LINGUA MONTENEGRINA, god. IV/2, br. 8, Podgorica, 2011.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

UDK 811.163.436 Izvorni nauni rad

Jasmin HODI (Mostar) Fakultet humanistikih nauka u Mostaru lingvostop@yahoo.com GLAGOLSKE DOPUNE GLAGOLSKOM PREDIKATU
U razradi ove teme uzimaju se u obzir odreenii sintaksiki kriteriji pomou kojih se moe ustanoviti ta sve ulazi u sastav glagolskog predikata kao samostalnog reeninog konstituenta. U razmatranju toga pitanja javljaju se odreene dileme oko meusobnog odnosa glagolskih (verbativnih) reeninih konstituenata u sloenim sintaksikim strukturama. Do dileme dolazi zbog nesrazmjera izmeu gramatikih kao formalnih i figurativnih kao semantikih kriterija. Tako se ovom prilikom daje pregled nekih teorijskih postavki o glagolskom predikatu i njegovim verbativnim dopunama te shodno tome izvodi klasifikacija glagolskih sloenih sintaksikih struktura. Kljune rijei: glagolski predikat, komplementacija, nominalizacija, sloena reenica, gramatika, semantika

Uvod Kada govorimo o odreenoj sintaksikoj funkciji reeninih lanova (konstituenata), potrebno je imati u vidu njihov sastav (vrstu) i njihovo znaenje, srazmjerno emu se u odnosu prema drugim rijeima (konstituentima) odreuje i njihova uloga u reenici. Tako, ve tradicionalno, s predikatom i subjektom kao osnovnim dijelovima reenice, uzimajui u obzir i njihove dopune odnosno dodatke, odreene vrste rijei su predodreene za pojedine funkcije u reenici; glagoli stoje u slubi predikata, imenice u slubi objekta ili subjekta, pridjevi u slubi atributa, te prilozi u slubi adverbijalnih odredbi. Meutim, iako je morfologija vaan faktor u sintaksi, ovdje morfoloki kriterij dakako da nee biti dovoljan, jer svakako da imamo sluajeva gdje (ne) oekivano funkcije reeninih konstituenata bivaju i drukije rasporeene. Pitanje strukture predikata kao pitanje njegove tipologije u domaoj literaturi uglavnom je rijeeno na nain da su svi predikati prvo podijeljeni na glagolske i imenske (neglagolske), a zatim i na proste i sloene. Tzv. sloeni
51

Jasmin HODI

predikat dalje je podijeljen na sloeni glagolski predikat, te sloeni neglagolski, u ta spadaju kopulativni, semikopulativni, dekompoirani, frazeoloki, itd. ( v. Hadi: 2011 i Brki: 20111). Ovaj rad bavi se sintaksom sloenih reeninih struktura u kojima je i glagolski predikat, pa e za ispitivanje u obzir doi spojevi dva ili vie glagola, odnosno, strukture sa predikatom u ijem je sastavu samo glagol, i dopunom predikatu koja je takoer glagol. O slinim problemima u radovima neto novijeg datuma posebno izdvajam teme koje je obraivala V. Rui (2006), a zatim i sljedei autori: J. Moskovljevi (2004), S. Kordi (1995 i 2002), M. Rianovi (2003), B. Beli (2005), M. Ivi (2008), P. Piper (1999) te M. Radovanovi( 2004) i dr. O tome kako je kod nas shvaen termin dopuna dosta je pisao H. Buli (2011), gdje se slino kao to su to uradili E. Hadi (2011), te E. Brki (2011), opirno i dobro pokazuje pregled stajalita naih sintaksiara o datom problemu, a zatim daje i neko zakljuno vienje o tome. Pod terminom glagolski predikat podrazumijevam onaj predikat koji je sastavljen samo od glagola. Pod verbativnom ili glagolskom dopunom2 podrazumijevam samostalan glagol u linom glagolskom obliku ili u infinitivu, a koji se vee za odgovarajui upravni glagol. Od postojeih nekoliko sintaksikih procesa (struktura) koji su relevantni za obradu ove teme i koji su usko povezani s njom, ukazaemo na sljedee dvije pojave, a to su: komplementacija i nominalizacija. 1.0. Komplementacija i nominalizacija vs. predikat Shodno razliitom odreenju termina dopuna razliito se u naoj literaturi shvata i proces komplementacije. (v. Buli: 2011). S obzirom na to da pojava komplementiranja po svojoj prirodi oznaava proces upotpunjavanja do cjeline, odnosno, do punine (dopuna, lat. complementum complere: ispuniti), u sintaksi emo taj pojam uzeti kao oznaku procesa kojim se upotpunjuje smisao predikata koji svojim znaenjem skoro uvijek obavezno zahtijeva takvu dopunu. Znai li to da je predikat (glagol) kojem treba komplement po svome smislu nepotpun, i ta znai ako je nepotpun? Je li time nema svoje znaenje?
1

Ova godina je po pitanju obraenih tema iz sintakse naeg jezika ini se dosta bila naklonjena obradi tematike iz tipologije predikata, zbog ega donosim pregledno jedan diplomski i jedan magistarski rad na ovu temu , u kojima se za veliku pohvalu moe ista injenica da donose dobro obraen pregled svih stajalita domaih gramatiara kada je u pitanju tipologija predikata. (v. Hadi:2011, Brki: 2011) 2 Iako se ovdje radi o komplementu koji se vee uz glagol, ne treba mijeati termine (verbativna) glagolska dopuna i dopuna glagolu. Verbativna dopuna glagolu odnosi se na komplement u glagolskoj formi, na glagol kao komplement upravnom glagolu. Dakle, radi se o spoju dva glagola. A dopuna glagolu moe da bude i neverbativna.

52

Glagolske dopune glagolskom predikatu

Jo davnih 50-ih godina prolog vijeka, jedan na lingvista dao je najznajnije detaljne upute o sintaksikim pitanjima u naem jeziku; Miodrag S. Lalevi (1957) u Priruniku za nastavu sintakse srpskohrvatskog jezika. Najnovije postavke u naim prirunicima i gramatikama, bar kada je u pitanju tema o kojoj govorimo, skoro da se od svega toga ni po emu ne razlikuju. Meutim, odmah treba naglasiti da u pomenutom priruniku, kao jednom od najopirnijih i najstarijih prirunika iz sintakse naeg jezika, naime itekako da ima velikih propusta, a koji se ipak nekako uspijevaju odrati ak i u modernim tumaenjima sintaksikih pitanja u nas. Takoer, priroda svih propusta moe da se svede na jedan jedini problem: odabir gramatikog i/ili semantikog kriterija? Naime, esto se, ne vodei rauna o formalnom gramatikom ve o grubo postavljenom semantikom kriteriju u analizi, dogodi da nas semantika prevari pa u strukturu jednog reeninog konstituenta uvedemo i vie drugih, funkcionalno i znaenjski sasvim cjelovitih i kompletnih jedinica, ne pitajui se kakav je odnos meu rijeima unutar date strukture? A, sintaksu upravo to najvie treba da zanima! Odnos meu svim rijeima u reenici. Tako e Lalevi (1957) reenicu koja nam govori da se neko nalazi iza kue gramatiki (sintaksiki) protumaiti kao da takva reenica uopte nema mjesnog adverbijala, i da se, u tom sluaju, taj adverbijalni izraz uokviruje u sastav predikata. Da je reeno da je neko na telefonu (to je M. Lalevi isto tako svojevremeno glasno zagovarao kao negramatino) itekako bi se dalo razumjeti da pri tom moda to znai da neko telefonira to svakako jeste predikat (bez adverbijala), ali kako slian izraz napraviti od informacije da je neko iza kue??? Takoer, kada govori o nekim glagolskim dopunama predikatu (to se nas poblie tie), M. Lalevi na vie mjesta napominje da se tu stvarno zapravo radi o objektu (infinitiv, v. nie). Ipak, iz odreenih (ne)svrsishodnih razloga, taj se objekt svrstava u sastav predikata?! Napomenimo da od novijih prirunika iz jezika jedino M. Rianovi (2003) govori o glagolu koji je dopuna predikatu, a koji nije predikat ve objekt, ili objekatska reenica. I, zaista, ako ve oblik infinitiva moe biti subjekt, kao u primjeru (1) itati je zabavno3, zato isti oblik infinitiva ne moe da bude i objekt, (2) Volim itati, ili proireno, objekatska reenica (3) Volim da itam; ba kao to subjekt iz primjera (1) moemo proiriti (1a) itati knjige je zabavno, i tako dobiti proirenu subjekatsku formu? Dakle, komplement (dopuna) ostvaruje se tamo gdje je potrebno upotpuniti i proiriti postojee znaenje upravnog glagola, kao u primjerima: Pisati pismo, Voljeti pjevanje, Moi raditi, i sl.4
3

Upitno je ak da li je ispravno smatrati taj infinitiv subjektom (temom). Uporedi: Bie zabavno itati romane/ Bie zabavno da itamo romane / Bie zabavno kad budemo itali romane. 4 Predikat svoje znaenje iri dodavanjem objekta ili adverbijalne odredbe. Razlika izmeu komplementacije i modifikacije ogleda se u razlici izmeu objekatske dopune i adverbijala. (v. Rianovi 2003: 98)

53

Jasmin HODI

Proces nominalizacije ima za posljedicu preobraaj glagolskih u imenske forme. Iako proces infinitivizacije neki autori nee svesti pod nominalizaciju (v. Pranjkovi: 1996) , treba napomenuti da za razliku od forme prezenta, oblikom infinitiva ne moemo izraziti predikativnost; a s druge strane, i glagolska imenica kao i infinitiv moe imati dopunu, up. (1) Ne volim gledanje filmova, (2) Ne volim da gledam filmove, (3) Ne volim gledati filmove. Postavlja se pitanje ta je sa sloenim glagolskim oblicima? Dakako, to je rijeeno na nivou morfologije. A, naravno da nije isto futuralno znaenje enklitikog oblika tvorbenog pomonog glagola htjeti u primjeru (4) Oni e ii na more i (4a) Oni hoe da idu na more, sa znaenjem elje (namjere, pristanka) iskazane prezentom. Sastav predikata dakako u oba primjera odreuje lini glagolski oblik. U primjeru (4) samo je jedan, futur. Ve je u odjeljku 1.0. pokazana funkcija nominalizirane forme, za to je ovdje dovoljno uporediti primjere sa ili bez nominalizacije; to su primjeri (1), (2) i (3) iz ovog odjeljka. 1.1. Komplementi predikatu: subjekt i objekt Ve smo u odjeljku 1.0. pokrenuli raspravu o infinitivu koji preuzima ili funkciju subjekta, ili funkciju objekta. Infinitiv nam je poznat kao bezlini glagolski oblik. Njegova gramatika svojstva ine ga bliskim glagolskoj imenici. Poznato je infinitivno svojstvo nepredikativnosti. Uporedimo pak primjere koji slijede. (1) Puenje je zabranjeno (1a) Puiti je zabranjeno (1b) Zabranjeno je puiti (2) Spavanje je potrebno (2a) Spavati je potrebno (2b) Potrebno je spavati (3) Pjevanje je preporueno (3a) Pjevati je preporueno (3b) Preporueno je pjevati (4) Puenje je runo (4a) Puiti je runo (4b) Runo je puiti (5) Spavanje je dosadno (5a) Spavati je dosadno (5b) Dosadno je spavati (6) Pjevanje je lijepo i (6a) Pjevati je lijepo (6b) Lijepo je pjevati (7) Puenje je smrt (7a) Puiti je smrt (7b) Smrt je puiti (8) Spavanje je uivanje (8a) Spavati je uivanje (8b) Uivanje je spavati (9) Pjevanje je zadovoljstvo (9a) Pjevati je zadovoljstvo (9b) Zadovoljstvo je pjevati
54

Glagolske dopune glagolskom predikatu

Ti primjeri sadre kopulu je uz koji se veu imenice, glagolske imenice, infinitiv, pidjevi, glagolski pridjevi (trpni); a naravno, tu mogu doi i zamjenice, brojevi, oblici pridjeva radnog, ali i prilozi. Ipak, prethodni primjeri razlikuju se od primjera (10) On je ovdje i (11) On je doao, gdje u primjeru (11) odmah prepoznajemo sloeni glagolski oblik, perfekt, a u primjeru (10) prezent glagola jesam/biti ima egzistencijalnu semantiku: nalaziti se, biti, postojati; pa je pri tom i ne shvatamo kao kopulu. Treba dobro osjetiti razliku meu vrstama tzv. imenskog dijela predikata u primjerima od (1) do (6). Onda kada u sastavu imenskog predikata imamo pridjev koji je blii istom pridjevu nego glagolu, takav imenski dio moe da se objasni kao dopuna koja se vee za subjekt, kao odredba subjektu, najzad, kao atribut: Lijepo pjevanje. Takvi su primjeri i ostalih imenskih predikata slinog sastava: Ja sam student, On je mrav, To je ovo, Staklo je isto. Da, to isto jeste i subjekatsko-predikatska veza, ali ovdje se govori o drugoj vrsti odnosa (v. Rianovi: 2003. i Stanoji/Popovi: 2005). Vidimo da su svi primjeri od (1b) do (6b) dati tako da infiniv oznaava objekatsku dopunu5, koja moe da se iskae i komplementnim reenicama: (1b1) Zabranjeno je da se pui/ Zabranjuje se da se pui (2b1) Potrebno je da se spava/ Treba da se spava (3b1) Preporueno je da se pjeva/ Preporuuje se da se pjeva ( ... ) itd. A, u primjerima od (4) do (6) dopunjuje se subjekt: (4) Puenje je runo (5) Spavanje je dosadno (6) Pjevanje je lijepo Uporedi promjenu akcenta i funckije subjekta i/ili objekta: (6) Pjevanje je lijpo, sa (6b) Lijpo je pjevati = Valja (treba) pjevati/ Treba da se pjeva A takvi su i drugi primjeri s opisnim pridjevom. Ili primjer u kojem ne dolazi do promjene u akcentu: (3) Pjevanje je preporueno =Preporueno je da se pjeva/Preporuljivo je da se pjeva
5

Iako Ranovi (2003) u takvim primjerima zapravo infinitiv smatra jezgrom imenskog predikata: Najbolje je otii. (str. 99). Ipak, ako izraze najbolje je, lijepo je i sl. protumaimo kao (6b) (v. gore), dobijemo da je infinitiv u funkciji objekta, kao to je to opisano u drugim sluajevima u kojima je infinitiv objekat.

55

Jasmin HODI

Treba dakle ispitati karakter supstantiva koji se vee uz kopulu je u sastavu tzv. imenskog predikata. Uz kopulu je pri tom moe stajati svaki supstantiv: imenica, pridjev, zamjenica, prilog i broj; ali i rijei s glagolskim osobinama: glagolski pridjevi radni i trpni, ili glagolska imenica. Zato je potrebno u razliitim spojevima prepoznati pravu ulogu enklitikog oblka prezenta pomonog glagola jesam/biti: 1. enklitiki oblik jesam/biti kao pomoni glagol u sastavu sloenog glagolskog oblika 2. egzistencijalno biti/jesam, s punim znaenjem 3. enklitiko biti kao dio glagolske fraze (zajedno s imenskim dijelom) 4. kopula je koja imenski dodatak povezuje sa subjektom. Shodno tome, a vodei rauna o funkciji infinitiva ili supstantivne dopune uz enklitiku je, mogu se razvrstati svi razmatrani primjeri isto tako u etiri grupe, i to: 1. Primjeri u kojima imenski dio zajedno s kopulom tvori glagolski oblik, v. pr. (11) 2. Primjeri u kojima je imenski dio adverbijal, a enklitika ima egzistencijalnu semantiku, v. pr. (10) 3. Primjeri u kojima imenski dio zajedno s enklitikom tvori glagolsku frazu, v. pr.(1b)-(9b) 4. Primjeri u kojima je imenski dio predikata ustvari dopuna subjektu (indentifikacija, kvalifikacija), v. pr. (4)-(9).6 Dakle, u primjerima gdje se nalazi infinitiv on je u funkciji objekta. U vezi s kopulom tada stoji ili imenica, ili glagolski pridjev trpni, ili obini pridjev. Prilozi u spoju s kopulom daju joj znaenje egzistencije i oni su u funkciji adverbijalne odredbe. Takoer, i obini i glagolski pridjevi i imenice (obine i glagolske) u funkciji su i dopune subjektu (SC = subject complement), dodatno opisujui subjekt koji je supstantiv, pa bi se takvi spojevi mogli smatrati imenskim predikatom ( subjekatsko-predikatskom vezom), za to opet u literaturi ne postoji koncenzus. Pravi imenski predikat zasigurno
6

Treba prokomentarisati i primjere koje nismo razvrstali. Naime, primjeri (1a)-(9a) blii su primjerima (1b)-(9b) nego primjerima (1)-(9) osim ako se u njima kod infinitiva ne gleda na oblik rijei (na rije), ve samo na leksem (na pojavu), a to je blie primjerima (1)-(9). Tako je slino sa primjerima: I je veznik, Raditi je glagol u kojima se ne uzima u obzir funkcionisanje rijei u reenici, ve se ta rije izdvaja kao pojam, pa je zato i nije validno posmatrati kao prirodan iskaz za sintaksiku analizu.

56

Glagolske dopune glagolskom predikatu

jeste spoj kopule i supstantiva koji ima jedinstveno znaenje, a to je opet svojevrsna dekompozicija, odnosno, fraza. Glagolski pridjev trpni za razliku od opisnog pridjeva ima glagolsku komponentu u sebi, pa je sposoban da bude nosilac predikata ( pr. potrebno je > treba), a s druge strane, kopula u vezi s opisnim pridjevom daje frazu jedinstvenog znaenja ( pr. lijepo je < valja, valjalo bi, trebalo bi.) A uloga glagolskog pridjeva radnog ve je poznata u tvorbi sloenih glagolskih oblika. Dakle, nevolju jedino pravi obini opisni pridjev koji u sebi nema nita glagolsko kao to je to sluaj s radnim i trpnim pridjevima. Zato je opisni pridjev podesan u vezi s kopulom biti ponijeti ulogu tzv. imenskog predikata koji trai dopunu. (Ako je dopuna u infinitivu, radi se o jezgru tog predikata, ili o OBJEKTU, a ako je dopuna klauzom da+pezent, imamo sloenu reenicu.) Ili, opisni pridjev uz kopulu moe biti (supstantivno-atributivni) komplement subjektu u sluaju da ulogu subjekta ne preuzima infinitiv, poto se, u sprezi s infinitivom takav spoj preoblikuje u frazu s modalnom komponentom (tj. modusom) u znaenju u kojem kopula biti poprima znaenje obaveze, prijedloga, potrebe, elje, slino kao u obliku potencijala, konktetno u obliku optativa: Ja bih doao > elim doi. Valjalo bi da doem. Potrebno je da doem. Tako i: Najbolje je otii > najbolje je < treba. Slina uloga kopule ostvarena je u primjerima: Nama je raditi; Uiti je, ako se hoe poloiti to je opet optativ, eljeni nain! Dilema subjekt /objekt najbolje e biti vidljiva u sloenim sintaksikim strukturama u kojima se cijela klauza moe zamijeniti referencijalnom zamjenicom (supstantivom) koja u tom sluaju moe ponijeti ulogu teme (subjekta); ili ako se ta zamjena ne izvri, imaemo strukturu koja upuuje na objekatsku formu. Dakle, u sljedeem primjerima imamo sluajeve objekta, objekatske reenice u sprezi sa subjektom, subjekatskom reenicom: (4a1) Da se pui, (to) je runo (to nije dobro) / puiti, (to) je runo (to nije dobro) (raditi) (5a1) Da se spava, (to) je dosadno/ Spavati, (to) je dosadno (6a1) Da se pjeva, (to) je lijepo/ Pjevati, (to) je lijepo7 2.0. Postoji li sloeni (glagolski) predikat? Uzimajui u obzir prethodna razmatranja, naroito prethodni odjeljak (1.1), namee se zakljuak da ono to se u naoj literaturi veinom naziva kao sloeni glagolski predikat zapravo jeste ili predikat u linom glagolskom obliku (upravni glagol) koji ima svoj verbativni komplement u u obliku infini7

Veznik da moe da se zamijeni veznikom prilogom kad: Kad se pjeva, to je runo...itd.

57

Jasmin HODI

tiva i u funkciji objekta, ili, ako se infinitivna forma zamjenjuje formulacijom da+prezent, u tom sluaju se radi o dvije posebne klauze, jednoj glavnoj (upravnoj) i drugoj zavisnoj (komplementnoj) subordiniranoj klauzi. Osim to se slino stajalite moe nai kod M. Rianovia: Ne postoji nikakav sloeni predikat (Rianovi: 2003:123), korektni zakljuci toga tipa mogu se izvesti i iz citata koji pripadaju autorima sa suprotnim stajalitem. Naime, ve kod M. Lalevia kada komentarie primjer predikata On e nauiti pevati, stoji da: Jasno e biti da je pevanje ili pesma objekat uenja, pa je stoga i znaenje infinitiva pevati objekat glagola nauiti (Lalevi 1957:94). Na drugom mjestu, komentariui sluaj objekta uz prelazne glagole, isti autor u sastav predikata ovaj put uvrtava iste8 supstantive Prui mu ruku, Digni glavu, Poni rad ali za iste kae da: U svim tim sluajevima imamo formalno predikat kazan prelaznim glagolom, a prema njemu je objekat kao neophodan elemenat glagolske radnje (Lalevi 1957:118). Ipak, imenice ruka, glava i rad, kako se iz narednog citata vidi, bie svrstane u sastav predikata: U takvim sluajevima objekat postoji samo formalno, ali je stvaran, smislom uklopljen ne samo prosto u predikatsku sintagmu nego ba u sam predikat (Lalevi 1957:118).9 Dalje, u gramatici iji su autori . Stanojii i Lj. Popovi (2005) ima zanimljivih stajalita o sloenom predikatu: Upotrebom modalnog ili faznog glagola u reenici nastaje konstrukcija koja se zove sloeni predikat. (. Stanojii, Lj. Popovi 2005:256). Dalje, u istom udbeniku stoji da: ... dopunski deo kod sloenog glagolskog predikata ini glagol punog znaenja upotrebljen u obliku prezenta (kongruentnog sa subjektom) ili u obliku infinitiva: Ivan je hteo da kupi karte za bioskop/Ivan je poeo pisati pismo. (. Stanojii, Lj. Popovi 2005:256-257). Naravno, u duhu onoga to smo do sada mogli da zakljuimo, kazaemo kako prva greka jeste u tome to su pomenuti dopunski dijelovi ( komplementi) uvrteni u sastav predikata10, i drugo, a to sami autori kasnije i potvruju, dopuna u obliku infinitiva, te dopuna u prezentu sintaksiki nikako ne mogu da budu ravnopravne. Naime, pod naslovom Konstituentska vrednost i funkcije infinitivne jedinice (. Stanojii, Lj. Popovi 2005:335), isie se da se tom jedinicom iskazuje: ... sadrina neke situacije ili se situacija imenuje kao posebna pojava. To ovakvoj jedinici daje jednu vrstu imenike konstituentske vrednosti, koja omoguava upotrebu u dopunskim funkcijama, ali i u funkciji subjekta. Takoer, nagla8 9

Za razliku od infinitiva koji ima osobine i supstantiva i verbativa. Iako to autor ekplicitno ne navodi, taj sluaj tjera nas na pomisao da se moda hoe rei da su prethodni primjeri ustvari fraze Pruiti ruku = Pomoi, Dignuti glavu = Uzoholiti se, i sl.? No, pitanje je koliko sintaksa moe da odgovori ba na ovu dilemu, i nije li to posao leksikologa? ta je posao sintakse, zna se. 10 Slino kao kod ve spomenutog primjera u: Lalevi (94).

58

Glagolske dopune glagolskom predikatu

ava se da se infinitiv javlja kao OBJEKATSKA DOPUNA (INFINITIVNI PRAVI OBJEKAT) uz razne glagole (. Stanojii, Lj. Popovi 2005:335). Uporedimo li ovo s prethodno reenim, pokazae se jasne kontradikcije. Naroito u primjerima koji se navode, od kojih je jedan dosta slian pomenutom primjeru sloenog predikata. Uporedi: Ivan je hteo da kupi karte za bioskop, str. 256 (to je po autorima sloeni predikat) sa: Marko je eleo krenuti kui, str. 335 (za to autori tvrde da nije sloeni predikat, tj. da odgovara spoju predikata sa objekatskom infinitivnom dopunom). Neto slino sintagmi sloeni predikat, a vrijedno panje, spominje se u Gramatici srpskohrvatskog jezika za strance (Mrazovi Vukadinovi, 1990), a to je glagolski kompleks. Meutim, treba rei da se pod glagolskim kompleksom pritom ubrajaju i svi sloeni glagolski oblici, to bi, ako bismo glagolski kompleks smatrali sloenim predikatom, znailo da bi u reenicama s linim glagolskim oblikom u perfektu, futuru, i sl., tipa: On je doao, Ona e doi itd, mogli pronai sloeni predikat? Naravno, znano je da se tipologija predikata ne mjenja zavisno od upotrebe razliitih glagolskih oblika, naprotiv.11 Dakle, kada su u pitanju spojevi dva glagola kao upravnog elementa i dopune u vidu infinitiva ili konstrukcije da+prezent, ako primjenimo sintaksiki kriterij, jasno je da takvi spojevi ne mogu da budu sloeni predikat, pogotovo i nikako u sluaju obje dopune. Infinitivna dopuna kako je ve pokazano dolazi u formi objekatske dopune. Dopuna u prezentu koji za razliku od infinitiva ima obiljeje predikativnosti, tvori novu predikatnu klauzu, tj. novi predikat. Ono to nije sluaj kod veine naih autora kada je u pitanju obrada tih i takvih primjera, treba rei da se tim pristupom jasno izdiferencirala jo jedna vana stvar. A, to je pitanje granice izmeu proste (proirene) i sloene reenice. U svom dosadanjem pristupu, autori su u vie navrata nemoni da tu granicu odrede, naroito granicu izmeu sloenog predikata i sloene reenice.12 Dakako, treba rei i to da je veina naih autora (valjda pod uticajem gramatike engleskog jezika) nae modalne glagole svrstala u defektne, nepotpune i sl., ne uzimajui u obzir da (za razliku od engleskih) nai modalni glagoli bez razlike prema drugim samostalnim glagolima uglavnom isto tako imaju i oblike za sva vremena, lica i sl. (a daleko od toga da nemaju znaenje). U engleskom se za pojedina vremena koriste odgovarajui supletivni oblici.
11

Dakako, zanimljiva je odrednica sloeni glagolski oblik. Takoer, ako se pogleda u njegovu strukturu, satsavljen je od dva glagola. Meutim, treba razlikovati POMONE, od drugih vrsta glagola, a tako i odgovarajue spojeve s jednim ili drugim. (v. primjere 4. i 4a. u odjeljku 1.0.) 12 Kada sam pisao o glagolima ii i imati kao upravnim glagolima kod nas, govorio sam o granici izmeu sloenog predikata i sloene reenice. (v. Hodi: 2010). Sada, ovom prilikom nadopunjujem i revidiram svoje stajalite.

59

Jasmin HODI

Takoer, esto se kod raznih autora ne vidi razlika izmeu modalnih i kopulativnih, naspram drugih prelaznih samostalnih glagola koji trae dopunu ili dodatak.13 (Vie o tome v. Rianovi, 2003). Opepoznato je da se glagoli koji su sposobni da za sebe veu infinitiv (ili da+prezent), odnosno, koji moraju da za sebe veu druge glagole kako bi smisaono upotpunili svoje znaenje, nazivaju prosto katenativni (lanani) glagoli14, s razlikom to u engleskom jeziku nisu gramatiki doslovno isti komplementi kao kod nas, i to se, u grupu katenativnih (ili konkatenativnih) glagola kod nas mogu ubrojiti i modalni i fazni glagoli kao njihova podgrupa, kao to to ini Rianovi (2003: 113). Dalje istraivanje po istom obrascu treba obaviti na primjeru tzv. dekomponovanog i perifrastinog predikata. Zakljuak Kada su u pitanju glagolske dopune i glagolski predikat, zakljuujemo da se radi o sloenim sintaksikim glagolskim strukturama, odnosno, spojevima tipa glagol+glagol, tj, o spoju dva glagolska oblika. Pri tom je jedan glagol upravni, drugi dopunski. Upravni glagol je glagol u linom glagolskom obliku kojemu je verbativna dopuna infinitiv ili konstrukcija da+prezent. Tu je rije o katenativnom (lananom) glagolu koji obuhvata i modalne i fazne glagole. Poto oblik infinitiva ne moe biti nosilac predikativnosti on postaje objekatskom dopunom (objektom) za odgovarajui predikat (upravni glagol). Konstrukcija da+prezent s upravnim glagolom pravi zavisnu komplementnu subordiniranu klauzu. Zato se kod takvih spojeva vie glagola pojednostavljenim pristupom i strogo gramatikim (sintaksikim) kriterijem jasno moe izdiferencirati granica (sastav) predikata, a to je lini glagolski oblik koji ima svoje znaenje, a time se jasno zna i broj predikata, odnosno, granica izmeu klauza u sloenoj reenici koja je omeena upravo predikatima. Literatura Bojan BELI (2005): Complement Verb Variation in Present-Day Serbian; doktorska disertacija, mentor: Professor Brian D. Joseph, The Ohio State University, Columbus, OH, December 2005. Edita BRKI (2011): Tipologija predikata u knjievnoumjetnikom tekstu, diplomski rad, Fakultet humanistikih nauka u Mostaru, (mentor: dr. Mirjana Popovi).

13 to

je pokazao i M.Lalevi s primjerom: On je iza kue. gdje priznaje da je znai nalaziti se, ali i da je ovaj drugi glagol takoer nepotpun?! 14 http://en.wiktionary.org/wiki/Appendix:English_catenative_verbs

60

Glagolske dopune glagolskom predikatu

Emina HADI (2011): Sloeni predikat u savremenom bosanskom jeziku, magistarski rad u rukopisu, Filozofski fakultet u Sarajevu, (mentor: dr. Ismail Pali). Halid BULI (2011): Iz morfologije i sintakse savremenog bosanskog jezika, Sarajevo: Slavistiki komitet. Ivana LAZI-KONIK (2006): Struktura, funkcija i leksikografska obrada perifrastinih predikata - na primerima iz dnevne tampe 2, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, vol. 49, iss. 1, pp. 219-304, 2006. Ivana TRBOJEVI-MILOEVI (2004): Modalnost, sud, iskaz. Beograd: Filoloki fakultet. Ivo PRANJKOVI (1996): Funkcionalni stilovi i sintaksa, SL 41/42, 519527 (1996). Jasmin HODI (2010): Glagoli ii i imati kao modifikatori glagolske radnje u sintaksi glagola i glagolskih oblika. Istraivanja, asopis Fakulteta humanistikih nauka, 5. 167-181. Jasmin HODI (2011): Oblici perfekta nekih modalnih glagola u funkciji iskazivanja sadanje ili budue radnje sa znaenjem namjere, zahtjeva ili sugestije u gramatikom sistemu bosanskog jezika, u: Mednarodna knjina zbirka Zora, br. 80. (str. 549-559) Ed. Marko Jesenek. Maribor: Filozofska fakulteta. Jasmina MOSKOVLJEVI (2004): On distribution of complementizers in contemporary Serbian2, Junoslovenski filolog, iss. 60, pp. 57-65. Jelena PRTLJAGA (2011): Deonika modalnost u engleskom i srpskom jeziku, disertacija. Novi Sad: Filozofski fakultet. Josip SILI i Ivo PRANJKOVI (2005): Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita, Zagreb: kolska knjiga . Midhat RIANOVI (1998): Jezik i njegova struktura, Tree izdanje. Sarajevo: ahinpai. Midhat RIANOVI (2003): Totalni promaaj, [Prikaz gramatike bosanskog jezika D.Jahia, S.Halilovia, I.Palia], Drugo izdanje, Sarajevo: ahinpai. Midhat RIANOVI (2007): Praktina engleska gramatika: uz poreenja sa naim jezikom. 2. dopunjeno izdanje. Sarajevo: ahinpai. Mihajlo STEVANOVI (1989): Savremeni srpskohrvatski jezik II, Sintaksa. (Gramatiki sistemi i knjievnojezika norma), etvrto izdanje. Beograd: Nauna knjiga. Milka IVI (2008): Lingvistiki ogledi; Tree, dopunjeno izdanje, Beograd: XX vek.
61

Jasmin HODI

Milorad RADOVANOVI (2004): Dekompozicija i univerbizacija, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, 2004, vol. 47, br. 1-2, str. 43-49. Miodrag S. LALEVI (1957): Prirucnik za nastavu sintakse srpskohorvatskog jezika: [Glavna pitanja], Beograd : Nolit. Mirko PETI (1976-77): Predikatni proirak, Jezik, 1, ,13-27, Zagreb: Hrvatsko filoloko drutvo. Pavica, MRAZOVI / Zora, VUKADINOVI (1990): Gramatika srpskohrvatskog jezika za strance, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia. Sremski Karlovci, Novi Sad: Dobra vest. Predrag PIPER (1999): Analitiki glagolski izrazi i dekomponovani predikati tipa izraziti zahvalnost. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, vol. 42, br. 1, str. 37-43. Snjeana KODRI (1995): Relativna reenica, Matica hrvatska, Zagreb. Snjeana KORDI (2002): Rijei na granici punoznanosti, HSN, Zagreb. Vladislava RUI (2006): Dopunske reenice u savremenom srpskom jeziku(1), Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, vol. 49, iss. 1, pp. 123-217, 2006. Vladislava RUI (2007): Dopunska klauza u sistemu zavisnih reenica srpskog jezika, Zbornik Matice srpske za slavistiku, 2007, iss. 71-72, pp. 329-341. Vladislava RUI (2009): Glagol tipa ekati kao upravni predikat, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku, vol. 52, iss. 1, pp. 191-203. ivojin STANOJI/ Ljubomir POPOVI (2005): Gramatika srpskoga jezika, udbenik za I, II, III i IV razred srednje kole, Deseto izdanje, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.

Jasmin HODI VERBAL PREDICATE STRUCTURE: VERB COMPLEMENTS With a view to elaborate this topic, certain syntactic criteria are taken into account with which the composition of verbal predicate as an independent sentence constituent can be established. There are some doubts in considering this issue, primarily about the relationship between verbal sentence constitu62

Glagolske dopune glagolskom predikatu

ents in complex syntactic structures. The dilemma arises due to a disproportion between the formal and figurative, i.e. grammatical and semantic criteria. Thus, on this occasion an overview is provided of some theoretical assumptions about the verb predicate and its complements. Key words: verbal predicate, complementation, nominalization, complex sentences, grammar, semantics

63