Baron de Montesquieu

Roen je 1589. godine, a umro 1755. godine. Bio je poznat i zbog spisateljske sposobnosti. Godine 1728. izabran je u Academie Francaise, a 1730. u Royal Society. Iako je njegova povijesna knjiga Razmiljanja o uzrocima veliine i dekadencije Rimljana takoer dobro primljena, njegovo je filozofsko remek-djelo bilo Duh zakona koje je napisao 1748. godine. Iako je djelo postiglo veliki uspjeh, takoer je doivjelo i brojne kritike, a Monteskjeu su upuene prijetnje da e ga izbaciti sa Sorbonne i iz Biskupske skuptine. Duh zakona je meu priznatijim klasicima politike filozofije. U tom djelu na Monteskjea je utjecao Lok (i Makijaveli) to se tie politikih teorija, i Dekart u podruju metodologije. Razliite sisteme vlasti Monteskje klasificira prema njihovim konstituivnim naelima. U demokratskoj republici to je naelo vrlina, u aristokratskoj republici umjerenost, u monarhiji ast, a u despotskoj tvorevini/tiraniji strah (despot i diktator su srodni pojmovi).

Meutim, osim osnovne metafizike pozadine njegove politike teorije, Montesquieuova najutjecajnija teza bila je teza o razdvajanju vlasti. To je doktrina kako tri funkcije dravne vlasti zakonodavna (koja utvruje politiku), izvrna (koja provodi politiku) i sudska (koja primjenjuje zakone) moraju biti strogo odvojene, tako da svaka moe sluiti kao nadzor ostalih. Moraju biti razdvojene ne samo samo pravno i u svojim organizacijama ve i drutveno; dakle, svaka vlast povezuje se s drugim drutvenim staleom. Izvrna je vlast monarh, zakonodavnu, u dva doma, zastupa aristokracija i buroazija, a sudsku svaki i nijedan stale. Na taj nain vlasti su prirodno uravnoteene, a svaku provjeravaju druge dvije. Njegovo se vienje djelomino temelji na ustavnoj strukturi Engleske 18. vijeka, meutim, mislilo se da je tu strukturu on idealizirao. Premda je Monteskje djelomino elio opravdati jaanje aristokratije protiv zadiranja monarhije i puana u njena prava te, iako je mislio da je aristokratska ustavna monarhija najbolji sistem vlasti, itekako je imao utjecaja na oblikovanje Ustava SAD. (Knjiga 100 filozofa)