Aktualiziranost imenica u subjektu Marija Znika

U radu se problematiziraju reenice koje imaju subjekat koji je vritelj radnje, ali taj vritelj radnje nije aktueliziran. Shodno tome, Znika analizira uzroke i pokazatelje ovakvog statusa vritelja radnje. Adaptirana varijanta generativne transformacijske gramatike, prilagoena hrvatskom jeziku kroz radove R. Katiia iskazuje predikat kao sredinji, nezalihosni dio reenice. On otvara mjesto subjektu koji se mora semantiki interpretirati s obzirom na sami predikat. Takoer, na osnovu predikata pretkaziv je objekt padeu. Ove dvije sintaksike kategorije pretkazive su po predikatu. Informiranosti reenice mogu doprinijeti leksikim znaenjem rijei koje popunjavaju dotinu sintaksiku kategoriju. Leksiko znaenje tih rijei mora biti strukturirano tako da sintaksiki relevantna semantika obiljeja rijei koje ulaze u odreenu funkciju budu skladna s onim rijeima koje su ve popunile sintaksiku kategoriju koja im otvara mjesto. Tako dobijamo reenice koje neto znae i koje su komunikacijski smislene. Bezbojno plava ideja hre. Navedena reenica gramatiki je korektna (predikat je otvorio mjesto subjektu koji popunjava rije u nominativu, imenica uvrtena u subjektu otvorila je mjesto pridjevu kao atributu, a taj pak pridjev prilogu za modifikaciju znaenja), ali je reenica semantiki viestruko neovjerena. Prilog bezbojno ne modificira znaenje pridjeva plav, nego dokida. Zatim obje ove rijei nisu semantiki sloive s idejom. Generalno nismo upoznati koje je boja ideja, niti ona moe biti plava, a kamoli bezbojno plava. Ni rije koja zauzima funkciju gramatikog subjekta ne moe se dovesti u semantiku vezu s rijeju hru, jer znaenjski iskljuuju jedna drugu. Ideje u temeljnom znaenju ne mogu hrkati. Stoga se moe rei da u navedenoj reenici postoji gramatiki subjekt, ali ne i ovjeren semantiki vritelj radnje. Ako bismo umjesto rijei ideja uvrstili zamjenicu ta (ili ona), dobili bismo ovjerenu reenicu. Zamjenicom ta ili ona i dalje bi se izricalo da je subjekt enskog roda, ali bi se izgubio podataka o ivosti jer zamjenica ta takav podataka ne moe izricati budui da ga nema u svome znaenju. Tako zamjenica ta (ili ona) moe zamjenjivati i imenice kojima se oznaava ili ivo ili neivo.

Ovakvi primjeri ukazuju na potrebu razlikovanja gramatikog subjekta i semantikog vritelja radnje. Knjiga lei na stolu. knjiga jeste gramatiki subjekt, ali nije vritelj radnje. Vanost podudaranja subjekta i vritelja radnje pokazuje se pri preobliavanjima koja mijenjaju ustrojstvo reenice, a to su obezlienje i pasiv. Pri obezlienju (poznatiji termin je bezlina reenica, ali nije najprikladniji jer predikat nije bez lica, on ima lice i to samo tree, u toj reenici nedostaje subjekt koji bi bio i vritelj radnje) lina se konstrukcija (s predikatom u 3. l. mnoine, a bez izreenog subjekta) zamjenjuje bezlinom, tanije treim licem jednine koje je u toj poziciji zapravo ne-lice jer se sastoji u opreci s prvim ili drugim licem. Idu na sajam. preobliuje se u Ide se na sajam. Bezlino po tome i nije kategorija gramatikog nego semantikog ustrojstva. Ali se semantiko ustrojstvo nekih glagola odraava i na gramatiko ustrojstvo reenice u kojima su takvi glagoli predikati. Jesu li sve reenice bez subjekta uvijek istovremeno i reenice bez vritelja radnje? U primjeru Pjevaju. nije izreen subjekt, pretpostavljen je, ali nije izreen subjekt koji je istodobno i vritelj radnje tipa ljudi. Nije izreen ni objekt pjesmu, kao to se ne iskazuje ni uz jo neke glagole tipa pisati, orati. Teite je na glagolskoj radnji. Iz konteksta se mogu razabrati i ptice kao vritelj radnje, ali bez konteksta kao prvi najvjerovatniji subjekt namee se rije ljudi. Subjekt je komunikacijski vjerovatan i predvidljiv, te stoga slabo obavijestan i izostavljen. Time je izostavljen vritelj radnje. Navedena reenica nema ni subjekta ni vritelja radnje, ali su pretkazivi po predikatu pjevaju. Ima reenica u kojima postoji i subjekt i vritelj radnje, ali se ne izriu istom rijeju i stoje u razliitim padeima. Takav je sluaj s reenicama preoblienim u pasiv. U aktivu su objedinjene dvije funkcije i gramatikog i semantikog subjekta. aktivna reenica: Ana ita knjigu. pasivna reenica: Knjiga je itana od strane Ane. Pasivna reenica ima gramatiki subjekt u nominativu (knjiga), no on vie nije vritelj radnje. Vritelj radnje je sada u obliku prijedlonog izraza u genitivu (od Ane).

Postavlja se nadalje pitanje je li sve to se uvrtava kao gramatiki subjekt, to ima svojstvo da bude vritelj radnje, doista i stvarni vritelj u odnosu na sve tipove predikata i uz predikat ije se vremenske oznake razliito ravnaju. Na to se pitanje ne moe uvijek pouzdano odgovoriti. Zato? U reenicama kao Petar sada pie pismo.

Petar jest i gramatiki subjekt i vritelj radnje uz gramatiki predikat kojim se izrie radnja u apsolutnoj sadanjosti. Tek uz pretpostavku da se predikatom izrie radnja u apsolutnoj sadanjosti, apsolutnoj prolosti ili budunosti, moe se pretpostaviti da je gramatiki subjekt i stvarni vritelj radnje. Bitno je da imenica koja se uvrtava na poziciju gramatikog subjekta, koji je i vritelj radnje, bude aktuelizirana. U stanju neaktueliziranosti, ona je samo potencijalni, virtualni vritelj radnje. Mogunost aktuelizacije imenice kao subjekta, koji je i vritelj radnje, ovisi o tome izrie li se predikatom apsolutna prolost, apsolutna sadanjost ili apsolutna budunost. Tada virtualni vritelj radnje moe postati zbiljski vritelj radnje: Peter sada pie pismo. Peter je juer pisao pismo. Petar e sutra pisati pismo. Kada se predikatom ne izrie apsolutna sadanjost, nego relativna sadanjost, i to radnja koja moe biti smjetena i u sadanjost, i u prolost i u budunost, pitanje je u kakvoj su poziciji subjekt i vritelj radnje uz tako upotrijebljene glagole. Ako se neka radnja moe vriti u svako doba, ako je svevremenska, onda se ona stvarno ne vri nigdje, premda u reenici postoji gramatiki subjekt koji moe biti vritelj radnje. Takve se poslovice. Po poruci ne jedu meso vuci. Vuci jesu gramatiki subjekt uz predikat jedu, ispunjavaju uvjet da budu vritelji radnje, ali imenica vuci nije i ne moe biti stvarni vritelj radnje jer nije aktuelizirana Nije aktuelizirana jer je predikat izreen svevremenskim prezentom. U relativnoj upotrebi vremenske se oznake stavljaju prema vremenu o kojem se govori, a ne prema vremenu u kojem se govori, pa se prezentom glagola u predikatu ne izrie prava sadanjost, nego relativna. Po tome su vuci samo virtualni subjekt i vritelj radnje, a ne stvarni. Da imenice vuci nije aktuelizirana pokazuje se i time to se uz nju mogu uvrstiti neodreene zamjenice nikoji, nijedni, bilo koji... i zamjeniki pridjev svi.

Po poruci ne jedu meso nikoji/ nijedni/ svi vuci. Po poruci ne jedu meso bilo koji vuci. Ovaj primjer nam otkriva problem naina i opsega aktuelizacije rijei u reenici. Presudna je uloga gramatikog predikata na izbor rijei za subjekta, koji je i vritelj radnje, i mogunos t aktuelizacije vritelja radnje. Uz svevremenski predikat nijedna rije uvrtena kao gramatiki subjekt ne moe biti aktuelizirana, a samim tim ne moe biti ni stvarni subjekt, ni stvarni vritelj radnje. Neaktuelizirana imenica ne moe biti ni referencijalno upotrijebljena jer nema realnog referenta na koji bi se mogao odnositi imenicom oznaeni sadraj i koji bi se njime identificirao. Onda imenica biva upotrijebljena generiki, tj. njeno znaenje se moe odnositi na sve entitete izvanjezike stvarnosti oznaene tom imenicom. ovjek ne zna ta radi. Imenica ovjek nije aktuelizirana jer se jednim imenom moe oznaavati vie nositelja. Na poziciji neaktueliziranog subjekta moe biti i gramatika rije, npr. imenika zamjenica, uz leksiki punoznaan predikat: Ko rano rani, dvije sree grabi. to se pokazuje mogunou dodavanja uz imeniku zamjenicu neodreenih zamjenica; bilo ko, svako, god: Bilo ko ko rano rani, dvije sree grabi. Svako ko rano rani, dvije sree grabi. Ko god rano rani, dvije sree grabi. Navedene rijei nisu aktuelizirane jer se predikatom istie svevremenska radnja. Tek kada je predikatom izreena vremenska radnja koja se ravna prema vremenu u kojem se govori, kojim se moe izricati apsolutna sadanjost, prolost ili budunost onda se otvara mogunost aktuelizacije imenica u subjektu koji tada moe biti i vritelj radnje i oznaavati stvarnog vritelja radnje koja se ne moe vezati uz sve vremenske oznake, nego je ili samo u apsolutnoj prolosti, ili samo u apsolutnoj sadanjosti ili samo u apsolutnoj budunosti.

Aktuelizirana imenica moe biti referencijalno upotrijebljena. Time se otvara mogunost da se imenica uvrtena kao subjekt uz takav predikat aktuelizira, da iz virtualnog pree u aktuelno stanje i da tako aktuelizirana bude ne samo gramatiki subjekt nego i stvarni vritelj radnje. Tek tako aktuelizirana imenica, uz predikat u kojem je glagol u apsolutnoj upotrebi, moe se svojim sadrajem odnositi na stvarnog referenta u izvanjezikoj stvarnosti i oznaavati stvarnog vritelja radnje, tj. biti referencijalno upotrijebljena.