanja, ako bi se ono moglo dogoditi jedino prethodnim uklanjanjem loeg pokvarenog reima, jer bi to, zaboga, bio
udar na dravni autoritet, a dravni autoritet nije sredstvo za takav cilj, nego je to vie u oima takvog fanatika
taj objektivizirani autoritet cilj sam po sebi, dovoljan da ispuni njegov cijeli bijedni ivot. Tako bi se npr. ukopavalo
sa zahtjevom za razoruanjem, da bi se sprijeila neka diktatura, ak ako je njen nositelj sam Friedrich Veliki, a trenutni
umjetnici dravotvorstva parlamentarne veine samo nesposobni patuljci, ili ak manje vrijedni subjekti, jer se ini da je
zakon demokracije takvom principijelnom jarcu svetiji od dobrobiti nacije. Dakle, prikriva se jedna od najgorih tiranija koja
narod usmjerava u propast, jer se u njoj trenutno otjelovljuje dravni autoritet, dok drugi odbija ak i najblagoslovljeniju
vladu, ako ona ne odgovara njegovoj predodbi o demokraciji.
Upravo tako e na njemaki pacifsta pri svakom, pa makar 1 krvavom silovanju nacije, ak i u sluaju najgorih vojnih
nasilja, utjeti, ako se promjena te sudbine moe postii samo otporom, dakle silom, jer bi to, zaboga, bilo suprotno duhu
njegovog miroljubivog drutva. Internacionalni njemaki socijalist moe k tome biti i solidarno opljakan od ostala svijeta,
on e to sam izravnati bratskom naklonou i ne pomiljajui na odmazdu ili bar samo obranu, jer je on, eto - Nijemac.
Ovo moe biti i alosno, ali htjeti promijeniti bilo koju stvar znai prethodno je i spoznati.
Isto tako se Nijemac odnosi i prema mlitavom zastupanju njemakog znaaja kod dijela klera.
A to nije ni zlurada, zla volja po sebi, niti opet uvjetovano, recimo, zapovijedima odozgo, nego manjkava nacionalna
odlunost za Nijemstvo od mladih dana pa nadalje; vidimo samo uinke nedovoljnog odgoja mladih za Nijemstvo a s druge
strane, potpuno pokoravanje idejama koje su postale idoli.
Odgoj za demokraciju, za socijalizam internacionalnog oblika, za pacifzam, itd. je takav kruti i iskljuivo (gledano
iznutra) isto subjektivni odgoj, ime se ovim naelnim predodbama utjee i na opu sliku ostalog svijeta, dok je stav prema
Nijemstvu od rane mladosti, dabome, objektivni odgoj. Tako e pacifst, time to se subjektivno, bez ostatka, posveuje svojoj
ideji, kod svakoga, jo i tako neposrednog i tekog ugroavanja svog naroda (ako je on uope Nijemac) uvijek najprije traiti
mein kampf
47
objektivno pravo, a nikada iz nagona samoodranja nee stupiti u redove svoga roda i boriti se zajedno s njim.
Koliko to vai i za pojedine vjere, neka jo pokae sljedee:
Protestantizam je po sebi bolje zastupao interese Nijemstva, kako pri njegovu roenju, tako i u ve zasnovanoj
kasnijoj tradiciji; on e ipak zatajiti u momentu kad se ova obrana nacionalnih interesa mora odigrati u podruju koje u opoj
liniji njegove predodbe svijeta i tradiciji razvoja, ili nedostaje ili je ak, iz nekog razloga otklonjena.
Tako e se protestantizam uvijek zalagati za unaprjeenje svega Nijemstva po sebi, im se bude radilo o stvarima
unutarnje istoe, ili nacionalnog produbljivanja, o obrani njemakog bia, njemakog jezika i njemake slobode, jer je sve
ovo, dabome, vrsto zasnovano i poiva u samom njemu; on e se odmah najbeskompromisnije upustiti u borbu na svaki
neprijateljski pokuaj da se nacija spasi iz okruenja njenog smrtnog neprijatelja, a njegov je stav prema idovstvu vie ili
manje dogmatski utvren. Pri tome se ovdje sve vrti oko pitanja bez ijeg bi rjeenja svi drugi pokuaji nekog njemakog
preporoda ili uzdignua ostali nemogui i besmisleni.
Tijekom svog bekog vremena imao sam dovoljno slobodnog vremena i prilike bez predrasuda prouiti i to pitanje,
i u dnevnom ophoenju jo tisustruko utvrditi tonost ovog stajalita.
U tom aritu najrazliitijih nacionalnosti vrlo jasno se odmah pokazalo da je samo njemaki pacifst uvijek pokuavao
objektivno promatrati interese vlastite nacije, ali idov nikada interese svog idovskog naroda; daje samo njemaki socijalist
internacionalan u smislu koji mu onda zabranjuje da pravdu za svoj vlastiti narod isprosi od svojih internacionalnih drugova,
eha i Poljaka itd., drugaije nego cviljenjem i slinjenjem, to se nikada nije dogaalo. Ukratko, ja sam ve tada spoznao da
nesrea samo dijelom lei u tom uenju po sebi, a drugim dijelom u naem potpuno nedovoljnom odgoju u duhu ljubavi prema
vlastitom narodu uope i u jednoj time uvjetovanoj minimalnoj privrenosti prema njemu,
Time je otpalo prvo isto teorijsko objanjenje borbe svenjemakog pokreta protiv katolicizma kao takvog.
Kada bi se njemaki narod ve od najranije mladosti odgajao na onom iskljuivom priznanju vlastitog nacionalnog
prava i kad se djeja srca ne bi okruivalo prokletstvom nae objektivnosti, kao i stvarima odravanja vlastitog Ja, tada bi
se u kratkom vremenu pokazalo (ali takoer s pretpostavkom jedne radikalne nacionalne vlade) da e isto tako kao u Irskoj,
Poljskoj, Francuskoj, i u Njemakoj katolik takoer uvijek biti Nijemac.
Najmoniji dokaz za ovo alje nam ono vrijeme, kada je na narod posljednji puta u zatiti svoga bia u svojoj borbi
na ivot i smrt stupio pred sud povijesti.
Dokle god tada nije nedostajalo vodstva odozgo, narod je svoju obvezu i dunost ispunjavao na velianstven nain.
I protestantski pastor i katoliki sveenik, pridonijeli su zajedno beskrajno mnogo dugu odravanja snage naeg otpora, ne
samo na frontu nego i kod kue. Tih godina, a naroito kad je ve planulo, u oba je lagera bio stvarno samo jedan jedini svetac
- njemako carstvo, za ije se postojanje i budunost svaki od njih obraao svome nebu.
Svenjemaki pokret u Austriji morao si je jednom postaviti pitanje: Je li odranje austrijskog Nijemstva mogue
samo pod katolikom vjerom ili ne? Ako Da, onda se politika stranka ne bi smjela brinuti o religioznim ili ak vjerskim
stvarima; a ako Ne, onda bi morala nastupiti religiozna reformacija, a nikada neka politika stranka.
Tko vjeruje da sa stramputica politike organizacije moe doi do neke religiozne reformacije, on samo pokazuje da
mu nedostaje svaka iskra postojanja religioznih predodbi ili ak vjerskog uenja i njegova crkvenog utjecaja.
Ovdje se, stvarno, ne moe biti u slubi dvaju gospodara. Pri emu osnivanje ili razaranje neke religije drim ipak
bitno veim od osnivanja ili razaranja neke drave, a kamo li neke stranke.
Zato se i ne kae da su spomenuti napadi bili samo obrana od napada s druge strane!
Svakako da se u tim vremenima nesavjesni klipani nisu ustruavali religiju uiniti instrumentom svojih politikih poslova (jer
se o tome kod tih klipana gotovo uvijek i iskljuivo radilo), ali je isto tako sigurno, da je pogreno i religiju i vjeroispovijest
uiniti odgovornom zbog mnotva mangupa koji zloupotrebljavaju i nju, kao to bi vjerojatno i neto drugo da bi ga stavili u
slubu svojih niskih instinkata.
Takvoj parlamentarnoj nitariji i dangubi ne moe nita bolje odgovarati, nego kad mu se prui prilika da bar i
naknadno, jo dobije i opravdanje za svoje politiko muktaenje i dostignue. Jer, im se religija ili vjeroispovijest uini
odgovornom za njegovu osobnu bezvrijednost pa se zbog toga i napada, laljivi klipan odmah s velikom galamom poziva za
svjedoka cijeli svijet o tome kako je bilo opravdano njegovo postojanje do tada i kako samo njemu i njegovoj rjeitosti treba
zahvaliti za spaavanje religije i crkve. Isto tako glupa koliko i zaboravna sredina tada vie ne prepoznaje pravog pokretae
cijele te borbe, a zbog velike vike, najee ga se vie i ne sjea, a nevaljalac je time stvarno i postigao svoj cilj.
Takav lukavi lisac jako dobro zna da to s religijom nema ba nikakve veze; on e se tada tim vie smijati u sebi u miru,
dok e njegov asni, ali nespretni protivnik izgubiti igru, da bi se jednog dana, oajan zbog nedostatka vjernosti i vjere u
ovjeanstvo povukao i digao ruke od svega.
S druge bi strane bilo stvarno nepravedno religiju kao takvu, ili samu crkvu, uiniti odgovornima za promaaje
pojedinaca. Pri usporeivanju veliine treba svakako imati pred oima vidljivu organizaciju s prosjenom grjenou ljudi
uope i tada bi se moralo priznati da je ovdje odnos izmeu dobra i zla bolji nego bilo gdje drugdje. Sigurno da i meu samim
sveenicima ima i takvih kojima njihov sveti poziv slui samo kao sredstvo za zadovoljenje njihovog politikog astoljublja,
pa ga oni u politikoj borbi esto puta vie nego na alostan nain i zaboravljaju, odnosno, zaboravljaju da ipak oni moraju
adolf hitler
48
biti uvari vie istine, a ne zastupnici kleveta i lai - samo na jednog takvog otpada na tisue i vie asnih, svojoj misiji na
najvjerniji nain odanih duobrinika, koji se u ovom naem koliko laljivom toliko i pokvarenom vremenu odravaju kao
mali otoci u sveopoj movari.
Koliko god ja malo osuujem i smijem osuditi crkvu kao takvu, ako se neka pokvarena osoba u sveenikoj mantiji
na prljav nain ogrijei o moral, isto tako malo to smijem uiniti, ako netko drugi meu mnogima prlja i izdaje svoj narod
u vremenskim razmacima u kojima je to bez daljnjega ba svakodnevno. Neka se, naroito danas, ne zaboravi da na jednog
takvog Ephialta dolazi na tisue njih koji, svi krvareeg srca, osjeaju nesreu svoga naroda i isto tako, kao i najbolji nae
nacije, i oni eznu za onim trenom, kad e se i nama ponovno osmjehnuti nebo.
Tko na ovo odgovori da se tu ne radi o tako malim problemima svakidanjice, nego o pitanjima, principijelne
istinitosti ili dogmatskog sadraja uope, njemu se moe ponuditi neophodan odgovor samo jednim drugim pitanjem:
Vjeruje li ti da, odabran od Sudbine, ovdje izrie istinu, tada to i uini; ali imaj i hrabrosti da to ne uini zaobilazno
pomou neke stranke - jer je i to prijevara - nego se od sada postavi na mjesto nevaljalijeg zbog tvoje bolje budunosti.
Ako ti ovdje nedostaje hrabrosti, ili tvom boljem u tebi nije sasvim ni samome sve jasno, tada sklanjaj prste s toga; u svakom
sluaju ne pokuavaj se u to, u to se ne usuuje ni uuljati otvorenim nianom, ubaciti obilazno, putem nekog politikog
pokreta.
Politike se stranke ne trebaju baviti religioznim problemima, dokle god oni nisu strani narodu i ne potkopavaju
obiaje i moral vlastite rase, isto kao to religija ne bi trebala biti uvuena u stranake rabote.
Ako se crkveni dostojanstvenici slue religioznim institucijama, ak i dogmama, da bi tetili svom narodu, tada ih
se na tom putu nikada ne smije slijediti, nego se tui istim orujem.
Politikom voi moraju religiozna uenja i institucije njegova naroda biti uvijek nedodirljivi, inae on ne moe biti politiar, nego
reformator, ako za to ima sredstva!
Neko bi drugaije dranje, prije svega u Njemakoj, vodilo u katastrofu.
Prilikom prouavanja svenjemakog pokreta i njegove borbe protiv Rima, doao sam tada, a naroito tijekom
kasnijih godina, do sljedeeg uvjerenja: Nedovoljno razumijevanje tog pokreta za znaenje socijalnog problema, stajalo ga je,
zaista, borbeno snane mase naroda; njegova predaja parlamentu oduzela mu je snaan polet i opteretila ga svim slabostima
svojstvenim toj instituciji; borba protiv katolike crkve onemoguila ga je u mnogobrojnim malim i srednjim krugovima, i
time mu oduzela bezbrojne najbolje elemente koje uope nacija moe nazvati svojima.
Praktini uinak austrijske kulturne borbe bio je skoro ravan nuli.
Dodue, od crkve se uspjelo otrgnuti oko sto tisua lanova, ali ona time nije pretrpjela neku posebnu tetu. Nije joj
stvarno bilo potrebno da u ovom sluaju za izgubljenim ovicama prolije stvarno i jednu suzu, jer je izgubila samo ono, to
joj svojim unutarnjim biem ve odavno nije potpuno ni pripadalo. To je bila razlika nove reformacije u odnosu na nekadanju;
da su se neki od najboljih iz crkve, od nje preobratili i to iz najdubljeg unutarnjeg religioznog uvjerenja, dok su sada ionako
odlazile mlakonje i to zbog razmatranja politike prirode.
Upravo s politikog motrita, uinak je bio isto toliko smijean, koliko i tuan.
Opet je dolo do propasti obeavajueg ozdravljujueg pokreta njemake nacije, samo zbog toga to nije bio voden
s neophodnom bezobzirnom trijeznou, ve se gubio u podrujima koja su morala voditi samo rascjepu.
Jedno je, sigurno, istinito:
Svenjemaki pokret svakako ne bi nikada poinio takvu grjeku da je imao i najmanjeg razumijevanja za psihu
irokih masa. Da je njegovim voama bilo poznato, da se radi postizanja nekog uspjeha ve iz isto duhovnih razmatranja,
masi nikada ne smiju pokazati dva ili vie protivnika, jer to dovodi do razbijanja njene borbene snage, ve iz samih tih
razloga, udarna mo svenjemakog pokreta mora biti usmjerena samo na jednog neprijatelja. Jer, za politiku stranku nita
nije opasnije nego kad ona dozvoli da je u njenim odlukama vode vrlo poduzetni u svim podrujima, koji hoe sve, a stvarno
nisu u stanju postii ni ono najmanje.
I kad bi na pojedinu vjeroispovijest jo i bilo tako puno stvarnih zamjerki, politika stranka ipak ni jednog trenutka ne smije
izgubiti iz vida injenicu da nakon svih dosadanjih povijesnih iskustava jo nikada neka isto politika stranka nije dospjela
u slian poloaj da prie nekoj religioznoj reformaciji. Ali, povijest se ne studira tek tada kada je treba praktino primijeniti,
njenog se uenja ne sjea ili mu se ne vjeruje, jer stvari danas stoje drugaije, dakle njene pravjene istine vie nisu primjenjive,
ve se iz nje ui ba da bi se korisno upotrijebila za sadanjost. Tko to nije u stanju, neka samo umilja da e biti voa; on je
u stvarnosti plitak i ak najumiljeniji jadnik, i sva dobra volja ne opravdava njegovu praktinu nesposobnost.
Uope uzevi, umjetnost svih istinskih velikih narodnih voa svih vremena, sastoji se u prvom redu u tome, da ne
rasipaju pozornost svoga naroda, nego da je uvijek usredotoe na jednog jedinog protivnika. to je jedinstvenije angairanje
borbene volje nekog naroda, tim e biti vea magnetski privlana snaga pokreta, a time, snanija i silina udarca. U genijalnost
velikog vode spada i to, da ak i one ratrkane neprijatelje uvijek prikazuje kao da spadaju u jednu kategoriju, jer spoznaja
razliitih protivnika, moe slabije i nesigurnije karaktere dovesti do toga da posumnjaju u vlastita prava.
I kolebljiva se masa u borbi protiv previe brojnih neprijatelja osjea nesigurnom i odmah nastoji uspostaviti objektivnost
postavljajui pitanje: Nemaju li svi ti brojni drugi stvarno pravo, ve to pravo ima samo vlastiti narod ili vlastiti pokret?
mein kampf
49
Time se, meutim, javlja i prvo slabljenje vlastite snage. Stoga se mnogobrojnost iznutra razliitih protivnika mora
uvijek svesti na jednoga, tako da se za masu vlastitih pristalica prikae kako se vodi borba samo protiv jednog neprijatelja. To
uvruje vjeru u vlastito pravo i jaa ogorenje protiv napadaa na to pravo.
to to tadanji svenjemaki pokret nije shvatio, stajalo ga je uspjeha.
Njegov je cilj bio tono postavljen, htijenje takoer, ali je zacrtani put bio pogrean. On je bio slian planinaru, koji pred
oima ima samo vrh, to ga treba osvojiti, pa se s najveom snagom i odlunou uputio na teak put, ali samom putu nije
poklonio nikakvu pozornost, nego pogled usmjerio samo na cilj, a nije ni provjeravao osobine uspona, na emu je konano i
propao.
Kod velikog konkurenta, kransko - socijalne stranke, odnos je ini se bio obrnut.
Put to ga je ona zacrtala bio je ini se mudro i tono odabran, samo je, jasno, nedostajala spoznaja cilja.
Gotovo u svim poslovima u kojima je svenjemaki pokret grijeio, stav kransko - socijalne stranke je bio toan i
isplaniran.
Ona je posjedovala neophodno razumijevanje znaenja mase i od prvog si dana osigurala dio toga putem oitog
naglaavanja svoga socijalnog karaktera. Time to se na bitan nain orijentirala za pridobivanje donjeg, srednjeg i obrtnikog
stalea, dobila je isto tako vjerne, ustrajne i portvovane pristalice. Izbjegavala je svaku borbu protiv bilo koje religiozne
institucije i time si osigurala podrku tako mone institucije, kakvu stvarno predstavlja crkva. Slijedom toga, ona je imala
samo jednog istinski velikog protivnika. Spoznala je vrijednost sveobuhvatne promidbe i bila virtuoz u djelovanju na
instinkte iroke mase svojih pristalica.
to i ona ipak nije mogla postii sanjani cilj spaavanja Austrije, razlozi su u dva nedostatka njenog puta, te u
nejasnoi samog cilja.
Antisemitizam novoga pokreta bio je izgraen na religioznim, umjesto na rasistikim predodbama.
Razlog zbog kojeg se potkrala ova grjeka, bio je isti onaj, koji je uzrokovao i drugu zabludu.
Ako je kransko - socijalna stranka htjela spasiti Austriju, onda ona nije smjela, po miljenju njenih osnivaa, stati
na stajalite rasnog principa, jer bi tada u kratkom vremenu moralo doi do opeg raspada drave. Naroito je stanje u Beu,
po shvaanju voa stranke, zahtijevalo, mogunost ostavljanja po strani svih razdvajajuih momenata, da bi se na to mjesto
istakla sva ujedinjavajua gledita.
Be toga vremena bio je jako proet naroito ekim elementom, da je ovu stranku, koja jo u svom preduvjerenju nije
bila njemako neprijateljska, mogla odrati samo najvea tolerancija u odnosu na sve rasne probleme. Ako se htjelo spasiti
Austriju, nije se je smjelo odrei. Tako se, naroito u Beu, pokualo pridobiti one jako brojne eke male gospodarstvenike
borbom protiv liberalnog manchesterstva, pri emu se vjerovalo da je za borbu protiv idova pronaena parola na religioznoj
osnovi postavljena iznad svih narodnih razlika stare Austrije.
Jasno je kao dan, da je takvo pobijanje samo na osnovi idovstva, donijelo samo ogranienu brigu. U najgorem
sluaju, jedan mlaz svete vodice spasio je istovremeno i posao i idovstvo.
S takvim povrnim objanjenjem, nikada se nije dospjelo do ozbiljnog znanstvenog razmatranja cjelokupnog
problema, ime su odbijeni mnogi, kojima je ovakva vrsta antisemitizma morala biti nerazumljivom. Pridobijajua snaga ideje
time je bila vezana skoro iskljuivo za duhovno ograniene krugove, ako se nije htjelo poi od isto emotivnog doivljaja
ka stvarnoj spoznaji. Inteligencija se ophodila u naelu odbijajue. Stvar je tako sve vie i vie dobivala obrise kao da se u
itavom poslu radilo samo o pokuaju novog obraanja idova, ili ak o izrazu izvjesne zavisti prema konkurenciji. Time
je borba izgubila obiljeje unutarnjeg i vieg pomazanja i mnogima se, i to ne ba onima najloijima, inila nemoralnom i
odbojnom. Nedostajalo je uvjerenje da je ovdje rije ba o ivotnom pitanju cjelokupnog ovjeanstva, od ijeg rjeenja ovisi
sudbina svih neidovskih naroda.
Na toj polovinosti gubila se vrijednost antisemitskog usmjerenja Kransko - socijalne stranke.
Bio je to samo prividan antisemitizam, koji je bio skoro gori ni od kakvog; jer se tako uljuljkavalo u sigurnosti, vjerovalo da
je protivnik zgrabljen za guu, a u stvarnosti je bio vuen za nos sam antisemit.
idov se ve u kratkom vremenu navikao na tu vrstu antisemitizma, tako da bi njegovo iezavanje zasigurno vie
nedostajalo ba njemu samome, nego to bi ga smetala njegova nazonost.
Ako se je nacionalnoj dravi ve morala podnijeti teka rtva, jo vie je bila potrebna zastupljenost Nijemstva kao takvog.
Nije se smjelo biti nacionalistikim, nije se htjelo gubiti tlo pod nogama u Beu. Nadalo se, da se jednim blagim
zaobilaenjem ovog pitanja jo moglo spasiti habsburku dravu, a upravo se time ona gurala u propast. Pokret je na taj nain
izgubio ogromne izvore snage, koje je na dulje vrijeme mogla napuniti samo politika stranka s unutarnjom pogonskom
snagom. Kransko - socijalni pokret je time postao samo stranka kao i svaka druga.
Oba sam pokreta nekada pratio vrlo pozorno, jedan otkucajima svoga srca, drugi, zanesen divljenjem prema tome
rijetkom ovjeku, koji mi je tada jo izgledao kao gorak simbol cjelokupnog austrijskog Nijemstva.
Kad je velika posmrtna povorka pola za mrtvim gradonaelnikom, od vijenice, pa sve do Ringstrasse, i ja se naoh meu
mnogim stotinama tisua, koji su promatrali tunu ceremoniju. U svojoj duevnoj potresenosti moj mi je osjeaj tom prilikom
rekao, da je i djelo tog ovjeka moralo biti uzaludno zbog sudbine te drave koja je neumitno vodena u propast. Da je dr. Karl
adolf hitler
50
Lueger ivio u Njemakoj, bio bi svrstan meu velike glave naega naroda; a to, to je djelovao u ovoj nemoguoj dravi, bila
je nesrea i njegovog djela i njega osobno.
Kad je on umro, ve su prema nama, iz mjeseca u mjesec, sve vie iskrili plamici s Balkana, tako da mu je Sudbina milostivo
dopustila vidjeti ono, to je vjerovao da moe jo sprijeiti.
Ali, ja sam za zatajivanje jednog i neuspjeh drugog pokreta, pokuao pronai uzroke, te dooh do sigurnog uvjerenja,
da su sasvim nezavisno od nemogunosti da se u staroj Austriji jo postigne uvrenje drave, grjeke obih stranka bile
sljedee:
Svenjemaki pokret je svakako bio u pravu u svom principijelnom stavu o cilju njemake obnove, bio je pak nesretan
zbog izbora puta. On je bio nacionalistiki samo moda ne dovoljno socijalan da bi pridobio mase. Njegov je antisemitizam
poivao, istina, na tonim spoznajama znaaja rasnog problema, ali ne na religioznim predodbama. Njegova je borba protiv
odreene vjeroispovijesti bila, naprotiv, stvarno i taktiki pogrena.
Kransko - socijalni pokret imao je nejasnu predodbu o cilju njemakog preporoda, ali je kao stranka imao
razumijevanje i sree pri traenju svojih putova. On je shvaao znaaj socijalnog pitanja, varao se u svojoj borbi protiv
idovstva, i nije imao pojma o snazi nacionalne misli.
Da je kransko - socijalna stranka uz svoju mudru spoznaju vanosti irokih masa jo imala i tonu predodbu o
znaenju rasnog problema, kako je to shvatio svenjemaki pokret, i da je ona sama, na kraju krajeva postala nacionalistikom,
ili da je svenjemaki pokret uz svoju tonu spoznaju cilja, idovskog pitanja i znaaja nacionalne misli usvojio jo i praktinu
mudrost kransko - socijalne stranke, a posebno njen stav prema socijalizmu, tada bi to stvorilo takav pokret, koji bi ve i
tada, po mom dubokom uvjerenju, mogao s uspjehom uzeti njemaku sudbinu u svoje ruke.
to to nije bilo tako u daleko najveoj mjeri lealo je u biti same austrijske drave.
Kako ni u jednoj drugoj stranci nisam vidio ostvarenje svojih uvjerenja, nisam se u nadolazeem vremenu vie
mogao odluiti hou li stupiti u neku od postojeih organizacija, ili se ak boriti u redovima jedne od njih. U ono sam
vrijeme sve politike pokrete jo drao pogrenim i nesposobnim da u veem, ne samo vanjskom, izgledu sprovedu nacionalni
preporod njemakog naroda.
A moja unutarnja odbojnost prema habsburkoj dravi u to je vrijeme sve vie rasla.
to sam se vie poeo baviti i s vanjskopolitikim pitanjima, tim vie je u mom uvjerenju prevladavalo stajalite, da
bi ta dravna tvorevina morala biti samo nesrea Nijemstva. Sve sam jasnije takoer uviao, da se sudbina njemake nacije
ne bi vie mogla odluiti s te strane, ve u samom carstvu. Ali to nije vrijedilo samo za opa politika pitanja, nego ne manje
za sve pojave ukupnog kulturnog ivota uope.
Austrijska drava pokazivala je takoer i ovdje, u podruju isto kulturnih i umjetnikih zbivanja, sva obiljeja svoje
obamrlosti, ili barem svu svoju beznaajnost za njemaku naciju. Ovo je najvie vrijedilo za podruje arhitekture. Novija
graevinska umjetnost nije mogla doi do nekog veeg uspjeha, ve i stoga, jer su zadaci od vremena izgradnje Ringstrasse,
bar u Beu, bili gotovo beznaajni u odnosu prema nabujalim planovima u Njemakoj.
Tako sam sve vie poeo voditi dvostruki ivot: razum i stvarnost zvali su me da u Austriji zavrim koliko gorku
toliko i vrlo korisnu kolu, samo je srce boravilo negdje drugdje.
to sam vie spoznavao unutarnju prazninu te drave i nemogunost njena spasa, spopadalo me je uzavrelo
nezadovoljstvo, ali sam pritom sa svom sigurnou, osjeao da je ona u svemu i svaemu mogla predstavljati samo jo nesreu
za njemaki narod.
Bio sam uvjeren da je ta drava morala obuzdavati i ometati svakog, doista velikog, Nijemca, dok je, s druge strane, podravala
svaku nenjemaku pojavu. Bio mi je odvratan rasni konglomerat, to ga je pokazivao glavni carski grad, odurna cijela ta
mjeavina naroda: eha, Poljaka, Maara, Rusina, Srba i Hrvata, itd., a meu svima kao vjena bakterija ovjeanstva - idov
i opet idov.
Ovaj divovski grad izgledao mi je kao utjelovljenje incesta.
Moj njemaki jezik iz doba moje mladosti bio je dijalekt kojim se takoer govori i u Donjoj Bavarskoj; a nisam ga
htio ni zaboraviti a niti nauiti beki ulini govor. to sam dulje boravio u ovom gradu, u meni je sve vie rasla mrnja protiv
stranog narodnog mjeanca, koji je poeo prodirati ovo staro njemako kulturno mjesto.
Meutim, pomisao da bi se ova drava mogla odrati dulje vrijeme, izgledala mi je upravo smijenom.
Austrija je tada bila kao neka stara mozaik slika, ije su ljepilo, kit, koji je povezivao pojedine kamenie u cjelinu,
postali starim i krhkim; dokle god ovo umjetniko djelo ne bi bilo taknuto, ono je moglo produavati svoje varljivo postojanje,
ali bi se ipak, im bi primilo udarac, raspalo u tisue komadia. Bilo je samo pitanje kad e taj udarac stii.
Kako moje srce nije nikada kucalo za austrijsku monarhiju, ve uvijek samo za njemako carstvo, sat raspada ove
drave mogao mi je izgledati samo kao poetak oslobaanja njemake nacije.
Iz svih ovih razloga rastao je sve snaniji osjeaj enje, da konano odem tamo, kuda su me vukle skrivene elje i potajna
ljubav moje najranije mladosti.
Nekada sam se nadao da u si stvoriti ime kao graevinar i da u cijelog sebe u malom ili velikom okviru, kada mi
mein kampf
51
to Sudbina odredi, gorljivo posvetiti sluenju naciji.
Konano, htio sam biti sudionik sree da smijem biti i djelovati na onom mjestu s koga e morati krenuti u ispunjenje
najarkija elja moga srca - pripojenje mog ljubljenog zaviaja zajednikoj domovini - njemakom carstvu.
Mnogi jo i danas nee biti u stanju shvatiti svu veliinu takve enje, ali, ja se obraam svima onima kojima je Sudbina do
sada ili uskratila ovu sreu, ili ju je u surovoj okrutnosti opet oduzela; obraam se svima onima koji se otrgnuti od matice
zemlje, moraju ak boriti i za sveto dobro svoga jezika, koji su zbog svog opredjeljenja odanosti prema domovini, bili
proganjani ili mueni i koji sada u bolnoj oduzetosti eznutljivo iekuju trenutak koji e ih ponovno pustiti da se vrate
srdacu vjerne majke; obraam se svim takvima i znam - oni e me razumjeti!
Samo je onaj tko na vlastitom tijelu osjea to znai biti Nijemac, a ne smjeti pripadati svojoj dragoj domovini,
u stanju odmjeriti svu dubinu enje u kojoj u svim vremenima izgaraju srca djece odvojene od matice zemlje. Sve one
ispunjene njome, pritie ona tekom rukom i uskrauje im toliko drago zadovoljstvo i sreu, dokle god se ne otvore kapije
domovine i u zajednikoj dravi, u zajednikom carstvu, zajednika krv ponovno nade mir i spokoj.
Be je bio i ostao najtea, iako najtemeljitija kola moga ivota. U taj sam grad nekada stupio jo kao polumladi,
a napustio ga kao tih i ozbiljan ovjek. U njemu sam stekao osnove za svjetonazor velikih razmjera i nain politikog
promatranja u malom, koji me nisu nikada napustili, a koje sam kasnije dopunio samo jo u pojedinostima. Pravu sam
vrijednost tadanjih godina uenja tek danas u stanju potpuno procijeniti.
Zato sam ovo vrijeme razmotrio neto opirnije, jer mi je ono, upravo u onim pitanjima, pruilo prvu zornu nastavu koja
spada zajedno u osnove s strankom, koja je nastala iz prvih poetaka, a koja je tijekom jedva pet godina, prerasla i razvila se u
veliki masovni pokret. Ne znam kakav bi danas bio moj stav o idovstvu, o socijaldemokraciji, bolje reeno, o cjelokupnom
marksizmu, o socijalnom pitanju, itd. da se osnova mojih osobnih nazora nije u tako ranom vremenu ve formirala pritiskom
Sudbine - i vlastitim uenjem.
Jer, iako nesrea domovine moe potai tisue i tisue na razmiljanje o unutarnjim razlozima sloma, to ipak ne
moe dovesti do one temeljitosti i duboke spoznaje, koje se razotkrivaju onome koji tek poslije niza godina duge borbe, sam
postaje gospodar svoje Sudbine.
adolf hitler
52
Glava 4.
MNCHEN
U
proljee 1912. stigoh konano u Mnchen. Sam grad bio mi je tako dobro poznat kao da sam ve godinama prebivao
meu njegovim zidinama. To je proistjecalo iz mog studija, koji me je na svakom koraku upuivao na ovu metro-
polu njemake umjetnosti. Tko nije upoznao Mnchen, nije vidio ni Njemaku, ne, nije prije svega upoznao ni njemaku
umjetnost, tko nije vidio Mnchen.
U svakom sluaju, to je predratno vrijeme bilo vrijeme moje najvee sree i zadovoljstva u ivotu. Kako je moja
zarada jo uvijek bila bijedna, ja ipak nisam ivio da bi mogao slikati, ve sam slikao da bih od toga osigurao mogunost za
ivot, bolje reeno, da bih time osigurao svoj dalji studij. Bio sam uvjeren da u svoj cilj, kojega sam si postavio, usprkos
svemu i postii. I to mi je pomoglo, da sve, inae male brige dnevnog ivota, podnosim lako i bezbrino.
K tome se pojavila i unutarnja ljubav, koja me je gotovo od prvog sata moga boravka u njemu, zanijela za ovaj grad,
vie nego za bilo koje meni poznato mjesto. Njemaki grad! Kakva razlika od Bea. Pozlilo mi je kad bih ak i ponovno
pomislio na taj rasni Babilon. A k tome, meni jo mnogo bliskiji dijalekt koji me je osobno, u ophoenju s Donjim Bavarcima
podsjeao na moju nekadanju mladost. Bilo je na tisue stvari koje su mi, u dubini moje due, bile ili postale milije i drae.
Najvie me je, meutim, privlaila divna stopljenost iskonske snage s prefnjenim njemakim raspoloenjem, ta jedinstvena
linija od Hofbruhausa do Odeona, Oktoberfesta, do Pinakoteke, itd. Da sam jo danas ovisan o ovom gradu, vie nego o
bilo kojem krajiku zemlje na ovom svijetu, svakako je proisteklo iz injenice, to je on bio i ostao neraskidivo povezan s
razvojem moga vlastita ivota; da sam u njemu tada ipak doivio istinsko unutarnje zadovoljstvo, treba pripisati samo aroliji
koju ovo divna sjedite Wittelsbachera ima, svakako, ne samo na one proraunate, nego i na sve one osjeajne due blago-
slovljenog ovjeanstva.
Ono to me je pored mog redovnog rada najvie privlailo bio je i ovdje ponovni studij politikih dnevnih dogaanja,
a meu njima, naroito, vanjskopolitika zbivanja. Do ovih sam posljednjih doao okolnim putem, preko njemake politike
saveznitva, koju sam jo od svojih austrijskih dana drao bezuvjetno pogrenom. U svakom sluaju, jo mi ni u Beu nije
bilo potpuno jasan puni smisao ovog samozavaravanja carstva. Tada sam bio sklon prihvatiti - ili si to samo prigovaram,
jedino zbog opravdanja - da se moda u Berlinu ve znalo kako bi u stvarnosti taj savez mogao biti slab i malo pouzdan, ali
se ipak, iz vie ili manje tajanstvenih razloga, ostalo suzdran u ovoj spoznaji, da bi se zatitila politika saveznitva koju je,
zaboga, jednom zasnovao sam Bismarck, a iji iznenadni prekid ne bi bio poeljan, ve i zbog toga, da se ne bi uplaio, ili
pak uznemirio domai malograanin.
Dabome, i ophoenje prije svega u narodu samom, dozvolilo mi je, na moj uas, ve u kratkom roku vidjeti da je ovo
vjerovanje bilo pogreno. Na moje iznenaenje svugdje sam morao konstatirati da o samoj biti habsburke monarhije, u inae
dobro obavijetenim krugovima, nisu imali ni pojma. Upravo je narod bio zaslijepljen zabludom da se saveznik moe drati
ozbiljnom silom, koja bi se u trenutku nevolje smjesta stavila na raspolaganje. Masa je monarhiju uvijek drala njemakom
dravom i vjerovala stoga da se na nju moe i osloniti. Vladalo je miljenje, da se i ovdje snaga mogla mjeriti milijunima,
kao otprilike i u samoj Njemakoj, a potpuno se zaboravljalo, prvo: da je Austrija ve odavno prestala biti njemako dravno
bie; ali i da su, drugo: unutarnji odnosi ovog carstva iz sata u sat sve vie vodili njegovu raspadu.
Tada sam ovu dravnu tvorevinu poznavao bolje nego takozvana slubena diplomacija, koja je slijepo, skoro kao
uvijek, bauljala ususret svojoj Sudbini, jer je raspoloenje naroda uvijek bilo samo izraz onoga to je odozgo ulijevano u javno
mnijenje. A odozgo je, meutim, sa saveznikom njegovan kult poput onog o zlatnom teletu. Svakako su se nadali da e
ljubaznou nadoknaditi ono, to mu je nedostajalo u iskrenosti. Pritom su se rijei uvijek uzimale kao prave vrijednosti.
Ve sam u Beu bio ljut, kad sam promatrao razliku izmeu govora zvaninih dravnika i sadraja bekog tiska,
koja je povremeno bila vrlo uoljiva. A pritom je Be, bar po vanjskom izgledu, ipak bio njemaki grad. A kako bi stvari
bile drugaije, kad bi se iz Bea, ili bolje reeno iz njemake Austrije, otilo u slavenske provincije carstva! Trebalo je samo
uzeti u ruke prake novine, da bi se saznalo kako se tamo procjenjivala ta cijela opsjenarska igra Trojnog saveza. Od ovog
dravnikog remek - djela vie nije preostalo nita, osim krvavog ruganja i podsmjeha. I u najdubljem miru, kada su oba
cara jedan drugome prijateljski utisnuli poljubac u elo, nije se skrivalo da e ovaj savez biti likvidiran onoga dana, kad
pokua sjaj nibelunkog ideala provesti u praktinu stvarnost.
A kako je tek, koju godinu kasnije, nastalo uzbuenje, kada se u posljednjim trenutcima, kad je savez trebalo obraniti,
iz Trojnog saveza iskrala Italija i oba saveznika ostavila na cjedilu, pa im na kraju ak i sama postala neprijateljem! Da se
je netko prije, ak i za minutu, usudio povjerovati u mogunost takva uda, naime, u udo da bi se Italija borila zajedno s
Austrijom, moglo je svakom tko nije bio ba zaslijepljen diplomatskim sljepilom, to jednostavno biti neshvatljivo. Ali, ni u
samoj Austriji stvari nisu bile ni za dlaku drugaije.
Promicatelji ideje o savezu bili su u Austriji samo Habsburgovci i Nijemci. Habsburgovci proraunato i iz prinude,
Nijemci u dobroj vjeri i iz politike - gluposti. U dobroj vjeri, jer su imali pogrenu predodbu, da e putem Trojnog saveza
mein kampf
53
njemakom carstvu samom uiniti samo veliku uslugu, pomoi mu da ojaa i da se osigura; iz politike gluposti, jer se ovo
prvo zamiljeno nije ostvarilo, ve naprotiv, oni su time pomogli da se carstvo prikuje za dravni le, koji mora oboje povui
u provaliju, prije svega zato, to su oni sami kroz taj savez sve vie zapadali u odraivanje od Nijemstva. Jer, uslijed toga to
su Habsburgovci ovim savezom s carstvom sa svoje strasne vjerovali da mogu biti sigurni da se otuda nitko nee umijeati, i
na alost s pravom, bili su u stanju svoju unutarnju politiku puzajueg suzbijanja Nijemstva sprovoditi ve bitno lake i bez
rizika. Ne samo da se pri ovoj poznatoj objektivnosti nije trebalo pribojavati neke primjedbe od vlade njemakog carstva,
nego su se i samom austrijskom Nijemstvu u svako doba ukazivanjem na savez, mogla zaepiti usta, kada bi moda htjelo
govoriti protiv i suvie podmukle slavenizacije.
A i to bi jo inae trebao uiniti Nijemac u Austriji, kada pak i Nijemstvo samog carstva daje priznanje i povjerenje
habsburkoj vladi? Treba li on pruiti otpor, da bi potom, u cijeloj njemakoj javnosti, bio obiljeen kao izdajnik vlastitog
narodnog bia? Zar on, koji je ve desetljeima podnosio najneuvenije rtve, upravo za svoje narodno bie?
I kakvu bi ovaj savez uope imao vrijednost, kad bi Nijemstvo habsburke monarhije bilo iskorijenjeno? Nije li
vrijednost trojnog saveza za Njemaku bila ba ovisna o odranju prevlasti njemake snage u Austriji? Ili, zar se stvarno
vjerovalo, da bi se jo moglo ivjeti u savezu i s bilo kakvim slavenskim habsburkim carstvom?
Stav zvanine njemake diplomacije, kao i cijelog javnog mnijenja prema unutarnjem, austrijskom nacionalnom
problemu, bio je ve ne samo glup, nego jednostavno sulud! Oslanjali su se na savez, podravali budunost i sigurnost
sedamdeset milijunskog naroda, prema tome i uz to gledali, kako se jedini temelj ovog saveza kod partnera iz godine u godinu
planski i neometano, sa sigurnou razarao. Jednog e dana preostati samo ugovor s bekom diplomacijom, a saveznika
pomo carstva e biti izgubljena.
A kod Italije je to ionako bio sluaj, od samog poetka. Da su se u Njemakoj samo malo jasnije prouavali povijest i
psihologija nacija, tada se svakako ni jednog trena ne bi povjerovalo da bi Kvirinal i beki Hofburg mogli biti u zajednikom
borbenom frontu. Italija bi prije postala vulkan, nego to bi se neka njena vlada smjela usuditi tako fanatino omrznutoj
habsburkoj dravi poslati na front i jednog jedinog Talijana, osim kao neprijatelja. Vie nego jednom sam promatrao u Beu,
kako se raspaljivao strastveni prijezir, kao i neizmjerna mrnja, kojom je Talijan izraavao svoju odanost austrijskoj dravi.
Ono to je kua Habsburg zgrijeila u odnosu prema Talijanskoj slobodi i nezavisnosti tijekom stoljea, bilo je preveliko, a
da bi se moglo tek tako zaboraviti, ak da je postojala i dobra volja za to. Ali te volje uope nije bilo ni u narodu, a ni kod
Talijanske vlade. Za Italiju su stoga postojale samo dvije mogunosti u zajednikom ivotu s Austrijom: ili savez ili rat!
Birajui ono prvo, mogli su se u miru pripremiti za ono drugo.
Njemaka politika saveznitva, naroito od kada se odnos Austrije prema Rusiji sve vie pribliavao ratnom sukobu,
bila je isto tako besmislena koliko i opasna.
Ovo je bio klasian sluaj na kojem se vidio nedostatak svakog velikog i ispravnog smjera razmiljanja.
Zato je uope sklopljen Savez? Ipak, samo da bi se budunost carstva mogla bolje ouvati, nego to bi to ono bilo
u stanju, preputeno samo sebi. Ta budunost carstva, meutim, ipak nije bila nita drugo nego pitanje mogunosti odravanja
egzistencije njemakog naroda.
Stoga je pitanje moglo glasiti samo ovako: Kako se mora organizirati ivot njemake nacije u doglednoj budunosti,
i kako onda takvom razvoju, u okviru opih odnosa europskih snaga, zajamiti nune osnove i potrebnu sigurnost?
Pri jasnom razmatranju osnova i uvjeta vanjskopolitikog djelovanja njemake dravne vjetine, moralo se doi do
sljedeeg uvjerenja:
Njemaka ima godinji prirataj stanovnitva priblino oko devetsto tisua dua. Tekoa prehrane ove vojske novih
graana drave, postajat e iz godine u godinu sve vea, i jednoga e dana zavriti katastrofom, ukoliko se nikako ne pronau
sredstva i putovi da se jo pravovremeno predupredi opasnost da se zbog gladi ne zapadne u bijedu.
Da se izbjegne takav strani budui razvoj, postojala su etiri puta:
1. Moglo se, prema francuskom uzoru, umjetno ograniavati porast raanja, i time preduprediti prevelik prirataj
stanovnitva.
Priroda, dodue, obino u vremenima velike bijede ili zlih klimatskih uvjeta, kao i pri vrlo oskudnim poljoprivrednim
prinosima odreenih zemalja ili rasa, sama krene ogranienju razmnoavanja stanovnitva; dodue, po isto tako mudroj, koliko
i bezobzirnoj metodi. Ona ne sprjeava samu sposobnost raanja po sebi, ali svakako sprjeava dalje odravanje ve roenog,
pri emu se, ono to je roeno, izlae tako tekim iskuenjima i odricanjima, pa sve to je slabije, nezdravije, prisiljava da se
ponovno vrati u krilo vjeno nepoznatog. Sto se pak otme strahotama ivota, i dalje traje, iskuano je tisustruko, vrsto je i
svakako sposobno za dalju reprodukciju, da bi temeljna selekcija mogla opet poeti ispoetka. Time to tako brutalno nastupa
protiv pojedinca, i ukoliko nije dorastao ivotnim olujama, uzima ga u trenu k sebi, priroda odrava rasu i vrstu snanom pa
ih ak i pojaava do najveih sposobnosti.
Time je, dakle, smanjenje broja istovremeno i jaanje osobe i u krajnjem, snaenje vrste.
Drugaije je kada se ovjek sam opredijeli na ograniavanje svoje brojnosti. On nije izrezan iz drveta prirode, ve je
human. On to razumije bolje nego surova kraljica svih mudrosti. On ne ograniava dalje odranje pojedinca, ve naprotiv,
adolf hitler
54
njegovo dalje rasploivanja. To mu izgleda ovjenije i pravednije, nego obrnuti put, jer on, prirodno, uvijek vidi samo sebe
samog a nikada rasu. Samo su, naalost, i posljedice obrnute.
Dok priroda, time to doputa raanje, podvrgava dalje odravanje najteem ispitu, iz vika pojedinih bia bira
sebi najbolje, vrijedne daljega ivota, dakle, odrava samo njih doputajui im da postanu nositelji daljeg odravanja svoje
vrste, ovjek ograniava raanje, a ipak se grevito brine za to da se ve roeno bie pod svaku cijenu i odri. Ova korekcija
Boje volje izgleda mu isto tako mudrom, kao i humanom, i on se veseli to je bar u nekoj stvari opet nadmudrio prirodu, pa
ak i dokazao njenu nedovoljnost. Da se, dodue, u stvarnosti broj ograniio, ali da je zato smanjena vrijednost pojedinca to,
naravno, dragi boji majmuni, nerado eli i vidjeti i uti.
Jer, ako se jednom raanje kao takvo ogranii i broj roenih smanji, umjesto prirodne borbe za ivot koja ostavlja na
ivotu samo najjae i najzdravije, javlja se sama po sebi razumljiva strastvena elja pod svaku cijenu spasiti i najslabije pa
i najbolesnije, ime se polae klica potomstva koje mora postajati sve bjednije i jadnije, to ovo izrugivanje prirodi i njenoj
volji due potraje.
Kraj e, meutim, biti, da e takvom narodu jednoga dana ivot na ovom svijetu biti oduzet; jer ovjek, svakako,
moe neko vrijeme prkositi vjenim zakonima volje za postojanim odranjem, ali e osveta, prije ili kasnije ipak doi.
Jaa vrsta otjerat e slabe, jer e nagon za ivotom u svom posljednjem obliku uvijek ponovno raskinuti smijene okove te
takozvane humanosti pojedinca, da bi dopustio da na njihovo mjesto stupi humanitet prirode, koja, da bi jakima poklonila
zaslueno mjesto, unitava slabe.
Tko, dakle, njemakom narodu hoe osigurati opstanak, putem vlastitog ograniavanja njegovog razmnoavanja,
time mu otima budunost.
2. A drugi je put onaj koji se, kako ujemo, danas esto i ee predlae i hvali: unutarnja kolonizacija. To je prijedlog
koji je od mnogih ak jako dobro zamiljen, ali su ga mnogi loe shvatili, te bi se time nanijela vea teta nego se moe i
pretpostaviti.
Plodnost nekoga tla moe se, bez sumnje, podii do odreene granice. Ali samo do neke odreene granice, a ne
u nedogled. Izvjesno vrijeme moi e se, dakle, poveanje broja njemakog naroda, bez opasnosti od gladi, izravnavati
putem poveanja iskoritenosti naega tla. Samo, tome nasuprot je injenica, da zahtjevi ivota, uzevi openito, rastu bre
od samog broja stanovnitva. Zahtjevi ljudi za ishranom poveavaju se iz godine u godinu i ve sada, na primjer, nisu ni u
kakvom razmjeru s potrebama naih predaka od prije samo sto godina. Zato je krivo misliti da e svako poveanje proizvodnje
stvoriti preduvjete za poveanje broja stanovnitva: ne, ovo moe biti tono samo do izvjesnog stupnja, time to e se samo
dio vika proizvoda tla upotrijebiti za zadovoljenje poveanih potreba ljudi. Ali, ak i kod najveeg ogranienja, s jedne, i
najenerginije marljivosti, s druge strane, doi e ipak i ovdje do granice koju e postaviti samo tlo. I uz svu marljivost, nee
biti mogue iz njega izvui vie, a onda e nastupiti, iako za neko odreeno vrijeme odloena, zla kob. Glad e se naposljetku
javljati s vremena na vrijeme, a ukoliko doe do loih etvi itd. javljat e se ponovno. S poveanim brojem itelja, glad e
se javljati sve ee, tako da je konano nee biti jedino kada rijetke najrodnije godine napune smonice. Ali, pribliava se,
konano, i vrijeme kada se bijeda vie nee moi izbjei, a glad e postati vjeitim pratiocem takvog naroda. I tada e priroda
morati ponovno pomoi i izvriti selekciju meu onima koje je sama odabrala za ivot, ili e se ovjek morati ponovno
ispomoi sam, tj. pribjei e umjetnom sprjeavanju svog razmnoavanja sa svim ve naznaenim tekim posljedicama po
rasu i vrstu.
Moe se prigovoriti da cijelom ovjeanstvu ova budunost i tako i tako predstoji, te da je pojedini narodi nee biti
u stanju izbjei.
To je na prvi pogled bez daljnjega, tono. Pa ipak se ovdje treba spomenuti i sljedee:
Svakako da e u odreenom trenutku cjelokupno ovjeanstvo biti prisiljeno - u nemogunosti da plodnost tla
prilagodi jo za dulje vrijeme daljem poveanju broja stanovnitva - zaustaviti razmnoavanje ljudske vrste, ili ponovno
prepustiti prirodi da odlui, ili da pak, putem samopomoi, ako je mogue, ali, naravno, na ispravniji nain nego danas, stvori
neophodnu ravnoteu. Samo, ovo e pogoditi sve narode, dok su sada takvom nevoljom pogoene samo one rase koje vie
nemaju dovoljno snage i jaine osigurati si neophodno tlo na ovom svijetu. Jer, stvari ipak stoje tako, da na ovoj Zemlji danas
jo ima ogromnih povrina neiskoritenoga tla koje eljno oekuje obraivae. Ali je isto tako tono, da to tlo nije od prirode,
ili po sebi, sauvano nekoj odreenoj naciji ili rasi kao rezervirana povrina za budunost, nego je to zemlja i tlo za onaj narod
koji raspolae snagom uzeti ga i marljivo obraivati
Priroda ne zna ni za kakve politike granice. Ona iva bia postavlja najprije na ovoj kugli zemaljskoj i onda promatra
slobodnu igru snaga. Najjai u hrabrosti i marljivosti stie tada, kao njeno najomiljenije dijete, obeano pravo gospodarenja.
Ako se narod ogranii na unutarnju kolonizaciju, dok se druge rase na sve veim prostranstvima ove Zemlje grevito
uvruju, bit e prinuen prihvatiti samoogranienja ve u vrijeme u kojem se ostali narodi i nadalje neprestano razmnoavaju.
Jednom e nastupiti i taj sluaj, i to tim prije to narodu stoji na raspolaganju manji ivotni prostor. Kako se, openito,
naalost, preesto samo najbolje nacije ili tonije istinske kulturne rase, kao nosioci svakog ljudskog napretka u svojoj
pacifstikoj zaslijepljenosti, odluuju odrei zahvaanja novoga prostora, jer se zadovoljavaju unutarnjom kolonizacijom,
mein kampf
55
a nacije manje vrijednosti si, meutim, umiju osigurati ogromne ivotne povrine na ovom svijetu, to bi moglo dovesti do
sljedeeg krajnjeg rezultata:
Po kulturi naprednije, ali manje bezobzirne rase morat e na neko vrijeme, ve zbog svog ogranienog tla, smanjiti
svoje razmnoavanje, dok e kulturno nazadniji, ali prirodno brutalniji narodi, zbog veih ivotnih povrina kojima raspolau,
biti u situaciji da se i nadalje jo neogranienije razmnoavaju. Drugim rijeima: svijetom e zbog toga jednoga dana zavladati
kulturno manje vrijedno, ali ipak energinije ovjeanstvo.
A tada e, istina jo u dalekoj budunosti, postojati samo dvije mogunosti: ili e se svijetom upravljati prema
predodbama nae moderne demokracije, tada e teite svake odluke otpasti u korist brojano jaih rasa - ili e se
svijetom vladati po zakonima prirodnog rasporeda snaga - tada e pobijediti narodi brutalne volje, ali opet nee pobijediti
samoograniavajua nacija.
Da e ovaj svijet jo jednom biti izloen najteim borbama za opstanak ovjeanstva, u to nitko ne moe posumnjati.
Na kraju uvijek pobjeuje nagon za samoodranjem. Pod njim se, kao snijeg na oujskom suncu, topi takozvana humanost,
kao izraz mjeavine gluposti, kukaviluka i uobraenog sveznalatva. U vjenoj je borbi ovjeanstvo postalo veliko - u
vjenom miru propada!
Za nas je Nijemce parola unutarnje kolonizacije kobna ve i zbog toga, jer kod nas odmah prevladava miljenje
da je pronaeno sredstvo koje prema pacifstikom shvaanju doputa da se opstanak moe ostvarivati u blagom ivotnom
drijemeu. Ovaj nauk, kako je ve u nas ozbiljno shvaen, znai kraj svakom naporu, da si na ovom svijetu sauvamo mjesto
koje nam i dolikuje. Kad bi prosjeni Nijemac, eto, prihvatio uvjerenje da si ovim putem moe osigurati ivot i budunost,
bio bi rijeen svaki pokuaj aktivnog, a time jedino i uinkovitog i plodonosnog zastupanja njemakih ivotnih potreba. Svaka
stvarno korisna vanjska politika mogla bi se zbog takva stava nacije drati sahranjenom, a s njom i budunost njemakog
naroda uope.
U spoznaji ovih posljedica nije sluajno u prvom redu uvijek idov, koji pokuava i umije, takve smrtno opasne
smjerove razmiljanja posijati u na narod. Ali on predobro poznaje svoje ljigavce, a da ne bi znao da oni zahvalno padaju
kao rtve svakom panjolskom prevarantu koji ih umije uvjeriti, da je toboe pronaeno sredstvo da se prirodu prevari, da se
surova, neumitna borba za opstanak uini suvinom, da bi se na njeno mjesto ubrzo, putem rada, ponekad meutim i obinim
neradom, ve prema tome kako se dogodi, uzdigao do gospodara planete.
Ne moe se dovoljno otro naglasiti, da svaka njemaka unutarnja kolonizacija treba u prvom redu sluiti otklanjanju
socijalnih nedaa a prije svega oduzimanju tla opim pekulacijama, ali nikada ne moe biti dovoljna, da, recimo, osigura
budunost nacije bez novoga zemljita i tla.
Ako postupamo drugaije, tada u kratkom vremenu neemo dospjeti ne samo do kraja naega tla, nego i do kraja
nae snage.
Konano se jo mora utvrditi sljedee:
Unutarnjom kolonizaciji dano ogranienje na odreenu malu zemljinu povrinu, kao i suavanje rasploivanja, s
jednakim konanim posljedicama, vode ka izvanredno nepovoljnom vojnopolitikom poloaju dotine nacije.
U veliini prebivalita nekoga naroda, nalazi se bitan imbenik za odreivanje njegove vanjske sigurnosti. to je vea
prostornost koja je nekom narodu na raspolaganju, tim je, takoer, vea i njegova prirodna zatita; jer se jo uvijek mogu
sprovesti vojne odluke protiv naroda na malim skuenim povrinama tla na bri, a time, dakako, i laki i naroito uinkovitiji
i potpuniji nain, nego to je to, obrnuto, mogue protiv teritorijalno prostranih drava. U veliini dravnog teritorija nalazi se
jo uvijek izvjesna zatita od lakomislenih napada, jer se pri tome uspjeh moe ostvariti samo poslije dugih, tekih borbi, pa
e rizik nepromiljenog prepada izgledati prevelik, ako za njega ne postoje bar izvanredni razlozi. Otuda ve u samoj veliini
drave lei razlog za lake odravanje slobode i nezavisnosti nekog naroda, dok obratno, skuenost takve tvorevine upravo
izaziva na njeno osvajanje.
Ustvari, obje su prve mogunosti za postizanje poravnanja izmeu rastueg broja stanovnitva i uvijek iste veliine
tla bile odbijane u takozvanim nacionalnim krugovima carstva. Razlozi za takav stav su bili, dabome, drugaiji nego gore
navedeni; prema ograniavanju raanja odnosilo se u prvom redu odbijajue iz odreenog moralnog osjeaja; unutarnja
kolonizacija se odbijala s ogorenjem, jer se u njoj predosjeao napad na veleposjednitva, a u tome i poetak ope borbe
protiv privatnog vlasnitva uope. U obliku u kojem se preporuivalo naroito ovu posljednju ozdravljujuu doktrinu, moglo
se bez daljega s takvom pretpostavkom svakako i biti u pravu.
Openito, obrana pred irokom masom nije bila ba spretna i ni na koji nain nije pogaala jezgru problema.
Da bi se rastuem stanovnitvu osigurao posao i kruh, ostala su jo samo dva puta.
3. Ili se moglo osvojiti novo tlo, da bi se suvini milijuni godinjeg prirataja pomicali i rasprostirali i tako nacija i
dalje odravala na osnovu samoprehranjivanja, ili se ilo
4. na to da se putem industrije i trgovine iz utrka na stranom tritu odrava ivot.
Dakle: ili politika tla, ili kolonijalna i trgovaka politika.
Oba su puta bila sagledavana, ispitivana, preporuivana i pobijana s razliitih motrita, dok se konano nije polo
adolf hitler
56
ovim posljednjim.
Zdraviji put do oba bio bi, dabome, onaj prvi.
Zaposjedanje novih zemljita i tla za naseljavanje prekobrojnog stanovnitva ima bezbroj prednosti, naroito, ako se
nema u vidu sadanjost, ve budunost.
Ve mogunost odravanja zdravog seljakog stalea kao temelja cijele nacije, nikada se ne moe procijeniti dovoljno
visoko. Mnoge od naih dananjih patnji, samo su posljedica nezdravog odnosa izmeu seoskog i gradskog stanovnitva.
vrsti savez malih i srednjih seljaka, bio je jo u svim vremenima najbolja zatita protiv socijalnih bolesti, od kakvih danas
bolujemo. A to je, takoer, i jedino rjeenje koje preostaje naciji da osigura kruh svagdanji u gospodarskom okruenju.
Industrija i trgovina se povlae sa svojih nezdravo voenih poloaja i ralanjuju se u opim okvirima ponude i potranje
nacionalnog gospodarstva. Obje time nisu vie osnova za ishranu nacije, nego njeno pomono sredstvo. Time one imaju vie
zadau usklaivanja vlastite proizvodnje i potranje u svim podrujima, inei cjelokupnu ishranu stanovnitva vie ili manje
neovisnom od inozemstva, dakle pomau da se, posebno u tekim vremenima, osigura sloboda drave i nezavisnost nacije.
Dodue, takva se zemljina politika ne bi mogla voditi recimo u Kamerunu, nego danas gotovo iskljuivo samo jo u
Europi. Pri tome se mora hladno i sabrano zauzeti stajalite, da namjera neba zasigurno ne moe biti da se jednom narodu dade
pedeset puta vie zemlje i tla na ovom svijetu, nego drugom. U tom se sluaju zbog politikih granica ne smije odrei granica
vjeitog prava. Ako ova Zemlja stvarno ima ivotnog prostora za sve, neka se tada, dakle, i nama dade za ivot neophodno
tlo.
To se, dabome, nerado ini. Ali tada stupa u djelovanje pravo samoodranja; i ono to uskrati dobra volja, treba si
uzeti akom. Da su nekada nai pretci svoje odluke inili zavisnim od iste pacifstike besmislice kao dananja sadanjost,
tada bismo mi danas posjedovali samo treinu naeg sadanjeg tla; ali njemaki narod tada ne bi imao vie briga u Europi.
Ne - prirodnoj odlunosti na borbu za vlastito postojanje, mi smo zahvalni obim Istonim markama carstva a time i za svaku
unutarnju snagu veliine naih dravnih i narodnih podruja koja su nam ostala do danas.
Ovo je rjeenje moglo biti ispravno i iz jednog drugog
razloga:
Mnoge su europske drave danas sline piramidama postavljenim na vrh. Njihova europska osnovica je smijeno
mala u odnosu na njihovo ostalo optereenje u kolonijama, vanjskoj trgovini itd. Moe se rei: vrh u Europi, osnovica u cijelom
svijetu; za razliku od amerike unije, koja jo posjeduje osnovicu na vlastitom kontinentu, a samo vrhom dodiruje ostali dio
Zemlje. Otuda, meutim, proizlazi neuvena unutarnja snaga te drave, a slabost najveeg broja europskih kolonijalnih sila. I
Engleska nije, takoer, nikakav suprotan dokaz, jer se u odnosu na britansku imperiju suvie lako zaboravlja anglo - saksonski
svijet kao takav. Poloaj Engleske, ve i zbog njene jezine i kulturne zajednice s amerikom unijom, ne moe se uope
usporediti ni s jednom drugom europskom dravom.
Za Njemaku je, prema tome, jedina mogunost voenja zdrave politike tla bila samo u stjecanju novog zemljita u
samoj Europi. Kolonije ne mogu sluiti ovom cilju, tako dugo dok ne budu spremne za naseljavanje Europljana u najveem
opsegu. Ali, takva se kolonijalna podruja u devetnaestom stoljeu vie nisu mogla stei mirnim putem. Takvu kolonijalnu
politiku moglo se je, dakle, takoer voditi samo putem teke borbe, koja se je tada, meutim, mogla svrsishodnije voditi ne
za izvaneuropska podruja, nego, tovie, za zemlju na samom zaviajnom kontinentu.
Takva odluka zahtijeva tada, dabome, potpunu odanost. Nije rije o tome, da se sa polovinim sredstvima, ili ak
i s najmanjim oklijevanjem, pristupi takvoj zadai ije se provoenje ini moguim samo ulaganjem i posljednjih atoma
energije. Tada se i cijelo politiko vodstvo carstva mora prikloniti iskljuivo ovom cilju; i nikada ne smije uslijediti korak
voden drugim promiljanjima, osim spoznaje ove zadae i njenih uvjeta. Moralo se jasno vidjeti, da je ovaj cilj mogao biti
ostvaren samo borbom, ali se tada, mirno i sabrano, pred oima morao imati i oruani sukob.
Tako je trebalo iskljuivo s ovog motrita ispitati sve saveze i procijeniti njihovu upotrebljivost. Ako se htjelo
zemljite i tlo u Europi, tada se to moglo uglavnom dogoditi samo na raun Rusije, a tada bi novo carstvo moralo ponovno
krenuti u mar putovima nekadanjih vitezova njemakog reda, i sa njemakim maem, njemakom plugu osigurati brazdu,
a naciji kruh svagdanji.
Za takvu je politiku, dodue, postojao u Europi samo jedan jedini saveznik: Engleska.
Samo se sa Engleskom zatienih lea mogao zapoeti novi germanski pohod. Pravo na njega ne bi bilo manje nego
pravo naih predaka. Nitko od naih pacifsta ne odbija jesti kruh s Istoka, iako se prvi plug nekada zvao: ma!
Za pridobiti naklonost Engleske, ni jedna rtva ne bi smjela biti previsoka. Trebalo se odrei kolonija i pomorskog
znaaja i britansku industriju potedjeti konkurencije.
Takvom je cilju mogao voditi samo bezuvjetno jasan stav: Odricanje od svjetske trgovine i kolonija, odricanje od
njemake ratne fote, usredsreenje svih dravnih sredstava moi na pjeatvo.
Uinak bi svakako bio trenutno ogranienje, ali i velika i monu budunost.
Neko je vrijeme Engleska htjela razgovarati u tom smislu. Jer je jako dobro shvatila, da Njemaka zbog porasta svog
stanovnitva, mora traiti nekakav izlaz i nai ga ili s Engleskom u Europi, ili bez Engleske - u svijetu.
mein kampf
57
Ovom nasluivanju treba u prvom redu svakako pripisati i to to se na prijelazu u ovo stoljee i iz samog Londona
pokuavalo pribliiti Njemakoj. Prvi se put tada pokazalo ono to smo na stvarno zastraujui nain, mogli promatrati
posljednjih godina. Pomisao da za Englesku treba vaditi kestenje iz vatre, bila je neprijatna, kao da uope neki savez moe
postojati na nekim drugim temeljima, nego onima koji osiguravaju uzajamne poslove. A s Engleskom se takav posao svakako,
mogao i zakljuiti. Britanska je diplomacija bila jo uvijek dovoljno mudra da zna kako se bez protuusluge ne mogu oekivati
nikakve usluge.
Ali, zamislimo samo da je mudra njemaka vanjska politika 1904. godine preuzela ulogu Japana; jedva se moe
odvagnuti, kakve bi to posljedice imalo za Njemaku.
Nikada ne bi dolo do tog svjetskog rata.
Krv prolivena 1904. godine deseterostruko bi smanjila prolijevanje krvi u godinama od 1914. do 1918.
A tek kakvo bi danas mjesto Njemaka zauzimala u svijetu!
U svakom bi sluaju savez s Austrijom tada bio besmislica.
Jer, ta se dravna mumija povezala s Njemakom, ne u cilju zajednikog voenja rata, nego radi odravanja vjeitog
mira, koji je tada na mudar nain mogao biti primijenjen za polagano, ali sigurno iskorjenjivanje Nijemstva u monarhiji.
Ovaj je savez bio nemogu i zbog toga, to se od takve drave i tako dugo nije smjelo oekivati nikakvo ofanzivno
zastupanje njemakih narodnih interesa, jer ona nije imala ak ni snage, ni odlunosti, uiniti kraj procesu odnijemivanja
na svojoj neposrednoj granici. Ako Njemaka nije raspolagala s toliko nacionalne svijesti, ali i bezobzirnosti, da nemoguoj
habsburkoj dravi oduzme mogunost raspolaganja i odluivanja o sudbini deset milijuna svojih sunarodnjaka, tada se zaista
nije smjelo oekivati da e ona ikada pruiti ruku za tako dalekosene i kompleksne planove. Dranje staroga carstva prema
austrijskom pitanju bilo je probni kamen za njegove postupke u sudbonosnoj borbi cijele zemlje.
U svakom se sluaju nije smjelo mirno promatrati kako se Nijemstvo iz godine u godinu sve vie potiskuje, jer je vrijednost
saveznitva s Austrijom ovisila iskljuivo od odravanja njemakog elementa.
Samo se nije uope polo ovim putem.
Ni od ega se nije toliko strahovalo kao od borbe, da bi, ipak, bili na nju prinueni i to u najnepovoljnije vrijeme.
Htjelo se izbjei Sudbinu, ali je ona ipak stigla, Sanjalo se o odravanju svjetskog mira, a uletjelo se u svjetski rat.
A to je bio najznaajniji razlog zbog kojega se nije mislilo na ovaj trei put oblikovanja njemake budunosti.
Znalo se da se osvajanje novoga tla moe postii samo na Istoku, zatim se vidjela neophodnost borbe, a elio se pod svaku
cijenu ipak mir. Jer, parola njemake vanjske politike ve odavno nije glasila: odranje njemake nacije na svaki nain, nego,
tovie: odranje svjetskog mira svim sredstvima. Kako je sve ispalo - poznato je.
Ja u se na ovo jo ponovno vratiti.
Tako je, dakle, preostala etvrta mogunost: industrija i svjetska trgovina, pomorska sila i kolonije.
Takav se razvoj mogao, dodue, lake i ak bre dostii. Nastanjivanje zemljita i tla je spor proces, koji obino traje
stoljeima; i u tome upravo treba traiti i njegovu unutarnju snagu, jer se pri tome ne radi o iznenadnom razbuktavanju, ve
o postupnom, ali temeljitom i trajnom rastu, za razliku od industrijskog razvoja koji se u malo godina moe napuhati, tako da
vie slii mjehuru od sapunice, nego pouzdanoj snazi. Flota se, dabome, moe izgraditi bre nego to se u ilavoj borbi mogu
podii seoska imanja i naseliti ih farmerima; samo, fota se moe i bre unititi od imanja.
Ako je Njemaka ipak krenula ovim putem, tada bi se bar moralo jasno spoznati, da e i takav razvoj jednoga
dana zavriti borbom. Samo su djeca mogla krivo predviati da e ljubaznim i uljudnim ponaanjem i trajnim isticanjem
miroljubivog stava moi dobiti svoje banane u mirnoj konkurenciji naroda, kako se to lijepo i s mnogo miomirisa na sve
strane brbljalo; da se, dakle, nee morati posezati za orujem.
Ne, da smo krenuli tim putem, jednoga bi dana Engleska morala postati naim neprijateljem. Bilo je vie nego
besmisleno ljutiti se zbog toga - ali to je potpuno odgovaralo naoj vlastitoj bezazlenosti - to je Engleska sebi uzela slobodu,
da se jednoga dana, surovou nasilnikog egoiste, suprotstavi naem miroljubivom nainu ivota i rada.
Mi to ne bismo, svakako, nikada uinili.
Ako se europska teritorijalna politika protiv Rusije mogla voditi samo u savezu s Engleskom, tada su se, opet,
obratno, kolonijalna i svjetska trgovaka politika mogle zamisliti samo protiv Engleske u savezu s Rusijom. A tada su se
morale bezobzirno povui i posljedice, i prije svega, hitno napustiti Austriju.
Ovaj savez s Austrijom na prijelazu stoljea bio je u svakom pogledu pravo bezumlje.
Samo se uope nije ni pomiljalo sklapati savez sa Rusijom protiv Engleske, a jo manje s Engleskom protiv Rusije,
jer bi u oba sluaja to na kraju znailo rat, a da bi ga se sprijeilo, opredijelilo se ipak za trgovaku i industrijsku politiku. Sada
se, eto, pri gospodarskom miroljubivom osvajanju svijeta posjedovala uputa za postupak koji je trebao dotadanjoj politici
sile jednom zauvijek slomiti vrat. Moda u tome ipak ponekad nije bilo osjeaja sigurnosti, naroito kad su iz Engleske, s
vremena na vrijeme, pristizale sasvim nedvosmislene prijetnje; stoga se ipak odluilo izgraditi fotu, ali i opet ne za napad i
unitenje Engleske, nego za obranu ve proglaenog svjetskog mira i mirnog osvajanja svijeta. Stoga je ona u mnogoemu
graena neto skromnije, ne samo po brojnosti, nego i po tonai pojedinih brodova, kao i po naoruanju, da bi se tako
ponovno, na kraju krajeva, ipak mogla prikazati konana miroljubiva namjera.
adolf hitler
58
Naklapanja o gospodarskom miroljubivom osvajanju svijeta, bila su svakako najvea besmislica, koja se ikada
mogla uzdii do vodeeg principa dravne politike. Ta je besmislica postala jo vea i time, to se za krunskog svjedoka da
je takav uinak mogu, nije oklijevalo pozivati ni Englesku. Ono u emu je pri tome naa profesorska povijesna znanost i
shvaanje povijesti grijeilo, skoro da se vie nije moglo popraviti, ve je samo uvjerljiv dokaz za to koliko mnogo ljudi ui
povijest, a da je ne razumiju ili uope i ne shvaaju. Upravo se na Engleskoj moralo shvatiti oito pobijanje ove teorije; je li,
ikada, ijedan narod s veom brutalnou bolje pripremao svoja ekonomska osvajanja maem i kasnije ih bezobzirno branio,
nego to je to inio engleski narod? Nije li upravo to obiljeje britanske dravnike umjetnosti i vjetine, da se iz politike
snage priskrbljuju ekonomski dobici, a svako se gospodarsko jaanje odmah ponovno pretae u politiku mo? A koliko li
je, pri tome, zabluda vjerovati, da bi Engleska recimo sama bila previe uplaena za svoju gospodarsku politiku kao i vlastitu
krv! To to engleski narod nije imao narodnu vojsku, ni u kom sluaju ovdje ne dokazuje suprotno; jer se ovdje ne radi ni o
kakvoj vojnoj formi oruane sile, ve, to vie, o volji i odlunosti angairati postojeu. Engleska je uvijek imala naoruanje
koje joj je bilo neophodno. Ona se uvijek borila orujem koje je trailo uspjeh. Ona se borila pomou plaenika, dokle god su
oni bili dovoljni, ali je i duboko posezala za dragocjenom krvi cijele nacije, samo ako je takva rtva mogla donijeti pobjedu.
Uvijek je, meutim, ostajala ista ona odlunost i ilavost za borbu kao i za njeno bezobzirno voenje.
U Njemakoj se putem kole, tiska i humoristinih novina postupno njegovala odreena predodba o biu Engleza,
a jo vie o njegovoj dravi, koja je pojedinca morala dovesti do najljuih samoobmana; jer se tom besmislicom polako
zarazilo sve, a ija je posljedica bila podcjenjivanje, koje se potom osvetilo na najgori nain. vrstina ove krivotvorine bila je
tako velika, da je postojalo uvjerenje, kako se u Englezu ima pred sobom koliko prepredenu, toliko i nevjerojatno bojaljivu
osobu - poslovnog ovjeka. Da se takvo svjetsko carstvo veliine engleskog nije moglo stei samo lukavstvom i podvalama,
to, naalost, nije ulazilo u glave naih uzvienih profesora profesionalne znanosti. Malo onih, koji su upozoravali, bilo je
nadvikano i potpuno uutkano. Jo se sasvim tono mogu sjetiti zauenih lica mojih ratnih drugova, kad smo se u
Flandriji osobno suprotstavili Tommyima. Ve poslije prvih dana bitke, svanulo je ipak u mozgu svakog od nas uvjerenje, da
se ne moe uzeti ba tonom slika ovih kotlanana koju su nam doaravali humoristiki listovi i telegrafski izvjetaji.
Ja sam tada ve zapoeo svoja prva razmatranja o svrsishodnim oblicima promidbe.
Ovo krivotvorenje imalo je za iritelje ipak i neega dobroga; na ovom, iako netonom primjeru, moglo se
demonstrirati valjanost gospodarskog osvajanja svijeta. Ono to je uspijevalo Englezu, trebalo je uspjeti i nama, pri emu
je tada kao sasvim poseban plus smatrana naa, ipak, znaajno vea estitost, kojoj je nedostajala ona specijalna engleska
perfdnost. Nadalo se da e se tako lake pridobiti naklonost prije svega manjih nacija, kao i povjerenje velikih.
Da je naa estitost kod drugih izazivala unutarnji uas, nije nam pri tome jo ni padalo na pamet, ve i zbog toga,
to smo mi u sve to sasvim ozbiljno i sami vjerovali, dok je ostali svijet takvo ponaanje drao izrazom potpuno prepredene
laljivosti, sve dok, na najvee iznenaenje, revolucija nije pomogla da se stekne potpuniji uvid u neogranienu glupost naeg
iskrenog miljenja.
Samo iz gluposti takvog miroljubivog gospodarskog osvajanja svijeta, bila je odmah jasna i razumljiva i glupost
Trojnog saveza. A s kojom se to, uope, dravom moglo sklopiti savez? Zajedno s Austrijom nije se moglo ni u kom sluaju
ii u ratno osvajanje, ak ni u Europi. Upravo se od prvog dana u tome i osjeala ta unutarnja slabost saveza. Jedan Bismarck
je sebi mogao dozvoliti ovu pomo u nevolji, samo ne za dugo i svaki glupavi nasljednik, a ponajmanje u vrijeme kada ve
odavno nisu postojale bitne pretpostavke i za bismarckovski savez; jer Bismarck je vjerovao da u Austriji pred sobom ima
jo uvijek njemaku dravu. Postupnim uvoenjem opeg prava glasa, ova je zemlja potonula u parlamentarno upravljanu
nenjemaku zbrku.
Sada je savez s Austrijom bio takoer i rasno - politiki tetan. Trpjelo se nastajanje nove slavenske velesile na
granici carstva, koja e se prema Njemakoj, prije ili kasnije, morati postaviti sasvim drugaije, nego npr. Rusija. Pri tome
je sam savez, iz godine u godinu, morao iznutra postajati sve upljiji i slabiji, u istom onom odnosu u kome su pojedini
zastupnici ove ideje u monarhiji gubili utjecaj i bili potisnuti s najodgovornijih poloaja.
Ve na prijelazu stoljea savez s Austrijom je doao tono u istu fazu razvitka kao i savez Austrije s Italijom.
Ali su i ovdje postojale samo dvije mogunosti: ili biti u savezu sa habsburkom monarhijom, ili protestirati protiv
potiskivanja Nijemstva. A kad se s tako neim ve zapone, tada kraj najee obiava zavriti - otvorenom borbom.
Vrijednost Trojnog saveza bila je ve skromna i psiholoki, jer vrstina nekog saveza opada upravo u onoj mjeri,
koliko se on vie ograniava na odravanje postojeeg stanja kao takvog. Drugi e pak savez, obrnuto, biti tim jai, to se
pojedine ugovorne strane vie mogu nadati, da e njime moi ostvariti odreene opipljive osvajake ciljeve. I ovdje, kao i
svugdje, snaga nije u obrani, nego u napadu.
Ovo su ve tada uvidjeli s razliitih strana, samo naalost, ne i takozvani pozvani. Na ove je slabosti posebno
ukazivao tadanji pukovnik Ludendorff, asnik Velikog Glavnog stoera u jednoj Spomenici 1912. godine. Naravno, ovoj
stvari dravnici nisu pridavali nikakvu vrijednost ni znaaj; kao to zdrav razum, ini se, vrijedi samo za obine smrtnike,
on, ako se radi o diplomatima, smije biti potpuno iskljuen.
Za Njemaku je bila srea, to je rat 1914. izbio okolnim putem, preko Austrije, pa su i Habsburgovci u njemu
mein kampf
59
morali sudjelovati; da se, naime, desilo obrnuto, Njemaka bi ostala sama. Nikada habsburka drava ne bi htjela sudjelovati
u nekoj borbi, a jo manje u onoj koju bi izazvala Njemaka. Ono za to se kasnije tako osuivalo Italiju, dogodilo se ve
prije Austriji; zadrala bi se neutralnost, da bi se tako od revolucije bar spasilo dravu. Austrijsko slavenstvo bi prije razbilo
monarhiju ve 1914. godine, nego to bi dozvolilo pomo Njemakoj.
Koliko su, meutim, bile velike opasnosti i potekoe koje je savez s dunavskom monarhijom sa sobom donosio, moglo je
tada shvatiti samo vrlo malo ljudi.
Prvo, Austrija je imala previe neprijatelja koji su namjeravali naslijediti trulu dravu, a da tijekom vremena ne bi
izbila odreena mrnja prema Njemakoj, u kojoj se sad odjednom vidio uzrok sprjeavanja sa svih strana eljenog raspada
monarhije. Dolo se do uvjerenja da se na kraju do Bea moe doi jedino okolnim putem, preko Berlina.
S time je, drugo, Njemaka ipak izgubila najbolje i najizglednije mogunosti sklapanja saveza. Da, na njihovo
mjesto, nastupila je jo vea zategnutost s Rusijom, pa ak i Italijom. K tome je ope raspoloenje u Rimu bilo isto tako jako
prijateljsko prema Njemakoj, koliko je neprijateljsko prema Austriji tinjalo u srcu posljednjeg Talijana, da bi se, esto puta,
uz bljeskove i rasplamsavalo.
Kako se ve jednom krenulo na politiku trgovine i industrije, vie nije postojao ni najskromniji podsticaj za borbu
protiv Rusije. Neprijatelji ovih nacija mogli su u tome samo vidjeti ivi interes. To su u prvom redu bili, ustvari, idovi i
marksisti, koji su svim sredstvima potpirivali i hukali na rat izmeu dviju drava.
I konano, tree, ovaj je savez za Njemaku morao u sebi kriti beskrajnu opasnost, jer je nekoj prema Bismarckovom
carstvu stvarno neprijateljski suprotstavljenoj velesili u svako doba s lakoom moglo poi za rukom staviti u pokret cijeli
niz drava protiv Njemake, jer je svaka od tih drava bila u poloaju da na raun austrijskog saveznika ima u izgledu svoje
proirenje.
Protiv dunavske monarhije na uzbunu se mogao pozvati cijeli istok Europe, a naroito Rusija i Italija. Da Austrija
kao njemaki saveznik nije bila previe primamljiv zalogaj nasljea, nikada se ne bi formirala ona, od kralja Edwarda
forsirana svjetska koalicija. Bilo je samo mogue da se drave s inae tako razliitim eljama i ciljevima, skupe u jednu jedinu
napadaku frontu. Svaka od njih se mogla nadati da e prilikom opeg napada na Njemaku stei i za sebe neko proirenje
na raun Austrije. to je sad opet ovom nesretnom savezu, ini se, pripadala jo i Turska, kao nijemi lan, ova je opasnost
poveana do krajnjega.
Meunarodne idovske svjetske fnancije su trebale ovaj mamac da bi mogle sprovesti dugo eljeni plan unitenja
Njemake, koja se jo nije uklopila u opu naddravnu fnancijsku i gospodarsku kontrolu. Samo se tako mogla iskovati
koalicija, osnaena i ohrabrena istim brojem sada marirajue milijunske vojske, konano spremne da oklopljenog Siegfrieda
spuste na koljena.
Savez sa Habsburkom monarhijom, koji me je ve u Austriji uvijek ispunjavao zlovoljom, postao je sad uzrokom
dugih unutarnjih preispitivanja, koja su me u nadolazeem vremenu samo jo vie uvrivala u mojem ve postojeem
miljenju.
Ve tada, u uskim krugovima u kojima sam se uglavnom kretao, nisam skrivao svoje uvjerenje da e ovaj nesretni
ugovor sa, za propast predodreenom dravom, odvesti u katastrofalni slom i Njemaku, ako se od njega ne bude znala
pravovremeno otrgnuti. U to moje, kao stijena vrsto uvjerenje, ni u jednom se trenutku nisam pokolebao, ak ni tada, kada
se inilo da je vihor svjetskog rata na kraju iskljuio svako razumno razmiljanje, i kada je bura oduevljenja zahvatila i one
institucije za koje su morala vrijediti samo najhladnija razmatranja stvarnosti. Isto sam tako, dok sam sam stajao na frontu,
ma gdje da se o tom problemu razgovaralo, zastupao svoje miljenje, da bi za njemaku naciju bilo, im bre tim bolje,
prekinuti taj savez, i da naputanje habsburke monarhije uope ne bi bila nikakva rtva, ako bi time Njemaka mogla postii
ogranienje broja svojih protivnika; jer, milijuni nisu stavili na glavu elini ljem da bi odrali ve sasvim propalu dinastiju,
ve, naprotiv, da bi spasili njemaku naciju.
Nekoliko se puta prije rata inilo da e, bar u jednom taboru, iskrsnuti bar mala sumnja u opravdanost prihvaene
politike saveznitva. Njemaki konzervativni krugovi poeli su, s vremena na vrijeme, upozoravati ali je od prevelikog
slijepog povjerenja i ovo upozorenje kao openito i sve razumno, otilo u vjetar. Vladalo je uvjerenje da je ovo pravi put ka
osvajanju svijeta, iji bi uspjeh mogao biti ogroman, a rtve ravne nuli.
Poznatim nepozvanima opet nije preostajalo nita drugo, ve utei promatrati zato i kako pozvani ravno i
neumitno mariraju u propast, vukui za sobom dragi narod kao onaj takorolovac iz Hammelna.
*
Dublji uzrok za mogunost da se cijelom narodu, da bi mu bila shvatljivija, besmislicu ekonomskog osvajanja
prikae praktinim politikim putem, a da se ouvanje svjetskog mira prikae politikim ciljem, nalazio se u oboljenju naeg
cjelokupnog politikog miljenja openito.
S pobjednikim vlakom njemake tehnike i industrije, s rastuim uspjesima njemake trgovine, sve vie se gubila
adolf hitler
60
spoznaja da je to sve ipak mogue samo pod pretpostavkom jake drave. Naprotiv, u mnogim se krugovima ilo tako daleko,
da se zastupalo uvjerenje kako sama drava svoje postojanje zahvaljuje samo ovim pojavama, to je ona u prvom redu
gospodarska institucija, koja se pokorava gospodarskim zahtjevima, pa prema tome, njeno postojanje ovisi od gospodarstva,
ije se stanje hvalilo kao daleko najzdravije i najprirodnije.
Meutim, drava nema nita zajednikog s nekim odreenim gospodarskim shvaanjem ili gospodarskim
razvojem.
Ona nije posljedica ugovornih gospodarskih strana u nekom ogranienom ivotnom prostoru zbog ispunjenja
gospodarskih zadataka, ve organizacija zajednice psihiki i duhovno jednakih ivih bia, zbog boljeg omoguavanja daljeg
odravanja svoje vrste, kao i zbog postizanja cilja njenog postojanja, koji joj je predodreen provienjem. To, i nita drugo,
svrha je i smisao drave. Gospodarstvo je pri tome samo jedno od mnogih pomonih sredstava, koja su upravo potrebna za
postizanje ovoga cilja. Ali, on nikada nije uzrok ni svrha drave, ukoliko se ba ona ve unaprijed ne zasniva na pogrenim,
odnosno neprirodnim, temeljima. Samo je tako objanjivo da dravi kao takvoj nikada kao pretpostavka nije potrebno
teritorijalno ogranienje. To e biti neophodno samo kod onih naroda, koji sami hoe osigurati ishranu svojih sunarodnjaka,
dakle onih, koji su spremni vlastitim radom dobiti bitku sa ivotom. Narodi koji su u stanju da se kao trutovi uvuku u ostalo
ovjeanstvo, da bi ga najrazliitijim izgovorima natjerali da i za njih radi, mogu ak i bez vlastitog ogranienog ivotnog
prostora formirati drave. To se u prvom redu odnosi na narod zbog ijeg parazitstva, naroito danas, trpi cjelokupno estito
ovjeanstvo: na idovstvo.
idovska drava nikada nije bila prostorno ograniena, ve univerzalno neograniena u prostoru, ali ograniena na
povezivanje jedne rase. Stoga je ovaj narod uvijek i formirao dravu u okviru drugih drava. To spada u najgenijalnije trikove
koji su ikada pronaeni:, pustiti ovu dravu da jedri kao religijska, osiguravajui joj time toleranciju koju su arijci spremni
pruiti svakom religioznom uvjerenju. Jer stvarno, Mojsijeva religija nije nita drugo, do nauk o odravanju idovske rase.
Ona otuda i obuhvaa skoro sva socioloka, politika, kao i gospodarska znanstvena podruja, koja bi na bilo koji nain mogla
doi u pitanje.
Nagon za odravanjem vrste je prvi razlog za stvaranje ljudskih zajednica. Zbog toga je drava narodni organizam,
a ne neka gospodarska organizacija. Ta je razlika ostala isto toliko velika, koliko i nerazumljiva dananjim takozvanim
dravnicima. Zato oni i vjeruju da mogu izgraditi dravu putem gospodarstva, dok je ona u stvarnosti uvijek samo uinak
sudjelovanja onih svojstava, koja su u ravni volje za odravanjem vrste i rase. A ona su uvijek herojske vrline, a nikada
pokuarski egoizam, jer, dabome, odranje ivota neke vrste pretpostavlja spremnost volje i rtvovanja pojedinca. U tome
se i nalazi smisao pjesnikog iskaza: Und setzt ihr nicht das Leben ein, nie wird euch das Leben gewonnen sein (i ako ti
ne zaloi svoj ivot, nee nikada ni dobiti taj tvoj ivot), jer je rtvovanje vlastitog ivota neophodno, da bi se osiguralo
odranje vrste. Slijedom toga, bitna pretpostavka za stvaranje i odranje drave je postojanje odreenog osjeaja uzajamne
pripadnosti na osnovu istovjetnog bia i iste vrste, kao i voljne spremnosti zaloiti se za to svim raspoloivim sredstvima. To
e kod naroda na vlastitom tlu voditi stvaranju herojskih vrlina, kod muktaa do laskanja i podmukle surovosti, ukoliko te
osobine ve dokazano ne postoje kao pretpostavka njihove, po obliku, tako razliite dravne opstojnosti. Uvijek e, meutim,
ve formiranje drave, od samog njenog poetka, uslijediti samo putem primjene ovih osobina, pri emu e tada, u borbi za
samoodranje podlei, to znai da e biti podjarmljeni, a time i osueni na ranije ili kasnije izumiranje, oni narodi koji u
meusobnoj borbi pokazuju najmanje herojskih vrlina ili nisu dorasli laljivoj lukavosti neprijateljskih muktaa. Ali i u tom
sluaju, to gotovo uvijek ne treba pripisivati nedostatku mudrosti, ve, tovie, nedostatku odlunosti i hrabrosti koji se samo
pokuavaju sakriti pod platem humanog opredjeljenja.
Kako su dravotvorne i dravnoodravajue osobine malo povezane s gospodarstvom, najjasnije pokazuje injenica,
da se unutarnja snaga neke drave samo u najrjeim sluajevima poklapa s takozvanim gospodarskim procvatom, a ovaj opet
u beskrajno mnogim primjerima kao da najavljuje ve predstojeu propast drave. Ali, ako bi se formiranje ljudske zajednice
pripisalo u prvom redu gospodarskim snagama i podsticajima, tada bi najvei gospodarski razvitak morao istovremeno znaiti
i najveu snagu drave, a ne obratno.
Vjera u dravotvornu i dravnoodravajuu snagu gospodarstva je posebno nerazumljiva kada vrijedi uzemlji koja
u svemu i svaemu jasno i uporno pokazuje povijesnu suprotnost tome. Upravo Prusi s nevjerojatnom otrinom pokazuju,
da jedino idejne vrline, a ne materijalna svojstva, omoguuju osnivanje drave. Tek pod njihovom zatitom moe procvasti
i gospodarstvo i to tako dugo, dok sa slomom istih dravotvornih sposobnosti, ije propadanje upravo na tako uasno
alostan nain upravo promatramo, i ono opet ne propadne. Materijalni interesi ljudi mogu uspijevati na najbolji nain uvijek
tako dugo, dok ostaju u sjenci herojskih vrlina. Ali, im pokuaju stupiti u prvi krug ivota, razaraju si pretpostavke vlastita
postojanja.
Svaki puta kad bi u Njemakoj dolo do poleta politike prirode, poinjalo bi se uzdizati i gospodarstvo; ali svaki
puta kad bi gospodarstvo postajalo jedinim sadrajem ivota naeg naroda i time guilo idealne vrline, ponovno bi propadala
i drava, koja bi kroz neko vrijeme za sobom povukla i gospodarstvo.
Ako si sada, ipak, postavimo pitanje, to su onda dravotvorne ili ak samo dravnoodravajue snage u stvarnosti,
mein kampf
61
tada ih se moe svesti na jednu jedinu oznaku: sposobnost rtvovanja i volja za rtvovanjem pojedinca za cjelinu. Da ove
vrline nemaju ba nita zajednikog s gospodarstvom, proizlazi iz jednostavne spoznaje, da se ovjek, dakako, za njega
nikada ne rtvuje, to znai: ne umire se za poslove, ve samo za ideale. Nita nije bolje objanjavalo psiholoku nadmo
Engleza u spoznaji narodne due, kao motivacija koju je on znao pridati svojoj borbi. Dok smo se mi borili za kruh, Engleska
je ratovala za slobodu i to ne samo za svoju, ne, ve i za slobodu malih naroda. U nas su se smijali toj drskosti, ili se zbog
toga ljutili i time dokazali kako je postala beskrajno glupa ta takozvana dravnika vjetina Njemake jo prije rata. Nije se
imalo ni pojma o biti one snage koja je mogla povesti ljude njihovom slobodnom voljom i odlunou u smrt.
Dokle god je njemaki narod 1914. godine jo vjerovao da se bori za ideale, on je i istrajavao; im se trebao boriti
samo za kruh svagdanji, on je radije odustajao od igre.
Nai domiljati dravnici udili su se, meutim, toj promjeni opredjeljenja. Nikada im nije bilo jasno, da ovjek
onog trenutka, kada se bori za neki gospodarski interes, to je vie mogue izbjegava smrt, jer bi mu ona zauvijek uskratila
uitak nagrade za njegovu borbu. Briga za spas vlastita djeteta omoguuje i najloijoj majci postati junakinjom, i samo je
borba za odranje vrste i ognjita, ili drave tjerala ljude svih vremena na neprijateljska koplja. Kao vjeita istina smjela bi
se postaviti i sljedea tvrdnja:
Nikada jo nije bila osnovana drava pomou miroljubivog gospodarstva, nego uvijek samo instinktima odranja
vrste, pa bili oni u podruju herojske vrline ili lukave prepredenosti; prvo stvara arijevske i kulturne drave, a drugo idovske
parazitske kolonije. I im opet gospodarstvo kao takvo u nekom narodu ili dravi, pone guiti ove nagone, ona sama postaje
primamljivim uzrokom podjarmljivanja i potinjavanja.
Vjerovanje predratnog vremena, da se njemakom narodu trgovakom i kolonijalnom politikom, mirnim putem,
moe otvoriti svijet ili ga ak i osvojiti, bio je klasian znak gubitka stvarnih dravotvornih i dravnoodravajuih vrlina i
svih iz toga nastalih shvaanja snage volje i odlunosti za djelovanje; po prirodnom zakonu kraj tog rauna je, meutim, bio
svjetski rat s njegovim posljedicama.
Za onoga tko dublje ne istrauje, mogao je, svakako, ovaj stav njemake nacije - jer je on u stvarnosti bio gotovo
u cijelosti i opi stav - predstavljati samo nerjeivu zagonetku; nije li ba Njemaka bila isto zadivljujui primjer carstva,
koje je proizilo iz iste politike sile. Prusija, zametak carstva, nastala je blistavim heroizmom, a ne fnancijskim operacijama
ili trgovakim poslovima, a samo carstvo je opet bilo najdivnija nagrada vodstvu politike sile i vojnike neustraivosti pred
smru. Kako je ba njemaki narod mogao dospjeti do takvog oboljenja svog politikog instinkta? Jer se ovdje nije radilo o
pojedinanoj pojavi, nego o momentima propadanja, koji su se upravo zastraujuim bezbrojem, gotovo kao varljivo svjetlo,
rasplamsavali i klizili as gore, as dolje, po narodnom tijelu, ili kao otrovni irevi, as ovdje, as tamo, nagrizali naciju.
inilo se kao da neka tajanstvena sila neprestano tjera otrovnu bujicu do najudaljenijih krvnih sudova ovoga nekad herojskog
tijela, da bi sad, eto, dovela do sve vee paralize zdravog razuma, odnosno, golog nagona za samoodranjem.
Time to sam sva ova pitanja uvjetovao svojim stavom prema njemakoj politici saveznitva i gospodarskoj politici
carstva, i bezbroj puta postupno razmatrao u godinama 1912 - 1914. za rjeenje zagonetke preostala mi je sve vie ona snaga
koju sam upoznao ve prethodno u Beu, odreena sasvim drugim gleditima - marksistiki nauk i njegov svjetonazor kao
i njegovo organizacijsko djelovanje.
Po drugi puta u svom ivotu udubih se u ovaj nauk razaranja. I ovaj puta, dabome, ne vie voen utiscima i djelovanjem
moje svakodnevne okoline, ve upuen promatranjem opih tokova politikog ivota. Time to sam se odnedavno udubio
u teorijsku literaturu ovog novog svijeta i pokuao si razjasniti njene mogue posljedice, usporedio sam je tada sa stvarnim
pojavama i dogaajima nastalim zbog njena djelovanja u politikom, kulturnom, a i gospodarskom ivotu.
Po prvi puta sam, dakle, svoju pozornost usmjerio i pokuajima svladavanja ove svjetske kuge.
Studirao sam Bismarckovo zakonodavstvo o izvanrednim mjerama, o namjerama, borbi i uspjehu. Postupno sam,
takorei stjecao granitni temelj za svoje vlastito uvjerenje, tako da od tog vremena nisam vie nikada morao mijenjati svoje
unutarnje poglede po tom pitanju. Isto sam tako podvrgao daljem temeljitom ispitivanju odnos marksizma i idovstva.
Ako mi se prije u Beu, prije svega Njemaka inila nesavladivim divom, sad su me, ipak, ponekad poele obuzimati
strepnje i sumnje. Ljutio sam se u sebi, ili u uskom krugu svojih poznanika, zbog njemake vanjske politike, kao i zbog, kako
se meni inilo, nevjerojatno lakomislenog naina na koji je tretiran najvaniji problem, koji je uope postojao u Njemakoj,
problem marksizma. Stvarno nisam mogao shvatiti, kako se moglo tako slijepo teturati ususret takvoj opasnosti, ije bi
djelovanje, koje je odgovaralo i vlastitim namjerama marksizma, jednom moglo biti uasno. Ve sam tada u svojoj okolini,
isto tako kao i danas u irim krugovima, upozoravao na opasnost smirujue izreke svih kukavikih bijednika: Nama se nita
nee dogoditi! Takva slina zarazna shvaanja ve su jednom razorila veliko carstvo. Zar i sama Njemaka nije podvrgnuta
istim zakonima kao sva druga ljudska drutva?
U godinama 1913. i 1914. sam opet, po prvi puta, takoer u raznim krugovima, koji danas tako smjerno pripadaju
nacionalsocijalistikom pokretu, izraavao svoje uvjerenje, da je pitanje budunosti njemake nacije, pitanje unitenja
marksizma.
U nesretnoj njemakoj politici saveznitva, vidio sam samo posljedine pojave izazvane razarajuim djelovanjem
adolf hitler
62
ovog uenja; jer je upravo bilo strano, to je ovaj otrov gotovo nevidljivo razarao cjelokupne temelje zdravog gospodarskog i
dravnog shvaanja, a da oni, time zahvaeni, esto ni sami nisu slutili koliko je njihovo djelovanje i htijenje ve proistjecalo
iz ovog inae najotrijeg otklanjanog svjetonazora.
Unutarnje propadanje njemakog naroda ve tada je odavno zapoelo, a da ljudima nije bilo jasno, kao to se to esto
u ivotu dogaa, tko je zatira njihove opstojnosti. Ponekad se, dodue, pokualo zalijeiti ovu bolest, ali bi se tada zamijenio
oblik pojavljivanja s uzrocima. Kako se oni nisu znali ili nisu htjeli prepoznati, borba protiv marksizma je poprimila samo
vrijednost nadrilijenikog brbljanja.
mein kampf
63
Glava 5.
SVJETSKI RAT
K
ao mladog vjetrogonju u mojim razuzdanim godinama nita me nije moglo toliko rastuiti kao injenica to sam roen
u vremenu koje je oito podizalo svoje hramove slave samo kramarima ili dravnim inovnicima. inilo se da su se
valovi povijesnih dogaaja ve tako smirili, da se stvarno inilo, kako budunost pripada samo miroljubivom natjecanju
naroda, to, dakle, znai spokojnom meusobnom podvaljivanju, uz iskljuivanje jakih metoda obrane. Pojedine drave
poee sve vie sliiti poduzeima koja jedni drugima potkopavaju tlo pod nogama, otimaju kupce i narudbe i na svaki nain
pokuavaju potisnuti druge zbog svoje koristi, da bi sve to iznijeli na scenu, uz isto toliko veliku, koliko i bezazlenu galamu.
Ovakav razvoj, ini se, meutim, ne samo da je zaustavljao, nego je trebao (prema opoj preporuci) jednom premodulirati
cijeli svijet u jednu jedinu veliku robnu kuu u ijim bi predvorjima za besmrtnost bile sauvane biste najprepredenijih
pekulanata i najbezazlenijih upravnih inovnika. Trgovci bi tada mogli biti Englezi, upravni inovnici Nijemci, a za vlasnike
bi se morali, naravno, rtvovati idovi, jer oni, prema vlastitom priznanju, zaboga, nikada nita ne zarauju, nego uvijek samo
plaaju, a k tome i govore najvei broj jezika.
Zato onda nismo roeni bar prije sto godina? Recimo, u vrijeme oslobodilakih ratova, kada je mukarac stvarno i
bez trgovine jo neto vrijedio?!
Tako sam se, eto, esto bavio zlovoljnim mislima o mome, kako mi se inilo, prekasno zapoetom ovozemaljskom
putovanju i smatrao sam vrijeme mira i poretka koje je bilo preda mnom nezasluenom pakou Sudbine. Ve kao djeak
nisam bio pacifst i svi odgojni pokuaji u tom smjeru zavravali su promaajem.
Kao munja bijesnu tada Burski rat. Svakog sam dana s nestrpljenjem oekivao novine i gutao telegrame i izvjetaje,
i ve sam bio sretan to sam smio biti svjedokom, makar i iz daljine, ove herojske borbe.
Rusko - Japanski rat zatekao me je ve bitno zrelijeg ali i paljivijeg. Tamo sam se ve, vie iz nacionalnih razloga,
zauzimao za jednu stranu i pri iznoenju svog miljenja, smjesta stavio na stranu Japanaca. U porazu Rusa, vidio sam i poraz
austrijskog slavenstva.
Otada su protekle mnoge godine i ono to mi je nekada, kao mladiu, izgledalo poput trule biljke, osjeao sam sada
kao zatije pred buru. Ve tijekom moga bekog razdoblja nad Balkan se nanijela ona tmastna sparina koja obino predskazuje
buru, a ve je ponekad i sijevnulo, ali bi ipak opet sve brzo utonulo u zlokobnu tamu. Tada ipak izbi Balkanski rat s kojim je
preletio prvi udar vjetra preko sad ve nervozne Europe. Nadolazee vrijeme sada je kao teka mora pritiskalo ljude, palei
kao grozniava tropska ega, tako da je osjeanje bliske katastrofe, od vjeite zabrinutosti konano preraslo u enju; neka
nebo konano odobri Sudbini koja se vie ne moe obuzdati, slobodan tijek. Tada o zemlju tresnu ve i prva jaka munja:
podigla se oluja, a sa grmljavinom neba spojila se tutnjava topovskih baterija svjetskog rata.
Kada je vijest o ubojstvu nadvojvode Franza Ferdinanda prispjela u Mnchen, (sjedio sam ba kod kue i nejasno
uo opis tijeka dogaaja), najprije me obuzela briga da bi metci moda mogli potjecati iz pitolja njemakih studenata,
koji su ogoreni zbog neprestanih slavenizirajuih pothvata prijestolonasljednika, htjeli osloboditi njemaki narod od ovog
unutarnjeg neprijatelja. Kakva bi bila posljedica neega takvog moglo se odmah i zamisliti: novi val progona koji bi za
cijeli svijet sada bio ocijenjen opravdanim i zasnovanim. Kada sam ipak odmah poslije toga ve uo imena navodnih
poinitelja, a k tome i proitao tvrdnju da su Srbi, prooe kroz mene srsi zbog ove osvete nedokuive Sudbine.
Najvei slavenofl pade od metka slavenskih fanatika.
Tko je posljednjih godina imao priliku stalno promatrati odnos Austrije i Srbije, nije, takorei ni jednog trenutka,
mogao posumnjati u to, da se kamen zakotrljao i da ga se vie nije moglo zaustaviti.
ini se nepravda bekoj vladi, to je danas obasipaju prijekorima zbog oblika i sadraja datog ultimatuma. Ni
jedna druga sila svijeta, da je bila na istom mjestu i u istom poloaju, ne bi mogla postupiti drugaije. Austrija je na svojoj
junoj granici imala ogorenog smrtnog neprijatelja, koji je u sve kraim vremenskim razmacima provocirao monarhiju
i koji nikada ne bi popustio, dok, konano, ne bi nastupio povoljan trenutak za razbijanje carstva. Postojao je razlog za
bojazan da bi do tog sluaja moralo doi najkasnije smru starog cara. Tada monarhija moda uope ne bi bila u stanju pruiti
ozbiljan otpor. Cijela je drava posljednjih godina ve toliko poivala na odgovornosti jedne jedine osobe, na Franji Josipu,
tako da je smrt tog prastarog olienja carstva unaprijed bila, u osjeanju irokih masa, smrt samog carstva. Da, spadalo je
i u najlukavije vjetine, posebno slavenske politike, stvoriti utisak kako austrijska drava za svoje postojanje treba samo
zahvaliti udesno jedinstvenoj vjetini ovoga monarha; laskanje koje je u Hofburgu bilo prijatno, tim vie, to je ponajmanje
odgovaralo stvarnim zaslugama ovoga cara. alac koji je skriveno vrebao u ovim hvalospjevima nije bilo mogue pronai.
Nije se vidjelo, ili se tamo moda i nije htjelo vidjeti, da to je monarhija vie prilagoena prema vrhunskoj vjetini vladanja
ovog najmudrijeg monarha svih vremena, utoliko je stanje moralo postati katastrofalnije, dok jednog dana i ovdje Sudbina
ne pokuca na vrata i doe po svoj plijen.
adolf hitler
64
Je li tada, bez ostarjelog cara, stara Austrija mogla biti jo uope zamisliva?
Ne bi li se opet odmah ponovila tragedija, koja je ve jednom zadesila Mariju Tereziju?
Ne, vladinim krugovima u Beu, stvarno se ini nepravda, kad ih se prekorava da su samo oni, eto, podsticali na
rat koji se, inae, moda ipak mogao izbjei. On se vie nije mogao izbjei, ve je u najboljem sluaju mogao biti odgoen
za godinu dvije. Samo je ba i bilo prokletstvo, kako njemake, tako i austrijske diplomacije, to je ona uvijek pokuavala
odgoditi neodgodiv obraun, dok konano nije bila prisiljena udariti u najnesretnijem trenutku. Sigurno je da bi ponovni
pokuaj spaavanja mira za jo nepovoljnije vrijeme, tek tada izazvao rat.
Ne, tko nije elio ovaj rat morao je takoer prikupiti hrabrost i snositi posljedice. One bi se, meutim, mogle sastojati
samo u neophodnosti rtvovanja Austrije. Do rata bi i tada dolo, samo, svakako, ne vie kao borbe svih protiv nas, ali ipak
u obliku komadanja habsburke monarhije. Pri tome se moralo donijeti odluku: ili u tome sudjelovati, ili samo promatrati, te
se praznih ruku prepustiti Sudbini.
Ali ba oni koji danas najvie psuju i najmudrije prosuuju zbog zapoinjanja rata, bili su ti koji su najsudbonosnije
pripomogli da se u njega ude.
Socijaldemokracija je desetljeima najpodlije hukala na rat protiv Rusije, a Centar je opet iz religioznih razloga
uinio austrijsku dravu najveim potpornjem i stoerom njemake politike. A sada su se, eto, morale snositi posljedice ove
besmislice. Ono to se dogodilo, moralo se dogoditi i nije se ni pod kojim okolnostima moglo izbjei. Krivnja je njemake
vlade pri tome bila u tome, to je, da bi pod svaku cijenu sauvala mir, uvijek proputala povoljne trenutke za udar i zaplela
se u savez za odranje svjetskog mira i konano postala rtvom svjetske koalicije koja je tenji za odranjem svjetskog mira
suprotstavila odlunost za svjetski rat.
Da je tada beka vlada i dala drugi, blai, oblik ultimatuma, time uope nita ne bi promijenila situaciju, osim jedne, da je i
sama mogla biti zbrisana pobunom naroda. Jer, u oima irokih masa, taj je ultimatum bio jo prepun obzira, i ni u kom sluaju
recimo dalekosean, ili ak brutalan. Tko to danas pokua osporiti, ili je zaboravni praznoglavac, ili sasvim svjestan laac.
Borba u godini 1914. nije, tako mi Boga, nametnuta masama, ve je za nju bio cijeli narod.
Htjelo se je konano, uiniti kraj opoj nesigurnosti. Samo se tako i moe shvatiti da je za ovu najteu borbu preko
dva milijuna njemakih mukaraca i djeaka stalo pod zastavu, i bilo je spremno braniti do posljednje kapi krvi.
*
Meni su samom ti trenutci bili kao izbavljenje iz gnjevnih osjeaja mladosti. Jo se ni danas ne sramim rei, da sam
prevladan burnim oduevljenjem pao na koljena i iz prepuna se srca zahvalio nebu, to mi je podarilo tu sreu da smijem
ivjeti u ovom vremenu.
Buknula je borba za osloboenje, da Zemlja jau jo nije vidjela; jer, tek to je udes zapoeo svoj hod, i najirim
masama dolo je ve do svijeti, da se ovaj put ne radi samo o sudbini Srbije, ili Austrije, ve o biti ili ne biti njemake
nacije.
Posljednji put, poslije mnogo godina, narod je postao vidovit prema svojoj vlastitoj budunosti. Ali se odmah na
poetku strane borbe u dimu zanosnog neobuzdanog oduevljenja, neizbjeno javio i prvi ozbiljniji prizvuk: naime, sama je
ova spoznaja pokazivala da e nacionalni ustanak postati vie od obine vatre od slame. Ozbiljnost je meutim bila i te kako
potrebna, jer tada nitko nije imao ni najbljeu predodbu o moguoj duljini i trajanju zapoete borbe. Sanjalo se da e se do
zime biti opet kod kue i ponovno nastaviti miran rad.
to ovjek eli, tome se i nada i u to vjeruje. Pretena veina nacije bila je odavno sita vjeito nesigurnog stanja, te je
tako bilo potpuno razumljivo da se vie uope nije vjerovalo u mirno rjeenje austrijsko - srpskog konfikta, ali se prieljkivao
konani obraun. U ove sam milijune pripadao takoer i ja.
Tek to je vijest o atentatu bila obznanjena u Mnchenu, odmah su mi kroz glavu sijevnule dvije misli: prvo, da e
rat konano biti neizbjean, a dalje, da e sada habsburka drava takoer biti prisiljena odrati savez; jer ono ega sam se
vjeito najvie pribojavao, bila je mogunost da bi jednog dana Njemaka sama, moda ba zbog ovog saveza, mogla upasti u
konfikt, a da Austrija za tako neto neda neposrednog povoda, i tako austrijska drava zbog unutarnje - politikih razloga ne
smogne snagu i odlunost staviti se na stranu svoga saveznika. Slavenska bi veina carstva tako samostalno donesenu odluku
odmah poela sabotirati, i ono bi uvijek rade razbilo cijelu dravu u komadie, nego pruilo traenu pomo. Ova je opasnost
sada ipak bila otklonjena. Stara drava se morala boriti, eljela ona to ili ne.
Moj osobni stav prema konfiktu bio je takoer vrlo jednostavan i jasan: za mene se Austrija nije sporila za neko
srpsko zadovoljenje, ve Njemaka za svoj sastavni dio, njemaka nacija za svoje biti ili ne biti, za slobodu i budunost.
Bismarckova se tvorevina sada morala tui; ono to su nekada oevi svojim herojskim korakom osvajali u bitkama od
Weissenburga do Sedana i Pariza, sada je mlada Njemaka morala ponovno zaraditi. Ako se ova borba zavri pobjedniki,
tada e na narod ponovno stupiti u krug velikih nacija i opet zadobiti vanjsku mo, a njemako e se carstvo ponovno moi
dokazati kao snano okrilje mira, a da za ljubljeni mir nee morati smanjivati svojoj djeci kruh svagdanji.
mein kampf
65
Nekada sam kao djeak i mladi tako esto elio bar jednom dokazati i djelima, da u meni nacionalno oduevljenje
nije nikakva prazna zabluda. esto mi se inilo grijenim vikati: Hura!, a moda ak i ne posjedovati pravo za tako to; jer,
tko je smio upotrijebiti ovu rije, a da je ve prije nije isprobao tamo gdje je svakoj igri kraj i gdje neumoljiva ruka boginje
Sudbine poinje cijeniti narode i ljude po istinitosti i postojanosti njihovih uvjerenja. Tako mi se, kao i milijunima drugih,
nadimalo srce od gorde sree, to se sada, konano, mogu osloboditi ovog paralizirajueg osjeanja. esto sam iz punog grla
pjevao: Deutschland ber alles (Njemaka iznad svega) i iz punog grla vikao: Heil!, da mi se inilo kao naknadno pruena
milost, to sada, na Bojem sudu vjenog suca, smijem nastupiti kao svjedok, radi iskaza istinitosti svog uvjerenja. Jer, od
prvog sam trenutka pouzdano znao, da bih u sluaju rata, koji mi se inio neizbjenim, i tako i tako odmah napustio knjige.
Ali sam isto tako znao, da moje mjesto tada mora biti tamo, kuda me je sada upuivao unutarnji glas moga bia.
Austriju sam napustio, u prvom redu, iz politikih razloga; ali, to je moglo biti razumljivije, nego da sada, budui
da je borba poela, o ovom opredjeljenju u pravom smislu povedem rauna! Nisam se htio boriti za habsburku dravu, ali
sam u svako vrijeme bio spreman poginuti za svoj narod i za to carstvo kao njegovo utjelovljenje.
Treeg kolovoza podnio sam molbu, neposredno Njegovom Velianstvu, kralju Ludwigu III. da mi dopusti stupiti
u neku bavarsku regimentu. Kraljevska kancelarija zasigurno nije u tim danima imala ba malo posla; tim je vea bila moja
radost, kad sam ve narednog dana na moju molbu dobio odgovor. Kad sam uzdrhtalim rukama otvorio pismo i proitao
obavijest o prihvaanju moje molbe, s uputom da se prijavim jednoj bavarskoj regimenti, moja radost i zahvalnost nisu imale
granica. Nekoliko dana kasnije, nosio sam vojniku kaput, koji sam ponovno skinuo tek nakon nepunih est godina.
Tako je, zasigurno kao i za svakog Nijemca, za mene zapoelo najnezaboravnije i najvee doba moga ovozemaljskog
ivota. Prema dogaajima ovih najsnanijih bitaka, za mene je sve prolo nestalo bestraga. S ponosnom tugom pomiljam
upravo ovih dana, jer se po deseti puta obiljeava godinjica tog velikog dogaaja, na one tjedne zapoete herojske borbe
naega naroda u kojoj sam milou Sudbine mogao sudjelovati.
Pred oima mi, kao da je bilo juer, promiu slika za slikom; vidim sebe odjenutog u uniformu u krugu svojih
drugova, pa prvi izlazak, egzerciranje, itd., dok konano nije doao dan velikog pokreta.
U to me je doba, kao i mnoge druge, muila jedna jedina briga, da ne stignemo prekasno na front. To mi sve ee i ee nije
davalo mira. Tako je u svakom pobjednikom pokliku, zbog nekog novog herojskog djela, u meni ostajala skrivena mala kap
gorine, jer se inilo, da se sa svakom novom pobjedom, poveava i opasnost naeg zakanjenja na front.
I tada je napokon doao dan kad smo napustili Mnchen i krenuli ususret ispunjenja nae dunosti. Prvi sam put
vidio Rajnu, kada smo pored njenih tihih valova putovali prema zapadu, da bismo tu njemaku rijeku nad rijekama branili
od lakomosti starog neprijatelja. Kada su kroz njene koprene jutarnje izmaglice blagi zraci suneva izlaska na nas sputali
odsjaje Niederwaldskog spomenika, iz beskrajno dugog transportnog vlaka snano ka jutarnjem nebu, odjeknu stara: Straa
na Rajni, a meni grudi postae preuske.
A tada je dola vlana fandrijska no kroz koju smo utei marirali, i kad se dan poeo iskradati iz magle, iznenada,
preko naih glava, nama ususret, zazvidi gvozdeni pozdrav prtei po mokrom tlu, s otrom detonacijom rasu meu nae
redove sitne kugle; a prije nego se taj mali oblai i rasprio, iz dvjesto grla, ususret prvome glasniku smrti odjeknu: Hura!
A potom poe tektati i tutnjati, fjukati i urlati, a grozniavih oiju svaki od nas se sve bre gurao naprijed, dok se iznenada
ne rasplamsa borba, ovjek na ovjeka, preko polja repe i ivice. Ali izdaleka, do nas doprijee zvui neke pjesme koji su se,
preletjevi znad naih glava, sve vie pribliavali, od ete do ete. I tada, upravo kad je smrt poslovno zahvatila i zagrabila
u nae redove, stie pjesma i do nas, a mi je predasmo ponovno dalje: Deutschland, Deutschland ber alles, ber alles in der
Welt! (Njemaka, Njemaka iznad svega, iznad svega na svijetu!)
Vratili smo se nakon etiri dana. Sada je ak i korak postao drugaiji. Sedamnaestogodinji djeaci sliili su
mukarcima.
Dragovoljci regimente List moda se nisu nauili pravo ni boriti, ali su znali umirati kao stari vojnici.
To je bio poetak.
I tako je sad ilo dalje, iz godine u godinu. Umjesto romantike bitaka, nastajala je strava. Oduevljenje se gotovo
ohladilo, a neobuzdani poklik se uguio pred strahom od smrti. Dolo je i vrijeme kad se svatko morao uhvatiti u kotac
izmeu nagona za samoodranjem i podsjeanja na dunost. Ni ja nisam bio poteen te borbe. Uvijek kada je smrt bila u toru,
neko neodreeno Neto se pokuavalo pobuniti, trudilo se da se slabanom tijelu predstavi kao Razum, ali je to uvijek bio
samo kukaviluk, koji je pod takvom odjeom pokuavao zavesti pojedinca. Tada je poinjalo teko kolebanje i opominjanje,
a odluku je esto donosio samo posljednji ostatak svijesti. to se ovaj glas, koji je opominjao na oprez, vie trudio, to je
glasnije i napadnije mamio, tim je otriji bio otpor, dok konano poslije duge unutarnje borbe pobjedu nije odnijela svijest o
dunosti. Ve zimi 1915/16. u meni je ova borba odluena. Volja je konano postala gospodar bez ostatka. Ako sam prvih dana
mogao juriati s usklikom i smijehom zajedno s drugovima, sada sam bio miran i odluan. To je ipak bilo ono trajno. Sad je,
eto, i Sudbina mogla koraknuti i ka posljednjim iskuenjima, a da se ne kidaju ivci i ne zataji razum.
Mladi ratni dragovoljac postao je - stari vojnik.
Ova se promjena dogodila u cijeloj vojsci. Ona je bila stara i vrsta, proizila iz vjeitih borbi, a ono to se nije moglo
adolf hitler
66
oduprijeti napadu, od njega je bilo i slomljeno.
Tek se je sada ova vojska morala podvri procjenjivanju. Sada, poslije dvije, tri godine, tijekom kojih je bila bacana
iz jedne borbe u drugu, borei je uvijek protiv nadmoi u broju i oruju, trpei glad i podnosei odricanja, dolo je konano
vrijeme da se ispita vrijednost te jedine vojske.
Mogu protei i tisue godina, i nikada se nee smjeti priati i govoriti o herojstvu, a da se ne spomene njemaku
vojsku u svjetskom ratu. Tada e iz izmaglice prolosti izroniti gvozdeni front sivog elinog ljema, koji ne posre niti se
povlai, kao spomen obiljeje besmrtnih. I dokle god Nijemci ive, oni e se sjeati da su to jednom nekada bili sinovi
njihova naroda.
Tada sam bio vojnik i nisam htio politizirati. Stvarno nije bilo vrijeme za to. Jo i danas sam uvjerenja, da je posljednji
komorski posluitelj uinio vie dragocjenih usluga domovini, nego ak, recimo, prvi parlamentarne. Ove brbljavce nikada
nisam mrzio vie nego sada, kada je svaki, doista, pravi momak koji je neto imao rei to viknuo neprijatelju pravo u lice, ili
inae mudro jezik ostavio kod kue i utke izvravao svoju dunost. Da, mrzio sam tada sve ove politiare, i da se mene
pitalo, odmah bi bio ustrojen parlamentarni bataljun lopataa; tada bi se mogli do mile volje i prema potrebi, meusobno
nabrbljati, a da ne naljute estito i poteno ovjeanstvo, ili mu ak i natete.
Tada, dakle, o politici nisam htio nita ni uti, ali ipak nisam mogao drugaije, a ne zauzeti stav prema izvjesnim
pojavama, koje su sad, eto, pogodile cjelokupnu naciju, a pogotovo su se ticale nas vojnika.
Postojale su dvije stvari koje su me tada ljutile iznutra i koje sam drao tetnima.
Ve nakon prvih pobjednikih vijesti odreeni tisak poe polako, za neke ak neprepoznatljivo u ope oduevljenje
ukapavati po nekoliko kapi gorine. To se deavalo pod krinkom izvjesne dobre volje i dobronamjernosti, pa ak i odreene
zabrinutosti. Postojala je rezerviranost prema prevelikoj neobuzdanosti u slavljenju pobjeda. Strahovalo se da to u ovom
obliku nije dostojno tako velike nacije, pa joj prema tome tako neto ni ne odgovara. Hrabrost i herojstvo njemakog vojnika
bilo bi, po njima, eto, neto samo po sebi razumljivo, tako da se zbog toga ne bi smjelo toliko uputati u nepromiljene provale
radosti, ve i zbog samog inozemstva, kome bi tihi i dostojanstveniji oblik veselja odgovarao vie od neobuzdanog klicanja,
itd. Konano, mi Nijemci bi trebali, ipak, i sada, zaboraviti da rat nije bio naa namjera, pa se prema tome i nemamo ega
sramiti, te otvoreno i muki priznati da bismo u svako doba dali svoj prilog pomirbi ovjeanstva. Stoga, meutim, ne bi
bilo mudro, da se istoa djela srca, uprlja velikom galamom, jer da ostali svijet za takve postupke ima malo razumijevanja.
Niemu se ne treba vie diviti, kao skromnosti kojom pravi heroj utei, mirno zaboravlja svoja djela - jer odatle sve i
proizlazi.
Umjesto da se takvog klipana zgrabi za njegova duge ui, dovue ga do stupa i podigne konopcem, da se takvom
vitezu od pera vie ne bi vrijeali estetski osjeaji, zbog toga to nacija slavi pobjedu, poelo se ustvari upuivati opomene
zbog nedolinog naina pobjedonosnog slavlja.
Nije se imalo blagog pojma da se oduevljenje koje se tako koi, u sluaju potrebe, nee vie moi pobuditi. Ono je
opijenost i moe se dalje odravati samo u tom stanju. Ali, kako se moe bez te sile oduevljenja izdrati borba, koja bi, prema
ljudskim mjerilima, postavila vee zahtjeve duhovnim osobinama nacije?
Previe sam tono poznavao psihu irokih masa, a da ne bih znao da se ovdje s estetskom uzvienou nee moi
razbuktati oganj koji je bio neophodan da se to gvoe odri vruim. U mojim je oima izgledalo ludo, to se nita ne ini,
da se ta strast dovedena do vrenja jo i ne pojaa; ili da se ono, sreom postojee, jo i potkresava, to nikako nisam mogao
shvatiti.
Ono drugo, to me je tada ljutilo, bio je nain na koji su se stavljali na stranu marksizma, kojeg su drali dobrim.
Time se u mojim oima dokazivalo samo to, da se o toj poasti nije imalo ni najmanjeg pojma. inilo se kako najozbiljnije
vjeruju da su tvrdnjom da sada vie ne znaju ni za kakve stranke, ve doveli marksizam do uviavnosti i suzdravanja.
Da se ovdje uope ne radi ni o kakvoj stranci, ve o uenju koje mora dovesti do razaranja cjelokupnog ovjeanstva,
shvaalo se tim manje, to se o tome ne moe nita ni uti na poidovljenim sveuilitima, a i inae suvie mnogo, naroito
nai vii inovnici iz steene tupave tatine, ne nalaze vrijednim uzeti u ruke knjige i nauiti neto, to ba ne spada u nastavno
gradivo visoke kole. Najsnaniji preokret prolazi pored ovih glava potpuno bez traga, zbog ega i dravne institucije
najee epaju iza privatnih. Za njih najee vrijedi, istinoljubivi Boe, narodna poslovica: Was der Bauer nicht kennt, das
frisst er nicht. (to seljak ne poznaje, to i ne jede.). Rijetki izuzetci i ovdje samo potvruju pravilo.
Bila je besmislica bez premca da su u danima kolovoza 1914. godine njemakog radnika poistovjetili s marksizmom.
U tim satima, njemaki se radnik otrgnuo iz zagrljaja ove otrovne zaraze, jer on, inae, nikada ne bi mogao ni stupiti u borbu.
Ali su bili i toliko glupi, pa su mislili, kako je sad, moda, marksizam postao nacionalan; blistava ideja, koja samo pokazuje
da u tim dugim godinama nitko od ovih poinovnienih dravnih upravljaa nije naao vrijednim truda prostudirati bit ovog
uenja, jer bi se, inae, ipak teko mogla potkrasti ovakva besmislica.
Marksizam iji je bio i ostao posljednji cilj, unitenje svih neidovskih nacionalnih drava, morao je na svoj uas
vidjeti da se u srpanjskim danima 1914. godine njime zavaeno njemako radnitvo probudilo i iz sata u sat se poelo sve
bre stavljati u slubu domovine. U nekoliko dana razobliila se cijela ta magla ove podle narodne prijevare, i odjednom
mein kampf
67
ostade usamljena i rasputena ta klate idovskih voa, kao da vie nije bilo ni traga onog besmisla i zabluda, koje su
ezdesetih godina masovno ulijevali u glavu. Bio je to zao trenutak za prevarante radnitva njemakog naroda. Ali, im su
te voe spoznale prijeteu opasnost, nabie preko uiju, to je bilo bre mogue, kape nevidljivke kako bi sakrili lai, drsko
oponaajui nacionalni ustanak.
Ali, sada je ipak dolo vrijeme nastupiti protiv te cijele prevarantske udruge ovih idovskih narodnih trovaa. Sada
se bez imalo obzira moralo hitno odgovoriti na stvorenu galamu i jadikovku. U kolovozu 1914. godine jednim je udarcem iz
glava njemakog radnitva izbijena prijevara s internacionalnom solidarnou, a umjesto toga, samo nekoliko tjedana kasnije,
poee kao blagoslov bratstva, lupati ameriki geleri po ljemovima kolona u pokretu. Bila bi obveza odgovorne dravne
vlade, da sada, nakon to je njemaki radnik ponovno naao put ka svom nacionalnom biu, nemilosrdno iskorijeni hukae
protiv tog istog nacionalnog bia.
Kada su na frontu padali oni najbolji, tada se kod kue bar moglo potamaniti tu gamad.
Umjesto toga, meutim, njegovo velianstvo car, pruio je starim zloincima ruku i time podmuklim, mukim ubojicama
nacije dao potedu i mogunost unutarnjeg sreivanja.
Sada je, dakle, zmija mogla ponovno djelovati, opreznije nego prije, samo utoliko opasnije. Dok su potenjaine
sanjale o obustavi stranakih borbi, krivokletni zloinci su organizirali revoluciju.
to se sada odluilo za ovu stranu polovinost, u dui sam bio sve nezadovoljniji; a da bi zavretak svega toga
mogao biti tako straan, tada jo ni ja nisam drao moguim.
to je, dakle, sada trebalo uiniti? Vode cijelog pokreta smjesta staviti iza brave, pokrenuti proces i skinuti ih s vrata
nacije. Trebalo je bezobzirno uloiti sva vojna sredstva moi, da bi se iskorijenilo ovu poast. Stranke je trebalo ukinuti, a
Reichstag bajunetama dovesti do razuma ili ga najbolje, smjesta raspustiti. Isto tako, kao to danas republika moe raspustiti
stranke, i tada je trebalo zbog vie razloga, primijeniti ovo sredstvo. Zar nije bilo u igri Biti ili Ne biti cijelog naroda!
Tada se, dabome, na ocjenu stavilo i pitanje: Mogu li se duhovne ideje uope iskorijeniti maem? Moe li se
primjenom gole sile suzbijati svjetonazor?
Ja sam sebi u to vrijeme ve vie nego jednom postavljao to pitanje.
Pri pomiljanju na analogne sluajeve koji se mogu nai u povijesti, naroito na religioznom podruju, dolazio bih
do sljedeih temeljnih spoznaja:
Predodbe i ideje, kao i pokreti, zasnovani na odreenoj duhovnoj osnovi, bila ona kriva ili prava, mogu se poam
od nekog odreenog trenutka njihova nastanka razbiti sredstvima sile tehnike prirode samo tada, ako su ta tjelesna oruja
istovremeno i sama obnaatelji nekog novog zapaljivog miljenja, ideje ili svjetonazora.
Primjena same sile, ako kao preduvjet nema pogonsku snagu neke osnovne duhovne zamisli, nikada ne moe dovesti
do unitenja te ideje i njenog irenja, osim u obliku potpunog iskorjenjivanja, ak i njenog posljednjeg tumaa, i razaranja
posljednje predaje o njoj. To ipak veinom znai iskljuenje takvog dravnog tijela iz kruga politike vlastodrake moi,
esto na beskonano vrijeme, ponekad i zauvijek; jer, takva krvava rtva pogaa, naravno, i u skladu s iskustvom, najbolji
dio narodnog bia, budui da svako proganjanje koje se odigrava bez duhovne pretpostavke, ini se moralno neopravdanim
i upravo tad podstie najvredniji sastav naroda na protest, koji se, meutim, iskazuje u prisvajanju duhovnog sadraja tog
nepravedno proganjanog pokreta. To se kod mnogih dogaa jednostavno iz osjeaja protivljenja prema svakom pokuaju
unitavanja neke ideje brutalnom silom.
Ali time raste broj unutarnjim pristalica u istoj onoj mjeri u kojoj je i proganjanje sve vee. Stoga e potpuno
unitenje novog uenja moi biti sprovedeno samo putem tako velikog i rastueg iskorjenjivanja, da se time na kraju dotinom
narodu ili ak dravi potpuno oduzme sva, uistinu dragocjena krv. Ali, to e se osvetiti tako, to e sad svakako doi do tzv.
unutarnjeg ienja, samo na raun ope nemoi. Takav postupak uvijek e ve unaprijed biti uzaludan, ako je uenje koje
treba suzbiti, ve iskorailo iz odreenog uskog kruga.
Zato je ovdje, kao i pri svakom rastu, prvo vrijeme djetinjstva jo i najblie mogunosti da bude izloeno unitenju,
dok rastom godina raste i otporna snaga, da bi tek dolaskom starosne slabosti, ponovno uzmakla pred novom mladou, iako
u drugom obliku i iz drugih razloga.
U stvarnosti, skoro svi pokuaji da se silom, bez duhovne osnove, neko uenje i njegovo organizacijsko djelovanje iskorijeni,
vode neuspjehu, pa ak, nerijetko, zavravaju ba u neem suprotnom od eljenog, iz sljedeih razloga.
Prvi od svih preduvjeta za takav nain borbe orujem gole sile, jest i ostaje upornost. To znai da samo trajna
ravnomjerna primjena metode za suzbijanje nekog uenja itd. sadri mogunost uspjeha ove namjere. Ali, im se i ovdje
kolebljiva sila zamijeni s popustljivou, ne samo da e se potisnuto uenje uvijek ponovno obnoviti, ve e ono iz svakog
progona ak biti u stanju izvui nove vrijednosti, time, to e nakon prestanka takvog vala pritiska, pobuna zbog pretrpljene
tuge starom uenju pribaviti nove, ve prisutne pristalice, koje e voljeti veim prkosom i dubljom mrnjom nego prije,
a rasprene e otpadnike nakon otklanjanja opasnosti ponovno pokuati vratiti starim nazorima. Samo se u toj oduvijek
ravnomjernoj primjeni sile nalazi prvi od svih preduvjeta uspjeha. A ta je upornost uvijek samo uinak odreenog duhovnog
uvjerenja. Svaka e sila koja se ne zasniva na vrstoj duhovnoj osnovi biti kolebljiva i nesigurna. Njoj nedostaje stabilnost
adolf hitler
68
koja se moe zasnivati samo na jednom fanatinom svjetonazoru. On je ue odgovarajue energije i brutalne odlunosti
pojedinca, ali sijedom toga, i podvrgnut promjeni linosti i njene naravi i snage. Ali, uz ovo ide jo i neto drugo.
Svaki svjetonazor, bio on vie religiozne ili politike prirode - ponekad je ovdje granicu preteko utvrditi - manje se
bori za negativno unitenje protivnikog svijeta ideja, a vie za pozitivno provoenje vlastitog. A time je njegova borba manje
obrana, a vie napad. On je pri tome ve u prednosti pri odreivanju cilja, jer taj cilj predstavlja pobjedu vlastite ideje, dok je
obratno, teko odrediti kada se negativan cilj unitenja nekog neprijateljskog uenja smije smatrati dostignutim i osiguranim.
Ve i zbog toga e napad takvog svjetonazora biti sprovoen planiranije, ali i snanije nego njegova obrana; kao to ovdje i
odluka pripada napadu, a ne obrani. Borba protiv neke duhovne snage sredstvima sile, je tako dugo samo obrana, dok sam
ma ne nastupi kao nositelj, navjestitelj i iritelj novog duhovnog uenja.
Moe se, dakle, saeto utvrditi sljedee:
Svaki pokuaj da se neki svjetonazor suzbije sredstvima sile na kraju propada, dokle god borba ne poprimi oblik
napada za novo duhovno opredjeljenje. Samo u meusobnoj borbi dvaju svjetonazora, oruje brutalne sile, primjenjivano
uporno i bezobzirno moe dovesti do odluke u korist strane za koju se ono bori.
Ba na tome se do sada uvijek razbijala borba protiv marksizma.
To je bio razlog zato je i Bismarckovo zakonodavstvo o socijalistima usprkos svemu, konano zatajilo i moralo
zatajiti. Nedostajala mu je platforma novog svjetonazora, za iji se uspon trebala voditi bitka. Jer, da je trabunjanje o tzv.
dravnom autoritetu, ili miru i redu moglo biti pogodna osnova za duhovno podsticanje borbe na ivot i smrt, u to je
mogla povjerovati samo poslovina mudrost viih ministarskih inovnika.
Ali, kako je nedostajala stvarna duhovna, nosea snaga ove borbe, morao je Bismarck provoenje svog socijalistikog
zakonodavstva povjeriti procjeni i htijenju onih institucija koje su ve i same bile izrod marksistikog naina miljenja. Time
to je gvozdeni kancelar sudbinu svoga rata s marksistima izruio dobroj volji graanske demokracije, kao da je postavio
kozu za vrtlara.
Sve je to ipak bila samo neizbjena posljedica nedostatka marksizmu suprotstavljenog novoutemeljenog svjetonazora
silovite volje za osvajanjem.
Tako je uinak Bismarckove borbe bio samo teko razoaranje.
Ali, da su odnosi za vrijeme svjetskog rata, ili na njegovu poetku, bili recimo drugaiji? Naalost, nisu.
to sam se tada vie bavio milju o potrebi nune promjene stava dravnih vlada prema socijaldemokraciji, kao
trenutnom utjelovljenju marksizma, tim sam vie spoznavao nedostatak jednog upotrebljivog nadomjestka za ovo uenje. to
se moglo dati masama, kad bi bila, pretpostavimo, sruena socijaldemokracija? Nije postojao ni jedan pokret od koga bi se
moglo oekivati da mu poe za rukom velike mase radnika, sada vie ili manje bez vodstva, preputene same sebi, zavesti
i uvui u svoje redove. Besmisleno je i vie nego glupo misliti da e neki internacionalni fanatik koji je iskljuen iz klasne
stranke, sada odjednom ui u graansku stranku, dakle u novu klasnu organizaciju. Jer, ma koliko to bilo neprijatno razliitim
organizacijama, ipak se ne moe opovri, da se graanskim politiarima klasno raslojavanje u vrlo velikoj mjeri ini kao neto
samo po sebi potpuno razumljivim, sve dotle, dokle god se ne pone politiki iskazivati kao neto za njih neprijatno.
Poricanje ove injenice dokazuje samo drskost, ali i glupost laljivaca.
Openito se treba uvati toga, da se iroke mase dri glupljima nego to jesu. U politikim stvarima nerijetko
emocije odluuju tonije od razuma. Ali miljenje da za netonost ovih osjeaja mase ipak dovoljno govori njeno glupo
internacionalno opredjeljenje, moe se odmah opovri putem jednostavnog upozorenja, da pacifstika demokracija nije
manje luda, iako njeni elnici gotovo iskljuivo potjeu iz graanskog lagera. Sve dok jo milijuni graana svakog jutra
predano oboavaju svoj idovski demokratski tisak, gospodi vrlo loe pristaje praviti viceve o glupostima drugova, koji na
kraju prodiru samo isto smee, ali omotano u drugo pakovanje. U oba je sluaja tvorniar jedan te isti - idov.
Treba se, dakle, vrlo strogo uvati osporavanja onih stvari koje su, eto, takve kakve jesu. injenica da se kod klasnog
pitanja ni u kom sluaju ne radi samo o idejnim problemima, kao to se, naroito prije izbora, uvijek rado podmee, ne moe
se poricati. Staleka uobraenost velikog dijela naeg naroda je, isto tako kao i omalovaavanje fzikog radnika, pojava koja
ne potjee iz mate nekog mjeseara.
Ali se potpuno neovisno od toga, otkriva slaba misaona sposobnost nae tzv. inteligencije, jer se upravo u tim
krugovima ne shvaa da neko stanje, koje nije moglo suzbiti porast kuge kakva je sada marksizam, tek nee vie biti u stanju
povratiti izgubljeno.
Graanske stranke, kako one same sebe nazivaju, nikada vie nee biti u stanju u svoj lager privui proleterske
mase, jer se ovdje meusobno suprotstavljaju, dijelom prirodno, dijelom umjetno, dva svijeta, ije meusobno ophoenje
moe biti samo borba. Ovdje e, meutim, pobijediti mladi - a to je marksizam.
Borba protiv socijaldemokracije je bila stvarno zamisliva 1914., samo, kako dugo bi se to stanje, u nedostatku svake
praktine zamjene, odralo, moe biti dvojbeno.
Ovdje je postojala velika praznina
Ovo sam miljenje zastupao ve davno prije rata i nisam se stoga ni mogao odluiti stupiti u neku od postojeih
stranka. Tijekom trajanja svjetskog rata u meni se uvrstilo to miljenje zbog vidljive nemogunosti da se bezobzirno povede
mein kampf
69
borba protiv socijaldemokracije, upravo zbog ovih pogreaka pokreta koji je morao biti bar neto vie od parlamentarne
stranke.
0 tome sam se otvoreno izjasnio u uem krugu svojih prijatelja.
Uostalom, sada su mi se po prvi puta javljale misli, da se jednom kasnije ipak jo i politiki aktiviram.
I ba je to bio povod, to sam sad ee uvjeravao ui krug svojih prijatelja, da bih poslije rata, pored svoga zvanja,
htio djelovati i kao govornik.
Vjerujem da sam to tada mislio vrlo ozbiljno.
adolf hitler
70
Glava 6.
RATNA PROMIDBA
U
pozornom praenju svih politikih zbivanja, uvijek me je izuzetno zanimala promidbena djelatnost. U njoj sam vidio
sredstvo kojim su upravo s majstorskom spremnou vladale socijalistiko - marksistike organizacije i znale ga dovesti
do primjene. Ve sam tako rano nauio shvatiti da je tono primjenjivanja promidbe prava umjetnost, koja je graanskim
partijama bila i ostala gotovo sasvim nepoznatom. Samo kransko - socijalni pokret, naroito Luegerova vremena, mogao je
koristei to sredstvo postii neku virtuoznost i zahvaljujui tome imao je vrlo mnogo uspjeha.
Do kakvih je ogromnih uinaka dovodila tono primijenjena promidba, moglo se uvidjeti tek za vrijeme rata. Na
alost, i ovdje se sve opet moglo studirati samo na suprotnoj strani, jer je ta djelatnost na naoj strani ostala u tom pogledu
vie nego skromna. Samo, upravo taj, tako potpuni propust u cjelokupnom razrjeavanju situacije na njemakoj strani, koji je
morao jako upasti u oi i svakom vojniku, bio mi je povod da se sada jo upornije pozabavim pitanjem promidbe.
Vremena za razmiljanje bilo je pri tome vie nego dovoljno, ali nam je praktinu nastavu izvodio neprijatelj,
naalost, jako dobro.
Jer, to je ovdje u nas bilo zaputeno, protivnik je nadoknaivao neuvenom spretnou i zaista genijalnom
sraunatou. Od te neprijateljske ratne promidbe i ja sam, takoer, nauio beskrajno mnogo. Dodue, u glavama onih koji
su ovo neprijateljsko djelovanje morali meu prvima kao pouku uzeti u obzir, vrijeme je prolazilo bez ikakva traga; mislili su,
s jedne strane da su suvie mudri, da bi uili od drugih, a s druge, za to im je nedostajala i potena volja.
Jesmo li mi uope imali kakvu promidbu?
Naalost, na ovo mogu odgovoriti samo s Ne!. Sve to je u tom smjeru stvarno poduzeto, bilo je toliko nedovoljno i
pogreno od samog poetka, da to u najmanju ruku nije koristilo, a ponekad je upravo i tetilo.
Po obliku nedovoljna, u biti psiholoki pogrena, to je morao bio uinak pozornog istraivanja njemake ratne
promidbe.
ini se da im ve u prvom pitanju nije bilo potpuno jasno, naime, je li promidba sredstvo ili cilj?
Ona je sredstvo i mora prema tome biti ocijenjena sa stajalita svrhe. Njen se oblik time, mora svrsishodno podrediti
postizanju cilja kome slui. Takoer je jasno, da znaaj cilja moe biti razliit sa stajalita ope potrebe i da se time i unutarnja
vrijednost promidbe razliito vrednuje. A cilj za koji se tijekom rata borilo, bio je najuzvieniji i najsilniji koji se uope moe
i zamisliti: to je bila sloboda i nezavisnost naega naroda, sigurnost i ishrana za budunost, i - ast nacije; neto, to usprkos
dananjim suprotnim miljenjim ipak postoji, ili, bolje reeno, treba postojati, jer ba narodi bez asti, obino prije ili kasnije
izgube slobodu i nezavisnost, to opet odgovara samo vioj pravdi, jer neasne generacije bitangi i ne zasluuju slobodu.
Ali, tko eli biti kukaviki rob ne smije i ne moe imati nikakvu ast, jer bi ona inae u najkraem vremenu podlegla opem
prijeziru.
Njemaki se narod borio za ljudsku egzistenciju i svrha ratne promidbe mogla je biti da podri tu borbu; a cilj joj
je morao biti - pripomoi mu da pobijedi.
Ali, ako se narodi na ovoj planeti bore za svoju egzistenciju, pa se, pri tome, suoavaju sa sudbinskim pitanjem: biti
ili ne biti, sva razmatranja o humanosti ili estetici gube se u nitavilu; jer sve ove predodbe ne lete po svemiru, ve potjeu
iz ovjekove mate i vezane su za njega. Njegov rastanak s ovim svijetom ove pojmove ponovno pretvara u nitavilo, jer
ih priroda ne pozna. Oni su, i meu ljudima, svojstveni samo malom broju naroda, ili bolje, rasa, i to u onoj mjeri u kojoj
proizilaze iz samog njihovog osjeanja.
Humanost i estetika bi, ak u humano nastanjenom svijetu, propali isto tako kako bi propale i rase, koje su tvorci i obnaatelji
tog pojma.
Time svi ovi pojmovi, u borbi naroda za svoj opstanak na ovom svijetu, imaju samo podreeno znaenje, i potpuno
se iskljuuju kao odreujui oblici, sve dok koe samoodravajuu snagu naroda. A to je uvijek jedino vidljivi uinak.
to se pak tie pitanja humanosti, o tome se ve izjasnio i Moltke, naime, da se ona u ratu sastoji samo u kratkoi
postupka, dakle, da joj najvie odgovara najei nain borbe.
No, kad se o tim stvarima pokua nastupiti trabunjanjem
o estetici itd., tada se na to stvarno moe dati samo jedan odgovor: Sudbinska pitanja znaajna za egzistencijalnu borbu
nekog naroda, ponitavaju svaku obvezu prema ljepoti. Najmanje lijepo to moe postojati u ljudskom drutvu jest i ostaje
jaram ropstva. Ili, osjea li stvarno ova dekadencija iz Schwabinga, recimo, dananji udes njemake nacije estetskim? Sa
idovima kao modernim izumiteljima ovog kulturnog parfema ne treba o tome zaista raspravljati. Cijelo njihovo bie je
protest tijelom i krvlju protiv estetike slike i prilike gospodnje.
mein kampf
71
Tek kada se ovo motrite o humanitetu i ljepoti jednom izbaci iz borbe, tada ono vie ne moe nai primjenu kao
mjerilo promidbe.
Promidba u ratu je bila sredstvo za postizanje cilja, a on je bio borba za opstanak njemakog naroda; tako je
promidba mogla biti promatrana samo u skladu s ovdje iznesenim vaeim naelima. Tada su bila humana i najsvirepija
oruja, samo ako su osiguravala bru pobjedu, a lijepe su bile samo one metode, koje su pomagale naciji osigurati dostojanstvo
slobode.
U takvoj borbi na ivot i smrt, to je bilo jedino mogue stajalite po pitanju ratne promidbe.
Da je na takozvanim nadlenim mjestima to pitanje bilo ve rijeeno, nikada ne bi dolo do one nesigurnosti o obliku
i primjeni ovog oruja; jer je i ono samo oruje, iako u ruci znalaca, stvarno zastraujue.
Drugo pitanje od odluujua znaaja bilo je sljedee: Kome se promidba treba obraati? Znanstvenoj inteligenciji
ili manje obrazovanoj masi?
Ona se uvijek mora usmjeravati samo prema masi!
Za inteligenciju ili ono to se, naalost, danas esto tako naziva, ne postoji promidba, ve znanstveno pouavanje.
Promidba je, meutim, isto tako malo znanost po svom sadraju, kao recimo, to je plakat sam po sebi umjetnost u svom
izlaganju. Umjetnost plakata sadrana je u sposobnosti designera da oblikom i bojom skrene pozornost svjetine. Plakat o
umjetnikoj izlobi treba samo upozoriti na umjetnost izloenih djela; to mu to vie uspije, tim je umjetnost samog plakata
vea. Nadalje, plakat treba masi prenijeti predodbu o znaenju izlobe, ali ni u kom sluaju postati zamjenom za umjetnost
koju se njime eli promicati. Tko se, dakle, eli baviti umjetnou samom, on mora studirati i vie nego to je plakat, za koga
ak, ni u kom sluaju, nije dovoljna obina etnja kroz izlobu. Od njega se smije oekivati da se u temeljitom promatranju
udubi u pojedino djelo, i tek nakon toga polako donese pravu ocjenu.
Slino je i s odnosima prema onome to mi danas oznaavamo rijeju promidba.
Zadatak promidbe nije sadran u znanstvenom obrazovanju pojedinca, ve u upuivanju mase u odreene injenice,
dogaaje, nunosti itd., ije se znaenje, tek time, treba pomai u vidokrug mase.
Sad je umjetnost iskljuivo u tome da se to uini na to je mogue savreniji nain, kako bi se stvorilo ope uvjerenje
o stvarnosti neke injenice, nunosti nekog dogaaja, ispravnosti neega nunog, itd. Ali kako ona nije i ne moe biti nunost
sama po sebi, jer je, eto, njen zadatak, kao i kod plakata, u tome da svjetini skrene pozornost, a ne da poduava i bez nje
znanstveno iskusne, ili one koji tee obrazovanju i razumijevanju, tada i njeno djelovanje mora biti uvijek vie usmjereno na
osjeaj, a samo uvjetno na takozvani razum.
Svaka promidba mora biti lako razumljiva, a njena duhovna razina usklaena sa sposobnostima primanja i
najogranienijeg pojedinca meu onima prema kojima se namjerava usmjeriti. Time e njena isto duhovna razina morati biti
sputena utoliko nie, to je vea masa ljudi koju promidba treba obuhvatiti. Ali, ako se, kao to je to sluaj s promidbom,
radi izdrljivosti u ratu, radi o tome da se cijeli narod uvue u njen djelokrug, tada oprez u izbjegavanju previsokih duhovnih
pretpostavki ne moe nikada biti dovoljno velik.
to je skromniji njen znanstveni balast, i to vie uzima u obzir iskljuivo osjeanje mase, time je prodorniji i njen
uspjeh. A on je najuvjerljiviji dokaz o ispravnosti ili neispravnosti promidbe, a ne uspjelo udovoljenje nekolicini obrazovanih
ili estetskih mladaca.
Umjetnost promidbe ba i lei u tome, to ona shvaajui osjeajni svijet predodbi velike mase u pravom
psiholokom obliku, pronalazi put do zainteresiranosti, i dalje do srca iroke mase. to ovo ne mogu shvatiti nai mudrijai,
dokaz je samo lijenosti njihova duha ili njihove uobraenosti.
Shvati li se, meutim, neophodnost usmjeravanja vjetine irenja promidbe na iroku masu, iz toga dalje proizlazi
sljedea pouka:
Pogreno je htijenje promidbi pridavati mnogostranost, recimo, kao kod znanstvene nastave.
Prijemna sposobnost velike mase je jako ograniena, razumijevanje slabo, ali je i velika njena zaboravljivost. Iz
ovih injenica proizlazi, da se svaka uspjena promidba mora ograniiti na samo vrlo malo toaka, te ih u obliku krilatica
upotrebljavati toliko dugo, dok si i posljednji sluatelj ne bude u stanju predoiti ono to se eli. im se, u elji da se bude
mnogostran, rtvuje taj princip, uinak e se raspriti, jer gomila ponuenu materiju ne moe ni probaviti, ni zapamtiti. A time
uinak ponovno slabi, te se konano i dokida.
to njeno izlaganje treba biti obuhvatnije, to utvrivanje njene taktike mora biti psiholoki zasnovanije.
Bilo je, na primjer, potpuno pogreno praviti protivnika smijenim, za to se, prije svega, brinula austrijska i njemaka
promidba humoristikih listova. U osnovi pogreno stoga, jer je susret s neprijateljskim vojnikom u stvarnosti, odmah
proizveo sasvim drugo uvjerenje, to se tada osveivalo na najstraniji nain, jer se sada njemaki vojnik, pod neposrednim
utiskom protivnikog otpora, osjeao razoaranim u prethodna objanjenja, koja su mu davali maheri, a umjesto jaanja
njegove borbene volje ili samo i vrstine, dogodilo se suprotno. Vojnik je zakazao.
Nasuprot tome, ratna promidba Engleza i Amerikanaca je bila psiholoki pravilna. Time to su vlastitom narodu
prikazivali Nijemce kao barbare i Hune, ve su pripremali pojedinanog vojnika na strahote rata i tako mu pomogli da se
sauva od razoarenja. Najuasnije oruje koje se protiv njega moglo upotrijebiti inilo mu se sada vie potvrdom njegovih
adolf hitler
72
ve steenih spoznaja, i isto tako mu jaalo uvjerenje u tonost tvrdnji njegove vlade, kao to je to oruje, s druge strane,
poveavalo bijes i mrnju protiv podlog neprijatelja. Jer, stvarni uinci protivnikog oruja koje je na sebi upoznao, inili su
mu se postupno dokazom njemu ve poznate hunske brutalnosti barbarskog neprijatelja, a da ni jedan jedini tren nije ni
pomislio da je njegovo oruje moda, ak i vjerojatno, moglo djelovati uasnije.
Tako se engleski vojnik prije svega, ve ni kod kue, nije mogao osjeati neistinito informiran, to je, naalost,
kod njemakog vojnika bio tako est sluaj, pa je on, konano, sve ono to bi dolazilo s te strane otklanjao kao prijevaru
i petljanciju. Sve su ovo bile posljedice vjerovanja da se u promidbu moe prekomandirati prvog magarca koji naie,
(ili inae samog od sebe lukava ovjeka), umjesto da se shvati da za nju nisu dovoljno dobri ni najgenijalniji poznavatelji
due.
Tako je njemaka ratna promidba ponudila nenadmaan pouni i nastavni primjer kako takvo radno prosvjeivanje
zbog potpunog nedostatka svakog psiholoki tonog razmiljanja, moe imati ba obrnut uinak.
Onaj tko je otvorenih oiju s neokotalim osjeajima etiri i po godine obraivao bujicu neprijateljske promidbe,
koja je nadirala u valovima, mogao je nauiti od protivnika beskrajno mnogo.
Najpogrjenije je ipak shvaena najvanija pretpostavka svakog promidbenog djelovanja uope: naime, njegovo
naelno i subjektivno jednostrano stajalite po svakom pitanju koje se obrauje. U ovom se podruju na neki nain grijeilo
i to ve na poetku rata, odozgo do dolje, tako da se s pravom moe sumnjati moe li se stvarno toliko besmislica pripisati
samo istoj gluposti.
to bi se, na primjer, moglo rei o plakatu koji treba hvaliti novi sapun, a pri tome kao dobre hvali i druge
sapune?
Na to bi se moglo samo zaklimati glavom.
Upravo tako stoji stvar i s politikom reklamom.
Zadaa promidbe nije, na primjer, vaganje razliitih prava, nego naglaavanje iskljuivo samo onoga kojeg ona
upravo zastupa. Ona ne treba objektivno istraivati istinu, ako je ona povoljna za drugu stranu, da bi je tada masi prikazala s
teorijskom iskrenou, ve treba neprekidno sluiti vlastitoj istini.
Iz temelja je bilo pogreno krivicu rata razmatrati sa stajalita, da nije samo Njemaku iskljuivo odgovorna za
izbijanje katastrofe, nego je bilo pravilno ovu krivicu bez ostatka naprtiti na protivnika, ak ako to u stvarnosti i ne bi
odgovaralo istini, kao to je to stvarno ovaj puta i bio sluaj.
to je, meutim, bila posljedica ove polovinosti?
iroka masa naroda ne sastoji se od diplomata, ili samo od profesora dravnog prava, pa ak ni od mnotva pametnih
pojedinaca sposobnih za donoenje ocjena, nego ak od kolebljivaca i sumnji i nesigurnosti sklonih ljudskih stvorenja. im
vlastita promidba jednom prizna makar i traak nekog prava i drugoj strani, odmah se javlja i sumnja u vlastito pravo.
Masa sada nije u stanju razlikovati gdje se zavrava tue nepravo, a poinje vlastito pravo. Ona u takvom sluaju postaje
nesigurnom i nepovjerljivom, posebno ako protivnik ne naini istu besmislicu, nego sa svoje strane sve i svaku krivicu naprti
na neprijatelja. to je tada razumljivije nego da na kraju vlastiti narod ak vie vjeruje neprijateljskoj promidbi koja nastupa
cjelovito i slono, nego vlastitoj? A jo k tome, kada se radi o narodu kao to je to njemaki, koji je i inae toliko optereen
glupom objektivnou! Jer u njemu e se svatko potruditi samo da se neprijatelju ne uini nepravda, ak i uz opasnost najteeg
optereenja, pa i unitenja vlastitog naroda i drave.
Da se o ovome na nadlenim mjestima, naravno, tako ne misli, masi uope ne dolazi do svijesti.
U svojoj ogromnoj veini, narod je tako enski ustrojen i postavljen, da njegovo miljenje i djelovanje manje odreuje
trijezno razmiljanje, a mnogo vie emocionalna osjeajnost.
Ali ova osjeajnost nije sloena, ve vrlo jednostrana i cjelovita. Ovdje nema mnogo razlikovanja, ve samo pozitivno
i negativno, ljubav ili mrnja, pravo ili nepravo, istina ili la, ali nikada pola ovako, pola onako, ili djelomino, itd.
Sve je ovo na zaista genijalan nain razumjela - i uzela u obzir - naroit propagande o engleska promidba. Tamo
stvarno nije bilo polovinosti, koje bi, recimo, mogle izazvati sumnju.
Znak za briljantno poznavanje primitivnosti osjeajnosti iroke mase, odraavao se u situaciji prilagoenoj hukakoj
promidbi, koja je isto tako s bezobzirnim koliko i genijalnim nainom osiguravala preduvjete za moralnu izdrljivost na
ratitu, ak i kod stvarno najveih poraza, kao i u isto tako upornom isticanju njemakog neprijatelja kao jedinog krivca za
izbijanje rata; la koja je samo sa svojom bezuvjetnom, drskom, jednostranom tvrdoglavou, kojom je prenoena, pridonosila
osjeajnom, uvijek ekstremnom stajalitu velikog naroda, zbog ega se u nju i vjerovalo.
Koliko je ova vrsta promidbe bila uinkovita, najoitije pokazuje injenica da je ona poslije etiri godine ne samo
protivnika strogo drala na uzici, nego je ak poela nagrizati i na vlastiti narod.
Da naoj promidbi ovaj uspjeh nije bio suen nikoga zaista nije moglo zauditi. Ona je nosila klicu neuinkovitosti
ve u svojoj unutarnjoj dvoznanosti. Bilo je malo vjerojatno, ve i zbog njena sadraja, da bi ona kod masa mogla pobuditi
neophodan dojam. Samo su se nai slobodoumni dravnici nadali da e s ovim bljutavim pacifstikim napojem biti mogue
odueviti ljude za smrt.
mein kampf
73
Tako je ovaj bijedni proizvod bio nesvrsishodan, pa ak i tetan.
Ali, sva genijalnost opremanja promidbe nee voditi nikakvom uspjehu, ako se uvijek jednako strogo ne bude
pridravala temeljnog principa. Mora se ograniiti na malo i to vjeito ponavljati. Ovdje je upornost, kao i kod tako mnogo
stvari na ovome svijetu, prva i najvanija pretpostavka uspjeha.
Upravo u podruju promidbe nikada se ne smije dozvoliti da je vode estete ili prezasieni tipovi: ovi prvi zbog
toga, jer e u kratkom roku umjesto da sadraj po obliku i izrazu, prilagode masi, on imati privlanu snagu samo na literarnim
ajankama; a ovih drugih se treba vrlo briljivo uvati, jer njihov manjak vlastitog svjeeg osjeanja trai uvijek nova
uzbuenja. Ti e ljudi u kratkom vremenu biti sa svim prezasieni; oni ele promjenu i nikad nee razumjeti,ili se uivjeti
u potrebe svojih jo moralno neravnodunih suvremenika. Oni su uvijek prvi kritiari promidbe, ili bolje reeno, njena
sadraja, koji im se uvijek ini previe starinski, previe otrcan, pa opet preivio itd. Oni hoe uvijek novo, trae promjenu i
time postaju pravi smrtni neprijatelji svakog uinkovitog politikog pridobivanja masa. Jer, im se organizacija i sadraj neke
promidbe ponu odreivati prema vlastitim potrebama, ona gubi svaku cjelovitost i potpuno se raspri.
A promidba ipak nije tu, da bi zasienim gospodiiima neprestano pribavljala zanimljive promjene, ve da bi
uvjeravala, i to uvjeravala mase. A one i svojoj tromosti trebaju uvijek odreeno vrijeme, prije no to budu spremne primiti
neku stvar k znanju, i one e joj svoje pamenje pokloniti tek nakon tisuitog ponavljanja najjednostavnijih pojmova.
Ni jedna promjena ne smije nikada izmijeniti sadraj onoga to se promidbom iri, ve stalno, do kraja, mora
kazivati isto. Tako krilatica mora svakako biti osvijetljena s raznih strana, samo se zavretak svakog razmatranja mora uvijek
ponovno nalaziti u samoj krilatici. Samo tako promidba moe djelovati i djelovat e jedinstveno i bez iznimke.
Samo ove ope smjernice, koje nikada ne smiju biti naputene, vode, uz stalno istovjetno dosljedno naglaavanje, do
postizanja krajnjeg uspjeha. A tada e se sa uenjem moi utvrditi do kakvih ogromnih jedva shvatljivih uinaka vodi jedna
takva upornost.
Svaka reklama, bila ona iz podruja trgovine, ili politike, postie uspjeh u trajnoj i ravnomjernoj jedinstvenosti njene
primjene.
I ovdje je bio pouan primjer neprijateljske ratne promidbe: ograniene na nekoliko stajalita iskljuivo sraunatih
na mase, vodene s neumornom upornou. Tijekom cijelog rata, jednom spoznate kao pravilne temeljne misli i izvodi iz njih,
bile su primjenjivane bez da je u njima itko ikad izvrio i najmanju promjenu. One su u poetku izgledale lude po drskosti
svojih tvrenja, kasnije su postajale neprijatne, a na kraju uvjerljive. Poslije etiri i po godine izbi u Njemakoj revolucija,
ije su parole potjecale iz neprijateljske tajne promidbe.
Ali u Engleskoj se shvaalo jo neto: naime, da se mogui uspjeh ovog duhovnog oruja, nalazi samo u masovnosti
njegove primjene, i da uspjeh ipak bogato pokriva sve trokove.
Promidbi je tamo dat znaaj oruja prvoga reda, dok je u nas ona bila posljednje utoite nezaposlenih politiara
i prisilno mjestace skromnih heroja.
Njen je uspjeh, naravno, isto tako, sve u svemu, bio ravan nuli.
adolf hitler
74
Glava 7.
REVOLUCIJA
S
a 1915. godinom zapoela je u nas neprijateljska promidba, od 1916. je postala sve intenzivnija, da bi se konano
poetkom 1918. pretvorila doslovno u pravu poplavu. Sad su se ve na svakom koraku mogli raspoznati uinci tog lova
na due. Vojska je postupno uila misliti onako kako je to htio na neprijatelj.
A njemako je protudjelovanje meutim u potpunosti
zatajilo.
Vojska je posjedovala u svom tadanjem duhovnom i voljno suzdrljivom vodstvu, svakako namjeru i odlunost
prihvatiti borbu i na ovom polju, samo joj je nedostajalo sredstvo koje je za to bilo potrebno. I psiholoki je bilo pogreno
da trupe same preuzmu ovo prosvjeivanje. Ono je, ako je htjelo biti uinkovito, moralo dolaziti iz zaviaja. Samo se tada
moglo raunati na uspjeh kod ljudi koji su za taj zaviaj ve skoro etiri godine izvravali besmrtna herojska djela i podnosili
odricanja.
Samo, to je dolazilo iz zaviaja?
Je li taj propust bio glupost ili zloin?
Usred ljeta 1918., poslije uzmicanja s june obale Marne, njemaki se tisak prije svega ponijeo tako bijedno,
nespretno, ak zloinaki glupo, da sam se svakodnevno sve gnjevniji pitao, zar stvarno ovdje nema ba nikoga tko bi jednom
bio spreman stati na kraj ovom duhovnom srozavanju herojske vojske?
to se dogaalo u Francuskoj, kada smo 1914. godine u nevienom pobjednikom juriu prohujali kroz tu zemlju?
to je uinila Italija u danima sloma svojeg Isonzofronta? A to opet Francuska u proljee 1918, kada se inilo da e im napad
njemakih divizija potpuno uzdrmati poloaje, i kada je zamana ruka tekih, dalekometnih baterija ve poele kucati na vrata
Pariza?
Kako je tamo bilo onim regimentama u povlaenju koje je ibala u lice prokljuala nacionalna strast! Kako su samo
tada radili promidba i genijalno utjecanje na mase, da bi im se ponovno ulilo vjeru u srce u konanu pobjedu slomljenih
frontova!
A to se u meuvremenu dogodilo u nas?
Nita, ili ak jo gore od toga!
Tada su me esto obuzimali bijes i ogorenje, svaki puta kad bih na itanje dobio najnovije novine i kada mi je
baeno u lice masovno psiholoko ubojstvo, koje se putem njih izvodilo.
ee no jednom muila me misao da bih ja, da me je provienje postavilo na mjesta onih nesposobnih ili zloinakih
neznalica ili mlakonja nae promidbene slube, sasvim drugaije bio navijestio rat Sudbini.
Tih sam mjeseci po prvi puta osjetio svu zlu narav provienja, koje me je dralo na ratitu ili poloaju, na kome me
je mogao ustrijeliti i sluajni potez svakog crnca, dok sam na nekom drugom mjestu mogao domovini pruiti druge usluge.
Da bi mi to svakako polo za rukom, ve tada sam bio toliko smion povjerovati u to.
Samo, ja sam bio Bezimeni, jedan od osam milijuna!
Zato mi je bilo bolje drati jezik za zubima, i to je mogue bolje izvravati dunost na mjestu na kome sam se
naao.
Ljeti 1915. padoe nam u ruke prvi neprijateljski letci.
Njihov je sadraj gotovo uvijek, iako s nekim izmjenama u nainu prikazivanja, bio isti, naime: da bijeda u Njemakoj
postaje sve vea i vea, da rat traje beskrajno dugo, a izgledi da se on dobije sve vie iezavaju; da stoga narod u domovini
ezne za mirom, samo militarizam i car to ne dozvoljavaju; cijeli svijet - kome je to vrlo dobro poznato - zato ni ne vodi rat
protiv njemakog naroda, nego, tovie, iskljuivo protiv jedinog krivca, cara; borba se zato i nee dovriti dok taj neprijatelj
miroljubivog ovjeanstva ne bude uklonjen; slobodarske i demokratske nacije primit e, poslije zavretka rata njemaki
narod u savez vjeitog svjetskog mira, koji e biti osiguran trenutkom unitenja pruskog militarizma.
Za bolju ilustraciju svega toga iznesenog, nerijetko su tiskana Pisma iz zaviaja, iji je sadraj, ini se, trebao
potvrditi ove navode.
Openito uzevi, svim se ovim pokuajima tada uglavnom smijalo. Leci su itani, a potom slani viim stoerima, i
najee opet zaboravljeni, sve dok vjetar odozgo ne bi ponovno donio u rovove novi tovar; najee su to naime bili avioni
koji su sluili za dovoz ovih letaka.
Kod ovog naina promidbe, moralo je ubrzo pasti u oi, da se, naime, u svakom dijelu fronta, u kojem su se nalazili
Bavarci, uvijek s izvanrednom dosljednou hukalo protiv Pruskog fronta, s uvjeravanjem, da nije samo Prusija kriva i
odgovorna za cijeli ovaj rat, nego da, s druge strane, posebno protiv Bavarske, ne postoji ak ni najmanje neprijateljstvo;
dabome, ni njoj se ne moe pomoi, sve dok je god u slubi i surauje s pruskim militarizmom, za koga ona vadi kestenje iz
mein kampf
75
vatre.
Ovaj nain utjecanja poeo je stvarno ve 1915. godine postizati odreene uinke. U trupama je sasvim vidljivo
raslo protu - prusko raspoloenje, a da se odozgo nadolje ni jedan jedini put nije uope nita poduzelo protiv toga. To je ve
bio vie od obinog propusta, koji e se prije ili kasnije na najnesretniji nain morati osvetiti, i to ne samo jedino Prusima,
ve njemakom narodu, u kojega na koncu konca spada i sama Bavarska.
U tom je smjeru neprijateljska promidba poela postizati neupitne uspjehe jo od 1916. godine.
Isto su takvo djelovanje ve dugo imala i tugaljiva pisma iz neposrednog zaviaja. Sada vie uope nije bilo
neophodno, da ih protivnik letcima itd. jo posebno prenosi na front. Pa i protiv toga se na naoj strani nije poduzelo nita,
osim nekoliko psiholoko izuzetno glupih opomena s vladine strane. Front je kao i prije bio poplavljen tim otrovom,
kojeg su kod kue nepromiljeno fabricirale ene nemajui, naravno, ni pojma, da je to bilo sredstvo, koje je protivniku do
krajnosti jaalo pouzdanje u pobjedu, a produavalo i oteavalo patnje njihovih mueva i sinova na bojitu. Besmislena pisma
njemakih ena stajala su, u vremenu koje je nadolazilo, ivota stotine tisua vojnika.
Tako su se ve 1916. javljale razliite sumnjive pojave. Ljudi na frontu su psovali i proklinjali sreu, s mnogim su
stvarima ve bili nezadovoljni, a na neke ak i s pravom ogoreni. Dok su oni gladovali i trpjeli, a lanovi njihovih obitelji
kod kue sjedili u bijedi, na drugoj je strani vladalo izobilje i rasipnitvo. Da, ak i na samoj bojinici nije u tom pogledu sve
bilo u redu.
Tako je ve tada vrlo polako prijetila kriza, ali su to ipak jo uvijek bile interne stvari. Isti ovjek nekoliko minuta
kasnije nakon to bi psovao i gunao, obavljao je utei svoju dunost, kao da je to bilo samo po sebi razumljivo. Ista satnija,
tek to je maloprije bila nezadovoljna, grevito se drala za komad rova kojega je branila, kao da je sudbina Njemake ovisila
o tih stotinjak metara blatnjavih rupetina. Jo uvijek je to bio front stare, divne herojske vojske!
Razliku izmeu fronta i zaviaja doivljavao sam u otrom kontrastu.
Krajem rujna 1916. moja je divizija krenula u bitku na Sommi. Ta je bitka za nas bila prva od onih sada nadolazeih
ogromnih pozicionih bitaka i utisak je bilo stvarno teko opisati - vie pakao nego rat.
U vihoru uestale topovske paljbe, koja je trajala tjednima, njemaki se front drao postojano, ponekad bi nakratko
bivao zaustavljen, potom se ponovno napredovalo, ali se nikada nije povlailo.
Sedmog listopada 1916. bio sam ranjen.
Sretno sam se povukao i trebao s nekim transportom krenuti za Njemaku.
Prole su sada dvije godine otkako nisam vidio svoga zaviaja, u takvim odnosima gotovo beskrajno vrijeme. Skoro
si vie nisam mogao ni predoiti kako izgledaju Nijemci koji nisu odjeveni u uniformu. Kad sam leao u sabirnoj bolnici za
ranjenike u Hermiesu, gotovo sam zadrhtao od zaprepatenja, kada je iznenada nekog ranjenika, koji je leao pored mene,
oslovio glas njemake ene, bolniarke.
Poslije dvije godine, po prvi puta takav glas!
to se vlak koji nas je trebao dovesti u zaviaj vie pribliavalo granici, u dui svakog od nas bilo je sve nemirnije.
Sva ta mjesta kroz koja smo ni prije dvije godine putovali kao mladi vojnici, promicala su pored nas: Brssel, Lwen, Lttich,
i konano, povjeravasmo da smo, po visokom proelju i na njemu aluzinama na prozorima, prepoznali prvu njemaku
kuu.
Domovina!
U listopadu 1914. plamtjeli smo od burnog oduevljenja, kada smo preli granicu, a sada je vladala tiina i ganutost.
Svatko je bio sretan, to mu je Sudbina jo jednom dozvolila gledati ono to je on tako teko branio svojim ivotom, i svaki
se gotovo sramio drugome pogledati u oi.
Skoro na godinjicu mog polaska na front stigoh u vojnu bolnicu Beelitz kraj Berlina.
Kakva promjena! Iz blata bitke na Sommi, u bijele krevete ove udesne kue! Da se u poetku ne usudi ni pravo
lei u taj krevet. Tek se polagano moe opet naviknuti na taj novi svijet.
Ali, naalost, taj je svijet bio nov i u drugom smislu.
Duh vojske na frontu inio se ovdje ne ba dobrodolim gostom. Ovdje sam po prvi put uo neto, to je na frontu jo
bilo nepoznato: slavljenje vlastitog kukaviluka. Jer, ono to se moglo uti i vani, tj. psovanje i gunanje, ipak nije bio poziv
na krenje dunosti, ili ak velianje straljivaca. Ne! Kukavica je jo uvijek bio kukavica, i nita drugo; a prijezir kojim su ga
obasipali bio je jo opi, kao i divljenje koje se ukazivalo stvarnim herojima. Ali ovdje, u vojnoj bolnici, bilo je dijelom skoro
obrnuto: Hukai bez i trunka pameti vodili su glavnu rije i svim sredstvima svoje jadne rjeitosti pokuavali pojmove asnog
vojnika prikazati smijenima, a beskarakternost kukavice neto primjernim. Nekoliko bijednih klipana je svemu davalo ton.
Jedan od njih se hvalio da si je sam provlaio icu kroz ruku, da bi doao u bolnicu.; on je, ini se, usprkos svojoj smijenoj
povredi bio ovdje ve beskrajno dugo, kao to je uope samo prijevarom dospio u transport za Njemaku. A taj otrovni klipan
je ve dogurao tako daleko, da je vlastiti kukaviluk, uspravna ela, drsko prikazivao kao izraz vee hrabrosti, nego to je
herojska smrt asnog vojnika. Mnogi su ga sluali utke, drugi su odlazili, a nekolicina ih se i slagala s njim.
Meni se sve to smuilo, ali su hukaa mirno trpjeli u bolnici. to se moglo uiniti? Tko je i to je on bio, moralo se
adolf hitler
76
u upravi tono znati., i znalo se. Pa ipak se nita nije dogodilo. Kad sam ponovno prohodao, dobio sam dozvolu otputovati u
Berlin.
Bijeda je, oito, svugdje bila opora. Milijunski je glad trpio glad. Nezadovoljstvo je bilo veliko. U razliitim
heimovima, to su ih posjeivali vojnici, ton je bio slian onome u vojnoj bolnici. Imao se utisak kao da ovi vojnici ba
namjerno posjeuju takva mjesta da bi dalje irili svoje nazore.
Jo mnogo, mnogo gori bili su odnosi u samom Mnchenu!
Kad sam nakon ozdravljenja bio otputen iz vojne bolnice i premjeten u rezervni bataljun, inilo mi se da vie ne
mogu prepoznati taj grad. Svugdje, kud god krene, ljutnja, zlovolja i psovanje! A u samom rezervnom bataljunu, raspoloenje
je bilo ispod svake kritike. Ovdje je jo vrijedio beskrajno nespretan nain ophoenja s vojnicima s fronta od strane starijih
asnika - instruktora, koji jo ni jednog jedinog sata nisu proveli na bojitu, ve su samo zbog tog razloga mogli tek djelomino
uspostaviti pristojan odnos sa starim vojnicima. Oni su, eto, posjedovali odreene osobine koje su se mogle objasniti slubom
na frontu, ali su voditeljima ovih rezervnih dijelova trupa one ostale potpuno neshvatljivima, dok ih je asnik, koji sluajno
doao s fronta, bar znao objasniti. Ovaj je posljednji, naravno, sam po sebi bio sasvim drugaije cijenjen od ljudstva nego
odjelni komandir. Ali, nezavisno od svega toga, ope je raspoloenje bilo bijedno. Zabuavanje se vrednovalo ak kao znak
vee mudrosti, vjerno ustrajavanje, meutim, kao obiljeje unutarnje slabosti i ogranienosti. Kancelarije su zaposjeli idovi.
Gotovo svaki pisar idov, a svaki idov pisar. udio sam se mnogobrojnosti boraca izabranog naroda, i nisam mogao
drugaije, nego ih usporediti s onim krtim brojem njihovih predstavnika na frontu.
Stvari su jo loije stajale u gospodarstvu. Ovdje je idovski narod zaista postao prijeko potreban. Taj pauk poe
polako iz svih pora isisavati narodnu krv. Zaobilazno, preko ratnih udruga, pronaeno je sredstvo postupnog upropatavanja
nacionalnog i slobodnog gospodarstva.
Naglaavana je neophodnost neograniene centralizacije
Tako se stvarno dogodilo da se ve 1916/17. gotovo cijelokupna proizvodnja nala pod kontrolom fnancijskog
idovstva.
Ali, protiv koga se sada usmjeravala narodna mrnja?
U to sam vrijeme uasnut primjeivao kako se pribliava zla kob, koja je, ako se u pravo vrijeme ne otkloni, morala
zavriti slomom.
Dok je idov potkradao cijelu naciju i podinio je svojoj vlasti, hukalo se protiv Prusa. Upravo kao ni na frontu,
tako se ni kod kue protiv ove otrovne promidbe nije odozgo poduzimalo ba nita. inilo se, da se uope ni ne sluti, da slom
Prusije jo zadugo za sobom nee donijeti polet Bavarskoj; naprotiv, svaki e pad jednoga morati za sobom, bez mogunosti
spasa, povui u provaliju i drugoga.
Takvo me je ponaanje beskrajno alostilo. U njemu sam mogao vidjeti samo genijalni idovski trik, koji je opu
pozornost sa sebe nastojao skrenuti na druge. Dok se Bavarac i Prus spore, on je obojici pred nosom izvlaio dasku ispod
nogu; dok se u Bavarskoj psovalo Prusa, idov je organizirao revoluciju i istovremeno razbio i Prusiju i Bavarsku.
Nisam mogao podnositi ovu prokletu prepirku izmeu njemakih potomaka i radovah se ponovnom odlasku na
front, za koji sam se odmah, po svom dolasku u Mnchen, ponovno prijavio.
Poetkom oujka 1917. bio sam opet u svojoj regimenti.
*
Krajem 1917. inilo se da je prevladana najnia toka moralnog poraza vojske. Cijela je vojska poslije ruskog sloma
crpla ponovno svjeu snagu i svjeu hrabrost. Uvjerenje da e se borba sada ipak zavriti pobjedom Njemake, sve je vie
poela zahvaati trupe. Ponovno se mogla uti pjesma, a zlosretnici postadoe sve rjei. Ponovno se vjerovalo u budunost
domovine.
Posebno je Talijanski slom u jesen 1918. proizveo najdivnije uinke; zar se u toj pobjedi ipak nije vidio dokaz
mogunosti, da se i neovisno od ruskog bojita, moe probiti front. Velianstveno vjerovanje ponovno je sad proimalo srca
milijuna i doputalo da se s olakanim pouzdanjem pohrli u susret proljeu 1918. Protivnik je, meutim, bio vidljivo potiten.
Te je zime bilo neto mirnije nego inae. Nastupilo je zatije pred buru.
Ipak, dok je front upravo poduzimao posljednje pripreme za konani zavretak vjeite borbe, a na zapadni front
odlazili beskrajni transporti ljudi i materijala, i dok su se trupe kolovale za veliki napad, u Njemakoj izbi najvea prijevara
u cijelom ratu.
Njemaka nije smjela pobijediti; u posljednjem trenutku, kada je pobjeda ve prijetila zaleprati se na njemakim
zastavama, poseglo se za sredstvom koje se inilo prikladnim da se jednim udarcem u klici ugui njemaki proljetni napad,
kako bi se onemoguilo pobjedu:
Organiziran je municijski trajk.
Ako on uspije, njemaki bi front doivio slom, a ispunila se elja lista Vorwartz, da ovaj puta pobjeda vie nee biti
istaknuta na njemakim zastavama. Front je, zbog pomanjkanja municije, morao biti probijen u nekoliko tjedana; ofanziva
mein kampf
77
je time bila sprijeena i Antanta spaena; internacionalni kapital je, meutim, postao gospodarem Njemake, a unutarnji cilj
marksistike narodne prijevare postignut.
Razbijanje nacionalnog gospodarstva zbog uspostave vlasti internacionalnog kapitala - cilj koji je postignut
zahvaljujui gluposti i lakovjernosti jedne strane i beskrajnog kukaviluka druge.
U svakom sluaju, municijski trajk, u odnosu na izgladnjivanje fronta orujem, nije imao oekivani posljednji
uspjeh; on je propao prerano, a da bi nedostatak streljiva kao takav - kakav je bio plan - osudio vojsku na propast. Samo,
koliko li je bila strasnija moralna teta koja je time priinjena!
Prvo: Za to se jo borila ta vojska, kad sama domovina uope nije eljela pobjedu? Za koga sve te ogromne rtve i
odricanja? Vojnik se treba boriti za pobjedu, a domovina trajka protiv toga!
Ali i drugo: Kakav je bio uinak na neprijatelja?
U zimi 1917/18. po prvi puta su se nadvili mrani oblaci na nebeskom svodu saveznikog svijeta. Gotovo etiri
godine su vrebali na njemakog borca, i nisu ga mogli sruiti; pri tome je raspolagao samo rukom sa titom koja mu je bila
slobodna za obranu, dok je ma bio sad na Istoku, sad na Jugu, da bi zadavao udarce. I sada je div konano imao zatiena
lea. Tekli su potoci krvi, dok mu konano nije uspjelo potui jednog od protivnika. Sada se na Zapadu titu trebao prikljuiti
i ma, i ako se neprijatelja do sada nije uspjelo slomiti, sada ga je napad trebao pogoditi samog.
Neprijatelj je strahovao i strepio za svoju pobjedu.
U Londonu i Parizu smjenjivala su se savjetovanja jedno za drugim. ak je i neprijateljskoj promidbi bilo teko:
nije vie bilo tako lako dokazati bezizglednost njemake pobjede.
A isto je vailo i na frontovima na kojima je vladala potitena utnja, ak i za same saveznike trupe. Gospodu je
iznenada prola volja za drskou. I njima se takoer poelo bistriti pred oima. Njihov se duevni stav prema njemakom
vojniku sada promijenio. Do sada je on mogao, eto, vaiti za luaka predodreenog za poraz; ali je sad pred njima stajao
ruitelj ruskog saveznika. To iz nevolje roeno ogranienje njemakih ofanziva samo na Istok, inilo se sada genijalnom
taktikom. Tri su godine ti Nijemci juriali protiv Rusije, u poetku prividno bez i najmanjeg uspjeha. Gotovo su se smijali
ovom besciljnom poetku; jer je, konano, taj ruski div ipak morao, zahvaljujui brojnoj nadmoi svojih ljudi, ostati na kraju
pobjednik, a Njemaka slomljena zbog iskrvavljenja. inilo se da e stvarnost ovo nadanje i potvrditi.
Od rujanskih dana 1914., kada su se prvi puta pojavile beskrajne kolone ruskih zarobljenika poslije bitke kod
Tannenberga, kreui se cestama i vlakovima prema Njemakoj, ova se rijeka gotovo i nije prekidala - samo se nakon svake
potuene i unitene vojske iskrcavala nova. Neiscrpno divovsko carstvo je davalo caru uvijek nove vojnike, a ratu nove
rtve. Koliko je dugo Njemaka mogla izdrati ovu trku? Zar jednom nije morao doi dan, kad vie nee, nakon posljednje
njemake pobjede, u posljednju bitku ponovno nadolaziti ruske vojske? I to onda? Po ljudskoj procjeni, pobjeda Rusije se
vjerojatno mogla odgoditi, ali je do nje moralo doi.
Sada je svim tim nadama doao kraj. Saveznik, koji je na oltar zajednikih interesa poloio najvee rtve u krvi, bio
je na kraju svojih snaga i leao je na tlu, pred neumoljivim napadaem. U srca do tada zaslijepljenih vojnika, uvukli su se strah
i jeza. Strahovalo se od nadolazeeg proljea. Jer, ako do sada nije polo za rukom pobijediti Nijemca, dok se mogao samo
djelomino angairati na zapadnom frontu, kako se jo sada moglo raunati na pobjedu, kada se, kako se inilo, sva snaga te
strahovite herojske drave skupila za napad protiv Zapada.
Sjenke junotirolskih brda pritiskivale su i podsticale matu; sve do fandrijskih maglutina, mrane su utvare
obmanjivale ve potuene vojnike kod Cadorna, a vjera u pobjedu je uzmicala pred strahom od predstojeeg poraza.
I tada, kada se vjerovalo da se iz hladnih noiju uje ravnomjerna tutnjava i primicanje jurinih postrojbi njemake
vojske i kad se u straljivoj brizi ukoeno gledalo u predstojei sud, odjednom sijevnu arko crvena svjetlost iz Njemake i
baci zraku do posljednjih ljevkastih rupa neprijateljskih granata; u momentu kada su njemake divizije dobivale posljednje
upute za veliki napad, izbi u Njemakoj generalni trajk.
Svijet je najprije ostao bez rijei. A tada neprijateljska promidba, slobodno odahnuvi, u dvanaesti sat, prigrabi ovu
pomo. Jednim je udarcem pronaeno sredstvo, da se klonulo pouzdanje saveznikih vojnika, ponovno podigne, i vjerojatnoa
pobjede ponovno osloni na neto sigurno, a straljiva zabrinutost zbog predstojeih dogaaja, pretvori u odluno pouzdanje.
Regimentama koje su sa strepnjom oekivale njemaki napad, sada se smjelo pruiti uvjerenje, da najvea bitka svih vremena,
koja e odluiti o kraju ovog rata, nee pripasti smjelosti njemakog juria, ve ustrajnosti vlastite obrane. Mogli su sad
Nijemci pobjeivati koliko su htjeli, ali je u njihovu domovinu ula revolucija, a ne pobjednika vojska.
Ovo se vjerovanje poelo usaivati u srca svih itatelja engleskih, francuskih i amerikih novina, dok je beskrajno
spretna promidba trupe na frontu dizala na noge.
Njemaka pred revolucijom! Pobjeda saveznika nezadriva! Ovo je bila najbolja medicina da se kolebljivom
francuskom rutavcu i engleskom Tommyu pomogne podii na noge. Sada su puke i mitraljezi mogli opet bljuvati vatru, a
umjesto bjeanja u paninom strahu, nastupio je otpor pun nade.
To je bio uinak municijskog trajka. On je neprijateljskim narodima ojaao vjeru u pobjedu i otklonio nemono
oajanje saveznikog fronta, a posljedica je bila da su tisue vojnika sve to trebali platiti svojom krvlju. Pokretai ovog
adolf hitler
78
najpodlijeg lupekog poduhvata, bili su, meutim, kandidati za najvie dravne poloaje u Njemakoj nakon revolucije.
Svakako, na njemakoj se strani najprije moglo prividno preboljeti vidljivo povratno djelovanje ovog ina, ali nisu
izostale posljedice na protivnikoj strani. Otpor je izgubio besciljnost gubitnike vojske i ustupio svoje mjesto ogorenosti
borbe za pobjedu.
Jer, pobjeda je sada, prema ljudskoj procjeni, morala doi, ako se zapadna fronta odri pred njemakim trupama
samo jo nekoliko mjeseci. U parlamentima Antante spoznata je prilika budunosti i bila su odobrena neuveno visoka
sredstva za produavanje promidbe zbog razbijanja Njemake.
Imao sam sreu sudjelovati u obe prve i u posljednjoj ofanzivi.
Bili su to najsnaniji utisci moga ivota: najsnaniji stoga, jer je sad, eto, posljednji put, slino kao i 1914. borba
izgubila karakter obrane i poprimila karakter napada. Kroz rupe i rovove njemake vojske prostrujalo je sada duboko
olakanje, jer je napokon, poslije vie od trogodinjeg izdravanja u neprijateljskom paklu, doao dan osvete. Jo jednom
kliknue pobjedniki bataljuni i posljednji vijenci besmrtnog lovora visjeli su na zastavama koje su pobjedniki leprale.
Jo jednom se prema nebu zaorie pjesme domovine i du beskrajnih kolona u maru, po posljednji put se osmjehnu milost
Gospoda svojoj nezahvalnoj djeci.
*
U kasnom ljetu 1918. nad frontom je vladala teka sparina. Domovina se sporila. Oko ega? Prepriavalo se tota u
dijelovima trupa i na bojitu. Sad bi rat bio bezizgledan i samo bi jo luaci mogli vjerovati u pobjedu. Narod vie nije imao,
kako se govorilo, nikakva interesa za dalje ustrajavanje; taj su interes imali kapital i monarhija, - to je stizalo iz domovine i o
tome se razgovaralo i na frontu.
On je u poetku vrlo slabo reagirao na to. to se nas uope ticalo ope pravo glasa? Zar smo se mi moda borili za
to pune etiri godine? To je bio podli banditski udarac, da se na ovaj nain mrtvim herojima u grobu jo ukrade i ratni cilj. S
povikom: Neka ivi ope i tajno pravo glasa!, nikada nisu mladi regimentarci u Flandriji juriali u smrt, nego s poklicima:
Njemaka iznad svega na svijetu! Mala, ali ba ne i potpuno beznaajna razlika. A oni, koji su traili izborno pravo, nisu
najveim dijelom ni bili tamo, gdje su ga sada htjeli izboriti. Front nije poznavao cijelu tu politiku, stranaku fukaru.
Gospoda parlamentarci vidjeli su se samo malim dijelom tamo, gdje su se asni Nijemci u ono vrijeme nalazili, ukoliko su
jo imali svoje udove.
Tako je front u svom starom sastavu bio vrlo slabo prijemljiv za takav novi ratni cilj gospode Eberta, Scheidemanna,
Bartha, Liebcknechta itd. Uope se nije shvaalo, zato su odjednom zabuanti mogli prisvojiti pravo vladanja dravom
zaobilazei vojsku.
Moj je osobni stav od poetka bio vrst: do krajnosti sam mrzio cijelu tu bandu bijednih stranakih propalica koja
je varala narod. Odavno mi je bilo jasno, da se kod ove bagre zaista ne radi o dobru nacije, ve o punjenju njihovih praznih
depova. A time to su oni i sami ve sada bili spremni rtvovati zbog toga cijeli narod, pa ak i pustiti Njemaku, ako je
neophodno, da propadne, u mojim su oima bili zreli za konopac. Da se u obzir uzmu njihove elje, to bi znailo interese
radnitva rtvovati za dobrobit jednog broja depara, a njih se ispuniti moglo samo tada, ako je netko bio spreman izdati
Njemaku.
Tako je jo uvijek razmiljao najvei broj boraca u vojsci. Samo oni, koji su dolazili kao pojaanje iz domovine,
postajali su ubrzano loiji i loiji, tako da njihov dolazak nije znaio pojaanje, ve slabljenje borbene snage. Naroito je bez
vrijednosti bila mlada popuna. esto puta je bilo ak i teko povjerovati da su ovo trebali biti sinovi istog onog naroda, koji
je nekad slao svoju mladost u borbu na Ypern.
U kolovozu i rujnu sve su se bre oitovale pojave raspada, iako se napadako neprijateljsko djelovanje vie nije
moglo ni usporediti s uasom naih obrambenih bitaka. Bitke na Sommi i u Flandriji ostale su, nasuprot ovima, u dalekoj
prolosti izazivajui jezu.
Krajem rujna, moja je divizija po trei put stigla na iste one poloaje, koje smo jednom kao regimente mladih ratnih
dragovoljaca osvojili na juri.
Kakvo sjeanje!
U listopadu i studenom 1914. tamo smo imali vatreno krtenje. S ljubavlju u srcima prema domovini i s pjesmom na
usnama, ila je naa mlada regimenta u bitku kao na ples. Ovdje se radosno davala najdragocjenija krv u uvjerenju da e se
domovini tako sauvati njena nezavisnost i sloboda.
Srpnja 1917. stupismo po drugi puta na za sve nas sveto tlo. Zar u ovoj zemlji nisu snivali nai najbolji drugovi, jo
gotovo djeca, koji su nekad ozarena pogleda, za svoju jedinu dragu im domovinu, juriali u smrt!
Mi stari, koji smo se jednom izvukli s regimentom, stajasmo u zanosnom strahopotovanju na ovom mjestu zakletve
na vjernost i odanost do smrti.
Ovo tlo koje je regimenta osvojila na juri prije tri godine, trebalo se sada braniti u tekoj obrambenoj bitci.
Trotjednom uestalom topovskom paljbom pripremao je Englez veliku fandrijsku ofenzivu. Ovdje se inilo kao da
mein kampf
79
su oivjeli duhovi mrtvih; regimenta se ukopavala u prljavo blato i uvlaila u pojedinane rupe i kratere, i nije uzmicala niti
se kolebala, te postade tako kao ve jednom na tom istom mjestu, sve manja i tanja, sve dok konano, 31. srpnja 1917. ne
provali engleski napad.
Prvih dana kolovoza bili smo zamijenjeni.
Iz regimenta je nastalo nekoliko satnija; one su, oblijepljene naslagama skorenog blata, teturale nazad, vie sline
prikazama nego ljudima. Samo, osim nekoliko stotina metara rupa od granata, Englez je na sebe navukao samo smrt.
Sada, u jesen 1918. stajali smo po trei puta na tlu napada iz 1914. Nae nekadanje odmorite, gradi Comines, sada
je postajao poprite borbi. Dabome, iako je poprite borbe bilo isto, promijenili su se ljudi; odsada se u trupi politiziralo.
Otrov zaviaja poeo je, kao i svugdje, i ovdje postajati uinkovit. Posljednje pristigli regruti potpuno su zakazali - oni su
doli od kue.
U noi izmeu 13. i 14. listopada zapoe na junoj fronti kod Yperna engleska artiljerijska paljba plinskim granatama,
pri tome je koriten uti kri, ije nam djelovanje nije bilo poznato, dok ga nismo isprobali na vlastitom tijelu. I ja sam ga
sam trebao upoznati jo te noi. Na breuljku, juno od Wervicka, jo naveer 13. listopada, upali smo u viesatno neprestano
granatiranje plinskim granatama, koje se zatim vie ili manje estoko produilo tijekom cijele noi. Ve oko ponoi dio nas
ispade iz stroja, meu njima nekoliko drugova i zauvijek. Pred jutro i mene zahvati bol svakih etvrt sata, sve gore i gore, te
u sedam sati oteturah goruih oiju nazad, podnosei svoj posljednji raport u ratu.
Ve nekoliko sati kasnije, moje su se oi pretvorile u arei ugljen i oko mene nasta tama.
Tako sam dospio u vojnu bolnicu Pasewalk u Pomeraniji i tamo sam morao - doivjeti revoluciju!
*
Ve due vrijeme u zraku je visjelo neto neodreeno, ali odvratno. Meusobno se prialo da e sljedeeg tjedna
konano zapoeti - nisam mogao ni zamisliti to se pod tim podrazumijevalo. U prvom sam redu mislio na neki trajk,
slian onome od proljetos. Nepovoljne glasine stalno su dolazile iz mornarice, u kojoj je, ini se, dolo do komeanja. Ali i to
mi se vie inilo jadnim proizvodom mate pojedinih momaka, nego pojava u irim masama. U samoj vojnoj bolnici, svi su,
dodue, govorili o skorom zavretku rata, samo na jedno odmah, nitko nije raunao. Novine nisam mogao itati.
U studenom je porasla opa napetost.
A tada, jednoga dana, iznenada i neoekivano, stie nesrea. Naioe mornari na kamionima i pozivae na revoluciju.
U ovoj borbi zaslobodu, ljepotu i dostojanstvo naeg narodnog bia, vode su bili nekolicina idovskih mladia. Ni jedan
od njih nije bio na frontu. Okolnim nainom, putem takozvane vojne bolnice za triper, ta su trojica orijentalaca bila vraena
u zaviaj. I sada, u zaviaju, podigoe tu crvenu krpu.
Meni je u posljednje vrijeme neto bolje. Bol koja je svrdlala u onim dupljama poputala je; postupno mi je polazilo
za rukom ponovno, u grubim konturama, nauiti raspoznavati svoju okolinu.
Mogao sam se ponadati da u opet moi vidjeti bar toliko, da bih se kasnije mogao prihvatiti kakva posla i zvanja. Nisam se,
dabome, smio nadati da u ikada vie moi crtati. Upravo sam bio na putu postupnog poboljanja, kada se ba dogodila ta
gnusoba.
Moja prva nada bila je jo uvijek, da se u ovoj izdaji zemlje moralo raditi vie - manje samo o lokalnoj stvari. U
tom sam smjeru pokuao ohrabriti nekoliko drugova. Posebno su bili vie nego prijemivi moji bavarski bolniki prijatelji.
Raspoloenje ovdje je bilo sve drugo nego revolucionarno. Nisam mogao ni zamisliti da e ovo ludilo izbiti i u Mnchenu.
Vjernost uzvienoj kui Wittelsbach, inila mi se ipak vrom od volje nekoliko idova. Zato i nisam mogao drugaije, nego
povjerovati da se radi o puu mornarice koji e narednih dana biti skren.
Dooe i ti sljedei dani, a s njima najuasnija svjesnost moga ivota. Sada glasine postadoe sve nesnosnije. Ono
to sam drao lokalnim dogaajem, postade opa revolucija. K tome stigoe jo i poraavajue vijesti s fronta. Htjeli su
kapitulirati. Pa zar je tako neto uope jo mogue?
Desetog studenoga u bolnicu stie protestantski sveenik i odri govor; sada saznasmo sve.
Uzbuen do krajnosti - bio sam nazoan tom kratkom govoru. inilo se da stari, dostojanstveni gospodin jako drhe,
kada nam je saopavao da od sada kua Hohenzollern nee vie smjeti nositi njemaku carsku krunu, da je domovina postala
Republika, da moramo, eto, moliti Svevinjeg, da ovoj promjeni ne uskrati svoj blagoslov i da u predstojeem vremenu,
ne napusti na narod. On pri tome, svakako, nije mogao drugaije, morao je u malo rijei spomenuti kraljevsku kuu, htio je
istai njihove zasluge u Pomeraniji, u Prusiji, ne, u cijeloj njemakoj domovini - pri tome poe tiho plakati u sebi - a u maloj
sobi sva srca obuze najdublja potitenost; vjerujem da ni jedno oko nije moglo zaustaviti suze. Ali, kada je stari gospodin
pokuao govoriti dalje i poeo nam priopavati da sad moramo zavriti ovaj dugi rat, da e domovina ubudue biti izloena
tekim pritiscima, jer je sad rat izgubljen, i da se mi moramo pokoravati milosti pobjednika, a da primirje treba prihvatiti s
nadom u samilost naega dosadanjega neprijatelja - u tom trenutku ja to vie nisam mogao izdrati. Postade mi nemogue
da tu jo dalje ostanem. Na oi mi je opet pao mrak, pipajui i teturajui vratih se u spavaonicu, bacih se na krevet i zagnjurih
adolf hitler
80
vrelu glavu u deke i jastuke.
Od onoga dana kada sam stajao na grobu svoje majke, nikada nisam plakao. Kad bi me u mladosti Sudbina
nemilosrdno ibala, rastao bi moj bijes. Kada je u dugim ratnim godinama smrt iz naih redova otimala mnoge drage drugove
i prijatelje, skoro mi se inilo grijehom jadikovati - oni su ipak umrli za Njemaku! A kada na kraju i mene samoga - tek
posljednjih dana stravinog ratovanja - napade podmukli plin i poe mi nagrizati oi, a ja u strahu da u zauvijek oslijepiti
htjedoh u jednom trenutku klonuti, tada kao grom odjeknu glas savjesti u meni: bijedna kukavico, ti ipak plae, dok su u isto
vrijeme na tisue proli gore od tebe! I tako sam tupo i nijemo nosio svoju udes. Ali sada nisam vie mogao drugaije. Tek
sada spoznah koliko se sav taj osobni jad gubi prema nesrei domovine.
Sve je, dakle, bilo uzaludno. Uzaludne sve rtve i odricanja, uzaludna glad i e i to ponekad tijekom beskonanih
mjeseci, uzaludni sati u kojima smo pritisnuti strahom od smrti ipak izvravali svoju svetu dunost, i uzaludna smrt dva
milijuna ljudi koji su pri tome poginuli. Zar se sad nisu morali otvoriti grobovi svih tih stotina tisua, koji su s vjerom u
domovinu nekada poli u boj, da se nikada vie ne vrate? Zar se oni nisu morali otvoriti i poslati nijeme, blatom i krvlju
poprskane heroje, kao osvetnike duhove u zaviaj, koji ih je tako prezirno prevario za njihovu najviu rtvu, koju na ovom
svijetu ovjek moe uope prinijeti svom narodu? Nisu li oni, ti vojnici kolovoza i rujna 1914., poginuli zato, da bi u jesen
iste godine, poslije starih drugova privukli regimente dragovoljaca? Jesu li ti sedamnaestogodinji djeaci zbog toga pali u
fandrijskoj zemlji? Je li to bio smisao rtve, koju su njemake majke prinijele domovini, kada su bolna srca putale najdrae
sinove u rat, da ih nikada vie ne vide? Zar se sve to dogodilo zbog toga, da bi sada aka bijednih zloinaca poeljela podii
ruku na domovinu?
Je li, dakle, zato njemaki vojnik na arkoj egi i snijenoj oluji gladujui, muen ei i smrzavajui se, umoran od
neprospavanih noi i beskrajnih mareva, sve to podnosio? Zar je zato leao u paklu uestale topovske paljbe i u groznici
otrovan plinom, ne uzmiui, uvijek svjestan jedine dunosti: braniti domovinu od napada neprijatelja?
Ti su heroji, zaista zasluili bar jedan kamen s natpisom:
Putnie, ti koji dolazi u Njemaku, javi zaviaju, da mi ovdje poivamo, vjerni domovini i pokorni dunosti.
A zaviaj - ?
Samo - je li to bila jedina rtva koju smo trebali podnijeti? Je li biva Njemaka bila manje vrijedna? Nije li postojala
i obveza prema vlastitoj povijesti? Jesmo li mi jo uvijek vrijedni, da se slava prolosti odnosi i na nas? Kako tek ovo djelo
podvri na obraun budunosti?
Bijedni i pokvareni zloinci!
I to sam si vie u tom trenu pokuavao objasniti ovaj straan dogaaj, tim vie mi je gorjelo elo od pobuenog
ponienja i sramote. to je bila sva bol u mojim oima, prema ovom jadu?
Ono to je slijedilo, bili su strani dani i jo gore noi - znao sam daje sve izgubljeno. Nadati se milosti neprijatelja
mogli su jedino najvei luaci, ili - laljivci i zloinci. U tim je noima u meni rasla mrnja, mrnja protiv poinitelja ovoga
ina.
U danima nakon toga postajao sam svjestan i svoje Sudbine. Sada sam se morao smijati pri pomisli na svoju vlastitu
budunost, koja mi je jo prije kratkog vremena prireivala toliko gorke brige. Zar nije bilo smijeno graditi kue na takvom
zemljitu? Konano mi je postalo jasno i to, da je ipak dolo samo do onoga, ega sam se toliko esto plaio, a u to,
prosuujui po osjeanju, nisam nikada mogao povjerovati.
Car Wilhelm II. kao prvi njemaki car pruio je marksistikim voama ruku pomirenja, ni ne slutei da ti nitkovi nemaju asti.
Dok su jo drali carsku ruku u svojoj, drugom su se ve hvatali bodea.
Sa idovima nema nikakvog paktiranja, ve samo tvrdo:
Ili - ili.
Odluih postati - politiarom.
mein kampf
81
Glava 8.
POETAK MOJE POLITIKE DJELATNOSTI
J
o krajem studenoga 1918. vratih se u Mnchen. Ponovno se odvezoh do rezervnog bataljuna moje regimente, koji se
nalazio u rukama vojnih savjeta. Cijeli taj pogon mi se inio tako odvratnim, da sam odmah odluio, ako to bude bilo
mogue, ponovno otii odavde. Sa svojim vjernim ratnim drugom Ernstom Schmiedtom dooh u Traunstein i ostadoh tamo
do rasformiranja logora. U oujku 1919. vratismo se ponovno u Mnchen. Stanje je bilo neizdrivo i neizbjeno je prisiljavalo
daljem nastavku revolucije. Smrt Eisnera samo je ubrzala razvoj i dovela konano do diktature savjeta, tonije reeno, do
privremene idovske vlasti, to je i bio prvobitni cilj zaetnika cijele ove revolucije.
U to su se vrijeme u mojoj glavi rojili bezbrojni planovi. Danima sam razmiljao to bi se uope sada moglo uiniti,
a kraj svakog razmiljanja bio je trijezna konstatacija, da ja kao Bezimeni, sam nisam imao ni najmanjih preduvjeta za
nekakvo svrhovito djelovanje. O razlozima zato se jo ni tada nisam mogao odluiti pristupiti nekoj od postojeih stranka,
govorit u jo kasnije.
Tijekom ove revolucije Savjeta nastupio sam po prvi puta, tako da sam na sebe navukao ljutnju centralnog savjeta.
U rano jutro 27. travnja 1919. trebao sam biti uhien, ali ta tri klipana pred mojim u njih uperenim karabinom nisu smogla
potrebnu hrabrost, i ponovno odoe, onako kako su i doli.
Nekoliko dana nakon osloboenja Mnchena, bio sam prekomandiran u istranu komisiju o revolucionarnim
dogaajima u drugoj pjeakoj regimenti.
To je bila moja prva, manje ili vie, politika aktivna djelatnost.
Ve nekoliko tjedana poslije toga, primio sam zapovijed da sudjelujem u jednom kursu, koji je organiziran za
pripadnike oruanih snaga. Na njemu je vojnik trebao dobiti odreena znanja o dravno - graanskom miljenju. Za mene je
vrijednost cijelog ovog skupa bila u tome, to sam sada bio u prilici, upoznati nekoliko drugova istomiljenika s kojima sam
mogao temeljito raspraviti trenutno stanje. Svi smo mi vie ili manje bili vrsto uvjereni da Njemaka vie nee moi biti
spaena od sve vidljivijeg sloma, zbog zloina stranka iz studenog, Centra i Socijaldemokracije, ali da i takozvani graanski
nacionalni savezi, ak i uz najbolju volju, nee vie biti u stanju nita popraviti, to se i dogodilo. Ovdje je nedostajao itav
niz preduvjeta, bez kojih takav rad nije mogao ni uspjeti. Vrijeme koje je uslijedilo, dalo je naim tadanjim shvaanjima za
pravo.
Tako je u naem malom krugu razmatrano osnivanje nove stranke. Osnovne misli koje su nam tada lebdjele pred
oima, bile su iste one koje su se kasnije ostvarile u Njemakoj radnikoj stranci. Ime novoosnovanog pokreta, moralo je
od poetka pruiti mogunost pribliavanja irokim masama; jer bez toga svojstva, cjelokupan se rad inio nesvrsishodnim i
suvinim. Tako smo doli do imena Socijalrevolucionarna stranka; a to zbog toga, jer su socijalna gledita novog utemeljenja
zaista znaila revoluciju.
A dublji razlog za to bio je u sljedeem:
Ma koliko da sam se ja jo i ranije bavio gospodarskim problemima, to je ipak, vie ili manje, ostajalo uvijek u
granicama koje su same po sebi proizile iz razmatranja socijalnih pitanja. Tek se kasnije ovaj okvir proirio, zbog ispitivanja
njemake politike saveza. Ona je, svakako, velikim dijelom bila uinak pogrene procjene gospodarstva, kao i nejasnoe o
moguim osnovama ishrane njemakog naroda u budunosti. Sva su se ova razmiljanja, meutim, jo uvijek temeljila na
miljenju, da je u svakom sluaju kapital samo uinak rada, i stoga, kao i on sam, podlijee korekturi svih onih imbenika koji
ljudsku djelatnost mogu ili unapreivati ili sputavati. U tome je tada, sadran i nacionalni znaaj kapitala, jer on potpuno ovisi
samo od veliine sloboda i snage drave, dakle nacije, i ve samom ovom povezanou, kapital mora dovesti do unapreenja
drave i nacije, i to na osnovu jednostavnog nagona za samoodranjem, tj. daljim rasploivanjem. Ova upuenost kapitala na
slobodnu nezavisnu dravu, prisiljava ga da se sa svoje strane zalae za ovu slobodu, mo, snagu itd. nacije.
Time bi zadaa drave prema kapitalu bila razmjerno jednostavna i jasna; kapital bi se trebao brinuti samo za to, da
ostane dravna slukinja i da si ne umilja, da moe biti gospodar nacije. Ovo se stajalite tada moglo odrati izmeu dvije
granine crte; odravanje ivotno sposobnog nacionalnog gospodarstva s jedne strane, a s druge, osiguranje socijalnih prava
radnika.
Razliku ovog istog kapitala, kao posljednjeg rezultata stvaralakog rada, nasuprot kapitalu, ija egzistencija i bit
poivaju iskljuivo na pekulacijama, nisam prije mogao prepoznati sa eljenom jasnoom. Za to mi je nedostajao prvi
podsticaj, na koji jo nisam bio naiao.
To mi je sada u najosnovnijem obliku osigurao jedan od gospode predavaa, na ve spomenutom kursu - Gottfried
Feder.
Po prvi puta u svom ivotu razaznao sam jedno principijelno razraunavanje s internacionalnim burzijanskim i
kreditnim kapitalom.
adolf hitler
82
im sam odsluao prvo Federovo predavanje, kroz glavu mi je odmah prostrujala misao, da sam pronaao jednu od
najbitnijih pretpostavki za osnivanje nove stranke.
*
Federova zasluga bila je u mojim oima u tome, to je on s bezobzirnom brutalnou utvrdio kako spekulativni,
burzovni i kreditni kapital teti nacionalnom gospodarstvu, a istovremeno i razobliio njegovu prastaru pretpostavku - kamate.
Njegova su izlaganja u svim principijelnim pitanjima bila tako tona, da su im kritiari unaprijed manje mogli osporavati
teorijsku tonost ideje, a vie su, naprotiv, sumnjati u praktinu mogunost njena provoenja. Samo, ono to je u oima drugih
bila slabost Federovih izlaganja, u mojim im je oima pridavalo snagu.
Zadaa Programera i nije utvrditi razliite stupnjeve ispunjivosti neke stvari, ve stvar kao takvu razjasniti; to znai:
on se treba manje brinuti za sam put, a vie za cilj. Ovdje, meutim, odluuje principijelna tonost neke ideje, a ne tekoa
njenog provoenja. im Programer pokua umjesto o apsolutnoj istini voditi raunao tzv. svrsishodnosti i ostvari - vosti,
njegov rad tada prestaje biti polarna zvijezda istraivakog ovjeanstva a, umjesto toga, postaje recept svakodnevnice.
Programer nekog pokreta ima za cilj utvrditi ga, a politiar, osigurati njegovo ispunjenje. Jedan je, prema tome, u svom
miljenju odreen vjenom istinom, a drugi, svojim djelovanjem vie odgovarajuom praktinom stvarnou. Veliina
jednog je u apsolutnoj, apstraktnoj tonosti njegove ideje, a drugog, u tonom stajalitu prema datim injenicama i njihovoj
korisnoj upotrebi, pri emu mu kao zvijezda vodilja slui cilj to ga je postavio Programer. Dok se za znaaj nekog politiara
kao probni kamen smije promatrati uspjeh njegovih planova i djela, to znai, dakle, njihovo samoostvarenje, ostvarivanje
posljednje namjere Programera, ne moe nikada uslijediti, dok ljudska misao ne bude mogla shvatiti istine i postaviti kristalno
jasne ciljeve; samo njihovo potpuno ostvarenje moe propasti i zbog ope ljudske nesavrenosti i nedovoljnosti. to e ideja
biti apstraktno tonija, a time i snanija, utoliko e nemogunije biti njeno potpuno ostvarenje, dokle god ono ovisi iskljuivo
o ljudima. Stoga se znaaj Programera ne smije mjeriti prema ispunjenju njegovih ciljeva, nego po njihovoj ispravnosti i
utjecaju kojeg su izvrili na razvoj ovjeanstva. Kada bi bilo drugaije, osnivae religija se ne bi smjelo ubrojiti u najvee
ljude ove Zemlje, jer, eto, ispunjenje njihovih etikih namjera nikada nee biti ak ni priblino potpuno.
ak je i religija ljubavi u svom djelovanju samo slabi odsjaj htijenja njenog uzvienog utemeljitelja; njen je znaaj samo u
smjeru koji je ona pokuala dati opem ljudskom, kulturno - etikom i moralnom razvoju.
Prevelika razliitost zadae Programera i politiara takoer je uzrok zato gotovo nikada ne moe doi do sjedinjenje
obojice u jednoj osobi. Ovo posebno vai za takozvanog uspjenog politiara malog formata, ija je djelatnost, najee,
stvarno umjetnost mogueg, kako je Bismarck politiku uope preskromno odredio. to je takav politiar slobodniji od
velikih ideja, utoliko e laki i ei, vidljiviji i bri, biti njegovi uspjesi. Dabome, oni su time takoer posveeni ovozemaljskoj
prolaznosti i ponekad ne preivljavaju smrt svojih oeva. Djelo takvih politiara je za potomstvo, uzevi jedno s drugim,
beznaajno, jer njegovi uspjesi u sadanjosti, eto, poivaju na ostajanju po strani od svih stvarno velikih i odluujuih
problema, zamisli, koji bi kao takvi mogli biti od vrijednosti i za kasnije generacije.
Provoenje takvih ciljeva koji imaju vrijednost i znaaj tek za daleku budunost, najee je malo privlano za
same njihove pobornike, jer rijetko nailaze na razumijevanje velikih masa, koje bolje shvaaju odluke o pivu i mlijeku, nego
dalekovidne planove za budunost, do ijeg ostvarenja moe doi tek kasnije i ija je e korist uope biti za dobrobit tek
sljedeih pokoljenja.
Tako e se ve i zbog odreene tatine, koja je uvijek roaka gluposti, velika masa politiara drati daleko od svih
stvarno tekih planova za budunost, kako ne bi izgubili trenutne simpatije velike gomile. Uspjeh i znaaj takvog politiara
nalazi se iskljuivo u sadanjosti, a uope nita ne ostaje za sljedea pokoljenja. A male glavice tako neto obino i vrlo malo
smeta; one su time zadovoljne.
Drugaije stoje stvari s Programerom. Njegov je znaaj skoro uvijek samo u budunosti, jer je on ovjek koga se,
nerijetko, oznaava rijeju zanesenjak. Jer, ako se stvarno umjetnost politiara promatra kao umjetnost mogueg, onda
Programer spada u one za koje se kae da se sviaju samo Bogovima, jer trae i ele nemogue. On e se uvijek morati odrei
priznanja sadanjosti, ali e zato, ako su mu misli besmrtne, eti slavu potomstva.
Unutar dugih perioda ovjeanstva, moe se jednom dogoditi da se politiar sjedini s Programerom. I to je ovo
sjedinjenje dublje, tim su vei otpori koji se tada suprotstavljaju djelovanju politiara. On vie ne radi za potrebe, koje su jasne
bilo kom malograaninu, ve za ciljeve koje shvaaju samo malobrojni. Zato je njegov ivot razapet od ljubavi do mrnje.
Protest sadanjosti koja tog ovjeka ne shvaa, bori se s priznanjem potomstva za koje on ustvari radi.
Jer, to su djela nekog ovjeka znaajnija za budunost, tim e ih tee moi shvatiti sadanjost, utoliko je tea i
borba i utoliko rjei uspjeh. Procvjeta li uspjeh nekome u stoljeu, tada ga, moda, u njegovim kasnim danima moe i obasjati
blagi odsjaj dolazee slave. Dabome, da su ti velikani, samo maratonci povijesti; lovorov vijenac sadanjosti dotie samo ela
umiruih heroja.
Meu njih se, ipak, uraunavaju veliki borci ovoga svijeta, koji su, neshvaeni od sadanjosti, ipak bili spremni
izboriti bitku za svoje ideje i ideale. To su oni, koji e jednog dana stajati najblie narodnom srcu; ini se gotovo tako, da
mein kampf
83
e se tada svaki pojedinac osjeati obveznim popraviti u prolosti ono u emu se sadanjost prema tim velikanima jednom
ogrijeila. Njihov ivot i djelo bit e popraeni dirljivim zahvalnim divljenjem, a naroito u sumornim danima, opet e
ponovno bodriti slomljena srca i zdvojne due.
Ovdje, meutim, ne pripadaju samo ovi stvarno veliki dravnici, ve i svi ostali veliki reformatori. Pored Friedricha
Velikog, ovdje su i Martin Luther, ali i Richard Wagner.
Kada sam sluao prvo predavanje Gotfrieda Federa o Prekidu kamatnog ropstva, odmah sam znao da je ovdje rije
o teoretskoj istini, koja bi mogla biti od nesagledivog znaaja za budunost njemakog naroda. Otro odvajanje burzijanskog
kapitala od nacionalnog gospodarstva, pruilo je mogunost suprotstavljanja internacionalizaciji njemakog gospodarstva, a
da se istovremeno s borbom protiv kapitala uope ne ugroze temelji nezavisnog nacionalnog samoodranja. Razvoj Njemake
bio mi je pred oima ve vie nego jasniji, a da ne bih znao da najtea borba, koja se mora povesti i biti izvojevana, nije
vie borba protiv neprijateljskih naroda, ve protiv internacionalnog kapitala. U Federovom predavanju naslutio sam snanu
parolu za nadolazee bitke.
I ovdje je kasniji razvoj dokazao koliko je bio toan na tadanji osjeaj. Danas nas mudrijai, nai graanski
politiari, vie ne ismijavaju; danas ak i oni sami vide, ukoliko nisu svjesni laljivci, da internacionalni burzovni kapital
nije bio samo najjai ratni huka, nego upravo sada, nakon zavretka borbi, nita se ne poduzima, da se mir ne bi pretvorio
u pakao.
Borba protiv internacionalnog fnancijskog i kreditnog kapitala, postala je najvanijom programskom tokom borbe
njemake nacije za svoju gospodarsku neovisnost i slobodu.
to se pak tie zamjerki takozvanih praktiara, moe im se odgovoriti sljedee: Sve bojazni od stravinih gospodarskih
posljedica provoenja prekida kamatnog ropstva su suvine; jer su, prvo, dosadanji gospodarski recepti nanijeli veliko
zlo njemakom narodu, stavovi po pitanjima nacionalnog samopotvrivanja vrlo jako nas podsjeaju na uvjerenje slinih
strunjaka prijanjih vremena, na primjer, miljenja bavarskog medicinskog kolegija u povodu pitanja uvoenja eljeznice.
Sve bojazni ove uzviene korporacije nisu se od tada, kao to je poznato, kasnije ostvarile; putnici u vlakovima novoga parnog
konja nisu dobili vrtoglavicu, promatrai se, takoer, nisu razboljeli, a odrekli su se i daane ograde, koja bi taj izum uinila
nevidljivim. Samo to su daane ograde u glavama ovih takozvanih strunjaka ostale ouvane i za potomstvo.
Drugo, ipak treba primijetiti sljedee: Svaka, pa ak i najbolja, ideja postaje opasnost, ako si uobrazi da je sama sebi
svrhom, a u stvarnosti pak predstavlja samo sredstvo te svrhe - ali za mene i za sve istinske nacionalsocijaliste postoji samo
jedna doktrina: narod i domovina.
Ono za to se mi borimo, jest osiguranje postojanja i umnoavanja nae rase i naeg naroda, ishrana njegove djece
i odranje istoe krvi, sloboda i nezavisnost domovine, da bi na narod zbog ispunjenja misije, koju joj je dodijelio Tvorac
univerzuma, mogao sazrjeti.
Svaka misao i svaka ideja, svako uenje i sve znanje trebaju sluiti ovoj svrsi. Polazei s tog stajalita, sve se takoer
mora ispitati i primijeniti ili odbaciti prema svojoj svrsishodnosti. Tako se ni jedna teorija ne moe okameniti u posljednju
doktrinu, jer, sve mora, naravno, sluiti samo ivotu.
Tako su meni spoznaje Gottfrieda Federa bile podsticaj da se na temeljit nain uope i pozabavim ovim podrujem,
koje mi je, eto, do tada bilo jo jako malo shvatljivo.
Poeo sam ponovno uiti, i tek sam sada stvarno dospio do pravog shvaanja sadraja i htijenja ivotnog djela idova
Karla Marxa. Njegov Kapital mi je tek sada bio shvatljiv, isto tako kao i borba socijaldemokracije protiv nacionalnog
gospodarstva, koja je trebala samo pripremiti teren za vladavinu stranog internacionalnog fnancijskog i burzovnog kapitala.
*
Samo, ovi su kursevi za mene i u jednom drugom pogledu bili od najveeg posljedinog znaaja.
Jednoga sam se dana javio za diskusiju. Neki od sudionika je pomislio da sada mora za idove lomiti koplja i poe
ih u duim izvodima braniti. To me razdrailo, te mu se suprotstavih. Najvei broj nazonih sudionika kursa opredijelio se
za moje stajalite. A uinak je, meutim, bio da sam nekoliko dana kasnije bio odreen da u nekoj tadanjoj mnchenskoj
regimenti budem rasporeen za takozvanog obrazovnog asnika.
Disciplina trupe bila je u to vrijeme prilino slaba. Trpjela je od naknadnog djelovanja vremena vojnih savjeta. Samo
potpuno polagano i oprezno moglo se prijei na to da se umjesto dragovoljne poslunosti, kako su obino utivo zvali taj
svinjac pod Kurtom Eisnerom, ponovno uvede vojna disciplina i hijerarhija. Isto je tako, samu trupu trebalo nauiti osjeati i
misliti nacionalno i domovinski. U oba ova smjera kretalo se podruje mojega novog djelovanja.
Poeh sa svom radou i predanou. Ukazala mi se ipak prilika govoriti pred veim sluateljstvom; i to sam uvijek
prije, a da to nisam ni znao, iz istog osjeaja pretpostavljao, sada se i dogodilo: mogao sam govoriti. A i glas mi se ve
prilino oporavio, tako da sam, bar u malim vojnikim sobama, sada bio dovoljno razumljiv.
Ni jedna me zadaa nije mogla uiniti sretnijom od ove, jer sam sada mogao, jo i prije moga otputanja, uiniti
korisne usluge instituciji, koja mi je beskrajno leala na srcu - vojsci.
adolf hitler
84
Smio sam takoer govoriti i o uspjehu: mnogo stotina, ak i tisue, drugova ponovno sam, tijekom svojih predavanja
vratio svojem narodu i domovini. Nacionalizirao sam trupu i mogao i na tom putu pripomoi jaanju ope discipline.
Ponovno sam pri tome upoznao odreeni broj drugova, istomiljenika, koji su mi kasnije pomogli stvoriti poetnu
osnovu novoga pokreta.
mein kampf
85
Glava 9.
NJEMAKA RADNIKA STRANKA
J
ednoga dana dobih od svog pretpostavljenog zapovijed da ispitam kakvo je to, po svom izgledu, politiko udruenje,
koje pod imenom Njemaka radnika stranka namjerava narednog dana odrati svoj skup, a na kome je zasigurno
trebao govoriti Gottfried Feder; morao sam, dakle, otii tamo i pogledati tu udrugu, i o tome kasnije podnijeti izvjetaj.
Radoznalost koju je tada vojska pokazivala prema politikim strankama, bila je vie nego razumljiva. Revolucija je
vojniku dala pravo politikog aktiviranja, to su sada ak i oni najneiskusniji obilato koristili. Tek u momentu kada su Centar
i Socijaldemokracija, na vlastitu alost, morali uvidjeti da se simpatije vojnika okreu od revolucionarnih stranka prema
nacionalnim pokretima i ponovnom nacionalnom preporodu, osjetila se potreba da se trupi ponovno oduzme birako pravo i
zabrani politika djelatnost.
Da su za ovom mjerom posegnuli Centar i Marksizam bilo je razumljivo, jer da se nije poduzelo ovo podrezivanje
dravno - graanskih prava - kako se nazivala politika ravnopravnost vojnika poslije revolucije - ne bi ve nakon nekoliko
godina bilo drave studenog, a time ni daljeg nacionalnog obeaivanja i sramote. Trupa je tada bila na najboljem putu
skinuti naciji s vrata njene krvopije i sluge Antante. To to su se takozvane nacionalne stranke oduevljene za korekturu
dotadanjih shvaanja zloinaca iz studenog, slagale i pripomagale da sredstvo nacionalnog uzdizanja uine nekodljivim,
ponovno je pokazalo dokle jo mogu odvesti doktrinarne predodbe ovih najbezazlenijih od bezazlenih. Ovo, od starake
nemoi stvarno duhom oboljelo graanstvo sasvim je ozbiljno zastupalo miljenje, da e vojska ponovno postati ono to
je i bila, naime, utoite njemake obrambene sposobnosti, dok su joj Centar i Marksizam namjeravali samo izbiti opasni
nacionalni otrovni zub, bez koga vojska, zapravo, vjeito ostaje samo policija, a ne trupa, koja bi se bila u stanju boriti protiv
neprijatelja; neto to se je u nadolazeem vremenu svakako dovoljno i dokazalo.
Ili su, moda, nai nacionalni politiari povjerovali da bi razvoj vojske mogao biti drugaiji od nacionalnog
razvoja? To bi ovoj gospodi izgledalo prokleto slino, a potie otuda, to su oni u ratu, umjesto da budu vojnici, bili brbljivci,
dakle, parlamentarci, koji nemaju pojma to se dogaa u grudima ljudi koje velianstvena prolost podsjea da su jednom bili
prvi vojnici svijeta.
Tako odluih otii na taj ve spomenuti skup, ove, meni do tada jo potpuno nepoznate, stranke.
Kada sam te veeri doao u za nas kasnije povijesni Leiberzimmer nekadanje Sternecker pivnice u Mnchenu,
tamo naoh oko dvadeset do dvadeset i pet nazonih, uglavnom iz donjih slojeva stanovnitva.
Predavanje Federa bilo mi je poznato ve s prethodnih kurseva, tako da sam se mogao vie posvetiti promatranju
samog drutva.
Moj je utisak bio ni dobar ni lo; nova udruga kao i tolike druge. To je, naime, bilo vrijeme kada se svatko tko nije
bio zadovoljan dosadanjim razvojem, a vie nije imao nikakvog povjerenja u postojee stranke, osjeao pozvanim osnovati
novu stranku. Tako su, kao iz zemlje, posvuda nicale ove udruge, da bi nakon nekog vremena ponovno nestajale bez traga i
glasa. Njihovi osnivai najee nisu imali pojma o tome, to znai iz neke udruge stvoriti stranku, ili ak i pokret. Tako su se
ove osnivake tvorevine, gotovo uvijek, same od sebe, guile u svojoj smijenoj malograantini.
Nita drugaije nisam procijenio ni Njemaku radniku stranku, nakon otprilike dvosatnog sluanja. Kada je Feder
konano zavrio, laknulo mi je. Dovoljno sam vidio i htjedoh ve poi, ali me tada najavljen slobodni razgovor potaknu da
jo ostanem. I ovdje se inilo da sve protjee besmisleno, dok, iznenada, do rijei ne doe neki profesor. On je najprije
posumnjao u tonost Federovih osnova, a onda se opet - nakon jako dobrog Federovog odgovora - iznenada naao na tlu
injenica, ne propustivi priliku mladoj stranci najizriitije preporuiti da kao posebno vaan programski stav, pokrene borbu
za odvajanje Bavarske od Prusije. Taj je ovjek vrlo drsko tvrdio, da bi se u tom sluaju Njemako - Austrija odmah
prikljuile Bavarskoj, da bi onda mir, ree on, bio mnogo bolji, i jo sline gluposti. Tada nisam mogao drugaije, nego se
javiti za rije, kako bih ovom nadobudnom gospodinu rekao svoje miljenje o tom pitanju - s takvim uspjehom, da je taj gospo-
din, prethodni govornik, jo prije nego to sam zavrio, kao popisana pudlica napustio lokal. Dok sam govorio, promatrali su
me iznenaenim pogledima, a kad sam namjeravao skupu rei laku no i otii, priskoi mi neki ovjek, predstavi mi se (ime
mu nisam ba tono razumio) i utisnu mi u ruku malu sveiu, zasigurno neku politiku brouru, s usrdnom molbom da je
svakako proitam.
To mi je bilo vrlo prijatno, jer sam se smio i ponadati da u tako, moda na najbolji nain, upoznati ovu dosadnu
udrugu, te da neu morati jo i nadalje posjeivati tako zamamljivi skup. Uostalom, ovaj je, oigledno radnik, ostavio na mene
dobar utisak. Tako ja, dakle, i odoh.
U to sam vrijeme jo stanovao u vojarni Drugog pjeakog puka, u maloj sobici, koja je jo uvijek vrlo jasno
pokazivala tragove revolucije. Tijekom cijelog dana bio sam vani, najee u 41. streljakoj regimenti, ili na skupovima, na
predavanjima u nekom drugom dijelu trupe, itd. Samo sam nou spavao u svom konaitu. Kako sam se svakog jutra budio
adolf hitler
86
obino rano, jo prije pet sati, navikao sam se na igru, da mievima koji su u sobici vodili svoje kolo, dobacim na pod nekoliko
komadia tvrdih ostataka, ili korica kruha, i onda promatram kako se te ljupke ivotinjice otimaju o to malo ukusnih zalogaja.
U svom sam ivotu proivio ve toliko mnogo jada, da sam si mogao predobro predoiti glad, pa i zadovoljstvo ovih malih
bia.
I jutro, nakon toga skupa, leao sam oko pet sati budan na svom leaju i promatrao iv promet i pretravanje. Kako
vie nisam mogao zaspati, iznenada se sjetih prole veeri i one sveie to mi ju je dao onaj radnik. Tako poeh itati. Bila je
to mala broura u kojoj je pisac, ba taj radnik, prikazivao kako mu je iz zbrke marksistikih i sindikalistikih fraza ponovno
uspjelo doi do nacionalnog miljenja; otuda takoer i naslov: Moje politiko buenje. I kako zapoeh, tako sa zanimanjem
i proitah taj mali spis. U njemu se zrcalio proces, to sam ga i ja, prije dvanaest godina, doivio na vlastitoj koi. Nehotice
vidjeh pred sobom svoj vlastiti razvoj koji je ponovno oivio preda mnom. Tijekom dana jo sam nekoliko puta razmiljao
o toj stvari i htjedoh je konano zaboraviti, kad ni tjedan dana kasnije, na moje iznenaenje, primih dopisnicu iji je sadraj
bio, da sam primljen u Njemaku radniku stranku; da se o tome trebam izjasniti, te zbog toga ve sljedee srijede doi na
sjednicu stranakog odbora.
Na taj sam nain, svakako vie nego iznenaen, stekao povjerenje lanova, i nisam znao da se zbog toga ljutim ili
smijem. Pa ja uope nisam ni pomiljao ui u neku gotovu stranku, nego sam htio osnovati svoju vlastitu. Ovaj neprihvatljivi
zahtjev nije, to se mene tie, uope dolazio u obzir.
Ve sam gospodi htio dostaviti svoj pismeni odgovor, ali je ipak pobijedila znatielja, te se odluih pojaviti utvrenog
dana i usmeno obrazloiti svoje razloge.
Dola je i srijeda. Gostionica u kojoj se trebala odrati najavljena sjednica, zvala se Alte Rosenbad, u Herrnstrasse;
neki vrlo siromaan lokal u koji se nabasa tek samo svakog blagdana. Nikakvo udo, jer je 1919. godine oskudan jelovnik
nuen i u boljim gostionicama, jedva mogao koga privui. Za ovu gostionicu do tada nisam nikada uo.
Prooh kroz slabo osvijetljenu prostoriju za goste, u kojoj nije sjedio ni jedan gost, potraih vrata sporedne prostorije,
i preda mnom je bio sastanak. U polumraku napola demolirane plinske lampe, za jednim su stolom sjedila etiri mlada
mukarca, meu kojima i pisac male broure, koji me je odmah najljubaznije pozdravio i kao novom lanu Njemake
radnike stranke, poelio mi dobrodolicu.
A ja sam sada bio ipak neto zbunjen. Nakon to mi je priopeno da bi pravi predsjednik za cijeli teritorij carstva
tek trebao doi, odluio sam ipak jo priekati sa svojom izjavom. Konano se pojavi i on. To je bio voditelj skupa u Sternecke
pivovari prigodom Federova predavanja.
U meuvremenu postadoh opet znatieljan, eljno oekujui stvari koje su se trebale dogoditi. Sada sam bar upoznao imena
pojedine gospode. Predsjednik carske organizacije bio je neki gospodin Harrer, a grada Mnchena, Anton Drexler.
Proitan je zapisnik s posljednje sjednice, te dato povjerenje zapisniaru. A tada je doao na red blagajniki izvjetaj
- u posjedu udruge nalazilo se ukupno sedam maraka i pedeset Pfenniga, za to je blagajniku iskazano ope povjerenje. I to je
opet uneseno u zapisnik. Tada je na red dolo itanje odgovora prvog predsjednika na po jedno pismo iz Kiela, Dsseldorfa
i Berlina. Svi su sa zadovoljstvom prihvaeni. Tada je priopena prispjela pota - po jedno pismo iz Berlina, Dsseldorfa i
Kiela, ije je prispijee, ini se, prihvaeno s velikim zadovoljstvom. Ova rastua razmjena pisama objanjena je kao najbolji i
vidljivi znak sve rasprostranjenijeg znaenja Njemake radnike stranke, i tada - tada je odrano dugo savjetovanje o novim
odgovorima koje je trebalo poslati.
Strano! Strano! Pa to je bila mljekarska udruga najgore vrste i oblika. U takav sam, dakle, klub trebao ui?
Tada se dolo do pitanja prijema novih lanova, to znai, na raspravu je doao lov na mene.
Poeh postavljati pitanja, ali osim nekoliko osnovnih postavki, nije postojalo nita, nikakav program, nikakav letak,
uope nita tiskano, nikakve lanske karte, pa ak ni najbjedniji tambilj - samo su oigledno postojali dobra vjera i dobra
volja.
Proao me je svaki smijeh, jer to je ovo bilo drugo, do tipian znak potpune bespomonosti i potpune malodunosti,
kao i u svim postojeim strankama, njihovim programima, njihovim namjerama i njihovom djelovanju? Ono to je ovo
nekoliko mladih ljudi ovdje skupilo u jednu izvana tako smijenu djelatnost, bio je ipak samo izljev njihova unutarnjeg
glasa, koji im je, vie po osjeaju nego svjesno, govorio da je cijelo dosadanje stranako tkivo bilo nepogodno za uzdizanje
njemake nacije, kao i za iscjeljivanje njenih unutarnjih rana. Na brzinu sam proitao uvodne postavke napisane pisaim
strojem, i iz njih sam sagledao, vie neko traenje, nego znanje. Ovdje je mnogo toga bilo zamueno ili nejasno, puno toga je
nedostajalo, ali nije postojalo nita, to opet ne bi bilo znak neke borbene spoznaje.
Ono to su ti ljudi osjeali, to sam spoznao i ja: bila je to enja za nekim novim pokretom koji je trebao biti vie
nego stranka u postojeem smislu rijei.
Kad sam te veeri ponovno uao u vojarnu, o ovoj sam udruzi stvorio svoju prosudbu.
Stajao sam, svakako, pred najteim pitanjem svoga ivota: da li bih trebao ovdje pristupiti ili bih trebao odstupiti.
Razum me mogao savjetovati samo da odstupim; osjeaj mi, meutim, nije dao mira, i to sam ee pokuavao
sagledati besmislenost cijelog kluba, tim je ee, opet, osjeaj govorio za njega.
mein kampf
87
Narednih dana nisam imao mira.
Poeo sam razmiljati i ovako i onako. Ve sam se davno odluio aktivirati politiki; da se to moglo dogoditi samo
u nekom novom pokretu, bilo mi je takoer jasno, nedostajao mi je jo samo podsticaj za akciju. Nisam spadao u ljude
koji danas neto ponu, da bi to sutra ve zavrili i, ako je mogue, preli na neku novu stvar. Upravo takvo uvjerenje je
bilo glavnim razlogom zato sam se tako teko mogao odluiti na neku takvu tvorevinu, koja je ili morala biti sve, ili je
bilo najsvrsishodnije da potpuno prestane. Znao sam da e to za mene biti odluka zauvijek, od koje vie nikada neu moi
natrag. Za mene tada to vie nije bila prolazna igrarija, ve krvava zbilja. Tada sam jo uvijek imao instinktivnu odbojnost
prema ljudskoj opsjednutosti da sve zaponu, a da nita od toga ne sprovedu. Ti poduzetni ljudi koji misle da se razumiju u
sve, bili su mi mrski. Drao sam, da je aktivnost takvih ljudi gora od nerada.
ini se da mi je sama Sudbina ukazala prstom. Jer ja nikada i ne bih pristupio nekoj postojeoj velikoj stranci, a
razlog za to u jo poblie objasniti. inilo mi se je da ova smijeno malena tvorevina sa svojih nekoliko lanova ima i jednu
prednost, a ta je, da se jo nije okamenila u neku organizaciju, nego je pojedincu ostavljala mogunost stvarne osobne
aktivnosti. Ovdje se jo moglo raditi, i to je pokret bio manji, utoliko mu se prije jo mogao dati pravi oblik. Ovdje su jo
mogli biti odreeni sadraji, cilj i put, to je kod postojeih velikih stranka otpadalo.
to sam dulje pokuavao razmiljati, u meni je sve vie raslo uvjerenje, da e upravo u ovakvom malom pokretu
jednom moi biti pripremljeno uzdizanje nacije - ali nikada vie u starim predodbama previe ovisnih ili na koristima
novih regimenti sudjelujuih politikih parlamentarnih stranka. Jer, ono to je ovdje moralo biti proklamirano, bio je novi
svjetonazor, a ne neka nova izborna parola.
Ovu namjeru presaditi u stvarnost, bila je svakako vrlo teka odluka.
Kakve sam preduvjete ispunjavao ja sam za izvrenje ovog zadatka?
to sam bio bez sredstava i siromaan, inilo mi se jo i ponajlake snoljivim, ali je bilo tee, to sam, eto, spadao
u one Bezimene, bio jedan od milijuna koje je samo sluaj ostavio u ivotu, ili ih iz postojanja ponovno opozivao, a da ni
najblia okolina to nije ni primjeivala. K tomu se jo pridruila i potekoa koja je proisticala kao posljedica mog nedostatnog
kolovanja.
Takozvana inteligencija gleda svakako ionako s beskrajnim podcjenjivanjem na svakoga koji nije proao kroz
obvezno kolovanje i nije dopustio da se u njega upumpa neophodno znanje.
Jer, pitanje ipak nikada ne glasi: to taj ovjek moe?, nego: to je on nauio? Ovim kolovanima najvei upljoglavac,
ako je samo dovoljno umotan u svjedodbe, znai vie nego i najbistriji momak kome ipak nedostaje taj dragocjeni papirnati
tuljac. Mogao sam ih lako zamisliti kako e mi taj kolovani svijet pristupiti i pri tome sam se prevario samo utoliko, to
sam tada ljude ipak smatrao boljima, nego to su oni, naalost, najveim dijelom, u svojoj malograanskoj stvarnosti bili.
Meu njima je, naravno, kao i svugdje, bilo i izuzetaka, i oni su bili utoliko svjetliji. A ja sam, opet, na taj nain, nauio uvijek
praviti razliku izmeu vjeitih uenika i stvarnih znalaca.
Poslije dvodnevnog mozganja i promiljanja, dooh konano do uvjerenja da moram uiniti i taj korak.
To je bila najsudbonosnija odluka moga ivota.
Natrag se vie nije moglo, niti smjelo.
Tako se prijavih kao lan Njemake radnike stranke i dobih privremenu lansku kartu s brojem: sedam.
adolf hitler
88
Glava 10.
UZROCI SLOMA
D
ubina pada ma kojeg tijela uvijek se uzima kao mjera udaljenosti njegova trenutnog stanja od prvotnog.To isto vrijedi i
za pad naroda i drava.

Ali, pri tome prethodno stanje, ili bolje, visina, ima odluujue znaenje. Samo ono to se nastoji uzdii iznad uobiajene
granice, moe isto tako, vidljivo pasti duboko i survati se. Svakom onome koji misli i osjea slom Centra, ini se tekim i
uasnim, jer je on slom doivio s neke visine, koja je danas, s obzirom na bol sadanjeg ponienja, jedva i zamisliva.
Ve se osnivanje carstva inilo pozlaenim arolijom dogaaja, koji je uzdigao cijelu naciju. Poslije besprimjernog
pobjednikog pohoda, za sinove i unuke izrasta carstvo, kao nagrada za besmrtni heroizam. Svjesno ili nesvjesno, potpuno je
svejedno, svi su Nijemci imali osjeaj da ovo carstvo svoj ivot ne treba zahvaliti govornim bitkama parlamentarnih frakcija,
ve ba grmljavini i tutnjavi parikog opsadnog fronta, koja je ispunila sveani in izraavanja volje da su Nijemci, plemstvo
i narod, bili odluni u budunosti graditi carstvo, i ponovno carsku krunu uzdii do simbola. A to se nije postiglo potajnim
ubojstvima; osnivai Bismarckove drave nisu bili dezerteri i zabuanti, ve regimente s fronta.
Ovo samo jedinstveno roenje i vatreno krtenje obasjali su carstvo bljeskom povijesne drave, kakav - rijetko -
moe pripasti samo najstarijim dravama.
Kakav je uspon samo postignut!
Sloboda prema vani osiguravala je kruh svagdanji unutra. Nacija je bila bogata u broju i zemaljskim dobrima. Ali,
ast drave, a s njom i ast itavog naroda, bila je uvana i zatiena vojskom, koja je najoiglednije mogla pokazati razliku
prema bivem Njemakom savezu.
Pad koji je pogodio carstvo i njemaki narod, bio je toliko dubok, da se inilo kako je sve kao vrtoglavicom zahvaeno,
prije svega, izgubilo osjeaj i razum; ovjek se jedva moe vie i prisjetiti nekadanje visine koja se inila tako basnoslovno
nestvarnom prema sadanjoj bijedi; ta nekadanja veliina i sjaj.
Stoga je ipak i objanjivo da se zbog zaslijepljenosti uzvienou, pri tome zaboravlja potraiti predznake strahovitog
sloma, koji su, ipak, ve morali biti prisutni.
Naravno, ovo vrijedi samo za one, kojima je Njemaka bila neto vie od istog prebivalita za zaraivanje i troenje
novca, jer su jedino oni dananje stanje osjeali kao slom, dok je ono ostalima bilo davno prieljkivano ispunjenje njihovih
do tada nezadovoljenih elja,
Predznaci su, ipak, i tada bili vidljivo prisutni, iako su samo vrlo malobrojni pokuavali iz njih izvui odreenu
pouku.
Danas je to, ipak, neophodnije nego ikada.
Kao to se lijeenju neke bolesti moe prii samo ako je poznat njen uzrok, to isto tako vrijedi i za lijeenje politikih
teta. Dakako, obino se lake vidi i otkriva vanjska pojavnost neke bolesti, njeno pojavljivanje koje pada u oi, nego njeni
unutarnji uzroci. To je, eto, razlog zato toliko mnogo ljudi nikad uope ne ide dalje od prepoznavanja vanjskih djelovanja,
koje ak zamjenjuju s uzrocima, a njihovo postojanje najradije bi potpuno zanijekali. Tako izgleda, najvei broj meu nama,
jo i sada sagledava njemaki slom, u prvom redu samo u opoj gospodarskoj bijedi i u posljedicama koje iz nje proizlaze.
Njih mora podnositi gotovo svatko osobno - uvjerljiv razlog svakom pojedincu za razumijevanje katastrofe. Ali velike mase
mnogo manje sagledavaju slom u politikom, kulturnom i etiko - moralnom pogledu. Ovdje kod mnogih u potpunosti
zakazuju osjeaji, a takoer i razum.
Da je to kod velike mase tako, to se jo moe i prihvatiti, ali da i u krugovima inteligencije njemaki slom dre u
prvom redu gospodarskom katastrofom, pa se lijeenje oekuje od gospodarstva, to je dodatni razlog zato do sada uope
nije bilo mogue doi do ozdravljenja. Tek tada, kada se shvati, da i ovdje gospodarstvu pripada tek druga ili ak trea uloga,
a politikim, etino - moralnim i krvnim imbenicima prva, shvatit e se uzroke dananje nesree, a time i pronai sredstva i
putove njenog lijeenja.
Pitanje uzroka njemakog sloma je, prema tome, od odluujueg znaaja, prije svega, za politiki pokret, iji cilj
treba biti ba prevladavanje poraza.
Ali i kod takvog istraivanja prolosti, treba se jako uvati da se ne zamijene ona djelovanja koja vie upadaju u oi,
s manje vidljivim uzrocima.
Najlake, a stoga i najrairenije, obrazloenje dananje nesree je, da se ovdje radi o posljedicama izgubljenog rata,
koji je uzrokom sadanjih nevolja.
Mogue je da postoje mnogi, koji ozbiljno vjeruju u ovu besmislicu, ali jo je vie onih iz ijih ustiju ovakvo
obrazloenje moe biti samo la i svjesna neistina. Ovo posljednje vrijedi za sve one koji se danas nalaze na vladinim
jaslama. Zar upravo navjestitelji revolucije nisu nekada, stalno i vrlo uporno, uvjeravali narod da e irokim masama biti
potpuno svejedno kako e zavriti ovaj rat? Nisu li oni, naprotiv, na najozbiljniji nain uvjeravali, da e u najboljem sluaju
mein kampf
89
veliki kapitalist biti zainteresiran za pobjedniki zavretak velikog rata naroda, a nikako njemaki narod sam po sebi, ili
ak njemaki radnik? Da, nisu li ti apostoli svjetskog pomirenja objanjavali, da e njemakim porazom biti uniten samo
militarizam, a da e, nasuprot tome, njemaki narod slaviti svoje velianstveno uskrsnue? Nije li se u tim krugovima
velialo plemenitost Antante, a sva krivica za ovu krvavu borbu svalila na Njemaku? Nije li se to moglo uiniti bez izjava,
da e vojni poraz biti za naciju bez nekih posebnih posljedica? Zar cijela revolucija nije bila protkana frazom da e njome biti
sprijeena pobjeda njemake zastave, ali da e njemaki narod tek tada krenuti u pravom smislu ususret svojoj unutarnjoj i
vanjskoj slobodi?
Zar to nije bilo otprilike tako, vi bijedni i laljivi derani?
To ve pripada pravoj idovskoj drskosti, krivicu za slom sada pripisivati vojnom porazu, dok je centralni organ svih
zemaljskih izdajnika, berlinski Vorwrts jo pisao, da njemaki narod ovaj puta ne smije vie svoju zastavu pobjedonosno
donijeti kui!
I sada to treba biti uzrokom naega sloma?
Bilo bi se, naravno, potpuno bezvrijedno svaati s takvim zaboravnim laljivcima, i ja zbog toga, to ovu besmislicu,
naalost, oponaa tako mnogo ljudi bez imalo pameti, na tome ne bih gubio ni rijei, kad povod tome ne bi bila upravo pakost
ili svjesna neistina. Nadalje, ova razmatranja trebaju, kao pomona sredstva, naim borcima nuditi i objanjenja, koja su
ionako jako neophodna u vremenu kada se izgovorena rije tako esto briljivo izvre u ustima.
A to se tie tvrdnje, da bi za izgubljeni rat krivicu trebao snositi njemaki slom, treba rei sljedee:
Nesumnjivo je, da je gubitak rata od uasnog znaaja za budunost nae domovine, samo njegov gubitak nije uzrok,
nego je on sam posljedica uzroka. Da je nesretni zavretak ove borbe na ivot i smrt morao svakako voditi do razornih
posljedica bilo je svakom razboritom, i dobronamjernom ovjeku potpuno jasno. Ali je, naalost, bilo i takvih, kojima je, ini
se, ove razboritosti u pravom trenutku nedostajalo, ili koji su, nasuprot svom vlastitom znanju, ovu istinu u prvi mah ipak
opovrgavali ili poricali. To su, najveim dijelom, bili oni, koji su nakon ispunjenja svoje tajne elje, odjednom stekli kasni uvid
u katastrofu kojoj su i sami pridonijeli. I, oni su krivi za slom, a ne izgubljeni rat, kako su iznenada i odjednom izvoljevali
govoriti i znati. Jer je gubitak istoga bio, dakako, samo posljedica njihova djelovanja, a ne kao to oni sada ele tvrditi, uinak
loeg vodstva. I protivnik se, takoer, nije sastojao od kukavica, i on je, takoer, znao umirati. Njegov je broj od prvog dana
bio vei nego broj njemakih vojnika, a njegovoj su tehnikoj opremi stajali na raspolaganju arsenali cijelog svijeta: dakle,
injenica je da za njemake pobjede izvojevane tijekom pune etiri godine u borbi protiv cijelog svijeta, uz sav heroizam i
organizaciju, treba zahvaliti samo promiljenom vodstvu, to svijet nije porekao. Organizacija i voenje njemake vojske bili
su najvea sila koju je zemlja ikada vidjela. Njeni nedostaci bili su, uostalom, samo u granicama opih ljudskih sposobnosti.
Sto je ova vojska bila slomljena, nije bio uzrok nae dananje nesree, nego samo posljedica drugih zloina, posljedica
koja je svakako samo ponovno uvodila u poetak daljeg, ali ovaj puta ve vidljivog sloma.
Da je tome tako, proizlazi iz sljedeeg:
Mora li vojni poraz dovesti do takve potpune propasti nacije i drave? Od kada je to uinak nesretnog rata? Tiu li
se naroda uope izgubljeni ratovi i zbog kojih razloga?
Odgovor na to moe biti vrlo kratak: uvijek tada, kada narodi svojim vojnim porazom dobiju potvrdu za svoju
unutarnju trule, kukaviluk, beskarakternost, kratko reeno, za nedostatak dostojanstva. Ako to nije tako, tada e vojni poraz
prije biti podsticaj budueg veeg uspona, nego nadgrobni kamen opstanka nekog naroda.
Povijest prua beskonano mnogo primjera za tonost ove
tvrdnje.
Naalost, vojni poraz njemakog naroda nije nezasluena katastrofa, ve zaslueno kanjavanje vjene osvete. Mi
smo taj poraz vie nego zasluili. On je samo najznaajnija vanjska pojava propadanja meu cijelim nizom unutarnjih, koje
su moda, iako vidljive, ostale skrivene pred oima najveeg broja ljudi, ili koje oni poput nojeva nisu eljeli vidjeti.
Obratimo ipak jednom pozornost na popratne pojave pod kojima je njemaki narod prihvatio ovaj poraz. Zar se u
mnogim krugovima, upravo na najbesramniji nain, nije izraavala radost zbog nesree domovine? I tko to ini, a da stvarno
ne zaslui takvu kaznu? Da, zar nisu ili i dalje i hvalili se, da su konano doveli front do uzmaka. I to nije inio neprijatelj,
ne, ne, takvu su sramotu sami Nijemci sebi tovarili na glavu! Je li ih nesrea pogodila nepravedno? Od kada se to jo hoda
unaokolo i sebi pripisuje i krivicu za rat? I to, protiv vlastite spoznaje i vlastitog znanja!
Ne, i ponovno ne: po nainu na koji je njemaki narod pri livado svoj poraz, moglo se najjasnije prepoznati, da
pravi uzrok naega sloma treba traiti sasvim negdje drugdje, a ne samo u vojnom gubitku nekoliko poloaja, ili u neuspjehu
neke ofanzive; jer, da je zaista fronta kao takva zatajila i da je ta nesrea prouzroila teku sudbinu domovine, tada bi
njemaki narod ovaj poraz sasvim drugaije prihvatio. Tada bi i ovu nastalu nesreu podnosio stisnutih zubiju ili bi je,
skrhan bolom, oplakivao; tada bi bijes i ljutnja ispunjavali srca protiv neprijatelja koga su podmukli sluaj ili volja Sudbine,
uinili pobjednikom; tada bi nacija, slino rimskom Senatu, izila ususret potuenim divizijama, sa zahvalnou domovine za
dosadanje rtve i s molbom da ne oajavaju zbog carstva. ak bi i kapitulacija bila potpisana samo s razumom, dok bi, srce
ve udaralo zbog nadolazeeg ustanka.
Tako bi bio prihvaen poraz, za koji bi se trebalo zahvaliti Sudbini samoj. Tada se ne bi smijalo i igralo, ne bi se
adolf hitler
90
hvalilo kukavilukom, ni veliao poraz, ne bi se ismijavalo borbene trupe, niti bi njihovu zastavu i znakovlje vukli po blatu,
ali, prije svega, tada nikada ne bi dolo do one uasne pojave koja je engleskog asnika, pukovnika Repingtona izazvala da
prezirno izjavi: Kod Nijemaca je svaki trei mukarac izdajica! Ne, ova poast ne bi nikada mogla izrasti u onu pogubnu
poplavu, koja sad, ve pet godina gui i posljednji ostatak potovanja ostalog svijeta prema nama.
U ovome se vidi koliko je lana tvrdnja, da je izgubljeni rat uzrok njemakog sloma. Ne, sam ovaj vojni slom bio je
posljedica cijelog niza bolesnih pojava i njihovih izazivaa, koji su ve u vrijeme mira snali njemaku naciju. To je bila prva,
svima vidljiva, katastrofalna posljedica etikog i moralnog trovanja, smanjenog nagona za samoodranjem i preduvjeta za
koji su se ve odavno poeli potkopavati temelji naroda i carstva.
Tome je pripadala i potpuno neutemeljena laljivost idovstva i njegove marksistike borbene organizacije, da
se krivica za slom natovari upravo onom muu, koji je kao jedini, natovjeanskom snagom volje i energije, pokuavao
katastrofu koju je i sam predvidio, osujetiti i naciju potedjeti vremena najdubljeg ponienja i sramote. Time to je Ludendorff
igosan kao krivac izgubljenog svjetskog rata, izbijeno je oruje moralnog prava iz ruku jedinog opasnog tuitelja, koji je
smogao snagu ustati protiv izdajnika domovine. Pri tome se polo od vrlo tonog naela, da u velikoj lai uvijek postoji neki
imbenik u koji se moe povjerovati, jer e se iroka masa naroda u najdubljoj osnovi svoga srca, lake pokvariti, nego to e
svjesno i namjerno biti zla, dakle e u primitivnoj bezazlenosti svoje naravi lake pasti rtvom neke velike, nego male lai,
jer i ona sama ponekad malo lae, dok bi se od prevelike lai ipak previe postidjela. Takva neistina nee joj uope ni doi
u glavu, ona stoga ni kod drugih nee moi povjerovati u mogunost tako neuvene drskosti najpodlijih izvrtanja, pa ni tada
kad joj se to ak i razjasni, jo e dugo sumnjati i kolebati se, i najmanje e prihvatiti neki razlog kao istinit: slijedi, da e i
od najdrskije lai uvijek neto preostati visjeti - a to je injenica koju svi veliki umjetnici lai, sve lane udruge ovoga svijeta,
previe dobro poznaju i stoga je i jako podlo primjenjuju.
Ali, najbolji poznavatelji ove istine o mogunostima primjene neistine i klevete, u svim su vremenima bili idovi;
zar nije cjelokupan njihov bitak izgraen na jednoj jedinoj velikoj lai, naime toj, da je kod njih u pitanju religiozna zajednica,
dok se, meutim, sve vrti oko rase - i to kakve. Kao takvu ju je jedan od najveih duhova ovjeanstva zauvijek prikazao
jednom vjeno tonom reenicom, zasigurno od fundamentalnog znaenja: nazvao ih je velikim majstorima lai. Onaj tko
to ne shvati, ili u to ne eli povjerovati, nikada vie na ovom svijetu nee biti sposoban pomoi istini da pobijedi.
Za njemaki bi se narod smjelo smatrati velikom sreom, to to je vrijeme njegove podmukle bolesti shvaeno
iznenadno u tako stravinoj katastrof, jer bi u drugom sluaju nacija i tako, istina sporije ali utoliko sigurnije, propala.
Bolest bi postala kroninom, dok je ona u akutnom obliku sloma, u najmanju ruku, u oima mnotva postala jasnom i
raspoznatljivom. ovjek nije sluajno lake svladao kugu, nego tuberkulozu. Prva nailazi u stranim valovima, koji potresaju
cjelokupno ovjeanstvo, a druga u polaganom prikradanju; prva dovodi do uasnog straha, a druga do postupne ravnodunosti.
A posljedica je, da se ovjek prvoj suprotstavlja svom bezobzirnou svoje energije, dok suicu pokuava zaustaviti slabanim
sredstvima. I tako je pobijedio kugu, dok je tuberkuloza ovladala njim samim.
Tono je tako i s bolestima narodnih organizama. Ako ne nastupe katastrofalno, ovjek se na njih poinje polako
navikavati i na kraju, iako tek poslije odreenog vremena, ali utoliko predvidljivije, od njih i propadne. Tada je ve - dabome
gorka - srea, ako se Sudbina odlui umijeati u ovaj polagani proces truljenja i iznenadnim udarcem bolesniku zahvaenom
tom boleu predoi kraj bolesti. Jer, o tome se radi, vie nego jednom, pri takvoj katastrof. Ona tada moe lako postati
uzrokom ozdravljenja, koje sada zapoinje izvanrednom odlunou.
Ali je, i u ovakvom sluaju, opet preduvjet spoznaja unutarnjih razloga koji su dali povoda bolesti o kojoj se radi.
I ovdje najvanije ostaje razlikovanje izazivaa od stanja koja su oni prouzroili. To e biti utoliko tee, ukoliko se
bolesne materije nalaze dulje u narodnom tijelu, i ukoliko su one postale samopodrazumijevajui dio tog tijela. Jer se moe
vrlo lako dogoditi, da se poslije nekog vremena, ti nesumnjivo tetni otrovi smatraju sastavnim dijelom vlastitog naroda, ili
pak neizbjenim stanjem, tako da vie i nije neophodno tragati za stvarnim uzrokom.
Tako su u dugom miru predratnih godina, vrlo vjerojatno, nastala odreena oteenja i kao takva bila prepoznata,
iako se, osim ako se izuzmu neki sluajevi, uope nije iskazivala briga o samom izazivau. Ovi su izuzetci i ovdje u prvom
redu bile pojave gospodarskog ivota, koje su pojedincu jae dolazile do svijesti, nego tete u itavom nizu drugih drutvenih
podruja.
Bilo je mnogo znakova propadanja koji su morali podstai na ozbiljno razmiljanje.
S gospodarskog stajalita, ovdje bi trebalo rei sljedee:
Uslijed brzog prijeratnog porasta brojnosti njemakog naroda, u sve se otrijem obliku na prvom mjestu cjelokupnog
politikog i gospodarskog miljenja i djelovanja pojavilo pitanje osiguranja neophodnog kruha svagdanjeg. Naalost, nije
se mogao uiniti odluan korak prema jedino ispravnom rjeenju, nego se vjerovalo, da postoji i jeftiniji nain za postizanje
cilja. Odricanje od osvajanja novih zemalja i njegovo zamjenjivanje ludilom i besmislicom gospodarskog osvajanja, moralo
je na kraju voditi k isto tako neogranienoj i tetnoj industrijalizaciji.
Prva posljedica od najteeg znaaja bila je time izazvano slabljenje seljatva. U jednakoj mjeri u kojoj je ono
nazadovalo, sve vie je rasla masa velegradskog proletarijata, dok konano nije potpuno izgubljena ravnotea.
mein kampf
91
Sada je tek izila na vidjelo i otra razlika izmeu siromanih i bogatih. Izobilje i bijeda ivjele su tako blizu jedna
drugoj, da su iz toga mogle i morale proizii samo vrlo alosne posljedice. Neimatina i uestala nezaposlenost zapoee
svoju igru s ljudima, pobuujui ponovno sjeanja na nezadovoljstvo i ogorenje. inilo se, da je posljedica svega toga bio
politiki rascjep klasa. Uza sav gospodarski procvat, nezadovoljstvo postade sve vee i dublje, pa je ak stiglo tako daleko,
da se pojavilo ope uvjerenje: to vie nee moi dulje potrajati, a da ljudi nisu imali niti su mogli imati neku predodbu o
tome, to bi trebalo doi.
To su bili tipini znakovi dubokog nezadovoljstva, koji su se pokuali izreirati na ovakav nain.
Gore od ovoga, bile su ipak druge posljedine pojave, koje je sobom donijelo loe gospodarenje nacije.
Ba u onoj mjeri u kojoj je gospodarstvo izraslo u odreujueg gospodara u dravi, novac je postao Bog, kojemu je
sve moralo sluiti i pred kim se svatko morao klanjati. Nebeski su Bogovi sve vie i vie potiskivani u prikrajak, kao zastarjeli
i preivjeli, a umjesto njima, kadio se tamjan idolu Mammonu, bogu novca. Nastupila je, stvarno, runa degeneracija, runa
naroito stoga, jer je nastupila u vrijeme kada je naciji, vie nego ikada, trebalo najvee herojsko raspoloenje. Njemaka je
morala biti spremna jednoga dana odgovoriti maem, nakon pokuaja da si putem mirnog, gospodarskog rada osigura kruh
svagdanji.
Vladavina novca je, naalost, bila sankcionirana i s onog mjesta, koje se protiv nje trebalo najvie boriti; Njegovo
Velianstvo Car postupio je nesretno, naroito kada je u zaarani krug novog fnancijskog kapitala uvukao i plemstvo. Moralo
bi ga se, dabome, opravdati time, to, naalost, ak ni Bismarck u tom pogledu nije spoznao prijeteu opasnost. No, zbog
toga su se idealne vrline nale praktiki iza vrijednosti novca, jer je bilo jasno da se je plemstvo maa, tek to je krenulo ovim
putem, u kratkom vremenu moralo povui iza, ve nastupajueg, plemstva fnancija, Novane operacije uspijevaju lake nego
bitke. I tako herojima, ili ak dravnicima, nije vie bilo privlano uspostavljati vezu s prvim najboljim idovskim bankarom;
stvarno zasluan mukarac nije vie mogao biti zainteresiran za dodjeljivanje jeftinih dekoracija, nego ih je zahvalno odbijao.
Ali, promatrano s isto krvnog gledita, takav je razvoj bio duboko alostan; plemstvo je sve vie gubilo rasne pretpostavke
svoga bia i za velik dio njih bila bi mnogo umjesnija oznaka neplemstvo.
Pojava tekog gospodarskog propadanja odrazila se u polaganom iskljuivanju osobnog prava na posjed i postupnom
prelaenju cjelokupnog gospodarstva u vlasnitvo dionikih drutava.
Tek je time rad konano postao objektom pekulacije nesavjesnih zelenaa; otuivanje posjeda od zaposlenih raslo
je u beskonanost. Poela je trijumfrati Burza i ve se pripremala da polagano ali sigurno cjelokupni ivot nacije stavi pod
svoju zatitu i kontrolu.
Internacionalizacija njemakog gospodarstva pripremljena je ve zaobilaznim putem, jo prije rata, putem dionica.
Dabome da se dio njemake industrije pokuao odluno obraniti od ovakve sudbine. Ali, i ono je konano postalo rtvom
napada ujedinjenog nezasitnog fnancijskog kapitala, koji je ovu borbu dobio uz posebnu pomo svoga najvjernijeg druga
- marksistikog pokreta.
Trajni rat protiv njemake teke industrije bio je vidljivi poetak internacionalizacije njemakog gospodarstva,
poticane putem marksizma, a koja je tek pobjedom marksizma i revolucije mogla biti i sprovedena do kraja. Dok ja ovo piem,
najzad je uspio i generalni napad na njemake dravne eljeznice, koje su sada prele u ruke internacionalnog fnancijskog
kapitala. Internacionalna socijaldemokracija je time ponovno postigla jedan od svojih velikih ciljeva.
Koliko daleko je ova ekonomizacija njemakog naroda stigla, najvidljivije je po tome, to si je konano poslije
rata jedna od vodeih glava njemake industrije, a prije svega trgovine, dozvolila miljenje, da bi ekonomija kao takva bila
jedina u stanju ponovno podii Njemaku na noge. Ovu su besmislicu poeli prodavati upravo u trenutku, kada je Francuska
nastavu svojih kolskih institucija ponovno postavila na humanistike osnove, da bi tako osujetila zabludu, kako nacija i
drava trebaju svoje dalje postojanje zahvaliti gospodarstvu a ne vjenim idealnim vrijednostima. Izjava koju je tada u svijet
pustio neki Stinnes, izazvala je najnevjerojatniju zabunu; ona je odmah prihvaena, da bi zauujuom brzinom postala
leitmotivom svih ovih nadrilijenika i brbljivaca koje je Sudbina nakon revolucije pustila po Njemakoj kao dravnike.
*
Jedna od najteih pojava propadanja u predratnoj Njemakoj bila je polovinost u svakom pogledu, koja se sve vie
i vie rasprostirala u svemu i svaemu. Ona je uvijek posljedica nesigurnosti o bilo kojoj stvari, kao i iz ovih ili onih razloga
otvorenog kukaviluka. Ova je bolest bila jo pojaana i odgojem.
Njemaki prijeratni odgoj bio je optereen izuzetno mnogim slabostima. On je na vrlo jednostran nain bio podijeljen
na poveavanje istog znanja, a manje prilagoen razvijanju sposobnosti. Jo je manje pridavana vanost izgradnji
karaktera pojedinca - ukoliko je on uope mogu - sasvim malo unaprijeenju spremnosti za preuzimanje odgovornosti, a
nimalo odgoju volje i odlunosti. Njegov uinak svakako nisu bili jaki ljudi, ve, to vie, posluni sveznalice, za kakve
su nas Nijemce prije rata uope drali i kao takve prosuivali. Nijemca se voljelo, jer se on vrlo dobro mogao upotrijebiti,
ali ga se cijenilo malo, ba zbog njegove slabosti volje. Nije uzalud upravo on, meu gotovo svim narodima, najlake gubio
nacionalnost i domovinu. Lijepa poslovica: Mit dem Hute in der Hand, kommt man durch das ganze Land (Sa eirom u
adolf hitler
92
ruci moe proi cijeli svijet), govori sve.
I upravo je sudbonosna bila ta poslunost, kada je odluivala ak i o formi u kojoj je jedino bilo dozvoljeno pristupiti
monarhu. Forma je prema njemu zahtijevala: nikada ne proturjeiti, ve se svemu i svaemu, to Njegovo Velianstvo
blagoizvolijeva poeljeti, povinovati. Upravo na ovom mjestu je bilo najneophodnije slobodno dostojanstvo ovjeka, inae
je monarhistika institucija zbog tog puzanja jednoga dana morala propasti; jer je to bilo samo puzanje i nita vie! I samo
bijednim puzavcima i ljigavcima, ukratko, cjelokupnoj dekadenciji koja se pred najviim prijestoljima oduvijek bolje osjeala,
nego estite i potene due, ovo moe vrijediti za jedino datu formu ophoenja s obnaateljima krune! Ove najponiznije
kreature su, dodue, pri svoj svojoj skruenosti pred gospodarem i hraniteljem, ve odavna pokazivale najveu drskost prema
ostalom ovjeanstvu, a najvie onda, kada su se drskog lica izvolijevali predstaviti kao jedini monarhisti u odnosu na osta-
le grjenike; zaista, prava bestidnost, kakvu je u stanju izrei samo takav poplemieni ili odplemieni ljigavi crv! Jer su, u
stvarnosti, ovi ljudi jo uvijek bili grobari monarhije, a osobito monarhistikog miljenja. To drugaije uope i nije shvatljivo;
mukarac koji je spreman jamiti za neku stvar, nee i nikada ne moe biti ljigavac i beskarakterni puzavac. Onaj kome je
stvarno stalo do odravanja i unaprjeenja neke institucije, drat e se nje do posljednjeg otkucaja svoga srca i uope nee
moi prealiti, ako se u njoj pokau neka oteenja. On svakako tada nee u javnosti galamiti uokolo na sav glas, kao to to
ine na tono takav laljivi nain demokratski prijatelji monarhije, ali e svakako pokuati najozbiljnije osobno upozoriti
i usmjeriti Njegovo Velianstvo, obnaatelja krune. On pri tome nee i nee smjeti zauzeti stajalite, ak ako bi na to bio i
prisiljen, ako e to dovesti do vidljive nesree, da Njegovo Velianstvo ostane slobodno i nadalje djelovati prema Svojoj
volji, nego e, u takvom sluaju, monarhiju uzeti u zatitu od monarha, bez obzira na svaku moguu osobnu opasnost. Kad
bi vrijednost ove institucije zavisila od linosti svakog monarha, onda bi to bila najloija institucija koja se uope moe i
zamisliti; jer, monarsi su, samo u najrjeim sluajevima, najvii odabir mudrosti i razuma, ili samo karaktera, kako se to rado
eli prikazati. To vjeruju samo profesionalni puzavci i ljigavci, ali svi pravi mukarci - a to su ipak oni najdragocjeniji u dravi
- osjeat e se odgovornima ako zastupaju takve besmislice. Za njih je povijest samo povijest, a istina istina, ak i kad se radi
o monarsima. Ne, srea imati velikog ovjeka za monarha tako e rijetko pasti u udio narodima, da e oni ve morati biti
zadovoljni, ako ih pakost Sudbine potedi svog najljueg promaaja.
Time vrijednost i znaaj monarhistike ideje nije sadrana u linosti samog monarha, osim ako se nebo ne odlui
staviti krunu na glavu nekom genijalnom heroju, kao to je Friedrich Veliki, ili jednako mudrom karakteru kao Wilhelmu
Prvom. To se deava jednom u stoljeu, rijetko ee. Inae, ovdje je ideja vanija od linosti, time to se smisao tog ureenja
nalazi iskljuivo u instituciji po sebi. Time monarh dolazi i sam u krug sluenja. I on je sada samo toak vie u tom stroju i
kao takav mu i obvezan. I on se sada stavio na raspolaganje vie cilju, a monarhista nije vie onaj koji obnaatelja krune
puta bez rijei da se o nju ogrijei, ve onaj koji to sprjeava. Kad smisao ne bi bio sadran u ideji, nego pod svaku cijenu u
posveenoj linosti, ne bi se smjelo ak ni pomisliti na smjenjivanje nekog vidljivo umobolnog vladara.
Ovo je neophodno utvrditi ve danas, jer u posljednje vrijeme iz skrovita opet sve ee izranjaju pojave, koje zbog
svog bijednog dranja nisu malo krive za slom monarhije. Sada ti ljudi s izvjesnom naivnom drskou ponovno govore samo
o svom kralju - koga su oni, meutim, ipak prije nekoliko godina ba u kritinom trenutku na najbjedniji nain ostavili na
cjedilu - i poinju svakog ovjeka koji se nee pomiriti s njima i uklopiti se u njihove laljive tirade, prikazivati kao loeg
Nijemca. A u stvarnosti su to ba oni isti plaljivci, koji su se 1918. znali razbjeati pred svakim crvenim povezom na ruci,
svoga kralja ostavili kraljevati samog, a to je mogue bre ubojitu helebardu zamijenili tapom za etnju, zavezali neutralne
kravate i kao miroljubivi graani nestali bestragom. Jednim udarcem nestadoe tada svi ti kraljevski ratnici, i tek nakon
to se, zahvaljujui zaslugama drugih revolucionara, olujni vjetar opet smirio toliko da su mogli ponovno trubiti svoje ivio
nam kralj, ivio!, poee ove sluge i savjetnici krune, s krajnjim oprezom, ponovno iskrsavati. I sad su, eto, svi oni opet
tu, eznutljivo vrebajui za povratom minulih vremena, i jedva izdravajui od silne poduzimljivosti i vjernosti kralju, dok
naravno, jednog dana opet ne iskrsne prvi crveni povez na ruci i cijeli puk zainteresiranih za staru monarhiju ponovno ne
pobjegne, kao mievi pred makom!
Da i monarsi sami nisu bili krivi zbog ovih stvari, mogli bismo ih, zbog tih njihovih dananjih branitelja, i saalijevati
od sveg srca. Ali, oni u svakom sluaju mogu biti uvjereni u to da se s takvim vitezovima ne osvajaju krune, ve gube
prijestolja.
Ova poniznost, bila je grjeka cjelokupnog naeg odgoja, koja se upravo sada, na ovom mjestu, osvetila na posebno
uasan nain. Jer su se zbog odgoja na svim dvorovima mogle odrati te jadne pojave i postupno potkopavati temelje
monarhije. A kad se konano poela ljuljati i sama zgrada, oni su nestali, kao da ih je odnio vjetar. Naravno, puzavci i ulizice
nisu bili spremni biti ubijeni za svog vladara. A da to monarsi nikada ne saznaju i gotovo naelno nikada ni ne naue, oduvijek
je bilo uzrokom njihove propasti.
*
Posljedina pojava naopakog odgoja bio je kukaviluk pred odgovornou i iz toga proizlazea slabost u samom
obraivanju ivotno vanih problema.
mein kampf
93
Ishodite ove zaraze je u nas, svakako, velikim dijelom u parlamentarnoj instituciji u kojoj se, upravo u istoj kulturi,
odgaja neodgovornost. Naalost, ova je bolest meutim polako prelazila i na cjelokupni ostali ivot, a naroito na dravni.
Svugdje se poela izbjegavati odgovornost i iz tih se razloga najradije posezalo za polovinim i nedovoljnim mjerama; zar
nije njihova primjena uvijek svoena na najmanji opseg mjera one odgovornosti koju treba ponijeti osobno.
Treba samo promatrati dranje pojedinih vlada prema cijelom nizu istinski tetnih pojava naeg javnog ivota, pa e
se lako uvidjeti straan znaaj ove ope polovinosti i kukaviluka pred odgovornou.
Uzet u samo nekoliko sluajeva iz neizmjerne mase postojeih primjera:
Obino se upravo u novinarskim krugovima tisak rado oznaava nekom velesilom u dravi. Njegov je znaaj stvarno ogro-
man. On se uope i ne moe precijeniti: jer on stvarno utjee na nastavak obrazovanja u kasnijoj dobi.
Pri tome se njegovi itatelji, uzevi u cijelosti, mogu podijeliti u tri grupe:
- prvo, u one, koji vjeruju u sve to itaju;
- drugo, u one, koji ni u to ne vjeruju, i
- tree, u one glave, koje proitano kritiki preispitaju, a tek nakon toga prosuuju.
Prva je grupa brojano daleko najvea. Ona se sastoji od velike mase ljudi, i prema tome predstavlja duhovno
najpriprostiji dio nacije. Ali, nju se ne moe, da kaemo, oznaiti prema zanimanjima, nego u najboljem sluaju prema stupnju
ope inteligencije. U nju spadaju svi oni, kojima samostalno miljenje nije niti uroeno, niti razvijeno odgojem, i koji, dijelom
iz nesposobnosti, dijelom iz neznanja, vjeruju u sve to im se podmee otisnuto crno na bijelom. U tu grupu spada i ona vrsta
ljenina koja bi, svakako, mogla misliti i sama, ali to ne ini iz iste lijenosti, ve zahvalno prihvaa sve to je netko drugi
ve promislio, skromno pretpostavljajui da se taj ve poteno namuio. Kod svih ovih ljudi koji ine veliku masu, utjecaj
tiska biti e ogroman. Oni ili nisu u stanju, ili nisu voljni, sami ispitati ono to im je ponueno, tako da se njihov potpuni stav
prema svim dnevnim problemima moe skoro iskljuivo podvesti na vanjski utjecaj drugih. To moe biti prednost tek tada,
ako njihovo prosvjeivanje preuzme ozbiljna i istinoljubiva grupa, ali je nesrea, ako se za to pobrinu propalice i laljivci.
Druga grupa je svojom brojnou ve bitno manja. Ona je sastavljena dijelom od elemenata koji su najprije pripadali
prvoj grupi, da bi se nakon dugih gorkih razoarenja preokrenuli u suprotnost i sada ne vjeruju ni u to, im im neto tiskano
doe pred oi. Oni mrze sve novine, ili ih uope ne itaju, ili se ljute bez izuzetka zbog sadraja, jer je on, eto, po njihovu
miljenju sastavljen samo od lai i neistina. Ovakve je ljude vrlo teko obraivati, jer e oni uvijek biti nepovjerljivi ak i
prema samoj istini. Oni su time izgubljeni za svaki pozitivan rad.
I konano, trea, daleko najmanja, grupa; ona se sastoji od duhovno stvarno fnih glava koje su prirodna nadarenost
i odgoj nauili samostalno misliti, koje o svemu pokuavaju formirati svoju vlastitu prosudbu i koje sve proitano jo jednom
najtemeljitije podvrgavaju vlastitom preispitivanju i daljem razvijanju. Oni nee pogledati ni jedne novine, a da u svom mozgu
proitano neprestano ne dorauju, i pisac tada nije u lakom poloaju. Novinari vole takve itatelje, ali samo s uzdranou.
Za pripadnike ove, tree, grupe je svaka bedastoa, koju neke novine mogu namrljati, svakako, manje opasna ili ak
beznaajna. Oni su se ionako tijekom ivota navikli u svakom novinaru uglavnom vidjeti nekog nevaljalca koji samo ponekad
govori istinu. Ali, naalost, znaaj ovih sjajnih ljudi je upravo u njihovoj inteligenciji, ali ne i u brojnosti. - to je nesrea
vremena u kome mudrost ne predstavlja nita, a brojnost sve! Danas, kada odluuje glasaki listi masa, presudna se odluka
nalazi upravo u brojano najveoj grupi, a to je ona prva: gomila priprostih i lakovjernih ljudi.
Dravni je i narodni interes prvoga reda sprijeiti da ovi ljudi padnu u ruke loih, neukih, ili ak zlonamjernih
odgojitelja. Drava je stoga obvezna nadzirati njihov odgoj i sprijeiti svaki nered u tom pogledu. Pri tome ona mora naroito
otro motriti na tisak, jer je njegov utjecaj na ove ljude daleko najjai i najprodorniji, jer on nije prolazan, nego ima produeno
djelovanje. U ujednaenosti i vjeitom ponavljanju ove nastave nalazi se njen nevjerojatan znaaj. Dakle, ako bilo gdje, tada
ba upravo ovdje, drava ne smije zaboraviti da sva sredstva slue jednom cilju; ona ne smije dozvoliti da je zbuni i obrati
hvalisanje takozvanog slobodnog tiska, ni propustiti izvriti svoju dunost, da naciji uskrati hranu koja joj je potrebna i koja
joj ini dobro; ona si mora s bezobzirnom odlunou osigurati ovo sredstvo narodnog odgoja i staviti ga u slubu drave i
nacije.
A kakvu je hranu predratni njemaki tisak pruao ljudima? Zar to nije bio najgori otrov, koji se moe i zamisliti? Zar
naem narodu nije u srce usadivan najgori pacifzam, u vrijeme, kada se ostali svijet ve na veliko pripremao da Njemaku
polagano ali sigurno ugui? Nije li tisak jo za vrijeme mira u mozak naroda ulio sumnju u pravo na vlastitu dravu, da bi
ga tako, ve unaprijed, ograniila u izboru sredstava za njegovu obranu? Zar njemaki tisak nije znao naem narodu uiniti
privlanom besmislicu zapadne demokracije, dok on nije konano, ulovljen svim tim oduevljenim tiradama, povjerovao
da svoju budunost moe povjeriti nekom Narodnom savezu? Zar nije on pomogao odgojiti na narod tako da izgubi svoj
moral? Zar nije ba on ismijavao moral i etiku, oznaivi ih nazadnim i malograanskim, dok konano i na narod nije postao
moderan? Nije li on, u stalnom napadu, toliko dugo potkopavao temelje dravnog autoriteta, dok nije bio dovoljan i jedan
jedini udarac, da se tu zgradu dovede do uruavanja? Nije li se nekada on borio svim sredstvima protiv raspoloenja, da se
dravi dade ono to je dravno, nije li u neprestanoj kritici omalovaavao vojsku, sabotirao opu vojnu obvezu, pozivao na
uskraivanje vojnih kredita, itd., sve dotle, dok uspjeh nije vie mogao izostati?
adolf hitler
94
Djelatnost takozvanog liberalnog tiska, bila je sahranjivanje njemakog naroda i njemakog carstva. A moe li se
uope preutjeti laljive marksistike listove; njima je la isto tako ivotna potreba, kao maki mievi; pa ona i nema drugog
zadatka osim da se narodu slomi narodna i nacionalna kima, da bi tako sazrio za robovski jaram internacionalnog kapitala i
njegovih gospodara, idova.
A to je poduzela drava protiv ovog masovnog trovanja nacije? Nita, zaista ba nita! Nekoliko smijenih ukaza,
nekoliko kazni protiv prevelikih podlosti, i to je bilo sve. Ali, zato se vjerovalo da e pridobiti blagonaklonost te poasti
dodvoravanja, priznavanjem vrijednosti tiska, njegovog znaaja, njegove odgojne misije i jo slinim besmislicama - a
idovi su to prihvatili, lukavo se smjekajui, i uzvraali prepredenom zahvalnou.
Temelj ovog sramotnog dravnog poraza ipak se nije toliko mnogo nalazio u nespoznavanju opasnosti, ve mnogo
vie u do neba dreeem kukaviluku i iz toga roene polovinosti svih odluka i mjera. Nitko nije imao hrabrosti primijeniti
radikalna ali dalekovidna sredstva, ve se petljao, ovdje kao i svugdje, s bunim polovinim receptima, i umjesto da se udarac
zada pravo u srce, podsticalo se otrovnicu - s uspjehom -, i ne samo da je sve ostalo po starom, nego je, nasuprot tome, iz
godine u godinu rasla mo institucija protiv kojih se trebalo boriti.
Obrambena borba tadanje njemake vlade protiv tiska koji je polagano kvario naciju, uglavnom tiskovinama
idovskog podrijetla, bila je bez ikakvog pravog smjera, bez odlunosti, a prije svega bez ikakvog vidljivog cilja. Ovdje je
potpuno zakazao razum tajnih savjetnika, kako u procjeni znaaja ove borbe, tako i u izboru sredstava i utvrivanju nekog
jasnog plana. Bez plana se uokolo traio lijek, ponekad da bi se novinarsku riovku, ako bi prejako ugrizla, zatvorilo na
nekoliko tjedana ili mjeseci, ali se zmijsko gnijezdo kao takvo lijepo ostavljalo na miru.
Dabome, ovo je dijelom bila posljedica bezgranino lukave taktike idovstva, na jednoj, i stvarno tajnosavjetnike gluposti
i bezazlenosti, na drugoj strani. idov je bio prepametan, da bi dopustio da se njegov cjelokupni tisak podjednako napada.
Ne, jedan je njen dio bio tu da pokriva drugi. Dok su marksistike novine na najprostakiji nain polazile u boj protiv svega
to je ljudima moglo biti sveto, dravu i vladu napadale na najpodliji nain, a velike dijelove naroda hukale jedne protiv
drugih, graansko - demokratski idovski listovi znali su sebi dati privid uvene objektivnosti, vrlo pomno izbjegavajui sve
jake rijei, znajui tono da svi upljoglavci sude samo prema vanjskim, a nikada nemaju sposobnosti prodrijeti u unutarnje
vrijednosti, tako da se za njih vrijednost neke stvari mjerila prema tom, vanjskom, umjesto prema sadraju; ljudska slabost
kojoj imaju zahvaliti na uvaavanju svoje linosti.
Za sve ljude Frankfurter Zeitung (Frankfurtske novine) je bio i jest utjelovljenje estitosti. Pa te novine nikada ne
koriste grube izraze, otklanjaju svaku tjelesnu brutalnost i uvijek pozivaju u borbu duhovnim orujem, koje, zaudo, najvie
lei na srcu ljudima bez duha. To je uinak naeg poluobrazovanja, koje ljude razdvaja od prirodnog instinkta, upumpava im
odreeno znanje, ali ih, meutim, ne dovodi do posljednje spoznaje, jer i u tome samo marljivost i dobra volja nisu u stanju
biti od koristi, nego i tu mora biti neophodan razum, i to onaj uroeni. A posljednja spoznaja je uvijek shvaanje instinktivnih
uzroka - to znai: ovjek nikada ne smije zapasti u zabludu i povjerovati da je stvarno unaprijeen u gospodara i majstora
prirode - kao to to nadmenost poluobrazovanja tako olako podupire - ve on mora razumjeti i shvatiti fundamentalnu nunost
upravljanja prirode, ma koliko da je njegov ivot podvrgnut ovim zakonima vjene borbe i hrvanja da se podigne. On e tada
osjetiti da u svijetu u kome planete krue oko sunca, mjesec se vrti oko planeta, u kome je uvijek samo snaga gospodarica
slabosti - prisiljavajui je da bude posluni sluga ili je lomi -, ne mogu vrijediti posebni zakoni za ovjeka, za koga takoer
vrijede vjena naela ove posljednje mudrosti. On ih moe pokuati shvatiti, ali se od njih nikada nee uspjeti otrgnuti.
Upravo za na duhovni polusvijet pie idov svoj takozvani tisak za inteligenciju. Za nju su sainjeni Frankfurter Zeitung
i Berliner Tageblatt. Za nju se ugaa njihov ton, i na nju oni vre svoj utjecaj. I dok svi oni, naizgled najbriljivije, izbje-
gavaju svoje vanjske grube oblike, ipak u srce svojih itatelja sipaju otrov iz drugih posuda. Trabunjajui lijepim tonovima
i frazama, oni uspavljuju itatelje u vjerovanju kao da su pogonske snage njihovog djelovanja stvarno ista znanost ili ak
moral, dok je to uistinu samo isto tako genijalna kao i lukava vjetina da se na takav nain protivniku iz ruke ukrade oruje
protiv tiska uope. Jer, dok se jedni tope od pristojnosti, a vjeruju im samo slaboumnici, kod drugih se radi samo o lakim
deformacijama, koje, meutim, nikada ne bi smjele dovesti do povrede slobode tiska - kako se taj ispad nekanjivog laganja i
trovanja naroda oznaava. Pa se ustruava istupiti protiv tog banditizma, strahujui da e u nekom takvom sluaju tada odmah
protiv sebe imati pristojni tisak; strah koji je potpuno opravdan. Jer, im se pokua istupiti protiv nekih od tih sramotnih
novina, odmah e sve ostale stranke stati na njihovu stranu; ali ne zbog toga, da bi podrale taj nain borbe, boe sauvaj -
ovdje se samo radi o principu slobode tiska i slobode javnog miljenja i samo to ovdje treba biti branjeno. A kod ovakve dreke
i najsnaniji ljudi postaju slabi, jer to dolazi iz ustiju uzornih pristojnih listova.
Tako je taj otrov nesmetano mogao prodrijeti i djelovati u krvotoku naega naroda, a da drava nije imala snage
ovladati tom boleu. U smijenim polovinim mjerama koje je upotrebljavala protiv toga, pokazivala se ve prijetea propast
carstva. Jer, institucija koja se vie nije odluna sama zatititi svim orujem, praktino se odrie same sebe. Svaka je polovinost
vidljivi znak unutarnjeg propadanja kome e prije ili kasnije morati uslijediti, i uslijedit e, vanjski slom.
Vjerujem da e dananja generacija, ispravno vodena, lake zagospodariti ovom opasnou. Ona je doivjela razne
stvari, koje su mogle neto malo ojaati ivce onome tko ih jo nije izgubio. Sigurno je da e i u nadolazeem vremenu
mein kampf
95
idov u svojim novinama podii ogromnu dreku, kad god netko stavi ruku na njegovo omiljeno gnijezdo, uini kraj neredu u
dravnom tisku, i, takoer, ovo odgojno sredstvo stavi u slubu dravi, a nikada vie u ruke stranaca, narodnih neprijatelja.
Samo, ja vjerujem da e to manje opteretiti nas mlae, nego nekada nae oeve. Jedna granata kalibra trideset
centimetara sike jo uvijek vie i opasnije nego tisue idovskih novinskih zmija otrovnica - dakle, pustite je, neka samo
sike!
*
Dalji primjer polovinosti i slabosti u najvanijim ivotnim pitanjima nacije u voenju predratne Njemake
je sljedei: Usporedo s politikom, obiajnom i moralnom zarazom naroda, ve mnogo godina teklo je ne manje uasno
zdravstveno trovanje narodnog tijela. Siflis je, naroito u velegradovima, sve vie poeo uzimati maha, dok je tuberkuloza
podjednako, gotovo u cijeloj zemlji, ela svoju smrtonosnu etvu.
Usprkos injenice da su u oba sluaja posljedice za naciju bile uasavajue, protiv toga se nisu mogle poduzeti
odlune mjere.
Posebno se samo potpunom kapitulacijom moe oznaiti dranje narodnog i dravnog vodstva prema siflisu. Za
ozbiljno zamiljeno suzbijanje, moralo se poduzeti neto i ire i dublje, nego to se to dogaalo u stvarnosti. Pronalazak lijeka
upitne vrijednosti, kao i njegova poslovna primjena, mogli su kod ove zaraze jako malo pomoi. I ovdje je mogla doi u obzir
samo borba protiv uzroka, a ne otklanjanje pojava. Uzrok ove bolesti je u prvom redu u naem prostituiranju ljubavi. Gak kad
posljedica i ne bi bila ovako strana zaraza, ono bi bilo ipak od najvee tete za narod, jer su ve dovoljna i moralna pustoenja,
koje ova degeneracija sobom donosi, da bi neki narod polagano ali sigurno bio gurnut u propast. Ovo poidovljenje naeg
duhovnog ivota i unovavanje naeg nagona za parenjem, prije e ili kasnije pokvariti cijelo nae potomstvo, jer umjesto
snane i zdrave djece, ploda prirodnog osjeanja, nastat e sada samo bijedne pojave fnancijske svrsishodnosti. Jer ona
postaje sve vie osnova i jedina pretpostavka naih brakova. A ljubav se, dabome, iivljava negdje drugdje.
Neko odreeno vrijeme moe se, naravno, i ovdje podsmjehivati prirodi, ali, osveta nee izostati, ona e se pojaviti,
samo neto kasnije, ili bolje: nju e ljudi esto prekasno primijetiti.
Koliko su, ipak, razorne posljedice trajnog nepotivanja prirodnih preduvjeta za brak, moe se vidjeti na primjeru naeg
plemstva. Ovdje pred sobom imamo uinke razumijevanja, koje se djelomino zasnivalo naisto drutvenoj prinudi, a s
druge strane, na fnancijskim osnovama. Jedno vodi do openitog slabljenja, drugo, do krvnog trovanja, jer se svaka idovka,
vlasnica robne kue, dri prikladnom za popunu potomstva Njegove Visosti - koje, dodue, tada na to i slii. U oba je sluaja
posljedica potpuna degeneracija.
Nae graanstvo danas nastoji ii istim putem i zavrit e na istom cilju.
S ravnodunom urbom pokuava se proi pored neprijatnih istina, kao da se s takvim ponaanjem moe prikriti, da
su se takve stvari dogodile. Ne, injenice da se nae velegradsko stanovnitvo u svom ljubavnom ivotu sve vie prostituira i
ba zbog toga u veem broju postaje rtvom siflistine zaraze, ne moe se jednostavno poricati, jer je ona ipak tu. Najvidljiviji
uinci ove masovne zaraze mogu se nai, s jedne strane, u ludnicama, a s druge, na alost u naoj djeci. Ona su posebno tuan
proizvod bijede nezadrivog daljeg okuivanja naeg seksualnog ivota; u obolijevanju djece otkrivaju se poroci roditelja.
Postoje razliiti putovi pomirenja s ovom neprijatnom, pa i stranom, injenicom; jedni uope ne vide nita, ili,
bolje rei, nita i ne ele vidjeti - ovo je, naravno, daleko najjednostavniji i najjeftiniji stav. Drugi se zaogru u svetake
halje, neke isto tako smijene i k tome lane krijeposti, govorei o cijelom tom podruju samo kao o velikom grijehu, i
iskazuju, prije svega, u odnosu na svakog uhvaenog grjenika, svoje najdublje ogorenje, da bi tada, pred ovom bezbonom
zarazom zatvorili oi od pobonog prezira, i molili dragog Boga, da on - ako je mogue, ali tek poslije njihove vlastite smrti
- na cijelu ovu Sodomu i Gomoru pusti kiu sumpora i smole, da bi tako opet ovom besramnom ovjeanstvu dao blaeni
pouan primjer. Trei, konano, vrlo dobro uviaju uasne posljedice koje ova zaraza sobom donosi i mora donijeti, ali oni
samo slijeu ramenima, uvjereni da se i tako nita ne moe poduzeti protiv te opasnosti, tako da se stvari mora pustiti neka se
odvijaju svojim tijekom.
Sve je ovo, dabome, komotno i jednostavno, samo se ne smije zaboraviti, da e zbog takve nemarnosti cijela nacija
postati rtvom. Izgovor kako, eto, ni drugim narodima ne ide bolje, naravno, jedva da moe neto promijeniti u injenici
vlastite propasti, osim ukoliko ne bi osjeaj to vidimo kako su i drugi pogoeni ovom nesreom, mnogima to ve samo po
sebi ne bi bilo ublaavanje vlastite boli. Ali, tada se tek postavlja pitanje: Koji narod sam po sebi, kao prvi, pa ak i jedini,
moe savladati ovu poast i koje nacije, opet, zbog nje propadaju? O tome se konano i radi. A to je, takoer, samo probni
kamen vrijednosti rase - rasa koja ne izdri probu izumrijet e i ustupiti mjesto zdravijim ili pak ilavijima i otpornijima. Jer,
budui da ovo pitanje u prvom redu pogaa potomstvo, ono spada u ona pitanja o kojima se s tako stranim pravom kae, da
se grijesi otaca osveuju sve do desetog koljena - istina koja vrijedi samo za zloine protiv krvi i rase.
Grijeh protiv krvi i rase je nasljedni grijeh ovoga svijeta i kraj ovjeanstva koje mu se preda.
A koliko je samo alosna predratna Njemaka, suoena upravo s takvim pitanjem! to se dogaalo da bi se zaustavilo
adolf hitler
96
okuivanje nae mladosti u velikim gradovima? to da bi se sprijeila zaraza i unovavanje naeg ljubavnog ivota? A to da
bi se suzbilo iz tog nastala siflizacija narodnog tijela?
Odgovor se najlake dobiva utvrivanjem onoga to se je moralo dogoditi.
Ovo se pitanje, prije svega, ne bi smjelo uzeti olako, nego bi se moralo shvatiti, da od njegova rjeenja zavisi srea
ili nesrea generacija, pa ak da bi ono moglo, ako ne i moralo, biti odreujue za cjelokupnu budunost naeg naroda. A
takva spoznaja obvezuje na bezobzirne mjere i zahvate. Na poetku svih razmatranja trebalo je zavladati uvjerenje, da je
prije svega, pozornost cjelokupne nacije trebalo koncentrirati na ovu uasnu opasnost, tako da svaki pojedinac moe postati
unutarnje svjestan znaenja ove borbe. Istinski odlune, iako ponekad teko podnoljive obveze i optereenja, mogu dovesti
do ope uinkovitosti samo tada, ako se pojedincu osim prisile, jo ukae i na spoznaju da je to neophodno. Ali, tu je potrebno
ogromno prosvjeivanje i potreba da se iskljue sva dnevna pitanja koja odvlae pozornost.
U svim sluajevima u kojima je rije o ispunjenju prividno nemoguih zahtjeva ili zadataka, cjelokupna se pozornost
naroda mora objediniti i usmjeriti iskljuivo samo na to jedno pitanje, tako, kao da od njegova rjeenja zavisi biti ili ne biti.
Samo e se tako narod pripremiti stvarno voljnim i sposobnim za velika djela i napore.
Ovaj princip vrijedi i za pojedinca, ako eli ostvariti velike ciljeve. I on e ovo moi uiniti samo u postupnim
razmacima, i on e tada morati uvijek objedinjavati svoje cjelokupne napore da bi se postigla odreena ograniena zadaa,
sve dotle, dok se ne ostvari njeno ispunjenje i dok se ne bude moglo prijei u ostvarivanje nove etape. Tko ne izvri podjelu
ovog puta, kojega treba savladati, podjelu na pojedine etape, i onda to planski s najstroim okupljanjem svih snaga ne nastoji
pojedinano svladati, taj nikada nee moi stii do konanog cilja, nego e ostati leati negdje na putu, ili ak, moda, i pored
puta. Ovo pribliavanje cilju radom je veliko umijee i uvijek zahtijeva zalaganje, ak i posljednje energije, da bi se tako,
korak po korak, svladao put.
Prvi preduvjet, dakle, potreban za napad na tako teak odjeljak ljudskog puta je taj, da vodstvu pode za rukom
narodnoj masi postaviti djelomian cilj, koji se moe postii, bolje, izvojevati ba sada, a koji je samo i jedino dostojan
ljudske pozornosti, a od ijeg savladavanja ovisi sve. Velika veina naroda ionako nikada ne moe pred sobom sagledati
cjelokupan put, a da se ne umori, ili ne pone oajavati zbog zadae. Narod e u jednom odreenom opsegu, pred oima
zadrati cilj, ali e put moi sagledati samo u malim odjeljcima, slino putniku, koji svakako dobro zna i poznaje kraj svog
puta, ali bolje savladava beskrajnu cestu, ako je podijeli u etape, i onda krene prevaljivati svaku pojedinu, kao da je ona ve
sam taj eljeni cilj. On e samo tako, a da ne zakae, ipak ii naprijed.
Tako bi se primjenom svih promidbenih pomonih sredstava pitanje suzbijanja siflisa moralo postaviti kao glavna,
a ne samo kao jedna od zadaa, nacije. U tu bi svrhu trebalo, u punom opsegu, primjenjujui sva pomona sredstva, ljudima
utuviti u glavu da su oteenja od siflisa najuasnija nesrea, dok cijela nacija ne doe do spoznaje da ba od rjeenja ovog
pitanja zavisi sve - budunost ili propast.
Tek poslije takve, ako je potrebno dugogodinje, pripreme, pobudit e se pozornost, a time i odlunost cjelokupnog
naroda, tako jako, da se sad mogu poduzeti vrlo teke sa rtvom povezane mjere, bez opasnosti, da se to, moda, nee shvatiti,
ili da e nas odjednom htijenje mase ostaviti na cjedilu.
Jer, da bi se tu poast moglo baciti na lea, nune su ogromne rtve, a isto tako i naporan rad.
Borba protiv siflisa trai borbu protiv prostitucije, protiv predrasuda, starih navika, protiv dosadanjih predodbi,
opih shvaanja i, ne kao posljednje, protiv lanog licemjerja odreenih krugova.
Prvi preduvjet za moralno pravo, da bi se povela borba protiv ovih stvari, je omoguavanje buduim generacijama,
rano stupanje u brak. Kasno stupanje u brak je prinuda odravanja institucije koja, neka kae tko to hoe, jest i ostaje sramota
ovjeanstva, institucija koja prokleto loe pristaje biu koje, inae skromno, sebe rado vidi slikom i prilikom Bojom.
Prostitucija je prava sramota ovjeanstva, ali se ona ne moe ukloniti moralnim predavanjima, pobonim htijenjem
itd., ve njeno ogranienje i konano uklanjanje pretpostavlja bezbroj preduvjeta. A prvi jest i ostaje, stvaranje mogunosti
ranog stupanja u brak, koji odgovara ljudskoj prirodi, prije svega mukarcu, jer je ena ovdje i tako i tako samo pasivni dio.
Kako su danas zbrkani, a dijelom i nerazumljivi, postali ljudi, moe se zakljuiti iz toga to se, ne tako rijetko, uje
kako majke iz takozvanog boljeg drutva govore, da bi bile zahvalne, kada bi svojem djetetu nale mua, koji je ve slomio
svoje rogove, itd. Kako je u ovom sluaju oskudica manja, nego obratno, onda e sirota djevojka ve sretno nai takvog
odrogovljenog Ziegfrieda, a vidljivi uinak takvog razumnog braka, bit e djeca. Kad se pomisli da osim toga jo slijedi jedino
to je mogue vee ogranienje raanja, tako da je prirodi uskraena svaka selekcija, jer se, dakako, mora odrati na ivotu
svako, ak i najbjednije bie, tada stvarno ostaje samo pitanje: Zato uope jo i postoji takva institucija i kakva joj je svrha?
Nije li to potpuno isto, ba kao i sama prostitucija? Zar obveza prema potomstvu vie ne igra ba nikakvu ulogu? Ili, zar se
ne zna kakvo e ovjek natovariti prokletstvo svojoj djeci i djeci njihove djece, takvim zloinakim lakomislenim nainom
ouvanja posljednjeg prisilnog zakona, ali i posljednje prirodne obveze?
Tako se kulturni narodi izopauju i postupno propadaju.
Pa i brak ne moe biti sam sebi svrhom, ve mora sluiti vanijem cilju: razmnoavanju i odravanju vrste i rase.
Samo je to njegov smisao i zadaa.
mein kampf
97
Na ovim se pretpostavkama ipak moe mjeriti njegova ispravnost samo po nainu kako ispunjava ovu zadau.
Rana enidba je ispravna ve i zbog toga, jer mladome braku daje onu snagu iz koje jedino moe proizii zdravo i otporno
potomstvo. Dabome, za njegovo je omoguavanje potreban cijeli niz socijalnih pretpostavki, bez kojih se uope ne moe ni
misliti na rano stupanje u brak. Stoga se rjeenje ovoga tek malog pitanja ne moe nai bez odluujuih mjera u socijalnom
pogledu. Kakav znaaj imaju ove mjere moe se najvie shvatiti po pojavama u vremenu, kada takozvana socijalna republika
svojom nesposobnou ne moe rijeiti stambeni problem i tako jednostavno sprjeava mnogobrojne brakove, te ide na ruku
prostituciji.
Besmisao naeg naina podjele plaa, koji premalo uzima u obzir pitanje obitelji i njene ishrane, isto je tako jedan
od razloga koji tako onemoguuju mnoge rane brakove.
Dakle, stvarnom se suzbijanju prostitucije moe prii samo tada, kad se principijelnom primjenom socijalnih odnosa
omogui ranije stupanje u brak, nego to je to do sada, uglavnom, bio sluaj. Ovo je najbolji preduvjet za rjeenje ovog
pitanja.
U drugom redu, meutim, odgoj i obrazovanje moraju ukloniti cijeli niz teta o kojima se danas gotovo nitko ne
brine. Prije svega, u dosadanjem odgoju mora doi do izjednaavanja duhovne nastave i fzikog odgoja. Ono to se danas
zove gimnazijom posve je malo, u odnosu na grki uzor. U naem se odgoju potpuno zaboravilo da, na duu stazu, samo u
zdravom tijelu moe prebivati zdrav duh. Naroito, kada se, ne uzimajui u obzir pojedine izuzetke, ima u vidu velika masa
naroda. Tada ova maksima dobiva bezuvjetnu vrijednost.
U predratnoj se Njemakoj jedno vrijeme uope vie nije brinulo za ovu istinu. Jednostavno se grijeilo u odnosu
na tijelo, a pri tome se mislilo, da se u jednostranom obrazovanju duha, posjeduje sigurno jamstvo za veliinu nacije. To je
bila zabluda koja se poela osveivati bre nego to se mislilo. Nije ni malo sluajno, to boljeviki val nije nigdje naiao na
plodnije tlo, nego tamo gdje je glau i trajnom neishranjenou stanovalo degenerirano stanovnitvo: u srednjoj Njemakoj,
Saskoj i Ruhrskoj oblasti. Ali u svim ovim podrujima, kao i kod tzv. inteligencije, jedva da se javlja ozbiljniji otpor ovoj
idovskoj bolesti, iz jednostavnog razloga, jer je, dakako, i sama inteligencija tjelesno potpuno propala, iako manje zbog
siromatva, a vie zbog odgoja. Iskljuivi duhovni stav naeg obrazovanja gornjih slojeva ini ih, u vremenima kada ne
odluuje duh ve aka, nesposobnima da se samo i odre, a kamo li jo i probiju naprijed. U tjelesnim nedostacima nerijetko
lei i pravi razlog osobnog kukaviluka.
Pretjerano naglaavanje isto duhovne nastave i zanemarivanje tjelesnog obrazovanja, podstiu kod mnogih ve
u preranoj mladosti nastajanje seksualnih predodbi. Mladi koji se u portu i gimnastici doveo do gvozdene vrstine, tee
podlijee potrebi putenih zadovoljenja, nego treber kojega hrane iskljuivo duhovnom hranom. Pametan bi odgoj ipak ovo
trebao uzeti u obzir. Nadalje, on ne smije ispustiti iz vida da e oekivanja zdrava mlada ovjeka od ene biti drugaija od
oekivanja onog prerano pokvarenog slabia.
Stoga cjelokupni odgoj mora biti postavljen tako, da se slobodno vrijeme mladia upotrijebi za koristan odgoj
njegova tijela. On nema nikakvo pravo da u tim godinama u dokolici tumara unaokolo, da ulicu i kina ini nesigurnima, ve
treba nakon svog uobiajenog dnevnog posla, svoje mlado tijelo eliiti i ovrstiti, da ga jednom i ivot ne bi zatekao suvie
slabunog. To zapoeti, ali i sprovesti, usmjeravati i voditi, zadaa je odgoja mladih, a ne iskljuivo upumpavanje takozvane
mudrosti. On takoer mora raistiti predodbu, da je bavljenje svojim tijelom osobna stvar svakog pojedinca. Ne postoji
nikakva sloboda koja omoguuje grijeiti na raun potomstva, a time i rase.
Usporedo s odgojem tijela treba zapoeti i borbu protiv trovanja due. Cijelokupan na javni ivot danas nalii
stakleniku seksualnih predodbi i podraaja. Neka se samo, eto, pogledaju programi naih kina, varijetea i kazalita i jedva
bi se moglo porei, da to nije prava hrana prije svega za mlade. U izlozima i na oglasnim stupovima radi se s najniim
sredstvima, kako bi se na sebe privukla pozornost gomile. Svakome tko nije izgubio sposobnost uivljavanja u due mladih
je jasno, da ovo u njih mora dovesti do izvanredno tekih oteenja. Ova osjetilno zaguljiva atmosfera vodi do predodbi
i podsticanja u dobi kada djeak za takve stvari ne bi smio imati jo nikakve spoznaje i razumijevanje. Uinak ove metode
odgoja kod dananjih mladih moe se studirati, ali ne ba na ohrabrujui i ugodan nain. Oni su prerano sazreli, a time,
takoer, i prerano ostarjeli. Iz sudskih dvorana mnogo puta do javnosti dopiru dogaaji koji dozvoljavaju strane uvide u
duevni ivot naih etrnaesto i petnaestogodinjaka. Tko e se tada uope uditi, da ve u ovim starosnim krugovima siflis
poinje traiti svoje rtve? I nije li to bijeda, vidjeti kako se neki tjelesni slabi, ali duhovno iskvareni mladi ovjek, uvodi u
brani ivot lekcijama neke velegradske kurve?
Ne, tko ne eli osujetiti prostituciju na vlastitoj koi, mora u prvom redu potpomoi otklanjanju njenih duhovnih
pretpostavki. On mora oistiti ubre naeg moralnog okuenja velegradske kulture, i to bezobzirno i bez kolebanja, ne
obazirui se, prije svega, na galamu i dreku koja e se, naravno, bjesomuno podii. Ako mi ne izvuemo mladost iz gliba
njene dananje okoline, ona e se u njemu utopiti. Onaj tko nee sagledati ove stvari, podrava ih, a time postaje i sukrivcem
u polaganom prostituiranju nae budunosti, koja se, eto, prua postojeoj generaciji samo jednom. Ovo proiavanje nae
kulture mora se protegnuti na gotovo sva podruja. Kazalite, umjetnost, literatura, kino, tisak, plakat i izlozi moraju biti
oieni od pojava trulog svijeta i stavljeni u slubu moralne, dravne i kulturne ideje. Javni ivot mora biti osloboen od
adolf hitler
98
zaguljivog parfema nae moderne erotike, isto tako kao i od svake nemuevne licemjerne iskvarenosti. U svim tim stvarima
morat e se odrediti cilj i put brizi za odravanje duhovnog i tjelesnog zdravlja naeg naroda. Pravo na osobnu slobodu treba
dati prednost obvezi odravanja rase.
Tek nakon provoenja ovih mjera moe se, s izgledom na uspjeh, provesti medicinska borba protiv same zaraze. Samo
se ak i kod toga, ne moe raditi o polovinim mjerama, nego se i ovdje mora donijeti najtee i najpresudnije odluke. Polovinost
je da se neizljeivo bolesnim ljudima prui trajna mogunost okuivanja preostalih zdravih. Ovo odgovara humanosti koja,
da se ne bi uinilo naao jednome, omoguuje propast stotina drugih. Zahtjev da se defektnim ljudima onemogui stvaranje
drugih, isto tako defektnih potomaka, zapravo je zahtjev najjasnijeg razuma i u svom planskom provoenju predstavlja
najhumanije djelo ovjeanstva. On e milijunima nesretnika utedjeti nezasluene patnje, a samim tim, i pridonijeti porastu
ozdravljenja uope. Odlunost nastupanja u ovom smjeru postavit e i zaprjeku daljem irenju spolnih bolesti: Jer, ovdje e
se morati, ako bude neophodno, pristupiti nemilosrdnoj izolaciji neizljeivih bolesnika - barbarska mjera za time pogoenog
nesretnika, ali pravi blagoslov za suvremenike i potomstvo. Prolazna bol jednog stoljea, spasit e od patnje tisuljea.
Borba protiv siflisa i njegove predvodnice prostitucije, jedna je od velikih zadaa ovjeanstva. Velika stoga, jer se
pri tome ne radi o rjeenju nekog pojedinanog pitanja po sebi, ve o otklanjanju cijelog niza teta, koje kao popratne pojave
podstiu ovu zarazu. Jer i ovdje je bolest tijela samo uinak bolesti moralnih, socijalnih i rasnih instinkata.
Ako se ova borba ne povede i izbori, iz udobnosti ili ak kukaviluka, pogledajmo tada samo na narode kroz
petsto godina. Slike i prilike gospodina Boga mogle bi se tada viati i susretati vrlo rijetko, a da se ne ogrijeimo u
Najuzvienijega.
A kako se u staroj Njemakoj pokuavalo obraunati s ovom zarazom? Pri sabranom ispitivanju ovdje nam se
namee stvarno alostan odgovor. Svakako da su se u vladinim krugovima spoznale strane tete od ove bolesti, iako se,
moda, nije moglo potpuno promisliti o njenim posljedicama; samo je borba protiv nje potpuno zakazala. I umjesto da
se sprovedu dalekovidne reforme, radije se posezalo za kukavnim mjerama. Tu i tamo se oko te bolesti dociralo, a uzroke
ostavljalo uzrocima. Pojedine su prostitutke podvrgavane lijenikom pregledu, stavljane su pod nadzor onoliko koliko je to
bilo uope mogue, a u sluaju utvrene bolesti, stavljane su u lazarete iz kojih su tada, nakon provedenog vanjskog lijeenja,
ponovno putane meu svijet.
Dabome, uveden je i zatitni paragraf, prema kome je onaj, tko nije potpuno zdrav, ili sasvim izlijeen, pod
prijetnjom kazne, morao izbjegavati seksualno openje. Svakako da je ova mjera po sebi bila potpuno ispravna, samo je u
njenom praktinom provoenju tako dobro u cijelosti zakazala. Prvo bi ena, u sluaju nesree koja bi je zadesila - ve i zbog
takvog naeg, ili bolje njenog odgoja - u najveem broju sluajeva bila pozvana da se pojavi kao svjedok protiv bijednog
kradljivca njena zdravlja - pod esto puta munim popratnim okolnostima - teko i dozvolila da je dovuku u sudnicu. Upravo
bi to njoj najmanje koristilo, pa e ona, bez daljnjega, u najveem broju sluajeva biti ta, koja e od svega najvie trpjeti - jer,
zar ipak nee prijezir njene odbojne okoline pogoditi ba najvie nju, nego to bi to bilo kod mukarca. I konano, zamislimo
samo njen poloaj, ako je prenositelj bolesti ba njen suprug! Treba li se ona aliti? Ili, to ona treba tada uiniti?
to se tie mukaraca, tu je, meutim, nazona jo i injenica, da ba on, naalost, nakon obilnog uivanja alkohola,
preesto nabasa na ovu poast, jer je on u ovom stanju najmanje sposoban procijeniti kvalitetu svoje ljepotice, to je i inae
bolesnoj prostitutki previe poznato, i ona stoga uvijek posebno nastoji upecati mukarce upravo u ovakvom idealnom stanju.
Kraj je, meutim, u tome, to se kasnije neprijatno iznenaeni vie nije u stanju, ak ni pri najpomnijem razmiljanju, prisjetiti
svoje nemilosrdne usreiteljice, emu se uope ne treba ni uditi, kad je u pitanju grad poput Berlina, ili Mnchena. Uz to se
jo esto puta radi o posjetiteljima iz provincije, koji su potpuno bespomono izloeni potpunoj aroliji velegrada.
I konano: Tko bi uope mogao znati, je li on sad bolestan ili zdrav? Ne dogaaju li se mnogobrojni sluajevi u
kojima jedan naizgled izlijeeni ponovno dobiva istu bolest i sada uasnu nesreu dalje rasprostire i ini, a da to, prije svega,
jedva da i sam sluti.
Tako je, dakle, praktino djelovanje ove zatite preko zakonskog kanjavanja pojedinih krivaca zaraze u stvarnosti
jednako nuli. Potpuno isto vrijedi i za nadzor nad prostitutkama i, na kraju krajeva, samo ozdravljenje je tada, ak jo i danas,
nesigurno i sumnjivo. Sigurno je samo jedno: zaraza se usprkos svim mjerama sve vie iri. A time se takoer, na najoitiji
nain, potvruje i neuinkovitost tih istih mjera.
Jer, sve to se inae jo dogaalo, bilo je isto tako nedovoljno kao i smijeno. Duhovno prostituiranje naroda nije
sprijeeno, a ni na tom se sprjeavanju nije nita uinilo.
Ali, tko je sve ovo sklon uzeti olako, neka bar jednom proui statistiku dokumentaciju o irenju ove poasti, neka
usporedi njen porast u posljednjih sto godina i neka se tada udubi u njen dalji razvitak - i morat e tada posjedovati magareu
dosjetljivost, a da ne osjeti kako mu kroz kimu prolaze neugodni trnci!
Slabost i polovinost zauzetog stava jo u staroj Njemakoj, prema tako uasnoj pojavi, smije se, dabome, vrjednovati
kao vidljivi znak propadanja naroda. Ako vie nema snage za borbu za vlastito zdravlje, za- vrava se i pravo na ivot u ovom
svijetu borbe. Taj svijet pripada samo snanim cjelinama, a ne slabim polovinjacima. Jedna od najuoljivijih pojava
propadanja staroga carstva, bilo je polagano sniavanje ope kulturne razine, pri emu ja pod kulturom ne mislim na ono to
mein kampf
99
se danas oznaava pojmom civilizacija. Ona se, ba nasuprot, prije ini neprijateljicom prave duhovne i ivotne razine.
Jo prije prelaska u ovo stoljee, poeo se u nau umjetnost probijati element, koji je do tada vrijedio kao potpuno
stran i nepoznat. Svakako da su se i u prijanjem vremenu ponekad dogaale zabune i u ukusu, samo se u tim sluajevima ipak
vie radilo o umjetnikim skretanjima kojima je potomstvo moglo pridati bar neku povijesnu vrijednost, kao o proizvodima ne
vie umjetnikog, nego, tovie, duhovnog izopaenja, sve do gubljenja duha. U njima se ve poeo kulturno iskazivati onaj
kasnije, dabome, vidljiviji nastajui politiki slom.
Boljevizam umjetnosti je jedino mogui kulturni ivotni oblik i duhovni izraaj boljevizma uope.
Kome se ovo ini iznenaujuim, treba samo baciti pogled na umjetnost sretno boljeviziranih drava, i tamo e se
moi diviti, sa strahom, onim bolesnim izopaenostima luakih i propalih ljudi, koje smo mi upoznali kao slubeno priznatu
umjetnost pod skupnim pojmom kubizma i dadaizma, na kraju prolog i na prijelazu u ovo stoljee. ak i u kratkom razdoblju
postojanja bavarske Republike savjeta, ovo je djelo ve stupilo na svjetlost dana. Ve ovdje se moglo vidjeti kako su svi ti
zvanini plakati, promidbeni crtei u novinama, itd. u sebi nosili ne samo peat politikog, ve i kulturnog propadanja.
Ma kako se malo, recimo jo prije ezdeset godina, mogao zamisliti politiki slom ove sada ve dostignute veliine,
isto se tako malo mogao zamisliti i kulturni slom, kakav se poeo pojavljivati od 1900. godine na futuristikim i kubistikim
izlobama. Prije ezdeset bi godina izloba takozvanih dadaistikih doivljaja izgledala jednostavno nemoguom, a njeni
bi organizatori zasigurno dospjeli u ludnicu, a oni danas predsjedaju ak i umjetnikim udrugama. Ova poast tada nije mogla
nastati, jer, niti bi to trpjelo javno mnijenje, niti bi to drava mirno gledala. Jer je stvar dravnog vodstva izbjei da narod ne
bude otjeran u naruje ludila. Na tome bi takav razvoj morao jednog dana ipak zavriti. Naime, onoga dana kada bi ova vrsta
umjetnosti stvarno odgovarala opem shvaanju, nastupila bi jedna od najteih promjena ovjeanstva; time bi poeo nazadak
ljudskog mozga, a kraj se teko moe uope i zamisliti.
im se s ovog stajalita pogleda razvitak naeg kulturnog ivota posljednjih dvadeset i pet godina, vidjet e se sa
strahom, koliko smo mi ve zapali u taj nazadak. Svugdje nailazimo na klice koje uzrokuju poetak bujanja korova, zbog koga
e naa kultura, prije ili kasnije, morati propasti. A u njima moemo prepoznati pojave propadanja polagano truleeg svijeta.
Teko onim narodima, koji vie nee biti u stanju zagospodariti ovom boleu.
Takve su se bolesti mogle u Njemakoj utvrditi gotovo u svim podrujima umjetnosti, i kulture. Ovdje sve izgleda
kao da je ve prekorailo svoje vrhunce i pourilo u ponor. Kazalite vidljivo tone sve dublje i dublje, i svakako bi kao kulturni
imbenik, ve do sada nestalo bez ostatka, da se protiv ove prostitucije umjetnosti nisu okrenula bar dvorska kazalita. Ako
se izuzmu njihovi i jo neki drugi, pohvale vrijedni izuzeci, tada je za naciju najsvrsishodnije, da se posjete predstavama
takve vrste sasvim izbjegnu. Bio je to tuni znak unutarnjeg propadanja, pa se mlade ve nije ni smjelo slati u najvei broj
tih takozvanih mjesta umjetnosti, to se moralo priznati ve sasvim sramotno, otvoreno, s jednim openitim panoptikum
upozorenjem: Mladima ulaz zabranjen.
Zamislimo, da su se takve mjere opreza morale provoditi na mjestima koja su se morala osnovati u prvom redu
zbog obrazovanja mladih, a ne za uivanje starih, blaziranih ivotnih slojeva. A to bi tek mogli rei veliki dramatiari svih
vremena za jednu takvu mjeru, a to tek prije svega za okolnost koja joj je dala povoda? Kako bi samo planuo Schiller, kako
bi ogoreno od toga okrenuo glavu Goethe!
Ali, dakako, to su Schiller, Goethe ili Shakespeare, prema herojima novijeg njemakog pjesnitva! Stare, istroene,
preivjele, ne, prevladane pojave. Jer je to bila osobitost toga vremena: ne samo da je ono samo proizvodilo sve vie prljavtine,
nego je jo iznad svega zablatilo sve stvarne veliine prolosti. To je, svakako, pojava koja se uvijek moe promatrati u takvim
vremenima. to su podliji i bjedniji proizvodi nekog vremena, kao i njegovi ljudi, tim se vie mrze svjedoci nekadanje
jedinstvene veliine i dostojanstva. U takvim bi se vremenima najradije htjelo uguiti sjeanja na prolost ovjeanstva uope,
da bi se, iskljuivanjem svake mogunosti usporedbe, moglo vlastiti ki podvaljivati kao umjetnost. Otuda e svaka nova
institucija, to je vie bjednija i jadnija.
tim vie nastojati izbrisati i posljednje tragove prolosti, dok e se svaka stvarno dragocjena inovacija ovjeanstva, opet bez
potekoa, moi nadovezati na dobre tekovine prolih generacija, pa ih ak esto puta tek sada dovesti do pravog znaenja.
Ona se ne mora bojati da e, recimo, izblijediti pred prolou, nego i sa svoje strane daje opem blagu ljudske kulture takav
dragocjeni prilog, pa e ono, esto, upravo za svoje potpuno uzdignue, htjeti i samo uvati i njegovati sjeanja na prijanja
dostignua, da bi tako novim djelima na najbolji mogui nain, moglo osigurati potpuno razumijevanje sadanjosti. Samo
onaj koji sam nije u stanju nita dragocjenog pokloniti svijetu, a nastoji se uiniti takvim kao da hoe dati bog zna to, - Boe,
eto, hoe neto dati - mrzit e sve stvarno ve dato, a i to e, takoer, najradije negirati, ili ak unititi.
To ni u kom sluaju ne vrijedi samo za nove pojavnosti na podruju ope kulture, nego takoer i za one iz podruja
politike. Novi e revolucionarni pokreti tim vie mrziti stare oblike, to su oni sami u odnosu na njih manje vrijedni. I ovdje
se, takoer, moe vidjeti kako nastojanje da se vlastiti ki prikae kao neto vrijedno pozornosti, vodi slijepoj mrnji prema
nadmonim vrijednostima prolosti. Dokle god, na primjer, povijesno sjeanje na Friedricha Velikog nije izumrlo, Friedrich
Ebert je u stanju izazvati samo uvjetno divljenje. Heroj iz Sanssoucia odnosi se prema bivem bremenskom gostioniaru
otprilike kao sunce prema mjesecu; tek kada zgasnu sunevi zraci, moe zasjati mjesec. I stoga je potpuno shvatljiva mrnja
adolf hitler
100
naih mjeseeva ovjeanstva prema zvijezdama stajaicama. U politikom ivotu uobiavaju takve nule, ako im Sudbina u
prolazu baci u krilo vlast, ne samo da s neumjerenom revnou blate i prljaju prolost, ve i sami sebe vanjskim sredstvima
izuzimaju od ope kritike. Kao primjer moe posluiti republikansko zatitno zakonodavstvo novog njemakog carstva.
Ako stoga nekakva nova ideja, neko uenje, neki novi svjetonazor ili ak politiki kao i gospodarski pokret pokua
osporiti cjelokupnu prolost, hoe je prikazati loom ili bezvrijednom, ve se samo zbog tog povoda mora biti krajnje oprezan
i nepovjerljiv.
Najei razlog za takvu mrnju je ili samo vlastita manja vrijednost, ili ak loa namjera po sebi. Stvarno blagoslovljena
obnova ovjeanstva uvijek i vjeito e se nadograivati tamo, gdje je prestao posljednji dobar temelj. Ona se nee morati
sramiti upotrebe ve postojeih istina. Zar cjelokupna ljudska kultura i ovjek sam nisu samo uinak jednog jedinog dugog
razvoja u kojem je svaka generacija prilagala svoj kamen temeljac i ugradila ga u nju. Smisao i svrha revolucije nije sruiti
cijelu zgradu, nego otkloniti loe uklopljeno ili neodgovarajue, da bi se tada na ponovno osloboenom zdravom mjestu dalje
gradilo i dograivalo.
Samo tako e se moi i smjeti govoriti o napretku ovjeanstva. U drugom se sluaju svijet nikada ne bi mogao
potedjeti i spasiti od kaosa, jer bi tada, zaboga, pravo na odbijanje prolosti pripadalo svakoj generaciji, a time bi ona uslijed
toga, eto, kao pretpostavku svog vlastitog rada smjela razoriti djela prolosti.
Ali, u stanju nae cjelokupne predratne kulture nije bila najgora samo potpuna impotencija umjetnike i ope kulturne
stvaralake snage, nego mrnja kojom se blatila i brisala uspomena na veliku prolost. Skoro u svim podrujima umjetnosti,
naroito u kazalitu i knjievnosti na prijelasku u ovo stoljee, poelo se stvarati ne samo manje znaajno novoga, nego se, to
vie, ono najbolje staro obezvrjeuje i prikazuje kao neznaajno i prevladano, kao da je to vrijeme najsramnije neznaajnosti
bilo u stanju neto prevladati. Ali, iz tog nastojanja da se prolost izbrie pred oima suvremenika, proizila je, sasvim
jasno i prepoznatljivo, i zla namjera tih apostola budunosti. Na tome se trebalo uvidjeti da se ovdje nije radilo ni o kakvim
novim, iako pogrenim, kulturnim shvaanjima, ve o procesu razaranja temelja kulture uope i o, na taj nain, nastajuem
izluivanju zdravog osjeaja umjetnosti - te o duhovnoj pripremi politikog boljevizma. Jer, ako se Periklovi suvremenici
prikazuju kao utjelovljenja Partenona, tada se boljeviku stvarnost moe iskazivati kubistikom grimasom.
S tim u vezi mora se i ovdje ponovno ukazati na vidljivi kukaviluk u dijelu naeg naroda koji bi na osnovu svoga
obrazovanja i svoga stava morao biti obvezatan boriti se protiv ove kulturne sramote. Iz straha od galame boljevikih apostola
umjetnosti, koji svakog onoga tko u njima nee vidjeti krunu stvaralatva, napadaju na najbjesomuniji nain etiketirajui ga
kao nazadnog malograanina, neprestano se odustajalo od svakog ozbiljnog otpora i priklanjalo tome, to je,eto, izgledalo
kao ipak neizbjeno. ovjeka obuzima pravi strah da ne bi bio rastrgnut od tih poluluaka ili lupea nerazumnosti; kao da
je to neka sramota ne shvatiti proizvode duhovnih degenerika ili raspojasanih varalica. Ovi kulturni mladci posjedovali su,
dakako, vrlo jednostavna sredstva da tu svoju besmislicu potambiljaju kao snanu stvar, potvrenu od samog Boga; oni su
iznenaenom svijetu prikazivali svaku nerazumljivu i vidljivo sumanutu stvar kao takozvani unutarnji doivljaj, oduzimajui
ve unaprijed, na tako jeftin nain, rije odgovora najveem broju ljudi. Jer, uope se nije trebalo ni moralo sumnjati u to da
bi i ovo mogao biti unutarnji doivljaj, ali se ipak moralo sumnjati u to, je li prihvatljivo zdravom svijetu nuditi halucinacije
duevnih bolesnika ili zloinaca. Djela Moritza von Schwinda ili Bcklina, bila su takoer unutarnji doivljaji, ali boanski
nadarenih umjetnika, a ne nekakvih lakrdijaa.
Tu se ipak mogao tako dobro prouiti bijedni kukaviluk nae takozvane inteligencije, koja se sklanjala s puta
svakom ozbiljnijem otporu protiv ovog trovanja zdravog instinkta naeg naroda i preputala narodu da se sam suoava s ovom
drskom besmislicom. Da se ne bi drao umjetniki neukim, uzimala se u obzir svaka umjetnika nakaza, da bi se konano, u
procjeni dobrog i loeg stvarno postalo nesigurnim. Uzevi sve u svemu, bili su to znaci tekog nastupajueg vremena.
*
Kao znaajno obiljeje moe se jo utvrditi i sljedee: U devetnaestom su stoljeu nai gradovi sve vie poeli gubiti svojstva
kulturnih gradia i srozavati se u isto ljudska obitavalita. Slaba povezanost dananjeg velegradskog proletarijata sa svojim
mjestom stanovanja, posljedica je injenice, da se ovdje stvarno radi samo o sluajnom mjestu boravka pojedinaca, i ni
o emu drugome. Ovo jednim dijelom ovisi o estim promjenama mjesta stanovanja uvjetovanim socijalnim odnosima,
koji ovjeku ne daju vremena za prisnije povezivanje sa svojim gradom, a drugim opet dijelom, uzrok treba traiti u opoj
kulturnoj besciljnosti i siromatvu naih dananjih gradova.
Jo u vrijeme oslobodilakih ratova, njemaki gradovi nisu bili malobrojni samo po svom broju, nego su bili skromni
i po veliini. Ovo malo pravih velegradova bili su najveim dijelom prijestolnice, i kao takvi redovito su imali odreenu
kulturnu vrijednost i najee, takoer, i odreenu umjetniku sliku. Tih nekoliko mjesta s vie od pedeset tisua itelja bila
su, prema gradovima s jednako brojnim stanovnitvom danas, bogati u znanstvenim i umjetnikim vrijednostima. Kad je
Mnchen imao ezdeset tisua dua, ve je tada stremio postati jednim od prvih njemakih umjetnikih gradia; danas je
mein kampf
101
skoro svako tvorniko mjesto dostiglo ovaj broj, ako ga ve nije i viestruko premailo, a da ponekad opet ne moe nazvati
vlastitom ni najmanju od stvarnih vrijednosti. Obine gomile stambenih i najamnih vojarni i nita vie. Kako bi uope s
takvim mjestom bez ikakve znamenitosti mogla nastati neka naroita povezanost, prava je zagonetka. Nitko se nee posebno
prisnije povezati s gradom koji nema za ponuditi nita drugo nego ba kao i svaki drugi, kome takoer nedostaje svaka
individualna crta i u kome se oito izbjegava sve to bi moglo izgledati kao umjetnost ili slino.
Ali, to nije sluaj samo u malim, ve i stvarno veliki gradovi s rastuim priljevom itelja, takoer postaju, u odnosu
na taj priljev, sve siromaniji pravim umjetnikim djelima. Oni djeluju sve neuglaenije i poprimaju potpuno jednaku sliku,
samo, naravno, u veem opsegu, kao i mala siromana tvornika naselja. Ono to je u novije vrijeme pripadalo kulturnom
sadraju naih velegradova, sasvim je nedovoljno. Svi se nai gradovi rese slavom i dragocjenostima prolosti. Kad bi se iz
dananjeg Mnchena odjednom, eto, uzelo, recimo, sve to je stvoreno pod Ludwigom I., utvrdilo bi se s uasom kakav je od
tog vremena sirotinjski porast znaajnih umjetnikih ostvarenja. Isto vrijedi i za Berlin, kao i za najvei broj drugih velikih
gradova.
Ali, bitno je ipak sljedee: nai dananji veliki gradovi ne posjeduju ni jednog spomenika koji bi trebao reprezentirati
cjelovitu sliku grada i mogao biti neto kao zatitni znak odreenog cjelovitog vremena. A to je ba bio sluaj s gradovima
starog vremena; svaki od njih je posjedovao naroiti spomenik svoga ponosa. Ono to je karakteristino za antike gradove
nije sadrano u privatnim graevinama, ve u opedrutvenim spomenicima koji nisu bili namijenjeni samo jednome trenu,
ve vjenosti, jer se u njima nije trebalo ogledati bogatstvo nekog posjednika pojedinca, ve veliina i znaaj opega. Tako su
nastajali spomenici koji su bili vrlo pogodni da stanovnika pojedinca na neki nain povezu s njegovim gradom, a koji nama
danas ponekad izgledaju skoro nerazumljivim. Jer, ono to su oni imali pred oima, manje su bile siromane kue privatnih
posjednika, a vie raskone graevine cjelokupne zajednice. Njima nasuprot, stambene zgrade stvarno djeluju kao beznaajna
sporednost.
Ako se usporede odnosi veliina antikih dravnih graevina sa stambenim zgradama tog istog vremena, tek e se
tada shvatiti izrazita mo i snaga naglaavanja principa, da se javnim graevinama dade prvo mjesto. Ono to mi danas u
gomilama ruevina i poljima razvalina antikog svijeta s divljenjem susreemo kao jo malobrojne upadljive kolose, nisu
bive poslovne palae, ve hramovi i dravne graevine, dakle djela iji je posjednik bila zajednica. ak i u bljetavilu Rima
kasne dobi, prvo mjesto nisu zauzimale vile i palae graana pojedinaca, ve dravni hramovi i ljeilita, velika sportska
igralita, cirkusi, akvadukti, bazilike itd., dakle ono, to je pripadalo cjelokupnom narodu.
ak se i germanski srednji vijek pridravao toga vodeeg principa, iako potpuno drugaijeg umjetnikog shvaanja.
Ono to je u starom vijeku nalo svoj izraz u Akropoli ili Pantheonu, umotavalo se sada u oblike gotske katedrale. Kao divovi
uzdizale su se te monumentalne graevine iznad arenila malih zanatskih graevina od drveta ili cigle srednjovjekovnog
grada i tako postajale zatitni znaci koji ak jo i danas, i pored toga to se pored njih uzdiu ove iznajmljivake vojarne,
odreuju karakter i sliku tih mjesta. Mnsterske katedrale, vijenice i hale trgovine itom, kao i kule straare, vidljivi su znaci
shvaanja koja, na kraju krajeva, opet odgovaraju samo antici.
A kako je danas stvarno alostan postao odnos izmeu dravne i privatne gradnje! Da je sudbina Rima zadesila
Berlin, tada bi se potomci, kao najveim djelima naeg prolog vremena, mogli diviti robnim kuama nekolicine idova
i hotelima nekih kompanija, karakteristinom izrazu kulture naih dana. Neka se bar usporedi grozan nesklad koji vlada u
nekom gradu kao to je ak i sam Berlin, izmeu graevina carstva i ovih koje pripadaju fnancijskom kapitalu i trgovini.
Ve i sam iznos namijenjen dravnoj gradnji, najee je zaista smijean i nedovoljan. Ne stvaraju se djela za
vjenost, nego najee samo za trenutnu potrebu. A da se pri tome uope ne vidi neki vii smisao. Berlinski je dvorac u
vrijeme svoje izgradnje bio djelo drugog znaenja, nego to je recimo nova knjinica u suvremenom okviru. Dok je vrijednost
jednog jedinog bojnog broda oko ezdeset milijuna, za prvu raskonu graevinu carstva, koja je trebala biti predodreena
vjenosti, za zgradu Reichstaga, jedva da je bila odobrena polovica te svote. Pa ak kad je dolo i do odluivanja o pitanju
unutarnjeg ureenja, visoki dom je glasovao protiv promjene kamena i naredio da se zidovi obloe gipsom; taj puta su, dodue,
parlamentarci djelovali izuzetno potpuno ispravno; gipsanim glavama stvarno nije mjesto meu kamenim zidovima.
Tako naim dananjim gradovima nedostaju uzvieni zatitni znaci narodne zajednice, i zbog toga se ne bi smjelo
uditi, ako ona u svojim gradovima ne vidi zatitni znak ili simbol ak ni same sebe. Mora doi do propadanja, koje e se
praktino iskazati u potpunom nesudjelovanju dananjeg velegraanina u sudbini svoga grada.
I to je takoer znak utonua nae kulture i naeg opeg sloma. Vrijeme se gui u potpunoj svrsishodnosti, bolje
reeno, u sluenju Novcu. Ali se tada ne treba ni uditi, ako pod takvim boanstvom preostaje malo osjeaja za heroizam.
Dananja sadanjost anje samo ono to je posijala posljednja prolost.
*
Sve ove pojave propadanja, samo su krajnje posljedice nedostatka odreenog ujednaenog priznatog svjetonazora,
te iz toga nastale ope nesigurnosti u procjeni i zauzimanju stava prema pojedinim velikim pitanjima vremena. Zato i jest,
poevi ve od odgoja, sve polovino i kolebljivo, strahuje se od odgovornosti i tako zavrava u kukavikom trpljenju vlastitih
adolf hitler
102
priznatih teta. Opijenost humanou postaje modom a time to se slabiki poputa izrodima, a uva pojedince, rtvuje se
budunost milijuna.
Koliko sve vie prevladava opa razuzdanost pokazuje promatranje predratnih religioznih prilika. I ovdje je ve
odavno u velikim dijelovima nacije bilo izgubljeno jedinstveno i uinkovito uvjerenje u pogledu svjetonazora. Pri tome
su manju ulogu imali oni bivi sljedbenici crkve koji su se iz nje izdvojili, nego svi ostali ravnoduni. Dok su obe vjere
u Aziji i Africi odravale svoje misije, da bi pridobile nove sljedbenike svoga uenja - djelatnost koja je prema prodoru
muhamedanske vjere mogla iskazati samo vrlo skromne uspjehe - gubili su se samo u Europi milijuni, i ponovno milijuni
unutarnjih sljedbenika, koji su se prema religioznom ivotu ili uope odnosili strano, ili pak mijenjali svoje vlastite putove.
Posljedice, naroito u moralnom pogledu, ni u kom sluaju nisu bile povoljne.
Vri jedna je pozornosti i pojava sve ee nastupajue borbe protiv dogmatskih temelja pojedinih crkava, bez kojih
na ovom ljudskom svijetu nije praktiki ni zamisliv opstanak nekog religioznog vjerovanja. iroka masa naroda ne sastoji
se od flozofa; upravo je ba vjera, esto jedina osnova bilo kojeg moralnog svjetonazora. Razliite zamjene, s obzirom na
postignute uspjehe, nisu bile ba tako svrsishodne, da bi se u njima mogla vidjeti korisna zamjena za dosadanja religiozna
shvaanja. Ali, ako bi religiozno uenje i vjera trebali stvarno obuhvatiti iroke slojeve, tada je neophodan autoritet sadraja
ovog vjerovanja temelj svake stvarnosti. to je pak za obian ivot dotian ivotni stil, bez kojega zasigurno stotine tisua
najbolje stojeih ljudi moe ivjeti razumno i mudro, a milijuni drugih ne, to su za dravu dravni ustav, a za dotinu religiju
dogme. Tek kroz njih se kolebljiva i beskrajno rastezljiva ista duhovna ideja tono razgraniava i dovodi u neki oblik,
bez kojega ona nikada ne bi mogla postati vjerom. U drugom sluaju ideja nikada ne bi mogla prerasti neki metafziki
pogled, pa ak, kratko reeno, ni flozofjsko miljenje. Napad na dogme po sebi zbog toga je jako slian borbi protiv opih
zakonskih temelja drave. I kao to bi njoj bio kraj u potpunoj dravnoj anarhiji, tako bi i onoj drugoj kraj bio u bezvrijednom
religioznom nihilizmu.
Ali procjena vrijednosti neke religije politiarima smije biti manje odreena, recimo, njenim prateim nedostacima,
a mnogo vie prikladnou njene vidljivo bolje zamjene. Ali tako dugo dok takva zamjena nedostaje, postojee mogu razoriti
samo luaci i zloinci.
Dabome, da zbog ovih, ne ba tako zadovoljavajuih religioznih prilika, nisu najmanje krivi oni, koji religiozne
predodbe optereuju ovozemaljskim stvarima i na taj nain esto zapadaju u sasvim nepotreban sukob s takozvanom
egzaktnom znanou. Ovdje e pobjeda, iako nakon teke borbe, skoro uvijek pripasti posljednjoj, ali e religija u svih onih
koji se nisu u stanju uzdii iznad isto vanjskog znanja, pretrpjeti velike tete.
Najgora su ipak pustoenja koja nastaju zlorabom religioznog uvjerenja u politike svrhe. Stvarno je nemogue
istupiti dovoljno otro protiv onih bijednih pekulanata koji u religiji ele vidjeti samo sredstvo koje e im pribaviti politike,
bolje reeno, poslovne usluge. Ti drski laljivci dree svojom glasinom, da bi, svakako, i drugi grjenici, irom cijelog svijeta,
mogli uti njihovo uvjerenje, ali ne da bi za njega, ako je potrebno i umrli, ve da bi uz pomo njega mogli bolje ivjeti.
Za jednu jedinu politiku prijevaru odgovarajue vrijednosti, oni e prodati smisao svog cjelokupnog vjerovanja. Za deset
parlamentarnih mandata, povezat e se s marksistikim smrtnim neprijateljima svake religije - a za jednu ministarsku stolicu
sklopit e brak i sa samim avlom, ukoliko ovoga ne bi otjerao jo preostali djeli ljudskosti u njemu.
Ako je u predratnoj Njemakoj religiozni ivot bio za mnoge neprijatnog ukusa, onda je to trebalo pripisati zlorabi
kranstva koju je provodila takozvana kranska stranka, kao i besramnosti s kojom se katoliku vjeru pokuavalo
identifcirati s politikom strankom.
Ova je podvala bila usud, koji je nizu nitarija donio parlamentarne mandate, a crkvi tetu.
Uinak je ipak trebala snositi cjelokupna nacija, time to su se posljedice na taj nain uvjetovanog slabljenja
religioznog ivota, javile upravo u vrijeme u kome se je i bez daljnjeg sve poelo omekavati i slabiti, a predajom sauvanim
osnovama obiaja i morala prijetio je slom.
I to su takoer bile pukotine i razvaline u naem narodnom tijelu, koje su mogle biti bezopasne tako dugo, dok se ne
bi pojavilo neko posebno optereenje, koje je moralo postati nesreom, jer je zbog pritiska velikih dogaaja pitanje unutarnje
vrstine nacije poprimalo odluujue znaenje.
*
Isto su tako paljivom oku bile uoljive i tete nastale u podruju politike, koje bi, ako u skoro vrijeme ne doe
do poboljanja ili promjene, smjele i morale znaiti nadolazeu propast carstva. Besciljnost njemake unutarnje i vanjske
politike bila je vidljiva svakome tko nije htio biti namjerno slijep. ini se da je kompromisno gospodarstvo najvie odgovaralo
Bismarckovoj izjavi da je politika umjetnost mogueg. Ali je ipak izmeu Bismarcka i kasnijih njemakih kancelara, bila
prisutna mala razlika, koja je prvome omoguavala da si dozvoli takvu izjavu o biti politike, dok je isto takvo shvaanje iz
usta njegovih nasljednika moralo imati sasvim drugaije znaenje. Jer, Bismarck je s ovom reenicom samo htio rei, da se
za ostvarenje nekog odreenog politikog cilja mogu primijeniti sve mogunosti, odnosno, da se moe postupati prema svim
datim mogunostima; a njegovi su nasljednici u ovoj izjavi vidjeli sveano osloboenje od neophodnosti da se uope politiki
mein kampf
103
misli, ili ima ciljeve. A politiki ciljevi za voenje carstva u to vrijeme stvarno jo nisu ni postojali. Ovdje je ipak nedostajala
nuna osnova odreenog svjetonazora, kao i neophodna jasnoa zakona unutarnjeg razvitka politikog ivota uope.
Nije bilo malo onih koji su u ovom smjeru sumorno gledali na razvoj i jadikovali zbog nepostojanja plana i
promiljenosti u politici carstva, dakle, vrlo rado uviali svoje unutarnje slabosti i upljine, ali su to bili samo marginalci
u politikom ivotu: slubena vladina mjesta su se prema spoznajama jednoga Houstona Stewarta Chamberlaina, odnosila
isto tako ravnoduno, kao, to to ine jo i danas. Ti su ljudi preglupi da sami neto misle i smisle, da od drugih naue ono
neophodno - jedna prastara istina koja je potakla Oxenstierna na uzvik: Svijetom vlada samo djeli mudrosti, od kojega
je djelia opet, naravno, gotovo svaki savjetnik ministarstva otjelovljenje samo jednog atoma. Otkada je Njemaka postala
Republikom, ovo dodue vie i ne vrijedi - stoga je i Zakonom o zatiti Republike zabranjeno u tako to vjerovati, ili ak i
izgovoriti. Ali za Oxenstierna je bila srea to je ivio tada, a ne danas, u ovoj mudroj Republici.
Kao daleko najslabija toka jo i u predratnom vremenu, bila je mnogostruko uoena institucija u kojoj se trebala
otjeloviti mo carstva: Parlament, Reichstag. Kukaviluk i nepostojanje odgovornosti ovdje su se sjedinili na najsavreniji
nain.
Jedna od besmislica koja se, ne tako rijetko, moe uti i danas je, da je parlamentarizam u Njemakoj zakazao ve
od revolucije . Time se samo polagano pobuuje utisak, kao da je, recimo, prije revolucije sve bilo drugaije. U stvarnosti,
ova institucija ne moe uope drugaije, nego unitavajue ni djelovati - a ona je to inila, dakako, jo i u ono vrijeme, kada je
najvei broj njih jo nosio oglavinu, nita nije vidio, ili nije elio vidjeti. Jer zbog toga to je Njemaka sruena, ni najmanjim
dijelom ne treba zahvaliti ovoj instituciji; da do katastrofe nije dolo ve prije, ne moe se pripisati u zasluge Reichstagu, ve
otporu prema njemu, koji je podupro djelatnost ovog grobara njemake nacije i njemakog carstva jo u godinama mira.
Od neizmjerno stranih teta za koje neposredno ili posredno treba zahvaliti ovoj instituciji, ja elim istai samo
jednu jedinu nesreu, koja najvie odgovara unutarnjem biu ove najneodgovornije institucije svih vremena: uasavajuu
polovinost i slabost politikog vodstva carstva, kako prema unutra, tako i prema van, koju u prvom redu treba pripisati
uinku Reichstaga, koji je bio glavni uzrok politikog sloma.
Polovino je bilo sve to je na bilo koji nain bilo podinjeno utjecaju ovog parlamenta, gledalo se na to kako mu
drago.
Polovina i slaba bila je politika saveznitva carstva prema van. Time to se htjelo odrati mir, moralo se neizbjeno
usmjeravati ka ratu.
Polovina je bila i politika prema Poljskoj. Izazivalo se, a da se nikada nije bilo to ozbiljno poduzimalo. Uinak je
bio, niti pobjeda Nijemstva, niti smirivanje Poljske, ali zato, neprijateljstvo s Rusijom.
Polovino je bilo i rjeenje elsas - lotharingijskog pitanja. Umjesto da se brutalnom akom, jednom zauvijek, smrvi
glava francuskoj hidri, a nakon toga Elsaanima priznaju ista prava, nita se od oboje nije uinilo. A i nije se uope nita ni
moglo, jer su u redovima najveih stranka takoer sjedili izdajnici zemlje - u Centru npr. gospodin Wetterle.
Sve bi se to, ipak, jo i moglo podnijeti, da sveopoj polovinosti nije rtvom pala sila od ijeg je postojanja,
konano, ovisio opstanak carstva: vojska.
Samo ono to je takozvani Njemaki Reichstag ovdje zgrijeio, bilo bi dovoljno da ga njemaka nacija za sva
vremena optereti prokletstvom. Iz najbjednijih razloga ove su parlamentarne stranake propalice naciji ukrale i izbile iz ruku
oruje samoodranja, jedinu zatitu slobode i nezavisnosti naeg naroda. Kada bi se danas otvorili grobovi fandrijske visoravni,
iz njih bi ustali krvavi tuitelji, stotine tisua najboljih mladih Nijemaca, koji su zbog nesavjesnosti ovih parlamentarnih
zloinaca, loe i polovino osposobljeni, bili ubaeni u naruje smrti; Njih i milijune mueva, koji su potonuli u naruju
mrtvih, ili postali bogalji, izgubila je domovina, sve u svemu, da bi se nekolicini stotina narodnih varalica omoguile politike
prijevare, ucjene, ili ak, da sami unaokolo ponavljaju jedne te iste doktrinarne teorije.
Za vrijeme dok je idovstvo pomou svog marksistikog i demokratskog tiska cijelim svijetom irilo lai o njemakom
militarizmu i tako svim sredstvima nastojalo opteretiti Njemaku, odbijale su marksistike i demokratske stranke svako
irenje obrazovanja njemake narodne snage. Pri tome je i ogroman zloin koji je time bio poinjen, morao biti odmah jasan
svakome, tko je mogao samo i pomisliti, da bi u sluaju dolazeeg rata cijela nacija ipak morala stupiti pod oruje, i stoga su,
dakle, zbog ovog mangupluka tih istih reprezentanata vlastitog takozvanog narodnog predstavnitva, milijuni Nijemaca,
loe i polovino izvjebani, bili natjerani pred neprijatelja. Ali, ako se ak izvan razmatranja i ostave posljedice brutalne i
iste nesavjesnosti ovih parlamentarnih slugu, ovaj nedostatak izvjebanih vojnika na poetku rata morao je polagano voditi
njihovom gubitku, to se ba u velikom svjetskom ratu potvrdilo na tako straan nain.
Gubitak borbe za slobodu i nezavisnost njemakog naroda, uinak je ve u miru iskazane polovinosti i slabosti
privlaenja cjelokupne narodne snage za obranu domovine.
*
Dok je na kopnu bilo izvjebano premalo regruta, jednaka polovinost na djelu bila je i u pomorskim snagama
- oruje nacionalnog samoodranja, vie ili manje, je uinjeno bezvrijednim. Ali je, naalost, vodstvo mornarice i samo
adolf hitler
104
bilo zahvaeno duhom polovinosti. Tendencija da se svi brodovi na doku grade uvijek neto manji nego u isto vrijeme na
doku za gradnju poloeni engleski brodovi, bila je malo dalekovidna, ali jo manje genijalna. Upravo fota koja se ve na
poetku ne moe brojano podii na visinu njenog predvienog protivnika, mora nedostatak broja nastojati nadomjestiti
izvanrednom borbenom snagom pojedinanih brodova. Radi se o promiljenoj borbenoj snazi, a ne o nekoj bajoslovnoj
nadmoi u kvaliteti. Ustvari, moderna tehnika je tako napredovala, i postigla tako veliku usklaenost u pojedinim kulturnim
dravama, da je nemogue brodovima neke sile pripisati bitno vea borbena svojstva nego brodovima iste tonae neke druge
drave. A jo je mnogo manje shvatljivo, da se moe postii nadmo putem manjih nosivosti brodova.
Ustvari, malo je tonaa njemakih brodova moglo uslijediti samo na raun brzine i naoruanja. Fraza kojom se
pokuavalo opravdati ovu injenicu, pokazala je, dodue, veoma straan nedostatak mirnodopske logike nadlenih mjesta.
Objanjavalo se, naime, da je njemaki topovski materijal tako uvjerljivo nadmoan engleskom, da njemaka cijev od 28 cm
uope ne odstupa u uinku hica od britanske cijevi od 30,5 cm?
Upravo je zbog toga sada ipak uvedena obveza da se prijee na top od 30,5 cm, jer cilj nije morao biti u dostignuu
iste, nego nadmone borbene snage. Inae bi, takoer, uvoenje Merzera od 42 cm u vojsci bilo Suvino, jer je njemaki
Merzer od 21 cm bio po sebi daleko nadmoan tadanjem francuskom topu okomite paljbe, a tvrave bi pale rtvom, svakako,
i od Merzera od 30,5 cm. Samo je vodstvo kopnene vojske razmiljalo ispravno, ali, mornarice, naalost, ne.
Odustajanje od nadmonog djelovanja artiljerije, kao i od nadmone brzine, temeljilo se je meutim na, u osnovi
pogrenoj, takozvanoj misli o riziku. Ve i oblikom izgradnje fote, vodstvo mornarice se na samom poetku odreklo napada
i usmjerilo usiljeno na obranu. Ali, time se odustalo i od konanog uspjeha, koji je oduvijek bio i mogao biti samo u napadu.
Brod manje brzine i slabog naoruanja bit e najee zbog veeg dometa protivnikova hitca potopljen od breg i
bolje naoruanog. To je morao osjetiti, na najgoriji nain, cijeli niz naih krstarica. Koliko je u osnovi bilo pogreno mirovno
stajalite vodstva mornarice pokazao je rat, koji je, gdje se to uope dogaalo, prisiljavao na prenaoruavanje starih i bolje
naoruavanje novih brodova. Da su u pomorskoj bitci kod Skagerraka njemaki brodovi imali jednaku tonau, jednako
naoruanje i jednaku brzinu kao engleski, tada bi pod orkanom sigurnijih u pogotku, a uinkovitih njemakih granata od 38
cm, britanska fota potonula u vodeni grob.
Japan je neko vodio drugu politiku fote. Tamo su u principu sve snage usmjerene da se u svakom pojedinom novom
brodu postigne nadmona borbena mo, koja e pobijediti pretpostavljenog neprijatelja. Tome je tada takoer odgovarala u tu
svrhu ugraena napadaka oprema fote.
Dok se vodstvo kopnene vojske slobodno dralo po strani od pogrenih zamisli, duhu parlamenta podlegla je
mornarica, iako je, naalost, parlamentarno bila bolje zastupljena. Ona je bila organizirana na polovinim stajalitima
i kasnije je na slinima ustrojena. Ono to je mornarica do tada postigla na besmrtnoj slavi, treba pripisati dobrom radu
njemakih vojnika, kao i sposobnosti i neusporedivom herojstvu pojedinih asnika i posada. Daje bive najvie mornariko
vodstvo bilo na razini genijalnosti tog herojstva, rtve ne bi bile uzaludne.
Tako je moda upravo nadmona parlamentarna spremnost vodeih glava mornarice u miru, postala njenom
nesreom, time, to su naalost i u njenoj izgradnji umjesto usko vojne, odluujuu ulogu poela igrati parlamentarna gledita.
Polovinost i slabost, kao i nedostatak logike miljenja svojstveni parlamentarnoj instituciji, obojila je takoer i vodstvo
fote.
Kopnena vojska se, kao to je ve istaknuto, drala povueno od takvih principijelno pogrenih razmiljanja.
Posebno je Ludendorff, tadanji pukovnik u Velikom Glavnom stoeru, vodio ogorenu borbu protiv zloinake polovinosti
i slabosti, kojom se Reichstag suprotstavljao ivotnim pitanjima nacije i najee ih negirao. Iako je borba koju je tada vodio
ovaj asnik ipak bila uzaludna, polovicu je krivice snosio upravo parlament, a drugi dio, koliko je uope bilo mogue, jo
bjednije dranje i slabost carskog kancelara Bethmanna Hollwega. Ovo ni najmanje ne sprjeava krivce njemakog sloma,
da ba danas ele prebaciti krivicu na onoga, koji se jedini suprotstavio ovom zanemarivanju nacionalnih interesa - prijevara
vie ili manje, ovim uroenim pekulantima nikada nije bila bitna.
Tko promisli na sve ove rtve koje su natovarene naciji kanjivom lakoumnou ovih najneodgovornijih, tko pred
oima ima sve te besciljno rtvovane milijune zdravih ljudi, kao i beskrajno ponienje i sramotu, neizmjernu bijedu koja nas
je pogodila, i zna da je do toga svega dolo samo zbog toga da bi se gomili nesavjesnih trebera i lovaca na poloaje utro put
do ministarskih fotelja, taj e razumjeti da se te kreature stvarno mogu nazivati rijeima kao to su: nitkov, lupe, odrpanac i
zloinac. Inae bi smisao i svrha postojanja ovih izraza u jezinoj upotrebi bila svakako nerazumljiva. Jer, u usporedbi s ovim
izdajicama svoje nacije, svaki je svodnik jo astan ovjek.
Sve su stvarne tamne strane stare Njemake osobito pale u oi tek tada, kada je zbog toga unutarnja vrstoa nacije
morala pretrpjeti tetu. Da, u takvim su sluajevima bile te neprijatne istine ak i izvikivane u iroke mase, dok su inae
mnoge stvari rade sramno preuivane, pa ak dijelom i jednostavno poricane. To je bio sluaj, kad se u otvorenom postupku
neko pitanje moda jo moglo dovesti do poboljanja. Pri tome nadlena mjesta u vladi nisu ba nita znala o vrijednosti i
biti promidbe. Da se kroz pametnu i trajnu primjenu promidbe ak i samo nebo moe narodu prikazati kao pakao i obratno,
najbjedniji ivot kao raj, znao je samo idov, koji je prema tome i djelovao; Nijemac, bolje reeno njegova vlada, o tome nije
imao ni pojma.
mein kampf
105
Ovo se trebalo najtee osvetiti tijekom rata.
*
Nasuprot svim ovim nagovjetajima i bezbrojnim drugim tetama u njemakom su predratnom ivotu, postojale
mnoge prednosti. Pri jednom pravednom ispitivanju mora se ak priznati, da su najvei broj naih lomova, najveim dijelom
imenovali kao svoje vlastite i druge zemlje i narodi, i da su nas u tome ostavljali ak daleko u sjeni, s time to oni nisu
posjedovali mnoge nae stvarne prednosti.
Na vrhu ovih prednosti moe se, pored ostalih, staviti injenica da je njemaki narod skoro meu svim europskim
narodima jo uvijek najvie pokuavao ouvati nacionalni karakter svoga gospodarstva i, usprkos mnogim loim predznacima,
jo je ponajmanje podlegao internacionalnoj fnancijskoj kontroli. Svakako opasna prednost, koja je kasnije bila najvei
izaziva svjetskog rata.
Ako se, meutim, ovo i mnogo to drugog ostavi po strani iz bezbroj zdravih izvora nae nacije, moraju se izdvojiti
tri institucije, koje su na svoj nain bile primjerene, ak i nedostine.
Kao prvo, dravni oblik po sebi, i izraajnost koju je on naao u Njemakoj novoga vremena.
Ovdje se stvarno mora zanemariti pojedine monarhe, kao ljude podlone svim slabostima, koje je zapala briga za
ovu zemlju i njenu djecu - jer, ako bi se ovdje bio popustljiv, moralo bi se uope inae oajavati zbog sadanjosti: nisu li ipak
predstavnici sadanje vlasti, upravo promatrane kao linosti, duhovno i moralno najskromnije koje se pri dugom razmiljanju
uope moe zamisliti. Tko vrijednost njemake revolucije mjeri po vrijednosti i veliini linosti koje je ona od studenoga
1918. poklonila njemakom narodu, on e pokriti svoju glavu od srama pred sudom potomstva, kome vie nee moi zaepiti
usta zatitnim zakonima itd. i koji e stoga rei ono to, eto, mi svi ve danas znamo, naime, da su mozak i vrlina u naih
novonjemakih voa u obrnutom razmjeru s njihovim brbljanjem i porocima.
Sigurno da je monarhija bila mnogima, prije svega irokoj narodnoj masi, otuena. To je bila posljedica injenice, da
monarsi nisu uvijek bili okrueni, recimo, najblistavijima, a posebno ne najodanijim glavama. Oni su, naalost, dijelom vie
voljeli laskavce nego uspravne prirode i tako su od takvih bili i pouavani. Vrlo velika teta u vremenu u kome je svijet u
mnogim pogledima trebao pretrpjeti velike promjene, koje, naravno, takoer nije moglo izdrati shvaanje mnogih zastarjelih
predaja u dvorovima.
Tako pri prijelazu u ovo stoljee obian mukarac i ovjek nije mogao vie izraziti svoje posebno uenje princezi
koja bi u uniformi jahala uzdu fronta. O uinku takve parade u oima naroda, nije se, ini se, moglo dobiti nikakvu
tonu predodbu, jer inae, do takvih i suvie nesretnih nastupa ne bi nikada ni dolazilo. Isto tako, i ne ba uvijek potpuno
prava budalatina o humanosti ovih krugova, djelovala bi prije odbijajue, nego privlano. Ako je, na primjer, princeza X
blagoizvoljela probati jelo u nekoj narodnoj kuhinji s poznatim uinkom, to je moda prije moglo izgledati potpuno dobro,
ali je tada uspjeh bio potpuno suprotan oekivanjima. Pri tome se, bez daljnjega, moe pretpostaviti da Visoanstvo nema
nikakvog pojma o tome, da je jelo na dan njena kusanja bilo pripremljeno malo drugaije, nego to je inae uobiajeno; samo,
bilo je potpuno dostatno, to su to ljudi ve znali.
Tako je najbolja mogua namjera bila smijena, ako ne i razdraujua.
Opisi uvijek poslovine skromnosti monarha, njegovo prerano ustajanje, kao i njegovo pravo izgaranje na radu
sve do kasno u no, a jo k tome uz neprestanu opasnost njegove prijetee neishranjenosti, izazivali su ipak vrlo sumnjiave
izjave. Jer, nitko nije ni elio znati to i koliko je monarh prema sebi milosti; priskrbio bi mu se dostatan obrok; uope se
nije ni nastojalo uskratiti mu neophodan san; bilo bi dovoljno samo to, da je on inae kao ovjek i karakter, imenom svoga
roda i naciji omoguavao ast i dostojanstvo i kao regent ispunjavao svoje obveze. Pripovijedanje bajki, koristilo je vrlo malo,
ali je zato to vie tetilo.
To i mnogo slinoga bile su samo sitnice. Gore je, naalost, u sve veim dijelovima nacije djelovalo sve vee
uvjerenje, da se bez daljnjega vlada odozgo, i da se, stoga, pojedinac nema dakle ni za to dalje brinuti. Sve dokle god je
vlada bila stvarno dobra, ili bar htjela najbolje, stvar je nekako i ila. Ali, jao, ako jednom umjesto vlade koja je po sebi htjela
dobro, treba nastupiti nova, manje ispravna, tada su bezvoljna prilagodljivost i djetinjasto vjerovanje najtea nevolja kakvu
se uope moe i zamisliti.
A svim ovim, i mnogim drugim slabostima stajale su nasuprot nepobitne vrijednosti.
Jednim monarhistikim dravnim oblikom uvjetovan je stabilitet cjelokupnog dravnog vodstva, kao i izvlaenje pos-
ljednjeg dravnog namjetenja iz vreve pekulacija astoljubivih politiara. Nadalje, ast institucija po sebi, kao i ve po njoj
zasnovani autoritet, isto tako uzdravanje inovnikog korpusa i posebno vojske iznad razine stranako - politikih obveza.
K tome je jo dola prednost osobnog utjelovljenja dravnog vrha samim monarhom kao linou i uzorom odgovornosti
koju monarh mora tee nositi, nego sluajna gomila neke parlamentarne veine poslovina istoa njemake uprave bila je
u prvom redu pripisana tome. Konano, kulturna vrijednost monarhije za njemaki narod bila je visoka i mogla je, dabome,
izravnati druge nedostatke.
Njemaki dvorovi su jo uvijek bili gnijezda umjetnikog miljenja, koje je u naem materijaliziranom vremenu prijetilo
adolf hitler
106
izumiranjem. Ono to su njemaki kneevi ba u XIX. stoljeu uinili za umjetnost i znanost bilo je uzrono. U svakom se
sluaju dananje vrijeme s tim uope ne moe usporediti.
*
Kao najvei vrijednosni imbenik u ovom vremenu za poetak i sve ubrzaniji raspad naeg narodnog tijela, trebamo
spomenuti vojsku. Bila je to najmonija kola njemake nacije i nije se uzalud mrnja svih neprijatelja usmjeravala ba protiv
tog zatitnika nacionalne samouprave i slobode. Ovoj se jedinstvenoj instituciji ne moe pokloniti nikakav velianstveniji
spomenik od utvrivanja istine da je ona bila klevetana od svih manje vrijednih, koji su je mrzili, protiv nje se borili, ali
su se je i bojali. To to se niz internacionalnih narodnih eksploatatora iz Versaillesa u prvom redu okrenulo protiv stare
njemake vojske, doputa ovoj da se samo zbog toga prizna kao gnijezdo slobode naega naroda, pred moi burze. Bez
ove upozoravajue snage smisao Versaillesa prema naem narodu bio bi ve odavno sproveden. Ono to njemaki narod
zahvaljuje njemakoj vojsci, moe se kratko saeti u jednu jedinu rije: Sve.
Vojska je odgojila bezuvjetnu odgovornost u vremenu kada je ova osobina postala ve vrlo rijetka, a njeno je
potiskivanje sve ee bilo na dnevnom redu, poev od slike i prilike svake neodgovornosti Parlamenta; ona je, nadalje,
odgajala osobnu hrabrost u vremenu kada je kukaviluk prijetio postati harajua bolest, a spremnost izloiti se rtvi za ope
dobro smatrana je skoro glupou. Samo je onaj izgledao mudrim, tko je vlastito ja umio najbolje tedjeti i isticati. Ona je
bila kola koja je Nijemca pojedinca jo pouavala da dobrobit nacije ne treba traiti u laljivim frazama internacionalnog
bratimljenja Crnaca, Nijemaca, Kineza, Francuza, Engleza, itd., ve u snazi i odlunosti vlastitog narodnog bia.
Vojska je odgojila snagu odlunosti, kad su ve u ivotu djelovanje ljudi poele odreivati neodlunost i sumnja.
Ona je htjela neto znaiti u vremenu kada su ton posvuda davale neznalice, nastojei visoko potovati princip, da je bilo
kakvo zapovijed bolje od nikakvog. U ovom se principu krije jo nepokvareno krepko zdravlje, koje bi se ve odavno izgubilo
u naem ostalom ivotu, da se vojska i njen odgoj nisu brinuli za stalno obnavljanje te iskonske snage. Potrebno je, dakako,
samo pogledati stranu neodlunost naeg sadanjeg carskog vodstva, koje nije u stanju mobilizirati ni za kakvo djelo, osim ako
se ne radi o prinudnom potpisivanju nekog novog dekreta za pljaku naroda; u tom sluaju ono otklanja svaku odgovornost i
potpisuje rigidnom spremnou nekog dvorskog stenografa sve to mu se uope podmetne - jer je u ovom sluaju lako donijeti
odluku; ona mu je, eto, nametnuta.
Vojska je odgojila i idealizam i odanost domovini i njenoj veliini, dok su se u ostalom ivotu sve vie irili lakomost
i materijalizam. Ona je odgajala jedinstven narod protiv podjele na klase i ovdje, moda, poinila jedinu pogreku u instituciji
jednogodinjeg dragovoljstva. Greku zbog toga, jer je njome naruen princip bezuvjetne jednakosti i obrazovaniji ponovno
postavljeni izvan okvira ope okoline, dok bi bilo korisno ba obrnuto. Pri ionako velikoj svjetskoj otuenosti naih viih
slojeva, i sve veeg nastajueg otuenja prema vlastitom narodu, ba je vojska mogla djelovati naroito blagodatno, da je bar
u svojim redovima izbjegavala svako izdvajanje takozvane inteligencije. to se to nije uinilo, bila je grjeka; samo, koja je to
institucija na ovom svijetu bezgrjena? Kod ove je, ipak, bez daljnjega prevladalo ono dobro, tako da je samo mali broj mana
ostao daleko ispod prosjenog stupnja ljudske nedostatnosti.
Ali, u najveu zaslugu vojske starog carstva, mora se uraunati to je ona, u vremenu opeg nadglasavanja glava,
glavu postavila iznad nadglasavanja. Vojska je prema idovsko - demokratskoj zamisli slijepog poklonstva u brojke, vrlo
visoko potivala vjeru u linost. Tako je ona tada odgajala i ono to je bilo najneophodnije potrebno novijem vremenu -
mukarce. - U movari opeg i posvemanog omekavanja i poenivanja, u redovima vojske svake je godine oelieno 350
tisua snanih mladia, koji su u dvogodinjoj vjebi gubili mekou mladosti i stjecali elino - snana tijela. Mlad ovjek,
koji je tijekom vremena uio sluati, mogao je tek potom nauiti zapovijedati. Ve se po koraku prepoznavao odslueni
vojnik
To je bila visoka kola njemake nacije i nije se uzaludno na nju usmjerila estoka mrnja onih koji su iz zavisti i
pohlepe trebali i eljeli nemo carstva i nezatienost njegovih graana. Ono to mnogi Nijemci u zaslijepljenosti ili looj
volji nisu htjeli vidjeti, spoznao je strani svijet; njemaka vojska bila je najsnanije oruje u slubi njemake nacije i ishrane
njene djece.
*
Uz dravno ustrojstvo i vojsku, kao trei u savezu dolazi neusporedivi korpus inovnika starog carstva.
Njemaka je bila najorganiziranija i najbolje voena zemlja svijeta. Ma koliko se htjelo njemakom dravnom
inovniku zamjeriti birokratska zaostalost, ni u drugim dravama u tom pogledu nije bilo bolje, prije - jo gore. Ali, ono to
druge drave nisu imale, bila je izvanredna solidarnost ovog aparata, kao i nepotkupljivo poteno i asno opredjeljenje njegovih
obnaatelja. Bolje iako poneto zastarjelo, ali vrijedno i vjerno, nego li prosvijeeno i moderno, ali zato manje vrijedno po
karakteru, i, kao to se danas esto pokazuje, neznalano i nemono: Jer, na to to se sada ini, kao da je predratna njemaka
uprava svakako bila birokratski uspjena, ali trgovaki loa, moe se odgovoriti samo sljedee: Koja je svjetska zemlja imala
bolje voden i organiziraniji trgovaki pogon u svom dravnom ustojstvu od Njemake? Tek je revolucija omoguila da ovaj
mein kampf
107
uzorni aparat, toliko dugo razaran dok konano nije izgledao zreo za oduzimanje iz ruku svoje nacije, bude u smislu osnivaa
ove republike socijaliziran, to znai, podvrgnut sluenju internacionalnom burzovnom kapitalu kao nalogodavcu njemake
revolucije.
Ono to je pri tome posebno odlikovalo njemaki inovniki korpus i upravni aparat, bila je njegova nezavisnost
od pojedinih vlada, ija politika opredjeljenja nisu mogla imati nikakav utjecaj na poloaj njemakog dravnog inovnika.
Dodue, poslije revolucije ovo se iz temelja izmijenilo. Na mjesto maa i sposobnosti stupio je stranaki stav, ime je
samostalan i nezavisan karakter prije ometan, nego li unaprjeivan.
Zadivljujua snaga i mo starog carstva temeljila se na dravnom ustroju - na vojsci i korpusu inovnika. Oni su
u prvom redu bili uzroci svojstva koje dananjoj dravi potpuno nedostaje: dravnog autoriteta! Oni se nisu temeljili na
naklapanjima u parlamentima i zemaljskim skuptinama, kao ni na zakonima za njihovu zatitu, ili sudskim presudama za
zastraivanje drskih laljivaca itd., ve na opem povjerenju koje se vodstvu i upravi drutva smjelo i moglo ukazivati. Ovo
je povjerenje opet samo uinak nepokolebljivog unutarnjeg uvjerenja u nesebinost i vrijednost vlade i uprave neke zemlje,
kao i suglasnosti smisla zakona s osjeajem opeg pogleda na moral. Jer se vlade i sustavi trajno ne odravaju putem pritiska
sile, ve vjerom u njihovu dobrotu i istinitost u zastupanju i isticanju interesa naroda.
*
Ma kako, dakle, prijetili da su poznate tete predratnog razdoblja teko nagrizale unutarnju snagu nacije, ipak
se ne smije zaboraviti, da je i druge drave pratio najvei broj ovih bolesti, jo vie nego Njemaku, a ipak, u kritinom
trenutku opasnosti nisu zakazale ni propale. A kad se jo k tome pomisli da su prijeratnim njemakim slabostima isto tako bile
suprotstavljene velike snage, tada se posljednje uzroke sloma moe i mora traiti jo i u drugom podruju: a to je, takoer, i
sluaj.
Najdublji i posljednji razlog propadanja starog carstva, bio je u neprepoznavanju i nepriznavanju rasnog problema
i njegova znaaja za povijesni razvoj naroda. Jer, sva zbivanja u narodnom ivotu nisu izraavanje sluaja, nego prirodnih
tokova nagona za samoodranjem i razmnoavanjem vrste i rase, ak. i ako ljudi ne mogu biti svjesni unutarnjih razloga
svojih djelovanja.
adolf hitler
108
Glava 11.
NAROD I RASA
I
ma istina koje tako vidljivo lee na ulici, da ih ba zbog toga obian svijet i ne vidi, pa ak ni ne prepoznaje. On kao
slijepac prolazi pored takvih opepoznatih istina koje bodu oi, i tako je jako iznenaen, kada netko iznenada otkrije ono
to bi svi morali znati. Na stotine tisua Kolumbovih jaja lei unaokolo, samo se Kolumbo ipak rjee susree.
Tako ljudi bez izuzetka putuju unaokolo vrtom prirode, uobraavajui se da skoro sve poznaju i znaju i prolaze ipak,
uz rijetke izuzetke, kao slijepci pored nekog najistaknutijeg vladajueg principa: unutarnje zatvorenosti svih vrsta ivih bia
na ovoj Zemlji.
Ve i povran pogled pokazuje kao gotovo nepromjenjivi osnovni zakon svih bezbrojnih izraajnih oblika ivotne
volje prirode, njen u sebi zaokruen ogranieni oblik rasploivanja i razmnoavanja. Svaka ivotinja pari se samo sa sudrugom
iste vrste. Sjenica ide sjenici, zeba zebi, roda k rodi, poljski mi poljskom miu, kuni mi kunom miu, vuk vuici, itd.
To mogu izmijeniti samo izvanredne prilike, u prvom redu prisila zarobljenitva, kao i neka druga sprijeenost
parenja u okviru iste vrste. Ali se tada priroda poinje tome opirati svim sredstvima, a njen se vidljivi protest sastoji ili u
uskraivanju dalje sposobnosti razmnoavanja bastardima, ili u ogranienoj plodnosti kasnijih potomaka; u najveem broju
sluajeva, oduzima ona imunitet protiv bolesti i neprijateljskih napada.
To je sve prirodno.
Svako krianje dvaju nejednako visokih bia, daje kao proizvod neko srednje stvorenje, izmeu visina oba roditelja.
To, dakle, znai: mladune e svakako biti vie nego rasno nia polovica roditeljskog para, ali ne i tako visoka kao via
polovica roditeljskog para. Shodno tome, ono e kasnije, u borbi protiv ove vie, podlei. Ali, takvo se parenje suprotstavlja
volji prirode za vee njegovanje ivota openito. Pretpostavka za to nije u povezivanju vie ili manje vrijednih, nego u
beziznimnoj pobjedi onih prvih. Jai mora vladati, a ne mijeati se sa slabijima, da bi tako rtvovao vlastitu veliinu. Samo
roeni slabi moe ovo osjeati stranim, ali je on zato ipak na kraju samo slab i ogranien ovjek; jer, kada ne bi vladao ovaj
zakon, bio bi nezamisliv svaki pretpostavljeni vii razvoj svih organskih ivih bia.
Posljedica ovoga, u prirodi opevaeeg zakona za istoom rase, nije samo otro vanjsko razgranienje pojedinih
rasa, nego i njihova skladna narav u samima sebi. Lisica je uvijek lisica, guska je guska, tigar je tigar itd., a razlika meu njima
ponajvie moe biti u nejednakoj koliini snage, pameti, snalaljivosti, izdrljivosti itd. pojedinih primjeraka. Ali nikada
se nee moi nai ni jednu lisicu koja bi po svom unutarnjem svojstvu mogla imati, recimo, neke humane zahtjeve prema
guskama, kao to isto tako ne postoji ni jedna maka prijateljskih sklonosti prema mievima.
Stoga ovdje nastaje meusobna borba, manje, recimo, zbog unutarnje odbojnosti, a vie zbog gladi i ljubavi. U oba
sluaja priroda mirno, ak zadovoljno, promatra. U borbi za kruh svagdanji podlei e sve slabo i boleljivo, manje odluno,
dok e borba mujaka za enku sauvati pravu mogunost oploivanja samo najzdravijima. Ali, borba je uvijek sredstvo za
unaprjeenje zdravlja i otpornosti vrste, a zatim i uzrok za njihov vii razvoj.
Da je tijek bio drugaiji, prestalo bi svako dalje i vie oblikovanje, a nastupilo prije ono suprotno. Jer kako broj manje
vrijednih uvijek pretee nad brojem najboljih, kod istih ivotnih uvjeta i mogunosti daljeg rasploivanja, manje vrijedni bi
se tako bre razmnoavali, dok konano, najbolji ne bi neizbjeno morali ostati u pozadini. Mora se, dakle, provesti korektura
u korist boljega. A nju osigurava priroda, time to slabiji dio podvrgava tako tekim ivotnim uvjetima, da se ve i zbog njih
ograniava broj, a ostatak se na kraju vie ne preputa neselektivnom razmnoavanju, nego mu se daje novi bezobziran izbor
prema snazi i zdravlju.
Ali, ma koliko ona malo eli parenje slabih pojedinaca s jakima, utoliko manje eli stapanje viih rasa s niima, jer
bi, naravno, u drugom sluaju moda cijeli njen rad na njegovanju viih vrsta, koji moda traje stotinama tisua godina, bio
opet obezvrijeen jednim udarcem.
Povijesno iskustvo prua ovdje bezbrojne dokaze. Ono pokazuje sa zastraujuom jasnoom, da pri svakom mijeanju
krvi Arijaca s niim narodima, kao uinak proizlazi kraj nositelja kulture. Sjeverna Amerika, ije se stanovnitvo u daleko
najveem broju sastoji od germanskih elemenata, a koje se samo jako malo mijealo s niim obojenim narodima, pokazuje
neko drugo ovjeanstvo i drugu kulturu nego Centralna i Juna Amerika, u kojima su se doseljenici, uglavnom romanskog
podrijetla, ponekad u velikom opsegu mijeali s uroenicima. Na ovom se primjeru ve moe jasno i raspoznatljivo spoznati
uinak mijeanja rasa. Rasno ist i nepomijeani preostali German amerikog kontinenta uzdigao se do gospodara; on e
ostati gospodar toliko dugo, dokle god ne postane rtvom - krvnog oskvrnua.
Uinak svakog rasnog krianja je dakle, sasvim kratko reeno, uvijek sljedei:
a) opadanje razine vie rase;
b) tjelesni i duhovni nazadak, a time i poetak jedne jako polagane, a ipak sigurno napredujue dugotrajne bolesti.
Uvesti takav razvoj ne znai meutim, ipak, nita drugo, ve grijeiti protiv volje vjenog Stvoritelja.
Ali kao grijeh, ovaj se in ipak nagrauje.
mein kampf
109
Time to se ovjek pokuava oduprijeti gvozdenoj logici prirode, on upada u borbu protiv osnovnih zakona, kojima
on i sam ima zahvaliti svoje postojanje kao ovjeka. Tako njegovo djelovanje protiv prirode mora dovesti i do njegove vlastite
propasti.
Ovdje, dakako, nastupa prava idovska drska, ali isto tako glupa primjedba modernih pacifsta: ovjek upravo
nadvladava prirodu!
Ovu idovsku besmislicu trabunjaju milijuni, i na kraju stvarno uobraavaju, da su i sami neka vrsta nadvladalaca
prirode; pri tome im kao oruje ipak ne stoji na raspolaganju nita drugo do ideje, jo k tome tako jadne, da se prema njoj
stvarno i ne moe predoiti nikakav svijet.
Samo, sasvim nezavisno od toga, to ovjek ni u jednoj stvari nije uspio nadvladati prirodu, nego je u najboljem
sluaju pokuao otkopati jedno ili dva dugmeta njenog ogromnog divovskog vela vjenih zagonetki i tajni, to u stvarnosti
nita ne pronalazi, ve sve samo otkriva, on ne savladava prirodu, nego se samo na osnovu spoznaja pojedinih prirodnih
zakona i tajni, uzdie do gospodara onih drugih ivih bia kojima to znanje ba nedostaje dakle, sasvim nezavisno od toga,
neka ideja ne moe prevladati osnovu postojanja i opstojnosti ovjeanstva, jer ona sama, dakako, ovisi samo od ljudi. Bez
ljudi na ovome svijetu ne postoji ni jedna ljudska ideja, stoga je i ideja kao takva ipak uvjetovana postojanjem ljudi, a time i
svih zakona koji su stvorili osnove za ovu opstojnost.
I ne samo to! Odreene su ideje ak povezane i uz odreene ljude. To vrijedi ba za takve misli iji sadraj nema
svoje porijeklo u nekoj egzaktnoj znanstvenoj istini, ve u svijetu osjeaja, ili kao to se danas uobiajilo jasno i lijepo
ponavljati, u unutarnjem doivljaju. Sve ove ideje, koje nemaju nita zajednikog s hladnom logikom po sebi, nego su isto
izraavanje osjeaja, etike predodbe itd., nerazdvojive su od ivota ljudi ijoj duhovnoj snazi predodbi i stvaralatva one
trebaju zahvaliti svoje postojanje. Ali, ba je tada odranje tih odreenih rasa i ljudi preduvjet opstojnosti tih ideja. Tko bi, na
primjer, stvarno od srca elio pobjedu pacifstikih misli na ovom svijetu, morao bi se svim sredstvima zaloiti da Nijemci
osvoje svijet; jer, ako bi bilo obrnuto, vrlo lako bi s posljednjim Nijemcem izumro i posljednji pacifst, budui da se ostali
svijet jedva ikada tako duboko ukopao u ovu prirodi, a i razumu suprotnu besmislicu, kao to je to naalost sluaj s naim
vlastitim narodom. Moralo bi se, svialo se to kome ili ne, s ozbiljnijom namjerom odluiti da se vode ratovi, kako bi se stiglo
do pacifzma. To, i nita drugo, namjeravao je ameriki svjetski spasitelj Wilson, bar su tako u najmanju ruku vjerovali nai
njemaki fantasti- ime bi, naravno, svrha bila i postignuta.
Stvarno je pacifstiko - humana ideja moda i sasvim dobra, ali tek kada najodgovorniji ovjek sebi prethodno
osvoji i pokori svijet u takvom opsegu, koji ga tada uini jedinim gospodarom ove Zemlje. Ali ipak, ovoj ideji nedostaje
mogunost tetnog djelovanja i to ba u onoj mjeri, u kojoj njena praktina primjena postaje rijetko i konano nemogua.
Dakle, najprije borba, a tek tada moda pacifzam. U drugom je sluaju ovjeanstvo prekorailo vrhunac svoga razvoja, a
zavretak nije vladavina bilo kakve etike ideje, nego barbarstvo i njegova posljedica - kaos. Ovdje se tu i tamo netko moe i
nasmijati, samo, ova je planeta ve milijune godina plutala svemirom bez ljudi, i to se opet jednom moe dogoditi, ako ljudi
zaborave da oni svoj vii ivot ne zahvaljuju idejama nekih sumanutih ideologija, ve spoznaji i bezobzirnoj primjeni vrstih
prirodnih zakona.
Sve emu se mi danas divimo na ovoj Zemlji - znanosti i umjetnosti, tehnici i pronalazatvu - samo je stvaralaki
proizvod malog broja naroda, a moda prvobitno samo jedne rase. Od njih zavisi i trajanje cijele ove kulture. Ako propadnu
oni, tada e s njima potonuti u grob i ljepota ove zemlje.
Kako jako, na primjer, na ljude moe utjecati tlo, tako i uinak tih utjecaja uvijek moe biti razliit i s obzirom
na rasu. Slaba plodnost nekog ivotnog prostora moe neku rasu podstai do najviih dostignua, a drugoj e biti samo
uzrok najgoreg siromatva i konano, pothranjenosti sa svim svojim posljedicama. Unutarnja nadarenost naroda uvijek je
odluujua za nain djelovanja vanjskih utjecaja. Ono to jedne dovodi do gladi, druge podstie na rad.
Sve velike kulture prolosti propadale su, jer su prvobitne stvaralake rase izumrle od trovanja krvi.
Posljednji uzrok svake od tih propasti uvijek je bio zaborav da sve kulture ovise od ljudi, a ne obratno, da se, dakle,
da bi se ouvala neka odreena kultura, mora odrati i ovjek stvaratelj.
Ali, ovo odravanje je povezano sa spomenutim vrstim zakonom nunosti - prava na pobjedu najboljih i najjaih.
Tko eli ivjeti, taj se i bori, a tko se nee boriti na ovom svijetu vjeitih borbi, ne zavrjeuje ni ivot.
ak kad bi to i bilo teko, to je jedino tako! Zasigurno je ipak daleko najtea ona Sudbina koja pogaa ovjeka koji
vjeruje da moe savladati prirodu, to je u osnovi uzevi ipak samo njeno omalovaavanje. Neimatina, nesree i bolesti tada
su njen odgovor.
ovjek koji ne spoznaje i prezire rasni zakon, stvarno si ubija sreu koja e mu zasigurno doi. On proputa posljednji
vlak najbolje rase, a time i preduvjet cjelokupnog ljudskog napretka. Slijedom toga on kree optereen ljudskom osjeajnou
u podruje bespomonih ivotinja.
*
Uzaludan je poetak sporiti se oko toga koja je rasa ili koje su rase bile prvobitni obnaatelji ljudske kulture, a time i
stvarni osnivai onoga to mi danas sve obuhvaamo rijeju ovjeanstvo. Ovo bi se pitanje moglo jednostavnije postaviti za
adolf hitler
110
sadanjost, a ovdje takoer postoji lagan i jasan odgovor. Ono to mi danas vidimo pred sobom kao ljudsku kulturu, kao uinke
umjetnosti, znanosti i tehnike, skoro je iskljuivo stvaralaki proizvod Arijca. I ba ova injenica ne dozvoljava neosnovani
povratni zakljuak, da je on sam bio osniva vieg ljudstva uope, ve da predstavlja arhetip onoga to mi podrazumijevamo
pod rijeju ovjek. On je Prometej ovjeanstva iz ijeg je svijetlog ela zasjala boanska iskra genija za sva vremena,
uvijek ponovno zapaljivana novom vatrom koja je kao spoznaja osvjetljavala no utljivih tajni, i tako ljudima osigurala put
da zavladaju ostalim biima ove Zemlje. Iskljui li ga se, tada e se gusta tama, moda ve poslije nekoliko tisua godina,
ponovno spustiti na Zemlju, a ljudska e kultura propasti, i Zemlja ponovno opustjeti.
Kad bi se ovjeanstvo podijelilo u tri kategorije: u utemeljivae, u obnaatelje i ruitelje kulture, tada bi, dabome,
kao predstavnik prve doao u obzir samo Arijac. Od njega potjeu temelji i zidovi svih kulturnih tvorevina, samo su vanjski
oblik i boja, uvjetovani odgovarajuim karakternim crtama pojedinih naroda. On isporuuje golemi graevni materijal i
planove za svekoliki ljudski napredak, a samo izvoenje odgovara vrsti bia pojedinih rasa. Za nekoliko e desetljea, na
primjer, cijeli Istok Azije nazvati svojom neku kulturu, iji e posljednji temelj biti isto tako grki duh i germanska tehnika,
kao to je to sluaj u nas. Samo e vanjski oblik - bar dijelom - nositi crte azijatske vrste bia. Nije tono, kao to neki misle,
da Japan za svoju kulturu uzima europsku tehniku, nego se europska znanost i tehnika stapa s japanskim osobinama. Osnova
stvarnog ivota nije vie posebna japanska kultura, iako ona - jer izvana Europejcu vie upada u oi - zbog unutarnje razlike,
odreuje boju ivota vie nego moni znanstveno tehniki rad Europe i Amerike, dakle, arijskih naroda. Na tim dostignuima
i Istok moe iskljuivo slijediti opi ljudski napredak. Ovo daje osnove borbi za kruh svagdanji, stvara oruje i orue za to,
a samo je vanjska izrada postupno prilagoena japanskom biu.
Ako bi od danas izostao svaki dalji arijski utjecaj na Japan, pretpostavimo da su Europa i Amerika propale, tada bi
se jo kratko vrijeme mogao zadrati dananji uspon Japana u znanosti i tehnici. Samo bi, ve kroz nekoliko godina, bunari
presuili, Japanska specifnost bi dobila, ali bi se dananja kultura okamenila i ponovno utonula u san, iz koga se je prije
sedam desetljea trgnula kroz utjecaj arijskog kulturnog vala. Odatle proizlazi da su, ba tako kao to dananji japanski razvoj
zahvaljuje svoj ivot arijskom porijeklu, jednom u iroj prolosti strani utjecaj i strani duh bili pokretai tadanje japanske
kulture. Najbolji je dokaz za to injenica njenog kasnijeg okamenjenja i potpunog koenja. Ona kod nekog naroda moe
nastati samo tada, ako se je izgubila prethodna stvaralaka rasna jezgra, ili je kasnije nedostajalo vanjsko djelovanje koje je
dalo poticaj i materijal za prvi razvoj na kulturnom podruju.
Ali stoji vrsto, da neki narod prima svoju kulturu u bitnim osnovnim materijalima od stranih rasa, prihvaa je i prerauje,
da bi se kasnije izostankom daljih vanjskih utjecaja, uvijek ponovno okamenjivao, pa se tako rasa svakako moe oznaiti
kulturno noseom, ali nikada kulturno stvaralakom.
Ispitivanja pojedinih naroda s ovog stajalita pokazuju injenicu da se gotovo uvijek ne radi o izvornom kulturno
zasnivajuim, ve gotovo uvijek kulturno noseim.
Uvijek se po prilici izraava sljedea slika njihova razvoja:
Arijska plemena - esto i pored svoje stvarno smijene narodne malobrojnosti - podinjavaju strane narode, te sada,
pobueni posebnim ivotnim uvjetima (plodnost, klimatsko stanje itd.) razvijaju nova podruja, te - zbog koliine pomone
snage ljudi nie vrijednosti - pospjeuju svoje u sebi drijemajue povoljne duhovne i organizatorske sposobnosti. Oni, esto
u malo milenija, ak i stoljea, ostvaruju kulture koje su prvobitno nosile unutarnje crte njihovih bia, ve prilagoene gore
objanjenim posebnim svojstvima tla, kao i pokorenih naroda. Na kraju, porobljivai ipak ogrijee o onaj svoj na poetku
dogovoreni princip istoe svoje krvi, te se poinju mijeati s pokorenim uroenicima i tako zavravaju svoj vlastiti opstanak;
jer, za poinjeni grijeh u raju, jo uvijek slijedi i istjerivanje iz njega.
Poslije tisuu i vie godina, esto se pokazuje posljednji vidljivi trag nekadanjeg vladajueg naroda u obliku
svjetlijeg tona koe, to ga je njegova krv ostavila pokorenoj rasi i u jednoj okamenjenoj kulturi koju je on kao stvaralac
zasnovao. Jer, isto tako kao to se u krvi pokorenih izgubio stvarni i duhovni osvaja, isto se tako izgubilo i pokretako gorivo
za baklju ljudskog kulturnog napretka! Kao to boja koe zadrava od krvi biveg gospodara tek laki odsjaj uspomena na
njih, isto tako je i no kulturnog ivota blago osvjetljena preostalim ostvarenjima nekadanjih luonoa. Ona se svijetle kroz
sva ponovno dolazea barbarstva i kod promatraa bez misli, esto samo na tren, bude pomisao da pred sobom ima sliku
sadanjeg naroda, dok je ono u to on gleda ustvari samo ogledalo prolosti.
Tada se moe dogoditi, da takav narod tijekom svoje povijesti po drugi puta, pa ak i ee, doe u dodir s rasom
svoga biveg kulturnog donositelja, a da vie nije ni potrebno postojanje bilo kakvog sjeanja na prijanje susrete. Ostatak
negdanje gospodarske krvi, nesvjesno e se okrenuti novoj pojavi, te se ono to je bilo mogue tek prisilom, sada moe
postii vlastitom voljom. Jer e se novi kulturni val odrati, a trajat e tako dugo, dok njegovi nositelji ponovno ne potonu u
krvi stranih naroda.
Zadaa budue kulturne i svjetske povijesti bit e usmjeriti istraivanja u tom smislu, a ne da se ugui u prepriavanju
vanjskih injenica, kao to je to u naoj suvremenoj povijesnoj znanosti, naalost, preest sluaj.
Ve se i iz ove skice razvoja kulturno noseih nacija takoer pokazuje i slika postojanja, djelovanja i propadanja
stvarnih utemeljitelja kulture ove zemlje, Arijaca samih.
Kao to u svakodnevnom ivotu takozvanom geniju treba poseban povod, esto ak formalan poticaj, da bi zablistao,
mein kampf
111
isto je tako genijalna rasa potrebna i u ivotu naroda. U monotoniji ivota esto puta i znaajni ljudi izgledaju beznaajni i
jedva stre iznad prosjeka svoje okoline; ali, im dou u priliku u kojoj bi drugi klonuli ili se zbunili, iz neupadljivog naizgled
prosjenog djeteta izrasta genijalna priroda, ne rijetko na uenje svih onih koji su ga do tada viali u niskosti graanskog
ivota - otuda i prorok takoer rijetko neto vrijedi u vlastitoj zemlji. Da bi se to vidjelo nigdje nema vie prilika nego u ratu.
Iz naizgled bezazlene djece, iznenada, u trenutcima nude, tamo gdje drugi zakazuju, izrastaju heroji neustraive odlunosti
i ledene hladnoe prosuivanja. Da ovaj trenutak provjere nije doao, jedva da bi tko i pomislio da se u golobradom djeaku
krije mladi heroj. Gotovo je uvijek potreban nekakav podsticaj, da pozove genija na izvrenje plana. eki Sudbine nekoga
baca na zemlju, dok kod drugoga iznenada udara u eljezo; a razbijanjem ljuture svakodnevnice pred oima zauena svijeta
otkriva se do tada skrivena jezgra. On se tada opire i ne eli vjerovati da je njegova naizgled ista priroda, odjednom drugo
bie, koje se ponavlja kod svakog znaajnog ljudskog djeteta.
Iako izumitelj, svoju slavu, na primjer, zasniva tek na dan svoga pronalaska, ipak je krivo misliti, da bi i genijalnost
po sebi tek u tom trenu ula u ovjeka - iskra genija je usaena u glavi trenom roenja istinski nadarena ovjeka. Prava je
genijalnost uvijek uroena, a nikada nije navika niti pak nauena.
To vrijedi, kao to je naglaeno, ne samo za pojedine ljude, nego takoer i za rasu. Stvaralako djelatni narodi su
oduvijek i iz osnove stvaralaki nadareni, ak i tada, kada to oima povrnog promatraa nije prepoznatljivo. I ovdje je
prividno priznanje mogue uvijek samo nakon izvrenih djela, jer ostali svijet nije sposoban prepoznati samu genijalnost
po sebi, ve vidi jedino njene vidljive pojavnosti u obliku izuma, otkria, graevina itd., ali i ovdje esto puta proe neko
vrijeme, dok se ona ne uspije probiti do spoznaje. Ba kao to u ivotu znaajnog pojedinca genijalna ili pak izvanredna
nadarenost tei svom praktinom ostvarenju tek pokrenuta naroitim povodom, tako i u ivotu naroda stvarno iskoritavanje
stvaralakih snaga i sposobnosti moe esto puta uslijediti tek ako za to postoje odreene pretpostavke.
To najjasnije moemo vidjeti na onoj rasi koja je bila i jest obnaatelj razvoja ljudske kulture - na Arijcima. im
ih Sudbina dovede u posebne prilike, njihove se postojee sposobnosti poinju razvijati u sve brem ritmu, ili se pretau u
opipljive oblike. Kulture koje se zasnivaju na takvim sluajevima skoro se uvijek odluujue odreuju postojeim tlom, datom
klimom - i pokorenim ljudima. Ovo posljednje je svakako uvijek najpresudnije. to su tehnike pretpostavke za kulturnu
aktivnost primitivnije, to je neophodnija nazonost pomonih ljudskih snaga, koje tada, organizacijski okupljene i aktivirane
trebaju zamijeniti strojeve. Bez ove mogunosti koritenja niih ljudi Arijac nikada ne bi mogao uiniti prve korake ka svojoj
kasnijoj kulturi; upravo onako kao to on, bez pomoi pojedinih pogodnih ivotinja koje je znao pripitomiti, ne bi doao
do tehnike koja mu sada omoguuje da mu ba ove ivotinje postupno vie nee biti potrebne. Izreka: Der Mohr hat seine
Schuldigkeit getan, der Mohr kann gehen(Crnac je izvrio svoju dunost, crnac moe ii), ima, naalost, svoje najdublje
znaenje. Stoljeima je konj morao sluiti i pomagati ovjeku, da postavi osnove razvoju,koji sada, zbog automobila, samog
konja ini suvinim. Za nekoliko e godina prestati njegov rad, ali bi bez njegove prijanje pomoi ovjek moda teko doao
tamo gdje se nalazi danas.
Tako je za stvaranje viih kultura nazonost niih ljudi bila jedna od najhitnijih pretpostavki, jer su samo oni mogli
nadomjestiti nedostatak pomonih tehnikih sredstava, bez kojih se, meutim, neki vii razvoj ne bi uope mogao ni zamisliti.
Sigurno je da se prva kultura ovjeanstva manje temeljila na pripitomljavanju ivotinja, a vie na iskoritavanju niih ljudi.
Tek nakon porobljavanja pobijeenih rasa, ista je Sudbina zadesila i ivotinje, a ne obrnuto, kako bi neki htjeli
vjerovati. Jer je ispred pluga najprije iao pobijeeni, - a tek nakon njega konj! Samo pacifstike budale mogu ovo ponovno
drati znakom ljudske izopaenosti, a da pri tome ne shvaaju da se ovakav razvitak ba morao odigrati, kako bi se konano
stiglo do mjesta s koga danas ovi apostoli mogu na vidjelo iznositi svoje brbljarije.
Napredak ovjeanstva je poput penjanja po beskrajnim ljestvama; ne staje se na vie, ako se prethodno ne prijeu
nie preke. Tako je Arijac morao ii putem kojeg mu je pokazala stvarnost, a ne onim o kojem sniva mata modernog
pacifste. Put stvarnosti je, istina, tvrd i teak, ali konano dovodi do mjesta, odakle ih na alost ustvari prije udaljuje, no
pribliava.
Nije, dakle, sluajno, da su prve kulture nastale ondje, gdje je Arijac, susrevi se s niim narodima, ove pokorio i
podvrgao svojoj volji. Oni su tada bili prvo tehniko sredstvo u slubi kulture u nastanku.
Time je bio jasno naznaen put kojim Arijac treba ii. On je kao porobljiva pokorio nie ljude i uredio njihovu
praktinu djelatnost pod svojim zapovjednitvom, prema svojoj volji i za svoje ciljeve. Ali time to ih je doveo do takve
korisne, iako teke, djelatnosti, ne samo da je zatitio ivot pokorenih, ve im je ak moda dodijelio i bolju sudbinu, nego to
je bila njihova prijanja tzv. sloboda. Dokle god je bezobzirno odravao poloaj gospodara, ne samo da je stvarno ostajao
gospodar, ve je i odravao i uveavao kulturu. Jer je ona poivala iskljuivo na njegovim sposobnostima, a time i njegovom
samoodravanju. Kako su se podanici takoer poeli uzdizati, te se vjerojatno i jezino pribliiti porobljivau, sruio se zid
izmeu gospodara i sluge. Arijac se odrekao istoe svoje krvi, pa je zbog toga izgubio boravak u raju, kojega je stvorio za
sebe. On je potonuo u mijeanju rasa i postupno sve vie gubio svoju kulturnu sposobnost, dok na kraju nije poeo ne samo
duhovno ve i tjelesno liiti vie na podanike i prastanovnike, nego na svoje pretke. Neko se je vrijeme jo mogao hraniti
postojeim kulturnim dobrima, ali je tada dolo do obamrlosti i on je konano pao u zaborav.
Tako propadaju kulture i carstva, da bi se oslobodilo mjesto za nove oblike.
adolf hitler
112
Mijeanje krvi, a time prouzroeni i pad rasne razine, jedini su uzrok odumiranja svih kultura; jer ljudi ne propadaju
zbog izgubljenih ratova, ve zbog gubitka one sile otpora koja je svojstvena samo istoj krvi.
to na ovom svijetu nije dobra rasa, pljeva je.
Cjelokupno svjetsko povijesno zbivanje samo je izraavanje nagona za samoodranjem rase u dobrom ili loem
smislu.
*
Na pitanje o unutarnjim uzrocima nadmonog znaenja Arijstva, moe se odgovoriti tako, da ih treba manje traiti u
veoj sklonosti ka nagonu za samoodranjem po sebi, a mnogo vie u posebnom nainu njegova izraavanja. Volja za ivotom
je, subjektivno gledano, svuda podjednako velika, a razliita jedino u obliku stvarnog djelovanja.
Kod prvobitnih ivih bia nagon za samoodranjem ne prelazi brigu o vlastitom Ja. Egoizam, kako oznaavamo
ovu strast, ovdje ide tako daleko, da sam obuhvaa vrijeme, pa za trenutak opet trai sve, i nita ne eli prepustiti buduim
trenutcima. ivotinja na ovom stupnju ivi sama za sebe, trai hranu samo za trenutnu glad i bori se samo za vlastiti ivot.
Dokle god se, meutim, nagon za samoodranjem izraava na ovaj nain, nedostaje svaka osnova za stvaranje drutva, pa bio
to i najprimitivniji oblik obitelji. Ve zajednica izmeu mukarca i enke, ne samo radi parenja, zahtijeva proirenje nagona za
samoodranjem, na taj nain, to se briga i borba za vlastito Ja okreu i drugom dijelu; mujak ponekad trai hranu i za enku,
najee se, meutim, oboje brinu za prehranu mladih. Skoro uvijek jedan titi drugoga, tako da se ovdje pokazuje prvi, mada
beskrajno jednostavni, oblik portvovnosti. Kako se ovaj osjeaj proiruje izvan granica uskog kruga obitelji, osiguravaju se
pretpostavke za stvaranje veih saveza, sve do institucionaliziranih drava.
Kod najniih ljudi na zemlji ova je osobina prisutna u vrlo malom opsegu, tako da esto ne odu dalje od stvaranja
obitelji. to je spremnost za zapostavljanje osobnih interesa vea, utoliko vie raste i sposobnost stvaranja obuhvatnijeg
drutva.
Ova elja za rtvovanjem i zalaganjem osobnog rada i, ako je potrebno ak i vlastitog ivota, za druge, najjaa je u
Arijaca. Arijac nije najvei zbog svojih duhovnih osobina po sebi, ve po mjeri spremnosti da sve svoje sposobnosti stavi u
slubu zajednice. Nagon za samoodranjem je u njega dostigao najplemenitiji oblik, time to je vlastito Ja podredio ivotu
cjeline i, ako trenutak to zahtijeva, prinosi ga za rtvu.
Uzrok sposobnosti stvaranja i izgradnje kulture u Arijaca nije intelektualna nadarenost. Kad bi imao samo i jedino
nju, uvijek bi mogao djelovati samo ruilaki, a ni u kom sluaju organizatorski; jer najintimnije bie svake organizacije
poiva na tome, da se pojedinac suzdri od zastupanja svog osobnog miljenja, kao i svojih interesa, i oboje rtvuje u korist
veine ljudi. Upravo zaobilaznim putem dobiva natrag svoj dio. On tu, npr. vie ne radi neposredno za samog sebe, ve se
svojom djelatnou ukljuuje u okvir cjeline, ne samo radi vlastite koristi, nego radi koristi svih. Najdivnije tumaenje ovog
gledita nudi njegova rije rad, pod kojom on ni u kom sluaju ne podrazumijeva aktivnost za odranje vlastitog ivota, ve
jedino stvaranje, koje ne proturjei interesima cjeline. U drugom sluaju, ljudska djelatnost, ukoliko slui nagonu za samo-
odranjem, ne obazirui se na dobro suvremenika, oznaava kao kradu, lihvarenje, otimainu, provalu, itd.
Ovo uvjerenje koje doputa da interes vlastitog Ja uzmakne u korist ouvanja zajednice, stvarno je prva pretpostavka
svake istinske ljudske kulture. Samo iz nje mogu nastati sva velika djela ovjeanstva koja utemeljitelju donose malu nagradu,
ali zato potomcima najvrjedniji blagoslov. Da, samo se iz nje moe razumjeti, kako mnogi mogu u potenju podnositi bijedan
ivot koji njima samima namee samo siromatvo i skromnost, a cjelini osigurava osnove opstanka. Svaki radnik, svaki
seljak, svaki izumitelj, slubenik itd. koji stvara, a da pri tome nikada ne moe ostvariti sreu i blagostanje, obnaatelj je ove
visoke ideje i tada kada mu dublji smisao njegova rada ostane zauvijek skriven.
Ali, ono to vrijedi za rad kao osnovu izdravanja ljudi i svega ljudskog napretka, jo je u veoj mjeri prikladno za
zatitu ovjeka i njegove kulture. Predanost vlastita ivota opstanku zajednice, kruna je svega portvovanja. Jedino se tako
sprjeava da ono to su ljudske ruke sagradile, ljudske ruke ponovno i ne srue ili priroda uniti.
Upravo na njemaki jezik ima rije koja na divan nain oznaava djelovanje u tom smislu: Pfichterfllung
(ispunjenje dunosti), to znai, ne zadovoljavati samo sebe, ve i sluiti cjelini.
Principijelno uvjeravanje, iz kojeg izrasta takvo djelovanje, za razliku od egoizma, nazivamo - idealizam. Pod tim
podrazumijevamo samo sposobnost rtvovanja pojedinca za cjelinu, za svoje blinje.
Koliko je, ipak, samo potrebno uvijek ponovno spoznavati, da idealizam nije neko suvino izraavanje osjeaja, ve
je u stvarnosti on bio, jest i bit e pretpostavka onoga to mi oznaavamo ljudskom kulturom, a on sam obuhvatio tek pojmom
ovjek.
Tom unutarnjom uvjerenju Arijac zahvaljuje svoje mjesto u ovom svijetu, a svijet mu zahvaljuje za ovjeka; jer je samo on
iz istog duha oblikovao onu stvaralaku snagu, koja iz jedinstvene veze surove ake i genijalnog intelekta stvara spomenike
ljudske kulture.
Bez njegovog idealnog uvjerenja bi sve, pa i najblistavije sposobnosti duha, bile samo duh po sebi, vanjski odbljesak
bez unutarnje vrijednosti, a nikada stvaralaka snaga.
mein kampf
113
Ali kako stvarni idealizam nije nita drugo do podreivanje interesa i ivota pojedinca cjelini, to je pretpostavka za
stvaranje organizacijskih oblika svake vrste, on u najdubljoj osnovi odgovara posljednjoj tenji prirode. On sam dovodi ljude
do priznavanja prvenstva moi i snage i puta ih da postanu zrnca onog poretka koji oblikuje i gradi cijeli univerzum.
Najistiji idealizam se nesvjesno poklapa s najdubljom spoznajom.
Koliko je to tono i koliko pravi idealizam ima malo veze s matarijama, moe se odmah spoznati, ako se dopusti
suditi nepokvarenom djetetu, npr. zdravom djeaku. Isti djeak koji bez razumijevanja i odbijanja stoji nasuprot tiradama
nekog idealnog pacifste, spreman je odbaciti svoj mladi ivot za ideal svoje narodnosti.
Ovdje se instinkt nesvjesno pokorava spoznaji dublje neophodnosti ouvanja vrste, ako je potrebno, na raun pojedinca
i protestira protiv matarija pacifstikog brbljivca, koji se u stvari, iako naminkan ipak kukaviki egoista, ogrjeuje o zakone
razvitka; jer je on uvjetovan portvovanjem pojedinca u korist cjeline, a ne bolesnim predodbama plaljivih sveznalica i
kritiara prirode.
Ba u vremenima u kojima prijeti nestanak idealnog svjetonazora, odmah emo moi prepoznati slabljenje one snage
koja formira zajednicu i tako stvara kulturne pretpostavke. I tek to egoizam zavlada nekim narodom, kidaju se lanci reda i u
lovu na vlastitu sreu, ljudi se s neba strmoglavljuju pravo u pakao.
Da, ak i potomstvo zaboravlja ljude koji su sluili samo svojoj koristi, a slavi heroje koji su se odrekli vlastite
sree.
Najvea suprotnost Arijcu je idov. Jedva da bi kod kojeg naroda na svijetu nagon za samoodranjem bio snanije
razvijen nego kao kod takozvanog izabranog. Najbolji dokaz za to je i jednostavna injenica postojanja ove rase. Gdje je
narod koji bi posljednjih dvije tisue godina bio izloen tako malom broju promjena unutarnje nadarenosti, karaktera itd.,
kao idovski? Koji je narod, konano, sudjelovao u svim veim prevratima kao ovaj a ipak je uvijek iz najveih katastrofa
ovjeanstva izlazio nepromijenjen? Koja beskrajna ilava volja za ivotom, za odranjem vrste, vidljivo je ve i iz tih
injenica.
Intelektualne osobine idova kolovale su se tijekom stoljea. On danas vrijedi kao mudar, a to je u odreenom
smislu uvijek i bio. Samo to njegov um nije uinak vlastitog razvoja, ve preuzimanja tuinskih svjetonazora. Ni ljudski se
duh ne moe penjati u visine bez stepenica; za svaki korak u visinu, potreban mu je temelj prolosti, i to u onom obuhvatnom
smislu u kojem se on izraava u opoj kulturi. Svako miljenje samo neznatnim svojim dijelom poiva na vlastitoj spoznaji,
a najveim dijelom na iskustvima proteklih vremena. Opa kulturna razina snabdijeva pojedinca, a da se on na to ni ne
obazire, takvim obiljem predznanja, da on, tako naoruan, dalje moe lake poduzimati vlastite korake. Dananji djeak
npr. raste u pravom mnotvu tehnikih dostignua posljednjih stoljea, tako da se na mnogo toga, to je jo prije sto godina
najveim duhovima bilo zagonetka, kao na samo po sebi razumljivo vie uope ne osvre, iako je to za praenje i razumijeva-
nje naeg napredovanja u odgovarajuim podrujima za njega od presudnog znaaja. Kad bi ak neka genijalna glava iz
dvadesetih godina prologa stoljea danas iznenada napustila svoj grob, njegovo duhovno snalaenje u sadanjem vremenu
bilo bi mnogo tee, nego prosjeno nadarenom petnaestogodinjaku sadanjice. Jer bi njemu nedostajalo sve ono beskrajno
prethodno obrazovanje koje dananji suvremenik tako rei nesvjesno prima tijekom svog rasta usred pojava dotine ope
kulture.
Kako pak idov - iz razloga koji e biti odmah izneseni nije nikada posjedovao neku vlastitu kulturu, osnove
njegovog duhovnog rada su mu uvijek davali drugi. Njegov se intelekt uvijek razvijao u svijetu kultura koji ga je okruivao.
Nikada se nije dogaalo obratno.
Jer, iako nagon za samoodranjem idovskog naroda nije bio manji, ve prije vei, iako njegove duhovne sposobnosti
lako mogu izazvati utisak da su dorasle intelektualnoj nadarenosti ostalih rasa, ipak mu potpuno nedostaje najvanija
pretpostavka kulturnog naroda, idealistiki svjetonazor.
elja za rtvovanjem kod idovskog naroda ne prelazi goli nagon za samoodranjem pojedinca. Prividno jak osjeaj
pripadnosti zasnovan je na vrlo primitivnom instinktu opora, kao to se on slino pokazuje kod mnogih drugih bia ovoga
svijeta. Vrijedna je pri tome spomena injenica da nagon opora uvijek dovodi do meusobnog potpomaganja, dokle god
zajednika opasnost to ini neophodnim i neizbjenim. Isti opor vukova koji ba sada zajedniki napada svoj plijen, kad su se
nasitili, razdvaja se opet na pojedinane ivotinje. Isto vai i za konje, koji se uvijek slono pokuavaju obraniti od napadaa,
da bi se nakon prevladane opasnosti opet rasprili.
Slino se deava i kod idova. Njegova elja za rtvovanjem je samo prividna. Ona postoji samo dotle, dok opstanak
svakog pojedinca to ini neophodnim. im je, meutim, zajedniki neprijatelj pobijeen, svaka prijetea opasnost otklonjena,
plijen spaen, prestaje prividna meusobna harmonija idova, da bi se ponovno dalo mjesta uzrono postojeim sklonostima.
idov se ujedinjuje samo ako ga zajednika opasnost na to primora, ili ga privlai zajedniki plijen; ako nestanu oba razloga,
do izraaja dolaze svojstva ekstremnog egoizma i od slonog naroda, dok si mahnuo rukom, nastaje krvavo zaraena gomila
takora.
Kad bi idovi na ovom svijetu bili sami, uguili bi se u prljavtini i smeu, kao to se pokuavaju u borbi punoj mrnje
meusobno iskoristiti i istrijebiti, ukoliko potpuni nedostatak svake portvovnosti koji se odraava u njihovom kukaviluku i
ovdje od borbe ne napravi kazalite.
adolf hitler
114
Dakle, potpuno je pogreno na temelju injenice o slonosti idova u borbi, tonije reeno u pljakanju njihovih
blinjih, pretpostaviti neku idealnu portvovnost u njih.
I ovdje idova ne vodi nita drugo do goli egoizam pojedinaca.
Stoga je idovska drava - koja treba biti ivi organizam za ouvanje i uveavanje rase - teritorijalno potpuno
neograniena. Jer odreeno prostorno uokvirenje neke dravne tvorbe uvijek pretpostavlja idealistiko miljenje nae drave,
a naroito pravilno shvaanje pojma: rad. Upravo u onoj mjeri, u kojoj nedostaje ovaj stav, zakazuje i svaki pokuaj stvaranja,
pa ak i odravanja prostora omeene drave. Time otpada i osnova na kojoj jedino moe nastati kultura.
Stoga je idovski narod uz sve prividne intelektualne odlike, ipak bez ikakve prave kulture, a posebno bez ikakve
vlastite. Jer ono to idov danas ima od prividne kulture, to je njegovim rukama ve uniteno dobro drugih naroda.
Kao znaajno obiljeje pri procjeni stava idova prema pitanju ljudske kulture, mora se uvijek imati u vidu, da
nikada nije bilo idovske kulture, i da je prema tome nema ni danas, da obje kraljice umjetnosti, arhitektura i glazba, ni za to
izvornoga ne mogu zahvaliti idovima. Ono to su postigli na polju umjetnosti je ili kvarenje, ili duhovna kraa. Uz to idovu
nedostaju ona svojstva, koja odlikuju stvaralake, a time i kulturno nadarene rase.
Koliko idov samo uivljavajui se, bolje rei kvarei je, preuzima tuu kulturu, proizlazi iz toga to ga najee
moemo nai u onoj umjetnosti koja se najmanje oblikuje po vlastitom izumu - u glumi. On je ak i ovdje samo komedijant,
bolje reeno, krivotvoritelj; jer mu ak i ovdje nedostaje posljednji zamah stvarne veliine; ak ni ovdje nije genijalni kreator,
ve povrni oponaatelj, pri emu sve upotrjebljene mjere i trikovi ne mogu prikriti unutarnju beivotnost njegova oblikovanja.
Tu idovski tisak pomae s puno ljubavi, tako to o svakom, pa i najprosjenijem eprtlji, samo ako je idov, podie takvu
svetu dreku, da preostali svijet na kraju stvarno pomilja, kako pred sobom vidi umjetnika, a rije je, ustvari, o kukavnom
komedijantu.
Ne, idov nema nikakvu kulturnu stvaralaku snagu, jer idealizam, bez kog nema stvarnog vieg razvoja ovjeka, u
njega ne postoji i nikada nije ni postojao. Otuda njegov intelekt nikada nee djelovati stvaralaki, ve ruilaki, a u rijetkim
sluajevima, moda u najbolju ruku, oponaateljski, a zatim kao prauzor snage koja uvijek eli zlo, a stalno stvara dobro.
ovjeanstvo napreduje ne pomou njega, ve njemu usprkos.
Kako idov nikada nije posjedovao dravu odreenog teritorijalnog ogranienja, pa tako nikada neku kulturu nije
ni mogao nazivati vlastitom, nastalo je shvaanje kako se ovdje radi o narodu koji bi se mogao svrstati u red nomada. To je,
koliko velika, toliko i opasna zabluda. Nomad posjeduje odreeni ogranieni ivotni prostor, ali ga ne obrauje kao seljak
sa stalnom mjestom boravka, ve ivi od prihoda svojih stada s kojima luta po svojoj zemlji. Vanjski se razlog za to moe
traiti u slaboj plodnosti tla, koje jednostavno ne doputa stvaranje naselja. Dublji uzrok lei u neskladu izmeu tehnike
kulture nekog vremena ili naroda i prirodnog siromatva ivotnog prostora. Ima podruja u kojima Arijac samo svojom
tehnikom, koju je razvijao vie nego tisuu godina, moe zagospodariti u zatvorenim naseljima dalekog prostranstva i iz njega
zadovoljiti ivotne potrebe. Kad ne bi imao ovu tehniku, morao bi se drati podalje od ovih podruja, ili kao nomad ivotariti
u neprestanom lutanju, pod pretpostavkom da njegov tisugodinji odgoj i naviknutost na sjedilaki nain ivota ne uine da
mu to bude jednostavno nepodnoljivim. Moramo se prisjetiti da su se u doba otvaranja amerikog kontinenta brojni Arijci
izborili za svoj ivot postavljajui kao lovci zamke itd., i to esto u veim grupama, sa enom i djecom, stalno se selei, tako
da je njihov ivot bio potpuno jednak ivotu nomada. Ali, im su njihov sve vei broj i bolja pomona sredstva dopustila da
iskre divlja zemljita i odupru se starosjediocima, u zemlji se dizalo sve vie naselja.
Vjerojatno je i Arijac najprije bio nomad, pa se, tijekom vremena, ustalio, ali zbog toga ipak nikada nije bio idov!
Ne, idov nije nomad; jer je i nomad imao odreeni stav prema pojmu rada, koji je mogao posluiti kao osnova kasnijeg
razvoja., ukoliko su za to postojale neophodne duhovne pretpostavke. Njegovo idealistiko shvaanje ipak postoji, iako
beskrajno razvodnjeno, pa je on i po svom cjelokupnom biu moda stran, ali ne i nesimpatian arijskim narodima. Nasuprot
tome, kod idova ovaj stav uope ne postoji; stoga on i nije bio nomad, ve uvijek samo parazit na tijelu drugih naroda. To
to povremeno naputa svoj ivotni prostor, nije u svezi s njegovom namjerom, ve je uinak izbacivanja koje s vremena
na vrijeme doivi od zloupotrijebljenih naroda u kojih je bio ugoen. Njegovo je irenje, meutim, tipina pojava za sve
parazite; on stalno trai novo plodno tlo za svoju rasu.
To zbog toga nema nikakve veze s nomadima, jer idov uope ne razmilja o tome da oisti podruje koje zauzme,
ve ostaje tamo gdje je, i to tako ukorijenjen, da ga je vrlo teko istjerati i silom. Do njegova irenja u nove zemlje dolazi
upravo u onom trenutku, u kojem su tamo stvoreni odreeni uvjeti za njegov ivot, a da on pri tome - kao nomad - ne mijenja
dotadanje boravite. On jest i ostaje vjeiti parazit, gotovan, koji se kao tetan bacil sve vie iri, sve dok ga na to poziva
i samo plodno tlo. Djelovanje njegova bitka je jednako kao gotovanovo: gdje se on pojavi, narod domain nakon kraeg ili
dueg vremena - odumire.
Tako je idov svih vremena, ivio u dravama drugih naroda i tamo stvarao vlastitu dravu, koja je obiavala jedriti
maskirana pod oznakom Religiozna zajednica, tako dugo, dok vanjske prilike nisu doputale da se potpuno iskae njegovo
pravo bie. Ako se nekada osjeao dovoljno jakim, da moe biti bez zatitnog plata, putao je da koprena padne, i odjednom
bi opet postao ono to drugi ranije nisu htjeli vjerovati i vidjeti: idov.
U ivotu idova kao parazita na tijelu drugih naroda i drava zasnovano je posebno svojstvo koje je jednom podstaklo
mein kampf
115
Schopenhauera na ve spomenutu izjavu, da je idov veliki majstor lai. idova na la tjera ivot, i to na neprestanu la,
kao to itelja na sjeveru tjera na toplije oblaenje.
Njegov ivot unutar drugih naroda moe trajati samo ako mu uspije podstai shvaanje, da se kod njega ne radi o
narodu, ve samo o, iako posebnoj, Religioznoj zajednici.
To je tek prva velika la.
Da bi mogao ivjeti kao narodni parazit, on mora posegnuti za poricanjem svoje unutarnje naravi. to je idov
pojedinac inteligentniji, ova mu prijevara vie uspijeva. Moe doi dotle da veliki dijelovi naroda domaina konano ozbiljno
povjeruju da je idov stvarno Francuz ili Englez, Nijemac ili Talijan, ali posebne vjere. Naroito dravne slube, koje se
uvijek ine nadahnutim povijesnim djeliem mudrosti, najlake padaju rtvama ove bestidne prijevare. Samostalno miljenje
u ovim krugovima ponekad se dri pravim grijehom protiv svetog napretka, tako da ovjeka ne smije zauditi, da npr. bavarsko
dravno ministarstvo ni danas nema ni najmanjeg pojma da su idovi pripadnici jednog naroda, a ne vjeroispovijesti, iako
bi samo jedan pogled na idovski tisak to odmah pokazao ak i najskromnijem duhu. Svakako da Jdische Echo (idovski
eho) jo nije slubeni list, i slijedom toga, nenadlean za razum takvog vladinog silnika.
idovstvo je uvijek bilo narod odreenih rasnih osobina, a nikada religija, samo to je njegov napredak ve u
rano doba traio sredstvo, koje bi skrenulo neprijatnu panju s njegovih pripadnika. A koje bi sredstvo bilo svrsishodnije i
istovremeno bezazlenije od ubacivanja pozajmljenog pojma vjerske zajednice? Jer je i ovdje sve pozajmljeno, bolje reeno,
ukradeno - po svom prvobitnom biu idov ne moe imati religiozno ureenje, ve i radi toga, to mu nedostaje idealizam
u bilo kom obliku, a time mu je potpuno strana i vjera u zagrobni ivot. A prema arijskom shvaanju, ne moe se zamisliti
religija kojoj nedostaje vjera u ivot poslije smrti u bilo kojem obliku. Ustvari ni Talmud nije knjiga pripreme za zagrobni
svijet, ve samo za praktian i podnoljiv ovozemaljski ivot.
idovski vjeronauk je u prvom redu uputstvo za odravanje istoe idovske krvi, te reguliranje meusobnog
ophoenja idova, a jo vie s ostalim svijetom, dakle sa ne-idovima. I ovdje se, meutim, nikako ne radi o etikim
problemima, ve o izrazito skromnim gospodarskim. O moralnoj vrijednosti idovske vjerske nastave ima danas, a uvijek je i
bilo, prilino iscrpnih studija (ne idovskih: naklapanje samih idova o tome podreeno je, naravno, svrsi), koje su ovu vrstu
religije, prema arijskim pojmovima, prikazivale upravo jezivom. Najbolje obiljeje ipak daje proizvod ovog vjerskog odgoja -
sam idov. Njegov je ivot samo ovozemaljski, a duh pravom kranstvu unutarnje toliko stran, kao to je i njegovo bie, dvije
tisua godina prije, bilo strano velikom osnivau tog uenja. On, naravno, nije skrivao svoje miljenje o idovskom narodu,
ak je, kad je to bilo potrebno i posezao za biem, da bi iz hrama Gospodnjeg istjerao ovog protivnika cijelog ovjeanstva,
koji je tada, kao i uvijek u religiji vidio samo sredstvo za poslovnu egzistenciju. Zbog toga je tada, naravno, Isus bio stavljen
na kri, dok se nae dananje kranske stranke poniavaju i na izborima mole za idovske glasove, a kasnije se pokuavaju
s ateistikim idovskim strankama dogovarati oko politikog trgovanja, i to protiv vlastitog naroda.
Na ovoj prvoj i najveoj lai, da idovstvo nije rasa, ve religija, nunim slijedom se lai zasnivaju i dalje. U njih
spada i la, koja se tie idovskog jezika. On njemu nije sredstvo, da izrazi svoje misli, ve sredstvo da ih sakrije. Dok govori
francuski, misli idovski, a dok tokari njemake stihove, samo proivljava bie svoga naroda.
Dokle god idov ne postane gospodarom drugih naroda, on mora, htio to ili ne, govoriti njihovim jezikom; im bi
oni postali njegove sluge, svi bi morali nauiti univerzalni jezik (npr. esperanto), tako da bi i ovim sredstvom idovi mogli
lake njima zavladati.
Koliko mnogo cjelokupan bitak ovog naroda poiva na trajnoj lai, pokazali su na neusporediv nain Protokoli
sionskih mudraca, koje idovi tako beskrajno mrze. Oni se zasnivaju na falsifkatu, neprestano stenje Frankfurter Zeitung
po svijetu, to je najbolji dokaz, da su pravi. to mnogi idovi ine nesvjesno, ovdje je razjanjeno svjesno. O tome se upravo
i radi. Potpuno je svejedno iz koje idovske glave potjee ovo otkrie, mjerodavno je, meutim, da oni s upravo jezivom
sigurnou pokazuju bie i djelovanje idovskog naroda i izlau ga u njegovim unutarnjim odnosima i krajnjim ciljevima.
Njihovu najbolju kritiku ipak daje stvarnost Onaj tko povijesni razvoj u posljednjih sto godina ispituje sa stajalita ove knjige,
odmah e mu biti razumljiv krik idovskog tiska. Jer kad ova knjiga jednoga dana postane ope dobro naroda, idovska e se
opasnost ve moi drati slomljenom.
*
Da bi se upoznalo idova, najbolje je prouiti njegov put, kojim se stoljeima kree unutar drugih naroda. Pri tome
je, da bi se dolo do neophodne spoznaje, ovo dovoljno pratiti na samo jednom primjeru. Kako je njegov razvitak uvijek i
u svako doba bio isti, kao to su i narodi koje je prodirao uvijek isti kod takvog razmatranja je preporuljivo njegov razvoj
podijeliti na odreene odsjeke, koje ja u ovom sluaju radi jednostavnosti obiljeavam slovima.
Prvi su idovi doli u Njemaku tijekom prodora Rimljana, i to, kao i uvijek, kao trgovci. U olujama seoba naroda
prividno su opet nestali, pa se tako za poetak novog i trajnog poidovljavanja srednje i sjeverne Europe moe uzeti vrijeme
stvaranja prve germanske drave. Zapoeo je razvoj, koji je uvijek bio isti ili slian, kad god su idovi naili na arijske
narode.
adolf hitler
116
*
a) Osnivanjem prvih stalnih naselja idov je iznenada tu. Dolazi kao trgovac i u poetku pridaje malo vanosti
prikrivanju svog narodnog porijekla. Jo je idov, djelomino moda i zbog toga, to je vanjska rasna razlika izmeu njega
i ugoujueg naroda prevelika, njegovo jezino znanje jo preslabo, a zatvorenost ugoujueg naroda jo preotra, da bi
se smio usuditi i pojaviti kao neto drugo, osim kao strani trgovac. Uz njegovu spretnost i neiskustvo ugoujueg naroda,
ostajanje pri svom idovskom karakteru, za njega nije nedostatak, ve prednost: strancima se ljubazno izlazi ususret.
b) Malo po malo, on se poinje polagano aktivirati u gospodarstvu, ne kao proizvoa, ve iskljuivo kao posrednik.
Svojom tisugodinjom trgovakom spretnou, daleko je ispred jo uvijek nesnalaljivih ali bezgranino potenih Arijaca,
tako da se ve kroz kratko vrijeme javlja prijetnja, da trgovina postane njegovim monopolom. Poinje s pozajmljivanjem
novca i to kao i uvijek uz zelenake kamate. On time, u stvari, uvodi kamatu. Opasnost ove nove institucije u poetku nije
prepoznata, ve zbog trenutnih prednosti ak i pozdravljena.
c) idov je u cijelosti postao stalno nastanjen, tj. on u gradovima i gradiima naseljava posebne kvartove i sve vie
gradi dravu u dravi. Trgovinu, kao i sve novane poslove, dri svojom osobitom privilegijom koju bezobzirno iskoritava.
d) Novani poslovi i trgovina bez ostatka su postali njegov monopol. Njegove zelenake kamate konano izazivaju
otpor, njegova sve vie rastua drskost, pobunu, a bogatstvo zavist. Mjera je bila prevrena, kad je u svoje trgovako podruje
uraunao i zemlju i omalovaio je kao robu za prodaju, bolje reeno, kao robu za cjenjkanje. Kako on sam nikada nije
obraivao zemlju, na koju gleda samo kao na imovinu za iskoritavanje na kojoj seljak moe ostati, ali uz najbjedniju ucjenu
sadanjeg gospodara, nenaklonost prema njemu postupno raste, sve do otvorene mrnje. Njegova krvopijska tiranija postaje
toliko velika, da se protiv njega javljaju izgredi. Stranca se poinje promatrati iz blizine i otkrivaju se nove odbojne crte i
svojstva, dok ponor ne postaje nepremostiv.
U vremenima najgore nevolje, protiv njega konano provaljuje srdba i opljakane i unitene mase poseu za
samoobranom, da bi se obranile od bia Bojeg. Tijekom nekoliko stoljea su ga upoznali, pa ve samo njegovo postojanje
osjeaju jednako kao nevolju i kugu.
e) Sada tek idov poinje otkrivati svoja prava svojstva. S odvratnim ulagivanjem pristupa vlasti, puta da za njega
radi njegov novac i na taj si nain ponovno osigurava dozvolu za novu pljaku svojih rtava. Ako se bijes naroda protiv vjeite
pijavice i razbukti, njega to ni najmanje ne sprjeava da se kroz nekoliko godina ponovno ne pojavi u ve naputenom mjestu
i ponovno pone sa starim nainom ivota. Nikakav progon ga ne moe odvratiti od njegova naina iskoritavanja ljudi,
nikakav ga istjerati, nakon svakog progona je ubrzo opet tu, i to opet kao onaj stari
Da bi se sprijeilo ono najgore, poinje se sa oduzimanjem zemlje iz njegove zelenake ruke time, to mu se zakonski jed-
nostavno onemoguuje njeno kupovanje.
f) U mjeri u kojoj poinje rasti kneevska vlast, gura im se sve blie i blie. Male dozvole i privilegije koje uz
odgovarajuu naknadu rado dobiva od gospode koja je uvijek u fnancijskim potekoama. Ako ga to neto i stoji, za nekoliko
godina on vrati svoj novac kroz kamate i kamate na kamate. Prava pijavica koja zaposjeda tijelo nesretnog naroda i koje se
moe otresti, samo dok kneevima samima opet ne zatreba novac, pa im oni osobno istoe isisanu krv.
Ova se igra ponavlja uvijek ispoetka, pri emu je uloga tzv. njemakih kneeva isto toliko alosna, kao i samih
idova. Oni, ova gospoda, su zaista bili Boja kazna za svoje ljubljene narode, a mogu se usporediti samo s raznoraznim
ministrima dananjeg vremena.
Njemakim kneevima treba zahvaliti, to se njemaka nacija nije mogla konano osloboditi idovske opasnosti. Ni
kasnije se, naalost, u tome nije nita promijenilo, tako da im idovi duguju tisuu puta zasluenu nadnicu za grijehe koje su
nekad poinili nad vlastitim narodima. Stupili su u savez s vragom i pristali uz njega.
g) Tako je njegova mrea dovela kneeve do svoje propasti. Polako, ali sigurno, slabi njihov odnos prema narodima
u onoj mjeri u kojoj su prestali sluiti njihovim interesima, a umjesto toga poinju iskoritavati svoje podanike. idov tono
zna njihov kraj i trai mogunost njegova ubrzanja. On sam pospjeuje njihovu neprestanu fnancijsku nevolju, tako da ih
sve vie otuuje od stvarnih zadataka, pue oko njih uz najpodlije laskanje i time se ini neophodnijim. Njegova spretnost,
tonije beskrupuloznost, u svim novanim poslovima podrazumijeva da se od opljakanih podanika iznuuju, ak izrabljuju
nova i nova sredstva, koja nestaju u sve kraem vremenu. Tako svaki dvor ima svoga dvorskog idova - kako se zovu
nakaze koje mue dragi narod do oajanja, prireujui neprestano uivanje. Koga bi zaudilo, da se ova dika ljudskog roda,
konano i izvana okiti i uzdigne u nasljedni plemiki stale, pomaui ne samo da se ova institucija izvrgne podsmjehu, nego
da se ak i zatruje?
Sada tek, naravno, na pravi nain moe iskoristiti svoj poloaj u korist vlastitog probitka.
Konano se jo samo treba pokrstiti da bi doao u posjed svih mogunosti i pravo djeteta ove zemlje. Ovaj se posao
nerijetko obavlja na radost crkve zbog osvojenog sina, i Izraela zbog uspjele prijevare.
h) U idovstvu sada dolazi do promjene. Do sada su bili idovi, tj. nije se pridavala vanost tome da ele
mein kampf
117
izgledati kao neto drugo, a to se uz toliko izrazita rasna obiljeja na obe strane nije ni moglo. Jo u vrijeme Friedricha
Velikog, ni jednom ovjeku nije padalo ni na pamet da u idovima vidi neto drugo osim stranog naroda, a jo je i Goethe
uasnut milju da ubudue brak izmeu krana i idova ne bi trebao biti zakonski zabranjen. Goethe je tada ipak bio samo
Got, a ne neki nazadnjak ili ak zelot - vjerski fanatik. Ono to je govorilo iz njega, nije bilo nita drugo, do glas krvi i
razuma. Tako je narod - usprkos svih prljavih radnji dvora - u idovima instinktivno vidio strano tijelo u vlastitom krilu, i u
skladu s time se prema njemu i postavljao.
Sada bi to ipak trebalo biti drugaije. Tijekom vie od tisuu godina on je nauio vladati jezikom ugoujueg
naroda, tako da misli kako se moe usuditi da svoje idovstvo ubudue manje naglaava, a da u prvi plan vie stavlja svoje
Nijemstvo; jer, ma kako izgledalo smijenim, u prvom trenutku ak ludim, on sebi doputa drskost i pretvara se u Germana,
u ovom sluaju, dakle, u Nijemca. Time poinje jedna od najbesramnijih prijevara koja se uope moe i zamisliti. Kako od
Nijemstva nema zaista nita drugo do vjetine natucanja njegova jezika - uz to na straan nain - on se, uostalom, nikad i nije
poistovjetio s njim, cijelo njegovo Nijemstvo temelji se samo na jeziku. Ali, rasa nije samo u jeziku, ve iskljuivo u krvi,
neto to nitko ne zna bolje od idova, koji pridaje vrlo malo vanosti ouvanju svoga jezika, a suprotno tome, svu vanost
ouvanju svoje krvi. ovjek bez daljnjega moe promijeniti jezik, tj. sluiti se nekim drugim; ali e opet svojim novim
jezikom izraavati stare misli; njegovo unutarnje bie se ne mijenja. To najbolje pokazuje idov koji moe govoriti tisuu
jezika, a da ipak uvijek ostane idov. Njegova su karakterna svojstva ostala ista ona, govorio on dvije tisue godina rimski,
kao trgovac itom u Ostiji ili kao dananji krijumar brana zanosi na njemaki. On je uvijek jednako idov. Da ovu oitost
ne shvaa normalan ministarski savjetnik ili vii policijski slubenik, samo je po sebi, dabome, takoer razumljivo, ali teko
da se uokolo kree stvar s manje instinkta i duha, nego to je ovaj sluga naeg uzornog dravnog autoriteta dananjice.
Razlog zbog kojega idov odluuje da odjednom postane Nijemac je oigledan. On osjea kako se vlast kneeva
ljulja, pa zbog toga rano pokuava nai tlo pod nogama. Nadalje, njegova je novana vlast cjelokupnim gospodarstvom ve
toliko uznapredovala, da on bez posjedovanja svih graanskih prava ne moe na dulji rok podupirati ogromnu graevinu,
u svakom sluaju ne moe poveavati svoj utjecaj. Ali on eli oboje; jer, to se vie penje, to iz vrela prolosti sve slabije
izlazi njegov stari, nekada obeani mu cilj, i s grozniavom poudom njegove najbistrije glave gledaju kako se san o svjetskoj
vlasti opet pribliava, na dohvatu mu je ruke. Tako je njegova jedina tenja usmjerena na to, da potpuno ovlada graanskim
pravima.
To je razlog emancipacije iz ghetta.
i) Tako se iz dvorskog idova, polako razvija narodni idov, to naravno znai: idov ostaje kasnije, kao i prije, u
blizini visoke gospode, da, on se nastoji jo vie ukljuiti u njihov krug, a u isto se vrijeme drugi dio njegove rase prikvaio
na ljubljeni narod. Kad se pomisli koliko se tijekom stoljea ogrijeio o masu, kako ju je uvijek ponovno nemilosrdno cijedio
i isisavao, kad dalje razmiljamo, kako je narod zbog toga postupno uio mrziti i na kraju u njegovom biu stvarno vidi samo
nebesku kaznu za druge narode, moe se shvatiti koliko ovaj preokret mora teko pasti idovu. Da, muan je posao oderanim
rtvama sebe odjednom prikazivati prijateljem ljudi.
On najprije u oima naroda nastoji popraviti ono to je do tada zgrijeio. Svoju promjenu poinje kao dobroinitelj
ovjeanstva. Kako njegova nova dobrota ima realnu osnovicu, ne moe se dobro pridravati stare biblijske izreke, da ljevica
ne treba znati to daje desnica, ve se htio, ne htio, mora pomiriti s time da to je mogue veem broju ljudi stavi na znanje,
kako osjea patnje masa i to sve protiv toga on osobno rtvuje. U ovoj njemu ba uroenoj skromnosti, bubnjem objavljuje
ostalom svijetu svoje zasluge, dok ovaj u to ne pone i stvarno vjerovati. Tko u to ne vjeruje ini mu gorku nepravdu. On
ubrzo poinje tako izokretati stvari, kao da je do sada samo njemu stalno nanoena nepravda, a ne obratno U ovo posebno
vjeruju glupani, i tada im ne preostaje nita drugo do saalijevanja sirotog nesretnika.
Uostalom, ovdje bi jo trebalo primijetiti, da idov uz svu radost rtvovanja, naravno, osobno nikad nije siromaio. On ve
zna usporediti; da, njegovo se dobroinsko ponekad, stvarno, moe usporediti samo sa gnojem koji se ne posipa po polju iz
ljubavi prema njemu, ve zbog brige za svoje kasnije vlastito dobro. U svakom sluaju, u razmjerno kratkom roku, svi saznaju
daje idov postao dobrotvor i ovjekoljubac. Kakav udan preokret!
Ono to kod drugih, manje ili vie, vrijedi kao samo po sebi razumljivo, ve zbog toga izaziva krajnje uenje, u mnogih ak
vidljivo divljenje, to to kod njega upravo nije razumljivo samo po sebi. Tako se dogaa da se takvo njegovo djelo mnogo vie
vrednuje nego ostalom ovjeanstvu.
I jo vie: idov odjednom postaje i liberalan i poinje sanjariti o neophodnom napretku ovjeanstva.
Polagano postaje zagovornik nekog novog vremena.
Dabome da on sve temeljitije unitava osnove za narod zaista korisnog gospodarstva. Zaobilaznim se putovima
dioniarstva uvlai u takve nacionalne proizvodnje i pravi od njih kupovnu, bolje reeno, pokuarsku trgovinu, i tako
poduzeima otima osnove osobnog posjeda. Time dolazi do unutarnjeg otuenja izmeu poslodavca i posloprimca, to vodi
kasnijim politikim klasnim podjelama.
Konano, idovski utjecaj na gospodarske poslove strano brzo raste preko Burze. On postaje vlasnikom ili pak
kontrolorom nacionalne radne snage.
Radi jaanja svoje politike sigurnosti, on pokuava sruiti rasne i graanske granice, koje ga steu na svakom
adolf hitler
118
koraku. S tim se ciljem cjelokupnom svojom ustrajnou bori za vjersku toleranciju - a u slobodnom zidarstvu, koje je u
cijelosti pod njegovim utjecajem, ima odlino sredstvo za obranu, ali i za irenje svojih ciljeva. Vladajui krugovi, kao i vii
slojevi politikog i ekonomskog graanstva kroz slobodnozidarske niti dospijevaju u njegove zamke, a da to ni ne slute.
Samo narod kao takav, ili bolje reeno, stale koji se budi i koji je sam izborio svoja prava i slobodu, ne moe time biti
dovoljno zahvaen u dubljim i irim slojevima. To je, meutim, neophodnije od svega ostaloga: jer idov osjea da mogunost
vlastitog uspona do vladajue uloge postoji samo ako se pred njim nalazi onaj koji utire put; dri da ga moe prepoznati
u graanstvu i to u njegovim najirim slojevima. Rukaviari i tkalci se ne hvataju fnom mreom slobodnog zidarstva, ve
se ovdje moraju primijeniti grublja, ali ne i manje uvjerljiva sredstva. Tako kao drugo oruje, uz slobodne zidare, idovstvu
slui tisak. Njegovim posjedovanjem ono je zasnovalo svu svoju ustrajnost i sposobnost. Njim poinje polako obuhvaati i
hvatati u mreu cjelokupan javni ivot, voditi ga i gurati tako da je u stanju proizvesti i dirigirati onom moi koja je oznaena
pojmom javno mnijenje, danas poznatija nego prije samo nekoliko desetljea.
Pri tome on sebe uvijek prikazuje kao bezgranino eljnog znanja, hvali svaki napredak, najvie naravno onaj, koji
vodi u propast druge; jer, svako znanje i svaki razvoj procjenjuje samo prema mogunosti pospjeivanja svojega nacionalnog
obiljeja, a gdje ono nedostaje, on je neumoljivi smrtni neprijatelj svake svjetlosti i mrzi svaku pravu kulturu. Tako sve znanje
koje prima u kolama drugih, primjenjuje samo u slubi svoje rase.
Ovo narodno obiljeje sada uva kao nikada prije. Dok se ini preplavljen prosvjeenou, napretkom,
slobodom ovjeanstva, itd. strogo zatvara svoju rasu. Dabome, on svoje ene ponekad daje utjecajnim kranima, ali svoje
muko pleme u principu uvijek odrava istim. On truje krv drugih, ali uva svoju vlastitu. idov se skoro nikada ne eni
krankom, nego kranin idovkom. Mjeanci se ipak vie razvijaju prema idovskoj strani. Naroito potpuno propada dio
visokog plemstva. idov to sasvim tono zna i stoga planski provodi ovu vrstu razoruavanja duhovno vodeeg sloja svojih
rasnih protivnika. Da bi maskirao hajku i uspavao rtve, sve vie govori o jednakosti svih ljudi bez obzira na rasu i boju koe.
A glupani mu poinju vjerovati.
Kako ipak njegovo cjelokupno bie jo uvijek na sebi ima previe stranog mirisa, a da bi, posebno iroka narodna
masa ula u njegovu mreu, on kroz svoj tisak daje o sebi sliku koja tako malo odgovara stvarnosti, koliko ona, obratno, slui
cilju kojega eli ostvariti. Naroito se u humoristikim listovima trudi prikazati idove kao bezazlen narod, koji ima svoje
osobitosti - ba kao i svi drugi - ali koji ipak u svom ponaanju, koje se, moda, ini neto stranim, pokazuje znakove mogue
komine, ali vrlo potene i blage due. Kako se samo uope trude prikazati ga uvijek vie neznaajnim nego opasnim.
Njegov konani cilj u ovoj fazi je pobjeda demokracije, ili kako on to shvaa, vlasti parlamentarizma. Ona najvie
odgovara njegovim potrebama; ipak, iskljuuje linost, - a na njeno mjesto stavlja prevlast gluposti, nesposobnosti, i na kraju
kukaviluka.
Krajnji e uinak biti pad monarhije, do koga prije ili kasnije mora doi.
j) Neizmjerni gospodarski razvoj vodi prema promjeni socijalne slojevitosti naroda. Kako mali zanati polagano
izumiru, a time i mogunost osvajanja samostalne egzistencije, ona za radnika postaje sve rjea; on se ubrzano proletarizira.
Nastaje industrijski tvorniki radnik, ije se bitno obiljeje moe traiti u tome da on jedva dolazi u poloaj da u kasnijem
ivotu zasnuje vlastitu egzistenciju. On je u najistinskijem smislu rijei bez posjeda, njegova se starost moe opisati kao
muenje, a jedva kao ivot.
Ve je jednom prije stvorena slina situacija, koja je zapovijedniki nametala rjeenje i nala ga. Uz seljaka i obrtnika,
kao dalji stale su polako doli slubenik, namjetenik - posebno dravni. I oni su bili bez posjeda u najistinskijem smislu rijei.
Iz tog nezdravog stanja drava je konano nala izlaz, u tome to je preuzela zbrinjavanje dravnog slubenika, koji se nije
mogao osigurati za svoje stare dane i uvela penziju, mirovinu. Ovaj je primjer polagano slijedilo sve vie privatnih poduzea,
tako da danas skoro svaki stalno zaposleni intelektualni slubenik dobiva kasnije svoju mirovinu, ukoliko je poduzee ve
dostiglo ili prekorailo odreenu veliinu. A tek je osiguranje dravnog slubenika moglo dovesti u starosti do one nesebine
revnosti, koja je u predratnom vremenu bila najvanija osobina njemakog inovnitva.
Tako je cjelokupan stale, koji je ostao bez vlasnitva, na pametan nain otrgnut od socijalne bijede i time ukljuen
u cjelinu naroda.
Sada se ovo pitanje ponovno, ali ovaj puta u mnogo veem opsegu, pribliilo dravi i naciji. Nove ljudske mase
koje su dostizale milijune, preseljavale su se u vee gradove, da bi kao tvorniki radnici u novoosnovanim industrijama
zaraivali svoj kruh svagdanji. Radne i ivotne prilike novoga stalea bile su gore nego alosne. Ve vie ili manje mehaniko
prenoenje starijih metoda rada starog zanatlije ili seljaka na nove oblike nikako nije odgovaralo. Djelatnost i jednog i drugog
se vie nije mogla usporediti s naporima koje mora uloiti industrijski tvorniki radnik. U starom je zanatu vrijeme moda
igralo manju ulogu, ali je utoliko vie ima kod novih metoda rada. Formalno preuzimanje starog radnog vremena u velikoj
industriji djelovalo je ba kobno; jer je prijanji stvarni radni uinak bio mali zbog nedostatka dananjih intenzivnih metoda
rada. Ako se prije i mogao izdrati etrnaesto ili petnaestosatni radni dan, sada ga se sigurno nije moglo izdrati u vremenu
kad se svaka minuta iskoritava do kraja. Uinak ovog besmislenog prenoenja starog radnog vremena na novu industrijsku
djelatnost, bio je nesretan u dva smjera; unitavano je zdravlje i razorena vjera u vie pravo. Konano je za sve to dola i
mein kampf
119
bijedna naknada, s jedne strane, a nasuprot njoj, oigledno toliko bolji poloaj, s druge strane.
Na selu nije moglo biti socijalnog pitanja, jer su gospodar i sluga radili isti posao, i prije svega jeli iz iste zdjele. Ali,
i to se promijenilo.
Odvajanje posloprimca od poslodavca javljalo se sada u svim podrujima ivota. Koliko je pri tome poidovljenje
naeg naroda uznapredovalo, moe se vidjeti po slabom potovanju, ako ne i po prijeziru, prema fzikom radu. To nije
njemako. Upravo je postranivanje naega ivota, koje je u stvarnosti bilo poidovljenje, promijenilo nekadanje potovanje
zanata u odreeni prijezir svakog tjelesnog rada uope.
Tako ustvari nastaje novi, malo cijenjeni stale, te e jednoga dana morati uskrsnuti pitanje, da li bi nacija imala
snage novi stale sama ponovno ukljuiti u ope drutvo, ili bi se staleke razlike proirile u klasni raspad.
Jedno je, meutim, sigurno: novi staleu svojim redovima nije imao najgore elemente, ve naprotiv, u svakom
sluaju najsnanije. Prefnjenosti takozvane kulture nisu ovdje vrile svoje rastvarajue i unitavajue djelovanje. iroka
masa novoga stalea jo nije bila zatrovana otrovom pacifstike slabosti, ve je ostala snana a, kad je to bilo potrebno, i
brutalna.
Dok se graanstvo jo uope nije brinulo o ovom vanom pitanju, ve ravnoduno putalo tijek stvari, idov shvaa
nepredvidivu mogunost koja se ovdje nudi za budunost, time to na jednoj strani do posljednje konsekvence primjenjuje
kapitalistike metode izrabljivanja ljudi, a s druge se pribliava samoj rtvi svoga duha i vlasti i ubrzo postaje voa njene
borbe protiv same sebe. To protiv same sebe je, naravno, reeno samo slikovito. Jer se veliki majstor laganja zna, kao i
uvijek, pokazati istim, a krivicu natovariti drugima. Kako ima drskosti sam voditi masu, ona ne dolazi na pomisao, da bi se
uope moglo raditi o najbesramnijoj prijevari svih vremena.
A ipak je tako bilo.
Jedva da se novi stale i razvio iz opeg ekonomskog preureenja, a idov je pred sobom ve jasno vidio novog
zaetnika svog vlastitog daljeg napretka. Najprije je koristio graanstvo kao mehanizam protiv feudalnog svijeta. Ako je
nekada znao u sjenci graanstva lukavstvom osvojiti graanska prava, sada se nadao da e u borbi radnika za ivot nai put
ka svojoj vlasti.
Od sada radnik ima samo zadatak vie - boriti se za budunost idovskog naroda. Nesvjesno je stavljen u slubu
moi za koju je mislio da je mora suzbijati. Putaju ga da prividno napadne kapital, jer ga tako najlake mogu iskoristiti da se
bori upravo za njega. Pri tome stalno viu protiv meunarodnog kapitala, a ustvari misle na nacionalno gospodarstvo. Treba
ga unititi, da bi nad njegovim lesom mogla pobjedonosno slaviti meunarodna burza.
Pri tome je postupak idova sljedei:
On se pribliava radniku, licemjerno mu udvara suosjeajui s njegovom Sudbinom, ili se ak buni zbog njegove
Sudbine da ivi u bijedi i siromatvu, da bi na taj nain zadobio njegovo povjerenje. Trudi se prouiti sve pojedinane stvarne
ili umiljene nepravde njegova ivota i podstaknuti enju za promjenom takvog ivljenja. Potrebu za socijalnom pravdom
koja na bilo koji nain drijema u svakom Arijcu, pojaava na beskrajno pametan nain, do stvaranja mrnje prema onome
koji ima vie sree, a borbi za uklanjanje drutvenih nepravdi daje sasvim odreeno obiljeje, primjereno svjetonazoru. On
osniva marksistiku znanost.
Time to se prikazuje nerazdvojno povezanim s cijelim nizom socijalno opravdanih zahtjeva, ubrzava njihovo irenje,
kao i obratno, nesklonost pristojnog ovjeanstva da slijedi zahtjeve koji izneseni u takvom obliku i pratnji, od poetka
izgledaju nepravednima, ak kao da ih je i nemogue ispuniti. Jer su pod ovim platem isto socijalnih misli skrivene stvarno
avolske namjere, da, one se u punoj otvorenosti iznose s najdubljom jasnoom. Ovaj je nauk nerazdvojna mjeavina razuma
i ljudske ludosti, ali uvijek takva, da samo ludost moe postati stvarnost, razum nikada! Kategorikim odbijanjem linosti,
a time i nacije i njenog rasnog sadraja, on razara elementarne osnove cjelokupne ljudske kulture, koja je ovisna ba o ovim
imbenicima. To je prava unutarnja jezgra marksistikog svjetonazora, ukoliko se proizvod zloinakog mozga smije oznaiti
svjetonazorom. Ruenjem linosti i rase, rui se znaajna prepreka za vlast manje vrijednoga - a taj je idov.
Smisao ovog uenja nalazi se ba u gospodarskom i politikom besmislu. Jer se njime sprjeava svim stvarno
inteligentnima staviti se u njenu slubu, dok se oni slabije duhovno aktivni i gospodarski loe obrazovani ure k njoj s
lepravim zastavama. Inteligenciju za pokret - jer je za opstanak i ovog pokreta potrebna inteligencija - rtvuje idov iz
svojih redova.
Tako nastaje vrsti pokret fzikih radnika pod idovskim vodstvom, koji je nastao samo prividno zbog toga, da bi
poboljao poloaj radnika, a u stvari eli porobljavanje, a time i unitenje, svih neidovskih naroda.
Ono to slobodno zidarstvo uvodi u krugove tzv. inteligencije na opoj pacifstikoj klonulosti nacionalnog nagona
za samoodranjem, prenosi se irokim masama, a prije svega graanstvu, kroz djelatnost, danas jo uvijek velikog idovskog
tiska. Uz ova oba razorna oruja, kao tree dolazi i daleko najuspjenija organizacija surovog nasilja. Kao jurina i napadaka
kolona, marksizam treba dovriti ono to je pripremao ukrotiteljski rad prva dva oruja, da bi sazrelo za slom.
Time se izvrava stvarno majstorska zajednika igra, pa se uope ne treba uditi, kad nasuprot tome najvie zakau
ba one institucije, koje se uvijek rado ele prikazati kao obnaatelji vie ili manje uobraenih dravnih autoriteta. U naem
adolf hitler
120
visokom i najviem dravnom inovnitvu idov je u svim vremenima (osim nekih izuzetaka), najusluniji pokreta njihova
unitavajueg rada. Ponizna pokornost prema onima gore, i arogantna nadmenost prema onima dolje, prikazuje ovaj stale
isto tako, kao i do neba vapijuu ogranienost, koju ponekad nadmauje samo povremena upravo zauujua uobraenost.
To su, meutim, osobine koje idov trai od naih vlasti i koje prema tome i voli.
Praktina borba koja sada zapoinje, protjee, naznaeno samo u grubim crtama, na sljedei nain:
Prema krajnjim ciljevima idovske borbe, koji se ne iscrpljuju samo u ekonomskog porobljavanju svijeta, ve
zahtijevaju i njegovo politiko podinjavanje, idov dijeli organizaciju svog marksistikog uenja o svijetu, na dva dijela,
koji prividno razdvojeni jedan od drugog, u stvarnosti tvore nedjeljivu cjelinu: na politiki i sindikalni pokret.
Sindikalni je pokret primamljiv. On radniku nudi pomo i zatitu u njegovoj tekoj egzistencijalnoj borbi, koju
mora voditi zbog lakomosti i kratkovidnosti mnogih poduzetnika, a time i mogunost da izbori bolje ivotne uvjete. Ne eli
li radnik zastupanje svojih ivotnih prava u vremenu kada se o njemu uope ne brine organizacija narodne zajednice, drava,
predati slijepoj samovolji ljudi koji su dijelom malo svjesni odgovornosti, a esto i bez srca, on mora obranu tih prava sam
uzeti u svoje ruke. Upravo u onoj mjeri u kojoj takozvano nacionalno graanstvo, zaslijepljeno novanim interesima, ovoj
ivotnoj borbi na put postavlja najtee prepreke, zatim ne samo prua otpor svim pokuajima za skraivanjem neljudski
dugog radnog vremena, zabranu djejeg rada, osiguranje i zatitu ene, popravljanje zdravstvenih prilika u radionicama i
stanovima, ve ih esto i samo stvarno sabotira, pametniji idov prihvaa tako ugnjetenog. On postupno postaje vodom
sindikalnog pokreta, i to tim vie, to se kod njega uope ne radi o stvarnom otklanjanju socijalnih nepravdi u pravom smislu,
ve samo o stvaranju jedne, njemu slijepo privrene, borbene trupe za ruenje nacionalne gospodarske nezavisnosti. Jer, dok
e se voenje zdrave socijalne politike stalno kretati izmeu smjernica za odravanje narodnog zdravlja, s jedne, i osiguranja
nezavisnog nacionalnog gospodarstva, s druge strane, za idova ne samo da u njegovoj borbi otpadaju oba ova stajalita, ve
je njihovo uklanjanje njegov ivotni cilj. On ne eli odranje nacionalnog gospodarstva, ve njegovo unitenje. Zbog toga ga
nikakva grinja savjesti ne moe sprijeiti da kao voa sindikalnog pokreta postavi zahtjeve koji ne samo da su pretjerani,
ve je njihovo ispunjenje praktino i nemogue, ili znak propasti nacionalne ekonomije. On takoer ne eli pred sobom imati
zdrav, stasit narataj, ve slabunjavo stado, koje se moe pokoriti. Ova mu elja ponovno dozvoljava postavljati besmislene
zahtjeve, ije je praktino ispunjenje prema njegovom vlastitom znanju nemogue, koji dakle ne mogu dovesti ni do kakve
promjene stvari, ve samo do razuzdanog uzbunjivanja mase. Do toga je njemu i stalo, a ne do stvarnog i potenog poboljanja
njenog socijalnog poloaja.
Time se vodstvo idova u sindikalnim stvarima ne moe osporiti tako dugo, dokle god enorman prosvjetiteljski rad
ne bude utjecao na iroke mase, da ih poui kako da svoju beskrajnu bijedu dovedu do boljitka, ili dok drava ne uniti idova
i njegov rad. Jer, dokle god shvaanje mase ostane slabo kao i do sada, a drava tako ravnoduna kao to je danas, ova e
masa uvijek slijediti kao prvoga, onoga tko joj u gospodarskim stvarima prvi ponudi najbestidnija obeanja. A u tome je idov
majstor. Jer se njegova cjelokupna djelatnost ne bi zaustavila nikakvim moralnim razmiljanjima!
Tako on u ovom podruju u kratkom vremenu prisilno uklanja iz borbe svakog konkurenta, i istovremeno sindikalni
pokret usmjerava u skladu sa svojom cjelokupnom unutarnjom gramzivom brutalnou, na najbrutalniju primjenu sile. Ako
se uje miljenje suprotno idovskom izazovu, njegov se prkos i osude slamaju terorom. Posljedice takvog djelovanja su
strane.
Ustvari, idov uz pomo sindikata, koji bi mogao biti blagoslov nacije, rui osnove nacionalnog gospodarstva.
Usporedo s time, napreduje politika organizacija.
Ona djeluje zajedno sa sindikalnim pokretom utoliko, to on priprema mase za politiku organizaciju, ak ih i prisilno
gura u nju. On je, nadalje, stalni fnancijski izvor iz koga politika organizacija hrani svoj enormni aparat. On je kontrolni
organ politike aktivnosti pojedinca i kod svih velikih demonstracija politikog karaktera ima ulogu pokretaa. Konano,
on se vie uope ne zauzima za gospodarske stvari, ve politikoj ideji stavlja na raspolaganje njeno glavno sredstvo borbe,
obustavu rada, kao i masovni i generalni trajk.
Stvaranjem tiskovina iji je sadraj prilagoen duhovnom obzoru najslabije obrazovanih ljudi, politika i sindikalna organi-
zacija, konano, dobivaju svoju podsticajnu instituciju, kroz koju najnii slojevi nacije sazrijevaju za najodvanija djela.
Njen zadatak nije izvesti ljude iz gliba niskih svjetonazora i uzdii ih na vii stupanj, ve izii ususret njihovim najniim
instinktima. Posao, koliko spekulativan, toliko i unosan u, ne samo lijenoj za razmiljanje, ve i drskoj, masi.
Ovaj tisak u upravo fanatinoj klevetnikoj borbi nasilniki skida sve, a prije svega ono to se moe smatrati
osloncem nacionalne nezavisnosti, kulturne razine i gospodarske samostalnosti nacije.
On prije svega napada sve karaktere koji se ne ele podvri idovskoj vlasnikoj drskosti ili ija se genijalna
sposobnost idovu sama po sebi ini opasnou. Jer, da bi idov nekoga mrzio, nije neophodno da se bori protiv njega, ve
je dovoljna sumnja, da bi netko drugi mogao ikada doi na pomisao da se bori protiv njega, ili da na osnovu svoje nadmone
genijalnosti uvea snagu i veliinu idovima neprijateljskog naroda.
Njegov instinkt, siguran u tim stvarima, u svakome sluti prvobitnu duu, a njegovo je neprijateljstvo trajno prema onome, tko
nije duh njegova duha. Kako idov nije napadnuti ve napada, nije mu neprijatelj samo napadnuti, ve i onaj tko mu prua
mein kampf
121
otpor. A sredstvo kojim on pokuava slomiti tako drske ali ponosne due, ne zove se potena borba, ve la i kleveta.
Ovdje se niega ne plai, i u svakoj je prostoti tako velik, da se nitko ne treba uditi, to se personifkacija avla kao
obiljeja svega zla u naem narodu prikazuje utjelovljenim ivim idovom.
Nespoznavanje unutarnjeg bia idova u irokim masama i neinstinktivna ogranienost naih gornjih slojeva,
dozvoljava da narod postaje lak plijen ovog idovskog rata lai.
Dok se gornji slojevi zbog uroenog kukaviluka okreu od ovjeka koga idov na taj nain napada laima i
klevetama, iroke mase, zbog gluposti i zaostalosti vjeruju u sve. Dravno tijelo se ili zaogre utnjom, ili, to je najuinkovitije,
da bi se idovskom ratu tiska pripremio kraj, progone nepravedno napadnutog, to se u oima takvog inovnikog magarca
ini zatitom dravnog autoriteta i osiguranje reda i mira.
Strah od marksistikog oruja polagano se sputa kao mora u mozak i duu pristojnog ovjeka. On poinje drhtati
pred stranim neprijateljem i time postaje njegovom konanom rtvom.
k) idovska vlast u dravi ini se tako sigurnom, da se on sada ne samo smije nazvati idovom, ve bezobzirno
priznaje i svoja nacionalna i politika razmiljanja. Njegov dio njegove rase ve se savim otvoreno priznaje stranim narodom,
a da pri tome opet lae. Jer, dok cionizam ostalom svijetu pokuava dokazati, da bi se nacionalno samoodreenje idova
zadovoljilo stvaranjem Palestinske drave, idovi ponovno nadmudruju ne-idove (Gojim).
Oni uope ne misle u Palestini osnovati idovsku dravu, ve samo ele organizacijsku centralu svoje meunarodne svjetske
prijevare, koja ima vlastitu suverenu vlast i koja uzmie postupku drugih drava; pribjeite dokazanih propalica i sveuilite
za nove varalice.
Ali to nije samo znak njihova rastueg pouzdanja, ve takoer i drski i otvoreni osjeaj sigurnosti u vremenu u kome dio njih
lano oponaa Nijemce, Francuze ili Engleze, a drugi se dokumentira idovskom rasom.
Koliko im je pred oima bliska pobjeda, vidi se iz zastraujueg naina to ga poprima njihovo openje s pripadnicima
drugih naroda.
Crnokosi idovski mladi satima vreba, s avolskom radou na licu, djevojku koja nita ne sluti, daje okalja svojom
krvlju i tako otme njenom narodu. Svim sredstvima pokuava pokvariti rasne osnove naroda kojeg pokorava. Osim to sam
planski kvari ene i djevojke, ne boji se ak ni da u veem opsegu srui krvne granice i za ostale. idovi su bili i jesu oni, koji
su doveli na Rajnu Crnca, uvijek s jednakom pritajenom milju i jasnim ciljem, da tako prisilno nastalim mijeanjem unite
omrznutu im bijelu rasu, srue je s njene kulturne i politike visine i sami se uzdignu do njenog gospodara.
Jer, narod iste rase, koji je svjestan svoje krvi, idov nikada nee moi pokoriti. On e na ovom svijetu biti vjeito
samo gospodar bastarda.
Tako on pokuava planirano, stalnim trovanjem pojedinca, sniziti rasnu razinu.
Ali politiki, on poinje ideje demokracije zamjenjivati s diktaturom proletarijata.
U organiziranoj masi marksista, on je pronaao oruje koje mu omoguuje odrei se demokracije, a umjesto nje,
diktatorski vrstom i brutalnom akom, pokoriti narode i njima zavladati.
Planski radi na revolucioniranju u dvostrukom smjeru: gospodarskom i politikom.
Narode koje napadu suprotstave preestok otpor iznutra, obavija, zahvaljujui svojim meunarodnim utjecajima,
mreom neprijatelja, tjera ih u ratove i konano, ako je potrebno, jo na bojitima zabode zastavu revolucije.
Gospodarski on potresa drave tako dugo, dok se dravna poduzea, koja postanu neisplativa, ne odvoje od drave
i stave pod njegovu fnancijsku kontrolu.
Politiki uskrauje dravi sredstva za njeno samoodranje, rui temelje svakog nacionalnog samopotvrivanja i
obrane, unitava vjeru i vodstvo, omalovaava povijest i prolost i povlaci po blatu sve to je stvarno veliko.
Kulturoloki zarazi umjetnost, literaturu, kazalite, zaglupljuje prirodni osjeaj, rui sve pojmove ljepote i uzvienosti,
plemenitog i dobrog, i umjesto toga, silom odvlai ljude u prisilni krug svoga vlastitog niskog bia. Religija je uinjena
smijenom. Obiaji i moral se prikazuju preivjelima, tako dugo dok ne padnu posljednji potpornji naroda u borbi za ivot
na ovom svijetu.
1) Sada poinje velika, posljednja revolucija. Time to idov osvaja politiku vlast, zbacuje sa sebe ono malo
pokrivaa, to ga jo nosi. Od narodnog demokratskog idova postaje krvni idov i narodni tiranin. U nekoliko godina
pokuava iskorijeniti nacionalne nositelje inteligencije, a time to je narodima oteo njihove duhovne vode, ini ih zrelim za
ropsku sudbinu stalnog pokoravanja.
Najstraniji primjer ove vrste je Rusija, gdje je stvarno sotonskom neobuzdanou, dijelom u neljudskim mukama,
pobio trideset milijuna ljudi ili ih putao umrijeti od gladi, da bi gomili idovskih knjievnika i burzovnih bandita osigurao
vlast nad mnogoljudnim narodom.
Kraj, meutim, nije samo kraj slobode naroda kojega tlae idovi, ve i kraj samog ovog narodnog parazita. Nakon
smrti rtve, prije ili kasnije umire i vampir.
*
adolf hitler
122
Ako pustimo da svi uzroci njemakog sloma prou ispred naih oiju, kao posljednje i presudno preostaje neprepoznavanje
rasnog problema i, posebno, idovske opasnosti.
Porazi na bojnom polju u kolovozu 1918. bi se podnijeli lako, kao u igri. Oni nisu bili ni u kakvoj svezi s pobjedama
naeg naroda. Nisu nas sruili oni, ve ona sila koja je te poraze pripremila, time, to je desetljeima naem narodu planski
otimala politike i moralne instinkte i snage, koje narode tek osposobljavaju za ivot, a time i opravdavaju.
Time to je staro carstvo nemarno prolazilo pored pitanja odravanja rasnih osnova nae narodnosti, ono je preziralo
jedino pravo koje daje ivot na ovom svijetu. Narodi koji se mijeaju, ili doputaju da ih mijeaju, grijee protiv volje vjene
providnosti, pa njihova propast, uzrokovana od jaega, tada nije nepravda koja im se ini, ve samo obnova prava. Kad narod
vie ne eli potivati svojstva svog bia, koja su mu prirodno data i ukorijenjena u njegovoj krvi, tada se nema pravo aliti na
gubitak svog zemaljskog postojanja.
Sve se na zemlji moe popraviti. Svaki poraz moe postati ocem kasnije pobjede. Svaki izgubljeni rat uzrokom
kasnijeg uspona, svaka nevolja oploenje ljudske energije, a iz svake pokorenosti mogu proizii snage za novi duhovni
preporod - dokle god se krv odrava istom.
Samo izgubljena istoa krvi zauvijek unitava unutarnju sreu, rui ovjeka zauvijek, a posljedice se vie nikada ne mogu
ukloniti iz tijela i duha.
Kad se nasuprot ovom jedinom pitanju istrae i usporede svi drugi ivotni problemi, tek se tada vidi, kako su oni,
u usporedbi s njim, smijeno mali. Svi su oni vremenski ogranieni - pitanje odravanja ili neodravanja istoe krvi e,
meutim, postojati dok ima ljudi.
Sve stvarno znaajne pojave propasti predratnog vremena se u osnovi svode na rasne uzroke.
Bilo da je rije o pitanju opeg prava, ili o deformacijama gospodarskog ivota, o pojavama kulturne propasti ili
postupcima politike degeneracije, o pitanjima promaenog kolskog obrazovanja, ili loem utjecaju odraslih kroz tisak, itd.,
uvijek i svuda, najdublja je osnova neuvaavanje rasnih interesa vlastitog naroda, ili neuvianje strane rasne opasnosti.
Zbog toga su i svi pokuaji reforme, sve ustanove socijalne pomoi i politika nastojanja, sav gospodarski uspon i svako
prividno poveanje duhovnog znanja, u svojoj posljednjoj pojavi ipak nevani. Nacija i njen organizam, koji osposobljava i
odrava ivot na zemlji, drava, nisu iznutra postale zdravije, ve su sve vie vidljivo obolijevale. Sav prividni procvat starog
carstva nije mogao sakriti unutarnju slabost, a svaki pokuaj stvarnog jaanja carstva propao je uvijek zbog prolaenja mimo
znaajnog pitanja.
Bilo bi pogreno vjerovati, da bi pristalice razliitih politikih smjerova, koji su diletantski pokuavali lijeiti tijelo
njemakog naroda, ak u odreenom smislu i vode, bili po sebi loi ili zlonamjerni ljudi. Njihova je djelatnost bila osuena na
neplodnost samo zbog toga, jer su u najboljem sluaju, vidjeli samo pojavne oblike naih opih bolesti i pokuavali ih svladati,
slijepo prolazivi pored uzroka. Tko planski prati crtu politikog razvoja starog carstva, mora uz hladnokrvno ispitivanje
uvidjeti, da je ak u vrijeme usuglaenosti, a time i uspona njemake nacije, unutarnja propast ve bila u punom zamahu, i da
se, usprkos svih prividnih politikih uspjeha i rastueg ekonomskog bogatstva, opa situacija iz godine u godinu pogoravala.
ak su i izbori za Reichstag prividnim bujanjem marksistikih glasova najavili sve blii unutarnji, a time i vanjski slom.
Svi uspjesi takozvanih graanskih stranka, bili su bezvrijedni, ne samo zbog toga to nisu mogli sprijeiti brojani porast
marksistike bujice, ak i uz takozvane graanske pobjede na izborima, nego zato, to su prije svega u sebi ve nosili klice
raspada. I ne slutei da je graanski svijet ve iznutra bio sam zaraen mrtvakim otrovom marksistikih predodbi, a da je
njegov otpor potjecao esto puta vie iz konkurentske zavidnosti ambicioznih voa, nego od principijelnog odbijanja konane
bitke odlunih protivnika. Jedan jedini se tih dugih godina borio s nepokolebivom ustrajnou, a to je bio idov. Njegova
Davidova zvijezda se dizala sve vie u istoj onoj mjeri u kojoj se gubila volja za samoodranjem naega naroda.
Zato u kolovozu 1914., narod rijeen da napadne, nije nahrupio na bojno polje, ve je slijedio samo posljednji
treptaj nagona za nacionalnim samoodranjem, nasuprot napredujuoj pacifstikoj marksistickoj klonulosti naeg narodnog
tijela. Kako ni tih sudbonosnih dana unutarnji neprijatelj nije prepoznat, sav je prirodni otpor bio uzaludan, a provienje nije
odlikovao pobjedonosni ma, ve je slijedilo zakon vjene osvete.
Iz toga unutarnjeg priznanja, trebala su se za nas utvrditi naela i tendencije naeg pokreta, koji su po naem
vjerovanju jedino bili sposobni, ne samo zaustaviti propast njemakog naroda, ve i stvoriti granitni temelj na kojem bi se
jednom mogla zasnovati drava koja narodu nije strani mehanizam gospodarskih poslova i interesa, ve narodni organizam
koji predstavlja
germansku dravu njemake nacije.
mein kampf
123
Glava 12.
POETAK RAZVOJA NACIONALSOCIJALISTIKE
NJEMAKE RADNIKE STRANKE
K
ad na kraju ovog toma iznesem poetni razvoj naeg pokreta i objasnim niz, time uvjetovanih pitanja, ne inim to
da bih dao pismeni prikaz duhovnih ciljeva pokreta, jer su njegovi ciljevi i zadaci, toliko snani da s pravom mogu
biti obraeni u drugom tomu u kojem u iznijeti programske osnove i naela pokreta i pokuati dati sliku onoga to mi
podrazumijevamo rijeju drava. Kad kaem mi, mislim na sve one stotine tisua, koje u osnovi eznu za istim, ali ne
nalaze prave rijei kojima bi izrazili ono unutarnje, ono to im lei na dui. Jer, vrijedno je spomena svih velikih reformi,
da one kao pobornici esto imaju jednog jedinog ovjeka, kao nosioci, nekoliko miliona. Njihov cilj, esto puta stoljeima
noena unutarnja, gorua elja stotina tisua, ostvaruje se tek tada, kada se konano iznjedri navjestitelj jednog takvog opeg
htijenja, kojemu se kao nositelju stijega pomae u ostvarenju starih enji u pobjedi nove ideje.
Da svi ti milioni ljudi ovu elju za temeljitom promjenom dananjih odnosa nose u svojim srcima, potvruje njihovo
duboko nezadovoljstvo zbog kojeg iskreno pate. To nezadovoljstvo se odraava na tisuu naina; kod nekoga u obeshrabrenosti
i beznau, kod drugoga u gnuanju i gaenju, u srdbi i negodovanju, kod jednoga u ravnodunosti, kod drugoga u gnjevnoj
pretjeranosti. Meu svjedoke ovog unutarnjeg nezadovoljstva, mogu se ubrojiti i oni koji su umorni od glasovanja kao i mnogi
poklonici fanatine krajnosti ljeviara.
Stoga mislim da bi se ovaj mladi pokret morao okrenuti i prema takvima. On ne smije oformiti organizaciju
zadovoljnih i sitih, nego okupiti i obuhvatiti sve supatnike i nespokojne, nesretnike i nezadovoljne, a prije svega, on ne smije
plivati na povrini ljudskog bia, nego se mora ukorijeniti u njemu.
*
Gledano isto politiki, nastade tako 1918. sljedea slika: Jedan narod rastrgan na dva dijela. Jedan dio, daleko
manji, obuhvatio je slojeve nacionalne inteligencije bez pristupa fzikih djelatnika. On je izvana nacionalan, ali si pod tom
rijeju ne predstavlja nita drugo, doli vrlo dosadnu i slabu zamjenu takozvanih dinastikih dravnih interesa. On svoja
razmiljanja i ciljeve pokuava braniti duhovnim orujem koje je toliko uplje koliko i povrno, te redovno zataji kada se radi
o brutalnosti prema protivniku. Ova jo zakratko vladajua klasa, bit e sruena do temelja, i to jednim jedinim, ali stranim
udarcem, te e izdahnuti drui u svom kukaviluku i najgorem ponienju od strane bezobzirnog pobjednika.
Nasuprot njoj, kao druga klasa, stoji iroka masa radnog naroda. Ona je manje ili vie zdruena u radikalnim marksistikim
pokretima, vrsto odluna pomou snage nasilja uguiti svaku duhovnu pobunu. Ona ne eli biti nacionalna, nego svjesno
odbija svaki napredak nacionalnih interesa, pa ak daje prednost stranom ugnjetavanju. Ona je i brojano najjaa, ali prije
svega, obuhvaa one elemente bez kojih je ponovni uspon nezamisliv i nemogu.
Neto, to je ve 1918. moralo biti sasvim jasno je to, da svaki put koji vodi ka ponovnom usponu njemake nacije,
mora biti uvjetovan ponovo steenom vanjskom silom. Pretpostavke za to ostvarenje nisu one o kojima okolo brbljaju nai
dravnici, oruje, nego snaga volje, jer oruja je njemaki narod imao i vie nego dovoljno. On nije izborio slobodu zato
to je nedostajala energija nacionalnog nagona za samoodranjem, volja samoodranja. I najbolje oruje je samo mrtav,
bezvrijedni materijal, ako nedostaje duh koji je spreman i odluan upotrijebiti ga. Njemaka je bila nemona, ne zato to je
nedostajalo oruje, nego zato to joj je nedostajala volja, a to je oruje koje najbolje titi opstojnost jednog naroda.
Kad danas, osobito nai politiki ljeviari, ukazuju na nedostatak oruja, kao neizbjean razlog za bezvoljnost i popustljivost,
oni zapravo hrle ka izdajnikoj politici usmjerenoj prema van, na to im treba odgovoriti samo jedno: Ne, ispravno je ono
suprotno. Vaom antinacionalnom, zloinakom politikom vi ste jednom izdali zadatke nacionalnih interesa ve samom
prodajom oruja, pa sada pokuavate razlog vaeg mizernog jadikovanja opravdati njegovim nedostatkom. To je kao i sve
ostalo u vaem radu, la i krivotvorina.
Isti ovaj prigovor odnosi se i na politike desniare zbog ijeg je bijednog kukaviluka i uspjelo vladajuem idovskom
olou 1918. otuiti nae nacionalno oruje. Prema tome, ni oni nemaju ni osnove ni prava navesti dananji nedostatak oruja
kao prisilu na svoj mudri oprez (izgovaraj kukaviluk), nego je nemogunost obrane posljedica njihove slabosti.
Tako pitanje za ponovno stjecanje njemake moi ne glasi: Kako proizvodimo oruje?, nego: Kako odgajamo duh
koji osposobljava jedan narod za noenje oruja? Kada je ovaj duh prisutan, volja sama nalazi tisuu putova od kojih svaki
zavrava kod oruja. Meutim, to vrijedi kukavici i deset pitolja, ako ne opali ni jedan hitac. Oni su za nju bezvrjedniji nego
za nekog hrabrog ovjeka obina kvrgava batina.
Pitanje ponovnog stjecanja nae politike moi je u prvom redu pitanje ozdravljenja naeg nacionalnog nagona za samoodra-
njem, jer dobro vodena vanjska politika, kao i vrednovanje jedne drave, na temelju steenog iskustva, ravna se manje prema
adolf hitler
124
postojeem oruju, nego prema uoenoj ili pak moguoj moralnoj sposobnosti otpora jedne nacije. Sposobnost narodnog
povezivanja ne ine raspoloive mrtve koliine oruja, nego jasno postojanje gorue nacionalne volje za samoodranjem i
herojska neustraivost. Napokon, ni jedan savez ne biva zakljuen s orujem, nego s ljudima. Tako e engleski narod ostati
najvjerniji saveznik na svijetu sve dotle, dok njegovo vodstvo i duh naroda budu doputali brutalnost i krutost onih narodnih
masa koje su odlune izboriti jednom zapoetu borbu bez obzira na vrijeme i rtve, sa svim sredstvima do pobjednikog kraja,
pri emu trenutno raspoloiva vojna oprema ne mora stajati ni u kakvom odnosu s drugim dravama.
Shvaa li se uope, da je ponovni uspon njemake nacije pitanje vraanja izgubljenog, da predstavlja ponovno
stjecanje ravnotee, nae politike volje za samoodravanjem, a jasno je i to, da time nee biti dovoljan dobitak samo po sebi,
nego u najmanju ruku i htijenje za nacionalnim elementima i svjesno nacionaliziranje antinacionalnih masa.
Mladi pokret, koji si za cilj postavlja uspon njemake drave s vlastitim suverenitetom, morat e bezuvjetno svoju
borbu usmjeriti ka osvajanju irokih masa. Kako god da je nae tzv. nacionalno graanstvo bijedno i kukavno, koliko god
da je manjkavo njegovo nacionalno uvjerenje, to je sigurnije da s te strane zasada ne treba oekivati neki ozbiljniji otpor
protiv jedne snane nacionalne unutarnje i vanjske politike. Ve ako bi iz poznatih, kratkovidnih i glupih razloga njemako
graanstvo i ustrajalo u pasivnoj rezistenciji kao nekad u doba Bismarcka, kada je na pomolu bio as osloboenja, sada se ne
treba bojati aktivnog otpora od ovako dokazanog kukaviluka u pravom smislu te rijei.
Drugaije se ponaa masa naih internacionalno orijentiranih sunarodnjaka. Oni ne samo da su svojim primitivnim,
samoniklim mislima brutalno nastrojeni, nego je njihovo idovsko vodstvo brutalnije i bezobzirnije. Oni e slomiti svaki
pokuaj njemakog uspona kao to ve jednom slomie kimu njemakoj vojsci. Ali prije svega: U ovoj parlamentarno
vladajuoj dravi oslabit e snaga njezine veine u nacionalnoj vanjskoj politici, a time i znaaj njemake sile i tako iskljuiti
svaku sposobnost povezivanja. Nismo samo mi svjesni slabosti naih petnaest miliona marksista, demokrata i pacifsta koji
se raspadaju, nego e to spoznati i vanjski politiari, pa je vrijednost mogueg saveza s nama vrlo mala, gotovo nitavna i
to upravo zbog ovog optereenja. ovjek se ne vee s dravom iji se aktivni dio naroda pasivno odnosi prema odlunoj
vanjskoj politici.
injenica je naime, da se vodstvo ove stranke nacionalne izdaje, neprijateljski odnosi prema svakom usponu ve
i zbog prostora za samoodravanjem, a i povijesno je jednostavno nezamislivo da bi njemaki narod mogao jo jednom
zauzeti prijanji poloaj, a da se ne obrauna s onima, koji su bili uzrok i povod neuvene propasti nae drave. Pred sudom
potomstva, studeni 1918. nee biti ocijenjen kao veleizdaja, nego kao izdaja domovine.
Tako je ponovni uspon i stjecanje njemake samostalnosti prema van, u prvom redu uvjetovan ponovnim stjecanjem
samopouzdanja i buenjem volje za zajednitvom.
isto tehniki gledano, pomisao na njemako osoboenje u odnosu na vanjske sile, ini se besmislenim sve dotle,
dok u slubu ovih misli nisu spremne stupiti i iroke mase. isto vojniki gledano, svakom e ofciru prilikom njegovog
razmiljanja biti sasvim jasno da se borba protiv vanjske sile ne moe voditi studentskim bataljunima, nego da su za to
pored pameti jednog naroda potrebne i ake. Stalno bi trebali imati pred oima injenicu, da nacionalna obrana koja se
oslanja na krugove tzv. inteligencije, nagonski i nerazborito iskoritava nenadoknadivo dobro, jer sjetimo se mlade njemake
inteligencije, koja je kao dragovoljna postrojba izginula u fandrijskoj ravnici 1914. i kasnije nam gorko nedostajala. Ona
je bila najvee dobro koje smo imali, a taj gubitak u tijeku rata vie nije mogao biti nadoknaen. No, nije samo borba
nepredvidiva ako jurine bojne u svojim redovima ne vide radnike mase, nego nisu izvedive ni pripreme tehnike vrste bez
unutarnjeg, voljnog jedinstva naeg narodnog bia. Upravo je na narod taj koji proivljava dane razoruan i pod budnom
paskom tisua oiju Versailleskog mira, a mogao bi izvriti tehnike pripreme i izvojevati slobodu i ljudsku neovisnost samo
tada, ako bi vojska unutarnjih dounika bila desetkovana, jer im njihov uroen lo karakter doputa da za piljivih trideset
srebrnjaka izdaju sve i svakoga. S takvima bi se dakle, ve izilo na kraj. Nesavladivi su svi oni milijuni, koji se iz politikog
uvjerenja protive nacionalnom pokretu. Nesavladivi tako dugo, dok razlog njihovog protivljenja ne bude svladan, a to je
njihov internacionalni marksistiki pogled na svijet, a on im mora biti istrgnut iz srca i mozga.
Dakle, sasvim je svejedno s kojeg gledita ovjek provjerava mogunost ponovnog izvojevanja nae dravne i
nacionalne neovisnosti, da li s onoga o vanjsko politikoj pripravnosti, ili onoga o tehnikoj opremljenosti, ili i same borbe,
jer ono uvijek slui kao pretpostavka za ono to prethodi pridobivanju irokih masa naeg naroda i to mu preostaje za
ostvarenje njegove elje o nacionalnoj neovisnosti.
Bez ponovnog stjecanja vanjske slobode, svaka unutarnja reforma, ak i u najboljem sluaju, znai samo jaanje
sposobnosti odravanja kao kolonije. Vikovi svakog tzv. privrednog napretka, dobro bi doli naim internacionalnim
kontrolorima i svaki socijalni boljitak poveao bi na najbolji nain njihov radni uinak. Kulturni napredak njemake nacije ne
bi uope bio zadovoljen, jer je previe povezan s politikom neovisnou i au jednog naroda.
*
Ako je dakle povoljno rjeenje njemake budunosti povezano s nacionalnim uvjerenjem irokih masa naeg naroda,
tada ono mora biti najvia i najsnanija zadaa pokreta ija se djelatnost ne smije iscrpljivati zbog zadovoljstva jednog
mein kampf
125
trenutka, nego cijelo svoje djelovanje i rad ima usmjeriti prema moguim posljedicama u budunosti.
Tako nam je ve 1919. bilo sasvim jasno da novi pokret mora biti proveden u prvom redu kao najvii cilj ka
nacionaliziranju masa.
Iz toga je u taktikom smislu proizaao itav niz zahtjeva.
1. Da bi se postigao nacionalni uspon masa, nije ni jedna socijalna rtva teka.
Uspjeh naih radnika na privrednom planu ne odnosi se na uspjeh cijele nacije, kada i pomogne irokim slojevima
da im se daruju njihova narodna obiljeja. Samo kratkovidna ogranienost.
koju naalost vrlo esto susreemo u krugovima naih poduzetnika ne moe shvatiti da za njih nema privrednog procvata na
due vrijeme, a time ni privredne koristi, ukoliko ne bude uspostavljena unutarnja narodna solidarnost nae nacije.
Da su njemaki sindikati u ratu titili interese radnitva od onog najbezobzirnijeg, oni su i sami za vrijeme rata od
tadanjeg poduzetnitva gladnog dividende, mogli tisuu puta putem trajka iznuditi privolu zahtjeva preko svojih radnikih
zastupnika. Da su se u obrani nacionalnog interesa ponijeli isto tako fanatino ka svojem Nijemstvu, njemakoj posebnosti,
i da su s istom bezobzirnou domovini dali ono to domovina jest, rat ne bi bio izgubljen. Ali, svi bi oni ispali smijeni, a
posebno najvee privredne koncesije da su stajale nasuprot gorostasnom znaenju dobivenog rata!
Tako je pokretu koji namjerava njemake radnike vratiti njemakom narodu postalo jasno da privredne rtve u tom
pitanju ne igraju nikakvu ulogu sve dotle, dok uspon i neovisnost nacionalne privrede ne bude ugroen s njihove strane.
2. Nacionalni odgoj irokih masa moe se dogoditi samo zaobilazno, putem socijalnog uspona, budui da su
iskljuivo kroz njega stvorene ope privredne pretpostavke koje omoguuju i pojedincu sudjelovanje u kulturnim dobrima
nacije.
3. Nacionalizacija irokih masa nikada ne uspijeva ako je polovina, pomou slabo naglaene tzv. objektivne toke
gledita, nego samo pomou bezobzirnog, fanatinog i jednostranog stava koji vodi davno eljenom cilju. To znai da se jedan
narod ne moe nainiti nacionalnim u smislu naeg dananjeg graanstva, dakle, s tim i takvim ogranienjima, nego samo
nacionalistikim, sa svom estinom ekstremnog. Otrov se neutralizira samo protuotrovom i samo neukus graanske naravi
moe odabrati srednji put, kao put u nebeski raj.
iroka masa naroda ne sastoji se ni od profesora ni od diplomata. Nedostatno apstraktno znanje koje posjeduje,
upuuje njezine osjete vie u svijet osjeaja. Tamo miruje njihov pozitivan ili negativan stav. Ona je prihvaena kao prikaz
snage u jednoj od ove obje lebdee polovinosti. Njezin stav istovremeno uvjetuje i njezinu izvanrednu stabilnost. Tee je
uzdrmati vjeru nego znanje, ljubav manje podlijee promjeni od pozornosti, mrnja je trajnija nego odvratnost, a nagon snage
ka divovskom prevratu na ovoj zemlji, nalazio se je u svim vremenima, vie u masi vladajuih znanstvenih spoznaja, nego u
jednom produhovljenom fanatizmu, a ponekad i u tenji za histerijom.
Tko hoe pridobiti iroke mase, mora poznavati klju koji otvara vrata ka njihovim srcima. On se ne zove objektivnost,
dakle slabost, nego volja i snaga.
4. Pridobivanje dua naroda, moe uspjeti samo ako se pored vodstva politike borbe za vlastite ciljeve, uniti
protivnike ovih ciljeva.
Ope se poznato, da narod svih vremena vidi dokaz vlastitog prava samo u bezobzirnom napadu na protivnika, svako
odustajanje od unitenja drugog, doivljava kao nesigurnost u odnosu na vlastito pravo, ako ne i kao znak vlastite nepravde.
iroka masa je samo dio prirode i njezin osjeaj ne razumije obostrani stisak ruku ljudi koji tvrde da vole suprotnosti.
Sve to ona eli je pobjeda jaega i unitenje slabijega ili bezuvjetno podinjavanje.
Nacionalizacija nae mase uspjet e, uz svu pozitivnu borbu samo tada, ako internacionalni trovai narodnih dua budu iskori-
jenjeni.
5. Sva velika pitanja vremena su pitanja trenutka i predstavljaju samo prikaze posljedica odreenih povoda.
Uzrono znaenje meu njima, postavlja samo jedno pitanje, a to je pitanje rasnog odravanja narodnosti. Dokazano je, da
u samoj ljudskoj krvi lei i snaga i slabost. Narodi, koji ne potuju i ne uviaju znaenje i vanost svoga rasnog podrijetla
lie lakomislenim ljudima, koji usvajaju osobine hrta, a da ne shvaaju da brzina hrta kao i uenost pudlice nisu nauene
nego su osobine koje lee u rasi. Narodi, koji ne odravaju svoju rasnu istou, ne postiu ravnoteu vlastite due i tijela.
Rastrganost njihovog bia je prirodno nuna posljedica rastrganosti krvi i promjene njihove duevne, iscrpne snage, a to
djeluje na promjenu njihove rasne podloge.
Tko eli odviknuti njemaki narod od njemu izvornih, a danas nebitnih pojmova i loih navika, morat e se prvo
rijeiti stranih uzronika ovih pojmova i loih navika.
Bez najjasnijih spoznaja rasnih problema, a time i pitanja idova, njemaka nacija vie nee doivjeti svoj uspon.
Rasno pitanje ne daje samo klju rjeenja svjetskoj povijesti, nego i ljudskoj kulturi uope.
6. Sjedinjavanje irokih masa naeg naroda, koje su danas u internacionalnoj izolaciji, u nacionalnu narodnu
zajednicu, ne znai odustajanje od opravdanih interesnih stajalita. Staleki interesi i interesi profesionalaca koji se razilaze,
ne lie cijepanju klasa, nego su razumljiv odraz naeg privrednog ivota. Grupiranje profesija ne stoji ni u kom sluaju na
putu jednoj istinskoj narodnoj zajednici jer nju ini jedinstvo narodnih obiljeja i to u svim pitanjima koja se tiu te narodne
osobitosti.
Asimilacija jednog od klase nastalog stalea u narodnu zajednicu, ali i dravu, ne slijedi sputanjem viih klasa,
adolf hitler
126
nego uzdizanjem niih. Nositelj ovog procesa ne moe nikada biti iz vie klase, nego iz one koja se bori za svoju jednakost.
Dananje graanstvo nije asimilirano u dravu pomou naredbi plemia, nego pomou vlastite odlunosti i djelovanja vlastitog
vodstva.
Njemaki radnik nee biti uzdignut na pravo mjesto zaobilaznim putem ili pomou blijedih sjenki bratimljenja,
nego pomou svjesnog uzdizanja njegovog socijalnog i kulturnog poloaja, tj. tako dugo, dok ne budu premoene najvee
razlike. Pokret, koji si ovakav razvoj postavlja za cilj, morat e svoje sljedbenike traiti u prvom redu meu radnitvom. Za
inteligencijom moe posegnuti samo u toj mjeri, u kojoj je ova bez ostatka, zadojena eljenim ciljem. Ovaj proces preokreta i
pribliavanja ne moe biti zavren za deset ili dvadeset godina, nego prema iskustvu, obuhvaa mnoge generacije.
Teka prepreka pribliavanja dananjeg radnitva ka nacionalnoj narodnoj zajednici ne lei u zamjeni njegovih
stalekih interesa, nego u njegovom internacionalno neprijateljskom stavu i vodstvu. Kako sindikati, vodeni fanatikim
nacionalnim i politikim, kao i narodnim potrebama, tako i milijuni radnika, inili bi najvrednije spone svoga navodnog
obiljeja, bez obzira na pojedinane borbe zbog isto gospodarskih potreba.
Pokret koji na poten nain eli vratiti njemako radnitvo svome narodu, mora ga otrgnuti od internacionalne zablude, mora
na najotriji nain stvoriti front, prije svega u krugu poduzetnitva, koje pod pojmom narodne zajednice podrazumijeva
bezotpornu gospodarsku predaju radnika poslodavcu i koje u svakom pokuaju zatite samoopravdanih gospodarskih i
egzistencijalnih interesa radnika vidi napad na narodnu zajednicu. Zastupanje ovog shvaanja predstavlja svjesno zastupanje
lai; zajednica naroda ne podlijee obvezama samo prema jednoj strani, nego i prema drugoj. Kako god da se neki radnik
gorko ogrijei o duh prave narodne zajednice, ako bez obzira na ope dobro i opstanak nacionalnog gospodarstva, poduprt
svojom moi postavlja ucjenjivake zahtjeve, tako je isto razara poduzetnik, ako na neljudski i izrabljivaki nain vodstvo
njegovog pogona iskoritava nacionalnu radniku snagu i na njihovom znoju lihvari milijune. On tada nema nikakvo pravo
prikazivati se nacionalnim, nema pravo govoriti o narodnoj zajednici, nego je sebina propalica koja zbog unoenja socijalnih
nemira provocira kasnije borbe, koje su dovoljne za nanoenje nacionalne tete. Izvor, iz kojeg ovaj mladi pokret treba crpsti
svoje snage, bit e u prvom redu masa naih radnika. Njih treba otrgnuti od internacionalne zablude, treba ih osloboditi njezine
socijalne nevolje, liiti ih kulturne bijede, pa ih tako ujedinjene i dragocjene kao nacionalno osjeajan i voljan imbenik uvesti
u narodnu zajednicu.
Ukoliko se meu nacionalnom inteligencijom nalaze ljudi ija srca kucaju za svoj narod i njegovu budunost, a
ispunjena su najdubljom spoznajom znaenja borbe za due ove mase, oni su u redove ovog pokreta osobito dobrodoli
kao dragocjena duhovna potpora. Cilj ovog pokreta nikada ne smije biti dobitak graanskog povjerenja. On bi se u tom
sluaju opteretio snagom reklame, koja bi izazvala zasienost irokih slojeva. Jer, usprkos teoretskoj ispravnosti miljenja
o udruenom vodstvu irokih masa sa svih strana, ve u samom okviru pokreta, suprotstavlja se injenica, da psiholoki
utjecaj na javnim manifestacijama stvara raspoloenje, ire se pogledi, ali ne i karakterne osobine, ili bolje reeno, ne gube
se loe navike koje su postale i nastale prije mnogo stoljea. Razlika u odnosu na obostranu kulturnu razinu i obostrani stav
po pitanju gospodarskog interesa je trenutno jo tako velika, da bi im proe opijenost od javnih ulinih manifestacija, bila
najvea konica pokreta.
Konano, nije cilj preuzeti jednu smjenu nacionalnog tabora, nego pridobiti antinacionalni.
Jedino je takvo stajalite mjerodavno za taktiki stav cijelog pokreta.
7. Ovakvo jednostrano, a time i jasno stajalite istaklo bi se i u promidbi pokreta, a isticat e se, s druge strane, i iz
samih promidbenih razloga.
Ukoliko promidba eli biti uinkovita za pokret, mora se sama prikloniti jednoj strani, budui da je u drugom
sluaju pored razliitosti duhovne prednaobrazbe obaju, pripadajui tabor upitan ili zbog nerazumijevanja jedne strane, ili bi
s druge, kao sam po sebi razumljiv, a time i nezanimljiv, bio odbijen.
Ve sam nain formuliranja, kao i ton, ne moe biti jednako uinkovit do pojedinosti kod dvije tako ekstremne struje.
Ako se promidba odrekne izvornosti naina izraavanja, nee nai put k osjeajima irokih masa. Upotrijebi li naprotiv u
svojim izjavama grube rijei i geste koje vrijeaju osjeaje mase, bit e sigurno odbijena od strane tzv. inteligencije kao sirova
i prosta. Meu stotinu takozvanih govornika nalazi se jedva deset, koji bi danas bili jednako uinkoviti i mogli govoriti pred
publikom ulinih istaa, bravara, kopaa rovova, itd., a sutra odrati predavanje slinih sadraja pred auditorijem profesora
visokih uilita ili studenata. Meu tisuu govornika, nade se moda jedan jedini koji je sposoban govoriti istim nainom i
pred bravarima, i pred sveuilinim profesorima, pa da zajedno s njihovim mogunostima shvaanja, ne samo zadovolji, nego
da na oba dijela uinkovito utjee i ovu oduevljenu masu uz pohvale i pljesak povue za sobom. Ipak, treba uvijek imati na
umu, da se ak i najljepa misao neke uzviene teorije, u veini sluajeva, moe iriti samo preko malih i najmanjih dua. Ne
radi se o tome kakvu ideju genijalni tvorac ima pred oima, nego o nainu i uspjehu s kojima navjestitelj ove ideje predaje
irokoj masi.
Jaka, dobro propagirana, snaga socijaldemokracije u itavom marksistikom pokretu uope, poivala je najveim
dijelom na zajednitvu, a time i u jednostranosti publike na koju se obraa. to su oitije bili ogranieni i stegnuti, to su gluplji
bili tokovi njihovih misli, pa su lake bili prihvaeni od neke mase, ija je duhovna razina bila unaprijed predviena.
mein kampf
127
Tako se ovom pokretu pokaza jednostavna i jasna smjernica:
Promidbu treba oblikom i sadrajem rasprostrijeti meu iroke mase, a njezinu vjerodostojnost mjeriti iskljuivo njezinim
uinkovitim uspjehom.
Na narodnom skupu irokih slojeva ne govori najbolje onaj govornik koji je duhovno najblii prisutnoj inteligenciji, nego
onaj koji zna zarobiti srca masa.
Neki intelektualac, prisutan masovnom skupu, a koji unato vidljivom djelovanju govornika na pridobivene nie slojeve,
obzirno prigovara duhovnoj visini govora, dokazuje potpunu nesposobnost svoga razuma i bezvrijednost svoje osobe za ovaj
mladi pokret, za kojega dolazi u obzir onaj intelektualac koji zadau i cilj ve tako dobro shvaa da je nauio mo djelovanja
promidbe vrednovati iskljuivo po njezinom uspjehu, a ne prema utiscima koje ona ostavlja na njega samoga. Promidba ne
slui nacionalno svjesnim ljudima za razgovor, nego za pridobivanje neprijatelja naeg naroda, ukoliko su nae krvi.
Openito, za mladi pokret trebala bi biti mjerodavna i presudna ona miljenja o nainu provedbe i objanjenju
njezinog rada, koja sam ve saeto izloio u poglavlju: Ratna promidba.
Da je bila ispravna, dokazuje njen uspjeh.
8. Cilj politikog reformistikog pokreta nikada nee biti postignut pomou objanjenja rada ili utjecaja na
vladajue sile, nego samo pobjedom politike sile. Svaka na svijetu pokrenuta ideja, ne samo da ima pravo, nego i obvezu
osigurati ona sredstva koja omoguuju provoenje njezinih tenji. Uspjeh je jedini zemaljski sudac o pravdi ili nepravdi
jednog takvog poetka, pri emu pobjedu sile 1918., samu po sebi ne moemo smatrati uspjehom, nego za narod,
blagoslovljenom posljedicom. Stoga dravni udar ne moemo ocijeniti uspjenim ako razmiljamo kao dananji lakovjerni
dravni tuioci koji misle da je revolucionarima uspjelo zauzimanje dravne moi samo tada, ako u ostvarenju jednog tak-
vog revolucionarnog djelovanja izgubljeni izgledi i ciljevi nacije donesu vie sree nego pod bivom vlau. Neto to se o
njemakoj revoluciji, kako se naziva, ne bi moglo ba tvrditi, je hajduki udar iz 1918.
Ako je pobjeda politike sile preduvjet za praktinu provedbu reformatorskih namjera, tada se pokret s reformatorskim
namjerama od prvog dana svoga postojanja mora osjeati kao pokret masa, a ne kao literarno drutvo u ajnom klubu ili kao
malograansko kuglako drutvo.
9. Mladi pokret je prema svom biu i svojoj organizaciji antiparlamentaran, a to znai, on odbacuje u opem,
kao i u svojoj unutarnjoj grai, naelo veine glasova, kojim bi voa bio degradiran u izvrioca volje i miljenja drugih.
Prema svim svojim naelima pokret mora zastupati bezuvjetni autoritet vode, praenog najveom odgovornou. Praktine
posljedice ovog naela u pokretu su sljedee: Za prvog predsjednika lokalne zajednice bit e postavljen onaj, koji je po
svom uvjerenju najblii voi. On je najodgovorniji voa lokalne zajednice. Svi odbori zajedno podinjeni su njemu, a
ne obratno on njima. Ne postoje odbori koji biraju, nego radni odbori. Radne zadatke daje odgovorni voa, tj. prvi predsjednik,
Isto naelo vrijedi i za najbliu organizaciju, podruje, okrug ili upu.Voa e uvijek biti postavljen odozgo, i odmah e
dobiti neogranienu punomo i autoritet. Samo e voa cijele stranke biti biran prema ozakonjenim osnovama stranke, u
lanstvo generalne skuptine. Time on postaje iskljuivi voa pokreta. Svi odbori su podinjeni njemu, a ne on odborima.
On zapovijeda i time nosi svu odgovornost na svojim leima. lanovima pokreta je doputeno da ga pred izbornim forumom
pozovu na odgovornost, da ga lie dunosti, ako se ogrijei o naela pokreta ili ako je loe sluio njegovim interesima. Na
njegovo mjesto stupa sposobniji, novi ovjek, ali svakako s istim autoritetom i s istom odgovornou.
Najvia zadaa pokreta je potivanje ovog principa, ne samo unutar vlastitih redova, nego i u cijeloj dravi.
Tko eli biti voa, stie najneogranieniji autoritet, ali i posljednju i najteu odgovornost.
Tko za to nije sposoban ili je za podnoenje posljedica svoga djelovanja prevelika kukavica, taj ne moe biti voa. Za takvo
neto pozvan je samo heroj.
Napredak i kultura stanovnitva nisu proizvod veine, nego iskljuivo poivaju na genijalnosti i snazi djelovanja izgraene
linosti.
Uzgojiti takve i dati im njihova prava je jedan od preduvjeta za oivljavanje, veliine i moi nae narodnosti.
Time je pokret antiparlamentaran i njegovo sudjelovanje u nekoj parlamentarnoj instituciji, ima smisla samo ako ono
vodi raspadu i uklanjanju te institucije u kojoj bi se mogla nazrijeti jedna od najteih propasti ovjeanstva.
10. Pokret odbija svako zauzimanje stajalita o pitanju koje lei izvan okvira njegovog politikog djelovanja ili ono
za njega nije od naelnog znaenja. Njegova zadaa nije religiozna reformacija, nego politika reorganizacija naeg naroda.
Ona priznaje obje religije i u njima vidi jednako vrijedne oslonce za opstanak naeg naroda i bori se protiv onih stranka,
koje ovaj temelj etiko - religiozne i moralne tvorevine naeg narodnog tijela ele poniziti i iskoristiti kao sredstvo njihovih
stranakih interesa.
Konano, pokret svoju zadau ne vidi u oivljavanju nekog odreenog dravnog oblika ili kao borbu s jednim
drugim oblikom, nego u stvaranju onih naelnih temelja, bez kojih na due vrijeme ne bi mogla opstati ni republika ni
monarhija. Njegova misija nije stvaranje monarhije ili uvrivanje republike, nego osnivanje germanske drave.
Pitanje vanjskog oblika ove drave, dakle njezino krunjenje, nije od osnovnog znaenja, ali e biti uvjetovano pitanjima
praktine svrsishodnosti.
Kod naroda koji je tek shvatio velike probleme i zadae svog postojanja, pitanja vanjskih formalnosti nee vie
adolf hitler
128
voditi unutarnjim borbama.
11. Pitanje unutarnje organizacije pokreta je pitanje svrsishodnosti, a ne principa.
Najbolja organizacija nije ona koja meu vodstvom pokreta velia pojedine lanove, nego ona koja ukljuuje i najnii pos-
redniki aparat. Jer, zadaa organizacije je posredovanje jedne odreene ideje, koja u prvom redu izvire iz glave pojedinca da
bi se predala mnotvu ljudi, i sauvala za provedbu u stvarnosti.
Organizacija je time u svakom pogledu samo nuno zlo. Ona je u najboljem sluaju sredstvo za ostvarenje svrhe, u
najgorem, sama je sebi svrhom.
Budui da svijet ee stvara mehanike prirode, nego idealne, ini se da je lake stvarati oblike organizacije, nego
ideje same po sebi.
Put svakog ostvarenja eljene ideje, posebno one reformatorskog karaktera je u grubim crtama sljedei:
Bilo koja genijalna zamisao nastaje u mozgu jednog ovjeka, koji se osjea pozvanim da svoju spoznaju prenese
ostalom ovjeanstvu. On propovijeda svoje zamisli i tako postupno pridobiva odreeni krug pristalica. Ovaj postupak
neposredne i osobne predaje ideje nekog ovjeka drugim suvremenicima je najidealniji i najprirodniji. Zbog naglog porasta
pristalica novog uenja, javljaju se kod nositelja ideje, tekoe daljeg osobnog ili neposrednog djelovanja, kao i nemogunost
voenja i upravljanja. Upravo u mjeri, u kojoj bi zbog porasta zajednica bio iskljuen neposredni i najkrai put komunikacije,
dolazi do nunosti povezanog ralanjivanja. Time e idealno stanje biti zavreno, a na njegovo mjesto stupit e nuno zlo
organizacije. Formirat e se malene podgrupe, koje e u politikom pokretu, primjerice kao mjesni odbori, predstavljati klice
budue organizacije.
Do ove podjele smije doi samo ako se ne izgubi jedinstvo uenja, a autoritet duhovnih osnivaa i po njima osnovanih
kola, bude bezuvjetno priznat. Geopolitiko znaenje centralnog sredita pokreta, pri tome ne smije biti precijenjeno. Samo
postojanje takvog mjesta koje ima maginu privlanost, kakvom zrae Mekka i Rim, moe trajno pokretu podariti snagu koja
poiva na unutarnjem jedinstvu i priznanju jedinstva reprezentativnog vrha.
Pri stvaranju prve organizacijske klice nikada se ne smije gubiti iz vida vanost izvornog ishodita ideje, koja ne
samo to sadrava znaenje, nego ga i znatno nadrasta. Ovo nadrastanje moralne i stvarne nadmoi ideala je polazna i vodea
toka pokreta koja se mora razvijati u ravnomjernom odnosu, u kojem bezbrojni zaeci pokreta zahtijevaju nova ujedinjenja
i organizatorske oblike.
Jer, kao to porast pojedinih pristalica i nemogunost daljeg neposrednog odnosa s njima vodi ka gubljenju preglednosti, tako
i bezbrojno umnoavanje ovih najniih oblika organizacije prisiljava stvaranje veih udruga, koje politiki moemo nazvati
recimo kotarom ili okrugom.
Moda je jo uvijek lako odravati autoritet izvorne centrale prema najniim mjesnim odborima, ali e biti teko
sauvati stajalita viih organizacijskih oblika. Ovo je meutim uvjet za jedinstveno djelovanje i trajnost pokreta, a time i za
provoenje bilo koje ideje.
Kad su konano i ove vee meupodjele novih organizacijskih oblika objedinjene, javlja se i dalje tekoa, ve i
zbog bezuvjetno vodeeg karaktera izvornog mjesta utemeljenja, osigurati njegovu kolu, itd.
Zbog toga, mehaniki oblici jedne organizacije smiju biti izgraeni samo u ravnomjernim odnosima, u kojima su duhovni
ideali i autoriteti centrale bezuvjetno jasno vidljivi. Kod politikih tvorevina moe se ovo jamstvo esto prikazati samo kao
praktina sila.
Iz svega ovoga mogu se dati sljedee smjernice unutarnje izgradnje pokreta:
a) Koncentracija cjelokupnog djelovanja mora biti na jednom jedinom mjestu: Mnchenu. Izgradnja (stvaranje)
zajednice bezuvjetno odanih pristalica i otvaranje kole koja e kasnije iriti ideje. Pridobivanje nuno potrebnog autoriteta
za kasnije, po mogunosti vidljivije uspjehe ba na ovome mjestu.
Da bi pokret i njegov voa postali poznati, bilo bi potrebno, ne samo snano uzdrmati vjeru u nepobjedivost
marksistikog uenja na mjestu koje je vidljivo za svakoga, nego i protivnikom pokretu pokazati i dokazati svoju mo.
b) Tvorba mjesnih grupa tek onda, kada autoritet centralnog vodstva u Mnchenu bude bezuvjetno priznat.
c) Tvorba oblasti, kotara ili lokalnih udruga ne nastaje kao potreba sama po sebi, nego zbog postizanja sigurnosti
bezuvjetnog priznavanja centrale.
Dalje, je tvorba organizacijskih oblika ovisna je o raspoloivim glavama koje dolaze u obzir za vodu. Za to postoje dva
puta:
a) Pokret raspolae neophodnim novanim sredstvima potrebnim za odgoj i obrazovanje najsposobnijih glava
koje bi kasnije upravljale vodstvom. Tako dobiveni materijal on planski koristi prema stajalitima taktikih i svih ostalih
svrsishodnosti.
Ovaj put je laki i bri, ali on ipak trai velika novana sredstva, jer je takav materijal za vou sposoban voditi pokret
samo ako je plaen.
b) Zbog nedostatka novanih sredstava, pokret nije u mo gunosti namjestiti inovnikog vodu nego je ovisan o
volonterima.
mein kampf
129
Ovaj put je polaganiji i tei.
Vodstvo pokreta mora pod odreenim okolnostima ostaviti neobraena velika podruja, dok se meu pristalicama ne
nade glava, sposobna i voljna staviti se na raspolaganje vodstvu, i organizirati, voditi pokret u odreenim podrujima.
Moe se meutim dogoditi, da se u velikim podrujima ne nae nitko takav, naprotiv u drugim manjim podrujima
dvojica ili ak trojica priblino slinih sposobnosti, pa je tekoa koja lei u takvom razvitku velika i moe biti svladana tek
nakon vie godina.
Glavni uvjet za tvorbu organizacijske forme, uvijek je bila i ostala sposobna glava.
Kao to je bez asnika bezvrijedna svaka vojska u svim njezinim organizatorskim oblicima, isto je tako bezvrijedna
i politika organizacija bez odgovarajueg voe.
Za pokret je bolje ako ne doe do osnivanja mjesne grupe, nego neuspjeh do kojeg bi dovela osoba nesposobna za
voenje i unapreivanje.
Za samo voenje nije bitna samo volja, nego i sposobnost, pri emu i volji i sposobnosti treba pridavati vei
znaaj nego genijalnosti samoj po sebi, no najvrjednije od svega je kad se nau na okupu: sposobnost, snaga, odlunost i
ustrajnost.
12. Budunost pokreta e biti uvjetovana fanatizmom i nesnoljivou koje njegove pristalice zastupaju kao jedine
i ispravne i ele ih sprovesti u djelo unato drugim tvorevinama sline vrste.
Najvea je grjeka vjerovati da snaga pokreta raste ujedinjenjem s jednim slino stvorenim. Svako uveanje u tom
smislu znai prije svega dobitak na vanjskom opsegu i na snazi, a time i u oima povrnih promatraa, a u stvarnosti on
preuzima samo klicu kasnijeg stvarnog unutarnjeg slabljenja.
Jer, to god da se govori o istovrsnosti dvaju pokreta, ona u stvarnosti nikada nije postojala. Jer, u drugom sluaju,
praktino ne bi bila dva, nego samo jedan pokret. Sasvim je svejedno u emu su te razlike, pa i tada, kada bi bile objanjene
samo razliitom sposobnou - one su tu. Prirodnom zakonu svakog razvitka ne odgovara spajanje dvaju nejednakih tvorevina,
nego pobjeda jaeg i time dobivena borba omoguila bi naduzgoj snage i moi pobjednika.
Mogue je, da spajanjem dviju politiki bliskih stranakih tvorevina porastu trenutne prednosti, no gledano na due,
ipak je svaki, na ovaj nain stvoreni uspjeh razlog kasnije nastale unutarnje slabosti.
Veliina pokreta bit e iskljuivo zajamena nesputanim razvojem slobodne unutarnje snage i trajnim usponom do konane
pobjede nad svim konkurentima.
Da, moe se rei da njegova snaga, a time i njegovo ivotno pravo, openito treba biti shvaeno kao dobitak, sve dok
naela borbe budu priznata kao pretpostavka njegovog postojanja,a da je u istom trenutku prekoraio vrhunac svoje snage ija
se potpuna pobjeda pripisuje njegovoj strani.
Pokretu moe samo koristiti ova udnja za pobjedom i to u nekom obliku koji vremenski ne vodi trenutanom
uspjehu, nego ka jednom koji uz bezuvjetnu nesnoljivost ovoj drugoj borbi poklanja i trajni napredak.
Pokreti, koji svoj porast zahvaljuju takozvanom udruivanju slinih tvorevina, dakle njihovoj snazi kompromisa,
slini su stakleniku za uzgoj biljaka. One bujaju, ali im nedostaje snaga, da mogu prkositi stoljeima opirui se jakim
olujama.
Veliina svake goleme organizacije kao utjelovljenju neke ideje na ovome svijetu, nalazi se u religioznom fanatizmu
u kojem se nestrpljivo i snano probija izmeu svih ostalih, fanatino uvjerena u vlastito pravo. Ako je jedna ideja sama po
sebi dobra i kada je tako dobro i opremljena i kao takva vodi borbu na ovoj zemlji, ona je nepobjediva i svaki njezin progon
samo e voditi ka njezinoj unutarnjoj snazi.
Snaga kranstva nije bila u pokuaju dogovora ravnopravnih, a otprilike slinih flozofskih miljenja antike, ve u
nemilosrdnoj najavi i zastupanju vlastitog nauka.
Prividna prednost pokreta postignuta udruivanjem, bit e bogato nadoknaena stalnim porastom snage jednog trajno
nezavisnog, samoizborenog nauka i njegove organizacije.
13. Pokret mora tako odgojiti svoje lanove, da oni borbu ne vide kao neto komotno i razmaeno, ve kao neto
samo poeljno. Oni se dakle ne smiju bojati neprijateljstva protivnika, nego to doivljavati kao pretpostavku vlastitog prava
na postojanje. Oni se ne smiju plaiti mrnje neprijatelja prema naem narodu, naeg svjetonazora i njegovih oitovanja, oni
moraju za tim eznuti. Izraavanju ove mrnje pripadaju la i klevetanje.
Tko u idovskim novinama ne bude pobijan, dakle, neoklevetan i neodgovoran, nije ni estit, ni pravi Nijemac ni
istinit nacionalsocijalist. Najbolje mjerilo vrijednosti njegovog miljenja je odanost svom uvjerenju, a snaga njegove volje je
neprijateljstvo, koje e mu biti uzvraeno od smrtnog neprijatelja naeg naroda.
Pristalice pokreta, a u irem smislu i cijeli narod, mora se neprestano podsjeati na to, da idov u svojim novinama
stalno lae, i da je ak i poneka istina napisana samo zbog skrivanja neke vee krivotvorine, pa tako sama po sebi postaje opet
eljena la. Juda je veliki majstor lai, a la i prevara i jesu njegovo oruje u borbi.
Svako idovsko klevetanje i svaka idovska la je oiljak asti na tijelima naih boraca.
Koga najvie kleveu, taj nam je najblii, a koga najsmrtnije mrze, taj je na najbolji prijatelj.
adolf hitler
130
Tko ujutro uzme u ruke idovske novine, a u njima se ne nade oklevetan, nije jueranji dan korisno upotrijebio; jer kad bi
tako bilo, idovi bi ga proganjali, klevetali, ogovarali, grdili i prljali. I samo onaj koji se ovom smrtnom neprijatelju naeg
naroda i svake arijske ljudskosti i kulture najuinkovitije suprotstavi, moe oekivati klevetanja ove rase, a time i borbu ovog
naroda usmjerenu protiv sebe.
Kad ova naela promu krv i meso naih pristalica, na e pokret biti nepokolebljiv, postojan i nepobjediv.
14. Pokret mora svim sredstvima unapreivati pozornost prema osobi; on nikada ne smije zaboraviti da se
u osobnoj vrijednosti nalazi vrijednost itavog ovjeanstva, da je svaka ideja i svako ostvarenje uinak stvaralake
ljudske snage i da je divljenje veliini ne samo duna zahvalnost koju ona predstavlja, ve i svojevrsna vrpca koja obavija
zahvalnog.
Osoba nije zamjenjiva; to ona pogotovo nije onda, kada ne mehaniki, ve kulturno otjelovljuje stvaralaki element.
Kao to teko moe biti zamjenjiv neki znameniti majstor, da bi njegovo dopola dovreno djelo preuzeo neki drugi slikar, isto
tako ne moe biti zamjenljiv ni veliki pjesnik i mislilac, veliki dravnik ili vojskovoa. Njihovo djelovanje uvijek poiva na
podruju umjetnosti, ona nije data mehanikim odgojem, nego uroena bojom milou.
Najvei prevrati i tekovine ove Zemlje, njezina najvea kulturna dostignua, besmrtna djela na polju dravne
umjetnosti itd., su neodjeljivo vjeno spojena s jednim imenom i ono ih reprezentira. Odustajanje od iskazivanja poasti
nekom velikom duhu, znai gubitak neizmjerne snage koja struji iz imena svih velikih mukaraca i ena.
To najbolje zna idov. Upravo on, ije su veliine velike samo u razaranju ovjeanstva i njegove kulture, brine o
njegovom boanskom divljenju. Tako on potovanje naroda prema svojim vlastitim duhovnim veliinama pokuava neasno
predstaviti i igosati ih kao kult linosti.
im se neki narod ponaa kukaviki pa podlegne idovskoj drskosti i bezobrazluku, odrie se goleme snage koju
posjeduje; jer ova ne poiva na asti mase, nego na potovanju genija i na njegovom usponu i moralnoj izgradnji.
Kad se lome ljudska srca i zdvajaju ljudske due, iz sumraka prolosti veliki pobjednici nevolje i zla, sramote i
ponienja, duhovne stege i tjelesne prisile tada gledaju na njih dolje i pruaju tim zdvojnim smrtnicima svoje vjene ruke!
Teko narodu koji se stidi da ih uhvati!
*
U prvo vrijeme postojanja naeg pokreta, ni zbog ega nismo toliko patili kao zbog beznaajnosti i anonimnosti
naega imena. Najtee je bilo, to se esto puta skupilo tek pet, est, sedam ili osam glava, da bi sluale rijei govornika. U
ovom najmanjem krugu bilo je vjere u buenje i odravanje goleme i svijetle budunosti pokreta.
Moe se pomisliti, da se tih est, sedam mueva, sve samih bezimenih jadnika, sastalo s namjerom da stvore pokret
kojemu je jednom trebalo uspjeti ono, to do sada nije uspjelo snanim, velikim stranakim masama, a to je ponovni uspon
njemakog carstva osnaene sile i uzvienog sjaja.
Da su nas tada napali, da, da su nas bar samo ismijali, mi bismo u oba sluaja bili sretni. Jer ponienje je i bilo samo
u potpunom neuvaavanju koje smo tada doivjeli i zbog kojeg sam tada najvie patio.
Kada sam pristupio krugu od par mukaraca, nije moglo biti ni govora o nekoj stranci niti o nekom pokretu. Moje
utiske o ovom prvom susretu s ovom malom tvorevinom, ve sam iznio. U tjednima koji su slijedili imao sam vremena i
prilike prostudirati ovu nemoguu pojavu takozvane stranke. Slika je bila istinski bog, tjeskobni, depresivni bog. Nije bilo
niega, ali ba niega na raspolaganju. Ime stranke iji je odbor praktiki predstavljao cjelokupno lanstvo, pokuavao je
izboriti ovo ili ono bio je parlament u malom. I ovdje je vladao obiaj glasovanja, i dok su si veliki parlamenti zbog veih
problema mjesecima derali grla, u ovom malenom kutku vodili su se ve beskrajni dijalozi i diskusije oko odgovora na neko
sretno pristiglo pismo.
Naravno, javnost o tome nije nita znala. Niti jedan ovjek u Mnchenu nije uo za ime ove stranke, osim njezinih
pripadnika i ponekog znanca.
Sastanak tzv. odbora, odravao se svake srijede u jednoj mnchenskoj kavani. Bila je to neka vrsta govornih veeri.
Kako je u odboru Pokreta bilo cijelo lanstvo, osobe su naravno uvijek bile iste. Moralo se raditi na tome, kako da se
konano razbije taj maleni kruok, kako da se pridobiju novi lanovi, ali prije svega i pod svaku cijenu, kako objaviti ime
pokreta.
Pri tome smo se posluili sljedeom tehnikom: Svakog mjeseca, kasnije svaki etrnaest dana, pokuali smo odrati
Skuptinu. Pozivnice smo otiskali pisaom mainom, a djelomino i rukom na ceduljama koje smo u poetku i sami dijelili,
odnosno raznosili. Svaki od nas se obraao krugu svojih poznanika, da bi ovoga ili onoga nagovorio da doe na neku od ovih
predstava.
Uspjeh je bio jadan i kukavan.
Jo se i danas sjeam kako sam u poetku raznosio negdje oko osamdesetak ovakvih cedulja i kako smo naveer
ekali narodne mase koje su trebale doi. S jednosatnim zakanjenjem predsjednik je konano otvorio Skuptinu. Bilo
nas je opet sedmorica, starih sedam!
mein kampf
131
S vremenom samo nadoli na to, da ove pozivnice damo tiskati i umnoavati u jednoj mnchenskoj trgovini pisaeg
pribora. Uspjeh je bio u tome, to smo na sljedeoj skuptini imali nekoliko sluatelja vie. Tako se broj postupno penjao sa
11 na 13, zatim na 17, pa na 23 i konano na 34 sluatelja.
Pomou malih novanih priloga nas sirotana iz kruga, skupilo se toliko novca, da smo ipak mogli tu nau Skuptinu
najaviti u tada nezavisnom Mnchener Beobachteru (Mnchenskom promatrau) u Mnchenu. Ovoga puta uspjeh je u
svakom sluaju bio zauujui. Odrali smo skuptinu u mnchenskom Hofbruhauskeller - u (nemojte zamijeniti sa
mnchenskom Hofbruhausfestsaal), dvoranici za oko stotinu tridesetak ljudi. Meni osobno, uinila se ova prostorija kao
velika dvorana i svaki od nas je strahovao hoe li nam dotine veeri uspjeti ovu ogromnu zgradu ispuniti ljudima.
U sedam sati bilo je nazono 111 osoba i skuptina je otvorena.
Glavno izvjee je odrao jedan mnchenski profesor, a ja sam, kao drugi, po prvi puta trebao javno govoriti.
Tadanjem prvom predsjedniku stranke, gospodinu Harreru, uinila se ova stvar velikim pothvatom. Taj, inae
sigurno poteni gospodin bi uvjeren, da ja vjerojatno svata znam i mogu, ali ne i govoriti. Od ovog miljenja ga se nije moglo
odvratiti ni u budunosti.
Ali, stvar se okrenula drugaije. Za moj govor na ovoj prvoj skuptini, dano mi je dvadesetak minuta vremena.
Ja sam govorio tridesetak minuta, i to sam osjeao ve prije, a da toga nisam bio svjestan, bilo je dokazano i u
stvarnosti. Mogao sam i znao govoriti! Nakon tih tridesetak minuta, ljudi su u tom malom prostoru ve bili naelektrizirani,
a oduevljenje se vidjelo i po tome, to se na moj poziv na spremno podnoenje rtava prisutnih, skupilo 300 maraka
dragovoljnog priloga. Time smo se rijeili velike brige. Financijsko ogranienje je u to vrijeme bilo tako veliko, da nismo
imali mogunosti tiskati ak ni upute, a kamoli dijeliti letke. No, poetna suma je bila dovoljna za osnivanje jednog malog
fonda iz kojega se smjelo otrgnuti za ono najnunije i najpotrebnije.
Osim toga, ovaj prvi uspjeh je bio znaajan i u drugom pogledu.
Tada sam poeo u odbor uvoditi i svjee, mlade snage. Za vrijeme mojeg dugogodinjeg vojnog razdoblja, stekao
sam veliki broj vjernih drugova, koji su polako na moj nagovor poeli prilaziti pokretu. To su bili bistri odluni mladi ljudi,
naviknuti na disciplinu i svojom slubom potpuno dorasli naim naelima. Nita nije nemogue, sve se moe, ako ovjek
hoe.
Ve nakon nekoliko tjedana suradnje, spoznao sam koliko nam je dobro dola ova svjea krv.
Tadanji prvi predsjednik, gosp. Harrer je uostalom bio novinar, i kao takav sigurno dobro obrazovan. Ipak kao voa
stranke imao je jedno teko optereenje: nije bio govornik za mase. Kako god da je, vrlo pomno, savjesno i tono obavljao
svoj posao ipak mu je nedostajao - moda zbog nedostatka govornike nadarenosti - i vei zanos. Gospodin Drexler, tadanji
predsjednik mjesne mnchenske grupe, bio je obini radnik, kao govornik sasvim beznaajan, takoer i kao vojnik. On nikada
nije sluio vojsku, ni za vrijeme rata nije bio vojnik, tako da je cijelim svojim biem po sebi bio slabi i nesiguran. Jedino
to mu je moglo pomoi bila je kola, koja je iz nesigurnih mekuaca mogla stvoriti mukarce. Tako nijedan od ove dvojice
mukaraca nije bio nainjen od istog drveta koje bi ih osposobilo, ne samo da u svojim srcima nose fanatinu vjeru u pobjedu
pokreta, nego i nepokolebljivu energiju elje, da ako treba, i sa najbrutalnijom bezobzirnou odstrane otpore koji bi se mogli
postaviti na put ostvarenja ove nove ideje. Za to su bila podobna samo ona bia, u ijoj su dui i tijelu sjedinjene vojnike
vrline, koje je moda najbolje ovako prikazati: Okretan kao hrt, ilav kao koa i tvrd kao Kruppov elik.
Tada sam jo i sam bio vojnik. Moje tijelo i dua, bili su izotravani skoro est godina, pa su me u ovom krugu isprva gledali
kao stranca, iako sam i ja ve zaboravio rijei: To ne ide, ili to nee ii; za to se ne smije odvaiti, to je jo preopasno itd.
Stvar je naravno i bila opasna. Tada, 1920. u mnogim njemakim krajevima nije postojao niti jedan nacionalni skup
koji bi se usudio otvoreno pozvati iroke mase na okupljanje. To je naprosto bilo nemogue. Sudionici neeg takvog, bili su
krvavo premlaeni i rastjerani. Razumije se, za takav in nije bila potrebna velika umjetnost; bilo je ve sasvim uobiajeno
da tuce komunista takve velike takozvane graanske skupove rastjera i rastrga kao i psi zeeve. Ipak, koliko god su malo iz
novina znali o tim graanskim, nazovi klubovima, iju su unutarnju bezazlenost, a time i bezopasnost bolje poznavali, ipak su
bili odluni, na pokret koji su drali opasnim, uguiti svim raspoloivim sredstvima. Najuinkovitiji su u takvim sluajevima
bili teror i sila.
Marksistikim narodnim varalicama bili su ipak najomraeniji oni skupovi iji je osobiti cilj bio pridobivanje masa
koje su iskljuivo sluile internacionalno marksistiki orijentiranim idovima i burzovnim udrugama. Ve je sam naslov
Njemaka radnika stranka djelovao uzbudljivo. Tako se lako moe predoiti da e pri prvoj odgovarajuoj prilici doi do
sukoba s tada jo pobjedom opijenim marksistikim goniima.
U uem krugu tadanjeg pokreta od takve je borbe postojao odreeni strah. Trebalo je po mogunosti to manje
istupati u javnosti, zbog straha da se ne dobije batina. U dui se ve nazirala zabrana okupljanja, ime bi pokret zauvijek bio
uguen. U ovom tekom poloaju shvatio sam da se od ove borbe ne smije bjeati, nego joj se treba oruano suprotstaviti, jer
jedino oruje jami zatitu od nasilja. Teror se ne slama duhom, nego terorom. Uspjeh prvog okupljanja uvrivao je moj
stav u tom pravcu. Tako se dobila hrabrost za neto drugo, neto snanije.
Negdje u listopadu 1919. organizirali smo u Eberlbrukelleru drugi vei skup. Tema: Brest - Litowsk i Versailles. Nastupila
adolf hitler
132
su etiri govornika. Ja sam govorio skoro jedan sat, a uspjeh je bio vei nego na prvom zboru. Broj posjetitelja se popeo na
preko 130 ljudi. Pokuaj ometanja uguili su moji drugovi ve na samom zaetku. Kavgadije pobjegoe niz stube razbijenih
glava.
etrnaest dana kasnije okupili smo se u istoj dvorani. Broj posjetitelja popeo se na preko 170 dua - dobro popunjen prostor.
Opet sam govorio i opet je uspjeh bio vei nego na prolom skupu.
Borio sam se za veu dvoranu. Konano smo pronali jednu u Deutschen Reich na drugom kraju grada u Dachauer
Strasse. Prvi skup u novom prostoru bio je slabije posjeen nego prethodni: Knap -140 ljudi. U odboru se ponovno gubila
nada, a vjeiti sumnjiavci vjerovali su da je razlog slabog odaziva, preesto odravanje naih zborova. Dolo je do snanih
prepirki i razilaenja miljenja, raspravljanja i razraunavanja u kojima sam zastupao stajalite, da grad koji ima sedamsto
tisua stanovnika, ne samo da moe podnijeti manifestaciju svakih etrnaest dana, nego bi morao podnijeti tjedno i po deset
takvih skupova, da se radi jednog protuudarca ne smije dopustiti voenje u krivom smjeru, ii u bespue, da je na zacrtani
put ispravan i da e se dosadanjom ustrajnou morati, prije ili kasnije, doi do uspjeha. Openito, cijelo to vrijeme, zimi
1919-1920. vodila se jedna jedina borba koja je jaala vjeru u pobjedniku silu mladog pokreta i na svaki nain pojaavala
fanatizam, koji je kao uvjerenje mogao valjati i brda.
Sljedei skup u istoj dvorani dao mi je za pravo. Broj posjetitelja popeo se na preko dvjesto, pa je sve blistalo kako
vanjtinom, tako i fnancijskim uspjehom.
Traio sam da se odmah zakae sljedea priredba. Ona se odrala nakon jedva etrnaest dana, a mnotvo sluatelja
popelo se na dvjestasedamdeset glava.
Dva tjedna kasnije pozvali smo pristalice i prijatelje po sedmi puta, a ista dvorana jedva da je mogla primiti sve te
ljude, jer ih je bilo preko etiristo.
Dolo je vrijeme unutarnjeg oblikovanja mladog pokreta. U uim krugovima dolazilo je ponekad do manje ili vie
snanih rasprava i razilaenja. Sa raznih strana - kao uostalom i danas, tako ve i tada - mladi je pokret bio podcjenjivaki
nazivan strankom. Na takva shvaanja sam uvijek gledao kao na dokaz praktine nesposobnosti i duhovne sitniavosti.
Uvijek je bilo i bit e ljudi koji nisu znali razlikovati vanjsko od unutarnjega, pa su vrijednost pokreta pokuali procijeniti po
pretjerano zvunom imenu, pri emu, uz svu nesreu mora ispatati govorno blago naih predaka.
Tada je bilo teko objasniti ljudima, da se svaki pokret sve dok ne postigne pobjedu svoje ideje, a time ostvari i svoj
cilj, naziva strankom, pa makar i tisuu puta uzeo neko drugo ime.
Kada bilo koji ovjek odvanih misli, ije ostvarenje misli i interesa donosi korist njegovim blinjima, eli te svoje
misli provesti u praktino izvrenje, mora prije svega nai pristalice koji su spremni zastupati njegove namjere, pa ak i
tada, kada bi se te namjere sastojale samo u tome, da se privremeno uniti postojeu stranku, zavri njeno cijepanje; tada bi
zastupnici ovog nazora i navjestitelji ove odluke i sami bili stranka, i to sve dotle dok nije postignut cilj i izvojevana pobjeda.
Prava je opsjena i zavaravanje, kada neki zaostali puki teoretiar, iji praktini uspjesi stoje u suprotnom odnosu s njegovom
mudrou, sebi uobrazi da karakter stranke koji ima i svaki pokret, treba promijeniti pomou promjene njezina imena.
Ba suprotno.
Ako je neto nenarodno, tada je to upravo ovo razbacivanje posebnim starogermanskim izrazima koji nisu ni prikladni za
ovo dananje vrijeme, niti predstavljaju neku posebnost, nego lako mogu dovesti do toga da se znaenje pokreta izvanjski
poistovjeuje s govornim bogatstvom. To je prava nepodoptina, koju danas moemo uoiti bezbroj puta.
Uope, ja sam tada, pa tako i u sljedeem razdoblju morao upozoravati na njemako puko vrludanje, iji je pozitivni uinak
uvijek bio ravan nuli; ali iju je uobraenost teko bilo nadjaati. Mladi pokret morao je i mora se uvati dotoka ljudi ija
jedina preporuka ponajvie lei u njihovom hvalisanju da su se oni borili za istu ideju ve prije trideset ili ak etrdeset
godina. No, tko etrdeset godina zastupa neku takozvanu ideju bez i najmanjeg osobnog doprinosa koji bi vodio uspjehu ili
sprijeio pobjedu suprotnog, zasluio je dokaz istine vlastite nesposobnosti za etrdesetgodinji rad. Opasnost je prije svega
u tome to ljudi takve prirode ne ele postati lanovi i ukljuiti se u pokret, nego bulazne o vodeim krugovima, u kojima
se na osnovu njihovog pradjelovanja okreu prema odgovarajuem mjestu koje bi im omoguilo zatitu i dulji rad. Teko
nama kada bi ovaj mladi pokret izruili takvim ljudima! Kao to trgovac, koji je u etrdesetogodinjem poslovanju ustrajno
unitavao veliku trgovinu ne moe biti sposoban za osnivaa jedne nove tvrtke, tako ni jedan narodni Metuzalem koji je u
istom vremenu unitio i pretvorio u kr neku veliku ideju, ne moe postati voa jednog novog, mladog pokreta.
Uostalom, malobrojni su oni koji prilaze pokretu da bi mu sluili ili koristili ideje novog nauka. U najveem broju
sluajeva dolaze radi toga, da bi pod njegovom zatitom i mogunostima koje nudi, svojim vlastitim idejama jo jednom
unesreili ovaj narod. Kakve su te njihove ideje, teko se moe prikazati.
Za ovakve je prirode karakteristino, da se oduevljavaju starogermanskim junatvom, crnom prolou, kamenim
sjekirama, kopljem i titom, a u stvarnosti su najvee kukavice koje si ovjek moe zamisliti. Isti ljudi, koji sa brino
nainjenim staronjemakim krivotvorinama britkih ela lamataju po zraku, sa prepariranim medvjeim krznom i bikovskim
rogovima prebaenim preko bradatih glava, propovijedaju borbu sadanjice samo duhovnim orujem i bjee to najbre mogu
od svake komunistike gumene palice. Potomstvo e malo to naslijediti, pa e se junatvo ovih opijenih brada veliati u
mein kampf
133
nekim novim epovima.
Ja sam predobro upoznao ovakve ljude, a da ne bih zbog njihovih bijednih igra osjetio duboko gaenje. irokim masama
ovakve kreature djeluju smijeno, pa idov ima veliki razlog tititi ove narodne komedijae, ak ih pretpostaviti istinskim
pobornicima i braniteljima budue njemake drave. K tome, ovi su ljudi beskrajno uobraeni pa se unato svim dokazima
svojih nesposobnosti u sve petljaju, sve znaju bolje, zbog toga su velika poast za ispravno usmjerene i potene borce, kojima
se herojstvo iz prolosti ne ini toliko vrijednim potovanja, nego se trude da sliku vlastitog herojstva ostave sljedeim
generacijama.
Mora se meutim priznati, da je ponekad teko razluiti, tko se od ovih ljudi tako ponaa zbog unutarnje gluposti
ili nesposobnosti, a tko iz odreenih razloga. Posebno sam kod takozvanih vjerskih reformatora na starogermanskoj osnovi,
imao stalno neki osjeaj kao da su poslani od nekih sila koje ne ele ponovni uspon naeg naroda. Njihovo cjelokupno
djelovanje ipak je udaljavalo narod od zajednike borbe protiv zajednikog neprijatelja, idova, da bi umjesto nje svoju
snagu troio kako u besmislenim tako i kobnim unutarnjim vjerskim svaama. Upravo iz ovih razloga neophodno je ojaati
snanu centralnu silu s bezuvjetnim autoritetom vode pokreta. Samo ona moe zabraniti takvim pokvarenim elementima da
uine neto tetno. U ovom nazovi narodnom djelokrugu nalaze se i najvei neprijatelji naeg ispravno vodenog pokreta. Oni
u pokretu mrze snagu koja sprjeava njihove nepodoptine. Nije mladi pokret tek tako izradio program u kojem se ne koristi
rije narodni Zbog svoje apstraktne neogranienosti, pojam narodni nije osnova ni mjerilo za pripadnost pokretu. to je
ovaj pojam praktiki neodreeniji, to je vie i opirnije njegovo znaenje, a time i vea mogunost da se na njega pozove.
Ubacivanje takvog neodreenog i mnogostrano raspoloivog pojma u politiku borbu, vodi slabljenju stabilne borbene
postrojbe, budui da ona ne eli odreenje vlastitog uvjerenja i volje prepustiti samo pojedincu.
Upravo je sramotno to se sve danas pod rijeju narodni potuca pod kapom nebeskom i koliko ljudi uope ima
vlastito miljenje o ovom pojmu. Jedan poznati profesor u Bavarskoj, znameniti borac duhovnim orujem, i osnaen duhovnim
marem prema Berlinu, izjednaava pojam narodni s monarhistikim stavom. Uena glava zacijelo je do sada zaboravila
poblie objasniti slinost nae njemake monarhije iz prolosti sa dananjim narodnim shvaanjem. Bojim se, da bi tom
gospodinu to teko moglo uspjeti. Naime, neto nenarodnije od veine njemakih monarhistikih tvorevina uope se ne moe
zamisliti. Kad ne bi bilo tako, oni nikada ne bi nestali, ili bi njihov nestanak bio dokaz netonosti narodnog svjetonazora.
Ovaj pojam dakle, objanjava svatko onako kako ga razumije. Ali kao podloga za politiki borbeni pokret, takva
raznolikost miljenja ne moe doi u obzir.
Izvan svake je stvarnosti, nepoznavanje ljudske due ove narodne Ivane Orleanske dvadesetog stoljea, na to se
neu obazirati. Ona e dovoljno biti obraena i ismijana od onih s lijeva. Dozvoli joj se brbljati, a potom se je ismije.
Tko na ovome svijetu ne bude omraen kod svojih prijatelja, ne ini mi se ba dragocjenim prijateljem. Prijateljstvo ovih
ljudi bilo je za na pokret i bezvrijedno i tetno, pa je to i bio glavni razlog zato smo isprva izabrali ime stranka - mogli
smo se nadati da bi ve time mogli potjerati natrag ovaj opor narodnih mjeseara - i drugo, zato smo se mogli prozvati
Nacionalsocijalistikom njemakom radnikom strankom.
Prvi je izraz otklonio od nas zanesenjake starog vijeka, ljude rijei i brbljavce mudrih izreka tzv. narodne ideje,
drugi nas je oslobodio cijele opreme vitezova duhovnog maa, svi ti straljive! koji duhovno oruje dre ispred svog
stvarnog kukaviluka.
Samo se po sebi razumije, da smo u vremenu koje je slijedilo, bili najsnanije napadani ba od ovih posljednjih,
ne stvarno, nego perom, to je od jednog takvog narodnog gujeg pera bilo i za oekivati. Za njih je nae naelo: Tko nas
napadne silom, protiv njega se branimo silom, sadravalo ve samo po sebi neto strano i jezivo. Nisu nam predbacivali
samo surovo oboavanje gumene palice, nego i uvjerljivo pomanjkanje duha. Jednog takvog arlatana ni najmanje ne uzbuuje
injenica, da na narodnom skupu jedan Demosten moe biti primoran na utnju samo zbog pedeset idiota poduprtih vlastitim
njukama i akama, koji mu ne doputaju govoriti. Zbog svoga uroenog kukaviluka takav i ne moe dospjeti u opasnost. Jer
on ne radi viui inasrui, nego u tiini.
Jo i danas ne mogu dovoljno upozoriti na mladi pokret na to da se uva i ne upadne u mreu tih takozvanih tihih
radnika. Oni nisu samo kukavice, nego i neznalice i neradnici. ovjek koji poznaje stvar, prepoznaje opasnost i vlastitim
oima vidi mogunost pomoi, ima prokletu obvezu i osjeaj krivnje ako radi tiho, on treba nastupiti pred cijelom javnou
i boriti se protiv ovog zla do njegovog izljeenja. Ako ne radi tako, on je nemarni, bijedni slabi koji zakazuje bilo radi
kukaviluka ili iz lijenosti i vlastite nesposobnosti. Najvei dio ovih tihih radnika ini to, bog bi ga znao zato - kao toboe:
Nita oni ne znaju, ali svojom umjetnou pokuavaju zavarati cijeli svijet; bijedni su, ali svojom tvrdnjom o tihom radu
ostavljaju utisak, kako enormnog tako i marljivog rada. Kratko i jasno, oni su varalice i politiki prevaranti, kojima je poten
rad drugih, jednostavno mrzak. im se jedan takav narodni noni leptiri poziva na vrijednost tiine moemo se mirno
okladiti na tisuu prema jedan, da on u toj tiini nita ne pridonosi, nego krade, krade plodove tueg rada. K tome su jo i
arogantni i uobraeni te zloom kojom se ove u praksi lijene i zaslijepljene vucibatine ustremljuju na rad drugih, sitniare i
prigovaraju naem radu u svim njegovim strukama i na taj nain potpomau smrtnog neprijatelja naeg naroda.
Stoga i zadnji agitator koji ima hrabrosti, muki i jasnog pogleda, zastupati pokret stojei uz kavanski stol naih
adolf hitler
134
protivnika, pridonosi vie, nego tisuu ovih lanih unjala. Takav e agitator zasigurno ponekog privui i obratiti u korist
naega pokreta. Njegova e sposobnost biti utvrena i po uspjehu njegovog djelovanja. Samo kukavne varalice koje cijene
svoj tihi rad i tako se skrivaju pod zatitnim ogrtaem od nas prezrene anonimnosti, nisu ni za to sposobne, pa ih u ovom
ponovnom usponu naeg naroda slobodno smijemo nazvati trutovima i to u pravom smislu te rijeci.
*
Poetkom 1920. navaljivao sam na odravanje prvog velikog masovnog okupljanja. Pojavila su se razna miljenja.
Neki vodei lanovi stranke, drali su ovu stvar kao namjeru zavoenja a time i kobnu u svom djelovanju. Crveni tisak se
ve poeo baviti s nama, no mi smo bili dovoljno spretni da malo po malo pobijedimo njihovu mrnju. Poeli smo nastupati
i na drugim skupovima kao diskutanti. Naravno da je svaki od nas bio u trenu nadvikan. Ali, neki uspjeh je bio ipak ostvaren.
Upoznali su nas, a u krugu mase u kojem se ova spoznaja i produbila, rasla je protiv nas odbojnost i srdba, pa smo se na
naem prvom velikom skupu mogli nadati posjeti naih prijatelja iz crvenog tabora, i to u najveem broju.
Bilo mi je i samom jasno da e vrlo vjerojatno doi do velike eksplozije. Treba izdrati ve i samu borbu, pa ako ne
sada, ono za nekoliko mjeseci. Sve je ovisilo samo o nama, i to ve od prvoga dana. Trebalo je ovjekovjeiti na pokret, unato
njihovom slijepom i bezobzirnom djelovanju. Predobro sam poznavao mentalitet pristalica crvene strane, a da ne bih znao, da
otpor do samoga kraja, ne samo da pojaava utisak, nego poveava i broj pristaa. Za ovaj se otpor mora biti odluan.
Tadanji prvi predsjednik stranke gosp. Harrer nije vjerovao da bi mogao pomoi mojim stavovima o snazi dolazeeg
trenutka, pa je kao ponosan i astan ovjek podnio ostavku. Na njegovo je mjesto stupio gosp. Anton Drexler. Za sebe osobno
zadrao sam organizaciju promidbe i bezobzirno je provodio.
Kao termin odravanja tog prvog velikog narodnog skupa ovog jo uvijek nepoznatog pokreta, odreen je 24. veljae 1920.
Osobno sam vodio sve pripreme. Bile su vrlo kratke. Openito, cijeli je aparat bio podeen za trenutano donoenje
odluka. Aktualna pitanja vezana uz skup, morala su biti rijeena u roku 24 sata. Objavu odravanja istog trebalo je oglasiti
plakatima i letcima, ija je tenja bila odreena stajalitima, a koja sam u grubim crtama ve prikazao u raspravi o promidbi:
Djelovanje na iroke mase, usredotoenje na mali broj toaka, neprestano ponavljanje istih, samopouzdano i samosvjesno
svladavanje teksta u obliku neoborive tvrdnje, najjaa ustrajnost u irenju i - strpljenje u oekivanju uspjeha.
Za boju smo svjesno izabrali crvenu, jer ona najee iba, a i trebala bi nae protivnike najvie zgroziti i uzbuditi
da nas na sve naine upoznaju i zadre u sjeanju.
U nastupajuem vremenu, dolo je i u Bavarskoj do unutarnjeg bratimljenja Marksizma i Centra u politiku stranku.
Odmah se pokazalo da je najvea briga ove vladajue stranke, oslabiti utjecaj plakata na crvene radnike mase, kao i pokuati
ih potpunog zaustaviti. Kako policija nije mogla nai ni jedan drugi razlog zbog kojega bi se umijeala, nala je izgovor u
nemogunosti odvijanja prometa, a istovremeno je pruala pomo pritajenim tihim, crvenim saveznim drugovima i njima
za ljubav potpomagala takozvanu njemaku nacionalnu stranku, koja bi u stotinama tisua internacionalno nahukanih i
zavedenih radnika, potpuno zatrla njemako bie. Ovi plakati, priloeni prvom i drugom izdanju ove knjige mogu najbolje
potvrditi snano hrvanje kojim je ovaj mladi pokret morao izvojevati pobjedu. Oni e sluiti i kao svjedodbe buduem svijetu
o htijenju i ispravnosti naeg uvjerenja te kao dokaz samovolje i bezobzirnosti takozvane nacionalne vlasti u zaustavljanju
njima neugodnog nacionaliziranja a time i ponovnog pridobivanja irokih masa naeg narodnog obiljeja.
Oni e pomoi i u pobijanju miljenja kako se u Bavarskoj nalazila nacionalna vlast, pa e buduim naratajima dokumentirati
da nacionalna Bavarska u godinama 1919., 1920., 1921., 1922., i 1923., nije bila rezultat nacionalne vlasti, nego je tomu bila
prisiljavana te je morala imati obzira i prema postupno nacionalno osvijetenom narodu.
Same vlasti su inile sve, da bi prekinule i onemoguile ovaj proces ozdravljenja.
Od toga se moraju izuzeti samo dva ovjeka:
Tadanji ef policije gosp. Ernst Phner i njegov vjerni savjetnik, vrhovni inovnik Frick, bili su jedini vii dravni
inovnici, koji su ve tada imali hrabrosti, biti prvo Nijemci, pa tek onda inovnici. Na najodgovornijem mjestu bio je gosp.
Ernst Phner, koji nije morao moliti za milost masa, nego se svome narodnom biu osjeao odgovornim i spremnim za
ponovni uspon voljenog njemakog naroda, pa ako treba, bio je spreman proigrati i rtvovati i vlastiti opstanak. On je bio
dosadni trn u oku svim potkupljivim inovnikim kreaturama, kojima nije stalo do interesa vlastitog naroda i do njegove
neophodne slobode, nego do zapovjedi hranitelja kruhom, propisane zakonom trita, bez obzira na dobrobit njima povjerenih
nacionalnih dobara.
Prije svega, on je pripadao onim prirodama ljudi, koji se, za razliku od veine naih uvara takozvanih dravnih autoriteta, ne
boje narodnih i zemaljskih izdajnika, nego u njima trae preostalo dobro pristojnog ovjeka. Mrnja idova i marksista, sva
njihova borba puna lai i klevetanja bili su za njega jedina srea usred bijede naeg naroda.
ovjek granitne estitosti, antike skromnosti i njemake pouzanosti i tonosti, za kojega uzreica Lieber tot als Sklave!
(Bolje grob, nego rob!) nije bila fraza, nego je utjelovljenje njegovog cijelog bia.
On i njegov suradnik dr. Frick bili su u mojim oima, jedini od svih ljudi na dravnom poloaju, koji su imali pravo
zvati se suosnivaima nacionalne Bavarske.
mein kampf
135
No, prije nego to smo prili odravanju naeg prvog masovnog skupa, morali smo pripremiti promidbeni materijal kao i
naela koja su tek trebala biti data u tisak.
Smjernice koje su nam prilikom sastavljanja programa posebno lebdjele pred oima, temeljito u objasniti u drugom
tomu. Ovdje elim samo napomenuti da nam je uspjelo ne samo dati oblik i sadraj naem pokretu, nego i na razumljiv nain
njihove ciljeve pribliiti irokim masama.
U krugovima takozvane inteligencije, bilo je na na raun viceva i poruga, a takoer i pokuaja kritike. No, djelovanje
ovog programa, potvrdilo je ispravnost naeg tadanjeg shvaanja.
Tih sam godina doivio nastanak mnogih novih pokreta, ali svi su oni bez traga nestali i zameteni. Osta jedan
jedini: Nacionalsocijalistika njemaka radnika stranka. I danas sam, vie nego ikada, vrsto uvjeren da se tu stranku moe
suzbijati, da je moe pokuati zakoiti, da mali stranaki ministri mogu zabraniti govor i rije, ali nikada vie nee moi
sprijeiti pobjedu naega miljenja.
Ako od ukupnog dananjeg dravnog ustroja i njegovih predstavnika ne ostane ak ni sjeanje na ime, osnove
nacionalsocijalistikog programa postat e temelji budue drave.
etveromjeseni rad na pripremi skupa prije sijenja 1920., priskrbio nam je neka mala novana sredstva koja su
nam dobro dola za tiskanje naih prvih letaka, prvih plakata i naeg programa.
Kad za zavretak ovog toma uzimam prvi masovni skup pokreta, inim to zato, jer je pomou njega probijen uski
okvir jedne male udruge, a na njenom mjestu stvorena je stranka koja je po prvi puta nareivaki djelovala na monog
imbenika naeg vremena - javno miljenje.
Ja sam osobno tada imao jednu jedinu brigu: Hoe li dvorana biti puna ili emo govoriti pred praznom koja zjapi. Bio
sam vrsto uvjeren da e, ako ljudi dou, ovaj dan biti veliki uspjeh mladog pokreta. Tako sam u strahu oekivao veer.
Otvorenje je trebalo biti u 19,30. U sveanu dvoranu Hofbruhausa na trgu u Mnchenu, uao sam u 19,15. Od velike radosti
umalo da mi ne pue srce! Ogromna dvorana, koja mi se tada uini jo veom, bila je prepuna ljudi, glava do glave, rame do
ramena, masa od skoro dvije tisue ljudi. A prije svega, doli su ba oni, kojima smo se i htjeli obratiti. Vie od pola dvorane
zauzeli su komunisti i neopredijeljeni. Doli su da bi na prvi veliki skup im prije dokrajili.
No, sve se odigralo drugaije. Nakon to je zavrio prvi govornik, uzeo sam rije ja. Samo nekoliko minuta kasnije,
pljutale su upadice i dobacivanja. U dvorani nastadoe snani sukobi. aka vjernih ratnih drugova i ostali lanovi potukoe
se sa izazivaima nereda i malo po malo poee uspostavljati red. Mogao sam opet govoriti dalje. Nakon jedno pola sata, uli
su se ve poklici odobravanja, vika i urlanje.
Brzo sam uzeo program i poeo ga po prvi puta tumaiti.
Ubrzo su dobacivanja prestala. uli su se jo samo odobravajui poklici. Kad sam konano proitao svih 25 teza,
toku po toku, zamolio sam cijelu tu masu ljudi, da o njima sami presude i daju svoje miljenje. Jedan za drugim su poeli
sve jae i jae oduevljeno klicati, jednoglasno su prihvatili do tada objanjene teze, i kad je i posljednja teza nala put u
njihova srca, preda mnom je stajala dvorana puna ljudi zdruenih istim uvjerenjem, novom vjerom i novom eljom.
Kada se nakon skoro etiri sata dvorana poela prazniti, a masa se, rame uz rame, poput polagane rijeke, poela
gurati, kotrljati, tiskati prema izlazu, znao sam da su se temelji naeg pokreta upili u njemaki narod i da vie nikada nee biti
baeni u zaborav.
Bila je zapaljena vatra iz ijeg se ara mora iskovati ma, koji e germanskom Siegfridu ponovno vratiti slobodu, a
njemakoj naciji ivot.
I pored nadolazeeg uspona, osjetio sam boicu neumoljive Osvete kako dolazi sa krivokletstvom od 9. studenoga
1918.
Dvorana se polagano ispraznila. Pokret je zapoeo svoju trku.
Drugi tom
NACIONALSOCIJALISTIKI POKRET
mein kampf
137
Glava 1.
SVJETONAZOR I STRANKA
P
rva velika javna manifestacija naeg mladog pokreta odrana je 24. veljae 1920. U sveanoj dvorani mnchenskog
Hofbruhausa, mnotvu od skoro dvije tisue nazonih, podastrijeto je dvadeset i pet teza programa nove stranke i
svaka toka je usvojena i prihvaena s velikim oduevljenim odobravanjem.
Time su bila data prva naela i smjernice borbe, koja je trebala srediti i ukloniti itavu hrpu nereda, zastarjelih
predodbi i pogleda koji vode nejasnim i tetnim ciljevima. U taj kukavni i lijeni graanski svijet, kao i u pobjedniki vlak
marksistikog osvajakog vala, trebala se pojaviti nova snaga, da bi u zadnjem trenutku zaustavila kola zlog udesa.
Bilo je samo po sebi razumljivo da se novi pokret smio samo nadati da e zadobiti nuno potrebni znaaj i odgovarajuu snagu
za ovu divovsku borbu samo onda, ako mu od prvoga dana uspije u srcima svojih pristalica probuditi sveto uvjerenje da se
njime politikom ivotu ne namee jedna nova izborna parola, nego im se predstavlja jedan novi svjetonazor principijelnog
znaenja.
Moe se lako zamisliti od kakvih je jadnih stajalita bio sklepan taj takozvani stranaki program, koji je s vremena
na vrijeme bio preiavan ili premodifciran. Moralo se staviti pod povealo pokretake motive, posebno ovih graanskih
Programskih komisija da bi se steklo nuno razumijevanje za vrednovanje ovih programskih nakaza.
Uvijek postoji jedna jedina briga, koja, ili pokree novu postavu programa, ili izmjenu postojeeg; briga o sljedeem
izbornom rezultatu. Kako se u glavama ovih parlamentarnih dravnih umjetnika obiava buditi pojava, d a j e dragi narod
opet revoltiran i eli izmigoljiti iz zaprege starih stranakih kola, oni obiavaju nanovo podmazati rudo. Tada nastupaju
zvjezdoznanci i stranaki astrolozi, takozvani iskusni i mudri, najee stari parlamentarci, koji se iz svog bogatog
politikog obrazovanja sjeaju analognih sluajeva, dok konano ne potrgaju sve konce narodnog strpljenja i ponovno se
osjete ugroenima. Tada poseu za starim isprobanim receptima, formiraju komisiju, okolo prislukuju to misli dragi
narod, njukaju po tiskovnim tvorevinama i tako polako omiriu to bi drage iroke mase naroda rado eljele, od ega zaziru i
emu se nadaju. Svaka grupa zanimanja, da, ak svaka slubenika vrsta, biva najdetaljnije prostudirana, da bi bile istraene i
njihove najtajnije elje. Naravno, i najobinije natuknice opasne opozicije postaju iznenada zrele za preispitivanje i nerijetko
izranjaju, na veliko udo njihovih izvornih pronalazaa i iritelja, sasvim bezopasne, same po sebi razumljive, kao znanstveno
blago starih stranka.
Nakon toga, sastaje se komisija i kontrolira stari program i izdaje novi (gospoda pri tom mijenjaju svoja uvjerenja
kao vojnik koulju na bojinici, naime, uvijek tada, kad je stara sva uljiva!), pri emu svatko dobiva svoje. Seljak dobiva
zatitu svoga poljoprivrednog imanja, industrijalac zatitu svoje robe, potroa zatitu svoje kupovine, uiteljima budu
poviene plae, inovnicima poboljane mirovine, o udovicama i siroadi se treba pobrinuti drava u najirem opsegu, promet
biva pokrenut, tarife, a pogotovo porezi, trebaju biti snieni, ako ve ne potpuno, ono skoro ukinuti. Ponekad se dogodi da se
zaboravi neki sloj ili se ne uje neto od narodnih elja. Tada se hitno umee to jo moe stati, i to sve dotle, dok se mogu
iste savjesti nadati, da su umirili i zadovoljili svu tu vojsku obinih malograana, skupa sa njihovim enama. Tako dakle
moe, naoruan iznutra, s vjerom u dragoga Boga i nepokolebljivom glupou izborno sposobnih graana zapoeti borba
kako se to ve kae, za novo oblikovanje carstva.
No, kad proe dan izbora, a parlamentarci odre posljednju narodnu skuptinu za sljedeih pet godina, tada se
odmaraju od dresure plebsa, da bi se mogli okrenuti prema ispunjenju svojih ugodnijih i uzvienijih zadataka.
Programska komisija se ponovno raspada, a borba za obnovu stvari poprima ponovno oblike borbe za dragi kruh
svagdanji: tako naime parlamentarci nazivaju svoje dnevnice.
Svakog jutra odlazi gospodin narodni zastupnik u visoki dom, ako ba ne i unutra, ono barem do predvorja u kojem
se nalaze liste nazonih. U aru slube narodu, tamo upisuje svoje ime i uzima iste savjesti kao zasluenu plau, malu odtetu
za nastavljene iscrpljujue napore.
Nakon etiri godine ili openito u kritinim tjednima, kada se razrjeenje parlamentarnih tijela sve vie blii, gospodu
iznenada obuzima neki neukrotivi i nesavladivi poriv. Budui da ovi ogranieni jadnici nita drugo ne znaju, osim preobraziti
se u hruta, naputaju ove parlamentarne gusjenice veliko, zajedniko lutkarsko kazalite i izlijeu obdarene krilima napolje
ka dragom narodu. Oni se ponovo obraaju svojim biraima, priaju o vlastitom napornom radu i zlonamjernoj tvrdokornosti
drugih, ali od nerazumljive mase, umjesto zahvalnog pljeska, dobivaju ponekad surove, pa i omraene izraze neposredno u
glavu. Kad ova narodna nezahvalnost dostigne odreeni stupanj, tada moe pomoi samo jedno jedino sredstvo: stranka mora
zasjati novim sjajem, programu je potreban ispravak, komisija ponovno oivljava, i prijevara poinje ispoetka. Ne treba se
uditi uspjehu, kad se poznaje tvrdoglava glupost naeg naroda. Voena svojim tiskom i zabljesnuta novim primamljivim
programom, vraa se, kako graanska, tako i proleterska biraka stoka ponovno u zajedniku talu i bira svoje stare
prevarante.
adolf hitler
138
Tako se narodni ovjek i kandidat vladajueg sloja, ponovno pretvara u parlamentarnu gusjenicu koja se prederava
i deblja na dravnim jaslama, da bi se nakon etiri godine ponovno preobrazila u leptira prelijevajui se u svim bojama.
Teko da postoji neto deprimirajue od promatranja ove u trijeznoj stvarnosti opetovane prijevare, koju je ovjek
prisiljen gledati.
Iz takvog duhovno plodnog tla u graanskom sloju ne crpi se, dabome, snaga da bi se izvojevala borba s organiziranom
moi marksizma. Na takvo to gospoda nikada ne gledaju ozbiljno. Uza svu priznatu ogranienost i duhovnu inferiornost ovih
parlamentarnih medicinara bijele rase, ne mogu si ni oni sami ozbiljno umiljati da e se putem zapadne demokracije izboriti
protiv nauka za kojeg je ta demokracija skupa sa svim to tu spada, u najboljem sluaju, samo sredstvo koje opravdava svrhu,
a koje ovjek koristi da bi ukrotio protivnika i vlastitom djelovanju omoguio slobodan put. Ako naime i samo jedan dio
marksizma trenutno na vrlo pametan nain pokua zavarati i razoriti neraskidivu vezu s osnovama demokracije, tada ipak ne bi
trebalo zaboraviti, da su se u kritinim trenutcima sva ova gospoda o odluci veine, prema zapadnom demokratskom shvaanju,
brinula kao o lanjskom snijegu. To je bilo u vrijeme kada su graanski parlamentarci sigurnost carstva vidjeli u nadmoi brojne
mase, dok je marksizam pomou hrpice uliara, dezertera, stranakih funkcionara i idovskih literata na brzinu zgrabio mo,
a demokraciji takve vrste s podsmjehom opalio vruu pljusku. Tome pripada i uvjerljiva ud jednog takvog parlamentarnog
arobnog maga graanske demokracije, koji sluti da bi sada ili u budunosti brutalna odlunost zainteresiranih i nositelja ove
svjetske kuge mogla biti jednostavno svladana pomou arobne rijei zapadnog parlamentarizma.
Marksizam e marirati s demokracijom tako dugo, dok mu ne uspije posrednim putem, za svoje zloinake ciljeve
dobiti ak i potporu odreenog nacionalnog duhovnog svijeta koji su ba oni odluili iskorijeniti. Kada bi danas dolo do
uvjerenja, da bi iz ovog opasnog kotla nae parlamentarne demokracije iznenada mogla nastati veina, koja bi - ako bi
postojala makar samo na osnovi njezine za zakonodavstvo opravdane brojnosti - marksizmu ozbiljno dola glave, bio bi
to kraj parlamentarnog opsjenjivanja. Nosioci prokletstva crvene internacionale, tada bi, umjesto da usmjere svoj apel na
demokratsku savjest, uputili gorui poziv proleterskim masama, i njihova bi se borba jednim udarcem iz ustajalog zraka
dvorana za sjednice naega parlamenta prenijela u tvornice i na ulice. Time bi s demokracijom istog asa bilo svreno, i sve
to nije uspjelo duhovnoj pokretljivosti narodnih apostola u parlamentima, uspjelo bi munjevitom brzinom razjarenoj masi
proletera, tono kao u jesen 1918. Oni bi graanskom svijetu jednim udarcem pokazali kako je ludo umisliti si, pomou
sredstva zapadne demokracije, suprotstaviti se idovskom osvajanju svijeta.
Kao to ve rekoh, za to je svakako potrebna uvjerljiva narav, da bi se prema jednom takvom igrau vezali za pravila koja
stoje na raspolaganju samo za obmanjivanje ili vlastitu korist, a koja se bacaju preko ograde onog asa, kada vie ne pridonose
njegovoj prednosti.
Budui da se kod svih takozvanih graanskih nazora itava politika borba u stvari sastoji samo u politikom hrvanju
oko pojedinih parlamentarnih stolica, pri emu se stavovi i naela, ve prema svrsishodnosti, bacaju preko ograde kao hrpa
pjeanog balasta, tako su naravno i njihovi programi prilagoeni toj svrsi i - obrnuto - time su odmjerene i njihove snage.
Njima nedostaje velika magnetska snaga privlanosti koju iroke mase gotovo uvijek slijede samo pod prisilnim
utiskom veih, nadmonijih nazora, koji im dokazanom moi bezuvjetnog povjerenja u sebe same, a udrueni, jame
fanatinom borbenom hrabrou.
Ali, u vremenu u kojem jedna strana, pa i tisuu puta zloinakog svjetonazora, naoruana s najboljim orujem, krene na juri
protiv nekog stabilnog poretka, druga strana moe pruati otpor u nedogled, samo ako se i sama zaodjene u formu nekog novog, u naem
sluaju politikog, djelovanja, a parole slabe i kukavike obrane zamijeni s bojnim poklikom i hrabrim i brutalnim napadom. Ako bi zbog
toga netko naem pokretu, posebno od strane takozvanih nacionalno - graanskih ministara, uputio srani prigovor zbog
bavarskog Centra, da on radi na prevratu, takvom se politizirajuem krljavcu moe dati samo jedan odgovor: Dabome,
mi pokuavamo nadoknaditi sve ono, to ste vi vaom zloinakom glupou svjesno propustili. Vi ste naelima vae par-
lamentarne govedarske trgovine pripomogli ruenju nacije do temelja; ali emo mi, i to u obliku napada, pomou uspostave
novog svjetonazora i fanatikom, nepokolebljivom obranom iz njegovih temelja, izgraditi naem narodu stube, kojima e se
jednog dana ponovno popeti do hrama slobode.
Tako je u vremenu osnivanja naega pokreta, naa prva briga uvijek bila usmjerena na sprjeavanje da se od boraca
iz vojske, osnuje novo udruenje uzvienijeg uvjerenja, koje bi moglo posluiti podupiranju parlamentarnih interesa.
Prva preventivna mjera bila je priprema programa, iji je bio cilj pospjeiti razvoj, koji je ve svojom unutarnjom veliinom
bio sposoban uplaiti male, slabane due naih dananjih stranakih politiara.
Koliko je tono bilo nae shvaanje o nunosti kljunih toaka programa, najotrijeg sadraja, pokazalo se u onim
sudbonosnim trenutcima iji su nedostatci doveli do propasti Njemake.
Zbog takvih iskustava, bilo je jasno da se mora formirati novo dravno shvaanje, koje e samo ponovno biti bitni
sastojak novog shvaanja svijeta.
*
Ve sam se u prvom tomu pozabavio rijeju narodni, kad sam morao utvrditi da je ova oznaka premalo pojmovno
mein kampf
139
ograniena, da bi dopustila formiranje jedne zatvorene borbene postrojbe. Pod ifrom narodni, potuca se sada sve
mogue, to pod nebeskim svodom o svemu bitnome iri svoje poglede. No, prije nego li s toga prijeem na ciljeve i zadae
Nacionalsocijalistike njemake radnike stranke, elim dati jasno odreenje pojma narodni, kao i njegovog odnosa prema
stranakom pokretu.
Pojam narodni izgleda neodreeniji mnogostranim objanjenjem i bezgraninom praktinom uporabom nego
moda rije religiozan. Pod tim se pojmom teko moe precizno predstaviti i smisao njegovog misaonog shvaanja a i
praktinog djelovanja. Pojam religiozan biva shvatljiv tek u trenutku, u kojem se spaja s odreenim okvirnim formama
svoga djelovanja. Jako je lijepo, iako esto puta jeftino objanjenje, kada se bie nekog ovjeka oznai duboko religioznim.
Moda bi se nalo i takvih malobrojnih, koji tim sasvim opim pojmom zadovoljavanju sami sebe, da, kojima on ak daje
jednu odreenu, manje vie jasnu sliku duevnog stanja. Kako se meutim velika masa ljudi ne sastoji niti od flozofa niti od
svetaca, bit e da takva opa religiozna ideja, nekom pojedincu slui samo za oslobaanje njegovih misli i djela, bez da vodi
nekom uinku koji u datom trenutku pobuuje unutarnju religioznu enju, pa da se iz isto metafzikih, beskrajnih ukupnih
predodbi, oblikuje jasno ogranieno vjerovanje. Sigurno je da to nije svrha po sebi, nego samo sredstvo svrhe; ipak, to je
neosporno potrebno sredstvo, da bi se svrha uope mogla postii. Ova svrha nije samo idealna nego, u krajnjem, eminentno
praktina. Kao to mora biti jasno, da najviim idealima uvijek odgovaraju najdublje ivotne potrebe, tono tako kao to se
kod plemia uzviena ljepota nalazi u krajnjem u loginoj svrsishodnosti.
Time to vjera pomae ljudima da se uzdignu iznad razine ivotinjskog ivotarenja, ona u stvarnosti pridonosi uvrivanju i
sigurnosti njihove egzistencije. Uzmimo dananje ovjeanstvo koje bi potaknuto odgojem religiozno - umjerenog vjerovanja,
ali u praktinom znaenju estitih - moralnih naela, odbacivanjem religioznog odgoja i njegovim nenadomjetanjem s neim
istovrijednim, prouzroilo kod ovjeka teki stres, a temelji njihovog postojanja bili bi snano uzdrmani. Moe se dakle
zakljuiti, da ovjek ne ivi samo zato da bi sluio viim idealima, nego i obrnuto, da su ovi vii ideali, pretpostavka njegovog
postojanja kao ovjeka. Tako se krug zatvara.
Naravno, ve se i u samom opem pojmu religiozan nalaze pojedine osnovne misli ili uvjerenja npr. ona o besmrtnosti due,
o vjenosti njezinog postojanja, postojanju jednog vieg bia itd. Ve same ove misli, makar one bile za pojedinca itekako
uvjerljive, podlijeu praktinoj provjeri ovog vlastitog, a time i kolebljivog odobrenja ili negiranja, sve dok ga potpuno ne
preuzmu osjeaj slutnje ili zakonska snaga apodiktikog vjerovanja. Ovo je prije svega borbeni imbenik, koji priznanju
religioznih osnovnih naela probija otvor kroz koji vodi slobodan put.
Bez jasnog ogranienja vjere, religioznost bi u svojoj nejasnoj mnogolikosti za ljudski ivot, bila ne samo bezvrijedna,
nego bi vjerojatno pridonijela opem rastrojstvu.
Slino pojmu religiozan ophodi se i s pojmom narodni. I u njemu se nalaze pojedine osnovne spoznaje. One su
ipak iako eminentnijeg znaenja, prema svom obliku isto tako nejasno odreene, da bi se uzdigle iznad vrijednosti jednog vie
manje priznatog miljenja, tek tada, kad bi bile obuhvaene okvirom politike stranke kao osnovni elementi. Jer ostvarenju
ideala umjerenog svjetonazora po sebi i iz njega izvedenih zahtjeva, ne slijedi iz istih osjeaja ili unutarnjeg htijenja ljudi,
nego podsjeanja na slobodu pomou ope enje za njom. Ne, tek kada idealni poriv za neovisnou u obliku vojnih sredstava
moi poprimi izgled borbene organizacije, moe se gorua elja naroda pretvoriti u predivnu stvarnost.
Svaki svjetonazor, pa bio on i tisuu puta pravilan i od najvee koristi za ovjeanstvo, ostat e tako dugo beznaajan
u praktinom ivotu naroda, dok njegova naela ne postanu sastavnim dijelom borbenog pokreta, koji e opet tako dugo biti
stranka dok se njezino djelovanje ne upotpuni pobjedom njezinih ideja, a njezine stranake dogme ne stvore nova dravna
naela zajednice jednog naroda.
Meutim, ako opa duhovna predodba eli dolazeem razvitku biti temeljem, tada je prvi preduvjet stvaranje
bezuvjetno jasne slike o biu, vrsti i opsegu ove predodbe, jer se pokret moe stvoriti samo na takvoj osnovici, na kojoj
unutarnja homogenost njegova uvjerenja moe razviti nuno potrebnu snagu za borbu. Iz opih predodbi mora biti oblikovan
politiki program, a iz opeg svjetonazora politiko vjerovanje. Ovo e, budui da njegov cilj mora biti praktino ostvarljiv,
ne samo sluiti ideji po sebi, nego e morati uzeti u obzir i borbena sredstva, koja moraju biti raspoloiva i primjenjiva za
postignue pobjede ove ideje. Apstraktno pravoj duhovnoj predodbi koju je ponudio programer, mora se pridruiti praktino
znanje politiara. Tako ideal, koji je zvijezda vodilja jednog naroda, mora, naalost, vjeito uzimati u obzir i miriti se sa
slabostima ovog ovjeanstva, da i zbog ljudskih nedostataka ne bi od samog poetka bio osuen na propast. Istraivau
istine, mora se pridruiti i poznavatelj ljudske psihe, da bi i iz redova vjeitih istina i ideala, mogao izvui ono ljudski mogue,
kako bi i mali smrtnici mogli postati likovi.
Provoenje ovog opeg svjetonazora i njegovog idealnog oblika u tono ogranieno, strogo organizirano, duhovno
i voljno jedinstvo politikog vjerovanja i borbenog zajednitva od najvee je vanosti, jer samo od njegovog sretnog rjeenja
ovisi mogunost pobjede ideje. Ovdje mora iz vojske milijuna ljudi, koji manje vie jasno i odreeno nasluuju ove istine,
djelimino ih moda i shvaaju, istupiti jedan i apokaliptikom snagom iz klimave predodbe svijeta u irokim masama,
formirati granitna naela i preuzeti borbu za pravdu tako dugo, dok se iz igre valova svijeta slobodnog miljenja ne uzdigne
stijena asnog ujedinjenja vjere i volje.
adolf hitler
140
Ope pravo za jedno takvo djelovanje je utemeljeno u njegovoj neophodnosti osobnog prava na uspjeh.
*
Ako iz rijei narodni pokuamo izvui unutarnju smisaonu jezgru, dolazimo do sljedeeg zakljuka:
Nae dananje dugorono politiko shvaanje svijeta poiva openito govorei na predodbi, da dravi po sebi dodue
odgovara iscrpljujua kulturno - obrazovna snaga, i da ona nema nita zajednikog s rasnim pretpostavkama, ve je prije
svega proizvod gospodarske nunosti, u najboljem sluaju prirodni rezultat politikog prodora moi. Ovo temeljno gledite u
svojoj logiki dosljednoj daljoj izvedbi vodi ne samo ka krivom shvaanju rasnih iskonskih snaga, nego i poniavanju osobe.
Jer poricanje razliitosti pojedinih rasa u odnosu na njihove ope kulturoloke snage, mora nedvojbeno ovu najveu zabludu
prenijeti i na procjenu pojedinca. Prihvaanje jednakosti rasa, postaje osnovicom jednakog naina gledanja naroda, a nadalje
i pojedinaca. Otuda dolazi i sam internacionalni marksizam, posebno preko idova Karla Marxa, koji ve dugo prenosi i iri
svjetonazore ureenja i shvaanja u obliku odreenih politikih vjerovanja i vjeroispovijesti. Bez podloge jednog takvog
ope poznatog raspoloivog otrova, zauujui politiki uspjeh ovog uenja ne bi nikada bio mogu. Karl Marx je stvarno bio
jedan meu milijunima, koji je u glibu lagano tonueg svijeta, sigurnim pogledom vizionara prepoznao glavne otrovne tvari;
zgrabio ih i poput maioniara donio u obliku koncentriranog rjeenja za brzo unitenje neovisnog bia slobodnih nacija na
ovoj Zemlji. Sve to u slubi svoje rase.
Tako je marksistiko uenje, duhovni ekstrakt i saetak, dananjeg ope vaeeg svjetonazora. Ve samo zbog toga,
svaka je borba naeg takozvanog graanskog svijeta protiv njega nemogua, da, ak smijena, jer je ovaj graanski svijet u
biti proet ovim otrovima i odan svjetonazoru koji se od marksistikog razlikuje samo u stupnjevima i osobama. Graanski
svijet je marksistiki, ali vjeruje u mogunost vladavine odreenih grupa graana (Graanstvo), dok marksizam tei da i sam
svijet planski preda u ruke idovstvu.
Nasuprot tome, narodni svjetonazor prepoznaje znaaj ovjeanstva u njegovim rasnim praelementima. On u principu
u dravi vidi samo sredstvo za postizanje svrhe, a svrha je odranje rasnog bia ovjeka. Time on ni u kom sluaju ne vjeruje
u jednakost rasa, ve u njihovoj razliitosti razaznaje njihovu viu ili niu vrijednost i osjea se zbog tih spoznaja obvezatnim
prema vjeitoj volji, koja vlada univerzumom da unapreuje pobjedu boljih i jaih, te zahtijeva podinjenost loijih i slabijih.
Time je u principu odan osnovnim aristokratskim zakonima prirode i u principu vjeruje u valjanost tih zakona do posljednjeg
pojedinca. Ne vidi samo razliitu vrijednost rasa, ve i razliitu vrijednost pojedinaca. Iz mase se po njemu izdvaja znaaj
osobe i tako djeluje nasuprot neorganiziranom marksizmu, organizirano. On vjeruje u nunost idealiziranja ovjeanstva, jer
samo u tome vidi pretpostavku za njegov opstanak. Samo ono moe nepriznati pravo egzistencije etikoj ideji sve dok ona
predstavlja opasnost za rasni ivot nositelja vie etike; jer bi u jednom iskrianom i pocrnenom svijetu, svi pojmovi ljudskih
ljepota i uzvienosti kao i sve predodbe idealizirane budunosti naeg ovjeanstva bili za njih zauvijek izgubljeni.
Ljudska kultura i civilizacija na ovom dijelu Zemlje nerazdvojivo su vezane za postojanje Arijaca. Njihovim
izumiranjem ili propau, kugla zemaljska bi opet utonula u tamni veo bezkulturnog vremena.
Pokapanje postojanja ljudske kulture unitenjem njenih nositelja ini se u oima narodnog svjetonazora najprokletijim
zloinstvom. Tko se usudi staviti ruku na svetu sliku Gospodina, ogrjeava se o dobrotu Stvoritelja ovog uda i pomae
progonu iz raja. Ba takav svjetonazor odgovara unutarnjoj volji prirode, jer ona obnavlja i preporaa svaku slobodnu igru
snaga, koje moraju voditi k trajnom obostranom uzvienom odgoju, do konanog najboljeg ovjeanstva, osvajanjem posjeda
ove Zemlje i dobivanjem slobodnog puta za rad na podrujima koja e leati dijelom iznad, dijelom izvan nje.
Svi mi predviamo, da bi se u dalekoj budunosti ovjeanstvo moglo susresti s problemima, za ije e prevladavanje
biti pozvana samo najbolja rasa kao vladajua, poduprta sredstvima i mogunostima cijele kugle zemaljske.
*
Stoga je razumljivo, da jedan takav opi zakljuak u smislu sadraja narodnog svjetonazora moe voditi ka
tisuostrukom tumaenju. injenica je, da jedva moemo nai i jedno od naih novijih politikih utemeljenja, koje se nije
nekako pozvalo na ovakvo shvaanje svijeta. Jer ono upravo svojom vlastitom egzistencijom u odnosu na mnoge druge,
dokazuje razliitost svojih shvaanja.
Tako pred jednu jedinstvenu vrhunsku organizaciju vodenu marksistikim svjetonazorom istupa mete nazora, koji su prema
zatvorenom neprijateljskom frontu ve idejno slabo dojmljivi. Sa slabim orujem ne mogu se izvojevati pobjede! Tek kad
se - politiki vodenom kroz organizirani Marksizam - internacionalnom svjetonazoru suprotstavi jedan isto tako jedinstveno
organizirani i voden narodni svjetonazor, tek e se tada, uz istu borbenu energiju, uspjeh preliti na stranu vjene istine.
Organizacijsko shvaanje nekog svjetonazora, moe se vjeno odrati samo na osnovi odreene formulacije istog, i ono to vjeri
mein kampf
141
predstavljaju dogme, to su za izgraenu politiku stranku stranaka naela.
Tako narodnom svjetonazoru mora biti pronaeno sredstvo, koje mu daje mogunost snanog borbenog zastupanja, slino kao to
marksistika stranaka organizacija omoguuje slobodan put internacionalizmu.
Ovaj cilj slijedi Nacionalsocijalistika njemaka radnika stranka.
Da je jedno takvo stranako odreenje narodnog pojma pretpostavka pobjede narodnog svjetonazora, najbolje
potvruje injenica, da je on priznat, pa makar i posredno, i to od protivnika ove nae stranake povezanosti. Upravo oni koji
su naglaavali da nee biti umorni, da narodni svjetonazor ni u kom sluaju nije nasljedni najam pojedinca, nego drijema
ili ivi u srcima sam Bog zna koliko milijuna, potvruju injenicu opeg postojanja predodbi o pobjedi neprijateljskog
svjetonazora koji je, uostalom, zastupljen klasino, stranako - politiki, a kojega ba oni nisu htjeli ni najmanje ometati ili
sprjeavati. Da je bilo drugaije, tada bi njemaki narod morao ve danas izvojevati divovsku pobjedu, a ne stajati na rubu
ponora. Ono stoje internacionalnom shvaanju svijeta podarilo uspjeh, bilo je njegovo zastupanje putem jedne olujno borbene
organizacije politike stranke; ono to je pokorilo suprotni svjetonazor, bio je dotadanji nedostatak jedinstveno oblikovanog
njegovog zastupanja. Jedan se svjetonazor moe boriti i pobjeivati, ne neogranienom slobodom tumaenja nekog opeg
nazora, ve samo ogranienim, a time i sadrajnim oblikom politike organizacije.
Zbog toga sam svoju vlastitu zadau vidio naroito u tome, da iz opirne i nakaradne materije opeg svjetonazora
izvuem bitne ideje, da ih izlijem u vie - manje dogmatske oblike, koji su u svojim jasnim okvirima sposobni jedinstveno
sabrati i obuhvatiti sve ljude koji se na to obvezuju. Drugim rijeima: Nacionalsocijalistika njemaka radnika stranka, preuzima
iz osnovnih misaonih smjerova jedne ope narodne predodbe o svijetu, bitne crte, a imajui u vidu praktinu stvarnost, vrijeme i raspoloivi
ljudski materijal, te njihove slabosti, iz njih stvara politiko vjerovanje, koje je sada sa svoje strane u tako omoguenom strogo organizacijskom
opsegu, pretpostavka velikim narodnim masama da izvojuju pobjedonosnu bitku ovoga svjetonazora.
adolf hitler
142
Glava 2.
DRAVA
V
e je u godinama 1920/21. naem je mladom pokretu, iz krugova dananjeg preivjelog graanskog svijeta neprestano
predbacivano, da je na stav prema dananjoj dravi odbojan, zbog ega je stranako - politiko zatucano vitetvo
svih smjerova, najavu suzbijanja borbe protiv ove mlade neugodne pojave novog svjetonazora navijestilo svim sredstvima.
Naravno, namjerno je zaboravljeno, da si dananji graanski svijet ni sam ne moe pod pojmom Drave predoiti jedinstvenu
sliku te drave, da ne postoji jedna jedinstvena defnicija i daje ne moe ni biti. Predavai naih visokih dravnih uilita,
esto su u ulozi dravno - pravnih uitelja, ija je najvea zadaa bila da za postojeu manje vie sretnu egzistenciju, svojim
milostivim hraniteljima, nadu objanjenja i tumaenja. to je nemogunije stvorena neka drava, to su nejasnije umjetne
i nerazumljive defnicije svrhe njezina postojanja. to bi trebao npr. jedan carsko - kraljevski sveuilini profesor pisati o
smislu i svrsi drave u zemlji, ije je dravno postojanje zasigurno najvea nakaza utjelovljena za sva vremena. Teka zadaa,
kad se zna, da su dananji uitelji, to se tie dravno pravnih stvari, manje obvezni istini, a mnogo vie vezi s odreenom
svrhom. A ta svrha glasi: Ovog monstruma ljudskog mehanizma, sada zvanog drava, treba stanovito vrijeme odrati i to pod
svaku cijenu. Tada me udi, kada se pri raspravi o ovom problemu, realna naela po mogunosti izbjegavaju, da bi se umjesto
toga zakopalo u mete etikih, obiajnih, moralnih i drugih idealnih vrijednosti, zadaa i ciljeva.
Openito uzevi razlikuju se tri shvaanja: a) Grupa onih, koji u dravi vide jednu vie manje dragovoljnu zajednicu ljudi,
poinjenu sili vlasti.
Ova je grupa najbrojnija. U njezinim se redovima nalaze udvarai naem dananjem principu legitimiteta. U
njihovim oima volja ljudi u cijeloj ovog stvari ne igra nikakvu ulogu. U injenici postojanja drave nalaze zasnovanost
svete neranjivosti. Da bi se titila ova glupost ljudskog mozga, potrebno je upravo hinduko oboavanje takozvanog dravnog
autoriteta. U glavama takvih ljudi dok mahne rukom iz sredstva nastaje konana svrha. Drava vie nije tu da bi sluila
ljudima, ve su ljudi tu, da bi oboavali dravni autoritet, kojeg obuhvaa posljednji, kakav takav, inovniki duh. Da se stanje
ovih tihih, zanesenih i oduevljenih oboavalaca ne bi pretvorilo u nemire, tu je dravni autoritet, da sa svoje strane odrava
red i mir. Ni on sada vie nije ni svrha ni sredstvo. Dravni autoritet se ima brinuti o redu i miru, i obrnuto, mir i red opet imaju
zadatak omoguiti opstojnost dravnog autoriteta. Unutar ovih dvaju polova mora se odvijati cjelokupan ivot.
U Bavarskoj e jedno takvo shvaanje zastupati u prvom redu dravni umjetnici bavarskog Centra, nazvanog
Bavarska narodna stranka; u Austriji su to bili crno - uti Legitimisti, u ijim su redovima naalost esto takozvani
konzervativni elementi, ija se predodba o dravi kree istim kolosijekom.
b) Druga grupa ljudi je neto malobrojnija, jer se njoj moralo pribrojiti one koji za postojanje drave barem postavljaju i
uvjete. Oni ne ele samo jedinstveno upravljanje, nego po mogunosti i isti jezik pa makar samo zbog opih upravno - tehnikih
stajalita. Dravni autoritet nije vie jedina i iskljuiva svrha drave, ve tu pripada i poboljanje dobrobiti podinjenih. Misli
o slobodi, esto krivo shvaene vrste, uvlae se u shvaanje ovih krugova u dravi. Oblik vlasti ne ini se vie nedodirljivom
injenicom njegovog postojanja po sebi, ve se preispituje njegova svrhovitost. Svetost starosti ne titi od kritike sadanjosti.
Uostalom, vlada miljenje da se od drave prije svega oekuje da titi gospodarski ivot pojedinca, koji se prosuuje s opih
stajalita gospodarskog rentabiliteta. Glavne zastupnike ovih pogleda susreemo u krugovima naeg normalnog njemakog
graanstva, naroito u onima iz nae liberalne demokracije.
c) Trea grupa je brojano najmanja.
Ona je u dravi odmah vidjela sredstvo za ostvarenje esto nejasno predstavljenih tendencija politike moi, jednog
govorno uoblienog i jedinstvenog dravnog aparata. elja za jedinstvenim dravnim jezikom ne izraava pri tome samo
nadu, da se time ovoj dravi stvore samo vrsti temelji za vanjski porast moi, nego ne manje - uostalom u osnovi krivo -
miljenje, da se jednom tako odreenom smjeru omogui i provoenje nacionalizacije.
U posljednjih sto godina, bila je prava tuga i nevolja biti prisiljen gledati, kako se u ovim krugovima, ponekad u
najboljoj namjeri poigravalo rijeju germanizirati. I sam se sjeam kako se u mojoj mladosti ova oznaka tumaila u potpuno
nevjerojatnim krivim predodbama. ak se i u staronjemakim krugovima tada moglo uti miljenje, da bi s austrijskim
Nijemstvom uz pojaanu pripomo vlasti, mogla vrlo dobro uspjeti germanizacija austrijskog Slavenstva, pri emu nije bilo ni
najmanje jasno, da germanizacija moe biti provedena samo na tlu, nikada na ljudima. Jer ono to se uope podrazumijevalo
pod tom rijeju, bilo je samo prisilno vanjsko prihvaanje njemakog jezika. Najvea je misaona pogreka vjerovati, to
kaemo mi, da bi od jednog Crnca ili Kineza mogao nastati Nijemac, zato to ui njemaki i to je i ubudue spreman govoriti
njemakim jezikom, a moda ak i dati svoj glas nekoj njemakoj politikoj stranci. Da je svaka takva germanizacija, ustvari,
degermanizacija nije naem graanskom nacionalnom svijetu nikada bilo jasno. Jer ako danas nametanjem jedinstvenog jezika
budu premotene i konano izbrisane razlike meu narodima, koje vidljivo upadaju u oi, to onda znai poetak kvarenja
vrste, a time, u naem sluaju, ne germaniziranje, ve unitenje germanskog elementa. U povijesti se preesto dogaa, da
mein kampf
143
vanjskim sredstvima moi osvaja dodue uspijeva podinjenima nametnuti svoj jezik, ali da se i nakon tisuu godina govori
jezik drugoga naroda, a pobjednici ustvari postaju pobijeeni.
Kako se narodno obiljeje, bolje rei rasa, ne nalazi u jeziku nego u krvi, moglo bi se o nekoj generaciji govoriti tek
kada bi se uspjelo promijeniti krv pokorenih. Ali, to je nemogue, jer se deava da uslijed mijeanja krvi, dolazi do promjene
koja znai samo opadanje razine krvi vie rase.
Krajnji uinak takvog procesa bio bi dakle, unitenje upravo onih svojstava, koja su jednom osvajaki narod
osposobila za pobjedu. Kulturne snage bi naroito nestale zbog parenja s niom rasom, pa ve i tada, kad bi ovako nastala
mjeavina i tisuu puta govorila jezikom prijanje vie rase. Jo e se neko vrijeme odravati borbeno hrvanje razliitih
duhova, pa se moe dogoditi, da narod koji polako sve dublje tone, svojim zadnjim usponom, iznese na vidjelo iznenaujue
kulturne vrijednosti. Ipak, to mogu biti samo pojedinani elementi koji pripadaju vioj rasi, ili krianci, kod kojih je nakon
prvog krianja prevagnula bolja krv koja se pokuava probiti; ali to nikada ne mogu biti konani proizvodi mijeanja. U ovima
e se uvijek nazirati kulturni nazadak.
Danas se mora smatrati sreom da je izostala germanizacija u smislu Josipa II. u Austriji. Njezin bi uspjeh
vjerojatno odrao austrijsku dravu, ali bi govorno zajednitvo dovelo do pada rasne razine njemake nacije. Tijekom stoljea
iskristalizirao bi se odreeni nagon stada, pa bi ak i samo stado postalo manje vrijedno. Moda bi bio roen dravotvorni
narod, ali bi kulturni narod, bio izgubljen.
Za njemaku naciju je bilo bolje da je ovaj proces mijeanja izostao, ako ne zbog plemenite uviavnosti, ono bar zbog
kratkovidne ogranienosti Habsburgovaca. Daje bilo drugaije, njemaki bi se narod danas jedva moglo nazvati kulturnim
imbenikom.
Ali, ne samo u Austriji, nego su i u Njemakoj postojali, a postoje i sada, takozvani nacionalni krugovi koji pokreu
slina kriva razmiljanja. Toliko od mnogih traena politika prema Poljskoj u smislu germanizacije Istoka, temeljila se
naalost, skoro uvijek na pogrenom zakljuku. I ovdje se takoer vjerovalo da se germanizacija Poljskog elementa moe
provesti isto jezinim ponijemivanjem. I ovdje bi rezultat bio koban: Narod tue rase, koji na njemakom jeziku izrie svoje
tue misli, kompromitirajui uspon i ast naeg narodnog bia putem svoje vlastite manje vrijednosti.
Kako je ve danas nesaglediva teta, koja je posrednim putem nanesena naem Nijemstvu time, to je njemaki
zaneseno idovstvo stupanjem na ameriko tlo, radi neznanja mnogih Amerikanaca, pripisano na njemaki raun! Nitko nee
prozrijeti, zbog isto vanjske injenice, da ovi uljivi narodni preobraenici, doseljeni s Istoka, najee govore njemaki, kao
dokaz svoga njemakog podrijetla i narodne pripadnosti.
Ono to je u povijesti bilo korisno germanizirano, bilo je tlo koje su nai petci stekli maem i naselili njemakim seljacima. Kako su oni pri tome
naem narodnom tijelu dodali tuu krv, time su djelovali na rasulo naeg unutarnjeg bia, koje je time - naalost mnogostruko, ak i kod onih,
samo pokropljenih - urodilo njemakim nadindividualizmom.
I u ovoj treoj grupi drava u odreenom smislu jo se uvijek kao samosvrhovitost, zadrava dravotvornost kao
najviu zadau ljudskog postojanja. Saeto se moe zakljuiti sljedee: Ni jedan od ovih nazora, nema svoje najdublje korijene
u spoznaji da kulturnotvorne i vrijednosnotvorne snage u biti poivaju na rasnim elementima, i da drava, dakle smisleno kao
svoju najviu zadau, mora vidjeti odravanje i uspon rase, toga temeljnog uvjeta svega ljudskog kulturnog razvitka.
Vanjski zakljuak svakog krivog shvaanja i pogleda na bie i svrhu drave moe se pokazati na idovu Karlu
Marxu : Dok je graanski svijet napustio dravno shvaanje rasnih obveza, a da istovremeno nije uspio formulirati neko
drugo, utrlo si je samo put uenje koje negira dravu po sebi.
Ve na ovom podruju, svaka borba graanskog svijeta protiv marksistike Internacionale, mora glatko zakazati. On je
ve davno rtvovao same temelje, koji bi bili nezaobilazno potrebni kao potpora vlastitog idejnog svijeta. Njegov rastrgani
protivnik, brzo je uoio slabosti njegove vlastite graevine, i napao ga orujem koje mu je on sam, iako nevoljko, isporuio
bez velikog otpora.
Zato je prva obveza novog pokreta, koji je izrastao na tlu narodnog svjetonazora, brinuti se da shvaanje o biu i
svrsi postojanja drave poprimi jedinstven i jasan oblik.
Tada je naelna spoznaja, da drava ne predstavlja svrhu, nego sredstvo. Ona je svakako pretpostavka za izgradnju vie ljudske kulture, a
nikako njen uzrok. Ona se, tovie nalazi iskljuivo u postojanju jedne za kulturu sposobne rase. Na Zemlji bi moglo postojati i stotine
uzornih drava, ali u sluaju izumiranja nosilaca arijske kulture, ne bi ni bilo nikakve kulture, koja bi odgovarala duhovnoj
visini sadanjeg najuzvienijeg naroda. Moe se ii i dalje i rei, da injenica postojanja ljudske dravne tvorevine, ni najma-
nje ne bi iskljuila mogunost unitenja ljudskog roda, ukoliko bi nadmona duhovna sposobnost i elastinost, bila izgubljena
zbog nedostataka rasnih nositelja spomenutih vrijednosti.
Kada bi na primjer danas povrina Zemlje zbog nekog tektonskog dogaaja bila uznemirena, a iz plime oceana se
izdigla nova Himalaja, bilo bi to unitenje ljudske kulture jednom jedinom stravinom katastrofom. Ne bi vie postojala ni
jedna drava, bile bi unitene veze svih poredaka, uniteni i razbacani dokumenti tisugodinjeg razvitka, ostalo bi jedno
ogromno vodom i muljem poplavljeno polje leeva. Ali, ako bi se iz tog kaosa strahote odrao makar i mali broj ljudi
odreene kulturno nadarene rase, time bi se nakon tisuu godinjeg trajanja zemljinog smirenja i oporavka, sauvali dokazi
ljudske stvaralake snage. Zemlju bi potpuno opustoilo samo unitenje zadnje kulturno nadarene rase i njezinih pojedinanih
adolf hitler
144
obnaatelja. Obrnuto, vidimo i sami na primjerima sadanjice, da dravne tvorevine u svojim plemenskim poecima, kod
nedovoljne genijalnosti njihovih rasnih nosilaca, nisu mogle biti sauvane od propasti. Kao to su se u prolosti mnoge
ivotinjske vrste morale ukloniti drugima i nestati bez traga, tako se mora ukloniti i ovjek, ako mu nedostaje odreena
duhovna snaga koja mu sama doputa nai nuno oruje za samoodranje.
Nije drava po sebi ta, koja odrava odreenu kulturnu visinu, ona moe odrati samo rasu, koja ovu uvjetuje. U
drugom sluaju, moe drava kao takva postojati i stoljeima, dok kao posljedica razmnoavanja rase, koje ona niim nije
sprjeavala, ne uniti sposobnost, koja uvjetuje opu ivotnu sliku jednog naroda, i ve davno doivljava promjenu i svoj
duboki pad. Dananja drava primjerice, moe kao formalni mehanizam vrlo dobro, i tako. i tako, dugo obmanjivati svoje
postojanje, ali rasno trovanje naeg narodnog tijela, svakako dovodi do kulturne propasti, koja ve sada zastraujue dolazi
do izraaja.
Tako pretpostavka za odravanje vieg ovjeanstva nije drava, nego narodno obiljeje koje je zato sposobno.
Ova e sposobnost, u naelu uvijek postojati, ali na praktino djelovanje mora biti potaknuta samo putem
odgovarajuih vanjskih uvjeta. Kulturno i stvaralaki nadarene nacije, ili bolje rase, nose ove sposobnosti prikrivene u sebi,
ak i kada trenutno nepovoljne vanjske prilike ne doputaju njihovo ostvarenje. Otuda i nevjerojatna glupost, Germane
pretkranskog vremena oznaavati nekulturnima ili ak barbarima. Oni to nikada nisu bili. Razvitak njihovih stvaralakih
snaga, sprjeavala je surovost njihovog nordijskog zaviaja. Da su se, bez bilo kojeg antikog svijeta, nali u povoljnijem
irokom junom prostranstvu, i da su imali u materijalu niih ljudskih rasa prvu tehniku pomo, bili bi se, uz svoje skrivene
kulturnotvorne sposobnosti, razvili u najblistavije cvjetove, kao to je npr. sluaj s Helenima. Samo, ova kulturno stvaralaka
uroena snaga ne izvire sama samo iz njihove nordijske klime. Laponac, doveden na jug, kulturno bi djelovao tako malo, kao
otprilike Eskim; Ne, ova predivna stvaralaki oblikovna sposobnost je udijeljena upravo Arijcu, a hoe li je on nositi usnulu u
sebi, ili e je darovati u budnom stanju, ovisi od toga jesu li mu to doputale okolnosti ili gaje sprijeila neka negostoljubiva
priroda.
Iz toga proizlaze sljedee spoznaje:
Drava je sredstvo za ostvarivanje svrhe. Njena je svrha odra vanje i unaprjeivanje drutvene zajednice fziki i duhovno istovrsnih
ljudskih bia. Samo ovo odravanje obuhvaa u prvom redu rasno postojanje i doputa slobodni razvoj svih snaga koje drijemaju u ovoj rasi.
Jedan njihov dio u prvom e redu sluiti odranju fzikog ivota, a tek drugi unaprjeivanju daljnjeg duhovnog razvoja. U stvarnosti, uvijek
e jedno biti pretpostavka drugome.
Drave koje ne slue toj svrsi su prave nakaze, da, izrodi. injenica njihovog postojanja to jako malo mijenja, kao otprilike uspjeh
jedne gusarske druine, koja odobrava razbojnitvo.
Mi nacionalsocijalisti, kao pobornici novog svjetonazora, nikada se ne smijemo postaviti na ono znamenito tlo - k
tome krivih - injenica. U tom sluaju mi vie ne bismo bili pobornici jedne nove, velike ideje, nego kulisa dananjih lai.
Mi otro razlikujemo dravu kao posudu i rasu kao njen sadraj. Ova posuda ima svoj smisao samo tada, ako moe zadrati i
tititi sadraj; u drugom je sluaju bezvrijedna.
Prema tome, najvia svrha narodne drave je briga za odranjem onih rasnih praelemenata, koji kao kulturni davaoci, daju ljepotu
i dostojanstvo uzvienom ovjeanstvu. Mi Arijci, moemo, dakle, u jednoj dravi predstavljati samo ivi organizam naroda, koji ne samo da
osigurava odranje ovog narodnog obiljeja, nego daljom duhovnom i idejnom nadogradnjom svojih sposobnosti vodi ka najvioj slobodi.
Ono to nam se danas ipak pokuava nametnuti kao drava, je najee izrod najdublje ljudske prijevare, ija je posljedina
pojava - neizreciva tuga.
Mi nacionalsocijalisti znamo da emo s ovim shvaanjem u dananjem svijetu biti drani revolucionarima i kao takvi
igosani. Ve samo nae miljenje i djelovanje ne smije ni u kom sluaju biti odreeno odobravanjem ili odbojnou naega
vremena, nego vezano obvezom prema istini, koju smo prepoznali. Tada smijemo biti uvjereni, da e pronicljivi pogled
potomstva, na dananji postupak, ne samo razumjeti, nego e biti potvren kao pravilan i oplemenjen.
*
Za nas nacionalsocijaliste iz toga proizlazi i mjerilo za vrednovanje drave. Ova e vjernost biti relativna sa stajalita
pojedinca narodnog bia i apsolutna za ovjeanstvo po sebi. To drugim rijeima znai:
Kakvoa jedne drave ne moe biti vrednovana prema kulturnoj razini ili prema njenoj moi u okviru ostalog svijeta, ve iskljuivo
samo po stupnju kakvoe ove institucije, ako narodno bie ikada doe u pitanje.
Drava moe biti vrednovana kao vrijednosni uzor, ne samo ako odgovara ivotnim uvjetima jednog od nje zastupanog
narodnog obiljeja, nego ako se ovo narodno obiljeje i praktino odrava na ivotu upravo vlastitom egzistencijom - sasvim je
svejedno, koje e ope znaenje pripasti ovoj tvorevini u okviru ostalog svijeta. Jer nije zadaa drave proizvoditi sposobnosti,
nego samo one, koje raspoloivim snagama kre i osiguravaju slobodan put. Dakle, obratno, drava moe biti oznaena loom ako
ona uza svu kulturnu visinu obnaatelja ove kulture, upropasti njihov rasni sastav. Time ona praktino razara pretpostavku za dalji
nastavak ove kulture, koju nije stvorila drava, nego je ona plod kulturno stvaralakog narodnog bia, osiguranog postojeim
dravnim okvirom. Drava ak ne predstavlja sadraj, nego samo oblik. Postoji, dakle, dotina kulturna razina nekog naroda, a ne
mein kampf
145
vrijednosno mjerilo o valjanosti drave u kojoj on ivi. Jako je shvatljivo, da kulturno visoko nadaren narod daje vrjedniju sliku,
nego crnako pleme; a ipak, dravni organizam prvoga promatran prema ispunjenju svoje svrhe moe biti loiji nego onaj
Crnev. Premda najbolja drava i najbolji dravni sustav nisu u stanju iz jednog naroda izvui sposobnosti koje jednostavno
ne postoje i nikada nisu postojale, tako je isto neka drava sigurno u stanju pomou od nje same doputenog ili podravanog
unitenja uroeno postojeih sposobnosti rasnih kulturnih nositelja dovesti u budunosti do njihova izumiranja.
Prema tome, procjena vrijednosti drave, moe biti u prvom redu odreena relativnim koristima koje ona posjeduje
za odreeno narodno bie, a ni u kom sluaju znaajem koji joj po sebi pripada u svijetu.
Ovaj relativni sud moe biti donesen dobro i brzo, ali sud o apsolutnoj vrijednosti - vrlo teko, budui da ovaj
apsolutni sud ne donosi drava, nego ga mnogo ee odreuje vrijednost i uzvienost dotinog naroda.
Kada se dakle govori o vioj misiji drave, ne smije se zaboraviti, da se via misija uglavnom nalazi u narodnom
obiljeju, kojem drava putem organske snage svoje opstojnosti treba omoguiti slobodan put.
Ako dakle postavimo pitanje, kako treba biti stvorena drava, koju mi Nijemci trebamo, tada prvo trebamo jasno znati, koji
e ona narod obuhvaati i kojoj e svrsi sluiti.
Nae njemako narodno bie naalost vie ne poiva na jednoj jedinstvenoj rasnoj jezgri. Proces stapanja razliitih prasastojaka
jo nije daleko uznapredovao, da bi se moglo govoriti o nekoj novonastaloj rasi. Suprotno: krvno trovanje koje je pogodilo
nae narodno tijelo ve od tridesetogodinjeg rata, nije vodilo samo ka rastvaranju nae krvi, nego se slino dogodilo i s
naom duom. Otvorene granice nae domovine, prislanjanje na ne - germansko strano tijelo uzdu graninih podruja, ali
prije svega, brzi priliv strane krvi u nutrinu samog carstva, ne ostavlja zbog stalnog obnavljanja, ni malo slobodnog vremena
za apsolutno stapanje. Od toga nee biti skuhana nikakva nova rasa, nego e rasni sastojci ostati jedni uz druge, s posljedicom,
da e naroito u kritinim trenucima kada se stado obiava skupljati, rastjerati njemaki narod na sve strane svijeta. Osnovni
rasni elementi nisu samo teritorijalno razliito utaboreni, nego i pojedinci, u okviru istog podruja. Pored nordijskog naroda,
istoni, pored istonog, dinarski, pored oba zapadni, a izmeu, mjeanci. S jedne strane, to je veliki nedostatak: Njemakom
narodu nedostaje svaki sigurni instinkt stada, koji je zasnovan jedinstvom krvi i titi naciju u posebno prijeteim momentima,
ukoliko se kod takvih naroda odmah ne izgube sve male razlike, pa se zajednikom neprijatelju suprotstave stvorivi zatvoreni
front jedinstvenog stada. Na naim preostalim nepomijeanim rasnim elementima najrazliitijih vrsta, koji su ostali ivjeti
jedni pored drugih, utemeljeno je ono to se u nas oznaava rijeju nadindividualnost. U mirnodopskom vremenu ona nam
ponekad moe pruiti dobre usluge, ali sve u svemu uzevi, prikratila nam je put do vladanja svijetom. Da je njemaki narod
u svom povijesnom razvoju imao osjeaj jedinstva stada, kao to je ono dobro dolo drugim narodima, tada bi njemako
carstvo danas bilo gospodar zemaljske kugle. Svjetska bi povijest uzela drugi zamah, i nitko ne zna bi li se ovim putem moglo
ostvariti ono, emu se danas zaslijepljeni pacifsti nadaju, da e isprositi plakanjem i preklinjanjem: Mir poduprt, ne mahanjem
palminim granama uplakanih ojaenih pacifstikih ena, nego utemeljen pobjednikim maem vladajueg naroda, koji se stavio u slubu
Svijeta.
injenica nepostojanja krvno istovjetnog narodnog bia, donijela nam je neizrecivu tugu. Ona je mnogim malim
njemakim vlastodrcima darovala rezidencije, a njemakom narodu oduzela pravo gospodara.
Na narod jo i danas pati od ove unutarnje rastrganosti, i ve samo to, to nas je unesreilo u prolosti i sadanjosti,
moe nam ubudue donijeti blagoslov. Jer kako god s jedne strane bilo tetno da je izostalo potpuno mijeanje naih izvornih
rasnih sastojaka, time je s druge strane kao sretna okolnost bio sprijeen nastanak jedinstvenog narodnog tijela, te je bar dio
nae najbolje krvi ostao ist i time izbjegnuto bezuvjetno rasno potonue.
Sigurno je, da bi prilikom potpunog mijeanja naih rasnih praelemenata, nastalo samo jedno zaokrueno narodno
tijelo, koje bi bilo, kao to svako rasno krianje potvruje, ispunjeno neznatnijim kulturnim sposobnostima, nego to je
zadralo najvie mogue prapoetne sastojke. To je blagoslov izostanka potpunog mijeanja, zbog kojeg jo i danas u naem
njemakom biu postoje veliki ne izmjeani dijelovi nordijsko germanskog ovjeanstva, u kojem se nalazi najvrednije
blago nae vidljive budunosti. U tmurnim vremenima nepoznavanja svih rasnih zakona o ravnopravnom odnosu, u kojem
se ovjek pojavljuje samo kao ovjek, mogla je nedostajati jasnoa o razliitim vrijednostima pojedinih izvornih elemenata.
Danas znamo da bi nam potpuno mijeanje sastavnih dijelova narodnog obiljeja u smislu jedinstvene cjeline moda darovalo
vanjsku mo, ali bi ipak najvii cilj ovjeanstva ostao nedostian, jer bi se jedini obnaatelj, kojega je Sudbina oito pred-
vidjela za ovo dovrenje, uguio u opoj rasnoj kai jedinstvene narodne cjeline.
Ono to je bez naeg djelovanja sprijeila dobrostiva Sudbina, moramo danas jo ispitati i vrednovati sa stajalita nae
konane spoznaje.
Tko na ovoj Zemlji govori o poslanju njemakog naroda, mora znati, da se ono moe sastojati samo u stvaranju drave, koja
svoju najviu dunost vidi u odranju i unaprjeivanju nepovredivosti preostalih najplemenitijih sastojaka naeg naroda, da, koje vidi cijelo
ovjeanstvo.
Time si je drava po prvi puta postavila najuzvieniji unutarnji visoki cilj. Nasuprot smijenim parolama o osiguranju
mira i reda, zbog mirnog omoguavanja uzajamnog lopovluka, dobrotom Svemoguega ove Zemlje postavljena je zadaa
odranja i unaprjeivanja poklonjenog najvieg ovjeanstva, kao stvarno plemenito poslanje.
Iz jednog mrtvog mehanizma koji postoji, samo da postoji, treba biti oblikovan iv organizam s iskljuivom svrhom:
adolf hitler
146
sluiti uzvienoj ideji.
Njemako carstvo kao drava treba obuhvatitisve Nijemce sa zadaom, da se iz ovog naroda ne samo ujedine i odre svi najvredniji
sastojci izvornih rasnih elemenata, nego da ih se polako i sigurno uzdigne do vladajueg poloaja.
*
Time na mjesto jednog u biti okamenjenog poloaja nastupa borbeno razdoblje.
Ipak, kako to ve uvijek biva u svemu na ovome svijetu, i ovdje treba zadrati svoje znaenje izreka: Wer rastet
- rostet (Tko se odmara - taj hra), i nadalje, daje pobjeda uvijek u napadu.
to je pri tome vei borbeni cilj, koji nam lebdi pred oima i to je manje razumijevanja irokih masa u tom trenutku, to su
prema iskustvima svjetske povijesti gorostasniji ovi uspjesi - i njihov znaaj, ako je cilj pravilno shvaen i borba provedena
nepokolebljivom ustrajnou.
Za mnoge dananje dravne inovnike upravljae bit e umirujue djelovati na odravanju datog stanja, nego ih
prisiljavati na borbu za jedno dolazee. Oni e u dravi mnogo lake osjetiti mehanizam koji je tu samo zato, da bi sebe samog
odrao na ivotu, kao to i njihov ivot pripada dravi, kako to oni obiavaju izraziti. Kao da bi stvorenje narodnog bia
logiki moglo sluiti neemu drugom, a ne narodnom biu, ili da bi ovjek mogao djelovati za nekoga drugoga, a ne opet za
ovjeka. Naravno da je, kao to je reeno, lake u dravnom autoritetu vidjeti formalni mehanizam organizacije, nego suvereno utjelovljenje
nagona za samoodranjem naroda na Zemlji. U jednom sluaju je ovaj slabi dravni duh, isto kao i dravni autoritet, svrha po sebi,
a u drugom samo mono oruje u slubi velike i vjene ivotne borbe za opstanak, oruje koje svakome slui, jer ono nije
formalno mehaniko, nego izraz zajednike elje za odravanjem ivota.
Otuda emo i u borbi za nae novo shvaanje, koje sasvim odgovara vjekovnom smislu stvari, u drutvu nai malo
borbenih sljedbenika koji su ne samo tjelesno, nego naalost i duhovno esto puta zastarjeli. Samo e izuzetci, starci mlada
srca i svjee odranog duha, doi k nama iz tih slojeva, nikada oni koji u odravanju zateenog stanja vide zadnji smisao svog
ivotnog zadatka.
Nama nasuprot, stoji beskrajna vojska manje zlonamjerno tetnih, nego sporo razmiljajuih ravnodunih,
zainteresiranih za odravanje dananjeg stanja. Ve se upravo u ovom prividnom beznau naeg snanog hrvanja nalazi
veliina nae zadae, a takoer i zasnovanost uspjeha. Bojni pokli, koji e sitne due od poetka ili preplaiti, ili uskoro
dovesti do oaja, postat e signalom okupljanja istinskih borbenih priroda. Pri tome treba biti jasno: Kada se u narodu pojavi
odreena koliina najvie energije i odlunosti one se ujedine sa zajednikim ciljem, konano nestaje tromost irokih masa; tada ti mali
postotci izrastaju u gospodare sveukupnog broja. Svjetsku povijest ine manjine kada se u njima otjelovi volja i odlunost veine.
Ono to se danas mnogima moe initi oteavajuim, u stvarnosti je pretpostavka nae pobjede. Upravo se u veliini i tekoama
nae zadae nalazi vjerojatnost, da e se za njezinu borbu nai samo najbolji borci. U ovom se odabiru i nalazi garancija uspjeha.
Uostalom, ve i sama priroda odluuje i korigira odreenu rasnu istou zemaljskih bia. Ona jako malo voli
mjeance. Posebno prve proizvode takvih krianja, dok ve tree, etvrto, peto koljeno gorko pati. Ne samo da im se oduzima
znaaj najviih izvornih cjelina krianja, nego im zbog nedostatnog krvnog jedinstva, nedostaje i jedinstvo volje i odlunosti,
inae potrebnih za ivot. U svim kritinim trenutcima, u kojima rasno jedinstvena bia donose, dodue, jednoglasne odluke,
postat e rasno rastrgani, nesigurni, tj. poduzimat e polovine mjere. Zajedno uzevi, to ne znai samo odreenu potinjenost
rasno rastrganih u odnosu na rasno iste, nego u praksi i mogunost njihovog breg nestanka. U bezbrojnim sluajevima, u
kojima je rasa postojana, krianac se lomi. Tu se vidi korektura prirode. Ali ona esto ide i dalje, pa ograniava mogunost daljeg
rasploda. Tako potpuno sprjeava dalju plodnost takvog krianca i dovodi ga do izumiranja.
Ako bi dakle npr. u jednoj odreenoj rasi dolo do veze s pojedinim subjektom rasno nie razine, tada bi rezultat bio
prije svega pad te razine po sebi, i dalje, slabljenje potomstva, nasuprot rasno neizmjeanoj okolini. Kod potpunog izostanka
daljeg dodavanja krvi najvie rase, kod trajnog uzajamnog krianja, mijealici bi zbog svoje prirodno osiromaene snage, ili
izumrli, ili bi tijekom mnogih tisuljea stvorili neku novu mjeavinu kod koje bi izvorni elementi, tisuostrukog krianja
i bezostatnog mijeanja, bili neprepoznatljivi. Tako bi nastalo neko novo narodno bie odreene obrambene sposobnosti
stada, nasuprot onom kod kojeg je prvim krianjem djelovanje najvie rase u njezinom duhovno - kulturnom znaenju, bitno
smanjeno. Ali i u ovom posljednjem sluaju u uzajamnoj borbi za opstanak, propadao bi upravo ovaj proizvod mjeavine, i to
sve dotle, dok kao protivnici postoje neizmjeane preostale rasne cjeline. Sve osobine stada, stvorene tijekom tisugodinje
zatvorenosti ovog novog narodnog tijela, ne bi zbog opeg pada rasne razine i time uvjetovane smanjenosti duhovnog
elasticiteta i stvaralake sposobnosti, bile dovoljne za pobjedonosnu borbu s jednom isto takvom, ali duhovno i kulturno
mnogo naprednijom rasom.
Na osnovi svega toga, moe se postaviti sljedea valjana tvrdnja:
mein kampf
147
Svako rasno krianje vodi, prije ili kasnije, bezuvjetnoj propasti proizvoda mijeanja, dokle god postoji uzvieniji dio ovog krianja u bilo kojoj
istoj rasnoj cjelini. Opasnost za krianca je otklonjena tek u trenutku krianja posljednjeg najvie postojeeg elementa rasne
istoe.
U tome se nalazi zasnovanost, iako polaganijeg, prirodnog procesa regeneracije koji malo po malo opet rastavlja
rasno trovanje, sve dok ne nastane osnovni stup rasno istih elemenata i dok svako daljnje mijeanje konano ne prestane.
Jedan takav slijed moe se dogoditi sam od sebe, kod ivih bia s jakim rasnim instinktom, ako u posebnim prilikama
ili nekoj posebnoj prisili budu izbaeni s puta normalnog istokrvnog razmnoavanja. im ova prisila prestane, onaj jo
preostali isti dio odmah e teiti parenju sa sebi slinima i tako zaustaviti proces mijeanja. Proizvodi mijeanja gurnuti su
time opet u pozadinu, ukoliko se njihov broj ve nije tako beskrajno uveao, da im preostali istokrvni ostatci vie ne bi mogli
pruiti otpor.
ovjek koji je jednom izgubio instinkt i svoje reakcije u nunoj situaciji, ne smije se nadati prirodnoj korekturi tako
dugo, dok svoj izgubljeni instinkt ne vidi sam i vrati ga vlastitom spoznajom; tada je na njoj da obavi neophodan popravni
rad. Ipak, postoji velika opasnost, da ovjek koji je jednom postao slijep, sve vie razara rasne zapreke, i tako izgubi i
zadnji ostatak svoga najboljeg dijela. Tada preostaje samo viak izmijeane kae, koja naim dananjim famoznim svjetskim
popravljaima ovog vremena i lebdi kao ideal pred oima; on bi u najkraem vremenu protjerao sve ideale svijeta. Dabome:
tako bi moglo biti stvoreno veliko stado; mogue smijeati i predvodnika stada. No, nikada se ne javlja kao krianac ovjek koji je kulturni
nositelj, ili jo bolje, kulturni osniva i graditelj ili kulturni stvaratelj. Misija ovjeanstva mogla bi time biti smatrana zavrenom.
Tko ne eli da Zemlja ide ususret ovom beznadnom stanju, mora shvatiti da je prvi zadatak, prije svega germanskih
drava, brinuti se da se potpuno zabrani svako dalje mijeanje rasa.
Samo se po sebi razumije da e generacija naih dananjih notornih slabia odmah protestirati i gunati, tuei se
kako je to napad na najsvetija ljudska prava. Ne, postoji samo jedno najsvetije ljudsko pravo, a to je pravo istovremeno i najsvetija obveza,
naime: brinuti za to da krv ostane ista i da uvanjem najboljeg ljudskog obiljeja, ova bia dobiju mogunost najplemenitijeg razvoja.
Narodna e drava tako najprije uzdii brak sa razine trajne rasne sramote, da bi joj mogla dati blagoslov institucije koja je po-
zvana, zaeti vjernu sliku Gospodnju, a ne nakazu izmeu ovjeka i majmuna.
Prosvjedu iz takozvanih humanitarnih razloga, prokleto se opire vrijeme, koje s jedne strane svakom degeneriku
daje mogunost razmnoavanja ime se i samim takvim proizvodima, kao i njihovim suvremenicima nanosi neizrecivu bol i
breme tuge, dok s druge strane doputa slobodnu prodaju kontracepcijskih sredstava namijenjenih i najgrenijim roditeljima,
u svakoj drogeriji, pa ak i ulinim prodavaima. U ovoj dananjoj dravi mira i reda u oima njezinih predstavnika, ovaj
hrabri graansko - nacionalni svijet, ini zloin, jer sprjeava mogunost zaea kod siflistiara, tuberkuloznih, nasljedno
optereenih, bogalja i kretena, dok, naprotiv, u praktinom prekidanju sposobnosti zaea kod milijuna najboljih od
najboljih, ne vide nita loe i ne ogrjeuju se o dobre obiaje ovog licemjernog drutva, nego to mnogo vie koristi njegovom
kratkovidnom i usporenom miljenju. Jer bi si, u drugom sluaju, morali neprestano razbijati glavu, kako stvoriti pretpostavke
za prehranu i uzdravanje onih bia, koja kao zdravi obnaatelji naeg roda moraju privreivati na to ih obvezuje budui
dolazei narataj.
Kako je samo beskrajno neidealan i neplemenit ovaj cijeli sustav! Nitko se vie i ne trudi uzgojiti najbolje potomstvo,
nego puta stvari da idu, onako kako ve idu. udno je, da se ak i nae crkve ogrjeuju o vjerno olienje Gospodnje, jer
upravo one naglaavaju njegovo znaenje, ali slijede pravac dananjeg djelovanja koji stalno govori o duhu i njegovim
nositeljima, a doputa degeneraciju ljudi u propale proletere. I onda se jo s glupim izrazom lica udimo slabom djelovanju
kranske vjere u vlastitoj zemlji, o stravinoj bezbonosti ovog tjelesno osakaenog, a time naravno i duevno otrcanog
bijednog klatea, koji uspjeno okrivljujui Hottentotte i Zulukafere, trai blagoslov oprotenja od crkve. Dok nai europski
narodi, Bogu budi slava i hvala, propadaju u stanju tjelesne i moralne gube, luta poboni misionar u centralnu Afriku i osniva
crnake misije gdje e naa via kultura, od zdrave, iako primitivne i potonule, boje djece nainiti lijena legla mjeanaca.
Smislu najplemenitijih na ovome svijetu, vie bi odgovaralo kad bi obje nae kranske crkve, umjesto to Crnce
optereuju misijama koje oni niti ele niti razumiju, dobrostivno ali ozbiljno pouavale nae europsko stanovnitvo da je bogu
ugodno i milo djelo, kada se nezdravi roditelji smiluju zdravom jadnom siroetu i daruju mu oca i majku, nego da sami donesu
na svijet jedno bolesno, koje e i njima i ostalom svijetu donijeti samo jad i nesreu.
Narodna drava treba nadoknaditi sve ono, to je na ovome podruju do danas proputeno. U sredite opeg ivota,
ona treba postaviti rasu. Ona treba brinuti o odravanju njezine istoe. Dijete treba proglasiti najdragocjenijim dobrom naroda. Mora vo-
diti brigu da samo zdravi ljudi zainju djecu; da postoji samo jedna sramota; kod vlastite bolesti i nedostatka donositi djecu na svijet; ali je
i najvia ast: toga se odrei. I obratno, treba se oznaiti opakim; suzdravati se od raanja zdrave djece naciji. Drava mora nastupiti kao
uvar tisugodinje budunosti, a ne odustati i pokleknuti pred eljom sebinih pojedinaca. Ona mora sva najmodernija lijenika pomona
sredstva staviti u slubu ove spoznaje. Ona e sve to je na neki nain bolesno ili nasljedno optereeno a time i nadalje ostaje teret, oznaiti
nesposobnim za raanje i praktino provesti u djelo. Obrnuto, ona se mora brinuti da plodnost zdrave ene ne bude ograniena fnancijskim
leinarskim gospodarstvom dravnog aparata, koji blagoslov djece pretvara u prokletstvo roditelja. Ona mora iskorijeniti svaku lijenu, da,
zloinaku ravnodunost, kojom se danas odnosi prema socijalnim prilikama mnogolanih obitelji i biti pokrovitelj ovog najdragocjenijeg
blagoslova. Njezina briga vie pripada djetetu nego odraslima.
adolf hitler
148
Tko nije tjelesno i duevno zdrav, i dostojan, ne smije svoj jad ovjekovjeiti u tijelu svoga djeteta. Narodna drava u ovo treba uloiti
ogromni odgojni rad. Njezino bi djelo snanije odjeknulo, nego to su odjeknuli najpobjedonosniji ratovi naeg dananjeg graanskog stoljea.
Pojedinanim odgojem treba pouavati, da nije sramota nego nesretna okolnost, biti bolestan ili slab, ali da je zloinstvo, a istovremeno i
sramota, ovu nesreu obeastiti vlastitim egoizmom, kojim se ponovno optereuje nevino bie; ali da je suprotno tome, plemenitost najvieg
moralnog shvaanja i najvrjednijeg divljenja ovjeanstva, kada neduni bolesnik, odricanjem na vlastito dijete, svoju ljubav i njenost daruje
nekom nepoznatom, siromanom, mladom pupoljku svoga naroda, koji svojim zdravljem obeava da e jednoga dana od njega postati snani
lan, snane zajednice. Odgojni rad koji je isto duhovno dopunjavanje svoje praktine djelatnosti, treba preuzeti drava. Ona mora djelovati
u tom smislu, bez obzira na razumijevanje ili nerazumijevanje, odobrenje ili zabranu.
Samo 600 godinjim sprjeavanjem sposobnosti raanja i oploivanja tjelesno degeneriranih i duevno oboljelih,
ne samo da bi ovjeanstvo bilo osloboeno neizmjerne nesree, nego bi to pridonijelo ozdravljenju, koje je danas jedva
zamislivo. Kada bi takvim svjesnim planskim unaprjeenjem plodnosti bila ostvarena plodnost najzdravijih nastavljaa
ovjeanstva, rasni bi uinak napokon, u najmanju ruku, unitio klicu naeg dananjeg tjelesnog, a time i duhovnog pada.
Tek kada narod i drava jednom prekorae ovaj put, tada e se pozornost sama od sebe usmjeriti upravo prema rasno
najvrjednijoj jezgri naroda i podizat e se njezina plodnost, da bi konano itavo ovjeanstvo sudjelovalo u blagoslovu
visoko uzgojenog rasnog dobra. Put za to je prije svega u tome, da drava ne smije naseljavanje u osvojene nove zemlje
prepustiti sluaju, nego mora postaviti posebne norme. Vlastito formirane rasne komisije imaju dunost svakom pojedincu
izdati naseljeniku potvrdu. Ova je opet povezana s odreenom utvrenom rasnom istoom. Tako e malo pomalo, biti
formirane granine kolonije, iji su stanovnici iskljuivi nositelji najvee rasne istoe, a time i najvie rasne vrijednosti. Oni
su time i najdragocjenije nacionalno blago svekolikog naroda; njihov rast mora s ponosom i radosnim pouzdanjem ispuniti
svakog sunarodnjaka, jer u njima lei klica zadnjeg velikog budueg razvoja vlastitog naroda, da, za spasenje ovjeanstva.
Narodnom svjetonazoru u narodnoj dravi mora konano uspjeti prijei u ono plemenito stoljee, u kojem ljudi svoje
brige vie nee vidjeti u uzgoju plemenitih pasa, konja i maaka, ve u uzdizanju samih ljudi; stoljee, u kojem se jedan utei
svjesno odrie, a drugi radosno rtvuje i daje.
Ne treba zanijekati, da je to mogue u svijetu u kojem se stotine i stotine tisua ljudi dragovoljno podvrgava celibatu,
niim obvezani osim crkvenom zapovijedi.
Ne bi li isto odricanje moglo biti mogue, kad bi na njegovu mjestu stajala opomena, koja bi konano prekinula
trajno naslijeen grijeh rasnog trovanja, kako bi svemogui Stvoritelj dobio onakva ljudska bia, kakvim ih je stvorio?
Naravno, bijedna vojska naih dananjih malograana ovo nikada nee razumjeti. Oni e se samo nasmijati ili e
slegnuti svojim grbavim ramenima i odjadikovati svoj vjeni izgovor: Da,to bi bilo po sebi, sasvim lijepo, ali to se ne moe
uiniti! S vama se to dabome ne moe uiniti, va svijet za to nije podoban! Vi poznajete samo jednu brigu:Va osobni ivot, i
samo jednoga Boga: va novac! Samo se mi neemo obratiti vama, ve velikoj vojsci onih, koji su presiromani da bi im njihov
osobni ivot mogao znaiti najveu sreu na svijetu; onima, koji namjesnike svoje opstojnosti ne vide u zlatu, nego vjeruju u
druge bogove. Prije svega, mi se oslanjamo na snanu vojsku nae njemake mladei. Ona izrasta u vremenu velikog preokreta
i ono to je sagrijeila tromost i ravnodunost njihovih oeva, silit e njih same na borbu. Njemaka e mlade jednom biti ili
graditelj nove narodne drave, ili e kao posljednji svjedok potpune propasti, doivjeti kraj graanskog drutva.
Jer, kada jedna generacija pati zbog pogreaka kojih je svjesna, ak ih i priznaje, i unato tome se zadovoljava jeftinim
izgovorima, kao to se to danas dogaa od naeg graanskog svijeta, tada se tu vie nita ne da uiniti, jer je takvo drutvo
osueno na propast. Karakteristino je za na graanski svijet upravo to, to ovaj nedostatak po sebi, vie i ne pokuavaju
porei. On mora priznati da je mnogo to trulo i loe, ali se vie ne odluuje na pobunu protiv ovoga zla, jer mu treba prikupiti
snagu ezdeset ili sedamdeset milijunskog naroda zadrte energije i tako se suprotstaviti opasnosti. Ba suprotno: ako se to
dogodi drugdje, tada e se jo trgati oko glupih novinarskih biljeki i pokuati, bar iz daljine, dokazivati teoretsku nemogunost
postupka, a uspjeh proglasiti nezamislivim. Ni jedan razlog nije dovoljno naivan, da bi sluio kao potpora vlastitoj niskosti i
duhovnom usmjerenju. Kada, na primjer, jedan cijeli kontinent konano objavi borbu protiv trovanja alkoholom, da bi narod
rijeio okova ovog unitavajueg tereta, tada naem europskom graanskom svijetu ne preostaje nita drugo do tupog zurenja
i klimanja glavom, jedan neugodan osmijeh - koji se kod ovog najsmjenijeg drutva posebno dobro doima. Ali, ako nita ne
koristi i nadmonom i nedodirljivom nemaru se nitko na svijetu ne suprotstavi i to uspjeno, tada mora, kako je ve reeno, u
najmanju ruku ovaj biti pokoleban i potuen, pri emu se ne treba plaiti, graansko - moralna naela ukljuiti u borbu, koja
zahtjeva iskorjenjivanje najveega nemorala.
Ne, tu se nikako ne smijemo dati prevariti: nae trenutno graansko bie je postalo jednostavno bezvrijedno i
nesposobno za izvravanje bilo koje odgovorne zadae ovjeanstva jer je nekvalitetno i suvie loe - to se mene tie - manje
zbog voljne slabosti, a mnogo vie zbog nevjerojatne indolencije i svega to joj odgovara. Zato i neki politiki klubovi koji
se prikrivaju pod zajednikim imenom Graanske stranke, ve due vrijeme nisu nita drugo ve profesionalne zajednice i
klasni slojevi, a njihova je najuzvienija zadaa: najbolje zastupati svoje egoistine interese. Da je jedno takvo ispolitizirano
burujsko udruenje, prije spremno na sve nego na borbu, odmah se vidi; posebno po tome, to se suprotna strana ne sastoji
od vreice bibera, ve od proleterskih masa koje su dobro podjarene i spremne na sve, pa i ono posljednje.
mein kampf
149
*
Ako kao prvu zadau drave u slubi i za dobro njezinog naroda prepoznamo odranje, njegu i razvoj njenih najboljih
rasnih elemenata, tada je prirodno da se ova briga ne protee samo do roenja dotinog mladog i rasnog sunarodnjaka, nego
se iz njene mladice mora odgojiti vrijedan lan za kasnije razmnoavanje.
Upravo tako, kako nam, openito uzevi, preduvjeti diktiraju duhovnu i radnu sposobnost rasne kvalitete raspoloivog
ljudskog materijala, tako se mora i u pojedinanom odgoju ponajprije imati pred oima i unaprjeivanje tjelesnog zdravlja,
jer masovno uzevi, zdravi snani duh e se nai samo u zdravom, snanom tijelu. injenica da su genijalci ponekad slabije
tjelesne grade,da, ak i bolesna bia, nita ne govori protiv toga. Ovdje se radi o izuzetcima, koji - kao i uvijek - samo
potvruju pravilo. No, ako se jedan narod masovno sastoji od degenerika, tada e se iz toga blata jako rijetko uzdii neki
stvarno veliki duh. Njegovoj se djelatnosti ni u kom sluaju nee moi pripisati veliki uspjeh. Potonula, smrdljiva klate, ili
ga uope nee razumjeti, ili e voljno biti toliko oslabljena, da vie nee moi slijediti visoki let jednoga takvog orla.
Narodna drava, pouena ovom spoznajom, ne smije, u prvom redu, itav odgojni rad usmjeriti na upumpavanje golog znanja,
nego na odgoj potpuno zdravog tijela. Tek u drugom redu dolazi obrazovanje duhovnih sposobnosti. Ovdje je opet primaran razvoj karaktera,
naroito unaprjeivanje snage volje i odlunosti, vezane odgojem odgovornosti, i tek kao zadnje, znanstveno kolovanje.
Narodna drava mora pri tome polaziti od pretpostavke, da je netko, dodue znanstveno manje izobraen, ali tjelesno zdrav
ovjek, jakog karaktera, ispunjen vrstom odlunou i snagom volje, vrjedniji narodnoj zajednici, nego neki duhom bogati slabi. Narod
uenih, ako su ovi tjelesno degenerirani, slabe volje i kukavni pacifsti, nikada ne moe osvojiti nebesa, ak si ni na ovoj
Zemlji ne moe osigurati vlastitu opstojnost. U tekoj, sudbonosnoj borbi, rijetko stradava onaj koji najmanje zna, nego
uvijek onaj, koji zbog svoga znanja snosi najgore posljedice pa ih na najkukavniji nain stavlja u pogon. Konano, i ovdje
mora postojati odreena harmonija. Gnjilo tijelo ne moe se prosvjetljenjem duha ni najmanje uiniti estetskim, da, ni najvie duhovno
obrazovanje se ne moe opravdati, ako bi njegovi nositelji istovremeno bili tjelesno upropateni i obogaljeni, slabog karaktera,
nepostojani i kukavni subjekti. Ono to je grki ideal ljepote nainilo besmrtnim je udesni spoj najvelianstvenije tjelesne
ljepote, blistavog duha i najplemenitije due.
Ako maltska izreka: Trajnu sreu ima samo marljivi, ima neko znaenje, tada je to zasigurno odnos tijela i duha: I
duh e, ako je zdrav, u pravilu trajno stanovati samo u zdravom tijelu.
Tjelesno jaanje u narodnoj dravi zato nije samo stvar pojedinca, a nije ni stvar koja se u prvom redu tie roditelja
ili tek u drugom ili treem redu javnosti, ve je to zahtjev samoodranja narodnog obiljeja zastupanog i tienog od drave.
to se tie isto znanstvenog obrazovanja, drava ve danas zadire u pojedina prava vlastitog odluivanja, zamjenjujui
zajednike cjeline, te bez pitanja o pristanku ili ne pristanku roditelja, dijete podjarmljuje kolskoj obvezi; zato narodna
drava mora u mnogo veoj mjeri provoditi svoj autoritet unato nepoznavanju ili nerazumijevanju pojedinca po pitanju
odgoja narodnog bia. Svoje odgojne mjere ona mora raspodijeliti tako, da s malim biima bude svrhovito postupalo ve u
najranijem djetinjstvu, kako bi za kasniji ivot stekli nunu vrstou. Ona se prije svega mora brinuti da se nipoto ne odgoji
ni jedna generacija zapekara.
Ovu njegu i odgojni rad treba usaditi ve mladoj majci, tako da se, ako je mogue, tijekom desetljetnog brinog rada
otklone mogunosti infekcije pri porodu, a djeju se groznicu svede na najmanju mjeru. Temeljitom izobrazbom medicinskog
osoblja i majki, posebno u prvim godinama djetetova ivota, treba provoditi preventivu, koja e ujedno biti odlina podloga
za kasniji razoj.
kola kao takva, mora u narodnoj dravi osigurati beskrajno vie vremena za tjelesno jaanje. Nije potrebno mlade
mozgove optereivati balastom, od kojeg e prema iskustvu, ostati samo mali dio, pri emu e se najee umjesto bitnog,
zadrati sporedno, budui da mlado bie razumnu sr ulivenogznanja i ne eli zadrati. Kad se zna da je tjelovjeba u programu
srednjih kola zastupljena samo dva sata tjedno i to neobavezno i preputeno svakom pojedincu, onda je to, usporeeno s
istim duhovnim obrazovanjem, isti nesporazum. Ne bi smio proi niti jedan dan, u kojem mladi ovjek ne bi prije podne i
naveer, barem po sat vremena, bio tjelesno kolovan i to u svim vrstama sporta i tjelovjebe. Ovdje se ne bi smjelo zaboraviti
i izostaviti jedan naroiti port koji je toliko mnogo narodni, a vai kao sirov i neastan: Boks.
Nevjerojatno je, kolika su kriva miljenja rairena u krugovima obrazovanih. Da mladi ovjek ui maevati pa se
pri tome sav izudara, to je samo po sebi asno, a da boksa, to treba biti surovo! Zato? Nema ni jednog porta koji kao ovaj,
istom mjerom pospjeuje i unapreuje duh napada, zahtijeva strelovitu odlunost, tijelo odgaja elinom gipkou i spretnou.
Nije nita surovije kada dva mlada ovjeka razliitost svoga miljenja izbore borbom aka, nego jednim izbruenim komadom
eljeza. Takoer nije neplemenito, ako napadnuti svoga napadaa raspali akom, umjesto da pobjegne pozivajui pomo
zatitnika. Prije svega, mladi zdrav djeak mora znati izdrati udarce. To bi naravno u oima naih dananjih duhovnih boraca
moglo izgledati divlje. Ipak, zadatak narodne drave nije odgoj kolonije mirnih estetiara i tjelesnih bogalja. Ona ne vidi svoj
ljudski ideal u asnom malograaninu ili krjeposnoj usidjelici, nego u tvrdokornoj mukoj snazi i eni, koja ponovno moe
na svijet donijeti mukarca.
port ne postoji samo zato da bi pojedince nainio jakim, vjetim i odvanim, nego da ih ovrsne i poui kako
podnijeti nepravdu.
adolf hitler
150
Da na cjelokupni gornji sloj nije jednom bio tako iskljuivo odgojen uglednom ponaanju, uio bi umjesto toga
boksanje, a tada nikada ne bi bila mogua njemaka revolucija svodnika, dezertera i slinih vucibatina; jer ono to joj je
podarilo uspjeh, nije bila jaka i hrabra odlunost njezinih revolucionarnih voa, nego kukavna i bijedna neodlunost onih, koji
su vodili dravu i za nju bili odgovorni. ak je i nae ukupno vodstvo vie bilo duhovno odgojeno, pa je u datom trenutku
bilo bez obrane, dok je na protivnikoj strani umjesto duhovnog oruja u akciju stupila eljezna poluga. Sve je to bilo mogue
zato to nae vie kolstvo u naelu nije obrazovalo mukarce, ve mnogo ee inovnike, inenjere, tehniare, kemiare,
pravnike i pisce, a da ova duhovnost ne izumre, i profesore.
Nae duhovno vodstvo uvijek je imalo sjajan uinak, dok je ono umjerene volje najee doivljavalo kritike.
Sigurno da se odgojem, ovjeka sklonog kukaviluku, ne moe nainiti hrabrim, kao to e neki ne ba neodvaan, ali sputan
u procvatu svojih osobina nedostacima odgoja tjelesne snage i sputanosti, od samog poetka, podlei neem drugom. Koliko
uvjerenje o tjelesnoj snazi unaprjeuje vlastito samopouzdanje i budi duhovni poriv, moe se najbolje utvrditi u vojci. Ni
ondje nisu bili sve sami junaci, nego iroki prosjek. Ve sama nadmona obuka njemakih vojnika u mirno doba, ucijepila je
itavom divovskom organizmu ono sugestivno vjerovanje u vlastitu nadmo i to u onom obuhvatu koga nisu drali moguim
ak ni nai protivnici. Jer ono, to je u svim mjesecima sredinom ljeta i jeseni 1914. ostvareno napredovanjem njemake
vojske u besmrtnom duhovnom porivu i hrabrosti za napad, bio je uinak onog neumornog odgoja, koji je u dugim, dugim
godinama mira iz esto slabanih tijela izvukao najnevjerojatniji uspjeh i usadio samopouzdanje koje nije izgubljeno ni u
strahotama najeih bitaka.
Zato upravo njemaki narod, koji danas slomljen dobivenim udarcem lei na milost i nemilost pod svjetskim nogama, treba svaku
uvjerljivu snagu koja se nalazi u samouvjerenju. Ali, ovo samouvjerenje mora biti usaivano od malih nogu pa sve do stasanja ovih naih
mladia. Njegov cjelokupni odgoj i obrazovanje mora poivati na tome, da mu se stvori uvjerenje da je moniji od drugih. On mora svojom
tjelesnom snagom i spretnou, ponovno stei vjeru i nepobjedivost itavog njemakog naroda. Jer ono to je nekada njemaku vojsku vodilo
pobjedi, bila je sveukupnost povjerenja svakoga u sebe sama i svih skupa u svoje vodstvo. Ono to e njemaki narod ponovno podii, je
uvjerenje o mogunosti ponovne pobjede slobode. Ovo uvjerenje moe predstavljati konani proizvod istog osjeaja milijuna pojedinaca.
Ni tu se ne treba prepustiti prijevari:
Neizmjerna je bila propast naega naroda, kao to e morati biti i neizmjeran napor, da se jednoga dana ova nevolja zavri.
Tko vjeruje da na narod svoju snagu za odranje reda i mira dobiva sadanjim graanskim radnim odgojem, i da e
jednoga dana dananji svjetski poredak, koji znai nau propast, rastrgati okove lanaca naega ropstva i baciti ih protivniku
u lice, taj se gorko vara. Samo prekomjerna nacionalna snaga volje i ed za slobodom i najvia strast, opet e biti ujedinjene,
to nam je nekada nedostajalo.
I odjea mladei mora biti prikladna ovoj svrsi. Prava je nevolja morati gledati kako je ve naa mlade podlona
modnoj gluposti koja tako dobro pripomae smislu stare poslovice Odjea ini ljude u svom tetnom izokretanju.
Upravo u mladei i odjea mora biti stavljena u slubu odgoja. Mladi, koji usred ljeta tumara u dugim hlaama,
umotan sve do vrata, ve svojom odjeom gubi pogonsko sredstvo svoga tjelesnog elienja. astoljublje, a recimo slobodno
i tatina, moraju mu biti bliske. Ne tatina prema lijepoj odjei, koju si ne moe svatko kupiti, nego tatina prema lijepom,
skladnom tijelu, ijem oblikovanju svatko moe pomoi,
A to je svrhovito i za kasnije. Djevojka mora upoznati svoga viteza. Kada danas tjelesna ljepota ne bi od ovih
hvalisavih modnih spodoba bila potpuno potisnuta u pozadinu, ne bi bilo mogue ni da ova krivonoga idovska kopilad
zavede na stotine tisua djevojaka. U interesu je nacije i da se pronau najljepa tijela i time pripomogne pokloniti narodnom
biu novu ljepotu.
To bi nam danas bilo najnunije, jer nedostaje vojniki odgoj, a time je iskljuen i jedini ustroj koji je u miru bar djelomino
nadoknadio ono to je ostalim odgojem bilo proputeno. I tamo je uspjeh samo u izgradnji pojedinca po sebi, a ne u utjecaju
koji je izvrio u meusobnom odnosu oba spola. Mlada je djevojka dala prednost civilnom licu pred vojnikom.
Narodna drava mora tjelesno osposobljavanje provoditi i kontrolirati, ne samo u regularnim kolskim godinama,
nego mora o tome voditi brigu i nakon kolovanja,da, sve dotle dok je mladi u procesu razvoja, da bi ovaj razvoj bio
zaodjenut blagoslovom. Besmisleno je vjerovati da zavretkom kolske dobi pravo drave da promatra svoje mlade graane
iznenada prestaje, da bi se obnovilo dolaskom vremena vojne obveze. Ovo je pravo i obveza i kao takvo mora uvijek postojati.
Dananja drava koja za zdravog ovjeka nema interesa, ovu obvezu zapostavlja na zloinaki nain.
Ona doputa propast dananje mladei na ulicama i u bordelima, umjesto da ih zauzda i dalje tjelesno obrazuje sve dok
jednoga dana iz njih ne izraste zdrav mukarac i zdrava ena.
U kojem e obliku drava ovaj odgoj dalje provoditi, danas je svejedno, bitno je da to ini, da trai putove koji tome
koriste. Narodna e drava morati isto tako kao i duhovni odgoj, tretirati i tjelesno izgradnju nakon zavrenog kolovanja,
kao dravnu zadau, i provoditi je putem dravnih ustanova. Pri tome, ovaj odgoj u grubim crtama moe sluiti kao
predobrazovanje u kasnijoj vojnoj slubi. Vojska vie ne mora kao do sada, pokazivati mladom ovjeku osnovne zahvate
najjednostavnijih vojnih vjebi, ona nee dobiti ni regrute u dananjem smislu, nego mnogo ee tjelesno besprijekorno
pripremljene i uvjebane mlade ljude, samo vie preobraene u vojnike.
mein kampf
151
U narodnoj dravi, dakle, vie ne mora pojedinano poinjati sve iz poetka, ve ona mora biti zadnja i najvia kola
domovinskog odgoja. Mladi novak mora u vojsci stei potrebno znanje o oruju, a istovremeno treba i dalje biti oblikovan za
svoj uobiajeni kasniji ivot. Na samom vrhu vojnog odgoja mora biti sve ono to je ve i staroj vojsci moralo biti uraunato u
najvie zasluge. U ovoj koli djeak mora biti preobraen u mukarca, u toj koli ne treba uiti samo poslunost, ve kroz sve
to stei i uvjete za kasnije naredbe. On mora znati utjeti, ne samo kada je s pravom kanjen, nego treba uiti utei podnijeti
i nepravdu.
On dalje treba, ojaan vjerom u svoju vlastitu snagu, proet snagom zajednikog duha vojne postrojbe, stei uvjerenje o nepo-
bjedivosti svoga naroda.
Nakon zavretka vojne slube, svakome se moraju izdati dva dokumenta: diploma o dravljanstvu, koja mu kao pravni
dokument dozvoljava obavljanje javne slube, i zdravstveno uvjerenje, kao potvrdu o tjelesnoj sposobnosti za brak.
Analogno odgoju djeaka, zbog istih razloga, narodna drava treba provoditi i odgoj djevojica. I tu treba glavno teite
usmjeriti, prije svega, na tjelesnu izgradnju, potom na unaprjeivanje duevnog, i tek na kraju stvaranju umnih vrijednosti.
Cilj enskog odgoja mora biti nepokolebljivo budue majinstvo.
*
Tek u drugom planu narodne drave treba biti unaprjeivanje izgradnje karaktera u svakom sluaju.
Sigurno je da su glavna karakterna svojstva u svakom pojedincu u cijelosti predodreena; egoistini poriv jest i ostat
e jednom zauvijek, tono tako kao to e idealist u osnovi svog bia uvijek biti idealist. Samo se, izmeu potpuno prekaljenih
karaktera, nalaze ipak i milijuni nejasnih i neodreenih. Roeni zloinac e biti i ostati zloinac, ali bezbrojni ljudi, kod kojih
postoji i samo naznaka sklonosti ka zloinstvu, mogu pravilnim odgojem postati vrijedni lanovi drutva; dok obrnuto, loim
odgojem iz labilnog karaktera, mogu izrasti samo stvarno loi elementi.
Kako li su se samo u ratu esto ule optube da na narod tako malo zna utjeti, i kako je samo zbog toga od neprijatelja
bilo teko sakriti ak i vane tajne! ovjek se i sam pita: to je to prije rata uinio njemaki odgoj da bi pojedinca nauio
diskreciji? Nije li naalost ve u koli mali hvalisavac ponekad vie cijenjen od njegovog utljivog vrnjaka? Nije li, i nee
li, hvalisanje biti vieno kao hvaljena otvorenost, a diskrecija kao slabunjava zatucanost? Je li se uope trudilo utljivost
ubrojiti u vrijednu muku krijepost? Ne, jer su to u oima naeg dananjeg kolskog odgoja, triarije. Samo to ove triarije
kotaju dravu nebrojene milijune sudskih trokova, jer je devedeset posto svih uvreda i slinih procesa, nastalo samo radi
pomanjkanja diskrecije. Neodgovorno date izjave, bit e isto tako lakomisleno izbrbljane dalje; nae narodno gospodarstvo
bit e stalno lakoumna rtva zbog odavanja vanih tvornikih proizvodnih metoda itd.,da, ak i sve tihe pripreme za obranu
zemlje postat e uzaludne, budui da narod nije nauio utjeti, ve sve ispria dalje. Ovo brbljanje moe u ratu dovesti do
gubitka bitke, i tako bitno pridonijeti nesretnom ishodu borbe.
Ovdje se treba biti uvjeren da se ono, to u mladosti nije bilo uvjebano, u starosti ne zna. Ovdje takoer pripada i to, da
uitelj, na primjer, ne treba svoja temeljna iskustva stjecati odgojem glupih mladenakih ludorija i gadljivog hvalisanja.
Mlade ima svoju dravu za sebe, a prema odraslima se odnosi s odreenom zatvorenom solidarnou, to je i razumljivo.
Veza desetogodinjaka s njegovim vrnjacima je prirodnija i snanija, nego ona prema odraslima. Djeak koji oda svoje
drugove ini izdaju i time potvruje miljenje, koje otro izreeno i uveliano, tono odgovara izdajniku Zemlje. Jedan takav
djeak ne moe ni sluajno biti smatran dobrim,pristojnimdjetetom, nego djeakom s malo vrijednim karakternim svojstvima.
Uiteljima mora biti prikladno za podizanje svog autoriteta, posluiti se slinim nepodoptinama, ali e time u mlado srce
biti poloena klica onog nazora koji bi kasnije mogao djelovati kobno. Ve vie nego jednom, iz malog je hvalisavca postao
veliki nitkov.
Ovo je samo jedan od mnogih primjera. Danas je svjesni razvoj boljih, plemenitijih karakternih osobina u koli,
ravan nuli. To jednom mora dobiti sasvim drugu teinu. Vjernost, spremnost na rtvu i diskrecija su krijeposti, koje jedan veliki
narod nuno treba i iji su preodgoj i obrazovanje u koli, vaniji nego poneto od onoga, to trenutno ispunjava nae kolske
planove. Ovom podruju pripada i oduavanje od jadikovanja, kukanja i zapomaganja, od bolnih urlanja itd. Kada se odgoj
zaboravi pobrinuti za to ve kod djeteta, da ovo jednom mora nauiti utei podnositi patnje i nepravde, ne smije se uditi,
kada kasnije u kritikim trenutcima, npr. na frontu, potanski promet slui jedino meusobnoj razmjeni kuknjava i ucviljenih
pisama. Daje naoj mladei u narodnim kolama bilo uliveno neto manje znanja, ali zato vie samosavlaivanja, bilo bi to
bogato nagraeno u godinama 1915/18.
Tako narodna drava u svom odgojnom radu, pored tjelesnog, treba usmjeriti najveu pozornost upravo na izgradnju
karaktera. Bezbrojna moralna razbojstva, koja dananje narodno tijelo nosi u sebi, treba, ako ve ne potpuno ukloniti, bar
znatno ublaiti.
*
adolf hitler
152
Od najvee je vanosti obrazovanje snage volje i odlunosti, kao i njegovanje osjeaja odgovornosti.
Ako je nekada u vojsci vailo naelo, da je svako zapovijed uvijek bolje od nikakvog, tada to za mlade prije svega
treba znaiti: bilo kakav odgovor je bolji od nikakvog. Ne dati odgovor iz straha da se ne kae to krivo, mora biti sramotnije,
od netono datog odgovora. Treba se osloboditi ovih primitivnih naela i mlade odgojiti tako, da joj se usadi hrabrost za
djelovanje.
Tijekom studenog i prosinca 1918. stalno su se ule pritube kako su zakazala sva mjesta, da od monarha pa sve do dolje, do
posljednjeg divizionara, nitko vie nema hrabrosti samostalno donijeti neku odluku. Ova uasna injenica je pravo opasno
upozorenje naem odgoju, jer se u toj stranoj katastrof, u ogromnoj, izoblienoj mjeri, istaknulo ono, to je openito prisutno
u malom. Ono to nas danas ini nesposobnima za pruanje pravog, istinskog otpora, nije nedostatak oruja, nego nedostatak
volje. On je nazoan u cjelokupnom naem narodu, sprjeava svaku odluku koja je povezana s rizikom, kao da se veliina
nekog pothvata ne sastoji upravo u smionosti. To je bez sumnje djelo njemakog generala, koji je za ovaj kukaviki nedostatak
volje izmislio klasinu formulu: Ja djelujem samo ako s pedeset i jedan posto vjerojatnosti mogu raunati na uspjeh. U
ovih pedeset i jedan posto zasnovano je objanjenje tragedije njemake propasti: tko od Sudbine trai jamstvo za uspjeh,
time sam odrie znaaj herojskom djelu. Stvar i jest u tome, da se poduzima korak koji moda vodi uspjehu, svjestan njegove
opasnosti. Bolesnik od raka, ija je smrt izvjesna, ne treba raunati tek sa pedeset i jedan posto, da bi se odluio za operaciju.
Ako mu se obea i pola posto vjerojatnoe izljeenja, hrabri e se ovjek odluiti za nju, jer u protivnom ne smije jadikovati
za ivotom.
Zaraza dananjom kukavikom voljom i odlunou je uzevi sve u svemu, uglavnom rezultat naeg u osnovi
promaenog odgoja mladei, ije se unitavajue djelovanje prenosi u kasniji ivot, te nalazi svoj konani zavretak i
posljednje krunjenje u nedovoljnoj civilnoj hrabrosti vodeih dravnika.
U istoj je ravni i dananji narastajui kukaviluk pred odgovornou. I ova se pogreka ve u odgoju mladei,
protee kroz itav javni ivot, te svoju besmrtnu savrenost nalazi u parlamentarnim vladajuim institucijama.
Ve se i u koli vie polae na pokajniko priznanje i pokunjeno odricanje malog grjenika, nego na njegovo
hrabro, iskreno priznanje. Ovo posljednje, ini se ponekom dananjom narodnom oblikovatelju ak najoiglednijim sredstvom
nepopravljivog predbacivanja, pa tako, nevjerujui nekom mladiu, budu predskazana vjeala radi osobina, koje bi bile od
neprocjenjive vrijednosti kad bi bile zajedniko dobro itavog naroda.
Kako je narodna drava ve jednom posvetila najveu pozornost odgoju volje i snage odlunosti, tako mora ve od malih nogu
usaditi u srca mladih i osjeaj za odgovornost i vjersku hrabrost. Tek kad shvati ovu neophodnost u njenom punom znaenju, ona e
konano, nakon stoljea dugog obrazovnog rada, kao rezultat odrati narodno tijelo, koje vie nee podlei onim slabostima
koje danas tako kobno pridonose naoj propasti.
*
Znanstveno kolsko obrazovanje u kojem se danas zbrda zdola sastoji itav dravni odgoj, moi e u narodnoj dravi
biti preuzeto sa samo malim promjenama. Ove se promjene tiu triju podruja:
Prvo, mladi se mozak ne smije opteretiti stvarima koje on u devedeset i pet posto sluajeva nee trebati i zbog toga e ih ponovno
zaboraviti. Posebno nastavni plan narodnih i srednjih kola predstavlja danas hermafrodita; u mnogim sluajevima pojedinih
nastavnih predmeta, gradivo za uenike je toliko nabujalo, da samo djeli od toga ostaje u glavama pojedinaca, te se od tog
izobilja malo moe iskoristiti, dok s druge strane, to znanje nije ni od kakve koristi, da bi nekom zaposleniku u odreenom
podruju pomoglo zaraivati svoj kruh. Uzmimo na primjer normalnog dravnog inovnika sa svrenom gimnazijom ili
viom realkom u njegovoj 35. ili 40 - toj godini ivota i preispitajmo njegovo mukom steeno kolsko znanje. Koliko je malo
od sve te utuvljivane materije jo ostalo! Naravno da e se dobiti odgovor: Da, koliina tada nauene grade nije, razumije
se, imala samo za cilj kasnije posjedovanje mnogostrukog znanja, ve i kolovanje duhovne sposobnosti; vjebanja miljenja
i naroito snage opaanja mozga. To je djelomino tono. Ipak, u tome lei opasnost, da mladalaki mozak bude zapljusnut
bujicom utisaka, ije pojedine elemente prema njihovoj veoj ili manjoj vanosti, nee moi ni sagledati ni vrednovati, a da
pri tome ne bude zaboravljeno i rtvovano ono nevano, nego ee ono vano. Tako je ponovno izgubljena glavna svrha
ovog prevelikog uenja; jer nije cilj u tome da se odmjerenim gomilanjem nastavne grade mozak uini sposobnijim za
uenje, nego u tome da se kasnijem ivotu daruje ono bogatstvo znanja koje je nuno pojedincu, a time koristi i opem dobru
zajednice. Ovo e meutim biti iluzorno, ako je ovjek u mladosti obilno pretrpan gradivom, ovo kasnije ili vie uope ne
zna, ili zaboravi upravo ono najvanije. Ne moe se npr. shvatiti, zato milijuni ljudi tijekom godina moraju uiti dva ili tri
strana jezika, koje e moi iskoristiti samo u vrlo malom dijelu, dok e vei dio i tako i tako zaboraviti, jer od stotinu tisua
uenika, koji na primjer ue francuski, jedva da e dvije tisue, ova znanja kasnije moi i ozbiljno upotrijebiti, dok 98 tisua
u cijelom svom daljem ivotu nee vie ni doi u situaciju da jednom naueno i praktino primijene. Tako su oni u svojoj
mladosti posvetili tisue i tisue sati jednoj stvari, koja kasnije za njih nema nikakvu vrijednost ni znaenje. Ni prigovor da
ova grada pripada opoj izobrazbi takoer nije toan, jer se to moe kasnije zastupati samo kad bi ljudi time mogli raspolagati
mein kampf
153
kroz itav ivot. Zato zbog samo dvije tisue ljudi, kojima e znanje jezika biti korisno, mora biti mueno i rtvovano vrijeme
devedeset i osam tisua ljudi.
U ovom sluaju radi se o jeziku, za koji se ne moe rei da slui kolovanju otrog logikog miljenja, kao to je to,
recimo, sluaj s latinskim. Bilo bi puno svrhovitije, kada bi mladom studentu jedan takav jezik bio predavan samo u opim
okvirima ili bolje reeno u njegovom unutarnjem planu, dakle znanjem o istaknutim osobama ovog jezika, moda uvoenjem
u osnove njegove gramatike i izgovora, tvorbe reenica itd. i objanjenjima na oglednim primjerima. To bi bilo dovoljno za
opu potrebu jer bi bilo i preglednije i upameno, a time i vrjednije nego dananje bubanje cijelog jezika koji se doista ne
moe svladati, a kasnije e ga i tako opet zaboraviti. Kako bi mladi ovjek mogao dobiti ono znanje koje je vrijedno pamenja,
trebao bi razluiti vrijedno od nevrijednog, ime bi bila sprijeena opasnost da od obilja prekomjernog gradiva sluajno
ostanu u pamenju samo pojedini nepovezani djelii.
Tako prenesene zajednike osnove, morale bi veini biti dovoljne i za njihov daljnji ivot, dok bi onima drugima koji e ovaj
jezik kasnije doista trebati, dale mogunost da na njemu dalje grade i da se slobodnim izborom posvete nauenom.
Na taj bi nain u nastavnom planu bilo dobiveno potrebno vrijeme za tjelesno elienje, kao i za zahtjeve na
prethodno spomenutim podrujima.
Osobito se moraju poduzeti mjere za promjenu dosadanje nastavne metode u nastavi povijesti. Jedva da bi ijedan
narod smio vie nauiti iz povijesti nego njemaki, ali teko da e se nai narod, koji e to znanje loije primjenjivati od
naeg. Ako je politika budua povijest, tada na povijesni odgoj treba biti usmjeren prema naem politikom priznanju. Ni
ovdje ne treba gunati o bijednim rezultatima naih politikih uinaka, ako ovjek nije odluan brinuti se o boljem politikom
odgoju. Rezultat nae dananje nastave povijesti je otuan u devedeset i devet posto sluajeva. Sve to preostaje su poneki
datumi, datumi roenja, i imena, dok potpuno izostaje jasno odreen smjer. Sve to je bitno, o emu se uostalom i radi, uope
se ne pouava, nego je preputeno manje vie genijalnoj sposobnosti pojedinca, da iz bujice datuma i redoslijeda dogaaja
sam otkriva unutarnje pobude za rad. Protiv ovog se gorkog zakljuka moe opirati koliko se hoe, ali ako se o politikim
problemima, recimo o vanjsko - politikim pitanjima tijekom jednog jedinog periodinog zasjedanja nae parlamentarne
gospode, paljivo slua govornika, ovjek e pri tome pomisliti kako se ovdje - barem se tako ini - radi o eliti njemake
nacije, i da je svakako jedan veliki dio ovih ljudi uljao klupe naih srednjih kola, djelomino bio ak i u visokim kolama,
pa se iz svega toga moe tako dobro vidjeti, kako je bilo potpuno nedovoljno povijesno obrazovanje ovih ljudi. Da ak i nisu
studirali povijest, ve samo posjedovali zdrav instinkt, bilo bi to bitno bolje, a za naciju od mnogo vee koristi.
Upravo se u nastavi povijesti mora skratiti opseg gradiva. Glavna je vrijednost prepoznavanje velikih razvojnih
pravaca. I to je nastava na to vie ograniena, utoliko je vea nada, da e pojedinci od svoga znanja imati veu korist, koja
e se zbrojiti i za dobro svih. Jer se povijest ne ui da bi se znalo to je bilo, nego zbog toga, da bi se u njoj nalo uiteljicu
za budunost i za odranje daljeg opstanka vlastitog narodnog bia. To je svrha, a nastava povijesti je samo sredstvo za to. Ali,
danas je ovdje i sredstvo postalo svrhom, a svrha je potpuno iskljuena. Ne kae se da temeljiti povijesni studij koji se bavi
ovim pojedinanim podacima ak trai, da se, eto, samo iz njega mogu utvrditi osnovni pravci. Ovo utvrivanje je zadatak
strune znanosti. Ali normalan, prosjean ovjek nije profesor povijesti. Za njega je povijest u prvom redu zato tu, da bi mu
u nekoj mjeri pruila uvid koji je neophodan za njegovo vlastito stajalite o politikim dogaajima vlastitog naroda. Tko eli
postati profesor povijesti, mora se kasnije tome studiju najtemeljitije posvetiti. Samo se po sebi razumije, da se tada mora
posvetiti svima, ak i najsitnijim detaljima.Tome naa dananja nastava ne zadovoljava, jer je ona za normalne prosjene ljude
preobuhvatna, a za struno obrazovane je previe ograniena.
Uostalom, zadatak narodne drave je i jest voditi brigu o tome, da konano bude napisana svjetska povijest u kojoj bi rasno pitanje
bilo uzdignuto na glavno mjesto.
*
Ukratko: Narodna drava e opeznanstvenu nastavu svesti na skraeni, ali sveobuhvatni oblik. Iz toga proizlazi
mogunost ponude najtemeljitijeg struno - znanstvenog obrazovanja. Bit e dovoljno da pojedinac u opim crtama stekne
postojee znanje kao osnovu, a samo na podruju koje e mu odrediti kasniji ivot prepustit e se najtemeljitijem strunom i
pojedinanom obrazovanju. Ope obrazovanje bi pri tome moralo u svim strukama biti obvezno, dok bi poseban izbor ostao
preputen pojedincu.
Ovako postignuto skraenje nastavnog plana i broja nastavnih sati, dobro bi dolo obrazovanju tijela, karaktera,
voljne snage i snage odlunosti.
Koliko je nevana naa dananja kolska nastava, posebno u srednjim kolama za kasnije zvanje u ivotu, najbolje e
dokazati injenica, da danas na iste poloaje dospijevaju ljudi iz tri sasvim razliito usmjerenih kola. Odluujue je stvarno
samo ope obrazovanje, a nikako utuvljeno specijalno znanje. A tamo gdje je, kao to je ve reeno, stvarno neophodno
specijalno znanje, to, unutar nastavnog plana naih dananjih srednjih kola, samo se po sebi razumije, nije mogue stei.
Takvim polovinostima narodna drava mora jednom stati na kraj.
adolf hitler
154
*
Druga promjena znanstvenog nastavnog plana u narodnoj dravi mora biti sljedea:
U smislu je dananjeg materijaliziranog vremena, da se znanstveno obrazovanje sve vie okree samo realnim
predmetima, dakle matematici, fzici, kemiji itd. Kako god da je to nekom vremenu u kojem vladaju tehnika i kemija, a njihova
najvidljivija znaenja su predstavljena u svakodnevnom ivotu, potrebno, isto je toliko i opasno, ako se ope obrazovanje
nacije temelji iskljuivo na njima. Ono, ba naprotiv, stalno mora biti idealno. Ono treba vie odgovarati humanistikim
predmetima i nuditi samo osnove za kasnije struno - znanstveno dalje obrazovanje. Inae se ovjek odrie snaga, koje su
za odranje nacije jo uvijek vanije nego sve tehniko i ostalo znanje. Posebno se u nastavi povijesti ne smije dozvoliti
udaljavanje od studija antike. Rimska povijest, tono obuhvaena u jako opim crtama, jest i ostaje najbolja pouavateljica,
ne samo za danas, nego sigurno za sva vremena. Takoer moramo odrati i helenistiki kulturni ideal s njegovom uzornom
ljepotom. Ne smije se ni dopustiti da se zbog razliitosti pojedinih naroda dopusti raskidanje vee rasne zajednice. Borba
koja danas bjesni tie se jako velikih ciljeva: kultura se bori za svoj opstanak, i tisuljeima u sebi zajedno spaja i obuhvaa
i helenizam i germanizam.
Treba uspostaviti otriju razliku izmeu opeg i posebnog strunog obrazovanja. Ovo posljednje, upravo danas
sve vie prijeti da potone u slubu istog boga Novca. Ope obrazovanje mora, bar kao protutea, zadrati svoj vie idealni
poloaj. I ovdje se mora ustrajno utuvljivati naelo, da industrija i tehnika, trgovina i obrt, mogu cvjetati tako dugo, dok idealistiki
obdarena narodna zajednica nudi nuno potrebne pretpostavke. Ali se one ne nalaze u materijalnom egoizmu, ve u voljnom odricanju
spremnom za rtvovanje.
*
Dananje obrazovanje mladei ima uglavnom prvi cilj upumpavanje znanja mladim ljudima koja e im u kasnijem
ivotu pomoi da se sami brinu o svom napretku. To se istie ovako: Mladi mora prije svega, postati koristan lan ljudskog
drutva. A pod tim se podrazumijeva njegova sposobnost da jednoga dana poteno zarauje svoj kruh svagdanji. Povrno
graansko obrazovanje, koje uz to ide, stoji ve od samoga poetka na klimavim nogama. Budui da drava po sebi predstavlja
samo oblik, vrlo je teko na tome odgojiti ili ak obvezati mlade ljude. Oblik se moe vrlo lako raspasti. Ali, danas pojam
drava - kako smo vidjeli - nema jasan sadraj. Tako nam ne preostaje drugo, nego uobiajeni patriotski odgoj. U staroj je
Njemakoj njegovo glavno uporite bilo u jednom esto ne ba pametnom, ali veinom vrlo dosadnom oboavanju malenih i
najmanjih silnika, ija se gomila od samog poetka prisiljavala na odricanje stvarnih veliina naega naroda. Rezultat toga u
naim irokim masama bio je jako slabo poznavanje njemake povijesti. I ovdje su nedostajale ope smjernice.
Da se na takav nain nije moglo stvoriti nacionalno oduevljenje, jasno je kao na dlanu. Naem je odgoju nedostajala
umjetnost, da iz povijesnog postanka naeg naroda uzdigne nekoliko imena i proglasi ih zajednikim dobrom cijele njemake
nacije, i sa istim znanjem i istim oduevljenjem ih obavije slavom. Nije bilo razumijevanja da se doista najznaajnije ljude
naeg naroda u oima sadanjice prikae kao velianstvene heroje, da se na njih usmjeri opa pozornost, i time postigne
jedinstveno raspoloenje. Iz razliitog nastavnog gradiva nije se htjelo iznad razine stvarnog znaenja uzdii ono nacionalno
najslavnije i tako slavnim primjerima rasplamsati narodni ponos. To bi se u ono vrijeme moglo initi zlim ovinizmom, koji je
u takvom obliku bio manje obljubljen. estiti dinastiki patriotizam inio se ugodnijim i lake izdrljivijim nego zapjenjena
uzbudljiva strast najvieg nacionalnog ponosa. Njoj se je uvijek bilo spremno sluiti, i ona je jednog dana mogla postati
gospodaricom. Monarhistiki patriotizam zavrio je u klubovima veterana; nacionalnu strast bi bilo teko usmjeriti njenim
putovima. Ona je kao plemeniti konj koji ne nosi svakoga u svome sedlu. Nije nikakvo udo da se od te opasnosti radije
uzdralo! Da bi jednoga dana moglo doi do rata, koji bi u plamenu bubnjeva i zaguljivih plinova, mogao poduzeti temeljiti
ispit unutarnje opstojnosti stranakog miljenja, nitko nije drao moguim. No, kad je on ipak bio tu, osvetio se nedostatak
najvie nacionalne strasti na najstraniji nain. Ljudi su jako malo bili oduevljeni umrijeti za svoju carsko - kraljevsku
gospodu, a nacija je veini bila nepoznata.
Od kada je revolucija ula u Njemaku, a monarhistiki patriotizam bio ugaen, svrha nastave povijesti je stvarno
bila jo samo obina sklonost znanju. Ovoj dravi nije trebalo nacionalno oduevljenje, a ono to je ona jako eljela, nikada
nee dobiti. Bilo je malo ono to je dinastiki patriotizam zadnjom obrambenom sposobnou mogao dati u jednom stoljeu
da zavlada nacionalni princip, a jo manje republikansko oduevljenje za stvaranjem republike: Ipak, iz toga ne treba ni
najmanje posumnjati, da bi njemaki narod pod geslom: Za Republiku!, ostao na bojitu jo etiri i pol godine: Najmanje
bi ostali ba oni, koji su stvorili ovo udovite.
Stvarno, ova republika svoje neostrieno postojanje zahvaljuje samo svestrano osiguranom spremnou dragovoljnog preuzimanja
svakog danka, i potpisu svakog odricanja od tla. U ostalom, ona je ostala svijetu simpatina; kao to e svaki slabi biti ugodniji i
miliji onima koji ga trebaju, nego neki koati mukarac. Dabome, da se u ovoj naklonosti neprijatelja prema ba ovakvom dravnom
obliku skriva i najnitavnija kritika tih oblika. Njemaku se Republiku voli i puta da ivi, jer se boljeg saveznika za izrabljivanje
naeg naroda nije moglo nai. Samo ovoj injenici zahvaljuje ova velianstvena tvorevina svoje dananje postojanje. Stoga
se ona i moe odrei svakog stvarnog nacionalnog odgoja i zadovoljiti se s uzvikom ivio! stjegonoa carske zastave, koji
mein kampf
155
bi, uostalom, kada bi ovaj stijeg trebalo zatititi svojom krvlju, pobjegli kao zeevi.
Narodna drava e se morati boriti za svoj opstanak. Ona se Dawesovim potpisima nee moi ni odrati, niti e
moi braniti svoje postojanje. Za svoje postojanje i za svoju zatitu, trebat e ba ono, ega se sada, kako se vjeruje, spremno
odrie. Sto su oblik i sadraj neusporediviji i vredniji, to su takoer vei i zavist i otpor protivnika. Najbolju zatitu tada
nee pruiti njeno oruje, nego njeni graani; nee je tititi nasipi oko tvrava, nego ivi zidovi mukaraca i ena ispunjenih
najuzvienijom domovinskom ljubavlju i fanatinim nacionalnim oduevljenjem.
Kao tree, to se kod znanstvenog odgoja mora uzeti u obzir je:
Narodna drava nalazi i u znanosti pomono sredstvo za podizanje nacionalnog ponosa. Ne samo svjetska povijest, nego i ukupna kulturna
povijest mora biti pouavana s tog stajalita. Pronalaza se ne smije pojaviti velikim samo kao veliki pronalaza, nego se mora poja viti jo
vei, kao sunarodnjak. Divljenje svakom velikom djelu mora biti pretoeno u ponos na sretnog izvritelja samog, kao pripadnika vlastitog
naroda. Iz mnotva svih velikih imena njemake povijesti treba izdvojiti najznaajnija i prikazati ih mladei na tako uvjerljiv
nain, kako bi i oni postali potporni stupovi jednog nepokolebljivog nacionalnog osjeaja.
S ovog stajalita, nastavno je gradivo planski izgraeno, planski je oblikovan i odgoj, kako mladi ovjek nakon
zavretka kolovanja ne bi postao polovian pacifst, demokrat ili bilo to drugo, nego potpuni Nijemac.
Da bi ovaj nacionalni osjeaj od samog poetka bio pravi, a ne samo kao prazan privid, treba ve u ranoj mladosti, u
jo obrazovno - sposobne glave ukovati eljezni princip: Tko voli svoj narod, dokazuje svoju ljubav jedino rtvovanjem, na koje je u sva-
kom trenutku spreman. Nacionalni osjeaj, koji se temelji samo na dobitku - ne postoji. Nacionalizam, koji obuhvaa samo klase, postoji isto
toliko malo. Uzvik: Hura! ne potvruje nita i nema pravo nazivati se nacionalnim, ako iza njega ne stoji velika, draga briga za odranjem
zajednikog, zdravog narodnog tijela. Razlog za ponos na svoj narod postoji tek tada, kada se on vie ne mora stidjeti svoga poloaja. Ali narod
ija je jedna polovina bijedna i alosna ili ak propala, odaje tako runu sliku, da na nju nitko ne moe biti ponosan. Tek tada, kada je narodno
bie, sa svim svojim lanovima, tjelesno i duhovno zdravo, moe se osjetiti radost njegovoj pripadnosti, i punim pravom gajiti uzvieni osjeaj
koji mi nazivamo nacionalnim ponosom. Ovaj uzvieni ponos, osjetit e samo onaj koji poznaje veliinu svog narodnog obiljeja.
Unutarnji spoj nacionalizma i osjeaja socijalne pravde, treba usaditi u jo mlada srca. Tako e jednom nastati narod dravljana,
koji e biti meusobno povezani i skovani zajednikom ljubavlju i ponosom, nepokolebljivi i nepobjedivi zauvijek.
Strah naeg vremena od ovinizma je znak njegove impotencije. Kako joj nedostaje, ne samo uzavrela snaga nego se ona ak ini
neugodnom, nemogue je od nje vie predvidjeti i oekivati neko veliko djelo Sudbine. Najvei preokreti na ovoj Zemlji ne bi bili zamislivi, kada
bi umjesto fanatinih, da, histerinih strasti, njihove pogonske snage bile graanske krijeposti: mir i red.
Ali je sigurno, da ovaj svijet ide ususret jednom velikom preokretu. I moe postojati samo jedno pitanje: Hoe li on pridonijeti spasu
arijskog ovjeanstva ili koristiti vjenom idovstvu.
Narodna drava e stoga morati voditi brigu o odgovarajuem odgoju mladei, da bi kod zadnjih i najveih odluka na ovoj kugli
zemaljskoj odrala zreli narataj.
Pobijedit e narod koji prvi zakorai na ovaj put.
*
Svekoliki obrazovno - odgojni rad narodne drave mora nai krunu uspjeha u tome, da rasni smisao i rasni osjeaj, instinktivno i savjesno
usadi u srce i mozak povjerene mu mladei. Ni jedan djeak ili djevojica ne smiju napustiti kolu bez konane spoznaje o nunosti i vanosti
istoe krvi. Time e biti stvoren preduvjet za odranje rasnih temelja naeg narodnog obiljeja, a njime i sigurnost preduvjeta
za kasniji kulturni razvitak. Jer bi cjelokupno tjelesno i duhovno obrazovanje, u krajnjem, ipak ostalo bezvrijedno, kad ne bi
dobro dolo biu, koje je u osnovi spremno i odluno, odrati sebe i vlastitu vrstu.
U drugom bi se sluaju dogodilo ono, na to se mi Nijemci ve sada moramo naveliko optuivati, iako opseg ove
velike tragedije do sada moda i nije sasvim shvaen: da emo i ubudue ostati samo kulturno gnojivo, ne samo u smislu ogranienog
shvaanja dananjeg graanskog nazora koji u pojedinom izgubljenom sunarodnjaku vidi samo izgubljenog sunarodnjaka, nego u smislu naj-
bolnije spoznaje, da je tada, unato svom naem znanju i htijenju, naoj krvi ipak namijenjeno snienje vrijednosti. Time to se mi stalno parimo
s drugim rasama, podiemo ih s njihove dosadanje razine na vii stupanj od prethodnog, a na vlastiti, zauvijek sputamo s ove visine.
Uostalom, ovaj odgoj, mora sa rasnog stajalita dobiti svoje konano ispunjenje u vojnoj slubi, kao to uostalom vrijeme sluenja
vojske i treba biti zavretak normalnog odgoja prosjenog Nijemca.
*
Kao to e u narodnoj dravi veliki znaaj imati nain tjelesnog i duhovnog odgoja, isto tako e biti vaan i ljudski odabir po sebi,
za njega samoga. Danas se to ini lakim. Openito uzevi, to su djeca bolje stojeih, trenutno dobro situiranih roditelja, za
koju su oni izabrali vie obrazovanje drei ga asnim. Pitanja nadarenosti pri tome imaju drugorazrednu ulogu. Konano,
nadarenost po sebi, moe uvijek imati samo relativnu vrijednost. Jedan seljaki sin moe biti daleko nadareniji od djeteta
roditelja iz obitelji koja generacijama uiva visoki ivotni standard, iako opim znanjem zaostaje za graanskim djetetom.
adolf hitler
156
Njegovo vee znanje nema po sebi nikakve veze s veom ili manjom nadarenou, nego s njegovom ukorijenjenou u
znatno veem opsegu utisaka koje dijete slijedei svoj mnogostrani odgoj i bogatu ivotnu okolinu neprekidno prima. Kada bi
talentirani seljaki djeak rastao od malena u istoj takvoj okolini, njegova bi duhovna radna sposobnost bila sasvim drugaija.
Danas moda postoji jedno jedino podruje na kojem manje odluuje podrijetlo, a mnogo vie vlastita uroena nadarenost:
podruje umjetnosti. Ovdje, gdje ovjek ne mora samo uiti, nego je ve sve izvorno uroeno, a kasnije podlijee manje
vie povoljnom razvoju u smislu mudrog njegovanja i unapreivanja postojee sklonosti, novac i dobra roditelja skoro da
i nisu bitni: time se najbolje potvruje da genijalnost nije vezana ni s viim slojevima niti s bogatstvom. Najvei umjetnici
nerijetko potjeu iz siromanijih obitelji. I poneki mali seljai kasnije postane mnogostrani majstor.
Nekoritenje ovih saznanja u duhovnom ivotu, ne bi se ba moglo nazvati dubokom mudrou vremena. Misli
se, da ono to se ne moe porei u umjetnosti, ne pogaa takozvane realne znanosti. Bez sumnje, odreene se mehanike
sposobnosti mogu ljudima dati odgojem, kao to se spretnom dresurom neku bistru pudlicu, moe nauiti najnevjerojatnijoj
vjetini.
Isto tako kao to pri dresiranju ivotinje, ka uspjehu vjebi ne vodi razum ivotinje sam po sebi, tako je i kod ljudi.
Bez obzira na neku drugu nadarenost i ljudi se mogu poduiti odreenim znanstvenim vjetinama, ali proces tada ostaje
jednako beivotan, iznutra bezduan, kao kod ivotinje. Ustrajanim duhovnim drilom mogue je nekom prosjenom ovjeku
utuviti u glavu ak i nadprosjena znanja; samo to to ostaje mrtvo i na kraju neplodno znanje. Ono daje ovjeka, koji je
ivi leksikom, ali e unato tome, u svim posebnim situacijama i odluujuim ivotnim trenutcima, bijedno zakazati; on e
i za najskromnije zahtjeve, prvo morati biti uvjeban, to dalje znai, da nee biti u stanju dati ni najmanji doprinos daljem
obrazovanju ovjeanstva. Jedno takvo mehaniki uvjebano bie, moe u najboljem sluaju biti sposobno za preuzimanje
dananjih dravnih slubi.
Razumljivo je da e se u ukupnom broju stanovnitva nacije nai talenti za sva mogua podruja svakodnevnog
ivota. Isto je tako razumljivo, da e vrijednost znanja biti vea, to e mrtvo znanje vie biti poticano odgovarajuim talentom
pojedinca. Stvaralaki uinci mogu nastati samo tada, ako znanje i sposobnost tvore skladan brak.
Kako ovjeanstvo u ovom smjeru bezgranino grijei, pokazuje i ovaj primjer: S vremena na vrijeme, pojavljuje
se u ilustriranim asopisima namijenjenim zavoenju oiju njemakih malograana, vijest da je tu i tamo, po prvi puta, neki
Crnac, postao odvjetnik, uitelj, ak i sveenik, da, i junaki tenor, ili neto slino. Dok priglupo graanstvo takvu udovinu
dresuru iznenaeno prima na znanje, s puno potovanja prema tako arobnom rezultatu dananje odgojne umjetnosti, dotle
idov, vrlo lukavo iz toga izvlai novi dokaz o istinitosti njegove, narodu utuvljene, iskonstruirane teorije o jednakosti ljudi.
Ovom propalom graanskom svijetu ne svie, da se ovdje radi o grijehu prema svakom razumu; da je zloinako bezumlje,
roenog polumajmuna, dresirati tako dugo, dok se ne povjeruje, da e se od njega nainiti advokata, a za to vrijeme, milijunima
pripanika najvie kulturne rase preostaju neasne pozicije; daje grijeh prema volji vjenog stvaratelja, da se stotine i stotine
tisua njegovih najdarovitijih bia puta propadati u proleterskom blatu, dok se Hottentotte i ostale Zulukafere dresira za
duhovna zanimanja. Ovdje se doista radi o dresuri, isto kao kod pudlice, a ne o nekom znanstvenom obrazovanju. Ulaganjem
jednakog napora i skrbi kod inteligentnijih rasa, osposobili bi svakog pojedinca i tisuu puta bre uz iste uinke.
Kako god ovo stanje bilo neizdrivo iako se pri tome radi, vie nego o izuzetcima, pogotovo je neizdrivo stanje,
koje ne doputa da talent i nadarenost dobiju mogunost vieg obrazovanja. Svakako, da je neizdriva pomisao da su stotine
tisua netalentiranih ljudi svake godine poaene vrsnim obrazovanjem, dok drugih sto tisua, najnadarenijih ostaje bez
svakog vieg obrazovanja. Gubitak koji time trpi nacija je neprocjenjiv. To to je posljednjih desetljea bogatstvo znaajnih
pronalazaka, posebno u Sjevernoj Americi izvanredno poraslo, svakako nije samo zbog toga, to tamo vei broj talenata iz
najniih slojeva dobiva veu mogunost vieg obrazovanja, kao to je to sluaj u Europi.
Za pronalaske nije dostatno utuvljeno znanje, nego ono to je nadahnuto talentom. Tome se u nas, meutim, ne
pridaje vrijednost; dovoljna je dobra ocjena. Ona ini sve.
I ovdje e narodna drava morati umijeati svoje prste. Njoj nije zadaa jamiti utjecaj nekoj postojeoj drutvenoj klasi, ve
joj je zadaa, da iz mase svih sunarodnjaka izdvoji sposobnije glave i privede ih slubi i asti. Ona nije samo obvezna prosjenom djetetu
u narodnoj koli dati odreeni odgoj, nego joj je i dunost osloboditi talentu put koji mu pripada. Ona prije svega kao svoju
najvaniju zadau mora razmotriti i otvoriti vrata viih dravnih uilita svakom talentiranom, potpuno je svejedno iz kojih
krugova potie. Ona mora ispuniti ovu zadau, jer samo tako, iz skupa reprezentanata mrtvog znanja, moe izrasti genijalno
nacionalno vodstvo.
Ali, narodna drava i iz jednog drugog razloga mora voditi brigu u tom smjeru, da nai duhovni slojevi koji su,
posebno u Njemakoj, u sebi okamenjeni i zatvoreni u sebe, i nedostaje im ivotna povezanost s donjim slojevima. To se
dvostruko osveuje: prvo, jer im nedostaju razumijevanje i osjeaj za iroke mase. Oni su ve predugo otrgnuti od ove
povezanosti, da bi jo mogli posjedovati nuno razumijevanje naroda. Postali su otueni od naroda. I drugo, tim gornjim
slojevima nedostaje i psiholoki potrebna voljna snaga. Jer, ona je, zaahurena u krugovima inteligencije, uvijek slabija, nego
u masi primitivnog naroda. Nama Nijemcima, istiniti Boe, nikada nije nedostajalo znanstvenog obrazovanja, ve puno vie
obrazovanja snage volje i odlunosti. to su produhovljeniji bili npr. nai dravnici, tim slabiji je bio njihov stvarni uspjeh.
Ne samo politike pripreme, nego i tehnika opremljenost za svjetski rat nisu bile nedovoljne, to su recimo naim narodom
mein kampf
157
upravljale manje obrazovane glave, nego upravo zato to su upravljai bili preobrazovani ljudi, pretrpani znanjem i duhom, ali
bez ikakvog zdravog instinkta, lieni svake energije i smjelosti. Bio je to zao udes, da se na narod pod vladavinom carskih
flozofrajuih slabia, morao izboriti za svoje postojanje. Da smo na mjestu jednog Bethmann Hollwega za vodu imali nekog
robusnog ovjeka, ne bi uzalud tekla junaka krv obinih grenadira. Jednako je tako bio pretjeran i isti duhovni visoki
odgoj naeg materijala za voe, najboljeg saveznika revolucionarnih propalica iz studenog. Ova je duhovnost povjereno
joj nacionalno dobro na najsramotniji nain zadrala za sebe, umjesto da ga je cjelokupno i potpuno stavila u pogon i tako
pridonijela kao pretpostavku pobjede ovih drugih.
Ovdje nam kao ogledni pouni primjer moe posluiti katolika crkva. U zabrani braka njezinih sveenika, utemeljena
je nuna potreba, da se sveeniki pomladak umjesto iz vlastitih redova, stalno mora uzimati iz irokih narodnih masa. Upravo
ovo znaenje celibata nisu uoili mnogi. On je i razlog nevjerojatno krepke snage, koja se nalazi u ovoj prastaroj instituciji.
Time to se ova ogromna vojska duhovnih nosilaca asti, neprekidno nadopunjava iz najniih narodnih slojeva, odrava
crkva ne samo instinktivnu vezu s osjeajnim svijetom narodnog bia, nego si osigurava i veliku koliinu energije i snage
djelovanja, koja e u ovom obliku vjeno postojati samo u irokim narodnim masama. Otuda potjee zadivljujua mladost,
duhovna prilagodljivost i elina snaga volje ovog divovskog organizma.
Zadaa narodne drave je voenja brige da se unutar nastavnog procesa uvede trajno obnavljanje postojeih duhovnih slojeva,
dovoenjem svjee krvi odozdo. Drava, ima dunost da s najveom pozornou i tonou iz ukupnog broja sunarodnjaka, prosije
vidno sposoban ljudski potencijal i upotrijebi ga za slubu zajednitva. Drava i dravnici nisu tu samo zato, da pojedinim
klasama priskrbe skrovite, nego da zadovolje i njihove pripadajue im zadae. To e biti mogue, samo ako se za njihove
obnaatelje odgoje samo sposobne i voljno snane linosti. Ovo ne vai samo za sva inovnika mjesta, nego i za duhovno
vodstvo nacije uope na svim podrujima. I u tome se sastoji imbenik veliine jednog naroda, da mu uspije obrazovati
najsposobnije glave i to za podruja kojima su skloni, te ih staviti u slubu narodne zajednice. Kada dva naroda, koja su
po sebi jednako dobro nadarena, meusobno konkuriraju, pobjedu e odnijeti onaj kojeg u svom ukupnom duhovnom vodstvu zastupaju
najbolji talenti, a bit e podinjen onaj, ije su vodstvo samo jedne velike zajednike jasle odreenih poloaja ili klasa, bez obzira na uroene
sposobnosti pojedinih njegovih obnaatelja.
Naravno da se to u naem dananjem svijetu ini nemoguim. Odmah e se predbaciti, da se od sinia, na primjer,
jednog vieg dravnog inovnika, ipak ne bi smjelo zahtijevati, recimo, da postane obrtnik, jer se bilo koji drugi, iji su
roditelji bili obrtnici, ine za to sposobnijima. Moda je to s obzirom na dananje vrednovanje fzikog rada i tono. Zbog toga
e i narodna drava jednom morati doi do principijelno drugaijeg stava prema pojmu rad. Morat e ak, ako bude neophodno, i
stogodinjim odgojem, prekinuti s glupou zanemarivanja tjelesnog rada. Ona u osnovi ni jednog ovjeka nee vrednovati po vrsti njihovog
rada, nego po izgledu i kakvoi njegovog uinka. To se moe initi stranim onima, koji vie cijene kolone pisara bez duha samo
zbog toga to oni rade s perom, nego najinteligentnijeg preciznog mehaniara. Ova kriva procjena, kao to je reeno, nije u
prirodi stvari, nego je steena umjetnim odgojem i ranije nije postojala. Sadanje neprirodno stanje poiva svakako na ope
bolesnom izgledu naeg prematerijaliziranog vremena.
Naelno je vrijednost svakoga rada dvostruka: jedna je isto materijalna, a druga idealna. Materijalna vrijednost se sastoji
u znaaju i to na materijalnom znaaju rada za ivot zajednitva. to sunarodnjaci izvlae vie koristi iz odreenog uinka,
neposredno i posredno, to je materijalna vrijednost bolje procijenjena. Ova procjena nalazi svoj plastini izraz u materijalnoj
nagradi koju pojedinac prima za svoj rad. Nasuprot ovoj isto materijalnoj vrijednosti, stoji idealna. Ona se ne zasniva na
materijalnom znaenju izmjerene vrijednosti izvrenog rada, nego na njegovoj nunosti po sebi. Sigurno je da materijalna
korist jednog otkria moe biti vea, nego jedne podreene pomone slube, ali je isto tako sigurno, da je ukupna cjelina
ovisna i o ovoj maloj slubi isto kao o svakoj veoj. Moe se nai razlika u vrednovanju koristi pojedinog rada u sveukupnoj
cjelini, a moe mu se kroz odreenu naknadu dati i znaenje; ali ona mora utvrditi realnu jednakost svega u ovom trenutku, u
kojem se svaki pojedinac trudi na svom podruju - koje god ono bilo - i daje od sebe sve najbolje. Na tome se treba temeljiti
vrednovanje ovjeka, a ne na naknadi.
Kako se u razumnoj dravi mora voditi briga o tome da se svakom pojedincu odredi ona djelatnost koja odgovara
njegovoj sposobnosti, ili drugaije reeno, sposobne glave obrazovati za one poslove koji im lee, a da ove sposobnosti ne
smiju biti steene odgojem, nego moraju biti uroene, kao dar prirode, a ne zasluga ovjeka, pa se tako ope graansko
vrednovanje ne moe ravnati prema, na neki nain, izvrenom poslu. Jer ovaj posao pada na raun njegovog roenja kao i time
potaknutog obrazovanja koje je primio od naroda. Vrednovanje ljudi mora biti zasnovano na nain na koji mu je narod povjerio
zadau. Djelatnost koju pojedinac obavlja nije svrha njegovog postojanja, nego samo sredstvo. tovie, on se kao ovjek za to
treba i dalje obrazovati i oplemenjivati, ali se to moe samo u okviru njegove kulturne sredine, koja uvijek mora poivati na
temeljima drave. Za odravanje ovog temelja i on mora dati svoj prilog. Oblik ovog priloga odreuje priroda; od njega zavisi
samo da marljivou i potenjem vrati narodnoj zajednici ono to mu je ona sama dala. Tko ovako radi, zasluuje najvie
priznanje i najvie potovanje. Materijalna nagrada moe biti odobrena im iji uinak zajednici donese odreenu korist, idealna se mora
sastojati u procjeni vrijednosti koju svatko moe zatraiti, ako snagu koju mu je dala priroda, a narodna zajednica omoguila obrazovanje,
posveuje slubi svog narodnog bia. Tada vie nije sramota biti estiti obrtnik, ali je sramota, kao nesposoban inovnik, dragom
Bogu krasti dane, a dobrom narodu kruh. Tada je samo po sebi razumljivo da se takvom ovjeku ne mogu dodijeliti dunosti,
adolf hitler
158
kojima od samog poetka nije dorastao.
Uostalom, takva djelatnost prua i jedino mjerilo pravde kod opih jednakih pravnih graanskih zanimanja.
Dananje vrijeme se samo razgrauje: Ono uvodi ope birako pravo, brblja o jednakim pravima, a za isto ne nalazi
obrazloenje. Ono u materijalnoj nagradi vidi izraz ljudske vrijednosti i razbija si podlogu najplemenitije jednakosti koju
uope moe dati. Ali jednakost ne poiva i nikada nee poivati na uincima pojedinaca po sebi, ve je ona mogua u obliku,
u kojem svatko ispunjava svoje posebne obveze. Samo e time pri procjeni ljudi sluajnost prirode biti iskljuena, a svaki e
pojedinac biti kova svoje sree.
Danas, kada se itave grupe ljudi meusobno cijene jo samo prema platnom razredu, nema se za to - kako je ve
reeno - nikakvo razumijevanje. To posebno nama ne smije biti razlog da se odreknemo zastupanja naeg miljenja. Ba
nasuprot: tko eli lijeiti ovo iznutra bolesno i trulo vrijeme, mora najprije skupiti hrabrost i objasniti razloge ove nevolje. To treba biti briga
nacionalsocijalistikog pokreta, daleko od svega malograanstva, iz naeg narodnog bia, skupiti i postrojiti one snage koje e biti osposob-
ljene za prvoborce novog svjetonazora.
*
Svakako, bit e prigovora, da e se openita idealna procjena teko moi odvojiti od materijalne, da, da e potonula vrijednost
fzikog rada prouzroiti umanjene naknade. Sama ova umanjena naknada je opet razlogom ogranienja sudjelovanja pojedinih
ljudi u kulturnim dobrima svoje nacije. Time e se upravo nauditi idealnoj kulturi ovjeka, koji u toj djelatnosti po sebi, nema
potrebe to raditi. Strah od tjelesnog rada trebao je biti utemeljen upravo u tome, daje uslijed loijih naknada kulturna razina
fzikih radnika potisnuta, a time opravdana i njena openito niska procjena.
U tome ima jako puno istine. Upravo e se zbog toga ubudue morati tititi od prevelike razlike novanih naknada.
Ne misli se da bi time izostao uinak. To bi bio najtuniji znak propasti jednog vremena, kad bi se radni elan sastojao samo u
viem dohotku. Da je ovo gledite do sada vailo na ovom svijetu, ovjeanstvo nikada ne bi dobilo svoja najvea znanstvena i
kulturna dobra. Jer najvei pronalasci, najvea otkria, znanstveni radovi, koji su preokrenuli sliku svijeta, predivni spomenici
ljudske kulture, nisu dati svijetu zbog poriva za novcem. Naprotiv, njihovo raanje nerijetko je znailo odricanje od sree
zemaljskog bogatstva.
Mogue je da je zlato danas postalo iskljuivi vladar ivota, ipak, jednom e se ovjek ponovno klanjati viim
bogovima. Mnogo toga danas moe svoje postojanje zahvaliti samo udnji za novcem i imanjem, ali je sigurno malo istine u
tome, da je njihovo neposjedovanje ljude uinilo siromanijima.
I to je zadaa naega pokreta, da ve danas za neko vrijeme objavi, da e svakom pojedincu biti dato ono to mu
je potrebno za ivot, ali da se pri tom visoko cijeni naelo da ovjek ne ivi iskljuivo za volju materijalnog zadovoljstva.
To na neki nain treba svoj odraz nalaziti u obliku ogranienog stupnja zarade, koji i zadnjem zaposlenom u svakom sluaju
omoguava istinski estito postojanje kao sunarodnjaka i ovjeka.
Ne bi trebalo rei, da bi to bilo idealno stanje koje ovaj svijet praktino ne bi podnio i stvarno nikada nee
dosegnuti.
Ni mi nismo tako ogranieni da vjerujemo, da bi stoljee ikada moglo proi bez pogreaka. Samo to ne oslobaa od obveza
suzbijanja uoenih pogreaka i prevladavanja slabosti u tenji ka idealnom. Opora stvarnost e sama od sebe stvarati prevelika ogra-
nienja. Upravo zato ovjek mora pokuati sluiti konanom cilju, a promaaji ga nipoto ne smiju odvratiti od njegove namjere i odricanja
prava, samo zato jer su mu se potkrale pogreke, kao to rijetko tko odbacuje lijekove samo zato, jer e ionako bolesti uvijek postojati.
ovjek se mora tititi od preniske procjene snage ideala. Tko je u ovom pogledu danas maloduan, toga elim, ukoliko je
nekada bio vojnik, podsjetiti na vrijeme ije je junatvo predstavljalo velianstveno priznanje snage idealnih motiva. Jer ono
zbog ega su ljudi tada umirali, nije bila briga za kruh svagdanji, nego ljubav prema domovini, vjera u njezinu veliinu, opi
osjeaj nacionalne asti. I tek tada, kada se njemaki narod udaljio od ovih ideala, da bi slijedio realna obeanja revolucije i
oruje zamijenio naprtnjaom, doao je umjesto u zemaljski raj, u istilite potpunog prijezira i, ne manje, ope nevolje.
Zbog toga je ba neophodno dobre matematiare sadanje realne Republike postaviti nasuprot vjeri u idealno Carstvo.
mein kampf
159
Glava 3.
DRAVNI PRIPADNIK I DRAVLJANIN
O
penito uzevi, tvorevina danas pogreno nazvana dravom, poznaje samo dvije vrste ljudi: dravljane i strance.
Dravljani su svi oni koji su dravno graansko pravo stekli ili roenjem, ili kasnijim podravljenjem; stranci su svi
oni koji isto pravo uivaju u nekoj drugoj dravi. Izmeu ovih postoje jo kometama sline pojave, takozvani apatridi ili
apoliti. To su ljudi koji nemaju ast pripadati ni jednoj od dananjih drava, dakle nigdje nemaju dravno graansko pravo.
Dravno graansko pravo se danas, kako je ve spomenuto, stjee u prvom redu roenjem unutar granica neke zemlje.
Rasa ili narodna pripadnost pri tome ne igraju nikakvu ulogu. Crnac koji je nekada ivio na podruju njemake zatitne zone,
sa sadanjim mjestom stanovanja u Njemakoj, donosi na svijet dijete koje time postaje njemakim dravljaninom. Isto
tako moe svako idovsko ili poljsko, afriko ili azijatsko dijete, biti bez daljnjega, proglaeno njemakim dravljaninom.
Osim podravljenja putem roenja, postoji jo mogunost i kasnijeg podravljenja. Ono je povezano s raznim
preduvjetima na primjer, time, da neki kandidat, koji je uzet u obzir, ako je ikako mogue, nije provalnik ili svodnik, da je
nadalje politiki neporoan, to znai, bezopasni politiki glupan koji nee pasti na teret svom novosteenom zaviaju. U ovom
realnom stoljeu, time se naravno misli samo na fnancijsko optereenje. Da, to ak vai kao posebna preporuka, predstaviti
nekoga, vjerojatno dobrog budueg poreznog obveznika i tako ubrzati njegovo stjecanje dravljanstva.
Rasna razmiljanja pri tome uope ne igraju nikakvu ulogu.
itav proces stjecanja dravljanstva ne odvija se puno drugaije nego onaj, na primjer, pri ulanjenju u Auto klub.
ovjek napie svoje podatke, oni se provjere i struno ocijene i jednog dana bude mu, na obinom listiu, dato na znanje da
je postao dravljanin, pri emu je sve ovo jo umata i u jedan duhovito - aljivi oblik. Dosadanjem Zulukaferu, koji je doao
u obzir, jo se, naime, priopava: Ovime ste postali Nijemac!
Ovaj bajkovit igrokaz dovrava sam predsjednik drave.
Ono to ne moe stvoriti ni sam Bog, to pretvara poinovnieni Theophrastus Paracelsus dok mahne rukom.
Najobinijim potezom pera iz mongoloidnog kretena odjednom je nastao pravi Nijemac.
Ne samo da se ne vodi briga o rasi takvog novog dravljanina, nego se ne vodi rauna ni o njegovom tjelesnom
zdravlju. Jedan takav klipan moe biti poderan siflisom koliko god hoe, za dananju dravu, on je kao graanin dobrodoao,
dokle on, kako je ve reeno, ne znai fnancijsko optereenje i politiku opasnost.
Tako ova tvorevina zvana dravom, svake godine u sebe usisava otrove, koje e jedva moi svladati.
Sam dravljanin razlikuje se od stranca samo po tome to mu je slobodan put ka svim javnim slubama, eventualno
mora zadovoljiti vojnu obvezu i nadalje, aktivno i pasivno sudjelovati na izborima. Sve u svemu, to je sve. Zatitu osobnih
prava i osobnu slobodu, uiva isto tako i stranac, nerijetko ak i viu; u svakom sluaju, tako je to u naoj dananjoj njemakoj
republici.
Ja znam da se sve ovo nerado uje; Samo, neto bezumnije, da, lude, nego to je nae dananje dravno graansko
pravo teko je igdje nai. Ipak, trenutno postoji jedna drava u kojoj su primjetljivi barem slabi pokuaji boljeg shvaanja.
Naravno da to nije naa uzorna njemaka republika, nego Sjedinjene Amerike Drave, gdje se trude, barem djelimino
izvui savjet razuma. S tim, da Sjedinjene Amerike Drave zdravstveno loijim elementima u principu ne dozvoljavaju
useljenje, podravljenje se odreenim rasama jednostavno onemoguuje, priznajui tako shvaanju koje je od samih poetaka
svojstveno pojmu narodne drave.
Narodna drava svoje stanovnike dijeli u tri klase: dravljanine, dravne pripadnike i strance.
Roenjem se naelno stjee samo dravna pripadnost, koja kao takva jo ne daje pravo voenja javnih slubi, ni pravo
politikog djelovanja u smislu sudjelovanja na izborima, ni u aktivnom, ni u pasivnom smislu. Osnovno je, da se za svakog
dravnog pripadnika tono utvrdi rasa i nacionalnost. Svaki dravni pripadnik slobodno se moe u svako vrijeme odrei svoje
dravne pripadnosti i postati dravljanin one zemlje koja odgovara njegovoj nacionalnosti. Stranac se od dravnog pripadnika
razlikuje samo po tome, to ima dravnu pripadnost u nekoj stranoj dravi.
Mladi dravni pripadnik njemake nacionalnosti je obavezan proi kolsko obrazovanje koje je propisano svakom Nijemcu.
On se tako podvrgava odgoju rasno i nacionalnosvjesnog sunarodnjaka. Kasnije mora udovoljiti tjelesnim vjebama koje
propisuje drava i konano stupiti u vojsku. Obrazovanje u vojsci je ope; ono mora obuhvatiti svakog pojedinog Nijemca
i odgojiti njegovu tjelesnu i duhovnu sposobnost za moguu vojnu uporabnu primjenu. Besprijekorno estitom zdravom
mladom mukarcu, bit e u povodu zavretka njegove vojne obveze, na najsveaniji nain dodijeljena potvrda o dravnom
graanskom pravu. To je najvrjednije priznanje za njegov cjelokupan zemaljski ivot. On time dobiva sva prava dravljanina.
Zato drava mora povui otru razliku izmeu onih, koji su kao sunarodnjaci nosioci razloga svoga postojanja i svoje veliine,
i onih koji svoj boravak unutar drave dobivaju samo kao zasluni elementi.
adolf hitler
160
Uruivanje dravno - graanskog priznanja je povezano sa svetom zakletvom prema narodnoj zajednici i dravi.
Ovim priznanjem, sve provalije i ponori moraju biti premoeni zajednikom sveanou. Mora biti vea ast biti graanin ovoga
carstva kao ulini ista, nego biti kralj u nekoj stranoj dravi.
Dravljanin je pretpostavljen strancu. On je gospodar carstva. Ali ova visoka ast i obavezuje. Jednom neasnom i bezkarakternom
prostom zloincu, izdajniku domovine itd. ova ast moe u svako vrijeme biti i oduzeta. On time ponovno postaje dravnim
pripadnikom. Njemaka djevojka je dravna pripadnica, a tek udajom postaje graankom. Ipak, graansko pravo moe biti
dodijeljeno i zaposlenim enskim njemakim dravnim pripadnicama.
mein kampf
161
Glava 4.
LINOST I NARODNA DRAVNA MISAO
A
ko narodna nacionalsocijalistika drava svoju glavnu zadau vidi u obrazovanju i uzdravanju obnaatelja drave, tada
nije dovoljno samo unaprjeivati rasne elemente kao takve, odgojiti ih i konano obrazovati za praktian ivot, nego je
neophodno s ovom zadaom dovesti u sklad i svoju vlastitu organizaciju.
Bilo bi to bezumlje, htjeti vrijednost ovjeka procjenjivati prema njegovoj rasnoj pripadnosti, i time marksistikom
stajalitu: ovjek je jednak ovjeku, objaviti rat, ukoliko ne bi postojala odlunost snositi i krajnje posljedice. Krajnja posljedica
priznavanja znaaja krvi, dakle rasne podloge uope, je prenoenje ove procjene na pojedinane osobe. Kao to ja moram
openito vrednovati razliite narode na osnovi njihove rasne pripadnosti, tako se isto mora initi s pojedincima, unutar
narodne zajednice. Zakljuak da svaki narod nije narod, prenosi se tada na pojedince unutar narodne zajednice, otprilike u tom
smislu, da glava ne mora uvijek biti glava, jer su i ovdje krvni sastojci u opim crtama jednaki, ali u pojedinanom podlijeu
tisustrukim najfnijim razlikama.
Prva posljedica ove spoznaje je istovremeno ova, da se izrazim grublje, to je naime pokuaj prepoznavanja i unaprjeivanja
posebno vrijednih rasnih elemenata unutar narodne zajednice i voenje posebne brige za njihovo razmnoavanje.
Ova zadaa je grublja zbog toga, to mora biti izvrena i rijeena skoro mehaniki. Tee je iz ukupnosti prepoznati i
odabrati doista duhovno i idealno najvrjednije glave i prepustiti ih, ne samo svakom utjecaju nadmonijeg duha po sebi, nego
prije svega onom koji je koristan za naciju. Ovo prosijavanje po sposobnosti i valjanosti ne moe biti provedeno mehaniki,
nego je to posao, koji se neprekidno obavlja u svakodnevnoj borbi za ivot.
Svjetonazor koji i pored neprihvaanja demokratskog masovnog miljenja, tei ovu Zemlju dati najboljem narodu, dakle,
najuzvienijem ljudstvu, mora se po logici stvari, unutar ovog naroda, ponovno podvri istom aristokratskom principu, te najboljim glavama
osigurati vodstvo i najvii utjecaj u dotinom narodu. Time se on ne gradi na miljenju veine, nego na svjetonazoru linosti.
Tko danas vjeruje da bi se narodna nacionalsocijalistika drava razlikovala od drugih drava samo isto mehaniki,
po boljoj konstrukciji svoga gospodarskog ivota, dakle po boljem izjednaavanju bogatstva u siromatva ili po veem pravu
samoodluivanja irih slojeva u gospodarskom procesu, ili u pravednijoj naknadi putem uklanjanja velikih razlika u plaama,
taj je u najoiglednijem zaostajanju i nema blagog pojma o tome, to mi zapravo podrazumijevamo svjetonazorom. Sve ovo,
upravo izneseno, ne nudi ni najmanju sigurnost trajnog postojanja, a jo mnogo manje zahtjeva veliine. Narod koji bi ostao
na zajamenim vanjskim reformama, ne bi u ovom opem narodnom hrvanju dobio ni najmanje jamstvo za svoju pobjedu.
Pokret koji sadraj svog poslanja vidi samo u ope izjednaujuem i sigurno pravednom razvitku, ustvari nee provesti nita
snano ni stvarno, jer to ne vodi dubokim reformama postojeih stanja, budui da njegovo cjelokupno djelovanje na kraju
ostaje zakoeno ve u svojoj vanjtini, jer to, mogu gotovo rei, narodu ne gradi unutarnju okosnicu, koja e s neizbjenom
sigurnou prevladati sve slabosti od kojih mi danas patimo.
Da bi se ovo lake razumjelo, moda je svrhovito baciti jo jedan pogled na stvarne poetke i razloge razvitka
ljudske kulture.
Prvi korak koji je izvana vidljivo udaljio ljude od ivotinja bio je onaj prema pronalasku, A pronalazak sam,izvorno
poiva na lukavtinama i podvalama, ija je primjena olakavala borbu za ivot s drugim biima, a ponekad dopustila i povoljan
ishod. Ovi najprimitivniji pronalasci ne razjanjavaju jo dovoljno jasno osobi ove pojave, jer kasnijem, ili bolje, dananjem
ovjeku promatrau dolaze naravno do svijesti tek kao masovna pojava. Odreene varke i lukava pravila ponaanja, koja na
primjer ovjek moe vidjeti kod ivotinja, ine se na prvi pogled kao saete, uopene injenice, te on vie nije u stanju utvrditi
ili istraiti njihov postanak, nego si pripomae jednostavno time, da takve postupke oznai instinktivnim.
Ova zadnja rije nam u naem sluaju ne kazuje gotovo nita. Jer tko vjeruje u vii razvoj bia, mora priznati, da
je svaki izraz njegovog ivotnog i borbenog poriva morao jednom imati svoj poetak: da e jedan subjekt time poeti i da
e takav postupak sve ee ponavljati i iriti, dok konano ne prijee u podsvijest svih pripadnika odreene vrste, te bude
prikazan kao pojava instinkta.
To je lake razumjeti i vjerovati kod ovjeka. Njegovi prvi lukavi postupci u borbi sa ostalim ivotinjama su prema
svom postanku i izvravanju, sigurno bile radnje posebno sposobnog subjekta. I ovdje je ve linost bila bezuvjetnim uzrokom
odluivanja i izvoenja, koje je kasnije, kao samo po sebi razumljivo, preuzelo od itavo ovjeanstvo. Upravo tako, kao bilo
koje vojno samopodrazumijevanje koje je danas, po meni, postalo osnovicom svake strategije, izvorno stvorenoj zahvaljujui
sasvim odreenoj glavi; i tek je nakon mnogih, moda ak tisua godina, poela vrijediti kao sama po sebi razumljiva.
Ovaj prvi osjeaj, ovjek je dopunio drugim: nauio je staviti druge stvari i bia u slubu svoje borbe za opstanak:
i time poinje ljudsko pronalazatvo koje danas tako jasno imamo pred oima. Ovi materijalni pronalasci, koji su proizili
od primjene kamena kao oruje za pripitomljavanje ivotinja, preko umjetnog stvaranja vatre nastale ovjekovom vjetinom
i tako dalje, sve do viestrukih zauujuih pronalazaka naih dana, daju nam sve jasnije naslutiti da je nositelj svih ovih
ostvarenja upravo linost, pa su nam stoga blii pojedini znaajniji i dojmljiviji dananji pronalasci. U svakom sluaju znamo
adolf hitler
162
sljedee: Svi materijalni pronalasci koje vidimo oko sebe su rezultati stvaralake snage i sposobnosti pojedinane osobe. Svi
ovi pronalasci svojim posljednjim razlogom pomau sve veem uzdizanju ovjeka iznad razine ivotinjskog svijeta, da bi ga
konacno od njega i udaljili. Oni time svojim najdubljim razlogom slue trajnom napredovanju ka viem oovjeenju. Ali ono
to je ve samo prvotno bila najjednostavnija varka koja je praumskom ovjeku lovcu olakala borbu za opstanak, pomae i
u obliku produhovljenih znanstvenih spoznaja sadanjeg vremena, kao i borbi ovjeanstva da olaka svoje postojanje i iskuje
oruja za buduu borbu. Sve ljudsko miljenje i pronalasci slue u svojim posljednjim uincima u prvom redu ivotnoj borbi
ljudi na ovoj planeti, ak i kada takozvane realne koristi nekog pronalaska ili otkria ili dubokog znanstvenog uvida u bit
stvari, trenutno nisu vidljive. Time to sve zajedno pomae ovjeku da sve vie i vie izae iz okvira bia koja ga okruuju,
on jaa i uvruje svoj poloaj tako, da bi u svakom pogledu izrastao u dominirajue bie na ovoj Zemlji.
Svi pronalasci su dakle rezultat stvaranja jedne osobe. Sve su ove osobe, htjelo se to ili ne htjelo, vie ili manje veliki
dobroinitelji svih ljudi. Njihovo djelovanje kasnije daje milijunima, da, milijardama ljudskih bia, pomona sredstva za
kasnije olakanje voenja njihove ivotne borbe.
Kada mi u prolosti dananje materijalne kulture kao pronalazae vidimo samo pojedinane osobe koje se uzajamno
nadopunjavaju i jedan gradi na drugome, tada ove izmiljene i otkrivene stvari pronalazaa moraju biti tono izvedene i
provedene. I ukupni proizvodni procesi su po svom porijeklu novi pronalasci i stoga trebaju tono odgovarati poetnim
pronalascima, a to znai da i dalje ovise od osobe. I isto teorijski zamiljen posao, koji u pojedinostima uope nije mjerljiv,
ipak je pretpostavka svim daljnjim materijalnim pronalascima, te se ponovno javlja kao iskljuivi proizvod pojedinca. Ne
pronalazi masa, i ne organizira ili misli veina, nego je u svemu uvijek samo pojedinac, ovjek, linost.
Ljudska je zajednica samo onda dobro organizirana, ako po mogunosti izlazi u susret stvaralakim snagama, i na
neki im nain olakava korisno primijeniti obavljen rad za cjelokupnu zajednicu. Najvrjednije na samom pronalasku, bilo da
se sastoji u materijalnom ili u svijetu misli, je prije svega pronalaza kao osoba.
Prvi i najvei zadatak organizacije neke narodne zajednice je iskoristiti ga za sveukupnost. Da, sama organizacija mora biti
samo izvrenje ovog naela. Time e biti osloboena prokletstva mehanizma i postat e neto uinkovito. Ona u sebi samoj
mora bici utjelovljenje tenje da se glava uzdigne iznad mase, a ova se time podini glavi.
Prema tome, organizacija ne samo da ne smije izbjegavati izdizanje glava iz mase, nego naprotiv, ovo omoguiti i
olakati u najveem stupnju vlastitog bia. Ona mora polaziti od naela da se ljudski blagoslov nikada nije nalazio u masi,
nego je poivao u njezinim stvaralakim glavama, koje su se u stvarnosti iskazivale kao dobroinitelji ljudskog roda. U
interesu je cjeline da joj se osigura najmjerodavniji utjecaj i olaka njeno djelovanje. Ovaj interes sigurno nee biti zadovoljen
i nee sluiti ni vlasti nemarnih i nepromiljenih, ali ni u kom sluaju nije spreman imati samilosti prema masi, ve e sluiti
jedino onom vodstvu koje je priroda obdarila posebnim sposobnostima.
Pronalaenje ovih glava osigurava, kao to je ve reeno, prije svega sama teka ivotna borba. Puno toga puca
i propada, ne dokazuje se kao posljednje i odluujue i samo se malo njih konano javlja meu izabranima. Na podruju
miljenja, umjetnikog stvaranja,da, ak i u gospodarstvu, dogaa se ovaj proces odabira i dan danas, iako je on naroito
u posljednjem ve izloen tekom optereenju. Uprava drave, a isto tako i mo otjelovljena u organiziranoj snazi nacije,
rukovode se takoer ovim mislima. Ovdje jo posvuda dominira ideja linosti, iji autoritet sam po sebi opada, a odgovornost
prema vioj osobi raste. Samo je politiki ivot potpuno napustio ovaj najprirodniji princip. Dok je itava ljudska kultura
samo rezultat stvaralake djelatnosti pojedinaca, u itavoj dravi, a prije svega u najviem vodstvu narodne zajednice, javlja
se kao odluujui princip vrednovanja veine i poinje odozgo prema dolje trovati gotovo cjelokupan ivot, to u stvarnosti
znai - raspad.
A i destruktivne posljedice djelovanja idovstva u drugim narodnim tijelima, treba u osnovi pripisati samo
njegovom vjeitom pokuavanju da podruje znaenje linosti kod svojih ugoujuih naroda, i zamijeni ga znaajem mase.
A time na mjesto organizatorskog principa arijskog ovjeanstva stupa idovski destruktivni. On time postaje fermentom
neusklaenosti naroda i rasa, i u daljem smislu, unitava ljudske kulture.
A marksizam predstavlja pokuaj, kao i pokuaj idova u istoj kulturi, da se na svim podrujima ljudskog ivota iskljui
nadmoan znaaj linosti i zamijeni ga brojnou mase. Njemu politiki odgovara nadmoan parlamentarni oblik vlasti
ije nezdravo djelovanje vidimo poevi od najmanjeg zametka zajednice, pa sve do vodstva cjelokupnog carstva i u
gospodarskom sustavu sindikalnih pokreta, koji ne slui stvarnim interesima posloprimaca, ve iskljuivo razornim namjerama
internacionalnog svjetskog idova.
U istoj mjeri u kojoj je gospodarstvu uskraeno djelovanje principa linosti, a na njegovo mjesto stavljen utjecaj i
djelovanje mase, mora se izgubiti sve ono to je u slubi postojeeg i za sve vrijedne radne sposobnosti, da bi gotovo dovelo
do sigurnog nazatka. Pojedine organizacije tvornikih savjeta, koje umjesto da istinski spoznaju interese radnika i slubenika,
pokuavaju postii utjecaj na samu proizvodnju, sluei istoj razornoj svrsi. Oni nanose tetu cjelokupnoj proizvodnji, a time
u stvari i pojedincu. Jer se trajno zadovoljstvo pripadnika narodnog tijela ne odrava iskljuivo sluajui glupe teorijske
fraze, ve mnogo vie, putem dodjeljivanja dobara pojedincima za dnevne ivotne potrebe i time proisteklim uvjerenjem, da
narodna zajednica, svojim ukupnim uinkom zastupa i interese pojedinca.
mein kampf
163
Uope nije bitno, je li marksizam na temelju svoje teorije masa uope sposoban preuzeti trenutno prostojee
gospodarstvo i dalje ga voditi. Kritika o tonosti ili netonosti ovog principa nee biti odluena opravdanjem svojih sposobnosti
da s postojeim upravlja za budunost, nego iskljuivo moguim dokazom vlastitog stvaranja jedne takve kulture.
Marksizam bi mogao i tisuu puta preuzeti dananje gospodarstvo i dalje ga pod svojim vodstvom pustiti da radi,
ali ipak nee moi dokazati uspjeh ove djelatnosti u odnosu na injenicu, da nije bio u stanju primjenom svog principa, sam
stvoriti ono, to ve danas preuzima kao gotovo.
I za to je marksizam donio praktini dokaz.
Ne samo da on nigdje nije mogao stvaralaki objasniti stvaranje neke kulture ili bar gospodarstva, nego on stvarno
nije bio ni u stanju zasnovati i dalje voditi ni one utemeljene na vlastitim principima, te je ve nakon kratkog vremena putem
koncesija morao posegnuti ka razmiljanju o povratku principa linosti, upravo onako, kao to i u vlastitoj organizaciji nije
mogao odstupiti od ovog naela.
I u tome se narodni svjetonazor principijelno mora razlikovati od marksistikog, da ne spozna samo vrijednost rase, nego i znaaj
linosti, i time je odredi temeljnim potpornjem svoje cjelokupne graevine. To su glavni imbenici njegova shvaanja svijeta.
Kada, posebno nacionalsocijalistiki pokret, ne bi shvatio fundamentalno znaenje ove principijelne spoznaje, ve
umjesto nje krpario vanjski izgled dananje drave, ili ak masovno stajalite shvaao svojim, tada bi u stvarnosti predstavljao
samo konkurentsku stranku marksizmu; i tada ne bi posjedovao pravo nazivati se svjetonazorom. Kad bi se socijalni program
pokreta sastojao samo u tome, da se izgura linost, a na njeno mjesto stavi masa, tada bi nacionalsocijalizam ve i sam bio
nagrizen otrovom marksizma kao to je to ve svijet naih graanskih stranka.
Narodna drava mora brinuti o dobrobiti svojih graana time, to svemu i svakomu priznaje znaenje vrijednosti
linosti i tako na svim podrujima uvodi najviu mjeru proizvodne radne sposobnosti, koja e pojedincu u najveoj mjeri
zajamiti njegov udio.
I narodna drava, a naroito njeno najvie politiko vodstvo, je, prema tome, u cjelini potpuno osloboena
parlamentarnog principa veinskog, dakle masovnog, odluivanja, na ije mjesto je postavljeno neogranieno pravo
pojedinca.
Iz toga proizlaze sljedea spoznaje:
Najbolji dravni ustav i dravni oblik je onaj koji najprirodnijom sigurnou dovodi na vodei poloaj najpametnije glave narodne
zajednice i osigurava im vodei utjecaj.
Ali, kako se u gospodarskom ivotu sposobnost ljudi ne odreuje odozgo, nego se oni moraju probijati sami, pa kako ovdje
postoji beskrajno kolovanje za voenje od najmanje trgovine do najveeg poduzea i svatko mora polagati odreene ispite,
naravno da ne mogu biti sasvim iznenada otkrivene sposobne politike glave. Geniji posebne vrste nemaju obzira prema
normalnom ovjeanstvu.
Drava u svojoj organizaciji mora poevi od najmanje stanice, opine, pa do najvieg vodstva cjelokupnog carstva
uspostaviti princip linosti.
Ne postoje veinske odluke, nego samo odgovorne osobe, a rije Savjet e ponovo biti uvedena u svom prvobitnom
znaenju. Uz svakog ovjeka stajat e savjetnik, ali odluku donosi ovjek.
Naelo, koje je prusku vojsku svoga vremena uinilo najdivnijim sredstvom njemakog naroda, u prenesenom
znaenju, mora jednom biti naelo izgradnje naeg svekolikog dravnog ureenja: Spustiti autoritet svakog vode, a podii njegovu
odgovornost.
Ni tada se nee oskudijevati na korporacijama koje danas nazivamo parlamentom. ak e i njihovi savjeti stvarno
savjetovati, ali odgovornost mora i smije uvijek posjedovati samo jedan nositelj, a time, samo on sam, i autoritet i pravo
zapovijedanja.
Parlamenti po sebi su neophodni, jer prije svega jedino u njima glave imaju mogunost laganog uzdizanja, pa im
kasnije mogu biti povjerene posebne odgovorne zadae.
Time nastaje sljedea slika:
Narodna drava, poevi od opine pa sve gore do vodstva carstva, ne smije imati niti jedno zastupniko tijelo koje neto odlu-
uje veinom glasova, nego samo savjetodavna tijela koja stoje na raspolaganju izabranom vodi, koji im i dodjeljuje poslova,
a po potrebi na odreenim podrujima i sami preuzimaju bezuvjetnu odgovornost, upravo onakvu kakvu u velikom imaju
voa ili predsjednik dotine korporacije.
Narodna drava nipoto ne trpi, da bez posebne potrebe, na primjer, gospodarske naravi, za savjet ili sud budu
pitani ljudi koji se prema svom odgoju ili djelatnosti u tu stvarne mogu razumjeti. Ona zbog toga ve od poetka stvara svoja
zastupnika tijela u politikim i strukovnim stalekim komorama.
Kao podupirue doputenje zajednikog djelovanja obaju, stoji iznad njih, kao izabranik, jedan poseban senat.
Ni u jednoj komori i ni jednom Senatu nikada ne smije, bilo kada doi do glasovanja. Oni su radne ustanove, a
ne glasake maine. Pojedini lan ima savjetodavni glas, ali nikada odluujui. Taj glas pripada iskljuivo odgovornom
predsjedniku.
adolf hitler
164
Ovo naelo bezuvjetne povezanosti apsolutne odgovornosti sa apsolutnim autoritetom, uzgojit e jednog nadvou,
to je u dananjem stoljeu neodgovornog parlamentarizma potpuno nezamislivo.
Time e dravno ureenje nacije biti dovedeno u sklad sa svakim zakonom kojem ono ve na kulturnom i
gospodarskom podruju zahvaljuje svoju veliinu.
*
to se tie mogunosti provoenja ovih spoznaja, molim da se ne zaboravi, da princip demokratskog veinskog
odluivanja veine ni u kom sluaju nije vladao otkad je svijeta i vijeka, ve se, nasuprot, nalazi samo u kratkim povijesnim
razdobljima, koja su uvijek bila razdoblja propasti naroda i drava.
Svakako da se ne smije vjerovati kako bi se isto teoretskim mjerama jedna takva promjena mogla provesti od gore do dolje,
jer ona po logici stvari ne smije prestati ni kod dravnog ustava, niti kod cjelokupnog preostalnog zakonodavstva; da,ova
primjena mora proeti i opi graanski ivot. Jedan takav preokret moe se, i dogodit e se, samo pomou pokreta, koji je ve
sam izgraen u duhu ovih misli i time ve u samom sebi nosi nadolazeu dravu. Zato se nacionalsocijalistiki pokret moe
ve danas potpuno uivjeti u ove misli, i privesti ih praktinom djelovanju unutar vlastite organizacije, koja e jednom dravi
ne samo predoiti iste smjernice, nego joj takoer spremno staviti na raspolaganje ve gotova tijela svoje vlastite drave.
mein kampf
165
Glava 5.
SVJETONAZOR I ORGANIZACIJA
n
arodna drava, iju sam opu sliku pokuao skicirati u grubim crtama, nee biti ostvarena samo spoznajama o onome
to joj je potrebno, a po sebi je neostvarljivo. Nije dovoljno znati kako ona treba izgledati. Mnogo je vaniji problem
njezina postanka. Ne smije se oekivati da e dananje stranke, koje su u prvom redu korisnici sadanje drave, sami od sebe
prihvatiti ovakvo preureenje, te iz vlastitih pobuda provoditi promjene sadanjeg stanja. To je utoliko manje mogue, to
su njihovi stvarni vodei elementi uvijek samo idovi i opet samo idovi. Kad bi se razvoj, kroz koji trenutno prolazimo, i
dalje nesmetano odvijao, jednoga bi dana zavrio na sveidovskom proroanstvu - idov bi doista poderao ljude na Zemlji
i postao njenim gospodarem.
Tako ona, nasuprot milijunima njemakih buruja i proletera najveim dijelom proizilih iz kukaviluka sparenog
s nehajem i glupou, koji tekim korakom srljaju u propast, slijedi s najviom svjesnou svoga budueg cilja, bezuvjetno
zacrtani put. Stranka koja je vodi, ne moe se zauzimati za druge interese osim za svoje, a to sa interesima arijskog naroda
nema nita zajednikoga.
Ako se dakle eli pokuati idealnu sliku narodne drave dokazati u realnoj stvarnosti, tada se mora, neovisno o
dosadanjim silama javnog ivota, traiti jednu novu snagu koja je voljna i sposobna preuzeti borbu za ostvarenje takvog
ideala. Jer ovdje se doista radi o borbi, ukoliko prva zadaa ne glasi: stvaranje novog shvaanja dravnog ureenja, nego prije
svega: uklanjanje postojeeg idovskog. Kao to je u povijesti esto sluaj, nije glavna tekoa u obliku novog stanja, nego
u osloboenju mjesta za njega. Predrasude i interesi spojeni u falangu pokuavaju svim sredstvima sprijeiti pobjedu njima
neugodne ili prijetee ideje.
Zbog toga je borac za novi ideal, na alost budi Bogu, prisiljen, uz sve pozitivno naglaavanje istog, u prvom redu
izvojevati negativni dio borbe koja treba ukloniti trenutno postojee stanje.
Novo uenje je od golemog i novog principijelnog znaenja, jer e morati, koliko god se to pojedincu inilo
neugodnim, biti primijenjeno kao prvo oruje sondiranja kritike i to u svoj otrini.
Ne pokazuje se ba dubokim uvidom u povijesni razvoj, to danas takozvani Narodni sve vie pridaju vrijednost
tome da se osigura, da ih se ni u kom sluaju ne povezuje s negativnom kritikom, ve samo sa nadograujuim radom; jedno
djeje - glupo, koliko i pravo narodno mucanje i dokaz kako je u tim glavama pored njih, bez traga, prohujala i povijest
vlastitog vremena. I marksizam je imao cilj, i on takoer poznaje nadogradujuu djelatnost (ve i onda ako se pri tome radi
samo o utemeljenju despocije internacionalnog fnancijskog svjetskog idovstva!); pa je i on, unato svemu, sedamdeset dugih
godina uvjebavao kritiku, i to onu unitavajuu, razornu kritiku i uvijek kritiku, tako dugo, dok nije ovom vjeito nagrizajuom
kiselinom rastoio staru dravu i doveo je do ruevine. Tek tada je poela njegova takozvana nadogradnja. I to je bilo samo
po sebi razumljivo i logino. Postojee stanje nee biti uklonjeno praznim naglaavanjem i zastupanjem dolazeeg. Jer nije
izvjesno, da e se pristalice ili ak zainteresirani trenutno postojeeg stanja, samo radi zakljuka o nunosti novog, htjeti se
bezostatno okrenuti novom. Ba suprotno, lako se moe dogoditi, da u tom sluaju nastanu i ostanu dva stanja, jedno pored
drugoga, pa da tako takozvani svjetonazor postane strankom, iz ijeg se okvira vie nee moi ponovno uzdii, jer je svjetonazor
netrpeljiv i ne moe se zadovoljiti ulogom stranke pored stranke, nego zapovijedniki zahtijeva svoje vlastito, iskljuivo
i bezostatno priznanje, kao i potpunu promjenu svekolikog javnog ivota po njegovim nazorima. On dakle ne moe trpjeti
istovremeno postojanje i dalje zastupanje ranijeg stanja.
To isto vai i za religije.
Ni kranstvo se nije moglo zadovoljiti time da izgradi svoj vlastiti oltar pored drugih, nego je nuno moralo prii
prisilnom razaranju mnogoboakih oltara. Samo se iz ove fanatine nesnoljivosti moglo izgraditi apodiktiko vjerovanje;
Ova nesnoljivost je ak bila njegova bezuvjetna pretpostavka.
Moe se uputiti i vrlo dobar prigovor, da se kod takvih pojava u svjetskoj povijesti, najee radi o tako specifno
idovskom nainu razmiljanja; da, da, takav nain nesnoljivosti i fanatizma upravo je utjelovljen u idovskoj naravi. To
moe i tisuu puta biti tono, a moe se zbog te injenice i duboko aliti, i s pravom nelagodnou njezinog pojavljivanja u
povijesti ovjeanstva tota zakljuiti, jer mu je takvo stanje do tada bilo strano - to ipak nita ne mijenja, jer je ovo stanje
danas ponovno tu. Mukarci koji na njemaki narod ele osloboditi dananjeg stanja, ne trebaju si razbijati glavu time,
kako bi bilo lijepo, da nije bilo ovo ili ono, nego moraju pokuati iznai kako ukloniti sadanje. Svjetonazor, koji je ispunjen
paklenim nestrpljenjem, bit e razbijen samo novom idejom tjeranom istim duhom, obuzetim jednako najjaom voljom, ali u
sebi istom i istinitom potpuno novom idejom.
Netko danas s bolom moe zakljuiti, daje u slobodni antiki svijet s pojavom kranstva stigao i prvi duhovni teror, i nee
moi pobiti injenicu, da je svijet od tada pritisnut i svladan silom, i da se sila razara samo silom, a teror samo terorom. Samo
tako moe biti izgraeno i steeno novo stanje.
adolf hitler
166
Politike stranke su sklone kompromisima, svjetonazori nikada. Politike stranke raunaju s protivnikim igraima, svjetonazori
proklamiraju svoju nepogrjeivost.
I politike stranke su prvobitno gotovo uvijek imale namjeru doi do samostalne despotske vlasti; u njima se skoro
uvijek nalazi slabi nagon ka nekom svjetonazoru. Ipak, skuenost njihovog programa otima im herojstvo koje zahtijeva svaki
svjetonazor. Popustljivost njihove volje dovodi im sitne i slabane duhove, s kojima se ne mogu voditi kriarski ratovi. Tako i
ostaju prerano zakoene u svojoj vlastitoj bijednoj niskosti. Tada borbu zamjenjuju svjetonazorom i umjesto nje, pokuavaju
pomou takozvane pozitivne suradnje, im prije zauzeti zgodno mjestace na postavljenim jaslama postojeeg poretka i, po
mogunosti, to due na njima ostati. To je sva njihova tenja. I ako bi ih ikada neki, brutalnosti sklon, izgladnjeli konkurent
odgurnuo s ovih zajednikih jasala, tada e njihova pohota i tenja biti usmjerena samo na to, da se silom ili lukavstvom,
u oporu takoer gladnih, ponovno probiju naprijed i konano se, stajalo ih to i njihovog najsvetijeg uvjerenja, okrijepe na
omiljenom izvoru hrane. Politiki akali!
Kako jedan svjetonazor nikada nije spreman dijeliti s drugim, tako ne moe biti ni spreman, suraivati na postojeem
stanju kojega osuuje, nego osjea obvezu, ovo stanje i cjelokupni protivniki idejni svijet suzbiti svim sredstvima, to znai,
pripremiti njegovo ruenje.
Ne samo da se ova isto razorna, iako pozitivna,borba, iju opasnost svi drugi odmah uoe, sudara sa zajednikom obranom,
nego se vodi radi provoenja vlastitih novih predodbi o svijetu, pa zahtijeva i odlune borce. I tako e svjetonazor svoje ideje
dovesti do pobjede samo onda, ako u zajednike redove udrui najhrabrije i najodrjeitije elemente svoga stoljea i svoga
naroda i uvede vrste oblike jake borbene organizacije. Pri tome je svakako potrebno, da on, s obzirom na ove elemente, iz
svoje ope slike svijeta izvue odreene misli, i uoblii ih tako, da se pojave ujedinjene u kratkoj preciznoj krilatici, da bi
posluile novoj zajednici ljudi kao vjeroispovijest. Dok je program jedne, samo politike stranke, recept za sljedee zdrave
izborne rezultate, program nekog svjetonazora znai formulaciju objave rata protiv postojeeg poretka, protiv postojeeg
stanja, ukratko, protiv postojeeg shvaanja svijeta uope.
Pri tome nije neophodno da svaki pojedinac koji se bori za ovaj svjetonazor dobije potpuni uvid i tone spoznaje do zadnje
ideje i tokova misli vode pokreta. Puno je vanije da mu budu pojanjene poneke znaajnije toke stajalita pokreta i da mu
neizbrisivo budu urezane u svijest najvanije smjernice i neophodnost njihovog bezostatnog provoenja, kako bi bio potpuno
proet nunou pobjede svoga pokreta i njegova uenja. Ni pojedini vojnik ne smije svoje misli posvetiti vioj strategiji, ve,
tovie, mora biti odgojen u strogoj disciplini i fanatinom uvjerenju o pravu i snazi svoje stvari i u potpunom povjerenju, isto
se to mora dogoditi i s pojedinim pristaama pokreta velikih razmjera, velike budunosti i najsnanije volje.
Kao to bi malo vrijedila vojska, iji bi svi vojnici bili generali, bilo to zbog njihovog obrazovanja ili uviavnosti,
isto tako malo vrijedi politiki pokret kao zastupnik svjetonazora, ako bi htio biti samo bazen za skupljanje domiljatih
ljudi. Ne, on treba i primitivne vojnike, jer inae ne bi bilo mogue postii unutarnju disciplinu.
Uostalom, bit je organizacije da moe postojati samo onda, ako slui najviem duhovnom vodstvu jedne iroke,
vie osjeajno usmjerene mase. Odred od dvije stotine duhovno sasvim jednako sposobnih ljudi bilo bi na due vrijeme tee
disciplinirati, nego jedan takav od stodevedeset duhovno manje sposobnih i deset vie obrazovanih.
Iz ove je injenice, socijalna demokracija jednom izvukla velike koristi. Ona je otputene iz vojske i tamo ve
disciplinski odgojene pripadnike irokih slojeva naeg naroda, zgrabila i uzela pod svoju isto tako strogu stranaku disciplinu.
I njihova je organizacija predstavljala vojsku asnika i vojnika. Iz vojske otputeni njemaki fziki radnik, postao je vojnik, idovski
intelektualac asnik; Njemake sindikalne inovnike, moglo se viati kao doasnike. Ono to je nae graanstvo promatralo
kimajui glavom, bile su injenice da su marksizmu uvijek pripadale samo takozvane neobrazovane mase, u stvarnosti su to
bile pretpostavke njegova uspjeha. Jer dok su graanske stranke u svojoj jednostranoj duhovnosti predstavljale nesposobnu,
nediscipliniranu bandu, marksizam je od svojeg manje duhovnog ljudskog materijala stvorio vojsku stranakih vojnika, koji
su se slijepo pokoravali svakom idovskom dirigentu, kao nekada njemakom asniku. Njemako graanstvo koje se nikada
nije brinulo o psiholokom problemu, iako u tome visoko nadmono, nije ni sada nalazilo za shodnim razmisliti i prepoznati
dublji smisao, kao i potajnu opasnosti ove injenice. Ba naprotiv, vjerovalo se da e politiki pokret formiran samo iz
krugova inteligencije, ve zbog toga razloga biti vrjedniji i zahtjevniji, te da postoji vie vjerojatnosti, da e dospjeti do
vlasti, nego neka neobrazovana masa. Nije se nikada shvatilo, da se snage politike stranke nipoto ne nalaze u po mogunosti veoj i
samostalnijoj duhovnosti pojedinih lanova, nego mnogo vie u discipliniranoj poslunosti, kojom njeni lanovi slijede svoje duhovno vodstvo.
Odluujue je samo vodstvo. Kada se meusobno bore dvije vojne postrojbe, nee pobijediti ona, iji je svaki pojedinac
dobio najvie strategijsko obrazovanje, nego ona, koja ima najpromiljenije vodstvo i istovremeno najdisciplinarnije, slijepo
pokorne i najbolje uvjebane vojne ete.
To je temeljna spoznaja koja svjetonazor pretvara u djelo, koju treba uvijek imati u vidu kod provjere svih
mogunosti.
Ako dakle elimo pobjedu naeg svjetonazora, onda ga moramo preobratiti u borbeni pokret, iji program, logino, mora uzeti
u obzir ljudski materijal koji mu stoji na raspolaganju. to su konani ciljevi i vodee ideje blii, to genijalniji i psiholoki
pravilniji mora biti reklamni program primjeren duama onih, bez ije bi pomoi i najljepa ideja vjeno ostala idejom.
mein kampf
167
Ako narodna ideja od dananjeg nejasnog htijenja, eli postii uspjeh, tada mora iz svojega svijeta misli izvui odreena naela
koja su po svom biu i sadraju sposobna obavezati ire mase ljudi i to one koji sami jame borbu za svjetonazor ove ideje. To je njemako
radnitvo.
Zbog toga je program novog pokreta sveden na neto manje, ukupno, dvadeset i pet naela. Ona su, u prvom redu, kao gruba
skica zahtjeva pokreta namijenjena ovjeku iz naroda, Ona su na neki nain politika vjeroispovijest, koja s jedne strane
propagira pokret, a s druge se osposobljava povezati pridobivene putem zajedniki preuzetih obveza.
Pri tome nikada ne smijemo izgubiti iz vida, da takozvani program pokreta, iako za svoj konanom cilj bezuvjetno pravilan,
u formulaciji mora uzeti u obzir i psiholoke momente, da bi u vrlo kratkom vremenu bio u stanju zadobiti povjerenje, pa
odreena naela mogu biti i drugaije obraena, obuhvaena i bolje formulirana. Meutim, svaki se takav pokuaj moe
pokazati sudbonosnim. Jer se time neto, to bi trebalo biti vrsto i nepokolebljivo, preputa diskusiji u kojoj se, ako se pobija
i jedina toka i ne predlae nita novije i bolje, gubi vjerodostojnost dogmatskog tvrenja, a beskrajne rasprave vode ka opoj
zbrci i pomutnji. U takvom sluaju preostaje samo odvagnuti, to je bolje: jedna nova sretnija formulacija, koja uzrokuje
nesuglasice u pokretu, ili jedan trenutno moda ne ba i najbolji oblik, ali koji predstavlja zatvoren nepokolebljiv, iznutra
jedinstveni organizam. Svaki istraiva e priznati da treba vie cijeniti ovo zadnje. A kako se kod preinaka uvijek radi samo o
vanjskim oblicima, takve e se korekture initi uvijek moguim i poeljnim. Konano, zbog povrnosti ljudi postoji velika opasnost,
da u ovoj isto vanjskoj formulaciji programa uoe samo vanije zadae pokreta. Time se voljne snage za provoenje ideje povlae u
pozadinu, a aktivnost, koju je trebalo poduzeti prema van, gubi se u unutarnjim programskim borbama.
Kod jednog uenja stvarno velikih razmjera, manje je tetno zadrati stav, pa ako on ba sasvim i ne odgovara
stvarnosti, nego da se poboljanje, prethodno vaeeg granitne vrstine, izloi diskusiji sa svim njenim najgorim posljedicama.
To nije mogue, prije svega, tako dugo, dok se pokret sam jo bori za pobjedu. Jer kako se moe ljude koji slijepo vjeruju
uvjeriti u tonost jednog uenja, ako se stalnim izmjenama na fasadi graevine iri nesigurnost i sumnja?
Ono najvanije se ne smije traiti u vanjskom obliku, nego uvijek u unutarnjem smislu. A taj je nepromjenljiv; i
samo se u njegovom interesu moe eljeti da se pokret, dri podalje od svih razornih i nesigurno zaetih procesa i tako, zadri
nuno potrebnu snagu za svoju obranu.
I ovdje se moe uiti od katolike crkve. Iako njena uena graevina u nekim tokama, djelomino i sasvim suvinim,
dolazi u koliziju s egzaktnom znanou i istraivanjem, ona ipak nije spremna rtvovati ni slog svojih pravila i pouaka. Ona
je tono shvatila da se snaga njezina otpora ne nalazi u veem ili manjem prilagoavanju nekim znanstvenim rezultatima, koji
se u stvarnosti vjeito kolebaju, ve, mnogo vie, u vrstom pridravanju jednom utvrenih dogmi koje svemu tome i pridaju
karakter vjere. Tako je danas jaa nego ikada. Moe se ak i proreci, da e u masi, koja, pri pojavama bijega, bjei od prikaza,
ona sama uvijek izvojevati slijepu privrenost i pokazati se mirnom lukom.
Tko dakle stvarno i ozbiljno eli pobjedu narodnog svjetonazora, taj ne mora samo shvatiti da je za zadobivanje takvog uspjeha,
kao prvo, podoban samo borbeno sposoban pokret, nego i, kao drugo, da e on ustrajati samo onda, ako kao temelj bude imao nepokolebljivu
sigurnost i vrstou svoga programa. On se ne smije usuditi, dotinom duhu vremena, svojom formulacijom davati koncesije, nego mora, jedan
zadovoljavajue naeni oblik zadrati zauvijek, u svakom sluaju dotle, dok se ne okruni pobjedom. Prije toga, svaki pokuaj razilaenja
oko provoenja i svrhovitosti jedne ili druge toke programa, razbija zaokruenost i borbenu snagu pokreta u masi, u kojoj
njezine pristalice sudjeluju u unutarnjoj raspravi. Time nije reeno, da jedno danas provedeno poboljanje, ne bi ve sutra
moglo biti podvrgnuto kritikim provjerama, da bi se prekosutra moda ponovno nala bolja zamjena. Tko ovdje jednom
prekorai granice, otvara slobodan put iji je poetak poznat, ali se zavretak gubi u beskraju.
Ovo vana spoznaja, morala je nai svoju primjenu u mladom nacionalsocijalistikom pokretu. Nacionalsocijalistika
njemaka radnika stranka, prihvatila je svojim programom dvadeset i pet teza kao osnovicu koja mora biti postojana i nepokolebljiva.
Zadatak dananjih i buduih lanova naega pokreta ne smije se sastojati u kritikoj obradi ovih naela, ve vie u njihovoj
obvezatnosti. Inae bi sljedea generacija, istim pravom, mogla troiti svoju snagu na isto formalnom radu u stranci, umjesto
da pokretu privede nove pristalice, a time i nove snage. Za veliki broj pristalica se bit naeg pokreta manje sastoji u slovima
naih naela, a mnogo vie u smislu kojeg smo im u stanju dati.
Za sve ove spoznaje mladi pokret zahvaljuje ponajprije svojem imenu, a tek nakon njega dobro sastavljenom programu, na emu je
i utemeljen nain njegova irenja. Da bi se narodnim idejama pomoglo da pobjede, mora biti osnovana narodna stranka, stranka koja se ne
sastoji samo iz intelektualnih voa, nego takoer i od fzikih radnika.
Svaki bi pokuaj za ostvarenja narodnih zamisli bez jedne takve snane organizacije bio neuspjean, kao to je
bio u prolosti, kao to je danas i kao to e biti u budunosti. Ali time pokret dobiva ne samo pravo nego i dunost, osjeati
se prethodnicom a time i reprezentantom ove ideje. Koliko god da su osnovne zamisli nacionalsocijalistikog pokreta bile
narodne, toliko su istovremeno i narodne zamisli nacionalsocijalistike. Ako Nacionalsocijalizam eli pobijediti, mora bezuvjetno
i iskljuivo priznati sve ove odredbe. On ovdje, u svakom sluaju, nema samo pravo, nego i dunost, najotrije naglaavati
injenicu, da je svaki pokuaj zastupanja narodne ideje izvan okvira Nacionalsocijalistike njemake radnike stranke
(NSDAP-a) nemogu, a u najveem broju sluajeva poiva i na prijevari.
Ako danas netko pokretu predbacuje, da se ponaa kao da je zakupio narodnu ideju, na to postoji samo jedan jedini
odgovor:
adolf hitler
168
Ne samo zakupio, nego stvorio za praksu!
Jer, ono to se do sada shvaalo po tim pojmom, nije ni najmanje bilo podobno utjecati na sudbinu naega naroda,
jer je svim tim idejama nedostajala jasna jedinstvena formulacija. Radilo se uglavnom samo o pojedinanim nepovezanim
spoznajama, s manjom ili veom tonou, koje su nerijetko meusobno bile proturjene i ni u kom sluaju nisu meusobno
bile unutarnje povezane. Da je ova povezanosti postojala, one u svojoj slabosti nikada ne bi uspjele na tome zasnovati i
izgraditi pokret.
A to je ostvario samo nacionalsocijalistiki pokret.
*
Kada danas sve mogue udruge i udrugice, grupe i grupice, a to se mene tie i velike stranke, svojataju rije
narodni ve je i to slijed djelovanja nacionalsocijalistikog pokreta. Bez njegova rada, svim ovim organizacijama rije narodni,
nikada ne bi pala ak ni na pamet. Oni njome ne bi mogli nita ni predoiti, a naroito njihove vodee glave ne bi prema toj rijei
bile ni u kakvom odnosu. Tek je NSDAP ovom pojmu dao sadrajnu teinu, zbog koje je danas u usta uzimaju svi mogui ljudi;
ona je, prije svega, svojom uspjenom promidbom dokazala i pokazala snagu narodnih misli, tako da vlastita gramzljivost
drugih prisiljava da i oni ele initi neto slino.
Kao to su do sada sve stavljali u slubu svojih majunih izbornih pekulacija, tako je za ove stranke i izraz
narodni postao samo vanjska uplja krilatica, kojom pokuavaju izjednaiti promidbenu snagu nacionalsocijalistikog
pokreta s vlastitim lanstvom. Jer samo ih brige za vlastiti opstanak, kao i strah od napredovanja naeg pokreta noenog
novim svjetonazorom ije sveope znaenje oni shvaaju kao iskljuenje, prisiljava da stavljaju u usta rije koju prije osam
godina nisu poznavali, prije sedam godina je ismijavali, prije est prikazivali kao budalatinu, prije pet suzbijali, prije etiri
mrzili, prije tri proganjali, da bi je sada, konano, prije dvije godine i sami prisvojili i, zdruenu s njihovim ostalim govornim
blagom, koristili kao borbeni ratni pokli.
Jo se i danas mora neprekidno dokazivati da svim tim strankama nedostaje bilo kakav pojam to njemakom narodu
nuno initi. Najbolji dokaz za to je njihova povrnost kojom rije narodni uzimaju u svoje labrnje.
Nimalo pri tome nisu neopasniji svi oni koji se okolo povlae kao prividno narodni, kuju fantastine planove koji se najee
ne oslanjaju ni na to, osim na neku fksnu ideju, koja bi po sebi mogla biti dobra, ali u svojoj izoliranosti ona je beznaajna za
osnivanje jedne velike jedinstvene borbene zajednice, a ni u kom sluaju nije podobna izgraditi jednu takvu. Ovi ljudi, koji,
dijelom svojim mislima, dijelom iz proitanoga, smijeaju program, esto su opasniji nego otvoreni neprijatelji narodne ideje.
Oni su u najboljem sluaju neplodni teoretiari, a najee ak pustopani hvalisavci koji nerijetko vjeruju, da e uzavrelim
bradama i pragermanskim prenemaganjem maskirati duhovnu i misaonu upljoglavost svog djelovanja i svojih mogunosti.
Usprkos svim tim neprikladnim pokuajima, dobro je vratiti se u sjeanjima vremenu u kojem je mladi
nacionalsocijalistiki pokret poeo svoju borbu.
mein kampf
169
Glava 6.
PRVE BORBE - ZNAENJE GOVORA
O
d prvog velikog skupa odranog 24. veljae 1920. u Hofbruhausfest dvorani nismo se jo ni ohladili, a ve su poele
pripreme sljedeeg. Dok je do tada u gradu kao to je Mnchen, bilo jedva mogue, odrati mali skup jedanput
mjeseno ili ak svakih etrnaest dana, sada je trebalo svakih osam dana, dakle jednom tjedno odrati veliki masovni skup.
Ne moram vam ni rei da nas je pri tome neprekidno muila jedina briga: Hoe li doi ljudi, hoe li nas sluati?, iako sam
osobno ve tada bio nepokolebljivo uvjeren, da e, kad su ve tu, onda i ostati, i pratiti govor.
U to vrijeme poprimila je Mnchener Hofbrufest dvorana za nas Nacionalsocijaliste skoro posveeno znaenje.
Svaki tjedan skup, skoro uvijek u ovoj dvorani i svaki puta je bila sve popunjenija, a ljudi paljiviji! Polazei od ratne
krivnje, o kojoj se tada vie nitko nije brinuo, pa sve do mirovnih ugovora, bilo je skoro obraeno sve to bi na bilo koji
nain koristilo agitatorskoj ili idejnoj svrhovitosti. Posebno je velika pozornost bila poklanjana samim mirovnim ugovorima.
O tome to je sve mladi pokret masama neprekidno proricao i kako se to sve do sada skoro i ostvarilo. Danas se o tim stvarima
moe lako govoriti ili pisati. Tada je javno, masovno okupljanje, u kojem se nisu nalazili malograani, nego razjareni proleteri
na temu Versailleski mir znailo napad na Republiku i oznaku reakcionarne, ako ne i monarhistike spodobe. Ve kod prve
reenice, koja se bavila kritikom Versaillesa, mogle su se uti stereotipne upadice: A Brest - Litowsk?, Brest - Litowsk?.
Tako je masa urlala i urlala sve dok nije promukla, ili je referent konano odustao od pokuaja uvjeravanja. Da ovjek od
oaja zbog takvog naroda lupa glavom o zid! Nisu htjeli sluati, nisu htjeli razumjeti, da je Versailles sramota i ponienje,
ak ni to, da ovaj diktat znai neuvenu pljaku i izrabljivanje naeg naroda. Marksistiko razorno djelovanje i neprijateljski
otrovna promidba, doveli su ove ljude izvan svakog razuma. Uz to, nije ih se smjelo ni tuiti. Kako je bila neizmjerno velika
krivnja druge strane! I to je graanstvo poduzelo da bi uinilo kraj ovom stranom raspadu, suprotstavilo mu se i oslobodilo
put boljem, temeljitijem objanjenju istine? Nita, i opet nita! Nisam ih tada nigdje vidio, sve ove velike dananje narodne
apostole. Moda su oni razgovarali na posijelima, na ajankama ili u krugovima istomiljenika, ali tamo gdje bi morali biti,
meu vukovima, tamo se nisu usudili; osim kad bi se pruila prilika da s njima mogu zavijati.
Meni osobno je tada bilo jasno da bi u maloj bazi koju je isprva osnovao pokret, moralo bezuvjetno biti raieno
pitanje ratne krivnje i to raieno u smislu povijesne istine. Kako je pokret ve prenio irokim masama istinu o mirovnom
ugovoru, bila je to ve pretpostavka za njegov budui uspjeh. Tada, kad su u ovom miru jo svi vidjeli uspjeh demokracije,
moralo se stvoriti suprotni front, da bi se u ljudske mozgove ovaj ugovor zauvijek usadio kao neprijatelj, da bismo kasnije,
kad bude otkrivena gorka istina ovog prevarantskog lanog posla i njegova gola neuljepana mrnja, podsjeajui na nae
tadanje stajalite, stekli njihovo potpuno povjerenje.
Ve u to vrijeme, zauzeo sam stajalite, da u svim vanim principijelnim pitanjima, u kojima je itavo javno miljenje zauzima-
lo krivo dranje, osnujem suprotni front, bez obzira na popularnost, mrnju ili borbu protiv njega. NSDAP nije smio postati
sudski straar javnog mnijenja, ve je trebao postati njegov gospodar. Ne sluga mase, nego njen gospodar.
Naravno da postoji, a posebno za svaki jo slabi pokret, visoko iskuenje u trenutcima, u kojima je nadmonom protivniku
uspjelo, svojim umijeem zavoenja, natjerati narod jednom bezumnom odlukom ili krivim dranjem, da sudjeluje i uzvikuje,
osobito onda kad za to postoje razlozi - pa makar i samo prividni protiv uvaavanja naela mladog pokreta. Ljudski kukaviluk
e revno traiti takve razloge, i skoro uvijek e neto nai, to e mu dati potvrdu prava i na vlastito stajalite iz kojega e
rado nainiti zlodjelo.
Nekoliko puta sam doivio takve sluajeve u kojima je bila potrebna najjaa energija, da brod pokreta ne ude u umjetno
izazvanu opu struju ili bolje, da ga ona ne povue za sobom. Posljednji je puta naem paklenom tisku, koji je za egzistenciju
njemakog naroda bio Hekuba, uspjelo junotirolsko pitanje uzdii do znaenja, koje je njemakom narodu moralo postati
kobno. Bez razmiljanja za iju slubu skrbe, mnogi su se takozvani nacionalni ljudi, stranke i udruge prikljuili idovskom
kukavikom javnom miljenju i larmi i tako bezumno pripomogli potpori borbe protiv sustava, koji smo mi Nijemci u ovom
dananjem stanju, upravo osjetili kao svijetli trenutak ovog propalog svijeta. Dok nam je internacionalni idovski svijet,
polako ali sigurno, stezao grkljan, urlali su nai takozvani domoljubi protiv ovjeka i sustava, koji se usudio barem na
jednom mjestu ove Zemlje sprijeiti idovsko slobodno - zidarsko opkoljavanje i ovom internacionalnom otrovu suprotstaviti
nacionalni otpor. Za slabe karaktere je bilo lako i privlano, okrenuti jedro prema vjetru i kapitulirati pred povicima javnog
miljenja. Radilo se o kapitulaciji! Iako to ljudi zbog svoje unutarnje pokvarenosti i zloe nee priznati, moda ak ni samima
sebi, pa ostaje istina da su samo kukaviluk i strah kojim je idov kod naroda postigao raspoloenje za ustankom, pridonijeli
njihovoj suradnji. Svaka druga objanjenja su bijedne isprike krivice svjesnog malog grjenika.
Bilo je Neophodno potrebno eljeznom akom razbiti pokret, da bi ga se ouvalo od pokvarenosti ovih nakana.
Pokuati takav preokret svakako nije jako popularno u trenutku kad javno mnijenje, gonjeno svim snagama, raspiruje vatru
samo u jednom smjeru: da, on je i za hrabre ponekad smrtno opasan. No, nemali broj ljudi u povijesti, postao je ba u takvim
adolf hitler
170
trenutcima krevito vrst, pa je potomstvo imalo dobar povod da im zahvaljuje na koljenima.
A pokret mora raunati s tim, a ne s trenutnim oduevljenjem dananjice. Moe biti da e se u takvim trenutcima
ponetko i uplaiti; samo, on nikada ne smije zaboraviti, da nakon svakog takvog trenutka dolazi i izbavljenje, i da pokret, koji
eli obnoviti svijet, ne slui trenutku, nego budunosti.
Pri tome se moe zakljuiti, da su najvei i najtrajniji uspjesi u povijesti bili uglavnom oni koji su na samom poetku
naili na razumijevanje, jer su se otro suprotstavili stavovima i volji opeg javnog mnijenja.
To smo tada mogli iskusiti ve prvog dana naeg javnog nastupanja. Mi stvarno nismo moljakali naklonost masa
nego smo se svuda suprotstavljali ludilu ovog naroda. Skoro je uvijek bilo tako, kada sam tih godina stupao pred skupove
ljudi, koji su vjerovali u suprotnost onoga to sam htio rei, a htjeli su suprotno i od onoga u to sam vjerovao ja. Morao sam
rijeiti zadatak da u dva sata vremena, udarom na udar, izvuem iz dvije, tri tisue ljudi njihovo dosadanje uvjerenje, sruim
temelje njihovih pogleda, te ih konano prevedem na tlo naeg uvjerenja i naeg svjetonazora.
Tada sam u vrlo kratkom vremenu nauio neto vano, naime, neprijatelju treba izbiti oruje, njegove odgovore, iz ruke
trenutnim uzvraanjem. Uskoro e se primijetiti da nai protivnici, posebno oni u obliku diskutirajuih govornika, nastupaju
sasvim odreenim repertoarom u kojem su uvijek spomenute ponavljane zamjerke protiv naeg pokreta, tako da istovjetnost
ovog postupka upuuje na svjesno ciljano jedinstveno kolovanje. Tako je i bilo. Tu smo mogli upoznati nevjerojatnu
discipliniranost promidbe naih protivnika pa se jo i danas ponosim, da sam naao sredstvo, ne samo da ovu promidbu
onesposobim, nego da s njom potuem i njezine stvaratelje. Dvije godine kasnije, bio sam gospodar ove umjetnosti.
Bilo je jako vano, da si prije svakog govora razjasnim mogui sadraj i oblik rasprave kao i oekivane suprotne
prigovore, koje bezostatno moram temeljito kritizirati ve u vlastitom govoru. Pri tome je bilo svrhovito da mogue prigovore
i sam iznesem, i dokaem njihovu neodrivost; tako je lake pridobiti sluatelja, inae iskrena srca koji je prepunjen nauenim
prigovorima i ve ukorijenjenim miljenjima, ako se njegovom mozgu odmah unaprijed kae rjeenje, do kojeg on sam, tako
prepariran, ne bi mogao doi. Utuvljena mu stvar, bude opovrgnuta sama od sebe, a pozornost mu se sve vie usmjerava na
predavanje.
To je bio razlog, zbog kojega sam ve nakon svoga prvog predavanja o Versailleskom mirovnom ugovoru, kojega sam jo kao
takozvana obrazovna osoba drao vojnicima, predavanje izmijenio pa sam od tada ee govorio o mirovnim ugovorima
u Brest - Litowsku i Versaillesu. Jer sam nakon vrlo kratkog vremena, ve u tijeku govora o ovom mom prvom predavanju,
mogao zakljuiti , da ljudi o mirovnom ugovoru u Brest - Litowsku ustvari nita i ne znaju, jer je spretnoj promidbi njihovih
stranka uspjelo, upravo ovaj ugovor prikazati kao najsramniji akt silovanja na svijeta. Samo ustrajnosti kojom se irokoj
masi neprestano prenosila ova la treba pripisati da su milijuni Nijemaca u Versailleskom ugovoru vidjeli vie osvetu za nae
poinjene zloine u Brest - Litowsku, ime je svaka stvarna borba protiv Versaillesa primana kao nepravedna, a u mnogo
sluajeva izazivala je i najiskrenija moralna razoarenja.
I to je bio dodatni razlog, da se u Njemakoj mogla udomaiti isto toliko bestidna kao i strana rije reparacija. Ovo lano
licemjerstvo inilo se milijunima nahukanih sunarodnjaka doista kao izvrenje vie pravde. Uasno, ali tako je bilo! Najbolji
je dokaz za to bio uspjeh promidbe koju sam uveo protiv mirovnog Versailleskog ugovora, a koji sam unaprijed razjasnio
ugovorom o Brest - Litowsku. Usporedio sam oba ugovora, toku po toku i pokazala se bezgranina humanost jednog,
nasuprot neljudske strahote drugog i uinak je bio potpun. O toj sam temi tada govorio na skupovima pred dvije tisue
ljudi izmeu kojih su me esto pogaali pogledi tri tisue i esto neprijateljskih oiju. Tri sata kasnije, imao sam pred sobom
uzburkanu masu punu najsvetije pobune i neizmjernog gnjeva. Ipak je iz srca i mozgova gomile, koja je brojila na tisue ljudi,
iupana velika la i umjesto nje, usaena istina.
Oba predavanja, naime ono o Stvarnim razlozima svjetskog rata i o Mirovnim ugovorima u Brest - Litowsku i
Versaillesu drao sam najvanijim, tako da sam ih uvijek u novoj obradi ponavljao na tucete, dok barem o toj temi meu
ljudima nije bilo proireno odreeno jasno i jedinstveno shvaanje, iz ega je pokret dobio i svoje prve lanove.
Ovi su skupovi meni samom bili vrijedni, jer sam se polako izgradio u govornika masovnih skupova, pa su mi se
izvjetili i dranje i geste koji su zahtijevali vei prostor koji moe primiti na tisue ljudi:
U to vrijeme, kako sam ve naglasio, osim u uskim krugovima, nisam vidio razjanjenje u tom smjeru u strankama,
kojima su danas puna usta zasluga, kao da su oni pridonijeli promjeni javnog mnijenja. Ako je neki takozvani nacionalni
politiar negdje i odrao predavanje u tom smjeru, tada je to bilo samo u krugovima, koji su ve bili njegova uvjerenja i
kojima je izneseno predstavljalo moda samo uvrenje ve postojeeg vlastitog miljenja. Tada se, meutim, nije radilo o
tome, nego iskljuivo o tome da se prosvjeivanjem i promidbom pridobiju ljudi koji su i do sada svojim odgojem i razumom
stajali na suprotnoj strani.
U slubu ovog prosvjeivanja stavljen je i na letak. Ve sam u vojnoj grupi sastavio letak usporeujui meusobno
mirovni ugovoru Brest - Litowsku s Versailleskim, koji je tiskan u dovoljno velikoj nakladi namijenjenoj raspaavanju. Kasnije
sam otuda preuzeo zalihe i za stranku, pa je i ovdje uinak bio izvrstan. To su pokazali i prvi skupovi jer su stolovi bili
prekriveni svim moguim letcima, novinama, brourama itd. Ipak, glavno teite je bilo na izgovorenoj ivoj rijei. Istina je,
da je jedino ona u stanju nainiti velike preokret i to iz opih psiholokih razloga.
mein kampf
171
Ve sam u prvom tomu istaknuo, da su svi veliki svjetski prevrati nastali ne putem pisane, nego putem izgovorene
rijei. Otuda se u dijelu tiska povela i dua rasprava, u kojoj su, naravno, nae graanske mudre glave, zastupale posebno
otro stajalite protiv takve tvrdnje. Ve sm razlog, zbog kojeg se to dogodilo, prokazuje skeptika. Jer graanska inteligencija
protestira protiv takvog shvaanja, da, samo zato, jer njoj samoj vidljivo nedostaje snaga i sposobnost za masovni utjecaj
putem izgovorene rijei, budui se sve vie bacila na isto pisanu djelatnost i izbjegava pravi agitatorski govor. Takav obiaj,
s vremenom, bezuvjetno vodi tome, to nae graanstvo danas i odlikuje, naime gubljenju psiholokog instinkta za masovno
djelovanje i masovni utjecaj.
Dok govornik iz gomile u kojoj on govori, prima stalne korekture svog predavanja, tako, to na licima svojih
sluatelja moe izmjeriti u kojoj mjeri oni razumiju njegovo izlaganje i da li utisak i djelovanje njegovih rijei vodi eljenom
cilju, dotle pisac uope i ne poznaje svoje itatelje. Zbog toga on ve od poetka nee moi raunati na gomilu ljudi, koja
mu se nalazi pred oima, nego e svoje zakljuke drati vrlo uopenima. On time do odreenog stupnja gubi na psiholokoj
fnoi, a zatim i na uglaenosti. Stoga e, openito govorei, sjajni govornik biti jo bolji pisac, nego sjajni pisac govornik,
osim, ako se u ovoj umjetnosti trajno ne uvjebava. Zna se, da je ljudska masa po sebi lijena, tromo se zadrava na kolosijeku
starih navika i sama od sebe vrlo nerado posee za neim napisanim, ako joj nije preporueno ono to ovjek i sam vjeruje
i ne donosi ono, emu se i ne nada. Zato e neki rukopis, s odreenom namjerom, najee proitati oni ljudi, koji su i sami
tako usmjereni. Samo letak ili plakat, mogu zbog svoje kratkoe raunati da e im i neki neistomiljenik posvetiti trenutak
pozornosti. Mnogo vee izglede ima slika, i to u svim oblicima, ak sve do flma. Ovdje ne treba uloiti puno umnog rada;
dovoljno je gledati, eventualno itati kratke tekstove, i zato e mnogi biti prije spremni primati slikovne predstave, nego
itati podue tivo. Slika u puno kraem vremenu, skoro bife rekao jednim udarcem, donosi razjanjenja, do koga ovjek iz
napisanog dolazi tek nakon dugotrajnog itanja.
Najhitnije u svemu tome je, to zapis nikada ne zna u ije e doi ruke, a ipak mora zadrati svoj oblik. Djelovanje
e biti openito uzevi, utoliko vee, to e vie odgovarati razini i udi njegovih itatelja. Knjiga koja je namijenjena irokim
masama.
mora zato od poetka, pokuati stilom i tonom djelovati drugaije, nego djelo namijenjeno viim intelektualnim slojevima.
Samo se u ovoj vrsti sposobnost prilagodbe napisane rijei pribliava izgovorenoj. Govornik moe, to se mene tie,
obraditi istu temu kao i knjiga, on e ipak rijetko kada, ako je velik i genijalan narodni govornik, jedva dva puta isti prigovor
ili istu materiju ponoviti u istom obliku. On e si uvijek dozvoliti da ga ponese iroka masa, da mu odatle rijei poteku prema
osjeanju koje mu je potrebno, da bi svojim dotinim sluateljima govorio u srca. Pogrijei li jo i malo, pred njim je uvijek
djelotvorna korektura. Kako sam ve rekao, on mora proitati s lica svojih sluatelja, prvo, razumiju li to govori, drugo, moe
li ga mnotvo pratiti, i tree, koliko li ih je uvjerio u istinitost iznesenog.
Vidi li, prvo, da ga ne razumiju, njegovo objanjenje mora biti tako primitivno i jasno da ga mora shvatiti i posljednji;
osjea li, drugo, da ga ne mogu pratiti, gradit e svoje misli polagano i oprezno sve dok i najslabiji od svih vie ne bude
zaostajao; i tree, ako mu se uini da sve ono to je ispredavao ba i nije uvjerljivo, to esto mora ponoviti, uvijek ponovno
u novim primjerima; njihove prigovore koji nisu izgovoreni, ali ih on osjea, sam iznijeti i tako dugo pobijati, opovrgavati i
slamati dok i posljednja opozicijska grupa svojim dranjem i izrazom lica, ne kapitulira pred ovim dokaznim postupkom.
Nerijetko se u takvim sluajevima kod ljudi radi o svladavanju predrasuda, koje nisu utemeljene u njegovom razumu, nego
su veinom nesvjesno poduprte osjeajem. Svladati ove zaprjeke instinktivne odvratnosti, osjeaja mrnje ili predrasuda
odbojnosti, tisuu je puta tee, nego ispravak pogrenog i zbrkanog znanstvenog miljenja. Krivi pojmovi i loe znanje se
mogu ukloniti pouavanjem. Otpore osjeaja nikada. Na ove tajnovite snage moe djelovati samo apel sam; a taj jedva da
moe ikada postii pisac, ve gotovo jedino i samo govornik.
Najuvjerljiviji dokaz za to je injenica, da unato vrlo dobro opremljenom graanskom tisku, koji u neuvenim
milijunskim nakladama preplavljuje na narod, on nije mogao sprijeiti iroke mase, da postanu najei neprijatelj ovog
graanskog svijeta. Cijela bujica novina i sve knjige koje godinu za godinom stvara intelektualizam, otklizale su u milijune
najniih slojeva, kao voa s nauljene koe. To moe biti dvojaki dokaz: Ili se to zbiva zbog netonosti sadraja ovog itavog
uinka naeg graanskog svijeta, ili nemogunou da se samo putem knjievnosti prodre u srca irokih masa, u svakom
sluaju pogotovo onda, ako je ta knjievnost psiholoki bezbojna, kakva je upravo ova.
Oni ne ele priznati (kao to su to pokuale jedne velike njemake nacionalne novine u Berlinu) da upravo marksizam,
i to posebno djelovanjem osnovnog Marxovog djela daje protudokaz ovoj tvrdnji. Jedan rijetko krivi nazor nije mogao biti
povrnije poduprt. Ono to je marksizmu dalo zauujuu mo nad irokim masama, nipoto nije formalno pismeno djelo
idovskog misaonog rada, nego mnogo vie gnjusni govorniki promidbeni valovi, koji su se tijekom dugih godina dokopali
irokih masa. Od sto tisua njemakih radnika, djelo ovog u prosjeku jo ne poznaje ni sto. Tisuu su ga puta vie studirali
intelektualci, a naroito idovi, nego prave pristalice pokreta iz niih slojeva. Ovo djelo nije ni napisano za iroke mase, nego
iskljuivo za intelektualno vodstvo idovskog osvajakog svjetskog stroja. Njih se napaja drugim gorivom: tiskom. A ono to
marksistiki tisak razlikuje od naega graanskog, to je to marksistiki tisak piu agitatori, a graansku bi agitaciju rado provodili
putem pisara. Socijaldemokratski lokalni redaktor, koji u redakciju dolazi gotovo uvijek iz skuptinske sale, poznaje svoj ljam
adolf hitler
172
kao nitko drugi. Ali graansko piskaralo, koje iz svoje pisarnice izlazi pred iroku masu, razboli se ve i od njenog vonja, pa
je svojom pisanom rijeju pred njom nemoan.
Ono to je marksizmu privuklo milijune radnika, manje je nain pisanja marksistikih crkvenjaka, ve, mnogo vie,
neumoran i stvarno ogroman promidbeni rad desetaka tisua neumornih agitatora, poevi od velikog apostola - hukaa,
pa sve do malih sindikalnih inovnika, povjerenika i govornika - diskutanata; to su stotine tisua skupova na kojima su u
prepunim gostionicama stojei na stolovima, ovi narodni govornici udarali po masama i predobro znali kako izruiti svoja
basnoslovna znanja ovom ljudskom materijalu, a to ih je stavilo u priliku da izabere najbolje oruje za napad na tvravu
javnog mnijenja. Osim toga, bile su tu i gigantske masovne demonstracije, povorke malih ljudi kojima su upeatili ponosno
uvjerenje da je i mali crv lanak velikog zmaja, pred ijim e plamenim dahom omrznuti graanski svijet nestati u ognju i
plamenu, a diktatura proletarijata slaviti posljednju, konanu pobjedu.
Pod utjecajem takve promidbe, izali su ljudi koji su bili spremni i pripremljeni za itanje socijalno demokratskog
tiska, koji nije bio pisan, nego govoren. Jer dok u graanskom taboru profesori, i priueni pisci, teoretiari i pisari svih
vrsta, ponekad pokuavaju i govoriti, u marksizmu govornici ponekad i piu! I upravo e idov, koji ovdje posebno dolazi
u razmatranje, snagu svoje pokvarene dijalektike vjetine i gipkosti, vie upotrijebiti kao agitatorski govornik, nego kao
pismeni stvaratelj.
To je razlog, to graanski novinski svijet (bez obzira to je i sam i to veim dijelom poidovljen i nema ni interesa za stvarno
pouavanje irokih masa) ni najmanje ne utjee na stvaranje stavova irokih slojeva naeg naroda.
Kako je teko unititi osjetljive predrasude, raspoloenja, osjeaje itd. i nadomjestiti ih drugim, o kojima jedva da
ovise mjerljivi utjecaji i uvjeti uspjeha! To moe izmjeriti tankoutni govornik, jer zna, da ak i doba dana dranja izlaganja
moe imati presudni utjecaj na njegovo djelovanje. Isto izlaganje, isti govornik ista tema, djeluju sasvim razliito u deset sati
prije podne, u tri sata poslije podne ili naveer. I ja sam tako kao poetnik sazivao skupove za prije podne i sjeam ga se,
posebno stoga, to smo ga odrali kao protest protiv ugnjetavanja njemakih podruja u mnchenskom Kindl Kelleru.
Bila je to tada najvea mnchenska dvorana i inilo se, veliki poduhvat. Da bi se posebno olakao dolazak pristalicama
pokreta i ostalim, koji su trebali doi, zakazao sam skup u nedjeljno prije podne u deset sati. Rezultat je bio poraavajui,
ali istovremeno i pouan. Dvorana puna, utisak stvarno velianstven, a raspoloenje ledeno hladno; nitko se nije zagrijao,
a ja kao govornik, osjeao sam se duboko nesretan, nedostaje povezanost, nisam mogao uspostaviti ni najmanji kontakt sa
sluateljima. Bio sam uvjeren da nisam loije govorio nego inae, samo, uinak je bio ravan nuli. Potpuno nezadovoljan, iako
bogatiji zajedno iskustvo, napustio sam skup. Probe koje sam i kasnije poduzimao na isti nain, vodile su istom rezultatu.
To meutim, nikoga ne smije uditi. Poe li se u kazalite pogledati predstavu u tri sata poslije podne i na isti komad s istom
postavom naveer u osam sati, bit ete zaueni razliitou djelovanja i utisaka, ovjek fnih osjeaja i sposobnosti uoavanja,
moi e si sam ovo raspoloenje objasniti time, da utisak poslijepodnevne izvedbe nije tako snaan kao onaj veernje. To je
vano zbog toga, to se za kazalite moe rei, da se glumac popodne moda ne trudi toliko kao tijekom veeri. Isto vai i za
flm. Ali flm nije drugaiji poslije podne od onog naveer u devet sati.
Ne, vrijeme samo proizvodi odreeni uinak, kao to na mene isto tako utjee prostor. Ima prostora koji stvaraju
dojam hladnoe iz razloga koje je teko prozrijeti, i ini se kao da svakom stvaranju raspoloenja neto prua jaki otpor
nekim snanim suprotstavljanjem. I tradicionalna sjeanja koja se nalaze u ljudima, omoguuju mjerenje utiska. Tako e
izvedba Parsifala u Bayreuthu sasvim drugaije djelovati na gledatelja, nego ista predstava negdje drugdje na svijetu.
Tajnovita privlanost kue na Festspiel breuljku staroga Markgrafenstadta, ne moe vanjtinom niim biti zamijenjena ili
bar nadoknaena.
U svim se ovim sluajevima, radi o umanjenju vrijednosti slobode volje ljudi. To naravno najvie vai za skupove
na koje dolaze ljudi sa suprotnim voljnim stavovima, i koji, tovie, od sada moraju stei novo htijenje! ini se da se ujutro,
a posebno tijekom dana, voljne ljudske snage opiru jo veom energijom protiv pokuaja silom nametane tue volje i tuih
miljenja. Nasuprot tome, naveer lake podlijeu nekoj vladajuoj snazi jae volje. Stvarno, svaki takvi skup predstavlja
borbu dviju suprotstavljenih snaga. Nadmonoj govornikoj umjetnosti jednog vladajueg apostola, lake e biti privoljeti
ljude novoj volji, ako je i sam iskusio slabost svoje otporne snage na najprirodniji nain, nego onaj koji je potpuno sauvao
svoju duhovnu voljnu vrstinu.
Istoj svrsi slui i umjetno stvoreni tajanstveni sumrak katolike crkve, tinjajua svjetla, dim tamjana, kandila itd.
U ovoj govornikovoj borbi s protivnikom koji odgovara, govornik malo po malo stjee udesnu osjetljivost potrebnu
za psiholoke uvjete promidbe, koja piscima gotovo uvijek nedostaje. Zato napisano u svom ogranienom djelovanju openito
vie slui odravanju, uvrivanju i produbljivanju jednog ve postojeeg shvaanja ili pogleda. Svi stvarno veliki preokreti
nisu izvedeni pisanom rijeju, nego su uglavnom njome bili popraeni.
Ne treba vjerovati da bi ikada dolo do Francuske revolucije samo putem flozofskih teorija, a da ona nije nala
vojsku hukaa predvoenu demagozima najveeg stila, koja je razjarila strasti izmuenog naroda, dok konano nije uslijedila
strana provala vulkana koji je zaprepastio cijelu Europu. Isto tako, ni najvei revolucionarni preokret najnovijeg vremena,
boljevika revolucija u Rusiji, nije uslijedila zbog Lenjinovog pisanja, nego zbog uzavrele mrnje stvorene govornikom
mein kampf
173
djelatnou nebrojenih najveih i najmanjih apostola hukanja.
Nepismeni narod za komunistiku revoluciju nije oduevila teoretska lektira jednog Karla Marxa, nego tisue agitatora, koji
su svi u slubi jedne ideje, uvjerili narod i obeavali mu svijetla nebesa!.
Tako je uvijek bilo i vjeno e ostati.
To potpuno odgovara naoj njemakoj inteligenciji, bez pravog odnosa prema stvarnosti, vjerovati da bi pisac morao
bezuvjetno biti nadreen duhu govornika. Ovo shvaanje je bilo kritizirano u jednim ve spomenutim nacionalnim novinama,
gdje je na sjajan nain bilo ilustrirano, kako se ovjek esto razoara, kada govor nekog priznatog govornika nenadano ugleda
u tisku. To me podsjea na jednu drugu kritiku, koju sam tijekom rata dobio u ruke; ona je govor Lloyda Georgesa, tada jo
ministra oruanih snaga, uzela pod sramotno povealo, da bi dola do duhovitog zakljuka, kako se kod ovog govora, izmeu
ostalog, iskljuivo radi o duhovno i znanstveno manje vrijednom, to jest, banalnom, samom po sebi razumljivom proizvodu.
I tada u malom zaveljaju dobih u ruke nekoliko ovih govora, i morao se slatko nasmijati, znajui da ova psiholoka
remek djela njemakog viteza tinte, nee postii ni duhovni masovni utjecaj, ni razumijevanje. Ovaj ovjek je govore procijenio
iskljuivo po utisku koji su ostavili na njegovu vlastitu blaziranost, dok se veliki engleski demagog prilagoavao masi svojih
sluatelja, a u irem smislu i cijelom niem sloju engleskog naroda, kako bi izazvao to snanije djelovanje. Gledajui s tog
stajalita govore ovog Engleza, bili su to predivni uspjesi, koji su svjedoili o upravo zauujuem poznavanju dua irokih
narodnih slojeva. Njihovo djelovanje je bilo doista probojno.
Usporediti s time bespomono natucanje jednoga Bethmanna Hollwega! Njegovi su se govori dodue inili
domiljatima, ali su u stvarnosti pokazivali samo nesposobnost ovoga ovjeka da govori svom narodu, to on u stvarnosti nije
znao. Unato tome, ovom prosjenom vrapijem mozgu njemake znanosti, naravno, visoko obrazovanom piskaralu, uspjelo
je procijeniti i prosuditi duhovnost engleskog ministra i njegove govore, ciljane masovnom djelovanju, i prema svojem
ovapnjenom znanju, usporediti ga s govorom nekog njemakog dravnika ije je duhovno blebetanje postavio na prihvatljivo
tlo.
Da je Lloyd Georges svojom genijalnou ne samo jednako vrijedan jednom Bethmannu Hollwegu, nego je i tisuu
puta nadmoniji, dokazano je time, to je on u svojim govorima naao naine i izraze koji su mu pomogli otvoriti srca svoga
naroda i omoguili da taj narod konano potpuno slui njegovoj volji. Upravo u primitivnosti ove stvari, izvornosti njezinih
izraajnih oblika i upotrebi lako razumljivih, najjednostavnijih primjera, nalazi se dokaz o nadmonoj politikoj sposobnosti
ovog Engleza. Govor dravnika svom narodu, ne mjeri se prema utisku koji ostavlja na sveuilinog profesora, ve po djelovanju koje postie
u narodu. Samo je to mjerilo genijalnosti govornika.
*
Zauujui razvitak naeg pokreta koji je osnovan ni od ega, tek prije par godina, a danas ve cijenjen, iako
najotrije proganjan od svih vanjskih i unutarnjih neprijatelja naeg naroda, treba pripisati trajnom obziru i primjeni ovih
spoznaja.
Koliko god da je vaan na pisani rad pokreta, ipak e u naem dananjem poloaju vee znaenje imati jedinstveni
i isti odgoj viih i niih voa, nego pridobivanje protivniki raspoloenih masa. Jer samo e si u rijetkim sluajevima neki
uvjereni socijaldemokrat ili fanatiki komunist dozvoliti nabavku neke nacionalsocijalistike broure ili ak knjige, proitati
ih i iz toga stei uvid u na svjetonazor ili prostudirati njegovu kritiku. ak su rijetko itane i novine ako na poetku ne nose
tambilj stranake pripadnosti. To bi uostalom malo koristilo, jer je ukupna slika jednog jedinog broja novina toliko zbrkana
i razbijena da se jednokratnim uzimanjem u ruke, ne smije oekivati nikakav utjecaj na itatelja. Ne smije se i ne treba ni od
koga, gdje ve i pfennig igra neku ulogu, zahtijevati da se samo iz nagona prema objektivnom razjanjenju trajno pretplati
na protivnike novine. To e uiniti jedva jedan od deset tisua. Tek kad se prikljuio pokretu i postao organ stranke i to kao
tekua izvjetajna sluba svoga pokreta, bit e trajno itan.
Sasvim je drugaije s ve reenim letkom. Njega e uzeti u ruke i jedan i drugi, posebno zbog toga to ga dobije besplatno, i
k tome, ako je ve u naslovu plastino najavljena tema o kojoj svi govore. Nakon manje ili vie temeljitom pregledu, moda
e se takvim letkom moi ukazati na nova stajalita i usmjerenja, da, moda i skrenuti pozornost na neki novi pokret. Time e
se i u najpovoljnijem sluaju uiniti samo lagani pomak, ali nikada se nee nekoga staviti pred gotov in. I letak moe samo
neto pobuditi ili na neto ukazati, no, njegovo e djelovanje imati pravi uinak tek ako je povezan s kasnijim temeljnijim
pouavanjem i objanjenjem svojim itateljima. To je i ostat e uvijek masovni skup.
Masovni skup je neophodan ve i zbog toga, to je u njemu pojedinac, koji se prije svega kao budui pripadnik mladog pokreta osjeao
usamljenim i plaio biti sam, po prvi puta dobio sliku vee zajednice, to na veinu ljudi djeluje okrepljujue i ohrabrujue. Isti e ovjek u
okviru odreda ili bataljuna, okruen svim svojim drugovima, lakeg srca poi na juri, nego onaj, koji je potpuno preputen
sam sebi. U oporu se osjea jo uvijek neto sigurniji, iako u stvarnosti protiv toga govori tisuu razloga.
Ali zajednitvo velikih zborova ne jaa samo pojedinca, nego povezuje i pomae izgradnji zajednikog duha.
Mukarac koji je kao prvi zagovornik novog uenja, u svom poduzetnitvu ili radionici, izloen tekim nevoljama, nuno
treba pojaanje, a ono se nalazi u uvjerenju da treba biti lan i borac velikog sveobuhvatnog borbenog tijela. Dojam ovog
adolf hitler
174
borbenog tijela dobiva on po prvi puta samo na zajednikom masovnom zboru. Jer kad on iz svoje male radionice ili velikog
pogona u kojima se osjea sasvim malenim po prvi puta pristupi jednom masovnom skupu i oko sebe vidi tisue i tisue ljudi
istog miljenja i bude kao pripadnik privuen ogromnim djelovanjem sugestivne opijenosti i oduevljenja tri do etiri tisue
drugih, koji mu potvruju vidljivi uspjeh i ispravnost novog uenja, to pobuuje sumnju u istinitost njegova dosadanjeg
uvjerenja i tada i sam potpada maginom utjecaju onoga to oznaavamo rijeju masovna sugestija. U svakom se pojedincu
akumulira volja, enja i snaga tisua drugih. ovjek koji takvom okupljanju pristupa sa sumnjom i kolebljivou, naputa ga
ojaan iznutra. Postao je lan jedne zajednice.
Nacionalsocijalistiki pokret nikada to ne smije zaboraviti, a pogotovo ne smije potpasti pod utjecaj graanskih
glupana, koji sve znaju bolje, pa ipak su proigrali jednu veliku dravu zajedno s vlastitom egzistencijom i gospodstvom
njihove klase. Da, oni su neizmjerno lukavi, mogu sve, razumiju svakog - samo nisu razumjeli jedno, naime, izbjei da
njemaki narod ne padne u naruje marksizmu. Tu su zakazali samilosno i jadno, tako da je njihova sadanja uobraenost samo
nadmenost, koja, poznata kao ponos, uvijek dobro uspijeva zajedno s glupou, na istom drvetu.
Kad ovi ljudi danas izgovorenoj rijei ne pridaju neku naroitu vrijednost, ine to, uostalom, zbog toga, jer su se,
budi Bogu hvala i slava, i sami uvjerili u neuinkovitost svojih vlastitih govora.
mein kampf
175
Glava 7.
HRVANJE S CRVENIM FRONTOM
G
odine 1919/20, a takoer i 1921. osobno sam bio nazoan takozvanim graanskim skupovima. Na mene su ostavljali
uvijek isti utisak, slino kao u mojoj mladosti zapovjeena lica ribljeg ulja. Treba ga uzeti jer je dobro, iako ima
odvratni okus. Kad bi se njemaki narod povezalo konopcem i silom dovelo na zbor i kad bi se do kraja svake ovakve
predstave zakljuala sva vrata i nikoga se ne bi pustilo napolje, moglo bi se moda za nekoliko stoljea postii i uspjeh.
Uostalom, moram otvoreno priznati, da se vjerojatno vie ne bih veselio ivotu i da tada radije ne bih elio biti Nijemac.
Kako to, budi Bogu hvala i slava, ne moe biti, ne treba se uditi da zdrav nepokvaren narod izbjegava graanske masovne
skupove kao vrag svetu vodicu.
Ja sam upoznao ove proroke graanskog svjetonazora i stvarno se i ne udim, ve razumijem, zato govornoj rijei
nisu pridavali nikakav znaaj. Tada sam posjeivao skupove Demokrata, Njemake nacionale, Njemake narodnjake, a
takoer i Bavarske narodnjake (Bavarski centar). Ono to odmah upada u oi je homogena zatvorenost sluatelja. Bili su
to skoro uvijek pripadnici stranke koji su bili nazoni na svakom takvom zboru. Sve je to, bez ikakve discipline, vie liilo
nekom kartakom skupu, nego narodnom skupu, koji ba sada proivljava svoju najveu revoluciju.
Da bi se odralo ovo mirno raspoloenje, referenti su poduzimali sve to se uope moglo poduzeti. Govorili su, ili
bolje, dalo se uglavnom govoriti, stilom nekog duhovitog novinskog lanka ili znanstvenog rada; izbjegavale su se sve jake
rijei, tu i tamo bi se ubacio kakav slabi profesorski vic, pri kojem se asno predsjednitvo obvezatno smijalo, ako ne glasno,
ono bar tiho, draesno, tako prefnjeno prigueno i uzdrano.
I uope, ovo predsjednitvo!
Jednom sam vidio skup u Wagner dvorani u Mnchenu; bio je to javni masovni zbor u povodu uspomene na dane
narodne bitke kod Leipziga. Govor je drao, ili itao, jedan uvaeni stariji gospodin, profesor nekog sveuilita. Na podiju je
sjedilo predsjednitvo. Lijevo monokl, desno monokl, a izmeu njih jedan bez monokla. Sva trojica u tamnim frakovima, tako
da se dobio utisak ili dojam suda koji prijeti vjeanjem, ili sveanih krstitki, u svakom sluaju, neki vie religiozni in posvete.
Takozvani govor, koji bi da je tiskan moda i lijepo djelovao, ali je ovako njegov uinak bio uasan! Ve nakon trietvrt sata
sav skup je lijepo drijemao, tu i tamo prekidan izlaskom ponekog ovjeuljka ili enice, brbljanjem konobarica, ili zijevanjem
sve brojnijih sluatelja. Tri radnika, koja su bila nazona skupu, bilo iz radoznalosti, ili zbog zaduenja, a iza kojih sam se
smjestio, pogledavala su se s vremena na vrijeme, teko suzdravajui grimase, i bocnuvi se konano laktovima potpuno tiho
napustie dvoranu. Vidjelo se na njima, da ni pod koju cijenu ne ele smetati. To ovom drutvu i nije bilo potrebno. Konano se
inilo da se pribliava kraj skupa. Nakon to je profesor, iji je glas bio sve tii i tii, zakljuio svoje predavanje, podie se onaj
izmeu dva monokla, voditelj skupa, i zaori svom snagom njemakim sestrama i brai, kako je velika njegova zahvalnost
i njegovo osjeanje za jedinstveno i predivno predavanje kojim ih je upravo podario gospodin profesor X, ovim bogatim
uitkom kao i temeljitim i dubokim sadrajnim djelom, a koje je u pravom smislu rijei bilo djelo unutarnjeg doivljaja; da,
djelo! Bilo bi pravo nepotivanje ovog sveanog trenutka, da se nakon ovog sjajnog objanjenja, htjelo nastaviti raspravom,
i on je u ime nazonih zamolio da se odustane od rasprave i umjesto toga da zajedniki zapjevaju Mi smo slona narodna
braa, itd. I konano je za rastanak pozvao na pjevanje njemake himne.
I onda su pjevali, a meni se inilo kao da su glasovi ve kod druge strofe bili neto tii, kod refreina su opet snano
nabujali, a kod tree se strofe pojaao moj osjeaj da svi ba i nisu sigurni u tekst.
Ali to ne mijenja na stvari, kad takva pjesma iz punih plua i srca njemake nacionalne due zvoni do neba.
Nakon toga, skup se rasprio, tj. svatko je jurio da im prije izie van, jedni na pivo, drugi na kavu, a ostali na svjei
zrak.
Dabome, van na svjei zrak, samo van! To je bila i moja jedina elja. I to treba sluiti slavljenju junakih borbi
stotina tisua Prusa i Njemaca? Fuj, vrae i opet fuj vrae!
Dabome, da vlast voli takve stvari. To je, naravno, miroljubiv skup. Ministar reda i mira doista se ne mora plaiti da
bi valovi oduevljenja mogli iznenada preskoiti doputenu mjeru graanske pristojnosti, da bi ljudi u opijenosti oduevljeno
mogli pouriti, ne u kafeteriju, u gostionicu, nego ujednaenim korakom marirati u etveroredima ulicama grada uz poklike
ivjela njemaka ast!, te policiji, eljnoj mira, time prirediti neugodnosti.
Ne, s takvim se dravljanima moe uistinu biti zadovoljan.
*
Nasuprot tome, nacionalsocijalistiki skupovi nipoto nisu bili miroljubivi skupovi. Tu su se valovi dvaju
svjetonazora sudarali jedan s drugim i oni nisu zavravali dosadnom, uvijek istom lirom neke patriotske pjesme, nego
fanatinom provalom narodne i nacionalne strasti.
Ve od poetka je bilo vano da se na naim skupovima uvede slijepa disciplina i bezuvjetno osiguranje autoriteta vodstva
adolf hitler
176
skupa. Jer to o emu smo mi govorili nije bilo nemono brbljanje graanskih referenata nego ono ijim smo oblikom i
sadrajem mogli izazvati protivnikov odgovor! A na naem skupu ih je bilo! esto su ulazili u velikom mnotvu, pojedinci
meu njima bili su izazivai, a na svim njihovim licima odraavalo se uvjerenje: Danas emo svriti s vama!
Da, esto su doslovce ulazili u kolonama, ti nai prijatelji crvene boje, s prethodno tono dobivenom zadaom:
veeras porazbijati ovu starudiju i zavriti priu. esto je sve stajalo na otrici maa i samo bezobzirna energija vodstva naeg
skupa i brutalna neuviavnost nae zatite, mogla je uvijek ponovno sprijeiti protivnike namjere.
Imali su sve razloge biti uzrujani.
Ve ih je i crvena boja naih plakata privlaila u nae dvorane. Normalno graanstvo je bilo zaprepateno zbog
toga to smo i mi posegnuli za boljevikim crvenim i u tome je vidjelo dvosmislenu stvar. Njemaki nacionalni duhovi
doaptavali su si tiho sumnju da smo mi u osnovi samo jedna vrsta marksistike igre, moda ak i prikriveni marksisti ili
bolje socijalisti, jer razliku izmeu socijalizma i marksizma, nisu ove glave shvatile ni do danas. Naroito kad se jo i otkrilo
da se mi na naim skupovima ne obraamo s: Dame i gospodo, nego samo: Narodni drugovi i drugarice, a meu sobom
govorimo samo o stranakim drugovima, to je mnogim naim protivnicima bio dokaz marksistike slabosti. Koliko li smo
se samo puta tresli od smijeha zbog ovih jednostranih plaljivih graanskih zeeva, posebno u pogledu duhovitog rjeenja
zagonetke o naem podrijetlu, naim namjerama i naim ciljevima.
Crvenu boju plakata izabrali smo nakon tonog i temeljitog razmiljanja kako bismo time razdraili i izazvali Ljevicu, doveli
je do negodovanja i tako ih namamili da dou na nae skupove, ak da ih i razore, jer smo bar na taj nain mogli razgovarati
s ljudima.
Bilo je zabavno sve ove godine pratiti zbunjenost, ak i bespomonost naih protivnika s njihovom vjeno klimavom
taktikom. Najprije su od svojih pristalica zahtijevali da se na nas ne obaziru, a nae skupove izbjegavaju.
To su uglavnom i slijedili.
Kako su meutim tijekom vremena pojedinci ipak dolazili, a njihov se broj polagano, ali sve vie, uveavao, a utisak
naeg uenja bio vidljiv, postale su njihove voe malo po malo sve nervozniji i nemirniji, tvrdoglavo uvjereni da se ovaj
razvoj nee smjeti vjeito gledati, nego mu terorom treba pripremiti kraj.
Nakon toga su stigli i zahtjevi klasno svjesnom proletarijatu da se na nae skupove ide masovno, kako bi monarhistiko
reakcionarne hukae pogodila aka proletarijata utjelovljenog u njihovim zastupnicima.
Odjednom su nai skupovi i trietvrt sata prije poetka bili ispunjeni radnicima. Liili su bavi baruta, koja je
svakog trena mogla odletjeti u zrak, jer je na njoj ve bio upaljeni ftilj. Ali ipak, bilo je drugaije. Ljudi su ulazili unutra kao
nai neprijatelji, a izlazili, ako ve ne kao nae pristalice, ono ipak zamiljeni, da, postali su kritiki preispitivai ispravnosti
vlastitog nauka. Na kraju je ispalo tako, da su nakon mog trosatnog predavanja i pristalice i protivnici bili stopljeni u jednu
jedinstvenu oduevljenu masu u kojoj je svaki signal za rastjerivanjem bio uzaludan. Sada su se vode dobro uplaile i sve se
opet okrenulo prema onima, koji su se protivili ovoj taktici ukazujui na ispravnost njihovog stava da je jedino bilo ispravno,
radnicima strogo zabranili dolazak na nae skupove.
Od tada, ili vie nisu dolazili, ili ipak manje. Samo, nakon kratkog vremena, cijela je igra je poela ispoetka.
Nisu se drali zabrane, drugovi su dolazili sve vie, i konano su opet pobijedile pristalice radikalne taktike. Trebali smo biti
rastjerani.
Kad se nakon dva, tri, esto i osam ili deset skupova pokazalo da je o rastjerivanju lake govoriti nego ga provesti
i da je rezultat svakog pojedinog skupa znaio odronjavanje crvene borbene postrojbe, iznenada se pojavila druga parola:
Proleteri, drugovi i drugarice! Izbjegavajte skupove nacionalsocijalistikih hukaa!.
Ista, vjeno klimava taktika mogla se takoer nai i u crvenom tisku. Uskoro su nas pokuali uutkati jer su se
uvjerili u nesvrhovitost svih ovih pokuaja, te su posegnuli za suprotnim. Svakodnevno nam je nekako bilo spomenuto,
da objasnimo, i to najvie radnicima, potpunu neizvjesnost i smijenost nae egzistencije. Nakon nekog vremena morala su
gospoda osjetiti da nam to, ne samo ne teti, nego, ba suprotno, koristi, jer su se mnogi pojedinci ipak pitali, zato se nekoj
pojavi poklanja toliko rijei, kad je ve toliko smijena! Ljudi su bili radoznali. Stoga su se iznenada zaokrenuli i jedno su
vrijeme prema nama poeli ponaati kao prema istinskim sveopim zloincima ovjeanstva. lanak za lankom u kojima su
nae zloinatvo razjanjavali i uvijek za njega donosili nove dokaze, a skandalozne prie koje su od A do isisavali iz prsta,
trebale su uiniti ostalo. Ali su se nakon kratkog vremena uvjerili u besmislenost ovih napada. U osnovi uzevi, sve nam je to
samo pomoglo da se opa pozornost vie usmjeri na nas.
Tada sam zauzeo stajalite: Sasvim je svejedno, ismijavaju li nas ili grde, predstavljaju li nas lakrdijaima ili
zloincima. Najvanije je da nas spominju, da se neprestano nama bave i da se, malo po malo, u oima radnika samih, stvarno
javljamo kao sila s kojom se trenutno dolazi do razmirica. Tko smo stvarno i to stvarno hoemo, pokazat emo jednog lijepog
dana idovskoj tiskovnoj rulji.
Razlog zbog kojega tada nije dolo do rastjerivanja naih skupova bio je svakako i nevjerojatan kukaviluk voa
naih protivnika. U svim kritinim sluajevima, slali su na razbijanje skupa malog Hansia, oekujui, za svaki sluaj, rezultat
razjurivanja izvan dvorane.
mein kampf
177
O njihovim smo namjerama, skoro uvijek, bili unaprijed obavijeteni. Ne samo stoga, to smo u crvene formacije
podmetnuli mnoge stranake drugove, nego to su tajni crveni pokretai i sami bili napadnuti i to jednom, u ovom sluaju za
nas vrlo korisnom brbljarijom, to se u naem njemakom narodu naalost vrlo esto dogaa. Oni nisu mogli utjeti! Kad bi
neto smukali, veinom bi poeli kokodakati prije nego bi snijeli jaje. Tako smo sve ee poduzimali najopsenije pripreme,
a da crveni komandosi razarai nisu imali pojma koliko im je blizu izbacivanje.
Takva situacija nas je primoravala da zatitu naih skupova uzmemo u vlastite ruke; na slubenu zatitu se nikada
nije moglo raunati; ba nasuprot, ona je prema iskustvu uvijek dobro dolazila izazivaima. Jedini stvarni uspjeh slubenih
operacija, ak i policijskih, bio je najee rasputanje skupa, dakle, njegovo zatvaranje. A to je i bio jedini cilj i namjera
politikih izazivaa.
Uostalom, u policiji se uvrijeila praksa, koja predstavlja najgoru nezakonitost koju si ovjek moe zamisliti. Naime,
ako vlast douje za opasnost razbijanja nekog skupa, tada ne uhiuje one koji prijete, nego kanjava druge, nevine. Zbog ove
se mudrosti policijski duh jo i kolosalno uobrazio. Oni to zovu: Zatitne mjere za sprjeavanje nezakonitosti.
Odluni bandit moe dakle u svako doba drati u aci asne i potene ljude i onemoguiti njihovo politiko djelovanje.
U ime mira i reda, saginje se dravni autoritet pred banditom pa istrauje druge, da ovoga ne bi izvolijevao provocirati. Ako
su dakle nacionalsocijalisti htjeli odravati skupove na odreenim mjestima, a sindikati objasnili da bi to moglo voditi pobuni
njihovih lanova, tada policija ni za ivu glavu nije htjela strpati u zatvor ucjenjivake klipane, nego nam je zabranila skup.
Da, ovi organi zakona su bili nevjerojatno besramni; pa su nam te bezbrojne zabrane priopavali i pismeno.
Tko se hoe zatititi od takvih eventualnosti, mora se brinuti da svaki takav pokuaj ometanja uniti ve u zametku.
Ovdje treba dodati jo i sljedee: Svaki skup kojega titi iskljuivo policija, u oima irokih masa diskreditira organizatore.
Okupljanje, ije je odravanje zagarantirano samo velikim policijskim uredovanjem, ne djeluje promidbeno, ukoliko to nisu
pretpostavke za pridobivanje niih slojeva naroda kao vidljivo prisutnih snaga.
Kao to e hrabar mukarac lake zarobiti ensko srce nego kukavica, tako e i junaki pokret prije zadobiti srca
naroda nego neki kukavni, koji se odrava na ivotu samo policijskom zatitom.
Zato mlada stranka, posebno zbog ovih posljednjih razloga, mora brinuti da sama osigura svoju egzistenciju, da se sama titi
i da sama slama protivniki teror.
Zatita skupa se izgrauje:
1. na energinom i psiholoki ispravnom voenju skupa;
2. na organiziranoj redarskoj postrojbi.
Kada smo mi Nacionalsocijalisti uto vrijeme odravali skup, mi smo bili njegovi gospodari i nitko drugi! I mi smo
pravo gospodara neprekidno najotrije naglaavali svake minute. Nai protivnici su tono znali, da onaj koji bi tada provocirao,
bezobzirno leti van, i da nas je bilo samo tucet, a njih pola tisue. Na tadanjim skupovima, naroito izvan Mnchena, dolazilo
je na petnaest, esnaest nacionalsocijalista i do petsto, esto, sedamsto i osamsto protivnika. Samo mi i tada ne bismo trpjeli
provokacije, a posjetitelji naeg skupa su vrlo dobro znali, da da bi se mi radije dali ubiti nego , kapitulirali. Nije se samo
jednom dogodilo da se aka stranakih drugova junaki borila protiv napasne i oite crvene nadmoi.
Sigurno da bi u takvim sluajevima ovih petnaest, dvadeset mukaraca na kraju bilo savladano. Samo, i drugi su
znali, da bi prije toga bar dvostruki ili trostruki broj njih imao razbijene lubanje, a to ba nisu htjeli rado riskirati.
Ovdje smo pokuali uiti iz studija marksistike i graanske tehnike okupljanja, i nauili smo.
Marksisti su oduvijek bili slijepo disciplinirani, tako da misao o razbijanju marksistikog skupa, posebno sa graanske strane,
nipoto nije dolazila u obzir. Tim su se vie crveni bavili takvim namjerama. Ne samo da su na ovom podruju malo po malo
stigli do virtuoznosti, nego su konano ili tako daleko, da su na velikom podruju carstva nemarksistike skupove po sebi,
ve proglaavali izazivanjem proletarijata, posebno onda, kad su tajni pokretai slutili da bi na skupu moda mogao biti
nabrojen registar njihovih vlastitih grijeha, te bi se otkrila podlost njihove lane prevarantske djelatnosti protiv naroda. im
je ovakav skup bio najavljen, podigao je cjelokupan crveni tisak bijesnu viku, pri emu su se ovi principijelni podcjenjivai
zakona, nerijetko prvi obraali vlastima s isto toliko hitnom koliko i prijeteom molbom, da smjesta sprijei ovu provokaciju
proletarijata, kako bi se izbjeglo ono najgore. Razgovor su birali prema veliini inovnike telee glave i postizali uspjeh.
Ali, ako bi se na takvom mjestu zatekao pravi njemaki inovnik, a ne poinovniena kreatura i odbio bestidni zahtjev, tada bi
slijedio poznati zahtjev, da se jednu takvu provokaciju proletarijata ne smije trpjeti, nego se nai u masi na tom i tom skupu,
da bi se pomou uljevitih aka proletera, pokazalo graanskim kreaturama kako se izvodi runi rad.
Treba jednom vidjeti neki graanski skup, i s njima doivjeti njihovo voenje u svojoj potpunoj bijedi i njihovom
strahu! Radi takvih prijetnji, njihov je skup vrlo esto bio bez pola muke odmah otkazan. Njihov je strah bio toliko velik,
da su umjesto u osam, rijetko poinjali prije trietvrt devet ili devet sati. Predsjedavajui se trudio da s devedeset i devet
komplimenata objasni prisutnoj gospodi iz opozicije kako se i on i drugi nazoni iskreno raduju (ista la!) posjeti ljudi
koji jo nisu bili na njihovom tlu, te su se meusobnim pozdravima (koji su odmah na poetku sveano izgovoreni) pribliili
shvaanju suprotne strane, pribliili meusobne odnose, i uspostavili mostove zajednike suradnje. Pri emu je usput potvrdio
da namjera skupa nije odvraanje ljudi od njihovog dosadanjeg shvaanja. Ne, nipoto, svatko treba biti zadovoljan svojom
adolf hitler
178
duom, ali i drugima dopustiti isto zadovoljstvo i zato najsrdanije moli da se referentima dopusti da svoja izlaganja, koja e
slijediti, a nee dugo trajati, dovedu do kraja, da se svijetu a ni ovom skupu ne pokae unutarnja sramna igra njemake bratske
mrnje, molim ....Brrr.
Bratski narod s lijeva za to nije imao razumijevanja, pa se, prije nego to je referent i zapoeo, popraen najrazvratnijim
grdnjama i povicima, morao spakirati, a nerijetko je i stekao dojam da je zahvalan Sudbini zbog skraenja mune procedure.
S ogromnim spektaklom naputali su ovi toreadori graanskih skupova arenu, ukoliko nisu letjeli niz stube razbijenih glava,
to je bio ak ei sluaj.
Zato je za marksiste, u svakom sluaju,bila novost kad smo mi Nacionalsocijalisti nae prve skupove i produavali,
a posebno, kako smo ih produavali. Dolazili su uvjereni da e igricu, koju su tako esto odigrali, sasvim sigurno ponoviti i u
nas. Danas emo svriti s vama!. Mnogi su tako ulazei u dvoranu jedva stigli otvoriti svoje velike labrnje i dobaciti drugu
ovu upadicu, a ve su, brzinom munje, prije nego su je uspjeli i ponoviti, sjedili pred vratima dvorane.
Prvo, voenje skupa u nas je bilo drugaije. Mi nismo prosili da nam se milostivo dopusti drati predavanje, niti smo
od samog poetka doputali beskrajne pozdrave, nego smo kratko i jasno zakljuili da smo mi gospodari skupa, da smo mi,
slijedom toga, domaini, i da e svatko, tko se usudi i jednom ubaciti upadicu, nemilosrdno izletjeti tamo otkuda je i doao.
Za takve smo klipane odbili preuzeti odgovornost, pa ako bi ostalo vremena, a nama je odgovaralo, dopustili smo raspravu, a
ako ne, tada nismo, a sada ima rije gosp. referent, potovani gospodin taj i taj.
Ve su se i zbog toga iznenadili.
Drugo, raspolagali smo jakom, strogo organiziranom zatitom dvorane. Graanske su stranke imale zatitu dvorane,
ili bolje, redarstvo, koje se najee sastojalo od gospode koja su vjerovala da zbog svoje starosti uivaju pravo autoriteta i
potovanja. Kako se razjarena marksistika rulja nije ni najmanje osvrtala na starost, autoritet, ni respekt, ova je graanska
zatita dvorane bila praktino, tako rei ,ukinuta.
Ja sam ve od samog poetka naega masovnog djelovanja uveo organiziranu zatitu dvorane - redarsku slubu,
koja je u osnovi bila sastavljena uglavnom od mladih momaka. Dijelom su to bili drugovi koje sam poznavao jo iz vojske,
dijelom tek pridobiveni mladi stranaki drugovi, koji su od poetka bili poueni i tako odgojeni da se teror lomi terorom, da
je na ovoj Zemlji uvijek pobjeivao hrabar i odluan, da mi branimo snanu ideju, tako veliku i monu, koja zasluuje da
bude zakriljena i tiena i zadnjom kapljom krvi. Bili su proeti uenjem, da je, kad utihne razum, a zadnja odluka preputena
sili, napad najbolja obrana, i da je naa redarska sluba zvanje, a ne debatni klub, jer samo tako moemo postati, ve izvana,
krajnje odluna borbena zajednica.
I kako onda ova mladost ne bi eznula za jednom takvom parolom!
Kako je samo ova generacija ratnih vojnih pohoda morala biti razoarana i gnjevna, puna gaenja i gnusobe zbog
graanske mlohavosti i tromosti!.
Tada je postalo jasno da je revolucija bila mogua zahvaljujui samo unitenom graanskom vodstvu naeg naroda.
ake koje su trebale tititi njemaki narod, jo bi se i nale, ali su nedostajale lubanje, koje bi se za to zaloile. Kako su me
tada esto zabljesnule oi mojih mladia, kad sam im obrazlagao nunost njihove misije, te ih uvjeravao i uvjeravao da je
sve znanje na ovoj Zemlji beskorisno, ako u njegovu slubu ne stupi snaga, koja natkriljuje i titi,da blaga boica mira moe
boraviti samo na strani boga rata, i da svako veliko djelo mira, zatite i pomoi treba snagu. Tako im je slika vojne obveze
prikazana na puno ivopisnijem obliku. Ne u okotalom smislu starih okotalih inovnikih dua, u slubi totalnog autoriteta,
totalne drave, nego u ivotnoj spoznaji dunosti predajom ivota pojedinca za opstojnost njegovog naroda, sa potpunom
predajom u svako vrijeme, na svakom mjestu, svakom trenutka.
Kako su samo nastupali ovi mladii!
Slini roju strljenova navaljivali su na uznemiravae naih skupova ne osvrui se na njihovu nadmo, pa bila ona
jo i vea, ne osvrui se na rane i krvave rtve, potpuno ispunjeni velikim mislima o svetom poslanju koje e naem pokretu
prokriti slobodan put.
Ve u kasno ljeto 1920. poprimila je redarska postrojba, malo po malo, odreene oblike, da bi se u proljee 1921.
potpuno izgradila u satnije, od stotinu ljudi, a one se dalje dijelile u manje grupe.
To je bilo prijeko potrebno jer je odravanje skupova bilo sve uestalije. Jo se i sada sastajemo u mnchenskoj Hofbruhausfest
dvorani, ali jo ee u veim gradskim dvoranama. U jesen i zimi 1920/21. doivljavali su Brgerbrufest dvorana i
mnchenski Kindl - Keller sve vee i silnije masovne skupove, a slika je uvijek bila ista: Zborove Nacionalsocijalistike njemake
radnike stranke (NSDAP) je ve tada gotovo otpoetka policija zatvarala zbog pretrpanosti.
*
Organizacija nae redarske postrojbe, rijeila je i jedno vrlo vano pitanje. Pokret do tada nije imao ni stranaku
oznaku ni zastavu. Nepostojanje takvih simbola nije bio samo trenutni nedostatak, ve je bio nepodnoljiv i za budunost.
teta se sastojala prije svega u tome, to je stranakim drugovima nedostajao bilo kakav vanjski znak zajednike pripadnosti,
dok za budunost nije smjelo biti podnoljivo odrei se znaka, koji bi mogao imati karakter simbola jednog pokreta i kao
mein kampf
179
takav se mogao suprotstaviti Internacionali. Kakvo psiholoko znaenje ima takav simbol, imao sam priliku spoznati sam,
ne jedanput, ve u svojoj mladosti, a i osjeajno sam ga razumio. Nakon rata, u Berlinu pred Kgl. dvorcem i Lustgartenom,
doivio sam jedan veliki marksistiki masovni zbor. More crvenih zastava, crvenih vrpci i crvenog cvijea, davalo je ovom
zboru, na kojem je sudjelovalo otprilike najmanje sto i dvadeset tisua sudionika, ve izvana velianstven prizor. Mogao sam
i sam osjetiti i razumjeti zato ovjek iz naroda tako lako podlijee sugestivnoj aroliji ovako velianstvenog prizora.
Graanstvo, koje stranako politiki ne predstavlja ili zastupa uope nikakav svjetonazor, zbog toga nema ni vlastitu
zastavu. Ono se sastoji od patriota, pa okolo hoda u bojama carstva. Da su one bile simbol nekog svjetonazora, tada bi se
moglo razumjeti da posjednici drave ovim zastavama takoer reprezentiraju i svoj svjetonazor, da, svakako, simbol njihovog
svjetonazora postala je dravno i carska zastava.
No, stvari nisu stajale tako.
Carstvo je bilo tesano bez potpore njemakoga graanstva, a sama se zastava rodila u krilu rata. Time je ona bila
stvarno samo dravna zastava i nije imala nikakav znaaj u smislu nekog posebnog svjetonazorskog poslanja.
Samo je na jednom mjestu njemakog govornog podruja postojalo neto kao graanska stranaka zastava, u
njemakoj Austriji. U kojoj je jedan dio tamonjeg nacionalnog graanstva izabrao boje etrdesetosmih godina: crno crveno
- zlatnu, za svoju stranaku zastavu, pa je stvoren simbol, koji je svjetonazorski gledano bio bez ikakvog znaaja; dravno
politiki, je ipak imalo revolucionarni karakter. Najotriji neprijatelji ove crno crveno - zlatne zastave su bili - to se danas nipoto
ne smije zaboraviti - tadanji Socijaldemokrati i Kransko - socijalni, odnosno Klerikalci. Upravo su oni psovali, kaljali i prljali ove
boje, upravo onako, kako su kasnije, 1918., bacali u jarak crno bijelo - crvenu. U svakom sluaju, crno crveno - zlatna
su bile boje njemakih stranka stare Austrije iz 1848., dakle, jednog vremena koje je moglo biti fantastino, posebno u
pojedinim potenim njemakim duama kao njihovim zastupnicima, iako je u nevidljivoj pozadini, kao tajni pokreta, stajao
idov. Dakle, tek to su izdali domovinu, a zatim se bestidno cjenkali s njemakim narodom i njemakim dobrom, uinili
su simpatinom marksistiku zastavu i Centar marksizma, te ih danas potujemo kao najvie boanstvo, da bi ih potom
popljuvali zbog zatite od onoga to su nekada sami stvarali.
Tako do 1920. stvarno nije bilo marksizmu suprotstavljene zastave koja bi po svjetonazoru, u odnosu na njega,
bila utjelovljena polarna suprotnost. Da se njemako graanstvo, koje je bilo prekomotno, sa svojim boljim strankama,
poslije 1918. i htjelo zauzeti za ponovno otkrivenu crno crvenu - zlatnu carsku zastavu i preuzeti je kao vlastiti simbol, nije
se moglo suprotstaviti programom daljeg razvitka u budunosti, nego u najboljem sluaju, razmiljanjem o rekonstrukciji
prolog carstva.
I upravo ovom razmiljanju zahvaljuje crno bijela - crvena zastava starog carstva svoje uskrsnue kao zastave
naih takozvanih nacionalnih graanskih stranka.
Jasno je kao na dlanu, da bi sada simbol jednog vremena kojega je marksizam mogao svladati pod manje asnim okolnostima i
njihovim popratnim pojavama, tako malo znaio kao znak pod kojim bi marksizam opet trebao biti uniten. Ove stare jedinstvene lijepe boje u
svojoj mladenaki svjeoj zajednikoj postavi, svakom estitom Nijemcu moraju biti tako svete i dragocjene, jer se pod njima borio i vidio tako
mnogo rtava, ali ova zastava tako malo vrijedi kao simbol jedne borbe budunosti
Uvijek sam u naem pokretu, za razliku od graanskih politiara, zastupao stajalite, da je za njemaku naciju prava
srea to je ova stara zastava bila izgubljena. To to republika ini pod ovom zastavom, potpuno nam je svejedno. Ali iz dubine
srca zahvaljujemo Sudbini to je bila milostiva i sauvala najproslavljeniju ratnu zastavu svih vremena, da nije koritena
kao plahta najsramotnije prostitucije. Dananje carstvo, koje prodaje i sebe i svoje graane, nikada ne bi smjelo uvesti crno
bijelo - crvenu, asnu i junaku zastavu. Sve dok traje sramota studenoga, mora nositi i svoju vanjsku ljuturu, a ne da i ovo
pokuava ukrasti od estitije prolosti. Nai bi graanski politiari morali biti svjesni, da onaj, koji za dravu eli crno bijelo
- crvenu zastavu, ini bezonu krau nae prolosti. Ova je jedinstvena zastava, tako stvarno odgovarala samo jedinstvenom
carstvu, kao to, Bogu budi slava i hvala, Republici odgovara ova koju je sama izabrala.
To je i bio razlog to mi Nacionalsocijalisti, izvlaenjem stare zastave nismo u njoj nali izraajniji simbol nae vlastite
djelatnosti, jer mi ne elimo probuditi mrtvo carstvo, s njegovim nedostatcima, nego izgraditi novu dravu.
Pokret koji se danas u tom smislu bori s marksizmom, mora ve u svojoj zastavi nositi simbol nove drave.
Pitanje nove zastave tj. njezina izgleda, tada nas je jako zaokupljalo. Sa svih su strana stizali prijedlozi, naalost,
ee bolje smiljeni, nego ostvarivi. Nova je zastava morala isto tako biti i simbol nae vlastite borbe, a s druge strane i
pokazivati snano plakatno djelovanje. Tko se i osobno bavio masom, taj zna da se u ovim neznatnim sitnicama kriju vrlo
velike stvari, jer uinkovita oznaka e dati u sto tisua sluajeva prvi poticaj zanimanja za pokret.
Iz tih razloga smo morali odbiti sve prijedloge sa strane, da se bijelom zastavom identifciramo sa starom dravom
ili tonije, s nekim slabim strankama, iji je jedini politiki cilj bio ponovno uspostavljanje proteklih stanja. Osim toga,
bijela boja nije privlana. Ona odgovara krjeposnim djevianskim udruenjima, a nikako pokretima prevrata revolucionarnog
vremena.
Bilo je predloeno i crno: po sebi je to odgovaralo dananjem vremenu, ali u sebi nije predstavljalo jasnu udnju
volje naeg pokreta. Konano ni ova boja nije dovoljno privlana.
adolf hitler
180
Bijelo - plavo je iskljueno unato estetskoj privlanosti, kao boja jedinstvene njemake drave, naalost ne ba
na dobrom glasu, postojeeg politikog stava s posebnom uskogrudnou. Uostalom, i ovim bi se teko moglo nai neko
upozorenje na na pokret. Isto je vailo i za crno - bijelo.
Crno crveno - zlatno, samo po sebi nije dolazilo u obzir.
Takoer ni crno-bijelo - crveno, iz ve spomenutog razloga, u svakom sluaju ne u dosadanjem smislu. to se tie
djelovanja, ovaj se sastav boja nalazi visoko iznad svih ostalih. Jer to je najzvuniji akord koji uope postoji.
Osobno sam se zauzimao za stare boje, ne samo zato to su mi kao vojniku najsvetije od svih, nego i zato to njihov
estetski izgled snanije djeluje na moja osjeanja. Ipak sam bezbrojne nacrte i modele koje su mi slali, unosei u staru zastavu
kukasti kri, odbio bez izuzetka. I ja sam - kao voa - imao svoj model, ali, nisam htio s njim istupiti pred javnost, jer je bilo
mogue da bi netko drugi mogao donijeti isto tako dobar, a moda i bolji. I zaista, jedan je zubar iz Starnberga poslao ne
tako slab nacrt, koji je bio prilino slian mome, no imao je jedan nedostatak: kukasti kri savinutih krakova bio je, naime,
ukomponiran u bijelom krugu.
Nakon bezbrojnih pokuaja osobno sam izradio konani oblik Zastava crvene podloge s jednim bijelim krugom,
u ijoj je sredini bio crni kukasti kri. Nakon dugog traenja, naao sam takoer odreeni odnos izmeu veliine zastave i
veliine bijelog kruga, kao i oblik i snagu kukastog kria.
I na tome je ostalo.
U istom smislu odmah je zapovjeeno da se izrade trake za rukave redarske postrojbe, na ijem e se crvenom
povezu, u bijelom krugu nalaziti crni kukasti kri.
Po slinim smjernicama, stvoren je i stranaki znak: bijeli krug na crvenoj podlozi s kukastim kriem u sredini.
Mnchenski zlatar Fs isporuio nam je prvi upotrebljivi model, kojega smo i zadrali.
Nova je zastava prvi puta prikazana javnosti sredinom ljeta 1920. Odlino se slagala s naim mladim pokretom.
Bila je mlada i nova kao i on. Nitko je do sada nikada nije vidio; djelovala je tada kao baklja. Kad je jedna vjerna stranaka
drugarica zastavu prvi puta izvela po nacrtu i isporuila nam je, svi smo se radovali kao djeca. Ve nekoliko mjeseci kasnije
imali smo ih mi u Mnchenu pola tuceta, i sve vie i vie, emu su pridonijele redarske postrojbe koje su se prihvatile zadatka
irenja novih simbola pokreta.
A to je bio uistinu simbol! Ne samo zbog jedinstvenih arko voljenih nam boja, koje su njemakom narodu nekada izvojevale
toliko asti, i ime e biti posvjedoeno ne samo strahopotovanje prolosti, nego je on bio i utjelovljenje najsnanije volje
pokreta. Svi Nacionalsocijalisti, svi mi, u naoj zastavi vidimo i na program. U crvenom vidimo socijalne ideje pokreta, u
bijelom nacionalsocijalistike, u kukastom kriu, misiju borbe za pobjedu arijskog ovjeanstva, a istovremeno s njim i pobjedu
ideje stvaralakog rada, koji je sam vjeno bio antisemitski, a antisemitski e i ostati.
Dvije godine kasnije, kad je ve davno od redarskih postrojbi nastali jurini odredi od nekoliko tisua ljudi, bilo je
nuno da se ovoj obrambenoj organizaciji mladog svjetonazora dade i poseban simbol pobjede: barjak. I za njega sam nainio
nacrt i dao ga na izradu starom vjernom stranakom drugu, majstoru zlataru Gahru. Od tada je ovaj barjak znamenje i znak
postrojbi nacionalsocijalistike borbe.
*
Djelatnost na organiziranju skupova, koja je 1920. sve vie rasla, vodila je konano tome, da smo nekih tjedana
odravali i po dva skupa. Ljudi su bili opinjeni naim plakatima, najvee gradske dvorane su bile uvijek pune, a desetine
tisua zavedenih marksista, nale su put svojoj narodnoj zajednici da bi postali borci za budue slobodno njemako carstvo.
Mnchenska javnost nas je upoznala. O nama se govorilo, a rije Nacionalsocijalist bila je prepoznatljiva, i oznaavala je
ve i program. Neprekidno su rasle ete pristalica i broj samih lanova, tako da smo ve zimi 1920/21. mogli u Mnchenu
nastupiti kao jaka stranka.
Osim marksistikih stranka, nije bilo niti jedne, prije svega niti jedne nacionalne, koja bi mogla izazvati interes
za tako masovne zborove kao naa. Mnchenski Kindl - Keller mogao je primiti pet tisua ljudi, ne jednom je bio prepun.
Postojao je jo samo jedan prostor u koji se nismo usudili ui - Cirkus Krone.
Krajem sijenja 1921. u Njemakoj su opet narasle teke brige. Parika nagodba na temelju koje se Njemaka
obvezala isplatiti bezumnu sumu od sto milijardi maraka u zlatu, trebala se ostvariti prema londonskom diktatu.
Neka mnchenska, dugo postojea Zajednica rada takozvana Narodna udruga, htjela je tim povodom pozvati na
veliki zajedniki prosvjed. Vrijeme je pritiskivalo, a ja sam sam s obzirom na vjeito skanjivanje i oklijevanje provoenja
donesenih odluka, bio nervozan. Najprije se govorilo o masovnom zboru na Knigsplatzu, ali se od toga opet odustalo zbog
straha da bi mogli biti rastjerani od crvenih, pa se planirao prosvjedni zbor pred Feldherrnhallom. I od toga se opet odustalo,
pa je konano predloen zajedniki skup u mnchenskom Kindl - Kelleru. Meutim, prolazio je dan za danom, velike stranke
se uope nisu sjetile ovog uasnog dogaaja, a sama Zajednica rada nikako da se odlui konano odrediti vrsti datum za
odravanje skupa.
mein kampf
181
U utorak 1. veljae 1921. zahtijevao sam bezuvjetno konanu odluku. Bio sam utjeen sa srijedom. U srijedu sam
bezuvjetno zahtijevao jasnu obavijest, hoe li se i kada skup odrati. Obavijest je ponovno bila neodreena i izbjegnuta i
glasila je namjerava se oglasiti zbor Zajednice rada za srijedu sljedeeg tjedna.
Time su popucale sve niti moga strpljenja, te odluih sam organizirati protestni zbor. U srijedu u podne, izdiktirao
sam plakat za deset minuta i dao rezervirati dvoranu Girkus - Kronea za sljedei dan, etvrtak 3. veljae.
To je tada bio veliki pothvat. Ne samo da je bilo upitno popunjenje divovske dvorane, nego je postojao i strah od
razbijanja.
Nae redarske postrojbe nisu ni iz izbliza bile dovoljne za ovaj veliki prostor. Ni sam nisam imao pravu predodbu
o moguem dogaanju u sluaju razbijanja. Drao sam to puno opasnijim u cirkuskoj zgradi, nego u normalnoj dvorani. Ipak,
bilo je, kako se kasnije ispostavilo, upravo obratno. U ogromnoj je dvorani stvarno puno lake drati pod nadzorom razorne
odrede, nego u usko graenim dvoranama.
Sigurno je, meutim, bilo samo jedno. Svaki neuspjeh bi nas mogao jako unazaditi. Jedno jedino uspjeno razbijanje,
razorilo bi i unitilo na ugled jednim udarcem, a protivnike bi ohrabrio da jednom ostvarene planove ponovno pokuaju i
ubudue. To bi moglo voditi sabotai nae daljnje djelatnosti na organiziranju skupova, to mi moglo biti prevladano tek nakon
vie mjeseci i to najteom borbom.
Za plakatiranje smo imali samo jedan dan, naime, samo etvrtak. Naalost, ve je od jutra padala kia, pa je bio
opravdan strah, nee li po takvom vremenu mnogi ljudi radije ostati kod kue, umjesto da po kii i snijegu jure na nekakav
skup na kojem bi moglo biti i mrtvih i ubijenih.
U etvrtak dopodne odjednom me uhvatio nekakav strah da prostor moda nee biti ispunjen (bila bi to velika
blamaa pred Zajednicom rada), tako da sam hitno izdiktirao i dao tiskati masu letaka koji su trebali biti razaslani jo poslije
podne. Naravno da su sadravali zahtjev za dolazak na skup.
Dva kamiona, koja sam dao unajmiti, omotana sva u crveno, k tome nekoliko naih istaknutih zastava, u svakom
po petnaest do dvadeset stranakih drugova: oni su dobili naredbu, da vozei po gradu, marljivo bacaju letke, ukratko da
propagiraju veeranji masovni skup. To je bilo po prvi puta, da su gradom prolazili kamioni sa zastavama, u kojima nisu
bili marksisti. Graanstvo je zabezeknuto, otvorenih labrnja, buljilo u crveno dekorirane i ukraene kamione na kojima su
se vijorile zastave s kukastim krievima, dok su se kroz to vrijeme u vanjskim gradskim etvrtima, dizale stisnute ake, iji
su vlasnici izgarali od bijesa zbog najnovije provokacije proletarijata. Jer, samo je marksizam zadravao pravo vonje
kamionima po gradu prilikom odravanja svojih skupova.
U sedam sati naveer cirkus jo nije bio ba popunjen. Svakih deset minuta, sam bio telefonski obavjetavan i
prilino uznemiren; jer u sedam sati ili etvrt nakon sedam, bile su ostale dvorane veinom dopola, a ponekad i potpuno
ispunjene. To se ubrzo i objasnilo. Nisam raunao s ogromnim dimenzijama novog prostora: tisuu osoba u Hofbrufest sali
inilo se sasvim lijepom popunjenou, dok su u Cirkus Krone jednostavno bili progutani. Jedva da ih se vidjelo. Kratko iza
toga stigle su ipak povoljnije vijesti, a u trietvrt osam bilo je popunjeno tri etvrtine prostora, a jo su velike mase ljudi stajale
pred blagajnama. Na to sam jurnuo tamo.
Dvije minute iza osam stigao sam pred cirkus. Jo uvijek je pred njim stajala gomila ljudi, dijelom zbog radoznalosti,
a meu njima i mnogi protivnici, koji su dogaaje htjeli promatrati izvana.
Kad sam uao u monu dvoranu, obuzela me jednaka radost kao kod prvog skupa prije godinu dana u mnchenskoj
Hofbrufest sali. Tek kad sam se probio kroz ljudske zidove i stigao do visoko uzdignutog podija, vidio sam uspjeh u svoj
njegovoj veliini. Kao neka ogromna koljka, ova se dvorana, pruala preda mnom, ispunjena tisuama i tisuama ljudi.
ak je i jahaonica bila potpuno zaposjednuta. Bilo je izdano preko pet tisua est stotina karata, i ako bi priraunali broj
nezaposlenih, siromane studente i nae redarske postrojbe, moglo se ovdje nalaziti oko est i pol tisua osoba.
Tema je glasila: Budunost ili propast. Srce mije klicalo od radosti zbog uvjerenja da budunost lei tu dolje preda
mnom.
Poeo sam govoriti, i govorio sam ve dva i pol sata, a osjeaj mi je govorio, ve nakon prvih pola sata, da bi ovaj
skup mogao imati veliki uspjeh. Bila je uspostavljena veza sa svim ovim tisuama. Nakon prvog sata poele su upadice u
sve veim spontanim izljevima oduevljenja, da bi nakon dva sata ponovno splasnulo i prelo u neku svetu tiinu, koju sam
kasnije u ovoj istoj dvorani tako esto doivljavao i koja e svakom pojedincu ostati u nezaboravnom sjeanju. Jedva da se
ita ulo osim daha ove ogromne gomile i tek kad sam izgovorio i posljednju rije, buknulo je iznenada ponovno, da bih uz,
s najviim arom otpjevanom Njemakom pjesmom, zavrio ovaj na skup.
Jo sam neko vrijeme pratio kako se polako poinje prazniti ogromna dvorana, a nepregledno more ljudi gotovo
dvadeset minuta, probija ka velikim srednjim izlaznim vratima. Tek sam tada i sam, presretan, napustio svoje mjesto i uputio
se kui.
O ovom prvom skupu u Cirkusu Krone u Mnchenu, nainjeni su i snimci. Oni bolje od rijei prikazuju veliinu
skupa. Graanski listovi su objavili fotografje i biljeke, spomenuvi samo da bi se moglo raditi o nacionalnom zboru,
preutjevi, kao i obino, tko je skromni organizator.
adolf hitler
182
Time smo po prvi puta izili iz okvira jedne obine dnevne stranke. Vie nas se nije moglo zaobii. Da se ne bi dobio utisak, da
se u uspjehu ovog skupa radi samo o jednodnevnom ivotu nonog leptiria, smjesta sam za sljedei tjedan u Cirkusu zakazao
drugi zbor, a uspjeh je bio isti. Ogromna dvorana ponovno je bila popunjena do zadnjeg mjesta, pa sam odluio da naredne
nedjelje, i po trei puta, u istom stilu odrim skup. I po trei je puta divovski Cirkus bio ispunjen ljudima od dolje do gore.
Nakon ovog uvoda godine 1921. naa je djelatnost organiziranja skupova u Mnchenu jo vie rasla. Iao sam i preko
toga, pa sam nekih tjedana odravao ne samo jedan, ve i po dva masovna skupa, a ljeti i u kasnu jesen, bilo ih je pokatkad i
po tri. Okupljali smo se sada uvijek u Cirkusu i na nae veliko zadovoljstvo, sve su nae veeri bile jednako uspjene.
Uinak je bio, sve vei porast broja pristalica pokreta i veliki porast lanova.
*
Takvi uspjesi nisu, naravno, dali mira ni naim protivnicima.
Nakon to su sa svojom klimavom taktikom bili sve slabiji i javljali se sad terorom, sad mrtvom utnjom, odluili
su se posljednjim snagama za teroristiki in, kako bi na bilo koji nain sprijeili i unitili daljnji razvoj pokreta. Kao vanjski
povod za akciju iskoristili su vrlo tajnovit atentat na poslanika Zemaljske skuptine, izvjesnog Erharda Auera. Reeni Erhard
Auer je naveer trebao biti ustrijeljen. to znai, nije stvarno ustrijeljen, ali je bilo pokuaja da se na njega puca. udesna
domiljatost duha kao i poslovina hrabrost Socijaldemokratskog voe stranke, ne samo da su ovaj napad sprijeili, nego su
opakim ubojicama i sramotno omoguili bijeg. Oni su pobjegli tako brzo i daleko, da im ni policija nije mogla ui u trag. Ovaj
tajnoviti dogaaj iskoristio je organ Socijaldemokratske stranke u Mnchenu, da bi na neumjesni nain mogao hukati protiv
pokreta, a k tome je ve poznatom brbljavou upozoravao to bi se sve moralo dogoditi.
On se trebao pobrinuti da naa stabla ne izrastu do neba, nego da ih se pravovremeno skree proleterskim akama.
Nekoliko dana kasnije, dan napada bio je ve tu.
Za konani obraun je izabran dan kada sam trebao govoriti na skupu u mnchenskom Hofbrufest sali,
4. studenog poslijepodne, izmeu est i sedam sati, primio sam prvu potvrdnu vijest da e skup sigurno biti razoren,
a u tu se svrhu, posebno iz nekoliko crvenih pogona namjeravalo poslati veliku masu radnika.
Bila je nesretna okolnost da ovu obavijest nismo primili ve ranije. Naime, istoga smo dana predali na stari poasni
ured u Sterneckergasse u Mnchenu i preselili u novi, to znai, iz starog smo izali, a u novi nismo potpuno uli, jer se u
njemu jo radilo. Kako je telefon u starom ve bio istrgnut, a u novi jo nije uveden, brojni su telefonski pozivi ljudi koji su
nam htjeli javiti o planiranom razaranju, bili uzaludni.
To je imalo za posljedicu da je skup bio tien samo vrlo slabom redarskom postrojbom, tj. samo satnijom od svega
etrdeset i est ljudi. Alarmni ureaj jo nije bio ugraen, da bismo uveer tijekom jednog sata mogli dovesti potrebno
pojaanje. Tome jo treba dodati, da smo ve nebrojeno puta uli takve alarmirajue glasine, a da se nita posebno nije
dogodilo. Stara izreka, da najavljene revolucije najee izostaju, pokazala se i do sada, jo uvijek i nama tonom.
Tako se danju, takoer iz tog razloga, moda nije dogodilo sve to se moglo dogoditi, te se s brutalnom odlunou
razaranje moglo osujetiti.
Konano, mnchensku Hofbrufest salu i nismo drali prikladnim za razaranje. Bojali smo ga se vie u velikim
dvoranama, posebno u Cirkusu. Utoliko nam je ovaj dan bio dobar nauk. Kasnije smo danima prouavali sva pitanja, ak
bih rekao, studirali znanstvenom metodikom i doli do rezultata koji su toliko bili nevjerojatni, koliko i interesantni, te su za
organizacijsko i taktiko vodstvo naeg jurinog odjela postali od osnovnog znaaja za budunost.
Kad sam utrietvrtosam stigao u predvorje Hofbruhausa, nestala je svaka dilema o postojeoj namjeri. Dvorana
je bila prepuna i zbog toga ju je policija zatvorila da se u nju vie nije moglo ulaziti. Protivnici su ve bili u dvorani, a nae
pristalice veim dijelom vani. Mala zatitna postrojba me je oekivala u predvorju. Dao sam zakljuati vrata velike dvorane i
pozvao svojih etrdeset i pet ili etrdeset i est ljudi da nastupe. Rekao sam momcima da moramo ostati vjerni pokretu, orilo
- gorilo, i da ni jedan od nas ne smije napustiti dvoranu; osim ako nas mrtve iz nje ne iznesu; ja u sam ostati u dvorani i ne
vjerujem da e me tko od vas napustiti; ali ako i jednoga vidim da se kukaviki ponaa, osobno u mu strgnuti traku s ruke i
oduzeti znaku. Tada sam im naredio da i pri najmanjem pokuaju razdora, istog trenutka jurnu, jer najbolje se brani, ako se
napada.
Trostruki ivio, koji je ovaj puta bio hrapaviji i promukliji, bio je jedini odgovor.
Tada sam uao u dvoranu i mogao vlastitim oima stei uvid u pravo stanje. Sjedili su zbijeni jedan uz drugoga pokuavajui
me probosti oima. Okretali su svoja bezbrojna zajedljiva, mrnjom ispunjena lica, dok su ostali opet prijezirnim grimasama
uzvikivali poznate upadice. Danas emo s vama zavriti, neka pazimo naa crijeva, konano e nam zaepiti gubicu i sline
lijepe izreke. Bili su svjesni svoje nadmoi, pa su se tako i ponaali.
Skup je ipak bio otvoren i ja sam poeo govoriti.
U Hofbrufest sali sam uvijek stajao na najduoj strani dvorane, a kao podij mi je sluio pivski stol. Naao sam
se, dakle, stvarno usred mnotva. Moda je i ta okolnost pridonijela opem raspoloenju kakvo nisam osjetio u drugim
dvoranama.
mein kampf
183
Preda mnom, naroito lijevo od mene, sjedili su ili stajali sve sami protivnici. Bili su to skroz naskroz snani mukarci i
momci veim dijelom iz tvornice Maffei, od Kustermanna, iz Isariazhler pogona itd. Uz lijevi zid, uzdu dvorane primakli
su se, vrsto zbijeni, ak do mog stola, pa su poeli skupljati ispijene pivske vreve, tj. naruivali su sve vie piva, a ispijene
krigle, odlagali pod stolove. Tako su nastale itave kanonade, i bilo bi pravo udo, kad bi ovo danas zavrilo dobro.
Nakon otprilike sat i po - tako dugo sam, unato upadicama mogao govoriti - inilo se, da bih mogao zagospodariti situacijom.
inilo se da je voa razbijake grupe to i sam osjetio. Postajali su sve nemirniji, izlazili su esto van, pa ponovno ulazili
unutra, nervozno su razgovarali sa svojim ljudima.
Mala psiholoka pogreka koju sam poinio uzvraanjem na jednu upadicu i koja mi je, tek to sam izgovorio rije, dola do
svijesti, dala je signal za poetak njihove razorne tue. Nekoliko gnjevnih uzvika i upadica i jedan je ovjek skoio na stol te
poeo rikati po dvorani: Sloboda!, i borci za slobodu su na taj signal zapoeli svoj rad.
Za nekoliko sekundi cijela je dvorana bila ispunjena ljudskom gomilom koje je rikala i vikala, a iznad koje su letjeli
nebrojeni pivski vrevi kao granate haubice; izmeu toga lomovi nogu stolica, prskanje pivskih krigli, vika, galama, dernjava
i zapomaganja.
Bio je to glupi spektakl.
Ostao sam na svom mjestu i mogao promatrati kako moji momci do kraja vjerno izvravaju svoju dunost.
Da mi je bilo vidjeti graanski skup!
Ples jo nije zapoeo, kad je napao moj jurini odjel - tako su se prozvali od toga dana. Bacali su se kao opor vukova, njih po
osam do deset, na svoje protivnike i jednog za drugim istresali iz dvorane. Ve nakon pet minuta jedva da sam i vidio nekoga
od njih koji nije bio obliven krvlju. Mnoge od njih sam tek tada pravo upoznao; na vrhu moj hrabri Maurice, moj dananji
privatni osobni tajnik Hess i mnogi drugi, koji su, iako i sami teko povrijeeni, stalno napadali, dokle god su mogli stajati na
nogama. Paklena buka trajala je dvadeset minuta, a tada su protivnici, njih oko sedamsto, osamsto, bili izbaeni iz dvorane ili
potjerani stubitem, i to od mojih ni pedeset ljudi. Samo se u stranjem lijevom kutu zadravala jo jedna velika skupina koja
je pruala ogoreni otpor. Od ulaza prema unutranjosti iznenada su ispaljena dva hitca iz pitolja. Zapoe divlja pucnjava.
Skoro da mi je klicalo srce osvjeavajui stare ratne doivljaje.
Tko je pucao, od sada se vie nije moglo utvrditi. Moglo se zakljuiti samo jedno, da je u trenu bijes mojih mladia
postao ei dok konano nisu nasilno izbacili iz dvorane i posljednjeg izazivaa.
Prolo je otprilike dvadeset i pet minuta, dvorana je izgledala kao da ju je pogodila granata. Mnoge moje pristalice
bile su upravo zavijene, neki su morali biti odvezeni, ali smo samo mi ostali gospodari situacije. Hermann Esser, koji je ove
veeri preuzeo voenje skupa, objasnio je: Skup se nastavlja. Rije ima referent, i ja sam opet govorio.
Nakon to smo ve i sami zakljuili skup, upao je u dvoranu iznenada neki uzbueni policijski asnik i divlje mlatarajui ru-
kama zakukurikao: Skup je rasputen.
Zbog ovog naknadnog dogaaja nehotice sam se morao nasmijati; prava policijska uobrazija. to su manji, to se bar moraju
initi veima.
Tu smo veer doista puno nauili, a i nai protivnici dobivenu pouku, koju su sami zaradili, nikada nisu zaboravili.
Do jeseni 1923. Mnchener Post nije nam vie najavljivao proleterske ake.
adolf hitler
184
Glava 8.
SNANI JE NAJMONIJI SAM
V
e sam prethodno spomenuo postojanje Zajednica rada njemakih narodnih udruga, i na ovome mjestu elim jako kratko
raspraviti njihov problem.
Zajednicom rada openito se smatraju grupe udruga koje zbog olakanja svoga rada stupaju u meusobni odnos, s
vie ili manje nadlenosti biraju zajedniko vodstvo, a provode i zajednike akcije. Iz toga proizlazi, da bi se ovdje moralo
raditi o drutvima, udrugama ili strankama, iji se ciljevi i putovi znatno ne razlikuju. Utvreno je da je to uvijek sluaj.
Normalnom prosjenom graaninu djeluje ujedno i ugodno i umirujue kad spozna da je u takvoj zajednici konano otkrio
ono to spaja, a odbacio ono to razdvaja. Pri tome vlada uvjerenje, da se takvim udruenjem dobiva na enormnom
porastu moi, i da su se, inae slabe grupice, iznenada pretvorile u monu silu.
To je ipak najee krivo!
Zanimljivo je, i u mojim oima vano za objasniti, kako uope moe doi do osnivanja zajednica, udruga i slinog, kad svi
oni tvrde da ele slijediti isti cilj? Bilo bi logino, da se jedno udruenje zauzima za jedan cilj, a po zdravom razumu,za njih
i po sebi, ne sva udruenja za isti cilj. Bez sumnje, svaki je cilj najprije pred oima imala jedna udruga. Neki ovjek objavi
neku istinu na bilo kojem mjestu, pozove na rjeenje odreenih pitanja, postavi svoj cilj i osnuje pokret, koji mora sluiti
ostvarenju njegovih namjera.
Tako se osnuje udruga ili stranka koja, ovisno o svom programu, ili eli otkloniti postojee potekoe ili postii
boljitak u budunosti.
Kad takav pokret zaivi, on praktino stjee i odreeno pravo prioriteta. Uostalom, bilo bi razumljivo samo po sebi,
da se svi ljudi, koji se zauzimaju za jednake ciljeve, udrue u takav pokret, i time ojaaju njegovu snagu, da bi on bolje sluio
njihovom zajednikom radu. Svaka duhovno bistra glava, morala bi svojim ulanjenjem stvoriti pretpostavku za stvarni
uspjeh zajednike borbe. Ipak moralo bi biti razumnije i potenije, (o kojem, kako u poslije i dokazati, zavisi vrlo mnogo)
da postoji samo jedan pokret.
Dva su razloga zato to nije tako. Jednoga od njih mogao bih ak oznaiti traginim, a drugog bijednim i treba ga
traiti u samoj ljudskoj slabosti. U najdubljoj osnovi u oba ova razloga vidim samo injenice sposobne za podizanje volje
po sebi, energije i njihovog intenziteta, i u viem odgoju ljudske djelotvorne snage radi omoguavanja konanog rjeenje
postojeih problema o kojima se radi.
Tragini razlog, zbog kojeg se za rjeavanja odreene zadae najee ne ostaje na jednoj jedinoj udruzi je sljedei:
Svako djelo velikog stila na ovoj Zemlji openito je ispunjenje davno postojee elje milijuna ljudi. Da, moe se dogoditi,
da e se stoljeima s enjom prieljkivati rjeenje odreenog pitanja, jer odreene prilike dovode do neizbjene patnje, a da
ipak ne doe do ispunjenja ovih opih elja. Narodi koji za izlazak iz takve nevolje ne mogu nai herojsko rjeenje, mogu se
oznaiti impotentnima. Mi vidimo dokazanu neoborivu ivotnu snagu naroda koja mu jami ivotnu Sudbinu izbavljenja od
velike prisile, uklanjanja velike nevolje, zadovoljenja svoje nemirne, nesigurne due, Sudbinu koja mu poklanja bogatstvo
nadarenog ovjeka koji donosi davno eljeno ispunjenje.
Ovdje se u biti radi o takozvanim velikim pitanjima vremena, na ijem rjeavanju rade tisue, od kojih se mnogi
osjeaju pozvanima, jer ih je predloila sama Sudbina, da sada slobodnom igrom snaga omogue pobjedu jaeg i vrjednijeg i
povjere mu konano rjeenje problema.
Tako moe biti, da stoljee nezadovoljno oblikom svoga religioznog ivota pone eznuti za obnovom, i da zbog ovog duev-
nog nagona predloi tucete i vie ljudi, koji se na osnovu svojih pogleda i znanja osjeaju pozvanima rijeiti ovu religioznu
nevolju i javljaju se kao proroci jednog novog uenja ili bar kao borci protiv postojeeg.
I ovdje je sigurno da za ispunjenje velikog poslanja snaga prirodnog poretka odreuje najjaega; samo, Spoznaja
koja je ak jedina iskljuivo pozvana, obiava drugima doi tek vrlo kasno. A oni se, nasuprot tome, svi vide jednakima i
pozvanima za rjeenje zadae. Suvremeni svijet uspijeva ponajmanje razlikovati tko je od njih - jer je samo jedan sposoban
za najvee - jedini koji zasluuje njegovu potporu.
Tako tijekom stoljea unutar istog vremenskog razdoblja nastupaju razliiti ljudi, osnivaju pokrete da bi branili
ciljeve, koji su kako oni tvrde jednaki, ili ih barem velika masa nalazi jednakima. Sam narod gaji neodreene elje i ima
openita uvjerenja, a da mu nisu jasni stvarna bit cilja, ili vlastite elje, ili bar mogunosti njihova ispunjenja.
Tragedija je u tome to neki ljudi sasvim razliitim putovima, tee istom cilju, a da se i ne poznaju, pa se u istom vjerovanju
u svoje vlastito poslanje, ne osvrui se na druge, osjeaju obveznim kroiti vlastitim stazama.
Kako takvi pokreti, stranke i religijske grupe nastaju potpuno neovisno jedni od drugih, samo iz ope volje vremena i
djeluju u istom smjeru, tragina je injenica to se vie ne priklanjaju uvjerenju koje bi rasprene snage moralo spojiti u jednu,
mein kampf
185
te bre i sigurnije doi do stvaranja cilja. To, meutim, nije sluaj. Jer sama priroda, svojom neumoljivom logikom, donosi
odluku, koja doputa meusobno natjecanje i hrvanje razliitih grupa do pobjednikog lovorovog lia, te sigurno vodi pokret
ka cilju najvidljivijim najbliim i najsigurnijim izabranim putem.
Uostalom, kako izvana uope moe biti procijenjena pravilnost ili nepravilnost odabranog puta, ako se ne da
slobodan prolaz igri snaga da uskrate vanost doktrinarnih odluka ljudskih sveznalica, da bi nesumnjivim dokazima izruile
uspjeh koji e na kraju nekom djelovanju uvijek dati posljednje priznanje
Dakle, razliite grupe mariraju odvojenim putovima prema istom cilju, sve dok u postojeim slinim nastojanjima
ne dobiju znanja koja e nain njihova puta temeljitije preispitati i po mogunosti ga skratiti, te svojom cjelokupnom energijom
pokuati postii cilj.
Ovim natjecanjem dobit e se najbolji odabir pojedinanih boraca, a ovjeanstvo e za svoje uspjehe nerijetko biti
zahvalno uenju koje je izvueno iz ranijih neuspjelih pokuaja.
Tako moemo u injenici koja se na prvi pogled ini traginim, ve na poetku, bez svjesnog optereenja u pojedinano
postojeoj rascjepkanosti, prepoznati sredstva, koja se konano mogu usmjeriti prema najboljim postupcima.
U povijesti je vidljivo, da su prema shvaanju veine za rjeenje njemakog pitanja mogla biti udarna oba puta, da su
se sloili predstavnici Austrije i Pruske, Habsburgovci i Hohenzollerni, te od poetka udruili snage prema vlastitim pogledima
jednih ili drugih. Tada bi manje znaajnom putu bio kraj; austrijski put, ipak ne bi vodio prema njemakom carstvu.
I tako je nastalo carstvo jaeg njemakog jedinstva upravo iz onoga, to su milijuni Nijemaca prihvatili krvareeg srca kao posljednji i
najstraniji znak nae bratske nesloge: njemaka carska kruna je uistinu donesena s bojnog polja Kniggritza, a ne u borbama pred Parizom,
kako se kasnije mislilo.
Tako osnivanje njemakog carstva po sebi nije bilo rezultat bilo kakve zajednike volje, zajednikih putova, nego
mnogo vie, uinak svjesnog, ponekad i nesvjesnog hrvanja nakon prevlasti, iz kojega su Prusi izili kao pobjednici. I kome u
stranako - politikoj zaslijepljenosti nije zakazala istina, taj e morati potvrditi da takozvana mudrost ovjeanstva nikada ne
bi donijela istu mudru odluku, kao to ju je donijela ivotna mudrost, to znai, da se slobodne igre snaga, konano, pustilo da
postanu stvarnost. Tko bi u njemakim zemljama prije dvjesto godina ozbiljno povjerovao da bi hohenzollernski Prusi jednom
mogli biti zaetnici, osnivai i uitelji novog carstva, a ne Habsburzi?! Danas nitko ne bi ni htio poricati da je Sudbina bolje
odluila; jer tko bi si danas uope mogao predstaviti jedno njemako carstvo, noeno naelima gnjile i propale dinastije.
Ne, prirodni razvitak je uvijek, iako nakon stogodinje borbe, ipak konano na mjesto najboljeg doveo onoga, kojem ono i
pripada.
Tako e uvijek biti, vjeno e tako ostati, kao to je i do sada bilo.
Zato se ne treba tuiti kada razni ljudi kreu na put da bi stigli do istog cilja: na ovaj e nain biti prepoznati i postati
pobjednici.
Postoji jo i drugi razlog to se u narodnom ivotu esto dogaaju pokreti prividno iste vrste i istih ciljeva, a ipak
dospijevaju na razliite putove. Ovaj razlog nije samo tragian, nego upravo jadan. On se nalazi u alosnoj mjeavini zavisti,
ljubomore, ambicije i lopovskog uvjerenja, koji su naalost u nekim subjektima ovjeanstva esto udrueni.
Naime, kao to postupa ovjek koji je duboko spoznao nevolju svoga naroda i nakon toga si potpuno razjasnio
bit bolesti, da bi je ozbiljno pokuao otkloniti, ako je fksirao cilj i izabrao put koji moe voditi ovom cilju, iznenada e
se probuditi sitni i najsitniji duhovi te revno i paljivo slijediti i pratiti rad tog ovjeka koji je pobudio pozornost javnosti.
Ba kao vrapci, prividno sasvim nezainteresirano a u stvarnosti vrlo napeto, promatraju ti ljudi sretnijeg druga koji je naao
komadi kruha, kako bi mu ga u nepromiljenom trenutku iznenada oteli. Dovoljno je da samo jedan krene novim putem, a
ve e mnogi besposlenjaci nanjuiti bilo kakav isplativi zalogaj, koji bi se mogao nai na kraju ovog puta. im oni otkriju
gdje je on neto naao, urno e skoiti na noge, da bi do cilja doli nekim drugim, ako je mogue, brim putem.
Kad je novi pokret ve osnovan i usvojio je odreeni program, tada dolaze neki ljudi i tvrde da zastupaju isti cilj;
nipoto ne; umjesto da se estito ukljue u njegove redove i priznaju njegove prioritete, oni pokradu program i osnivaju
vlastitu stranku. Oni su pri tome dovoljno bestidni da nepromiljenim suvremenicima jame kako su ve dugo prije toga
eljeli ba to, kao i drugi i nerijetko im uspijeva prikazati se tako u dobrom svijetlu, umjesto da budu pravedno prezreni.
Nije li velika drskost, zadae koje je ucrtao drugi u svoj stijeg, zapisati na vlastitu zastavu, posuditi njegove programske teze
kao da ih je sam stvorio, pa ii svojim vlastitim putem? Ova drskost se pokazuje posebno u tome, da isti elementi, ije se
novoosnovane tvorevine ipak raspadnu, iznenada ponu govoriti o nunoj jednakosti i slozi im primijete da prednost pro-
tivnika vie ne moe biti dostignuta.
Takav postupak treba zahvaliti tzv narodnoj rascjepkanosti.
Svakako da osnivanje itavog niza grupa, stranki itd. 1918/ 1919., koje su nazvane narodnim nije proizilo od
potpuno nedunih osnivaa, nego iz prirodnog razvitka stvari. Izmeu sviju njih, ve u godini 1920., kao pobjednica, polako
se iskristalizirala Nacionalsocijalistika njemaka radnika stranka (NSDAP). Temeljna estitost svakog pojedinog osnivaa
mogla je sada biti potvrena sjajnim istinskim odlukama dostojnim divljenja, jaeg pokreta, koji one, vidno manje uspjene,
rtvuje, to jest, ukida ih ili bezuvjetno prikljuuje.
adolf hitler
186
To se posebno odnosi na Njemaku socijalistiku stranku (DSP), Juliusa Streichera u Nrnbergu. Nacionalsocijalistika rad-
nika stranka (NSDAP) i Njemaka socijalistika stranka imale su iste krajnje ciljeve, a ipak su nastale potpuno neovisno jedna
od druge. Glavni pobornik DSP je bio, kao to je reeno, tadanji uitelj u Nrnbergu, Julius Streicher. I on je u poetku bio
sveto uvjeren u poslanje i budunost svoga pokreta. Ali kada je mogao jasno i nedvojbeno uoiti veu snagu i snaniji porast
NSDAP-a, zahvalio se na svojoj dunosti u Njemakoj socijalistikoj stranci i pogonskom udruenju, a svojim pristalicama
preporuio da se pridrue krugu pobjednike NSDAP i da se u njezinim redovima i nadalje zauzimaju za zajedniki cilj. To
je bila osobno koliko teka, toliko i estita odluka.
Od tih prvih poetaka pokreta u njemu nije bilo ne samo rascjepkanosti, nego je stalno voden snanom voljom
tadanjih ljudi prema uspjenom zavretku. Ono to danas oznaavamo rijeju narodna rascjepkanost, zahvaljuje svoje
postojanje - kao to je ve naglaeno - razlogu: ambicioznim ljudima koji prije toga nisu imali vlastito miljenje, jo manje
vlastite ciljeve, osjeali su se pozvanim u trenutku u kojem su uoili uspjeh i zrelost Nacionalsocijalistike njemake radnike
stranke.
Iznenada su nastajali programi koji su bili bezostatno prepisani iz naih, ideje koje su nam ukrali bile su pomijeane,
uspostavljeni su ciljevi za koje smo se mi ve godinama borili, izabrani putovi na koje je NSDAP ve odavno stupio. Svim se
sredstvima pokuavalo obrazloiti zato su osnivane sve ove nove stranke, unato davno postojeem NSDAP-u, i to su vie
podmetali plemenite motive, to su netonije bile njihove fraze.
Ustvari, postojao je jedan jedini mjerljivi razlog: osobna ambicija osnivaa koji su eljeli igrati neku ulogu koja vlastitim patuljastim
prikazama nije nita donosila osim velike smjelosti preuzimanja tuih misli, to se inae u obinom graanskom ivotu naziva kraom.
Tada nije bilo ni jedne predodbe ili ideje drugih, koje takav politiki kleptoman ne bi u najkraem vremenu skupio za
svoj novi duan. To su inili oni isti ljudi, koji su kasnije suznih oiju teko alili zbog narodne rascjepkanosti, i neprekidno
govorili o nunosti jedinstva, potiho se nadajui, da e druge konano daleko nadmudriti, i da e oni umorni od vjeitog
zapomaganja, provoenje ukradenih ideja najradije povjeriti lopovskim pokretima.
Ako im to ipak ne uspije, a novi poduhvati, zahvaljujui pomanjkanju duhovne irine njihovih vlasnika i onoga to
su oni sami obeali, ne mogu zadrati uspjenost koja se od njih oekuje, tada bi se zadovoljili neim jeftinijim i bili sretni da
su mogli dospjeti u neku takozvanu Zajednicu rada.
Takvim se Zajednicama rada prikljuivalo sve to tada nije moglo stajati na vlastitim nogama; valjda se polazilo od vjerovanja,
da bi osam, jedan na drugoga oslonjenih, kljakavaca, moglo sigurno proizvesti jednoga gladijatora. Ako bi se meu kljakavima
naao i jedan zdravi, trebala mu je sva njegova snaga, da bi ostale druge odrao na nogama, pa bi konano i sam okljakavio.
Na prikljuenja u takozvane Zajednice rada, gledali smo uvijek kao na pitanje taktike; no nikada se ne smijemo odvojiti od
sljedee temeljne spoznaje:
Osnivanjem Zajednice rada, slaba se udruenja nikada nee pretvoriti u jaka, ali e zato jae udruenje zbog njih nerijetko posta-
ti slabije. Miljenje, da bi udruivanjem slabijih grupa morali nastati snani subjekti, nije tono, jer e veina u bilo kojem obliku, pod bilo
kojim uvjetima, prema iskustvu, uvijek biti reprezentant gluposti i kukaviluka, ime e i svako mnotvo udruenja upravljano samoizabranim
mnogolanim vodstvom biti izrueno kukaviluku i slabostima. Takvim udruivanjem bit e sputana i slobodna igra snaga koja e obustaviti
borbu za odabir najboljeg, ime e zauvijek sprijeiti nunu konanu pobjedu zdravijeg i jaeg. Dakle, takva su udruivanja neprijatelji
prirodnog razvoja, jer ona veinom sprjeavaju rjeenje problema za koje se borilo, daleko vie nego to ih unapreuje.
Moe se dogoditi da se iz isto taktikog prosuivanja, najvie vodstvo nekog pokreta, koje gleda u budunost, za
neko kratko vrijeme i udrui sa slinim udrugama, radi obrade nekih pitanja, kako bi se moda poduzeli zajedniki koraci.
Samo, to nikada ne smije voditi ovjekovjeenju takvih stanja, jer se sam pokret nee odrei svog oslobodilakog poslanja.
Ako bi se konano i upleo u takvo ujedinjenje, izgubio bi mogunost, a takoer i pravo, prirodnog razvoja svoje vlastite snage,
te ne bi mogao svladati protivnike i kao pobjednik dohvatiti ponueni cilj.
Ne smije se nikada zaboraviti da sve to je doista veliko na ovome svijetu, nije izboreno koalicijama, nego je to uvijek bio
uspjeh jednog jedinog pobjednika. Koalicijski uspjesi ve vrstom svog podrijetla nose u sebi klicu budueg osipanja,da,
gubitka ve dostignutog. Stvarno velike svjetske revolucije, pokreti duhovne vrste, su jedino zamislive i ostvarive samo kao
gorostasne borbe pojedinanih tvorbi, a nikada kao koalicijski poduhvat.
Tako ni narodna drava nikada nee biti stvorena kompromisnom voljom neke narodne Zajednice rada, nego samo
elinom voljom jednog jedinog pokreta koji se probio iznad svih.
mein kampf
187
Glava 9.
OSNOVNE MISLI O SMISLU I ORGANIZACIJI
JURINOG ODJELA (SA)
S
naga bive drave poivala je na tri stupa: monarhijskom dravnom obliku, upravnim tijelima i vojsci. Revolucija iz
1918. je ukinula dravni oblik razgradila vojsku, a upravna tijela isporuila stranakoj korupciji. Time su bili srueni
glavni potpornji takozvanog dravnog autoriteta. Ovaj, po sebi, uvijek poiva na tri elementa, koja su naelno uzeta kao
temelj svakog autoriteta.
Prvi temelj za stjecanje autoriteta uvijek nudi popularnost. Ipak, autoritet koji poiva samo na ovom temelju, izvana je jo
slab, nesiguran i klimav. Svaki obnaatelj jednog takvog autoriteta utemeljenog na istoj popularnosti, mora stoga poboljati
svoju osnovicu i osigurati ga izgradnjom moi. Dakle, drugu podlogu svakog autoriteta vidimo u moi, dakle u sili. Ona je ve bitno
stabilnija, sigurnija, iako ne uvijek snana kao prva. Udrue li se popularnosti sila, i uspiju li se neko odreeno vrijeme odrati zajedno,
tada e se autoritet odrati na jo vroj podlozi - autoritetu tradicije. Kad se konano spoje popularnost, snaga i tradicija, takav se autoritet
moe drati postojanim.
Ovaj posljednji sluaj potpuno je iskljuen revolucijom. Da, vie ne bi bilo ni autoriteta tradicije. Propau starog
carstva, uklanjanjem starog dravnog oblika, unitenjem nekadanjih amblema dravne vlasti i carskih simbola, tradicija je
naglo unitena. Posljedica svega, bio je najjai potres dravnog autoriteta.
Vie nije postojao ni drugi stup dravnog autoriteta, nije vie postojala sila. Da bi se revolucija uope mogla provesti,
moralo se raspustiti organiziranu snagu i silu dravne sile, naime, vojsku; da, moralo se izjedene dijelove vojske same
upotrijebiti kao revolucionarne borbene elemente. I da vojskama s fronta ovaj raspored nije pripao u ne ba jedinstvenoj
mjeri, one bi ipak bile, to su vie iza sebe ostavljale proslavljena mjesta svojih etiri i po godinjih junakih borbi, nagrizene
i ostavljene u kaljui dezorganizacije zaviaja i prili bi stvorenim demobiliziranim organizacijama te zavrili ak i u zbrci
takozvane dragovoljne poslunosti epohe Vojnih savjeta.
Na ovim, vojnom slubom u smislu osamsatnog radnog vremena, obuhvaenim nezadovoljnim vojnim gomilama,
nije se moglo poduprijeti bilo kakav tek uspostavljeni autoritet. Tako je i drugi element, onaj koji i jami uvrivanje
autoriteta, takoer bio uniten, a revolucija je stvarno zadrala samo ono najizvornije, popularnost, da bi na njoj mogla izgraditi
autoritet. Ba je ova osnovica bila osobito nesigurna. Ipak, revoluciji je uspjelo jednim jedinim snanim zamahom razbiti
staru dravnu graevinu, ali samo zato, to je normalna ravnotea unutar strukture naeg naroda bila ve uklonjena ratom.
Svako narodno tijelo moe biti ralanjeno na tri klase: na jednoj je strani ekstremno najbolje ljudstvo, u smislu
svih vrlina koje se posebno istiu u hrabrosti i portvovnosti, s druge strane je ekstremno najloiji ljudski izrod, lo u smislu
posjedovanja svih sebinih nagona i poroka. Izmeu obe krajnosti, kao trea klasa, nalazi se veliki iroki srednji sloj u kojem
nije utjelovljeno ni blistavo junatvo ni opako zloinako uvjerenje.
Razdoblja uspona nekog narodnog tijela odlikuju se, da, samo postojanjem apsolutnog vodstva ekstremno najboljeg dijela.
Razdoblja normalnog, ravnomjernog razvoja ili postojanog stanja, odlikuju se vidnom dominacijom elemenata sredine, pri emu obe krajnosti,
jedna nasuprot drugoj, odravaju ravnoteu, odnosno, ravnomjerno se uzdiu.
Razdoblja sloma nekog narodnog tijela, bit e odreena prevladavajuim djelovanjem najloijih elemenata.
Vrijedno je pri tome spomenuti, da iroka masa, kao srednja klasa, kako u je oznaiti, nastupa kao zamjetna pojava
samo onda, ako oba krajnja dijela vee obostrano hrvanje, a ukoliko pobjedi jedan ekstrem, ona e mu se uvijek dragovoljno
podrediti. U sluaju dominacije najboljih, iroka e ih masa slijediti, a u sluaju uzdizanja najloijih, ona im se ni najmanje
nee suprotstaviti; ali masa sredine sama, nikada se nee boriti.
Rat je u svoje etiri i pol godine krvavih dogaaja toliko unitio ravnoteu ovih triju klasa, da se - i pored najviih
priznanja rtvama Sredine - ipak mora utvrditi, da je vodio skoro potpunom iskrvarenju ekstremno najboljega ljudstva. Jer
tijekom ovih etiri i po godine prolivena, nenadomjestiva njemaka junaka krv doista je ogromna. Zbroje li se sve stotine tisua
pojedinanih sluajeva u kojima je uvijek znailo: dragovoljci za front, dragovoljci u izvidnicu, dragovoljci za vezu, dragovoljci
za telefonske postrojbe, dragovoljci za gradnju mostova, dragovoljci za podmornice, dragovoljci za zrakoplove, dragovoljci za
jurine bataljune itd. - uvijek neprestano dragovoljci, i tako etiri i pol godine za tisue potreba, dragovoljci i samo dragovoljci
- i uvijek se postie isti rezultat: golobradi mladi ili zreo mukarac, obojica ispunjena uzavrelom domovinskom ljubavlju,
velikom osobnom hrabrou i svijeu dunosti. Oni su se javljali. Takvih je sluajeva bilo na desetke, na stotine tisua, ali
ovo ljudstvo malo po malo bilo sve rjee i rjee. to nije poginulo, postalo je invalidima, ili se, malo po malo, rasulo u malom
broju preostalih. Ali prije svega treba znati, da su 1914. od takvih dragovoljaca nastajale svekolike vojske, koje zahvaljujui
zloinakoj nesavjesti naih parlamentarnih nitarija, nisu dobile pravu mirnodopsku obuku, pa su sada nenaoruane, kao
topovsko meso, bile izloene na milost i nemilost neprijatelju. etiristo tisua onih koji su tada, u Flandriji, izginuli ili
postali invalidi, nije se vie moglo nadomjestiti. Njihov je gubitak bio mnogo vei, nego to se moe iskazati golom brojkom.
adolf hitler
188
Njihova je smrt ubrzala, da se vaga premalo optereena na Dobroj strani, poela dizati uvis, a prevagu dobivati raniji elementi
prostatva, nitkovluka i kukaviluka, ukratko, masa ekstremno loih.
K tome se jo pojavilo:
Ne samo da su na bojnim poljima tijekom etiri i pol godine patili ekstremno najbolji, nego su se time na najarobniji
nain odrali ekstremno loi. Sigurno, da je pogodilo svakog dragovoljno prijavljenog junaka, koji e se nakon svete smrti
rtve uzdii u vjena nebesa, to se, dok se on borio, za to vrijeme zabuant, koji je oprezno okretao leda smrti, manje ili vie
korisno zapoljavao u zaviaju.
Tako se na kraju rata pokazala sljedea slika: Srednji, iroki sloj nacije, platio je svoj duni krvavi danak; ekstremno najbolji
rtvovali su se, gotovo bezostatno, uzoritim junatvom; a ekstremno loi su, podrani s jedne strane besmislenim zakonima,
a s druge, neprimjenom ratnog lanka, ostali naalost bezostatno sauvani.
Tada je ovaj dobro sauvani talog naeg narodnog tijela, podigao revoluciju, a mogao ju je podii, jer mu se vie nisu
suprotstavljali krajnje najbolji elementi - nisu vie bili ivi.
Time je njemaka revolucija od samog poetka bila uvjetno popularna stvar. Ovo bratoubilatvo nije sagrijeio
njemaki narod po sebi, nego kukavna plaljiva klate dezertera, svodnika itd.
A mukarac na frontu, on je pozdravio kraj krvavog hrvanja, bio je sretan to opet moe zakoraiti u zaviaj,
ponovno smije vidjeti enu i dijete. Ali s revolucijom samom, nije ga vezalo nita: nije je volio, a jo je manje volio njene
izvazivae i organizatore. U etiri i pol godinjoj tekoj borbi, zaboravio je na stranake hijene i sve su mu njihove svae
postale stranima.
Revolucija je stvarno bila popularna samo u malom dijelu njemakog naroda: naime, u svim klasama njezinih
pomagaa, meu svim poasnim graanima ove nove drave, koji su kao znak prepoznavanja izabrali naprtnjae. Oni nisu
voljeli revoluciju zbog samih sebe, kako to neki jo i danas pogreno vjeruju, nego zbog njezinih posljedica.
Na samoj popularnosti ovih marksistikih gusara, uistinu se teko mogao izgraivati trajni autoritet. A ipak, mlada ga
je Republika trebala pod svaku cijenu, ako nije eljela nakon kratkog kaosa biti iznenada progutana s preostalim elementima
dobre strane naeg naroda udruenih u snage odmazde.
Oni se tada nisu bojali, svaki nositelj prevrata, da e u vrtlogu svoje vlastite zbrke i sami izgubiti tlo pod nogama te,
iznenada, obujmljeni asnom akom ivota, koja u takvim vremenima ee nego jednom izrasta iz naroda, biti premjeteni
na neko drugo tlo. Republika se pod svaku cijenu morala uvrstiti. Stoga je, gotovo trenutno, bila prisiljena, pored klimavog
stupa svoje slabe popularnosti, opet stvoriti organizaciju nasilja, da bi joj ona mogla uvrstiti autoritet.
Kad su matadori revolucije zimi 1918/1919. osjetili nesigurno tlo pod nogama, dali su se u potragu za ljudima koji bi
bili spremni, slabu poziciju, stvorenu ljubavlju njihovog naroda, ojaati silom oruja. Antimilitaristika Republika je trebala
vojnike. Ali, kako se prvo i jedino uporite njenog dravnog autoriteta - naime, njena popularnost - ukorijenilo u drutvu
svodnika, lopova, provalnika, dezertera, zabuanata, itd., dakle, u onom dijelu naroda koji moramo oznaiti krajnje loim,
bila je svaka potraga za ljudima koji bi bili spremni rtvovati vlastiti ivot u slubi novog ideala, u ovim krugovima, uzaludni
ljubavni pijev. Nosei sloj revolucionarnog miljenja i provoditelji revolucije nisu jo bili ni sposobni, ni spremni radi njene zatite postajati
vojnici. Jer ovaj sloj nipoto nije elio organizaciju republikog dravnog tijela, ve dezorganizaciju postojeeg, zbog boljeg zadovoljenja
svojih vlastitih instinkta. Njihova parola nije glasila: Red i izgradnja njemake Republike, ve, tovie - njena pljaka.
Zato je poziv za pomo, za kojom su vapile tisue uplaenih, u ovom sloju ostao bez odaziva, a izazvao je suprotno - odbijanje
i ogorenje. U jednom takvom poetku osjeao se slom vjernosti i vjerovanja, jer se nisu temeljili na samoj popularnosti, ve
na autoritetu poduprtim silom, i poetku borbe protiv, za ove elemente jedino mjerljive, revolucije, protiv prava na kradu i
neodgojenog vladanja onih koji su pobjegli iza zatvorskih zidova i oslobodili se lisiina, horde lopova i pljakaa, ukratko
- najgorih vucibatina.
Narodni su opunomoenici mogli zvati koliko su htjeli, nitko nije napustio svoje redove, a sam odaziv: izdajnici,
dao im je na znanje koliko su popularni njihove vode.
Tada se po prvi puta nalo bezbroj mladih Nijemaca koji su bili spremni, u slubi mira i reda, kako su mislili, jo
jednom zakopati vojniki injel, preko ramena prebaciti karabin i puku i navuenom elinom kacigom suprotstaviti se
unitenju domovine. Kao dragovoljci, ukljuili su se u slobodne odrede i zapoeli, iako su je silno mrzili, i sami braniti revoluciju, a time je
nesvjesno i uvrivati.
inili su to u najboljoj vjeri.
Pravi organizator revolucije i njen stvarni pokreta, internacionalni idov, tono je procijenio tadanju situaciju.
Njemaki narod jo nije bio zreo da bi mogao biti uvuen u boljeviko krvoprolie, kako je to uspjelo u Rusiji. Razlog je,
najveim dijelom, bio u jo uvijek vrlo velikoj rasnoj jednakosti izmeu njemake inteligencije i njemakog fzikih radnika.
Nadalje, iroki narodni slojevi bili su proeti obrazovnim elementima kao to je to bilo i u drugim zapadnim zemljama, a to
je Rusiji potpuno nedostajalo. Tamonja inteligencija veim dijelom i nije bila ruske nacionalnosti ili bar slavenskog rasnog
karaktera. Tanki intelektualni gornji sloj tadanje Rusije mogao je biti uniten svakog trena, jer nije bilo potpune povezanosti
s meu dijelovima mase mnogoljudnog naroda, a ija je, kako duhovna, a takoer i moralna, razina bila zauujue niska.
Stoga je u Rusiji uspjelo lako nahukati neobrazovanu gomilu iroke mase protiv gornjeg tankog intelektualnog sloja, koji
mein kampf
189
s njima nije imao nikakve odnose ni veze, pa je to i odluilo sudbinu ove zemlje revolucijom: ruski nepismenjak, uinjen je
time nemonim robom svojih idovskih diktatora, koji su sa svoje strane bili dovoljno mudri da ovu diktatura provedu pod
geslom narodne diktature.
U Njemakoj se k tome pojavilo i sljedee: revolucija je mogla uspjeti samo u sluaju raspada vojske, utoliko
sigurnije, to stvarni izvritelj i nije bio vojnik s fronta, nego vie manje plaljivi klate, koji se ili povlaio po zaviajnim
garnizonima ili je kao prijeko potrebnu slubu obnaao negdje u gospodarstvu. Ova je vojska k tome bila pojaana i
desetcima tisua dezertera, koji su bez ikakvog rizika mogli frontu okrenuli lea. Prava se kukavica svih vremena, naravno,
niega ne boji vie od smrti. A smrt na frontu svakodnevno bi imao pred oima u tisue njenih oblika. Ako se htjelo slabe,
kolebljive ili ak kukavike derane upozoriti na njihovu dunost, tada oduvijek postoji samo jedna mogunost: Dezerter mora znati da njegovo
dezertiranje donosi sobom ba ono to on eli izbjei. Na frontu ovjek moe umrijeti, kao dezerter mora umrijeti. Samo se takvom drakonskom
prijetnjom za svaki pokuaj bijega iz vojske, moe postii zastraujue djelovanje ne samo na pojedinca, nego i na cjelinu.
Eto, u tome se sastojao smisao i svrha ratnog lanka.
Bilo je to lijepo vjerovanje, da se velika borba za opstojnost naroda moe izvojevati poduprta samo spoznajom
o nunosti i od tuda roene i odravane dragovoljne vjernosti. Dragovoljnom ispunjenju dunosti uvijek su pristupali samo
najbolji u svom djelovanju, a ne prosjeni. Zato su takvi zakoni neophodni, kao na primjer i oni protiv krae; oni ne postoje
zbog potenih, nego u osnovi zbog prevrtljivih, slabih elemenata. Takvim se zakonima zastrauju slabi; oni sprjeavaju razvoj
stanja u kojem poteni vie ne bi bili promatrani kao gluplji, pa bi se dolazilo do zakljuka, da se je svrhovitije baviti kraom,
nego ostati praznih ruku ili ak biti okraden.
Zato je bilo krivo vjerovati, da bi u jednoj borbi, koja bi prema svem ljudskom predvianju mogla bjesniti i godinama,
smjela nedostajati pomona sredstva koja e po stoljetnom, ak tisuljetnom, iskustvu u ozbiljnim vremenima i trenutcima
tekih nervnih napora, prisiliti slabe i nesigurne ljude na ispunjenje svoje dunosti.
Samo se po sebi razumije da za junake dragovoljce nije potreban ratni lanak, ali je on potreban zbog kukavikog
sebinjaka koji u trenutku nevolje svoga naroda vie cijeni svoj ivot, nego ivote cjeline. Takav se beskarakterni slabi
moe zaustaviti samo uporabom najstroe kazne, da bi popustio njegov kukaviluk. Jer, kad se ljudi trajno hrvaju sa smru
i tjednima neumorno valjaju u blatnom rovu, najee jako loe opskrbljeni, ne moe se od nesigurnog topnika oekivati da
e ga na crti bojinice zadrati prijetnja zatvorom, ili kaznionicom; zadrat e ga se samo bezobzirnom primjenom smrtne
kazne. Jer on u takvim vremenima zatvor doivljava jo uvijek tisuu puta ugodnijim mjestom, nego bojno polje, tim vie, to
mu u zatvoru ni najmanje nije ugroen njegov neprocjenjivo vrijedan ivot. Kako je u ratu smrtna kazna praktino ukinuta,
ratni lanak je ustvari stavljen izvan snage. I to se uasno osvetilo. Razlila se vojska dezertera, posebno 1918., po gori i dolu
i pripomogla osnivanju zloinake organizacije koju smo iznenada ugledali pred sobom kao glavnog pokretaa revolucije, 7.
studenoga 1918.
Sam front nije s tim imao ba nita. Svi su njegovi pripadnici, naravno, osjeali enju za mirom. I u toj se injenici
krila velika opasnost za revoluciju. Jer kad su se po zavretku borbi, njemake vojske poela pribliavati domovini tadanji
revolucionari su si postavljali uvijek ista zastraujua pitanja: to e sada uiniti postrojbe na frontu? Hoe li ratna groznica to
trpjeti?
U ovim tjednima morala se revolucija u Njemakoj, bar izvana, prikazivati umjerenom, ako nije htjela doi u opasnost
da iznenada bude munjevito uguena samo s nekoliko njemakih divizija. Jer da je samo jedan jedini divizionar donio odluku, da
sa svojom, njemu odanom divizijom, strgne crvene dronjke i na zid pribije upute i mogui otpor slomi minobacaima i runim granatama,
tada bi ova divizija, za nepuna etiri tjedna, nabujala u vojsci od ezdeset divizija. A od toga su tajni idovski drotari drhtali vie nego
od bilo ega drugoga. I da bi se ba to sprijeilo, revolucija se do odreene mjere morala obuzdavati, nije se smjela izroditi
u boljevizam, nego se morala, kako su stvari stajale, ulagivati miru i redu. Otuda potie i veliki broj koncesija i apela
starom inovnikom staleu i starim vojnikim zapovjednicima. Jo su neko vrijeme bili potrebni, i tek kad su Crnci
skrivili, smjelo im se dati dolino nogom u stranjicu i Republiku preuzeti iz ruku starih dravnih slugu, a klaune izruiti
revolucionarnim leinarima.
Samo se tako moglo namagariti stare generale i dravne inovnike i nadati se, da bi se njihov eventualni otpor,
moglo skriti ve na poetku prividnom bezazlenou i dobroudnou novog stanja.
Koliko je to uspjelo, pokazala je praksa.
Samo, revoluciju nisu podigli elementi mira i reda, ve, tovie, pobunjenici, lopovi i pljakai. A njima nije
odgovarao ni razvoj revolucije, niti im se iz taktinih razloga moglo razjasniti tijek ni veliinu zalogaja.
S postupnim porastom socijalne demokracije, ova je sve vie gubila karakter brutalne revolucionarne stranke. Ne zato
to bi misaono bila vie odana nekom drugom, a ne revolucionarnom cilju, ili to bi njezine vode imale neke drugaije namjere,
nipoto ne. Jer ono to je konano preostalo, bila je samo namjera i za njeno provoenje vie nego jedno neodgovarajue
tijelo. Uz desetmilijunsku stranku, nije se vie mogla dizati nikakva revolucija. U jednom takvom pokretu, pred sobom se vie nema
aktivnost ekstremnih, ve irokih masa sredine, dakle, one koje nose.
U toj spoznaji idovi su jo tijekom rata izazvali poznati raskol socijaldemokracije, tj. dok je Socijaldemokratska
adolf hitler
190
stranka u skladu sa snagom svojih masa visjela kao olovni uteg na nacionalnoj obrani, iz nje su se izdvojile radikalno aktivni
elementi i formirali u posebno snane udarne odrede. Nezavisna stranka i Spartakov savez bili su jurini bataljuni revolucionarnog
marksizma. Oni su sve stavili pred gotov in, na ije su tlo mogle stupiti desetljeima pripremane mase Socijaldemokratske
stranke.
Marksizam je vrlo dobro procijenio plaljivo graanstvo i odnosio se prema njemu s prijezirom, en - canaille.
Na njega se uope nije obazirao, znajui da psea podlonost politikih tvorevina stare isluene generacije nikada ne bi bila
sposobna za otpor.
Kako je revolucija uspjela, a glavna potpora stare drave se mogla drati slabom, vojska koja se povlaila s fronta,
izranjala je kao zagonetna sfnga, pa je prirodni razvoj revolucije morao biti zakoen; snaga socijaldemokratske vojske
zaposjela je osvojeni poloaj, a Nezavisni i Spartakovski udarni bataljuni gurnuti su u stranu.
To ipak nije ilo bez borbe.
Aktivistike jurine revolucionarne formacije bile su nezadovoljne i osjeale su se prevarenima, htjele su dalje
udarati. Neobuzdanim bukaima pokretaa revolucije to je bilo poeljno, jer jedva to je prevrat bio izvren, stvorila su se dva
tabora: naime, Stranka mira i reda i Grupa krvavog terora. to je moglo biti prirodnije, nego da se nae graanstvo leprajuim
zastavama odmah ugura u tabor mira i reda? Sada je odjednom ovim milostivim organizacijama data mogunost djelovanja,
kod kojeg su, a da nisu morale nita ni rei, ipak opet osjetile mirno tlo pod nogama, i nale neku solidarnost s vlau koju su
mrzili, ali se je jo uvijek svojski bojali. Politiko njemako graanstvo ipak je zadralo svoju visoku ast, da bi samo tako
smjelo, sa tri puta prokletim marksistikim voama, sjesti za isti stol radi suzbijanja boljevizma.
Tako je ve u prosincu 1918. i sijenju 1919. nastalo sljedee stanje:
Revoluciju je podigla manjina najloijih elemenata, iza koje su se odmah postavile svekolike marksistike stranke.
Sama revolucija se prividno dojmila umjereno, to joj je donijelo neprijateljstvo fanatinih ekstremista. Oni su poeli okolo
bacati rune granate, pukarati strojnicama i zauzimati dravne ustanove, ukratko, prijetiti umjerenoj revoluciji. Da bi se
zaustavile dalje strahote, zakljueno je primirje izmeu obnaatelja novoga stanja i pristalica staroga, a kako bi mogli povesti
zajedniku borbu protiv ekstremista. Rezultat je, da su neprijatelji Republike, zapravo zaustavili borbu protiv Republike kao
takve, i pomogli svladati one koji su bili takoer njeni neprijatelji, iako zbog sasvim drugih razloga. Daljnji je rezultat bio, da
je utihnula borba izmeu pristalica stare drave i predstavnika novog stanja.
Ovo je vrlo teko pratiti i shvatiti. Jer samo onaj koji shvati, razumjet e, kako je sve to bilo mogue u jednom narodu,
ijih devet desetina nije sudjelovalo u revoluciji, sedam ju je desetina otklanjalo, est mrzilo i, konano, jedna desetina na nju
bila prisiljena.
Malo po malo, iskrvarili su Spartakovski borci na barikadama s jedne strane, a nacionalistiki fanatiari i idealisti s druge, a u
razini snaga s kojima su se tukla oba ekstrema, pobijedila je kao i uvijek - masa sredine. Graanstvo i marksizam, nali su se
na tlu svrenog ina, a republika se poela konsolidirati. Ono to graanske stranke jo neko vrijeme, posebno prije izbora,
nisu mogle sprijeiti, bilo je citiranje monarhistikih misli i pomou duhova prolog vremena prizivanje i zaklinjanje malim
duhovima svojih pristalica.
To nije bilo poteno. Svi su oni u svojoj nutrini ve davno raskinuli s monarhijom, a prljavtina novog stanja poela
je svoje zavodniko djelovanje prenositi i na graanske stranake tabore. Obini graanski politiar, danas se kudikamo bolje
osjea u korupcijskom blatu Republike, nego u istoj krutosti bive drave koja mu je jo ostala u sjeanju.
*
Kao to je ve reeno, nakon raspada stare vojske, revolucija je bila prisiljena, radi jaanja svog autoriteta, stvoriti
novi imbenik moi. Kako su stajale stvari, mogla ih je nai meu pristalicama jednog stvarno suprotstavljenog svjetonazora.
Iz njega samog postupno je moglo nastati novo vojno tijelo, koje je zbog vanjskog ogranienja uvjetovanog mirovnim
ugovorom, moralo tijekom vremena biti preoblikovano u sredstvo novog dravnog shvaanja.
Ako se pita, kako to - bez obzira na sve stvarne pogreke stare drave, koje su bile uzroci - da je revolucija mogla uspjeti kao
akcija, onda dolazimo do rezultata:
1. zbog okotalosti naih pojmova o ispunjenju dunosti i poslunosti, i
2. zbog kukavne pasivnosti naih takozvanih dravotvornih stranka.
Uz to treba rei i sljedee:
Razlog okotalosti naih pojmova o ispunjenju dunosti i poslunosti, ima svoj posljednji razlog u naem potpunom
anacionalnom i uvijek samo istom dravnom odgoju. Iz toga proizlazi neshvaanje sredstava i svrhe. Svijest o dunosti,
ispunjenju dunosti i poslunost, su svrhe po sebi, jednako tako malo kao to je drava svrha po sebi. Svi oni moraju biti
sredstva zajednice duhovno i fziki jednakih ivih bia, iju egzistenciju treba omoguiti i osigurati na ovoj Zemlji. U
mein kampf
191
trenutku oitog propadanja nekog narodnog tijela, koje je u svim pogledima izrueno najteim pritiscima, zahvaljujui postupcima nekih
spletkara, poslunost i ispunjavanje dunosti ovih, nasuprot doktrinarnom formalizmu, znai istu glupost, dok bi, s druge strane, odbijanjem
poslunosti i ispunjavanja dunosti bio onemoguen spas naroda od svoje propasti. Prema naem dananjem graanskom dravnom
shvaanju, divizionar koji je svojevremeno odozgo dobio zapovijed da ne puca, postupio je po dunosti, a time i pravilno,
ako nije pucao, jer je graanskom svijetu bila vrjednija besmislena formalna poslunost nego ivot vlastitog naroda. Prema
nacionalsocijalistikom shvaanju, u takvim trenutcima ne stupa na snagu poslunost prema slabom pretpostavljenom, nego
poslunost prema narodnoj zajednici. U takvom trenutku obveza vlastite odgovornosti postaje obvezom prema cijeloj naciji.
Da je ivo shvaanje ovih pojmova u naem narodu, ili bolje u naoj vladi, bilo izgubljeno i uzmaklo pred isto
doktrinarnim i formalnim, to je i bio razlog uspjeha revolucije.
Uz drugu toku bi se moglo primijetiti sljedee: Dublji razlog kukaviluka dravotvornih stranka je prije svega iskljuenje
iz njihovih redova aktivnog, pozitivno nastrojenog dijela naeg naroda, koji je iskrvario na bojitu. S obzirom na to,da su
nae graanske stranke, koje moemo prikazati kao jedine politike tvorevine, odrane na tlu stare drave, uvjerene da svoje
nazore smiju zastupati iskljuivo duhovnim putem i duhovnim sredstvima, uporaba fzikih, pripala je samo dravi. Ne
samo da se u jednom takvom shvaanju postupno odraavao samo znak dekadentne slabosti, nego je to bilo i besmisleno u
vremenu u kojem je politiki protivnik davno napustio ovo stajalite i umjesto njega, kad je mogao, javno naglaavao, da e
svoje politike ciljeve zastupati i silom. U trenutku nastanka svjetske graanske demokracije, u kojem je kao njena posljedica
izronio marksizam, njihov apel za voenjem borbe duhovnim orujem bio je besmislica, koja se jednoga dana morala
strahovito osvetiti. I sam je marksizam oduvijek zastupao miljenje, da se samo primjenom oruja uspjeno brani svrhovitost
naela, pri emu se pravo uvijek nalazi u uspjenosti.
Koliko je ovo shvaanje bilo tono, dokazalo se u danima od 7. do 11. studenog 1918.god. Tada se marksizam
ni najmanje nije brinuo za parlamentarizam i demokraciju, nego je u obe, pomou urlajuih i pucajuih gomila zloinaca
ispalio smrtonosni metak. Da su graanske blebetave organizacije u isto vrijeme bile nenaoruane i nejake, samo se po sebi
razumije.
Nakon revolucije, i opet iznenada, izronile graanske stranke, promijenivi, naravno, svoje nazive, izvukle su
svoje hrabre voe iz skrivenosti mranih podruma i zranih ambara, a s njima i sve zastupnike takve stare tvorevine, ne
zaboravljajui svoje stare grjeke, ali i nita ne nauivi iz svega. Isto tako, njihov je cilj ipak bio, ako je mogue, sudjelovati
u novom stanju, a njihovo jedino oruje je pri tome ostalo isto kao i prije - njihove rijei.
I nakon revolucije, graanske su stranke na alostan nain, svaki puta kapitulirale na Ulici.
Premda je Zakon o zatiti Republike trebao biti donesen, za to, prije svega, nije postojala veina. Ali, pred dvjesto
tisua demonstrirajuih marksista graanske dravnike je uhvatio takav strah, da su i protiv svojih uvjerenja usvojili zakon
u blagotvornom strahu, da bi ih u protivnom, pri izlasku iz Reichstaga, bijesna masa namrtvo premlatila, to je, naalost, zbog
usvajanja zakona izostalo.
Tako je razvitak nove drave ipak iao svojim tijekom, kao da nacionalna opozicija uope nije postojala.
Jedine organizacije koje bi u ovo vrijeme imale hrabrosti i snage suprotstaviti se marksizmu i njegovoj razjarenoj rulji,
bile su prije svega slobodni odredi, kasnije samozatitne organizacije, lokalna obrana itd. i konano tradicionalne udruge.
Zato i njihovo postojanje nije u razvoju njemake povijesti dovelo do nekog zamjetljivog preokreta, bio je u sljedeem:
Kao to takozvane nacionalne stranke nisu imale nikakvog utjecaja zbog nedostatka prijetee sile, na ulici, tako nisu mogle imati
utjecaja, ni takozvane obrambene udruge zbog pomanjkanja politikih ideja, a prije svega pravog politikog cilja.
Ono to je jednom marksizmu donijelo uspjeh, bila je potpuna zajednika uigranost politike volje i aktivistike brutalnosti. Ono
to je nacionalnu Njemaku potpuno iskljuilo od svakog politikog razvitka, bio je nedostatak zakljuene zajednike suradnje brutalne sile i
genijalne politike volje.
Da su nacionalne stranke i eljele neku vrstu volje, one nisu imale ni najmanje snage ovu volju obraniti, a najmanje
na ulici.
Obrambene udruge su imale svu mo, bile su gospodari i ulice i drave, ali nisu imale politiku ideju ni cilj za koje
bi ova mo mogla biti upotrjebljena, ili morala biti upotrjebljena, u korist nacionalne Njemake.
U oba je sluaja to bila idovska lukavost, kojom su uspjeli putem razboritih nagovaranja i uvjeravanja, pridonijeti
formalnom ovjekovjeenju u svim sluajevima rastueg produbljivanja ovog nesretnog udesa.
idov je bio taj, koji je putem svoga tiska neprekidno slao misli nepolitikog karaktera, koje je umio isporuiti
Obrambenim udrugama, dok je opet politiki ivot isto tako lukavo uvijek slavio i unaprjeivao, kao istu duhovnost borbe.
Milijuni njemakih budala, blebetalo je o ovoj gluposti, a da nisu imali blijedog pojma, da su se sami razoruali i dragovoljno
isporuili u idovske ruke.
No, i za to, opet, dabome, postoji prirodno razjanjenje: Pomanjkanje nove velike ideje znailo je ogranienje borbene snage za sva
vremena. Uvjerenje o pravu na uporabu najbrutalnijeg oruja, stalno je povezano s postojanjem fanatinog vjerovanja u nunost pobjede
novog prevratnikog poretka na ovoj Zemlji.
Pokret koji se ne bori za takve najvie ciljeve i ideale, nikada zbog toga nee posegnuti za posljednjim orujem.
adolf hitler
192
Dokazivanje nove ideje je bila tajna uspjeha Francuske revolucije; ideji zahvaljuje i ruska pobjeda, a i faizam je
samo pomou ideje odrao mo, da na blagoslovljeni nain podvrgne narod sveobuhvatnom novom poretku.
Graanske stranke nisu za to sposobne.
Ne samo da graanske stranke nisu vidjele svoj politiki cilj u restauraciji prolosti, ve to nisu ni Obrambene
udruge, ako su se uope i bavile politikim ciljevima. U njima su oivjela stara ratna udruenja i obalne strae, pa su jo i
pomogli da se uniti najubojitije oruje koje je nacionalna Njemaka tada imala dozvolivi da propadne u ropstvu zemaljske
slube. Da su pri tome oni sami imali najbolje namjere i, prije svega, radili u najboljoj vjeri, ni najmanje ne mijenja ovo
nesretno bezumlje tadanjih zbivanja.
Malo pomalo, marksizam je pomou oporavljene dravne obrane i potpore sile uvrstio svoj autoritet i poeo logino
i dosljedno razgraivati ve opasne nacionalne Obrambene udruge kao nepotrebni viak. Pojedine, posebno drske voe,
prema kojima se nije imalo povjerenja, pozvani su na sud, i stavljeni iza vedskih zavjesa. Svaki je izvukao sreku za koju
je sam bio kriv.
*
Osnivanjem NSDAP-a, prvi puta se pojavio pokret iji cilj nije sliio cilju graanskih stranka, koji se sastojao u mehanikoj
restauraciji prolosti, nego u tenji da na mjestu dananjeg besmislenog dravnog mehanizma uspostavi organsku narodnu
dravu.
Mladi je pokret pri tome od prvoga dana polazio sa stajalita, da e njegova ideja biti duhovno zastupana, ali e zatita, ovog
zastupanja, ako bude potrebno, morati biti osigurana i fzikim sredstvima. Ogromni znaaj vjernosti prema novom uenju, razumljiv
je sam po sebi, kao i uvjerenje da za ostvarenje cilja nijedna rtva ne smije biti prevelika.
Ve sam upozorio na momente, da se pokret koji eli pridobiti srca naroda, obvezuje preuzeti obranu od protivnikih
teroristikih pokuaja. Ova obrana mora biti formirana u vlastitim redovima. I to je vjeno iskustvo svjetske povijesti, da
teror koji je zastupan svjetonazorom, nikada ne moe biti slomljen formalnom dravnom silom, nego uvijek samo podvrgnut
novom smionom i odlunom drugom svjetonazoru. To e zasigurno biti neugodno osjeaju poinovnienih dravljana svih
vremena, a da time nee biti rijeene svjetske istine. Dravna vlast moe garantirati red i mir samo tada, ako se drava sadrajno
pokrije odreenim vladajuih svjetonazorom, tako da nasilni elementi dobiju karakter pojedinih zloinakih priroda, a ne da
se ine zastupnicima nekog, krajnje suprotnog, dravnog nazora. U takvom sluaju drava moe protiv prijeteeg joj terora i
stoljeima poduzimati najotrije mjere nasilja, a na kraju ga ipak nee moi unititi, ve e mu podlei.
Tako e i marksizam najee navaliti na njemaku dravu. Ona u svojoj sedamdesetgodinjoj borbi nije mogla
sprijeiti pobjedu ovog svjetonazora, nego je unato tisua godina, zatvora i zatvorskih prijetnji, kao i krvavih mjera
provedenih u bezbroj sluajeva nad borcima koji su nametali ovaj prijetei marksistiki svjetonazor, bila prisiljena na skoro
potpunu kapitulaciju. (I ovo je normalni graanski dravni voa htio zatajiti, a da i sam u to nije bio uvjeren.).
No, drava koja je 9. studenog 1918. pred marksizmom bezuvjetno pala i uspuzala na kri, nee sutra iznenada
uskrsnuti kao njezin nasilnik, nego nasuprot: upljoglavi graani na ministarskim stolicama ve danas trabunjaju o nepotrebnom
vladanju radnika, pri emu im pod pojmom radnik pred oima lebdi marksizam. Ali, ako njemakog radnika poistovjeuju
s marksizmom, ne ine samo, kako kukaviko tako i laljivo, krivotvorenje istine, nego svojim motivima pokuavaju prikriti
vlastiti krah pred marksistikom idejom i organizacijom.
Ali, to se tie injenice bezostatne podinjenosti dananje drave marksizmu, nacionalsocijalistiki pokret
preuzima pravo dunosti pripremiti, ne samo pobjedu svojih ideja, ve i sam preuzeti obranu od terora pobjedom opijene
Internacionale.
Ve sam opisao kako se iz praktinog ivota naeg mladog pokreta polako stvarala zatita skupova, kako je ona
postupno dobivala karakter redarskih postrojbi i teila nekom organizacijskom obliku.
to su nastale tvorevine vie nastojale liiti takozvanoj obrambenoj udruzi, to su se s njom manje mogle
usporeivati.
Kao to je ve istaknuto, njemake obrambene organizacije nisu imale odreena politika uvjerenja. One su doista bile
samozatitne udruge s vie ili manje svrhovitim ustrojstvom i organizacijom, tako da su zapravo predstavljale ilegalnu dopunu
tadanjeg legalnog dravnog sredstva moi. Njihov dragovoljaki karakter bio je utemeljen vrstom obrazovanja i stanjem
tadanje drave, ali im nipoto ne pripada titula slobodne formacije za borbu za slobodno vlastito uvjerenje. Ovo nisu mogle
dobiti unato opozicijskom dranju pojedinih voa i svih udruenja protivnih republici; Jer, nije dovoljno biti uvjeren u manju
vrijednost postojeeg stanja i govoriti o nekom uvjerenju vieg smisla, ve je ovo ukorijenjeno samo u spoznaji novog stanja i njegovom
unutarnjem izgledu, ije se ostvarenje osjea kao nunost i dri najviom ivotnom zadaom.
To bitno razlikuje redarsku postrojbu tadanjeg nacionalsocijalistikog pokreta od svih obrambenih udruga, da ona ni
najmanje nije slukinja revolucijom stvorenih stanja, nego se, to vie, bori iskljuivo za jednu novu Njemaku.
Ova je redarska postrojba u poetku svakako imala karakter zatite skupova. Njena je prva zadaa bila ograniena:
ona se sastojala u omoguavanju odravanja skupova, da ih ne bi sprijeili protivnici. Bila je ve tada odgojena za slijepo
mein kampf
193
izvoenje napada po zapovijedi, ali ne zato to je, kako se u glupim njemakim narodnim klubovima brbljalo, cijenila gumenu
palicu kao najviu duhovnost, nego zato, to je shvatila da veliki duh moe biti iskljuen, ako njegov nositelj bude pretuen
gumenom palicom, to se u povijesti nerijetko dogaalo najznaajnijim glavama, da skonaju pod udarcima bijednih robova.
Ona nije eljela nasilje postaviti za svoj cilj, ve navjestitelja duhovnog cilja silom zatititi od nevolje. I ona je pri tome
shvatila da nije obvezatna uzeti u zatitu dravu, koja ne osigurava zatitu naciji, ve, naprotiv, da treba preuzeti zatitu nacije
od onih koji prijete unitenjem i naroda i drave.
Nakon boja u mnchenskom Hofbruhausu, dobila je redarska postrojba jednom zauvijek, za trajno sjeanje na junake
jurine podvige tadanjih malobrojnih, naziv - Sturm Abteilung (SA) - Jurini odjel. Kao to ve ova oznaka i kae, on predstavlja
samo jedan odjel pokreta. On je njegov lan isto kao to je to promidba, tisak, znanstveni instituti i ostali slobodni lanovi
koji tvore stranku.
Koliko je njegovo osnivanje bilo potrebno, mogli smo vidjeti ne samo na ovom spomena vrijednom skupu, nego i pri
naim pokuajima da pokret iz Mnchena malo po malo proirimo i na ostale dijelove Njemake. im smo se uinili opasni
marksizmu, ovaj nije propustio ni jednu priliku da svaki pokuaj nacionalsocijalistikog pokreta ugui ve u samom zaetku,
odnosno, da njegov opstanak sprijei razaranjem. Pri tome je bilo samo po sebi razumljivo, da su sve naznake svake takve
namjere i svaki takav dogaaj marksistike stranake organizacije promiljeno prikrivale u predstavnikim tijelima. A to rei
o graanskih strankama, koje i same samljevene od marksizma, u mnogim mjestima nisu smjele svojim govornicima dozvoliti
ni javni nastup, a ipak su s nekim glupim nerazumljivim zadovoljstvom, pratili za nas bilo koju nepovoljno zavrenu borbu
protiv marksizma. Oni su bili sretni kad toga koga nisu mogli svladati oni, a koji je tovie svladao njih, nismo mogli svladati ni
mi. to rei dravnom inovnitvu, efovima policije pa ak i ministrima koji su se nedostojnim besmislicama u javnosti rado
predstavljali kao nacionalni ljudi, a u svim meusobnim sukobima, koje smo mi nacionalsocijalisti imali s marksistima, oni
su im najsramnije pruali svoje pomone slube! to rei o ljudima koji su u svojoj poniznosti ili tako daleko, da su zbog jed-
ne bijedne pohvale u idovskom tisku, bez daljnjeg progonili ljude ijem junakom,hrabrom podvigu djelomino zahvaljuju i
vlastiti ivot, ukoliko ih crvena rulja ve ranije nije povjeala na stupove uline rasvjete kao raskomadane leeve.
Sve su to bile tune pojave koje je nezaboravni preminuli predsjednik Polmer u svojoj krutoj ali ispravnoj estitosti
mrzio kao poltrone kako to samo i moe ovjek iskrena srca svojom zanosnom izrekom: U svom cijelom ivotu nisam
elio biti nita drugo ve prvo Nijemac, pa dravni inovnik i nikada ne elim biti izjednaen s nekim nakazama koje se kao
inovnike kurve prostituiraju sa svakim tko trenutno izigrava gospodina!
Bio je pri tome posebno tuan, to je ova vrsta ljudi zgrabila pod svoju vlast, ne samo desetke tisua najpotenijih i
najmarljivijih njemakih dravnih dunosnika, nego je svojom vlastitom glupou polako zarazila i potene, te su ih u svojoj
razjarenoj mrnji progonili i konano protjerali s vlasti i poloaja, dok su pri tome sebe licemjernom pokvarenou prikazivali
kao nacionalne ljude.
Od takvih se ljudi nikada ne smijemo nadati bilo kakvoj podrci, a i dobili smo je u rijetkim sluajevima. Konano
je izgradnjom vlastite zatite osigurano djelovanje pokreta, ali je istovremeno izazvalo javnu pozornost i ope potovanje, to
joj je dalo dozvolu da se, ako bude napadnuta, i sama brani.
Kao misao vodilja pri unutarnjoj organizaciji ovog Jurinog odjela, uvijek je prevladavala namjera, pored cjelokupnog
tjelesnog ovrivanja, izgraditi ga u nepokolebljivog, uvjerenog zastupnika nacionalsocijalistike ideje i, konano, uvrstiti
njegovu disciplinu u najveim moguim razmjerima. Oni nisu imali nikakvog posla s nekim Obrambenim organizacijama
graanskog nazora, a pogotovo ne sa tajnim organizacijama.
Zato sam ve u to vrijeme najotrije odbijao da se Jurini odjel NSDAP-a izgradi kao takozvana Obrambena
udruga, imalo je svoj razlog u sljedeoj prosudbi:
Realno uzevi, obrambena izobrazba nekog naroda ne moe biti provedena u privatnim udruenjima, osim uz pomo
ogromnih dravnih sredstava. Svako drugo uvjerenje poiva na velikom precjenjivanju vlastitih mogunosti. Potpuno je
iskljueno, da se s takozvanom dragovoljnom disciplinom, mogu stvoriti organizacije koje e posjedovati vojni znaaj
iznad nekog odreenog obuhvata. Ovdje nedostaje najvanija potpora zapovjedne vlasti, naime kaznena vlast. Dobro, bilo
je mogue ujesen, ili bolje, jo u proljee 1919. osnivati takozvane dragovoljake odrede, ali ne samo zato to su tada u
koli stare vojske imali najveim dijelom borce s fronta, ve je oblik dunosti, nametnut pojedincu, ovoga podvrgavao, bar u
ogranienom roku, isto tako bezuvjetnoj vojnoj poslunosti.
To potpuno nedostaje dananjoj dragovoljnoj obrambenoj organizaciji: to je njihovo udruenje vee, to je slabija
disciplina, to manji smiju biti zahtjevi koji se mogu postaviti pojedincu, pa to sve vie poprima karakter starih apolitikih
ratnih i veteranskih udruga.
Slobodni odgoj za vojnu slubu nikada nee biti proveden u velikim razmjerima, ako ne bude osigurana bezuvjetna
zapovjedna sila. Uvijek e samo rijetki biti spremni dragovoljno se podvri prisili poslunosti, to je u vojsci samo po sebi
razumljivo i prirodno.
Nadalje, obuka ne moe biti provedena zbog smijeno malih sredstava koja za jedan takav cilj stoje na raspolaganju
obrambenim organizacijama. A najbolja i najpouzdanija izobrazba bi morala biti upravo glavna zadaa jedne takve institucije.
adolf hitler
194
Od rata je proteklo osam godina, a otada se ni jedno godite njemake mladei nije planski kolovalo. Ne moe biti zadaa
obrambene udruge da obuhvati ve kolovana godita i da im se matematiki prorauna kada e i zadnji njegov lan napustiti
ovu korporaciju. Gak e i najmlai vojnik iz 1918. za dvadeset godina biti borbeno nesposoban, a tome se trenutku pribliavamo
nezamislivom brzinom. Zato e svaka takozvana obrambena udruga, htjela ili ne, sve vie poprimati karakter stare ratnike
udruge. To, meutim, ne moe biti smisao ustanove koja se ne oznaava ratnom, nego obrambenom udrugom, i koja ve
svojim imenom eli izraziti, da ona svoje poslanje ne vidi u odravanju tradicije i meusobne pripadnosti bivih vojnika, nego
u izgradnji obrambene misli i u praktinom zastupanju ovih misli, dakle, u stvaranju tijela sposobnog za obranu.
Ova zadaa ipak bezuvjetno zahtijeva izobrazbu do sada vojno neuvjebanih elemenata, a to je u praksi stvarno
nemogue. Sa tjednom izobrazbom od jednog ili dva sata, nije mogue stvoriti vojnike. Uz dananje enormno poveane
zahtjeve koje ratna sluba postavlja pred pojedinca, dvogodinji je vojni rok moda i dostatan da bi se neizobraenog mladog
ovjeka pretvorilo u kolovanog vojnika. Svi smo mi na bojitu vidjeli strane posljedice kod mladih u ratnim pripremama
nedovoljno izobraenih vojnika. Dragovoljne formacije koje su drilane petnaest i dvadeset tjedana, elinom odlunou i
samoprijegorom, na frontu nisu bile nita drugo do topovsko meso. Samo dodijeljeni redovima iskusnih starih vojnika, mogli
su mladi, nakon etiri do est mjeseci, kao i kolovani novaci, postati korisni lanovi i biti predani regimenti. Ovdje su ih
vodili stari, pa su malo pomalo mogli dorasti svojoj zadai.
Kako tome nasuprot bezizgledno djeluje pokuaj, bez jasne zapovjedne vlasti i sveobuhvatnih sredstava, da se
tjednom takozvanom izobrazbom po sat ili dva odgoji odred. Time se moda moe osvjeiti znanje starih vojnika, ali se od
mladih ljudi tako nikada ne mogu nainiti vojnici.
Kako bi potpuno bezvrijedni bili rezultati jednog takvog procesa moe se naroito dokazati injenicom, da je u
isto vrijeme, u kojem je takozvana dragovoljna obrambena udruga, jedva jedvice, tekom mukom i nevoljom izobrazila ili
pokuala osposobiti par tisua spremnih dragovoljaca (do drugih i nije mogla doi) u vojnoj misli, dotle je sama drava, na
pacifstiko - demokratski nain svog odgoja, milijunima i milijunima mladih ljudi doslovno ukrala prirodni instinkt, zatrovala
njihovo logino domoljubno miljenje i postupno ih, nasuprot svakoj bezobzirnosti, pretvarala u strpljivo stado ovnova.
Koliko su samo smijeni, u usporedbi s ovim, svi napori obrambenih udruga, koje svoje misli ele prenijeti na
mlade.
Ali, gotovo je jo vanije sljedee stajalite koje me ve davno tjera da zauzmem vrsti stav protiv svakog pokuaja,
da takozvano vojno osposobljavanja za oruje preuzmu dragovoljne udruge: Pretpostavimo da bi usprkos ve spomenutim
tekoama nekoj udruzi ipak uspjelo, godinu za godinom, odreeni broj Nijemaca, mukaraca, odkolovati da budu spremni
za oruje i to kako u pogledu njihova uvjerenja, tako i njihove tjelesne sposobnosti i vojnog kolovanja. Rezultat bi ipak bio
ravan nuli, u dravi koja ni jednim djeliem svoga bia ak ne eli takvo osposobljavanje za oruje, ak ga direktno i mrzi, jer
potpuno proturjei unutarnjem cilju njenih elnika - pokvarenjaka ove drave.
U svakom sluaju, takav bi pokazatelj bio bezvrijedan pod vlau koja je ne samo djelom dokazala, da joj vojna sila
nacije nita ne znai, ve ne bi ni htjela pozvati ovu snagu, ako bi trebalo, osim za potporu svoje vlastite razorne opstojnosti.
Je li to ipak tako i danas? Ili, nije li smijeno u sumraku sumraka, vojno izobraziti desetke tisua ljudi za regimentu,
kad je drava samo nekoliko godina ranije, osam i pol milijuna najosposobljenijih vojnika sramotno predala na milost i
nemilost, ne zato jer joj vie nisu sluili, ve ih je u znak zahvalnosti za njihove rtve ak izloila opoj pogrdi! Hoe dakle
izobraavati vojnike za dravnu regimentu, na koje se neko pljuvalo, kojima su asna odlija trgana s grudi, oduzimano
znakovlje, gaene zastave, i obezvrjeivani njihovi uinci? Ili je moda ova dananja dravna regimenta ikada poduzela
i jedan korak da bi ast starih vojski bila vraena na zasluenu visinu? Je li njezine razarae i psovae ikada pozvala na
odgovornost? Ni najmanje od toga! Ba nasuprot: Ove posljednje moemo vidjeti ustoliene u najviim dravnim slubama -
kako se u Leipzigu govorilo: Pravo ide sa silom. Kako ipak danas sila lei u rukama istih ljudi, koji su ve jednom izveli ovu
revoluciju i s njom najsramniju izdaju zemlje, da, najbjednije huljsko djelo koje uope postoji u njemakoj povijesti, ne moe
se nai niti jedan razlog zbog kojeg bi mo upravo ovih karaktera, izobrazbom novih mladih vojski, mogla biti poveana. Svi
razumni razlozi u svakom sluaju govore protiv toga.
Ono to se pripisuje vrijednosti ove drave, i nakon revolucije 1918., je vojno jaanje njezine pozicije, a to je jasno
i nedvosmisleno vidljivo iz njenog stajalita prema tadanjim velikim samozatitnim organizacijama. Dok su nastupale kao
osobna zatita plaljivih revolucionarnih nakaza, nisu bile nedobrodole. Ali kada se, zahvaljujui postupnom osiromaenju
naeg naroda, inilo da je otklonjena opasnost, a postojanje organizacija znailo nacionalno politiko jaanje, one su postale
suvine i inilo se sve da ih se razorua, a ako je mogue i rastjera.
Povijest spominje samo rijetke primjere zahvalnosti kneevima. Ali na zahvalnost revolucionara, palikua, pljakaa
i nacionalnih izdajica moe raunati samo novograanski patriot Kad se radi o ocjeni problema stvaranja dragovoljnih
obrambenih udruga, ne mogu, a da ne postavim pitanja: Za koga izobraavam mlade ljude? U koju e svrhu biti upotrijebljeni
i kada trebaju biti pozvani? Odgovori na ta pitanja daju najbolje smjernice vlastitom ponaanju.
Ako bi dananja drava ikada posegnula prema ovoj vrsti izuenih postrojbi, tada to nikada ne bi bilo zbog zatite
vanjskog nacionalnog interesa, nego uvijek samo kao zatita unutarnjeg silovatelja nacije, to znai, samo onda, ako bi se
mein kampf
195
jednoga dana razbuktala opa srdba prevarenog, izdanog i prodanog naroda. Jurini odjel NSDAP-a ve iz tog razloga ne bi
smio imati ba nita s vojnom organizacijom. On je bio zatitno i odgojno sredstvo nacionalsocijalistikog pokreta i njegovi
su se zadaci nalazili na sasvim drugom podruju, nego takozvane obrambene udruge.
On isto tako ne bi smio predstavljati ni tajnu organizaciju. Svrha tajnih organizacija moe biti samo protuzakonita.
Time je opseg djelovanja jedne takve organizacije ogranien sam od sebe. Posebno zbog brbljavosti njemakog naroda nije
ni mogue izgraditi organizaciju neke veliine, a istovremeno je prema van drati tajnom ili bar zastrjeti njezine ciljeve.
Svaka takva namjera bila bi tisustruko sprijeena. Ne samo zato, to naoj policijskoj slubi danas stoji na raspolaganju
stoer svodnika, i slinog klatea, koji za idovsku plau od 30 srebrnjaka izdaju sve i svakoga, i pronalaze koga bi i to
mogli izdati, nego ne bi bilo mogue uutkati ni vlastite pristalice u sluaju kakve neizbjene tajne. Samo bi posve male
grupe, koje su godinama pripremane i uvjebavane, mogle poprimiti karakter stvarno tajnih organizacija. No, ve bi i mali
broj takvih tvorevina mogao podii vrijednost nacionalsocijalistikog pokreta. Ono to smo mi trebali i to trebamo, bilo je i jest,
neto ili dvjesto drskih za vjerenika, nego stotine i stotine tisua fanatinih boraca za na svjetonazor. Ne treba raditi u tajnim grupama, nego u
ogromnim masovnim povorkama, i pokretu ne treba stvarati slobodni put otrovom i strijelom ili pitoljem, nego osvajanjem ulice. Marksizmu
smo pokazali, da je budui gospodar ulice Nacionalsocijalizam, kao to e jednom biti i gospodar drave.
Opasnost od tajnih organizacija je danas jo i u tome, to lanovi esto potpuno krivo shvaaju veliinu svoje
zadae, te se stvara miljenje, da bi umjesto nje sudbina naroda u povoljnom smislu, iznenada mogla biti odluena jednim
jedinim umorstvom. Takvo miljenje moe imati i svoje povijesno opravdanje, naime, ako neki narod stenje pod tiranijom
nekog genijalnog ugnjetavaa o kojem se zna, da jedino njegova nadmona linost omoguuje unutarnju strogou i uas
neprijateljskog pritiska. U takvom sluaju moe se u narodu iznenada nai za rtvu spreman ovjek koji e zabosti no u grudi
omrznutog pojedinca
I samo e republikanska narav, krivnje svjestan mali odrpanac, jedan takav in drati dostojnim gnuanja, dok e
najvei pjesnici slobode naega naroda, u svom nastupu, takvom djelu odati svu slavu.
U godinama 1919. i 1920. postojala je opasnost da e se pripadnici tajnih organizacija, poueni uzorima iz povijesti
i proeti beskrajnom nesreom domovine, pokuati osvetiti zaviajnim pokvarenjacima, u vjeri da e tako nainiti kraj nevolji
svoga naroda.
Ali bi svaki takav pokuaj bio besmislen, jer marksizam nije pobijedio zahvaljujui nadmonoj genijalnosti i osobnom
znaaju pojedinca, nego tovie zato, jer je zakazao beskrajno bijedni i kukavni graanski svijet. Najokrutnija kritika koju se
moe uputiti naem graanstvu je zakljuak, da sama revolucija nije proizvela ni jednu jedinu veliku glavu meu veliinama
i njoj se podinila. Jo je nekako razumljivo da se kapitulira pred jednim Robespierreom, Dantonom ili Maratom, ali je
unitavajue kad se pue prema kriu mravog Scheidenmanna, gojaznog gospodina Erzbergera i jednog Friedricha Eberta,
i pred nebrojenim politikim krljavcima. Doista, nije tu bila ni jedna glava, u kojoj bi se moglo uoiti genijalnog ovjeka
revolucije, a time i nesree domovine, nego su tu bile mnoge revolucionarne stjenice, ruksak - Spartakovci, en gros, und en
detail, u velikom i malom. Bilo bi potpuno beznaajno, bilo koga od njih maknuti s puta, jer bi uspjeh moda bio u tome, to
bi nekoliko isto tako velikih i ednih krvopija zauzelo njihovo mjesto.
Nekih se godina nije moglo dovoljno otro istupiti protiv shvaanja koja su imala svoja opravdanja u doista velikim
povijesnim pojavama, ali se to nikako nije slagalo s trenutnim patuljastim vremenskim razdobljem.
Jednako se razmiljalo i u povodu uklanjanja takozvanih dravnih izdajnika. Smijeno je i nelogino ubiti derana koji
je izdao poloaj nekog topa, dok pored nas, na najviim poasnim mjestima sjede oni koji su prodali svekoliko Carstvo za
uzaludne rtve dva milijuna mrtvih, koji su morali biti odgovorni za milijune bogalja, a pritom mirne savjesti obavljaju svoje
republikanske poslove. Besmisleno je ukloniti sitne dravne izdajnike, u dravi ija vlada sama oslobaa izdajnike od svake
kazne. I tako se moe dogoditi, da jednoga dana potenog idealistu, koji smakne pokvarenog vojnog izdajnika, pozove na
odgovornost veliki dravni izdajnik I tu se postavlja vano pitanje: Treba li dozvoliti da beznaajnu izdajniku kreaturu
smakne druga takva kreatura, ili da to uini idealist? U prvom sluaju uspjeh je dvojben, a ponovna izdaja skoro sigurna; u
drugom sluaju, bit e smaknut mali pokvarenjak, a time ivot jednog, moda nenadomjestivog idealista, stavljen u pitanje.
Uostalom, miljenja sam, po ovom pitanju, da ne treba vjeati sitne lopove, da bi se ostavilo na slobodi velike, nego
da ve jednom njemaki Nacionalni sud, prvo mora osuditi i smaknuti nekih deset tisua organiziranih, a time i odgovornih
zloinaca izdaje iz studenoga, i svega to tu pripada. Takav e primjer, jednom zauvijek, biti tada neophodna pouka i najmanjem
vojnom izdajici.
Sva su me ova razmatranja potaknula da neprestano zabranjujem stvaranje tajnih organizacija, a sam Jurini odjel
sauvam od karaktera takve organizacije. Nekih godina drao sam NSDAP podalje od eksperimenata iji su izvritelji bili
predivno idealistiki nastrojeni mladi Nijemci, koji su sami postali rtvom svoga djela, jer sudbinu domovine ni najmanje
nisu mogli popraviti.
*
adolf hitler
196
Ako Jurini odjel nije smio biti ni vojna obrambena organizacija ni tajna udruga, iz toga su morale proizii sljedee
posljedice:
1. njegova izobrazba ne smije slijediti vojno stajalite, nego svrhovito, stranako.
Koliko god da su lanovi pri tome tjelesno oelieni, glavna vrijednost ne smije biti vojna uvjebanost, nego mnogo
vie bavljenje portom. Boks i Jiu-Jitsu, uvijek su mi se inili vanijim, nego neko loe, polovino, vjebanje u gaanju.
Kad bi se njemakoj naciji dalo est milijuna portski besprijekorno istreniranih tijela, proetih fanatinom domovinskom
ljubavlju i odgojem u najviem napadakom duhu i nacionalna e drava ako bude potrebno, u nepune dvije godine iz njih
stvoriti vojsku, ako za to postoji neki odreeni razlog. Ona u dananjim odnosima moe biti samo carska vojska, a nikako
jedna polovina zaostala obrambena udruga. Tjelesno elienje mora pojedincu ucijepiti uvjerenje o njegovoj nadmoi i dati
mu svako pouzdanje koje oduvijek lei u svijesti vlastite snage; k tome ga treba pouiti i svim sportskim vjetinama koje za
obranu pokreta slue kao oruje.
2. da bi se od poetka sprijeio svaki tajni karakter Jurinog odjela, on mora, zbog svoje svima prepoznatljive odjee i veliine
svoga postojanja, sam odabrati put koji e koristiti pokretu i biti poznat svekolikoj javnosti. On ne smije uati u tajnosti, nego slo -bodno
marirati pod vedrim nebom i time jasno voditi djelovanju koje konano unitava sve legende o tajnoj organizaciji. Da bi
se njegovu aktivnost duhovno oslobodilo od svih pokuaja zavjerenike aktivnosti, on mora od samog poetka biti potpuno
upuen u velike ideje pokreta i imati zadau, zastupati ove ideje i biti bezostatno uen da si od poetka iri obzore, a pojedinac
svoje poslanje ne smije vidjeti u uklanjanju nekih manjih ili veih varalica, da, i lopova, nego u samoprijegornom radu na
uspostavi nove nacionalsocijalistike narodne drave.
Time e se borba protiv postojee drave uzdii iz atmosfere malih osveta i urotnikih akcija ka veliini unitavajueg
rata svjetonazora protiv marksizma i njegovih tvorevina.
3. organizacijsko oblikovanje Jurinog odjela, kao i njegova odora i oprema odabrane su smisleno, ne prema uzorima stare ar-
mije, ve prema njegovoj svrhom odreenoj zadai.
Ovi nazori koji su me vodili 1920. i 1921. i koje sam pokuao ucijepiti mladoj organizaciji, imali su uspjeha, tako
da smo do sredine ljeta 1922. raspolagali s pristojnim brojem odreda, koje smo u kasnu jesen 1922. sve vie i vie opremili i
prepoznatljivim odorama. Za daljnje stvaranje i oblikovanje Jurinih odreda bila su beskrajno vana tri dogaaja:
1. velike ope demonstracije svih domovinskih udruga protiv Zakona o zatiti Republike u kasno ljeto 1922. na
Knigsplatzu u Mnchenu.
Mnchenske domovinske udruge tada su obznanile javni proglas koji je pozivao na veliki masovni zbor u Mnchenu, protiv
Zakona o zatiti Republike. Na njemu je trebao sudjelovati i nacionalsocijalistiki pokret. Jedinstvenu stranaku povorku je
predvodilo est Mnchenskih odreda SA, a njih su slijedile sekcije politike stranke. U samoj povorci, marirale su i dvije
glazbene kapele, a noeno je otprilike i petnaest zastava. Pristizanje Nacionalsocijalista na jo polovino popunjen trg, na
kojemu inae nije bilo zastava, izazvalo je neizmjerno oduevljenje. Ja sam osobno, kao jedan od govornika, imao ast
govoriti pred gomilom ljudi, koja je brojila oko ezdeset tisua glava.
Uspjeh priredbe je bio velianstven posebno zato, jer se po prvi puta dokazalo,unato svih crvenih prijetnji, da i
nacionalni Mnchen smije marirati ulicama. Crvene republikanske zatitare, koji su pokuali navaliti na kolonu terorom,
SA odredi su rastjerali u svega nekoliko minuta, razbijenih i okrvavljenih lubanja. Nacionalsocijalistiki pokret tada je prvi
puta pokazao svoju odlunost, uzeo si za budunost pravo postavljati zahtjeve na ulici i time ovaj monopol otpuhnuo iz ruku
internacionalnih narodnih izdajnika i neprijatelja domovine.
Uspjeh toga dana, bio je neoborivi dokaz psiholoke i organizacijske ispravnosti naih shvaanja o izgradnji Jurinog
odjela.
On je sada, na uspjenoj podlozi, energino proirivan, tako da smo ve nekoliko tjedana kasnije u Mnchenu
oformili dvostruki broj odreda.
2. Vlak za Koburg, u listopadu 1922.
Narodna udruenja, namjeravala su u Koburgu odrati takozvani Njemaki dan. I sam sam primio pozivnicu s
napomenom, da bi bilo poeljno povesti i neto pratnje. Ovaj zahtjev koji sam primio u ruke prije podne u 11 sati, bio mi je
vrlo drag. Ve nakon jednog sata izdana su sve zapovijedi za posjet ovim Njemakim danima. Kao pratnju sam odredio
osamsto ljudi SA koji su u otprilike etrnaest odreda iz Mnchena do navedenog bavarskoga gradia trebali stii posebnim
vlakom. Nacionalsocijalistikim SA odredima koji su u meuvremenu trebali organizirati takve odrede na drugim mjestima
izdane su odgovarajue zapovjedi.
Bilo je to po prvi puta da je Njemakom vozio jedan takav posebni vlak. Na svim mjestima u kojima su ulazili novi
SA ljudi, transport je izazivao najveu javnu pozornost. Mnogi jo nikada prije nisu vidjeli nae zastave; pa je i njihov dojam
bio tim jai.
Kad smo stigli na koburki kolodvor primila nas je delegacija sveanosti Njemaki dani, koja nam je predala
neto kao sporazum, kako je nazvana zapovijed tamonjih sindikata, odnosno Neovisnih i Komunistike stranke, iz ijeg
se sadraja vidjelo da nam se zabranjuje ulazak u grad sa razvijenim zastavama, i s glazbom (poveli smo kapelu od etrdeset
mein kampf
197
i dva glazbenika), te zabranjuje nastupati u jedinstvenoj povorci.
Smjesta sam glatko odbio ove sramotne uvjete i nazonoj gospodi delegiranih izrazio svoje veliko zaprepatenje,
jer su s ovim ljudima obavljeni razgovori i s vodstvom ove manifestacije postignuta nagodba. Objanjeno im je, da e Jurini
odjel ve ovoga trena krenutii sa svojim odredima, zvonkom glazbom i lepravim zastavama i umarirati u grad. To se i
dogodilo.
Ve na kolodvoru nas je doekala gomila od vie tisua ljudi koja se tukla, urlala: Ubojice, Banditi, Razbojnici,
Zloinci; to su bila omiljena imena kojima su nas ljubazno obasuli uzorni utemeljitelji njemake Republike. Mladi Jurini
odjel, uzorno je odravao red, njihovi su se odredi formirali na trgu pred kolodvorom, ne obazirui se na ove prostakluke.
Plaljivi policijski organi nisu nau kolonu pristiglu u, svima nama, nepoznati grad, vodili na nae odredite, jednu streljanu
na periferiji Koburga, kako je dogovoreno, nego u Hofbruhauskeller, nedaleko centra. Lijevo i desno od kolone sve je vie
rastao bijes prateih narodnih masa. Jedva da je i posljednji odred skrenuo u dvorite podruma, kad je velika masa uz zaglunu
buku pokuala provaliti. Da bi to sprijeila, policija je zatvorila podrum. Kako je ovo stanje bilo neizdrivo zapovjedio sam
uredovanje Jurinih odjela; kratko sam ih posavjetovao, a zatim od policije zahtijevao da trenutno otvore vrata. Nakon dueg
oklijevanja, popustili su mojoj zapovijedi.
Uspjelo nam je. Marirali smo sada putem kojim smo doli, pa opet natrag do naeg odredita. Tu je konano morao
biti uspostavljen front. Nakon to uvredljivim upadicama i povicima nisu mogli poremetiti mir odreda, zastupnici istinskog
socijalizma, jednakosti i bratstva posegnuli su za kamenjem. Time je naem strpljenju doao kraj i desetak minuta je ubojito
pljutalo i lijevo i desno. Nakon etvrt sata, vie se nita crvenog nije moglo vidjeti na ulicama.
I nou je dolazilo do tekih okraja. Patrole Jurinih odreda nalazile su Nacionalsocijaliste, koji su pojedinano
napadnuti, u uasnom stanju. Zato se s protivnicima postupalo po kratkom postupku. Ve sljedeeg jutra, crveni je teror, od
kojega je Koburg patio godinama, bio potpuno potuen.
Poznatim marksistiko - idovskim laima pokualo se pomou promidbenih letaka drugova i drugarica
internacionalnog proletarijata, izvrtanjem injenica, jo jednom nahukati masu na ulicu, pa se potpuno iskrivljenim
injenicama tvrdilo, kako su nae bande ubojica zapoele istrebljujui rat protiv mirnog radnitva u Koburgu. Oko pola
dva trebale su se odrati velike narodne demonstracije, na koje je, kako su se nadali, trebalo doi nekoliko tisua radnika
iz cijele okolice. vrsto odluan da konano zavrim sa crvenim terorom, u dvanaest sati je nastupio Jurini odjel. Njihov
je broj narastao na skoro tisuu i pol ljudi. Marirao sam s njima do tvrave Koburg gdje su se na velikom trgu trebale
odrati crvene demonstracija. Htio bih vidjeti hoe li nas se usuditi jo jednom uznemiravati. Kad smo stupili na trg, tamo se
umjesto najavljenih nekoliko tisua, okupilo jedva nekoliko stotina ljudi, koji su se u naoj nazonosti poeli ponaati mirno,
a djelomino su i bjeali. Samo su nas na nekim mjestima poeli ponovno izazivati crvene trupe koje su u meuvremenu
stizale izvana. Ali dok bi mahnuo rukom, ova bi im radost prisjela. I sada se moglo primijetiti, kako se do tada prestraeno
stanovnitvo polako poelo buditi, dobivati hrabrost, ak se usudilo pozdraviti nas poklicima, a naveer, prilikom naeg
odlaska, na mnogim je mjestima izbijalo spontano oduevljenje.
Iznenada, na eljeznikom kolodvoru, eljezniko nam je osoblje objasnilo, da na vlak nee krenuti. Nekim sam
kolovoama tada poruio da u u tom sluaju smlaviti sve crvene bude koje mi samo dopadnu aka, da emo ak sami voziti
vlak, s tim to namjeravamo i u lokomotivi i u tenderu, i u svakom vagonu, povesti sa sobom nekoliko tuceta internacionalne
solidarne brae. Takoer nisam propustio gospodi paljivo pripomenuti, da bi vonja s naim vlastitim snagama, naravno,
mogla biti krajnje rizini pothvat i da nije iskljueno da svi skupa polomimo kosti i vratove. Ali, jako bi nas radovalo da na
onaj svijet ne odemo sami, nego u bratstvu i jedinstvu sa crvenom gospodom.
Tako je vlak krenuo tono na minutu, pa smo se sljedeeg jutra ponovno nali u Mnchenu.
Time je u Koburgu, po prvi puta od godine 1914. uspostavljena jednakost dravljana pred zakonom. Kada se danas
neki zatupljeni vii dravni inovnik uzoholi tvrdnjom, da drava titi ivot svojih graana, onda je to la, jer se to nikada nije
dogodilo; graani su se u svim vremenima morali braniti od predstavnika dananje drave.
Znaaj ovoga dana i njegove posljedice uope nisu mogle biti potpuno ocijenjene. Ne samo zato, to nam je
pobjedniki SA u svom pouzdanju i vjerovanju u ispravnost vodstva, izvanredno podigao moral, nego se nama i okolina
poela podrobnije baviti, a mnogi su u nacionalsocijalistikom pokretu po prvi puta vidjeli instituciju, koja je po svemu sudei
pozvana pripremiti odgovarajui kraj marksistikom ludilu.
Samo su Demokrati jadikovali to nismo dali da nam se mirno razbiju lubanje, ve smo u jednoj demokratskoj
Republici izvrili brutalni napad akama i kolcima, umjesto da smo uzvratili pacifstikim pjesmama.
Graanski je tisak, openito govorei, bio, kao i uvijek, dijelom bijedan, dijelom prostaki, a samo su neke iskrene
novine pozdravile, to se bar na jednom mjestu konano sprijeio runi rad marksistikih drumskih razbojnika.
U Koburgu samom se ipak jedan dio marksistikog radnitva, koje se uostalom i samo moralo drati zavedenim,
poueno akama nacionalsocijalistikih radnika, nauilo uviati da se i ovi radnici bore za ideale i da se prema iskustvu, za
ono to se voli i u to se vjeruje, mora ponekad i tui.
Najvie je koristi imao svakako Jurini odjel sam. On je vrlo brzo napredovao, tako daje na Dan stranke, 27. sijenja
1923.,na posveti nove zastave, moglo sudjelovati oko est tisua ljudi, pri emu su prvi odredi bili potpuno odjeveni u svoje
adolf hitler
198
nove odore.
Iskustva iz Koburga su pokazala koliko je to nuno, ne samo zbog jaanja tjelesnog duha, nego da bi se izbjegle
zamjene, a suprotne strane sprijeilo uvoenje jedinstvenih odora Jurinog odjela. Do tada su na rukavu nosili samo trake, a
sada su dobili vjetrovke i k tome poznate kape.
Iskustva iz Koburga imala su i daljnji znaaj, da smo od tada ili za tim da u svim mjestima u kojima je crveni teror
godinama sprjeavao svaki skup neistomiljenika, ovog planski slomimo i tako uspostavimo slobodu okupljanja. Od tada su u
takva mjesta uvijek dopremani nacionalsocijalistiki bataljuni pa su u Bavarskoj, kao rtve nacionalsocijalistike promidbe,
crvene tvrave padale jedna za drugom. Jurini odjel je sve vie urastao u svoju zadau i sve se vie udaljavao od karaktera
besmislenog ivotno nevanog obrambenog pokreta, prerastajui u ivu borbenu organizaciju za uspostavu nove njemake
drave.
Do oujka 1923. uvalo se ovaj logini razvoj. Tada se zbio dogaaj, koji me prisilio da pokret skrenem s njegova
dosadanjeg puta i preustrojim ga.
3. U prvim mjesecima godine 1923. dolo je do francuske okupacije Ruhrskog podruja, koja je u sljedeem razdoblju
imala veliki znaaj za razvoj Jurinog odjela.
Jo ni danas nije mogue, a zbog nacionalnih interesa ni posebno svrhovito, o tome govoriti ili pisati u javnosti. Mogu se
osvrnuti samo toliko, koliko je o ovoj temi obznanjeno u javnosti.
Okupacija Ruhrskog podruja koja nas nije iznenadila, dala je nazrijeti utemeljenu nadu, da je konano slomljeno
kukaviko politiko povlaenje, ime bi i obrambenim udrugama pripale sasvim odreena zadae. Ni Jurini se odjel, koji je
tada obuhvaao mnoge tisue mladih, zdravih mukaraca, nije tada smio povui od slube naciji. U proljee i sredinom ljeta
1923.g. uslijedilo je njego vo preustrojstvo u vojno borbenu organizaciju. Njemu je najveim dijelom i pripisan kasniji razvoj
1923., koji je pogodio na pokret.
Kako ovaj razvoj 1923. obraujem u irim crtama na drugom mjestu, ovdje samo zakljuujem, da se preustroj
tadanjeg Jurinog odjela uz pretpostavke koje su mu prethodile, a koje se nisu ostvarile, dakle preuzimanje aktivnog otpora
protiv Francuske, sa stajalita pokreta bio tetan.
Zavretak godine 1923. kako god se na prvi pogled inio stranim, promatran s uzvienijeg mjesta, bio je skoro
potrebniji, nego to je dranjem njemake carske vlade bio prikazan. Za pokret tetan preustroj Jurinog odjela, koji je zavrio
jednim udarcem, ipak je stvorio mogunost da se jednoga dana ponovno izgradi tamo, gdje se moralo napustiti pravi put.
U 1925., novoutemeljena Nacionalsocijalistika njemaka radnika stranka, morala je svoj Jurini odjel opet
uspostaviti po poetnim nazorima, te izobraziti i organizirati svoje zatitno odjeljenje. Ona se time morala vratiti prvobitnim,
zdravim nazorima, a svoju najviu zadau vidjeti u tome, da svoj Jurini odjel stvori kao sredstvo zastupanja i jaanja borbe
za svjetonazor pokreta.
Ona ne smije dozvoliti da se Jurini odjel sroza na neku vrstu obrambene udruge ni tajne organizacije; vie se mora
truditi da od njega stvori gardu od sto tisua Nacionalsocijalista, a time i najpotpunije ostvari narodnu ideju.
mein kampf
199
Glava 10.
FEDERALIZAM KAO MASKA
Z
imi 1919., a jo vie u proljee i ljeto 1920., mlada stranka je bila prisiljena zauzeti stajalite u vezi s pitanjem, koje se
ve u ratu uzdiglo do izvanrednog znaaja. Ve sam u prvom tomu, u kratkom prikazu, ukazao na meni osobno vidljive
znakove prijetee njemake propasti, na posebnu vrstu promidbe, koja se, kako od strane Engleza, tako i Francuza, sastojala
u otvaranju stare provalije izmeu sjevera i juga. U proljee 1915. pojavili su se prvi sistematski hukaki letci protiv Prusa
kao jedinih ratnih krivaca. Do 1916. ovaj je sustav potpuno izgraen, koliko spretno, toliko i podlo. Raunajui na najpodlije
instinkte hukanja june protiv sjeverne Njemake, poelo je ono ve nakon kratkog vremena donositi plodove. To je prigovor
kojega se mora uloiti protiv tadanjeg mjerodavnog mjesta, kako u vladi, tako i u vrhovnoj vojnoj komandi - bolje - u
bavarskim komandnim mjestima, kako ga se ovi ne bi otresli, te bojom zaslijepljenou zaborava dunosti, protiv njega
nunom odlunou posredovali. Nita nije uinjeno! Naprotiv, na raznim se mjestima na to, ini se, nije ba nerado gledalo,
ili im je bilo dovoljno glupo misliti, da bi se putem takve promidbe, jedinstvenom razvoju njemakog naroda ne samo zaprla
vrata, nego da bi se time automatski moralo i dolo do jaanja federativnih snaga. Jedva da se je ikada u povijesti jedan
takav propust zlobnije osvetio. Slabost za koju se vjerovalo da je nanesena Prusima, pogodila je cijelu Njemaku. A njezina
posljedica je bilo ubrzanje propasti, koja nije sruila samo Njemaku, nego u prvom redu, upravo pojedinane drave same.
U gradu u kojem je bjesnila najsnanija umjetno stvorena mrnja protiv Prusa, najprije je izbila revolucija protiv
nasljedne kraljevske kue.
Samo, bilo bi svakako krivo vjerovati, da bi se samo neprijateljskoj promidbi moglo pripisati ovo antiprusko
raspoloenje i da ne bi postojali razlozi za ispriku prema od nje napadnutom narodu. Nevjerojatan nain organizacije naeg
ratnog gospodarstva, koje je upravo bezumnom centralizacijom svekolikog carstva stavilo pod starateljstvo i izvaralo cijelo
carstvo, bio je glavni razlog nastanka svakog antipruskog stava. Jer za obinog malog ovjeka, bila su ratna drutva, koja su odjednom
imala svoje centrale u Berlinu, istoznana s Berlinom, a sam Berlin istoznaan s Prusima. Da organizatori ovog lopovskog instituta
nazvanog Ratne udruge, nisu ni Berlinani ni Prusi, ve uope nisu bili Nijemci, jedva da je pojedincu dolazilo do svijesti.
On je vidio samo grube pogreke i trajne napade ove omrznute institucije u glavnom carskom gradu i sada je, samo se po sebi
razumije, svu svoju mrnju prenio na ovaj grad, a istovremeno i na Pruse, tim vie, to s odreene strane ne samo da nita
protiv toga nije poduzeto, nego je takvo tumaenje ak pozdravljeno, tiho, sa smijekom.
idov je bio prepametan, da ve tada ne bi shvatio da ovaj podli pljakaki pohod, kojeg je on poduzeo pod okriljem
Ratnih udruga i organizirao protiv njemakog naroda, i ne bi mogao, ak morao, izazvati ustanak protiv njemakog naroda.
Sve dok mu ovaj sam nije skoio za vrat, nije ga se trebao bojati. Da bi sprijeio eksploziju oaja i uasa uzavrele mase u tom
smjeru, nije se mogao nai bolji recept nego to, da svoj bijes razbuktaju na drugi nain i tako ga istroe.
Mogla se Bavarska mirno prepirati s Prusijom i Prusija s Bavarskom, to ee, to bolje! Njihova najljua meusobna
borba, idovu je znaila najsigurniji mir. Time je opa pozornost bila potpuno otklonjena od internacionalnog deraa naroda,
inilo se, da se na njega i zaboravilo. I kada se inilo da opasnost izranja, razboriti su elementi, kojih je u Bavarskoj bilo
bezbroj, opominjali na razumijevanje, odricanje i suzdranost, a to je prijetilo stiavanju ogorene borbe. idov u Berlinu
je na scenu trebao izvesti samo novu provokaciju i priekati uspjeh. Na svaki takav dogaaj trenutno su nahrupili svi, da se
okoriste svaom izmeu sjevera i juga, i puhali su tako dugo dok iz ara pobune nije buknuo veliki plamen.
Bila je to spretna, rafnirana igra kojom se idov tada bavio, kako bi stalno zapoljavajui i odvraajui pozornost
pojedinih njemakih rodova ove, kroz to vrijeme, mogao to temeljitije opljakati.
Tada je izbila revolucija.
Ako 1918. ili bolje reeno, do studenoga te godine, prosjean ovjek, posebno nieobrazovani malograanin i radnik,
nije mogao prepoznati stvarni tijek dogaaja i neizbjene posljedice meusobnih prepirki njemakih rodova, prije svega u
Bavarskoj, tada je to na dan izbijanja revolucije morao shvatiti barem samonazvani nacionalni dio. Jer jedva to je akcija
uspjela, ve su u Bavarskoj voe i organizatori postali zastupnici bavarskih interesa. Internacionalni idov Kurt Eisner,
zapoeo je igrati svoju igru - Bavarska protiv Prusije. Bilo je ipak samo po sebi razumljivo, da bi on, iskljuivi Orijentalac,
koji se kao novinarski izvjestitelj neprekidno povlaio kojegdje, po itavoj Njemakoj, bio posljednji koji bi bio pozvan tititi
bavarske interese, i da je upravo prema Bavarskoj mogao biti najravnoduniji na cijelom bojem svijetu.
Time to je Kurt Eisner revolucionarnoj Bavarskoj dao sasvim svjesno prvo mjesto u odnosu na preostalo carstvo, on
ni najmanje nije bio zastupnik bavarskih stajalita, nego samo opunomoenik idovstva. On je iskoristio postojee instinkte i
odbojnost bavarskog naroda, kako bi mogao lake razoriti sredita njihove Njemake. Razrueno je carstvo postalo laki plijen
boljevizma.
Politika koju je primjenjivao nastavljena je i nakon njegove smrti.
adolf hitler
200
Marksizam, koji je upravo pojedinane drave i njihove kneeve u Njemakoj stalno polijevao najkrvavijim
prijezirom, odjednom je, kao Neovisna stranka, apelirao samo na osjeaje i instinkte onih, koji su u kneevinama i
pojedinanim dravama imali najdublje korijenje.
Borba Sovjetske republike protiv nadolazeih oslobodilakih kontigenata, bila je u prvom redu promidbeno
smiljena kao borba bavarskih radnika protiv pruskog militarizma. Samo se iz toga moe razumjeti, zato u Mnchenu,
za razliku od drugih njemakih podruja, ruenje Sovjetske republike nije dovelo od osvijetenja irokih masa, nego, tovie,
do jo veeg ogorenja i zagriljivosti protiv Prusije.
Umjetnost kojom su boljeviki agitatori znali uklanjanje Sovjetske republike postaviti kao prusko - militaristiku
pobjedu protiv antimilitaristiki i antipruski nastrojenog bavarskog naroda, donijela je bogate plodove. Dok Kurt Eisner jo
prilikom izbora u zakonodavni bavarski parlament u Mnchenu nije mogao pribaviti ni deset tisua pristalica, a komunistika
stranka, ostala ak ispod tri tisue, obje su se stranke nakon ruenja Republike popele na blizu sto tisua biraa.
Ve u to vrijeme, poeo sam svoju osobnu borbu protiv bezumnog meusobnog hukanja njemakih rodova.
Vjerujem da u svom ivotu nikada nisam zapoeo nepopularniju stvar, nego to je bio moj tadanji otpor protiv
hukanja na Pruse. U Mnchenu su se ve u sovjetskom razdoblju odravali prvi masovni skupovi na kojima se mrnja
protiv preostale Njemake, a posebno protiv Prusije, raspirivala do takve toke vrijenja, da biti nazoan takvom skupu nije
bilo povezano sa smrtnom opasnou samo sjevernom Nijemcu, nego je kraj takvih skupova najee zavravao sasvim
otvorenom besmislenom drekom: Dalje od Prusa! - Dolje s Prusima! - Rat protiv Prusa!, dakle raspoloenjem, koje je
jedan sjajni zastupnik bavarskih suverenih interesa u njemakoj parlamentu sroio u borbeni pokli: Lieber bayerisch sterben,
als preussisch verderben., Radije umrijeti po bavarski, nego propasti po pruski.
Trebalo je doivjeti tadanje skupove, da bi se razumjelo to su oni znaili za mene samog, kada sam se po prvi
puta, okruen akom prijatelja na skupu u Lwenbrukelleru u Mnchenu morao braniti od ove besmislice. Bili su to moji
ratni drugovi, koji su mi tada pomogli, i moda se teko moe shvatiti osjeaj kada je jedna nerazumna masa urlala protiv
nas i prijetila da e nas potui, a koja se za vrijeme dok smo mi branili domovinu, daleko najveim dijelom, kao dezerteri i
kukavice, potucala po stanicama ili po zaviaju. Za mene su, dabome, ovi nastupi znaili sreu, jer se krug mojih privrenika
ba sada povezao sa mnom i uskoro mi prisegnuo na ivot i smrt.
Ove borbe, koje su se stalno ponavljale i provlaile kroz cijelu 1919., inile su se odmah poetkom 1920. jo
jaima. Bilo je skupova - posebno se sjeam jednoga u Wagner dvorani u Sonnen Strasse u Mnchenu - u kojima je moja u
meuvremenu poveana grupa vodila najtee borbe, koje nisu rijetko zavravale s tim, da su na tucete mojih pristalica bili
zlostavljani, pretueni, gaeni nogama, i konano, vie mrtvi nego ivi, izbaeni iz dvorana.
Borba, koju sam u poetku poduzimao kao pojedinac, poduprt samo mojim ratnim pratiocima, bila je, mogu skoro
rei, sveta zadaa, koju je nastavio voditi mladi pokret.
Jo se i danas ponosim, da mogu rei, da smo tada - skoro iskljuivo ovisni o naim bavarskim pristalicama -
ovoj mjeavini gluposti i izdaje, polako ali sigurno ipak pripremili kraj. Kaem gluposti i izdaje zbog toga to ja, pored svog
uvjerenja, po sebi, doista mislim da dobroudno glupoj masi sljedbenika, organizatorima i zaetnicima, takva ogranienost
ne moe dobro doi.
Drao sam ih, a drim ih jo i danas za od Francuske, potkupljene i potplaene izdajnike. U jednom sluaju, u sluaju
Dorten, povijest je zbog toga ve izrekla svoju presudu.
Ono to je stvar tada posebno inilo opasnom, bila je spretnost, kojom je znao prekriti prave tenje, ime su federalistike
namjere, kao jedini povod za ovu hajku, stavljene u prvi plan. Da podjarivanje mrnje Prusa nema nita s federalizmom,
jasno je kao na dlanu. Neobinim se doima i federativna djelatnost koja to pokuava razrijeiti ili podijeliti s nekom
drugom saveznom dravom. Jer jedan poteni federalist kojemu citiranje Bismarckovih dravnih zamisli ne predstavlja lanu
frazu, ne bi u istom dahu, iz Bismarcka stvorenoj ili pak zavrnoj pruskoj dravi, smio zaeljeti, odvajati dijelove, ili ak
otvoreno podupirati takve separatistike tenje. Kako bi se u Mnchenu samo derali, kada bi neka konzervativna pruska
stranka pospjeivala otcjepljenje Franake od Bavarske, ili ak traila i podupirala otvorenu dravnu akciju! Treba aliti to
se uz tolike, stvarno samo potene federalistike prirode, nije prozrelo ovu opaku lopovsku igru; jer su, u prvom redu, one
bile prevarene.
U tome, to je federalistiko miljenje takve vrste bilo optereeno, kopale su mu grob njegove vlastite pristalice. Ne
moe se propagirati nikakvi federalni oblik carstva, ako netko bitni lanak jedne takve dravne strukture, naime Pruse, sam
ponizi, psuje i prlja, ukratko, kao saveznu dravu, ako je mogua, ini nemoguom. Ovo je bilo tim neshvatljivije, kada se
borba takozvanih federalista okrenula upravo protiv one Prusije, koja najmanje moe biti dovedena u vezu s demokracijom
iz studenoga. Jer, nisu se pogrde i napadi tih takozvanih federalista usmjeravali protiv oeva Weimarskog ustava, koji su
uostalom i sami najveim dijelom bili juni Nijemci ili idovi, nego protiv zastupnika stare konzervativne Prusije, dakle,
antipoda Weimarskog ustava. Da se, pri tome, posebno uvalo doticati idova, ne smije uditi, ali moda daje klju rjeenja
itave zagonetke.
Kao to je idov prije revolucije znao otkloniti pozornost sa svojih ratnih udruga, ili bolje, od samoga sebe, a masu, posebno
mein kampf
201
bavarskog naroda, znao okrenuti protiv Prusa, tako je on nakon revolucije morao nekada prikriti nove, sada i deset puta vee
pljakake pohode. I opet mu je uspjelo, u ovom sluaju takozvane nacionalne elemente, u Njemakoj, nahukati jedne
protiv drugih: konzervativno nastrojene Bavarce, protiv isto tako konzervativno misleih Prusa. I opet je to inio na lukav nain, s tim
to je sve konce i sudbinu carstva drao u svojim rukama, izazivajui grube i netaktine zahvate, tako da je krv dotinog
pogoenog naroda morala uzavrijeti. No, nikada protiv idova, uvijek protiv njemakog brata. Bavarska nije vidjela Berlin od
etiri milijuna vrijednih zaposlenih, marljivih, radinih ljudi, nego lijeni, raslojeni Berlin najnevaljanijeg zapada! Ipak, njena se mrnja
nije okrenula protiv toga zapada, nego protiv pruskog grada.
esto je bilo stvarno za oajavati.
Ovu idovsku spretnost, da javnu pozornost otkloni sa sebe i zaposli drugu stranu, moe se ponovno studirati jo i
danas.
U 1918. nije moglo biti ni govora o nekom planskom antisemitizmu. Jo se sjeam tekoa na koje se nailazilo im
bi se samo izustila rije idov. ovjeka bi se ili krivo pogledalo, ili bi doivio najei otpor. Nai prvi pokuaji da javnosti
razotkrijemo pravog neprijatelja, inili su se tada skoro bezizgledni. Ali su stvari sasvim polako poele ii na bolje. Koliko god
da je Savez zatite i Savez prkosa u svojem organizacijskom pristupu bio promaen, toliko je bila vea, ne manje vanija,
njegova zasluga oko ponovnog pokretanja idovskog pitanja, kao takvog. U svakom sluaju, zimi 1918/ 19. zapoinjalo je
lagano putati korijenje neto poput antisemitizma. Kasnije se, svakako, nacionalsocijalistiki pokret, sasvim drugaije bavio
idovskim pitanjem. Njemu je prije svega uspjelo, uzdii ga kao problem iz uskih ogranienih krugova gornjih i donjih
graanskih slojeva i pretvoriti ga u pokretaki motiv velikog narodnog pokreta. No, jedva to je njemakom narodu uspjelo
ovom pitanju pokloniti velike jedinstvene borbene misli, a idov je ve stupio u protuobranu. Posegnuo je za svojim starim
sredstvom. udesnom je brzinom u narodni pokret osobno ubacio baklje svae i posijao razdor. Potezanjem ultramontanskog
pitanja i iz toga poraslih meusobnih borbi izmeu katolianstva i protestantizma, uspio je kao jedinu mogunost dovesti
do odnosa kakvi su ve bili, i time javnu pozornost zaposliti drugim problemima, te tako sprijeiti usredotoen napad na
idovstvo. Ljudi koji su ba ovo pitanje ubacili meu na narod, toliko su se o njega ogrijeili, da to vie nee moi popraviti.
idov je u svakom sluaju postigao eljeni cilj; katolici i protestanti vodili meusobni veseli rat, a smrtni neprijatelj arijskog
ovjeanstva i cijelog kranstva smije im se u brk.
Dok se jednom nije shvatilo, javno mnijenje se godinama zapoljavalo borbom izmeu federalizma i unitarizma i u tome se
istroilo, dok se idov, naprotiv, cjenjkao oko slobode nacije i nau domovinu izdao internacionalnim fnancijskim monicima;
tako mu je i sada ponovno uspjelo snano meusobno uzburkati dvije njemake vjeroispovijesti jednu protiv druge, dok su
oba temelja bila podrovana i nagrizena otrovom internacionalnog svjetskog idovstva.
Pred oima su nam pustoenja koja nam svakodnevno ini idovski izrod i razmilja se da e ovo trovanje krvi iz
naeg narodnog tijela biti otklonjeno nakon vie stoljea, a moda i nikada; dalje se razmilja, kako rasno razbijanje povlai
nadolje zadnje arijske vrijednosti naeg njemakog naroda, esto ga ak i unitava, tako da naa snaga kulturnog nositelja
nacije, na oigled, sve vie i vie uzmie, a mi upadamo u opasnost, barem u naim velikim gradovima, i dolazimo tamo
gdje se danas upravo nalazi juni dio Italije. Ovu e zarazu nae krvi, pored koje kao slijepci prolaze stotine tisua naih
ljudi, danas idov planski provoditi. Ti crni narodni paraziti planski obeauju nae neiskusne mlade plave djevojke i
time razaraju neto to se na ovom svijetu vie ne moe nadomjestiti. Obe, dabome, obe, kranske vjeroispovijesti nehajno
promatraju ovo oskvrnue i unitenje jednog, bojom milou Zemlji danog plemenitog i jedinstvenog bia. Za budunost
zemlje znaenje nije u tome, da li protestanti pobjeuju katolike ili katolici protestante, nego u tome, hoe li se arijski ovjek
odrati ili e izumrijeti. Ipak obe se vjeroispovijesti danas ne bore protiv unitavaa ljudi, nego se pokuavaju unititi same
meusobno. Upravo bi narodni namjetenik morao imati najsvetiju dunost, da se svaki u svojoj vjeroispovijesti brine, da se o
bojoj volji ne govori stalno samo izvana, nego da se boja volja stvarno i ispunjava i da se ne doputa oskvrnue djela bojeg. Jer boja volja
je ljudima dala prvo njihov oblik, njihovo bie i njihove sposobnosti. Tko razara njegovo djelo, navjeuje time stvoritelju
gospodinu, bojoj volji, rat. Zato svatko treba raditi i to izvoljeti u svojoj vjeroispovijesti i svaki to osjeati kao svoju prvu i
najsvetiju dunost, te zauzeti odreeno stajalite prema onome, koji svojim djelovanjem, govorom ili radom iskae iz okvira
zajednice svoje vjere i pokuava zametnuti svau u drugoj. Jer suzbijanje bitnih osobina jedne vjeroispovijesti unutar naeg
ve jednom izvrenog religioznog raskola, vodi Njemaku bezuvjetnom, unitavajuem ratu izmeu obih vjeroispovijesti.
Nai odnosi ovdje, naalost, ne doputaju nikakvu usporedbu s, recimo, Francuskom, ili panjolskom, ili ak Italijom, U
sve tri se zemlje, moe, na primjer, propagirati borbu protiv klerikalizma ili ultramontanizma, bez opasnosti da e se ovim
pokuajem raspasti francuski, panjolski ili talijanski narod kao takav. U Njemakoj se to ne smije, jer bi se uz jedan takav
poetak umijeali protestanti. Time bi obrana ipak odmah poprimila karakter napada protestantizma protiv katolianstva, dok
bi to negdje drugdje bila obrana katolika od svakog zadiranja politike prirode vlastitog vrhovnog pastira. to se od pripadnika
vlastite vjeroispovijesti, pa ako je i nepravedno, jo uvijek podnosi, ono to potie od pripadnika jedne druge vjeroispovijesti,
ve na poetku nailazi na trenutnu najotriju odbojnost. To ide tako daleko da su ak ljudi, koji bi se po sebi, bez daljnjega,
bili spremni iskljuiti iz vidno loeg stanja vlastite vjerske zajednice i trenutno iz nje otii, okrenuli svoj otpor prema van, kao
to je i s nekog mjesta koje ne pripada njihovoj zajednici takva korektura bila preporuena ili ak zahtijevana. Oni to osjeaju
adolf hitler
202
isto toliko nepravednim, koliko i nedoputenim, da, nepotenim pokuajem, mijeati se u stvari koje se dotinoga ne tiu.
Takvi pokuaji nisu ni tada opravdani ako su obrazloeni i viim pravom interesa nacionalne zajednice, jer su danas religiozni
osjeaji dublji nego sve nacionalne i politike svrhovitosti. I nita se nee promijeniti ako se obe vjeroispovijesti tjeraju u
najogoreniju meusobnu borbu, nego bi trebalo biti sasvim drugaije, da obostranom snoljivou daruju naciji budunost,
koja bi svojom veliinom i na ovom podruju postupno djelovala u smjeru pomirenja.
Ne ustruavam se objanjavati, da ja u ljudima koji danas narodni pokret uvlae u krizu religioznih prepirki, vidim
vee neprijatelje moga naroda, nego u internacionalno najnastrojenijim komunistima. Jer je za preobraaj ovih pozvan
nacionalsocijalistiki pokret. Ali tko ove izvue iz njihovih vlastitih redova i otkloni od njihova stvarna poslanja, djeluje
najpokvarenije. On je, svjesno ili nesvjesno, nije vano, borac za idovske interese. A idovski je interes danas, da u trenutku
religiozne borbe, narodni pokret iskrvari im idovu pone postajati opasan. Ja izriito naglaavam rije - iskrvari; jer samo
si jedan povijesno sasvim neobrazovan ovjek moe predstaviti da ovim pokretom moe danas rijeiti pitanje na kojemu su
stoljeima bili slamani i veliki ljudi.
Uostalom, injenice govore za sebe. Gospoda koja su 1924. iznenada otkrila, da je najvie poslanje narodnog
pokreta borba protiv ultramontanizma, nisu razbila ultramontanizam, ali su slomili narodni pokret. Moram se uvati i od
toga, da i u redovima narodnog pokreta nekakva nezrela glava ne pomisli da moe ono, to nije mogao ni sam Bismarck
Uvijek e biti najvia dunost vodstva nacionalsocijalistikog pokreta stvoriti najotriji front protiv svakog pokuaja koji
nacionalsocijalistiki pokret stavlja u slubu takvih borbi, a zagovornike takvih namjera trenutno ukloniti iz svojih redova.
injenica je, da je to do jeseni 1923., bezostatno uspijevalo. U redovima naeg pokreta mogao je mirno sjediti najreligiozniji
protestant pored najreligioznijeg katolika, bez i najmanjeg konfikta savjesti svojih religioznih uvjerenja. Zajednika silovita borba
koju su obojica vodila protiv razaraa arijskog ovjeanstva, ba ih je pouila suprotno,da se meusobno potuju i cijene.
Pri tome je upravo u tim godinama pokret poduzimao najotriju borbu protiv Centra, svakako nikada iz religioznih, nego
iskljuivo iz nacionalnih, rasnih i gospodarsko politikih razloga. Uspjeh je za nas tada znaio upravo onoliko, koliko danas
svjedoi protiv sveznalica.
Posljednjih se godina ilo tako daleko, da narodni krugovi u bezbonoj sljepoi svojih religioznih prepirki i ludosti
svojih postupaka, ak nisu spoznali da su ateistike marksistike novine po potrebi iznenada postajale odvjetnici religioznih
vjerskih zajednica i noeni amo - tamo, ponekad stvarno glupim izjavama, opteretili jednu ili drugu stranu, i time raspirivali
najeu vatru.
Upravo e narodu kao stoje njemaki, koji je u svojoj povijesti ve esto dokazao da je u stanju voditi fantomske ratove do
iskrvarenja, biti smrtno opasan svaki takav borbeni zov. Tako na narod nikada nije dobio odgovor na realna pitanja svoje
opstojnosti. Dok smo se mi prodirali religioznim prepirkama, ostali je svijet bio podijeljen. I dok narodni pokret razmilja
je li ultramontanizam vea opasnost od idovske ili obrnuto, idov razara rasne temelje nae opstojnosti i tako na narod
unitava zauvijek. to se tie ove vrste narodnih boraca, nacionalsocijalistikom pokretu, a time i njemakom narodu, mogu
samo najiskrenije, od srca, poeljeti: Gospodine, sauvaj ih od takvih prijatelja, a s neprijateljem ete ve i sami tada izai
na kraj.
*
U godinama 1919/20/21. i nadalje, idovi su na tako lukav nain propagirali borbu izmeu federalizma i unitazirma,
da je i nacionalsocijalistiki pokret i pored njena odbijanja, k tome optereen svojim vlastitim problemima, bio prisiljen zauzeti
odreeno stajalite. Treba li Njemaka biti savezna ili unitarna drava i to se praktiki pod jednom i drugom podrazumijeva?
Drugo pitanje mi se inilo vanijim, jer ono nije samo osnova za razumijevanje cjelokupnog problema, nego je i jasnije i ima
pomirljiviji karakter.
to je savezna drava?
Pod saveznom dravom podrazumijevamo savez suverenih drava, koje se spajaju vlastitom voljom, snagom svoga
suvereniteta, i pri tome odstupaju onaj dio pojedinane suverene vlasti zajednitvu, koji omoguava i jami egzistenciju
cjelokupnog saveza.
Ova teoretska formulacija u dananjoj praksi ne pogaa bezostatno ni jednu postojeu saveznu dravu na Zemlji.
Najmanje u amerikom savezu u kojemu u najirem dijelu pojedinanih drava, o nekom izvornom suverenitetu uope ne
moe biti govora, nego su mnoge od njih tek tijekom vremena takorei ucrtane u cjelokupnu povrine saveza. Pri tome se
kod pojedinanih drava amerikog saveza, u veini sluajeva vie radi o manjim ili veim dravama, stvorenim iz upravno
- tehnikih razloga ravnalom razgranienim teritorijima, koje prije toga nisu imale vlastiti dravni suverenitet, niti su ga
mogle imati. Jer savez nisu stvorile ove drave, nego je tek savez uspostavio vei dio takvih takozvanih drava. Preputene,
ili bolje, obeane najire samouprave ne odgovaraju samo cijelom biu ovoga dravnog saveza, nego prije svega i veliini
njegove povrine, njegovim velikim dimenzijama, koje su svojom veliinom gotovo jednake razmjerima nekog kontinenta.
Zato se kod drava amerikog saveza ne moe govoriti o njihovoj suverenosti, nego samo o njihovim razumno postavljenim
mein kampf
203
zajamenim ustavnim pravima ili moda tonije, ovlatenjima.
Gornja formulacija nije potpuno ni sasvim tona ni za Njemaku. Iako su u Njemakoj bez sumnje, prije postojale
pojedinane drave, s time to su doista postojale kao drave, pa je iz njih stvoreno carstvo. Ni samo stvaranje carstva nije
slijedilo na osnovi slobodne volje ili jednake potpore pojedinanih drava, nego kao uinak hegemonije jedne drave meu
njima - Prusije. Ve i isto velika teritorijalna razlika njemakih drava ne doputa usporedbu sa stvaranjem, na primjer,
amerikog saveza. Razlika u veliini izmeu pojedinih najmanjih njemakih saveznih drava i veih, ili ak savezne najvee,
dokazuje nejednakost uinaka, ali i nejednako veliki udio u stvaranju carstva, u oblikovanju savezne drave. injenica je
da se kod veine ovih drava nije moglo govoriti o nekom stvarnom suverenitetu, osim ako izraz dravni suverenitet, ne bi
imao neko drugo znaenje, osim slubene fraze. U stvari, nije samo prolost, nego i sadanjost uklonila ove brojne takozvane
suverene drave i time najjasnije dokazala slabost ove suverene tvorevine.
Ovdje ne treba biti utvreno kako su se povijesno stvarale pojedine drave, ali svakako, da skoro ni u jednom
sluaju nisu odgovarale rodovskim granicama. One su isto politike tvorevine i svojim korijenima najee dopiru do
najtunijeg vremena nemoi njemakog carstva, koje ih je uvjetovalo, kao i obratno, to je opet dovelo do raskola nae
njemake domovine.
To bar, djelomino, ide na raun ustava starog carstva, time to saveznom vijeu pojedinih drava nije dat isti broj
zastupnikih mjesta, nego ih je stupnjevao prema veliini i stvarnom znaenju kao i prema uinku pojedinanih drava
prilikom stvaranja carstva.
Dragovoljna odstupanja od suverene vlasti pojedinanih drava, kako bi se omoguilo stvaranje carstva, najmanjim
su dijelom bila uinak vlastite volje, a veim dijelom te drave praktino nisu ni postojale, ili su pod pritiskom pruske
nadmoi jednostavno bile prisiljene ui u savez. Svakako da Bismarck pri tome nije polazio od naela da se carstvu dade
sve, to se bilo kako moglo oduzeti pojedinanim dravama, nego da se od pojedinanih drava trai samo ono, to carstvo
bezuvjetno treba. Jedno isto toliko umjereno koliko i mudro naelo, koje je s jedne strane uzimalo u obzir obiaje i tradiciju, a
s druge, od samog poetka, novom carstvu osiguravalo ogromnu koliinu ljubavi i radosne suradnje. Osnovna je pogreka ovu
Bismarckovu odluku pripisivati njegovom uvjerenju, da bi carstvo na taj nain za sva vremena zadralo dovoljno suverene
vlasti. Bismarck nipoto nije bio toga uvjerenja; ba naprotiv, on je samo htio prepustiti budunosti ono, to bi trenutno bilo
teko provesti ili odrati: On se nadao u polagano djelovanje vremena i pritiska samog razvitka kojemu je na due vrijeme
povjerio vie snage, nego jednom pokuaju, koji bi trenutane otpore pojedinanih drava odmah slomio. Time je najbolje
pokazao i dokazao veliinu svoje dravnike mudrosti. Jer je u stvari suverenost carstva trajno rasla na raun suverenosti
pojedinanih drava. Vrijeme je ispunilo ono to je Bismarck od njega i oekivao.
Padom Njemake i unitenjem monarhijskog dravnog oblika, ovaj je razvitak nuno ubrzan. Kako su pojedinane
njemake drave svoj opstanak manje pripisivale rodovskim osnovama, kao isto politikim razlozima, morao je znaaj ovih
pojedinanih drava trenutno potonuti u nita, ime su najhitnija otjelovljenja politikog razvitka ovih drava, monarhijskim
dravnim oblikom i njihovom dinastijom, bile iskljuene. itav niz ovih dravnih tvorevina izgubio je tako svoj unutarnji oslonac,
pa su se time same od sebe odrekle daljnjeg opstanka i prikljuile se iz isto svrhovitih razloga s drugima, ili slobodnom
voljom urasle u vee; Najjai dokaz za izvanrednu slabost stvarne suverenosti ovih malih tvorevina su niske procjene na koje
su sami nali kod vlastitog graanstva.
Uklanjanje monarhijskog dravnog oblika i njihovih obnaatelja, ve je zadalo snani udarac dravno - saveznom
karakteru carstva, a jo vie preuzimanje obveza koje su proizile iz mirovnog ugovora.
Kako je dosadanje novarsko poslovanje samostalnih drava nestalo u carstvu, bilo je u istom trenutku prirodno
i samo po sebi razumljivo, da je carstvo izgubljenim ratom podleglo novanim obvezama, koje bez pojedinanih doprinosa
zemalja nikada ne bi mogle biti pokrivene. I daljnji koraci koji su vodili preuzimanju pote i eljeznice, koje bi vodilo carstvo,
bili su nune posljedice proizile iz mirovnih ugovora, i svakako su vodili putu porobljavanja naega naroda. Carstvo je bilo
prisiljeno ponovno zadirati u vrijednosti zatvorenog posjeda, kako bi moglo udovoljiti obvezama u slijedu nastupa daljih
prisilnih iznuivanja.
Koliko su esto biti besmisleni oblici putem kojih se obavljalo podravljenje, toliko je bio logian i po sebi razumljiv
sam postupak. Krivicu su snosile stranke i ljudi koji nisu uinili sve, kako bi pobjedonosno zavrili rat. Posebno su za to bile
krive stranke u Bavarskoj, koje su radi svojih egoistinih ciljeva odustale od dravnog miljenja u tijeku rata, to su nakon
njegova gubitka morale i deseterostruko nadoknaditi. Osvetnika pria! Rijetko nebeska kazna stie tako brzo, kao u ovom
sluaju. Te iste stranke, koje su jo samo prije par godina, interese svojih samostalnih drava - i to posebno u Bavarskoj
- stavile iznad interesa carstva, morale su, eto, doivjeti, daje pod pritiskom dogaaja interes carstva uguio egzistenciju
samostalnih drava. Sve zbog njihove vlastite sukrivice.
Licemjerstvo je bez premca, tuiti se masi biraa (jer se samo po njima ravna agitacija dananjih stranka), za gubitak
suverene vlasti pojedinanih zemalja, dok su se sve ove stranke bez izuzetka meusobno nadmetale u izvrnoj politici, koju
su zadnjim posljedicama naravno duboko zahvatile i vodile ka unutarnjim promjenama Njemake. Bismarckovo carstvo,
bilo je prema inozemstvu slobodno i nevezano. To carstvo nije snosilo tako dalekosene, a pri tome potpuno neproizvodne
adolf hitler
204
fnancijske obveze, kakve danas snosi Dawes - Njemaka, ve je u tuzemstvu u svojim kompetencijom bilo bezuvjetno
ogranieno na male i samo neophodne potrebe. Tako se vrlo lako moglo odrei vlastite fnancijske samostalnosti i ivjeti od
doprinosa zemalja, i potpuno je razumljivo da su s jedne strane zatita vlastitog posjeda i s druge, relativno mala davanja
carstvu, pridonosila radosti zemalja prema carstvu. Ali je ipak netono, mislim ak, danas i nepravedno, praviti promidbu
tvrdnjom, da tadanji nedostatak ljubavi prema carstvu treba pripisati samo fnancijskoj poslunosti zemalja prema carstvu.
Ne, tako stvari zaista ne stoje. Nedostatak ljubavi prema miljenju drave ne treba pripisivati gubitku suverene vlasti zemalja,
nego mnogo vie rezultatu bijede alosnog predstavnitva, koju je njemaki narod dugo vremena iskusio od svoje drave. Unato
svim carskim barjacima i dravnim sveanostima, ostalo je dananje carstvo u srcima naroda svih slojeva strano, a Zakon o
zatiti Republike moe samo zastraivati zbog vrijeanja republikih ustanova, ali nikada zadobiti ljubav niti jednog jedinog
Nijemca. U prevelikoj brizi, da Republiku titi od vlastitih graana paragrafma i zatvorima, nalazi se najunitavajuija kritika
ruenja i cjelokupne institucije.
Ve je iz jednog drugog razloga, od odreenih stranka, danas iznesena tvrdnja, da gubljenje oduevljenja prema
carstvu treba pripisati njegovim zahvaanjem u odreeni suverenitet drava. Pretpostavimo da carstvo nije naumilo proiriti
svoje ovlasti, pa ipak se ne moe vjerovati, da bi tada ljubav pojedinanih zemalja prema carstvu bila vea, ako bi uza sve to
ukupni izdaci morali ostati isti kao sada. Ba suprotno: Ako bi pojedinane zemlje snosile trokove u iznosu koje carstvo treba
za ispunjenje diktata porobljavanja, mrnja prema carstvu bi bila beskonano mnogo vea.
Doprinose zemalja prema carstvu ne bi samo bilo tee prikupiti, nego bi oni morali biti utjerani prisilnom pljenidbom.
Jer kako Republika ve stoji na tlu mirovnih ugovora, a nema ni hrabrosti ni neke namjere da ih raskine, mora raunati sa
svojim obvezama. Svakako da su ponovno krive stranke koje nestrpljivoj masi biraa samo neprekidno propovijedaju o nunoj
samostalnosti zemalja, a pri tome podupiru politiku carstva koja neizbjeno mora voditi uklanjanju i posljednjeg elementa
takozvane suverenosti vlasti.
Kaem neizbjeno, zbog toga, jer dananjem carstvu i ne preostaje druga mogunost, nego da snosi svoj teret opake
unutarnje i vanjske politike. I ovdje jedan klin izbija drugi i svaka nova krivica koju drava svojim zloinakim zastupanjem
njemakih interesa prema van priziva k sebi, mora prema unutra biti izjednaena jednako jakim pritiskom, koji opet, nadalje,
sa svoje strane postupno zahtijeva gubitak ukupne suverenosti pojedinanih drava kako se u njima ne bi zaela klica otpora,
ili dozvolilo njeno postojanje.
Uope, mora biti utvrena karakteristina razlika dananje dravne politike u odnosu na onu nekadanju: Staro
carstvo je prema unutra davalo slobodu, a prema van dokazivalo snagu, dok Republika pokazuje slabost prema van, a iznutra
ugnjetava graane. U oba sluaja jedno uvjetuje drugo: snana nacionalna drava treba prema unutra manje zakona kako
bi pridobila vie ljubavi i privrenosti svojih graana, jer internacionalno porobljena drava moe samo silom zadrati svoje
podanike pod tlakom. Najbestidnija je drskost dananjih regimenti kad govore o slobodnim graanima. Takve je imala samo
stara Njemaka. Republika kao robovska kolonija inozemstva nema graane, nego, u najboljem sluaju, samo podanike. Zbog
toga nema ni nacionalne zastave, nego samo neki odlukom uvedeni i zakonskim odredbama ogledni zatitni znak. Ovaj, kao
Gesslerov pronaeni eir, simbol njemake demokracije, ostat e i zbog toga u srcu naeg naroda uvijek stran. Republika
koja je bez svakog osjeaja za tradiciju i bez svakog strahopotovanja prema veliini prolosti iji je simbol bacila u blato,
jednom e se uditi kako se podanici odnose povrno prema njenim vlastitim simbolima. Ona se je sama oznaila samo
jednim intermezzom u povijesti.
Tako je ova drava zbog vlastite volje postojanja, primorana suverenost pojedinanih drava, sve vie i vie
podrezivati, ne samo zbog ope materijalnih, nego i zbog idealnih stajalita. Jer kad svojom ucjenjivakom politikom isisa i
zadnju kap krvi svojim graanima, mora im neizbjeno uzeti i zadnja prava, ako nee da ope nezadovoljstvo jednoga dana
izbije u pravi ustanak.
Izokretanjem zadnje reenice postavlja se za nas Nacionalsocijaliste sljedee temeljno pravilo: Snano nacionalno carstvo koje
interese svojih graana prema van uzima ozbiljno i najsveobuhvatnije titi, mora prema unutra nuditi slobodu, a da se ne mora bojati za
stabilnost drave. Inae, moe snana nacionalna vlast poduzeti i velike zahvate u slobodi pojedinca i zemalja, a da ne nanese i ne odgovara za
tetu nanesenu dravnom miljenju, ako graanin pojedinac u takvim mjerama prepozna sredstvo veliine svoga narodnog bia.
Sigurno da sve drave svijeta, svojom unutarnjom organizacijom idu ka odreenom ujednaavanju. Ni Njemaka
ovdje nee biti iznimka. Ve je danas besmisleno govoriti o dravnoj suverenosti pojedinanih drava, koja ustvari nije data
ak ni smijenom veliinom ove tvorevine. Kako na prometnom, tako i na upravno - tehnikom podruju, znaaj pojedinane
drave bit e sve vie pritiskivan. Moderni promet i moderna tehnika sve vie pribliavaju udaljenosti i prostore. Nekadanja
drava danas zapravo predstavlja sve vie provinciju, a sadanje drave slie prije kontinentima. Tekoa upravljanja jednom
dravom kao stoje Njemaka, mjerena isto tehniki, nije vea od tekoe upravljanja provincijom kao to je Brandenburg
prije sto i dvadeset godina. Svladavanje udaljenosti od Mnchena do Berlina danas je lake, nego one od Mnchena do
Starnberga prije sto godina. I svekoliko dananje carsko podruje je u odnosu na tadanju tehniku prometa, manje, nego bilo
koja srednje velika savezna drava u doba Napoleonovih ratova.
Onaj koji se jednom iskljui iz slijeda rezultirajuih injenica, zaostat e u vremenu. Ljudi koji to ine, i uvijek su inili u svim
mein kampf
205
vremenima, init e to i u budunosti. Oni kolo povijesti jedva da mogu usporiti, ali nikada zaustaviti.
Mi Nacionalsocijalisti ne smijemo slijepo prolaziti pored posljedica ovih istina. Ni ovdje se ne smijemo uloviti na
fraze naih takozvanih nacionalnih graanskih stranka. Koristim rije fraze radi toga, to ni same ove stranke ozbiljno ne
vjeruju u mogunost provoenja svojih namjera, i drugo, jer su one krivci, glavni krivci, dananjeg razvoja. Posebno je u
Bavarskoj povika za razgradnju centralizma stvarno samo stranaka obmana bez ozbiljnih primisli. U svim trenutcima, kad
su ove stranke iz svojih fraza morale stvarati zbilju, bez razlike su bijedno zakazale. Svaka takozvana kraa suverenosti
bavarske drave od strane carstva, bez obzira na odvratno lajanje, bila je praktino oduzeta bez otpora. Da, ako bi se netko i
usudio stvoriti ozbiljan front protiv ovog ludog sustava, tada je bio osuivan i proklinjan od istih tih stranka, kao netko tko ne stoji na tlu
dananje drave i tako dugo proganjan dok mu ne bi zaepili usta ili zatvorom ili protuzakonitom zabranom govora. Upravo iz tih razloga
nae pristalice moraju prepoznati unutarnje licemjerje ovih takozvanih federalnih krugova. Tako, kako dijelom i religija, i
federativna im je dravna zamisao samo sredstvo za njihove esto prljave stranake interese.
*
Koliko god se dakle ujednaenost, posebno na podruju prometa, inila prirodnom, toliko ipak za nas nacionalsocijaliste postoji
dunost zauzimanja najotrijeg stajalita protiv takvog razvitka u dananjoj dravi, naime tada, kada sredstva imaju svrhu omoguivanja i
prikrivanja zlokobne vanjske politike. Upravo zato to dananje carstvo takozvanim podravljenjem eljeznice, pote, novarstva
itd., to podravljenje nije poduzelo iz viih nacionalnih interesa, nego samo zato da bi u ruke dobilo sredstva i plijen za
beskrajnu izvrnu politiku, moramo mi Nacionalsocijalisti initi sve to se ikako ini raspoloivim, onemoguiti provoenje
takve politike, a po mogunosti je i sprijeiti. Ali, tu je potrebna pobuna protiv dananje centralizacije ivotno vanih ustanova
naeg naroda,koja e biti poduzeta samo da bi za milijarde doprinosa i zaplijenjene objekte mogli dobiti gotovinu za nau
poslijeratnu politiku prema inozemstvu.
Iz ovog razloga je i nacionalsocijalistiki pokret zauzeo stajalite protiv takvih pokuaja.
Drugi razlog koji nas je naveo da se odupremo takvoj vrsti centralizacije je, da je time mogla biti uvrena
snaga vladajueg sustava iznutra, koji je svojim cjelokupnim djelovanjem nanio najveu nesreu naoj njemakoj naciji.
Dananja idovsko - demokratska drava, koja je za njemaku naciju postala pravo prokletstvo, trai krivicu pojedinanih drava koje jo
nisu potpuno proete duhom ovog vremena, eli ih uiniti nedjelotvornima, njihovim obaranjem do potpune beznaajnosti. Nasuprot tome,
mi Nacionalsocijalisti imamo dovoljno povoda da pokuamo opoziciji pojedinanih drava dati ne samo osnovu za uspjeno
obeanu dravnu snagu, nego i za njihovu borbu protiv centralizacije uope, za isticanje viih nacionalnih opih njemakih
interesa. Dok dakle Bavarska narodna stranka zbog maloduno - partikularnih stajalita eli odrati posebna prava bavarske drave, mi
smo taj posebni poloaj stavili u slubu jednog postojeeg, dananjoj demokraciji iz studenoga protivnog, vieg nacionalnog interesa.
Trei razlog koji nas dalje potie na borbu protiv tadanje centralizacije je uvjerenje, da veliki dio takozvanog
podravljenja ustvari nije ujednaenje a ni u kom sluaju pojednostavljenje, nego da se u mnogima sluajevima radi samo o
tome, da se dravnim institucijama zemalja oduzme suverenitet, kako bi se njihova vrata otvorila interesima revolucionarnih
stranka. Nikada u njemakoj povijesti nije bio voen besramniji protekcionizam, nego u demokratskoj Republici. Veliki dio
dananjeg bijesa zbog ove centralizacije, pada na raun onih stranka, koje su nekada obeavale slobodan put vrijednima, da bi pri zauzimanju
ureda i pota imale u vidu samo stranaku pripadnost. Od postanka Republike posebno su idovi u nevjerojatnim koliinama
preplavili, carstvom zgrnute proizvodne pogone i upravne aparate, tako da je oboje danas postalo domenom idovske
djelatnosti.
Prije svega, ovo tree razmiljanje, mora nas iz taktikih razloga obvezati da se najstroe preispita i ako je potrebno
protiv nje zauzme potrebno stajalite, primjena svake dalje mjere na putu centralizacije. Pri tome, nae stajalite uvijek mora biti
vie nacionalno - politiko, a nikada sitniarsko - partikularno.
Posljednja primjedba je neophodna, da nae pristalice ne pomisle kako mi, Nacionalsocijalisti, ne bismo dravi
po sebi prepustili pravo utjelovljenja veeg suvereniteta carstvu, nego pojedinanim dravama. O tome pravu ne treba i ne
moe u nas biti nikakva dvoumljenja. Kako je drava za nas u biti samo jedan oblik, najvaniji je, svakako, njen sadraj, nacija, narod;
jasno je da da se njenom suverenitetu sve drugo mora podiniti. Posebno nijednoj dravi unutar nacije, ne moemo dozvoliti njeno zastupanje
politike moi carskog suvereniteta i dravnog vrhovnitva. Nered pojedinih saveznih drava, takozvanog zastupanja u inozemstvu
i meusobnog podravanja mora prestati i jednom e prestati. Dok je ovo mogue ne smijemo se uditi, ako strane zemlje
jo uvijek sumnjaju u vrstinu naeg carskog poretka i prema tome se i ponaaju. Nered ovih zastupanja je to vei, to im se
pored teta ne moe pripisati ni najmanja korist. Interesi jednog Nijemca u inozemstvu, koji ne mogu biti zajameni putem
carskih poslanika, mogu biti jo mnogo manje istinski uzeti u obzir putem poslanika jedne, u okviru dananjeg svjetskog
poretka, smijeno male dravice. U tim malim saveznim dravicama moe se zapaziti samo stvarne toke napada, a posebno
od jedne drave koja jo uvijek tei vanjskom i unutarnjem raspadu njemakog carstva. Mi Nacionalsocijalisti ne smijemo
imati razumijevanja ni za to, da bilo koja starou onemoala plemika loza, na ve gotovo suhoj grani, novom poslanikom
odorom dobije plodno tlo. Naa diplomatska predstavnitva u inozemstvu bila su jo u vrijeme starog carstva tako bijedna, da
su suvina daljnja objanjenja tada steenih iskustava.
adolf hitler
206
Znaaj pojedinanih zemalja bit e ubudue bezuvjetno vie prebaen na kulturno - politiko podruje. Monarh, koji je
najvie uinio za ugled Bavarske nije bio neki poremeeni, antinjemaki nastrojeni partikularist, nego mnogo vie isto toliko
njemaki ozraen kao i umjetniki nadaren Ludwig I. Time to je dravne snage upotrijebio u prvom redu za izgradnju
kulturne pozicije Bavarske, a ne za jaanje politike moi, stvorio je bolje i trajnije, nego to bi to ikada vie bilo mogue.
Time to je Mnchen tada uzdigao iz okvira jedne manje znaajne provincijske rezidencije do formata velike njemake
metropole umjetnosti, stvorio je duhovno sredite, koje jo i danas za ovaj grad vee raznorodne Franke. Uzmimo da je
Mnchen ostao ono to je jednom bio, ponovio bi se u Bavarskoj isti postupak kao u Sachsenu, samo s razlikom, to bavarski
Leipzig, Nrnberg, ne bi bio bavarski nego bi postao franaki grad. Mnchen nisu nainili velikim vikai Dolje s Prusima,
nego je znaaj ovom gradu dao kralj, koji je njime njemakoj naciji htio pokloniti umjetniki dragulj, koji je morao biti i
vien i cijenjen, i bio je i vien i cijenjen. I u tome je pouka za budunost. Znaaj pojedinanih drava ubudue uope vie nee
poivati na podruju dravne i politike moi; ja je vidim ili na izvornom ili na kulturno - politikom podruju. I ovdje e vrijeme djelovati
nivelirajue. Lakoa modernog prometa dovodi ljude u takvu zbrku, da e rodovske granice polako ali stalno biti brisane, a
kulturna slika e se poeti postupno izjednaavati.
Posebno otro od svakog utjecaja pojedinanih drava treba udaljiti vojsku. Budua nacionalsocijalistika drava
ne smije ponoviti grjeku iz prolosti i vojsci podmetnuti zadau koja ona nema i uope ne smije imati. Njemaka vojska nije
tu zato da bude kola za odravanje rodovskih osobitosti, nego mnogo vie, da bude kola meusobnog razumijevanja i prilagoavanja svih
Nijemaca. Sve to inae u ivotu nacije moe biti razdvajajue, mora kroz vojsku poprimiti spajajue djelovanje. Nadalje,
mladog ovjeka treba uzdii iz uskog obzora svoje zemljice, i postirati ga u njemaku naciju. On mora poznavati granice svoje
domovine, a ne samo svog zaviaja; jer e ove jednom i tititi. Stoga je i besmisleno ostaviti mladog Nijemca u njegovom
zaviaju, svrhovitije je, za vrijeme sluenja njegova vojnog roka, pokazati mu Njemaku. Danas je to utoliko nunije, jer
mladi Nijemac vie ne putuje pjeice kao nekada, da bi proirio svoj obzor. Nije li stoga glupo mladog Bavarca, ako je mogue,
opet ostaviti u Mnchenu, Franka u Nrnbergu, Badenca u Karlsruheu, Wirttemberanina u Stuttgartu itd., i nije li razumnije,
mladom Bavarcu jednom pokazati Rheinu i jednom Sjeverno more, Hamburaninu, Alpe, Istonom Prusu, njemako srednje
gorje, i tako dalje. Seljaki karakter treba ostati u trupi, a ne u garnizonu. Svaki pokuaj centralizacije moemo osuditi, ali
vojni nikada. Ba nasuprot, ako ne bismo htjeli pozdraviti ni jedan takav pokuaj, jednom ovakvom bismo se trebali veseliti.
Bez obzira na to to bi zbog veliine carske vojske, odravanje dijela trupa pojedinanih drava bilo apsurdno, vidimo u
nastupajuem izjednaenju carske vojske korak, od kojega ni u budunosti kod ponovnog uvoenja narodne vojske nikada
vie ne smijemo odustati.
Uostalom, mlada pobjednika ideja, morat e odbaciti svako sputavanje, koje bi moglo paralizirati njezinu aktivnost u
unapreivanju njenog miljenja. Nacionalsocijalizam mora temeljito postaviti zahtjev prava, koji cjelokupnoj njemakoj naciji, bez obzira
na dosadanje savezne granice, namee svoje principe i odgaja ih prema svojim idejama i svom miljenju. Kao to se ni crkvene osjeaju
vezanima ni ogranienima politikim granicama, jo se manje nacionalsocijalistika ideja, osjea vezana podrujima pojedinanih drava
nae domovine.
Nacionalsocijalistiko uenje nije slukinja politikih interesa pojedinanih saveznih drava, ve jednom treba postati gospodarom
njemake nacije. Ono mora odrediti ivot jednoga naroda, i urediti ga na novi nain; stoga mora zapovjedniki, ne obazirui se ni na to,
postaviti pravo zahtjeva na granice koje poprima razvoj kojeg smo ve otklonili.
to e biti potpunija pobjeda njegovih ideja, to e biti vea sloboda u pojedinostima, koju ona nudi svojom nutrinom.
mein kampf
207
Glava 11.
PROMIDBA I ORGANIZACIJA
G
odina 1921. je u viestrukom pogledu za mene i za pokret imala posebno znaenje.
Nakon moga stupanja u Njemaku radniku stranku, odmah sam preuzeo voenje promidbe. Ovaj sam predmet drao
trenutno najvanijim. Manje mi je bilo vano razbijati si glavu s organizacijskim pitanjima, nego samu ideju prenijeti velikom
broju ljudi. Promidba je morala puno prije prethoditi organizaciji, kako bi joj predala ve obraen ljudski materijal. I ja sam,
takoer, neprijatelj prebrzog i prepedantnog organiziranja, jer iz toga veinom ispada mrtvi mehanizam, a rijetko djelotvorna
organizacija. Jer, organizacija je neto, to organskom ivotu, organskom razvoju, zahvaljuje svoje postojanje. Ideje, koje su
obuhvatile odreeni broj ljudi, uvijek e teiti nekom odreenom redu ijem se unutarnjem ureenju pridaje velika vrijednost.
I ovdje treba raunati na ljudske slabosti, koje navode pojedince da se barem u poetku instinktivno opiru nadmonijoj
glavi. im organizacija postane od gore do dolje mehaniki ustrojena, postoji velika opasnost, da jedna, nekad namjetena,
samo jo uvijek nedovoljno poznata, a moda i manje sposobna glava, zbog ljubomore pone ometati i sprjeavati napredne
marljive elemente unutar pokreta. teta koja nastane u jednom takvom sluaju moe, posebno kod mladog pokreta, biti od
sudbonosnog znaenja.
S toga je stajalita svrhovitije da se ideja barem neko vrijeme, promidbeno iri iz jedne centrale, kako bi postupno
prikupljen ljudski materijal mogao biti pomno pregledan i provjeren, te iz njega pronaene i provjerene sposobne vodee
glave. Ponekad e se pri tome ispostaviti da su po sebi, naoko neugledni ljudi, nita manje nego roeni voe.
Bilo bi, svakako, potpuno krivo, u obilju teorijskih spoznaja traiti karakteristine dokaze svojstava voe i sposobnosti za vou.
esto se susree ba suprotno.
Veliki teoretiari su samo u vrlo rijetkim sluajevima i veliki organizatori, jer se veliina teoretiara i programera
nalazi, u prvom redu, u spoznaji i utvrivanju apstraktno tonih zakona, dok organizator, u prvom redu, mora biti psiholog.
On ovjeka uzima onakvim kakav on jest i zbog toga ga mora poznavati. On ga isto tako, ne smije ni premalo potivati u masi.
Ba naprotiv, on treba pokuati uzeti u obzir i slabosti i bestijalnost, da bi imajui u vidu sve imbenike, stvorio tvorevinu koja
e kao djelotvoran organizam biti ispunjena najjaom i najtrajnijom snagom, tako sposobnu da moe nositi ideju i oslobaati
put do uspjeha.
Veliki teoretiar je jo rjee i veliki voa. Mnogo e prije to biti agitator, to mnogi koji samo znanstveno obrauju
to pitanje nerado ele uti; a to je razumljivo. Agitator, koji pokae sposobnost da ideju posreduje u irokoj masi, uvijek mora
biti psiholog, ak ako bi bio i demagog. On e jo uvijek biti pogodniji za vou, nego ljudima strani i daleki teoretiar. Jer
voditi znai: moi pokrenuti mase. Nadarenost za stvaranje ideja, nema nita zajednikog sa sposobnou voenja. Pri tome se je
uzaludno svaati oko toga to je znaajnije, postaviti ideale i ciljeve ovjeanstva, ili ih ostvariti. I ovdje je tako kao, esto, i
u ivotu: jedno bi bilo potpuno besmisleno bez drugoga. I najljepa teorijska zamisao postaje nesvrhovita i bezvrijedna, ako
voa ne pokrene masu ka njezinom ostvarenju. I obratno, to bi znaila sva genijalnost i polet voe, da domiljati teoretiar
nije postavio ciljeve za ljudsko hrvanje? Ali, spoj teoretiara - organizatora i vode u jednoj osobi je neto najrjee, to se moe
nai na ovoj Zemlji; ovakvo jedinstvo ini velikog ovjeka.
Prvo vrijeme moje djelatnosti u pokretu, kako je ve napomenuto, posvetio sam promidbi. Njoj je moralo uspjeti da se i
najmanja ljudska jezgra postupno ispuni novim uenjem, i tako obrazuje materijal, koji e kasnije predoiti organizaciji prve
elemente. Pri tome je cilj promidbe ponajee vaniji od cilja organizacije.
Ako neki pokret ima namjeru sruiti neki svijet i na njegovom mjestu izgraditi novi, tada u redovima njegovog vlastitog
vodstva, moraju potpuno vladati sljedei nazori: Svaki e pokret u pridobivenome ljudskom materijalu prvo uoiti dvije velike grupe:
pristalice i lanove.
Zadaa promidbe je pridobiti pristalice, a zadaa organizacije osvojiti lanove.
Pristalica nekog pokreta je onaj tko se izjanjava za njegove ciljeve; lan je onaj koji se za njih bori.
Pristalica se priklanja pokretu putem promidbe. lana potie organizacija da sam sudjeluje u pridobivanju novih pristalica, iz kojih se opet
mogu izgraditi lanovi.
Kako je sljedbenitvo uvjetovano samo pasivnim priznanjem ideje, dok lanstvo zahtijeva aktivno zastupanje i obranu, na deset
pristalica susree se najvie jedan do dva lana.
Sljedbenitvo je ukorijenjeno samo u spoznaji, lanstvo u hrabrosti sam spoznati, zastupati i dalje iriti.
Spoznaja u svom pasivnom obliku odgovara veini ovjeanstva koje je tromo i plaljivo. lanstvo uvjetuje aktivno uvjerenje i time
odgovara samo manjini ovjeanstva.
Prema tome, promidba e se neumorno brinuti za to da ideja namami pristalice, dok organizacija mora dobro razmisliti kako bi od
sljedbenitva primila u lanstvo samo najvrjednije. Promidba si stoga ne mora razbijati glavu o znaaju ili karakteru svakog pojedinca kojeg
je pouila o podobnosti, znanju i razumu, dok organizacija ove elemente najbrinije prikuplja iz mase, to u stvarnosti omoguuje pobjedu
adolf hitler
208
pokreta.
*
Promidba pokuava odreeno uenje nametnuti svekolikom narodu, a organizacija svojim okvirom obuhvaa samo
one koji, iz psiholokih razloga, nee koiti dalje irenje ideje.
*
Promidba obrauje sveukupni smisao jedne ideje, i priprema jeza vrijeme pobjede, dok organizacija postie pobjedu trajnim
ujedinjavanjem organskih i borbeno sposobnih pristalica, koji su voljni i sposobni voditi borbu do pobjede.
*
Pobjeda neke ideje e biti sigurnija tim prije, to promidba sveobuhvatnije obradi ljude i to iskljuivija, stroa i vra bude
organizacija, koja vodi praktinu borbu.
Otuda proizlazi da broj pristalica ne moe biti dovoljno velik, dok je broj lanova bolje prevelik nego premalen.
*
Kada promidba prome idejom svekoliki narod, organizacija moe sa akom ljudi izvui posljedice. Promidba i organizacija, tj.
pristalice i lanovi, stoje time u jednom odreenom meusobnom odnosu. to je promidba uspjenije radila, organizacija moe biti manja; to
je vei broj pristalica, to manja moe biti organizacija, to je vei broj pristalica, to je odluniji broj lanova i obratno, to je loija promidba,
to mora biti vea organizacija, a to je manje sljedbenitva jednog pokreta, tim obuhvatnije mora biti lanstvo, ako uope eli raunati na
uspjeh.
*
Prva zadaa promidbe je pridobivanje ljudi za kasniju organizaciju; prva zadaa organizacije je pridobivanje ljudi za dalje
provoenje promidbe. Druga zadaa promidbe je razgradnja postojeeg stanja i proimanje ovog stanja novim uenjem, dok druga zadaa
organizacije, mora biti borba za mo da bi se putem nje postigao konani uspjeh ovog uenja.
*
Najpotpuniji uspjeh jedne svjetonazorske revolucije bit e izvojevan uvijek tek onda, kada, ako je neophodno, novi svjetonazor bude
u mogunosti pouiti sve ljude, ako je kasnije potrebno, i silom, dok organizacija ideje, dakle pokret, treba obuhvatiti samo toliko njih, koliko
ih je bezuvjetno potrebno za zapovijedanje nervnim centrima drave, koja je u pitanju.
To drugim rijeima znai sljedee:
U svakom stvarno velikom pokretu za promjenu svijeta, promidba najprije mora proiriti ideju ovoga pokreta.
Ona e dakle neumorno pokuavati drugima objasniti nove tijekove razmiljanja i privesti ih na njeno tlo, ili ih ak uiniti
nesigurnima u njihovim dosadanjim uvjerenjima. Kako sada irenje jednog uenja, dakle promidba, mora imati vrsti
oslonac, to e si jaanjem morati stvoriti i vrstu organizaciju. Organizacija prima svoje lanove iz opeg, promidbom
pridobivenog, sljedbenitva. Ono e rasti tim bre, to e promidba biti intenzivnije vodena, a ova e opet biti uspjenija, to
jaa i snanija bude organizacija koja iza nje stoji.
Zato je najvia zadaa organizacije brinuti se, da ne doe do bilo kakve unutarnje nejednakosti meu lanstvom
pokreta, koja bi vodila razdoru, a time i slabljenju rada u pokretu; nadalje, da ne izumre odluni napadaki duh, nego da se
trajno obnavlja i uvruje. Broj lanova ne mora time rasti u beskraj, naprotiv: samo je djeli ovjeanstva obdaren energijom
i odvanou, pa bi pokret ija se organizacija beskrajno poveava, bio jednoga dana bezuvjetno oslabljen. Dakle, organizacije
ije lanstvo naraste iznad odreenog broja, postupno gube svoju borbenu snagu i vie nisu sposobne promidbu jedne ideje na odluan
i napadaki nain podupirati, odnosno, iskoristiti. to je neka ideja vea i iznutra revolucionarnija, to e njeno lanstvo postati aktivnije,
jer je slabljenje snage uenja povezano s opasnou za njene obnaatelje, koji moraju biti sposobni, drati od nje podalje sitne kukavike
malograane. Oni e se u tiini osjeati kao pristalice, ali to u javnosti poriu priznati. Ali time organizacija jedne stvarno prevratnike ideje
zadrava samo najaktivnije promidbom pridobivene pristalice ili lanove. Upravo se u toj, prirodnim odabirom zajamenoj aktivnosti
lanstva pokreta, nalazi pretpostavka za njegovo isto tako daljnje propagiranje, kao i za uspjenu borbu na ostvarenju njegove
ideje.
Najvea opasnost koja moe prijetiti nekom pokretu je, zbog brzog uspjeha, abnormalno naraslo lanstvo. Jer koliko
god se pokret, dok vodi ogorenu borbu, nastojao klonuti prije svega svih kukavica i sebinih ljudi, oni ipak nastoje ui u
njegovo lanstvo, pogotovo ako im se ini da bi stranka u svom razvitku mogla postii uspjeh, ili je on ve ostvaren.
Tome treba pripisati, zato mnogi pobjedonosni pokreti iznenada zastanu pred samim uspjehom, ili bolje reeno,
prije konanog ispunjenja svojih htijenja, iz neobjanjivih unutarnjih slabosti obustave borbu i konano odumru. Zbog prve
mein kampf
209
pobjede u njegovu su organizaciju doli mnogi loi neasni i posebno plaljivi, manje vrijedni, elementi, koji su konano
uspjeli prevagnuti nad borbeno jakima, te prisilili pokret staviti u slubu svojih vlastitih interesa, koje su uspjeli spustiti na
razinu svojih vlastitih junatava i ne initi nita da bi pobijedile izvorne ideje. Time je fanatini cilj izbrisan, borbena snaga
oslabljena, ili kako graanski svijet u takvom sluaju vrlo tono zna rei: Vino je razvodnjeno. I tada svakako jablani vie
nee dosegnuti nebo.
Zbog toga je jako nuno, da pokret iz istog nagona za samoodranjem, dok je uspjeh na njegovoj strani, odmah prestane primati nove
lanove, a dalje samo s najveom panjom i nakon temeljitog ispitivanja donosi odluku o poveanju svoje organizacije. Ona e samo tako
jezgru pokreta moi odrati neiskvareno svezom i zdravom. Ona se mora brinuti za to, da pokret dalje vodi iskljuivo ova sama
jezgra, to znai da promidba odluuje kako treba voditi pokret prema njegovom sveopem priznanju,a kao posjednica moi, preuzima radnje
neophodne za praktino ostvarenje njegovih ideja.
Iz osnove starog pokreta, ona ne samo da mora zaposjesti sve vanije poloaje u zaposjednutim podrujima, nego i
izgraditi cjelokupno vodstvo. I to sve dotle, dok dosadanja naela i pravila stranke ne postanu temelj i sadraj nove drave.
Tek tada, kada se iz njena duha rodi poseban ustav ove drave, mogu joj se polako dati uzde u ruke. To se najee opet dogaa
samo u meusobnom hrvanju, jer jedva da postoji neko pitanje, koje se tie ljudskih pogleda, a da nisu u igri snage koje su
potpuno poznate od samog poetka, ali se njima ne moe vjeno upravljati.
Svi veliki pokreti, bili oni religiozne ili politike prirode, svoje ogromne uspjehe mogu pripisati samo spoznaji i primjeni ovih naela, a posebno,
bez uzimanja u obzir ovih zakona, nisu zamislivi svi trajni uspjesi.
*
Kao voa stranake promidbe, jako sam se trudio pripremiti ne samo tlo za veliinu kasnijeg pokreta, ve da se s
jednim vrlo radikalnim shvaanjem u tom radu postigne, da organizacija sauva samo najbolji materijal. Jer to je radikalnija
i udarnija bila moja promidba, to su sve vie uzmicali slabii i zajedljive prirode, pa je tako sprijeen njihov prodor u jezgru
nae organizacije. Oni su moda i ostali pristalice, ali zasigurno nisu bili od nekog znaenja, posebno zbog bojaljivog
preuivanja ove injenice. Kolike me samo tisue nisu uvjeravale, da su oni, po sebi, sa svime bili sporazumni, ali unato
svemu tome, ni pod kojim uvjetom ne bi mogli postati lanom. Pokret je bio tako radikalan da bi se zbog lanstva u njemu
pojedinac izloio najotrijim zamjerkama, ak i opasnostima, tako da se estitim, miroljubivim graanima ne bi smjelo
zamjeriti, to se dre po strani, iako su svim srcem potpuno pripadali stvari.
I to je bilo u redu.
Da su svi ovi ljudi, koji se u svojoj nutrini nisu slagali s revolucijom, tada svi doli u nau stranku i to kao lanovi,
danas bi nas se dralo pobonim bratstvom, a ne vie mladim borbenim pokretom.
ivotni i lakoumno smion oblik koji sam tada dao naoj promidbi uvrstio je i zajamio radikalnu tendenciju
naega pokreta, pa su od sada samo stvarno radikalni ljudi - ne gledajui na izuzetke - bili spremni za lanstvo.
Pri tome je ova promidba djelovala tako,da su nam ve nakon kratkog vremena, one stotine tisua intimno, ne samo
dali za pravo, nego su i eljeli nau pobjedu, iako su osobno bili kukavice da bi za to prinijeli i svoju vlastitu rtvu, ili nam
ak pristupili.
Do sredine 1921. mogla je ova isto promidbena djelatnost jo i zadovoljiti i biti od velike koristi pokretu. Ali
su, posebni dogaaji sredinom ljeta ove godine, dali naslutiti da e se nakon polaganog vidnog uspjeha promidbe, tome
prilagoditi i organizacija i stabilizirati se.
Pokuaj jedne grupe narodnih zanesenjaka da iskazivanjem podrke dotadanjem predsjedniku stranke sami
preuzmu njeno vodstvo, doveo je do sloma ove male intrige, te mi na generalnom zboru lanstva, jednoglasno predano itavo
vodstvo pokreta. Istovremeno je slijedilo i prihvaanje novog statuta kojim je prvom predsjedniku pokreta prenesena puna
odgovornost, zakljuci odbora su potpuno ukinuti, a umjesto njih je uveden sustav podjele rada, koji se od tada sauvao na
blagoslovljeni nain.
Od 1. kolovoza 1921. poduzeo sam unutarnju reorganizaciju pokreta i pri tome naiao na podrku niza odlinih
snaga koje drim potrebnim spomenuti jo u jednom posebnom dodatku.
Pri pokuaju da uinke promidbe sada organizacijski primijenim i time potvrdim, morao sam ukinuti itav niz
dosadanjih navika i uvesti temeljni princip kojeg nije imala ili nije priznavala ni jedna postojea stranka.
U godinama 1919. do 1920. imao je pokret kao svoje vodstvo zakonom propisani odbor, koji je izabran na skuptini
lanova. Odbor se sastojao od prvog i drugog blagajnika, prvog i drugog zapisniara i prvog i drugog predsjednika. Tu su jo
bili jedan uvar, ef promidbe i razliiti dopredsjednici.
Ovaj je odbor utjelovio, koliko god to bilo smijeno, upravo ono, to je pokret najotrije suzbijao, naime
parlamentarizam. Bilo je samo po sebi razumljivo da se pri tome radi o principu, koji je od najmanje mjesne grupe, preko
kasnijih kotara, upa, pokrajina i tako sve do parlamenta, utjelovljivao isti sustav pod kojim smo svi patili, a patimo jo i
danas.
I ovdje je jednoga dana bilo neophodno potrebno hitno provesti promjenu, da se pokret zbog loih osnova unutarnje
organizacije, ne bi trajno pokvario i time postao nesposoban jednom zadovoljiti svoje visoko poslanje.
adolf hitler
210
Sjednice odbora na kojima je voden i protokol i na kojima se i glasovalo po veinskom sustavu i donosile odluke
veinom, predstavljale su u stvarnosti parlament u malom. I ovdje je nedostajala svaka osobna odgovornost i opravdanje. I
ovdje je vladala ista besmislenost i jednaka nerazboritost kao i u naim velikim dravnim predstavnikim tijelima. I za ovaj
odbor su imenovani: zapisniar, blagajnici, ljudi za lanstvo, ljudi za promidbu i bog dragi zna za to sve ne, pa su se tada o
svakom pitanju zauzimala zajednika stajalita, o emu se onda odluivalo glasovanjem. Dakle, ovjek zaduen za promidbu,
glasovao je za neku stvar koja se ticala ovjeka zaduenog za fnancije, ovaj opet za neto to se ticalo organizacije, a ovaj
opet za neku stvar o kojoj je trebao brinuti samo zapisniar, itd., itd.
Zato je odreen poseban ovjek za promidbu, ako rizniar, uvar protokola, uvari lanstva itd., trebaju odluivati o tekuim
pitanjima,inilo se zdravom razumu toliko neshvatljivim, kao to bi bilo neshvatljivo kada bi nekom velikom tvornikom
pogonu, uvijek morali odluivati odbornici ili konstruktori iz drugih odjeljenja i drugih grana, o pitanjima koja nemaju ba
nita s njihovim poslovima.
Nisam se pokorio ovoj gluposti, nego sam ve poslije kratkog vremena izostao sa sjednica. Vodio sam svoju
promidbu i ba me nije bilo briga, to me je prva neznalica na tom podruju, koja bi naila pokuavala uiti pameti.Upravo
tako kao to se ja, obratno, nisam mijeao u tue stvari.
Kada mi je prilikom preuzimanja novog statuta i moga imenovanja na mjesto prvog predsjednika poklonjen potreban
autoritet i odgovarajue pravo, ovim je glupostima odmah bio kraj. Umjesto odbornikih odluka uveden je princip apsolutne
odgovornosti.
Prvi je predsjednik bio odgovoran za ukupno voenje pokreta. On rasporeuje podinjene snage odbora, kao i
jo neophodne suradnike na koristan rad. Svaki od ove gospode je bezostatno odgovoran za izvrenje na njih prenesenih
zadataka. On je podinjen samo prvom predsjedniku koji se brine za zajedniko djelovanje svih, odnosno, izborom osoba i
izdavanjem opih smjernica, mora ovaj zajedniki rad sam provesti unutar propisanih okvira.
Ovaj zakon principijelne odgovornosti unutar pokreta, postao je sam po sebi razumljiv, bar to se tie stranakog
vodstva. U najmanjim mjesnim zajednicama, a moda i u upama i u kotarevima, trajat e godinama dok se ova naela
probiju, jer e se, naravno, plaljivi zeevi i neradnici stalno boriti protiv njih; i sama odgovornost u poduzeu uvijek im je
neugodna; osjeaju se slobodnije i ugodnije, ako se pri svakoj teoj odluci budu prikrivali veinom takozvanog odbora. ini
mi se neophodnim, da protiv svakog takvog uvjerenja, treba zauzeti posebno strogo stajalite, koje kukaviluku nee dati
koncesiju pred odgovornou, a time makar i nakon dueg vremena, usmjeriti se prema shvaanju o dunosti voe i njegovim
mogunostima te za voe dovoditi iskljuivo one, koji su za to doista pozvani i izabrani.
U svakom sluaju, pokret koji eli svladati parlamentarnu besmislicu, mora se i sam od nje osloboditi, Samo na
takvim osnovama on moe stei snagu za svoju borbu.
Pokret koji u vremenu gospodstva veinskog principa u svemu i svaemu, sam sebi uspostavi princip miljenja voe i otuda uvjetuje
odgovornost, jednoga e dana matematikom sigurnou prevladati prethodno stanje i izii kao pobjednik.
Ovo miljenje unutar pokreta, vodilo je njegovoj temeljitoj reorganizaciji, a u svojem logikom uinku i vrlo otroj
podjeli izmeu poslovnog pogona pokreta i opeg politikog vodstva. Pojam odgovornosti protezao se na sve stranake
poslove i vodio bezuvjetnom ozdravljenju u onoj mjeri, u kojoj je osloboen politikog utjecaja, bio organiziran na isto
gospodarskim stajalitima.
Kada sam u jesen 1919. pristupio tadanjoj esterolanoj stranci, ona nije imala ni poslovno sjedite ni namjetenike,
ak ni formulare ili tambilj, nita tiskano. Sastajalite odbora je bila tek jedna gostionica u Herrnstrasse, a kasnije kavana na
Gasteigu. Bilo je to nemogue stanje. Ubrzo sam se dao u pokret i pretraio bezbrojne mnchenskim restorane i gostionice, te
u namjeri da naem za iznajmljivanje posebnu sobu ili neki pogodni prostor za stranku, pronaao u bivem Sterneckerbruu
u Talu, mali nadsvoeni prostor, koji je nekad sluio carskom savjetu za Bavarsku kao neka vrsta toionice. Bio je taman i
mraan,i tono odgovarao nekadanjoj, kao to je malo odgovarao sada zamiljenoj namjeni. Uliica na koju je gledao jedini
prozor, bila je tako uska, da je i usred najsunanijeg ljeta soba bila tmurna i mrana. To je bio na prvi radni prostor. Kako je
mjesena najamnina iznosila samo pedeset maraka (za nas u ono vrijeme ogromna suma!), nismo smjeli postavljati velike
zahtjeve, niti se tuiti kada su prije naeg useljenja poskidali sa zidova lamperiju, tako da je prostorija vie liila na grobnicu
nego na ured.
To je ipak bio ogroman napredak. Polako smo dobili i elektrino svjetlo, jo polaganije i telefon; unutra smo postavili stol s
nekoliko posuenih stolaca, konano jednu otvorenu policu, malo kasnije i ormar; dva kredenca koja su pripadala gostioniaru,
trebala su sluiti za uvanje letaka, plakata, itd.
Dotadanji pogon, to jest, vodstvo pokreta, koje je jednom tjedno odravalo sjednice odbora, na due se vrijeme nije
moglo sastajati. Trajno poslovanje mogao je jamiti samo od pokreta plaeni inovnik.
To je tada bilo vrlo teko. Pokret je imao premalo lanova, pa je bila prava umjetnost izmeu njih nai sposobnog ovjeka koji
bi skromnim osobnim potrebama mogao zadovoljiti mnogostrane zahtjeve pokreta.
Nakon due potrage, naao se vojnik, moj nekadanji drug, Schssler, prvi stranaki inovnik Dolazio je u na novi
biro u poetku svakog dana izmeu est i osam sati, kasnije izmeu pet i osam sati, konano, svakog popodneva, a kratko
mein kampf
211
vrijeme nakon toga, bio je prezauzet i vodio svoju slubu od jutra do kasno u no. Bio je isto toliko marljiv koliko i poten,
temeljit ovjek, koji si je osobno dao truda, a bio je i privren pokretu. Schssler je sa sobom donio mali pisai stroj marke
- Adler, koji je bio njegovo vlasnitvo. Bio je to prvi takav instrument u slubi naega pokreta. Kasnije mu ga je stranka
otplatila na rate. inilo se da nam je neophodna mala kasa, kako bismo kartoteku i lanske knjiice sauvali od krae. Nije
nam dakle trebala da bi u nju deponirali veliki novac, kojega tada nismo imali. Ba nasuprot, sve je bilo beskrajno siromano,
pa sam davao priloge od svojih malih uteevina.
Nakon godinu i pol, poslovni prostor je bio premalen, pa smo se uspjeli preseliti u novi prostor u Corneliusstrasse. Opet je to
bila gostionica, u koju smo uselili, ali tu nismo imali samo jednu golu prostoriju, nego ak tri, i k tome jedan veliki alterski
prostor. To nam se tada inilo ve puno. Tu smo ostali do studenog 1923.
U prosincu 1920. slijedila je kupnja lista Vlkischer Beobachter, Narodnog promatraa. Ovaj list koji je ve
svojim imenom openito odgovarao narodnim potrebama i interesima, trebao je biti pretvoren u organ NSDAP-a. Izlazio je
u poetku tek dva puta tjedno, poetkom 1923. je postao dnevni list, a krajem kolovoza 1923. pojavio se u svom poznatom
velikom formatu.
Tada sam bio potpuni poetnik na podruju novinstva,pa sam morao plaati za mene ponekad i zlu kolarinu.
Na samoj injenici da nasuprot golemom idovskom tisku, jedva da postoji jedan jedini stvarno znaajan narodni
list, trebalo se zamisliti. Ovo je bilo, kao to sam u praksi ve nebrojeno puta sam mogao vidjeti, velikim dijelom uzrokovano
samo slabom poslovnou takozvanog narodnog poduzetnitva. Previe su vodeni nazorima, da uvjerenje treba biti prije
ostvarenja. Sasvim krivo stajalite ako nema vanjski smisao, nego svoj najljepi izraz nalazi u ostvarenju. Tko za svoj narod
stvara neto vrijedno, time potvruje i isto tako vrijedno uvjerenje, dok netko drugi, koji hini uvjerenje, a da u stvarnosti ne
koristi svome narodu, stvarni je tetoinja. On svojim miljenjem samo optereuje zajednicu.
I Vlkische Beobachter je bio, kao to mu i samo ime govori, takozvani narodni organ sa svim prednostima i s
jo vie pogreaka i slabosti, koje su prianjale za narodne ustanove. Koliko je astan bio njegov sadraj, toliko je trgovaki
nemogue bilo upravljanje poduzeem. I kod njega je propalo miljenje da bi narodne novine morao uzdravati narod umjesto
onih, koji su se konkurentskom borbom borili s drugima, te da je nepoteno propuste i pogreke poslovodstva poduzea
pokrivati prilozima dobrodunih domoljuba.
Ja sam se u svakom sluaju trudio da ovo stanje, iju sam sumnjivost brzo otkrio, otklonim, pri emu mi je pripomogla i srea,
to mi je dopustila da upoznam ovjeka, koji otada nije bio samo urednik novina, nego je i kao poslovoditelj stranke beskrajno
mnogo uinio za pokret. Upoznao sam ga 1914., dakle na bojitu (tada jo kao svoga pretpostavljenog), dananjeg generalnog
poslovoditelja stranke, Maxa Amanna. Tijekom etiri ratne godine, imao sam priliku gotovo stalno promatrati izvanrednu
sposobnost, marljivost i poniznu savjesnost moga kasnijeg suradnika.
Ljeti 1921., kada se pokret nalazio u tekoj krizi, i kad vie nisam mogao biti zadovoljan odreenim brojem
inovnika, da, ak sam od jednoga doivio najgore iskustvo, obratio sam se jednom mojem drugu iz regimente, kojega
mi je doveo sluaj, s molbom da bude poslovoditelj pokreta. Nakon dugog oklijevanja - Amann je imao poloaj s dobrim
izgledima - konano je pristao, ali pod izriitim uvjetom, da nikada nee biti sudski straar za bilo kakve nepoznate odbore,
nego iskljuivo priznavati jednog jedinog gospodara.
To je bila neizbrisiva zasluga ovoga trgovaki zaista sveobuhvatno obrazovanog prvog poslovoditelja pokreta, koji
je u stranake poslove uveo red i urednost. Otada su oni ostali uzorni i nisu mogli biti dostignuti, a kamo li prestignuti, ni od
jednog dijela pokreta. Kao i uvijek u ivotu, prevelika marljivost je esto povod ljubomori i zavisti. To se, naravno, i u ovom
sluaju moglo oekivati i strpljivo podnositi.
Ve 1922. postojale su vrste smjernice kako za poslovnu tako i za isto organizacijsku izgradnju pokreta. Postojala
je ve potpuna centralna kartoteka, koja je obuhvaala sve pripadajue lanove. Isto je tako i fnanciranje pokreta dovedeno na
zdravu podlogu. Tekui su izdaci morali biti pokriveni tekuim prihodima, izvanredni prihodi koriteni su samo za izvanredne
izdatke. Unato tekim vremenima, pokret je time bio, ne obazirui se na manje tekue raune, gotovo bez dugova, da, ak
je uspio trajno poveati svoje vrijednosti. Radilo se kao u privatnom pogonu: namjeteno osoblje se isticalo uinkom, i nije
se moglo ni u kom sluaju pozivati na poznato uvjerenje. Uvjerenje svakog Nacionalsocijaliste dokazuje se ponajprije u
njegovoj spremnosti, njegovoj marljivosti i znanju za uspjeh od narodne zajednice povjerenog mu posla. Tko ovdje ne ispuni
svoju obvezu, ne smije se hvaliti svojim uvjerenjem, protiv koga on ustvari grijei. Novi stranaki poslovoditelj je unato svim
moguim utjecajima s najveom energijom zastupao stajalite, da stranaki pogoni ne smiju biti nikakve sinekure za lijene
pristalice ili lanove. Pokret koji se tako otrim nainom bori protiv stranake korupcije naeg dananjeg upravnog aparata,
mora svoj vlastiti aparat odravati istim od takvih poroka. Dogodilo se da je u upravu tiska namjeteno nekoliko slubenika,
koji su prema svojem prijanjem uvjerenju pripadali Bavarskoj narodnoj stranci, a koji su se prema svom uinku pokazali
vrlo kvalifciranima. Rezultat ovoga pokusa uope je bio odlian. Upravo ovim otvorenim i iskrenim priznanjem stvarnog
uinka pojedinca, osvojio je pokret srca ovih namjetenika, bre i temeljitije, nego to bi to inae bilo mogue. Kasnije su
postali dobri Nacionalsocijalisti i to su ostali, ne samo na rijeima, ve su to i potvrdili savjesnim, urednim i iskrenim radom,
koji su ostvarili u slubi novoga pokreta. Razumljivo je stoga da je dobro kvalifcirani stranaki drug, vie cijenjen od isto
adolf hitler
212
tako dobro ocijenjenog nestranakog druga. Ipak, nitko nije bio namjeten samo na osnovu svoje stranake pripadnosti. Od-
lunost kojom je poslovoditelj zastupao i postupno provodio ove stavove, unato svim otporima, bila je kasnije za pokret od
velike koristi. Samo je tako bilo mogue, da se u tekim infacijskim vremenima, kada su desetci tisua poduzea propadala,
a tisue novinarskih kua se moralo zatvoriti, poslovodstvo pokreta ne samo odralo i udovoljavalo svojim zadacima, nego se
Volkische Beobachter sve vie i vie izgraivao. Dospio je u redove najveih novina.
Godina 1921. bila je nadalje znaajna i po tome, to mi je zbog mog poloaja predsjednika stranke polako uspjelo i
u pojedinim stranakim postrojbama mnogim lanovima odbora oduzeti pravo kritike i prigovora o svemu i svaemu. To je
bilo vano, jer se jednu stvarno strunu glavu ne moe pridobiti za neku zadau, ako joj neznalice stalno neto prigovaraju,
sve najbolje razumiju, ustvari iza sebe ostavljaju nezdravu zbrku. Nakon toga se ove sveznalice najee skromno povlae,
da bi, za svoje kontrolno i inspirativno djelovanje, pijunirale na nekom drugom podruju. Bilo je ljudi, koji su bili opsjednuti
boleu formiranja; iza svega i svaega bi neto iznalazili i stalno bili obuzeti odlinim planovima, mislima, projektima i
metodama. Njihov je najidealniji i najvii cilj bio formiranje odbora, koji bi kao kontrolni organ struno njukao po tuem
potenom radu. Tim odbornicima ne dolazi do svijesti koliko je to uvredljivo i nenacionalistiki, kada se ljudi koji se ne
razumiju u neku stvar neprekidno upliu u rad pravim strunjacima. U svakom sluaju, drao sam svojom dunou, da ovih
godina sve potene i odgovorne snage pokreta zatitim od takvih elemenata, te da im i ubudue zajamim slobodno polje rada
i da im zatitim lea.
Najbolje je sredstvo da se takvi odbornici, koji nisu nita radili ve praktino samo mukali i kuhali neprovedive odluke,
uine nekodljivima, bilo je svakako, da im se povjeri neki stvarni posao. Bilo je smijeno kako su tada neujno ishlapili iz
jedne takve udruge i iznenada postali nepronalaljivi. Sjetio sam se pri tome takve nae najvie institucije - Reichstaga. Kako
bi samo svi brzo isparili kada bi im ovjek umjesto govora povjerio neki stvaran posao i to posao prema kojem bi svaki ovaj
hvalisavac morao pokazati osobnu odgovornost.
Ve sam tada stalno zahtijevao da se, kao uostalom i u privatnom ivotu i u pokretu, za pojedine pogone mora traiti tako
dugo, dok se ne nade sposobne i potene inovnike, upravitelje ili voditelje. Ovima onda treba dati bezuvjetni autoritet i
slobodu djelovanja nad podreenima, a nametnuti bezostatnu odgovornost prema nadreenima, pri emu je svatko podinjen
autoritetu, ukoliko sam nije bolji poznavatelj rada o kojem je rije. Tijekom dvije godine, uspio sam provesti svoje poglede,
pa su oni danas u pokretu, bar to se tie najvieg vodstva, ve same po sebi razumljive.
Oigledan uspjeh ovoga stava pokazao se 9. studenog 1923.; Kada sam prije etiri godine priao pokretu, nije bilo ni tambilja.
A kada je 9. studenog 1923. dolo je do raspada stranke i pljenidbe njenog imetka, njegova se vrijednost, ukljuujui vrijedne
objekte i novine, popela na sto sedamdeset tisua maraka u zlatu.
mein kampf
213
Glava 12.
SINDIKALNO PITANJE
B
rzi rast pokreta prisilio nas je da 1922. zauzmemo stajalite po pitanju koje jo ni danas nije potpuno rijeeno.
Pri naim pokuajima da prouimo one metode, kojima bismo najbre i najlake pridobili srca irokih masa, nailazili
smo uvijek na prigovor da nam radnici nee potpuno pripadati sve dok se zastupanje interesa strunog i gospodarskog podruja
nalazi u rukama neistomiljenika i njihovih politikih organizacija.
Ovaj je prigovor govorio sam za sebe. Radnik zaposlen u nekom pogonu, prema opem miljenju, uope nije mogao
opstati ako nije bio lan sindikata. Ne samo da su time bile zatiene njegove strune potrebe, nego mu se kao pripadniku
sindikata, podrazumijevalo i njegovo stalno radno mjesto. U sindikalnim se podrunicama nala veina radnika. One su se
openito borile za njegovu plau i sklapale tarifne ugovore, koji su radnicima osiguravali odreeni prihod. Bez sumnje, da
su rezultati ove borbe dobro doli svim radnicima pogona. Potenog je ovjeka, meutim, morala gristi savjest, kad je plau,
koju je izborio sindikat, stavio u dep, a on se sam iskljuio iz borbe.
S normalnim graanskim poduzetnicima, o tom se problemu teko moglo razgovarati. Oni nisu imali razumijevanja
(ili ga nisu htjeli imati) ni za materijalnu stranu pitanja, a ni za moralnu. Konano, i njihovi tobonji gospodarski interesi
govore ve od poetka protiv svakog organiziranog zakljuka kojeg im podmee podinjena radna snaga, tako da ve iz tog
razloga veina teko moe donijeti neki nepristrani sud. Ovdje je dakle, kao to je esto tako, neophodno obratiti se nekome
izvana, koji ne podlijee kunji, da od puno drvea vidi umu. Oni e uz dobru volju imati puno vie razumijevanja za prilike
koje i tako i tako pripadaju meu najvanije u naem dananjem i buduem ivotu.
Ve sam se u prvom tomu izjasnio o biti i svrsi i o nunosti sindikata. Tamo sam zauzeo stajalite, da sve dok se
ili dravnim mjerama (koje su najee jalove) ili opim novim odgojem, ne promijeni stav poslodavca prema posloprimcu,
ovom ne preostaje nita drugo, nego da, pozivajui se na svoje pravo jednakosti ugovornih strana u gospodarskom ivotu,
sam titi svoje interese. Dalje naglaavam, da je takvo zapaanje nazono u mislima cijele narodne zajednice i da bi socijalne
nepravde, koje bi vodile tekim oteenjima svekolikog zajednitva jednog naroda, morale biti sprijeene. elim objasniti
nadalje, da se nuda mora drati nametnutom sve dok meu poduzetnicima ima ljudi, koji ne samo da sami od sebe nemaju
osjeaja za socijalne obveze, nego, ne jednom, ni za najprimitivnija ljudska prava. Iz toga izvlaim zakljuak: kada se jedna
takva samoobrana moe shvati nunom, njen se oblik po smislu moe odrati samo u sporazumu poslodavca na sindikalnim
osnovama.
Ovo ope shvaanje, nisam promijenio ni 1922. No, za postavljenje ovog problema, morala je biti naena jasna i
odreena formulacija. To nije znailo da se i dalje treba zadovoljiti jednostavno spoznajama, nego je bilo nuno iz toga izvui
praktine zakljuke:
Radilo se o odgovorima na sljedea pitanja:
1. Jesu li sindikati nuni?
2.Treba li NSDAP i sama sindikalno djelovati ili svoje lanove privesti nekom slinom obliku djelovanja?
3. Koje bi vrste nacionalsocijalistiki sindikat morao biti? to su nai zadaci, i njegovi ciljevi?
4. Kako emo doi do takvih sindikata?
Vjerujem da sam na prvo pitanje ve dovoljno odgovorio. Kako stvari stoje danas, po mom se uvjerenju, ne bismo
smjeli odrei sindikata. Ba naprotiv, on spada meu najvanije institucije gospodarskog ivota nacije. Njegov znaaj se
ne nalazi samo na sociopolitikom podruju, nego mnogo vie, na opem nacional - politikom. Jer narod ije iroke mase
zadovoljavaju svoje ivotne potrebe, a istovremeno se i odgajaju u pravom sindikalnom pokretu, zahtijeva tako izvanredno
jaanje svoje otporne snage u borbi za svoju opstojnost.
Sindikati su prije svega neophodni kao kamen temeljac budueg gospodarskog parlamenta, odnosno stalekih
komora.
Na drugo je pitanje, svakako, jo lake odgovoriti. Ako je sindikalni pokret vaan, tada je jasno, da i Nacionalsocijalizam
mora zauzeti ne samo teorijski, nego i praktini stav prema njemu. Ali je, svakako, tee objasniti kakav.
Nacionalsocijalistiki pokret, koji kao cilj svoga djelovanja pred oima ima nacionalsocijalistiku narodnu dravu, ne smije
sumnjati u to da sve budue institucije te drave moraju jednom izrasti iz samog pokreta. Najvea je pogreka misliti da se
iznenada iz niega, moe poduzeti odreena reorganizacija, ako ne postoji jezgra ve u to uvjerenih ljudi. I ovdje vai pravilo,
da je od vanjskog oblika, koji se brzo mehaniki stvori, vaniji duh koji ispunjava jedan takav oblik. U zapovjednom smislu,
nekom se dravnom organizmu moe vrlo dobro nakalemiti diktatorski princip vode. Ovaj e moi biti oivotvoren samo
onda, ako se od prvih poetaka postupno razvijao sam i obrazovao se trajnom selekcijom, koju je neprekidno nametala gorka
ivotna stvarnost, i ako je tijekom mnogih godina stekao potrebni materijal za voe.
Ne smije se pomisliti da e se iznenada iz aktovke na svjetlo dana izvui nacrt novog dravnog ustava i uvesti
ga odozgo, putem zapovijedi. Tako se neto moe pokuati, ali rezultat sigurno nee biti sposoban za ivot, ve je to mrtvo
adolf hitler
214
novoroeno dijete. To me jako podsjea na Weimarski ustav i na pokuaj da se njemakom narodu novim ustavom daruje i
nova zastava, koja nije bila ni u kakvoj unutarnjoj vezi s doivljavanjem naeg naroda u zadnjih pola stoljea.
I nacionalsocijalistika drava se mora uvati takvih eksperimenata. Ona moe izrasti samo iz ve dugo postojee
organizacije. Ova organizacija mora u sebi sadravati izvorni nacionalsocijalistiki osjeaj, kako bi na koncu mogla stvoriti
djelotvornu nacionalsocijalistiku dravu.
Kako je ve naglaeno, zametci gospodarskih komora u razliitim strunim podrujima moraju se prije svega
nalaziti u sindikatima. Ako ova staleka predstavnitva i centralni gospodarski parlament kasnije trebaju predstavljati
nacionalsocijalistiku instituciju, tada i ovi vani zametci moraju biti obnaatelji nacionalsocijalistikog uvjerenja i shvaanja.
Institucije pokreta treba odravotvoriti, iako drava ne moe ni iz ega, odjednom, uspostaviti odgovarajue institucije, ako
ne eli ostati potpuno beivotna tvorevina.
Ve zbog ovog najvieg uvjerenja, nacionalsocijalistiki pokret mora priznati nunost vlastitog sindikalnog
djelovanja.
On to, nadalje, mora i zbog toga, to stvarni nacionalsocijalistiki odgoj, kako poslodavca tako i posloprimca, u
smislu obostrane prilagodbe zajednikim okvirima narodne zajednice, ne uspijeva teorijskim pouavanjima, pozivima ili
opomenama, nego borbom za ivot svakidanji. U njemu i kroz njega, pokret mora odgojiti pojedinane velike gospodarske
grane i zbliiti ih zajednikim uvjerenjima. Bez jedne takve predradnje, svaka nada za uskrsnue jedne jedinstvene istinske
narodne zajednice, samo je blijeda iluzija. Samo visoki svjetonazorski ideal za kojega se pokret zauzima, moe polako
izgraivati opi stil koji stvara novo vrijeme, kao stvarno iznutra zasnovano a ne samo izvanjsko.
Tako se pokret mora postaviti potvrdno ne samo prema zamisli o sindikatu kao takvom, ve mu mora pripasti
u dio, da velikom broju svojih lanova i pristalica, u praktinom djelovanju, dade odgovarajui odgoj za nadolazeu
nacionalsocijalistiku dravu.
Odgovor na tree pitanje nalazi se u prethodno reenom.
Nacionalsocijalistiki sindikat nije organ klasne borbe, nego organ predstavljanja zaposlenika. Nacionalsocijalistika drava ne
poznaje klase nego u politikom smislu samo graane s potpuno istim pravima i njima odgovarajuim, takoer istim dunostima, a pored
njih i dravne pripadnike, koji su s dravno politikog gledita potpuno obespravljeni.
Sindikat u nacionalsocijalistikom smislu nema zadau da saimanjem odreenih ljudi unutar narodnog tijela,
ove postupno pretvori u klasu, kako bi s njom poduzeo borbu protiv drugih, slino organiziranih tvorevina, unutar narodne
zajednice. Ovu zadau nikako ne moemo pripisati sindikatu po sebi, jer mu je bila nametnuta u trenutku u kojem je postao
borbeni instrument marksizma. Sindikat nije klasno borben, nego je marksizam iz njega nainio instrument za svoju klasnu borbu.
On je stvorio ekonomsko oruje, koje je internacionalni idov upotrijebio za unitenje gospodarskih temelja slobodnih,
neovisnih, nacionalnih drava, njihove nacionalne industrije i njihovog nacionalnog djelovanja, a time je stvorio oruje za
porobljavanje slobodnih naroda u slubi naddravnog svjetskog fnancijskog idovstva.
Nacionalsocijalistiki sindikat mora, prema tome, organizacijskim saimanjem odreenih grupa sudionika u nacionalnom
gospodarskom procesu, sam poveati sigurnost nacionalnog gospodarstva i jaati njegovu snagu, korigirajui je uklanjanjem onih loih
stanja, koja svojim posljedinim pojavama destruktivno djeluju na nacionalno narodno tijelo ikoja tete djelotvornoj snazi narodne zajednice,
a time tete i dravi, a na kraju i samom gospodarstvu, privodei ih nesrei i propasti.
Zato nacionalsocijalistikim sindikatima trajk nije sredstvo za razbijanje i potresanje nacionalne proizvodnje,
nego je njegov uspon i napredak u suzbijanju svih onih loih stanja koja zbog svog asocijalnog karaktera onesposobljavaju
uinkovitost gospodarstva, a time ometaju i egzistenciju cjelokupnosti. Jer uinkovitost pojedinca stalno stoji u uzronoj
povezanosti s opim pravnim i socijalnim stavom, kojega on preuzima u proizvodnom procesu, a koji u rezultirajuoj spoznaji
o nunosti napredovanja ovog procesa stie vlastitu prednost.
Nacionalsocijalistiki posloprimac mora znati da procvat nacionalnog gospodarstva znai i njegovu vlastitu materijalnu sreu.
Nacionalsocijalistiki poslodavac mora znati, da je srea i zadovoljstvo njegovih posloprimaca pretpostavka za egzistenciju i razvoj
njegove vlastite gospodarske veliine.
Nacionalsocijalistiki posloprimac i nacionalsocijalistiki poslodavac su obojica opunomoenici i odvjetnici svekolike narod-
ne zajednice. Veliku mjeru osobne slobode koja je data njihovom djelovanju, objanjava injenica, da se prema iskustvu,
uinkovitost pojedinca vie poveava irim jamenjem slobode, nego pritiskom odozgo, pa je lake izbjei da neto prekine
prirodni proces odabira najsposobnijih, najstrunijih i najmarljivijih, kojeg treba unaprjeivati.
Za nacionalsocijalistiki sindikat je zato trajk sredstvo, koje se smije a i mora koristiti samo tako dugo, dok ne
postoji nacionalsocijalistika narodna drava. On, dabome, mora umjesto masovne borbe obih velikih grupa - poslodavaca
i posloprimatelja - (koja svojim posljedicama, smanjenjem proizvodnje, trajno teti svekolikoj narodnoj zajednici), preuzeti
pravnu brigu i pravnu zatitu svih. A sama gospodarska komora e preuzeti obvezu odravanja nacionalnog gospodarstva i
ukloniti tetne nedostatke i pogrjeke. Ono to je danas izdvojeno borbom milijuna, mora nai svoje rjeenje u stalekim
komorama i u centralnom gospodarskom parlamentu. Tako izmeu poduzetnika i radnika nee vie bjesniti meusobna borba zbog
nadnica i tarifa, koja nanosi tetu gospodarskoj egzistenciji i jednih i drugih, nego e se ove probleme rjeavati zajedniki na
viem mjestu, kojem prije svega treba stalno lebdjeti pred oima dobro narodne zajednice i drave.
mein kampf
215
I ovdje kao putokaz vrijedi vrsto naelo, da je prva domovina, a tek onda stranka.
Zadatak nacionalsocijalistikog sindikata je odgoj i priprema za ovaj cilj, koji tada glasi: Zajedniki rad svih na odravanju i
osiguranju naeg naroda i njegove drave, koji odgovara priroenim i putem narodne zajednice odkolovanim sposobnostima i snagama
pojedinca.
Na etvrto pitanje: Kako doi do takvih sindikata? inilo se svojevremeno da je daleko najtee odgovoriti.
Openito govorei, lake se je latiti nekog utemeljenja na neobraenoj zemlji, nego na starom podruju, koje ve ima slina
utemeljenja. U mjestu u kojem nema jo ni jedne trgovine odreene vrste, takvu e biti lake osnovati. Tee je ako ve postoji
slino poduzee, a najtee ako se postavljaju uvjeti po kojima moe napredovati samo jedno. Ovdje osnivai stoje pred
odlukom, ne samo uvesti novi vlastiti posao, nego, da bi opstali, moraju unititi onaj ve prije postojei.
Nacionalsocijalistiki sindikat pored drugih sindikata je besmislen. Jer se i on mora osjeati proet zadaom svoga svjetona-
zora i zbog uroene dunosti nepodnoljivosti prema drugoj slinoj ili ak neprijateljski nastrojenoj tvorevini, mora nuno
naglaavati potrebu vlastitoga Ja. Ni ovdje nema meusobnog samorazumijevanja ni kompromisa srodnih tenji, ve ustrajanje
na apsolutnom samo jednom pravu.
Postoje samo dva puta da se doe do takvog razvoja:
1. moe se osnovati vlastiti sindikat i tada se postupno boriti protiv internacionalnih marksistikih sindikata, ili bi se moglo
2. prodrijeti u marksistike sindikate i ispuniti ih novim duhom, odnosno, preoblikovati ih u instrumente novog svijeta misli.
Protiv prvog puta govore sljedea razmiljanja: Nae novane tekoe bile su u to vrijeme jo vrlo velike, sredstva koja
su nam stajala na raspolaganju sasvim beznaajna. Sve vea i Vea infacija oteavala je situaciju i time, to se u tim godinama
o nekoj opipljivoj koristi lanova od sindikata jedva moglo govoriti. S toga stajalita pojedini radnik nije tada imao nikakvog
razloga plaati sindikat. Ve su i postojei marksistiki bili skrhani, dok im genijalnom Ruhr- akcijom gospodina Cunoa
nisu iznenada u krilo pali milijuni. Ovoga takozvanog nacionalnog kancelara moe se oznaiti spasiteljem marksistikih
sindikata.
S takvim fnancijskim mogunostima mi tada nismo mogli raunati; a nije bilo ni primamljivo stupiti u neki novi
sindikat, koji zbog svoje fnancijske nemoi ne bi mogao ponuditi ni najmanje. S druge strane, morao sam se bezuvjetno
braniti od toga da u jednoj takvoj novoj organizaciji osiguram na silu mjestace za vie ili manje velikog duha.
Pitanje osoblja je openito igralo najveu ulogu. Nisam imao ni jednu jedinu glavu kojoj bih mogao povjeriti ovu
ogromnu zadau. Onaj koji bi u ono vrijeme razbio marksistike sindikate, da bi na mjesto te institucije unitavajue klasne
borbe pomogao pobjedi nacionalsocijalistike sindikalne ideje, pripadao bi najveim ljudima naeg naroda i njegova bi bista,
koja bi zbog toga stajala u Walhalli u Regensburgu, morala biti posveena potomstvu.
Nisam poznavao ni jednu glavu koja bi odgovarala takvom postolju.
Potpuno je krivo dati se zavesti injenicama da i internacionalni sindikati raspolau bistrim prosjenim glavama. To
u stvarnosti ne govori ba nita; jer kad su neki od njih bili osnivani, nije bilo niega. Danas se nacionalsocijalistiki pokret
mora boriti protiv jedne davno postojee i do u pojedinosti izgraene divovske organizacije. Ali, osvaja mora uvijek biti
genijalniji od onoga koji se brani, ako ga eli pokoriti. Marksistika sindikalna kula moe biti voena i obinim stranakim
glaveinom, ali e seje moi razoriti samo divljom energijom i genijalnom sposobnou nadnaravne veliine s druge strane.
Ako se takav ne nae, besmisleno je huliti na zlu Sudbinu, a jo besmislenije nedostojnom zamjenom prisiljavati na tu stvar.
Ovdje vai pravilo, da je ponekad u ivotu bolje pustiti neku stvar na miru, nego nedostatnim snagama zapoinjati polovino
i loe.
K tome pripada i jedno drugo razmatranje koje ne bi trebalo oznaiti demagokim. Tada sam bio, a jo sam i danas,
vrsto uvjeren, da je opasno veliku politiku borbu svjetonazora prerano povezivati s gospodarskim stvarima. To posebno vai
za na njemaki narod. Jer bi ovdje u jednom takvom sluaju gospodarsko hrvanje smjesta oduzelo energiju politikoj borbi.
im bi ljudi stekli uvjerenje da bi tednjom mogli doi do neke kuice, odmah bi se posvetili toj zadai, pa im ne bi preostalo
vremena za politiku borbu protiv onih, koji im i tako i tako jednoga dana misle oduzeti uteene groe.
Umjesto hrvanja u politikoj borbi za pobjedu stava i uvjerenja, se sad vie bave svojim mislima o naselju, i na kraju
veinom ostaju sjediti izmeu dvije stolice.
Nacionalsocijalistiki pokret se danas nalazi na poetku svog hrvanja. Najveim dijelom mora tek oblikovati i
zavriti sliku svog svjetonazora. On e se svakim dijelom svoje energije morati boriti za provoenje svojih velikih ideala, a
uspjeh je zamisliv tek onda ako sve svoje snage bezostatno stavi u slubu ove borbe.
Koliko mnogo bavljenje samo s gospodarskim problemima moe oslabiti aktivnu borbenu snagu, vidimo upravo
danas na jednom klasinom primjeru:
Revoluciju u studenom 1918. nisu podigli sindikati, nego se ona uperila protiv njih. A njemako graanstvo nije vodilo politiku borbu za
njemaku budunost, jer su mislili da im je izgradnjom gospodarstva ona dovoljno osigurana.
Na takvim primjerima moramo uiti; jer ni u nas ne bi bilo drugaije. to vie cjelokupne snage naega pokreta
uloimo u politiku borbu, to prije smijemo raunati na uspjeh u svim smjerovima, a to se vie budemo prijevremeno
optereivali sindikalnim, stambenim i slinim problemima, to e, uzevi u cjelini, biti manja korist za nau stvar. Jer koliko
adolf hitler
216
god bile vane sve ove potrebe, one u velikim razmjerima mogu biti ispunjene tek onda, kada budemo u stanju, u slubu ovih
misli staviti i javnu silu. Do tada bi ovi problemi pokret to vie koili, to bismo se njima prije bavili, pa bi i volja svjetonazora
bila znatno smanjena. Moglo bi lako doi i do toga, da sindikalni momenti skrenu politiki pokret, umjesto da svjetonazor prisili sindikat na
njegove putove.
Stvarna korist za pokret, kao i za na narod, moe uope porasti iz jednog nacionalsocijalistikog sindikata tek onda, kada on
svjetonazorski bude tako jako proet naim nacionalsocijalistikim idejama, da vie ne predstavlja opasnost da bi u njemu mogli ostati
marksistiki tragovi. Jer nacionalsocijalistiki sindikat koji svoje poslanje vidi samo u konkurenciji s marksistikim, bio bi gori nego nikakav.
On svoju borbu protiv marksistikog sindikata mora najaviti, ne samo protiv organizacije, ve, prije svega, protiv ideje.
On u njemu mora pogoditi vjesnika klasne borbe i klasnog miljenja i, umjesto toga, postati zatitnik strukovnih interesa
njemakih graana.
Svi ovi nazori govorili su tada, a govore jo i danas, protiv osnivanja vlastitih sindikata, ukoliko se iznenada ne bi
pojavila glava koju je poslala Sudbina da rijei upravo ovo pitanje.
Postojale su dakle samo dvije mogunosti: ili poruiti vlastitim stranakim drugovima da iziu iz sindikata, ili ostati u
dosadanjim i tamo, po mogunosti, djelovati destruktivno.
Preporuio sam tada, openito, ovaj posljednje spomenuti put.
To je posebno, bez daljnjega, bilo mogue uiniti u godinama 1922/23., jer su fnancijske koristi sindikata, koje bi se
mogle podmazivati ne ba brojnim lanstvom naeg mladog pokreta u vrijeme infacije, bile ravne nuli. Njihova tetnost bi
bila daleko vea, jer su nacionalsocijalistiki pojedinci bili najei kritiari tih sindikata, a time i njegovi unutarnji razarai.
Odbio sam tada sve eksperimente koji su od samog poetka u sebi nosili neuspjeh. Drao sam zloinom oduzeti radniku tako
i tako od njegove bijedne zarade za instituciju o ijoj korisnosti za njene lanove nisam bio intimno uvjeren.
Ako neka nova stranka jednoga dana opet nestane, jedva da bi to bila teta, ve skoro uvijek korist, i nitko zato nema
pravo kukati, jer ono to pojedinac pridonese politikom pokretu, daje bespovratno, a fond perd. Ali, tko uplauje u sindikat,
ima pravo na ispunjenje zajamene mu protuusluge. Ako se ovome ne poloi raun, tada su maheri takvog sindikata varalice
ili bar lakoumni ljudi koji za to moraju snositi odgovornost.
Prema ovakvim se shvaanjima 1922. postupalo i s nama. Drugi su, ini se, to shvatili bolje i osnivali sindikate.
Nama su predbacivali vidljive znakove naeg krivog i ogranienog pogleda. Samo, to nije trajalo dugo,a ove su tvorevine
ubrzo nestale same, tako da je krajnji rezultat bio isti kao i na. Samo s jednom razlikom, to mi nismo prevarili ni sebe ni
druge.
mein kampf
217
Glava 13.
NJEMAKA POLITIKA SAVEZNITVA NAKON RATA
R
astrojenost carskog vanjskopolitikog vodstva u postavljanju temeljnih smjernica svrhovite savezne politike, nije se
nakon revolucije samo nastavila, ve je bila jo i nadmaena. Jer ako je prije rata, u pivom redu, opepolitika pojmovna
zbrka, mogla vaiti kao razlog naeg promaenog vanjskopolitikog dravnog vodstva, tada je to nakon rata bio nedostatak
istinskog htijenja. Bilo je prirodno da krugovi, koji su revolucijom konano svoje destruktivne ciljeve vidjeli postignutim,
nisu mogli imati interesa za saveznu politiku iji je krajnji rezultat morao biti ponovna uspostava slobodne njemake drave.
Ne samo da bi se jedan takav razvoj protivio unutarnjem smislu krvoprolia iz studenoga, ne samo da bi internacionalizacija
njemakog gospodarstva i radne snage bila prekinuta ili ak zaustavljena, nego bi i posljedice unutarnje politikog djelovanja
kao posljedice vanjskopolitike osloboditeljske borbe za elnike dananje dravne sile bile kobne za budunost. Ne moe
se zamisliti uspon jedne nacije bez njene prethodne nacionalizacije, kao i obratno, svaki ogromni vanjskopolitiki uspjeh
bezuvjetno izaziva retroaktivno djelovanje u istom smislu. Svaka osloboditeljska borba, vodi, prema iskustvu, usponu
nacionalnih osjeaja, samosvijesti, a time i jaoj osjetljivosti prema antinacionalnim elementima i isto takvim tenjama.
Stanja i osobe koje se u mirnodopskim vremenima podnose, da, esto se i ne osvru, a u periodu uzburkanog nacionalnog
oduevljenja ne osjeaju samo odbojnost nego i otpor koji im nerijetko biva koban. Sjetimo se samo, na primjer, sveopeg
pijuniranja koje izbijanjem ratova iznenada izaziva vrijenje ljudskih strasti i vodi najbrutalnijim, ponekad ak nepravednim
progonima, iako si svatko zna rei, da e opasnost od pijuniranja u dugim mirnodopskim vremenima biti vea, iako oni iz
prirodnih razloga nee pokloniti opu pozornost u istom opsegu.
Fini instinkt dravnih parazita koji su isplivali na povrinu u dogaajima iz studenoga, ve iz tih razloga predosjea
da bi jedna mudra savezna politika koja podrava osloboditeljski pokret naega naroda i time uvjetovano razbuktavanje
nacionalnih strasti, mogla dovesti do unitenja njihova zloinakog bia.
Zato e biti shvatljivo zato su od 1918. mjerodavna vladina mjesta zakazivala na vanjskopolitikom pitanju, a dravno se
vodstvo skoro uvijek odvraalo od stvarnih interesa njemake nacije. Jer ono to se na prvi pogled moglo initi neplanskim,
pokazalo se, kad se blie pogleda, samo dosljednim praenjem puta kojim je revolucija iz studenoga 1918. po prvi puta
zakoraila u javnost.
Dabome da se ovdje mora razlikovati odgovorne voe naih dravnih poslova, ili bolje one koji trebaju biti odgovorni
prosjeku naih parlamentarnih politikanata, od velikog stupidnog ovnovljeg krda, naeg ovije strpljivog naroda.
Jedni znaju to hoe. Drugi surauju, bilo zbog toga to znaju, ali su kukavice bezobzirno se suprotstaviti prepoznatom
kao tetnom. Ostali se pokoravaju zbog neznanja i gluposti.
Tako dugo, dok je Nacionalsocijalistika njemaka radnika stranka obuhvaala samo mala i slabo poznata udruenja, mogli
su vanjskopolitiki problemi u oima nekih pristalica imati podreeni znaaj. Ovo posebno zbog toga, jer je upravo na pokret
uvijek temeljito zastupao shvaanje i mora ga zastupati, da vanjska sloboda ne pada s neba, niti se na dar dobiva zemaljskim
silama, nego je, mnogo vie, samo plod unutarnjeg razvoja snaga. Samo uklanjanjem uzroka nae propasti, kao i unitenje njegovih
korisnika samih, moe biti pretpostavka za oslobodilaku borbu prema van.
Moe se dakle razumjeti, to je zbog takvih nazora u prvo vrijeme mladog pokreta, vrijednost vanjskopolitikih
pitanja u odnosu na znaaj njegovih unutarnjih reformatorskih namjera, bila potisnuta.
Tek to je okvir malene beznaajne udruge proiren i konano razoren, a mlada tvorba dobila znaenje velikog
udruenja, pojavila se odmah i potreba da i ono zauzme stajalite u vezi s pitanjem vanjskopolitikog razvoja. Vrijedilo je
utvrditi smjernice koje ne samo da nee proturjeiti temeljnim pogledima naeg shvaanja svijeta, nego e ak predstavljati
ishodite ovog naina promatranja.
Upravo zbog nedostatnog vanjskopolitikog kolovanja naeg naroda javlja se dunost za mladi pokret da kod
pojedinih voa kao i kod irokih masa irokogrudnim smjernicama prenose oblik vanjskopolitikog miljenja, koje je uvjet
za svako praktino provoenje vanjskopolitikih priprema te radu za ponovni povratak slobode naeg naroda kao i stvarnog
suvereniteta carstva.
Glavni razlog i naelo koje nam uvijek mora lebdjeti pred oima pri rasuivanju o ovom pitanju je taj, da je vanjska
politika samo sredstvo svrhe, a svrha je iskljuivo unaprjeivanje naeg vlastitog narodnog bia. Ni jedno vanjskopolitiko
razmatranje se ne moe voditi nekim drugim gleditem, nego tim: Koristi li naem narodu sada i u budunosti? Hoe li mu tetiti?
To je jedino sveobuhvatno miljenje koje smije vaiti kod obrade ovog pitanja. Stranaka, politika, religiozna, humanistika,
uope sva ostala gledita, bezostatno su iskljuena.
*
adolf hitler
218
Ako je prije rata zadaa njemake vanjske politike bila osiguranje prehrane naeg naroda i njegove djece na ovoj
kugli zemaljskoj, pripremanje putova koji bi mogli voditi ovom cilju, kao i stjecanje pri tome potrebnih pomonih snaga u
obliku svrhovitih saveznika, onda je ona danas jednaka, samo s tom razlikom: Prije rata je znailo sluiti odranju njemakog
narodnog bia, uzimajui u obzir postojeu snagu neovisne dravne sile, danas to znai ponovno vratiti narodu snagu u obliku slobodne mone
drave, koja je pretpostavka za kasniju provedbu praktine vanjske politike u smislu odravanja, unaprjeivanja i prehrane naeg naroda u
budunosti.
Drugim rijeima: Cilj njemake vanjske politike danas, mora biti priprema za ponovno postizanje slobode za sutra.
Pri tome se odmah mora imati pred oima temeljni princip: Mogunost da narodno bie ponovno izbori neovisnost nije apsolutno
povezana sa zaokruenou dravnog podruja, nego mnogo vie s postojanjem makar i tako malog ostatka toga naroda i drave, koji, ako
ima potrebnu slobodu, nije samo obnaatelj duhovnog zajednitva ukupnog narodnog bia, ve i onaj koji moe biti pripremitelj oruane borbe
za osloboenje.
Kada narod od sto milijuna ljudi, koji eli sauvati cijelovitost drave, trpi zajedniki robovlasniki jaram, onda
je to gore, nego kad bi takva drava i takav narod bili uniteni i kad bi preostao samo jedan potpuno slobodni dio. Dabome,
pod pretpostavkom da je ovaj zadnji ostatak ispunjen svetim poslanjem, i ne samo da stalno proklamira duhovnu i kulturnu
nerazdvojivost, nego da vri aktivnu vojnu pripremu za konano osloboenje i ponovno pripojenje nesretno potlaenih
dijelova.
Dalje, treba misliti da je pitanje ponovnog povrata izgubljenih dijelova podruja jednog naroda i drave uvijek,
u prvom redu, pitanje ponovnog povratka politike moi i neovisnosti domovine, kod kojega u takvom sluaju interesi za
izgubljenim podrujima moraju biti bezobzirno potisnuti, nasuprot jedinom interesu - ponovnom povratu slobode glavnom
podruju. Jer se osloboenje i ponovni povratak podinjenih odvojenih krhotina narodnog bia ili pokrajina carstva, dogaa,
ne na osnovi elje ili protesta preostalih, nego sredstvima sile, koja je vie ili manje suveren preostalih dijelova nekadanje
zajednike domovine.
Time je pretpostavka za ponovni povrat izgubljenih podruja, intenzivno unaprjeivanje i jaanje preostalih dravnih
dijelova kao i onih u srcima tinjajue, nepokolebljive odluke koja time u datom trenu stvorene nove snage stavlja i posveuje
u slubu oslobaanja i ujedinjenja itavog narodnog bia: dakle, potiskivanje interesa za odvojena podruja, prema jedinom
interesu, preostalom ostatku, izvojevati onu mjeru politike moi i snage, to je jedini uvjet za korekturu elje neprijateljskog
pobjednika. Jer, podinjene zemlje nee biti vraene u krilo zajednikog carstva pomou vatrenih protesta, nego pomou udarne snage
maa.
Iskovati ovaj ma, zadaa je unutarnjepolitikog, a osigurati kovanje i traiti saveznike u oruju, vanjskopolitikog vodstva naroda.
*
U prvom tomu ovog djela pozabavio sam se polovinou nae politike saveznitva prije rata. Od etiri puta za
budue odranje naeg narodnog bia i njegovu prehranu, izabran je etvrti i najnepovoljniji. Umjesto zdrave europske
postojane politike, posegnulo se za kolonijama - i trgovinskom politikom. Bilo je to utoliko pogrenije no to se mislilo, da
bi se time mogli izbjei oruani sukobi. Rezultat ovog pokuaja sjedenja na dvije stolice bio je poznati sluaj meu istima, a
svjetski je rat carstvu ispostavio samo zadnji raun zbog pogrenog vodstva prema van.
Pravi put bi ve tada bio trei: Jaanje kontinentalne moi dobivanjem novoga tla u Europi, pri emu bi se upravo kolonijalna
podruja kasnije dopunila u granice prirodno mogueg. Ova bi politika dodue bila provediva samo u savezu s Engleskom,
ili abnormalno pojaanim sredstvima vojne sile, da bi na etrdeset ili pedeset godina kulturni zadaci bili potpuno potisnuti u
zalede. Na ovo bi se dalo vrlo dobro odgovoriti. Kulturni znaaj jedne nacije je skoro uvijek povezan s politikom slobodom
i njenom neovisnou, pri emu je opet pretpostavka opstojnost, ili bolje, nastanak prve. Zbog toga ni jedna rtva za
sigurnost politike slobode ne moe biti prevelika. Ono to e biti uskraeno opim kulturnim potrebama zbog prekomjernih
zahtjeva vojnih sredstava drave, kasnije e opet moi biti najbogatije nadomjeteno. Da, moe se rei, da nakon tako
zgusnutih napetosti, samo u smjeru odravanja dravne neovisnosti, slijedi odreeno oputanje ili izjednaenje esto upravo
iznenaujuim procvatom do tada zanemarenih kulturnih snaga narodnog bia. Iz nevolje perzijskog rata izrastao je cvijet
periklovog razdoblja, a iz briga punskih ratova, poelo se rimsko dravno bie posveivati slubi jedne uzviene kulture.
Svakako da se jedna takva bezostatna podreenost svih ostalih potreba narodnog bia i priprema za jedinu zadau
dolazeeg oruanog pohoda za kasniju sigurnost drave, ne moe povjeriti snazi odluke veine parlamentarnih glupana i
nesposobnjakovia. Pripremiti oruani pohod, zapostavljajui sve ostalo, mogao je samo otac jednog Friedricha Velikog, ali
oevi naega demokratskog parlamentarnog besmisla idovskog kova, to ne mogu.
Ve je, dakle, i iz tog razloga u predratno vrijeme oruana priprema za stjecanje europskog tla mogla biti samo
osrednja, tako da je bilo teko prosuditi svrhovitost podrke saveznika.
Kako se o nekom planskom pripremanju rata uope nita nije htjelo znati, odreklo se stjecanja zemlje u Europi,
a umjesto toga se okrenulo kolonijalnoj i trgovinskoj politici; zbog inae mogueg saveza sa Engleskom, ali bez logike
potpore Rusije, konano se posrnulo, naputeni od svih, osim od habsburke nasljedne nevolje, i ulo u svjetski rat.
mein kampf
219
*
Mora se rei, da je karakteristika nae dananje vanjske politike, u tome to uope ne postoji bilo kakva vidljiva ili
bar razumna smjernica. Ako se prije rata zabludom kroilo na etvrti put i njime dodue ilo samo do pola, onda od Revolucije
put nije vie prepoznatljiv ni najotrijem oku. Plansko razmiljanje nedostaje jo vie nego prije rata, a bilo bi to ono o
pokuaju razbijanja i posljednje mogunosti ponovnog uspona naega naroda.
Hladna provjera dananjih odnosa europskih snaga, vodi sljedeem rezultatu:
Ve je tristo godina povijest naega kontinenta mjerodavno odreivala Engleska pokuavajui si preko uravnoteenih
zaobilaznica meusobno povezanih odnosa snaga europskih drava, osigurati nuno zalede za velike britanske svjetske
politike ciljeve.
Tradicionalna tendencija britanske diplomacije koja se u Njemakoj hoe suprotstaviti izruenju pruske vojske, od vladavine
kraljice Elizabete, odvija se planski protiv svakog uspona velike europske velesile izvan okvira opeg reda o veliini i nastoji
ga sprijeiti svim sredstvima, a ako je potrebno, prekinuti i vojnim poduhvatima. Sredstva moi koja je Engleska u ovom
sluaju upotrebljavala, bila su razliita, ve prema postojeem poloaju ili postavljenom zadatku; ali su odlunost i voljna
snaga za njegovo izvrenje uvijek bile iste. Da, to je tijekom vremena poloaj Engleza bio tei, to se inilo potrebnijim
odravanje stanja britalnog dravnog vodstva, u sluaju suprotne konkurentske veliine pojedinih europskih sila. Politiko
razrjeenje bivih sjevernoamerikim kolonijalnih podruja, vodilo je tijekom vremena jo veem odranju bezuvjetnog
europskog pokria. Tako se snaga engleskih zemalja, nakon unitenja panjolske i Nizozemske kao velikih pomorskih sila,
koncentrirala prema velikoj tenji Francuske, dok konanim padom Napoleona I., opasnost hegemonije ove najopasnije vojne
sile za Englesku, nije bila slomljena.
Polako dolazi do preokreta britanske dravne politike prema Njemakoj; ne samo zbog toga to, prvo, zbog nedostatka
njemakog nacionalnog jedinstva za Englesku nije postojala opasnost, nego to je ona promidbeno, za odreenu dravnu
svrhu, zavedeno javno mnijenje htjela polako usmjeriti ka novim ciljevima.
Trijezna spoznaja dravnika ovdje je, ini se, pretvorena u osjeajne vrijednosti koje ne samo da su sadanjim svojim djelova-
njem izdrljivije, nego su i stabilnije u odnosu na njihovu trajnost. Prema tome, dravnik se nakon postizanja svojih namjera,
bez daljnjega, okree novim ciljevima, a masa e samo polaganijim, promidbenim radom moi biti preoblikovana u osjetljivi
instrument novih pogleda na svoj ivot.
Svoj novi poloaj Engleska je u tome uvrstila ve 1870/71. Zbog svjetskog gospodarskog znaaja Amerike, kao i
razvoja politike snage Rusije, dolazilo je nekoliko puta do poremeaja i ljuljanja koje Njemaka, naalost, nije iskoristila,
tako da su se sve vie uvrivale prvobitne tendencije britanske dravne mudrosti.
Engleska je u Njemakoj vidjela silu, iji trgovaki, a time i svjetsko politiki znaaj raste svojim prijeteim
opsegom, ne samo zbog njene enormne industrijalizacije, da je ve moglo doi do odmjeravanja snaga obje drave na istim
podrujima. Miroljubivo gospodarsko osvajanje svijeta, koje se naim dravnim upravljaima inilo najviim inom
mudrosti, bilo je engleskim politiarima razlog za organizaciju otpora protiv toga. Da se ovaj otpor odjenuo u oblik jednog
sveobuhvatno organiziranog napada, potpuno je odgovaralo biu dravne mudrosti, iji ciljevi nisu bili na odravanju upitnog
svjetskog mira, nego u uvrivanju britanskog gospodarenja svijetom. Da se Engleska pri tome koristila kao saveznicima
svim dravama, koje su vojno uope mogle doi u obzir, odgovara isto toliko njenom tradicionalnom oprezu u procjenjivanju
protivnikih snaga, koliko i uvidu u trenutne vlastite slabosti. To se ne moe oznaiti beskrupuloznou, jer jedna tako
obuhvatna ratna organizacija nije za prosuivanje sa herojskih stajalita, ve sa stajalita svrhovitosti. Diplomacija se mora
brinuti za to da narod ne propadne herojski, ve da se praktino odri. Svaki put koji tome vodi je tada svrhovit, a njegovo neprovoenje mora
biti oznaeno zloinom zanemarivanja dunosti.
U revolucioniranju Njemake i prijeteoj germanskoj svjetskoj hegemoniji, britanska je zabrinutost nala oslobaajui
zavretak engleske dravne politike.
Nakon toga i Engleska gubi interes za potpunim brisanjem Njemake sa europske zemljopisne karte. Ba suprotno,
upravo strani lom koji se dogodio u studenom 1918. stavio je britansku demokraciju pred jedan novi isprva nemogue
odrivi poloaj:
etiri i pol godine, britansko svjetsko carstvo zauzimalo se za slom navodne nadmoi jedne kontinentalne sile. Iznenada je
nastupio strani pad, koji je. ini se, ovu silu potpuno uklonio s obzora. Pokazao se takav nedostatak ak i najprimitivnijeg
nagona za samoodranjem, da je europska uravnoteenost takvim inom u roku od jedva etrdeset i osam sati bila ulovljena
udicom: Njemaka unitena, a Francuska postala prvom europskom kontinentalnom politikom silom.
Enormna promidba koja je u ovom ratu odravala ustrajnost britanskog naroda, neumjereno hukala, prekopavala po
svim prainstinktima i strastima, morala je olovnom teinom teretiti odluke britanskih dravnika. Kolonijalno gospodarsko -
trgovinskim unitenjem Njemake, bio je postignut britanski ratni cilj, a ono to je iz toga proizilo bilo je zakidanje engleskih
interesa. Brisanjem njemake dravne moi u kontinentalnoj Europi na dobitku su mogli biti samo engleski neprijatelji. Ipak,
u danima studenoga 1918. i do kasnog ljeta 1919. vie nije moglo doi do obrata engleske diplomacije, koja je u ovom dugom
ratu, vie neko ikada prije, trebala osjeajne snage irokih masa, to vie nije bilo mogue. One nisu bile mogue zbog jednom
adolf hitler
220
ve nametnutog stajalita vlastitom narodu, a ni s obzirom na utaborivanje vojnih odnosa sila. Francuska je sama raskinula
zakon o trgovini i mogla je diktirati drugima. Jedina snaga, koja je ipak u ovim mjesecima cjenjkanja i trgovine mogla unijeti
neku promjenu, Njemaka sama, nalazila se u trzajima unutarnjeg graanskog rata i kroz usta svojih takozvanih dravnika
najavljivala sve veu spremnost za preuzimanje svakog diktata.
Kada u ivotu naroda neke nacije zbog potpunog pomanjkanja vlastitog nagona za samoodranjem prestane postojati mogui aktivni
sunarodnjak, prijeti joj pad u ropstvo, a njenoj zemlji pripada sudbina kolonije.
Upravo stoga, da se Francuskoj ne bi dozvolio prevelik porast moi, sudjelovanje Engleske, u njenoj pljakakoj udnji, bilo je
jedini mogui oblik vlastite trgovine.
Ustvari, Engleska i nije postigla svoj ratni cilj. Uspon jedne europske sile iznad odnosa snaga kontinentalnog dravnog
sustava Europe, ne samo da je bio omoguen, nego je u najveoj mjeri bio i utemeljen.
Kao vojna drava, Njemaka je u 1914. bila uklijetena izmeu dvije zemlje, od kojih je jedna raspolagala jednakom,
a druga jaom silom. K tome je doao i nadmoniji engleski pomorski znaaj. Francuska i Rusija sprjeavale su same
preprekama i otporima svaki pretjerani razvitak njemake veliine. Izvanredno nepovoljan vojno - geografski poloaj carstva,
bio je u biti dodatni koefcijent sigurnosti protiv prevelikog porasta moi ove zemlje. Posebno su obalne povrine, malene i
uske, s vojnog motrita bile nepovoljne za borbu protiv Engleske, a zemaljski front, njemu nasuprot, preirok i preotvoren.
Drugaiji je poloaj dananje Francuske: vojno prva sila bez ozbiljnog takmaca na kontinentu; na svojim junim
granicama prema panjolskoj i Italiji skoro sasvim zatiena; prema Njemakoj osigurana zbog nemoi nae domovine; na
svojoj obali utaborena dugakom frontom od ivotne sri britanskog carstva. Isplativi ciljevi unitenja engleskih ivotnih
centara nisu bili samo za avione i topovske baterije, nego bi i djelovanjem podmornica bila zaustavljena britanska trgovina.
Podmorniki rat, poduprt dugom atlantskom obalom, kao i ne puno kraom duinom francuskih rubnih podruja Sredozemnog
mora u Europi ili sjevernoj Africi, vodio bi kobnom uinku.
Tako je plod borbe protiv razvitka njemake sile, politiko provoenje francuske hegemonije na kontinentu. Vojni rezultat: uvrenje
Francuske kao prve nadmoi na kopnu, i priznavanje unije kao jednako jake pomorske sile. Privrednopolitiki: predaja najveih engleskih
interesnih podruja bivim saveznicima.
Toliko, koliko su engleski tradicionalni ciljevi eljeli i trebali sigurnu balkanizaciju Europe, tono su toliko oni
francuski eljeli balkanizaciju Njemake.
Engleska elja jest i ostaje sprijeiti pretjerani uspon jedne kontinentalne sile svjetskog politikog znaaja, to znai, odravati
odreenu ravnoteu meusobnog odnosa snaga europskih drava, jer se to ini pretpostavkom britanske svjetske hegemonije.
Francuska elja jesti ostaje sprijeiti nastanak zaokruene njemake moi, odravati sustav njemakih, u odnosima snaga iz-
jednaenih, malih drava bez jedinstvenog vodstva, uz okupaciju lijeve obale Rheine, kao pretpostavke za ostvarenje i sigurnost njene
hegemonijskog poloaja u Europi.
Posljednji cilj francuske diplomacije uvijek e biti u suprotnosti s posljednjom namjerom britanske dravne politike.
*
Tko s gornjeg stajalita eli preispitati dananje mogunosti njemakog saveznitva, mora doi do uvjerenja da kao
posljednje provedivo povezivanje preostaje samo oslonac na Englesku. Jer koliko god strane bile i jesu posljedice engleske
ratne politike, ne smije se izgubiti iz vida, da danas vie ne postoji neizbjeni interes Engleske za unitenjem Njemake,
da, suprotno engleskoj politici iz godine u godinu, sve vie mora doi do koenja pretjeranog francuskog hegemonijalnog
nagona. Samo, savezna politika nee biti provoena sa stajalita prolih nesklada, nego mnogo vie oploena spoznajom
prolih iskustava. Iskustvo nas je trebalo pouiti da saveznitva za provoenje negativnih ciljeva boluju od unutarnje slabosti.
Narodne sudbine bivaju vrsto skovane samo izgledom na zajedniki uspjeh u smislu zajednikog stjecanja i osvajanja, ukratko, obostranim
proirenjem moi.
Koliko je na narod vanjskopolitiki lakomislen, moe se najjasnije vidjeti iz tekueg izvjetavanja dnevnog tiska o
izjavama ovog ili onog stranog dravnika o veoj ili manjoj njemakoj srdanosti, pri emu se iz ovog sumnjivog stava takvih
linosti o naem narodnom biu, uvia posebno jamstvo za bogatu politiku pomo prema nama. To je sasvim nevjerojatna
besmislica, pekulacija besprimjerne naivnosti normalno politizirajueg njemakog malograanina. Nema ni jednog engleskog
ni amerikog ili talijanskog dravnika, koji bi ikada bio pro - njemaki nastrojen. Svaki e Englez kao dravnik, naravno,
tim vie biti Englez; svaki Amerika nac, Amerikanac; i nijedan se Talijan nee nai spremnim voditi neku drugu politiku osim
pro - talijanske. Tko dakle vjeruje da moe izgraditi saveznitvo sa stranim nacijama, u pro - njemakom opredjeljenju tamonjih
vodeih dravnika, ili je magarac ili laljivac. Pretpostavka da se postane karika u lancu narodnih slojeva, nikada se ne moe
objasniti meusobnim potovanjem ili naklonou, nego predvianju svrhovitosti za obe ugovorne strane. To dakle znai:
Koliko god da e, recimo, jedan engleski dravnik uvijek rado voditi pro - englesku politiku, a nikada pro - njemaku, toliko
jako mogu sasvim odreeni interesi ove pro - engleske politike iz najrazliitijih razloga sliiti pro - njemakim interesima. To
naravno treba biti sluaj samo do jednog odreenog stupnja, pa se jednoga dana moe okrenuti u istu suprotnost; sama
mudrost vodeeg dravnika pokazuje se ba u tome, da za provoenje vlastitih potreba, u odreenim vremenskim razdobljima, trai upravo
mein kampf
221
one partnere koji zbog zastupanje svojih interesa, moraju ii istim putem.
Praktina korisna primjena za sadanjost moe time proizii samo iz odgovora na sljedea pitanja: Koje drave trenutno
nemaju ivotni interes za to, da potpunim iskljuenjem Njemake iz srednje Europe na njeno mjesto uspostave francusku gospodarsku i vojnu
mo do bezuvjetno vladajueg hegemonijskog poloaja? Da, koje e drave zbog razloga svojih vlastitih uvjeta opstojnosti i svog dosadanjeg
tradicionalnog politikog vodstva, u takvom razvoju uoiti prijetnju vlastitoj budunosti?
Jer, to konano mora postati potpuno jasno: Neumoljivi smrtni neprijatelj njemakog naroda jest i ostaje Francuska.
Sasvim je svejedno tko je u Francuskoj vladao ili e vladati, Bourboni ili Jakobinci, pristalice Napoleona ili graanski
demokrati, klerikalni republikanci ili crveni boljevici: krajnji cilj njihove vanjsko - politike djelatnosti uvijek e biti pokuaj
zaposjedanja rheinske granice, i osiguranja ove rijeke za Francusku putem zbrisane i razruene Njemake.
Engleska ne eli Njemaku kao svjetsku silu, Francuska nikakvu silu koja se zove Njemaka: koje li bitne razlike! Mi se danas ne borimo za
poloaj svjetske sile, nego se hrvamo za opstojnost nae domovine i jednakost nae nacije iza kruh svagdanji za nau djecu. Ako s ovog
stajalita gledamo na europske saveznike, preostaju samo dvije drave: Engleska i Italija.
Engleska ne eli Francusku ija vojna aka, zakoena ostalom Europom, eli preuzeti zatitu jedne politike, koja e
jednoga dana i tako i tako ukrsnuti s engleskim interesima. Engleska nikada ne moe eljeti jednu Francusku koja je u posjedu
ogromnih zapadno - europskih rudnika eljeza i ugljena, ime dobiva pretpostavke za opasno prijetei gospodarski svjetski
poloaj. I Engleska, nadalje, nikada ne moe eljeti Francusku, iji se kontinentalni politiki poloaj, zahvaljujui ruenju
preostale Europe, ini tako sigurnim, da je ponovno osvajanje veih pravaca francuske svjetske politike ne samo omogueno,
nego upravo iznueno. Svake su noi odjednom mogli proizvesti na tisue Cepelin bombi; francuska vojna nadmo teko
pritie srce velikobritanskog svjetskog carstva. Ali ni Italija nee i ne moe eljeti dalje uvrivanje francuske prevlasti u
Europi. Talijanska budunost bit e uvijek uvjetovana razvitkom koji se podruno grupira oko sredozemnog morskog bazena.
Ono to je Italiju gurnulo u rat sigurno nije bila elja uveati Francusku, nego mnogo vie, namjera, omrznutom jadranskom ri-
valu zadati smrtni udarac. Svako daljnje kontinentalno jaanje Francuske, znai ipak koenje talijanske budunosti, pri emu,
se nikada ne treba zavaravati da rodbinski odnosi meu narodima ni u kom sluaju ne mogu iskljuiti rivalitet.
Pri najtreznijem i najhladnijem razmiljanju, danas su u prvom redu ove obe drave, Engleska i Italija, iji se najprirodniji
interesi ne suprotstavljaju egzistencijalnim pretpostavkama njemake nacije,barem ne u najhitnijima, da, ak se u odreenoj
mjeri s njima i identifciraju.
Pri razmiljanju o mogunosti takvog saveznitva, svakako ne smijemo previdjeti tri faktora. Prvi je u nas, a oba
druga u samim dravama koje su i same u pitanju.
Moe li se s dananjom Njemakom uope povezivati? Moe li se neka sila, koja u savezu eli vidjeti pomo za provoenje
vlastitih ofenzivnih ciljeva, povezati s jednom dravom ije vodstvo ve godinama nudi sliku bijedne nesposobnosti, pacifstikog
kukaviluka i iji vei dio naroda u svojoj demokratsko marksistikoj zaslijepljenosti izdaje interese vlastite zemlje, da
se zavapi do neba. Moe li se danas ijedna sila nadati uspostavljanju vrijednih odnosa sa zemljom, u vjeri da e jednom
zajednike interese zajedniki i zastupati, ako ova drava nema ni hrabrosti ni elje, ak ni pomaknuti prstom, da bi obranila
vlastiti goli ivot? Hoe li se ikoja sila za koju savez mora biti neto vie od zajamenog ugovora za odravanje jednog stanja
polaganog truljenja, slinog smislu unitenog trojnog saveza, obvezati jednoj dravi u dobru i zlu, ije se karakteristine
ivotne navike sastoje u poltronskoj poniznosti prema van i grjenom tlaenju nacionalnih vrlina prema unutra; jednoj dravi
koja vie nema veliinu, jer je zbog svoga cjelokupnog ponaanja vie ne zavrjeuje; s vlastima koje se nipoto ne mogu resiti
ukazanom au svojih graana, tako da inozemstvo nikako ne bi prema njoj moglo izraavati svoje divljenje.
Ne, sila koja dri do svog ugleda i od saveznitva oekuje vie od provizija plijena gladnih parlamentaraca, nee
se povezati sa dananjom Njemakom, da, ona to ne moe! U naoj dananjoj nesposobnosti za saveznitvo, nalazi se najdublji i
posljednji razlog za solidarnost neprijateljskih razbojnika. Kako se Njemaka nikada ne brani, osim s nekoliko vatrenih prosvjeda
nae parlamentarne elite, ostali svijet nema razloga boriti se za nau zatitu, a dragi bog u principu ne oslobaa plaljive
narode - zbog upuenih mu naricanja naih domoljubnih udruga - tako dravama koje nemaju neposredni interes za nae
potpuno unitenje ne preostaje uope nita drugo, nego da sudjeluju u razbojnikim pohodima Francuske, pa bilo to makar iz
razloga da takvom pratnjom i sudjelovanjem u pljaki bar donekle sprijee iskljuivo jaanje Francuske.
Drugo, ne smije se previdjeti tekoa u koju su nas uvukle dananje neprijateljske zemlje putem masovne promidbe
u odreenom smjeru, kako bi utjecale na velike slojeve naroda. Ne moe se jedno narodno bie godinama prikazivati
hunskim, razbojnikim, vandalskim itd., da bi se iznenada, preko noi, otkrila suprotnost i nekadanjeg neprijatelja
preporuilo za sutranjeg saveznika.
Jo vie pozornosti treba ipak pokloniti treoj injenici, koja e biti od vanog znaaja za stvaranje predstojeih
europskih saveza.
Koliko god sa britanskog dravnog stajalita bili slabi interesi Engleske za daljnjim unitenjem Njemake, to je za
ovakav razvoj vei interes internacionalnog burzovnog idovstva. Raskorak izmeu slubenog, ili bolje reeno, tradicionalnog
britanskog dravnog umijea i masovnih idovskih burzovnih snaga, nigdje se ne pokazuje bolje, nego u razliitim gleditima
u vezi s pitanjima engleske vanjske politike. Financijsko idovstvo eli, suprotno interesu britanskog dravnog dobra, ne samo
adolf hitler
222
bezostatno gospodarsko unitenje Njemake, nego i njeno potpuno politiko porobljavanje. Internacionalizacija naeg njemakoga
gospodarstva,znai predaja njemake radne snage u posjed idovskih svjetskih fnancija, moe se bezostatno provesti samo
u politiki boljevikoj dravi. Treba li marksistika borbena trupa internacionalnog idovskog burzovnog kapitala konano
slomiti vrat njemakoj nacionalnoj dravi, onda se to moe dogoditi samo uz srdanu pripomo iz vana. Francuske vojske
moraju tako dugo juriati na njemaku dravnu tvorevinu, dok unutarnje krhko carstvo ne podlegne boljevikoj borbenoj
trupi internacionalnog svjetskog idovstva.
Tako je danas idov veliki huka za bezostatnim ruenjem Njemake. Gdje god da u svijetu itamo o napadima na Njemaku,
njihovi su izvoditelji idovi, kako u miru, tako i u ratu. idovski burzovni i marksistiki tisak planski podjaruje mrnju protiv Njemake, tako
dugo, dok drava za dravom nije predala svoju neutralnost, i odriui se pravih narodnih interesa, stupila u slubu svjetske ratne koalicije.
idovska razmiljanja su pri tome bila jasna. Boljevizacija Njemake, to znai zatiranje nacionalne narodne njemake
inteligencije, i time omoguavanje cijeenja njemake radne snage pod jarmom idovskih svjetskih banaka, zamiljena je
samo kao predigra za daljnje irenje ovih idovskih tenji za osvajanjem svijeta. Kako je samo esto Njemaka u svojoj
povijesti bila glavno poprite silovitih hrvanja. Budu li na narod i naa drava rtve krvoednog novarskog pohlepnika
idovskog narodnog tiranina, potonut e cijela Zemlja u krakovima ovog polipa; oslobodi li se Njemaka iz ovog zagrljaja,
smije se drati, da je ova najvea narodna opasnost slomljena za cijeli svijet.
Sigurno je, dakle, da e idovstvo koristiti svoje spletkarenje, kako bi neprijateljstvo nacija prema Njemakoj,
ne samo odralo, nego ga po mogunosti i jo vie pojaalo, tako se sigurno ova djelatnost pokriva samo malim dijelom
stvarnim interesima time zatrovanih naroda. Openito uzevi, idovstvo e se s pojedinim narodnim tijelima uvijek boriti onim orujem,
koje e se na osnovu prepoznatog mentaliteta ovih nacija initi najuinkovitijim i obeava najvei uspjeh. U naem krvno izvanredno
razorenom narodnom biu usaene su zbog toga, vie ili manje, svjetsko graanske, pacifstiko - ideoloke misli, ukratko,
internacionalne tendencije, kojima se idovstvo sluilo u svojoj borbi za mo; u Francuskoj se slui prepoznatim i pravilno
procijenjenim ovinizmom, u Engleskoj gospodarskim i svjetsko politikim stajalitima; ukratko, uvijek se slui najhitnijim
svojstvima, koja predstavljaju mentalitet jednog naroda. Tek kad je takvim putem izvojevalo bujanje utjecaja u gospodarskom
i politikom osjeaju sile, skida okove ovog svevladajueg oruja i u ravnini ove mjere istie stvarne unutarnje namjere svoje
volje i svoje borbe. Ono razara sve bre, dok tako, jednu po jednu dravu ne pretvori u polje ruevina, na kojem treba biti
uspostavljen suverenitet vjenog idovskog carstva.
U Engleskoj kao i u Italiji raskol stajalita o postojanijoj i boljoj dravnoj mudrosti i htijenju idovske burze je toliko jasan da
ponekad grubo upada u oi.
Samo u Francuskoj, danas vie nego ikada, postoji unutarnje ope slaganje izmeu burzovnih namjera vodeih idova i
elja ovinistiki nastrojene nacionalne dravne politike. Upravo se u tom identitetu nalazi neizmjerna opasnost za Njemaku. Upravo
iz toga razloga Francuska jest i ostaje nadaleko najstraniji neprijatelj. Ovaj po sebi sve vie pocrnavanju sklon narod, svojom vezom
sa ciljevima idovskog vladanja svijetom, predstavlja vrebajuu opasnost za opstojnost bijele rase Europe. Jer zaraza crnakom krvlju na
Rheini, u srcu Europe, odgovara isto tako dobro sadistiko - perverznoj elji za osvetom ovog ovinistikog nasljednog neprija-
telja naega naroda, kao i ledeno hladnom idovskom razmiljanju na tome putu da mijeanje rasa pone stavljati u sredite
europskog kontinenta, i tako bijeloj rasi zarazom s niim ljudstvom oduzeti osnovu velianstvene nezavisne egzistencije.
Ono to Francuska podbodena vlastitom osvetom, pomou idova, planski pro vodi u Europi je grijeh protiv opstojnosti bijelog
ovjeanstva ina taj e narod jednom biti nahukani svi osvetniki duhovi jednog roda u kojem je, u rasnoj sramoti, prepoznao nasljedni grijeh
ovjeanstva.
Za Njemaku francuska opasnost ipak znai dunost, uz potiskivanje svih osjeajnih momenata, pruiti ruku svakome tko, isto toliko ugroen
kao i mi, ne eli trpjeti i podnositi francusku tenju za prevlau.
U Europi e u doglednoj budunosti za Njemaku preostati samo dva saveznika: Engleska i Italija.
*
Tko se danas potrudi i osvrne na njemako vanjsko - politiko vodstvo od vremena Revolucije, taj nee moi
nita drugo, nego se, s obzirom na stalno neshvatljivo zakazivanje naih vlada, uhvatiti za glavu, da bi, ili jednostavno
klonuo, ili u vatrenoj pobuni, jednoj takvoj vladi najavio rat. Ove radnje nemaju vie nita s nerazumnou: jer, ono to bi
se svakom razumnom mozgu inilo nezamislivim, uinili su duhovni Kiklopi naih stranka iz studenoga: natjecali su se za
francusku milost. Dabome,u svim ovim godinama, dirljivom bezazlenou nepopravljiva fantasta, stalno se pokuavalo dodvo-
ravati Francuzima, stalno ulizivati velikoj naciji i vjerovati da se u svakom propalom triku francuskog gulikoe odmah
smije vidjeti prvi znak vidljive promjene miljenja. Stvarni pokretai akcija nae politike nisu, naravno, nikada bili odani tom glupom
vjerovanju. Za njih je ulagivanje Francuskoj bilo samo po sebi razumljivo sredstvo, dana takav nain sabotiraju svaku praktinu saveznu
politiku. Nikada im nita nije bilo nejasno o Francuskoj i o onima koji podravaju njene ciljeve. Ono to ih je prisililo da tako
rade, kao da bi ipak ozbiljno mogli vjerovati u moguu promjenu njemake Sudbine, bila je trijezna spoznaja da bi u drugom
sluaju sam na narod mogao vjerojatno poi nekim drugim putem.
Naravno, da je i nama teko, u redovima vlastitog pokreta, prikazati Englesku kao mogueg saveznika u budunosti.
Na je idovski tisak uvijek znao usredotoiti mrnju, posebno prema Engleskoj, pri emu je poneki dobri njemaki glupan,
mein kampf
223
idovu najspremnije naletio na postavljenu muholovku, brbljao o ponovnom jaanju njemake pomorske sile, protestirao
protiv iskoritavanja naih kolonija, preporuivao njihovo ponovno osvajanje i tako pomogao izruiti materijale koje je
idovski odrpanac mogao slati sunarodnjacima u Englesku, da bi ih se koristilo u praktinoj promidbi. Jer da se mi danas
nismo borili za pomorski znaaj itd., trebalo bi postupno progrmiti kroz glave naih politiziraj uih graanskih zvekana.
Odustajanje njemake nacionalne sile od ovih ciljeva, bez najtemeljitije prethodne sigurnosti naeg poloaja u Europi, bilo je
glupost ve prije rata. Danas takva nada pripada onim glupostima, koje se u politikim krugovima Zloin.
Ponekad je doista bilo za oajavanje kada se moralo gledati kako su idovski organizatori akcija uspijevali zaposliti
na narod s danas najsporednijim stvarima, raspirivanjem demonstracija i prosvjeda, dok je u isto vrijeme od tijela naeg
narodnog bia Francuska trgala komad po komad, i oduzimala nam osnove nae neovisnosti.
Moram posebno podsjetiti na drvenog konja, kojega je ovih godina jahao idov s izvanrednom spretnou: Juni Tirol.
Dabome, Juni Tirol. Kada se ja ovdje, na ovome mjestu, bavim upravo ovim pitanjima, to ne inim zbog toga, da
bi se obraunao s ovim laljivim klateom, koji se gradei na zaboravu i gluposti naih irih slojeva, ovdje drznuo glumiti
nacionalno gnuanje koje je, posebno od parlamentarnih varalica, udaljenije nego kradljivoj svraki pojmovi o vlasnitvu.
elim naglasiti, da sam osobno pripadao ljudima koji su, kada je bilo odluivano o sudbini Junog Tirola - dakle,
poam od kolovoza 1914. do studenog 1918. - otili tamo gdje se praktino branilo ovo podruje, naime u vojsku. Tih sam
godina izborio svoj dio, ne da Juni Tirol bude izgubljen, ve da ostane u domovini kao i svaka druga njemaka zemlja.
Oni koji se tada nisu borili zajedno s nama, bili su parlamentarni razbojnici, sve ove politizirane stranake vucibatine.
Naprotiv, dok smo se mi borili u uvjerenju da bi se Juni Tirol mogao zadrati samo pobjednikim ishodom rata, gubice ovih
Ephialtesa su u to vrijeme hukale i kopale protiv ove pobjede, dok konano borbeni Siegfried nije podlegao podmuklom
udarcu maa. Jer se zadravanje Junog Tirola u njemakom posjedu nije moglo zajamiti goruim govorima sranih parlamentaraca na
bekom Ballhausplatzu ili pred Mnchenskom Feldherrnhallom, nego samo bataljunima borbenog fronta. Tko je razbio ovaj front, izdao je i
Juni Tirol, tono kao i sva druga njemaka podruja.
Tko danas vjeruje da bi se protestima, objanjenjima, povorkama svih moguih udruenja itd. moglo rijeiti junotirolsko
pitanje, taj je ili sasvim posebna budala ili njemaki malograanin.
Mora biti jasno da povratak izgubljenih podruja ne slijedi sveanim zazivanjem dragoga boga ili pobonim nadama u narodni
savez, nego samo silom oruja.
Pitanje je samo, tko je spreman silom oruja ponovno iznuditi povrat izgubljenog podruja?
to se tie moje osobe, mogao bih ovdje iste savjesti tvrditi, da bih skupio jo toliko hrabrosti i na vrhu ustrojenog
parlamentarnog jurinog bataljuna sastavljenog od parlamentarnih brbljivaca i ostalih stranakih voa kao i raznih dravnih
savjetnika, sudjelovao u pobjednikom osvajanju Junog Tirola. Sam vrag zna koliko bi me veselilo kada bi bar jednom iznad
glava takvih goruih prosvjednih manifestacija, iznenada prasnulo par rapnela. Ja vjerujem, da bi, kada bi lisica provalila
u kokoinjac, kokodakanje jedva bilo jae, a tranje u zaklon pojedinih pernatih ivotinja, bre od bjeanja s tako predivnog
prosvjednog skupa.
Najpodlije je ustvari, da gospoda ni sama ne vjeruju da ovim putem ita mogu postii. Oni najbolje poznaju
nemogunost i traljavost svekolikoga svoga osobnog petljanja. Samo oni to ine zato, jer je, naravno, danas neto lake
brbljati o povratku Junog Tirola, nego to je jednom bilo boriti se za njegovo odranje. Svatko doprinosi svoj dio; mi smo tada
rtvovali svoju krv, a danas ovo drutvo brusi svoje kljunove.
Posebno je sjajno pri tome bilo jo gledati kako je bekim legitimnim krugovima prilikom njihovog pripremnog rada za
povratak Junog Tirola, formalno nabubrila krijesta. Prije sedam godina, njihova je uzviena vladarska kua pripomogla
nitkovluku krivokletog izdajstva, da je svjetska koalicija kao pobjednica, takoer htjela dobiti i Juni Tirol. Tada su ovi
krugovi podupirali politiku njihove izdajnike dinastije, a ba ih je bilo briga za Juni Tirol ili bilo to drugo. Naravno, danas
je jednostavnije poduzeti borbu za ova podruja, koja e ipak sada biti izvojevana samo duhovnim orujem, i svakako da je
lake poderati grlo na prosvjednom skupu - s unutarnjom uzvienom srdbom i izranjaviti prste novinskim lankom, nego
otprilike u osvajanju Ruhrske oblasti, recimo, podii u zrak mostove.
Razlog zbog kojeg se zadnjih godina u sasvim odreenim krugovima iz pitanja Junog Tirola izrodila glavna tema
njemakoTalijanskih odnosa jasna je kao na dlanu. idovi habsburki legitimisti imaju najvie interesa u tome, da sprijee njemaku
saveznu politiku, koja bi jednoga dana mogla voditi uskrsnuu njemake slobodne domovine. Ne ine se sve ove petljancije iz ljuba vi prema
Junom Tirolu - jer se njemu nee pomoi, nego samo tetiti - ve zbog straha od mogueg njemako - talijanskog sporazuma.
Podla je namjera, kleveta ovih krugova, da oni ledena i drska ela pokuavaju stvari predstaviti tako, kao da smo
otprilike mi izdali Juni Tirol.
Ovoj gospodi potpuno jasno mora biti reeno: Prvo, Juni Tirol je izdao svaki Nijemac koji od 1914. do 1918. zdravih ruku i nogu,
nije stajao negdje drugdje, na frontu, i svoju slubu stavio na raspolaganje domovini;
Drugo, svaki koji tih godina nije pripomogao jaanju obrambene sposobnosti naeg narodnog bia za voenje rata i uvrenju
ustrajnosti i izdrljivosti u borbi;
Tree, Juni Tirolje izdao svaki koji je, bilo neposrednim inom, ili posredno kukavikim trpljenjem sudjelovao u revoluciji iz
adolf hitler
224
studenoga i time razbio oruje koje je samo moglo spasiti Juni Tirol;
I etvrto: Juni Tirol su izdale sve one stranke i njihove pristalice, koje su stavile svoje potpise pod sramne ugovore iz Versaillesa i
St. Germaina.
Da, tako stoje stvari, moja hrabra gospodo prosvjednici
rijei!
Danas sam voden samo trijeznom spoznajom, da se izgubljena podruja ne mogu vratiti jeziavou izbruenih parlamentarnih
gubica, ve osvojiti izbruenim maem, dakle, krvavom borbom.
Ovdje u svakom sluaju ne trebam posebno objanjavati, da ja sada, kada su kocke ve baene, ponovni povratak Junog Tirola
pomou rata ne samo drim nemoguim, nego bih ga i osobno odbio, jer znam da zbog ovog pitanja ne bi bilo postignuto gorue nacionalno
oduevljenje svekolikog njemakog naroda u onoj mjeri, koja bi nudila pretpostavku za pobjedu.
Vjerujem ak u suprotno, da kad bi ova krv bila jednom zaloena, bio bi zloin, da naa ila kucavica od dvjesto tisua Nijemaca,
ispunjava zalog i pretrava poprite afrikih crnakih hordi, dok tu, u blizini skapava sedam milijuna ljudi pod tuinskom vlau.
Ako njemaka nacija eli zavriti sa stanjem svojega prijeteeg istrjebljenja u Europi, tada ne smije poiniti pogreke predratnog
stanja, pa si i boga i svijet, uiniti neprijateljima, nego e tada morati znati prepoznati najopasnijeg protivnika, i udariti po njemu cjelokupnom
usredotoenom snagom. Ukoliko ova pobjeda bude izborena rtvama na nekom drugom mjestu, tada nas budue generacije naega naroda
ipak nee osuditi. One e tim vie znati cijeniti teku nevolju i duboke brige i time roenu gorku odluku, da bude to blistaviji uspjeh koji e iz
toga izniknuti.
Ono to nas danas mora voditi je neprekidno osnovno razumijevanje, da je povratak izgubljenih podruja jednog
carstva u prvom redu pitanje povratka politike neovisnosti i moi domovine.
Ovo omoguiti i osigurati mudrom saveznom politikom, je prva zadaa snanog vodstva naeg vanjsko politikog
tijela.
Upravo se mi Nacionalsocijalisti moramo uvati da nas za sobom ne povuku nai brbljivi graanski patrioti vodeni
idovima. Teko nama, ako i na pokret, umjesto pripremanja borbe, uvjebava u prosvjedima!
Njemaka je propala zbog fantastinog shvaanja nibelunkog saveza sa habsburkim dravnim lesom. Fantastina sentimentalnost
u obradi vanjskopolitikih mogunosti od danas je najbolje sredstvo, da zauvijek sprijeimo na ponovni uspon.
*
Nuno potrebno da se i ja ovdje, jo sasvim kratko pozabavim onim prigovorima koji se odnose na tri prethodno
postavljena pitanja, naime, na pitanje hoe li se se;
Prvo, s dananjom Njemakom, ija je slabost svakom vidljiva, uope netko povezati;
Drugo, ine li se neprijateljske nacije sposobnima na takav preokret;
I tree, nije li jednom ostvaren utjecaj idovstva jai nego sve spoznaje i sva dobra volja, to bi prekriilo sve planove i uinilo ih
nitavnim.
Drim da sam polovinu prvog pitanja dovoljno razmotrio. Naravno da se s dananjom Njemakom nitko nee
povezati. Ni jedna se svjetska sila nee usuditi povezati sa sudbinom drave ije vlasti moraju razoriti svako povjerenje. to
se tie pokuaja mnogih naih sunarodnjaka, da postupke vlade, koja je iskoristila sadanji jadni mentalitet naega naroda,
dre dobrima ili ih ak uvaavaju kao ispriku, tada se protiv ovoga mora zauzeti najotrije stajalite.
Sigurno da je beskarakternost naeg naroda od prije est godina jako tuna, nemar prema najvanijim potrebama
stanovnitva najistinskije poniavajui, a kukaviluk poneki puta dopire do samoga neba. Samo, ovjek pri tome nikada ne
smije zaboraviti da se ipak radi o narodu, koji je prije par godina svijetu ponudio najdivniji primjer najviih ljudskih krijeposti
i vrlina. Poam od kolovoskih dana 1914. do kraja divovskog narodnog hrvanja, ni jedan narod na Zemlji nije jasnije pokazao
muku hrabrost, ilavu ustrajnost i strpljivu izdrljivost kao na danas bijedni njemaki narod. Nitko nee tvrditi, da je
ponienje naeg dananjeg vremena karakteristina narav naeg narodnog bia. Ono to mi danas moramo doivljavati oko
nas i u nama, samo je strano smisaono i umno razarajui utjecaj dogaaja u Meineidstatu 9. studenog 1918. Vie nego ikada,
ovdje vrijedi pjesnika rije o Zlobi; tko zainje zlobu, mora zlobu i roditi. Samo, ni u ovom vremenu nisu sasvim izgubljeni
osnovni elementi naega naroda; oni samo drijemaju neprobueni u dubini i ponekad se kao bljesak na crnom nebeskom
svodu moe vidjeti ova obasjana krijepost, koje e se jednom kasnija Njemaka sjetiti kao prvog znaka poetnog ozdravljenja.
Vie nego jednom, nale su se tisue i tisue mladih Nijemaca, s vidljivom odlukom, mladenaki ivot isto tako kao i 1914.
ponovno dragovoljno i radosno prinijeti na oltar voljene domovine. Opet milijuni ljudi stvaraju marljivo i vrijedno, kao da
revolucijom nita nije bilo razoreno. Kova opet stoji iza nakovnja, iza pluga hoda seljak, a u radnoj sobi sjedi znanstvenik,
svaki s jednakim naporom i jednakom predanou prema svojoj dunosti.
Ugnjetavanje od strane naih neprijatelja vie ne nailazi na osuujui podsmijeh od nekada, ve na ogorena i
ojaena lica. Bez sumnje, dogodila se velika promjena uvjerenja.
Ako se sve to jo danas ne oituje u preporodu politikog miljenja o moi i nagonu za samoodranjem naeg naroda, tada
e zbog toga krivicu snositi oni koji, manje voljom nebeskom, a vie vlastitim pozivom vladaju naim narodom od 1918. do
mein kampf
225
njegove smrtne iznemoglosti.
Dabome, ako se danas okrivljuje naa nacija, onda se ipak smije postaviti pitanje: to se inilo da bi se je poboljalo?
Je li u odlukama naih vlasti - koje su ustvari jedva i bile tu - postojala i najmanja potpora da se narodnom biu dade makar i
najmanji znak ivotne snage, ili je to bio znak potpunog podcjenjivanja ovog dragocjenog dobra? to je uinila naa vlast da bi
ovom narodu ponovno usadila duh ponosnog samopotvrivanja, mukog prkosa i gnjevne mrnje?
Kada je 1919. naem narodu nametnut mirovni ugovor, s pravom se moglo nadati da bi upravo ovim instrumentom
neizmjernog ugnjetavanja mogao biti pojaan krik za njemakom slobodom. Mirovni ugovori, iji zahtjevi pogaaju narod kao
udarci bieva, ne udaraju rijetko kao prvi bubnjevi kasnijeg uspona.
to se s tim mirovnim ugovorom iz Versaillesa moglo
uiniti!
Kako je ovaj instrument neizmjerne ucjene i najsramnijeg ponienja mogao u rukama voljne vlasti postati sredstvom
koje nacionalne strasti raspiruje do vrijenja! Kako se genijalnim promidbenim koritenjem ovih sadistikih strahota,
ravnodunost jednog naroda mogla stupnjevati do gnuanja, a gnuanje do najee srdbe!
Kako se svakom pojedinom tokom ugovora, tako dugo moglo uspaljivati mozak i osjeaj ovog naroda, dok konano
u ezdeset milijuna mukaraca i ena, zajedniki osjeaj srama i mrnje ne bi postao jedinstveno usplamtjelo more iz ijeg se
ara uzdie elina volja i snaan povik:
Hoemo ponovno oruje!
Svakako, tome moe sluiti jedan takav mirovni ugovor. U neumjerenosti njegova ugnjetavanja u njegovim
besramnim zahtjevima, nalazi se oruje promidbe za ponovno buenje zaspalih duhova nacije.
Tada se svakako mora poeti od djeje poetnice, pa do zadnjih novina, svakoga kazalita, svakog kina, svakog plakatnog
stuba,i svakog slobodnog daanog plota, sve se mora staviti u slubu ovog jedinog velikog poslanja, sve dok se zapomaganja
naih dananjih udruenih patriota: Gospodine, oslobodi nas! u mozgu i najmanjeg djeaka ne pretvore u goruu molbu:
Svemogui boe, posveti jednom nae oruje; budi tako pravedan, kao to si uvijek bio;presudi sada, za vrjednujemo li mi slobodu; Gospodine,
posveti nau borbu!
Sve se propustilo i nita nije uinilo.
Tko se hoe uditi to na narod nije takav, kakav bi trebao i mogao biti? Ali to ostali svijet u nama vidi? Samo
sudskog straara, poslunoga psa koji zahvalno lie ruke koje su ga prethodno udarale.
Razumije se, da je naa dananja sposobnost saveznitva optereena naim narodom, ali ipak najvie naim
vlastima. One su u svojoj pokvarenosti krivci to nakon osam godina neizmjernog ugnjetavanja ne postoji tako malo volje za
slobodom.
Koliko god da je dakle aktivna savezna politika nuno povezana potovanjem naega naroda, toliko je ovo opet
uvjetovano postojanjem vladajue moi, koja ne eli biti nadniar stranih drava, ne kmetski upravitelj vlastite snage, nego
mnogo vie: glasnik nacionalne svijesti.
Kada bi na narod imao dravno vodstvo koje svoju misiju vidi u tome, ne bi prolo ni est godina, a odvanom bi
vanjsko - politikom vodstvu stajala na raspolaganju carstva, i isto toliko jaka volja naroda ednog slobode.
*
Drugi prigovor, velika tekoa preokreta neprijateljskih naroda u srdanog saveznika, moe biti objanjena ovako:
Opa antinjemaka psihoza u ostalim zemljama stvorena ratnom promidbom neizbjeno ostaje sve dotle, dok ponovno buenje
vidljive njemake elje za samoodranjem carstva opet ne poprimi karakteristine znakove jedne drave koja igra na opem zajednikom
ahovskom polju i s kojom se moe igrati. Tek kada i vlast i narod pokau bezuvjetnu sigurnost za moguu sposobnost saveznitva,
moe jedna ili druga sila zbog usporednih interesa, misliti na to da promidbenim djelovanjem utjee na preokret javnog
miljenja. I to, po prirodi stvari, zahtjeva godine trajnog i domiljatog rada. Upravo u nunosti ovog dugog vremenskog traja-
nja za preokret jednog naroda, nalazi se opravdanje opreza kod ovog pothvata, to znai, da se nee ulaziti u takav posao
dok se ne dobije bezuvjetno uvjerenje o vrijednosti takvoga rada i njegovih plodova za budunost. Nee se prema praznom
hvalisanju jednog, vie ili manje, domiljatog ministra vanjskih poslova mijenjati duevni stav o nekoj naciji, bez jamstva za
realnu vrijednost novosteene. Inae bi to vodilo potpunom cjepkanju javnoga miljenja. Najpouzdanija sigurnost za kasniju
moguu povezanost s nekom dravom, ne sastoji se u nadmenom nainu govora pojedinih obnaatelja vlasti, nego mnogo vie
u vidljivoj stabilnosti odreene svrhovito prikazane tendencije vlasti, kao i u analogno postavljenom javnom miljenju. Vjera
u ovo bit e tim vra, to je jae vidljivo djelovanje sile vlasti na podruju promidbene pripreme i potpore njenom radu i
obrnuto, to se nedvosmislenije, obrnuto volji javnog miljenja, odrazi na tendenciju vlasti.
Jedan e se dakle narod - u naem poloaju - drati sposobnim za saveznitvo, ako vlasti javno miljenje podjednako najave i
zastupaju fanatinu volju za borbom za osloboenje. To je pretpostavka za tek tada poveani preokret javnog miljenja drugih drava
koje su na temelju svoje spoznaje voljne, zastupajui svoje najpriroenije interese, ii putem prema strani njima odgovarajue
adolf hitler
226
izglednog partnera, dakle, zakljuiti savez.
Samo, k tome pripada jo neto: Kako preokret odreenog duhovnog stava nekog naroda po sebi trai teak rad i od mnogih u
poetku nee biti shvaen, istovremeno je i zloin i glupost, vlastitim pogrekama ovim elementima koji hoe drugaije, isporuiti oruje za
njihovo protudjelovanje.
Mora se shvatiti da je nuno potrebno odreeno vremensko razdoblje, dok narod bezostatno ne shvati unutarnje namjere vlade,
jer se ne mogu dati zakljuni ciljeve politikih predradnji, nego je neophodno ili slijepo vjerovanje mase ili se moe raunati
na intuitivni uvid duhovno nadreenih slojeva vodstva. Kako meutim kod mnogih ljudi ipak ne postoji ovaj prognostiko
politiki osjeaj takta i pojmovnih mogunosti, a razjanjenja ne mogu biti data iz politikih razloga, uvijek e se jedan dio
intelektualno vodeih slojeva suprotstavljati novim tendencijama, koje zbog svoje neprozirnosti lako mogu biti protumaene
obinim eksperimentima. Tako se budi otpor zabrinutih konzervativnih dravnih elemenata.
Upravo je iz ovog razloga to vea dunost brinuti se o tome, da takvim smetaima krenja puta meusobnog
razumijevanja, budu iz ruku izbijena po mogunosti sva vrijednosna oruja a posebno onda, ako se, kao u naim sluajevima,
ionako samo radi o sasvim nerealizirajuim, isto fantazijskim brbljarijama napuhanih udruenih patriota i malograanskih
kavanskih politiara. Jer da su povici za nove ratne fote, ponovnim povratom naih kolonija itd. stvarno samo glupa
naklapanja bez ijedne misli praktine izvodljivosti, jedva e se pri mirnom razmiljanju moi osporiti. Kako se meutim, u
Engleskoj ovi besmisleni izljevi, dijelom bezopasni, dijelom glupi, ali uvijek u tihoj slubi naih smrtnih neprijatelja stojeih
prosvjednih boraca politiki iskoriste, ne mogu se za Njemaku oznaavati povoljnima. Tako se ovjek iscrpljuje u tetnim
demonstracijama protiv boga i itavog svijeta i zaboravlja prvo naelo koje je pretpostavka svakog uspjeha, naime: Ono to
radi, radi potpuno! Time to se guna protiv pet ili deset drava, prekida se koncentracija svih voljnih i psihikih snaga za udarac u srce naem
najopakijem protivniku i, zbog ovog razilaenja, rtvuje mogunost sa veznikog jaanja.
I ovdje je poslanje nacionalsocijalistikog pokreta. On mora pouavati na narod da iznad malenkosti vidi veliine, da se ne cjepka
zbog sporednosti, te da nikada ne zaboravi da je cilj zbog kojega se danas borimo, gola egzistencija naeg naroda i jedini neprijatelj kojega
moramo pogoditi jest i ostaje sila koja nam krade egzistenciju.
To nas ponekad moe gorko boljeti. Ali to jo dugo nije razlog da nam otkae razum pa da besmislenom vikom hulimo na cijeli
svijet, umjesto da se usredotoenom snagom postavimo protiv najsmrtnijeg neprijatelja.
Uostalom, njemaki narod jo dugo nema moralno pravo optuivati drugi svijet za njegovo ponaanje, sve dok ne budu pozvani na
polaganje rauna zloinci koji su prodali i izdali vlastitu zemlju. Nije sveta zbilja da se protiv Engleske, Italije itd. grdi i prosvjeduje iz daleka, a
propalice, koji su nam kao najamnici neprijateljske ratne promidbe uzeli oruje, slomili moralnu kimu i oslabljeno, sakato carstvo protratili
za trideset srebrnjaka, puta da zajedno slobodno eu.
Neprijatelj ini samo ono, to je bilo i predvidio. Iz njegovog ponaanja i djelovanja moramo uiti.
Tko nee priznati uzvienost takvog shvaanja, mora kao posljednje jo razmisliti, da mu moe preostati jo samo
odricanje, jer se tada iskljuuje svaka saveznika politika i to za sva vremena. Jer ako se ne poveemo s Engleskom zbog toga
to nam je otela kolonije, s Italijom jer nam je zauzela Tirol, a Poljskom i ekom po sebi, ne, tada ne bi osim Francuske - koja
nam je usput ipak ukrala Elsass i Lotharingiju - u Europi preostao vie nitko.
Slui li se time njemakom narodu, jedva da moe biti upitno. Upitno je uvijek samo, zastupa li takvo miljenje
lakovjerna priprosta ili neka prepredena varalica.
Ukoliko se pri tome radi o vodi, ja uvijek vjerujem na posljednjeg.
Prema ljudskom rasuivanju preokret psihe pojedinih do sada neprijateljskog naroda, iji su stvarni interesi u budunosti
poloeni slino naima, moe vrlo uspjeno uslijediti ako je unutarnja snaga nae drave kao i volja za uvanjem nae
opstojnosti kao saveznika, ponovno vidljiva i vrijedna, te ako protivnicima jednog takvog budueg saveza sa prethodno
neprijateljskim narodom, zbog vlastitih nespretnosti ili ak zloinakih radnji ne damo ponovno hranu za njihovo gonjenje.
*
Najtee je odgovoriti na trei prigovor.
Je li zamislivo da zastupnici stvarnih interesa nacija moguih saveza, mogu provesti svoje namjere, nasuprot htijenju
idovskog smrtnog neprijatelja slobodnih narodnih i nacionalnih drava?
Mogu li snage npr. tradicionalne britanske dravne politike slomiti unitavajui idovski utjecaj ili ne?
Na ovo je pitanje, kako sam ve rekao, vrlo teko odgovoriti. Odgovor ovisi od mnogih imbenika, da bi se mogao
izrei uvjerljiv sud. Sigurno je svakako jedno: Trenutna snaga neke drave moe se initi vrstom i stabilnom i tako bezuvjetno sluiti
interesima zemlje, kada o stvarno uinkovitom sprjeavanju politikih potreba kroz internacionalne idovske snage vie ne bude moglo biti
govora.
Borba koju je faistika Italija provela protiv tri glavna oruja idovstva, iako moda u najdubljoj osnovi nesvjesno (to ja osobno
ne vjerujem) je najbolji pokazatelj za to, da e ovoj naddravnoj sili, makar i posrednim putem, biti izbijeni otrovni zubi:
Zabrana slobodnozidarskih tajnih udruga, progon nadnacionalnog tiska kao i trajni prekid internacionalnog marksizma i obratno, stalno
uvrivanje faistikog dravnog shvaanja tijekom godina, talijanska vlada e sa sve vie moi sluiti interesima talijanskog naroda bez
mein kampf
227
obzira na siktanje svjetske idovske hidre.
U Engleskoj se stvari ine teima. U ovoj zemlji najslobodnije demokracije diktira idov javnim miljenjem
zaobilaznim putem skoro neogranieno. Pa ipak, i tamo se odvija neprekidno hrvanje izmeu zastupnika britanskih dravnih
interesa i pobornika idovske svjetske diktature.
Kako su se teko sukobljavale ove razlike moglo se po prvi puta jasno prepoznati nakon rata, s jedne strane u
razliitim stavovima britanskog dravnog vodstva i tiska, s druge strane o japanskom problemu.
Odmah nakon zavretka rata poela je stara uzajamna razdraenost izmeu Amerike i Japana ponovno dolaziti
do izraaja. Naravno da ni europske svjetske sile nisu mogle biti ravnodune prema ovoj ratnoj opasnosti. Ni svi rodbinski
savezi nisu ipak mogli u Engleskoj sprijeiti odreenu zavidnu zabrinutost prema porastu Amerike unije na svim podrujima
internacionalne gospodarske politike i politike sile. Iz nekada kolonijalne zemlje, djeteta velike majke, ini se da je nastala
gospodarica svijeta. Treba razumjeti kad Engleska danas, puna brinog nemira, provjerava svoja stara saveznitva, a britanska
dravna mudrost sa strahom oekuje tren, u kojem vie nee znaiti:
Englezi iznad mora!, nego: Mora Uniji!
Divovskom amerikom dravnom kolosu s njegovim enormnim bogatstvima netaknute zemlje, je tee prii, nego
stisnutom njemakom carstvu. Ako ikada i ovdje budu baene kocke posljednje odluke, bila bi Engleska, ukoliko bi bila
oslonjena sama na sebe, uklonjena zlom Sudbinom. Zato se lakomo grabi prema utoj aki i hvata za jedan savez, koji je rasno
gledajui, moda neodgovarajui, ali dravno politiki ipak predstavlja mogunost jaanja britanskog svjetskog poloaja
prema uzdizanju amerikog kontinenta.
Dok se dakle englesko dravno vodstvo unato zajednikoj borbi na europskom bojnom polju nije htjelo odluiti da
olabavi savez s azijskim partnerom, udario je svekoliki idovski tisak ovom savezu u lea.
Kako je mogue da su idovski organi, do 1918. najvjernije titonoe britanske borbe protiv njemakog carstva,
odjednom poinili nevjeru i poli vlastitim putovima?
Unitenje Njemake nije bio engleski, nego, u prvom redu, idovski interes, tono kao to danas unitenje Japana
manje slui britanskim dravnim interesima, nego iroko razgranatim eljama voa oekivanog idovskog svjetskog carstva.
Dok se Engleska trudi zadrati poloaj na ovom svijetu, idov organizira svoj napad za njeno osvajanje.
On dananje europske drave trenutno vidi kao bezvoljni alat u svojoj aki, bilo to zaobilaznim putem takozvane
zapadne demokracije ili u obliku neposrednog svladavanja pomou ruskog boljevizma. Ali nije on u svoju mreu upleo samo
stari svijet, nego i novom prijeti ista Sudbina. idovi su namjesnici zlih sila amerike unije. Svake im se godine doputa sve
vii uspon ka kontrolnim gospodarima radne snage naroda od sto dvadeset milijuna ljudi; samo poneki, prkosei njihovom
gnjevu, stoje tu jo potpuno neovisni.
Lukavom spretnou mijese javno miljenje i iz njega oblikuju instrument borbe za vlastitu budunost.
Najvee glave idovstva ve vjeruju da vide blisko ispunjenje oporune parole Izabranih o velikom deranju
naroda.
Unutar ovog velikog krda denacionaliziranih kolonijalnih podruja, mogla bi jedna jedina neovisna zemlja, itavo
ovo djelo u zadnjem trenutku dovesti do pada. Jer boljevizirani svijet moe opstati samo ako obuhvati sve.
Ostane li pri svojoj nacionalnoj snazi i veliini bar samo jedna drava, idovsko satrapsko carstvo hoe i mora, kao
svaka tiranija na ovom svijetu, podlei snazi nacionalnog miljenja.
Ali sada idov tono zna da je svojim tisuljetnim prilagoavanjem dobro potkopao europske narode i da je uspio odgojiti
bezspolne mjeance. Takvu bi se Sudbinu teko moglo pripisati i jednoj azijskoj nacionalnoj dravi kao to je Japan. On
moe zavarati Nijemce i Engleze, Amerikance i Francuze, za ute azijate nedostaju mu mostovi. Zato on trai da japansku
nacionalnu dravu slomi snagom slinom dananjoj tvorevini, kako bi se rijeio najopasnijeg suparnika prije nego li u njegovoj
aci zadnja dravna sila bude pretvorena u despociju nad bespomonim biima.
U svom tisugodinjem idovskom carstvu on se plai nacionalistike japanske drave i zato eli njezino unitenje
jo prije izgradnje svoje vlastite diktature.
Tako on danas huka narode protiv Japana kao nekada protiv Njemake, i tako se moe dogoditi, da, dok britanska
dravna mudrost jo pokuava graditi savez s Japanom, britansko idovski tisak upravo pospjei borbu protiv saveznika i pod
proklamacijom demokracije i uz bojni pokli: Dolje s japanskim militarizmom i carizmom!, priprema unitavajui rat.
Tako je danas idov u Engleskoj postao besraman.
Borba protiv idovske svjetske opasnosti time e tamo i zapoeti.
I opet, upravo nacionalsocijalistiki pokret mora ispuniti svoju golemu zadau.
On mora narodu otvoriti oi o stranim nacijama i mora uvijek ponovno podsjeati na pravog neprijatelja naeg dananjeg svijeta.
Umjesto mrnje prema Arijcima, s kojima moemo dijeliti gotovo sve, s kojima nas ipak, povezuje zajednika krv ili u opim crtama zajednika
kultura, on mora postaviti opi gnjev prema zlom neprijatelju ovjeanstva, kao stvarnom zaetniku svih zala.
Ali, on se mora brinuti i za to, da bar u naoj zemlji bude prepoznat najsmrtniji protivnik i da borba protiv njega bude najsjajniji znak jedna
bremenita vremena, koje bi i drugim narodima moglo ukazati na put spasa jednog borbenog arijskog ovjeanstva.
Uostalom, tada razum moe biti na vodi; volja, naa snaga. Sveta dunosti, djeluj tako da nam da ustrajnost da
inimo tako, i da naa vjera ostane na najvii zatitnik.
adolf hitler
228
Glava 14.
ORIJENTACIJA PREMA ISTOKU ILI ISTONA POLITIKA
D
va su razloga koja me potiu da odnose izmeu Njemake i Rusije podvrgnem posebnom ispitu:
1. u ovom se sluaju radi moda o najodlunijoj prilici njemake vanjske politike uope, i
2. u tom je pitanju i kamen kunje politikih sposobnosti mladog nacionalsocijalistikog pokreta, njegova jasnog
miljenja i pravilnog postupanja.
Moram priznati, da me posebno ova druga toka ponekad ispunjava tjeskobnom brigom. Kako na mladi pokret
materijal svojih pristalica ne donosi iz tabora ravnodunih, nego najee iz vrlo ekstremnih svjetonazora, prirodno je ako su ti
ljudi u poetku optereeni i predrasudama na podruju vanjskopolitikog sporazumijevanja ili slabim razumijevanjem krugova
kojima su prethodno politiki i svjetonazorno bili upueni. To ni u kom sluaju ne vrijedi samo za mukarca koji je k nama
doao s lijeva. Ba suprotno. Koliko god moglo biti tetno dosadanje pouavanje takvih problema, toliko je ono ne u rijetkim
sluajevima, makar djelomino, ponovno izjednaeno postojeim ostatkom prirodnog i zdravog instinkta. Tada je bilo samo
neophodno prethodno nametnuti utjecaj nadomjestiti jednim boljim nazorom i takvog se ovjeka vrlo esto moglo prepoznati
kao najboljeg saveznika s jo postojeim, po sebi zdravim instinktom i nagonom samoodranja. Nasuprot tome, mnogo je tee
usmjeriti ovjeka jasnom politikom miljenju, iji prethodni odgoj na tome podruju nije bio bez svakog razuma i logike,
i koji je vrlo esto, kao najbolji saveznik, na oltaru objektivnosti rtvovao i posljednji ostatak prirodnog instinkta. Upravo
je pripadnike nae takozvane inteligencije najtee pokrenuti ka stvarnom, jasnom i logikom zastupanju njenih interesa i
interesa njenog naroda prema van. Ona nije optereena samo formalnom olovnom teinom najbesmislenijih predodbi i
predrasuda, nego je i iznad svake mjere izgubila i predala svaki zdravi nagon za samoodranjem. I nacionalsocijalistiki
pokret s ovim ljudima oekuje teka borba, teka zbog toga, jer su, naalost, unato potpunoj nemoi, nerijetko opsjednuti
izvanrednom umiljenou, kojom s visine gledaju esto na zdravije ljude, i to bez ikakvog unutarnjeg prava; uobraena,
arogantna sveznalica, bez ikakvih sposobnosti hladnog ispitivanja i prosuivanja, to mora biti prepoznato kao pretpostavka
svakog vanjskopolitikog htijenja i djelovanja.
Kako upravo ti krugovi zapoinju zaokret od usmjerenja prema cilju nae vanjske politike i to na najnesretniji nain,
protiv interesa naeg naroda, da bi umjesto ovih stavili u slubu svoje fantastine ideologije, osjeam se obvezatnim da pred
svojim pristalicama posebno i temeljito razradim najvanije vanjskopolitiko pitanje, naime odnos sa Rusijom, koliko je to
nuno za ope razumijevanje, i u okviru jednog ovakvog rada mogue.
Pri tome jo prethodno elim najopenitije dodati i sljedee:
Ako pod vanjskom politikom shvaamo reguliranje odnosa jednog naroda s ostalim svijetom, tada e nain reguliranja
biti uvjetovan sasvim odreenim injenicama. Kao Nacionalsocijalisti moemo bit vanjske politike narodne drave izrei
sljedeom reenicom:
Vanjska politika narodne drave osigurava na ovoj planeti egzistenciju dravom obuhvaenoj rasi, time da izmeu broja i porasta
naroda s jedne strane, i veliine i kakvoe zemlje i tla, s druge strane, uspostavi zdravi, za ivot osposobljeni, prirodni odnos.
Kao zdrav odnos, pri tome smije uvijek biti smatrano samo ono stanje, koje osigurava prehranu naroda na vlastitoj
zemlji i tlu. Svako je drugo stanje, unato svemu, nezdravo i dovest e, prije ili kasnije, do oteenja, ako ne i unitenja
dotinog naroda.
Samo dovoljno veliki prostor na ovoj Zemlji, osigurava narodu slobodu opstanka.
Pri tome se neophodna veliina naseljenog podruja ne prosuuje iskljuivo po zahtjevima sadanjice ili ak po
koliini uroda po glavi stanovnika. Jer, kako sam u prvom tomu u tekstu: Pogrena njemaka politika saveznitva, ve
izloio, povrini jedne drave, osim njenog znaenja kao neposrednog izvora hrane nekog naroda, pripada jo drugo, vojno politiko. Iako
narod u veliini svoje zemlje i tla osigurava hranu, ipak je nuno razmisliti i o osiguranju samog postojeeg zemljita. U
njemu se nalazi i snaga politike moi drave, koja je opet, ne manje, odreena s vojno - geografskog stajalita.
Samo e tako njemaki narod moi zastupati svoju budunost kao velika sila. Kroz skoro dvije tisue godina, interesno
zastupanje naeg naroda, kako bismo trebali oznaiti nae vie ili manje sretno vanjskopolitiko djelovanje, bilo je - svjetska
povijest. Mi smo sami tome bili svjedoci: jer divovsko hrvanje naroda od 1914. do 1918. bilo je samo hrvanje njemakog
naroda za njegovu egzistenciju na ovoj kugli zemaljskoj, a samu vrstu ovog procesa oznaavamo svjetskim ratom.
U ovu borbu koraao je njemaki narod kao tobonja svjetska sila. Kaem tobonja, jer u stvarnosti to nije bio. Da je
njemaki narod 1914. imao drugaiji odnos izmeu povrine tla i broja stanovnika, Njemaka bi stvarno bila svjetska sila i rat
bi, ne uzimajui u obzir ostale imbenike, mogao biti povoljnije zavren.
Nije ovdje moja zadaa, ak ni samo namjera, ukazati na: daje, ili na: ali da nije bilo. Samo osjeam bezuvjetnu
potrebu prikazati postojee stanje, nenaminkano i trijezno, te ukazati na njegove zastraujue slabosti, da bi se bar u redovima
nacionalsocijalistikog pokreta produbio uvid u tu nunost.
mein kampf
229
Njemaka danas nije svjetska sila.
ak kad bi naa trenutna vojna nemo i bila prevladana, ne bi ipak na ovu titulu vie imali nikakvo pravo. to na
ovoj planeti danas znai tvorevina, koja ima tako jadan odnos izmeu broja itelja i zemljine povrine, kao svojevremeno i
njemako carstvo? U stoljeu u kojem je Zemlja malo po malo dijeljena u posjed dravama, od kojih neke obuhvaaju skoro
kontinente, ne moe se govoriti o svjetskoj sili neke tvorevine, ija je politika majevina ograniena na smijenu povrinu
od jedva petsto tisua kvadratnih kilometara.
Gledajui isto teritorijalno, povrinski sadraj njemakog carstva potpuno se gubi prema veliini takozvanih
svjetskih sila. Ne navodim kao protudokaz Englesku, jer je engleska majevina stvarno samo veliki glavni grad britanskog
svjetskog carstva koje svojim vlasnitvom naziva skoro etvrtinu cijele zemaljske povrine. Dalje, kao divovske drave
moramo u prvom redu, prepoznati ameriku Uniju, zatim Rusiju i Kinu. Sve same prostrane zemlje dijelom i deseterostruko
vee povrine nego sadanje njemako carstvo. I sama se Francuska mora uraunati u ove drave. Ne samo da u sve veem
opsegu obojenim dijelovima ovjeanstva njenog ogromnog carstva popunjava vojsku, nego u pocrnavanju ini ubrzane
korake, tako da se stvarno moe govoriti o nastanku afrike drave na europskom tlu. Kolonijalna politika dananje Francuske
ne moe se ipak usporediti s onom nekadanje Njemake. Ako bi se razvoj Francuske u dananjem stilu nastavio jo tristo
godina, francuski bi zadnji krvni ostaci nestali u nastaloj europsko - afrikoj mulatskoj dravi. Bilo bi to ogromno zatvoreno
naseljeno podruje od Rheine pa sve do Konga, ispunjeno niom rasom nastalom trajnim polaganim krianjem
Po tome se francuska kolonijalna politika razlikuje od stare njemake.
Nekadanja je njemaka kolonijalna politika bila polovina kao i sve to smo inili. Niti je poveavala podruja
naseljena njemakom rasom, niti je pokuala - makar i zloinaki - uvoenjem crnake krvi pojaati mo carstva. Mali
oklijevajui koraci na tom putu, bili su Askari u njemakoj Istonoj Africi. Oni su, ustvari, sluili obrani kolonije. Sama
pomisao na dovoenje crnih trupa na europsko ratno poprite, bez obzira na injenine nemogunosti u svjetskom ratu,
nikada nije postojala kao jedna od povoljnijih mogunosti za ostvarenje namjere, dok su je Francuzi oduvijek predviali i
doivljavali kao unutarnji dokaz njihovog kolonijalnog djelovanja.
Tako danas na Zemlji vidimo veliki broj mnogih drava, koje ne samo da brojem stanovnika dijelom daleko nadmauju
snage naeg njemakog naroda, ve ove, prije svega, u svojoj povrini posjeduju najveu potporu svog politikog monog
poloaja. Jo nikada nije, s obzirom na povrinu i broj stanovnitva, odnos njemakog carstva prema drugim postojeim
svjetskim dravama bio tako nepovoljan kao na poetku nae povijesti prije dvije tisue godina, i opet danas. Tada smo kao
mladi narod juriom stupili u jedan svijet propalih velikih dravnih tvorevina, ijeg smo posljednjeg gorostasa, Rim,i sami
pripomogli oboriti. Danas se nalazimo u svijetu po sebi zasnovanih samotvoreih velikih monih drava u kojemu nae
vlastito carstvo sve vie tone u beznaajnost.
Neophodno je da ovu gorku istinu hladno i trijezno imamo pred oima. Neophodno je da njemako carstvo prema broju itelja
i povrinskom sadraju stavimo u odnos prema drugim dravama, stoljeima neprestano pratimo i usporeujemo. Znam, da
e svatko sa zaprepatenjem doi do rezultata, koje sam na poetku ovog razmatranja ve iznio: Njemaka vie nije svjetska sila,
sasvim svejedno je li vojno jaka ili slaba.
Dospjeli smo izvan svakog odnosa prema drugim velikim dravama na ovoj Zemlji, i to samo zahvaljujui upravo
kobnom vanjskopolitikom vodstvu naeg naroda, zahvaljujui potpunom nedostatku jedne, mogao bih skoro rei, oporune
odredbe o odreenom vanjskopolitikom cilju, kome se moe zahvaliti gubitak svakog zdravog instinkta i nagona za
samoodranjem.
Ukoliko nacionalsocijalistiki pokret stvarno eli primiti posvetu svoga velikog poslanja za na narod, da se odri, mora, proet
spoznajom i ispunjen boli radi svog stranog poloaja na ovoj Zemlji, hladno i svjestan cilja, poduzeti borbu protiv besciljnosti i nesposobnosti,
koje su dosada vodile njemaki narod na njegovom vanjskopolitikom putu. On tada mora, ne osvrui se na tradicije i predrasude, nai
hrabrosti, skupiti na narod i njegovu snagu u pobjedonosno napredovanje, putem, koji iz dananje stijenjenosti ivotnog prostora vodi ovaj
narod u novu zemlju i novo tlo i time ga zauvijek oslobaa od propasti ili robovanja drugima.
Nacionalsocijalistiki pokret mora pokuati ukloniti nesklad izmeu broja naih itelja i nae zemaljske povrine - ove kao izvora
prehrane, kao i potpornu toku politike moi, izmeu nae povijesne prolosti i bezizlaznosti nae nemoi u sadanjosti. Pri tome mora
ostati svjestan, da smo mi kao doista najvie ovjeanstvo na ovoj Zemlji, takoer vezani i s najviom dunou, i on e tim
vie udovoljiti ovoj obvezi, to se vie bude brinuo o tome, da se njemaki narod rasno osvijesti i da se osim uzgoja pasa,
konja i maaka smiluje i vlastitoj krvi.
*
Ako dosadanju njemaku politiku ocjenjujem besciljnom i nesposobnom, tada se dokazi moje tvrdnje nalaze u stvarnom
zakazivanju ove politike. Da je na narod bio duhovno manje vrijedan ili plaljiv, tada rezultati njegova hrvanja na Zemlji ne
bi mogli biti loiji, nego to ih danas vidimo pred sobom. Ni razvoj zadnjih desetljea prije rata ne smije nas zavarati, jer se
snaga jednog carstva ne moe mjeriti po njemu samome, nego samo putem usporeivanja s drugim dravama. Upravo jedno
takvo usporeivanje dokazuje, da porast snaga drugih drava nije bio samo ravnomjerniji, nego svojim zavrnim djelovanjem
adolf hitler
230
i vei; da se dakle Njemaki put, unato svakom prividnom usponu, ustvari sve vie i vie udaljavao od drugih drava i
daleko zaostao, ukratko razlika u veliini proirila se na nau tetu. Da, zaostali smo i u broju stanovnika i to to due, to
vie. Kako na narod u junatvu sigurno ne moe biti nadmaen ni od koga na Zemlji, da, sve u svemu, za odravanje svoje
opstojnosti, sigurno je dao najvei krvni prinos od svih naroda na Zemlji, pa se neuspjeh mora traiti samo u promaenom
nainu zalaganja.
Kada u ovom sklopu preispitamo politike doivljaje naega naroda u tijeku vie od tisuu godina, sjetimo se
bezbrojnih ratova i borbi i istraimo njima steeni dananji krajnji rezultat. Morat emo priznati, da su iz ovog mora krvi
proizale samo tri pojave, koje kao preostale plodove smijemo nazvati jasno odreenim vanjskopolitikim i uope politikim
procesima:
1. prije svega, od Bavaraca pokrenuta kolonizacija istone
granice;
2. stjecanje i prodor u podruje istono od Elbe, i
3. od Hohenzollerna pokrenuta organizacija brandenburko - pruske drave, kao uzora i kristalizirane jezgre jednog
novog carstva.
Pouna opomena za budunost!
Najtrajnija su ostala samo prva dva velika uspjeha nae vanjske politike. Bez njih na narod danas ne bi vie igrao
uope nikakvu ulogu. Oni su bili prvi, naalost i jedini uspjeli pokuaji, koji su poveani broj stanovnika doveli u sklad s
veliinom zemaljskog tla. Treba stvarno gledati sudbonosnim, da naa njemaka pisana povijest, oba ova nadaleko ogromna i
za pokoljenja najznaajnija uinka, nikada nije znala pravo cijeniti, a tome nasuprot, velia sva mogua, fantastina junatva,
zadivljeno cijeni nebrojene pustolovne ratove i borbe, umjesto da konano spozna kako je veina ovih dogaaji bila beznaajna
za veliku razvojnu crtu nacije.
Trei veliki uspjeh nae politike djelatnosti je stvaranje pruske drave i njome uvedenog uzgoja posebnog dravnog
miljenja, kao i modernom svijetu u organiziranom obliku prilagoeni nagon za samoodranjem i samoobranom njemake
vojske. U toj dravnoj tvorevini i njenom novom dravnom shvaanju, niknuo je obrat obrambenog shvaanja pojedinca prema
vojnoj obvezi naciji. Znaaj ovog dogaaja,uope se ne moe precijeniti. Upravo tom krvno osiromaenom nadindividualno
raspadnutom njemakom narodu, vraen je natrag, putem discipline pruskog vojnog organizma, bar dio odavno izgubljene
organizacijske sposobnosti.
to kod drugih naroda jo izvorno postoji kao nagon krda, to mi bar djelomino za nae narodne zajednice ponovno,
umjetno, odravamo kao proces vojne izobrazbe. Otuda je ope ukidanje vojne obveze - koje bi za tucete drugih naroda moglo
biti neznaajno - za nas od najteeg posljedinog znaaja. Deset njemakih generacija bez ispravljanog i odgojnog vojnog
obrazovanja, preputeno munom djelovanju osiromaenosti krvne a time i svjetonazorske rastrganosti - i na bi narod doista
izgubio i posljednji ostatak svoje samostalne egzistencije na ovoj planeti. Njemaki bi duh samo pojedinano, i to u krilu tuih
nacija, mogao dati svoj prinos kulturi, a da ne bi bilo prepoznato ni njegovo podrijetlo. Bili bismo kulturno gnojivo tako dugo,
dok se i posljednji ostatak arijsko - nordijske krvi u nama ne bi pokvario ili izbrisao.
Vrijedno je spomenuti da znaaj ovih stvarnih politikih uspjeha, koje je na narod u svojim vie nego tisugodinjim
borbama nosio u sebi, bolje shvaaju i cijene nai protivnici, nego mi sami. Mi i danas sanjarimo o nekom herojstvu, koje je
naem narodu otelo milijune njegovih pripadnika najplemenitije krvi, da bi krajnji rezultat ipak ostao potpuno neplodan.
Neslaganja o stvarnim politikim uspjesima naeg naroda i neplodnoj svrhovitosti prolivene nacionalne krvi, od najveeg je
znaaja za nae ponaanje u sadanjosti i budunosti.
Mi Nacionalsocijalisti ne smijemo nikada, i nikada vie, zaoriti uobiajenim Hura patriotizmom naeg dananjeg graanskog
svijeta. To je posebno smrtno opasno u posljednjim zbivanjima pred rat, kao i biti najmanje povezan s naim vlastitim putem. Iz cjelokupnog
povijesnog razdoblja 19. stoljea mi ne smijemo imati ni jednu jedinu obvezu, koja bi bila utemeljena samo u tom razdob-
lju. Mi se moramo, suprotno ponaanju predstavnika ovog vremena, ponovno okrenuti zastupanju najvieg stajalita svake
vanjske politike, naime: dovesti u sklad tlo s brojem stanovnika. Da, iz prolosti moemo samo uiti, da odreivanje cilja naeg
politikog dijelovanja trebamo poduzeti u dva smjera: zemaljski prostor, tlo, kao cilj nae vanjske politike i jedan novi, svjetonazorno
uvreni, jedinstveni temelj, kao cilj unutarnjeg politikog djelovanja.
elim jo sasvim kratko zauzeti stav u vezi s pitanjem, do koje se mjere zahtjev za zemljitem i tlom ini obiajno
i moralno pravedan. To je ovdje potrebno, jer ak i u samim takozvanim narodnim krugovima istupaju naalost svi mogui
nasapunani brbljivci, koji se trude da njemaki narod za cilj svog vanjskopolitikog djelovanja obiljei popravljanje nepravde
iz 1918. i time osigura narodno bratimljenje i simpatije cijelog svijeta, to se dri potrebitim.
Prije svega, o tome elim rei sljedee: Zahtjev za ponovnim postavljanjem granica iz 1914. je politika, besmislica s razmjerima
i posljedicama, koje djeluju zloinaki. Bez obzira na to, to su granice carstva iz 1914. bile sve prije nego logine. Ustvari, one nisu bile potpune
ni u smislu obuhvata ljudi njemake nacije, niti razumne u pogledu njihove vojno - geografske svrhovitosti. Nisu bile rezultat promiljenog
politikog djelovanja, nego granice trenutka jednog ni na koji nain zakljuenog politikog hrvanja, da, dijelom posljedice igre sluaja. Moglo
mein kampf
231
bi se s istim pravom u mnogim sluajevima i s vie prava, izvui bilo koju probnu godinu njemake povijesti, da bismo
ponovnom uspostavom tadanjih odnosa objasnili cilj vanjskopolitikog djelovanja. Gornji zahtjev sasvim odgovara naem
graanskom svijetu, koji ni sada nemani jedno jedino nosee politiko miljenje za budunost, tovie, ivi jo u prolosti i to
najblioj; jer ni sam pogled unazad ne dopire izvan njihovog vlastitog vremena. Zakon tromosti vee ih za dato stanje, doputa
im otpor protiv svake njegove promjene, ipak bez svake aktivnosti protuobrane, kako bi se bar ikada popeli preko svoje gole
tromosti. Zato je razumljivo da politiki obzor ovih ljudi ne dosie preko granice 1914. Time to proklamiraju ponovnu
uspostavu nekih granica kao politiki cilj njihovog vlastitog djelovanja, stalno se ponovno veu s raspalim savezom naih
protivnika. Samo je tako objanjivo da se osam godina nakon svjetskog hrvanja u kojem su djelomino sudjelovale drave s
najheterogenijim eljama i ciljevima, jo uvijek odrava koalicija tadanjih pobjednika u manje vie zatvorenom obliku.
Sve su ove drave svojevremeno iskoristile njemaku propast. Strah od nae snage natjerao je tada lakomost i zavist pojedinih
veliina na meusobno povlaenje. U moguem opem provoenju nasljeivanja naeg carstva vidjele su najbolju zatitu od
naeg budueg uspona. Nemirna savjest i strah od snage naeg naroda najtrajnije je sredstvo spajanja koje pojedine lanove
ovog saveza i danas dri zajedno.
A mi ih ne obmanjujemo. To to je na graanski svijet, ponovnu uspostavu granica iz 1914. postavio kao politiki program
za Njemaku, plai svakog partnera koji bi se htio opet vratiti natrag iz saveza naih neprijatelja, ali se mora plaiti, da bi,
izoliran, mogao biti napadnut i time izgubiti zatitu pojedinih saveznika. Svaka se pojedinana drava osjea pogoenom i
ugroenom nekom parolom.
Pri tome je to, eto, besmisleno u dvostrukom smislu:
1. jer nedostaju sredstva moi da bi ih se moglo iz magle klupskih veeri premjestili u stvarnost, i
2. jer ako bi oni to i mogli ostvariti, rezultat bi opet bio tako bijedan, da se, istiniti Boe, ne bi isplatilo za to ponovno
uloiti krv naeg naroda.
Da bi se ponovna uspostava granica 1914. postigla samo krvlju, nikome se to ne bi smjelo initi upitnim. Samo se
djeje naivni duhovi vole uljuljkivati mislima, da se putem priuljkivanja ili proenja moe provesti korektura Versaillesa.
Bez obzira na to to bi takav pokuaj pretpostavio postojanje dravnika formata jednog Talleyranda, kakvoga mi nemamo.
Polovica naih opstalih politiara sastavljena je od vrlo prepredenih, ali isto toliko i beskarakternih i openito, prema naem
narodu, neprijateljski raspoloenih elemenata, dok se druga sastoji od dobroudnih, bezopasnih i bezvoljnih slabia. K tomu,
od Bekog su se kongresa promijenila vremena: Za dravne granice se ne pogaaju i ne cjenjkaju vojvode i njihove metrese, nego se
neumoljivi svjetski idov bori za svoju vlast nad narodom. Ni jedan narod ne moe ovu aku odmaknuti od svog grkljana drugaije
nego maem. Internacionalnom narodnom porobljavanju mogu prkositi samo zajedniki koncentrirane snage usplamtjele
nacionalne strasti. Ali takav proces je bio i ostao krvav.
Meutim, kada je ovjek uvjeren da njemaka budunost i tako i tako zahtijeva najvei ulog, mora se, bez obzira na sva raz-
matranja, politike mudrosti po sebi, ve i zbog ovog uloga postaviti i braniti njegov asni cilj.
Granice iz 1914. za budunost njemake nacije ne znae ba nita. Njima se ne titi ni prolost, niti bi se u njima nala
snaga za budunost. Njemaki narod njima ne zadrava ni unutarnju zaokruenost, niti e njima osigurati svoju prehranu, a
gledajui sa vojnog stajalita, ove granice nisu ni svrhovite ni zadovoljavajue, konano, njima se ne moe poboljati trenutni
odnos prema drugim svjetskim silama ili bolje reeno, stvarno stanje u kojem se nalazi prema svjetskim silama. Razmak
prema Engleskoj nee biti skraen, veliina Unije nee biti dostignuta; da, ak ni Francuska ne bi doivjela bitno zakidanje
svoga svjetskoga politikog znaaja.
Sigurno bi bilo samo jedno: ve bi i povoljni ishod pokuaja ponovne uspostave granica iz 1914. vodio daljem
iskrvarenju naeg narodnog tijela i to u opsegu, da vie ne bi bilo dragocjene krvi koja bi osigurala budui ivot nacije i
provoenje njenih odluka u djela. Ba naprotiv, u opijenosti jednim tako povrnim uspjehom utoliko bi se radije odrekli
postavljanja svakog daljeg cilja, da bi se obnovila nacionalna ast, a komercijalnom razvoju bi do daljnjega bila ponovno
otvorena samo poneka vrata.
Tome nasuprot, mi se Nacionalsocijalisti moramo nepokolebljivo vrsto pridravati naeg vanjskopolitikog cilja,
naime, njemakom narodu osigurati pripadajuu mu zemlju i do na ovoj Zemlji. Ovo je jedina akcija koja pred Bogom i naim
njemakim pokoljenjem opravdava zalog krvi: pred Bogom, ukoliko smo na ovaj svijet postavljeni odlukom da se vjeno
borimo za kruh svagdanji, kao bia kojima nita nije darovano i koja svoj poloaj gospodara Zemlje zahvaljuju samo
genijalnosti i hrabrosti, kojima emo moi izboriti i znati sauvati ovu zamlju pred naim njemakim pokoljenjem, ukoliko
ne prolijemo graansku krv iz koje e ovim pokoljenjima biti darovane tisue drugih. Zemlja i tlo na kojemu e njemako
seljatvo jednom moi zapoeti i uzgojiti snane sinove, bit e pristanak dananjih sinova na ovaj zalog krvi, a odgovorni
dravnici, iako progonjeni od sadanjosti, jednom e biti osloboeni krvne krivnje i krivnje zbog rtvovanja naroda.
Moram se pri tome najotrije okomiti na narodna piskarala koja u takvom stjecanju prostora vide povredu svetih ljudskih
prava i protiv toga usmjeravaju svoja piskaranja. Nikada se ne zna tko stoji iza takvih klipana.
Sigurno je samo, da je zbrka koju ine poeljna i dobro dolazi neprijatelju naega naroda. Takvim svojim dranjem
opako potpomau slabljenje i uklanjanje unutarnje tenje naega naroda koji na jedini ispravni nain zastupa svoje ivotne
potrebe. Ni jedan narod na ovoj Zemlji ne posjeduje ni kvadratni metar zemlje i tla samo zbog jae elje ili zbog veeg prava.
adolf hitler
232
Kao to su njemake granice sluajne i trenutne granice u vremenu politikog hrvanja, takve su i granice ivotnog prostora
drugih naroda. I kao to se oblikovanje nae zemaljske povrine samo lakomislenom upljoglavcu moe initi granitno
nepromjenljivim, ono u stvarnosti za sva vremena predstavlja samo prividno mirovanje u trajnom razvoju stvoreno pomou
snane sile prirode, i moda e ve sutra od neke jae sile doivjeti unitenje ili preoblikovanje. Tako je to i u ivotu naroda,
s granicama ivotnog prostora.
Dravne granice stvaraju ljudi i mijenjaju ljudi.
Iz injenice uspjeha pretjeranog stjecanja tla od jednog naroda ne proistie via dunost njegova vjeitog priznavanja.
Ona samo u najvioj mjeri potvruje snagu osvajaa i slabost muenika, jer se samo u toj snazi nalazi pravo. Ako se njemaki
narod danas strpa zajedno na nemoguem zemljinom prostoru, on ide ususret bijednoj budunosti, a to predstavlja isto toliko
ponudu Sudbine, koliko i pobuna protiv te njene osornosti. Upravo toliko malo kao kad, recimo, jedna jaa sila jednom drugom
narodu vrijea injenice ove nepravedne podjele tla, otprilike toliko, koliko jaa sila drugog naroda kojemu je obeano vie
zemljinog prostora nego njemakom, vrijea nepravednu raspodjelu. Isto tako ni naim precima prostor na kojemu danas
ivimo nije darovan od neba, nego se morao izborili rtvom ivota, tako ni naem narodu nee u budunosti pripasti prostor
milou Bojom, nego samo snagom pobjednikog maa.
Koliko god danas spoznajemo nunost obrauna s Francuskom, toliko bi on ostao neuinkovit, kad bi se njime iscrpio
na vanjskopolitiki cilj. On moe i imati smisla, samo ako za poveanje naeg ivotnog prostora u Europi bude nudio zatitu
protiv napada s leda. Rjeenje ovoga pitanja ne moemo traiti u stjecanju kolonija, nego iskljuivo u proirenju prostora
za naseljavanje koje poveava samu zemljinu povrinu domovine, a time ne samo da prima nove naseljenike u najiskreniju
pradomovinsku zajednicu, ve jami i prednosti cjelokupne prostorne veliine koja se nalazi u njezinoj ujedinjenoj veliini.
Narodni pokret ne smije biti zastupnik drugih naroda nego prvoborac svog vlastitog. Inae je suvian i nema prije
svega nikakvo pravo gunati na prolost. Jer tada radi kao oni. Kao to je stara njemaka politika bila nepravedno odreivana
stajalitima dinastije, tako malo smije biti budua voena bjelosvjetskim budalama. Mi nismo zatitni policajac jednog
poznatog jadnog malog naroda, ve vojnici naeg vlastitog.
Mi nacionalsocijalisti moramo svakako ii dalje: Pravo na zemljite i tlo, mora biti dunost, ako bez njegova proirenja veli-
kom narodu prijeti propast. Posebno onda, ako se ne radi o nekom kojem mu drago crnakom narodiu, nego o germanskoj
majci svega ivota, koji je dananjem svijetu dao sliku svoje kulture. Njemaka e ili postati svjetska sila, ili je uope nee biti. No,
za svjetsku silu je potrebna odreena veliina koja joj u dananje vrijeme daje potrebni znaaj, a njezinim graanima ivot.
*
Time mi Nacionalsocijalisti svjesno podvlaimo crtu ispod usmjerenja nae predratne vanjske politike. Nastavljamo tako gdje se
stalo prije est stoljea. Zaustavit emo vjeno kretanje Germana prema jugu i zapadu Europe i baciti oko na zemlju na istoku. Konano emo
zakljuiti s kolonijalnom i trgovinskom politikom predratnog vremena i prelazimo u budunosti na politiku tla.
Ali kad danas govorimo o novom zemljitu i tlu u Europi, u prvom redu moemo misliti samo na Rusiju i njoj
podinjene rubne drave.
ini se da nam je na ovo prstom ukazala sama Sudbina. Time to je Rusiju izruila boljevizmu, ugrabila je ruskom
narodu onu inteligenciju koja je dotada provodila i jamila dravnu opstojnost. Jer organizacija ruske dravne tvorevine nije
bila rezultat dravno - politikih sposobnosti ruskog Slavenstva, ve mnogo vie, divni primjer dravotvorne uinkovitosti
germanskih elemenata u jednoj manje vrijednoj rasi. Tako su stvorena bezbrojna mona carstva na Zemlji. Nii narodi
s germanskim organizatorima i gospodom kao njihovim voditeljima, su ee nego jednom nabujali u ogromne dravne
tvorevine i opstali sve dok se odrala rasna jezgra dravotvorne rase. Rusija je stoljeima troila ovu germansku jezgru svojih
vodeih gornjih slojeva. Oni se danas mogu smatrati skoro bezostatno iskorijenjenima i ugaenima. Na njihovo mjesto stupio
je idov. Koliko god je Rusima po sebi, vlastitim snagama nemogue uzdrmati idovski jaram, toliko je idovu nemogue
trajno zadrati ovo mono carstvo. On sam nije element organizacije nego ferment dekompozicije. Ogromno istono carstvo
je zrelo za ruenje. I kraj idovskog gospodstva u Rusiji bit e takoer i kraj Rusije kao drave. Sudbina nas je odredila da
budemo svjedoci katastrofe, koja e biti najvea potvrda tonosti narodne rasne teorije.
Naa zadaa, poslanje nacionalsocijalistikog pokreta je, donijeti naem vlastitom narodu politiku spoznaju, da ispunjenje svog
budueg cilja, ne vidi u zanosnom utisku nekog novog Aleksandrovog pohoda, ve mnogo vie u neumornom radu njemakog pluga, kojemu
je ma dao samo tlo.
Daje idovstvo takvoj politici najavilo najotriji otpor, razumije se samo po sebi. Ono bolje nego bilo tko drugi osjea
znaaj takvog djelovanja za vlastitu budunost. Upravo bi ova injenica trebala pouiti sve nacionalno istinski nastrojene
ljude o pravilnosti jedne takve nove orijentacije. Naalost, dogaa se suprotni sluaj. Ne samo u njemako nacionalnim, nego
ak i u narodnim krugovima najavljuje se zamislima takve istone politike najee neprijateljstvo, pri emu se u takvim
prilikama, skoro uvijek, zapravo poziva u neto vee. Citira se Bismarckov duh kako bi se pokrila politika koja je isto toliko
besmislena kao i nemogua, a za njemaki narod tetna u najviem stupnja. Kao, Bismarck je i sam pridavao vrijednost
mein kampf
233
dobrim odnosima s Rusijom. To je samo uvjetno tono. Jer se pri tome potpuno zaboravlja spomenuti, da je on isto toliko
veliku vrijednost polagao na primjer odnosima s Italijom, da, taj se isti gospodin Bismarck jednom povezao s Italijom kako
bi tako mogao unititi Austriju. Zato se onda ne nastavlja s takvom politikom? Rei e se: Jer dananja Italija nije tadanja
Italija. Dobro. Ali tada, potovana gospodo, dozvolite prigovor, da i dananja Rusija takoer nije tadanja Rusija. Bismarcku
nikada nije palo na pamet, da politiki put poloi i utvrdi taktiki i principijelno zauvijek. On je ovdje i suvie bio majstor
trenutka, da bi sam sebi navalio takav savez: Pitanje, dakle, ne smije glasiti: to je tada uinio Bismarck.?, nego, tovie: to bi
on uinio danas? Na ovo je pitanje ve lake odgovoriti. U svojoj politikoj mudrosti, on se nikada ne bi povezao s dravom, koja je
predodreena propasti.
Uostalom, Bismark je ve u svojem vremenu pomijeanim osjeajima gledao na njemaku kolonijalnu i trgovinsku
politiku, jer mu je prvo bilo do toga, da konsolidira i iznutra uvrsti zemlje koje je osvojio, da bi osigurao sigurnije putove. To
je i bio jedini razlog zbog kojega je tada pozdravio rusko pokrivanje zalea, koje mu je oslobodilo ruke prema Zapadu. Samo,
ono to je tada Njemakoj koristilo, danas bi joj nanosilo tetu.
Ve u godinama 1920/21. kad se mladi nacionalsocijalistiki pokret poeo uzdizati iznad politikog obzora i tu
i tamo bio nazivan njemakim pokretom osloboenja njemake nacije, s raznih strana stranke se pokuavalo uspostaviti
odreene veze, s osloboditeljskim pokretima dugih zemalja. Bilo je to u smjeru, od mnogih propagiranog Saveza potlaenih
nacija. U biti se pri tome radilo o predstavnicima pojedinih balkanskih drava, dalje o takvim egipatskim i indijskim, koji
su na mene uvijek ostavljali dojam brbljivih umiljenika bez svake realne pozadine. No, nije bilo malo Nijemaca, posebno u
nacionalnom taboru, koji nisu bili zaslijepljeni takvim napuhanim orijentalcima, i u nekom studentu dotepencu iz Indije ili
Egipta, bez daljnjega vidjeli indijskog ili egipatskog predstavnika. Ljudima uope nije bilo jasno, da se pri tome najee
radi o osobama, iza kojih nije stajalo ba nita, koji prije svega nisu bili ovlateni, da bilo s kim potpiu bilo kakav ugovor,
tako da je praktini rezultat takvih odnosa s takvim elementima bio ravan nuli, ukoliko se izgubljeno vrijeme ne rauna kao
gubitak. Uvijek sam se branio od takvih pokuaja. Ne samo zato to sam imao vanijeg posla, nego da tratim tjedne na tako
neplodne razgovore, a ako bi se i radilo o ovlatenim predstavnicima takvih nacija, drao sam sve neprikladnim, da, ak i
tetnim.
Ve je i u miru bilo dovoljno loe, da je njemaka politika saveznitva zbog nedostatka vlastitih aktivnih napadakih
namjera, zavrila u defanzivnom drutvu starih svjetskih, povijesno umirovljenih, drava. Kao to je savez sa Austrijom, kao
i onaj s Turskom, donio malo radosti sa sobom. Dok su se najvee vojne i industrijske drave na Zemlji udruivale u aktivni
napadaki savez, skupilo se par starih onemoalih dravnih tvorevina i pokualo, s ovom na propast osuenom starudijom,
svoje mozgove ponuditi jednoj aktivnoj svjetskoj koaliciji. Za ovu vanjskopolitiku zabludu, dobila je Njemaka gorku
priznanicu. Samo se ova priznanica, jo uvijek gorka, ne ini dovoljno gorkom, da bi nae vjene fantaste sauvala od upadanja
u istu pogreku. Jer pokuaj razoruanja najjaih pobjednika pomou Saveza potlaenih nacija, nije samo smijean nego i
koban. Koban je, jer time naem narodu uvijek ponovno otklanja realne mogunosti, da se umjesto toga, predaje zanosnim ali
neplodnim nadama i iluzijama. Sadanji Nijemac stvarno slii utopljeniku koji se hvata za svaku slamku. Pri tome se inae
moe raditi ak i o vrlo obrazovanim ljudima. im se negdje pojavi varljivo svjetlo isto takve varljive nade, grabe ovi ljudi
kasom u lovu na fantoma. Moe to biti Savez potlaenih nacija, Narodni savez ili neki novi fantastini pronalazak, oni zbog
toga nee nai ni tisuu vjernih dua.
Sjeam se jo dobro takvih koliko djetinjastih, toliko i nerazumnih nadanja, koja su 1920/21,iznenada izronila u
narodnim krugovima. U Indiji je Engleska, kao stajala pred padom. Neki azijski lakrdijai, moda, to se mene tie, i pravi,
istinski indijski borci za slobodu, koji su se tada tepli po Europi, uspjeli su, inae sasvim razumne, ljude ispuniti fksnom
idejom, da britansko svijetsko carstvo, koje u Indiji posjeduje svoj stoer, upravo stoji pred padom. Da je pri tome i u ovom
sluaju njihova vlastita elja bila i otac svih ovih misli, nije im naravno doprlo do svijesti. Kao ni besmislenost njihovih nada.
Jer time to oekuju pad engleske vladavine u Indiji i kraj britanskog svjetskog carstva i engleske moi, samo priznaju da je
Indija za Englesku od najeminentnijeg znaenja.
Ovo ivotno vano pitanje, kao najvea tajna, vjerojatno nije moglo biti poznato njemakim narodnim mudracima,
nego je tim vjerojatno kormilarila sama engleska spretnost. Stvarno je naivno vjerovati, da u Engleskoj ne znaju pravilno
procijeniti znaaj indijskog carstva za britanski svjetski savez. To je samo lo znak bezuvjetnog neuenja iz svjetskog rata, i
potpunog nesporazuma, te neshvaanje anglosaksonske odlunosti, ako se uobrazi da bi Engleska ne uloivi ni posljednju
mogunost, samo tako pustila Indiju da ode. To je, nadalje, samo potvrda da Nijemci nemaju pojma o nainu britanskog
prodora i upravljanju ovim carstvom. Engleska e Indiju izgubiti samo ako svojom upravljakom mainerijom i sama potpadne rasnom
rastvaranju (neto, to je u Indiji trenutno iskljueno), ili ako bude svladana maem snanog neprijatelja. Indijskim pobunjenicima to
nikada nee uspjeti. Kako je teko svladati Englesku, mi Nijemci imamo dovoljno iskustva. Bez obzira na to, to ja kao
German unato svemu, Indiju radije vidim pod engleskom vlau, nego pod neijom drugom.
Isto su toliko bijedne nade o bajoslovnom ustanku u Egiptu. Sveti rat moe njemakim igraima ovije pameti
donijeti ugodnu jezu, da su sada drugi spremni iskrvariti za nas - jer je ova kukavika pekulacija, iskreno reeno, uvijek bila
tihi zaetnik takvih nadanja - u stvarnosti e on, pod paljbom engleskih streljakih vodova i tuom rasprskavajuih bombi
adolf hitler
234
doivjeti pakleni kraj.
Uostalom, malo je mogue, jednu snanu dravu koja je odluna za svoju egzistenciju, ako je potrebno, uloiti i
zadnju kap krvi, pregaziti koalicijom sakatih bogalja. Kao narodni ovjek, koji vrijednost ovjeanstva procjenjuje prema
rasnim osnovama, ne smijem zbog svoje spoznaje o manjoj rasnoj vrijednosti ovih takozvanih potlaenih nacija, sudbinu
vlastitog naroda spojiti s njihovom.
Potpuno jednaki stav moramo danas zauzeti i prema Rusiji. Sadanja Rusija u kojoj je ogoljen germanski gornji sloj, bezobzira
na unutarnje namjere njezine nove gospode, nije saveznik njemakoj naciji u borbi za osloboenje. isto vojno gledano, u sluaju
rata Njemake i Rusije protiv zapadne Europe, a vjerojatno i protiv cijeloga preostalog svijeta, ishod bi bio upravo katastrofalan. Rat se ne bi
odigrao na ruskom, nego na njemakom tlu, a da Njemaka od Rusije ne bi dobila i najmanju uinkovitu potporu. Sredstva moi
dananjeg njemakog carstva tako su kukavna i za borbu prema van tako nemogua, da ne bi mogla biti osigurana nikakva
zatita granice prema zapadnoj Europi ukljuujui Englesku, pa bi upravo njemako industrijsko podruje bilo bespomono
preputeno i predano koncentriranom oruanom napadu naih neprijatelja. K tome dolazi i to, da se izmeu Njemake i
Rusije, prostire mirna Poljska drava, koja je potpuno u francuskim rukama. U sluaju rata Njemake i Rusije protiv zapadne
Europe, morala bi Rusija prvo pokoriti Poljsku, da bi mogla prve vojnike dovesti na njemaki front. Pri tome se toliko i ne
radi o vojnicima koliko o tehnikoj opremi. U ovom bi se pogledu, samo jo puno strasnije, ponovilo stanje iz svjetskog rata.
Isto tako, kao to je tada Njemaka industrija bila izmuena zbog naih slavnih saveznika, i skoro sama morala voditi tehniki
rat, tako bi i u ovom ratu Rusija kao tehniki imbenik bila potpuno iskljuena. Opoj motorizaciji svijeta, koja e u sljedeim
ratovima imati ogromni odluujui znaaj, neemo se skoro uope moi suprotstaviti. Jer ne samo to je na ovom vanom
podruju Njemaka sramno zaostala, nego bi i ono malo to ima morala dati i Rusiji, koja ni danas u svom vlasnitvu nema
ni jednu jedinu tvornicu u kojoj bi mogao biti proizveden kakav ispravni automobil. Time bi takva borba poprimila samo
karakter klaonice. Njemaka bi mlade jo vie iskrvarila nego nekada, jer bi teret borbe ostao samo na nama, a rezultat bi
bio neumitan poraz.
Pretpostavimo sluaj, da se dogodi udo i da takva borba ne zavri bezostatnim unitenjem Njemake; krajnji uspjeh
bi bio taj to bi iskrvavljeni njemaki narod, kao i prije, i dalje ostao okruen velikim vojnim dravama, pa se njegov stvarni
poloaj ni na koji nain ne bi promijenio.
Ne treba prigovarati, da u savezu s Rusijom, ne bismo odmah morali misliti na rat, ili bismo se mogli za jedan takav temeljito
pripremiti. Ne. Savez, iji cilj ne obuhvaa i ratnu namjeru, besmislen je i bezvrijedan. Savez se i zakljuuje zbog borbe. Moe
rasprava
0 tome u trenutku zakljuivanja ugovora o saveznitvu biti daleko koliko hoe, izgled za ratno ostvarenje nije zbog toga manje
njegov unutarnji povod. Nije vjerojatno da bi bilo koja sila drugaije shvatila smisao jednog takvog saveza. Ili bi njemako
- ruska koalicija ostala samo na papiru, to bi za nas bilo nesvrhovito i bezvrijedno, a ako bi slova na papiru bila pretvorena u
vidljivu stvarnost, ostali svijet bi bio upozoren. Kako je samo naivno misliti da bi Engleska
1 Francuska u takvom sluaju ekale cijelo desetljee dok bi njemako - ruski savez zavrio svoje tehnike pripreme za borbu.
Ne, oluja iznad Njemake izbila bi strelovitom brzinom.
Tako se ve u injenici saveza s Rusijom, nalazi nalog za sljedei rat. Njegov bi ishod bio kraj Njemake.
K tome dolazi jo i sljedee:
1. Dananji ruski monici uope ne misle na poteni nain sklapati savez ili ga se ak i drati.
Ne smije se nikada zaboraviti da su regenti dananje Rusije obini okrvavljeni zloinci, da se ovdje radi o ljudskom
talogu, koji je u povoljnim uvjetima traginog trenutka pregazio ogromnu dravu, milijune svoje vodee inteligencije divljaki
uguio u krvi i iskorijenio, i sada ve skoro desetljee provodi tiraniju svih vremena. Ne smije se dalje zaboraviti da ovi
monici pripadaju narodu, u kojem je spojena rijetka mjeavina ivotinjske okrutnosti, s bezgraninom umjetnou laganja,
i danas se, vie nego ikada, osjeaju pozvanima da svoju krvavu tlaku nametnu cijelom svijetu. Ne smije se zaboraviti da
internacionalni idov, koji danas bezostatno vlada Rusijom, ne vidi u Njemakoj saveznika, nego dravu kojoj je namijenjena
ista sudbina. Ne zakljuuje se ugovor s partnerom, iji je jedini interes unitenje drugoga. Posebno se ne zakljuuje sa subjektima,
kojima ni jedan ugovor ne bi bio svet, jer na ovom svijetu ne ive kao predstavnici asti i istine, nego kao reprezentanti lai,
prijevare, lopovluka, pljake i razbojstva. Ako se pomilja da se ugovorne veze moe uspostavljati s parazitima, tada to lii
pokuaju nekog drveta da zbog vlastite koristi zakljuuje nagodbu s imelom.
2. Jednom potpasti pod Rusiju, za Njemaku bi znailo trajnu opasnost. Jer je samo graanski zvekan sposoban uobraziti
da je boljevizam protjeran. U svom povrnom miljenju on nema pojma o tome da je ovdje rije o nagonskom procesu, to
jest, o tenji idovskog naroda za svjetskom vlau, o procesu koji je isto toliko prirodan kao i svojevremeni anglosaksonski
nagon da postane vladarom ove Zemlje. I tako, kako Anglosaksonac slijedi ovaj put na svoj nain, i bije bitku svojim
orujem, tako isto radi i idov. On ide svojim putem, putem uvlaenja meu narode, nagrizajui ih iznutra, i bori se svojim
orujem: laima, klevetama, trovanjem i razdorom, borba se pojaava do krvavog istrjebljenja omrznutog mu protivnika.
Pokuaj idovstva da se osposobi za vladanje svijetom, uoili smo u ruskom boljevizmu 20. stoljea, isto tako, kao to se i u drugim
vremenskim razdobljima, ali iznutra srodnim procesima, teilo istim ciljevima. Njegova je tenja preduboko utemeljena
mein kampf
235
vrstom njegovog bia. Koliko god se neki drugi narod, sam po sebi odrie slijediti nagon o irenju svoje vrste i moi, uko-
liko je na to prisiljen vanjskim odnosima ili je podlegao starakim znakovima impotencije, toliko teko idov prekida svoj
put ka diktaturi svijetom iz svojevoljne nesebinosti ili zbog podinjenosti svojem vjenom nagonu. I on e ili biti vraen
na svoj put nekim izvanjskom silom, ili e sva njegova tenja za vladanjem svijetom biti zavrena njegovim vlastitim
izumiranjem. Sprjeavanje impotencija jednog naroda, njegovog vlastitog izumiranja, utemeljeno je u zadai odranja
istoe njegove krvi. A ovu idov uva bolje nego ijedan narod na Zemlji. Tako on ide dalje svojim kobnim putem i to tako
dugo, dok mu se ne suprotstavi neka druga sila, pa ga u snanom hrvanju odbaci ponovno Luciferu.
Njemaka je danas sljedei veliki borbeni cilj boljevizma. Potrebna joj je sva snaga mlade misionarske ideje, kako
bi na narod jo jednom iupala iz zagrljaja ove internacionalne zmije i sprijeila zarazu nae jedinstvene krvi, oslobodila
preostale snage nacije, koje bi do u najdalju budunost osigurale opstojnost naeg narod i sprijeile ponavljanje posljednje
katastrofe. Ako slijedimo ovaj cilj, onda je glupost povezati se sa silom, iji je vladar smrtni neprijatelj nae budunosti. Kako
se vlastiti narod moe osloboditi okova ovog otrovnog zagrljaja, ako sam ulazi u njih? Kako njemakom radniku objasniti
boljevizam kao prokleti ljudski zloin, ako se sam povezuje s organizatorima ovog paklenog izroda i uvelike ih priznaje?
S kojim pravom osuivati pripadnike irokih masa ako simpatiziraju taj svjetonazor, kad su i vode drave sami predstavnici
ovog svjetonazora i biraju ga za saveznika?
Borba protiv idovskog svjetskog boljevizma zahtijeva jasan stav prema Sovjetskoj Rusiji. Ne moe se istjerati vraga vrajim
poglavicom.
Ako se i sami narodni krugovi zanose savezom s Rusijom, onda se trebaju osvrnuti po Njemakoj i vidjeti iju e
podrku dobiti na njegovom poetku. Ili odnedavna narodnjaci u ovom trgovanju, a koje je preporueno i internacionalnim
marksistikim tiskom, vide blagoslov za njemaki narod? Otkada se narodnjaci bore orujem koje nam prua idova kao
titonou?
Glavni prigovor starom njemakom carstvu mogao bi se odnositi na njegovu politiku saveznitva: da je pokvarilo odnose prema
svima, klatei se bolesnom slabou tamo - amo, kako bi pod svaku cijenu sauvalo svjetski mir. Ali mu se ne moe predbaciti jedno - tovie
nije odralo dobre odnose s Rusijom.
Ve sam i prije rata, otvoreno priznajem, drao pravilnim, to se Njemaka odricanjem od besmislene kolonijalne politike i
odricanjem trgovinske i ratne fote u savezu sa Engleskom, postavila protiv Rusije i time od slabe svesvjetske politike, prila
odlunoj europskoj politici kontinentalnog stjecanja tla.
Ne zaboravljam trajnu bezobraznu prijetnju Njemakoj na koju se usudila panslavenska Rusija; ne zaboravljam trajnu
probnu mobilizaciju, iji je jedini smisao bio ponienje Njemake; ne mogu zaboraviti glas javnog mnijenja u Rusiji,koje je
jo prije rata premailo mrnjom ispunjene ispade prema naem narodu i carstvu, ne mogu zaboraviti snani ruski tisak, koji
se vie zanosio Francuskom nego nama.
Samo, unato svemu tome, prije rata je postojao i drugi put; na Rusiju se moglo osloniti, da bi se moglo okrenuti
protiv Engleske.
Danas odnosi izgledaju drugaije. Ako se prije rata guenjem svih moguih osjeaja i moglo ii s Rusijom, to danas
vie nije mogue. Kazaljka svjetskog sata se od tada okretala unaprijed i snanim nam udarcima najavljuje trenutak u kojem
sudbina naeg naroda, i tako i tako, mora biti odluena. Konsolidacija u kojoj se trenutno nalaze najvee drave Zemlje, nama
je posljednji opominjui signal. Probuditi na narod iz svijeta snova, ponovno ga vratiti u oporu stvarnost i pokazati mu put u
budunost, prema novom procvatu, moe voditi samo staro carstvo.
Ako se nacionalsocijalistiki pokret u pogledu velike i najvanije zadae oslobodi svih iluzija i uvai razum kao
jedinog vodu, jednom e katastrofa iz 1918. jo postati beskrajna blagodat za budunost naeg naroda. Iz tog sloma on moe
dospjeti do potpuno nove orijentacije svog vanjskopolitikog djelovanja i dalje, iznutra ojaan novim svjetonazorom, moe i
prema van stabilizirati svoju vanjsku politiku. Na kraju, moe dobiti ono to posjeduje Engleska, a posjedovala je i Rusija, i
zbog ega Francuz donosi stalno iste i pravilne odluke, naime: politiki testament.
Politiki testament njemake nacije za njeno djelovanja prema van, treba i mora zauvijek smisleno glasiti:
Nikada ne podnosite nastanak dviju kontinentalnih sila u Europi! U svakom pokuaju da se na njemakim granicama organizira
neka druga vojna sila, pa bilo to ak i u obliku stvaranja vojno sposobne drave za napad na Njemaku, ne gledajte u tome samo pravo, nego
i dunost, da svim sredstvima, pa i primjenom oruane sile, sprijeite nastanak jedne takve drave, odnosno, ako je ve nastala, ponovno je
razbijte! Brinite se za to da snaga naega naroda svoje temelje odri, ne u kolonijama,nego na tlu zaviaja u Europi! Nikada ne drite carstvo
sigurnim, sve dok i zadnji izdanak naeg naroda ne bude za stoljea opskrbljen vlastitim komadom zemlje i tla! Nikada ne zaboravljajte, da je
najsvetije pravo ovoga svijeta pravo na Zemlju, koju ovjek sam eli obraivati, i da je najsvetija rtva, krv koja se za tu Zemlju prolijeva.
*
Ova razmatranja ne elim zavriti prije nego se jo jednom, sasvim sam, ne osvrnem na mogunosti saveznitva,
koja su za nas u Europi trenutno mogua. U prolom sam poglavlju naznaio njemaki problem saveznitva s Engleskom i
Italijom, kao jedinim dravama, s kojima bi vri odnos za nas mogao biti uspjean i vrijedan napora. Na ovom u se mjestu
jo ukratko dotaknuti vojnog znaenja takvog saveza.
Vojne bi posljedice proistekle iz zakljuivanja ovog saveza u svemu i svaemu bile suprotne onima, koje bi proistekle
adolf hitler
236
iz saveza s Rusijom. Najvanija je zapravo injenica da pribliavanje Engleskoj i Italiji, ni u kom sluaju ne bi samo po sebi pribliilo i
ratnu opasnost. Jedina sila koja bi mogla zauzeti stav protiv ovog saveza, Francuska, ne bi to bila u stanju. Time bi savez Njema-
koj dao mogunost da u potpunom miru obavi sve pripreme, koje bi u okviru takve koalicije morale biti potrebne za kakav takav obraun s
Francuskom. Jer se puni znaaj takvog saveza i nalazi u tome, da Njemaka njegovim zakljuivanjem ne bi bila preputena
iznenadnoj neprijateljskoj invaziji, nego da se protivnika alijansa sama raspadne, i da se Antanta, kojoj zahvaljujemo tako
beskrajno mnogo nesree, ugasi sama po sebi, a time smrtni neprijatelj naega naroda, Francuska, padne u izolaciju. Ako bi ovaj
uspjeh u poetku djelovao i samo moralno, bio bi dovoljan da Njemaka danas dobije jedva primjetljivu slobodu kretanja.
Zakon trgovine naao bi se u rukama novog europskog anglo njemako - talijanskog saveza, a ne vie u francuskim.
Daljnji bi uspjeh bio u tome, to bi Njemaka jednim udarcem bila osloboena svoga nepovoljnog strategijskog poloaja. S jedne strane,
najjaa zatita s boka, potpuna sigurnost opskrbe ivenim namirnicama i sirovinama, s druge, blagoslovljeno djelovanje
novog ureenja drava.
Skoro bi jo vanija bila injenica, to bi novi savez obuhvaao drave ije tehnike sposobnosti na neki nain nadopunjuju jedna
drugu. Njemaka bi po prvi puta dobila saveznike koji kao pijavice ne siu krv naega gospodarstva, nego bi svojim udjelom
ak mogle i htjele pridonijeti najbogatijem upotpunjenju nae tehnike opremljenosti.
Ne bi se smjela previdjeti i zadnja injenica, da bi se u oba sluaja radilo o saveznicima, koji se ne mogu usporediti
s Turskom ili dananjom Rusijom. Najvea svjetska sila na Zemlji i mlada nacionalna drava, nudile bi Europi drugaije pretpostavke,
nego trulo dravno truplo s kojim se Njemaka povezala u posljednjem ratu.
Sigurno su tekoe, kao to sam u prethodnom poglavlju ve naglasio, koje se suprotstavljaju takvom savezu, velike.
Samo, je li stvaranje Antante manje teko djelo? to je uspjelo jednom kralju Eduardu VII, da dijelom stvori, gotovo i protiv prirodnog
interesa, mora uspjeti i nama, ako nas spoznaja nunosti jednog takvog razvoja tako nadahne, da svoje vlastito djelovanje odreujemo mudrim
samosavlaivanjem. A to je mogue u trenutku u kojem se ispunjen opomenom nevolje, umjesto vanjskopolitike besciljnosti
posljednjeg desetljea, svjestan cilja, zakorai jednim jedinim putem i na njemu izdri. Budui cilj nae vanjskopolitike orijenta-
cije ne smije biti ni zapadna ni istona orijentacija, ve istona politika u smislu stjecanja grude zemlje za na njemaki narod. Kako je
za to potrebna snaga, jer nas smrtni neprijatelj naeg naroda, Francuska, neumoljivo gui i krade nam snagu, moramo na sebe preuzeti
svaku rtvu, koja je svojim posljedicama sposobna pridonijeti unitenju francuske hegemonijske tenju u Europi. Svaka sila koja kao i mi dri
francusku tenju za prevlau na kontinentu neizdrivom, na je dananji saveznik. Nijedan put prema takvoj siline smije nam biti teak i ni
jedno odricanje neizgovorivo, samo ako krajnji rezultat nudi ruenje naeg ljutog neprijatelja. Prepustimo tada polagano zacjeljivanje
malih rana blagotvornom djelovanju vremena, ako smo uspjeli zalijeiti najvee.
Naravno da nas iznutra nagriza lajanje neprijatelja naega naroda. Ne dajmo, mi Nacionalsocijalisti, da nas ita zbuni,
da navijesti ono to je po naem unutarnjem uvjerenju bezuvjetno potrebno. Moramo se danas opirati struji koja iskoritava
njemaku nepromiljenost prema idovskoj podlosti, obmani javnog mnijenja. Dobro je da su ponekad oko nas udarali ljuti i
zlokobni valovi, tko u rijeci pliva lake mu se skriti, nego onom koji se vodama opire. Danas smo jedna stijena; za nekoliko
nas godina Sudbina moe uzdignuti do vrstog bedema o kojeg se lomi svaka rijeka i dalje tee jednim novim koritom.
Zato je neophodno da upravo na nacionalsocijalistiki pokret, u oima ostalog svijeta bude prepoznat i priznat kao
nositelj odreene politike namjere. Kakva god bih volja nebeska, nas e se prepoznati po nianu.
Kao to mi i sami prepoznajemo veliku neophodnost da odredimo nae vanjskopolitiko djelovanje, iz te e spoznaje
proistei snaga ustrajnosti, koju mnogo puta nuno trebamo, kada pod bubnjarskom vatrom naih protivnikih tiskovnih
hordi, jednom ili drugom, postane hladno pri dui, te poelimo tihu naklonost, i da ne bismo imali sve protiv sebe, zajamimo
pokoju koncesiju na ovom ili onom podruju, i zavijamo s vukovima.
mein kampf
237
Glava 15.
NUNA OBRANA KAO PRAVO
P
olaganjem oruja u studenom 1918. uvedena je politika, koja je prema ljudskom predvianju morala polako voditi potpu-
nom podjarmljivanju. Povijesni primjeri sline vrste pokazuju, da se narodi koji poteu oruje bez nunog razloga,
u vremenu koje slijedi, radije mire s ponienjem i ucjenama, nego to obnovljenim pozivom na upotrebu sile pokuavaju
promijeniti svoju Sudbinu.
To je ljudski objanjivo. Mudri e pobjednik svoje zahtjeve pobijeenom, ako je mogue, nametnuti uvijek dio po dio. On pri
tome smije kod beskarakterno postalog naroda - a to je svaki koji se dragovoljno dao podjarmiti - raunati s tim, da se svakom
takvom pojedinanom tlaenju vie ne nalazi ni jedan dovoljan razlog zbog koga bi ponovno posegnuo za orujem. to se
ugnjetavanje na takav nain dragovoljnije prihvaeno, to se ljudima ini neopravdanijim da se zbog jednog novog, prividno
jedinog, ali uvijek ponavljajueg, pritiska, ponovno uzima oruje, posebno ako se, sve skupa zbrojeno, ionako ve utke i
strpljivo podnosi i vea nesrea.
Propast Kartage je najstraniji opis jednog takvog polaganog samookrivljujueg smaknua jednoga naroda.
U svoja Tri priznanja, Clausevitz na neusporediv nain izdvaja ove misli i vrsto ih prikiva za sva vremena, pri
emu kae da se ljaga kukavikog potinjavanja nikada ne moe izbrisati; da ova kap otrova u krvi jednog naroda prelazi
u potomstvo i da e snagu kasnijih pokoljenja osakatiti i pokopati, da, prema tome ak i sam gubitak ove slobode nakon
krvave i asne borbe jami preporod naroda i jezgra je ivota iz koje e jednoga dana, novo drvo pustiti duboko korijenje.
Naravno, da se neasna i beskarakterno nastala nacija nee osvrtati na takvu pouku. Jer tko je prihvati, ne moe tako duboko
potonuti, a slama se samo onaj tko to zaboravlja ili o tome ne eli nita vie znati. Zato se od nositelja jednog beskarakternog
podjarmljivanja, ne moe oekivati, da ih iznenada zapee savjest, i na osnovu razuma i ljudskog iskustva, ponu postupati
drugaije nego do sada. Ba naprotiv, upravo e takvi svaku takvu pouku daleko gurnuti od sebe i to tako dugo, ili dok se
narod ne navikne na robovski jaram, ili dok na povrinu ne probiju bolje snage, kako bi opakom pokvarenjaku izbile silu
iz ruku. U prvom se sluaju takvi ljudi i ne osjeaju loe; jer su od mudrih pobjednika nerijetko dobili slubu nadglednika
robova, pa ove beskarakterne prirode s vlastitim narodom postupaju nemilosrdnije nego, od neprijatelja postavljena, neka
strana betija.
Razvoj od 1918. do danas, nagovjetava nam da je u Njemakoj dragovoljnim podinjavanjem milosti pobjednika,
naalost, odreeno zlokobnim nainom politikog razumijevanja i djelovanja irokih masa. Zbog toga elim dati naglasak
na iroke mase, jer se ne mogu uvjeriti da se dranje i injenje voa naeg naroda moe pripisati otprilike istom pokvarenom
krivom miljenju.
Kako vodstvo naih spretnjakovia od kraja rata pa do sada, sasvim otvoreno opskrbljuju idovi, ne moe se doista
pretpostaviti da je uzrok naoj nesrei samo pogreno razumijevanje, nego se naprotiv mora biti uvjerenja, da se na narod
unitava svjesnom namjerom. I im se s ovog stajalita preispita prividna glupost vanjskopolitikog vodstva naeg naroda,
otkriva se njegova vrlo rafnirana ledena logika u slubi idovskog nazora u borbi za osvajanje svijeta.
Zato se inilo shvatljivim, da je vremensko razdoblje od 1806. dol813. bilo dovoljno, da bi i potpuno unitene Pruse
moglo ispuniti novom ivotnom energijom i borbenom odlunou, koja je danas, ne samo netragom prohujala, ve naprotiv,
vodila sve veem slabljenju nae drave.
Sedam godina nakon studenog 1918. potpisan je ugovor u Locarnu!
Tijek dogaaja pri tome, bio je kao to je gore razjanjeno: im se potpisalo ovo sramno primirje, nije postojalo
ni odlunosti ni hrabrosti, da bi se protivnicima iznenada pruio otpor protiv ponovljenih mjera ugnjetavanja. Oni su bili
prepametni da odjednom trae previe. Svoje su ucjene uvijek ograniavali onim okvirom, koji e po njihovom miljenju - i
miljenju naeg njemakog vodstva - trenutno biti i dalje izdrljiv, da se ne bi morali bojati eksplozije narodnog raspoloenja.
to je bilo vie takvih progutanih pojedinanih gueih diktata, to se manje inilo opravdanim, zbog samo jedne jedine daljnje
pljake ili traenog ponienja, iznenada initi ono to se zbog mnogoega drugoga nije uinilo: pruiti otpor. To je ona kap
otrova o kojoj govori Clausevitz: najprije poinjena beskarakternost, koja se sama sve vie i vie penje i postupno, kao
najprljavije nasljee, optereuje svaku buduu odluku. Ona moe postati tako uasno olovno teka da je narod jedva ikada
moe sa sebe stresti, pa e, konano, biti uvuen u bie robovske rase.
Tako su se u Njemakoj, jedan za drugim, izmjenjivali edikti o razoruanju i porobljavanju, politika obrambena
nemo i pljaka gospodarstva, da bi se konano stvorio onaj moralni duh, koji je u Dawesovom strunom miljenju vidio
sreu, a u Locarnskom ugovoru uspjeh. Moe se slobodno promatrano s visoka, govoriti o ovoj bijedi, kao o jednoj jedinoj
srei, tj., da se moglo obmanuti ljude, ali ne i potkupiti nebo. Jer je njegov blagoslov izostao: Otada su stalni pratioci naeg
naroda bili nuda i briga, a na jedini vjerni saveznik - nevolja. Sudbina ni u ovom sluaju nije nainila izuzetak, nego nam
adolf hitler
238
dala ono to smo i zasluili. Kako jo nismo nauili cijeniti ast, pouava nas da bar potujemo slobodu kruha. Zbog kruha su
ljudi sada ve nauili vikati, ali e slobodu jednog dana morati jo prositi.
Koliko god da je bio gorak i oit slom naega naroda u godinama nakon 1918., toliko je u to vrijeme bio odluno
proganjan svatko tko se usudio proricati ono to se kasnije i dogodilo. Koliko je vodstvo naega naroda bilo bijedno i loe,
toliko je bilo i umiljeno i to posebno onda, kada se radilo o neeljenim i neprijatnim upozorenjima. Tada se moglo doivjeti,
(a moe se jo i danas!) da su se najvei parlamentarni glupani, pravi kumovi, sedlari i rukaviari, - ne prema zanimanju,
to ne bi bilo loe - iznenada podigli na postolje dravnika, da bi otuda, itali lekcije onima dolje, obinim smrtnicima.
Nita ne znai i ne pridonosi stvari, to je takav dravnik najee ve u estom mjesecu svog politikog rada bio
raskrinkan i izvikan kao eprtlja, kao ruglo i poruga cijelog svijeta, ali njegova potpuna nesposobnost ni s im nije, crno
na bijelo, potvrena. Ne, to nita ne pridonosi stvari, ba naprotiv: to su stvarni uinci ovih parlamentarnih dravnika ove
Republike slabiji, oni su to ee i ljue progonili one, koji su od njih oekivali rezultate, koji su, da, dokazali kako su oni
zakazali u dosadanjem radu, drznuli se i predvidjeli njihov budui neuspjeh. Pritisne li se konano vre jednog takvoga
parlamentarnog dostojanstvenika, i ako dravni umjetnik vie ne moe pobijati neuspjeh svoje cjelokupne djelatnosti i ne
moe opravdati rezultate, tada iznalazi na tisue razloga izvinjenja za svoje neuspjehe, samo ne eli priznati jedno jedino, a
to je, da je glavni razlog svih nevolja on sam.
*
Najkasnije zimi 1922/23. moralo se konano shvatiti zato se Francuska i nakon sklapanja mira trudila tako eljeznom
dosljednou da ipak postigne i ostvari svoj prvobitno zamiljeni ratni cilj. Jer valjda nitko nee vjerovati, da bi Francuska
u najodlunijem hrvanju u svojoj povijesti, dugom etiri i pol godine, gdje nije samo uloila krv svoga naroda, reparacijama
eljela samo nadoknaditi prethodno nastale tete. Ve samo Elsas i Lotharingija ne bi mogli razjasniti uloenu energiju
francuskog ratnog vodstva, kad se pri tome ne bi radilo i o dijelu doista velikog politikog programa budunosti francuske
vanjske politike. Ovaj cilj glasi: raspad Njemake na mjeavinu malih drava. Za to se borila ovinistika Francuska, pri emu
je zapravo prodala svoj narod kao zemljine najamnike internacionalnom idovstvu.
Ovaj bi francuski ratni cilj bio ve dohvatljiv samim ratom, da se, kako se u Parizu u poetku nadalo, rat odigrao na
njemakom tlu. Moe se zamisliti, kako se htjelo, da se krvave borbe svjetskog rata ne odvijaju na Sommi, u Flandriji, u
Artoisu, pred Waravom, Ivangorodom, Kownom, Rigi i tko zna gdje sve jo ne, nego u Njemakoj, u Ruhru, na Meini, Elbi,
pred Hannoverom, Leipzigom, Nrnbergom itd., i mora se priznati da bi tako postojala mogunost razaranja Njemake.
Vrlo je upitno bi li naa mlada federativna drava izdrala etiri i pol godine istog probnog optereenja, kao to je to mogla
stoljeima strogo centralizirana Francuska, pod neospornim nadzorom svoje sredinje toke, Parizom. Da se ovo silno hrvanje
naroda otkotrljalo izvan granica nae domovine, nije bila samo besmrtna zasluga jedinstvene stare vojske, nego i najvea
srea za njemaku budunost. Moje je, kao stijena vrsto, ponekad skoro tjeskobno, unutarnje uvjerenje, da u drugom sluaju
danas ve davno ne bi postojalo njemako carstvo, nego samo njemake drave. To je i jedini razlog zato krv naih palih
prijatelja i brae bar nije potpuno uzalud tekla.
Sve se dogodilo drugaije! Njemaka u studenom 1918. nije munjevito slomljena. Ali kada je u zaviaju nastupila
katastrofa, stajala je vojska jurinih postrojbi jo duboko u neprijateljskim zemljama. Prva briga Francuske tada nije bio
njemaki slom, nego vie: kako njemaku vojsku, ako je mogue, brzo izbaciti iz Francuske i Belgije? I tako je za pariko
dravno vodstvo prva zadaa po zavretku svjetskog rata bilo razoruanje njemake vojske i po mogunosti brzo potiskivanje
natrag u Njemaku, a tek u drugom planu posvetiti se ispunjenju prvobitnog i jedinog ratnog cilja. Svakako, u tome je
Francuska bila ve zakoena. Za Englesku je unitenjem Njemake kao kolonijalne i trgovinske sile i njezinim degradiranjem
u rang drugoklasne drave, rat stvarno pobjedonosno zavrio. Interes za bezostatnim istrebljenjem njemake drave, ne samo
da nije postojao, nego su postojali svi razlozi da se za budunost poeli Francuskoj rivala u Europi. Tako je francuska politika
tek odlunim mirovnim radom nastavila ono, to joj je prokrio rat, a Glemenceauova izreka, da je za njega i mir samo
nastavak rata, dobila je vie znaenje.
Trajno, svakim moguim povodom, tresao se carski ustroj. Putem nametanja uvijek novih nota o razoruanja, s
jedne strane, i njima omoguenog neprestanog gospodarskog cijeenje, s druge strane, dalo je nadu Parizu da e carski ustroj
polako moi olabaviti. to je vie odumirala njemaka nacionalna ast, to su gospodarski pritisak i vjena nuda mogle vie
voditi destruktivnim politikim uincima. Takva politika politikog ugnjetavanja i gospodarske pljake, provoena tijekom
deset ili dvadeset godina, morala je postupno ruinirati i najsnanije dravno tijelo, a pod takvim ga okolnostima i sasvim
rastoiti. Time je konano dostignut francuski ratni cilj.
Ovu je francusku namjeru trebalo prozreti jo zimi 1922/ 23. Tada bi preostale jo samo dvije mogunosti: moglo se
nadati, ili da e francusko htijenje zbog ilavosti njemakog narodnog tijela postupno otupjeti, ili, konano, uiniti ono, to
ionako ne moe izostati, naime prilikom bilo kakvog ekstremnog sluaja, istrgnuti kormilo carskog broda i usmjeriti ga prema
neprijatelju. To bi svakako znailo borbu na ivot i smrt, a izgledi za ivot, postojali bi samo tada, ako bi se prethodno uspjelo
Francusku toliko izolirati, da ova druga borba, vie ne bi morala biti njemako hrvanje sa svijetom, ve obrana Njemake od
mein kampf
239
onoga, to je svijetu i njegovom miru predstavljalo trajno francusko uznemiravanje.
Naglaavam, i u to sam vrsto uvjeren, da do ovog drugog sluaja jednom i tako i tako mora doi, i doi e. Nikada
neu povjerovati da bi se francuske namjere prema nama ikada mogle promijeniti, jer se njihov najdublji korijen nalazi u
smislu samoodranja francuske nacije. Da sam i sam Francuz i da mi je francuska veliina tako draga, kao to mi je sveta
njemaka, ne bih ni ja mogao ni htio postupiti drugaije nego kako na kraju ini Clemenceau. Francustvo moe trajno
odrati svoje znaenje u svijetu, ne samo svojom narodnom mnogoljudnou i svojim rasno najboljim elementima koji polako
izumiru, nego samo unitenjem Njemake.
Moe francuska politika ii i tisuama zaobilaznica, ipak e negdje na kraju uvijek postojati ovaj cilj kao ispunjenje posljednje
elje i najdublje enje. Ali je netono vjerovati, da jedno isto pasivno, samo sebi svrhovito, htijenje moe trajno pruiti otpor
nekom, ne manje snanom, ali aktivno postojeem. Tako dugo dok ovaj vjeiti konfikt izmeu Njemake i Francuske bude postojao
samo u obliku njemake obrane nasuprot francuskog napada, nikada nee biti odlueno, ali e zato Njemaka od stoljea do stoljea gubiti
poziciju jednu za drugom. Slijedimo li pomake njemakog govornog podruja poevi od dvanaestog stoljea do danas, teko da
e se vie moi graditi na uspjehu stava i razvoja koji su nam do sada nanijeli toliko tete.
Tek kad u Njemakoj bude potpuno shvaeno, da se ivotnoj volji njemake nacije ne smije dopustiti klonue samom
pasivnom obranom, nego aktivnim konanim razraunom s francuskom i posljednjom odluujuom borbom, tek e tada biti
u stanju vjeno po sebi neplodno hrvanje izmeu nas i Francuske dovesti do kraja, svakako pod pretpostavkom, da Njemaka
u unitenju Francuske vidi stvarno samo sredstvo da se naem narodu konano na drugom mjestu dade mogue proirenje.
Danas u Europi ima osamdeset milijuna Nijemaca. Svaka e vanjska politika biti jedva priznata tek onda ako nakon sto
godina, na ovom kontinentu bude ivjelo dvjesto pedeset milijuna Nijemaca, i to ne spreanih kao fabrike kulise drugog
svijeta, nego: kao seljaci i radnici, koji svojim zajednikim stvaranjem jame ivot.
U prosincu 1922. situacija izmeu Njemake i Francuske inila se ponovno prijetee zaotrenom. Francuska je imala
u vidu nove ogromne ucjene i zato trebala jamstva. Gospodarskom pljakanju je morao prethoditi politiki pritisak, pa se
ve snaniji zahvat u ivani centar ukupnog njemakog ivota, Francuskoj inio dovoljnim da nepokorni narod podvrgne
najteem jarmu. Okupiranjem Ruhrskog podruja nadali su se, ne samo da e konano slomiti njemaku moralnu kimu, nego da
e nas i gospodarski prisiliti, pa emo morati, htjeli mi to ili ne, preuzeti najtee obveze.
Bilo je, saviti se ili slomiti. I Njemaka se u poetku savila, da bi kasnije zavrila potpunim slomom.
Okupiranjem Ruhrskog podruja. Sudbina je njemakom narodu pruila ruku za ponovni uspon. Jer to se u prvom
trenutku moralo initi najteom nesreom, sadravalo je pri bliem razmatranju beskrajno ohrabrujuu mogunost zavretka
njemake patnje uope.
Francuska okupacija Ruhra, vanjskopolitiki je prvi puta otuila Englesku i Francusku, i to ne samo krugove
britanske diplomacije, koja je sam savez s Francuskom sklopila trijezna oka hladnog raundije, ve i najire krugove
engleskog naroda. Posebno je englesko gospodarstvo na ovo jaanje kontinentalne francuske moi gledalo s prikrivenom
nelagodom. Jer, ne samo da je Francuska, gledajui isto vojnopolitiki, zauzela poloaj u Europi, koji prije toga nije imala ni
sama Njemaka, nego je dobila i gospodarske podloge, koje su i njenu politiku konkurentsku sposobnost gospodarski skoro
vezale gotovo monopolistikim poloajem. Najvei rudnici eljezne rude i rudnici ugljena Europe time su bili ujedinjeni u
rukama nacije, koja je svoje ivotne interese, za razliku od Njemake, spoznala kako odluno tako i aktivno, i koja je svojom
vojnom pouzdanou osvjeila sjeanje na veliki svjetski rat.
Francuskom okupacijom Ruhrskih nalazita ugljena, izbijen je Engleskoj iz ruku sav njen ratni uspjeh, pa pobjednik
nije bila neumorna i poduzetna britanska diplomacija, nego maral Foch i njegova, u njemu zastupana Francuska.
I u Italiji se sada raspoloenje protiv Francuske, koje od rata i tako nije bilo ruiasto, pretvorilo u pravu pravcatu
mrnju. Bio je to veliki povijesni trenutak u kojem su dosadanji saveznici, ve sutra mogli postati neprijatelji. Ako bi ipak
ispalo drugaije i saveznici ne bi kao u drugom Balkanskom ratu, dospjeli u meusobne razmirice, tada bi se to moglo
pripisati okolnosti, to Njemaka nije imala Enver Pashu, nego carskog kancelara Cunoa.
Za budunost njemake, kako vanjske tako i unutarnje politike, bio je francuski napad na Ruhr od velikog znaenja.
Prilian broj naeg naroda, koji je zahvaljujui neizostavnom utjecaju svog lanog tiska, u Francuskoj jo uvijek vidio borca
za napredak i slobodu, bio je od ove velike zablude naglo izlijeen. Kao to je 1914. iz glava naeg njemakog radnika
istjerala snove o internacionalnoj narodnoj solidarnosti, i iznenada ih privela u svijet vjene borbe, (svagdje gdje se jedno bie
priblii drugom, smrt slabijega znai ivot jaega) tako je bilo i u proljee 1923.
Kad je Francuz ostvario svoje prijetnje i konano poeo prodirati u donjonjemako podruje ugljena, u poetku jo
vrlo oprezno i plaho, Njemaku je pogodio veliki odluujui tren Sudbine. Da se u ovom trenutku u naem narodu zdruio
pokret njegova uvjerenja s promjenom dananjeg dranja, tada bi za Francuze njemako Ruhrsko podruje, moglo postati
Napoleonova Moskva. Postojale su samo dvije mogunosti: ili dozvoliti jo i to i nita ne uiniti, ili njemakom narodu dati mig prema tom
podruju, stvoriti mu elju za toplim jelom i zadimljenoj pei kao i arku elju za zavretkom ove vjene sramote, jer je bolje podnijeti trenutne
strahote, nego ih nadalje podnositi u nedogled.
adolf hitler
240
Da je otkriven i trei put, bila je besmrtna zasluga tadanjeg kancelara Cunoa, kojem se divio i s njim suraivao
na proslavljeni svijet graanskih stranka.
elim ovdje najprije sasvim kratko, koliko je samo mogue, razmotriti drugi put:
Okupacijom Ruhrskog podruja Francuska je izvrila eklatantnu povredu Versailleskog ugovora.Time se dovela u
suprotnost s itavim nizom sila koje su ga jamile, posebno prema Engleskoj i Italiji. Za svoj egoistini pljakaki pohod,
Francuska vie nije mogla oekivati potporu ovih drava. Svoju pustolovinu, a to je u poetku i bila, morala je sama privesti
nekakvom sretnom zavretku. Za njemaku nacionalnu vladu, mogao je postojati samo jedan jedini put, naime onaj, koji je
propisivala ast. Bilo je sigurno da se Francuskoj u poetku ne moe suprotstaviti aktivnom oruanom silom, ali je trebalo
biti jasno, da bi svako pregovaranje bez sile iza sebe, bilo smijeno i neplodno. Bez mogunosti aktivnog otpora bilo je
besmisleno drati se stava: Ne idemo ni na kakve pregovore!, a jo besmislenije, konano, ipak ii na pregovore bez, u
meuvremenu stvorene, sile.
Ne znai da je okupacija Ruhra mogla biti sprijeena vojnim mjerama. Samo bi luak mogao savjetovati takvu odluku.
No, pod utjecajem ove francuske akcije i za vrijeme njenog izvoenja, moglo se i moralo misliti i na to, da se bez obzira na,
od same Francuske raskinuti Versailleski ugovor, moraju osigurati ona vojna pomona sredstva, koja su kasnije mogla biti
data posrednicima na njihovom putu. Jer je od poetka bilo jasno, da bi se jednoga dana o tome, od Francuske okupiranom
podruju, moglo odluivati za nekim konferencijskim stolom. Isto tako mora biti jasno, da bi i najbolji pregovarai postigli
manji uspjeh, sve dok tlo na kojem stoje i stolac na kojem sjede, ne budu pokriveni rukom njihova naroda. Lo krojai ne
moe raspravljati s atletama, a nejaki je pregovara jo uvijek morao trpjeti Brennusov ma na neprijateljskoj vagi, ako nije
imao vlastitog, kojeg bi stavio na vagu i time postigao ravnoteu. Ili, nije li stvarno bio jad i bijeda da ovjek mora gledati
ove pregovarake komedije, koje su od 1918. morale prethoditi dotinim diktatima? Ova poniavajua predstava, koja je
nuena cijelom svijetu, kojom nas se porugom pozivalo za konferencijski stol, da bi nam poloili ve davno gotove zakljuke
i programe, o kojima je smjelo biti govora, ali koji su od poetka morali ostati nepromijenjeni. Dabome, nai su pregovarai
jedva u ponekom sluaju bili iznad nekog odluujueg prosjeka i najee su opravdavali i najbezobraznije izjave jednog
Llovda Georges - a, koji je s obzirom na biveg carskog ministra Simonsa podrugljivo primijetio, da si Nijemci za voe i
predstavnike ne bi znali izabrati ljude od duha. I sami bi geniji, s obzirom na odlunu snagu neprijateljske volje i bijedne
moi vlastitog naroda, u svakom pogledu mogli postii samo manje.
Tko je Francuskoj u proljee 1923. zbog ruhrske okupacije htio oduzeti vojna sredstva, s namjerom ponovnog
povratka Ruhra, taj je naciji najprije trebao dati duhovno oruje, jaati voljnu snagu, a razgradivae ovih najvrjednijih
nacionalnih snaga unititi.
Kao to se 1918. krvno osvetila, jer se 1914. i 1915. nije ilo na to da se marksistikoj zmiji jednom zauvijek smrska
glava, tako se moralo kobno osvetiti to u proljee 1923. povod nije uzet ozbiljno, kako bi se marksistikim izdajicama zemlje
i narodnim ubojicama konano zaustavio njihov runi rad.
Svaka pomisao na stvarni otpor protiv Francuske bila je ista besmislica, ako se ne bi najavila borba onim snagama,
koje su pet godina prije, iznutra razbile njemaki otpor, na bojnim poljima. Samo su se graanske udi mogle probiti s
nevjerojatnim miljenjem, da je marksizam sada postao moda drugaiji i da bi huljske kreature voa iz 1918., koje su tada
dva milijuna mrtvih hladno zgazile nogama, kako bi se lake mogle popeti u razliite vladine stolice, sada u 1923. iznenada
bile spremne vratiti svoj dug nacionalnoj savjesti. Nevjerojatna i besmislena pomisao, nada, da bi izdajnici domovine tako
iznenada postali borci za njemaku slobodu! Oni na to nisu ni mislili! Koliko malo hijena odustaje od strvine, toliko malo i marksist
od izdaje domovine.
Ljubazno je izostao najgluplji prigovor, da su ipak toliki radnici jednom iskrvarili i za Njemaku. Njemaki radnici,
dabome, ali tada vie nisu bili internacionalni marksisti. Da se 1914. njemako radnitvo, prema svom unutarnjem uvjerenju,
jo sastojalo od marksista, rat bi zavrio za tri tjedna. Njemaka bi bila slomljena prije nego to bi i prvi vojnik kroio svojom
nogom preko granice. Ne, to to se tada njemaki narod jo borio, potvruje da se marksistiko ludilo jo nije moglo urezati
u svijest do zadnje dubine. Ali u mjeri mase, u kojoj su se tijekom rata i njemaki radnik i njemaki vojnik ponovno vratili
u ruke marksistikih voa, u toj je mjeri izgubljena i domovina. Da se na poetku rata i tijekom njegova trajanja, jednom
dvanaest ili petnaest tisua ovih hebrejskih trovaa naroda stavilo pod otrovni plin, kao to su stotine tisua naih najboljih
radnika iz svih slojeva i zanimanja morale otrpjeti na ratitima, tada ne bi bile uzaludne milijunske rtve fronta. Ba suprotno:
pravovremeno smaknue dvanaest tisua lopova, moda bi spasilo ivote jednome milijunu urednih, za budunost dragocjenih
Nijemaca. Ipak, i to pripada graanskoj dravnoj politici, koja je, ne trepnuvi ni okom, izruila milijune krvavom zavretku
na bojnom polju, dok se na deset ili dvanaest tisua narodnih izdajnika, pekulanata, izrabljivaa i prevaranta gleda kao na
nacionalnu svetinju i time otvoreno proklamira njihovu nedodirljivost. ovjek ne zna to je u ovom graanskom svijetu vee,
budalatina, slabost i kukaviluk ili skroz naskroz profukano povjereneje. To je doista jedna klasa Sudbinom predodreena
za propast, koja na alost sa sobom u ponor povlai i cijeli narod.
Godine 1923. stajalo se pred potpuno istom situacijom kao i 1918. Sasvim svejedno o kojoj se vrsti otpora radilo, prva
je pretpostavka uvijek bila odvajanje marksistikog otrova iz naeg narodnog tijela. Po mom je uvjerenju, prva zadaa prave
mein kampf
241
nacionalne vlade bila traiti i nai snage, koje bi bile odlune marksizmu najaviti unitavajui rat, i ovim snagama osloboditi
put; njihova je dunost bila, ne oboavati gluposti o miru i redu u trenutku u kojem vanjski neprijatelj zadaje domovini
najunitavajui udarac, a iznutra vreba izdaja iza svakog ulinog ugla. Ne, jedna stvarno nacionalna vlada je tada morala
eljeti nered i nemir, ukoliko bi u tom meteu moglo doi, i dolo bi, do konanog principijelnog obrauna s marksistikim
smrtnim neprijateljem naega naroda.
Izostane li to, tada bi svaka pomisao na otpor, potpuno svejedno koje vrste, bila ista glupost.
Takav obraun, od pravog povijesno svjetskog znaaja ne odrava se prema shemi nikakvog tajnog savjetnika ili
neke^tare, isuene ministarske due, nego prema vjenim zakonima ivota na ovoj Zemlji, koji jesu i ostaju borba za ivot.
Moglo se uoiti, da je iz najkrvavijih graanskih ratova esto izrastalo elino, zdravo narodno tijelo, dok je iz umjetno
stvorenih mirnodopskih stanja ee nego jednom, smrdjelo do neba. Tako bi se 1923. morali poduzeti najbrutalniji zahvati,
kako bismo se domogli bjelouki, koje su derale nae narodno tijelo. Uspije li to, tada bi pripremanje aktivnog otpora imalo
smisla.
Tada sam vrlo esto derao grlo do promuklosti i pokuavao, barem takozvanim nacionalnim krugovima pojasniti to je ovoga
puta u igri, i da bi ponovljenim pogrekama iz 1914. i nadalje stvar bezuvjetno zavrila kao 1918. Stalno sam ih molio, da
Sudbini dadu slobodan hod, a naem pokretu mogunost obrauna s marksizmom; ali sam propovijedao gluhim uima. Oni su
sve shvaali bolje ukljuujui i efa obrambenih snaga, dok se nisu nali pred najbjednijom kapitulacijom svih vremena.
Bio sam svjestan do sri, da njemako graanstvo stoji na kraju svoga poslanja i nije vie pozvano ni za kakvu
zadau. Gledao sam tada kako se sve ove stranke, vie iz konkurentske zavisti, svaaju s marksizmom; bez ikakve ozbiljne
namjere da ga unite; iznutra su se svi ve odavno pomirili s raspadom domovine, a ono to ih je pokrenulo bila je jedino
velika briga da i sami sudjeluju na karminama. Samo su se jo za to borili.
U to vrijeme - to esto otvoreno priznajem - osjeao sam najdublje divljenje prema ovjeku juno od Alpa, koji u
vruoj ljubavi prema svome narodu nije paktirao s unutarnjim neprijateljima Italije, nego je svim sredstvima i nainima teio
njihovom unitenju. Ono to e Mussolinija uvrstiti meu velikane ove Zemlje, je odlunost da Italiju ne dijeli s marksizmom,
i to je unitio internacionalizam kako bi od njega spasio domovinu.
Kako se bijedno i patuljasto, nasuprot njemu, ine nai njemaki, takoer dravnici, i kako se neko mora guiti od
gaenja, kada si ove nule s najnepristojnijom uobraenou dozvoljavaju kritizirati tisuu puta bolje od sebe; i kako je bolno
misliti da se to dogaa u zemlji, koja je jo prije jedva pola stoljea, smjela Bismarcka nazivati svojim voom!
Ovakvim graanskim stavom i zatitom marksizma, bila je 1923., ve od samog poetka, odluena Sudbina svakog
ruhrskog otpora. Htjeti se boriti protiv Francuske sa smrtnim neprijateljem u vlastitim redovima, bila je ista ludost. Ono to
se tada inilo, mogla je biti samo opsjena, uvedena da bi u Njemakoj mogla malo zadovoljiti nacionalni element, umiriti
uzavrelu narodnu duu, ustvari je namagariti. Ako su ozbiljno vjerovali u to to su inili, morali su ipak spoznati, da se
snaga jednog naroda ne nalazi u prvom redu u njegovu oruju, nego u njegovoj volji, i da prije nego se pobijedi vanjskog
neprijatelja, on mora biti uniten u vlastitoj nutrini; inae, teko onome kome borba ve prvoga dana ne daruje pobjedu! Kad
bi samo sjena poraza dotakla nutrinu neosloboenog naroda, razbila bi njegovu snagu otpora i protivnik bi postao konani
pobjednik.
To se ve tada, u proljee 1923., moglo predvidjeti. Nije upitan vojni uspjeh protiv Francuske! Jer da je rezultat
njemakog djelovanja u odnosu na francuski ruhrski napad, bilo unitenje marksizma iznutra, bio bi ve time uspjeh na naoj
strani: Njemaka, osloboena smrtnog neprijatelja svoga opstanka u budunosti, stekla bi snage koje vie nikakav svijet ne bi
mogao uguiti. Onoga dana, kada se u Njemakoj raspadne marksizam, pui e zauvijek nai okovi. Jer nikada u naoj povijesti nismo
bili pobijeeni snagom naih protivnika, nego uvijek vlastitim porokom i neprijateljima iz naeg vlastitog tabora.
Da se tada njemako dravno vodstvo nije htjelo odluiti na takvo herojsko djelo, moglo je, prema smislu, zaista ii
samo prvim putem, naime, ne initi nita, nego pustiti stvari da teku kako teku.
Ali, u tom velikom trenutku samo je nebo njemakom narodu darovalo jednog velikog ovjeka, gospodina Cunoa.
On ustvari nije ni bio dravnik i politiar ni po zanimanju, a jo mnogo manje po roenju, ve je predstavljao jednu vrstu
politikog pribora, koji je bio potreban za obavljanje odreenih zadaa; inae, on je, ustvari, vie bio vjet trgovakim
poslovima. Prokletstvo za Njemaku, jer je ovaj politizirajui trgovac i politiku vodio kao privredno poduzee pa je prema
tome usmjeravao i svoje djelovanje.
Francuska je okupirala Ruhrsko podruje; ega ima u Ruhrskom podruju? Ugljena. Dakle, Francuska je okupirala
Ruhrsku oblast radi ugljena? to je za gospodina Cunou bilo prirodnije od pomisli na trajk, kako Francuzi ne bi mogli dobiti
ugljen, zbog ega e, prema miljenju gospodina Cunoa, jednoga dana sigurno napustiti Ruhrsku oblast, zbog nerentabilnosti
ovog poduhvata. Tako je otprilike teklo razmiljanje ovog znaajnog, nacionalnog, dravnika, kojemu se dozvoljavalo
da govori svojem narodu u Stuttgartu i u drugim mjestima i kojemu se ovaj narod blaeno divio.
Za tajk bi naravno bili potrebni marksisti, jer su u prvom redu morali trajkati radnici. Dakle, bilo je potrebno
ujediniti radnike, (i ti su u mozgu jednoga takvog dravnika uvijek istoznani s marksistima) u zajedniki front s ostalim
Nijemcima. Stvarno se morao vidjeti tadanji sjaj ovih graanskih, stranako - politikih pljesnivaca, u pogledu jedne
adolf hitler
242
tako genijalne parole! Istovremeno i nacionalna i genijalna - konano su sada imali ono to su u svojoj unutarnjosti sve
vrijeme i traili! Pronaen je most k marksizmu, a nacionalnim je varalicama sada omogueno da s teutonskim izrazom
lica i nacionalnim frazama isprue estitu ruku internacionalnim izdajnicima zemlje. I ovi su je urno prihvatili. Jer kao
to je Cuno za svoj jedinstveni front trebao marksistike vode, tako su marksistike vode trebale Cunoov novac. Time se
pomoglo obim stranama. Cuno je dobio svoj jedinstven front sastavljen od nacionalnih brbljivaca i internacionalnih varalica,
a internacionalne su varalice, uz dravnu plau, mogle sluiti svom uzvienom borbenom poslanju, tj. razoriti nacionalno
gospodarstvo i to ovaj put ak na dravni raun. Besmrtno miljenje, da se plaenim generalnim trajkom spasi nacija, u
svakom je sluaju parola, s kojom se oduevljava i najravnoduniji nesposobnjakovi.
Da se jedan narod ne oslobaa molitvom, ope je poznato. inili se to ljenarenjem, to bi tek moralo biti povijesno isprobano. Da je
tada gospodin Cuno umjesto poticaja na plaeni generalni trajk ovaj jedinstveni front iskoristio kao osnovu, i od svakog
Nijemca zahtijevao dva dodatna radna sata, tada bi se lopovluk ovog jedinstvenog fronta sam od sebe ugasio ve treeg dana. Narodi se
ne oslobaaju ljenarenjem, ve rtvama.
Jasno je da ovaj takozvani pasivni otpor, kao takav, nije dugo trajao, jer je samo ratno potpuno neupuen ovjek
mogao uobraziti, da e okupatorske vojske moi uplaiti tako smijenim sredstvima. Samo je to moglo dobiti smisao akcije,
koja je kotala milijarde i bitno pripomogla ruenju nacionalne valute do temelja.
Naravno da su se Francuzi u trenutku unutarnjeg smirenja, u Ruhrskom podruju mogli udomaiti, pa su u otporu
vidjeli samo korisno sredstvo, kojim su se mogli posluiti. Od nas su u ruke dobili najbolje recepte kako tvrdoglavo civilno
stanovnitvo privesti razumu, ako svojim ponaanjem ozbiljno ugroava okupacijsku vlast. Kako su samo prije devet godina
munjevito protjerali belgijske frankomanske parije, a civilnom stanovnitvu objasnili ozbiljnost poloaja, kad je njemakoj
vojsci pod njihovim djelovanjem zaprijetila opasnost nanoenja ozbiljnih teta. Kako je pasivni ruhrski otpor doista bio
opasan, okupatorske su trupe u nepunih tjedan dana, lakoom igre, ovoj cijeloj djejoj nepodoptini priredile straan kraj.
Na kraju se uvijek postavlja pitanje: to uiniti kada protivniku pasivni otpor konano pone ii na ivce i on protiv njega
poduzme surovu krvavu fziku silu. Treba li se tada odluiti i dalje pruati otpor? Ako da, tada se mora, lake ili tee,
pomiriti s najkrvavijim progonima, pa se onda dolazi tamo, gdje bi se dolo i aktivnim otporom - naime pred borbu. Zbog
toga, svaki takozvani pasivni otpor ima smisla samo onda, ako iza njega stoji odlunost da ga se u sluaju nude nastavi
otvorenom borbom ili malim prikrivenim ratom. Openito uzevi, svako je takvo hrvanje vezano s uvjerenjem o moguem
uspjehu. Opsjednuto utvrenje, koje je neprijatelj nemilosrdno napao, koje je prisiljeno, kao zadnju nadu, predati i pomone
ete, praktino se i samo predalo. To se dogaa posebno onda, ako u jednom takvom sluaju umjesto sigurne smrti, branitelja
privlai siguran ivot. Sve se snage obrane naglo rue, kad se posadi zaplijeni tvrava uvjerenja o moguem osloboenju.
Stoga bi i pasivni otpor u Ruhru, svojom zadnjom dosljednou koju bi mogao i morao posjedovati ako doista eli
biti uspjean, imao samo onda smisla, ako bi iza sebe imao izgraen aktivan front. Tada bi se iz naeg naroda moglo izvui i
ono neizmjerljivo. Kad bi svaki Westfalac znao, da zaviaj ima vojsku od osamdeset ili sto divizija, naili bi Francuzi na otro
trnje. Uvijek se vie ljudi spremno rtvovati za uspjeh, nego za praznu nesvrhovitost.
Bio je to klasian sluaj koji je nas Nacionalsocijaliste prisilio da protiv jedne takozvane nacionalne parole zauzmemo
najotrije stajalite. To smo i uinili. Tih me mjeseci nisu manje napadali ljudi, ije se cjelokupno nacionalno uvjerenje
sastojalo u mjeavini gluposti i vanjskog privida; svi su samo uzvikivali, jer su podlegli ugodnom golicanju to iznenada i bez
opasnosti mogu i nacionalno djelovati. Na ovaj sam, od svih najbjedniji, jedinstveni front, gledao kao na najsmjenije prikaze,
a i povijest mi je dala za pravo.
Kad su sindikati priblino napunili svoje kase Cunoovim novcem, a pasivni otpor doao u poloaj da iz lijene obrane
prijee u aktivni napad, crvene su hijene u trenu izbile iz nacionalnog ovjeg krda i postale opet ono to su oduvijek i bile.
Gospodin Cuno se bez buke i vike povukao svojim brodovima. Njemaka je bila bogatija za jedno iskustvo, a siromanija za
veliku nadu.
Do kasnog ljeta, mnogi asnici, i to sigurno ne najloiji, nisu mogli u sebi vjerovati u takav sramni razvitak. Svi su
se oni nadali, ako ne i otvoreno, ono ipak potiho, da su izvrene sve pripreme, kako bi ovaj najbezobrazniji francuski napad
mogao dovesti do preokreta njemake povijesti. I u naim je redovima bilo mnogih koji su bar vjerovali u carsku vojsku. Ovo
je uvjerenje bilo toliko ivo, da su mjerodavno odreivali djelovanje i obrazovanje bezbroj mladih ljudi.
Kad je nastupio sramni lom i kad je uz rtvovanje imovine u milijardama i ivotima tisua mladih Nijemaca - koji su
bili dovoljno naivni i glupi da vjeruju obeanjima carskih voa - dolo do kapitulacije na takav obeshrabrujui sramni nain,
buknula je pobuna protiv takve vrste izdajstva naeg nesretnog naroda, svjetskim plamenom. U milijunima glava iznenada je
sinulo uvjerenje, da bi samo radikalno uklanjanje itavog vladajueg sustava moglo spasiti Njemaku.
Vrijeme nikada nije bilo zrelije nego u tom trenutku, kada se gorkim krikom molilo rjeenje, jer se na jednoj strani
oitavala gola izdaja domovine, dok je na drugoj, narod bio gospodarski preputen umiranju od gladi. Kako je sama drava
pogazila sve zakone o vjeri i nadi, ismijala graanska prava, prevarila milijune svojih najvjernijih sinova, milijunima drugih
pokrala i posljednji gro, nema vie nikakvog prava oekivati od svojih pripadnika bilo to osim mrnje. A ova mrnja prema
narodnim varalicama i varalicama domovine, ve je tako i tako silila na pranjenje. Na ovom mjestu upuujem na zakljunu
mein kampf
243
reenicu moga posljednjega govora na velikom sudskom procesu u proljee 1924.:
Suci ove drave, mimo nas mogu osuditi zbog naeg tadanjeg djelovanja, povijest, kao boica vie istine i boljeg
prava, ovu e presudu s podsmjehom rastrgati i sve nas osloboditi krivnje i pogreaka.
Ona e zahtijevati privesti pred sud sve one, koji su danas u posjedu moi, a gaze pravo i zakon, koji su na narod
vodili u nevolju i pokvarenost i koji u nesrei domovine, cijene vie vlastito Ja od ivota cjeline.
Ne elim na ovom mjestu iznositi i slijediti one dogaaje koji su vodili 8. studenom 1923. i koji su ih zakljuili. Ne
elim to zbog toga, jer si time ne obeavam nita korisno za budunost i jer prije svega nema svrhe otvarati rane koje su danas
jedva zacijelile; jer nema svrhe govoriti o krivnji ljudi koji su moda u najdubljem kutu svoga srca ipak voljeli svoj narod i
koji su samo promaili zajedniki put, ili se na njemu nisu razumjeli.
Sto se tie zajednike nesree nae domovine, danas ne elim vrijeati, ili izdvojiti, one koji e jednoga dana u
budunosti ipak stvoriti veliki jedinstveni front, koji e u srcima istinski vjernih
Nijemaca stajati iznad zajednikog fronta neprijatelja naega naroda. Jer znam, da e jednom doi vrijeme, kada e ak i oni
koji su bili protiv nas, osjetiti strahopotovanje prema onima koji su za svoj njemaki narod otili kobnim putem smrti.
Ovih esnaest junaka kojima sam posvetio prvi tom mojega djela, elim i na kraju drugoga, dovesti pred oi
pristalicama i borcima naega nauka, kao one junake, koji su se pri najbistrijoj svijesti rtvovali za sve nas. Oni moraju
nepostojane i slabe neprekidno opominjati na ispunjenje njihovih dunosti, dunosti koje su i sami u najboljem uvjerenju
dosljedno ispunjavali do kraja. A meu njih, elim ubrojiti i onoga ovjeka, koji je svoje najbolje ivotno djelo posvetio
naem narodu, u stihu i mislima, a na kraju i djelom:
Dietricha Eckarta
adolf hitler
244
ZAKLJUAK
Dana 9. studenog 1923. u etvrtoj godini svoga postojanja bila
je Nacionalsocijalistika njemaka radnika stranka uguena i zabranjena na cijelom podruju carstva. Danas, u
studenom 1926. ponovno je pred nama slobodna u cjelokupnom carstvu, jaa i iznutra vra nego ikada ranije.
Svi progoni pokreta i njegovih pojedinanih voa, svi grijesi i klevetanja, nita im nisu mogla nauditi. Ispravnost
njihovih ideja, istoa njihovog htijenja, spremnost za rtve njihovih pristalica, uinili su ih, nakon svih dosadanjih pritisaka,
jaim nego ikada do sada.
Ako oni u svijetu nae dananje parlamentarne korupcije sve vie razmiljaju o najdubljem biu svoje borbe i ako se osjeaju
istim utjelovljenjem vrijednosti rase i osobe, i prema tome se ravnaju, oni e na osnovu skoro matematike zakonitosti
jednom odnijeti pobjedu svoje borbe. Tono tako, kao to Njemaka mora neophodno dobiti pripadajui joj poloaj na ovoj
Zemlji, ako bude vodena i organizirana prema istim naelima.
Drava koja se u stoljeu rasnog trovanja posveuje njezi svojih najboljih rasnih elemenata, mora jednoga dana
postati gospodarom Zemlje.
To pristalice naega pokreta nikada ne smiju zaboraviti, ak ako ikada budu morali veliinu rtve mogueg uspjeha,
zamijeniti straljivom nagodbom.
Posjetite nas na internetu
NSDAP/AO
NOVA EUROPA
DER STRMER
I PREUZMITE BESPLATNE NACIONALSOCIJALISTIKE
PUBLIKACIJE NA HRVATSKOM JEZIKU