You are on page 1of 36

Marin Muskardin niramree@gmail.

com

Sociologija kulture - - Skripta za etvrti kolokvij - -

Posveeno svima kojima na licu sja komadi rajskog neba kada svoju njenost nesvjesno pokazuju pomou osmijeha...

(Franco Crespi_Sociologija kulture)

3. Kultura kao struktura na poimanje kulture u suvremenoj sociolokoj teoriji duboko je utjecala strukturalistika teorija francuskoga kulturnog antropologa Claudea Levi-Straussa dvije etnografske ekspedicije Amazonija i Mato Gross djelo Tuni tropi na Levi Straussovu su teoriju utjecali Durkheim, Mauss, kulturnoantropoloka kola Franza Boasa, Robert Lowie, Alfred Kroeber Ferdinand de Saussur promatra jezik kao skup fonema (zvukova) i znakova (odnos izmeu govora i predmeta), koji je neovisan i izvanjski pojedincu: kao kolektivna institucija jezik se namee pojedincima, koji ga sami ne mogu ni stvoriti ni mijenjati Toku u kojoj se spajaju statiki moment jezika, kao neovisnog kolektivnog proizvoda, i dinamiki i kreativni moment govora, koji nastaje iz svakodnevne uporabe jezika, de Saussure izdvaja u distinkciji izmeu langue i parole Jezik je skup lingvistikih navika koje pojeincu omoguuju da razumije i da ga razumiju, i kao takav on je drutveni proizvod koji se ne moe svojevoljno mijenjati, dok se u govoru, kao sjedinjenju zasebnog oblika i konkretnog zanenja, jezik uvijek iznova realizira na individualan nain Iako priznaje jednaku vanost jeziku i govoru, Saussure je svoju panju poklonio iskljuivo jeziku, polazei od arbitrarne naravi jezinog znaka, odnosno od injenice da skup oznaitelja (signifiants ili akustike slike), koji tvore jezik, nema nikakvu nunu objektivnu vezu sa znaenjima (signifis ili pojmovi) U stvarnosti, jezini sustav nije statian, ve se stalno mijenja, te stoga treba voditi rauna i o njegovoj dijakronijskoj dimenziji Roman Jakobson binarna opozicija, metafora, metonimija temeljni su pojmovi i u Levi-Straussovoj strukturalistikoj teoriji Dijakronijske preobrazbe se pojavljuju kao epifenomeni koji se mogu svesti na stanovite jednostavne i postojane kategorije sinkronijske naravi Fenomen identifikacije grupe ljudskih bia s nekom biljkom ili ivotinjom, karakteristian za totemizam, tumai se kao skup pravila za imenovanje grupa i enidbenu razmjenu, zasnivanu na podudarnosti ili nepodudarnosti raznih totema (Levi-Strauss). Na isti su nain, elementarne strukture srodstva zasnovane na pravilima koja odluuju o enidbenim razmjenama i sustavu rodbinskih odnosa. Ta pravila osiguravaju cirkulaciju ena u drutvenoj sredini, zamjenjujui bioloki sustav krvnosrodnikih odnosa s drutvenim sustavom saveza Univerzalno pravilo par excellence koje se nalazi u osnovi egzogamne razmjene, odnosno brane razmjene izmeu razliitih drutvenih grupa, jest tabu incesta koji zabranjuje seksualne odnose meu krvnim roacima S gledita sociologije kulture, ogranienje strukturalistike teorije sastoji se u tome to ona promatra kulturu samo u njezinim objektivizacijama, kao neto od samog poetka dano, bez mogunosti da se zahvate procesi nastajanja kulturnih oblika u njihovim materijalnim uvjetovanostima i u njihovom odnosu s proivljenim iskustvom i drutvenim djelovanjem Strukturalizam to ga je Levi-Strauss razvio unutar etnologije, utjecao je na brojne suvremene socioloke teorije, meu njima i one Louisa Althussera i Michela Foucaulta

4. Kultura i drutveno djelovanje Max Weber, Georg Simmel, Wilhelm Dilthey Weber drutvo promatra kao rezultat djelovanja pojedinaca, ali naglaava da je djelovanje, osim to ga pokreu interesi, uvijek usmjereno zajednikim vrijednostima i kulturalnim znaenjima, koje neizbjeno treba uzimati u obzir kako bi se razumjelo drutveno djelovanje Weber Protestantska etika i duh kapitalizma U slinom smjeru Simmel ocrtava odnos izmeu kulture i drutvene dinamike u terminima uzajamnog utjecaja. Sustavi ideja dubinski usmjeravaju drutveni ivot i same ekonomske odnose, kao to ovi posljednji mogu utjecati na sustave ideja i stilove i ivota Polazei od pogleda Webera i Simmela, autori frankfurtske kole, osobito Adorno i Horkheimer, razvili su svoju kritiku racionalizma prosvjetiteljskog tipa i masovne kulture Polazei od svog koncepta intenacionalnosti svijesti, odnosno od injenice da nema ina svijesti koji nije upuen na neki specifini predmet, Husserl dri da se ljudsko iskustvo temelji na organizacijskoj aktivnosti svijesti, poevi od izvorne intersubjektivnosti, odnosno od injenice da se subjekti kao takvi od samog poetka konstituiraju u meusobno uzajamnom odnosu Heideggerova egzistencijalna analitika s druge strane podvlai da bivstvovanje u svijetu prethodi osvijetenosti subjekta: individualna aktivnost konstituiranja vlastite zbilje nije ista stvaralaka aktivnost nego nastaje ve unutar svijeta znaenja koji se prenosi jezikom i kulturnom tradicijom Termin hermeneutika, koji je u davno doba oznaavao tehnike tumaenja pisanih tekstkova, upuuje upravo na injenicu da se svaka svijest razvija kao tumaenje koje polazi od podrazumijevanja, odnosno od kulturoloki ve posredovanog konkretnog povijesnog konteksta Budui da je svako razumijevanje oblik tumaenja povezan s konkretnim povijesnokulturnim kontekstima i susret razliitih interpretacija, cjelokupni se spoznajni proces zbiva unutar jezika, koji se pojavljuje kao ukupna funkcija posredovanja svih specifinih oblika iskustva i kao neprevladivi horizont (Gadamer)

4.1. Simbolika interakcija Pokuaj da se pokae bliska veza izmeu kulturalne dimenzije i drutvenog djelovanja karakterizira teorije obuhvaene nazivom simboliki interakcionizam, koji je skovao Herbert Blumer oslanjajui se na stajalita Georgea Meada i drugih William Thomas je posebno smatrao da za tumaenje drutvenog djelovanja nije vano poznavati stvarne podatke o nekoj situaciji koliko subjektivne percepcije, vjerovanja i uvjerenja na osnovi kojih drutveni akteri tumae situaciju u kojoj se nalaze Charles Horton Cooley isticao vanost slika to ih pojedinci imaju o sebi i drugima analizirajui unutarnju dinamiku primarnih grupa, odnosno onih grupa s odnosima izravnog i personaliziranog tipa (obitelj, grupa prijatelja, susjedski odnosi, itd.) Cooley je primijetio da su proivljena iskustva u takvim grupama imala odluujuu vanost za nain na koji su individue percipirale same sebe i druge, kao i cjelokupne drutvene odnose Max W. Wundt osniva psihologije naroda

Dimenzija simbolike komunikacije poprima u Meadovoj teoriji temeljno znaenje, utoliko to se ona nalazi u osnovi procesa oblikovanja samih subjektivnih osobnosti (Self), mentalnih formi (Mind) i drutvene organizacije (Socitey) Za Meada, kao i za Durkheima, drutvo kao totalitet prethodi pojedincu, no ono je prije svega fenomen komunikacije znaenja i sinmbola koja se ostvaruju posredstvom jezika Kritizirajui biheviorizam, koji promatra samo izvanjska ponaanja pojedinca u terminima podraaj-odgovor Mead dri da su izvanjski i unutarnji stavovi s psiholokog motrita meuovisni: odnosi pojedinac-svijet moraju se promiljati osloncem na jedinstvenu zajedniku strukturu Za Meada je najelementarniji izraz komunikacije odnos koji se oituje u gesti U gesti dolazi do izraaja interakcija zasnovana na uzajamnoj prilagodbi izmeu dvaju ili vie pojedinaca, unutar zajednikog podruja smisla. Gesta je istodobno i promotrivi izvanjski i unutarnji stav koji, oslobodi li se kao reakcija na podraaj, nema intenacionalan karakter Refleksivna dimenzija gesta izraava i znaenje, postaje simbolom odreene namjere, pretvara se u jezik Geste postaju znaenjskim simbolima kada kod pojedinca koji ih ini implicitno potiu istovjetne odgovore koje one eksplicitno potiu, ili se smatra da ih potiu, kod pojedinaca na koje su usmjerene Pojedinci, oslanjajui se na poopenog drugog, konstituiraju svoj identitet i preuzimaju drutvene uloge koje usmjeravaju njihovo djelovanje, ali budui da su obdareni refleksivnou i miljenjem, oni mogu autonomno graditi druga znaenja i stvarati nove oblike simbolike komunikacije Mead pojedinac je istodobno drutveni proizvod i aktivna snaga proizvoenja drutvenih struktura Glavni se Meadov doprinos sociologiji kulture sastoji u tome to je znao pokazati blisku povezanost izmeu intersubjektivnog djelovanja i kulturalnih oblika Goffmanova teorija promatra subjektivnost velikim dijelom kao proizvod drutvene interakcije u kojoj sve veu vanost zadobivaju simbolika pravila i strukture U Goffmana je zapravo subjekt shvaen kao puka maska drutvenog teatra: pojedinac nije drugo do glumac koji igra neki lik, ija je uloga u raznim situacijama odreena obrascima drutvenog ponaanja Psihobiologija pojedinca se razmatra kao skup osjeaja i matarija, strahova i nada, koji predstavlja takorei bezoblinu sirovinu za bilo koju ulogu zadanu drutvenim zahtjevima: pojedinac je puka spona na koju se privremeno vezuje proizvod nekog kolektivnog djelovanja Za Meada se sebstvo konstituira putem drutvenih interakcija i simbolike komunikacije, no ono zadrava aktivnu narav u dijalektici izmeu Ja i Mene i u refleksivnoj dimenziji. Kod Goffmana, meutim, Sebstvo vie nije relativno autonoman uzrok, ve puka tvorba neke pozornice, ono zapravo nema ishodite u osobi subjekta, ve u sloenosti pozornice i njezina djelovanja, jer ga generiraju znaajke lokalnih dogaaja podlonih interpretaciji svjedoka Relativni kontinuitet Sebstva ne poiva na nekoj unutarnjoj strukturi, ve na institucionaliziranom kontekstu kao interaktivnom sustavu u kojemu subjekt igra odreenu ulogu spram javnosti Goffmanovo odbijanje svakog pozivanja na psiholoku ili egzistencijalnu dimenziju subjekta pridaje premonu funkciju dimenziji komunikacije kao autonomnog sustava koji pojedinac povremeno koristi u odnosu na zahtjeve drutvenog prizorita

Definicije situacije, koje jame predvidljivost uzajamnog djelovanja, rituali, pravila (dobrog odgoja, konverzacije, profesionalnog ponaanja) utemeljujui su elementi drutvene stvarnosti koje lanovi drutva, budui da ih konstituira simboliki poredak, nastoje odrati kako bi se izbjegle nesigurnosti, neredi ili nasilna ponaanja Goffman i pojavu devijacije od pravila, bez ikakve aktivne dimenzije subjektivnog tipa, promatra kao ponaanje izazvano konkretnom situacijom: ponaanje mentalnih bolesnika tumai se polazei prije svega od karakterisitika i zahtjeva psihijatrijske ustanove Goffmanova teorija je, s obzirom na problem odnosa i kulture drutva, pretjerano redukcionistika i jednodimenzionalna

4.2. Konstrukcija drutvene zbilje Analize znaenjskih struktura drutvenog svijeta, koje je proveo austrijski filozof i sociolog Alfred Schutz, karakterizira, naprotiv, bogatiji teorijski obzor s obzirom na pitanje odnosa drutvenog djelovanja i kulture Schutza osobito zanimaju procesi kojima se oblikuju znaenjska iskustva i odnos djelovanja i smisla Schutz zamjera Weberu to je znaenjsko djelovanje pojmio prvenstveno u odnosu na model ciljano racionalnog djelovanja, izjednaavajui znaenje pripisano odreenom nainu djelovanja s motivom tog djelovanja. Weber ne problematizira dovoljno odnos djelovanje-znaenje, ve postojanje znaenja pretpostavlja kao neupitnu injeninu datost Schutz, naprotiv, dri da se treba pitati kako znaenja nastaju, te da u pripisivanju znaenja valja praviti razliku izmeu djelovanja kao tijeka i izvrenog ina, izmeu smisla sadranog u proizvoenju i smisla sadranog u proizvodu, ili drugim rijeima, izmeu smisla djelovanja za onoga tko vri i smisla tog djelovanja za onoga tko ga promatra, odnosno izmeu samorazumijevanja i heterorazumijevanja Schutz, slijedei Bergsona, naglaava vanost vremenske dimenzije djelovanja: znaenje nekog djelovanja moe se, naime, mijenjati ovisno o tome pozivam li se na ljudska bia s kojima imam neposredno iskustvo na mom sadanjem drutvenom okoliu (Umwelt obitelj, kolege s posla, prijatelji); na moje suvremenike openito (Mitwelt); na moje prethodnike (Vorwelt) ili na one koji e doi poslije mene (Folgwelt) Schutz je, oslanjajui se na Husserlov pojam intenacionalnosti, djelovanje shvatio kao rezultat bliske veze izmeu ina i znaenja. Znaenje kao subjektivni smisao, ima svoje izvorite u djelatnoj intenacionalnosti subjektivne svijesti Razumijevanje unutarnjih tokova svijesti uvijek je zapravo nuno podreeno analizi izvanjskih tokova (ponaanja, izraza, gesta, jezika, itd.) koji posreduju tu svijest Schutz razvija svoju analizu znaenjskih struktura drutvenog svijeta i procesa koji upravljaju njihovim uoblienjem Temelj drutvenog svijeta jest intesubjektivni odnos koji sjedinjuje pojedine lanove odreenog drutva Pojedinci od svog roenja prebivaju u prethodno oblikovanom drutvenom svijetu kao zajednikom okoliu koji omoguuju drutvene odnose Schutz preuzima pojam svijeta ivota (Lebenswelt) koji je Husserl deinirao kao vladavinu izvornih oiglednosti, odnosno kao svijet zdravog razuma i neposrednog iskustva koji prethodi svakoj refleksivnoj spoznaji i svakoj znanstvenoj teoriji U drutvenom svijetu odnos s drugime uvijek je posredovan ve kodificiranim modelima znaenja, odnosno tipizacijama djelovanja (obrasci ponaanja, vrijednosti,

1. 2. 3.

4.

pravila, itd.) koje se, kao skup tipinih iskustava, usvajaju putem drutvene komunikacije, odnosno jezikom, praktinim primjerima, poduavanjem, itanjem i tome slino Schutz ne uspijeva dati primjeren odgovor na problem odnosa izmeu slobode subjekta i strukturalnih uvjetovanosti Priznajui da je kultura zajedno s biolokim konstantama, tvorbeno ukljuena u oblikovanje ljudskog bivstvovanja, tako da se ono moe smatrati sociokulturalnim proizvodom, Berger i Luckmann ipak naglaavaju injenicu da su drutveni akteri istodobno stalni proizvoai kulture i drutvenih oblika Drutvene su institucije, kao objektivizirana ljudska aktivnost ili sedimentacija kolektivnog iskustva, oduvijek imale povijesnu dimenziju Razine legitimacije mogu biti razliite: rjenik koji se koristi za ozanaavanje srodstva legitimira strukturu srodstva, jer u tom sluaju legitimacija je ukljuena u sam rjenik (brati) obrasci koji objanjavaju neki sustav znaenja (poslovice i ope moralne maksime) eksplicitne teorije koje neki institucionalni sektor legitimiraju kao splet diferenciranih spoznaja (objanjenja usredotoena naa opravdavanje nekih obiaja, primjerice inicijacijskih obreda) simboliki univerzumi, odnosno univerzumi ukupnosti znaenja koji razne sektore institucionalnog poretka objedinjuju u jedinstvenu strukturu globalnog domaaja (teorije ljudske prirode i smrti, teorije povijesti i politike, kozmoloke teorije, itd.) Goffmanova sociologija, i fenomenoloki inspirirana sociologija Schutza, Bergera i Luckmanna inaugurirale su, takorei, novu fazu analize kulturnih oblika

4.3. Interpretativne procedure Ameriki sociolog Harold Garfinkel zajedno s Aaronom Cicourelom glavni je predstavnik discipline koju je sam prozvao etnometodologija Tim se nelogizmom, inpiriranim drugim terminima koji su ve u opticaju (etnobotanika, etnofiziologija, etnofizika) eli naznaiti da se nova forma analize bavi batinjenim spoznajama zdravog razuma (etno) koje pojedinci koriste (metodo) kako bi praktiki definirali i odredili svoju drutvenu zbilju (Garfinkel) Izravno se oslanjajui na husserlovski pojam svijeta ivota ili okolnog svijeta Alfreda Schutza, Garfinkel smatra da je stav sociologa spram drutvene zbilje slian praktinom stavu svakog drugog lana drutva, jer drutveni znanstvenik uvelike crpi batinu zdravog razuma kako bi definirao i protumaio tu stvarnost Razlikujui predmet i sredstva istraivanja, druga su dva etnometodologa, Don H. Zimmerman i Melvin Pollner, smatrali da se ono to tvori pravi predmet znanstvenog ispitivanja ne smije brkati s pojmovnim instrumentima ili sredstvima zdravog razuma, kako bi se u danom drutvenom kontekstu protumaio neki fenomen Kao to je ve pokazao Schutz, sociolog, budui da nije neposredno ukljuen u promatranu situaciju, mora zauzeti kritiki stav prema nainu na koji konkretnu situaciju predoavaju i objanjavaju oni koji u njoj ive Osnovna Garfinkelova veza kae da su aktivnosti kojima lanovi drutva proizvode i ureuju situacije organiziranih svakodnevnih odnosa identine postupcima koje lanovi koriste kako bi ih uinili 'objanjivima' (accountables) Postupci objanjavanja (accounts) su kontingentna i kontinuirana realizacija, odnosno oni u svakodnevnom zdravorazumskom ivotu poprimaju status dogaaja, utoliko to opisuju i organiziraju neku stvarnost koju pojedinci smatraju injeninom

datou, uzimajui zdravo za gotovo svoju kompetenciju za postizanje tih realizacija, koja na kraju ovisi upravo o njima Analize interpretativnih postupaka otjelovljenih u proizvodnji drutvene zbilje i interaktivnim praksama potvrivanja tih postupaka moraju voditi rauna o refleksivnosti, to e rei, u tom posebnom znaenju, o ve ranije spomenutoj okolnosti zbog koje su aktivnosti identine postupcima koji ih namjeravaju objasniti, kao i indeksiranosti (indexicallity), odnosno o injenici da se svako znaenje moe razumjeti samo u odnosu spram posebnog konteksta u kojemu je proizvedeno Interiorizacija zajednikih pravila ustanovljena je kao uvjet na kojemu poivaju uzajamno povjerenje i predvidljivost, nuni za uspostavu interpretativnog obrasca i sigurnosti glede znaenja pojedinanih dogaaja i posebnih situacija ini se da Garfinkel u svojim empirijskim istraivanjima vie preferira termin prakse nego termin pravila Etnometodologija openito analizira situacije mikrosociolokog tipa (meusobni odnosi u malim grupama ili u organizacijama, analize slubenih dokumenata koji razotkrivaju kriterije etiketizacije, izvanredne situacije, granini sluajevi, itd.)

4.4. Proizvodnja drutva Teorija koja, na crti tradicije povezane s Maxom Weberom i Marxom, najveu vanost pridaje pitanju djelovanja jest teorija francuskog sociologa Alaina Tourainea Ona od samog poetka zagovara stajalite protivno i Parsonsovom strukturalnom funkcionalizmu i teorijama individualistikog tipa: Smisao nekog djelovanja ne svodi se niti na prilagodbu aktera nekom manje ili vie institucionaliziranom sustavu drutvenih normi, ni na operacije duha koje sadri svaka aktivnost Touraine zapravo nastoji pokazati sloenu artikulaciju dinamike drutvenih veza u njihovu odnosu s raznim strukturalnim oblicima i raznim nainima kulturnog izraza Za Tourainea vrijednosti, modeli i kulturna pravila opstaju samo ukoliko su doista ozbiljeni u djelovanju, koje se njima ne samo rukovodi, nego i pridonosi njihovoj proizvodnji Drutvo se prvenstveno temelji na drutvenom djelovanju: Drutveni poredak nema nikakvog jamca metasocijalnog, religijsko, politikog i ekonomskog tipa i on je u cjelini proizvod drutvenih odnosa Opa pretpostavka Tourainove analize jest da se smisao drutvenog djelovanja ne treba objanjavati svijeu aktera ili situacijom u kojoj se on nalazi, ve drutvenim odnosima u koje je akter ukljuen. Odatle i zahtjev da se utvrde razni oblici drutvenih odnosa, razlikujui ih jedne od drugih Na prvoj razini Touraine razlikuje tri opa podruja: povijesnost, koja se tie determinacije to je vri samo drutvo, sredstva namijenjena proizvodnji drutva: tu je rije o opim kulturnim usmjerenjima koja oznaavaju smisao povijesnog procesa u njegovoj cjelini; sustav povijesne akcije, koji obuhvaa skup posebnih drutvenih i kulturnih usmjerenja preko kojih povijesnost vri svoj utjecaj na funkcioniranje drutva; klasne odnose, koji se tiu okoline u kojoj se odvija borba za kontrolu povijesnosti i sustava povijesnog djelovanja Na drugoj razini Touraine razlikuje: sustav politikih odluka (koji naziva i institucionalnim ili politikim sustavom); sustav drutvene organizacije i drutvene pokrete Na razini povijesnosti, posebno se razmatraju drutveni i kulturni modeli opeg tipa, na osnovi kojih se organizira neko drutvo. Povijesnost je ponajprije stvaranje nekog

spoznajnog modela i stoga rezultat odmaka spram konkretne dinamike drutvenih odnosa Na razini sustava povijesnog djelovanja, sposobnost osvjetavanja povijesnosti drutvene prakse postie se oblikovanjem stanovitog kulturnog modela kao slike kreativnosti povijesne akcije koja, u krajnoj analizi, nadzire kategorije drutvene prakse Taj sustav definiraju tri para opreka: pokret-poredak, koji pokazuje kako je promjena drutva neodvojiva od njegovog poretka; usmjerenja-resursi, ako su resursi materijalni i bioloki uvjeti djelovanja, usmjerenja su skup varijabli kulturnog modela koji utjee na tip drutvene organizacije; kultura-drutvo, pokazuje da je drutvena zbilja istodobno i kultura i oblik drutvenog ostvarenja Na razini klasnih odnosa dolaze do izraaja mehanizmi kojima vladajua klasa kontrolira kulturni model. Ona se, s jedne strane, pojavljuje kao drutveni izraz kulturnog modela, a s druge, tim se modelom slui kako bi uspostavila svoju vlast Podreena je pak klasa ona koja, iako ukljuena, ne upravlja odjelotvorenjem kulturnog modela: ona se poziva na kulturni model protivan privatnoj aproprijaciji istoga od strane dominantne klase Na razini institucionalnog sustava Touraine pravi razliku izmeu ideologije vladajue klase, institucionalnog ili politikog diskursa, i pravne retorike Kompleksna Touraineova analiza nedvojbeno pridonosi uvidu da se kultura bez obzira na svoju autonomnu dimenziju, ne moe shvatiti kao jedinstveni sustav, ve kao skup diferenciranih obrazaca, s razliitim artikulacijama i funkcijama, ovisno o razmatranim druvenim kontekstima

4.5. ivotni stilovi, drutvene razlike, strukture Teorijsko stajalite, koje se nastoji smjestiti na podjednakoj udaljenosti od strukturalizma i subjektivizma, razvio je francuski sociolog Pierre Bourdieu On tvrdi da treba izbjei i objektivistiku iluziju, koja drutvene strukture poima kao autonomnu realnost izvana nametnutu drutvenim akterima, ne vodei rauna o procesima koji generiraju strukture polazei od iskustva i djelovanja subjekta, i subjektivistiku iluziju koja pojedincima pripisuje apsolutnu slobodu, ne vodei rauna o materijalnim i kulturnim uvjetima koji ograniavaju i usmjeravju njihovo djelovanje arite susreta izmeu djelovanja i kulture Bourdieu oznaava pojmom habitusa Pojam polja, koji koristi i Touraine, u Bourdieuovoj teoriji poprima specifiniju analitiku funkciju, jer on doputa uvaavanje strukturalnih, kulturalnih i subjektivnih elemenata koji meusobno djeluju unutar odreenog konteksta, oivotvorujui procedure kojima se gradi neki posebni oblik drutvene zbilje Bourdieu drutveni prostor poima kao podruje odnosa uspostavljenih prvenstveno na osnovi triju temeljnih dimenzija: kapitala kao skupa stvarno iskoristivih resursa i moi (ekonomski, kulturni, socijalni kapital); posebne strukture koju poprima kapital, vremenske evolucije dviju prethodnih dimenzija Drutveni je prostor apstraktna jednadba, motrite drutvenih aktera i drutvenih znanstvenika, koje povezuje sve sastavnice drutvenog svijeta Bourdieu je prije svega analizirao procese proizvodnje i reprodukcije socio-kulturnih znaenja Dok on u svom djelu Reprodukcija posebno analizira obrazovne sustave i procese putem kojih se prenose kulturni obrasci, u knjizi Distinkcija. Drutvena kritika ukusa, on pokazuje utjecaj kulturne potronje na definiciju klasa i klasnih odnosa

Bourdieu definira ukus kao sposobnost prosuivanja estetskih vrijednosti Grosso modo, tri razine ukusa odgovaraju trima razliitim obrazovnim razinama i trima drutvenim klasama: legitimni ukus, odnosno sklonost umjetnikim djelima koja se smatraju vrhunskima (Bachova umjetnost fuge, Bruegelovo i Goyino slikarstvo) raste s razinom obrazovanja i najuestalija je meu dominantnim klasama; prosjeni ukus, koji preferira nia djela visokih umjetnosti (Rapsodija u plavom ili Maarska rapsodija, Utrillovo slikarstvo) najei je meu srednjim klasama; te popularni ukus, sklon lakoj glazbi ili tradicionalnoj, popularizacijom obezvrijeenoj glazbi (Verdijeva Traviata) i drugim slinim oblicima umjetnosti, najei je meu pukim klasama Identitet individualnih i kolektivnih subjekata gradi se na osnovi preuzetih obrazaca, to je osobito vidljivo u fenomenu stigme, odnosno u injenici da se odreeni pojedinci, nasuprot drugima, karakteriziraju na negativan i iskljuiv nain: idov, homoseksualac, crnac. U tom sluaju, drutveni subjekti koji su predmet stigme, prisiljeni su boriti se za povoljniji sustav klasifikacije Giddens razvija teoriju o dvojakom karakteru strukture, promatrajui je kao dimenziju koja istodobno odreuje djelovanje i njime je na neki nain odreena Giddens u biti razlikuje tri pojma: strukturu, koja predstavlja skup pravila i resursa, ili sklopove (sets) odnosa promjene, organiziranih kao svojstvo drutvenog sustava; sustav, kao skup odnosa koji se reproduciraju izmeu aktera i koletiviteta, organiziranih u normalne drutvene prakse; te strukturaciju, kao skup uvjeta koji vladaju kontinuitetom ili preobrazbom struktura i time reprodukcijom drutvenih sustava

4.6. Strategije djelovanja i definicije kompetencije Bourdieuove i Giddensove teorije znaajno su utjecale na daljnji razvoj sociologije kulture koja se, kako u Europi tako i u Sjedinjenim Dravama, osobito od sedamdesetih godina, afirmirala kao posebna disciplina. Nove su teorije openito stavile naglasak na konstitutivnu ulogu kulture u oragnizaciji strategija djelovanja i definiranju raznih kompetencija na osnovu kojih se oblikuju razna podruja znaenja Studija Kultura u akciji: simboli i strategije amerike sociologinje Ann Swidler polazi od kritke pojma vrijednosti kao orijentacije djelovanja Ona naime dri da je pojam vrijednosti kakvog su koristili Weber i Parsons neprikladan za objanjenje djelovanja Prema Ann Swidler, kulturni obrasci to su ih pojedinci stekli u svom drutvenom kontekstu prevladavaju u njihovim aspiracijama i odnosima prema vrijednostima i odreujui su s obzirom na ponaanja koja oni odlue usvojiti Pojedinci mogu dijeliti zajednike aspiracije, ostajui meutim duboko razliiti glede naina na koji njihova kultura organizira ukupnost obrazaca ponaanja Za Ann Swidler kultura nije jedinstven sustav koji na konkretan nain pokree djelovanje, ve, naprotiv, svaka kultura sadri simbole, rituale, prie i razne, ponekad i meusobno suprostavljene obrasce djelovanja Pozivajui se na istraivanje o kulturi ghetta Ulfa Hannerza, Swidler predlae da se kultura promatra kao kutija alatki (tool kit) odnosno repertoar, ili skup resursa, iz kojih svaki akter odabire razliite elemente kako bi izgradio pravce svoga djelovanja Pojam vrijednosti, kao i pojam interesa, prema Ann Swidler, od male su koristi u objanjavanju djelovanja, jer oba pojma naglaavaju jedinice djelovanja promatrane kao izdvojeni inovi

Djelovanje, naprotiv, treba promatrati kao slijed sekvenci ili, kao kod Bourdieua, u terminima strategije djelovanja Pod strategijom Swindler ne misli na svjesnu zamisao usmjerenu na postizanje nekog cilja, ve na opi nain organizacije djelovanja koji doputa postizanje odreenih ciljeva. Kulturu se moe smatrati upravo kutijom iz koje treba uzimati orua za izgradnju tih strategija Swindler analizira odnos izmeu kulture i strukture na osnovi razlike izmeu stanja stabilnosti i stanja nestabilnosti, ili promjene Razdoblja drutvene promjene su razodoblja i kojima se oblikuju ideologije U situacijama koje obiljeava stabilnost, kultura i struktura istodobno su meusobno i stopljene i odvojene Ann Swidler sociologija kulture treba nastojati utvrditi one aspekte kulturne batine koji imaju trajne uinka na djelovanje, naine na koje drutveni akteri doista koriste kulturu i koje posebne povijesne promjene oslabljuju utjecaj odreujuih kulturnih oblika, promiui pojavu drukijih oblika Luc Boltanski i Laurent Thevenot preuzimajui neke pretpostvke Bourdieuove teorije, kao i neke pretpostavke etnometodologije i analitike filozofije jezika, svoju panju prije svega posveuju analizi pravila definiranja kompetencije i prouavanju procedura kojma se konstruira znaenje nekog djelovanja i omoguuje identifikacija tog istog djelovanja U tekstu O opravdanju, Boltanski i Thevenot doista analiziraju procedure kojima se gradi uobiajeni smisao pravde, situacije u kojima se otvaraju rasprave o pravdi, odnosno situacijama u kojima pojedinci prisvajaju razliita naela opravdanja kako bi obrazloili i eventualno usuglasili svoja gledita U tekstu O ljubavi i o pravdi kao kompetenciji, Boltanski je pak analizirao situacije u kojima se kriterij pravde zamjenjuje naelom ljubavi, agap, darivanja i odricanja od raunice, ali i situacije koje iziskuju prokazivanje nepravde i zahtjeve za obeteenjem Ope kategorije raznih zajednikih kulturnih svjetova omoguuju konstrukciju analitike reetke, zasnovane na principima koordinacije, na kriterijima pripisivanja statusa i definicije dostojanstva osoba, na simboliki posredovanoj konstrukciji materijalnih i duhovnih predmeta, na formulama ulaganja, na stupnju oiglednosti predodaba, itd. Prema Wuthnowu, sociologija kulture mora napustiti problem znaenja, koji je usko povezan s vidokrugom individualistikog tipa, i prouavati kulturu ne u terminima subjektivnih i idealiziranih svjetonazora, udaljenih od ponaanja, ve kao formu samog ponaanja i kao njegov opipljivi rezultat Naglaavajui procese proizvoenja kulture, Richard Peterson analizira naine na koje drutveni oblici koji upravljaju proizvodnjom kulturnih elemenata (stvaranje kulturalnih formi, njihova distribucija, procesi pouavanja, vrednovanja i ouvanja) utjeu na kulturne sadraje Pretpostavka genetskog gledita, koje je Peterson prihvatio, sastoji se u tome da je kultura kod kojim se drutvene strukture reproduciraju danomice i iz generacije u generaciju Preuzimajui analogiju koju je uspostavio ve Parsonos, Peterson dri kako kultura u sociologiji igra istu ulogu koju genetski kod igra u biologiji Brain predlae da se analiziraju relacijske mree (actors networks), odnosno polja djelovanja koja pridonose kulturnim definicijama moralne vrijednosti ili tehnike uinkovitosti Razliiti primjeri spomenutih teorijskih stajalita pokazuju da sociologija kulture sada naputa velike apstraktne teoretizacije kako bi se izravnije okrenula empirijskoj analizi

naina kojima se kultura neprekidno proizvodi i reproducira unutar drutvenih interakcija 4.7. Kulturalni studiji U razvojnom zamahu sociologije kulture posljednjih godina osobit su odjek, posebno u Engleskoj i Sjedinjenim Dravama, doivjela teorijska promiljanja i istraivanja poznata pod nazivom cultural studies Ta formulacija izvorno potjee iz Centre for Contemporary Cultural Studies i meu njegovim glavnim nosiocima su autori kao to su Richard Hoggart, Raymond Williams i Edward Thompson Kulturalni studiji, koji su poetno krenuli uglavnom od knjievne kritike, postupno su se uspostavili kao neovisna disciplina i oigledno ih pokree snana polemika protiv akademske tradicije sociologije kulture Od osamdesetih godina, nadahnjujui se ponajvie marksistikom tradicijom Gramscija i Althussera, Frankfurtskom kolom i post-strukturalizmom kao i dekonstrukcionistikom filozofijom Jacquesa Derride i dekonstrukcionistikom knjievnom kritikom Paula De Mana kulturalni studiji su se, posebno u Sjedinjenim dravama oblikovali kao izraz progresistikih pokreta Nove ljevice, radikala, feminizma, homoseksualaca i drugih slinih pokreta Glavni predmet analize strukturalnih studija su rodni odnosi, seksualnost, meuetniki odnosi, oblici neokolonijalizma, masovni mediji te popularna i materijalna kultura

4.8. Kulturni sustav i socio-kulturna integracija Margaret Archer svoje promiljanje poinje s ispravnom tvrdnjom da treba razluiti dimenziju djelovanja i dimenziju kulture, utoliko to svaka od njih ima vlastitu autonomiju i stanovitu temporalnu razliitost. Stoga ona predlae distinkciju izmeu kulturnog sustava i socio-kulturne integracije Pod kulturnim sustavom Archer podrazumijeva skup istina i obmana koje su zajednike drutvenim akterima nekog drutva u nekom odreenom povijesnom trenutku Razina socio-kulturne integracije, upravo je razina djelovanja, odnosno konkretnih drutvenih interakcija izmeu pojedinaca i grupa, posredovanih materijalnim i institucionalnim strukturama Slino distinkciji Davida Lockwooda izmeu drutvene integracije svojstvene razini skladnih ili konfliktnih odnosa meu raznim grupama, i sistemske integracije, svojstvene konkretnim ili proturjenim odnosima meu dijelovima drutvene strukture, Archer dri da je distinkcija to je ona predlae metodoloko lukavstvo koje omoguuje da se izbjegne greka proizala iz brkanja kulture i strukture, kao i iz mita o kulturi kao koherentnom simbolikom univerzumu kojemu bi odgovaralo jedinstvo drutvenog sustava Procesi morfogeneze procesi koji dovode do inovativne promjene Procesi morfostaze procesi koji tee ouvanju uspostavljenog poretka Uvjerenje da se kultura i djelovanje (agency) zbivaju u razliitim vremenima doputa Margaret Archer da formulira svoj pogled na kruni odnos djelovanja i strukture: kulturni sustav logiki prethodi socio-kulturnoj akciji, dok socio-kulturna akcija prethodi uvjetima u kojima e se dogoditi preobrazba samog kulturnog sustava Archer prije svega razvija kritiku triju teorijskih stajalita koja smatra prevladavajuima u sociologiji zaokupljenoj odnosom izmeu djelovanja i kulture,

10

1. 2. 3. 4.

tvrdei pritom da sva tri stajalita, iako na razliite naine, zapadaju u greku jednoznanog mijeanja dviju razliitih dimenzija 1. stajalite zbrka odozgo prem dolje (downwards conflation) prevladava u teorijama Pitrima Sorokina, u Parsonsovom funkcionalizmu i strukturalizmu LeviStraussa. Kod tih autora razina kulturnog sustava mijea se s razinom socio-kulturne integracije i smatra se da prva determinira drugu 2. stajalite zbrka odozdo prema gore (upwards conflation) svojstvena je teorijama koje, nadahnjujui se Marxom, smatraju da razina socio-kulturne integracije, odnosno razina drutvenih struktura i odnosa, determinira kulturni sustav 3. stajalite centristika zbrka (central conflation) svojstveno je onim suvremenim autorima koji na eklektiki nain pokuavaju spojiti dva prethodna stajalita kako bi nadili tradicionalnu dihotomiju izmeu subjektivizma i objektivizma, ili izmeu voluntarizma i determinizma, spaavajui poneto od jednog i od drugog Archer razvija svoju rekonceptualizaciju dinamike djelovanja i kulture na osnovi etiriju postulata: meu komponentama kulturnog sustava postoje koherentni logiki odnosi kulturni sustac vri utjecaj uzronog tipa na stupanj socio-kulturne integracije na razini socio-kulturne integracije razvijaju se uzroni odnosi izmeu grupa i pojedinaca na razini socio-kulturne integracije pojavljuju se elaboracije kulturnog sustava koje preinauju u njemu prisutne logike odnose i uvode nove mogue su etiri situacije: kulturna morfostaza i strukturalna morfostaza kulturna morfostaza i strukturalna morfogeneza kulturna morfogeneza i strukturalna morfostaza kulturna morfogeneza i strukturalna morfogeneza

1. 2. 3. 4.

Razliita podruja kulturne proizvodnje 1. Jezik univerzalni oblik simbolikog posredovanja preko kojeg se uglavno, konstituiraju sva razliita podruja znaenja prvotni izvor socijalizacije Durkheim, Mead, Schutz jezik kao konstitutivni element drutvene stvarnosti

Sociolingvistika i sociologija pokazale su ne samo temeljnu ulogu jezika u drutvenoj dinamici ve i utjecaj drutvenih faktora na oblikovanje jezika Wittgenstein gledita atomistikog tipa - pretpostavka o jedinstvu djelovanja i jezika Austin i Searle teorija jezinih inova pokazuje da je izricanje neke reenice jednako izvrenju neke akcije. Tri vrste inova koji se ostvaruju kada se neto kae: 1. lokutivni in sposobnost jezika da opie stanje stvari (npr. Pada kia) 2. perlokutivni in oznaava injenicu da izricanje neke reenice ima odreeni uinak na osjeaje, misli i ponaanje sluatelja (npr. Volim te)

11

3. ilokutivni in ostvaruje se kada se neto tvrdi ili priznaje na osnovi konvencionalnih pravila, to proizvodi i odreeni drutveni uinak (npr. zapovijedi, da tijekom vjenanja) Analiza jezika jedan je od osnovnih elemenata teorije komunikativnog djelovanja Jrgena Habermasa. Charles Wright Mills naglaava konstitutivni karakter jezika miljenje slijedi obrazac konverzacije Analiza diskursa i oblika spontane konverzacije jezini elementi se promatraju zajedno s interaktivnim procesima, s moguim funkcijama konverzacije neformalnog tipa kao izvorom razmjene informacija i uvrivanja integracije raznih grupa i raznih organizacija. - distinkcija izmeu relativno homogenih drutava u kojima su jezine razlike povezane s razlikama intonacije ili sintakse i nehomogenih drutava u kojima su prisutni i brojni dijalekti - teorije klasifikacije

5. KULTURA I DRUTVENE PROMJENE 1. Teorijski aspekti kulturnih promjena i stvaralaka dimenzija U ishoditu kulturne promjene nalaze se temeljne, od poetka isticane znaajke simbolikog posredovanja, koje je istodobno i nuni oslonac drutvenosti i oblik redukcije kompleksnosti Kultura svoju temelju funkciju ispunjava upravo time to se artikulira u formama odreenosti koje su, kao takve, rezultat apsolutizacije znaenja koja su u stvarnosti uvijek djelomina Promjene kulturnih oblika nastaju dakle, ne samo iz potrebe za prilagodbom simbolikih posredovanja novim izvanjskim okolnostima, ve mogu biti i rezultat kreativnosti koja je, izranjajui iz nutrine kulture, sama po sebi ishodite promjene Jedan od obrazaca razumijevanja procesa preobrazbe u znanstvenoj spoznaji predloio je Thomas Kuhn, a temelji se na smjeni normalne i revolucionarne znanosti Heirichove hipoteze mogu biti korisne za tumaenje odreenih situacija promjene, ali one ne zahvaaju sluajeve u kojima promjene moe izazvati pojava doista kreativnih dimenzija u odreenom sustavu znaenja Kao to je primijetio Odo Marquard, ljudski je ivot uvijek prekratak da bi se tek tako, uz neku preinaku, odvojio od onoga to on ve jest i stoga ni jedan ovjek ne moe nametnuti radikalno nova pravila svemu onome to ga se u ivotu tie. Na isti nain Henri Tajfel opravdano ustvruje da nita novo nije mogue stvoriti ako nema neeg starog to se koristi kao kriterij razlikovanja Kada je stupanj odmaka znatno povien tada inovativna dimenzija djelovanja odnosi prevagu nad postojeim simbolikim poretkom te time opravdava koritenje termina kreativnost Albert Hirschmann moe se dogoditi da se prividno neoekivani ideoloki preokreti velikih razmjera formalno potvrde blagim promjenama uvrijeenih obrazaca miljenja, ali nova je varijanta u srodstvu s najrazliitijim vjerovanjima i stavova u njih se utjelovljuje, poraajui posve novi Gestalt (totalitet), tako da bliska spona izmeu starog i novog u konanici postaje gotovo neprepoznatljivom

12

Problem kreativnosti djelovanja nije nov u sociologiji: Durkheimov pojam zanosa, Luhmannov pojam vjerojatnosti nevjerojatnog razina subjekata, drutveno definiranih kao kreativnih, razina odnosa ili konteksta unutar kojih se kreativna iskustva odvijaju; i razina diskursa raznih ukljuenih aktera Znaajan doprinos refleksiji o kreativnoj dimenziji djelovanja sadran je u novijem teorijskom stajalitu njemakog sociologa Hansa Joasa Uviajui da u sociolokoj teoriji djelovanja do sada prevladavala dva modela, teleoloki, inspiriran principima instrumentalne racionalnosti, i normativni, inspiriran principima vrijednosne i normativne racionalnosti, Joans konstatira da oba modela, iako korisna za empirijsko istraivanje, nedovoljno prepoznaju kreativne aspekte individualne i kolektivne prakse jer djelovanje tematiziraju samo kao reproduktivnu aktivnost Joas, protivno svakom determinizmu strukturalistikog ili funkcionalistikog tipa, razvija teoriju demokratizacije problema diferencijacije, uoavajui u suvremenim kompleksnim drutvima rastuu volju drutvenih aktera da u drutvenom poretku prepoznaju djelo vlastite volje Joans posebno dri kako se u suvremenoj kulturi, nadasve zahvaljujui novim drutvenim pokretima, sve vie afirmiraju vrijednosti povezane s ekspresivnou, kreativnou i autentinou

2. Obiljeja kulturnih promjena u suvremenim drutvima 2.1. Samorefleksivnost kulture i relativizam Kao znanost koja analizira odnos izmeu formi simbolikog posredovanja i drutva, sociologija kulture odigrala je vanu ulogu u promjeni naina promatranja kulture, te je istodobno bila posljedica sloenog spoznajnog iskustva to ga je taj proces potaknuo, i jedan od uzroka koji su odredili razvoj tog procesa Promjena stava prema simbolikom poretku, koji su neki suvremeni autori oznaili izrazom lingvistiki preokret, duboko se usjekla u filozofsku i drutvenu misao Kritika logocentrizma, koju danas na razne naine razvijaju filozofi poput Jacquesa Derride ili Richarda Rortya te knjievna kritika dekonstrukcionistikog tipa kakvu je izloio Paul De Man potvruju kako se odustalo od toga da se, makar i putem poetskog jezika, dosegne neiskazivo koje ostaje s onu stranu govora

2.2. Globalna kultura i multikulturalizam Rastua tendencija globalizacije, odnosno oblikovanja svijeta kao globalne cjeline, te irenja globalne kulture Postoje valjani argumenti u prilog tezi da se danas na palnetarnoj razini oblikuje globalna kultura, proizvodei uinke homogenizacije koji nadilaze strukture posebnih drutava. U tom se smislu danas moe govoriti o transnacionalnoj kulturi ili o treoj deteritorijaliziranoj kulturi, ili o irenju kozmopolitskog duha, imajui na umu ubrzane razmjene meu raznim drutvima i injenicu da trenutno sve vei broj osoba dolazi u odnos s vie kultura Problematinu narav pojma globalne kulture u suvremenim su drutvima osobito naglasili fenomeni kulturnog partikularizma

13

Multikulturalizam naelo da u svakom drutvu istodobno postoje razne kulturne grue, spram kojih nijedan kulturni oblik nema legitimnost uspostaviti se kao dominantna kultura Sa stajalita sociologije kulture pitanje multikulturalizma moe se ponajprije promatrati kao rezultat narasle svijesti o vanosti kulture, odnosno poveanog stupnja njezine samorefleksivnosti te odatle proizale relativizacije i krize apsolutnih temelja, koje smo ranije istaknuli kao obiljeja suvremenog doba Filozof i politolog kanadskog podrijetla Charles Taylot opravdano je naglasio kako se u osnovi problema multikulturalizma nalazi zahtjev za priznanjem blisko povezan s dimenzijom identiteta Prema Tayloru, dvije su promjene u moderno doba pridonijele isticanju teme identitetpriznanje: prvu, s jedne strane, dugujemo propasti drutvenih hijearhija koje su svojedobno tvorile osnovu asti shvaene kao rezultat tovanja nekog kodeksa ponaanja, usko povezanog s drutvenim poloajem, a s druge strane, progresivnom usponu ideje dostojanstva, koja upuuje na zajedniku prirodu svih graana; drugu dugujemo afirmaciji sve izrazitijeg individualistikog poimanja identiteta krajem 18.st Na njega se nadovezuje tematika autentinosti koja, preko Rousseaua i Herdera, naglaava dunost svakog pojedinca da ozbilji nain bivstvovanja koji mu je najsvojstveniji, svoju neponovljivu jedinstvenost Razvile su se dvije razliite koncepcije: s jedne se strane iz ideje dostojanstva rodila politika univerzalizma koja istie istovjetno pravo na priznanje svih lanova drutva, koje se smatra jednakima; s druge je strane ideja autentinosti dovela do politike razlike koja afirmira pravo na priznanje vlastite posebnosti Prva je koncepcija u osnovi liberalne teorije jednakosti prava koja nadasve tei ukazati na zajednike ciljeve koji utemeljuju drutvenu solidarnost, zanemarujui razlike; druga je pak u osnovi naela multikulturalizma i oprezna je prema definiciji zajednikih ciljeva te zahtijeva autonomiju zasebnih opredjeljenja Dok je prva koncepcija otvorena perspektivi jedinstvene homogene kulture kao izraza univerzalno zajednikih vrijednosti, u kojoj bi kulturne razlike na kraju bile prevladane, druga zagovara pravo na jednako priznanje mnotva posebnih kultura Ideja multikulturalizma dovela je u krizu i pojam tolerancije, koja dominantnim kulturama nalae snoljiv stav prema manjinskim kulturama ini se da jednako priznanje posebnih kultura nadasve trai dijaloku dimenziju meu raznim iskustvima i stajalitima Pravo na razliitost, s druge strane, radikalno je dovelo u pitanje i ideju zajednike kulture koja bi bila rezultat stapanja razliitih kulturnih elemenata prema obrascu melting pota (lonca za taljenje) u Sjedinjenim Dravama 50-ih godina, ili nedavno predloenom obrascu mtissagea (mijeanja analognog onome biolokom kod ljudi mijeane rase) Umjesto da pridonosi klimi dijaloga, pokret koji promie jezik politike korektnosti vodi naglaavanju oblika ak i nasilne netolerancije manjina, koje se ne suprostavljaju samo dominantnoj kulturi, ve i meusobno ratuju ini se, dakle, da fenomen kulturnog relativizma u praksi paradoksalno vodi sve naglaenijoj apsolutizaciji partikularnih kulturnih definicija, u posve dogmatskim reformama koje ne prihvaaju propitivanje Karakter redukcije kompleksnosti kada se taj karakter stavi u sredite pozornosti, tada se svaka kultura prije oituje kao skup zasebnih i ogranienih znaenja nego kao nositeljica nesvodivih vrijednosti Kao to je primijetio Jrgen Habermas, ne smije se pasti u zabludu da se odreene kulture ele zatiti pod svaku cijenu, kao da su ugroene bioloke vrste: kad neka

14

kultura postane samorefleksivna ona samo moe novim generacijama prepustiti da je kritiki promatraju i da izaberu meu razliitim tradicijama, ili pak da se zapute prema novim formulacijama Tzvetan Todorov govori o kritikom etnocentrizmu, odnosno o nunom odmaku o vlastite kulture kako bismo se pribliili drugima Poto je uoeno da se univerzalizam ne moe pretpostaviti ili deducirati, Todorov zagovara univerzalizam u kretanju koji omoguuje da se uzajamno zadobije svijest o drugome, tako da moemo mijenjati ono to o sebi mislimo, dok se drugi mijenja zajedno s nama Jedinu apsolutnu vrijednost ovdje zapravo predstavlja samo supostojanje, a univerzalne vrijednosti moralnog tipa valja tek konstruirati u dijalogu doista hermeneutikog tipa Gustavo Zagrebelski istie neophodnost dostizanja afirmacije konstitutivnih naela usredotoenih na to da stvore uvjete mogunosti zajednikog ivljenja, a ne zadae izravnog ozbiljenja odreenog projekta zajednikog ivota

(Haralambos i Holborn_Sociologija teme i perspektive) Strukturalizam Strukturalizam je utjecajan pristup istraivanju kulture, koji je potekao iz lingvistikih teorija U strukturalistikim se pristupima jezik smatra kljuem za razumijevanje drutvenoga svijeta Za strukturaliste je svijet jezini fenomen Vei dio drutvenog ivota odvija se putem jezika koji ga, prema strukturalistikom stajalitu, i oblikuje Strukturalistiki pravac zapoeo je s djelom francuskog lingvista Ferdinanda de Saussurea

Ferdinand de Saussure semiologija Znakovi - Ferdinanda de Saussurea obino se smatra utemeljiteljem semiologije (semiotike) ili znanosti o znakovima - Semiologiju Saussure definira kao znanost koja prouava ivot znakova unutar drutva - Znak definira Saussure kao kombinaciju nekog pojma i zvukovne slike - Znakovi imaju dva dijela - Npr., znak drvo se sastoji od: 1. pojam drveta (vrsta objekta koji nazivamo drvetom) 2. zvukovna slika drveta (psiholoki otisak zvuka) Saussure nadalje upotrebljava rije oznaeno za pojam, a rije oznaitelj za zvukovnu sliku. Oznaeno i oznaitelj zajedniki tvore znak

Odnos izmeu oznaitelja i oznaenoga

15

Saussure je dokazivao da je odnos izmeu oznaitelja i oznaenoga proizvoljan Premda oznaitelj nije ni u kakvoj nunoj vezi s oznaenim, ljudi ne mogu odluivati o tome koje e rijei koristiti da oznae odreene pojmove (pojedinac ne moe nazivati drvo psom, a da ga drugi i dalje razumiju) Znakovi se prenose s koljena na koljeno Saussure komentira kako nijedno drutvo zapravo ne poznaje niti je ikad poznavalo ikakav drugi jezik osim onog koji nastaje kao proizvod naslijeen od prethodnih narataja Zato smatra da su jezici drutveni fenomen koji je zajedniki pripadnicima neke drutvene skupine i koji oni prenose na svoju djecu On je, prema tome, uglavnom nepromjenjiv ima tendenciju da se uvrsti i ne mijenja

Langue i parole - Saussure ne misli da je jezik tek zbirka nepovezanih oznaitelja - Jezik se moe upotrebljavati jedino ako postoje neka pravila koja odreuju kako se razliiti oznaitelji meusobno povezuju da bi prenijeli ideje - Svaki jezik ima strukturu koja se sastoji od gramatikih pravila, rijei, znaenja koja povezuju rijei i tako dalje - Tu ukupnu strukturu Saussure naziva langue - Razlikuje ju od parole, koja se odnosi na aktualnu upotrebu jezika (npr., izgovorene reenice, razgovori u kafiu i u kui) Lingvistika - Za Saussurea, lingvistika ukljuuje ispitivanje parole primjera upotrebe jezika kako bi se razumjelo strukturu jezika ili langue koja se nalazi u temelju - Jezik bi trebalo prouavati kao integriran sustav s vlastitom logikom i strukturom - Saussure istie da ljudi doivljavaju svijet kroz znakove koji imaju odreena znaenja, a ne na izravan materijalni nain Evaluacija - Saussure je praktiki utemeljio dvije discipline, semiologiju i lingvistiku - Norman Fairclough tvrdi da Saussure previe naglaava stupanj u kojem lanovi nekog drutva dijele isti jezik - Fairclough takoer tvrdi da Saussure zanemaruje vanost moi Dick Hebdige Supkultura: znaenje stila Supkultura i stil - Dick Hebdige primijenio je semiotiku kako bi pokuao razumjeti znaenje niza poslijeratnih supkultura britanske mladei - Prema Hebdigeu, mogue je razumjeti znaenje frizure koji su nosili Teddy boys, punkerskih ziherica ili glazbe koju sluaju minkeri (mods) - Svaka je supkultura mladih razvila vlastit stil i svaka se posluila predmetima iz svakodnevna ivota i promijenila im znaenje - Svaka supkultura definira sebe u oporbi matinoj kulturi - Svaka je supkultura spektakularna: ona stvara spektakl i namjera joj je da bude zamijeena Skinheads i mods - Poput Saussurea, Hebdige misli da znaenja nastaju iz unutarnjih sustava razlika

16

Npr., skinheads nose kratku kosu, remenje, kratke i iroke levisice ili hlae, jednobojne prugaste koulje Ben Sherman i ulatene martinsice -> njihova je vanjtina neka vrsta prenaglaene verzije fizikog radnika i izraava imid vrstog mukarca iz radnike klase Mods su se pristojno odijevali, to je izraavalo tenje za drutvenim usponom i pridruivanjem srednjoj klasi -> meutim, njihova odjea i stil veoma su se razlikovali od onih veine pripadnika srednje klase -> njihov stil je izraavao emocionalnu sklonost crncima i ljubav za svijet podrumskih klubova, diskoteka, butika i prodavaonica ploa, koji nije pripadao ispravnom svijetu ugledne srednje klase

Crnake supkulture - Crni su britanski graani takoer razvili zasebne supkulture utemeljene na razlikama i slinostima s drugim stilovima odijevanja. - Prve poslijeratne faze doseljavanja neupadljiva, konvencionalna odjea koja je odraavala njihove tenje da uspiju u Britaniji svijetla vunena odijela, ivopisne kravate, diskretne mantile, konate cipele na vezanje - U 1970-ima razoaranja proistekla iz rasizma i visoke stope nezaposlenosti rastafarijanci britanski su rastafarijanci svoju otuenost od britanske kulture izraavali noenjem jednostavne odjee koja ih je podsjeala na Afriku - Vojna skladita drala su odjeu koja je mogla izraavati zlokoban gerila ik - Kljune teme rastafarijanskog stila bile su otpor dominaciji bjelake kulture i izraavanje crnakog identiteta Punk - Reggae, rastafarijanstvo i s njima povezani stilovi utjecali su na kulturu bjelake mladei, ali njihova veza s crncima unaprijed je iskljuivala veu prihvaenost meu mladim bijelcima - U 70-ima je bjelaka mlade razvila vlastitu supkulturu punk koju Hebdige iscrpno analizira - Hebdige smatra da je punk gotovo ponovno napisao pravila semiologije, mijenjajui u nekim pogledima nain na koji se znakove upotrebljavalo za prenoenje znaenja - Neka je znaenja punk izvodio iz reggaea i rastafarijanstva - Punkeri su preuzeli i dio rastafarijanskog suprostavljanja britanskom identitetu (umjesto afrikom) - Punkeri su se izrijekom obruili na uobiajene predodbe o tome to znai biti Britanac (npr., Anarchy in the UK, God Save the Queen Sex Pistolsa) - Prezirao je komercijalnu glazbu (npr., Alvin Stardust i Gary Glitter), no bili su i kritini i prema umjetnicima (poput Davida Bowiea i Roxy Music) - Punk je napao postojeu glazbenu industriju i pokuao je sruiti granicu izmeu izvoaa i publike - Slavio je amaterizam mnogih punkerskih sastava -> ohrabrivao na osnivanje vlastitog sastava - Iza punka stajao je zahtjev da govori za zanemareno birako tijelo bjelake siromane mladei te elja da se prikae otuenje - Bio je izravan, bezizraajan, neukorijenjen - Za razliku od rastafarijanstva, nije nudio nadu u budunost Punk i kaos - Hebdige komentira da je punkerska supkultura, dakle, na svakoj razini oznaavala kaos

17

Dio toga kaosa ukljuivao je radikalno udaljavanje od naina upotrebe oznaitelja Nisu punkeri samo uzeli obine predmete, ziherice i zahodske lance i pretvorili ih u modne detalje Oni su takoer bili sposobni odijeliti simbole od njihovih konvencionalnih znaenja Kukasti kri koriten kako bi se oznaila odsutnost znaenja

Prakse oznaavanja - Hebdige tvrdi da je konvencionalna semiotika nemona kad je u pitanju znaenje punka, gdje su oznaitelji odvojeni od onog to oznaavaju. - Zato se on slui izrazom prakse oznaavanja kako bi razumio prirodu znakova u punkerskoj supkulturi - Prema ideji prakse oznaavanja, tradicionalni odnos izmeu langue (strukture jetzika) i parole (pojedine uporabe jezika) sada je obrnut. Sada se vie ne misli da je langue vaniji od parole - Znaenje kukastog kria ne potjee vie iz njegova odnosa prema drugim oznaiteljima (rasizam, nacizam) nego iz injenice da taj pojam upotrebljavaju upravo punkeri - Punk je primjer pobjede... oznaitelja nad oznaenim Punk i vladajua klasa - Hebdige sve supkulture smatra oblikom otpora koje proizvode buku alternativan izvor ideja koji se kosi s nastojanjima vladajue klase da stvori dojam drutvenog sklada Evaluacija - Hebdigeov je rad poticajan pokuaj da se razumije znaenje razliitih supkultura i da se semiologija razvije kao socioloko orue Claude Lvi-Strauss strukturalizam, mitovi i srodstvo Strukture - Saussureovi pokuaji da razotkrije temeljnu strukturu znakova i jezika utjecali su na razvoj strukturalizma - Strukturalizam analizira temeljne strukture koje su u ovjekovu miljenju i ljudskim drutvenim skupinama - Antropolog Claude Levi-Strauss prvi je razvio strukturalizam i primijenio ga za razumijevanje, izmeu ostalog, sustava srodstva i mitova - Levi-Strauss smatra da svako ljudsko miljenje i svi oblici drutvenosti imaju stanovitu strukturu - Mitovi drevnih Grka i sjevernoamerikih Indijanaca odraavaju iste strukture - Svi sustavi srodstva temelje se na istim osnovnim strukturama - Razliiti se mitovi ili sustavi srodstva mogu u pojedinostima vrlo razlikovati, no osnovna je struktura ista Srodstvo - Levi-Strauss tvrdi da su fenomeni srodstva istovrsni kao jezini fenomeni - To znai da rodbinski sustavi poivaju na stanovitim zakonima koji vrijede za sve strukture - Prema Levi-Straussu, svi rodbinski sustavi imaju skupove odnosa i, poput jezika, svaki dio tog sustava ima znaenje jedino u odnosu prema drugim elementima

18

(poloaj ene moe postojati jedino ako se stavi u odnos s poloajem mukarca, a poloaj majke moe postojati jedino u odnosu sina ili keri) Osnovna struktura srodstva, po Levi-Straussu, ukljuuje tri tipa obiteljskih odnosa: odnos izmeu brae i sestara, odnos izmeu suprunika te odnos izmeu roditelja i djeteta Uz njih, postoje i avunkularni odnosi izmeu ujaka ili tetke i neaka ili neakinje Ta je temeljna struktura neposredan rezultat univerzalne prisutnosti tabua incesta

Binarne opozicije - Za Levi-Straussa, sustavi srodstva nisu jedini univerzalni aspekti kulture - On tvrdi da je uoio neke binarne opozicije, ili parove suprotnosti, koje strukturiraju svekoliko ljudsko miljenje - Primjeri su tih binarnih opozicija priroda/kultura, mukarac/ena, dobro/zlo - Binarne opozicije katkada uzrokuju proturjeja - Da bi se ta proturjeja rijeila, koriste se mitovi Mitovi - Mnogi mitovi sadre elemente vezane za hranu - Jelo je bitan dio ljudske kulture, a prema Levi-Straussu ljudi konzumiraju hranu na nain povezan s opozicijom priroda/kultura - Sirovu se hranom smatra dijelom prirode (ivotinje jedu hranu u sirovu obliku) - Kuhanjem se hrana pretvara u dio kulture jer time ljudi neto ine hrani - Sljedee bitno pitanje kojima se bave mitovi jest ovjekovo podrijetlo - U mnogim, ako ne i u svim, kulturama vjeruje se da su ljudi autohotna bia, tj. da su prvi ljudi stvoreni autonomno, da nisu potomci majke i oca - To uvjerenja proturjei ljudskom iskustvu, koje pokazuje da se ovjek raa iz spajanja mukarca i ene - Mit o Edipu - Levi-Strauss zakljuuje da mitovi slue kao posredujui entitet izmeu parole (odreenih pripovijesti ili mitova) i langue (osnovnih struktura miljenja i ovjekova mozga) Evaluacija - Dominic Strinati tvrdi da se Levi-Strauss slui vrlo selektivnim dokazima u prilog svojim teorijama - Budui da Levi-Strauss trai dokaze za univerzalne mentalne strukture, njegovi su argumenti redukcionistiki, tj., oni svu kulturu pokuavaju svesti na proizvod vrstih mentalnih struktura - Strinati optuuje Levi-Straussov strukturalizam i za determinizam - Strinati napada Levi-Straussovu tvrdnju da ljudi uvijek misle u binarnim opozicijama

Will Wright struktura amerikog westerna Wright i strukturalizam - Nadahnut Levi-Straussovim strukturalizmom, Will Wright u svojoj knjizi Revolveri sa est metaka i drutvo analizira western filmove -> premda je pisao po LeviStraussovim utjecajem, Wright primjenjuje drugaiji pristup - Prvo, on ne misli da je struktura westerna odraz osnovnih struktura uma

19

Prema Wrightu, westerni odraavaju strukturu drutva u odreenom trenutku, a ne nepromjenjive mentalne strukture -> struktura westerna mijenja se zajedno s promjenama u drutvu Prema Wrightu, likovi u mitovima predstavljaju odreena drutvena naela i prikazuju dramu drutvenog poretka Borba izmeu dvoje ljudi sukob izmeu dobra i zla Drugo, Wright se ne slae s Levi-Straussom da je svekoliko ljudsko miljenje pod utjecajem binarnih opozicija Meutim, Wright se slae da su binarne opozicije od sredinje vanosti za prirodu mitova, a westerne smatra jednom vrstom mita Upotreba binarnih opozicija pojednostavljuje mitove i osigurava prenoenje njihove poruke Wright pristupa analizi strukture westerna i uoava da postoje tri glavna tipa klasini zaplet, prijelazni zaplet i profesionalni zaplet Najvea se pozornost posveuje klasinom zapletu izvornom zapletu iz kojeg su u kasnijem razvoju toga anra nastali drugi tipovi

Klasini westerni Shane - Klasini zapleti prevladavali su u westernima od 1930. do 1955. - Shane je kauboj koji eli pomoi malim ljudima sa farmama koji se ele oduprijeti velikim kaubojima koji ih teroriziraju - Starretove koji su pod pritiskom upoznaje kad se doao napojiti, spaava ih od Rikera, i odlazi kad je izvrio svoju misiju Klasini zaplet - Wright dokazuje kako je osnovi zaplet Shanea zajedniki svim westernima s klasinim zapletom - Wright smatra da klasini zaplet ini 13 elemenata, koji su uvijek prisutni: 1. junak ulazi u neku drutvenu skupinu 2. pokazuje se junakova iznimna sposobnost 3. drutvo i junak su razliiti; junak dobiva poseban status 4. drutvo ne prihvaa junaka u potpunosti 5. izmeu loih i drutva postoji sukob interesa 6. loi su jai od drutva; drutvo je slabo 7. izmeu bandita i junaka vlada vrsto prijateljstvo ili potovanje 8. banditi prijete drutvu 9. junak se bori protiv bandita 10. junak pobjeuje bandite 11. drutvo je sigurno 12. drutvo prihvaa junaka 13. junak gubi ili odbacuje svoj posebni status 1. 2. 3. 4. U tom zapletu Wright uoava etiri glavne binarne opozicije: suprotnost izmeu judi unutar (farmeri) i ljudi izvan (Shane, raneri) drutva suprotnost izmeu dobrog (farmeri, Shane) i loeg (raneri) suprotnost izmeu slabih (farmeri) i jakih (junak, raneri) suprotnost izmeu divljine (Shane) i civilizacije (raneri, farmeri) Zato su klasini westerni imali takve zaplete s takvim suprotnostima? -> Wright ih tumai kao odraz amerikog kapitalizma

20

U doba tih westerna u Americi nije bio popularan big business Veliki biznis (raneri), male tvrtke (farmeri), junaki pojedinac (Shane)

Prijelazni zaplet - Kako se mijenjalo ameriko drutvo, mijenjao se i western - Prijelazni zaplet bio je meufaza - Junak (uvijek mukarac) je insajder koji otkriva da je drutvo iskvareno i zato se odluuje na odlazak u divljinu, meutim, drutvo je uvijek previe jako i na kraju sprjeava bijeg - Prema Wrightu, film Johnny Gitara iz 1954. bio je posljednji western s prijelaznim zapletom Profesionalni zaplet - Nakon 1954. prijelazni zaplet zamjenjuje profesionalni zaplet - Slian je prijelaznom zapletu, s tom razlikom to se junak isprva bavi nekom profesionalnom djelatnou - Prema Wrightu, ta je vrsta zapleta odraavala sve veu vanost tehnokratskih profesionalaca u amerikim korporacijama, koji su osjeali da im zahtjevi tih organizacija previe ograniavaju ivot Evaluacija - Wrightovu radu ne upuuju se optube za redukcionizam i determinizam, za koje se praktiki optuuje Levi-Straussa - Meutim, moda je ipak previe dogmatian kad tvrdi da su neke pripovjedne strukture vezane za odreena razdoblja - Moe se dokazivati da je Wright podcijenio i samu raznolikost westerna - Wright je barem strukturu filmova pokuao povezati s njihovim promjenjivim povijesnim kontekstima; on je taj odnos samo previe pojednostavnio

Postrukturalizam Derrida, Lacan i Foucault - Postrukturalizam je prilino openit izraz kojim se podrazumijeva rad autora poput Jacquesa Derride, Jacquesa Lacana i Michela Foucaulta - Lacan je pod utjecajem psihoanalize i zanimaju ga rodne razlike u poecima ljudske povijesti - Rad Derride temelji se vie na lingvistici i bavi se znaenjem jezika - Foucault se bavi irokim spektrom tema od povijesti zatvora, seksualnosti, ludila, i ire, odnosa izmeu moi i znanja - Svrstavaju se u poststrukuturaliste zato to se u njihovim djelima nalaze neke filozofske slinosti -> smatraju se poststrukturalistima jer su ta djela nastala iz odbacivanja ideje strukture Poststrukturalizam i Levi-Strauss - Poststrukturalisti odbacuju Levi-Straussovo uvjerenje da se u drutvu mogu ustanoviti neke vrste strukture koje odraavaju strukturu ljudskog uma - Takoer, odbacuju marksistiko gledite da drutvo ima stanovite strukture (kakva je klasna struktura) koje oblikuju drutvene odnose - Foucault je, npr., smatrao da je mo/znanje klju za razumijevanje nastanka drutva

21

Jezik, znaenje i subjektivnost - Chris Weedon dokazuje da poststrukturalisti dijele neke temeljne pretpostavke o jeziku, znaenju i subjektivnosti - Naglasak na jeziku nalazi se u Lacanovoj ideji simbolikog poretka, Derridinu razmatranju diffrence i Foucaultovu razmatranju diskursa - Svi se slau da jezik odreuje nain na koji ljudi razumiju drutvo i nain na koji drutvo funkcionira - Weedonovim rijeima: Jezik je ono mjesto na kojemu se zbiljski i mogui oblici drutvene organizacije i njihove vjerojatne drutvene i politike posljedice definiraju i pobijaju - Meutim, poststrukturalisti inzistiraju na tome da jezik odraava ili opisuje neku temeljnu zbilju ili strukturu. Oni dokazuju da jezik stvara zbilju, a nije njezin odraz - Madan Sarup kae da je u poststrukturalizmu, ire govorei, oznaeno degradirano i dominantan je postao oznaitelj - Dok je Levi-Strauss traio znaenja skrivena u mitovima, poststrukturalisti poriu da postoji ikakvo vrsto znaenje - Znaenje nekog teksta ovisi o tome kako ga tumai odreeni itatelj (razliite interpretacije vie itatelja su podjednako valjane) - Kako kae Madan Sarup: Dok strukturalizam dri da je istina 'iza' ili 'unutar' teksta, poststrukturalizam naglaava interakciju itatelja i teksta Poststrukturalistiki feminizam - Premda poststrukturalisti ne misle da se iza znakova i jezika moe nai neku istinu, mnogi vjeruju da su od kljune vanosti odreena znaenja koja postanu iroko prihvaena - Chris Weedon poststrukturalistika feministica - Weedon dokazuje da ishod suenja za silovanje u UK uvelike odreuje znaenje to se pridaje pojmu prirodne pravde i znaenje pripisano rijei silovanje - Chris Weedon kae da se u sudnicama esto prihvaa shvaanje silovanja kao aktivnog iskazivanja muke seksualnosti u sluaju enskog izazivanja - Kao poststrukturalistica, Weedon smatra da raspre o jeziku imaju kljunu drutvenu i politiku ulogu - Promjena prihvaenih tumaenja neke rijei ili znaka moe igrati kljunu ulogu u promicanju vee drutvene pravde - Taj proces moe upotrijebiti Derridinu ideju dekonstrukcije, u kojoj se znaenje znakova razlae i pokazuje kao proturjeno Postrukturalizam i identitet - Uz odbacivanje miljenja da znakovi imaju bilo kakvo vrsto znaenje, postrukturalisti odbacuju i pretpostavku da pojedinci imaju vrst odjeaj tko su osjeaj identiteta - Postrukturalisti se slue idejom subjekta - Weedon i drugi poststrukturalisti dokazuju da pojedinci nemaju jedinstvenu, vrstu i koherentnu predodbu o tome tko su ili osjeaj identiteta. Umjesto toga, njihov se identitet oblikuje putem ukljuivanja u odreene diskurse - Nau subjektivnost oblikuje iskustvo, ali sa samo iskustvo razumije samo u smislu diskursa koji ga okruuju - Poststrukturalizam napada temelje na kojima poiva veina tipova drutvenih znanosti i umjesto toga usredotouje se na fluidno i neutvreno znaenje jezika

22

Uzdrmavi uobiajene pristupe u drutvenoj znanosti, poststrukturalizam je utro put za postmoderne teorije drutva i kulture

Lawrence Grossberg Dekonstrukcija mladosti - Rad Lawrencea Grossberga o promjenjivu znaenju mladosti primjer je poststrukturalistike analize - Ponu li ljudi o mladosti razmiljati na odreen nain, tada e se oni koji sebe smatraju mladima tendencijski ponaati u skladu s tim stajalitima Prakse i diskursi mladih - Grossberg prikazuje tri glavne faze u razvoju diskursa i praksi mladih: 1. nakon industrijske revolucije, diskursi o mladim ljudima bili su vie zaokupljeni pojmom djetinjstva i zrelosti negoli idejom mladosti. Djecu se dralo podalje od rada dok se ne bi ocijenilo da su dovoljno stara da odu iz kole i uu u svijet odraslih. Meutim, kad su ula u potrebnu ivotnu dob, od njih se oekivalo da odmah usvoje nazore odraslih i preuzmu njihove odgovornosti 2. nakon Drugog svjetskog rata naglo je skoila stopa nataliteta tzv. baby boom. Da ne bi dolo do rasta nezaposlenosti, bilo je vano odgoditi ulazak tog narataja na trite rada. Sve vanija postajala je ideja mladosti ili adolescencije kao produljena prijelaznog razdoblja izmeu djetinjstva i odrasle dobi. Mladost se smatralo s jedne strane dobom zabave, dobom u kojemu se moe poduzimati rizike, a na drugoj potencijalnom prijetnjom. U tom su razdoblju mladi uspjeli stvoriti vlastiti prostor i vlastite kulture, posebno one vezane uz rock and roll 3. no stvari su se potkraj 1970-ih poele mijenjati. Te promjene obiljeavalo je lagano prelaenje oznaitelja 'mlade' s rock and rolla na video-kompjutere. Meu mladima nije vie vladao onaj duh pobune i nisu vie bili uvjereni da mogu mijenjati svijet; to je zamijenio cinizam. Mladi su postali upueniji u svijet odraslih i zaokupljala ih je elja da mu se to prije pridrue. Idealizam i pobuna nisu u modi, u modi je ponaanje odraslih. Prema Grossbergu, prelazei s identiteta koji poivaju na glazbi prema identitetima utemeljenim na video-kompjutorskoj tehnologiji, mladi poriu svoju mladost. Nastoje biti odrasliji od odraslih znajui vie od njih o tehnologiji odraslih Evaluacija poststrukturalizma - Poststrukturalisti su se usredotoili na vanost jezika, koju su mnogi drugi sociolozi (ukljuujui funkcionaliste i marksiste) nedvojbeno zanemarili. No, ta je okrenutost jeziku najvea slabost i istodobno najvea vrlina poststrukturalizma - Zbog naglaska na jeziku poststrukturalisti zanemaruju materijalnu zbilju - Kao i drugi socioloki pristupi koji poriu postojanje apsolutne istine, poput postmodernizma i etnometodologije, poststrukturalizam zagovara relativizam - On dokazuje da istina ovisi jednostavno o tome koga sluamo, koji je diskurs prihvaen

Moderna, postmoderna i kultura Stephen Crook, Jan Pakulski i Malcolm Waters postmodernizacija - Stephen Crook, Jan Pakulski i Malcolm Waters tvrde da suvremena drutva proivljavaju proces postmodernizacije - Nalaze se u prijelazu iz modernih u postmoderna drutva

23

Promjene to ih taj proces ukljuuje Crook et al uvtuju usporedbom moderne i postmoderne kulture

Moderna kultura - Prema Crooku et al, tri su glavna obiljeja moderne kulture: 1. diferencijacija podrazumijeva razdvajanje razliitih dijelova drutva. Ekonomska, politika, drutvena i kulturna sfera postaju meusobno sve odjeljenije. Kultura se izdvojila ili diferencirala od drugih aspekata ivota. Razlikovala se puka kultura (kultura koju razvijaju obini ljudi) i visoka kultura koja je bila proizvod strunih pojedinaca i institucija. Poduzimala su se i nastojanja da se ukine razlika izmeu visoke kulture i svakodnevnog ivota (avangardni slikari), meutim, ti su prosvjedi protiv razdvajanja umjetnosti i ivota imali malo utjecaja na moderna drutva 2. racionalizacija Prema Crooku et al, modernu je kulturu oblikovala i racionalizacija, ali ne onako potpuno kao diferencijacija. Racionalizacija harmonije, pri kojoj se za skladanje harmonijske glazbe koristi matematika, sve je vie utjecala na glazbu. Dogaa se velika racionalizacija reprodukcije glazbe i drugih umjetnikih oblika. Tehnologija slui za reprodukciju i umnoavanje kulture (glasovir, radio i ploe, tiskarska tehnologija omoguila racionalizaciju reprodukcije umjetnikih djela da bismo vidjeli neku sliku ne moramo se vie oslanjati na napore pojedinih umjetnika) 3. komodifikacija ukljuuje pretvaranje kulturnih proizvoda u robu koja se moe lako kupiti i prodati. Sa stajalita teorija masovne kulture, time se ugroavaju estetske vrijednosti i ugroava se istoa visoke umjetnosti. Crook et al dre da je kljuna odlika moderne kulture razvoj ukusa. Ukus se razvija samo kad ljudi imaju dovoljno sredstava da mogu birati to e konzumirati. Postmodernizacija - U modernim je drutvima kultura diferencirana od drugih podruja drutvenog ivota, a visoka kultura diferencirana je od popularne kulture - Meutim, postmodernizacija taj trend obre - Prema Crooku et al, intenzifikacija nekih procesa rada u moderni vodi do postmodernizacije - Diferencijaciju, racionalizaciju i komodifikaciju zamjenjuju hiperdiferencijacija, hiperkomodifikacija i hiperracionalizacija - Svaki od tih procesa djeluje tako da obru neke od trendova koji se uoavaju u modernosti -> tako nastaje jedan novi tip kulture -> postkultura Hiperkomodifikacija - Hiperkomodifikacija znai da su sva podruja drutvenog ivota postala roba - U modernim drutvima neka podruja drutvenog ivota, npr., obiteljski ivot, klasno podrijetlo i veze s drugim ljudima nisu bili komercijalizirani i bila su glavnim izvorom identiteta - Utjecali su na to to e se konzumirati jer su utjecali na ukus - Tako su, npr., razliite obitelji iz razliitih klasa i razliitih mjesta obino jele drukiju hranu, drukije se odijevale i kupovale drukije pokustvo - Hipermodifikacija brie te razlike - Najprije, sva su podruja drutvenog ivota preplavljena robama - Reklamiranje proizvoda - Konzumacija se sve vie dogaa u okviru doma, a lanovi obitelji postaju sve skloniji konzumiranju razliitih proizvoda. Djeca esto imaju vlastiti televizor, u svojoj sobi gledaju drukije emisije i reklame nego roditelji, ak jedu drukiju hranu

24

Umjesto jedinstvene obiteljske kulture, svaki lan obitelji izabire vlastiti ivotni stil Prema Crooku et al, stil, za razliku od ukusa, nije ogranien ili oblikovan izvanjskim drutvenim imbenicima poput klase. Stilovi su sustavi znakova: stil koji odabiremo govori neto drugima o tome kakvi smo. Stilove oblikuje jedino osobna preferencija u biti, svatko moe biti to god izabere

Hiperracionalizacija - Hiperracionalizacija podrazumijeva upotrebu racionalizirane tehnologije za proirenje kulturne potronje i za njenu privatizaciju - Walkman i satelitska TV omoguuju vei individualni izbor onoga to elimo sluati ili gledati - Zahvaljujui videu i kasetama, odluujemo kada i gdje elimo konzumirati kulturne proizvode - Pojedincima to omoguuje izabrati vlastiti ivotni stil - Oslanjajui se na Baudrillarda, Crook et al dokazuju da se time nagriza razlika izmeu autentine i neautentine kulture. Drutvom sve vie vladaju slike to ih nude mediji. Medijske kopije i reprodukcije poinju zamjenjivati autentinu, zbiljsku stvar koju predstavljaju - Na kraju slike i znakovi gube vezu sa zbiljom i postaju ono to Baudrillard naziva simulacra Hiperdiferencijacija - Crook et al tvrde da u postmodernizaciji cvate tisuu cvjetova - Razvija se udesno mnotvo razliitih kulturnih oblika i ne dominira nijedan odreeni tip - Poveana fragmentacija kulture hiperdiferencijacija naposljetku dovodi do dediferencijacije, kada se briu razlike izmeu razliitih tipova kulture - Posebno, u drutvima koja se postmoderniziraju brie se razlika izmeu visoke kulture i popularne kulture Zakljuak - Crook et al tvrde da postkulturu najvie obiljeava fragmentacija. Raznolikost i izbor su glavna obiljeja postkulture, u kojoj preferencije ivotnih stilova zamjenjuju hijearhiju ukusa utemeljenu na klasnim i drugim drutvenim razlikama Dominic Strinati postmodernizam i popularna kultura - Crook et al gorljivo zagovaraju tezu da se suvremena drutva kreu u smjeru postmoderne. Dominic Strinati puno je sumnjiaviji - Meutim, on ipak uzorno objanjava i prikazuje kako teorije postmodernizma analiziraju popularnu kulturu Glavne odlike postmodernizma - Strinati na sljedei nain opisuje glavne odlike postmodernizma: 1. prva je slom razlike izmeu kulture i drutva. Posrijedi je razvoj drutva zasienog medijima. U takvu su drutvu masovni mediji izvanredno moni. Kompjuterska tehnologija pripomae stvaranju virtualne stvarnosti koje potencijalno zamjenjuju realne ivotne stvarnosti 2. druga je glavna odlika postmodernizma naglasak na stilu na tetu sadraja. Tako odreeni proizvodi postaju posebno popularni jer nose dizajnersku marku, koja priziva privlaan ivotni stil, a ne zato to su korisni. Drutvo razvija dizajnersku ideologiju

25

3. tu je i brisanje razlike izmeu umjetnosti i popularne kulture. U postmodernoj kulturi sve se moe pretvoriti u doskoicu, referencu ili navod. Tako se u popularnu kulturu ikorporiraju elementi onoga to se neko ubrajalo u visoku kulturu (Andy Warhol Trideset je bolje od jedan (glasoviti plakat sa trideset slika Mona Lise) -> rui osobitu auru i vrijednost originala). Strinati kae da postmoderna popularna kultura odbija potivati pretenzije i osobitost umjetnosti 4. etvrta je odlika postmoderne kulture nastanak zbunjenosti u pogledu vremena i prostora. Nastavljajui se na Davida Harveya, Strinati vjeruje da brzina putovanja, gotovo trenutane komunikacije i brzina kojom kapital, informacije i kulture teku iz drutva u drutvo vode zbunjenosti u pogledu vremena i prostora. Mediji su u stanju pratiti dogaaje na drugoj strani svijeta gotovo kao da smo ondje -> posljedica je poremeenost naeg osjeaja za prostor. Naslov i sadraj filma Povratak u budunost -> poremeenost osjeaja za vrijeme 5. postmoderna kultura ukljuuje slabljenje metapripovijesti. Polazei od Lyotardovih teza, Strinati tvrdi kako postmodernizam ukljuuje nestajanje vjere u bilo kakve velike pripovijesti ili velike ideje o svijetu. Postmodernizam je skeptian prema svakom apsolutnom, univerzalnom i sveobuhvatnom polaganju prava na znanje kakvi su religija, znanost, umjetniki modernizam i marksizam. Sve je podjednako valjano, a potraga za jednom jedinom istinom besmislena je i opasna Razlozi nastanka postmodernizma - Strinati uoava tri glavna razloga za nastanak postmodernizma: 1. kapitalistika drutva sve su vei naglasak stavljala na konzumerizam. Napredna kapitalistika drutva u prosjeku imaju mnogo vii ivotni standard i u njima je mnogo naglaeniji pokuaj da se ljude nagovori na potronju proizvoda koji se mogu proizvesti u vrlo velikom broju 2. razvila su se nova zanimanja srednje klase kojima je u interesu promicati postmodernu kulturu. Ta zanimanja ukljuuju dizajn, marketing, oglaavanje i kreativne poslove u razliitim medijima. 3. prema Strinatiju, postmodernizam nastaje i zbog erozije kolektivnog i individualnog identiteta. Identiteti ljudi postaju osobniji i individualniji Jedna evaluacija postmodernih teorija kulture - Strinati upozorava na neke potekoe s postmodernim teorijama popularne kulture posebno i kulture openito: 1. Strinati tvrdi da postmodernisti silno pretjeruju kad govore da masovni mediji preuzimaju zbilju. On kae: Masovni mediji jesu vani, ali ne toliko. Pretjerane tvrdnje o vanosti medija tumai kao proizvod ideologije onih koji ive od medija 2. Postmoderna teorija takoer preuveliava vanost utjecaja medija na ono to ljudi troe. Ne kupuju ljudi proizvode samo zbog izgleda, neko jer su i korisni 3. Strinati stavlja u pitanje logiku tvrdnje postmodernizma da metapripovijesti slabe. Naime, on dokazuje da je sam postmodernizam metapripovijest 4. Strinati ima vie razumijevanja za tvrdnju postmodernista kako na pojmove vremena i postora utjeu bre putovanje, komunikacije i slino. Neki imaju manje mogunosti da te promjene doive nego drugi 5. Strinati ipak misli da tvrdnje postmodernista i brisanju razlike izmeu umjetnosti i popularne kulture imaju stanovitu vjerodostojnost. On smatra da se te tvrdnje mogu primijeniti samo na kulturu novih zanimanja srednje klase, koju smatra najodgovornijom za nastanak postmodernizma

26

6. Strinati ocjenjuje postmoderne tvrdnje o tekuim promjenama u popularnoj kulturi. Tvrdi da su postmoderni elementi najprisutniji u oglaavanju i arhitekturi, ali da su u drugim podrujima imali manji utjecaj. Posebno prikazuje sluaj filma Strinati kae: Premda ga se ne moe potpuno odbaciti, postmodernizam, ini se, pati od ozbiljnih teorijskih i empirijskih ogranienja. Nema sumnje, nije primjeren kao temelj za razvoj jedne sociologije popularne kulture

Identitet Uvod priroda drutvenog identiteta - Richard Jenkins tvrdi da je drutveni identitet nae razumijevanje onoga tko smo i tko su drugi ljudi te, reciprono, razumijevanje drugih ljudi toga tko su oni i drugi - Identitet je neto o emu se moe pregovarati i to se stvara u tijeku ljudske interakcije - Podrazumijeva povlaenje usporedbi meu ljudima i, prema tome, ustanovljavanje slinosti i razlika meu njima - Za Jenkinsa, drutveni identitet tie se znaenja; ta su znaenja drutveno izgraena, a ne bitne razlike meu ljudima - Prema Jenkinsu, identitet je sastavni dio drutvenog ivota. Ljudi se mogu odnositi prema drugim ljudima jedino razlikovanjem identiteta razliitih skupina - Jenkins zakljuuje da bez drutvenog identiteta, zapravo, nema drutva Stuart Hall tri koncepcije identiteta - U radu Pitanje kulturnog identiteta Stuart Hall dokazuje da su predodbe o identitetu prole tri glavne faze u kojima je razmiljanjem o drutvu dominirala odreena koncepcija identiteta. To su: 1. prosvjetiteljski subjekt 2. socioloki subjekt 3. postmoderni subjekt Predmoderni identiteti - Hall dokazuje da su prve faze modernosti potaknule nastanak jednog novog i odlunog oblika individualizma, u sreditu kojega je stajala nova koncepcija individualnog subjekta i njegova identiteta - U predmodernim drutvima identiteti su se uglavnom temeljili na tradicionalnim strukturama, posebno onima vezanima za religiju - ovjekov poloaj u drutvu i njegov identitet proistjecali su iz poloaja koji se stjecao roenjem, a smatralo se da on odraava Boju volju Prosvjetiteljski subjekt - Izmeu 16. i 18. st prevladala je nova koncepcija identiteta, sa dvije glavne odlike: 1. individualni subjekt smatrao se nedjeljivim. Svaka osoba je imala vlastiti identitet koji je bio jedinstven i nije se mogao razlagati na manje, sastavne dijelove 2. identitet svakog pojedinca bio je jedinstven Prema Hallu, ta je koncepcija identiteta proizala iz ideja francuskog filozofa Descartesa Descartes je smatrao da postoji temeljna podjela izmeu duha i stvari. Njegova koncepcija ovjeka bila je dualistika: ljudi se dijele na dva zasebna dijela, um i tijelo

27

Pojedinac je u toj koncepciji identiteta bio jedinstvena, cjelovita osoba koja je imala sposobnost misliti svojom glavom

Socioloki subjekt - U 19. st poela se razvijati vie socioloka koncepcija subjekta i individualnog identiteta. Hall smatra da je nastala kao rezultat promjena u drutvu - Zamah industrijalizacije i urbanizacije poveao je sloenost drutva - Ono se sve vie temeljilo na organizacijama i strukturama koje su oblikovale ivote pojedinaca Simboliki interakcionizam i identitet - Teoriju simbolikog interakcionizma Hall smatra dobrim primjerom te koncepcije individualnog identiteta. S gledita simbolikog interakcionizma, individualni se identitet oblikuje jedino u interakciji s drugima. - ovjekovo miljenje o sebi samome, njegova predodba o sebi, djelomice je proizvod naina na koji ga vide drugi - S interakcionistikoga gledita ljudi i dalje imaju svoju individualnost, ali ta individualnost nije posve drukija od drutva - Ponaanje drugih moe se predvidjeti i, zahvaljujui tome, ponaanje u drutvu postaje pravilnije i redovitije Promjena u kasnoj modernoj postmoderni subjekt - Prema Hallu, suvremena drutva sve vie odlikuje postojanje fragmentiranih identiteta. Ljudi vie nemaju jednu jedinu, jedinstvenu predodbu o tome tko su, pa umjesto toga posjeduju nekoliko, katkada proturjenih ili nerazrijeenih, identiteta. Nekoliko je razloga za tu fragmentaciju identiteta Modernost i promjene - U drutvima kasne moderne ubrzava se ritam promjena i ljudima je teko zadrati jedan i jedinstven osjeaj tko su Novi drutveni pokreti - Tijekom 1960-ih i 1970-ih ljudi su se poeli organizirati i oko drugih, ne samo klasnih pitanja. Nastali su novi drutveni pokreti koji su se bavili raznovrsnim pitanjima i identitetima Politika identiteta - Bavi se razlikama izmeu skupina ljudi i mogunostima pojedinaca da izraze te razlike Feminizam - Izloio je, kao politiko i drutveno pitanje, temu kako smo formirani i proizvedeni kao rodni subjekti - U novije vrijeme istie razlike izmeu ena (npr., ena razliita etnikog podrijetla) Mo kanjavanja i nadzor - Prema Foucaultu, drutva sve vie odlikuju mo kanjavanja i nadzor Globalizacija

28

Posljednji, vrlo vaan imbenik u stvaranju fragmentiranih identiteta jest proces globalizacije. Lakoa i uestalost kojom se ljudi kreu svijetom te napredak u komunikacijama i globalno oglaavanje stilova, mjesta i slika mogu dovesti do uinka kulturnog supermarketa. Ljudi vie ne moraju graditi identitete koji se temelje na mjestu u kojem ive i umjesto toga mogu izabrati iz iroke lepeze razliitih identiteta. Globalni konzumerizam moe voditi i sve veoj homogenizaciji, ili slinosti, meu ljudima

Globalizacija i razliiti izvori identiteta - Hall tvrdi kako je u modernim drutvima nacionalnost bila vaan izvor identiteta - Tri su glavna odgovora na globalizaciju vezana za nacionalnost: 1. na nekim su mjestima ljudi pokuali reafirmirati nacionalni identitet kao obrambeni mehanizam (njihov nacionalni identitet ugroava imigracija) 2. prva reakcija na globalizaciju dola je iz etnikih manjina, ali i etnike manjine katkada reagiraju obrambeno (ponovna identifikacija s kulturama podrijetla, stvaranje jakih protuetniciteta) 3. trea je reakcija na globalizaciju stvaranje novih identiteta (crnaki identitet) Hall tvrdi da je ideja etnike istoe uglavnom mit. U gotovo svakom stanovnitvu nalazimo ljude razliitog etnikog podrijetla

Zakljuak - Hall zakljuuje da je, u skladu s postmodernom teorijom, identitet postao decentriran Zygmunt Bauman Od hodoasnika do turista ili kratka povijest identiteta - Prema Baumanu, identitet nije postao tek fragmentiran, nego vie nema nikakav vrst temelj - Identitet je postao samo pitanjem izbora, ak ne izbora koji su nuno dosljedni ili redoviti - Pojedinci mogu promijeniti svoj identitet kako i kada ele Moderni identitet kao hodoasnitvo - Prema Baumanu, identitet se u modernom dobu moe usporediti s hodoasnitvom - U hodoau ovjek iscrtava mapu svoga budueg ivota -> ima neki cilj stii na mjesto hodoaa - ivotne strategije ljudi temelje se na jasnoj predodbi o tome tko ele postati - Njihovi su ivoti usmjereni ostvarenju eljenog identiteta - Taj identitet obino je vezan za njihovo zanimanje Postmoderna svijet negostoljubiv prema hodoasnicima - Hodoasnici moraju biti donekle sigurni u svijet - Oni moraju znati da e mjesto hodoaa biti ondje kad stignu u suprotnom bi hodoae bilo besmisleno - Stvarajui nesigurnost, postmoderna ugroava hodoasnitvo kao ivotnu strategiju - U postmodernim drutvima su promjene brze Postmoderne ivotne strategije - U takvoj se situaciji trae nove ivotne strategije - Te strategije odbacuju ideju stvaranja bilo kakva jedinstvenog, sredinjeg ili trajnog identiteta

29

- Bauman nabraja etiri postmoderne ivotne strategije: 1. Skita (ili flaneur) je netko tko lunja gradom i zabavlja se promatranjem udesa gradskog ivota. On na umu nema nikakav odreeni cilj. Skita je postmoderni zaigrani potroa, koji je zamijenio junakog proizvoaa (ili radnika) moderne 2. Vagabund u prolosti je lutao od mjesta do mjesta i nigdje se nije htio vezati. Vlasti nisu voljele vagabunde jer su bili nepredvidljivi. Njihove skitnje nisu imale odreene ciljeve pa se nikada nije znalo gdje e se pojaviti. Vagabund je stranac, kamo god iao, i nema svoje mjesto u svijetu 3. Turist poput vagabunda, i turist ide iz mjesta u mjesto. Meutim, njegovo je kretanje malo svrhovitije. On zna kamo eli ii, ali nije poput hodoasnika. On ne putuje da bi ostvario neki krajnji cilj. Jednostavno odlazi na druga mjesta da bi stekao nova iskustva, vidio neto drugaije ili inio neto to prije nije inio 4. Igra on ivot doivljava kao igru. Igre se igraju radi pobjede, ali taj rezultat nema trajne konzekvence. Pobijedio ili izgubio, zaboravlja posljednju igru i prelazi na sljedeu Zakljuak - vrsti, trajni identiteti ne postoje. Jedina je dunost postmodernog graanina voditi ugodan ivot, po volji mijenjajui identitet Evaluacija Halla i Baumana - Bauman posebno istie stupanj do kojeg ljudi mogu birati identitete, dok Hall vie naglaava sve veu vanost etniciteta u oblikovanju identiteta - Tim stajalitima upuuju se kritike primjedbe iz nekoliko razloga: 1. neki sociolozi nijeu da je klasa prestala biti vaan izvor identiteta (Marshall, Newby, Rose i Vogler, McDonough) 2. neke feministice dokazuju da rod ostaje dominantnim izvorom identiteta 3. Richard Jenkins protivi se Halleovoj tvrdnji da je refleksivnost razmiljanje o vlastitu identitetu iskljuiva odlika modernosti. Predodba o vlastitu identitetu nije nita novo to je ovjekova univerzalna odlika (sv. Augustin, budizam) 4. Jenkins takoer misli da autori poput Baumana veoma preuveliavaju stupanj u kojem su identiteti u suvremenom drutvu fragmentirani, kratkovjeni i slobodno izabrani. Za razliku od postmodernista, Jenkins vjeruje da identitet ostaje ukorijenjen u drutvenom iskustvu i lanstvu u drutvenim skupinama te da nije esto to se moe tek tako mijenjati Richard Jenkins identitet kao drutveni proizvod Individualni i kolektivni identitet - Richard Jenkins dokazuje da identiteti sadre elemente individualno jedinstvenoga i kolektivno zajednikoga - Premda svaki pojedinac ima svoj osobni identitet, ti se identiteti oblikuju putem lanstva u drutvenim skupinama - Individualni elementi identiteta naglaavaju razliku, a kolektivni elementi slinosti, no to je dvoje tijesno povezano - Jenkins tvrdi da identiteti nastaju u procesu socijalizacije (Meadova ideja) - U djetinjstvu neki identiteti dobivaju najveu vanost i ostaju razmjerno stabilni tijekom itava ivota - Jenkins kae da su osobnost, ljudskost, rod, i u nekim okolnostima, srodstvo i etnicitet primarni identiteti, vri i otporniji od drugih identiteta na promjene u kasnijem ivotu

30

Drutveni identitet nikada nije jednostran nai identiteti uvijek nastaju u odnosu s drugim ljudima Jenkins dokazuje kako ljudi u svakodnevnom ivotu nastoje ostaviti dojam o sebi ostaviti dojam o sebi kakvima bi htjeli da ih vide drugi (Goffmanova ideja) Identitet je unutarnji to mislimo da na identitet jest i izvanjski kako nas vide drugi

Mo i identitet - Prema Jenkinsu, stvaranje identiteta nije vezano tek za individualne interakcije. Vezano je takoer za vee drutvene skupine - Sposobnost prisvajanja identiteta za sebe i pripisivanja odreenih identiteta drugima u biti je pitanje moi - Neke skupine imaju vie moi nego druge uzimati identitete za sebe i pripisivati identitete drugima - Identiteti su tijesno vezani za drutvene poloaje, posebno u organizacijama - Organizacije razvrstavaju ljude prema vrsti posla i rangu i oni nemaju slobodu izbora vlastita poloaja unutar organizacija - Jenkins kae: Drutveni identiteti postoje, stjeu se i raspodjeljuju unutar odnosa moi. Identitet je neto oko ega vlada borba i to stvara stratifikaciju Zakljuak i evaluacija - Jenkins, ini se, ima pravo kad tvrdi da ljudi nemaju potpunu slobodu izbora vlastitog identiteta, da neke identitete (poput roda) nije lako mijenjati i da su identiteti drutveni kao i individualni Harriet Bradley Razlomljeni identiteti - U pregledu studija o identitetu i nejednakosti Harriet Bradley dokazuje da ni moderne ni postmoderne koncepcije identiteta same za sebe nisu primjerene - Ona kae: Kljuan je cilj spojiti klasine i modernistike pristupe razumijevanju nejednakosti s novijim perspektivama nadahnutim postmodernizmom i podstrukturalizmom Modernistiki i postmodernistiki pristup identitetu 1. modernistiki pristupi objanjavanju identiteta naglaavaju vanost struktura (poput klasnih struktura ili patrijarhata). Postmoderni pristupi naglaavaju izbor 2. modernistiki pristupi najee smatraju da su drutva polarizirajua (npr., izmeu bogatih i siromanih). Postmoderni pristupi smatraju da se drutva i identiteti njegovih lanova fragmentiraju u mnoge razliite skupine 3. modernistiki pristupi vide u klasi ili rodu kljune izvore identiteta. Postmoderni pristupi esto tvrde da klasa iezava. Tvrde da postoje brojni razliiti izvori identiteta 4. modernistiki pristupi smatraju da su drutva razmjerno predvidljiva i da imaju neki stupanj drutvenog reda. Postmoderni pristupi naglaavaju kaos i zbrku, beskonano komeanje naizgled jedinstvenih dogaaja 5. modernistiki pristupi istiu materijalne izvore moi, posebno nadzor nad resursima kakav je novac. Postmoderni pristupi naglaavaju vanost kulturnog i simbolikog. S postomodernog stajalita, mo proistjee iz kontrole nad diskursom nad time kako ljudi govore i misle o pojedinim temama ili drutvenim skupinama. Za njih su najvanija znaenja Problemi modernistikih i postmodernistikih pristupa

31

Bradley misli da ni modernistika ni postmodernistika stajalita o bilo kojem od tih pitanja nisu potpuno zadovoljavajua Ona kae: Drutva su kaotina, ali i ureena; ponaanje je beskrajno varijabilno, ali i redovito i predvidljivo; drutveni se odnosi mijenjaju, no takoer su stabilni i trajni Ona tvrdi da strukturirane drutvene nejednakosti ostaju vane; one nisu nestale Meutim, te nejednakosti ne oblikuju identitet onako neposredno kao prije; identitet ukljuuje vie fluidnosti i izbora. Ali izbor nije apsolutan: ograniava ga postojanje dinamikih odnosa Bradley radije upotrebljava izraz dinamika nego izraz struktura jer smatra da se idejom strukture preuveliava stupanj do kojega su drutveni odnosi vrsti i fiksirani Prije no to se krene u borbu protiv eksploatacije, potlaene grupe moraju moi napasti one diskurse koji potlaivanje prikazuju kao neizbjeno ili poeljno

etiri aspekta nejednakosti - Bradley u svojoj studiji ispituje etiri aspekta nejednakosti: klasu, rod, rasu i etnicitet te dob - Premda smatra da su to najvaniji tipovi nejednakosti i izvori identiteta, priznaje da postoje i druge vane drutvene podjele: primjer su seksualna orijentacija i invalidnost - Bradley smatra da nijedan izvor nejednakosti nema primarnu vanost. Sve njih smatra vanima Nejednakosti i identiteti - Bradley ne misli da su nejednakost i identitet u neposrednu odnosu - Vanost nejednakosti mijenja se s vremenom i ovisi o individualnim okolnostima - Bradley smatra da su identiteti ukorijenjeni u lanstvo u drutvenoj skupini Tri razine identiteta - Identiteti najee poivaju na nejednakostima, drutvenim podjelama i razlikama - Meutim, vanost odreenih nejednakosti, podjela i razlika za identitet nije ista na svim mjestima, u svim razdobljima i za sve pojedince - Bradley stoga smatra da je korisno identitet razumjeti kao neto to djeluje na trima razliitim razinama: 1. pasivni identiteti su potencijalni identiteti. Potencijalno mogu biti vani u nainu na koji pojedinci vide sebe i nainu na koji ih vide drugi, ali je taj identitet uglavnom neaktivan. Bradley tako doivljava klasni identitet 2. aktivni identiteti jesu oni koji su pojedinci svjesni i koji ine temelj za njihove akcije. Oni su pozitivni elementi za samoidentifikaciju pojedinaca, premda nije nuno da o sebi neprestano mislimo u okviru jednog jedinog identiteta. Npr., seksualno uznemiravana ena koristit e svoj rodni identitet, a u nekim drugim okolnostima moe biti istaknutiji neki drugi identitet 3. politizirani identiteti postoje ondje gdje ine stalniju osnovu za djelovanje i gdje ljudi stalno misle o sebi u terminima nekog identiteta. Takvi identiteti nastaju putem politikog djelovanja; politiki aktivisti istiu vanost tog identiteta i uzimaju ga kao osnovu za organiziranje kolektivne akcije. Npr., feministice su u 1970-ima i 1980-ima uspjele za veinu ena rod pretvoriti u politiziran identitet Klasa i identitet - Bradley dri da je klasa uglavnom izvor pasivnog identiteta - Bradley se ne slae s argumentima postmodernista da klasa izumire ili iezava - Umjesto toga, postoje dokazi da se klasa i polarizira i fragmentira

32

Bradley navodi niz studija koje pokazuju da se, u zemljama poput Britanije, nejednakosti ne smanjuju nego upravo rastu Razvoj potklase (koju Bradley smatra marginalnom skupinom izvan klasne strukture) i veliki rast nezaposlenosti donijeli su fragmentaciju klasne strukture

Rod i identitet - Razmatrajui teorije roda, Bradley uoava pomak od teorija koje su u enama vidjele jedinstvenu skupinu, ujedinjenu zajednikim iskustvom tlaenja, prema teorijama koje tvrde da su ene (a i mukarci) fragmentirane u razliite skupine - Prvi tip teorije ukljuivao je radikalni, marksistiki i liberalni feminizam, a drugi ukljuuje crni, postmoderni i feminizam razlike - Bradley smatra da su oba tipa teorije vana i da oba pruaju uvide u stvaranje identiteta - Nisu sve ene u nepovoljnijem poloaju u istom stupnju ili na iste naine. Npr., crne feministice smatraju da crnkinje i bjelkinje drukije doivljavaju obitelj (bijele feminstice -> obitelj kao izvor patrijahalnog tlaenja, crne feministice -> obitelj kao izvor solidarnosti i kao zaklon od tlaenja) - Bradley smatra da je rod i kao opa kategorija i s obzirom na razlike izmeu skupina ena i skupina mukaraca vaan izvor identiteta u suvremenoj Britaniji - Rod je aktivan politiziran identitet za ene kao rezultat utjecaja feminizma - U novije vrijeme rod poinje postajati politiziran za mukarce Rasa/etnicitet i identitet - Poput roda, rasa/etnicitet postala je u suvremenom drutvu vanijim izvorom identiteta nego klasa i vea je vjerojatnost da e ona stvarati aktive i politizirane identitete - Vanost rase/etnike pripadnosti kao izvora identiteta u znatnoj mjeri ovisi o tome kako se ona politiki koristi da bi se skupine mobilizirale i da bi im se dao osjeaj pripadnosti i povijesti - Za dominantne etnike skupine, poput bijelaca u Britaniji ili SAD-u, etniki je identitet manje politiziran identitet. Obino se doivljava kao norma i postaje aktivan dio identiteta samo u odreenim okolnostima - U Britaniji su kotski i velki identitet aktivniji i politiziraniji nego engleski identitet Dob i identitet - Dob Bradley opisuje kao zanemarenu dimenziju nejednakosti - Pojedincima je dob vaan izvor identiteta - Mladi ljudi smiju initi samo ono to im doputa zakon; stariji ljudi doivljavaju, ageism, predrasude prema starijima; i dakako, na identitet utjeu fizioloke razlike meu dobnim skupinama - Meutim, Bradley smatra da je dob problematinija kao temelj za kolektivni drutveni identitet - Dob kao tema nalazi se vrlo nisko na politikom dnevnom redu - Prema Bradleyu, dob je prvenstveno dio individualnog identiteta i tek rijetko postaje dijelom aktivna ili politizirana identiteta: 1. pojedinci prolaze kroz razliite dobne skupine i znaju da nee zauvijek ostati mladi, sredovjeni ili stari. Privremenost njihove pripadnosti nekoj dobnoj skupini oteava razvijanje stabilna, drugotrajna identiteta

33

2. za razliku od drugih tipova stratifikacije, najmonija je skupina u sredini. Dobne skupine u najloijem poloaju, mladi i stari, obino imaju premalo zajednikog da bi inile osnovu za ujedinjenje u zajednikoj borbi Postoje primjeri kada dob postaje aktivnijim identitetom. Neki aspekti kulture mladih izraavaju osjeaj sukoba s odraslima (Who, Moja generacija, op.a. ko da nisu mogli stavit bez prijevoda ;-)) - Unato ogranienoj vanosti dobi kao aktivna ili politizirana izvora identiteta meu mladima, Bradley navodi dva primjera tema vezanih za mlade koje su dole u prvi plan: 1. tijekom 1960-ih, radikalni studentski pokret u Americi, Britaniji i drugim europskim zemljama djelomice se temeljio na pitanjima vezanim za dob. Zahtijevala se reforma kolskog sustava, seksualno osloboenje i prekid s onim to se smatralo birokratskom ili materijalistikom kulturom sredovjenih 2. tijekom 1990-ih u Britaniji je stvorena neka vrsta koalicije razliitih interesa mladih (New Age putnici, raveri, ekoloke skupine i plemena) u borbi protiv kaznenog zakona Meu starijima postoje neki primjeri politike mobilizacije Sijede pantere (Gray Panthers), radikalna amerika skupina, povela je kampanju za prava starijih ljudi No, u politike aktivnosti vezane za dob ukljuuje se tek vrlo mala manjina starijih ljudi No Bradley misli da bi stariji u budunosti mogli postati politiki aktivniji, kad narataj koji je sudjelovao u feministikom i studentskom pokretu prijanjih desetljea dosegne umirovljeniku dob -

Zakljuak - Bradley zakljuuje da se stratifikacijski sustavi i identiteti u suvremenim drutvima i polariziraju i fragmentiraju - Sve je vea polarizacija izmeu bogatih i siromanih i izmeu mladih i starih - Donekle su polarizirane i etnike skupine zahvaljujui oivljavanju nacionalistikih i faistikih skupina - Nejednakost nije nestala - Seksizam i rasizam i dalje postoje usporedno s ageismom, klasnom nejednakosti i drugim uzrocima loijeg poloaja - Rod i rasa/etnika pripadnost donekle su vani izvori aktivnih i politiziranih identiteta. Dob ostaje vanijom kao imbenik osobnih identiteta nego kolektivnih - Meutim svi su oni jo vani kao izvori identiteta i u svakom od njih dogaaju se fragmentacija i podjela - Kao posljedica, ljudi u suvremenim drutvima imaju razlomljene identitete - Nemaju neki identitet koji natkriljuje sve druge - Ipak, identiteti ljudi i dalje su zapravo drutveni - Premda element izbora postoji, nije onako velik kako misle postmodernisti - Prema Bradleyevoj, razlamanje identiteta nije nova pojava

34

Kultura, identitet i vrijednosti Nije udno da su sociolozi kulture pri istraivanju kulture spoznali kako im je teko osloboditi se vlastitih kulturnih vrijednosti. Kao i drugi lanovi drutva, sociolozi su najee odgojeni tako da neke kulture, posebno vlastite, smatraju superiornim drugim kulturama Ali, ne utjee na sociologe samo njihov odgoj. Identitet utjee na nain na koji razumijemo svijet, a kad su sociolozi posrijedi, moe utjecati na teorije koje razvijaju Dio procesa razvijanja identiteta odrasle osobe moe ukljuivati pristajanje uz neku politiku ideologiju, a to sa svoje strane moe utjecati na stvaranje predrasuda o kulturi Na vrijednosti ne utjeu samo odgoj i politika ideologija koju slijedimo. Na njih utjee i doba u kojem ivimo Prema nekim prijanjim naratajima sociologa, klasa je bila najvanija odlika drutva, a kulturu se moglo objasniti i vrednovati samo kad glavnu ulogu u analizi ima klasa U novije vrijeme, meutim, klasa je donekle izala iz mode kao objanjenje sociolokih fenomena ili kao sredinji izvor identiteta za sociologe Za zagovornike postmodernizma, sve su kulture podjednako valjane. Ne postoji nikakva razlika izmeu visoke kulture i masovne kulture Jedini kriterij vrednovanja jest to moe li se u njima uivati Nejednakosti i dalje utjeu na ivotne anse ljudi i kulture to ih oni razvijaju, na umjetnike oblike koje preferiraju i na identitete koje grade

35