Fragmentacija crnogorske orske i vokalne tradicije kao pogrean vid scenske primjene Posmatrajudi orsku, a samim tim i vokalnu

crnogorsku batinu, kao i njihovu scensku primjenu kao najedi vid prezentovanja iroj javnosti, primijetna je velika fragmentacija elemanata koji zapravo ine crnogorsku igru u najirem smisliu. [1] U ovom lanku du se osvrnuti na igru crnogorskih Brda kao i Stare Crne Gore koja se u najvedoj mjeri primjenjuje na scenama kao reprezent crnogorske tradicije, tj. autentike. Kako je vrlo malo radova koji sublimiraju igru na kvalitetan nain i primjena igara je uslovljena terenskim istraivanjima. To je prvi problem koji nikako nije zanemarljiv, a i Ministarstvo kulture Crne Gore je donijelo jedan akt kojim se predvia dobijanje dozvole/sertifikata za istraivanje, to je po mom miljenju vrlo ispravno. Ovo govorim iz razloga dugogodinjeg terenskog rada pri kojem sam se susretao sa istraivaima koji na teren idu totalno nepripremljeni, bez osnovnih upitnika, sa ved formiranom slikom o tome kako je nekada bilo, a sve u cilju scenske postavke pronaenog na terenu. Dalje, obrada materijala uz konsultacije sa etnokoreolozima/muzikolozima esto se preskae i samim tim dobijamo nepouzdane podatke. Ovdje se praktino sudaraju dva interesa : nauni i scenski (u smislu postavljanja novih koreografija pod platom istraivanja). U nekom drugom lanku du kritiki govoriti o dosadanjim radovima koji se bave tradicionalnom orskom igrom, a sad bih ukazao na neke anomalije po kojima crnogorske igre zauzimaju nerealno mjesto u svijetu folklorizma tj. prikaza igara na sceni.[2] Naime, igru crnogorskih Brda, Stare Crne Gore i Stare Hercegovine nikada nije pratila instrumentalna svirka. Izuzetak su igre koje dolaze pod uticajem Srbije i Bosne ( kukunje, ikino kolo, Oj, Jusufe, lale moje i sl.) mada su se i one, prema mojim istraivanjima esto izvodile uz pjesmu koja svojom melodijom podsjeda na melodiju koja se svira na instrumentu prlikom izvoenja tih igara u krajevima iz kojih su prele u crnogorski repertoar. Ulazedi kontekstualno u kraj XIX i XX v., gotovo stoprocentno se orska igra prati vokalno dakle pjesmom. Nain pjevanja je iz glasa, u glas, i pripada starijem sloju pjevanja, esto je netemperovan, a u sluajevima kada smo imali grupe koje su zajedno pjevale vie godina, dvoglas je bio gotovo obavezan. Pojava pjevanja na bas u ovim krajevima se srede u tek nekoliko primjera iju autentinost tek obraujem, ali se ved sada moe redi da to nije bilo uobiajeno ili je nestalo ved u svom zaetku (raseljavanjem stanovnitva, modernizacijom i prestankom okupljanja na sjednicima i igrankama). Sakupljajudi literaturu o ovoj tematici, naiao sam na frapantan podatak da je ogroman broj pjesama prikupljenih terenskim radom sauvan i objavljen !? Meutim, o scenskoj primjeni tog materijala nema ni pomena. U vodedim ansambilima se moe uti tek nekoliko napjeva. Mogu da konstatujem da je nepoznavanje literature ( da ne kaem notnog pisma) jedan od razloga za neprimjenu grae. Zatim, jo vanije : mnogo pjesama pripada starijem dvoglasnom pjevanju, to opet iziskuje potrebu nekog dobrog muzikog pedagoga u pripremi grupa za izvoenje tog materijala. Sada nam se problem jasnije definie i postaje, naalost, mnogo vedi. Ruralnost pjesama i igara nije funkcionalno iskoritena u umjetnikom smislu ved se stie utisak kod vodedih crnogorskih ansambala da je neki vid sramote nastupiti sa tom graom na festivalima. Na stranu to to je uivo veoma teko za izvoenje. Smatram da je ovo potpuno pogreno, jer mnogi narodi i umjetnici bi voljeli da imaju tako bogatu vokalnu tradiciju, i umjeli bi da je iskoriste na pravi, afirmativan nain. Kultoroloki i identitetski plus bi bila primjena tog materijala u ansamblima kao,

naalost, jedinim nosiocima tog identiteskog elementa ouvanja tradicije. Meutim, nije li sluajno slijedede: ansambli koji izvode crnogorske igre uz vokalnu pratnju sa stilski tanom igrom primjerenoj datoj oblasti su ansambli koji najmanje putuju i najmanje prezentuju Crnu Goru i njenu batinu!? Zato je to tako ? Da li se Crnogorci stide svoje batine ? Naravno da ne, ali mislim da je poenta u maskiranju igre za evropske festivale. Ponovo, potpuno pogreno. Evo i zato : jedan od zadataka scenskog prikaza sa folklornim sadrajem jeste da gledaoca vrati u prolost, u vrijeme koje kontekstualno odgovara upotrebi nonje u kojoj se djelo izvodi. [3] Naravno, postoje i drugi motivi prilikom vede stilizacije netradicionalnom tehnikom igranja i pjevanja, ali o njima kao i motivima za takvo izvoenju mogu govoriti kolege koje se tim bave. U prvom sluaju, nije cilj osavremeniti staru igru ved je prikazati onakvom kakva je ona bila, sa vrlo malim scenskim interevencijama ili bez njih. Nikako igrati kolo na kolu u svakoj mogudoj prilici i uniformisati sve igrae/ice u istu nonju sa istim ukrasima. Potom, pratnja crnogorskim igrama u oblastima koje ovaj lanak obrauje, kao to sam pokazao, bila je pjesma. Meutim, na sceni je pratnja vokalno instrumentalna, pri emu su pjesme na glas harmonizovane i obraene gotovo do neprepoznatljivosti. Kao jo jedan vid nepravilne fragmentacije, imamo promjenu pratioca igre.Crnogorsko kolo prate sami igrai/ce ( po dvojica sa krajeva, samo djevojke, vie njih koji znaju pjesmu, svi igrai/ce i sl.), a pomau im ponekad u pjevanju i oni oko kola koji ne igraju. Ali, uvoenjem orkestra kao pratnje mijenja se sve. Mi vie ne pratimo nau igru ved smo zavisni od sviraa. Takoe, prate nas instrumenti koji vedinom nikad nijesu bili u upotrebi u ovim krajevima. Potom, skakanje para u kolu (skoke, skakanje po crnogorski i sl.) u gotovo svim terenskim primjerima je nezavisno od takta/ritma pjesme koja se pjeva u kolu, dakle pokreti i obrazac skakanja nijesu uvijek odreeni i nijesu u ritmikom skladu sa pjesmom. Njihova ritmika odreenost prema pjevanju je novijeg datuma, i vjerovatno je vezana za poetke muzikog obrazovanja Crnogoraca na dvoru knjaza Nikole kada se i mnogo komponuje na narodne teme, a pod patronatom stranih obrazovanih muziara, eha. Ipak, pjesma i igra u vedini crnogorskih krajeva, naroito sela, ostala je gotovo nepromijenjena. Samo smo je mi, izgleda, zaboravili ili se je postieli Ovaj lanak ima jasan cilj a to je revitalizacija crnogorske igre i pjesme u svom starom obliku, primjerenom izrazu tradicionalno. Poruka ansamblima je da porade na pjevakoj tehnici, konsultuju strunjake i obavezno u svoj repertoar uvrste crnogorsku igru samo uz vokalnu pratnju. Posebno se ovo odnosi na ansamble iz Podgorice koji imaju vie finanasijskih sredstava i mogudnosti. Potom, imam moralnu obavezu prema lanovima ansambala iz Bjelopavlida, Pluina, abljaka, Grblja i Kolaina koji su poslednji nosioci crnogorske orske i vokalne tradicije.[4]elio bih da im i drava omogudi to vie nastupa u cilju predstavljanja prave neiskvarene za potrebe scene i festivala, crnogorske pjesme i igre. Time bi se i velika vokalna batina sauvala i u ovom, u dananjem vremenu, neophodnom obliku za prenoenje. Ne treba dozvoliti da nas na festivale pozivaju zbog kola na kolu. Svojim uspjehom du smatrati dan kada nas budu pozvali zbog nae pjesme i autentinosti u nainu izvoenja. Iskreno vjerujem da sam ovim prilogom podstakao nek druga razmiljanja, a sve u elji da, u okviru svojih mogudnosti, doprinesem pravilnom i tanom izvoenju crnogorskih igara i pjesama. Davor Sedlarevid, Dipl. vasp. trad. igre

[1] Crna Gora nije etnokoreoloki podijeljena, a podjela koja mi se, prema istraivanjima, ini najrealnijom, mada je jo uvijek nedovoljno terenskih argumenata za to jeste podjela na Staru Crnu Goru, Primorje ( sa podgrupama), Brda i Staru Hercegovinu, Krajinu kao i oblasti naseljene albanskim ili stanovnitvom iskljuivo islamske vjeroispovijesti (ovdje je zaista vrlo malo podataka ali ono to je meni poznato jeste da bi se podgrupa mogla formirati na nacionalnoj osnovi s obzirom na postojanje i primjenu igara u narodu u okviru jedne etnike grupe). Napominjem da je ovo samo ideja, ne i zvanina podjela. [2] Termin folklorizam nije do kraja definisan, ali u ovom sluaju ga tretiram kao prikaz tradicionalnog stvaralatva na sceni, najire. [3] O velikom problemu u primjeni crnogorske nonje nekom drugom prilikom. [4] To su ansambli za koje pouzdano znam da batine tradicionalni, stari oblik igre i pjesme, a ukoliko sam nekog izostavio izvinjavam se i ispravidu greku prvom prilikom.