1

Nada Ivelji BALONIJADA

U ZEMLJI DJEURLIJI VESEO BUDI Na ovom svijetu uvijek i svugdje sve je u pokretu. Zbiva se neto sveano, neka ast, proslava, ljepota: prvi let ptia u proljee rano, roendan maloga mrava ili procvat razlika kraj plota. Sve se to slavi, zato svrati! Nipoto nemoj izostati! itav je ivot jedna velika radost, a ti si pozvan kao gost. Prisustvuj otvaranju novoga gnijezda, plesu oblaka to lete u visine, veernjoj pojavi zvijezda Raduj se dobrim djelima koja ine djeca i ljudi. I veseo budi! KRILATA SVJETLOST Svakom djetetu
2

u neki sunan dan ptiica svjetlosti sleti na dlan. Njeno ga grije. Zabavlja. Nasmije. I nita ne trai kao uzvrat za svoju muku. Tek istu ruku.

U ZEMLJI DJEURLIJI U zemlji Djeurliji uvijek ima mjesta smijuriji. Moe mirno u krevet dovesti slona. Nebo se ne vidi od balona, kole uope ne rade. Ima pet makica, a one svoje mlade i tako se raun ui. Ne stanuje u kui, nego na staroj skeli koja putuje kamo ti srce eli. Tamo se ne pita zato je lopta kroz prozor ula a ne kroz vrata. Nema nijednog djeaka bez brata, Ni djevojice bez sekice. Novac ne vrijedi tri trule kruke, ne mora paziti na dranje njuke, nitko ne prigovara zbog deranja hlaa, besplatno se dijeli brdo kolaa. U zemlji Djeurliji ivot je najveseliji, istina to je prava.

Jedino je teta to e brzo nauiti da je jedno san a drugo java. VELIKI OSVAJA Na sam vrh Europe mali se mi pope. Uho mu dopire do Sjevernog mora. Izvalio se preko deset gora, a rep mu visi do Australije poput vesla s udesne galije. To ne bi bilo mogue da se mii nije smjestio na globus kao da je kod svoje kue. Tamo se sprtio, ondje repom vrtio. Velikim se osjeao sve dok nije pao. Jao! LIPANJ, MJESEC ESTI Sjedi lipanj na lipi odjeven kao hipi: Sav u cvijeu, na drveu ljetnu pjesmu pjeva. Latice hvata i svakog sata iri ogrlicu oko vrata. Ogrlica blista mekim sjajem, a lipanj doziva: "Pourite amo
4

dok toplinu dajem. Upravo rastaem medeni miris lipa. Otvorite srce da se u njega sipa blagodat sree. Imam je na vree." Tako pjeva mjesec esti im se na prvu lipu smjesti. Moete ga sresti na Lipanjskoj cesti. Lako ga je prepoznati po mirisu cvata, a i po tom to njeno kuca na prozore i vrata. KORNJAA AA Roendan slavi kornjaa aa. Na stoluje hrpa kolaa: smea orehnjaa, crna makovnjaa i pun cvjetnog soka vri stari. S raznih strana stiu estitari. Kau: Svaka ti ast, slavljenice! Doek je srdaan, ljubazno ti lice. Samo, bojimo se za srce tvoje... da se ne zamori dok nas podvori! Reci nam godine svoje! Slavi li godinu petu ili treu? Reci, da znamo upaliti svijeu! Torta eka. Slatka. Meka. Ne mislei dalje od nosa, kornjaa odvrati smjesta: Ja sam mlada kao rosa!
5

Imam tek godina dvjesta.

PLETENICA Rijeka je pletenica, duga od izvora do ua. Dok kia pada, ona buja i postaje sve gua. Protjeui voda je pere da uvijek bude ista. Nou u njoj mjeseina kao srebrn ukras blista...

EIRIU, POLETI! Ujesen i u proljee rano vjetar se ponaa razuzdano. Svakakvih se ludorija sjeti. No, nieg nema zimi ni ljeti to je njemu ee na pameti od igre EIRIU, POLETI! Veseljem mu se ispune oi kad nekom s glave eiri skoi; kad kolut pravi, kotrlja se, kvri,
6

dok za njim gologlavi vlasnik tri i vjetar kudi. Dobri ljudi! Ako ste na teti, oprostite, molim. ao mi je kae drznik, a kriom se smije: Nikada ja neu odoljeti divnoj igri EIRIU, POLETI! NAJSRETNIJI DAN Najsretniji od svih dana koje je jedan plot doivio, prije nego se raskliman pod naletom vjetra nakrivio, bio je onaj kada su djeca sjedei pred njim slikala sliku na iznimno zanimljivu temu: PLOT U JESENSKOME KRAJOLIKU Kakav je to bio prizor! jo i danas znade rei. Tamo bijae cijeli razred, mislim, trei be; da, trei... I svi su gledali mene, slomljeni ostatak plota. Tako mi suneve zjene, to je vrijedilo ivota!

PJESMA O DJECI Djecu aloste nesporazumi kojima ljudi ne znaju na kraj stati. S razlogom ih hvata strah
7

da se koja luda na svijetu ne zarati. Djeca se ne mogu navii ni na kog tko eli na njih ruku dii. Ona su iskreno uvjerena da je bogatstvo livada zelena. uei uz rebra starome plotu, vjeruju u pravdu i ljepotu. Dok rastu, oko njih bijelo cvijee klija, od kojega se svako zlo odbija. S njima svijet biva. S njima svoju budunost dobiva. MINUTA Doem, odem! To minuta zbori tijekom kratka puta. Premda trajem tako malo, do ivota mi je stalo. Odmatam se poput niti. Uskoro me nee biti. Ne vraam se nikad vie. Zbogom! Ve me vrijeme brie...

BEZ ODGOVORA PIPO JEDNO MALO SLOVO a Bdijui u mraku, rasaditu snova, prstom po jastuku dijete ispisuje nevidljiva slova. Kome pie dijete i to eli uti? Hoe li mi biti dobar, dragi svijete? pita. A svijet uti. NITA ZATO TO SI MALEN, CVIJETE Nita zato to si malen, cvijete. Ne jadikuj daje to nesrea! Male su i ptice koje lete u visine. Oko tebe, usred trave, mnogo je sitnog cvijea. Veselo diu glave ivanice i djeteline. Svaka ima ljupko lice, svoje ime. Nevelika je i kap kie, pa ipak od nje zelen die. Na livadi ne samuje, i tek si pupoljak! U svojoj vrsti, kad se razvije, moda postane najvei razliak. Ne ponaaj se kao budala, ve zadovoljan budi. Pogledaj djecu! Takoer su mala a postaju ljudi.
9

Uivati ivot mnogo je slae. Zato otvorena srca prihvati svijet, u kojem svrhu postojanja nae svaki ovjek i svaki cvijet!

ZLATNI BROD Uvijek kad usnem modre snove nalik moru duboku, neki me tajni glas zove da za njim krenem prema najbliem doku. Dok zvijezde u visini svjetlucavim vezom kite nebeski svod, strpljivo ekam da se na puini pojavi zlatni brod. Ljudi ga trae, a ne mogu otkriti gdje pristaje dok bure puu. Predaja kae: onom e doploviti tko sauva istu duu. elim da se moje malo srce na Veliko Nepoznato svikne, da bez straha uhvati kormilo i "Diimo sidro!" iz sveg glasa vikne. Na valovima snova sve oceane u proi, upoznat u svijet kao najblii rod, ako se barem jedne noi uspijem ukrcati na zlatni brod.

10

IGROKAZI

SUPER JE (lutkarski igrokaz) LIKOVI: BOCKO, LEPTIR, SUNCE, CVIJET, JABUKA NA GRANI I JEII BOCKO: Idite od mene, obini jeevi! (Tjera jeie.) I vie me ne zovite Bocko. Ja sam Superje. elim biti drukiji od vas, svoje brae. Hou biti osobit, istaknuti se. Samo, ne znam ime. Amerika je otkrivena, za znanstvenika nisam... LEPTIR: Ugledaj se na mene! Svi hvale ljepotu mojih bijelih krila. Zovu me snjenom pahuljicom. BOCKO: Kojeta! Ti si nevana letea mrlja. Nije ljepota ono pravo. Da jo malo razmislim... pjevati ne znam, kao nogometa probuio bih loptu... SUNCE: Onda budi dobar kao to sam dobro ja, sjajno Sunce. Obasjavam i grijem, Zemlju i sve ivo na njoj. BOCKO: Ne, neu. Dobrota ba nije na velikoj cijeni. (Razmilja.) Ah, sjetio sam se! Bit u zloest, bosti sve oko sebe. Upamtit e me svatko na koga naiem. CVIJET: Spusti bodlje, Bocko! to sam ti skrivio? BOCKO: Nita. Ja samo vjebani zloestou. Vaan sam, zar ne? I zapamti: vie nisam Bocko, nego Superje! JABUKA: Okani se toga! Zloestoga nitko ne treba i ne voli. BOCKO: Uuti, jabuko! Za tebe ne marim... JABUKA: Promijenit e miljenje kad ogladni. BOCKO: Ne trebam ni tebe, ni Sunce. Dosadile su mi prie o dobroti i ljepoti. Mogu ivjeti i bez njih, tovie, proslaviti se zloom. JABUKA: Kad tako govori, ja te neu nahraniti. A vidi kako sam rumena! BOCKO: Nemoj! Ba me briga! SUNCE: Ako ni mene ne treba, neu ti vie sjati, neu te grijati. BOCKO: Nemoj! Vrlo vano! (Pjeva.) Ne zanima me dobro i lijepo. Neka se pronese nadaleko. Glas o zloestom jeu junaku. Biti dobar prilii bedaku! (Smraenje) SUNCE (publici): Djeco, ne bojte se mraka. Nee Bocko dugo izdrati bez Sunca. (Stanka.) BOCKO: Jao, ovo mi se ne svia! Mrano je. Zebem. Glaaadan sam! CVIJET: Nahrani se i utopli svojom zloestoom! BOCKO: Ne mogu. Vrati se, Sunace, da vidim jabuku i leptira! Ugrij me! SUNCE: Evo me, Bocko! Brzo si priznao da ne moe bez dobrote...
11

JABUKA: ...bez hrane... LEPTIR: ...i ljepote. SUNCE (publici): Vidite, djeco, da sam bio u pravu. Superje se zaas opametio. BOCKO: Oprostite mi, prijatelji! Priznajem vrijednost dobroga i lijepoga. To je ivotni zakon. LEPTIR: Mi razumijemo da si se htio proslaviti. Ne budi nezadovoljan, Bocko. Ipak ti je uspjelo. BOCKO: Kako? Reci... LEPTIR: Pa, nakanio si biti zloest, a pokazao si primjerom da to ne valja. CVIJET: Prout e se istina. BOCKO: Ne marim, samo ako se njome i ja proujem. JABUKA: Evo ti prigode za to! Ovdje je mnogo djece. Obrati se njima! BOCKO (publici): ast mi je to mogu posluiti kao uzor vama, draga djeco. Vidjeli ste kako sam proao sa svojim pokuajem zloestoe! Obeajte mi da neete biti zloesti! (Prieka odgovor.) Hvala. To mi je drago uti. Vrijeme je da pozovem natrag svoju brau. (Pjeva.) Jeii mili, doite amo da se veselimo i igramo! elim ivjeti u slozi s rodom i u skladu s cijelom prirodom! (Prilaze mu jeii, pleu i pjevaju: "elim ivjeti u slozi s rodom i u skladu s cijelom prirodom." (Zastor)

BALONIJADA (lutkarski igrokaz) U igri sudjeluju PRODAVA BALONA i lutke: JE i pet jeia BI, BOC, BU, BIBI, BOBO te VRANA. Dogaa se u umi. (Pojavi se je s mladuncima) JE: Gle! Ljudi su uza umu nainili stazu. Sada moemo mirno proi njome kao pravi etai. BI: Ne moramo ukati kroz suho lie... BOC: ...usred ume... BU: ...gdje na nas vreba lisica...
12

BOBO: ...ili jazavac! BIBI: Svia mi se ovdje. (Naie vrana.) JE: Dobar dan, potovana vrano. Vidim, i Vi ste poli u etnju. VRANA: Mogla sam letjeti, to vi ne moete. No, elim isprobati novu umsku stazu. Nije loa. Do vienja, puzavci! Miite se, mala bockala! Ako me sluajno taknete bodljom, kljucnut u vas u njukicu. (Ode.) PRODAVA: Baloni, baloni, areni kao bomboni! BOBO: Tata, vidi balone! Bi, Boc, Bu i Bibi, doite i pogledajte ih izbliza! BU: Vidimo, Bobo! Zeleni, plavi, crveni, uti i bijeli balon. Ne znam koji je ljepi. JEZII: Tata, kupi nam barem jedan! PRODAVA: Baloni, baloni, areni kao bomboni! JE:. Molim jedan. (Plaa i daje ga Bobi.) JEII: Zato si ga dao Bobi? Ja hou balon! I ja! Ja takoer! (Dok se otimaju o njeg, balon pukne.) BOC: (cmolji): Trebao si svakome kupiti jedan. JEII: Kupi, dragi tata! Molimo te... JE: Nisu baloni za vae bodlje. BU: Hoemo ih. Tako su lijepi. PRODAVA (za sebe): Neka samo budalice kupuju balone. Prsnut e im kad jeii imaju iglice. JE: (Prua novac prodavau): Dajte svakome u ruicu po jedan. PRODAVA: Evo, izvolite! I nemam ih vie. (Jeii zapleu s balonima.) BI: Moj je uti... (balon pukne) Oh! BOC: Bio! Vie ga nema. BI: Daj mi svoj! BOC: Ja svojega drim visoko da se ne nabode na moja lea. BI: Skoit u za njim, dosegnuti ga. (balon pukne.) Jao! BOC: Unitio si moj balon. BU: Moj je plavi. BIBI: A moj crveni... BOBO: Joj! Pue zeleni, a nisam ga ni taknuo. PRODAVA (publici): On ga i nije dotaknuo, nego njegove iglice. alim tu iglastu eljad. Donijet u im neku drugu igraku. (Ode. Jeii cmolje.) JE: Umirite se, djeco! Rekao sam vam da za vas nisu baloni. BIBI: Zato i ja ne bih proetao nosei balon kao sva djeca? JE: Zato to ima bodlje. Balon je tanak i u dodiru s njima pukne. BIBI: Moj nee. Drat u ga visoko. L (Poleti vrana i kljunom ubode crveni balon koji pukne.) VRANA: Oprostite, mislila sam da puete po stazi, a vi ste uzdigli balone. (Odleti dalje cerei se.) (Jeii plau za balonima. Potom zamijete da Bu jo ima svoj plavi balon.) JEZII: Bu ima itav balon! Daj ga meni. Ne, meni ga daj! (Nasta otimanje, te i posljednji balon pukne.) Nema vie naih lijepih balonia.
13

BOC: Ba smo mi jeii jadni. Ne moemo se zabavljati ovim lijepim igrakama. Nama za igru preostaju samo eeri, irovi i divlje jabuice. BI: Ali ja hou balon! BU: Hou neto lako i prozrano. JE: Dosta plaa i galame! Gnjavite, a sami ste krivi. Jesam li vam kupio balone? Pa? Nisu bili za vas. Nije za rogatu kravu eir, ni plesne cipelice za divlju svinju. Tiina! U red, jedan po jedan! Ruke na leda! Duboko diite i polako eite! (eu.) (Prodava donosi loptu i nove balone.) PRODAVA (jeu): ao mi je bilo vaih maliana, tatice, pa sam im donio na dar loptu. JEZII: Hura! Evo lopte! Ta je vrsta. utni je nogom, udari glavom! Slobodno je nabodi, nee puknuti. (Igraju se loptom.) JE: Samo se vi veselo igrajte, mali moji kaktusii! Lopta e izdrati. BOC: (zagleda se u nove balone): Svia mi se lopta, ali elim balon koji je lagan i njean... JEII: I ja! I ja takoer! Drai mi je balon! JE: Stara je istina da svatko eli ono to ne moe imati. BOBO: A da nam kupi jo jednom... Nosili bismo ih kao kap vode na dlanu... JEZII: Nisu skupi. Molimo te, tata, kupi!... JE (prodavau): Neka im bude. Dajte svakome jo jedan balon. (Plaa, prodava jeiima podijeli balone.) A sad polako kui. Pazite na balone. I zapamtite ovaj lijepi sunani dan kad smo prvi put proetali novom stazom. (Jeii krenu pjevuei. Zastor se polako zatvara.) PRODAVA (ispred zastora, publici): Znate li to e se sada dogoditi? Razumljivo da znate, to je jasno kao dan! Slobodno zaepite ui, jer e odjeknuti pet prasaka... Jedan... dva... tri... etiri... pet! Tono. to sam vam rekao, potvrdilo se kao istina. Nisu baloni za jeie. Oni su za djecu. Za djecu? Pa kad sam ve tako kazao, svoje u rijei potvrditi djelom. (Baca meu publiku desetak balona.) Baloni, baloni, areni kao bomboni! Uzmite ih! Zavrava jedinstvena predstava na svijetu, u kojoj su gledatelji bili nagraeni balonima. Sve vas lijepo pozdravljam. Sad poite kui. Gotova je balonijada! PRIAM TI PRIU PIPO Pipo je tigrasti mai. Djeca su ga donijela u dvorite, igrala se njime, natezala ga i ostavila. Kad su ih mame pozvale na veeru, djeaci i djevojice otili su kuama. Pipo je ostao sam pokraj oleandra u dvoritu. Popeo se na oleandar. Uinio je to na svoju sreu jer ga je spazila baka iz prizemlja, koja se bila naslonila na prozor da pogleda je li vedro. Vedro je ustanovi baka. Mrjao potvrdi Pipo. Ima i zvijezda, mnogo zvijezda obradova se baka, a onda primijeti dvije zvijezde
14

razliite od drugih. To su moje oi ree Pipo, ali baka nije razumjela maji jezik. ula je neko nejasno mijaukanje i inilo joj se nevjerovatnim da mijaue ruiasti oleandar. Ode baka po naoale da bolje vidi one dvije neobine zvijezde. Gleda, gleda i napokon ugleda maia. Pa to je Pipo! ree baka. Ostavila su te tvoja draga djeca. Popodne nisu dopustila ni da se primaknem k tebi. Doi! zovne ga ona, i Pipo se useli kod bake. Spavao je u koarici za kruh, valjao se po starom otirau za noge, jeo s bakom njezine mlijene obroke. Baka je bila dobra, Pipo je bio dobar. Ali jednoga dana promijenilo se vrijeme. I Pipo se promijenio. Postao je neposluan. Uzeo je bakino klupko plave vune, bacio ga kroz prozor, jer je htio vidjeti to je na kraju klupka. To rade i djeca, zato ne bi on? Baka je otila na trnicu i nije znala to se dogaa. Lupi apom amo, lupi tamo i Pipo provue klupko do zida. Zatim ga uze zubima i preskoi ogradu. Pletae igle zapee o prozor, vunica se napela. Sletio vrabac na nit pa se njie, a Pipo se ne obazire na vrapca toliko je bio radoznao. Provlai klupko kroz veu, sve do ulice. Klupko se odmata. Ljudi stali i gledaju. Smiju se maiu. Ui u duan, dat u ti mlijeka zove Pipa prodavaica s bijelom kapicom, ali on se ne odazove. Toliko je bio radoznao da je morao ii dalje. Zvali su ga i mesar i prodava novina. Zvala su ga i djeca koja su se na ulici igrala perjanice. On se nije obazirao, zaokupljen jedinim ciljem da vidi to je na kraju klupka. Klupko je bivalo sve manje i manje. Na kraju, ispruila se nit. U klupku nije bilo niega. Pipo se silno rastuio. Uto je naila baka i izgrdila Pipa. Nekako uz pomo djece ponovo je namotala klupko. Kad je sjela kraj prozora da plete, Pipo ju je tuno promatrao. Jo iste veeri dovrila je plavu kapicu od vune i poklonila je Iskrici, svojoj unuci. Sad tek Pipo nije razumio nita. Kako je baki na kraju vunice izala kapica? To je zato to moja baka ima zlatne ruke rekla je Iskrica. Divan rad potvrdile su susjede ogledavajui kapicu. Ah, o radu se radi! Raditi znaju samo ljudi razmiljao je Pipo. Ono to sam ja uinio s vunicom nije bio rad. I nije dovikne mu vrabac s grane. Bila je to obina maja petljancija. Vrabac je odmah poletio, zato se Pipo i ne pomakne s mjesta. Brblja! obrecne se na njega. Kad odrastem, lovit u mieve, to je posao za mene. I vrapce u loviti povie osvetniki. Ali vrabac ga nije uo. Dao se u let a let je ono to umiju ptice.

JEDNO MALO SLOVO a Bilo jednom malo slovo a. Nije ono bilo nekakvo novo slovo, znalo je kako se zove i svi su
15

znali kako se izgovara. Dotad je ve na svijetu bilo mnogo slova a, a ovo malo slovo a o kome mi govorimo, ispalo je iz jedne prozirne vreice za tjesteninu. Dubravka je voljela jesti juhu u kojoj su se umjesto zvjezdica ili rezanaca nalazila kuhana slova. Bilo je u toj vreici mnogo slova i brojki, ak i jednoglavi F ili X, mister Iks, poznati gimnastiar meu slovima. Svi su oni redom bivali skuhani i pojedeni. Kuhala ih je mama, a jela Dubravka. Samo je posve maleno a jednog dana ispalo iz vreice sirovo, uto i tvrdo, kakva ve jesu slova od tijesta. Mama ga nije vidjela. Kad je Dubravka poslije ruka pomela kuhinju, metlom je izbacila malo slovo a na balkon. Na balkon je sletio vrabac i odnio slovo u vrt. Pokuao ga je kljucnuti, ali slovce je bilo pretvrdo. To je kameni izjavi vrabac. Malo a se vrlo naljutilo to ga je vrabac kljucnuo po nosu. Prestalo se ljutiti kad ga je nazvao kamenom. To mu se svidjelo, jer je kamen neto trajnije od slova oblikovanog u tijestu. Neka slova a, stara i velika, bila su vrlo ponosna to su nala svoje mjesto u slavnim rijeima kao to su: Apolon bog ljepote, Atena boica mudrosti, Afrodita boica ljubavi. Tamo su ih stavili jo stari Grci, i ta slova imala su poasno mjesto u povijesti ljudskog roda. Dva a u rijei mama diila su se svojim poloajem. I ona druga dva u rijei apoteka zadovoljno su treptala ispisana neonskim cijevima nad ulazom u trgovinu lijekovima. Nae malo a etalo je vrtom. Uzmi me ti ree voki. Imam ve a odgovori jabuka. I to dva. Onda me uzmi ti ponudi se malo slovo rui. Zavravam na a, ne mogu ree rua. Nije ga htjela ni golubica, ni grlica, ni maka. A mi je na hrptu i na repu, to jest, na kraju naalila se neka vesela pjegava maka. Neete me, premda sam najljepe slovo jadalo se malo slovo a. Najljepe slovo a u rijei magarac dolazi tri puta rugala mu se neka stara arapa. Rugala se, kako to ve obino biva, ne videi da je i s njom tako. Vjetar odgura malo slovo a na list odbaenih novina. Ono pade na mjesto otisnutog velikog crnog slova A. Pisalo je RAT. Neu tu biti! uzvikalo se malo a. Neu biti u stranoj rijei! Neka me ljudi premjeste. Ne pristajem sluiti u tako runu svrhu. Prosvjedujem! vikalo je koliko je glasnije moglo onako malo. Veliko A iz novina ree: Mene su tu prilijepili crnom masnom bojom. Ja ne mogu pobjei. Ali ti bjei, mlado si. Ne daj da te uzmu za rije koja znai neto strano! Vi mladi morate se boriti za lijepo, za bolje. I tako je malo a zamiljeno odlutalo dalje da nae sebi mjesto. Ulica je imala svoje slovo a, kola je imala svoje slovo a. Mislilo je da je suvino. Ljudi ne izmiljaju nove lijepe rijei kojima bih bilo potrebno mislilo je snudeno. Jedan prodava novina zijevne: A-a-a-a! Potom je stao izvikivati neto nerazgovjetno. Ni k njemu neu! Malo a pobjee kovitlano vjetrom koji se podizao dok su ulicom prolazili kamioni i
16

tramvaji. Uh, kako ga je bilo strah da ne dospije na tranice! Smrvili bi ga. Doi k meni! najednom ga netko pozove. Ono pogleda prema gore i ugleda krasna plava slova u natpisu. Pisalo je: CVJEARNIC... Plavo slovo a vragoljasto mu je namigivalo. No, popni se, popni, roae! Nedostaje nam a na kraju natpisa. Otpalo je. Moi e se ponekad ovjesiti naglavce i mirisati u prodavaonici raznovrsno cvijee ree mu slovo . Maleno sam slovo ponovi pridole slovo a. Ako si na svom mjestu, nije vano kakvo si povikae mu u jedan glas plava slova, nainjena od staklenih cijevi s neonskim svjetlom. Jesi li a ili nisi? Jesam spremno odgovori. I tako se malo slovo a popelo nad izlog cvjearnice i bilo mu je lijepo. Osjealo se zadovoljno, ne samo zato to je iz izloga mirisalo cvijee, to je promet pred izlogom bio iv i zanimljiv, ve i zbog istine da je zadovoljan svatko tko u ivotu nae svoje mjesto.

BILJEKA O PISCU Nada Ivelji je roena 4. aprila 1931. godine u Zagrebu. Studirala je knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a zatim dugo godina radila u prosvjeti. Bila je i urednik lista za djecu "Radost". Napisala je dosta lijepih knjiga za odrasle i osobito za djecu. Najpoznatije knjige za djecu su: Konji sa zlatnim sedlom, Djeak i ptica, Vodenica sokolica, Kiki, mala polarna lisica, estinski kiobran, Zagrebaki vrapii, Zvijezde na krovu, Zmajevi nad gradom, Doi da ti priam, Dimnjaar i bijela golubica, Lutke s duom... Za djecu je napisala vei broj slikovnica i radio-igara. Nagraivana je najviim priznanjima za djeju literaturu kao to je nagrada "Ivana Brli Maurani" i "Grigor Vitez". ivi u Zagrebu.

17