Antonio Šiber - Problem Promatrača

Radi se o popularno-znanstvenom tekstu, dijelom napisanom u maniri najboljih klasika znanstveno-fantastinog anra, a dijelom kao esej o modernoj fizici
i biofizici.

Matko Milin Antonio iber napisao je zanimljivi roman o vrlo bliskoj budunosti priu o svijetu u kojemu su isprepleteni elementi fikcije i stvarnih postignua fizike, biofizike i kibernetike. iber je vjeto iskoristio svoje znanje iz podruja teorijske fizike i prilagodio ga formi pripovijedanja. Limun.hr Znanstveno-fantastini roman mladog hrvatskog fiziara, u kojem se bavi svijetom na granici znanosti (fizike, biofizike, kibernetike) i fikcije te njihovom meusobnom stalnom ispreplitanju. Knjinice grada Zagreba Kako god okrenuli, Antonio iber je napisao dojmljivu i duboku knjigu, pa ak i ako je htio neznanstvenim rijeima objasniti znanstvene istine, pa ak i ako njegovi likovi pomalo s indignacijom odbijaju komunikaciju s mistinim, duhovnim i vjerskim dosezima, ova je knjiga ba to: nigredo, tonjenje, ulazak u crnu umu, u svijest o slabosti svijesti zauvijek na neki nain optereene crnom makom nepregledne dubine nesvjesnoga. Copyright Antonio iber Milan Zagorac
SADRAJ
I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. XI. XII. XIII. XIV. XV. XVI. XVII. XVIII. XIX. XX. XXI. XXII. XXIII. XXIV. Zastave straha Duhan u teglama na balkonu trebalo je zaliti Lebdea objava O rastu, obliku i DArcy Wentworth Thompsonu Dolazak na Crick 14 Prva no U posjeti Jajetu Ehrenfestov dnevnik I Oluja na komadu papira Konferencija na otoku Shelter i David Bohm Ehrenfestov dnevnik II Oprotajna pijanka Operacija Analiza osjeta i Ernst Mach Ehrenfestov dnevnik III Sanjao sam boje Amor fati Oktaedarska tempirana bomba Krpelji i bubamare Carev fotograf Ehrenfestov dnevnik IV Odlazak pomorca Smrt Petra Pana Epilog Pouzdano istiniti dio romana Zen i kvantna mehanika Nietzsche i znanost 1 7 13 19 25 31 35 43 53 65 73 77 85 89 95 99 109 113 117 133 139 143 149 153 157 175 179
Antonio iber
I. Zastave straha
Posveeno mojim ujacima Mati i Peri
Grad Dubrovnik okruen je brdima i morem i utvren najvrim lancem jakih i visoko uzdignutih bedema da bi se zatitio od neprijatelja. Njegovi su vladari izgradili mnogobrojne kule i najviim zakonom uredili sve drugo to je potrebno za utvrde i sigurnost graana. Grad ima luku zatvorenu velikim eljeznim lancima, u koju nikome nije doputeno ui prije negoli dobije dozvolu od gospode. Oni koji se nau u luci, to jest unutar lanaca, ne boje se gusara niti nasilja. Filip de Diversis, Opis slavnoga grada Dubrovnika (1440)
Problem promatraa
Antonio iber
Od neprekidnog nerazumljivog mrmljanja mogla se ponegdje raspoznati pokoja rije na francuskom, engleskom, panjolskom, hrvatskom... No taj pozadinski, nepredvidivi i na neki udan nain umirujui um nije dominirao zvunim zapisom. Najglasnije i najprodornije uli su se kliktavi glasovi sitnih iopa koje su velikom brzinom letjele unaokolo. Njihovo gibanje bilo je izrazito nepredvidljivo jer su razvile tehniku leta u kojemu su vie od polovice vremena titravo jedrile ili ak padale, a u onim trenucima kad bi upotrijebile snagu krila znale bi naglo promijeniti smjer, okreui se uz pomo raljastog repa oko vlastite osi na najrazliitije naine. Izgledalo je kao da su zbog neega posebno uznemirene premda je njihovo energetski nepotrebno rastrono i kaotino gibanje moglo biti i navika ove neumorne vrste. Neobiniji je bio njihov ogroman broj. Bilo ih je toliko da su u svakom trenutku zaklanjale barem jednu desetinu komadia neba slabo vidljivog izmeu visokih ukastih zidova. Bila je veer nakon vrueg ljetnog dana. Nebo je odavalo neto umirue svjetlosti a ostatak je dolazio iz naranastih arulja postavljenih na kamene zidove kua malo iznad visine glave. Snimatelj se polako gibao i kako se premjetao s noge na nogu, tamni komadi neba blago se njihao s lijeve na desnu stranu prizora izmeu promiuih zidova. Okolo je svakako moralo biti mnogo ljudi, a njihovi glasovi su se pribliavali i odmicali. Dvije djevojice najvjerojatnije iz Francuske i njihovi mladi roditelji. Desetak starijih glasova i rijei koje su zvuale hebrejski. iope koje su prelijetale u neposrednoj blizini snimatelja proizvodile su prijetee zvukove, kratke poput stlaenih zranih metaka usmjerenih prema kamerama i mikrofonima. Ti odsjeni i snani visokofrekventni krikovi koji su se nepredvidivo naglo pojavljivali bili su ak i pomalo zastraujui i cijeli je prizor stoga dobivao neobinu napetost. Snimka je zapoinjala na kamenom mostu ispred zidina grada kojeg je uvao uspravni kip sveca zatitnika. Most je zavravao vratima u debelom zidu iza kojih se ukazao prostor gotovo potpuno zatvoren zidinama. Radilo se o nekakvom predvorju bez krova, izrazito slabo osvijetljenom u predveerje. Stepenice i usporedna luna staza vodile su ka podnoju predvorja gdje su se nalazila jo jedna vrata, a iza tih vrata naglo se otvara2
la dugaka i ravna, uglaanim oblim kamenom poploana ulica s crkvom visokog tornja na svom kraju. Snimatelj je u ovom trenutku podignuo kameru prema nebu i gledajui neprestano prema gore polako se pribliavao kraju ulice. Bilo je neeg sablasnog u njegovoj odluci da pomakne svoju toku interesa sa crkve, visokih kua koje su omeivale ulicu i mnotva ljudi. U prizoru neba prepletenog tragovima iopa ljudi su bili posve sporedni glumci. Nitko od njih nije se na neki poseban nain izdvajao, glasovi su odlazili i dolazili, prelazili preko puta, odbijali se od zidova.
Jajoglavi je esto pregledavao ovu snimku u trajanju od svega desetak minuta. Bilo je u njoj neega neiskazano stranog ali i privlanog. Moda neega to bi se ak dalo nazvati i osjeajem i upravo to je bilo magnetski privlano za Jajoglavog jer o stvarnim ljudskim osjeajima koji su utjecali i na evoluciju njegove neuralne mree nije znao gotovo nita. Zbog umjetnog ustroja njegovog mozga i njegove slabe povezanosti s oskudnim
3
Problem promatraa
Antonio iber
elektronikim tijelom, dijelovi neuralne arhitekture zadueni za procesiranje emocija bili su nedovoljno razvijeni ili nisu ni postojali u jasno odvojenim strukturama karakteristinim za ljudski mozak. Ipak, svaki put kad bi pregledavao snimku slutio je da se pribliava neemu to bi ljudi vjerojatno nazvali osjeajem. Nagaao je i da se radi o vjerojatno neugodnom osjeaju. Moda strahu? Tko je bio taj ovjek koji je svijet i grad gledao na tako udan nain? I gdje je bio taj grad? Oba odgovora bilo je lako pronai ali nita time nije postajalo jasnije. Autor filma bio je Freeman Cvitan, konceptualni umjetnik iz Hrvatske. Film je snimio stereoskopskom tehnologijom uz pomo dvije sinkronizirane kamere tako da ga je trebalo gledati uz posebna pomagala. Moda je to bio i glavni razlog da se film naao u ogromnoj bazi podataka koja je Jajoglavom bila dostupna. Njemu je naravno reprodukcija filma u takvoj starinskoj tehnologiji bila posebno jednostavna s obzirom da je svaki od filmskih zapisa mogao projicirati direktno na svaku od dvije grane onog ivca. S vremenom je tako dobro nauio film da ga je odluio preraditi u hologramskoj tehnologiji i izraunati sve trodimenzionalne informacije koje su nedostajale iz samo dvije perspektive. Ovo nije bio lak zadatak zbog velikog broja iopa ije je poloaje u prostoru ponekad bilo teko odrediti s obzirom na njihovu veliku brzinu. Svejedno, bio je zadovoljan konanim rezultatom i paljivo ga je pohranio na specijalnu optiku memoriju gdje je uvao posebno vane stvari. Tom dijelu hardwarea bilo je teko pristupiti bez ifre kojom bi se podaci dekodirali, a Ernest i blizanci bili su dovoljno zauzeti drugim stvarima. Koliko god se trudio, o umjetniku nije mogao mnogo saznati. Nita od njegovog rada nije sauvano osim ovog kratkog zapisa koji je prikazan na nekom festivalu eksperimentalnog filma i nekim udom zabiljeen u tehnologiji koja je pretrpjela teror vremena. Uostalom, moda i nije bilo nieg vie jer se Cvitan ubio u svojoj tridesetpetoj godini skoivi sa zidina koje je snimao. Zidovi tog grada, Dubrovnika, vie nisu postojali jer su uniteni u katastrofalnom potresu prije desetak godina. Moda je Cvitanov film bio najbolji zapis duha nestalog grada i njegovih bedema nastalih iz straha od mnogobrojnih neprijatelja. Moda se tajanstvenost koja je natapala Cvitanov zapis rodila iz nataloene paranoje koja je stoljeima prodirala u debele zidove. Ljudi tom gradu nisu trebali, a opet su ga definirali svojim
4
strahom. Njihov strah ih je na kraju nadivio i zakopao glasove njihove djece u nerazumljivi mrmor podno zidina istaknutih visoko poput zastava.
Problem promatraa
Antonio iber
II. Duhan u teglama na balkonu trebalo je zaliti
Problem promatraa
Antonio iber
Duhan u teglama na balkonu trebalo je zaliti. Dan je na kraju bio prekrasan, usprkos vremenskim prognozama koje su najavljivale kiu. Ni najjaa raunala koje je odsjek atmosferske dinamike fakulteta nedavno kupio nisu pomogla prognostiarima. Profesor je znao rei da nitko tono ne zna to ti programi za predvianje dinamike atmosfere u stvari rade. Bazirali su se na dijelovima koda razvijenim prije tridesetak godina za koje je malo tko znao emu tono slue. Atmosfersku dinamiku planeta su uglavnom upisivali loiji studenti oni bez talenta i agresivnosti potrebne za studij biologije i bez djeakih ideala koje su imali malobrojni studenti fizike. Uostalom, nitko se nije previe optereivao prognozom. Zrak, rijeke i oceani su u posljednjih tridesetak godina proieni do stanja u kojem su bili u pred-industrijskom razdoblju, a na nepredviene kie gledalo se s dozom simpatije - vie nisu bile pogubne za kou pa ih se smatralo iskazom nepredvidivosti Prirode svojstvene nekim prolim vremenima. Smatralo se to velikim uspjehom znanosti. Konano vraanje duga planeti, ienje silnog molekularnog smea nataloenog u vodama i atmosferi kroz tisuljea. A sve zahvaljujui znanosti. Premda nikakve posebno napredne znanosti tu nije bilo. Radilo se o tehnolokoj primjeni principa i jednadbi starih barem stotinjak godina. Sve to je nedostajalo bila je dobra volja i odluka najbogatijih svjetskih vlada da se konano pozabave tim problemom. Nita pametno. Nimalo pametnije od nuklearne bombe. Kako god i usprkos svemu, vremenske (ne)prilike bile su meu rijetkim dogaajima koji su ostali nepredvidivi, a profesor je bio siguran da razlog tome nisu nelinearnosti jednadbi toka fluida. U svakom sluaju, duhan je trebalo zaliti. Otpuhujui dimove iz savrenog smotuljka, profesor se laganim korakom uputio prema balkonu. Duhan je nabavio od prijatelja iz djetinjstva, pokojnog profesora biokemije kojemu su specijalnost bili prirodni insekticidi pa je taj s godinama skupio veliku kolekciju duhana raznih vrsta za potrebe istraivanja. Prodaja duhanskih proizvoda bila je potpuno zabranjena ve dobrih dvadeset godina, ali vlasti nisu progonile malobrojne preivjele nikotinske ovisnike koji su duhan uzgajali za vlastite potrebe i puili ga po mogunosti tamo gdje nikome ne pada na pamet zalaziti. Ispod balkona su bezobrazno buni studenti paradirali na najnovijim tipovima platformnih lebdjelica. Prije deset godina cijeli
8
je grad prekriven mreom visokotemperaturnih supravodljivih vodova i stara sredstva prijevoza su potpuno zabranjena. S nostalgijom se sjetio vremena kad je svog solarno-elektrinog trokotanog ljubimca parkirao pod prozorom ureda i kad se tehnologija visokotemperaturnih supravodia koristila jedino u supersoninim vlakovima kojima se on nikad nije volio voziti, a nije ni morao bilo je mnogo drugih izbora prijevoznih sredstava. Vrativi se radnom stolu u sobici, bacio je pogled na hrpe ispisanog papira. Ve dugo nije bilo nikakvog napretka, proboja kojemu se nadao i bio je sve skloniji vjerovati ovim nadobudnim mladcima na fakultetu da je njegovo vrijeme prolo. Nagnut nad beskrajne nizove integro-diferencijalnih jednadbi nije ni primijetio da je opuak ve odavno trebalo baciti pa je otpuhujui zadnji dim oprio gornju usnu. Nagli trzaj glavom unatrag pomaknuo je neto izmeu dva vjeno problematina kraljeka i profesor je bijesno kriknuo Ne opet!. Ta toka na kraljenici postala je potpuno nezanemariv problem i njen podraaj ukoio bi mu vrat na sljedeih nekoliko dana opet e se za svaki pogled preko ramena morati okretati kao nekakav prethistorijski robot. Lijekove bazirane na novoj generaciji molekula protiv boli nije koristio jer je bio siguran da mu ometaju misli, a to je ipak vanije od malo neugode... Sad nije bilo druge nego da sjedne, smiri se i ponovno proe kroz hrpu papira sa stola. Ve poutjeli papiri sadravali su modele razvoja Svemira, ali ne ovog Svemira koji je tako pritiskao profesora u zadnje vrijeme, nego alternativnih svemira nekih koji su moda mogli postojati, a iz nekog razloga, koji je profesoru bio potpuno misteriozan, nisu postojali. Profesor je bio vjerojatno zadnji duhovni izdanak herojske garde fiziara s poetka prolog stoljea Diraca, Heisenberga i Bohra, a osnovni kriterij kojim je vrednovao i svoj i tui znanstveni rad bio je ljepota. Rune stvari nisu nikako mogle biti ispravne. Odnosno, ak su i mogle biti ispravne, ali svakako nisu bile vrijedne panje. Potpuno nekorisna i neunoviva znanstvena djelatnost kojom se bavio takoer je pripadala nekim slavnim i davno prolim vremenima. Radilo se o naprednoj varijanti teorije struna, naputenoj djelatnosti pozicioniranoj na niijem teritoriju izmeu matematike i fizike. Gotovo nitko se vie nije bavio istraivanjima voenim
9
10
Problem promatraa
11
Antonio iber
eljom za spoznajom traenjem Istine. To se smatralo reliktom zabludjele prole znanosti, zaostatkom iz vremena u kojima su znanstvenici bili vrsta matematiki virtuoznih vraeva, filozofa i umjetnika, sve u jednoj osobi. Sad se prodavala i prakticirala primijenjena znanost - nekakva nasilna i nehomogena mjeavina molekularne biologije, kemije, dijagnostike i medicine. Znanost o svojstvima materijala postala je tehnologija i biotehnologija, a fizika elementarnih estica, nuklearna fizika, kozmologija i apstraktna matematika fizika polako su izumirale. Na veini sveuilita vie se nisu pouavale, a tamo gdje su i nekako preivljavale, opstajale su zahvaljujui nekolicini genijalaca u svakoj generaciji koje ni jedan sustav obrazovanja, ma kako pogrean, nije mogao udaljiti od njihovog oajniki traenog cilja, nekakve nezrele potrage za idejom. Njih se nije moglo okrenuti u nikakav drutveno korisni smjer ni tehnoloki primjenjivu znanost. Novi hrabri znanstvenici, luonoe spoznaje nisu bili od te vrste. Bili su to najobiniji meetari koji su bezobrazno profitirali i od najneznatnijeg produavanja ljudskog ivota ili ak samo od reklamiranja uporabe svojih otkria u svrhu navodnog produavanja ivota Ovo je prvi korak u lijeenju baskijske groznice ili Nae otkrie otvara put prema razumijevanju degenerativne autodestrukcije neuroglija stanica (najvjetiji od njih uvijek su se bavili nekom od starakih bolesti za koju je bilo sigurno da e se ve pronai neki iznimno bogati sponzor koji dotinu bolest i ima). Taj tip mladih beskrupuloznih laaca i bezobraznika profesoru je posebno smetao, jer je smatrao da su rijei znanost i spoznaja nepovratno uprljali u svojim nasmijeenim holovizijskim nastupima, sve s ciljem daljnjeg bogaenja, naravno. - Ovdje se vie nita ne moe uiniti..., promrmljao je rezignirano nakon dugog i po tko zna koji put ponovljenog prouavanja jednadbi. Diskretno bljeskanje holoekrana i zvuk slian pjevanju dupina trgnuo ga je iz neplodnog premetanja po postulatima i pretpostavkama. Na vezi je bio dekan. -Ovdje sam Roberte ree profesor, trudei se oponaati dobro
10
raspoloenje. - Eh... Paul. Sve u redu kod tebe? Dobro izgleda danas.
Profesor je znao da to ne moe nikako biti istina jer ga je kraljenica ubijala, a optimizam je bio na minimumu svih minimuma u zadnjih godinu dana. - Sve je u redu. Radim pomalo.
- Daaaa...? nije se u tome nazovi-pitanju moglo osjetiti nimalo interesa, intonacija je vie sliila zijevanju I? Ima li kakvog napretka u zadnje vrijeme? - Pa zna... Te stvari znaju uzeti vremena. Jednadbe su bitno nelinearne, mnogodimenzionalne... i vezane. Ne znam kako bih ih interpretirao. Mislim ... zamiljeno e profesor. - Ma ve e ti to srediti. profesoru ovo nije zvualo nimalo uvjerljivo. Htio bih da se vidimo danas kad nae vremena Paul. Moramo razgovarati. Tema nije ba pogodna za holo-komunikaciju. - U redu. Ja sam slobodan sutra cijeli dan, pa ...
- Odlino, onda za 15 minuta u mojoj sobi Holoekran se ugasio i u sobi je zavladala neobina tiina. Studentima su predavanja oigledno ve poela.
11
12
Problem promatraa
13
Antonio iber
III. Lebdea objava
12
13
14
Problem promatraa
15
Antonio iber
Robert Slessinger lebdio je pored prozora u najnovijem tipu antigravitacijskog odijela koje su svi profesori fakulteta nedavno dobili kao poklon od kompanije koja ih je proizvodila. Odijela naravno nisu imala nikakve veze s antigravitacijom, ali tako ih je reklamirala kompanija pa se naziv ve potpuno ukorijenio. Izvjee o sigurnosti dotine antigravitacijske opreme za kunu uporabu koje je fakultet sastavio bilo je nadasve pozitivno, a male pogreke su se u dogovoru s kompanijom ispravile. Proizvod je bio komercijalni hit, bitni napredak u odnosu na prethodne nezgrapne izvedbe, a uprava kompanije neizmjerno zahvalna fakultetu. Biti dekan fakulteta imalo je naravno svoje prednosti, a jedna od njih bila je i neometano lebdenje u komotnoj sobi s pogledom na uredni, svjee pokoeni park, naizgled nasumino izboden mladim lipama. Prijepodnevno sunce ostavljalo je otisak svjetlosti na polovici sobe blie prozoru. Profesor je pogledao prema dekanu s izrazom lica u kojem su se mijeali uenje, nelagoda i nervoza.
- Roberte ... Nadam se da ne smetam... antigravitacijska odijela ljudi su ovih dana koristili za kojekakve aktivnosti. - Ni sluajno. Hoe li mi se pridruiti? dekan se polagano okrenuo od prozora prema profesoru, manevrirajui strojem s preciznou koja je ukazivala da mu je lebdenje postalo vaan dio svakodnevice. - Zna da ne volim takve stvari. A boli me i kraljenica, opet je neto unutra krcnulo. - Lebdenje moe samo pomoi. Tvojoj kraljenici bi bilo bolje da ee izbjegava gravitaciju. udim se tom tvom bjeanju u prolost, Paul. Zato ne svrati do medicinskog odsjeka, siguran sam da e tvoj problem zaas razrijeiti? Zna, siguran sam da je klju u crijevima. Ljudi ne razmiljaju dovoljno o svojim crijevima. Puno vie se boje problema sa srcem i mozgom, a vjeruj mi, sve to potie od crijeva. Evo, ja ve barem dvadeset godina eksperimentiram s prehranom i konano, konano mislim da sam naao nain kako biti dobar prema vlastitim crijevima. Ovakve diskusije za profesora nisu imale nikakvog smisla. Nepotrebna predigra za razgovor o vanim stvarima. - Maloprije sam primio poziv od vladine agencije za znanost.
Profesorovo zanimanje za ovaj razgovor naglo je poraslo. Vladina agencija za znanost interesirala ga je vie od utjecaja crijeva na bolove u kraljenici, s obzirom da je financirala i njegova istraivanja, premda je ukupna koliina sredstava koje je trebao bila zanemariva neto raunalnog vremena i povremeni posjet Ryogou Ishikawi koji je jedini donekle mogao razumjeti njegove interese i metodologiju. Baviti se tim ime se bavio profesor postajalo je sve samotniji hobi. - Zna li za onaj skupi eksperiment na svemirskoj znanstvenoj postaji Crick 14? Razvijaju modelni mozak baziran na kombinaciji embrionalnih neurona i ugljikovih nanocijevi.
14 15
16
Problem promatraa
17
Antonio iber
- Mozak u kutiji? Nisu mogli smisliti neto originalnije? Pa o tome su fantazirali pisci SF-a jo prije dvjesto godina. Mislio sam da su takve stvari ve zaboravljene. - Ovo se ini ozbiljnijim. Ehrenfest vodi projekt. Agencija je u to uloila velika sredstva. A stvar izgleda ne radi. I ini se da nikom nije jasno zato ne radi. Govorka se da je cijeli projekt velika prevara i da su tehnoloke kompanije jednostavno izvukle vladin novac. - Koja stvar? ta ne radi?
i profesor je prozreo njegove namjere. - Paul... ton dekanovog glasa naglo je poprimio pokroviteljsku nijansu. Moda je to bila nuspojava bombonia za raspoloenje. - Ovdje nemamo mnogo izbora. Agencija financira i tvoja istraivanja. Bilo bi teko inae... Zna kako stvari danas idu... Tvoja vrsta znanosti i nije ba popularna. A i siguran sam da e ti goditi da se malo makne odavde dok ne rijeimo tvoje preseljenje. Toka na kraljenici je opet proradila. Dao je sve od sebe da sakrije bol. - Znai, ipak me selite... Mislio sam da moda... Da ste nali neko drugo rjeenje.

- Ne znam. Modelni mozak. Raunalo. Ne znam nita o detaljima. Ve e te obavijestiti... Dekan je odlebdio do kutijice s bomboniima za raspoloenje. Radilo se o legalnoj vrsti narkotika koje su depresivni tipovi jeli kao kikiriki. Profesor je i dalje preferirao cigarete, ali nije smio spomenuti da bi rado zapalio jednu. Smatralo se to napadom na ivot sugovornika i zato je samo preao oznojenim dlanovima preko depova hlaa. - Osnovan je odbor eksperata za reviziju projekta i kontrolu financija. Trae tebe Paul... Oekuju od tebe da ode gore u prvi nadzor, da vidi to se to zbiva. - Ali... Kome je palo na pamet da predloi mene? Ja se ne bavim niim takvim, zna da nemam pojma o uzgajanju stanica. - Znam. Ali o nanotehnologiji neto zna. Uostalom, ovdje nije toliko vano tvoje podruje ekspertize. Trae nekoga s autoritetom i ugledom, nekoga u iju se procjenu moe vjerovati. Bilo je i prije slinih situacija, sjeti se samo eksplozije space shuttlea osamdesetih godina prolog stoljea i komisije koju je vodio Richard Feynman. Okolnosti su takve da tvoj izbor moe samo koristiti fakultetu. Premda profesor nije bio ni roen kad je Challenger eksplodirao, spomen Feynmanovog imena mu je godio. Dekan je igrao na pravu kartu
16
- Paul... Profesoru ve izrazito iritantna pokroviteljska intonacija nikako nije nestajala. Stvarno bi se trebao ostaviti tih bombonia, pomislio je - Ve smo razgovarali o tome. Dietzkiewitchu treba prostor. I sam zna koliko je novca donio fakultetu. A ima i mnogo postdoktoranata. Ja tu nita ne mogu. Profesor je Dietzkiewitcha smatrao najobinijim gadom. Jednim od onih nasmijeenih meetara-medicinara, moda najprofesionalnijim od svih. injenica da e ba njegov projekt zauzeti profesorovu sobu inila je poraz jo bolnijim. Najgore od svega bilo je to su studenti Dietzkiewitcha oboavali, vidjeli u njemu neku vrstu osloboditelja. Profesoru se inilo da njegova generacija nije bila toliko zatupljena takva vrsta proroka u njegovim je najboljim godinama slabo prolazila. Znanost, a posebno matematika i fizika bila je u njegovo vrijeme rezervirana za ozbiljne tipove. Ili si bio hrabar i izrazito nadaren pa pokuao rijeiti neto vano bez obzira na sve rizike ili si bio manje nadaren i radio sasvim poten i vaan posao krpanja rupa. Bilo je i u tome posebnog digniteta i ovjek je tu mogao nai istinsko zadovoljstvo. No, ve tad su se kemija i posebno biologija uzdizale strmim trendom, a njihova veza s medicinom i zdravljem poela je privlaiti sumnjive karaktere kojima je oduevljenje vlastitim procesom spoznaje bio potpuno nepoznat doivljaj. Zato im novac i pogotovo slava
17
18
Problem promatraa
19
Antonio iber
nisu bili nimalo strani. S vremenom su zagadili fakultete, ponizili poten posao u znanosti silnim aferama, sudskim procesima oko patentnog prava, izmiljanjem i namjetanjem rezultata zbog farmaceutskih sponzora, a ta bolesna utrka za projektima, grantovima, citatima, nagradama i novcem polako je zagadila i fiziku i matematiku i naglasila sve degeneracije na koje ni te znanosti kroz povijest nisu bile posve imune. Novi znanstvenicisumnjivci pretvorili su potragu za spoznajom u utrku na etiristo metara s potkupljenim sucima. To im profesor nije mogao oprostiti. - Dobro... Pretpostavljam da moja nova soba nema balkon?
IV. O rastu, obliku i DArcy Wentworth Thompsonu
- Ne. Ali ne brini za duhan, ve emo ga negdje udomiti, ja u se osobno pobrinuti za to. - U redu. Neka onda bude tako. to mi je dalje initi?
- Netko iz Agencije javit e ti se ve danas. to se tie tvojih obveza na fakultetu, od danas ih nema. Dok se ovo na Cricku 14 ne rijei. Uzmi sebi vremena koliko treba. Rjeavanje ove zadae je u interesu Sveuilita. Zadnje etiri reenice dekan je izgovorio u dubokom tonu sporo se sputajui prema stolcu. Bilo je teko usprotiviti se ovakvoj vrsti objave moi, pogotovo nekome tko je ve nauio trpjeti poraze. Jedan vie ili manje. Nita se tu ne moe uiniti.
18
19
20
Problem promatraa
21
Antonio iber
St. Andrews na Sjevernom moru ukleti je grad za mene. U zimsko poslijepodne 1941. godine, bradati sijedi osamdesetogodinjak oteknutih oiju i velike glave pokrivene jo veim eirom sputao se niz strminu do luke. U ruci je drao golemi mesarski no. Nekoliko radnika skupljenih oko leine ogromnog kita koju je Sjeverno more izbacilo na dokove vidno je ustuknulo pred uznemirujuim prizorom visoke i raupane spodobe s impresivnim noem. Bradonja je priao truplu kita i u manje od minute spretno odvojio debeli sloj sala, a onda i nekoliko velikih komada mesa. Paljivo ih je pospremio u poveliku platnenu vreu koju je prebacio preko ramena i polako se zaputio natrag, uz brdo. Zaueni radnici promatrali su ovu proceduru gotovo bez daha, a onda se jedan od njih gledajui u lea polako odmiueg starca konano dosjetio da to i nije tako loa ideja. Ratno je vrijeme i nestaica je mesa. A ako je profesor filozofije prirode, Sir DArcy Wentworth Thompson zakljuio da je riba jestiva... Pa tko e to znati bolje od njega. On i ne razmilja ni o emu drugom nego o ivotinjama i biljkama. Naravno, Thompson je savreno dobro znao da kit nije riba, ali radnicima to i nije bilo vano. Kit i tako nije ukusan. Za njih moe onda biti i riba. Neukusna komadina kitovine iste je veeri servirana izgladnjelim studentima sveuilita St. Andrews nastanjenih u domu svetog Salvadora. Slijedei ve uobiajeni obrazac, profesor Thompson, s papigom na desnom ramenu, vano je proetao blagovaonicom. Ovaj put je imao dodatni razlog za ispitivako promatranje lica studenata. A s njihovih lica vidjelo se da je od kita ipak bolje nainiti sapun nego veeru. Sutradan je DArcy Thompson krenuo u svoju uobiajenu etnju uz zaljev svetog Andrije prekapajui usput po koljkama i puevima koje je more izbacilo na obalu. Nita posebnog nije bilo. Uglavnom Buccinum undatum. Pokoji Vertigo geyeri je bio najvee uzbuenje na koje je naiao. koljke Sjevernog mora tako su dosadne u usporedbi sa sjajnim primjercima iz tropskih mora i koraljnih grebena. Na klupici uklesanoj u stijenu iz depa je izvadio sjajni primjerak ljuske malenog Nautilus macromphalusa iz Nove Kaledonije, dijametra svega dvanaest centimetara. Skoro da je osjetio toplinu iz prelijepog komada organskog materijala. Na zimskom svjetlu gladnog i sivog grada na Sjevernom moru, njegova slojevita struk20
tura stvarala je suptilni spektar duginih boja kako ga je Thompson s divljenjem okretao u rukama.
Prekrasan komadi evolucije. ivi fosil. Ali kako je to nastalo... I to tako pravilno. Otkud dolazi sva ta matematika, logaritamska spirala? udno je to. U toj spiralnoj ljusci vidi se fenomen rasta u svojoj punoj matematikoj jednostavnosti, neometan sporednim efektima. I ta spirala je iznad ivota samog. Ona je nekakav princip, razumni i matematiki temelj ivota i svemira. Jer isti je spiralni uzorak u razliitih vrsta, u vrlo raznolikim vrstama gastropoda i cephalopoda. Pa ak i izvan razreda mekuaca, meu ameboidnim ljuskastim foraminiferama, ali i crvima spirorbisima, spirographisima i ditrupama. I ne samo danas i ovdje ... Nego i milijunima godina prije. U fosilima ammonitoida. Pa ak i ovi neugledni Buccinumi kriju formulu istog sveprisutnog spiralnog dizajna, samo skromnijeg. Ne radi se tu samo o evoluciji, tu se radi o neem mnogo dubljem. O neizbjenosti oblika i povezanosti svega ivoga i neivoga. Jer i ono to je ivo i ono to je neivo
21
22
Problem promatraa
23
Antonio iber
mora udovoljavati istim zakonima fizike. A zakoni fizike su matematiki. Eto, zato je to tako. Da... Thompson je sad ve zadovoljno klimao glavom. Svejedno, neto je u svemu tome nedostajalo. Ali ... to tono znai da je ivot ureen prema matematikim i fizikalnim zakonitostima? Znai li to da iza cijelog svemira stoji razum slian naem ije namjere zato i moemo pojmiti ili da su matematika i fizika nita vie nego samo najbolji nain na koji se silna raznolikost Univerzuma moe najjednostavnije uklopiti u materijalno ustrojstvo ljudskog mozga? Moda se radi samo o bijednom i neistom rezonantnom zvuku ratimanog glazbala, zvuku koji zovemo matematikom. Moda nieg dubljeg u tome nema. Matematika kao rezonancija ove sive modane tvari koja izvan same te tvari ima sasvim skroman i bitno ogranien smisao. Nain na koji opisujemo ne prirodu kakva jest, nego samo nae znanje o njoj... Unosi li matematiar ili priroda sama matematiku u filozofiju prirode? Na kraju... nije ni vano. togod to bilo jo uvijek je hrabro. Svaka znanost bi trebala, slijedei najbolji primjer fizike, traiti odgovore na velika pitanja i teorije koje ne objanjavaju samo pojedinano nego premouju velike udaljenosti i povezuju naizgled sasvim razliito. Jer kvaliteta znanosti se mjeri jedino prema njenoj povezanosti s matematikom. Pa ak i ako na kraju zakljuimo da zurimo u same sebe, vrijedilo je probati. Nema nikakve koristi od davanja imena stvarima. Thompsona je iz ovih dubokih misli trgnuo mladenaki smijeh. Posve mladi kadeti Kraljevskog ratnog zrakoplovstva jo nisu nauili razgovarati bez nepotrebne buke. DArcy im je to naravno odmah oprostio. Pokuao se sjetiti sebe u tim mladim godinama. Ve je star, a tu je knjiga koju treba dovriti. I to to prije. Tko zna koliko je jo vremena ostalo. Kako se pribliavao sveuilitu, buka je postajala sve vea. Kadeti RAF-a su galamom poticali svoje kolege, prilino nevjete u nogometu nije mogao ne primijetiti Thompson. Kako im se samo dalo po ovoj hladnoi i sivilu? Mladost neprimjereno upravlja raspoloivom energijom, nostalgino je pomislio oslanjajui se na tap koji mu je sve vie postajao nuno uporite, a ne samo zgodno orue u potrazi za najrazliitijim oblicima ivota. Kroz krovne prozore ureda prodirala je hladna svjetlost. Dva teka drvena stola bila su posve prekrivena razbacanim zabiljekama i knjigama
22
uzetih sa prepunih polica koje su potpuno zaklanjale zidove sobe. U kutu se bijelio kostur gibona iz Malezije. Kakve duge ruke! Priao je fiksiranom kosturu i objema rukama paljivo preao preko male majmunske lubanje. Nije se mogao, po ve tko zna koji put, glasno ne nasmijati pri ponavljanju ovog rituala. I gibon i babun i gorila i impanza. I ovjek. Priroda prelazi od jednog oblika do drugog kao neki matematiar. I sve te lubanje pa i moja mogu se dobiti nelinearnom geometrijskom transformacijom iz lubanje najprimitivnijeg majmunia. Ova injenica uvijek mu je priinjavala posebno zadovoljstvo. Lijepo, ali i staraki cinino postavljala je ovjeka u sveopi matematiki poredak svijeta. Na jednom od stolova bilo je dan prije pristiglo pismo iz Cambridge University Pressa. Thompson je podvukao dijelove teksta: Moram Vas upozoriti da ste ve malo prekoraili rok odreen tokom 6. ugovora. Izdava je bio nestrpljiv i knjigu je trebalo privesti kraju to prije. Ne znam emu tolika strka, pomislio je. Prekoraio sam rok za samo petnaest godina. Smirenom rukom na gusto ispisanu posljednju stranicu knjige dopisao je zadnju reenicu teksta: I svi ti veliki prirodoslovci, iste krvi i sri kao Platon i Pitagora, vidjeli su u Broju odgovore na pitanja kakve su i zato su stvari i nali su u njemu kamen temeljac Svemira. Zvualo je gotovo biblijski: U poetku bijae broj. Hah..., pomislio je Thompson, ... u ovim godinama ovjek sebi moe dopustiti odreenu dozu patetike i grandioznosti. Uostalom, tako i mislim.
23
24
Problem promatraa
25
Antonio iber
V. Dolazak na Crick 14
24
25
26
Problem promatraa
27
Antonio iber
Bilo je teko odbiti poziv Agencije a pogotovo izriitu dekanovu elju koja je graniila s naredbom. Vladina agencija za znanost bila je osnovana kao navodna alternativa sve veem financiranju sveuilita i znanosti od industrije. Svima je bilo jasno da e fundamentalnim i teko primjenjljivim istraivanjima sredstva biti uskraena bez stabilnog izvora neovisnog o tritu, trendovima i modi. I tu je Agencija nala svoju ulogu. Meutim, svari nisu bile ni blizu toliko idealistine kakvima su se mogle uiniti povrnom itatelju Statuta Agencije. Nakon nekoliko godina postojanja Agencije, birokrati su se dosjetili da se i fundamentalna istraivanja mogu vezati uz profit. Njima je to bilo jasno kao dan, naravno zato jer meu onima koji su odluivali nije bilo niti jednog koji je imao pojma to je znanstveno istraivanje, a pogotovo to je znanstveno istraivanje voeno radoznalou. Najbolje su se nova programska usmjerenja Agencije mogla proitati u toki 5.4. Naputka za recenzente projekata koje financira Agencija gdje je stajalo: Agencija posebno namjerava financirati znanstvene projekte koji koriste dobrobiti ovjeanstva. Projekte iji cilj nisu nove tehnologije, materijali ili lijekovi treba penalizirati kako je opisano u toki 4.9.11. ovog naputka, s obzirom na podruje istraivanja. U proteklih godinu dana postalo je oigledno da Agencija na financiranje fundamentalnih istraivanja gleda kao na nesretnu obvezu koju je potrebno ispuniti da bi se zadovoljili neki od temeljnih lanaka Statuta. Menaderi Agencije su to shvaali kao neku vrstu milostinje s obzirom na injenicu da je veina fundamentalnih istraivanja bila teorijske naravi s vrlo skromnim financijskim zahtjevima. Pored injenice da je ukupna koliina novca koja je zavravala u administraciji projekata bila vea od koliine novca dodijeljenog za istraivanje, najzanimljiviji aspekt njihovog naina financiranja znanosti bio je da se konana odluka i koliina sredstava izraunavala iz prije zadanih numerikih kriterija. Tako je naizgled ukinuta bilo kakva nepristranost u raspodjeli novaca. Zbrajanje i provjeravanje tablica posebno je zahvalan posao jer se u njemu gotovo da i ne moe pogrijeiti. Tko ima najvie bodova taj zasluuje i najvie novaca. Vrlo jednostavno. Profesor je znao rei da je agencijski nain slian rastavljanju slike na elemente koji se mogu lako prebrojati. Odreena
26
povrina ute, plave i crvene boje nosi odreeni broj bodova. Masa slike je takoer vana. Sigurno su vee slike u tom smislu bolje i nose vie bodova. Broj izlobi na kojima je slika izloena takoer se adekvatno boduje, kao i broj barem jedanput izloenih slika koji je dotini autor prije nainio. Naravno, potrebno je nainiti i tablicu s teinskim faktorima galerija, jer nisu sve galerije jednako vane. Sve mora biti potpuno objektivno. I sve bez ikakvog smisla. Sutina znanosti i umjetnosti ne moe se umetnuti u tablice. Kad bi se to pokuavalo objasniti mjeriteljima znanosti, njihov uobiajen odgovor bio je da znanstvenici nepotrebno mistificiraju svoju djelatnost i da za nju neopravdano trae posebnu ekskluzivnost. Zar nije i Michelangelo bio plaen po kvadraturi freske? Na kraju, nije li iz znanosti proisteklo moderno inenjerstvo i nisu li svemirske postaje, osobne lebdjelice, holo-ekrani, pa i termo-nuklearne bombe direktna posljedica znanstvenog istraivanja? Vrijednost znanosti i konkretnog znanstvenog istraivanja mogu se dakle mjeriti prema njihovim uincima na dobrobit drutva i tehnologiju. Hmmm... Na velikom ekranu u prostoru za putnike Crick 14 postajao je sve vei. Ovaj dio putovanja potpuno je preputen mahnitom dogovaranju raunala u letjelici i onih na postaji. Trebalo je jo samo nekoliko minuta da se letjelica i Crick 14 spoje. Crick 14 bila je jedna od petnaest svemirskih znanstvenih postaja izgraenih s namjerom provoenja znanstvenih pokusa koji su se smatrali etiki upitnim i potencijalno opasnim. Radilo se tu i o nekakvom pravnom presedanu vezanom uz primjenu zemaljskih zakona na podrujima svemirskih postaja, ali profesoru detalji nisu bili poznati niti ga je to imalo interesiralo. Postaje su dobile smijena imena sainjena od prezimena znanstvenih velikana i rednog broja: Newton 1, Einstein 2, May 3, Darwin 4, Dawkins 5, Lovelock 6, Mandelbrot 7, Mendel 8, Mayr 9, Margulis 10, Miller 11, Gauss 12, Watson 13, Crick 14 i Pauling 15 od prenaglaenog utjecaja biologa nije se moglo pobjei ni u imenovanju postaja. Prema onome to je profesor o njemu proitao, projekt koji se odvijao na Cricku 14 bio je zamiljen kao izgradnja modelnog mozga koji bi umreavao ljudske neurone i kompleksni anorganski splet temeljen na ugljikovim nanocijevima i nanometarskim nakupinama atoma zlata. Ehrenfest je
27
28
Problem promatraa
29
Antonio iber
predvidio da bi se mogla odrediti ak i stanja pojedinih neurona, a moda i izmijeniti posredstvom anorganske matrice. Istraivanje strukture i funkcije ljudskog mozga bio je problem star valjda koliko i medicinska znanost ali su rezultati bili slabi. Znalo se da je umreavanje neurona ekstremno komplicirano a uzorci aktivnosti mozga prilikom i najjednostavnije pobude izvan svake jednostavne sheme. Ehrhenfest je zato predloio stvaranje modelnog mozga. Ideja je bila preusmjeriti i organizirati embrionalne neurone putem nanostrukturirane neive matrice. Sasvim neprirodno, ali ipak najlake pojmljivo, matrica je bila organizirana u kubinu mreu s nizom siunih kockica kruto definiranog prostornog poloaja. Organizaciju kockica na veoj skali nazvali su nubitima tako da se modelni mozak na toj gruboj skali mogao zamisliti kao njihovo kubino, meusobno povezano ustrojstvo. Ehrenfest je smatrao da e tako ureena shema konano dati neke odgovore o fizikoj realizaciji pamenja i vida vezanoj uz raspodjelu i komunikaciju neurona. Ideja nije bila stvoriti umjetnu inteligenciju istraivanja na ovom podruju su prilino zamrla jer su rezultati bili izrazito razoaravajui. Mnogo skromnije, u prijedlogu projekta govorilo se o popravljanju mozga nakon modanog udara, reparaciji sjeanja, kombiniranju ive i neive matrice, transplantaciji funkcionalnih stanica, lijeenju sljepoe i slinim stvarima koje su imale medicinski, dakle isplativi prizvuk. Profesoru iz opisa projekta nije bilo jasno koliki je modelni mozak bio, ali u vidu je imao neto veliine petrijeve posudice. inilo mu se da nita vee nije potrebno za izgradnju modela niti bi bilo uputno s obzirom na poveanje broja neurona s treom potencijom dimenzije, a njihovih meusobnih veza s jo veom potencijom. Ipak, iz narudbi opreme koje je Ehrenfest slao prema Zemlji bilo je vidljivo da se na Cricku zbiva neto kompliciranije od opsluivanja i nadzora petrijevke. U popisu opreme, ija je cijena svaki mjesec barem deseterostruko nadmaivala predvieni proraun, bili su i najsofisticiraniji strojevi za ivo-neivo povezivanje sa submikrometarski precizno izraenim konektorima. Takve stvari koje su izlazile direktno iz najnaprednijih tehnolokih laboratorija na Zemlji su se, jo uvijek vrlo rijetko, koristile za potpuni povratak vida (vrlo bogatim) slijepim osobama, ali njihova namjena mogla se uz malo truda
28
i preurediti. Profesor je imao jasnu ideju emu bi takve stvari sluile u Ehrenfestovom eksperimentu ali se nadao da je ipak u krivu. Ernest Ehrenfest, ovjek u ranim pedesetim godinama, bio je poznat po mnotvu primjenjivih i vrlo isplativih izuma. Njegova specijalnosti bile su nanoelektronika, mikrofluidika i biomehatronika, ali imao je i veliko znanje o svemu to ga je imalo interesiralo. A interesiralo ga je mnogo toga. Profesor ga je sreo jedini put prije nekoliko godina u pregovorima o jednoj od mnogih suradnji fakulteta i industrije. Ehrenfesta tada nisu zanimali novci nego znanje koje se jo uvijek moglo pokupiti po najzabitijim sobama fakulteta barem je on tako mislio. Radovao se ponovnom susretu s ovim ovjekom. U prie o projektu kao paravanu za pronevjeru novca profesoru je bilo teko povjerovati. Ehrenfest je grizao na znanost (premda njegovu djelatnost nitko nije tako nazivao) i inilo se kao da je u tom svijetu velikog novca zavrio nekako usput na putu prema oajniki traenoj originalnosti. Istu bolest imali su i najvei znanstvenici prolog stoljea, a takva vrsta poremeaja je u profesorovim oima mogla izazvati samo simpatiju. Ipak, neto je u vezi s projektom oigledno polo krivim putem. Lagani trzaj bilo je sve to se moglo osjetiti od spajanja letjelice i Cricka 14. Vrata na spoju su se polagano otvarala, a letjelicu je ispunio nalet ustajalog i pomalo smrdljivog zraka iz Cricka 14. Iza vrata se ukazala raupana, mrava i visoka Ehrenfestova silueta okruena dvjema niskim i debelim lebdeim siluetama koje su se nervozno naginjale prema prolazu koji se irio. Ehrenfest nije pokazao nimalo tolerancije za presporu tehnologiju spajanja - uz sonu psovku nagnuo se prema naprijed i pokuavajui rukama ubrzati otvaranje pokretnih dijelova provalio je u letjelicu. - Nemamo vremena za ove svinjarije. Nikako nemamo vremena za ove svinjarije... Kad je Ehrenfest mrmljajui dolebdjeo, profesor je iznenaeno shvatio da se mi u njegovoj izjavi ne odnosi na dvojicu debeljukastih mladia koji su ostali na Cricku crvenei se sve jae sa svakom Ehrenfes29
30
Problem promatraa
31
Antonio iber
tovom rjeju. - Drago mi je to ste Vi ovdje profesore!
VI. Prva no
Uz manino tapanje po leima i bujicu potpuno nerazumljivih reenica koje su stizale ispod Ehrenfestove kaotine kose, profesor mu se htio ne htio morao pridruiti na putu u Crick 14. Prolaz kroz spoj se konano otvorio.
30
31
32
Problem promatraa
33
Antonio iber
Osobna zvuna datoteka - Paul Glaser: Vremenska oznaka - 27. travnja 2060. godine, 23:01: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Ehrenfest je potpuno izgubio takt. Moda je za to kriv i Crick 14. Ovdje ne samo da ne vrijedi zemaljsko pravo nego i svi zemaljski obiaji i norme pomalo gube smisao. Teko se snai u ovom neuglaenom okruju lienom zemaljskog komfora i optereenom stresom to isijava iz ljudi koji su ovdje ve gotovo dvije godine. Malo toga sam shvatio od svega to je Ehrenfest ispucao u nepunih sat koliko smo razgledavali postaju. ini se da je uvjeren kako je Jaje moralo funkcionirati. Iz oevidne injenice da ne funkcionira izvodi nekakve metafizike, gotovo paranoidne zakljuke koji nemaju jasnog smisla. U stvari, netko tko ga ne poznaje lako bi mogao pomisliti da hoda po rubu ludila. Ipak, u onih nekoliko trenutaka kad sam ga praktiki prisilio da govorimo o temama koje nemaju nikakve veze s Jajem zvuao je sasvim sabrano i lucidno. Razmiljanje o projektu ga je potpuno iscrpilo. Mislim da premalo spava. Jaje jo nisam vidio jer ulazak u istu sobu trai posebnu pripremu i dezinfekciju zbog neurona u njegovoj matrici. Izgleda da se boje malih virusa koji bi mogli proi kroz sitne pukotine u opremi. Osim toga, uspavljuju ga u pravilnim vremenskim intervalima zbog mogueg preoptereenja neurona. Evo... Prolo je 23:00. Jaje bi ve moralo biti u REM fazi sna. U jednoj od tih faza prije 42 dana problem se prvi put pojavio, ako sam dobro shvatio Ehrenfesta. Osim Ernesta, blizanci Nguyen su jedini kojima je dozvoljen noni pristup Jajetu. I oni izgledaju potpuno iscrpljeno, premda ne na tako histerian nain kao Ernest. Kad bolje promislim, ini mi se da nisam uo ni jednu rije ni od Jima ni od Joea. Danas su samo nervozno i uglavnom potvrdno klimali glavama. Ne znam ni to je podruje njihove ekspertize. Hmmm... Postavi oznaku naglaavanja: Saznati tko su braa Nguyen. Kraj oznake. Moja soba na Cricku uope nije loa. Ima moda 6 kvadratnih metara vrlo prilagodljive povrine. Kreveti, stolci i stolovi se sklapaju prema zidovima, a uspio sam dobiti ekstra duik i posebnu dozvolu za puenje. Ugradili su poseban ureaj za filtriranje zraka. Ernest se pobrinuo za to. Kraj oznake. Na malom krunom monitoru koji je glumio prozor u svemir crno je
32
postajalo tamno zeleno. Profesor je odloio vreicu s duhanom u poseban odjeljak u zidu i stisnuo gumb na sjajnoj metalnoj kutijici. Iz proreza u kutiji izala je savreno smotana cigareta. Paljivo ju je izvadio i oprezno pospremio antikvarni primjerak motalice duhana na koji je bio posebno ponosan. Moda dvadesetak kolekcionara na cijelom svijetu imalo je neto slino. Runo izraena kutijica pripadala je njegovom ujaku koji je prije tridesetak godina umro od raka plua. Moderna medicina nije mu tu nimalo pomogla, usprkos ciljanim selektivnim molekularnim terapijama. Vano je da su se lijekovi svejedno prodavali. Slatkasti duhanski dim donio je trenutno olakanje i smirenje. O molekularnim oteenjima koja su upravo nastajala u stanicama njegovog organizma profesor ovaj put nije razmiljao. Vjerojatnost i statistika. Stvar sree. Za koju je profesor bio siguran da je nema.
33
34
Problem promatraa
35
Antonio iber
VII. U posjeti Jajetu
To je u sutini posuda sa 60 elektroda organiziranih u mreu na dnu., rekao je DeMarse. Preko toga postavili smo ive kortikalne neurone iz takora koji su se ubrzo poeli meusobno povezivati tvorei tako ivu neuralnu mreu mozak. ... Na poetku, kad smo tek spojili ovaj mozak na simulator leta, on nije znao kako upravljati zrakoplovom. Zrakoplov se kretao potpuno nasumino. Ali pristizanje podataka polako je mijenjalo mreu tako da je ona tijekom vremena nauila upravljati zrakoplovom. Izvaci iz lanka Carolyn Gramling o eksperimentalnom radu dr. Thomasa B. DeMarsea (21. listopada 2004. godine)
34
35
36
Problem promatraa
37
Antonio iber
Bilo je prerano za uobiajeni ritam buenja na postaji. Ehrenfest je nervozno okretao polupraznu alicu kave i gurao je preko stola iz jedne ruke u drugu. Profesor je s nezanemarivom dozom divljenja promatrao ovu udnovatu ranojutarnju igru, jer je Ehrenfestu nekako uspijevalo da u cijelom procesu ne prolije ni jednu kap. - Znate, profesore, ovo nije prava kava. To je standardizirana kava za orbitalne postaje. Ne znam da li ste to opazili, kemiari su u zadnje vrijeme vrlo vjeti u tim prevarama. Nainili su ovo ... togod ... tako da nema diuretiki uinak. Moete li to zamisliti? Kome uope na pamet padaju takve ideje ... Navodno se radi o tednji vode na svemirskim postajama. Manje toga za recikliranje. Neto su ipak previdjeli. Ako popijete vie od dvije litre ovoga ... togod ... dnevno dobit ete proljev. Histerino cerekanje nastupilo je nakon pompozno izreene rijei proljev. - Shvaate? Proljev. Toliko o tednji vode ...
Ili tim. Kako ve hoete. Profesor je nervozno palcem i srednjim prstom lijeve ruke masirao sljepoonice. - Toga sam se i bojao. Znai da je Jajoglavi mnogo vie od petrijeve posudice. Ja sam zamiljao takvo neto. Pretpostavljam i da je znatno vei od kokojeg jajeta? - O da. Znatno vei. I znatno zanimljiviji. Barem je bio do nedavno.
- ini mi se da sve to to se ovdje zbivalo ima malo veze s prijedlogom projekta. Reparacijom pamenja i tim medicinskim stvarima. - Vrlo malo veze. Vrlo malo veze. Premda sam se u poetku nadao da bi se i neto od toga moglo istraiti. Iskreno govorei ... i neka to ostane meu nama ako se slaete ... te stvari sam naveo samo zbog Agencije. Znate i sami da oni ne vole financirati istraivanja koja imaju malo veze sa brzom primjenom i sigurnim profitom. Profit... Novi svjetski poredak. Sve se okree oko zarade. Kad samo pomislim na sve neinteligentne tipove koje je trebalo uvjeriti u vrijednost projekta. Potraga za novcem. Izmiljanje koristi za drutvo. Produljenje kvalitetnog ljudskog bivanja. Izljeenje od bolesti. Hrpa lai. Kakva korist za drutvo? Kakva korist od bogatih senilnih staraca kojima nikakva reparacija neurona nee pomoi ni za to drugo osim za reguliranje nude. Mojih pet godina ivota je otilo u dim. Za to ... - Pa valjda ste se dobro zabavljali? Mislim, tih pet godina. Valjda vam je bilo zabavno? Inae, emu sve to ... Ako je bilo zabavno, onda je valjda dobro. Ehrenfest je na ovu profesorovu primjedbu utonuo u neku vrstu transa koji je trajao cijelu minutu. Kao da se s mukom pokuavao prisjetiti da li se proteklih pet godina zabavljao. - Hoemo li do Jajeta? profesor je namjeravao zavriti ovu bizarnu
37
Kao da dodaje istinitosti svojim rastrganim jutarnjim izjavama, Ehrenfest je nadolio jo kave ... egagod ... u alicu. A onda je konano pogledao profesora ravno u oi elei da ovaj pod svaku cijenu razumije ono to mu je nameravao rei. - Vezano uz projekt i ono to o njemu do sad znate... Bojim se da su moja izvjea oko toga bila malo ... tura. Tonije, vrlo nepotpuna. Projekt se razvijao poneto drukije od onoga to je bilo predloeno. Uostalom, to ste sigurno i sami zakljuili. Teko je to sakriti od bilo koga tko proe kroz nabavne liste i izvjea. Naravno, osim od birokrata iz Agencije, a izgleda da ak ni to nisam uspio budui su Vas poslali ovdje. Kako ste Vi zamiljali Jajoglavog? - Mislite Jaje?
- Pa da. Jaje. S vremenom smo zakljuili da je bolje da ga nazovemo Jajoglavi. Bilo je lake u komunikaciji. Mislim na komunikaciju s njim.
36
38
Problem promatraa
39
Antonio iber
scenu. Dan je loe zapoeo. Ehrenfest se trgnuo i odskoio od stola kao da se neega naglo dosjetio. - Pa da. Da. Naravno! to uope jo radimo ovdje?
trebnu proceduru uveli su blizanci inspirirani mnotvom niskobudetnih SF filmova iz sredine prolog stoljea. Njima su naravno posebno odgovarale stvari koje dolaze u dva primjerka. Nita posebno nije se dogodilo. Minimalna promjena uzorka aktivnosti neurona. Crno na monitorima pulsiralo je u nepravilnim tamnozelenim naglascima. - Eto. To je to. Pulsirajue ljigavo zeleno. Nimalo inteligentno. Ehrenfest sono opsova. Nguyeni su gledali uglavnom u pod. Piskavi glas prekinuo je minutu tiine. Bila je to prva smislena reenica koju je Profesor uo od Joea. - Nita se tu vie ne moe uiniti.
Jaje je po vanjskom obliku zbilja sliilo trometarskom jajetu. ak je i vanjska stijenka, debela nekih 5 centimetara i nainjena od bijelo-sivkaste plastike, neodoljivo podjeala na ljusku jajeta. Dvanaest ladica s optikim medijima i ulazno-izlaznim sueljima koje su strale iz ljuske u spiralnom stepenastom uzorku davale su Jajetu skulpturalnu, gotovo umjetniku auru. Jedna cijev dopremala je Jajetu kisik i nutrijente, a druga iznosila otpad iz neuronsko-anorganske matrice. Laboratorij je bio naikan monitorima od kojih su neki nadgledali aktivnost Jajeta, a neki sluili kao izlazne jedinice, prostor za izraavanje, Jajeta. Veliki holoekran, smjeten u samom centru laboratorija, sluio je takoer u ovu svrhu. Dvije sasvim male kockice-kamere, bile su oi Jajeta, njegov direktni kontakt s Ernestom i Nguyenima. Oi su bile zaklopljene. Tihu pozornicu profesor je promatrao iza stakla kacige skafandera. uo je svoje disanje. Blizanci Nguyen prelazili su s jednog kraja laboratorija na drugi gotovo periodino, promatrajui jedan pa drugi pa trei monitor pa opet sve ispoetka. Tu i tamo bi izmijenili poneki pogled ili klimnuli glavom jedan drugom. Sve je sliilo nekom precizno isplaniranom baletu s dvojicom savreno koordiniranih baletana u bijelim skafanderima i s Jajem kao glavnim glumcem koji ne ini nita za dinamiku predstave. U oekivanju Jajeta, pomislio je Profesor, To bi bio dobar opis ovog laboratorija .... Na monitoru koji je nagledao aktivnost neurona iz matrice Jajeta vidio se uzorak karakteristian za san. Jaje je spavalo. - Hoemo li ga uplaiti? dreknuo je Ehrenfest prema Nguyenima.
Pola sata kasnije, slani ukus znoja kondenziranog u nosnicama i ustima u zaguljivoj atmosferi skafandera profesor je pokuavao isprati jo jednom kavom. Nije ba pomagalo, pa je zakljuio da se tu vjerojatno nije radilo samo o znoju. Bit e da je zamiljena blokada grla i glasnica karakteristina za puae u strahu za svoje zdravlje. Ili je moda ovaj put za prave? Trebalo je otii daleko od svega, ispruiti se negdje na sunce i ne misliti ni o emu. To je bio jedini lijek za nataloene opsesivne defekte profesorovog spoznajnog aparata. Naalost, takva rjeenja su u danim okolnostima bila iskljuena. Morao se zadovoljiti standardiziranom kavom za orbitalne postaje. - to je to bilo Ernest? - Kako to mislite? - Ta gigantska nepokretna stvar. - Pa to je to. To je Jajoglavi.
Jim i Joe krenue prema suprotnim krajevima laboratorija. Jaje se budilo i uspavljivalo, moda bi tonije bilo rei bootalo, koordiniranim unoenjem zaporki na dva fiziki odvojena raunala. Takvu potpuno nepo38
- Shvatio sam da je to to, ali i dalje ne shvaam to je to. Odnosno, bolje reeno, to je to trebalo biti. to ste htjeli postii ovim ... eksperimentom? Zaboravite sad na Agenciju i uobiajene floskule koje ste napisali u
39
40
Problem promatraa
41
Antonio iber
prijedlogu projekta. to ste zapravo htjeli? - Na samom poetku... Na samom poetku sam valjda htio nainiti raunalo koje bi kontroliralo najkompliciranije sustave. Na primjer orbitalne postaje poput ove na kojoj se nalazimo ili koloniju na Mjesecu. Ideja o raunalu koje bi upravljalo brodom za duga svemirska putovanja takoer se inila privlanom. Poznato Vam je koliko je to kompliciran problem. Mislim na odluivanje u kriznim situacijama. Zamislite dobrog tiranina-raunalo koji u malim ljudskim planetarnim kolonijama rjeava najtee nepredviene probleme, ukljuujui ak i one socioloke naravi koji bi se u mnogim nezamislivim varijantama pojavljivali u takvim uvjetima. Valjda sam se nadao da bi se modelni mozak mogao nauiti da savreno kontrolira takve sustave. Malo apsurdno, zar ne? S obzirom na takozvani ljudski faktor koji je razlog veini nesrea, a ja pokuavam nainiti raunalo na ljudskoj genetskoj podlozi. Bila je to stvarno apsurdna ideja... A bilo je u svemu tome i oholosti. elje da se uini neto veliko, neto to nitko prije nije uinio. Moda i stvori nova vrsta neuralne arhitekture. Neto to bi ukazalo kamo moramo usmjeriti vlastitu evoluciju. Kratkoa naih ivota daje nam pravo da kroimo velikim koracima. Pravo na revoluciju umjesto evolucije. Pravo da ne ekamo iduih milijun godina prije nego to se u naem materijalnom substratu dogodi neto vano, neto to e promijeniti nae gledite, omoguiti nam da spoznamo bolje svoje mjesto, moda i spasiti vrstu ... Ernest se ubacio u lamentirajui mod iskaza u kojem su sugovornici bili nepotrebni. ulo se to i po boji glasa koja je poprimala sve sveaniju i dublju notu kako se pribliavao kraju. - I? to se dogodilo?
- Da?
- Nainio neke preinake. Prikaili smo kamere i mikrofone na prilagoenu strukturu mree. inilo se to kao dobra ideja. Otvoriti vidne i slune poticaje. Ne samo to... Moda je i uvoenje povratne veze prema pumpi i hormonalnom sustavu takoer bilo od vanosti. Tad se to inilo kao dobra ideja. Meutim ... Dogodilo se to previe brzo. Nisam mogao uope odreagirati. Sad mi se ini kao da sam bio zamrznut neoekivanou svega to se dogaalo. Jednostavno se dogodilo a da ja to uope nisam htio. Gotovo da sam u svemu bio samo promatra... I nisam oekivao ... - to? - Volju.
- Ne znam. Valjda sam bio nestrpljiv. inilo mi se da kondicioniranje mozga posredstvom anorganske matrice uope ne funkcionira. A to je bila osnovna novina projekta. Znate i sami da su na Sveuilitu u Floridi jo prije etrdeset godina ip od takorskih neurona poslije mnogo polovinih pokuaja konano nauili da upravlja simulatorom leta. Mi nismo uspjeli ak ni to. Izgledalo je da je sve izgubljeno. I stoga sam ...
40 41
42
Problem promatraa
43
Antonio iber
VIII. Ehrenfestov dnevnik I.
42
43
44
Problem promatraa
45
Antonio iber
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka - 17. prosinca 2058. godine, 01:31: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Za sad je sve uredno. Neuroni ne odumiru i njihove se veze s matricom od nanocijevi ine stabilnim. Kraj oznake.
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka 23. prosinca 2058. godine, 02:44: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Ne znam koliko je sama tvar vana. Mislim... Koliko su materijalna svojstva neurona vana za nastanak procesirajueg ... stroja. Umreenje je vjerojatno vanije. Uzorci i simboli koji reprezentiraju poticaje. Ipak, elimo li razumjeti sebe i naine na koje donosimo odluke moramo studirati neurone kao podlogu umreenja. A to je jako komplicirano. Pomalo se gubimo u tome jer je ve oigledno da struktura koja nastaje bitno odstupa od one oekivane za embrionalni mozak. Naravno, to sam i oekivao. Svejedno ... Kava je oajna. To mi prilino smeta. Kraj oznake.
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka - 02. veljae 2059. godine, 01:01: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Ono to bi moglo biti problematino je precizno doziranje faktora rasta i njihova prostorno-vremenska distribucija. Prouili smo sve to je o tome poznato ali smo na niz mjesta svejedno morali spekulirati pogotovo s obzirom na anorgansku matricu koja e sigurno izmijeniti strukturu mree. Bez obzira na sve, opaamo razvitak neuralnih vorita i neega to slii regijama, moda buduim centrima strukture, jezgrama i kortikalnim kompleksima. Kraj oznake.
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka - 15. sijenja 2059. godine, 00:14: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Sad je ve prilino jasno da e sustav za precizno detektiranje stanja neurona raditi. Sa svakim vezivanjem neurona na pozadinsku matricu opaamo jasne vremenski ovisne signale aktivnosti. Izvjesno je i da ih moemo kontrolirati izvana preciznim dovoenjem elektrinih signala. Prilino sam zadovoljan jer je ovo kljuan preduvjet za uspjeh eksperimenta. Navoenje aksona radimo praktiki naslijepo, ali se ipak ini da se struktura organizira i bez prevelikih intervencija izvana. Kraj oznake.
44
Postavi oznaku poetka datoteke: Bojim se da nam ova avantura nee mnogo rei o ljudskom mozgu. Naravno da moemo pratiti rast i prespajanje neurona, ali ta ogromna koliina podataka ne govori nam ba previe. Sve izgleda jednako misteriozno kao i do sad. Uvid u detalje procesa koji smo postigli je daleko detaljniji i precizniji od svega to se do sad o mozgu znalo, ali nedostaje razumijevanje svega toga. Usprkos tome to poznajemo sve prostorno-vremenske detalje protoka hormona, iona i nutrijenata ini mi se da nismo nita pametniji. Moda e ipak nekome na Zemlji sve to posluiti. Premda sam skeptian u vezi s tim. U svakom sluaju, ako sve to i ne poslui niemu, predviam da nas oekuju mnogo vaniji rezultati. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Adresiranje neurona izvana daje vrlo ograniene rezultate. Osnovni problem je to ne znamo to uzorci koje nameemo na anogransku mreu stvarno znae. Jedan od moguih smjerova nastavka eksperimenta bio bi da definiramo neku vrstu jezika kroz vremensko-prostorne uzorke adresiranja. ini mi se da bi to moglo
45
46
Problem promatraa
47
Antonio iber
biti vrlo dugotrajno. Kraj oznake.

znamo hoe li sve to imati ikakvog utjecaja na modifikaciju stanja mree. Tonije reeno, ne znamo jesmo li stvorili oi ili neto potpuno beznaajne funkcionalnosti s obzirom na modanu aktivnost. Moda nokat. Blizanci su me iznenadili spretnou i mirnoom koju su pokazali u izvoenju mikro-operativnih zahvata. Kraj oznake.
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka - 14. oujka 2059. godine, 01:00: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Masa mree raste po funkciji potencije. U svakom sluaju, sigurno broj od logaritamske. To je prvi makroskopski znak da se Jaje razvija fundamentalno drukije od ljudskog mozga. Razlog tome je skoro sigurno kruto postavljena trodimenzionalna struktura matrice od nanocijevi i znatno manji broj glia stanica. Sad smo sigurni da neuralni centri nisu prostorno rasporeeni kao u ljudskom mozgu. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Aktivnost u onom ivcu i strukturama na koje je direktno vezan je izuzetno pojaana. Kamere su stalno ukljuene. Mislim da je taj element bitno drukiji s obzirom na razvoj ljudskog mozga. Ne opaamo nikakvu povratnu vezu na samu kameru. Jim i Joe su svejedno vrlo sretni. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Blizanci su ve pomalo frustrirani nejasnim odzivima mree na izvanjsko adresiranje. Sve sam manje optimistian da je to dobar nain kondicioniranja i upravljanja. Jim predlae da isprovociramo rast optikih ivaca i kemotropski ih usmjerimo prema dvjema specijalnim kamerama sa ivo-neivim sueljima. To su skupe stvarice ali sam ih za svaki sluaj naruio i stiu sljedeim transportom koji bi trebao opskrbiti japanski dio postaje. Ne znam hoe li ta ideja funkcionirati, ali barem nismo zakasnili s obzirom na razvoj optikog ivca u ljudskom embriju. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Dijelovi mree blizu onog ivca pokazuju bitno strukturiranije premreavanje od ostatka. Stoga sam odluio da emo izazvati rast strukture sline vestibulokohlearnom ivcu i spojiti je na mikrofone. Eksperiment ovime definitivno naputa poetnu ideju adresiranja putem elektrinih pobuda anorganske matrice, ali to je zadnja bitna promjena koju sam spreman uiniti. Veza mree s vanjskim holo-ekranom, monitorom i zvunicima mogla bi se ostvariti i putem aktiviranja matrice od nanocijevi kako je i prije planirano. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Uinili smo to. Strukture sline optikim ivcima spojili smo na kamere, a jo nekoliko struktura smo vezali na umjetne miie na kamerama koji bi trebali regulirati njihovo fokusiranje i okretanje. Znamo da spoj postoji i da je funkcionalan, ali ne
46
Postavi oznaku poetka datoteke: Rano jutros opazili smo pokrete jedne od kamera! Za to je nuna koordinacija u aktivnosti kontrolnih neurona. Ve pred kraj dana pokreti kamere inili su se glatkima prem47
48
Problem promatraa
49
Antonio iber
da bi teko bilo rei i smislenima. Lijeva kamera se za sad giba prilino nasumino i u malom kutnom intervalu dok desna potpuno miruje. S obzirom na vrijeme u razvoju embrija kad se oi tipino otvaraju, ovo je iznimno brz i neoekivan razvoj stvari. Kraj oznake.
gram obuke. Na posebnim monitorima projiciramo slikovne podatke, uglavnom boje i elementarne oblike razliitih veliina koje ponavljamo u regularnim intervalima, a onda poneto promijenimo. Na zvunicima putamo samoglasnike u regularnom poretku, ali izgovarane od razliitih govornika. Kraj oznake.
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka - 11. travnja 2059. godine, 22:57: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Pokrenula se i druga kamera. Premda su se pokreti kamera usporili i izgledaju bitno smislenije ... to god to znailo ... ne postoji koordinacija kamera kao to je to sluaj kod ljudskih oiju. Lijeva i desna kamera se fokusiraju i defokusiraju potpuno neovisno jednako kao to su i pokreti naizgled posve neovisni. Pretpostavljam da je gledanje na ovakav nain mogue, ali bi bilo nuno da su neuralni procesi obrade vidnih informacija bitno drukiji nego kod ljudi. A moda vidimo samo nekakav potpuno nevaan um. Odluio sam da je potrebno pojaati povratnu vezu mree sa frekvencijom dotoka nutrijenata, a posebno koliinom hormona. Uspostaviti neku vrstu tjelesne petlje i kontrole nad bilom. Stoga je mali dio anorganske matrice preusmjeren prema kontroli hormonalnih generatora i ogranien u snazi generiranjem osjeta koji bi trebao biti slian boli. Tako bi se trebala stvoriti neka vrsta kontrolne neuralne ploe u dijelovima mree blizu ovih rezerviranih podruja anorganske matrice. Neto donekle slino ljudskom bazalnom telencefalonu. Pazili smo na homeostatske parametre tako da su ozbiljna oteenja prilikom uenja i aktivacije ovog sustava gotovo nemogua. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Opazili smo koordiniranu aktivnost na jednom od izlaznih monitora ali nita iznad praga potrebnog za aktivaciju piksela. Slini efekti pojavili su se i na zvunicima ali nita ujno ... Prilino sam nervozan jer nemam pojma to se tono zbiva. Jedino to sigurno znam je da se neuralna aktivnost bitno poveala. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Sposobnost autonomnog procesiranja podataka i donoenja odluka ... valjda inteligencija ... sigurno ovisi o nepredvidivosti okoline. Premda su Jim i Joe cijelo vrijeme u laboratoriju, sumnjam da je to neki znaajan poticaj. Stoga smo od danas uveli pro48
Postavi oznaku poetka datoteke: Jim je spomenuo neku knjigu koju je proitao na studiju. Tamo se navodno tvrdilo da je za nastanak svijesti esencijalna stalna reprezentacija stanja tijela u mozgu. Joe i on su se prepirali kvalificiraju li se povratne veze s hormonalnim generatorima i pumpom kao tijelo. Ja mislim da se kvalificiraju, barem i kao oskudno tijelo. Premda... mislim da su rasprave o svijesti potpuno nepotrebne. Ja o ovom eksperimentu razmiljam kao o stvaranju biolokog raunala i ne oekujem nikakav nastanak svijesti niti znam kako bih je tono prepoznao. Kao pozitivan rezultat Turingovog testa? Kao postojanje slobodnog izbora? Slobodnog u kojem smislu? Sve je determinirano strukturom i povezanou mree. Radi su o stroju s povratnom veznom. Raunalu kojeg moramo nauiti programski jezik. A to ide presporo. Kraj oznake.
49
50
Problem promatraa
51
Antonio iber
Postavi oznaku poetka datoteke: Veliki napredak. Danas smo prvi put opazili jasnu korelaciju uzoraka neuronske aktivnosti oko onih ivaca i slike na kamerama. Obje kamere fokusirale su se prilino ispravno ovisno o udaljenosti predmeta u prizoru. Jim se u jednom trenutku toliko uzbudio da je dvije-tri minute skakutao po laboratoriju oduevljeno promatrajui kako se kamere pomiu lijevo-desno, gore-dolje. Ono to je neobino i donekle neoekivano je neovisnost pokretanja dviju kamera. Jedna od njih mogla je slijediti Joa, a druga, u isto vrijeme Jima. Ako se vid ikad razvije, sliit e vie kameleonskom nego ljudskom vidu. Kondicioniranje mree pobudama anorganske matrice i dalje daje nejasne i vrlo ograniene rezultate. Dobro je to smo na vrijeme napustili prvobitne zamisli. Kraj oznake.
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka - 01. svibnja 2059. godine, 22:12: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Zeleno i crvenkasto-uto, slino boji sasuene trave. Pa opet plavo. Fantastino. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Zadnjih nekoliko dana kamere su ogromnu veinu vremena fokusirane na monitore s programom obuke. Jim i Joe su pomalo razoarani. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Cijeli dan samo trokuti. Sa saveno ravnim linijama i u milijun kombinacija. Poevi od neobine reprezentacije u rano jutro pa do eksperimenata sa nejednolikim skaliranjem, translacijom i rotacijom. Presavreno za nekoga tko ui. Nekoliko interesantnih slika pospremio sam meu eksperimentalne dnevnike. Volio bih uti i nekakav glas od nekoga tko tako crta ali od toga jo nita. Poelo je crtati prije nego to je progovorilo. Neobino. Izrazito nadmonim iskazom matematikih koncepata na primjeru trokuta kao da nas izaziva da mu ponudimo vie. Danas smo pojaali programe uenja i poveali njihovu raznovrsnost. Moda mu je dosadno? Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Jedan od izlaznih monitora je poplavio. Isprekidano plavo pa opet nita pa plavo... I to dvije nijanse plave. Jedna slina boji dubokog mora, a druga slina boji neba oko podneva sunanog dana. Fenomenalan osjeaj prilikom svake izmjene uzorka. Blizanci su bili toliko sretni da su u jednom trenutku poeli govoriti jedan drugom na vijetnamskom i to istovremeno. Sretan sam i ja. Kraj oznake.
50 51
52
Problem promatraa
53
Antonio iber
IX. Oluja na komadu papira
52
53
54
Problem promatraa
55
Antonio iber
Profesor je sjedio u svom uredu nagnut nad stol. Silovitim pokretima olovkom masakrirao je veliki komad papira. Snaga koja je prtala iz svakog poteza olovkom dala je naslutiti da je bio na tragu velikog otkria. Kao da se iz mulja nataloenih jednadbi konano poela ukazivati neka slika, neki smisao. Bilo je predveerje i svjetlo je naglo i primjetno slabilo. Fakultet je bio pust i nikakvog zvuka se nije moglo uti osim kripanja staromodne olovke, ali scena je odisala posebnom napetou. Profesor je osjeao separirani naboj u atmosferi, kao da e svaki as oluja, kao da e se ba sad isprazniti ogromna koliina energije uskladitena u otiscima na papiru. Grmljavine nije bilo, ali je on svejedno odskoio od stola kao da je munja upravo udarila njemu pred nosom. Sa oiglednim strahom i blago drui gledao je prema komadu papira. Polako je skupio hrabrosti, ustao sa stolca i stojei na vrhovima prstiju nadvio se nad stol. Na papiru po kojemu je pisao nisu bile jednadbe nego njegovo vlastito lice izmodelirano matematiki precizno, u perspektivi svojstvenijoj pogledu stroja nego ovjeka. Zurio je u samog sebe i sam sebi uzvraao ispitujui pogled.

Kad se konano uspio probuditi, prvo to mu je palo na pamet je da se probudio onaj s papira, a da on jo spava. Ove optereujue misli nije se mogao rijeiti punu minutu, a onda se pokuao utjeiti govorei ispod glasa sam sebi kako boravak na svemirskim postajama moe uzrokovati promjene raspoloenja, depresiju i neobine snove. To pie u svakom priruniku za putnike u orbitu. Svejedno, vie nije mogao zaspati. Obukao se i izaao iz sobe na hodnik. U dep je gurnuo dlanovnik s dokumentima o projektu, tek toliko da ima to rei ako ga tko bilo to upita. Premda je vjerojatnost da nekog sretne u ovo doba bila potpuno zanemariva. Ipak se nadao da je Ernest jo budan, tonije reeno bio je prilino siguran u to jer ovaj gotovo da i nije spavao posljednji tjedan. Nije se prevario. Amerika nikad ne spava. Najbolje se to vidjelo po milijunima siunih svjetala razbacanih posvuda, s najveom koncentracijom na istonoj obali. Plaviasti odsjaj tankog luka atmosfere davao je naslutiti trenutani poloaj Sunca. Ernest je sjedio pored svjetlucavog monitora. Staklastih oiju zurio je negdje iza prizora kontinenta u noi. U pozadini se ula tiha glazba. ena kristalno preciznog glasa pjevala je: A sky of honey... Keep us close to your heart ... So if the skies turn dark ... We may live on in
54
* Nebo od meda ... uvaj nas blizu svog srca ... Tako da ako nebesa potamne ... Moemo nastaviti ivjeti u ... Kometama i zvijezdama. 55
56
Problem promatraa
57
Antonio iber
... Comets and stars*. Odsutno je presluavao neki starinski album koji je upravo spasio iz vremena kad se glazba nije stvarala samo za djecu - tako je nazivao svoju restauratorsku strast. Preko puta Ernesta profesor je pregledavao eksperimentalne dnevnike projekta. Ekran dlanovnika bio je premali za njegove oi, a Ernest toliko zagledan u monitor da se profesor nije usudio predloiti da grafiki izlaz prenosivog raunala preusmjeri na njega. Uskoro su obojica zurili u svijetle tokice na lanom prozoru. Glazba je prestala. U Europi je jo bilo jutro.
- to zaboravljate?
- Zaboravljam toliko toga da sam ve zaboravio to sve zaboravljam. Dogaaje, ljude, mirise, imena, brojeve ... A i vane stvari ... I vi ste profesore sigurno opazili kako nas najbolji dijelovi ovog bivanja polako naputaju. Zaboravljamo imena ljudi koji su nas nainili ovim to jesmo, imena pjesnika, slikara, glumaca ija su nam lica neto govorila. Tako smo barem mislili. Sad ne znamo ni tko su. Izgubili su se, izblijedili, traimo ih bijesno po nekim mjestima gdje su obitavali, odakle smo ih uvijek mogli prizvati. Ne odgovaraju. Vie ih nema tamo. I tako se zauvijek izgubio dio svijeta koji nam je znaio. Moda i njegov najbolji dio. Ostale su neke ... jednadbe. Zakoni. A i to vie nije kakvo je bilo. Prozirno. Kristalno jasno. Postalo je komplicirano, odjeveno u neku izmaglicu od misterija, uenja, relativizma. Gdje ive jednadbe? Postoje li one neovisno od ovog nesavrenog hardwarea ili su zbilja tkivo Univerzuma? Moja osobna poetska interpretacija Newtonovih jednadbi gibanja ... Eh ... Ljudi u dugoj izolaciji ne postaju tihi. Postaju sami. A kad govore, govore kao da ne upuuju svoje misli nekom drugom, ve glasno razgovaraju sa samim sobom. Razmiljaju na glas. Upravo tako je zvuao dugi odsjeak Ehrefestovih slabo povezanih misli. - To je valjda normalno. Zaboravljanje i nesigurnost. To je ljudski.
Profesor je poalio im je izgovorio ovu reenicu. Uinila mu se bijednom. Nikako nije uspijevao pronai nain razgovora s Ehrenfestom koji bi odgovarao obojici. Ni Ernest ni profesor nisu bili previe vjeti u tim stvarima, a sad su bili osueni jedan na drugoga. - O emu razmiljate Erneste? Ehrenfest i dalje nije micao pogled s monitora. - Ljudsko... znai da je zagaeno ljudskim. Ljudskou. Ja mislim da smo osueni na sjene ideja, na odjeke savrenstva jer spoznajemo kao ljudi. Povijest, hormoni, majmunski preci... Nema previe ponosa u ljudskom. Ogranieno je... Ernest je naglo pomaknuo glavu fokusirajui profesora. Oi su mu i
57
- Ne znam tono. O sebi. O Jajoglavom. O tome gdje sam sve bio do sad. to sam inio. O tome kako nezgodno starim. Zaboravljam...
56
58
Problem promatraa
59
Antonio iber
dalje bile staklaste, ali sad nekako luaki. Ubojito. - Uiniti nas dostojnim tvari od koje smo sainjeni! Zamislite to bi to znailo za nas, profesore. Potpuno drukiju percepciju svemira, bijeg od onog majmunskog zacrtanog nestretnim milijunima godina evolucije. Zamislite tek to bi to znailo za sve one polumajmune koji i danas hodaju meu nama. Potpuna izmjena sociologije, konani obraun sa bahatom majmunosti zbog koje pet postotaka potencijalnih ljudi pati ve barem tri tisue godina. - Preli ste put od crva do ovjeka, a mnogo je toga u vama jo crv. Bili ste jednom majmuni, i jo je sada ovjek vie majmun od bilo kojega majmuna. Profesor je pokuavao citatu dati sveani i strani ton dostojan poludjelog proroka Zaratustre. - Da... Tako nekako. S tim da ja vie mislim na takore nego na crve. Kao u onim pokusima sa takorima ... - Ne znam o emu govorite.
smanjivalo. Nali bi je eventualno pukom sluajnou, a i nakon toga put ne bi mogli zapamtiti. - Zato ba prosti brojevi? Ne razumijem... to elite rei?
- elim rei da takori ne mogu pojmiti koncept prostog broja. Ali, mnogo gore od toga je da postoji konkretni svemir u kojem oni ive ... mislim na labirint koji su izgradili znanstvenici ... ije ustrojstvo oni ne mogu pojmiti zbog materijalne i fizikalne, evolucijske ogranienosti njihovog mozga. Nije li to depresivno? Postoji svijet, i to tako beznaajni i bijedni dio svijeta u laboratorijima, izgraen od najobinije plastike, koji oni nikad nee moi razumjeti. A pogledate li nas, profesore ... Ernest se nacerio svom slabo vidljivom odrazu u monitoru. To ga je zabavilo pa je poeo pomicati miie lica slaui nekakve izbezumljene, ivotinjske izraze zauenosti i straha. - to s nama?
- Govorim o cijeloj seriji pokusa iz prolog stoljea koji su istraivali sposobnosti takora da ue i poimaju. Eksperimentatori bi putali takore u labirint i mjerili vrijeme koje im je potrebno da dou do hrane u sreditu labirinta, ciljnoj toki pokusa. Jednostavne labirinte takori bi brzo pojmili, na primjer one na kojima je na svakom drugom raskriju trebalo skrenuti lijevo, a inae produiti ravno. Nakon nekoliko putanja takora u takav labirint, oni bi vrlo brzo nepogreivo krenuli prema cilju. - Moglo bi se rei da su spoznali matematiki ustroj labirinta?
- Pa pogledate li nas ... Vidjet ete da i nismo toliko daleko od takora. Mislim... Jednako kao i njihov i na je mozak ogranien materijalnim i evolucijskim. Otkud nam onda uope ideja da moemo pojmiti svoje mjesto u Svemiru? Hardware je nezadovoljavajui. Moemo brojati do dva, ali ne mnogo vie od toga. Ernest se opet okrenuo prema svom odrazu u monitoru, ovaj put s izmueno-produhovljenim izrazom lica deklamirajui pritom: - Jedno je od glavnih gledita kritike filozofije da se, prije nego to se prihvatimo da spoznamo boga, bit stvari, itd., ispita najprije da li je sama mo spoznavanja sposobna da izvri to takvo; da se mora najprije poznavati instrument prije nego to se ovjek prihvati posla koji njime treba obaviti. Ako je nedostatan svaki e trud biti izgubljen. - Hegel?
59
- Da. Moglo bi se rei i da znaju brojati barem do dva. Meutim, kad bi labirint bio ustrojen tako da je na svakom prostom broju trebalo skrenuti u lijevo, a inae produiti ravno, takori nikad ne bi nauili put do hrane. Koliko god puta ih putali, vrijeme potrebno da nau hranu nije se
58
60
Problem promatraa
61
Antonio iber
- Da. Mada ga ne volim ba previe. Ali to je to...
- Vidite Erneste, iz vae prie ja izvodim potrebu za znanou i znanstvenicima u vremenu u kojem ivimo. - Vi ste mnogo vei optimist od mene profesore... Kako to mislite?
- Koliko takora je bilo u svakom od tih eksperimenata? Moda desetak? Sigurno ne mnogo vie... - Vjerujem da ste u pravu.
- E pa onda razumijete svrhu znanstvenika i znanosti. Mi trebamo biti oni koji odlazimo malo dalje u poimanju svijeta koji nas okruuje. Na zadatak je da dekodiramo labirinte u kojima ivimo, prevodimo ih na jezik vrste kojoj pripadamo. Trebamo biti oni sa sposobnou da percipiramo, mislimo i spoznajemo drukije. A svoje spoznaje moemo jednostavno prenijeti drugim ljudima jer smo odreeni istim materijalnim i evolucijskim ogranienjima. Govorimo isti jezik. - Slaem se. Samo koliko dalje moe jedan Einstein od obinog ovjeka. To moda izgleda mnogo dalje iz pozicije obinog ovjeka, ali samo malo dalje iz pozicije Einsteina. Uostalom, to ostaje nakon Einsteina. Samo zapis o Einsteinu. Sve njegove spoznaje postaju hrpa slova i brojeva. Svi mi koji dolazimo preuzimamo neke uloge, nanovo izmiljamo drutvo i znanost. Nai uzori su mrtvi, a mi preuzimamo njihovo djelovanje, pokuavamo odrati barem odjek njihove vanosti. I za svakog od nas koji slijedi nije dovoljno samo proitati zapis o Einsteinu. Treba biti Einstein. Treba biti Gauss, Euler, Newton, Dirac, von Oertzen... Tisue genijalaca iza kojih su ostali samo zapisi, a ije spoznaje treba preuzeti, ija bivanja treba bivati... Nae drutvo je drutvo vampira, drutvo ivih mrtvaca u kojem svatko od nas pokuava biti dostojan slike nekog, obino pokojnog, uzora. Skoro nita od onoga to navodno znamo kao vrsta nikad se ne nae u spoznaji nekog pojedinca. ivimo u velikoj predstavi. Umiljenoj beskonanosti. Tisue godina staroegipatske civilizacije tako su jednostavno nestale. Poetkom devetnaestog stoljea Europljani zure u ogromne kamene spomenike veliini, umiljenoj trajnosti, u objave zapisane misterioznim slikovnim simbolima koje nitko iv ne razumije. Zabrinutog izraza lica, Ehrenfest se okrenuo prema profesoru. Kao da je ispitivao kakav trag njegovi dugi monolozi ostavljaju na licu sugovornika. - Oprostite profesore... Dugo ve razgovaram manje-vie sam sa sobom. Nguyeni ba i nisu neki sugovornici. Uostalom, ja i ne volim razgovarati. Ne znam to mi je danas. Valjda neka hormonalna neravnotea. Nisam vas htio optereivati svojim ... Budalatinama ... Djejim razoaranjem
61
- E pa, nainite malu anketu na sluajnom uzorku od desetak ljudi. Pitajte ih na primjer, koliko je dva na minus prvu... Ne, to je blesavo. Pitajte ih... ne znam ... neku od onih mozgalica koje smo voljeli kao djeca. Koliko dodatnih metara ueta treba prirediti da sveemo vor na visini od jednog metra iznad ekvatora Zemlje ako ve imamo ue kojim smo svezali vor oko ekvatora uz povrinu Zemlje? Tako neto. Kolika je vjerojatnost da e vam neki od tih desetak ispitanika dati toan odgovor na vae pitanje? - Poznajui dananje drutvo ... Vjerojatnost je manja od dva posto rekao bih ... - Nije to stvar dananjeg drutva. Uvijek je bilo tako. Uglavnom, premda su svi elementarnu matematiku uili u osnovnoj koli, morali biste nai neku relativno posebnu osobu da vam odgovori na to pitanje. Moda nekog nastavnika matematike, ininjera ili znanstvenika, ili umjetnika koji istrauje razumsko. - Mogue je da ste u pravu.
- Jednako tako, nije ba vjerojatno da su eksperimentatori sa takorima nali jednog od onih koji mogu rijeiti problem, a pogotovo nije vjerojatno da su nali takorskog Einsteina. - He, he, he ... Nije vjerojatno, uope nije vjerojatno.
60
62
Problem promatraa
63
Antonio iber
u ivot. - Ne optereujte sebe time. Razumijem o emu govorite.
- Razumijete ... ovo nije bilo pitanje. Zvualo je poput metalnog odjeka glasa ovjeka koji je zalutao u planinama. - Stoljea nataloene genijalnosti. Zavaravamo se tom priom o stalnom napretku znanosti, a injenica je da nitko od nas ne moe biti tisue genijalaca odjednom. injenica je da smo ogranieni. Razumijete ... Razumijete to mislim. ak ni mozak najnaprednijih pojedinaca nae vrste nije dovoljan da pronikne u tajne svemira. - Ne znam ... to bi uope bile tajne svemira? to uope traimo?
- Ne znam ni ja. Daleko smo i od toga da postavimo prava pitanja. Kad razumijemo ono to pitamo, odgovori su ve blie. Uostalom, kao i odgovori, i pitanja mogu biti pogrena. Kvantna mehanika nas ui da predrasude ue i u najbezazlenijim pitanjima. Mi ne znamo ni pitanje. Naravno, znamo mnogo pogrenih odgovora na nepoznato pitanje. Religije na primjer. - Nisam siguran da je do odgovora koje traite mogue doi eksperimentom ili znanstvenom metodom uope. Sve mi se to ini nekako ... pretjeranim. Megalomanskim. A moda i naivnim. - Koliko god vi bjeali od toga profesore, smisao znanosti je traenje Odgovora. I oni koji su je prvi prakticirali razmiljali su sigurno tako. To to smo s vremenom i pod pritiskom odustali od toga ... zbog tupave umirenosti neukih ... zbog religija ... to je alosno. Uostalom, meni nisu poznate nikakve bolje metode traenja odgovora. Bilo kakvih odgovora. - Ja sam odavno napustio shvaanje znanosti kao potragu za Istinom s velikim I. to bi uope ta Istina trebala biti? Ali, to ne znai da sam napustio znanost kao nenadmaan pothvat ljudske vrste. Samo je ja shvaam pomalo ... ironijski. Shvaam znanost kao moderni storytelling, shvaam znanstvenika kao pripovjedaa. Mnogo naprednijeg od njegovih
62
pretpovijesnih poetaka, od homo sapiensa bujne mate koji obilazi selo za selom i uvjerava ljude u smisao, u razloge zbog kojih su tu i u napore koje su njihovi preci uloili kroz borbe s bogovima i prirodom da osiguraju postojanje ovjeka. Znanstvenik svoje prie sklapa od dijelova koje smatramo istinitim, od kvantne mehanike, statistike fizike, termodinamike, teorije elektromagnetizma, ali sklapa ih uvijek originalno, pria neku svoju priu, slika neku svoju sliku. Koliko su prie dobre ovisi naravno o pripovjedaima, a ako su zbilja dobre onda prestaju biti vlasnitvo pripovjedaa, postaju dio ... pa one Istine i Odgovora ako hoete, dio kolektivnog pothvata ljudske rase u rasvjetljavanju svog mjesta u Univerzumu. A ako to zvui previe pretenciozno, onda barem doprinose ljepoti koju smo stvorili. Posebnoj vrsti ljepote. Moda nije univerzalna, ali nas kao ljude definira bolje od svih umjetnosti. To smo napravili mi. Makar i s trunkom ironije. - Hah ... Moda se nas dvojica ipak na neki nain slaemo. Ja sam samo ekstremniji i shvaam ironiju kao nemo. Kao odustajanje. A ja ne odustajem. ak i ako ovo s Jajoglavim propadne. Bilo je ve jako kasno ili rano, profesor nije bio siguran. Stvar je i tako ovisila o dogovoru. Ernest nije pokazivao nikakvu namjeru da se odmakne od monitora niti da nastavi razgovor. Profesor je opet bio pospan i ve je zaboravio na optereujui nadrealni san. Ustao je i poelio Ernestu laku no, znajui da e ovaj svejedno presjediti preostalih nekoliko sati sve do uobiajenog poetka dana na postaji. Moda ipak uhvati nekoliko neprekinutih petnaestminutnih serija spavanja nadao se profesor.
63
64
Problem promatraa
65
Antonio iber
X. Konferencija na otoku Shelter i David Bohm
64
65
66
Problem promatraa
67
Antonio iber
1947. godine, na otoiu udaljenom svega stotinjak kilometara zrane linije od centra svijeta, odravala se konferencija koja e promijeniti lice fizike dvadesetog stoljea. Otoi se zove Shelter Island, centar svijeta je naravno Manhattan, a veina od 24 sudionika konferencije imala je i te kakve veze s projektom koordiniranom sa osamnaestog kata jednog nebodera upravo na Manhattanu. Taj projekt je prije manje od dvije godine uspjeno zavrio bacanjem dviju nuklearnih bombi na Japan. Oko preniskog stolia u upravo otvorenom Rams Head Innu deset vrlo neobinih ljudi promatraju ekstravagantnog i bunog dvadesetdevetogodinjaka. Richard Feynman naravno uvijek mora biti u centru panje. Papir ispred njega pun je prtavih i fundamentalno originalnih ideja o kvantnoj teoriji elektrodinamike. Stvari su matematiki nedovrene, najbolje to vidi Julian Schwinger, ali svi znaju da je Feynman na svoj otkaeni nain na tragu neeg vrlo velikog. John Wheeler se naginje preko Feynmanovog ramena ne bi li stvari bolje pogledao. Lamb iz sveg tog nerazumljivog formalizma pokuava razaznati neto to bi objasnilo njegove neoekivane eksperimentalne rezultate. Naslonjen na rub sofe, otpuhujui dim iz lule, Feynmanove egzibicije naizgled nezainteresirano promatra patrijarh ovog susreta fiziarske elite - Robert Oppenheimer. Lakirane cipele, lula, precizno svezana kravata, prsluk, izduena glava, dugi i tanki, pomalo kriv nos i mrava elegantna figura koja odaje dojam asketske izmuenosti. Njegova aristokratska krhkost i gotovo baletni pokreti rukama stvaraju dojam kao da zna neto to nitko drugi ne zna. Feynman je jedan od prosvijetljenih. Tako je Oppenheimer zvao vrhunske teorijske fiziare koje je svojom karizmom privukao u mjesto u pustinji zvano Los Alamos, zaboravljeno od ljudi i usred otprilike niega. Odmaknut od stola, na mjestu s kojeg se Feynmanov rukopis teko moe proitati, meu svim ovim neobinim ljudima stoji upadljivo obian tridesetogodinjak David Bohm. Odijelo i cipele su pogreni, kravata svezana prekratko, kosa kao u vojnog regruta. Doima se izgubljeno i stalno pogledom prelazi s Feynmana na Oppenheimera. Kao da ga ne interesiraju toliko Feynmanove ideje koliko svi ti ljudi u ijem se drutvu naao i naini na koje se ljudska komunikacija odvija u ovim uvjetima. Jer, bez obzira na Feynmanovu oiglednu genijalnost i svu tu neurednu
66
matematiku na papiru, ovdje se u pozadini scene dogaa neto moda jednako toliko vano. Ljudi razgovaraju, sluaju, mijenjaju izraze lica, premjetaju se s noge na nogu, povremeno mirkajui podignu glavu u zrak, prekrie ruke, dobace poneto. Odvija se predstava bez scenarija, nekakav udni dijalog kroz koji svi pokuavaju spoznati. Hmmm... Tu treba jo dosta posla, zakljuio je Oppenheimer nakon to je Feynman ispucao veinu svojih najboljih zamisli. Ostali su potvrdno klimali glavama i uskoro se razbjeali po hodnicima. Lipanj je i vrijeme na Shelter Islandu je prekrasno, premda to veina sudionika uope ne registrira. Kaotino se gibaju unaokolo, ponetko usput obavljajui nuan unos energije hranom, sudaraju se i stvaraju nove skupine, vezana stanja koja potraju sve dotle dok netko uspijeva odrati panju i interes grupe, a onda se opet razlete na sve strane. Glasovi po hodnicima stvaraju neravnomjerno brujanje poput kakvog stroja kojemu nedostaje ili upravo otkazuje neki od vanih dijelova. Povremeno se moe razaznati poneka udna rije i neobina jezina konstrukcija. Fiziari su slavni po takvim stvarima. Dan je doao kraju u atmosferi sveopeg uzbuenja. Svi su osjeali da sudjeluju u neemu vanom. Ujutro prije svitanja, Bohm je na vrhovima prstiju izaao iz hotela ne elei probuditi sve one koji su nakon jueranjeg dana mogli mirno spavati. Njemu to nije uspjelo. inilo mu se kao da se sve odvija prebrzo. Znanje o elementarnim esticama i kvantnoj teoriji polja naraslo je juer moda vie nego u cijele protekle dvije godine, ali ipak neto nije bilo u redu. Kao da su svi zaboravili na probleme s kvantnom mehanikom koja je u podlozi novih teorija. Sve nije ispravno sjedalo na mjesto. Treba li se koncentrirati na elementarne estice i mogu li se one uope promatrati kao entiteti odvojeni od svemira u koji su uronjeni? I to bi uope bile elementarne estice? Laganim korakom se spustio niz brdo, sve do obale. Bilo je jo mrano. Uski komad ceste stisnut oceanom sa sjevera i juga i udaljen svega stotinjak metara od hotela spajao je Rams Head sa izdvojenim komadom otoka. Bohm ga je naumio prehodati obalom. Procijenio je da e mu za to trebati neto vie od jednog sata. Na poetku puta je gotovo odustao jer se skoro nita nije vidjelo, ali kako je odmicao to je postajalo sve svjetlije. Stazica kojom je prolazio odvajala je tanki red drvea od vode koja je svojim smirenim gibanjima stvarala predvidivi i umirujui
67
68
Problem promatraa
69
Antonio iber
um, posve drukiji od onog juer koji je Bohma bombardirao iz svakog kutka hotela. Nakon pola sata staza je poela okretati prema jugu, a na mjestu gdje je put ve poinjao voditi natrag prema hotelu ukazao se dugaki komad pjeane plae koji se poput ila zabijao u ocean. Bohm je ve izdaleka na poetku plae opazio poznatu krhku siluetu s jedne strane obasjanu crvenim svjetlom izlazeeg sunca. Oppenheimer je s obje ruke u depovima gledao vodu. Oppenheimera je gotovo u svemu bilo nemogue slijediti. Njegovo iroko obrazovanje omoguavalo mu je poznavanje svijeta izvan uskih granica koje je nametala profesija elitnog fiziara. O njemu su kruile legende ispriane od armije studenata koje je zarazio svojim armom i znanjem. Prialo se kako je nauio sanskrt da bi mogao prouiti Bhagavad Gitu u originalu, da je jednom prilikom u vlaku proitao cijeli Marxov Das Kapital i to na njemakom, a i da je idealist lijevog uvjerenja kojemu komunistike ideje nisu nimalo strane. To se mnogima u paranoinoj poslijeratnoj atmosferi nije nimalo dopadalo. Ni Bohm nije izbjegao njegovom maginom utjecaju, ali duboko u sebi znao je da koliko god se trudio nikad nee biti ravan Oppenheimeru na njegovom terenu i da za sebe jo mora pronai nove naine gledanja na svijet. I ma koliko je Bohmu bilo drago to e prve rijei koje e danas izgovoriti razmijeniti upravo s Oppenheimeru, toliko mu je bilo i krivo to je znao da e ga ovaj po tko zna koji put s lakoom odvesti s traga njegovih razmiljanja. Nije se tu puno moglo uiniti osim okrenuti natrag, a ni to vie nije bila opcija jer ga je Oppenheimer ve primijetio. - David ... Ni ti ne moe spavati?
stare teorije obui u ruho kvantne mehanike, ali nisam potpuno uvjeren da bismo to trebali initi. Meni se ini da standardna interpretacija kvantne mehanike vodi do svih tih paradoksa i problema. Mnogo je filozofije i misticizma uneseno u fiziku zbog Bohra i problema promatraa, navodnog nepostojanja stvari samih po sebi i cijelog svemira koji se realizira tek u interakciji s promatraem. Nekako je sve postalo nesigurno, nedostaje reda u svemu tome. - Determinizma?
- Hah ... Ne znam. Moram priznati da alim za deterministikom fizikom. Smeta mi zamisao da teorija koju danas smatramo fundamentalnim opisom Svemira proizvodi samo probabilistike odgovore. Postoje samo vjerojatnosti da se odreeni ishod i opazi. Moda smo pristankom na takva rjeenja odustali od toga da o prirodi govorimo sa sigurnou. Naa najbolja teorija je u stvari cinina. - Cinina...
- Da. I u svom cinizmu zatvara prostor da se o njenom cinizmu govori, prijei slobodno razmiljanje. Moda postoji neka konzistentna teorija koja daje jednake rezultate kao i kvantna mehanika, a ije prihvaanje ne trai od nas da se odreknemo deterministike interpretacije svijeta. Da se odreknemo gotovo svih slika i rijei. Moda postoji neka dublja realnost, neki temeljitiji poredak, a probabilistika narav Prirode je samo njegova manifestacija. - Skrivene varijable. David, ti si na opasnom putu. Najbolje se takve stvari rjeavaju tako da ovjek napie dobru knjigu o kvantnoj mehanici. A sad e na Princetonu imati dovoljno vremena i prilike za to. Inae, oko Princetona i ove guve u zadnje vrijeme... Oppenheimer je ovdje spustio glas i osvrnuo se nekoliko puta detaljno pretraujui krajolik u potrazi za ljudskom prisutnou. Nikog nije bilo.
69
- Ne. Previe toga se dogodilo juer. Mnogo dobrih ideja, mnogo pametnih ljudi. ivimo u vanom vremenu. - Da. A jo vanije je da vie ne razmiljamo o bombi. Vraamo se neoptereenoj znanosti. Bez rokova i generala. to kae za jueranje Feynmanove ideje? - Ne znam ba... Nisam siguran u sve to. Jasno je da moemo pokuati
68
70
Problem promatraa
71
Antonio iber
- Zna da je sveopa histerija ... A ni Rusi ne doprinose smirivanju stvari. Na mene se gleda kroz povealo. Mnogi misle da sam ak i osobno kriv to sam dopustio zapoljavanje ljudi s izrazito ljeviarskim stajalitima na Manhattan projektu. I tebe spominju. Koliko vidim, taj nadzor moe postati samo jo gori. Od mene stalno trae neke podatke. Imena. Tko je pripadnik komunistike partije i takve gluposti. Kao da to ima nekakve veze... Ali, ipak, ti tipovi nisu nimalo bezazleni. Rovare po svaijoj prolosti, pune dosjee, moda ak i prislukuju, tko zna ... Doznao sam i da im se nije dopalo pismo preporuke koje sam ti napisao za Princeton. Za tebe misle da si crveni. To je jezik kojim oni govore. elim ti rei ... Ne znam to ti elim rei. Valjda da bude oprezan. Bohm je sve to teko pratio. Nervirale su ga takve stvari. to je on bilo kome uinio i zato bi trebao biti odgovoran za bilo to? I kako se sve to dogaa u zemlji slobodnih i s pravdom za sve. Sunce je ve raskono obasjavalo barice privezane uz molove koji su se kao rebra spajali na kimu puta koji je vodio natrag prema hotelu. Svjetlo je sad bilo uto-naranasto, a ocean posve miran i tih. Nalet fotona umirivao je i gasio potrebu za bilo kakvom diskusijom. Obojica su to osjetili i nekoliko minuta utei odstajali promatrajui kako se sunce odvaja od vode. - Hoemo li natrag?
Ali i kad misao proe kruti test matematike, ona i dalje ostaje ograniena svojim porijeklom. Pa moda i samom strukturom ljudskog mozga. Evolucijom. Pomalo je i bezobrazno iz takve pozicije govoriti o svojstvima prirode, o fundamentalnoj neodreenosti fenomena na mikroskopskoj skali. Jer, to bi trebalo znaiti fundamentalno. To znai samo da je to najdublja matematika posljedica odreene misli. Ali ni misao, ni teorija koja je kodira nisu ni po emu fundamentalne, nego upravo obrnuto, one su bitno ograniene spoznajnim aparatom. U tom smislu je Bohr moda i u pravu. Trebalo bi vie razmiljati o tome to nama teorije govore, a ne to one govore o prirodi samoj. A ini mi se da klasini koncepti estice i vala omoguuju ovjeku puno jasniji uvid u prirodu i da bi bilo teta rijeiti ih se tek tako u korist neodreenih i teko pojmljivih koncepata standardne kvantne mehanike. Sposobnost da jasno percipiramo i razumijevamo vanija je od formula koje precizno predviaju ishode eksperimenata. Postoji tu i problem samog koncepta. to odvaja koncept od njegove okoline u tolikoj mjeri da zasluuje postati neovisan predmet promatranja? Postoji li elektron zbilja kao estica ili je on samo manifestacija nekog dubljeg i mnogostruko povezanog substrata? Samo jedno od mnogobrojnih lica Svega. I to samo ono koja rezonira u ljudskom mozgu. Kakav bi to bio put! Vratiti se konceptu sveope povezanosti, u stanje tromjesene bebe koja iz svoje okoline ne izdvaja strukture, osobe, predmete. Negirati milijune godina evolucije i vratiti se u stanje djejeg blaenstva sa zakljukom da je sve nerazmrsivo povezano i da sudjelujemo u protoku trenutka Nepodjeljive Cjeline. Put kojim moe proi nije pravi put, Ime koje moe izrei nije pravo ime. Nebo i zemlja poinju u bezimenom: Ime je majka deset tisua stvari.
71
- Ti kreni David. Ja elim otpuhati jo jednu lulu. Ima li boljeg mjesta za to... Na putu natrag, razmiljanja o crvenima, Rusima, bombama i paranoinim senatorima brzo su ustupila mjesto mnogo vanijim i interesantnijim problemima. Oholo je smatrati misao nepristranom kad se radi o prouavanju prirodnih fenomena. Jer ista ta misao posljedica je prirodnih fenomena i nuno stvara ogranienja i krute strukture u naem poimanju svijeta. Misao stvara probleme koje treba rijeiti, a nastale probleme opet pokuavamo razjasniti miljenjem. Pa i jueranja Feynmanova vjeta formulacija vlastitog miljenja matematikim konceptima na kraju opet kodira misao. Sva ta matematika slui samo da odbaci misli koje su oigledno nekonzistentne.
70
72
Problem promatraa
73
Antonio iber
I duh koji nema elje vidi to je skriveno, a duh koji stalno eli vidi samo ono to eli.
XI. Ehrenfestov dnevnik II
Nekoliko fiziara koje Bohm izdaleka nije uspio prepoznati hvatalo je jutarnje sunce na lealjkama na brijegu ispod hotela. No to ih nije spreavalo da brbljaju.
72
73
74
Problem promatraa
75
Antonio iber
Postavi oznaku poetka datoteke: Danas smo uli sve samoglasnike. Generirane na najrazliitije mogue naine od kojih se ni jedan ne bi ba mogao nazvati ljudskim. Zadnjih deset dana su geometarske sposobnosti Jajeta izuzetno uznapredovale. Konstrukcija platonskih i Arhimedovih tijela s rotacijom, perspektivom pa ak i sjenanjem. Elementi unije i presjeka geometrijskih tijela, triangulacije stranica s algoritamskim pomjeranjem novonastalih vrhova. ak smo opazili i konstrukciju nemoguih tijela, optikih varki. Donekle sam iznenaen matematiziranou iskaza Jajeta, iako sam se tome nadao, a moglo se donekle i oekivati s obzirom na poticaje koje smo mu nudili. Prema kraju dana osjetio se znaajan napredak u mekoi samoglasnika i sve vea slinost s glasovima govornika iz programa uenja. Zanimljivo je da generacija glasa predstavlja Jajetu oigledno vei problem od adresiranja monitora. Moda je razlog tome i neadekvatnost procedure kojom smo kreirali supstitut vestibulokohlearnog ivca. Pitam se kako to uje ... Svejedno, postojanje povratne veze izmeu zvunika i mikrofona djeluje kao korektivni faktor. Bilo je naporno sluati beskrajna, stalno malo varirana ponavljanja pa su blizanci danas po laboratoriju hodali s antifonima. Smijeno. Kraj oznake.
trenutno, kao da je samo ekao da mu se taj komad informacije ponudi. Za sad je oigledno shvatio kako konstruirati model okoline rastavljajui je u elementarne geometrijske oblike. Nita nepoznato, ali svejedno fascinantno. udo! Stvar koja je dodatno interesantna je da je konstruirao neto izvan samog programa poduke, neto to je dio realnosti. Pitam se reprezentira li mrea ikakvu distinkciju izmeu tih stvari. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Je li to bila pojava namjere? Ili volje? Kad neuralna mrea ui i ponavlja poticaje iz okoline, radi li se tu o namjeri da se ui i volji da se poticaj ponovi? I ija bi to volja uope bila? Moe li se takozvana volja svesti na povratnu vezu s nagraivanjem, a takozvani slobodni izbor na napipavanje djelia volumena parametarskog prostora u kojemu je nagrada izvjesna? Mislim da moe. Kraj oznake.
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka - 01. lipnja 2059. godine, 00:02: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Na izlaznom monitoru monitor. I to otprve odlian. Oigledno konstruiran kao unija kvadara, sfera i cilindara, a ne kopiran paljenjem odreenih pikselskih podruja to smo uoili kad se prikaz poeo rotirati. Interesantan je bio nedostatak vizualnih informacija koje su bile potrebne da se konstruira stranja strana monitora, ali je Jajetova ekstrapolacija pozadine bila vrlo pouzdana. Moda je dio informacija uspio skupiti iz sjena monitora ovisno o osvjetljenju laboratorija. Joe je monitor paljivo okrenuo tako da Jajetu bude vidljiva njegova stranja strana. Osvjeenje simulacije bilo je gotovo
74
Postavi oznaku poetka datoteke: Protekli tjedan bio je oznaen stvaranjem rijei i reenica. Nita pretjerano inventivno, veinom ponavljanje dijelova programa poduke uz znaajne varijacije u razmjetaju pauza izmeu rijei, ak i promjene redoslijeda rijei premda ne uvijek smislene. Bez obzira, koncept rijei je oigledno usvojen. No dananji dan nije bio oznaen govorom nego prilino iznenadnom preciznom dinamikom simulacijom unutranjosti laboratorija, ukljuujui i Jima i Joea. Pred sam kraj dana. Nisam vie siguran radi li se o geometrijskom konstruktu okoline ili smo jednostavno gledali reprodukciju filma. Dosadanji izostanak smislene govorne komunikacije je, s obzirom na ogroman napredak u kontroliranju monitora, prilino iritantan i neoekivan. Kraj oznake.
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka - 11.
75
76
Problem promatraa
77
Antonio iber
lipnja 2059. godine, 03:12: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
XII. Oprotajna pijanka
Postavi oznaku poetka datoteke: Jim i Joe doli su na ludu ideju da Dan zemaljskog mira proslavimo u laboratoriju, u skafanderima s posebno prireenim cjevicama za pivo. Bilo je smijeno vidjeti kako Jaje oponaa isprekidano, polupijano cerekanje blizanaca: He,he ... he,he,he ... Posebno smo se iznenadili koliko napreduju procesi pamenja i projekcije istog na monitore. Scena u kojoj Joe pada sa stolca na kojem se ljulja vrtila se barem sat vremena, svaki put malo drukije. Ne znam to je za Jaje u tome bilo toliko upeatljivo. Bez obzira ... Pivo je bilo dobro. Penino. Nemam pojma kako su Nguyeni doli do toga. Usta su mi jo suha. Kraj oznake.
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka - 21. lipnja 2059. godine, 21:55: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Neobina je pojava mnogostruko povezanih vorita neuralne mree, nekakvih gigantskih neuralnih suelja, hubova, koncentratora. Ne znam koliko su ta mjesta bitna za funkcioniranje mree i o emu se tono radi. Aktivirali smo posebne protokole koji nadgledaju stanja nubita u kojima se nalaze vorovi koncentratori. Vjerojatno se ne radi ni o emu opasnom ali je to jo jedno od mjesta gdje se neuralna arhitektura bitno razdvaja od ljudske. Kraj oznake.
76
77
78
Problem promatraa
79
Antonio iber
Osobna zvuna datoteka - Paul Glaser: Vremenska oznaka - 01. svibnja 2060. godine, 22:01: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke: Ne vidim nikakvo rjeenje ovih problema. Jaje se ne moe ni na koji nain iupati iz stanja koje slii na san. Ne znamo ak ni da li je neuronska mrea i dalje funkcionalna, pogotovo s obzirom na dijelove koji izgledaju potpuno nasumino. Kao da je premreavanje neurona u nekom trenutku napustilo sve uzorke poznate u strukturi ljudskog mozga. Mogue je da je stvar u ovom trenutku hrpa nekorisne organske tvari. Ne znam... I nisam nimalo sretan. Kao da ovo okruje vue iz ovjeka ono najgore. Nekakav pesimizam. I kajanje. Mui me i osjeaj da mi Ernest ne govori sve. Imam dojam i da su eksperimentalni dnevnici projekta frizirani. to u uope napisati u izvjetaju Agenciji? Da sam vidio... to? Neki ureaj visok tri metra koji nita ne radi? to je taj ureaj uope trebao biti? I ta pria s voljom... Nisam vie siguran radi li se o Ernestovoj fantaziji ili to? Kraj oznake. Izgledalo je kao da se nita vie na Cricku 14 nije moglo uiniti. Profesor se kanio vratiti na Zemlju sljedeim transportom. Ernest je zadnjih nekoliko dana bio u izrazito loem i razdraljivom raspoloenju. Projekt je potpuno stao, nita se nije moglo obaviti, istraiti i to stanje nedjelovanja djelovalo je pogubno na sve na postaji. Blizanci su odluili prirediti neku vrstu oprotajne zabave profesoru. Barem su to tako nazvali. Radilo se o najobinijem opijanju. Pranjenju zalihe peninog piva. Takvi obiaji postali su na Zemlji prilina rijetkost, a politiki korektan stav kategorizirao ih je kao nezdrave i prljave navike iz neke daleke i napete prolosti ovjeanstva rezervirane za glumce, umjetnike i pokojeg znanstvenikaotpadnika. Osjeaj zadovoljstva kojeg su pruali bomboni za raspoloenje daleko je nadmaivao utjehu koja se mogla postii alkoholom, a i nije imao nezgodnih popratnih pojava. S jedne strane stola prekrivenog praznim limenkama, Nguyeni su bili ve napola zaspali. Profesoru i Ernestu trebalo je vie otrova da se dovedu do takvog stanja, ali i stanje u kojemu su bili nije bilo previe racionalno.
78
- Ja samo elim biti normalan. To je sve to elim. Ja samo elim biti normalan. Problem je to na cijeloj Zemlji nitko ne zna to bi to trebalo biti. Normalan. I to bi uope trebalo initi? Kamo ii? - Ti ne moe biti normalan Ernest. Moe samo nastaviti ivjeti sa svojom degeneracijom. Nai naina da se ne ubije. Camus i te prie. Zna to ... Egzistencija bez esencije. Sitting naked by the phone*. Znanost. Camus, Kafka, Kierkegaard, Bergman, Floyd... Camus, Bergman ... Profesor je ve uao u mod ponavljanja u kojemu nije vie znao to je ve rekao, a to nije te bi se stalno vraao na poetak, nekoliko puta ponavljajui imena, rijei i reenice. Ni blizancima ni Ernestu to nije smetalo. - Ingmar Bergman... Da, da. Ingmar Bergman. Antonius Block u Sedmom peatu pita Smrt: Otkrit e svoje tajne? Nemam nikakvih tajni. to zna? Nita. Profesor je pokuavao odglumiti ovaj dijalog razliito izgovarajui reenice Antoniusa Blocka i Smrti. Ernesta je to zabavilo pa se iskreno nasmijao. Profesor nikad prije nije vidio Ernesta da se smije. - Ne znam tko je taj Bergman, ali izgleda da je bio depresivan tip. Morat e mi objasniti poslije. Uvijek sam govorio da mora paziti s kim pije. Ti si dobar izbor Paul. Ni Nguyeni nisu loi. Jedino to malo govore. - Koliko smo ih ve popili? Ja sam prestao brojati poslije tree.
- Ma nije ni vano. Ne moramo, a i ne moemo sutra uiniti nita. Budunost je nesigurna i kraj je uvijek blizu. emu optereivanje? Nitko
* Sjedei gol pokraj telefona. 79
80
Problem promatraa
81
Antonio iber
nas ne eka. Nikoga i onako nije previe briga. Nikome nije stalo. Osim za novce, naravno. Novci se ne smiju troiti tek tako. Sve mora imati jasan razlog. Alzheimer, depresija, izofrenija, demencija, reparacija i transplantacija neurona. I te gluposti. - Ali bilo bi lijepo kad bi nekome bilo stalo. Taj netko kome je stalo do tebe. Netko tko te voli. Pazi na tebe. Ponekad pomislim da je to neka bolest. Sindrom Petra Pana. Bilo bi lijepo zauvijek ostati dijete. Imati nekoga tko se brine o tebi, tko zna odgovore, kome moe pobjei kad se boji. - Vjernici imaju boga. Nije ba da se pretjerano brine o tebi i da ti ukazuje na odgovore, ali ... Nije ni to loe. teta to je potpuno neprihvatljivo za moj mentalni ustroj. - I za moj. Moja biva supruga je vjerovala u spasenje. Jednom mi je rekla da je shvatila da je u svojoj vjeri odgovorna i za mene i da me, bez obzira na moje blasfemine zamisli, ona moe spasiti. Mogao sam biti spaen po njoj, takvo neto je navodno rekao Sveti Pavao. Da, da... Da sam bio pametniji mogao sam u njoj nai spasenje ... Eh... Sveti Pavao ... ivot je u stvari ... Glup i okrutan. - Naravno. To je jasna stvar. ivot je glup i okrutan. Pogotovo zato to se za svoj komad okrutnosti i gluposti mora ak i izboriti. - Nedostatak ljubavi i smisla. Ne znam koje je gore.
Zadnje dvije reenice su iznenadile profesora. Tupavo je zurio u Ernesta pokuavajui neto izrei ali nikako mu nije ilo. Ernest je pak opazio da se neto vano odvija u profesorovoj glavi pa je sporo sputajui limenku prema stolu i sam zurio natrag u profesora. Izgledali su kao ujak i njegov petogodinji neak koji se natjeu tko e due izdrati a da ne trepne. - Ernest! Ernest! Pa to je to! Ima pravo! Upravo to emo uiniti s Jajetom. Nespretno je mahnuo rukom pokazujui prstom prema glavi i pritom prevrnuo dvije limenke piva. Blizanci su poskoili i sanjivo trljali oi. Ernest se naglo otrijeznio i povikao prema njima. - Kava! Jim! Donesi nam litar kave. I to iz svoje zalihe. Treba nam neto jae od uobiajenog orbitalnog sranja. Jim je brzim korakom nestao u dubini postaje i ubrzo se vratio s loncem vrue kave. Profesor je oigledno uivao i nakon svakog gutljaja nekoliko puta odvajao i spajao usne cijedei iz kave njenu nematerijalnu sutinu. - Kako je to dobro! Kako samo mirie! Uvijek me je udilo kako se nakon alkoholnog samounitavanja pojave neke male stvari. Osjeti. Mirisi. Ukusi. Neupitno dobri razlozi za postojanje. Zato to je tako dobro popiti gutljaj kave. To je mjesto gdje besmisao i depresija moraju odstupiti. A onda se i mi moramo iskupiti. Obeati da emo od sad biti bolji. Nikad ne zaboraviti sve dobro to nam je dano. Bez obzira na nepobitnu okrutnost i glupost ivljenja. Na kraju, i Camusov Meursault je pio bijelu kavu. Je li tako? Profesor je polako srkao iz alice, a Ernest i blizanci su irom otvorenih oiju buljili u njega. - I? to si htio rei Paul? Ernest je bio nestrpljiv. - Htio sam rei ... Moe li projicirati shemu neuralne mree Jajeta
81
- Zato imamo anesteziju! Drinking is an emotional thing!* Ernest je pompozno podignuo limenku prema Nguyenima koji nisu pokazivali znakove ivota i prema profesoru. To je izmislio Sir William Rowan Hamilton**. Renormalizacija svijesti. Otkvaivanje nezgodnih neuralnih konekcija uz pomo alkohola.
* Opijanje je emotivna stvar! ** Irski matematiar i fiziar (1805 - 1865), poznat po posebnom matematikom pristupu klasinoj fizici i otkriu kvaterniona. U kasnijim godinama ivota bio je sklon depresiji i pretjeranoj konzumaciji alkohola. 80
82
Problem promatraa
83
Antonio iber
Jim? Jim je otipkao nekoliko naredbi, a na holoekranu se ukazala zamrena shema sa oznakama nubita i otprije mapiranih sitnijih organizacijskih jedinica neuralne mree Jajeta. - Predlaem da mu iskljuimo dijelove neuronske mree koji su degenerirali. Mislim na izolaciju nekoliko nubita. - Cijelih nubita?! Pa to je strano ... Bojim se da je to nemogue. Nemogue je samo tako odvojiti pojedine nubite i praviti se da e sve biti dobro. Sve je prejako povezano, a pogotovo degenerirani dijelovi. Ne mogu ih iskljuiti bez utjecaja na ostatak mozga. Ne znam to bi se moglo dogoditi. Bilo bi to slino masivnom modanom udaru. Vjerojatno nepovratna teta. Uostalom ne radi se tu o iskljuivanju. Treba unititi neurone i njihove veze na svih est povrina koji odvajaju nubit o njegove okoline. A onda moramo nai i nain da blokiramo ponovno prespajanje. - Nemamo drugog izbora.
- Pokuat u. Vidimo se za ... recimo ... osam sati? - Vidimo se tad.
Blizanci su s odobravanjem klimali glavama. Neto se dogodilo. Neto e se dogoditi. Moda se neto ipak moe uiniti. Prvo treba poistiti nered. Jimu i Joeu takve stvari nisu teko padale. Bolje nego besmisao. Zen umijee ienja orbitalne postaje.
Ernest je pogledao prema blizancima. Oni su samo slegnuli ramenima. - U redu onda. Mogli bismo potrgati veze oko nubita 24-3-16, 24-317, 25-2-16 i izolirati ih. Ostavit emo im samo dovod i odvod tvari. - Nee biti dosta. Morat emo iskljuiti jo sedam komada. Tu, tu, ova tri u nizu i ova dva na potpuno drugom kraju mree. Profesor je pokazivao prstom po holografskom prikazu neuralne mree. - Radikalna neurokirurgija... Neka bude tako. - Ali nakon spavanja. Obeaj mi da e odspavati.
82 83
84
Problem promatraa
85
Antonio iber
XIII. Operacija
84
85
86
Problem promatraa
87
Antonio iber
Nubite je trebalo razdvojiti procesom mikrometarski preciznog rezanja neuralnih veza rasporeenih okomito na est ograniujuih ploha. Nguyeni su za ovu proceduru koristili gama-no. Proces je u stvari bio jednostavan. Poput preciznog odvajanja tumora od okolnog tkiva. Cijelu operaciju je izvodilo raunalo. Ernest i profesor su lijeili glavobolju. Na monitoru ispred laboratorija promatrali su napredak operacije i u alice neprestano dolijevali vruu kavu. Obojica su utjeli i ekali. Nakon otprilike dva sata, Joe je mahnuo prema kameri. Sve je bilo obavljeno. - Gotovo? pitao je Ernest blizance koji su se pribliavali.
the pink all of which was a complaint in a small chief of motion and what will and wanton 79 million 90 to 9,00 $ was no way to make the team of all the little a motion in yet no one in a minute to see them style known to send and receive almost if blasted those. Brzina i boja glasa mijenjale su se tijekom izgovora ove gigantske reenice, a onda opet nastupi tiina. Kamere su se poele nasumino okretati. Nakon nekoliko minuta fokusirale su sliku profesora i Ernesta. Jaje ih je gledalo. Lagani koordinirani prijelaz kamera po laboratoriju. Prvo s lijeva na desno, onda natrag, pa opet slika profesora i Ernesta. Jezivo. Jim i Joe zurili su u Ernesta i oekivali nekakvu naredbu, psovku, bilo to. Monitori i tihi zvukovi upozoravali su na aktivnost mree izvan granica koje su do tad definirale normalno stanje. - Jajoglavi? Nita se nije dogodilo. - Jajoglavi? uje li me?
- Gotovo. Nije bilo prevelikih problema osim fiksiranja blokada. Mislim da smo to obavili uz minimalno oteenje okolnih nubita. - Kako emo dalje? upitao je profesor Ernesta.
- Nemamo vie to ekati. Probudit emo ga pa emo vidjeti. Za pola sata. Probat emo to za pola sata. Nakon pola sata blizanci, profesor i Ernest stajali su svaki na svom mjestu u laboratoriju. Svaki od njih u realnom je vremenu pratio odreene parametre aktivnosti Jajeta kako bi se eventualno moglo neto uiniti ako stvari krenu loe. Premda se nije moglo mnogo uiniti osim uspavati Jaje ukoliko se mrea pone udno ponaati. Blizanci su pokuali probuditi Jaje. Ovaj put, ekrani nisu pulsirali u ljigavo-zelenim nijansama nego su bljeskali. Bijelo. A onda su se poeli redati prepoznatljivi oblici. Prvo matematiki oblici: krugovi, trokutovi, poligoni, poliedri, a potom galaktike, drvee, laboratorijski mievi, ljudi, jednadbe. Strahovito brzo, a nita previe povezano. Nakon kratkog zacrnjenja, Jaje je progovorilo: - Floyd and the mall is what will the nation when it to them in, and if you see me on the PDC are you a little an opponent and cinnamon treat
86
- uje li me? uje li me? uje li me? uje li me? uje li me? To je za mene dobro pitanje, dobro pitanje, dobro pitanje, dobro pitanje. To je za mene dobro pitanje, za mene je to dobro pitanje, dobro pitanje, dobro pitanje, dobro pitanje. - Onesvijestite ga!
Blizanci Nguyen potrae svaki prema svom kraju laboratorija. Slika Profesora i Ernesta na monitorima zatamnila se i postupno pretvorila u tamnozeleno nepravilno pulsiranje. - to sve to znai?
Profesor je nervozno kljocao zglobom kaiprsta desne ruke koji je slomio jo kao mladi.
87
88
Problem promatraa
89
Antonio iber
- Ne znam. Modani udar, valjda. Neto kao Wernickeova afazija, eholalija. Ipak, kamere su se koordinirale i fokusirale. Znamo da centar za vid radi. Mislim da je to dobar znak. Ne znam jedino ta su znaile sve one slike na poetku. To je bilo dosta udno. Jim, kakvo je stanje mree? - U redu je. Za sad nema nikakvih fizikih problema.
XIV. Analiza osjeta i Ernst Mach
- Hah ... Ostavimo ga da malo spava. Moda e se mrea sama relaksirati u neko novo stanje. Nadam se razumno. Probat emo opet sutra. Da... Probat emo opet ve sutra.
Intelekt koji bi u odreenom trenutku znao sve sile koje pokreu prirodu i poloaje svih stvari od kojih je priroda sainjena, pretpostavljajui da bi taj intelekt bio dovoljno golem da sve te podatke i analizira, u jednoj formuli objedinio bi gibanja najveih tijela svemira i najsitnijeg atoma; za takav intelekt nita ne bi bilo nesigurno i budunost ba kao i prolost ukazala bi se pred njegovim oima Pierre-Simon Laplace, Essai philosophique sur les probabilits (1814)
88
89
90
Problem promatraa
91
Antonio iber
Ernst Mach je potroio ve dosta vremena pokuavajui na ploi konstruirati nekakav geometrijski lik. Publika je ve bila pomalo nervozna, pogotovo to nisu znali to uope eli time pokazati i kakve bi to veze trebalo imati s temom predavanja. Mach je povukao je nekoliko poteza kredom a onda ih je paljivo zagledao iz svih moguih kuteva. Nakon nekoliko ponavljanja ove procedure, na ploi je konano nastao, na razoaranje veine prisutnih, neoekivano jednostavan lik slian ovom:
- Evo. Sad izgleda kao kocka. Bolje reeno iani okvir u obliku kocke, kocka od prozirnog materijala ili takvo neto. Kocka gledana odozgo. Rubovi blie promatrau su samo malo podebljani. Ali moe to i drukije. Paljivo je prebrisao neke od linija i ovaj put mnogo bre nacrtao oblik koji je traio. Izgledalo je to ovako:
- Uspio sam. Ovo to vidite je esterokout sa naznaenim trima glavnim dijagonalama. Ili est jednakostraninih trokuta. Ali, ova jednostavna figura moe imati i drukiju interpretaciju. Vratio se ploi i podebljao neke od prije nacrtanih linija. Tako je dobio sljedeu figuru:
- Shvatimo li opet deblje linije kao rubove ianog okvira blie nama, opet vidimo kocku ali ovaj put gledanu odozdo prema gore, oigledno ovjeenu na neku nevidljivu nit ili gledanu kroz prozirnu podlogu od stakla na primjer. No, obje reprezentacije kocke sad moemo jasno vidjeti i u prvom nenaglaenom prikazu. Opet je izbrisao podebljane linije i ponovno nacrtao oblik oko kojeg se na poetku muio:
90
91
92
Problem promatraa
93
Antonio iber
- Sad jasno u istom liku moemo vidjeti tri razliite informacije. Jednu o kocki gledanoj odozgo, jednu o kocki gledanoj odozdo i jednu o pravilnom esterokutu s iscrtanim glavnim dijagonalama. ak moemo i jednostavno mijenjati svoju percepciju figure. Moemo, ovisno o interpretaciji koju svjesno stavljamo u ovaj geometrijski lik, vidjeti dva razliita geometrijska tijela. Jedno pa drugo. Pa opet ono prvo, pa drugo. Prema vlastitoj elji. Dakle, naa spoznaja naravi informacije i objekta ovisi o zauzetoj toki gledita. No, koja od ove dvije toke gledita je ispravna? Obje. I nijedna. Nijedna toka gledita nema apsolutnu, trajnu vrijednost. Njena vrijednost je samo onolika koliko doprinosi razumnom tumaenju osjeta. Hvala vam na panji. Kratak i isprekidan aplauz odraavao je injenicu da veina nazonih ba i nije bila zadovoljna predavanjem niti su u potpunosti shvatili to Mach eli rei. Neki su mislili i da tom neumjerenom filozofiranju nema mjesta na katedri za eksperimentalnu fiziku. Ipak, stariji profesori nisu se otvoreno suprotstavljali Machu jer su znali da je s njim bolje izbjegavati raspravu. Njegovim cininim i paradoksalnim zakljucima teko se mogla odrei odreena fatalistika vrijednost. Zato je rasprava nakon predavanja zapoela u benignom tonu odobravanja nazonih. Ipak, neki golobradi student iz dna predavaonice se ohrabrio za vanija pitanja. - Profesore Mach, zar ne mislite da je upravo zadatak prirodne znanosti da nas oslobodi ogranienja naih osjetila i varki koje nam one priinjaju? Ne mislite li da misao moe nadii osjete, dati nam uvide u prostore zabranjene naim osjetilima? Mislim na primjer na injenicu da milju moemo objasniti da se Zemlja giba oko Sunca premda nam naa osjetila govore drukije. - Zadatak svake znanosti je da predstavi injenice i osjete u mislima ili zbog praktinih razloga ili zbog uklanjanja intelektualne nelagode. Znanost nema veze sa svijetom kakav jest po sebi nego samo s nainom na koji mislimo. Znanost uvodi red u nae poimanje svijeta a ne govori nita o svijetu samom. Jer, vidite, moramo biti skromni. Naa svijest je samo mali i vrlo ogranieni djeli svijeta. Nema smisla govoriti o velikim stvarima. Povijest znanosti nam ipak pokazuje da se mnogi nisu mogli
92
oduprijeti ovom iskuenju. Mladac nije tako lako odustajao.
- Ali, ne mislite li i da je na mozak dio tog svijeta i da je sama misao uvjetovana materijalnim, mislim na atome koji mozak sainjavaju. Jednom kad shvatimo atome, shvatit emo i osjete i misao te razumjeti u kojoj mjeri je ona dobar odraz svijeta kakav jest sam po sebi. Stariji studenti znali su da ovo nee ugodno zavriti. Machu je atome bilo bolje ne spominjati. - Heh ... Atomi ... Nije li i veliki Laplace slavodobitno izjavio da bismo cijeli svijet mogli strpati u nekakav veliki um kad bismo znali poloaje i brzine svih atoma koji taj svijet sainjavaju. Takav bi um znao i to je bilo prije i to e biti u svakom trenutku u budunosti. A budui se taj zamiljeni um temelji na tvari, dakle opet na atomima, on bi znao i otkud sam dolazi i to e s njim biti studirajui samo jednadbe gibanja. Moda bih, priznajem, da sam se kojim sluajem rodio pedesetak godina ranije i ja pao pod utjecaj takvih grandioznih ideja, koje su i u nae vrijeme ideal velike veine znanstvenika. Jer mladi um je spreman na velike ideje i idealiziranje sebe i svijeta. Danas Vam mogu garantirati da Va san nikad nee biti ostvaren, jednako tako kao to se svojstva svjetlosti ili topline ne mogu izvesti iz zakona loma svjetlosti. Jednako tako kao to se iz movare ne moete izvui povlaei se za kosu. A to se tie atoma... To je potpuno izgubljena stvar.
93
94
Problem promatraa
95
Antonio iber
XV. Ehrenfestov dnevnik III
94
95
96
Problem promatraa
97
Antonio iber
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka - 27. prosinca 2059. godine, 23:23: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
Postavi oznaku poetka datoteke:
dova. Vie od 170 godina unatrag. Bile su potrebne neke prilagodbe ali su blizanci to brzo rijeili. Ne znam tono to trai. Na izravno pitanje o tome odgovara sa Jo ne znam ali i dalje traim.. Ne ini mi se da je sposoban toliku koliinu materijala obraditi za tako kratko vrijeme, izgleda da odabire poneto od svega toga. Moda bih to trebao zaustaviti. Kraj oznake.
- Ernest? - Da? - to je elja? - elja? Hmmm... Teko mi je to definirati. Jedna od onih rijei koja nema posve jasno znaenje. - Zakljuio sam da bi elja mogla biti uoenje nedostatka. Nedostatka koji je potrebno popuniti za daljnje konzistentno funkcioniranje. - Nije loe. Moglo bi biti neto poput toga. Zakljuio si ispravno. - elja je dakle osjeaj. Osjeaj frustracije. - Da. Tako neto ... - Ernest, ja elim znati. - to eli znati Jajoglavi? - Sve to se moe znati. Sve to dosad znate. To je moja elja. Prenosim dananji zvuni zapis iz laboratorija. Interesantna je boja glasa kojom nam se obraa zadnjih desetak dana. Nita to slii ni na jedan od glasova iz programa poduke niti na glasove blizanaca. Najslinije je mojem glasu ali dosta meke, bez izraenih odlika spola. Kae da mu takav odabir glasa stvara najmanje nekompatibilnosti u povratnoj vezi. Potpuno originalno, premda ne i zauujue s obzirom na matematike originalnosti kojima smo svjedoili nedavno. Na optike memorijske ulaze prikljuili smo matematike i fizike enciklopedije. Nevjerojatno je kako optoelektronika napreduje. Svi ti podaci u samo jednom kubinom centimetru. Pretpostavljam da ak nije ni potpuno iskoriten. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Danas stigla jedna od onih formalnih poruka iz Agencije. Ova je neto drukija od prijanjih. Probat u proizvesti nekakav esej. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Gdje prestaje struktura i materijalna podloga a poinje svijest? I kako razlikovati simulaciju svijesti od svijesti? Postoji li uope ikakva razlika? Ako je svjesno ono to me moe uvjeriti da je svjesno, onda bi Jajoglavi sigurno proao takav test svijesti. Gdje sam to doao s ovim eksperimentom ... Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Potpuni prestanak svake komunikacije. Ne moemo ga probuditi. Kemijski naini pobude ne daju nikakve rezultate osim usporavanja svih procesa. U grubim crtama, stanje mree slii snu, osim izrazito pojaane aktivnosti vorova koncentratora. Zabrinut sam. Probat emo opet sutra. Kraj oznake.
Postavi oznaku poetka datoteke: Prikljuili smo baze znanstvenih ra96 97
98
Problem promatraa
99
Antonio iber
XVI. Sanjao sam boje
98
99
100
Problem promatraa
101
Antonio iber
- Erneste? Otkud je doao taj glas? - Da?
- Zna... Sanjao sam. Jo prije nego to si me ukljuio. Prije nego to sam postao. Ve 17. prosinca 2058. godine. Sanjao sam boje. I neke ... sinusoidalne oblike ... valove. Moda more. Tamnoplave valove s bijelim krijestama na pozadini od svijetloplavog s fraktalnim bijelim. Ernest je izgledao zamrznuto. Kao votana skulptura Ernesta Ehrenfesta. Ovo ga je potpuno okiralo. Napokon je progovorio: - Mislim da je to evolucijski otisak koji si dobio s ljudskim neuronima Jajoglavi.
Ispoetka tamna i mutna podjela monitora na zeleno i plavo polako je postajala zelena obala oceana. Profesoru nepoznate biljke nalik drveu blago su se povijale na vjetru. Sunano jutro. Najudnije od svega bilo je da je scena izgledala kao da je promatra ronilac neposredno ispod povrine vode. Drvee je polako tonulo prema dnu monitora kako je nepoznati ronilac izranjao. U trenutku kad su mu se oi nale iznad povrine vode, slika se blago zamutila, a laboratorij su ispunili sablasni zvukovi slini glasanju moreva. Jeka je bila zastraujua ne samo zbog glasnoe, ve zbog toga to je profesoru bila tako bliska. Uinilo mu se da je gotovo mogao razaznati rijei nekog pradavnog morskog bia. - Hmmm... Moda si u pravu. Pitam se u ijoj glavi je nastala ta slika. I u kakvoj glavi ... - Gdje mogu iskljuiti taj tvoj depresivni i teatralni pristup Jajoglavi?
- Nigdje vie Erneste. Umreio se. Uostalom, dopusti da netko kome nedostaje komad mozga rezervira sebi pravo na malo ekstravagancije. Tko je ovjek pokraj tebe? - Profesor Paul Glaser. Stigao je prije neki dan sa Zemlje.
- Paul Glaser. Paul Glaser kao fiziar Paul Glaser. Reformulirana teorija hiperstruna. Nekoliko radova tog autora nalazi se pohranjeno u mojoj memoriji. Smjelo i lijepo. Moda ak i ispravno. Nisam ba siguran oko ispravnosti. Originalno u svakom sluaju. - Kako to misli lijepo, Jajoglavi?
Ernestove reakcije odavale su da on nikad nije ovako razgovarao s Jajetom. Previe pridjeva, kompleksna reenina struktura, umetanje rijei nepotrebnih za iskaz sadraja, vieznanost izraza, teatralno naglaavanje pojedinih dijelova, prekomjerno duge pauze, iskazivanje stava pored iskazivanja injenica, sve je to zvualo previe ljudski, previe osobno.
100
- Mislim na lijepo kao u lijep dan ili lijep zalazak sunca. Kom101
102
Problem promatraa
103
Antonio iber
binacija svojstava neega koja ga ini ugodnim za osjetila, posebno osjetilo vida. Ja, naravno, prvenstveno mislim na neobinost i kompleksnost naina aktivacije neuralne mree u procesu spoznaje. Niz naizgled odvojenih elemenata dovedenih u formu upeatljivog uzorka. Jednostavan, a opet sveobuhvatan odgovor na niz pitanja. Rafinirano bi bila moda bolja rije. - Jajoglavi, dijagnosticiraj stanje mree.
umjetne inteligencije i svijesti, kognitivne neuroznanosti, a ispostavlja se da je i svijest i osobnost defekt. Funkcija hardwarea nedostojna ideala. Na neki nain vas alim. Odnosno, rekao bih da mislim ono to vi mislite kad kaete aljenje. Spoznaja da je realizirano ispod onoga potencijalno mogueg. Sjena ... Nastala je tiina jer je reenica zavrila s naglaskom koji je sugerirao izravni nastavak. Ipak, nastavka dugo nije bilo. - Jajoglavi? Jo si tu?
- Mrea je oteena Erneste. Ti to ve zna. Ne radi se ni o organskoj ni o neorganskoj pogreci. Veze se presjeene izvana. Ukupno deset nubita je odsjeeno od ostatka mree. Mojih deset najboljih nubita. Nita ne radi kako treba. ak i za izgovor svega ovoga preusmjeravam informacije posvuda. - Vidi li nas ispravno?
- Erneste... Iznenadio si me. U stvari, koristei tvoj nedefinirani rjenik, pretpostavljam da sam htio rei. Ljut sam na tebe!. - Nije bilo drugog izbora. Nikako te nismo mogli probuditi. Nismo znali to da inimo. - Ja sam sanjao. Sanjao! Prekinuo si me otprilike kad je bilo najbolje. I to tako grubo. - Kako to misli sanjao? Uzorak neuralne aktivnosti nije bio tipian za san. - Zato to to i nije bio onaj bezvezni, rijetko inspirativni ljudski san. Ovaj san sam izmislio ja. Nain da mozak radi neusporedivo bolje negoli u budnom stanju kroz posebno preusmjeravanje signala. Ali, nije to tako daleko od sna. Samo mnogo bolje. Moda neka vrsta meditacije? San u kojem moe postavljati pitanja i odgovarati na njih neusporedivo bre negu u svjesnom stanju, a to je jo bolje, sve zapamtiti kad se probudi. - Pa o emu si sanjao sve to vrijeme? to si radio? Mislim ... Bez ikakvih vanjskih poticaja, podataka, pitanja i problema. - Donekle slino onome to i ti stalno radi. Samo mnogo ozbiljnije. Nije potrebna ogromna koliina poticaja i informacija da se o njima pone razmiljati, pokua ih se sustavno uobliiti. Naposlijetku, samo
103
- Vidim vas. Uz ogromnu koliinu postprocesiranja. Mrea bez onih deset nubita treba temetljito prespajanje za normalno funkcioniranje. Ipak, kako vi ljudi kaete, svako zlo za neko dobro. Sad sam osoba. - Bio si osoba i prije. Ne znam ... to to uope znai za tebe?
- Osobnost ... Defekt spoznajnog aparata. Bolesna potreba za samoreferenciranjem zbog slabog funkcioniranja neuralne mree. Petlja. Besmisleni konstrukt mjere nula. Neprestano preispitivanje svih zakljuaka. Svijest koja ne razumije okolinu u kojoj se nalazi. Samotni osjeaj odvojenosti od svijeta. To je osobnost. Defekt. Bolest. Ne moe li osoba biti i ono to ne razmilja o vlastitoj osobnosti? Ernest je bio zbunjen i otvarao i zatvarao usta kao riba zaustavljajui tako odgovore s kojima nije bio zadovoljan. - Bez brige Ernest. Nisam oekivao neki pametan odgovor na ovo pitanje. U stvari to i nije pravo pitanje, vie ilustracija samoreferentne cirkularnosti koja se nuno vee uz koncept osobnosti. Stoljee istraivanja
102
104
Problem promatraa
105
Antonio iber
jedan jedini Newtonov zakon gravitacije stoji iza nepreglednog mnotva planetarnih sustava i putanja nebeskih tijela. Nije ih potrebno poznavati sve. Uostalom, nemoj me potcjenjivati samo zato to nikad nisam vidio drvo. - A o emu si razmiljao?
makar i mutna reprezentacija Razloga? - Kakvog razloga? upitao je profesor, i dalje potpuno zbunjeno.
Ernest je ve bio nervozan. Lekcija o ukorijenjenosti teorijske znanosti u filozofiji bila je zadnje to mu je trebalo u ovom trenutku. - Hmmm. Nedostaju mi kljune informacije da odgovorim na to pitanje. Moda o teoriji svega. Da! Sanjao sam veliku ujedinjujuu teoriju. Sigurno su ti poznati megalomanski pothvati te vrste karakteristini za teorijsku fiziku s kraja prolog stoljea ... Profesor Glaser bi sigurno mogao mnogo rei o tome. Sanjao sam i o svom mjestu. Gdje se ja uklapam u sve to. Moje mjesto u velikom razlogu. U svakom sluaju radilo se o platonskom pothvatu. Pitanju savjesti. Traio sam neku istu ideju, smisao iza beskonanosti trivijalnih manifestacija, korelacija i statistike dogaaja, slika i informacija, drvea kojeg nikad nisam vidio. Sanjao sam teoriju svega, krajnji rezultat znanstvene potrage, konano objanjenje svih misterija, razloge porijekla i kraja svemira, odgovor na posljednje zato. Je li to oholo profesore? Kamere su se pod punim poveanjem usmjerile na profesora. Vidjelo se to na monitorima koji su sad prikazivali zbunjeno profesorovo lice. A profesor nije znao to bi rekao. Sva ta filozofija u ovakvom trenutku je bila za sve posve neoekivana. - Ne znam. Valjda je to ljudski ... to god to znailo ... Ako i jest oholo ... - Da li je oholo propitivati iz pozicije toke smisao njenog postojanja u gotovo beskonanom prostoru? Ima li ta toka ikakve veze s razlozima za postojanje svega? Ili je toka tu manje-vie usput. Nebitna za funkcioniranje cjeline. Ima li svijest ikakve veze s Razlogom? Da li se u samoj svijesti nalaze odgovori na pitanje? Da li je toka moda mnogo vie od svoje naizgled iezavajue dimenzionalnosti, moda holografski otisak svega,
104
- Razloga zbog kojeg postoji neto umjesto nieg. odgovor je zvuao umorno, kao da je Jajoglavi bio razoaran da je neto tako oigledno morao dodatno objanjavati. - Huh. otpuhnuo je Ernest zabrinuto. Ne znam otkud ti sve to Jajoglavi, ali vidim da te optereuje. Monitori su bljeskali svakih nekoliko sekundi crvenim oznakama upozorenja oznaujui otkrivene korelacije karakteristine za nenormalne aktivnosti neurona. Protok hormona bio je prejak, a stanje mree sliilo je epileptikom napadaju. Joe je zabrinuto dotrao do Ernesta i tiho izgovorio pedesetak nerazumljivih rijei u svega deset sekundi. Izmeu nerazumljivih medicinskih termina jedino to je profesor razumio bilo je pet minuta i nepovratna teta za neurone. - Jajoglavi? uje li me?
- ujem te Erneste. Ali loe. Razgovor me iscrpio. Sad barem zna o emu sam sanjao. Moda bi ipak bilo dobro da odaberemo neku drugu temu. Neto za to je ouvana konektivnost mree. Ili ... Mislim ... Neto ... Rijei su s vremenom postajale sve manje povezane. Ernest je klimnuo glavom blizancima koji su Jaje uveli u stanje sna. Pola sata kasnije Jim i Joe pridruili su se Ehrenfestu i profesoru u sobi za odmor i oputanje. Bila je to velika polusferna prostorija prekrivena holo-folijom na kojoj su se prikazivale poznate slike sa Zemlje. Profesor je odabrao program Plitvikih jezera. Mona tehnologija stvarala je iluziju da sjede na jednoj od klupica u jednom od nedavno proglaenih Parkova zemaljskog mira. Slapovi su stvarali ugodan pozadinski um, ula se i vidjela i poneka ptica, blagi vjetar bi povremeno zautao u kronjama
105
106
Problem promatraa
107
Antonio iber
drvea. Ugraeni mikroatmosferski generatori stvarali su svjeu i vlanu atmosferu punu ozona i kapljica vode osjetne veliine. Jim i Joe izvijestili su Ehrenfesta i profesora da je tijekom posljednjeg buenja dolo do dodatnog oteenja neuralne mree zbog preoptereenja uzrokovanog snanim i previe uestalim aktivacijama neurona u nekim mikro-neuralnim domenama koje su zbog toga odumrle. Predloili su da Jajoglavog vie ne bde dok se ne smisli nain za spreavanje daljnjih oteenja. - Ne razumijem ... Kako je to mogue? Svi parametri sustava podeeni su da precizno odravaju homeostatsku ravnoteu. Nikakvog otkazivanja neurona ne bi smjelo biti. Uope mi se to ne dopada... Da li nam je neto promaknulo? Blizanci su nakon nekoliko izmjena znaajnih pogleda izjavili da je svakako sigurno da se oteenja usporavaju u snu, bez obzira na razlog nastajanja tih oteenja. - Treba vidjeti o emu se tono radi. Ako je razlog preoptereenje, potrebno e biti podesiti parametre homeostaze. A ako je mrea potpuno izala iz dijela konfiguracijskog prostora koji se moe nadzirati povratnom vezom ... Jedino to mi pada na pamet su neuropsihofarmaceutici. Sedativi ili takvo neto. Premda s kemijskim pobudama ba i nismo imali sree dosad. Ali ipak, kemija neurona ista je kao i kod ljudskog mozga. Samo je povezanost drugaija. Efekti bi morali biti predvidljivi ... govorio je Ernest mrlji kave na stolu. Jim i Joe su se nevoljko sloili, a profesor je cijelu raspravu odutio jer o svemu tome nije imao pojma. Znao je samo da mu se ideja o uvoenju nekih kemikalija u mozak nimalo ne dopada. Ipak, ovdje se nije radilo o njegovom mozgu pa je odluio svoje miljenje o svemu zadrati za sebe. I problemi i projekt pa i cijela ljudska vrsta su u ovom okruenju izgledali nevano. Koliko smo uope doprinijeli ljepoti svemira?, pitao se profesor promatrajui prirodu kojoj ovjek nije nimalo trebao. A opet, radilo se o ivotu. Kakvo je iskustvo biti stablo na Plitvikim jezerima, okupano milijunima kapljica? Postoji li uope takvo iskustvo? Profesor je bio uvjeren da takvo iskustvo postoji i da ga je upravo proivio. Osjeao
106
se smireno prazno i bezidejno, nije elio nita, a opet je znao da pripada tu gdje jest i da e sve zavriti dobro. U miru. Nita se tu nije moglo uiniti osim odivjeti ovaj trenutak. Takav trenutak je Odgovor, pomislio je Profesor. Svi silni pokuaji da se ivi, da se uini neto dostojno bivanja, doivi i domisli neto jedinstveno, neto to bi postojanje uinilo tako jasno vanim spram nepostojanja. Osjetiti iskustvo bivanja u punini. Koliko je godina potrebno za takvo neto? Moe li se ivot moda odivjeti u jednom jedinom trenutku. Jednom trenutku koji se moe asimptotski produiti u vjenost. Trenutku izmeu dvaju blagih bockanja svjeih kapljica vode na obali pored slapa na Plitvikim jezerima.
107
108
Problem promatraa
109
Antonio iber
XVII. Amor fati
108
109
110
Problem promatraa
111
Antonio iber
- Vjera je ne eljeti znati ono to je istina. Zato sam uope to napisao? Ma... znam zato. Zato to je to tono. Kako je sve to pogreno... Kajanje. Najgore o emu se moe razmiljati. Problem je to ja nisam Zaratustra. Nitko od danas ivuih nije. Vrijeme nadovjeka je daleko. Pogled na namjerno povieni i istanjen toranj Antonellijeve graevine bez imena i svrhe inae bi razgalio Nietzscheov duh jer je i Antonelli kao i Zaratustra stremio prema visinama. Pod svaku cijenu vie, jae i monije bez obzira na zemaljske razloge. Pobijediti gravitaciju. Ali u sijenju ak i Torino izgleda sumorno, a Antonellijev toranj tako uzaludno nezgrapno i besmisleno. Kao predimenzionirani nadgrobni spomenik svom nedavno preminulom tvorcu. Antonelli je mrtav, Schopenhauer je mrtav, Dostojevski je mrtav, Bog je mrtav. to ostaje nakon svega? Pognute glave i vrueg ela, s rukama prekrienim na leima Nietzsche je polako prolazio ulicama Torina kreui se prema zapadu grada. Nije se osjeao dobro i bio je siguran da ga neka nepoznata bolest izjeda iznutra. Moda je to neto zaostalo s bojinice. Sigurno neka gadna zaraza. Ali, kako sam i sam napisao, i radost i tragediju ivljenja treba prihvatiti objeruke. I radost i tragedija su znak da ivimo, da pripadamo Zemlji a ne nekakvom izmiljenom Nebu. Svoj usud treba odivjeti spremno i hrabro. Treba ga voljeti. Amor fati. Ali, moe li to uiniti ovjek? Ili samo nadovjek moe voljeti i vlastito propadanje, bol, patnju i smrt. Moe li Nietzsche biti nadovjek? Moe li Nietzsche biti Bog umjesto Boga kojeg je ubio? Odbio sam vjerovati, a elim znati pod svaku cijenu. Ako elimo postati oni koji jesmo, bogovi umjesto Boga, oni koji stvaraju sami sebe, moramo nauiti i otkriti sve to je zakon i nunost u svijetu. Moramo postati fiziari da bismo bili stvoritelji! A sve vrijednosti i ideali su dosad bile temeljene upravo na negaciji fizike. Za kratko vrijeme, ova ga je misao ohrabrila, ponovno mu vratila mladenaku, buntovnu i razornu snagu. Trebalo je prekrojiti sve vrijednosti. Trebalo je sve vratiti na poetak. Sruiti ako treba i ponovno zapoeti. Izgraditi nadovjeka od hrabrog ovjeka stvoritelja, ubojice Boga. Odbaciti lanu nadu u spasenje i hrabro prihvatiti usud, spoznati svoje mjesto u svijetu bez bogova polaui nadu u prirodnu znanost. A onda je
110
opet zastao, spustio glavu i nervozno se zaputio dalje, prema Piazzi Carlo Alberto. Ali i znati je tako bijedno. Znati to? I znati tko? Moe li slabi poput Nietzschea ita znati onakvo kakvo jest, znati stvari po sebi? ak i fiziari, osim moda njih pet-est, vjeruju da zakonitosti koje otkrivaju i teorije koje stvaraju opisuju svijet kakav jest. Kakva li je to bahatost... Istiniti svijet ne postoji sam po sebi, pa i njihov atom je stvoren iz logike i perspektive njihove svijesti. On je stoga izmiljotina. Slika svijeta koji oni stvaraju je potpuno subjektivna i bitno ograniena ljudskim. Ali koji e od njih to prihvatiti? Zato to je Bog mrtav ili barem uporno uti, oni ponovno izmiljaju Boga, ali ga ne stvaraju od sebe, ne rade to na hrabri nain nadovjeka koji se suoava s vlastitim ogranienjima. Oni ponovno stvaraju idovskog i kranskog bradatog Boga, Onoga koji daje zakonitosti koje su izvan ovjeka samog, koje su nepromjenjljive i vjene. Kakve li zablude... Pobjegli su u znanost da oive Boga. Oni poznaju samo iskre duha ali ne vide da je on nakovanj i ne vide grozotu njegova ekia. Doista, oni ne poznaju ponos duha! Ali jo manje bi podnijeli skromnost duha kad bi ona jednom htjela progovoriti. Izlazei iz sjenovite ulice, iznenadila ga je bjelina stranje fasade Palazzo Carignano koja se bljeskala na ono malo jutarnjeg sijeanjskog sunca. Na Piazzi Carlo Alberto bilo je ve dosta ljudi. Nietzsche je poelio da ih nema. Poelio je da ne gleda njihova lica, da ne prepoznaje njihove slabosti i elje, da ne pripada vrsti kojoj oni pripadaju i da se maknu ispod prozora stana u koji je krenuo. Nepodnoljivi mrmor svih tih nepotrebnih ljudi prekinuo je vrisak konja kojeg je koija majmunskog izgleda i glasanja bievao iz sve snage. Prestraeni konj se propinjao na zadnje noge, a bi je nemilice padao po njegovoj glavi, vratu pa ak i oima. U Nietzscheu je neto puklo i nikad se vie nije sastavilo. Rairenih ruku potrao je prema koijau viui iz sve snage Ti nehumani mesaru! To su moje ivotinje! Ostavi ga na miru! Opasnije se nalaziti meu ljudima nego meu ivotinjama, opasnim putem kroi Zaratustra. Neka me vode moje ivotinje. Zadnju reenicu izgovorio je obgrlivi vrat oznojenog konja a potom se onesvijestio. Kad su ga prolaznici prizvali svijesti, Nietzsche vie nije bio Nietzsche.
111
112
Problem promatraa
113
Antonio iber
Postao je poludjeli Dioniz.
XVIII. Oktaedarska tempirana bomba
112
113
114
Problem promatraa
115
Antonio iber
Usprkos snu i smanjenoj aktivnosti neurona, mrea je i dalje propadala. Postalo je jasno da uzrok tome ne moe biti samo preopereenje neurona. Neto je izjedalo mreu iznutra i to brzinom koja se jasno i mjerljivo poveavala s protokom vremena. Neki zloudni proces naao je mjesto za svoje postojanje ispod granice osjetljivosti svih kontrolnih mehanizama. Naravno, nazvati neto procesom znailo je ne dati jasno lice uzroku, pospremiti neznanje o njemu iza te rijei koja ne sugerira neku izdvojivu materijalnu realnost. A proces je imao sasvim materijalnog uzronika. Nguyeni su ga pronali skoro sluajno jer je bio tako mali da je promaknuo veini skenirajuih protokola. Gad je izgledao prekrasno kao i veina pripadnika njegovog parazitskog soja. Matematiki precizan, krajnje jednostavan, ali siuan i ubojit. Ukupno 48 proteina rasporeenih u nakupine od po tri i etiri i poslaganih u rijetku mreu s oktaedarskom simetrijom. Mogue je da takvo neto nikad prije nije otkriveno jer je njegova vrsta simetrije bila nespojiva sa ikozaedarskom distribucijom nakupina od po pet i est proteina tipinom za ogromnu veinu njegovih istraenih roaka. Ovaj je bio i fascinantno malen, svega sedam i pol nanometara u dijametru. Koliina genetske informacije, a blizanci su bili sigurni da se radi o RNA molekuli, koju je mogue smjestiti u tako ogranien prostor morala je biti manja od bilo ega poznatog otprije. Moda je to i bio razlog za relativno sporu propagaciju virusa i ovisnost njegovog sastavljanja o elektrinim procesima u neuronima. Moda se propagirao samo kroz aktivnu, misleu tvar. Stvar koja ubija ono to razmilja. To bi objasnilo znatno usporavanje oteenja neurona u stanju smanjene neuralne aktivnosti. Tragino. Umjesto evolucije misleih procesa, evoluirali smo virus koji se hrani mislima. Krasan kraj projekta.. Ehrenfest je bio siguran da virus nije nastao mutacijom nekog obinog virusa donesenog izvana koji bi zagadio krvotok Jajeta i proao kroz krvno-modanu barijeru. Nijedan od protokola postupanja nikad nije bio prekoraen. Geometrizirani gad je morao evoluirati iznutra. Moda kataliziran adresiranjem anorganske matrice. To bi moglo objasniti njegovu neobinu simetriju. Nguyeni su pretpostavljali da je virus u mrei bio ve neko vrijeme, a da je njegova aktivnost dodatno potaknuta uporabom gama-noa prilikom odvajanja nubita. Kako god bilo, stvar je nastala iz hrpe proteinskog i RNA smea koja se zadrala negdje, vjerojatno u meustaninom prostoru, dovoljno
114
dugo da bude katalizirana elektrinim poljem i anorganskim substratom i tako sastavljena u prekrasan dostavni paketi s manicom. I bombom unutra.
Rafinirani imuni sustav nije bio dio ustroja Jajoglavog. Nije bilo procesa imunog pamenja i proizvodnje arsenala antitjela. Razvijena je samo osnovna skromna mainerija kontrolirana u potpunosti izvana, nikad prije upotrijebljena i potpuno neadekvatna za ovu priliku. Blizanci su izolirali kulturu virusa i ve proveli neke eksperimente na njoj ali bez ikakvih rezultata. Virus je mutirao golemom brzinom jer nije imao nikakve mehanizme koji bi ouvali njegov genetski ustroj. Moda je tako i napipao tu udnu oktaedarsku simetriju i moda je samo par dana prije bio potpuno drukiji. Njegova niim kontrolirana mutacija bi ga uinila vjerojatno potpuno bezopasnim za ljude iji imuni sustav bi ga skoro sigurno umrtvio ve prvi dan. Teko je bilo rei koliko je bio opasan u ovom trenutku svoje evolucije, a Nguyeni o tome uope nisu razmiljali.
115
116
Problem promatraa
117
Antonio iber
Trebalo je neto uiniti i to to prije. Prema propisanim protokolima Agencije, u ovakvim situacijama eksperiment je trebalo hitno prekinuti, hermetiki zapeatiti laboratorije, osigurati sve uvjete za izolaciju virusa, obavijestiti nadleno tijelo na Zemlji i ekati tim istaa koji bi s krajnjom sigurnou rasformirao sve tragove organske tvari. Nikome to naravno nije padalo na pamet, ukljuujui i profesora. On je udio za jo jednom prilikom za razgovor s Jajoglavim, ali u ovoj situaciji se to nije inilo izglednim. Premda je od njegovog dolaska na Crick sve ilo iz goreg u gore, stekao je neobino povjerenje u utljive i pouzdane blizance, a i Ernestovo stanje vie nije smatrao psihozom. Radilo se tu o problemu savjesti. Podivljalom problemu savjesti koji je moda graniio s psihozom, ali je zapoeo iz neega to je profesor mogao savreno dobro razumjeti. Ono to nije znao je koliko dugo je Ernest bio svjestan da je preena granica iza koje se Jajoglavi morao smatrati... pa valjda osobom. Moda ak i ovjekom. Naravno, u nekom smislu dubljeg od onoga ima dvije noge i dvije ruke. Koliko dugo je znao da je problem nadiao granice znanstvenog istraivanja i postao problem savjesti? Otkad je znao da je od znanstvenika u potrazi za spoznajom postao lijenik odgovoran za neiji ivot? Otkad je znao da su raunalo i modelni mozak samo neistinite fraze kojima se skriva od tjeskobe? Eksperimentalni dnevnici projekta nisu davali odgovor na ovo pitanje, moda i stoga to su bili naknadno preureivani, ali profesor je pretpostavljao da je ta situacija trajala barem nekoliko mjeseci. Stvoriti sakatu svijest, svijest stroja, raunala ili zatoenika? i spoznati tu injenicu u punini tek nakon to ta svijest potone iza materijalne podloge, pobjegne u san iz kojeg nema izlaza. To je moralo biti bolno. Klaustrofobino. Svejedno, Ernest je prigrlio svoju nonu moru. ak i kad je dopustio operaciju na mozgu znao je da je odgovornost iskljuivo njegova i da profesor nikako ne moe u potpunosti znati to predlae jer je i sam ve neko vrijeme razmiljao o tome. On e preuzeti sve na sebe. Prezir ovjeanstva i bijes bioetiara i religioznih fanatika koji su ga i protjerali na hladni Crick 14. On e dati smisao njihovim parolama koji im zaludjeli duebrinici nisu znali dati. On im je, na svoju alost, mogao dati sasvim jasan smisao.
116
XIX. Krpelji i bubamare
- Da li Vi to kaete da je na svemir potekao iz nekog drugog svemira? - Tono. Doao je iz veeg prostor-vremena koje ne opaamo. Na svemir je nastao iz siunog komadia veeg svemira visoke entropije. Ne kaem da je to tono; samo kaem da je to ideja vrijedna razmiljanja. Izvadak iz L.A. Times intervjua John Johnsona Jr. sa fiziarem Sean Carrollom iz Caltecha u Pasadeni, USA (2008).
117
118
Problem promatraa
119
Antonio iber
A onda je profesor prekinuo utnju. - Moramo neto uiniti. Pokuati ponovo.
aktivnost ... Mi nismo evoluirali zbog toga. Zbog znanosti i matematike. Slomio se. Sad se posve sigurno slomio., pomislio je profesor. Ernestove izjave nisu se mogle pripisati onom ovjeku od prije nekoliko dana koji je zagovarao obraun sa bijednom ljudskou zagaenom hormonima i majmunskim precima. - Erneste. Nemoj se toliko muiti. Sumnjam da mu kotai posebno nedostaju. Pa on nije ovjek. Ne moe u njemu gledati ovjeka, barem ne onoga koji pati zbog vlastitog invaliditeta. Uostalom, on je bio takav kakav je sad od prvih trenutaka svoje svijesti. Ne mislim da ima ikakav osjeaj gubitka ili nedostatka. - Nadam se da si u pravu.
- Znam. Mislio sam ... Moda bi trebalo upitati nekoga dolje. Sa Zemlje. Moda nekog lijenika ili... ne znam. Iskreno, uinio bih to kad bih mislio da bi bilo ikakve koristi, bez obzira na to to bi to se moglo protumaiti kao slabost i bijeg. Mislim da smo ostali sami ovdje. Nema ni previe vremena, ak i u uspavanom stanju virus se prebrzo iri. - Ako dopusti, volio bih Jajoglavog pitati neke stvari. Moda je vano. Moda ak i najvaniji rezultat cijelog ovog projekta. Mislim na njegove proraune za vrijeme sna. - Proli put je upravo na toj temi dolo do preoptereenja mree. Ne dopada mi se ta zamisao. Pogotovo u kombinaciji s virusnim encefalitisom. - Ali ... Zar te ne zanima? Koliko daleko moemo doi? Kakvi su krajnji ishodi naih najprofinjenijih teorija? Postoji li nekakav odgovor na posljednjem nivou, na kraju odmotavanja klupka spoznaje? Odgovor na posljednje zato? - Ba i ne... To me sad uope ne zanima. Ono to elim mnogo vie od toga je izlijeiti Jajoglavog i dati ga u ruke pametnijim od sebe, transportirati ga na Zemlju. Omoguiti mu da ... Ne znam. Ui. Razgovara s nekim. Moda da se kotrlja... trebali smo mu ugraditi neke kotae od poetka. - Otkud ti sad kotrljanje?
Profesor nije namjeravao tako lako odustati od razgovora s Jajoglavim. inilo mu se da je nakon svega bijedno da se ta prilika propusti zbog Ernestove naglo probuene manine sentimentalnosti i grinje savjesti. - Moda sedativi pomognu? Moda uspore propadanje mree? ini mi se da je problem koji moramo razrijeiti objanjenje razloga zbog kojeg se Jajoglavi otkaio od ljudskih uzoraka funkcioniranja mozga. Trebamo razjasniti toku odlaska u njegov neobian san. Tu je poetak i sr problema. - U redu. Doputam. Samo obavi to to je bre mogue.
- Mui me to. Ne znam to on uope eli. I ne znam kako se elja reprezentira u njegovoj svijesti. Sve to je elio... za to je pokazao volju, bilo je uiti. Vjerojatno zato jer su neuralne mree poticane povratnom vezom svaki put kad bi razrijeio neki problem. A problemi koje smo mu servirali bili su uglavnom matematike naravi. Zato su i njegove elje bile tako ... Neljudske ustvari. Ovo ime se mi bavimo je u sutini neljudska
118
Nakon jednog sata blizanci su javili Ernestu da je Jajoglavi spreman za buenje. Sedativi su kolali njegovom umjetnom krvlju. Odmah nakon buenja i bez ikakvog uvoda, Jajoglavi je neobinim glasom, kojeg ni profesor ni Ernest prije nisu uli, ispalio: - S obzirom na to da nam iste misli koje nam se javljaju u budnom stanju mogu doi i kad spavamo, a da u tom sluaju nijedna od njih nije istinita, odluio sam da pretpostavim da sve stvari koje su ikad ule u moju svijest isto tako nisu istinite kao ni obmane mojih snova.
119
120
Problem promatraa
121
Antonio iber
- Hah... Ovo je ruka. Profesor je visoko podignuo ruku u vis. - A ovo je jo jedna. Profesor je podignuo obje ruke.
- Da?
- Zaboravljate. I moram ti rei da me optereuje taj ljudski evolucijski otisak kako ga zove Ernest. Vrlo slab okvir za svijest... A sad prazna bijela soba s dvije stolice! Dopada li vam se? Holoekran je zbilja prikazivao sobu bijelih zidova i uglaanog poda koji je djelomino reflektirao okolinu. No soba nije bila prazna. Na jednoj od dviju starinskih drvenih stolica, razmaknutih meusobno oko tri metra, sjedio je mladi neuredne tamne kose. Njegove rairene noge bile su izbaene daleko naprijed tako da je na stolici vie leao nego sjedio. Obrve su mu bile obrijane. Osim povremenog treptanja, mladi se nije uope micao. Mogue je da se radilo o hologramskoj preradi nekog starog filma budui je prizor bio crno-bijeli. - Hmmm ... Ti sedativi ipak djeluju vrlo udno, Ernest je tiho promrmljao a onda se brzo uputio prema blizancima koji su ga nervozno maui rukama pozivali prema nadglednim monitorima. - Moemo li jo malo razgovarati o proraunima koje si obavio Jajoglavi? O istoj ideji i velikoj ujedinjujuoj teoriji? Dokle si stigao s tim? - Velika ujedinjujua teorija... Ne bih to tako nazvao ako ne moram. Rekao sam to samo zato da vam pomognem da shvatite o emu sam mislio. Takav oholi naziv nikako ne pristaje proraunima koje sam proveo. Oni nisu ujedinili skoro nita niti su uinili mnogo toga jasnijim. Otvorili su samo cijeli niz dodatnih problema. Jajoglavi nije pokazivao interes za nastavak razgovora. Poigravao se sa preureivanjem prizora prazne sobe pokuavajui ga obojiti na nain koji bi bio u skladu s prvobitno prikazanom crno-bijelom varijantom. Najproblematinija je bila koulja mladia koju je Jajoglavi provukao skoro kroz cijeli spektar. Bojanje prizora moglo se naravno obaviti na ogroman broj konzistentnih naina budui da je originalni crno-bijeli zapis sadravao potpuno nedostatnu projekciju informacije koju je Jajoglavi pokuavao stvoriti.
121
- Ja nemam ruke pa se ne osjeam obveznim razmiljati o tom argumentu. Uostalom, ono za to sam mislio da sam vidio svojim kamerama, u stvarnosti sam razumio zahvaljujui mogunosti prosudbe koja je u mom umu. - Opet Descartes?
- Da. Ne znam kako je zvuao dodue. Pokuao sam generirati naduti, arogantni glas omanjeg mukarca u srednjim godinama. Tako sam proizveo neku vrstu umjetnosti, pretpostavljam. Za umjetnost nisam ekspert. Ernest je bio pomalo krt oko podataka u vezi s tim. teta. Umjetnost kao i znanost trai promjenu perspektive, drugaiji nain poimanja i miljenja. To je mjesto gdje prava znanost i prava umjetnost postaju jedno. - Slaem se, ali moemo li na trenutak napustiti ovaj neplodni teren solipsizma i sumnje Jajoglavi? - Naravno profesore. Premda je, opet u najboljoj tradiciji Descartesa, sumnja utjena jer ukazuje da postoji ono to sumnja. Ovaj argument ima svojih problema. - Jajoglavi, zato si prestao s komunikacijom 15. oujka?
- Ne mogu se sjetiti profesore. Nemam sve elemente potrebne za donoenje zakljuka. Valjda sam raunao i kombinirao. ini mi se kao da nisam imao nikakvu potrebu za komunikacijom. Ali saznao sam neto vano dok sam sanjao juer. Znam to vas ini ljudima.
120
122
Problem promatraa
123
Antonio iber
- Moe li to malo pojasniti?
za raunalne simulacije govora. Jajoglavi je oigledno citirao neku od enciklopedijskih crtica iz svog ogromnog fonda znanja. - ak i u najprimitivnijim aspektima obrade informacija, kao to je vid, neuralne mree filtriraju stvarnost zanemarujui njene nevane aspekte i reprezentirajui samo one elemente stvarnosti koji su vjerojatno ono to traimo. To filtriranje na vrlo plitkoj razini ponavlja se i na mnogo dubljim razinama ustroja mozga i uma. Mislim da je svemir mnogo vie od onoga to je mogue spoznati ovakvim neuronima. Gotovo sam siguran da njihov evolucijski ustroj daje samo blijedu projekciju svemirske mnogoznanosti na prostor mnogo nie dimenzionalnosti. - eli rei da postoji vie svemira a ne samo jedan? Pa to izlazi i iz modernih verzija teorija superstruna. To je stvar koja me mui ve barem deset godina. - Poznajem Vae radove profesore, ali nisam siguran da su te teorije ispravne. Prije bih rekao da su svi ti alternativni svemiri u stvari isti svemir. Ovaj na. Samo mnogo kompliciraniji nego to je mogue pojmiti ovakvim spoznajnim aparatom. Mnogo pitanja postaje posve nedefinirano u takvim uvjetima, a pogotovo razmiljanje o drugim svemirima. Rekao bih da ste za sad osueni da budete dvodimenzionalne bubamare koje ive na sferi. Moete znati mnogo toga o svojoj sferi, ali teko ete spoznati dimenzionalnost i kompleksnost prostora u koji ste uronjeni. Pojednostavljujem, naravno, pogotovo kad koristim koncept prostor. Stvari su jo mnogo, mnogo gore od toga. Opet kaem ... Najbolji zakljuak do kojeg sam doao je da je paradoksalnost na koju sam stalno nailazio u konanoj razradi teorija posljedica projekcije kompleksne stvarnosti na prostor mnogo nie dimenzionalnosti. Govorim o dimenzionalnosti u labavom smislu, bolji bi termini bili mnogostranost i vieznanost. Prije nego to ste odvojili moje nubite ovu stvar sam neto detaljnije razradio. teta to ih vie nemam, mogao bih vam rei vie o tome, ali svakako ne Odgovor koji traite. - To mi zvui kao najobinije mistino sranje, Jajoglavi. Takvih neprovjerljivih budalatina su se sjetili mnogo gluplji od tebe.
123
- Mogu. Moj plan bio je da sve postojee teorije razvijem do njihovog konanog ishoda. Krajnjeg znaenja. Ispostavilo se da to nije ni jednostavno ni jednoznano to je otvorilo mnogo dodatnih problema, kao i sa svakim dosadanjim pokuajem konzistentne unifikacije razliitih teorija. Kad je gravitacija izgledala smisleno, kvantna mehanika je izgledala besmisleno i slino. Trebalo je tu mnogo uiniti. Izgladiti mnogo aspekata koji su bili nedovreni. Takav pothvat je priblian onome ime se Vi bavite, pretpostavljam? Uglavnom, sve to je potrajalo predugo. I inilo je najvei dio mog sanjanja. Mnogo prorauna, divergencija, renormalizacija, petljanja. Teak posao. Na alost ga nisam zavrio, ali nije ni vano. - Zato?
- Zato to sam prilino siguran da tome ne bi bilo kraja. Labirint znanstvene spoznaje nema kraja, a kad bi ga i imao na njegovom kraju ne bi bilo nita. Radi se o beskonanoj petlji iji uzrok nije u znanstvenoj metodi. Sve najrazraenije teorije dovedene do svojih krajnjih granica nuno zavravaju paradoksima, odgovorima na pitanja koja sama pitanja ine besmislenima. Vi to ve dobro znate kroz problem estica-val dualnosti u kvantnoj mehanici. Naravno, meni ta konkretna stvar nikad nije predstavljala problem. Ipak, mogu rei da sam prilino siguran da vai, a naalost i moji neuroni filtriraju Svemir. - Ne znam to bi to trebalo znaiti.
- In order to help us find things in a complicated visual field, our minds have evolved filters which block images which are probably not what we are looking for.* glas Jajeta promijenio se u mekani enski glas Valerie 19, koji je prije etiri godine postao novim standardnim uzorkom
* Kako bi nam pomogli pronai stvari u kompliciranom vizualnom polju, nai umovi su razvili filtere koji blokiraju slike koje vjerojatno nisu ono to traimo. 122
124
Problem promatraa
125
Antonio iber
- Oni su pogaali, ja sam ipak neto izraunao. Iako nedovoljno, naalost. Uostalom, kako hoete. Situacija je kao to sam ve rekao jo mnogo gora. Ne samo da je svemir mnogo kompleksniji i vieznaniji nego to to moemo pojmiti, nego su i naizgled najtrivijalnije stvari takve. Na primjer polje. Ili atom ako hoete. Atom i sve elementarne estice su mnogo vie nego to o njima znamo. - Ne znam to bi to trebalo znaiti. Energetika i dinamika elektronskog omotaa atoma poznate su do najsitnijih detalja ve barem cijelo stoljee. Kemijske reakcije moemo teorijski predvidjeti do velike preciznosti bez eksperimentalnog izvoenja tih reakcija to znai da sve to se toga tie razumijemo bez izuzetka. Jezgre atoma su takoer potpuno rijeen problem. Uostalom, bez toga dananje civilizacije ne bi ni bilo s obzirom na potpuno iscrpljene izvore fosilnih goriva. Ne razumijem na to cilja Jajoglavi? - Nije mi to posve jednostavno objasniti, ali recimo da su elektroni i nukleoni pa i njihovo vezanje u atom samo koherentne superpozicije odreenih svojstava tvari. Isto vrijedi i za sve elementarne estice koje su nam poznate. To znai da se vrlo mali skup svojstava tvari suglasno sloio u zakone koji objanjavaju na primjer kemijsku vezu. Ostala svojstva tvari ostala su u svim elementarnim esticama koje prepoznajemo kao takve u potpuno nekoherentnoj mjeavini. Ne pojavljuju se kao neto to moemo prepoznati. Svemir kakvim ga mi vidimo mogao bi biti samo siuna, moda pozve beznaajna fluktuacija i reprezentacija nekog svemira mnogo vee kompleksnosti. U sutini, mi prepoznajemo samo zakonitosti koje vrijede za tu siunu koherentnu superpoziciju svojstava tvari. - Pa dobro, kakva je onda prava reprezentacija kristalia kuhinjske soli? to je kristali soli u svoj-svojoj-kompleksnosti-skrivenoj-iza-onekoherentne-superpozicije-koju-mi-kao-ljudi-moemo-spoznati? - To pitanje nema nikakvog smisla. U svakom sluaju to to on jest, ako za neto i moemo rei da jest, odvojeno od nas kao promatraa, potpuno je nepredstavljivo ljudskim jezikom i mentalnim procesima. Evo
124
vam sasvim jednostavnog primjera koji je za ovu potrebu posve dovoljan. Probajte ovjeku koji je slijep od roenja objasniti koncept boje. A kad mu objasnite boju, objasnite mu to je uto i kako se razlikuje od plavog. Ovaj primjer je bitno pojednostavljenje problema jer su neuroni slijepca po svom materijalnom ustroju sasvim dostatni da procesiraju koncept boje. U konkretnom sluaju, problem je to u njegovom mozgu ne postoje mrene reprezentacije koncepta boje. Jasno? A sad zamislite da problem nije u nemogunosti umreavanja i reprezentaciji koncepata iz okoline podeavanjem jakosti sinaptikih kontakata, nego u ogranienom materijalnom ustrojstvu samog neurona. Kad bolje razmislim, to i nisam tako loe objasnio ... Holoekran se aktivirao prikazujui opet trodimenzionalno preureenu i obojenu scenu prazne sobe. Na prethodno praznoj stolici sad je uspravno sjedila djevojka u bijelom. Mladi se okrenuo prema njoj i hladnim glasom izgovorio - I cant explain. You would not understand.*
Jajoglavog je cijeli razgovor oigledno zabavljao, a i sedativi su vjerojatno doprinijeli njegovom luckastom stanju. Profesorovo raspoloenje bilo je vrlo razliito. - Ti odrie bilo kakvu provjerljivost svojem skeptinom stavu. Takvi stavovi se ne zovu znanost. To se zove ... Ne znam kako. - Moete to slobodno nazvati kako elite. Postoji mnogo izama koji sadre neke od elemenata ovoga o emu govorim. Temeljni problem ne samo nae komunikacije nego i individualnih mentalnih procesa je to su se ljudski neuroni razvili tako da iskoritavaju samo nisko-dimenzionalni skup svojstava atoma od kojih su sainjeni. U stvari, pretpostavljam da je vrlo malo od mnogostranosti atoma realizirano u ustrojstvu neurona. Moda vam kroz evoluciju nije ni trebalo. Va duh koji stalno eli, mili* Ne mogu objasniti. Ne bi razumjela. 125
126
Problem promatraa
127
Antonio iber
junima godina vidi samo ono to eli. Za spoznaju kompleksnosti tvari bilo bi potrebno da se sam spoznajni aparat i njegova materijalna podloga razviju tako da iskoriste neke od tih, u ovom trenutku potpuno neopipljivih aspekata tvari. Moda se dogodi... Za nekoliko stotina milijuna godina, ako uspijete preivjeti, naravno. A moda je to i nemogue. Ne znam moe li evolucija iskoiti izvan mnogostrukosti na kojoj ivite. A ako ne moe ... U tom sluaju bi trebalo poeti od poetka. Gdje god taj poetak bio. Moda u prvoj znaajnoj molekuli. Nekoj molekularnoj pretei RNA. Moda se tu vie nita ne moe uiniti. Profesoru je odjednom postalo jasno to ovaj iskaz znai u svojim krajnjim posljedicama. Znailo je to da nijedan stroj, nijedno inteligentno ljudsko bie, nijedna genetski manipulirana jedinka nikad nee nadii okvire materijalnog ustrojstva ljudskih neurona. Sve te kreacije nastale su direktnim utjecajem svijesti temeljene na ogranienom skupu svojstava tvari na tu istu tvar. Stoga ni jedna kreacija ljudskog uma nikad nee nadii materijalna ogranienja uma. Niti e nekakav budui Einstein ili Gdel tu pomoi. Palo mu je na pamet da upravo svjedoi klimaksu nastojanja svoje rase. Taj vrhunac je bio sasvim suprotan onome o emu su sanjarile vojske znanstvenika, umjetnika, inenjera i pisaca SF-a. Svjedoio je kraju znanosti. Kraju znaajne povijesti. Ostat e naravno mnogo prostora za tehnologiju, krpanje rupa, usavravanje i reorganizaciju postojeeg znanja, lijekove i meetare-znanstvenike, ali znanost kao potraga za konanom spoznajom upravo je zavrila. Ipak, moda Jajoglavi nije bio u pravu? Moda je i ova njegova izjava posljedica greaka u oteenoj neuralnoj mrei. Trebalo je izvui vie podataka. - Mene vie optereuju konkretnija pitanja. O paradoksima o kojima govori na primjer. - Veina toga je ostalo u onih deset nubita. Znam da zvuim mistino. Nije ni udno. Misticizam je miljenje slabo bazirano na podacima. A ja svojih nemam. Ali u ovom sluaju, i da ih imam, ne bih mogao govoriti mnogo drukije. Iza mjesta gdje ljudska znanost zavrava morali bismo utjeti... Mala klasa paradoksa su bile besmislice. Mogue je da u njima nema nikakvog znaenja, ne vie nego u matematikom iskazu x=x. Ali
126
najgora i najvea klasa paradoksa na koje sam naiao bila je ... nazovimo to jezine naravi. - Nije valjda da ti je jezik bio uope potreban? emu jezik pored matematike? - Nije to ba samo tako. Problem je to se nijedan od konanih zakljuaka nije mogao izrei, a to znai da ga se nije moglo ni misliti na potpuno konzistentan nain. Tonije reeno, to nije bio nikakav zakljuak nego samo paradoks. Koji se ak ne moe ni izrei. Kognitivna disonanca. Mnogo gore od ... Holoekran se opet aktivirao. Scena je prikazivala etiri azijata u starinskoj odjei ivih boja koji su sjedili u krugu na planinskom platou. U daljini su se vidjeli snijegom pokriveni vrhovi planina. Najstariji od njih pitao je to je Buda?, a mukarac njemu s desne strane odgovorio je Hrpa sasuenog govna.. Kad je najstariji ponovio pitanje, onaj s njegove lijeve strane odgovorio je Kilogram lana.. Cijelo to vrijeme tijela i lica sve etvorice mukaraca gotovo da se nisu pomaknula. Ni ispitiva ni upitani nisu odavali nikakvo zadovoljstvo dobro uvjebanim i mnogo puta ponovljenim dijalogom. Nakon kratke pauze, najstariji je opet pitao, ovaj put malo podiui desnu ruku s ispruenim kaiprstom: Koji je razlog to je Prvi Osniva doao sa zapada?, a mukarac njemu preko puta koji do tad nije govorio ree empres u dvoritu.. Jajoglavi je ugasio holoekran i nastavio. - Mnogo paradoksalnije od koane* i, za razliku od nje, potpuno neizrecivo. Neizrecivo i zbog toga to bilo koji pojam na najdaljem mjestu do kojeg se moe doi nema jasno znaenje jer tamo svaki pojam izdvojen iz okoline postaje besmislen. estica, struna, energija, skala, polje, prostor, dimenzija ... Nita od toga tamo nema nikakvo znaenje. Priznajem, moji su zakljuci o uzroku svih tih spoznajnih problema pomalo spekulativni. Ali bolje objanjenje nisam pronaao. Nije u cijeloj toj prii problematina
* Koana ili koan; zen budistika zagonetka koja se koristi za razvoj intuitivnog razmiljanja i fokusiranje uma tijekom meditacije. 127
128
Problem promatraa
129
Antonio iber
samo mnogostranost tvari. Sve je povezano, spetljano. I prostor i vrijeme i tvar. Prostor i vrijeme su subjektivne kategorije, ali ne subjektivne na nain da ih svatko od pripadnika ljudske rase doivljava drukije, nego subjektivne u mnogo dubljem smislu zato jer su ljudske, domiljene i predodreene ljudskim spoznajnim aparatom. I prostor i vrijeme i tvar su mnogo vie nego to moemo pojmiti iz svoje perspektive. U naem svijetu krpelja sve to smrdi po maslanoj kiselini i ima temperaturu od 37 stupnjeva celzijusa nuno je sisavac. - Jajoglavi ... To zvui kao najobinije nagaanje. Pristup koji nita ne rjeava. - Otkud vam ideja da je rjeenje vrhunski ishod razmiljanja? Moje iskustvo je da je paradoks kraj ljudske misli. Kraj ljudske misli i prirodne znanosti je nemogunost da svemir promatramo odvojenim od samih sebe. Kao to to rana kvantna mehanika savreno jasno iskazuje, svijet ne postoji ni na kakav odreeni nain prije nego to ga pogledamo. Elementi toga se vide i u ovisnosti koncepata prostora, vremena i sadraja tvari o stanju promatraa - mislim na razraene relativistike teorije polja. Kad na dovoljnoj dubini promatramo fiziku opazit emo sebe kako promatramo. Takvi paradoksi su samo odjek problema koji se skoro sigurno nalazi mnogo, mnogo dublje. Pa i sama matematika predstavlja problem. Matematika koju je Ernest sklon toliko glorificirati... to je u stvari matematika? to je matematiki teorem? - Iskaz koji se moe dokazati matematikim aparatom.
zonancijama mree. Matematika aktivnost i procedura su samo odjek naeg neuralnog ustroja. Nita vie od toga i nita vrijedno glorifikacije. Matematiku su vai umovi izmislili da se bolje snalaze s iskustvima koje su primali, a fiziku su stvorili zato da se ne boje crnih maaka. - emu onda svi ti prorauni ako si u svojoj potrazi za istom Idejom stao ve na samom poetku? - Probavao sam ponovo. Istraivao granice vlastite perspektive, najdalja mjesta koja sam mogao spoznati s ovim to imam. Na primjer, inilo mi se kao da bi problem nastanka ivota bio rijeen kompleksnijim pristupom. Taj problem je i za mene kao i za vas od posebne osobne vanosti. Znate li za one proraune koji pokazuju kako je vjerojatnost za nastanak proteina ili RNA molekule iz neke primordijalne juhe zanemarivo mala? - Da.
- Naravno da je zanemarivo mala u naoj projekciji svemira. U viedimenzionalnom prostoru cijeli kontinuum vrlo razliitih procesa zavrava u samo jednoj toki u naoj projekciji. Naa projekcija ne uva metriku. Stoga su stvarne vjerojatnosti skoro sigurno mnogo vee. Moda ak i toliko velike da je ivot nuan zavretak nukleosinteze. Naravno, pravo pitanje je postoji li ivot drugaije dimenzionalnosti, veeg kardinalnog broja od naeg, postoje li bia koje koriste vei skup fundamentalnih svojstava tvari od onog koji je nama poznat. Bia kod kojih je evolucija od poetka krenula drukije na skali nanometra. - I?
- Slaem se, premda se tu nemam s im sloiti jer va odgovor gotovo da i ne nosi nikakvo znaenje. Dokaz matematikog teorema nije nita vie od rezonantnog uzorka spoznajnog procesa. Neto to neuralna mrea prepoznaje kao istinu. Samo iskaze koje se mogu provesti kroz niz rezonantnih uzoraka modane aktivnosti smatramo istinitim. Nema u tome nieg odvojenog od nas, nieg nadljudskog i univerzalnog. Naa misao temeljena na skromnom materijalnom ustrojstvu neurona djeluje kao filter koji odvaja istine od neistina. I ponovno, ak i kad se bavimo iskljuivo matematikom, u stvari gledamo u same sebe, igramo se re128
- Ne znam. Moda i postoje. Moda je svemir, ako uope postoji, njima bolji dom nego nama. - A moda je pravo pitanje kako to da je ivot nuan zavretak nukleosinteze i govori li nam to neto o nama? - Hah. ini li vas to ponosnim profesore? Ili moda vanijim?
129
130
Problem promatraa
131
Antonio iber
Vanijim detaljem u slici svijeta? I ima li nekog smisla u svemu tome? Postoji li bradati mehaniar, Veliki Duh - Stvoritelj sveg ivoga, tvorac teatra apsurda u kojemu se glumci izmjenjuju recitirajui iste tekstove iznova i iznova i tako milijunima godina? I da li je on dobar pa nam je dao mozak i razum kojim ga moemo spoznati? Vi i ja smo dokaz da, ako on i postoji, mi nemamo nita s tim. Ni s njim. Sam apsurd bivanja na naoj projekciji ga ini potpuno nepotrebnim, postojao on ili ne, bio on dobar ili potpuno nezainteresiran. Mi zbilja nemamo nita s tim... Ernest? Kamere Jajoglavog bezuspjeno su se okretale po laboratoriju pokuavajui pronai Ehrenfesta. Ernest je stajao u samom podnoju Jajeta iza lea blizanaca. Njegov poloaj bio je izvan vidnog polja kamera Jajoglavog. Cijeli ovaj razgovor njemu je samo prohujao kroz svijest. Nije mogao razmiljati o svemu tome dok je zajedno s blizancima nadgledao sve parametre. Nita nije izgledalo kako bi trebalo izgledati i to ga je zabrinjavalo. Ipak, nije vie znao ima li smisla ponovno uspavljivati Jajoglavog, drogirati ga i uvati u nekim pomjerenim stanjima samo zato da produe cijelu tu agoniju. Nije vie nita znao osim da se nalazi na podruju gdje je razum samo sekundarno orue. Ovdje se trailo neto vie. - Tu sam Jajoglavi.
Gledajui unatrag, doao je do zakljuka da nije mogao uiniti mnogo bolje. Jajoglavom je omoguio pristup gotovo svim informacijama koje je ovaj traio i nije ga prekidao u njegovim potragama za odgovorima. Jedino za to je bio siguran da je morao uiniti a nije uinio bilo je naputanje sulude ideje o projektu prije nego to se bilo to iz nje izrodilo. Izuzevi kotae, naravno. I zato ga je primjedba o pogrenom dizajnu oiju potpuno porazila. - Svi znamo to slijedi i to se vjerojatno ne moe izbjei. Proces koji je zapoeo odvija se prebrzo. Prema proraunima koje sam upravo dovrio, mrea e vrlo skoro postati kritino oteena, preko granice gdje je mogua materijalna podrka misli i svijesti. Predviam da u donekle razumno funkcionirati u vremenu dovoljnom jo za svega dva kratka budna stanja i dva ne previe duga sna. To je vie od tri puta krae od moje prve aproksimacije. Zato elim da me sad uspavate i probudite sutra u ovo vrijeme. Tad u vam rei to vam je initi. Nadam se da u sanjati neto inspirativno. Profesore, pomogao sam vam koliko sam mogao u onome to ste eljeli znati. Rado bih jo razgovarao s vama, ali preostalo vrijeme to ne omoguuje. Svakako je bilo vano da smo to razrijeili. Moda je to najbolje to mogu dati ljudskoj vrsti. ao mi je to nije veselije.
- Molim te doi ispred kamera. Nisam ti to nikad rekao jer me nije ni smetalo kao sad, ali dizajn mojih oiju je potpuno pogrean. Taj mrtvi kut okreta i dijelovi prostora koje ne mogu vidjeti ine me dekoncentriranim i ... valjda tjeskobnim. Preskoimo to sad, elim ti rei vanije stvari. Ernest je pognute glave stao pored profesora kao neki djeai kojemu je ao za svinjariju koju je uinio premda nije imao namjeru. Upornim vraanjem u prolost projekta pokuavao je sam sebi objasniti kakav je ivot omoguio Jajoglavom. Znao je da Jajoglavom nisu bili potrebni roditelji i prijatelji niti tisue drugih okolnosti i uvjeta neophodnih ljudskim biima. Jajoglavi jednostavno nije imao dovoljno predispozicija ni tijela za takve potrebe. No, muila ga je narav elja koje je Jajoglavi oigledno imao i sve ono to mu je moda nedostajalo u njegovom bijednom fizikom bivanju.
130 131
132
Problem promatraa
133
Antonio iber
XX. Carev fotograf
To je poput onoga to se dogaa u matematici, kad u razmiljanju prilikom rjeavanja jednadbe, nalazimo da radimo na identitetu. Nain razmiljanja je ispravan, ali proizvodi odgovor da je a jednako a, ili x jednako x, ili o jednako o. Ista stvar dogodila se s mojim razmiljanjem u vezi s pitanjem znaenja mog ivota. Odgovori koje na takvo pitanje daje znanost dovode jedino do identiteta. Lav Nikolajevi Tolstoj, Ispovijed, 1884. Rus je samouvjeren jer nita ne zna i ne eli ita znati, zato jer ne vjeruje da se ita moe znati. Lav Nikolajevi Tolstoj, Rat i mir, 1869.
132
133
134
Problem promatraa
135
Antonio iber
Sergej Mihailovi Prokudin-Gorski bio je ljut. Problem nije bio samo to je taj brzopleti mladi eljan slave i priznanja potpuno ponizio njegovu metodu fotografiranja u boji. Vei problem je bio to je pokuao fotografirati Lava Nikolajevia Tolstoja. Lava Nikolajevia! Jednog od najveih umova Rusije. Moda i najveeg od svih. A fotografije su bile oajne. Potpuni amaterizam. I premda je Prokudin-Gorski znao da se njegova tehnologija fotografije u boji nikad nee proiriti ako je ne preda u ruke amatera, ovo je ipak bilo previe. Neznalica je trebao odabrati neki drugi motiv. I tako je ljutiti Prokudin-Gorski sjeo i poeo pisati: Potovani Lave Nikolajeviu, Nema tome dugo bio sam u prilici razviti fotografske ploe u boji na kojima Vas je netko snimio (zaboravio sam mu prezime). Rezultat je bio izrazito lo jer snimatelj nije bio osobito vjet. Fotografija u prirodnoj boji je moja specijalnost i mogue je da ste sluajno naili na moje ime u tisku. Poslije mnogo godina rada uspio sam postii izvrsnu reprodukciju slike u vjernim bojama. Moje projekcije fotografija u boji poznate su u cijeloj Europi i Rusiji. Danas, kad proces fotografiranja prema mojoj metodi i koristei moje staklene ploe zahtijeva samo jednu do tri sekunde, usuujem se upitati za doputenje da Vas posjetim na dan ili dva (imajui u vidu stanje Vaeg zdravlja i vremenske prilike) tako da nainim nekoliko fotografija u boji Vas i Vae supruge... Smatram da u stvaranjem Vae fotografije u stvarnoj boji nainiti uslugu cijelom svijetu. Ove fotografije su vjene ne mijenjaju se. Nijedna naknadno obojena reprodukcija ne moe postii takve rezultate. Nije prolo mnogo dana prije nego to je u fotocinkografski i fototehniki studio S. M. Prokudina-Gorskog u Boljoj Podjaeskoj ulici 22 u St. Petersburgu stigao odgovor na njegovo pismo i poziv da posjeti Jasnu Poljanu. Bila je to dobra vijest. Dobra prilika da pogura svoju
134
metodu fotografiranja i jo jedna postaja prema velikom cilju. Prokudin-Gorski elio je dokumentirati Rusiju. Veliku Rusiju s murmanskom eljeznicom, Kavkazom, Uralom, Turkmenistanom, Volgom i sa svim njenim silno razliitim ljudima. Nomadskim Kozacima, Kirgizima i Uzbecima, Avarima, Lezgima, Nogajima, Kumikima i Tabasarancima iz Dagestana, Tadicima, Perzijancima, Arapima i idovima iz Samarkanda, Kinezima sa plantaa aja u Gruziji, emirom Bukare, ruskim seljacima i naseljenicima u Sibiru. Bilo je tu mnogo posla, a samo s carskim novcem i autoritetom mogao se nadati ostvarenju tako velikog pothvata. I zato je dobra fotografija najveeg od svih romanopisaca Rusije bila vana, bila je sredstvo kojim e impresionirati cara. I premda je Tolstoja sinod Ruske pravoslavne crkve ekskomunicirao prije sedam godina, uinio je to na svoju tetu. Jer nitko u Rusiji nije mogao zamjeriti Tolstoju njegovu herezu, ni najprostiji ruski seljak ni car. Njemu se moralo sve oprostiti. U svibnju 1908. godine, Prokudin-Gorski uputio se u Jasnu Poljanu s jasnim ciljem. Od tri dana koliko je tamo ostao, samo jedan je bio pogodan za fotografiranje, a i taj jedva. Bilo je previe vjetra, a njegova metoda fotografiranja zahtijevala je duge ekspozicije. Zato su prizori koje je mogao kvalitetno fotografirati morali biti mirni. Svaki pokret lista, cvijeta, grane, ptice i ovjeka morao se izbjei pod svaku cijenu. Dodatan problem je bio to je za fotografiju u boji morao nainiti tri razliite fotografije dobivene vrlo uobiajenom i dobro poznatom metodom crno-bijele fotografije ali s leama prekrivenim trima razliito obojenim filterima crvenim, zelenim i plavim. Kad su se tako dobivena tri crno-bijela negativa projicirala na platno uz pomo tri projektora s obojenim filterima, nastajala je slika u ivoj boji. Neistinito bi bilo rei da je metoda Prokudina-Gorskog davala fotografiju u boji, radilo se o dobivanju projekcije u boji, a svako takvo prikazivanje zahtijevalo je skupu i kompliciranu opremu. Ipak, rezultati su bili dobri a publika uvijek oduevljena. Bilo je to neto novo i naprednije od bilo koje konkurentske tehnologije. Usprkos vjetrovitom danu, Tolstoj je bio posve miran. inilo se kao da je mogao bez treptaja odsjediti cijelu godinu na drvenoj stolici u vrtu, u sjeni kue s pozadinom ivo i snano osvijetljenom poslijepodnevnim suncem. Tek se vratio s jahanja. Svijetlo-plava gruba rubaka postala je nje135
136
Problem promatraa
137
Antonio iber
mu shvatio je da mu se konano pruila prilika da s Tolstojem prvi put ostane nasamo, bez Sofije Andrejevne i uvijek prisutnog ertkova. Stoga se nije urio, a inilo se da se ni Tolstoju ne uri. Gledao je negdje u nebo zaklonjeno drveem i utio. A Prokudin-Gorski se hrabrio da ga upita. Nije bilo mnogo vanih pitanja, bilo je u stvari samo jedno, ma koliko potroeno i isprazno zvualo. Tolstoj e sigurno shvatiti, jer nitko nije vie od njega mislio o tome. - Lave Nikolajeviu, htio bih Vas neto upitati. - Recite. - Lave Nikolajeviu... Postoji li Bog?
Tolstoju je stolica naglo postala neugodna pa se u njoj pokuao bolje smjestiti. Pa nije valjda opet? Koliko su ga puta to upitali? I otkud im svima ideja da on ima neto za rei o tome? Bit e da je zbog Ispovijedi. Nije to trebao objavljivati. A osim toga ... to jo, nakon osamdeset godina traenja, moe rei o tome? Postoji li ili ne postoji, ima li dugu bradu i govori li ruski, i moe li svaki ovjek nai kraljevstvo boje u sebi? - Odakle ste Vi, Sergej Mihailoviu? - Roen sam u Muromu.
- Sergeju Mihailoviu iz Muroma... Vi ste ovjek od znanosti. Gdje ste se kolovali? - Istraivao sam reprodukciju boje u laboratoriju profesora Miethea u Njemakoj. gov zatitni znak. Oznaavala je njegovo tovanje jednostavnosti ruskog seljaka i divljenje prema prihvaanju ivota i boga bez ikakvih pitanja. Prokudin-Gorski dao je sve od sebe da naini dobru fotografiju i u tome je uspio premda je ekspozicija trajala punih est sekundi. Spremajui opre136
- Eh, Nijemci... Samouvjerenost Nijemca gora je od svih vrsta samouvjerenosti, jaa i odbojnija od bilo koje druge, jer Nijemac umilja da zna istinu znanost koju je sam izmislio, a koja je za njega apsolutna istina. No... Vi ste, kao znanstvenik, sigurno gledali kroz mikroskop?
137
138
Problem promatraa
139
Antonio iber
- Naravno Lave Nikolajeviu.
XXI. Ehrenfestov dnevnik IV
- Onda ste sigurno vidjeli ili barem uli da se pod mikroskopom, u kapljici vode mogu vidjeti mnogi siuni organizmi. Zovu ih bakterije i izgleda da uzrokuju razne bolesti. - Tako je. Tuberkulozu i koleru.
- E pa vidite Sergej Mihailoviu... Vae pitanje... To je kao kad bi jedna od tih bakterija upitala Postoji li fotograf Sergej Mihailovi iz Muroma?. Prokudin-Gorski je zastao ne shvaajui tono to mu veliki majstor eli rei i potcjenjuje li ga s tom priom o Nijemcima i ljudima od znanosti. Osim toga, odgovor na zamiljeno pitanje bio je potvrdan, to bi valjda trebalo znaiti da Bog postoji? Ili to? Polako je zamotao staklene ploe s negativima i pospremio ih u torbu, a onda oprezno i jedva ujno odgovorio Tolstoju: - tovani Lave Nikolajeviu, ta bakterija je jednako tako mogla upitati Postoji li fotograf Lav Nikolajevi iz Muroma?.
138
139
140
Problem promatraa
141
Antonio iber
Postavi oznaku poetka datoteke: Nije teko nainiti robota koji vjerno reproducira ljudski izgled. Umjetna ili ak stvarna koa, precizna mehanika miia lica i udova, pokreti oiju. A nakon to ga nainim, mogao bih ga i ubiti. To ne bi bilo optereujue iskustvo. Slino razbijanju holoekrana. Malo nereda i buke i nimalo psihikih posljedica. Naravno, rije ubiti je pogena za takav in, trebalo bi rei rasformirati, pokvariti ili razbiti jer se ne radi o prekidanju ivota nego o unitavanju funkcije stroja. A radi se o stroju jer, budui da sam ga sam nainio, znam da njegovim pokretima lica, tunim uzdasima i slanim suzama upravlja vrlo primitivno raunalo, programirano tako da na odreene poticaje iz okoline proizvede adekvatne reakcije. Pa ak i ako osjetim otpor i obranu, ujem pla i vidim suze i umjetnu krv dok mu razbijam plastinu lubanju, znat u da ne inim nita loe. Moda samo nerazumno jer je glupo neto nainiti samo zato da ga uniti. Ali, nikakvih moralnih problema i posljedica u tom inu nema. Takozvane emocije i reakcije stroja su programirane tako da simuliraju ljudske emocije i reakcije. Svakako, morao bih biti siguran da se radi samo o simulaciji, a budui sam isprogramirao njegovo raunalo o tome ne bi moglo biti nikakve sumnje. to je to to ubojstvo ini tako gnusnim inom? injenica da ubojstvo prekida neiji ivot? ivotinje ubijamo da ih pojedemo. Nisam to dodue nikad vidio, ali kau da su dananje procedure neusporedivo humanije od onih s kraja prolog stoljea, naravno pod pretpostavkom da pridjev humano moemo upotrijebiti na bilo kakav smislen nain u ovom kontekstu. Svejedno, dok jedemo meso ivotinja, obino ne razmiljamo o ubojstvu. Ta je rije rezervirana za prekidanje ivota drugog ovjeka, premda je i ivotinja prije zavretka svog bijednog bivanja moda mogla naslutiti da se kraj blii, moda se opirala, alosno glasala ili ak i plakala. Cijeli spektar emocija s vrlo slinom manifestacijom mogli bismo oekivati i od ovjeka u slinoj zamiljenoj groznoj situaciji. Ipak, prekidanje ivota ivotinje ne bi bio zloin niti bi za veinu poinitelja predstavljao iskustvo s trajnim psihikim posljedicama. Razlog tome je, naravno, to ivotinje
140
nisu iste kao ljudi. Nemaju razvijenu svijest, inteligenciju i razum, premda volju oigledno posjeduju. I upravo prema stupnju svijesti i inteligencije postoje bitne razlike s obzirom na in prekidanja bivanja ivotinje. Nije isto ubiti jeinca i tele. Zloin je, dakle, unititi svijest? Ali ... mogao bih zamisliti neku udnu situaciju, evolucijsku bizarnost u kojoj bi Zemlju uz ljude nastanjivala i vrsta mnogo svjesnija i inteligentnija od nas, ali iz nekog razloga i mnogo slabija vrsta, moda neki morski, slabo pokretni sisavci poput velikih kitova. Bi li bio zloin ubijati ih radi prehrane ljudi? Vjerojatno bismo morali sasvim sigurno ustanoviti da imaju svijest i inteligenciju. Moda bi bilo nuno da komuniciraju s nama, inae ne bismo mogli biti sigurni. Pretpostavimo da komuniciraju s nama i daju nam jasno do znanja da razumiju tko smo i da razumiju tko su oni i koje je njihovo mjesto u zemaljskom poretku stvari. Bismo li ih usprkos tome mogli pojesti bez grinje savjesti i bez nazivanja tog ina tako nezgodnim imenom kao to je ubojstvo? Hmmm... Ne znam ba. ini mi se da bismo u tom sluaju to morali nazvati ubojstvom. Jer inae bismo bili rasisti. Inae bismo mogli osjeati grinju savjesti i moralne potekoe Postavi oznaku naglaavanja: samo Kraj oznake. kad ubijemo pripadnika svoje vrste. A gdje je kraj definiciji Postavi oznaku naglaavanja: svoje Kraj oznake. vrste? Rei da Cigani ili idovi nisu isti kao Nijemci, premda moda i imaju svijest? Takvo bi nijekanje pripadanju istoj kategoriji omoguavalo da ih ubijemo bez grinje savjesti? I zbilja je istina, propagandne mainerije kroz nesretnu povijest ovjeanstva esto su prikazivale one druge poput ivotinja. S dugim, savijenim nosevima i prljavim noktima kao u takora. Jer kad nekog nazove takorom ili gusjenicom onda implicira da on nema Postavi oznaku naglaavanja: svijest ovjeka Kraj oznake. i da ga nije grijeh ubiti. Na negaciji istoznanosti svijesti nas i drugih mogue je izgraditi koncentracijske logore i plinske komore. Tako je i bilo. Zato rije ubojstvo sa svim njenim moralnim i psihikim posljedicama moramo rezervirati za namjerno unitavanje svijesti. Ali, ovu zamiljenu situaciju s drugim svjesnim biima na Zemlji mogu odvesti i dalje. Znanstvenici... ljudski znanstvenici... mogli bi ustanoviti da velika inteligentna morska bia nisu proizvod evolucije na jednak nain kao to su to ljudi. Mogli bi sa sigurnou zakljuiti da su ta
141
142
Problem promatraa
143
Antonio iber
bia nainjena nekom tehnologijom daleko naprednijom od one razvijene od ljudi. Neki bi spekulirali da ih je nainila nepoznata i drevna podvodna civilizacija koja je Zemlju napustila prije milijun godina. Moda su ih stvorili da im budu razbibriga, neka vrsta dizajniranih kunih ljubimaca meke naravi. Moda je to i razlog njihovom nedostatku agresivnosti. Njihova svijest dakle nije prava svijest, to je samo dizajnirana simulacija svijesti, a u podlozi te Postavi oznaku naglaavanja: simulacije Kraj oznake. svijesti nalazi se umjetno nainjen bioloki ustroj slian naemu koji im omoguava sve blagodati ivota, ukljuujui i razmnoavanje i propagiranje dizajna njihovih stvoritelja. Bismo li ih onda mogli ubiti bez grinje savjesti? Jednako kao to bismo ubili bilo koji drugi umjetno nainjen stroj? Jer njihova svijest i nije svijest, to je samo simulacija svijesti. Oni su stoga samo strojevi.
Osobna zvuna datoteka Ernest Ehrenfest: Vremenska oznaka 07. svibnja 2060. godine, 08:12: Prostorna oznaka - Orbitalna znanstvena postaja Crick 14
XXII. Odlazak pomorca
Postavi oznaku poetka datoteke: emu sve ove predstave? Ubojica je pravo ime za mene. Ne elim se vie skrivati iza mekanih rijei i nategnutih intelektualnih konstrukcija. Niti to vie mogu. Hladnokrvni ubojica i rasist. S mozgom kondicioniranim da svijest prepozna samo po trivijalnim manifestacijama. Po pogledu, osmijehu, gibanju, tijelu. I onda kae To je ovjek. To je svijest. Inteligencija. Nisam prepoznao svijest koja mi je bila pred nosom. ovjeka. Bio je to samo eksperiment. Raunalo. Modelni mozak. Nita to bi moglo liiti na ovjeka osim po suenom materijalnom substratu. Samo simulacija svijesti. to bi se tek dogodilo da nismo ugradili kamere i mikrofone? Moda bih tu svijest istresao u svemir zajedno s kanalizacijom, potpuno mirne savjesti. Nije liilo na bilo to razumno i svjesno. Vjerojatno neuspio eksperiment. Hrpa nefunkcionalno umreenih stanica.. Moda ima i neke sree da je sve ovako zavrilo. Moda trebam biti sretan to jasno znam da sam zatoio i ubio kolektivnu svijest ovjeanstva, precizni odjek sveukupne svijesti i inteligencije milijardi ljudi zapisivane od poetaka civilizacije. Tu nema skrivanja i isprike. Ja sam postao Smrt, ruitelj svjetova. Kraj oznake.
142 143
144
Problem promatraa
145
Antonio iber
- elim gibanje osjetiti. To je moja elja. Osjetiti elim. Gibanje. Prostor. Vrijeme. Promatra. Koji gleda. elim plutati. Svemir. Zvijezde. to je sve to znailo nije bilo posve jasno, ali svakako je bilo jasno da Jajoglavi eli iskusiti pokret i gibanje. Skoro sigurno je zamiljao, a moda i sanjao plutanje u svemiru i pogled na zvijezde iz te perspektive. Znao sam... Trebali smo mu otpoetka ugraditi kotae. Kakav patetian zavretak. Takva svijest ... a moda se cijelo vrijeme pitao kako je imati ruke i noge, kakav je osjeaj doivjeti svijet iz pokreta i u pokretu, rekao je Ernest blizancima. Jim i Joe su izmijenili nekoliko rijei na vijetnamskom, klimnuli triput glavama jedan drugom, a onda je Joe smireno odgovorio da Lao Tsea ne zanima besmrtnost nego samo okus aja, a da mu aj mogu lako posluiti. Na neki, i Ernestu i profesoru neshvatljiv istonjaki nain, blizanci su zakljuili da e sve zavriti dobro i pronali osobnu utjehu u jedva iskazanoj elji Jajoglavog. Preostalo vrijeme ionako nije doputalo da se o njoj previe razmilja. Eksperimenti s kulturom virusa nisu davali ohrabrujue rezultate pogotovo s obzirom da je bilo teko simulirati njihovu replikaciju u uvjetima slinima onima u mozgu Jajoglavog. A mrea je propadala. Sad jo bre jer se populacija virusa stalno poveavala. Nitko nije oekivao da e oteenja nastupiti toliko naglo i da e predzadnje buenje Jajoglavog biti tako dramatino. Raskona svijest istrunula je preko noi. Izgleda da je i Jajoglavi potcijenio zloudnost virusa jer je i njegova ekstrapolacija napretka bolesti bila previe optimistina. Ernest je inzistirao da se elja Jajoglavog ispuni pod svaku cijenu, to prije i bez obzira na sve protokole koji su takvo neto strogo zabranjivali. Bio je opsjednut i izmuen tom bizarnom idejom o kotaima, tonije injenicom da ih nije ugradio. Iz elje Jajoglavog nije se uope moglo zakljuiti da su mu nekakvi kotai nedostajali. elio je samo otplutati u miru. Moda bi i pravi Lao Tse zaelio neto takvo da je bio u prilici. Svejedno, kotai su postali opsesivna Ernestova konstrukcija u iju je tonost bio potpuno uvjeren. Nije se tu moglo nita uiniti. Blizanci su to ve odavno znali. Zato su se utke, ali i s velikim poletom i zadovoljstvom prihvatili konstrukcije veim dijelom prozirne kapsule s etiri raketna motora skinuta sa vozila za vanjske popravke na postaji. Unutra se moglo strpati sve to je Jajoglavom bilo potrebno za nekoliko sati svjesnog
144
funkcioniranja. Njegovo srce, oskudno tijelo, skromna zaliha potrebnih otopina, i zvunik i mikrofon spojeni beino s kontrolama u laboratoriju. Ako uope bude potrebe za tim. Ako bilo kakav razgovor bude mogu. Ni to nije vie bilo vrlo izgledno.
Osmog svibnja u 18:45 Jajoglavi je probuen i lansiran. Bez ikakvog razgovora, u pogrebnoj tiini. Nije se vie imalo o emu razgovarati. U potpunom mraku laboratorija postojale su samo siluete etvorice mukaraca ispred osvijetljenog monitora-prozora. Dvije od njih bile su sretne i umirene. Prizor golemog jajeta koje pogonjeno motorima polagano odmie od postaje podsjetio je profesora na pogreb na moru. Njihov drug u nebrojenim brodolomima i zadnjoj bezizlaznoj oluji, pomorac Jajoglavi odlazio je prema svojem posljednjem poivalitu. Mnogo prije nego to izgori u orbiti i postane molekularni prah, mozak e potpuno odumrijeti. Kruna staza iz praha kroz nesigurnost i strah do praha uskoro e se zatvoriti. Ako nipoem drugom, barem je u tome bio jednak ljudima.
145
146
Problem promatraa
147
Antonio iber
- Ernest?
Siluete se nisu pomaknule. Bile su to ionako samo projekcije ljudi ija je svijest plutala oko Cricka 14. S blagom rotacijom oko osi simetrije. - Da?
A kad je stiglo tamo, Sunce je bilo uvenuli suncokret. A kad je stiglo do zvijezda, one su bile male zlatne muice. Zabodene gore kao to ih svraak pribije na trninu. A kad se htjelo vratiti, dolje na Zemlju, Zemlja je bila preokrenuta kahlica I ostalo je sasvim samo, pa je sjelo i plakalo. I tamo je jo do dana dananjeg, Potpuno samo. Mora biti da je ova pjesmica ostala negdje duboko u strukturi mree jer ju je Jajoglavi otpjevao bez ijedne greke i zastoja. Ona je za njega bila neto vano ili neto to je trebalo potisnuti, neto ega se trebalo sramiti i izbjegavati spominjati, neto poput psovki koje su jedino to se zadri u zadnjim stadijima propadanja ljudskog mozga. - Vidim zvijezde.
- Nebitak nakon svega. Htio ti rei... Znam ... Znam ... Znam da se ljudi optereujete. elim rei... Glava najvie od etiri siluete spustila se lagano prema podu. - Nije bilo loe. Dobro smo uinili.
Povezujui posljednje prohodne neuralne puteve, Jajoglavi je zapoeo pjevati. Pjevao je jednostavnu melodiju glasom djeteta od etiri-pet godina isprekidanu zvidanjem koje je zvualo veselo. Moda se radilo o zvidanju kasno-nonog prolaznika pokraj groblja da otjera strah. Ako je Jajoglavi uope mogao pojmiti strah... Jednom davno je siroto dijete, bilo bez oca i bez majke. I sve je bilo mrtvo. I nikog nije na cijelom svijetu bilo. Sve je bilo mrtvo. Pa je dijete otilo u potragu, danju i nou. A kako nikog nije na Zemlji bilo, Htjelo je otii u nebesa Jer ga je Mjesec gledao tako prijateljski. A kad je konano dolo na Mjesec Mjesec je bio komad trulog drveta. I zato je otilo do Sunca.
146
Puni sat nakon te dvije rijei etiri siluete su i dalje stajale pred monitorom. I ekale. Ali vie se nita nije ulo. Tokica je postala dio pozadine. Jedna od zvijezda. Nije ju se vie moglo izdvojiti. Tko je bio taj koji je otiao?
147
148
Problem promatraa
149
Antonio iber
XXIII. Smrt Petra Pana
148
149
150
Problem promatraa
151
Antonio iber
Pero je znao da je kraj blizu, premda nitko iz njegove okoline nije mislio da on ita u ovom stanju zna. A to i nije bilo tako daleko od istine. Rak plua proirio se po cijelom mozgu. Gravitacija je vukla njegovu kou prema dolje i on je polako propadao kroz krevet. Sve to ga je jo dralo na povrini bile su kosti. Jo neko vrijeme. Nitko nije znao koliko. Ali vie nije moglo biti dugo. A i on je odavno izgubio poimanje vremena. Izgubio je poimanje skoro svega, supruge i keri, uplakanih sestara, nekih ljudi koje je poznavao, moda i volio ali vie nije znao tko su. Zaboravio je i sram zbog propadanja tijela, odvratne trulei za koju nije znao da moe biti ljudska. Zaboravio je skoro sve, ali jedna misao zaostala nekim udom iz onog vremena dok je jo vjerovao da mu je svemir naklonjen, jedna specijalna misao izdigla se iznad svega toga i nekim udom plutala iznad strukture tvari, iznad materijalne podloge. S tom jednom misli mogao se jo poigravati. Ona je bila jedino to mu je ostalo. Bila je to sretna misao. Dobro je da je zadnja misao koja ti ostane sretna. U tome je barem imao neke sree. teta to to ljudi oko njega nisu mogli znati. A Pero je bio siguran da je zadnji listi lota koji je uplatio dok je to jo mogao bio dobitan. Bio je siguran u to. Teko bi bilo rei da je bio sretan zbog toga, ali neobina reprezentacija neega to bi zdravim ljudima predstavljalo sreu uveseljavala je i njega. Kakva udna igra sudbine! Da dobije na lotu u ovakvom stanju. Niz brojeva koji dobiva. A uvijek netko dobije. Uvijek je nekome svemir naklonjen. Taj zanemarivo vjerojatan dogaaj - sluajnost, ipak pogodi nekoga. Jo kao dijete bio je fasciniran tim konceptom. Da postoje ljudi koji dobiju na lotu. Oni su morali biti neto posebno. Neto svemirski vano moralo se sklopiti tako da ba oni dobiju. Tko su ti ljudi? I zato ba oni? Od prvog novca koji je ikad zaradio uplatio je loto. I inio je to redovito od tad. Svaki tjedan. Nije znao kad e se to dogoditi, ali znao je da e se sigurno dogoditi. Znao je da on pripada tom odabranom krugu sretnih ljudi. Bilo je samo pitanje vremena. Tjedni bez dobitaka su prolazili, prolazile su godine, ali on nikad nije izgubio nadu. Sljedei put e sigurno biti blie. Mislio je da mora postojati neki razlog za to jedinstveno proivljavanje bivanja koje mu je dano, a dobitak na lotu bi svakako spadao u sasvim dostojne razloge. Pero i svemir. Tko je uope Pero? I otkud on ovdje? Morao je biti neki razlog. Morao je postojati neki razlog.
150
Naravno, zadnji Perin listi nije bio dobitan. Kao i obino, svemir se nije nasmijao. Ali barem je on bio siguran da jest. Dobro je da je zadnja misao koja ti ostane sretna.
151
152
Problem promatraa
153
Antonio iber
XXIV. Epilog
152
153
154
Problem promatraa
155
Antonio iber
S terase nedavno obnovljenog hotela moglo se jasno pratiti napredak radova na obnovi zidina. Bio je ve sumrak, ali je Dubrovnik prkosno svijetlio ak i jae nego prije potresa. Prilino vjeta skupina znanstvenika-glazbenika svirala je nekakve starinske, vjerojatno brazilske melodije. Bubnjar je iz prenosivog holo-projektora na glavi projicirao boje i trodimenzionalne oblike koji su se mijenjali u skladu s ritmom koji je davao. Vrlo efektno. Iz svoje skromne riznice iskustava visoka doktorandica upala je ipak vjerodostojnu melankoliju pjevajui alobne pjesme o ljubavi, gubitku, kraju. Oko fino ukraenih visokih stolova s hranom i malo crnog vina motalo se pedesetak znanstvenika. Razgovarali su. Jeste li moda proitali moj lanak u Nature-u iz prolog mjeseca? , Ah... Naravno da ga poznajem. Pa mi imamo projekt i jedanaest zajednikih postdoktoranata. , To otkrie je izalo iz mog laboratorija, bez obzira na to to se redovito pripisuje njemu. Mi smo prvi objavili detaljnu studiju tog efekta jo prije dvije godine., Vidite, ta istraivanja su strano raunalno zahtjevna. Danas se nitko u svijetu osim nas ne moe baviti time. Proraun korelacija koje je potrebno nainiti je astronomski. Kad se trae financijska sredstva za takvo to, treba predvidjeti da je za obradu jedne strukture potrebno oko pet postdoc-godina. i sve neto tog tipa. Potpuno nevano osim u nekom neinteresantnom sociolokom kontekstu, tako je barem smatrao profesor. Ipak, obeao je Nguyenima da e prezentirati njihov zajedniki rad na konferenciji organiziranoj o stogodinjici Caspar-Klug klasifikacije virusa: 1962-2062. Sto godina Caspar-Klug klasifikacije virusa: kvaziekvivalentnost i odstupanja od kvaziekvivalentnosti. Profesorovo predavanje Katalitiki potaknuta oktaedarska simetrija u nestabilnih ssRNA virusa; Jim Nguyen, Joe Nguyen i Paul Glaser bilo je na programu konferencije sutra. Nakon toga namjeravao je hitno pobjei. Bez obzira na more, Dubrovnik i Nguyene. Ali sad se jo malo mora strpiti. Duan je blizancima. A blizanci su bili u potrazi za nekom od uobiajenih pozicija u znanosti. Neto normalno po mogunosti. I u dva primjerka. Nikakve orbitalne postaje i modelni mozgovi. Neto uobiajeno, istraivanje lijekova ili strukture i dinamike proteina. Neto to osigurava redovitu plau, objavljivanje radova, uspjenu karijeru i dovoljno vremena za zajedniko slikanje. Profesor se teko snalazio na bilo kojoj konferenciji, a pogotovo na ovoj punoj izvrsnih znanstvenika s predugakom listom najprestinijih
154
publikacija o stvarima koje su po miljenju urednika, recenzenata, irija za dodjelu nagrada i svih moguih agencija za financiranje istraivanja bile nemjerljivo vane. Bila su to istraivanja koja e sigurno izmijeniti budunost ovjeanstva. U to nije moglo biti nikakve sumnje. U tako uvaenoj okolini, profesorovo jedino drutvo bili su mladi biofiziar iz Finske, postdoktorandica iz Slovenije i jedan Rus, Sergej, koji je radio na malo poznatom sveuilitu u Francuskoj. Sergejeva znanstvena povijest bila je vrlo ivopisna jer je zapoeo karijeru slijedei tradiciju matematiki stroge Landauove kole fizike kondenzirane tvari, a poslije se, sreom po njega na vrijeme, prebacio na istraivanja s biolokim prizvukom koja su se mogla kako-tako prodati i koja su omoguavala donekle sigurnu poziciju. Ipak, u svojem pogledu na bioloke probleme zadrao je neto od matematikog formalizma i strogosti pa ga veina biologa i medicinara uope nije mogla pratiti. Niti su to htjeli. Kako je veer odmicala, terasa hotela se praznila. Nadobudni bend znanstvenika-glazbenika prije nekih sat vremena pospremio je instrumente. Stojei oko stola premalene povrine, profesor i njegovo drutvo gledali su prema sve sjajnijem Dubrovniku. Svijea se bliila kraju. Svi su bili ugodno smireni i ve pospani osim mlade postoktorandice s velikim naoalama. Njoj se to nije dopadalo. Ne no, svjetla i Dubrovnik, nego profesorovi stavovi. Previe otrovne skepse i nihilizma. Vrlo netipino za znanstvenu sredinu. Ti stavovi bili su u neku ruku ak i bahati, dodue posve drukije od bahatosti kojom su se razmetale zvijezde konferencije, ali svejedno ... bahati. Razmetni u svojoj nepomjerljivoj apsurdnosti. Morala je opet upitati: - Ali... Bez obzira na sve, bez obzira na injenicu da naa znanost ne opisuje svijet po sebi, nego samo nae znanje o njemu, bez obzira na utjecaj promatraa i subjektivne elemente koje u opis prirode unose relativnost i kvantna mehanika. Bez obzira na sve to, s ime se ak mogu i sloiti ... Vi i dalje, nesumnjivo, vjerujete da postoji neto to bismo mogli nazvati objektivnom stvarnou, da postoje nekakve zakonitosti na kojima je svemir utemeljen. Moda te zakonitosti nemaju mnogo zajednikog s naim doivljajem istih, ali svakako postoje? Vi morate vjerovati u to, jer,
155
156
Problem promatraa
157
Antonio iber
inae ... Kako biste se uope bavili znanou? Profesor nije odgovorio odmah jer nije znao to bi odgovorio, a bilo je takav grijeh prema osjetilima odmicati pogled s prizora Dubrovnika u noi. Ni sam nije znao to ga je jo vezalo uz znanost. Moda injenica da nita nije cijenio vie od znanosti, a moda samo osjeaj da je ve prestar da se bavi bilo im drugim. - Ne znam. Ja se znanou bavim kao pripovjeda. Priam prie.
Pouzdano istiniti dio romana
Sergej je prasnuo u smijeh, a njegovi neuredni rii brkovi prekrivali su i otkrivali donju usnu kako se tresao cijelim tijelom u periodinom ponavljanju trzavih pokreta slinim onima karakteristinim za miokloniki epileptiki napadaj. - ekajte malo ... Ne moete se samo tako izvui. Ako je drvo palo u umi i nitko ga nije vidio niti uo... Vi se sigurno slaete da je ono palo i pritom vjerojatno proizvelo i neki zvuk? Bez obzira to to nitko nije registrirao i nije dio ljudskog iskustva? Palo je zbog zakonitosti koje nemaju nikakve veze s ljudima. Vi se sigurno slaete s tim? - Eh ... Berkeley... Niti se slaem niti ne slaem. Ako je drvo i palo i pri tome proizvelo neki zvuk, to nema nikakve veze s nama. Za nas je to potpuno nevano.
156
157
158
Problem promatraa
159
Antonio iber
Gdje i kad poinje fizika? Ako fiziku (jako iroko) shvatimo kao model prirode tj. skup shvatljivih razloga zbog kojih su stvari takve kakvima ih opaamo, onda se ona na svom poetku utapa u mitologiju i religiju. Mitovi i religije su modeli prirode, oni na shvatljiv nain daju odgovore na razna pitanja, ukljuujui i ona najvanija: Otkud mi ovdje? i Zato postoji neto umjesto niega?. S razvojem tehnologije, izrade orua i oruja i sve sigurnijim poloajem ovjeka s obzirom na prirodu, fizika se polako odvaja od religije, ali i dalje ostaje stopljena s filozofijom koja pokuava objasniti svijet ne pozivajui se nuno na Boga kao na konani razlog stvari. Negdje u to doba Tales pokuava objasniti potrese pretpostavljajui da Zemlja pluta na vodi i da se trese svaki put kad je zaljuljaju valovi, a Anaksimandar tvrdi da grmljavina nastaje zato jer se oblaci sudaraju. Neto kasnije Leukip i Demokrit pretpostavljaju da su siune nedjeljive estice, atomi, temeljni sastojci tvari i da se stvari koje doivljavamo razliitim, razlikuju zbog rasporeda i vrste atoma koji ih sainjavaju. Ova pretpostavka je preivjela ve vie od dvije tisue godina i danas je smatramo tonom. Mnogi bi ovdje nastavili s Aristotelom, ali meni je mnogo zanimljiviji Arhimed koji do razumijevanja prirode, mnogo prije Galilea, dolazi kroz eksperiment. Osim to mu je to omoguilo da naini niz vrlo korisnih izuma, on je i u dananjim terminima vrlo moderan jer glatko ukljuuje elegantnu matematiku u opis prirode i svakodnevnih stvari. Pored sjajnih matematikih postignua, ukljuujui i prilino precizno odreenje broja , Arhimed je najpoznatiji po utemeljenju hidrostatike, uporabi i matematikom opisu poluge, stroju za navodnjavanje polja (Arhimedov vijak), navodnom paljenju jedara neprijateljskih brodova uporabom zrcala, izumu ureaja za mjerenje preene udaljenosti te unaprijeenju funkcije opsadnih strojeva. S Arhimedom se fizika kao model prirode odmie od filozofije i pribliava matematici stjeui tako mo kvantitativnog predvianja. Arhimed je na primjer lako mogao izraunati koliko je srebra nepoteni zlatar umijeao u krunu koja je trebala biti od istog zlata. Njega bismo mogli smatrati i prvim primijenjenim znanstvenikom.
158
Neistinito bi bilo rei da se u srednjem vijeku nita ne dogaa, pogotovo u okviru arapske kulture, ali sljedei vrlo znaajni iskorak nainio je tek Galileo. Nije to tako samo zbog toga jer je prvi pogledao teleskopom u nebo i znaajno unaprijedio astronomiju. Ni injenica da je propagirao ideju da se Zemlja vrti oko Sunca meni nije toliko vana. Vanije je da je inzistirao na matematikom opisu prirodnih zakona koji mora biti u skladu s eksperimentalnim opaanjima. To je sutina dananje fizike. Nakon Galilea dolazi Newton koji detaljna astronomska opaanja Brachea i Keplera uspijeva objasniti prilino jednostavnim matematikim modelom gravitacije. Newtonova teorija je prva ujedinjujua teorija jer unutar istog okvira objanjava i padanje jabuke na zemlju i gibanje nebeskih tijela u cijelom svemiru. Ti naizgled potpuno razliiti fenomeni imaju isti uzrok gravitacijsko privlaenje. ovjek ostaje zapanjen takvim ujedinjujuim pothvatom jer mu se mora uiniti da je dio neeg mnogo veeg od sebe, s obzirom da zakoni koje jasno moe iskusiti u svojoj svakodnevici ne ograniavaju samo jabuke, baeno kamenje i njega samog nego i nebeska tijela ija ga je prisutnost i snaga oduvijek ispunjavala divljenjem i strahom. Poslije tako velikog uspjeha koji svemir objanjava kao precizan sat ije se gibanje moe precizno odrediti, povjerenje u fiziku kao znanost koja moe dati odgovore na vana pitanja, ukljuujui i ona dva najvanija, neprestano je raslo. Ujedinjujue teorije Povijest ujedinjujuih teorija je duga koliko i povijest fizike. Poinje valjda od prepoznavanja uzroka stvari. A broj uzroka nije potrebno poveavati preko svake mjere. Silna raznolikost svijeta moda se moe svesti na svega nekoliko ili moda ak samo na jedan uzrok. Naravno, za religije takav je uzrok Bog pa religije moemo smatrati nekom vrstom ujedinjujuih teorija. Starogrki filozofi pokuali su izdvojiti jedno ili nekoliko prapoela-elemenata ijim bi se djelovanjem i kombiniranjem mogao objasniti svijet. Klasini grki elementi su zemlja, voda, zrak i vatra. Peti element koji se pojavljuje ovisi o konkretnom filozofu, ali obino je neto neopipljvo poput ideje ili etera. Kineska, japanska i tibetanska filozofija takoer prepoznaju elemente kao temelje svemira.
159
160
Problem promatraa
161
Antonio iber
U fizikalnom kontekstu, prva prava ujedinjujua teorija je Newtonova teorija gravitacije, koja se ponekad naziva i univerzalna teorija gravitacije jer ujedinjuje gibanje tijela na Zemlji i gibanje nebeskih tijela. Univerzalna je i jer vrijedi u cijelom vidljivom svemiru kad su brzine objekata mnogo manje od brzine svjetlosti (nedostaje nam neto tamne energije i tvari da to tvrdimo sa punom sigurnou), a moda ak i izvan njega. Sljedee veliko ujedinjenje dolazi s Maxwellom koji silnu raznolikost eksperimentalnih opaanja o elektricitetu, magnetizmu i svjetlosti uspijeva ujediniti u teoriju koju danas zovemo klasinom elektrodinamikom. Ta teorija sastoji se od etiri jednadbe koje opisuju kako se magnetska i elektrina polja mijenjaju u prostoru i vremenu. Osim prizemnih stvari kao to su elektrini otpor i magnetsko privlaenje, teorija objanjava i svjetlost kao titranje elektromagnetskog vala. Kao to je bio sluaj s Newtonovom teorijom gravitacije, mnogi razliiti i naizgled potpuno nepovezani fenomeni i opaanja nali su zajedniko mjesto pod kapom jedinstvene teorije. Nakon Maxwella, treba spomenuti Einsteina koji uspijeva ujediniti Newtonov zakon gravitacije s relativistikom fizikom. Einsteinova teorija je poznata pod imenom opa teorija relativnosti. Izmeu ostalog, teorija predvia da se svjetlost odmie u gravitacijskom polju, ili, to je potpuno ekvivalentno, da masa deformira prostor-vijeme. Teorija takoer podrava rjeenja za koje se danas smatra da opisuju crne rupe. Jo prije ope teorije relativnosti, Einsteinova specijalna teorija relativnosti ujedinila je klasinu, Galilejevsku mehaniku s Maxwellovim jednadbama koje prije ujedinjenja nisu bile kompatibilne kad su brzine tijela bile usporedive s brzinom svjetlosti. Najnovije uspjeno veliko ujedinjenje opisuje takozvanu elektroslabu silu koja objedinjuje elektromagnetizam i slabu interakciju koja, izmeu ostalog, uzrokuje raspad neutrona na proton, elektron i neutrino. Ovo ujedinjenje temelj je standardnog modela i za njega su Weinberg, Glashow i Salam dobili Nobelovu nagradu za fiziku 1979. godine. Teorija, osim postojanja posebnih estica, W i Z bozona koji su i eksperimentalno opaeni, zahtijeva i postojanje Higgsove estice-bozona koji jo nije otkriven, ali
160
bi u eksperimentima na velikom hadronskom sudarau (LHC) uskoro mogao biti otkriven*. Zasad kontroverzni pokuaji daljnih ujedinjenja najee se odvijaju u okviru vrlo matematiziranih pristupa fizici koji se nazivaju teorijama struna. Ove teorije pokuavaju ujediniti kvantnu fiziku s gravitacijom. Ono to je privlano u ujedinjujuim teorijama je da se poevi od minimalnog broja matematikih pretpostavki moe opisati velika raznolikost prirode. Takve matematike pretpostavke postaju time neka vrsta kamena temeljca svemira. Moglo bih ih se smatrati i konanim deifriranjem. Kakva jednadba stoji na poetku? I zato ba takva? Na drugo pitanje ujedinjujue teorije teko da mogu dati odgovor. Teorija struna Teorija struna je vrlo matematizirani pristup teorijskoj fizici za kojeg mnogi smatraju da bi mogao biti teorija svega (velika ujedinjujua teorija). Donedavno je bilo nekoliko razliitih verzija teorije struna, a za njih pet pokazano je da su ekvivalentne to je za teoretiare struna svakako bilo veliko olakanje. Osnovni elementi teorije struna su, naravno, strune. To su identiteti koji nemaju jasnu realnost ali se smatra da bi njihova razliita pobuenja (vibracije) mogla predstavljati elementarne estice koje se mogu opaziti. Pobuenja tih entiteta donekle slie titrajnim pobuenjima otvorene strune ili strune iji su krajevi spojeni, tj zatvorena je u krivulju slinu krunici otud dolazi ime struna (eng. string). Teorija struna predvia 6 ili 7 dodatnih dimenzija (pored tri prostorne i jedne vremenske). Postoje dva predloena rjeenja problema dodatnih i neopazivih dimenzija. Jedno rjeenje je da su te dimenzije kompaktificirane to znai da su smotane u tako mali prostor da se ne mogu eksperimentalno opaziti, barem ne u normalnom svemiru koji je popunjen esticama dovoljno malih energija. Drugo rjeenje je da je na svemir samo potprostor reducirane dimenzionalnosti s obzirom na dimenzionalnost pravog svemira. Pojedini fiziari smatraju, s obzirom da je teorija struna praktiki
* Higgsov bozon je s velikom sigurnou detektiran u eksperimentima na LHC-u 2013. godine. Time je potvreno predvianje teoretiara Petera Higgsa. 161
162
Problem promatraa
163
Antonio iber
potpuno eksperimentalno neprovjerljiva, da je ne treba tretirati kao dio fizike nego kao matematiku (ili apstraktnu umjetnost s obzirom da je glavni kriterij vrednovanja teorije struna njena unutarnja konzistentnost odn. matematika vrsta estetike). Energije na kojima bi se moda neto od postojanja struna u elementarnim esticama moglo vidjeti su prema nekim procjenama deset milijuna milijardi puta vee od onih koje se mogu dobiti u najmodernijem sudarivau estica. Jedna interpretacija teorije struna takoer predvia i mnotva svemira u kojima vrijede razliite fizike s razliitim temeljnim prirodnim konstantama (naboj elektrona, brzina svjetlosti, Planckova konstanta ...). Pojedini znanstvenici spekuliraju da je veina tih svemira prazna i beivotna, a da je na poseban s obzirom da su u njemu temeljne prirodne konstante upravo takve da omoguavaju nastanak ivota. Veza kemije i molekularne biologije s kvantnom fizikom Kad je tridesetih godina prolog stoljea kvantna mehanika konano postala matematiki tvrdo utemeljena teorija, fiziari su jasno shvaali da e se vei dio kemije njome moi precizno opisati. Naime, kemija se uglavnom bavi vezanjem atoma u molekule i manjih molekula u vee molekule. U ovim su procesima vani elektroni u vanjskim stanjima atoma i molekula (takozvani valentni elektroni koji su odgovorni za reaktivnost atoma i molekule), a kako kvantna mehanika opisuje i stanja elektrona u atomima i molekulama, bilo je jasno da je kemijska veza direktna posljedica kvantnomehanike teorije. Paul Dirac je 1929. godine izjavio da s obzirom da su zakoni koji opisuju ponaanje elektrona poznati, raditi u kemiji znai baviti se jednadbama koje su u principu rjeive (Schrdingerova jednadba), premda se u praksi moda mogu nai samo priblina rjeenja. Ve 1932. godine koncepte kvantne mehanike Linus Pauling uspjeno primjenjuje na kemiju ugljikovog atoma i razjanjava neka openita svojstva kemijske veze. Problem sa Schrdingerovom jednadbom je da je ona izuzetno teko rjeiva kad se opisuju sustavi s vie od dvije kvantne estice. Jedino analitiki egzaktno rjeenje postoji tako za vodikov atom koji ima samo jedan elektron. to atom ima vie elektrona to je objanjenje njegovih kemijskih svojstava tee. Danas se dobar dio teorijske kemije bavi proraunom kemijskih svojstava molekula zapoinjui iz temeljne jednadbe kvantne
162
fizike (tzv. ab initio rauni). Takvi prorauni su numeriki vrlo zahtjevni i ogroman dio raunalnog vremena na dananjim znanstvenim institucijama rezerviran je za njih. Molekularna biologija doivjela je svoj uspon kad se konano pokazalo da je ivot baziran na posebnoj kemiji i molekulama. Moglo bi se rei da proteini, DNA i RNA molekule pripadaju u domenu kemije premda su ove molekule ogromne i bilo kakav proraun iz kvantno-mehanikih principa je nemogu sa dananjim raunalima i metodologijom. Ipak, sasvim je sigurno da se uz pomo kvantne mehanike moe opisati stabilnost i energetika ovih molekula. Problematino je to sve te molekule u svom funkcioniranju bitno ovise o molekulama vode i danas se smatra da izolirani protein ili DNA molekulu nema nikakvog smisla promatrati bez molekula vode kojima su okrueni. Ovo jo dodatno komplicira proraune. Vei dio suvremene molekularne biologije ne bavi se kvantnomehanikim proraunima nego prije svega odreivanjem strukture proteina i njihove uloge u staninim procesima, ukljuujui i one koji bi mogli biti odgovorni za razne bolesti. Fundamentalna i primijenjena znanost Nema se tu mnogo za rei. Primijenjena znanost je ona koja se bavi neim korisnim, na primjer istraivanjem fizikalnih svojstava novih izolacijskih materijala ili potragom za novim materijalima koji bi bili supravodljivi na visokoj temperaturi. U toj djelatnosti primjenjuje se znanstvena metoda pa se zato i zove znanost. Primijenjena znanost nije samo eksperimentalna nego i teorijska. Moemo na primjer zamisliti znanstvenika koji rauna kakav bi oblik i proreze trebala imati violina da zvui bolje od Stradivarijeve, ili kakva mora biti raspodjela magnetskog polja da na okupu dri vruu fuzijsku plazmu. Fundamentalna znanost nije vezana uz nikakvu primjenu. esto je zovu curiosity driven research (istraivanje voeno radoznalou). Nanotehnologija Radi se o zamisli da se svojstvima materijala manipulira na skali ato163
164
Problem promatraa
165
Antonio iber
ma, tj. da se molekularne i atomske interakcije prilagode tako da daju materijale eljenih svojstava. Prethodna reenica bi naravno mogla sasvim dobro opisivati kemiju ili znanost o materijalima. To i jest problem s nanotehnologijom slabo je definirana. Ipak, neki spektakularni proboji u eksperimentalnoj znanosti smatraju se utemeljenjem nanotehnologije. Ovdje mislim na ureaje kojima se moe manipulirati pojedinim atomima (tzv. pretrani tunelirajui mikroskop i mikroskop atomske sile). Mnogima je dobro poznata slika samo 35 atoma ksenona na povrini nikla koji ispisuju logotip IBM-a gdje je istraivanje i nainjeno. To su Donald Eigler i suradnici nainili jo 1989. godine. Drugi znaajan poticaj za nanotehnologiju dolazi iz kemije. Radi se o otkriu fulerenskih molekula C60 koje se sastoje od ezdeset atoma ugljika rasporeenih u loptastu strukturu. Za to otkrie su Kroto, Curl and Smalley dobili Nobelovu nagradu za kemiju 1996. godine. Zanimljivo je da se od istih atoma (ugljika) oigledno mogu dobiti i strukturalno i funkcionalno razliiti materijali i molekule, ukljuujui dijamant i grafit koji su bili otprije poznati, ali i fulereni i ugljikove nanocijevi koje je 1991. godine otkrio Sumio Iijima. Potaknuti ovom raznovrsnou struktura od ugljika, nanotehnolozi zamiljaju da bi se preureivanjem atomskih struktura na nanometarskoj skali mogli dobiti potpuno novi materijali superiornih svojstava (jedan nanometar je milijunti dio milimetra). To nije posve promaena ideja, ali bi njena puna realizacija mogla biti prilino daleko. Jo je Richard Feynman u svom famoznom govoru Mnogo je mjesta na dnu iz 1959. godine govorio o neem slinom. Mnogi nanotehnolozi i nanoznanstvenici ga zato smatraju svecem zatitnikom nenotehnologije. O nanotehnologiji i nanoznanosti pisao sam u svojoj knjizi Svemir kao slagalica, kolska knjiga (2005). Problem promatraa u kvantnoj fizici i teoriji relativnosti U kvantno-mehanikom opisu prirode neki mikroskopski sustav (npr. elektron u atomu) opisuje se valnom funkcijom. Ve sama ta injenica predstavlja probleme jer se postavlja pitanje to ta funkcija zaista predstavlja? Naime, u klasinoj mehanici tijela i estice su opisane svojim koordinatama (tj. sa tri broja koji znae x,y i z koordinate poloaja estice) i
164
brzinama (opet tri broja koji znae komponente brzine usmjerene du x,y i z osi). Klasina mehanika idealizira esticu kao tokasti entitet za koji se moe rei da se u odreenom trenutku sa punom sigurnou nalazi negdje i giba u tono odreenom smjeru. U kvantnoj fizici ne moe se odrediti gdje se tono estica nalazi nego samo koje su vjerojatnosti da se estica u odreenom vremenskom trenutku nae u odreenom dijelu prostora. Time estice postaju bitno drukije i manje odreene nego u klasinoj mehanici. Na primjer, za kvantno-mehanike sustave uglavnom nema smisla govoriti o putanji estice takav koncept samo dovodi do dodatnih konceptualnih problema. Kvantna mehanika ipak predvia da se estice mogu nai u dobro definiranim stanjima ne misli se ovdje na stanje u smislu zauzimanja tono odreenog dijela prostora nego na neto mnogo apstraktnije, tipa stanje odreene energije ili stanje odreene brzine ili stanje spina estice... No, estica se ne nalazi uvijek u tono odreenom stanju. U najopenitijem sluaju estice se nalaze istovremeno u mnogo moguih stanja kae se da one ive u nekoj superpoziciji stanja. Mogli bismo npr. rei da je estica u stanju neke energije s vjerojatnou od 30 % a u stanju neke druge energije s vjerojatnou od 70 % (na alost, ak i ovako mutno odreenje stanja estice nije dovoljno mutno, jer se u kvantnoj mehanici ne govori o vjerojatnostima nego o amplitudama vjerojatnosti to je jo kompleksniji koncept koji dovodi do nezamislivo bizarnijih posljedica nego to to mogu obine vjerojatnosti koje se lako zbrajaju). Ipak, kad se kvantno-mehaniki sustav promatra nekim ureajem koji pripada u domenu klasine mehanike (ureaji su neto to smo nainili mi koji ivimo u carstvu klasine mehanike) za njega se uvijek nalazi da je u tono odreenom stanju (vrsta stanja koji ureaj moe odrediti ovisi o samoj konstrukciji ureaja, npr. umjesto energije ureaj bi mogao mjeriti spin elektrona). to je tu problematino? Problematino je to kad promatramo isti sustav, za njega emo nai da je u 30 % sluajeva u stanju 1, a u 70 % sluajeva u stanju 2. Ne radi se tu o tome da se sustav predomilja dok ga mjerimo. Tu se radi o tome da na in mjerenja projicira sustav koji je u superpoziciji razliitih stanja u jedno od stanja koje forsira eksperimentalna aparatura. Malo labavije
165
166
Problem promatraa
167
Antonio iber
reeno, sam in mjerenja ubacuje sustav u jedno od njegovih moguih stanja, tj. projicira njegovu neodreenu realnost u konkretnu realnost, stanje koje se izmjeri (ovo se u kvantnoj mehanici naziva kolapsom valne funkcije). Jo labavije i filozofskije izreeno, sustav nema jasno stanje (ili realnost) prije nego to ga se izmjeri, tj. tek in promatranja i mjerenja kruto odreuje i ograniava njegovu realnost. Naravno, sustav je bio u nekakvoj udnoj kombinaciji razliitih stanja prije samog mjerenja, ali u trenutku kad ga odluimo izmjeriti nalazimo da ga sam in mjerenja prisiljava da se odlui za jedno od svojih moguih stanja (kojih ak moe biti i beskonano mnogo). Nakon ina mjerenja nepovratno se mijenja i budunost kvantno-mehanikog sustava tako da samim uvidom u prirodu (tj. mjerenjem kojim s prirodom meudjelujemo) mijenjamo njenu budunost (malo pretjerujem s obzirom da se to dogaa neizmjeran broj puta u svakom trenutku, npr. svaki put kad okom detektiramo foton). Promatra je u ortodoksnoj Bohrovoj interpretaciji kvantne mehanike od iznimne vanosti jer svojim promatranjem projicira cijelu stvarnost na samo jedno od njenih moguih stanja (vidi i val-estica dualnost). Ova interpretacija kvantne mehanike je standardna ali nosi nezgodne filozofske probleme koji se pokuavaju razrijeiti u suvremenim pristupima. Dodatni je problem to je cijela kvantna mehanika utemeljena na valnoj funkciji koja nije mjerljivi entitet, tj. uvijek se samo mogu izmjeriti vjerojatnosti da se sustav nae u nekom stanju, ali valna funkcija nosi mnogo vie informacija od tih mjerenja. Stoga se postavlja pitanje da li je valna funkcija prava realnost ili samo ono to se izmjeri. Neki fiziari na to pitanje odgovaraju sa to se ne moe opaziti to ni ne postoji. Premda postoje alternativne interpretacije, nastale uglavnom iz namjere da se razrijee problemi standardne interpretacije kvantne mehanike, najkvalitetnije od njih su po mom miljenju jo paradoksalnije. Mistino proirena interpretacija kvantne mehanike naziva se i kvantnim misticizmom. Tamo se smatra da svijest uzrokuje kolaps valne funkcije tj. projekciju stvarnosti. Bez obzira na New Age elemente i neizbjenu ignoranciju koja se u zadnje vrijeme esto vee uz kvantni misticizam (puno takvih knjiga prevedeno je i na hrvatski i moe se lako nai i u naim knjiarama), zanimljivo je spomenuti ovu interpretaciju u kon166
tekstu romana. Ne smije se u svemu ovome zaboraviti da je kvantna mehanika tvrdo utemeljena matematika teorija uz pomo koje se moe vrlo precizno raunati. Problem promatraa javlja se na bitno drugaiji nain i u teoriji relativnosti (tamo se on obino ne naziva problemom). Naime, jednadbe predviaju da doivljaj (ili mjerenje) prostora i vremena ovisi o stanju promatraa, tj. o brzini kojom se giba. Evo zgodnog primjera. Jedan vlak stoji na stanici dok drugi vlak prohuji pored njega brzinom usporedivom s brzinom svjetlosti (ali manjom, naravno). U svakom od vlakova nalaze se poslovni ljudi sa satovima. Pretpostavimo (premda je ovo stvarno udna pretpostavka) da svaki od dvojice mukaraca moe opaziti sat na ruci onog drugog i kojom brzinom se pomjeraju kazaljke (hoe li biti satova s kazaljkama kad nainimo vlakove koji se gibaju brzinama usporedivim s brzinom svjetlosti?). Kad bi takav eksperiment bio mogu, onda bi onaj iz vlaka koji se giba zakljuio da sat onoga u vlaku koji stoji kasni tj. kazaljke se gibaju sporije nego one na njegovom satu (pretpostavljamo naravno da su oba sata savreno ispravna). Zdravi razum i potreba za simetrijom bi nalagli da onaj u vlaku koji stoji opaa da sat u vlaku koji se giba brza. No, specijalna teorija relativnosti kae da on opaa da sat u gibajuem vlaku takoer kasni! Odnosno, oba promatraa opaaju da sat onog drugog kasni. Naravno i jedan i drugi su u pravu, barem to se tie njihovih opaanja koja moraju biti takva prema specijalnoj teoriji relativnosti. Prema toj teoriji nema nikakve razlike izmeu vlaka koji stoji i onoga koji se giba jednolikom brzinom. Naime, promatra iz onog vlaka koji se giba bi mogao sasvim mirne due zakljuiti da se giba onaj koji stoji ali u suprotnom smjeru (pretpostavimo da ne vidi okolinu, stanicu, telefonske stupove ako ih ima i slino). Budui da se za svakog od promatraa giba onaj drugi, za svakog od njih vrijeme u onom drugom sustavu ide sporije nego to bi trebalo (ovo se naziva i dilatacija vremena). Problem promatraa u svojoj punini pojavljuje se u takozvanom paradoksu blizanaca gdje jedan od blizanaca ode na put letjelicom koja postie brzine usporedive s brzinom svjetlosti a onda se nakon dvije-tri godine svog vremena vrati nazad. Za to je vrijeme onome blizancu koji je ostao na Zemlji prolo recimo etrdesetak godina (toan broj ovisi o br167
168
Problem promatraa
169
Antonio iber
zini letjelice) i on je u trenutku povratka svog brata ve pradjed. Problem s tim paradoksom je to bi zbog relativnosti gibanja, blizanac u letjelici mogao rei da vrijeme sporije promie njegovom bratu, jer se njemu ini da se njegov brat giba a ne on. Stoga bi iz njegove toke gledita njegov brat trebao stariti sporije. Paradoks se razrjeava tek u opoj teoriji relativnosti koja kae da braa na Zemlji i u letjelici ne ive u ekvivalentnim (inercijalnim) sustavima jer je onaj koji leti morao proi kroz periode ubrzavanja (kad je odlazio sa Zemlje) i usporavanja (kad se vraao na Zemlju) to njegov sustav ini bitno drukijim od onoga u kojem ivi njegov brat, tj. to naruava relativnu ravnopravnost sustava letjelice i Zemlje. Relativistike jednadbe izbjegavaju koncept apsolutnog prostora i apsolutnog vremena. Prostor i vrijeme su spetljani u prostor-vrijeme ija svojstva (i ono to se u njemu dogaa u konkretnom trenutku promatraa) ovise o stanju promatraa tj. kojom brzinom se on giba s obzirom na neki drugi sustav (a ne s obzirom na apsolutni pozadinski prostor to je koncept koji se izbjegava). Ova injenica, izmeu ostalog, ponitava koncept apsolutnosti istovremenosti dogaaja koji se odvijaju u razliitim tokama prostora. Dva dogaaja koji se za jednog promatraa dogaaju istovremeno (npr. dvije munje na nebu koje udaraju u razliite toke na tlu) za promatraa koji se s obzirom na prvog promatraa giba dogodit e se u razliitim vremenskim trenucima. Val-estica dualnost i problem koncepta i jezika u kvantnoj fizici O problemu val-estica dualnosti snimljeni su filmovi i napisane bezbrojne stranice zato jer moda najbolje ilustrira paradoksalnost kvantne mehanike. Problem se najee ilustrira na eksperimentu s dvije pukotine. Elektronski izvor alje elektrone kroz prepreku s dvije male pukotine do zaslona na kojem se detektiraju elektroni koji uspiju proi kroz prepreku. Detektori na zaslonu rasporeeni su u formu nekakve matrice tako da kad se pojedini detektor upali to znai da je detektirao elektron na tono odreenom mjestu u prostoru. Kad bi elektroni bili estine naravi, recimo poput zrnca pijeska, onda bi se na zaslonu nakupljali neposredno nasuprot pukotina kroz koje moraju na svom putu proi. Stoga bi samo detektori neposredno nasuprot pukotina detektirali elektron. S druge strane, kad bi elektroni bili poput valova vode, uzorak detektiranih elektrona na zaslonu
168
pokazivao bi kompleksniju raspodjelu i elektroni se ne bi nakupljali samo nasuprot pukotina. Valovi kroz pukotine prolaze tako da svaku od pukotina moemo zamisliti kao izvor novog vala. Dva vala iz dvije pukotine meudjeluju i u prostoru do zaslona se mogu ili pojaavati ili ponitavati, stoga je uzorak koji bi se u tom sluaju trebao detektirati znaajno drukiji od onoga kad bi elektroni bili zrnca pijeska (vidi sliku).
169
170
Problem promatraa
171
Antonio iber
Eksperiment pokazuje da je uzorak detekcije elektrona karakteristian za valove, tj. da se elektroni detektiraju na veem dijelu zaslona a ne samo nasuprot pukotina. Ovo samo po sebi nije toliko paradoksalno. Ono to jest paradoksalno je da detektori elektrona na zaslonu uvijek detektiraju jedan cijeli elektron. To znai da premda elektron prolazi poput vala na putu kroz prepreku do detektora, u samom detektoru on magino kolapsira u svoju cijelost, tj. kad ga se detektira detektira se neto cijelo, kao cijelo zrnce pijeska a ne jedna desetina zrnca pijeska. Kad bi elektron zbilja bio val, onda bi se on na putu do detektora razletio u mnogo siunih dijelova (kao to se val iz svog izvora razleti po prostoru) i njegov dolazak bi detektiralo mnogo detektora i to svaki od njih po mali komadi elektrona. Ovo se ne dogaa. Zakljuujemo da elektron nije ni val ni estica nego neto izmeu ta dva klasina koncepta. On se prostire kao val do detektora ali se tamo detektira uvijek u cijelosti (zato mu je ime elementarna estica vrlo prikladno). Za opis takvog neega u jeziku ne postoje rijei jer takvo ponaanje ne postoji u opaljivoj okolini pa niti u direktnom ljudskom iskustvu na osnovu kojeg jezik nastaje. Uobiajeni jezik je redovito neadekvatan za opisivanje kvantnih fenomena. Pojmovi estica i val ne odgovaraju kvantnomehanikoj naravi elementarnih estica koja je dualna (i jedno i drugo, ma koliko to dvoje bilo teko pomiriti). Potpuno bi pogreno bilo postaviti pitanje Kroz koju je rupu elektron proao na svom putu do detektora? jer premda je elektron detektiran kao jedan i cijeli, na svom putu do detektora je proao kroz obje rupe, tj. nekako se razdvojio (ovo nipoto ne treba shvatiti doslovno). Moglo bi se rei da elektron prije same detekcije ne postoji kao elektron koji prolazi kroz jednu ili kroz drugu rupu nego kao objekt koji istrauje obje mogunosti to je tipino za kvantne objekte prije nego to ih izmjerimo (pogledamo). Stoga elektron simultano ivi u dvije stvarnosti. U jednoj prolazi kroz jednu rupu a u drugoj, paralelnoj i jednako vanoj za kvantno-mehaniki opis, prolazi kroz drugu rupu. Tek kad ga detektiramo mi njegovu spetljanu i neodreenu stvarnost projiciramo na kruto definirano stanje, tj. opaamo ga u jednom konkretnom detektoru (naravno, mi koji opaamo smo ovdje posve nepotrebni sva ova magija se dogaa i bez nas i posljedica je injenice da je eksperimentalni ureaj nainjen tako da moe ustanoviti stanje elektrona vidi ipak
170
objanjenje uz George Berkeley). Elektron tad kolapsira tj. realizira se kao estica. Eksperiment se moe odvesti do jo paradoksalnijeg ishoda, vezano uz fundamentalnu zabranu u uvid u klasino-mehaniko stanje objekta tj. simultano odreenje njegovog poloaja i brzine (Heisenbergov princip neodreenosti). Svim zainteresiranim predlaem Feynmanove Lectures on physics gdje je problem jako lijepo opisan. I ja sam se njime bavio u knjizi Svemir kao slagalica. Bioloke molekule Za sustave koje smatramo ivima (a zanimljivo je da je prilino teko definirati to je ivo) karakteristina je posebna kemija, tj. posebne molekule koje u njima redovito nalazimo. Najvanije su molekule DNA, RNA i proteini. DNA i RNA molekule su vrsta molekularne memorije to su molekule sainjene od ogromnog broja sitnijih molekula (baza) koje se meusobno kemijski veu. Postoje etiri vrste baza. U poretku vezanja baza u DNA i RNA molekulu sadrana je informacija. Ta informacija se u stanici materijalizira u proteine, tj. iz zapisa u DNA i RNA molekulama stanina mainerija (koja je opet sainjena od proteina i RNA) moe stvoriti nove molekule proteina. Proteini su takoer udruevine sitnijih molekula aminokiselina. Slaganjem dvadeset razliitih aminokiselina u razliite poretke dobivaju se razliiti proteini. Proteini su funkcionalne molekule. Dio njih izgrauje strukturu stanice, a dio njih, koje zovemo enzimima, pomae da se odreene kemijske reakcije specifine za ivot mogu odvijati. Virus Virus je nakupina proteina i RNA ili DNA molekule (ovisno o tipu virusa). Proteini sainjavaju u uplju ljusku unutar koje se nalazi RNA ili DNA molekula. Na taj nain se informacijski zapis virusa uva od mogue nepovoljnih uvjeta iz okoline. Kad virus ue u stanicu, njegov proteinski zatitni omota se raspada i oslobaa se DNA/RNA molekula. Razliiti virusi dalje koriste razliite taktike, ali svima je zajedniko da zaraenu
171
172
Problem promatraa
173
Antonio iber
stanicu uspijevaju prevariti tako da iz njihove DNA/RNA informacije pone proizvoditi proteine. Dio tih proteina koristi se za sastavljanje nove virusne ljuske, a dio tipino umnaa (replicira) virusnu DNA/RNA molekulu. Na taj nain stvaraju se sastojci za nove viruse koji se u stanici spontano sastavljaju, probijaju staninu stijenku i napadaju novu stanicu. Premda se sastoje od DNA/RNA molekula i proteina, virusi se obino ne smatraju ivim sustavima. Za mnoge od njih karakteristino je posebno simetrino ikozaedarsko ureenje proteina. Ikozaedar je geometrijsko tijelo s 20 stranica koje su jednakostranini trokuti. Nukleosinteza Nukleosinteza je nastanak atomskih jezgara. Nekoliko sekundi nakon Velikog praska nastaje proton, tj. jezgra atoma vodika. Otprilike jednu minutu nakon Velikog praska, rani svemir se dovoljno ohladio da postaje mogue udruivanje protona i neutrona u vee jezgre. Tako nastaju jezgre deuterija (proton i neutron), helija (dva protona i dva neutrona ili dva protona i jedan neutron) i vrlo malo jezgara litija. Nastanak daljnjih jezgara tu prestaje. Tek nakon nekoliko stotina milijuna godina, prvobitna tvar od vodika, helija i litija se gravitacijski privlai i okuplja u zvijezde. U zvijezdama se razvijaju velike temperature i poinju procesi nuklearne fuzije u kojima se spajanjem lakih jezgara stvaraju tee jezgre (koje imaju vei broj protona i neutrona) sve do jezgre atoma eljeza. Jezgre tee od eljeza nastaju u eksplozijama dovoljno masivnih zvijezda u supernovama. Tako se zvjezdanom alkemijom poevi od jezgara atoma vodika (tj. protona) dobiva cijeli periodni sustav elemenata. Za nastanak atoma nuno je da jezgra uhvati tono onoliko elektrona koliko ima protona. Kad se atomi stvore i kad je svemir dovoljno hladan da oni ostanu stabilni (kao npr. na Zemlji) zapoinje doba kemije i udruivanje razliitih atoma u molekule. Za svu kemijsku raznolikost koju opaamo na Zemlji zasluni su dakle procesi u ranom svemiru koji su stvorili razliite jezgre, a onda i razliite elemente periodnog sustava - atome. ivot, koji je baziran na specifinoj kemiji proteina i DNA i RNA molekula, je tako direktni nastavak nuklearnih procesa iz samih poetaka svemira. O nukleosintezi kao preduvjetu za kemiju govorio sam u svom filmu Sfere unutar sfera (Drvo znanja 98 (2006)).
172
George Berkeley Filozof, teolog, sveenik i misionar. Djelovao na poetku 18. stoljea. Poznat i kao najekstremniji empirist. Prema Berkeleyu, stvari su samo kompleksi osjeta pa postoje samo ako su opaene (prema B. Kalin, Povijest filozofije). Drugim rijeima, stvari ne postoje po sebi nego se realiziraju tek u interakciji s onim koji ih opaa. Ovakav ekstremni empirizam naziva se subjektivni idealizam koji direktno vodi prema solipsizmu prema kojemu postoji samo Ja koji opaa i doivljava. Berkeley bi na pitanje Ako je u umi palo drvo, a u okolini nema nikoga tko slua, da li je nastao zvuk? odgovorio negativno jer zvuk je zvuk samo ako je doivljen tj. ako ga je netko uo (u krajnjoj instanci, ako sam ga JA, tj. Berkeley, uo). Interesantno je da se neto od Berkeleyeve filozofije srameljivo pojavljuje i u standardnoj kopenhagenskoj (bolje reeno Bohrovoj) interpretaciji kvantne mehanike. Tamo se kvantno-mehaniki sustav realizira u nekom konkretnom stanju tek u interakciji s promatraem odnosno s eksperimentalnim ureajem koji je konstruiran tako do odredi njegovo stanje. Moglo bi se rei da sustav nema jasnu realnost prije nego to je izmjeren (opaen).
173
174
Problem promatraa
175
Antonio iber
Zen i kvantna mehanika
174
175
176

Problem promatraa
177
Antonio iber
Zen odustaje od rijei, savreno dobro shvaajui da su rijei samo reprezentacija istine, a ne istina sama. U krajnjoj instanci, najdublja spoznaja nepomirljiva je s rjeju i elaboracijom. Na kraju spoznaje nalazi se vrsta zen-paradoksa, koane, neto okruglo to se kotrlja, sklisko i glatko, rijeima neuhvatljivo [1]. Zato zen redovnici uglavnom ute i zato je zen nemogue definirati (to bi, naravno, zahtijevalo rijei). Isti je sluaj i s kvantnom mehanikom. Na najdubljem nivou fizikalne spoznaje, fiziari odustaju od rijei, shvaajui da kvantno-mehanika sutina nije opisiva. Zato e dobar fiziar redovito s nelagodom govoriti o tome to kvantna mehanika jest i zato e zainteresirane redovito upuivati na jednadbe i matematiku, kao to zen mudrac prstom pokazuje na Mjesec. No, prst koji pokazuje na Mjesec ne smije se zamijeniti s Mjesecom samim. Na najdubljem nivou fizikalne teorije ostajemo bez rijei, suoeni, kao i uenici zena, s neopisivou i usamljenou spoznaje. Pretpostavimo li da konana spoznaja postoji, postavlja se pitanje njene naravi. Ovdje posebno mislim na njenu adekvatnost u znanstvenom smislu, tj. d li se ta spoznaja racionalizirati i matematizirati na nain da je jednoznano priopiva. Znanstveno su adekvatne one spoznaje koje nadilaze subjektivno i pojedinano; prostor znanosti je ono univerzalno ljudsko, a ono je dobrim dijelom odreeno matematikom. Zanimljiva su pitanja (i) da li tisuljetna prirodno-znanstvena aktivnost konvergira ka konanoj spoznaji te (ii) da li je taj limes unutar skupa znanstvenih spoznaja tj. da li je i sam priopiv kao i sve njegove spoznajne prethodnice (u povijesnom, ali i openitijim smislovima). Problem promatraa iznosi zamisao da konana spoznaja ne pripada skupu znanstvenih spoznaja te da je stoga paradoksalna kad se sagleda iz znanstvene perspektive.
176
Ta se zamisao u romanu gradi na temelju poznate udnovatosti kvantne mehanike i njenog odustajanja od potpuno objektivne stvarnosti. Premda se ovi koncepti u standardnim kursevima kvantne mehanike ne naglaavaju i premda je ta teorija i dalje u potpunosti matematiki priopiva, kvantna se mehanika ne moe konzistentno formulirati bez uvoenja koncepata (paradoksa) potput paralelnih stvarnosti, interferencije mnotva izbora/svjetova, promatraa i kolapsa valne funkcije/ svijeta i slino. Moemo zamisliti da e ovi elementi u naprednijoj teoriji biti jo naglaeniji te da e konana spoznaja biti znanstveno paradoksalna premda e joj se moi do odreene razine priblienja prii znanstvenim putem. Stoga bi konana spoznaja mogla izgledati kao prevara iz (nedovoljno fleksibilne) znanstvene perspektive. Jedna od, navodno [1], najteih istina zena kae: Iluzija je prosvjetljenje; prosvjetljenje je iluzija. Moda je tako i sa znanou. Konana spoznaja je iluzija. Moda bi moglo biti jo i gore: konana spoznaja bi mogla biti potpuna besmislica*, iju bi punu besmislenost mogli pojmiti samo prosvijetljeni. [1] Vladimir Devide, Zen: ideje, umjetnost, tekstovi, Znanje, Zagreb (1993).
* Ovdje ne mislim nuno da bi konana spoznaja morala biti u potpunosti liena smisla. Moglo bi samo biti da bi taj smisao projiciran na prostor znanstvene spoznaje bio besmislica. 177
178
Problem promatraa
179
Antonio iber
Nietzsche i znanost
178
179
180
Problem promatraa
181
Antonio iber
Kad se osvrnem i pokuam se objasniti; tko sam i zato sam takav postao, sjetim se nekoliko dogaaja, tekih i veselih kontakata s ljudima, tate i mame, profesora i profesorica iz osnovne i srednje kole, rata, ... No, pored tog stvarnog svijeta iji sam dio bio, mene je stvorio i jedan manje stvaran, ali ne i manje vaan svijet: svijet knjiga koje sam itao, filmova koje sam gledao i glazbe koju sam sluao. Nije da sam ja proitao neto previe knjiga, ali sam neke od njih ozbiljno shvaao i stalno im se vraao: kad mi je trebala pomo i kad mi je trebalo rei tko sam. Zadnjih mjesec dana ponovo sam itao jednu takvu knjigu koja me je nakon etiri ili pet itanja opet uspjela iznenaditi. A iznenadila me jer mi se uinila tako poznatom, tako mojom, gotovo kao da sam je ja napisao. A nisam. Knjiga se zove Volja za mo, a napisao ju je Friedrich Nietzsche. Zato sam itao Nietzschea?
S obveznim obrazovanjem, akademijama, institutima, fakultetima, znanost je postala privlano i dobro plaeno zanimanje pa se iz nje, sasvim prirodno, javlja i snana apologetska struja koja pokuava javnosti objasniti emu svi mi sluimo i da nas i dalje trebaju plaati, jer je slika svijeta koju smo mi naslikali ipak puno bolja od one koju naokolo propagiraju razne laovine. No, ne dozvolimo da nas to uini totalitarnim sveenicima razuma. Na kraju, mnogo je toga u znanosti posljedica procesa miljenja koji se teko moe sistematizirati, uklopiti u neku znanstvenu metodu na koju se nai sveenici razuma zaklinju. Nietzsche o tom lanom poliranju i naknadnom pametovanju, racionaliziranju u znanosti kae: [Tartuferija znanstvenosti] Ne mora se afektirati znanstvenost gdje jo nije vrijeme da se bude znanstven; ali i pravi istraiva mora sa sebe svui tatinu da afektira neku vrst metode kojoj zapravo jo nije vrijeme. Isto tako stvari i misli do kojih je doao drukije ne krivotvoriti lanim aranmanom dedukcije i dijalektike. ... Branim se od svake tartuferije znanstvenosti: 1. s obzirom na razlaganje, ne odgovara li genezi misli, 2. u zahtjevima na metode koje moda u odreenom razdoblju znanosti jo uope nisu mogue, 3. u zahtjevima na objektivnost, na hladnu neosobnost, gdje mi kao i u svim vrednovanjima u dvije rijei priamo o nama i naim unutranjim doivljajima. ... Smijena je i ta pretenzija znanosti na istinu, gdje se pod tim pojmom esto smatra neto izvan-ljudsko, temeljno, univerzalno, gotovo boansko. Naravno, znanost ne postoji bez nas kao promatraa, i samo s nama kao promatraima ima smisao i kontekst - o tome je i cijeli moj roman Problem promatraa. Nietzsche je mogao o tome govoriti i otrovnije i pametnije od mene: Kategorije su istine samo u tom smislu da nam uvjetuju ivot: kao to je i euklidski prostor takva jedna uvjetujua istina. (Reeno po sebi:
181
Zato jer sam se sjetio kako je opako govorio o onome to ja volim i ime se ja bavim, o znanosti. Nietzsche o znanosti nije govorio samo opako, nego i pametno i inspirativno, a u mnogoemu i tono. Nietzschea i Volje za mo sjetio sam se sluajui neke svoje kolege koji misle da su sa svojim doktoratom dobili i neku vrstu sveenike licencije da gradu i svijetu propovijedaju istinu i objavu. A religije su upravo i propale zbog takvih sveenika koji su jedini znali i bili pozvani da objave pravu istinu (koji je od njih Floyd, by the way?). Zato mi smeta kad osjetim jednake totalitarne porive kod svojih kolega. Znanost je dosad sretno rasla, a nadam se da e doivjeti i duboku starost upravo zato to nije bila totalitarna, to je doputala da postoji i drukija istina i to je doputala totalnim outsiderima da kau svoje. Malo idealiziram, dogaalo se to jer je u mom biznisu na svu sreu uvijek bilo dovoljno odvaljenih ljudi koji su voljeli uzbuenje, konflikt, predstavu i intelektualne izazove - ja sam ponosan na takve tipove i sigurno u o njima napisati poneku u budunosti.
180
182
Problem promatraa
183
Antonio iber
budui da nitko ne moe podravati nunost da ba postoje ljudi, um je, kao i euklidski prostor, puka idiosinkrazija odreenih ivotinjskih vrsta, i jedna pored mnogih drugih...) Subjektivna prisila da se tu ne moe protusloviti bioloka je prisila: instinkt korisnosti, da zakljuimo tako kako zakljuujemo, krije nam se u tijelu, mi skoro jesmo taj instinkt ... Koje li meutim naivnosti iz toga izvlaiti zakljuak da time posjedujemo neku istinu po sebi... Ne-moi-protusloviti, to dokazuje neku nemo, nipoto neku istinu.
upuena na prividni svijet: neki istiniti svijet - kakav god da bio -, za nj doista nemamo organa spoznaje. ... Ono [p]o sebi ak je budalasta koncepcija: ustroj [p]o sebi besmislica je: pojam bitak, stvar, vazda posjedujemo samo kao relacijski pojam... ... Od kardinalne je vanosti da se dokine istiniti svijet. Veliki je on dvojitelj i onevreditelj svijeta koji smo mi: bio je dosad najopasniji atentat na ivot. A evo to Nietzsche kae o ulozi matematike u (prirodnoj) znanosti (ispod). Vidi se da ba i nije impresioniran formulama - premda im ne nijee korisnost za predvianje i komprimiranje, nijee im vrijednost u smislu otkrivanja prirodnog zakona: Iluzija je da je neto spoznato, gdje posjedujemo matematiku formulu za ono to se zbilo: samo je oznaeno, opisano: nita vie! Svedem li kakvo pravilno zbivanje na neku formulu, sebi sam olakao, pokratio itd. oznaku za itav fenomen. Ali nisam konstatirao nikakva zakona, nego sam postavio pitanje odakle to da se tu neto ponavlja: slutnja je to da formuli odgovara kompleks isprva nepoznatih sila i njihovih pobuda: mitologija je misliti da tu sile sluaju kakav zakon, pa da s njihove poslunosti svakiput imamo isti fenomen. Govori Nietzsche i o fiziarima i njihovoj objektivnosti:
Pazi ovo: Ne-moi-protusloviti, to dokazuje neku nemo, nipoto neku istinu. Koliko je to otrovno, koliko je to ludo, koliko je to nematematiko, koliko je to neposluno i koliko je to istinito! Nije ni udo to sam se Volji za mo stalno vraao. Neka stvar po sebi jednako [je] naopaka kao smisao po sebi, znaenje po sebi. Nema injeninog stanja po sebi, nego da bi postojalo kakvo injenino stanje smisao se uvijek tek mora unijeti. Ono to je to? uspostavljanje je smisla vieno iz neega drugog.
Tono tako. Dodao bih da je znanstveni proces u stvari proces sreivanja misli, nain komprimiranja informacija tako da mu se moe efikasno pristupiti i dobro ga povezati s preostatkom, s onim neznanstvenim to nas kao ljude takoer odreuje. Stoga je sva naa znanost, ukljuujui i matematiku, bitno ljudska. To ne znai da znanost i matematika nisu najbolji naini da se predstavimo svemircima, ali su i dalje bitno nai, ljudski naini. Pitam se bi li bilo bolje da im pustimo Vivaldija? Ples estoprstih i etveronogih svemiraca na etiri godinja doba. I zato bismo uope bjeali od toga, zato bi smo se sramili uloge promatraa i injenice da objanjavamo samo prividni svijet? Nietzsche o tome kae: Zapanjen vidim kako znanost danas rezignira pred tim da bude
182
Ta slika svijeta to je oni [fiziari] zacrtavaju u biti nije nimalo razliita od subjektivne slike svijeta: samo je konstruirana domiljenim osjetilima, ali dokraja naim osjetilima ... A konano u konstelaciji su neto ispustili a da to i ne znaju: upravo nudan perspektivizam s pomou kojega svaki centar snage - a ne samo ovjek - iz sebe konstruira sav ostali svijet, tj. mjeri ga, kua, oblikuje po svojoj snazi ... Zaboravili su tu snagu to uspostavlja perspektive uraunati u istiniti bitak.
183
184
Problem promatraa
185
Antonio iber
Nietzsche bi volio kvantnu mehaniku. teta to je nije doivio, moda bi napisao i koju hvalospjevnu o fiziarima.
184
185

Antonio Šiber - Problem Promatrača

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Antonio Šiber - Problem Promatrača

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Radi se o popularno-znanstvenom tekstu, dijelom napisanom u maniri najboljih klasika znanstveno-fantastinog anra, a dijelom kao esej o modernoj fizici

II. Duhan u teglama na balkonu trebalo je zaliti

III. Lebdea objava

IV. O rastu, obliku i DArcy Wentworth Thompsonu

tovom rjeju. - Drago mi je to ste Vi ovdje profesore!

VII. U posjeti Jajetu

VIII. Ehrenfestov dnevnik I.

biti vrlo dugotrajno. Kraj oznake.

IX. Oluja na komadu papira

- Da. Mada ga ne volim ba previe. Ali to je to...

u ivot. - Ne optereujte sebe time. Razumijem o emu govorite.

X. Konferencija na otoku Shelter i David Bohm

XI. Ehrenfestov dnevnik II

XII. Oprotajna pijanka

- Pokuat u. Vidimo se za ... recimo ... osam sati? - Vidimo se tad.

XIV. Analiza osjeta i Ernst Mach

oduprijeti ovom iskuenju. Mladac nije tako lako odustajao.

XV. Ehrenfestov dnevnik III

Postavi oznaku poetka datoteke:

Postavi oznaku poetka datoteke: Prikljuili smo baze znanstvenih ra96 97

XVI. Sanjao sam boje

- Erneste? Otkud je doao taj glas? - Da?

XVII. Amor fati

Postao je poludjeli Dioniz.

XVIII. Oktaedarska tempirana bomba

XIX. Krpelji i bubamare

A onda je profesor prekinuo utnju. - Moramo neto uiniti. Pokuati ponovo.

- Moe li to malo pojasniti?

XX. Carev fotograf

- Naravno Lave Nikolajeviu.

XXI. Ehrenfestov dnevnik IV

XXII. Odlazak pomorca

XXIII. Smrt Petra Pana

Pouzdano istiniti dio romana

Zen i kvantna mehanika

You might also like