You are on page 1of 8

Nikola Miloevi Paradoksalna priroda negativnog knjievnog junaka Najjednostavnija podela knjievnih junaka je ona na heroje i antiheroje.

S jedne strane bi bili pametni, duevno snani, moralni likovi, a sa druge strane one koji doivljavaju intelektualno, psiholoki i moralni debakl. Zapravo, ovakvi (crno-beli heroji i antiheroji se nala!e samo u delima niskog umetni"kog kvaliteta. # pravim, vrednim ostvarenjima antiheroj ima osobine koje nam ne imponuju, ali ima i!vesna po!itivna intelektualna i psihi"ka obeleja. Zato $emo takvog junaka, koji ima moralne nedostatke, ali intelektualno imponuje, !vati %moralno negativan knjievni junak&, a skra$eno ' negativan junak. (ok bi neki postupak nedvosmisleno osudili u realnosti, prilikom "itanja knjievnog dela, deava se da isti postupak posmatramo druga"ije, da ose$amo i!vesno sau"e$e prema junaku i strepnju !a njegovu dalju sudbinu (nakon !lo"ina koji je i!vrio, npr . Neto u prirodi junaka nas sputava, da "ak i i! osnova menja nae moralne stavove. )ao da i! takvih knjievnih likova !ra"i neka privla"na mo$, pred kojom je etika nemo$na. Privla"na mo$ negativnih likova moe se tuma"iti na mnogo na"ina. * Pisac, npr. moe !a svog negativnog junaka na$i neko moralno opravdanje. +ma vie oblika moralnog pravdanja negativnih junaka. a ,edan od na"ina je da krivica knjievnog prestupnika ublai krivicom rtve. Nemoralnost !lo"ina moe iskupljivati nemoralno$u rtve. -ako autor, pomo$u eti"ke kalkulacije, ublaava ili sasvim neutralie moralnu odbojnost svojih negativnih junaka. #! to, prestupnik se moe i kajati !bog svog postupka, a najbolje je kad se kombinuje kajanje i moralno negativna rtva. b Pisac moe i skretati panju na u!roke koji su doveli do !lo"ina. -o mogu biti loe materijalne prilike, porodi"ne obave!e kojima je !lo"inac morao da udovolji, bolesna ena ili gladna deca i sl. )njievni junak se moe pravdati isticanjem da je bio neporo"an, ali su ga prilike navele na sukob sa !akonom. .utor tada preu!ima ulogu advokata, odnosno !au!ima po!iciju koju i advokati u realnosti !au!imaju na sudu ' on brani, !astupa, opravdava postupak svog junaka. .utor tako "itaocu osvetljava ljudske, humane strane knjievnog prestupnika. /n to moe "initi prika!om gene!e samog !lo"ina, kako je dolo do tog "ina. .li, on moe !li"in predo"i i kao neto to se ve$ odigralo, ne uputaju$i se u problem njegovog nastanka, porekla. Pisac moe i!be$i opisivanje momenata koji su neposredno ili posredno prethodili !lo"inu. 0e1utim, tada $e humani e2ekat biti manji i "itaocu $e junak biti dalji, dok opis gene!e !lo"ina predstavlja !na"ajan humanisti"ki instrument pomo$u koga pisac pridobija "itaoca !a svog negativnog junaka. ,er, tako nam prestupnik i njegov prestup postaju ra!umljiviji i blii. Spolja gledan, !lo"inac i u stvarnosti gubi humani oreol i mi ga doivljavamo kao predmet, kao strano i daleko bi$e. .li, kada je osvetljen i! unutranje perspektive, i najve$i !likovac dobija i!vestan ljudski lik, pa samim tim i na njegov prestup gledamo druga"ije. 3italac moe uvideti da junak pati i da je moda ba i! te patnje proistekao "in !lo"ina. 4e$ i sama "injenica da knjievni junak pati predstavlja neto !bog "ega smo spremni da mu oprostimo, ili da barem blae gledamo na greh koji je po"inio. -ako1e nije svejedno da li literarni prestupnik trijum2uje ili propada. Svakako $e negativni knjievni junak koji tragi"no !avrava svoju prestupni"ku karijeru, vie pobuditi nae sau"e$e i ra!umevanje.

Protuma"ena sa humanisti"kih po!icija privla"nost negativnih junaka !apravo je samo vid sau"e$a koje u nama i!a!iva pisac opisuju$i sudbinu svog junaka na odre1eni na"in. Pod kategoriju sau"e$a se mogu podvesti i svi drugi e2ekti ' gene!a !lo"ina, opis tragi"ne sudbine prestupnika ili njegova patnja osvetljena i!nutra. /ba ova tuma"enja, i ono koje pola!i sa moralisti"kih i ono koje pola!i sa humanisti"kih po!icija, imaju dodirnu ta"ku - pisac apeluje na idealne strane "ovekovog bi$a. /n opravdava junaka, nastoje$i da pokrene i oivi moralna i humana stremljenja "itaoca. Pravdaju$i negativnog knjievnog junaka "ovek poka!uje ta je dobro u njemu samom. .li, mogu$a je i dijametralno suprotna ta"ka gledita. 5 0ogu$e je doka!ivati i da nas negativni knjievni junak privla"i i! ra!loga koji nemaju nikakve ve!e sa etikom i humani!mom, ve$ su im "ak i direktno suprotni. a 0ogu$e je pretpostaviti da su u knjievnim prestupnicima prema kojima smo popustljivi i puni ra!umevanja prisutne neke vrednosti, koje se nala!e s one strane dobra i !la, s one strane sau"estvovanja i saaljenja. 0oda upravo !bog tih vrednosti opratamo knjievnim junacima ono to ina"e nikom ne bi oprostili u realnosti. 0oda je u svakom negativnom knjievnom junaku prisutno neko preimu$stvo, koje i stvarne prestupnike u!die i!nad obi"nih smrtnika, a pre svega i!nad njihove rtve. -o ujedno !na"i da bi i lik rtve negativnog junaka trebalo liiti i!vesnih vrednosti. Nije retko da se upravo knjievni prestupnici odlikuju i!u!etnom duevnom sloeno$u, bogatstvom i ra2inirano$u. .ko se tome doda duevno siromatvo rtve, svakako $emo se opredeliti !a negativnog knjievnog junaka, koji $e nam vie imponovati. 0oralni kvaliteti svakako nisu jedini kvaliteti koji nam imponuju u ivotu. -u je i intelektualna superiornost ili vitalnost. -ako pisac negativnog junaka moe podariti intelektualnom superiorno$u i vitalno$u, njih uskratiti rtvi, i junak je ve$ u ogromnoj prednosti. /prataju$i literarnom !lo"incu njegovo !lodelo, mi se stavljamo nasuprot svih moralnih principa. 6judi se u realnosti teko odlu"uju da pri!naju da ba onaj ko naruava i!vesne moralne i !akonske norme predstavlja "oveka vieg reda (Ni"e . . upravo nam to pri!nanje i!mamljuje negativni knjievni junak. /prataju$i mu, mi prihvatamo ono to u realnosti nismo u stanju da otvoreno prihvatimo. .li, stav prema negativnom junaku nas ne obave!uje ni priblino kao stav prema realnom prestupniku. )njievni ambijent omogu$ava "itaocu da i!ra!i svoje skriveno divljenje prestupnikovoj vitalnosti, sposobnosti da prekora"i one granice koje "italac nikad ne$e prekora"iti. Posmatrano sa ove ta"ke, mi kao da intimno odobravamo jednu vi!iju sveta koja protivre"i moralnim na"elima. Po ovom shvatanju, privla"nost negativnog junaka se ne objanjava ni njegovom sloeno$u, ni %pravdanjem& njegovog postupka, ve$ isklju"ivo njegovim vitalnim vrednostima. b 7a!umevanje koje poka!ujemo !a knjievnog prestupnika moda ima svoj temelj u podsvesnim delovima naeg bi$a. Podsvesni, imoralni porivi koji postoje u svima nama oivljavaju "itanjem knjievnog dela. pisac u toku stvaranja biva delimi"no oslobo1en pritiska cen!ure, pa postaje sposoban da do!ove neto od onih dalekih i surovih nagona prvobitnih ljudi. -ako i psihoanaliti"ka teorija moe biti kori$ena u tuma"enju paradoksa negativnog knjievnog junaka. autor se stavlja na stranu junaka, a ne na stranu rtve, !ato to je lik prestupnika svojevrsni ventil !a autorove podsvesne nagone i elje. .utor prata junacima, jer ose$a da je i sam sposoban !a ono to oni "ine. /tuda i takav odnos "itaoca, koji tako1e ose$a da negativni junak ostvaruje ono to je

skriveno u dubinama sopstvenog bi$a. /tuda privla"nost takvih junaka, otuda i naa popustljivost prema njima i nae ra!umevanje !a njih. + ni"eanska i 2orjdovska varijanta imoralisti"ke interpretacije paradoksa negativnog knjievnog junaka suprotne su eti"koj i humanisti"koj interpretaciji. Sa moralisti"ke i humanisti"ke ta"ke, knjievni prestupnik nas osvaja time to podsti"e naa %via& stremljenja8 sa imoralisti"ke ta"ke osvaja nas upravo onim to je suprotno tim %viim& stremljenjima. -ako se i na ovom pitanju suprotstavljaju dva suprotna pogleda na ljudsko bi$e ' stav da je "ovek i!vorno dobar i stav da je "ovek po prirodi !ao. 9 0ogu$a su i tuma"enja paradoksa negativnog knjievnog junaka koja pola!e od odre1ene koncepcije prirode knjievnog stvaralatva. a -ako se ovaj problem moe svesti na problem knjievne ilu!ije. (ok "itamo, mi smo svesni da se nala!imo u s2eri 2ikcije. 0a koliko o 2ikciji pisali i govorili kao da je realna "injenica, mi smo ipak svesni ilu!ornog karaktera svakog knjievnog ostvarenja. -ime smo svesni da je i po"injeni !lo"in ilu!ija, 2ikcija, plod mate, a da naneto !lo nije realno. -ime naravno ni rtva nije realna. Popustljivi smo jer smo svesni da heroj nije stvarno, realno bi$e. /tvaraju$i stranice neke knjige mi automatski prihvatamo i!vesna pravila koja ne vae u realnom svetu. -a pravila su podjednako udaljena i od moralisti"ke i humanisti"ke logike, kao to su udaljena i od imoralnih tenji. #la!e$i u svet umetni"ke 2ikcije mi se osloba1amo i odvajamo od prakti"nih interesa i ciljeva, kako optih, tako i individualnih. -o je svet igre, mate, a negativni junak je samo plod uobra!ilje. Zato i nismo u stanju da ga osu1ujemo kao realnog prestupnika. Ne moemo osu1ivati neto to doivljavamo kao puku igru stvarala"ke imaginacije. Svaki predmet osude shvata se o!biljno, dok je ovde re" o neo!biljnoj duhovnoj aktivnosti. 0i uivamo u umetni"koj igri, koja pretpostavlja "injenicu umetni"ke ilu!ije. b # umetni"kom delu oblik, 2orma ima primat nad sadrinom. 3italac nije toliko obu!et onim to mu se saoptava, koliko na"inom na koji mu se to saoptava. Prilikom "itanja uivamo pre svega u lepoti 2orme, dok je ono to nam se iska!uje manje-vie sporedno. 0oralna negativnost, koja spada u sadrinske karakteristike lika, ne moe stoga imati presudan !na"aj u sklopu naeg neposrednog doivljaja knjievnog dela. mi obra$amo panju na umetni"ki oblik u kome je pisac i!loio odre1ene karakteristike svog negativnog junaka, dok same karakteristike nisu presudne. Negativnost junaka se javlja kao problem tek nakon "itanja knjige, kada pomo$u veta"kog, analiti"kog postupka, i!dvojimo moralno neprihvatljive sadrinske karakteristike i! celine knjievnog lika. -ek tada po"injemo da se pitamo kako pratamo ono to u realnosti nikada ne bi pratali, i time !apravo 2alsi2ikujemo na neposredni literarni doivljaj. -ako postupak postaje ta nas gotovo realan, sa svim moralnom i !akonskim implikacijama. :eroja po"injemo da tretiramo ne!avisno do celine u kojoj se javlja, a potom se suo"avamo sa neposrednim utiskom koji smo imali tokom "itanja. -ako nastaje paradoks "iju !agonetnost ne moemo da objasnimo. .li, ono to smatramo moralno negativnim u sklopu jedne knjievne strukture nije isto sa moralno negativnim u sklopu jedne li"nosti. 7a!lika je bitna i sutinska. 0i u celinu knjievnog dela projektujemo neto to smo u!eli i! celine realnog ivota. ;noseoloki ra!log ovog projektovanja lei u 2ormalnoj sli"nosti nekih umetni"kih i eti"kih karakteristika. .li, 2ormalna sli"nost nije isto to i realna. Najdublji i!vor nae popustljivost prema negativnim junacima lei u lepoti njihovog umetni"kog oblikovanja.

c Pisac je u poloaju da ra!li"ito raspore1uje pojedine likove u sklopu umetni"ke celine. Postoji vie planova u kojima se likovi mogu na$i. )njievni heroj je obi"no u prvom, glavnom planu. /tuda ga i na!ivamo glavnim likom. 6ikovi koji imaju usputnu ili epi!odnu ulogu su sporedni i ne obeleavaju bitno knjievnu strukturu. Nekada se u prvom planu moe na$i i nekoliko likova. -ako se i strukturnim speci2i"nostima knjievnog dela moe objasniti paradoksalna privla"nost negativnih likova. ,er, nije svejedno u kom se planu nala!i literarni heroj. 6ik koji je u prvom planu nametnut nam je na neki na"in. Slue$i se speci2i"no strukturalnim pomeranjem pisac je u stanju da uti"e na nae opredeljenje. Zavisno da li je u prvom, ili tre$em planu, junak se ra!li"ito name$e "itao"evoj panji. Poseban !na"aj, naravno, ima i poloaj koji !au!ima lik rtve. Privla"nost negativnog knjievnog junaka mogla bi tako imati svoje najdublje ra!loge u i!vesnim strukturalnim kombinacijama pisca. Zajedni"ka pretpostavka ova tri objanjenja - tuma"enja o umetni"koj ilu!iji, tuma"enja !asnovanog na primatu 2orme nad sadrinom i strukturalnog tuma"enja ' jeste da svet knjievnog dela ima svoje, samo njemu svojstvene !akonitosti koje se, kao takve, ra!likuju od !akonitosti realnog ivota. 0oralisti"ka, humanisti"ka i imoralisti"ka teorija pori"u, manje ili vie, autonomiju knjievnog stvaralatva. Nasuprot tome, teorija umetni"ke ilu!ije, teorija 2orme i strukturalna teorija, pretpostavljaju i!vesnu autonomiju literarnog dela. 9 Problem autonomnosti knjievnog stvaralatva postavlja se i na jednom drugom planu. Pristalice teorije imitacije (mime!is-a smatraju da je knjievno delo samo, ili pre svega, verna reprodukcija stvarnog sveta. .ko odbacimo naturalisti"ku varijantu ove teorije, kao evidentno neprihvatljivu, knjievnost bi imala !a cilj da ta"no predstavi i!vesna sutinska, opta obeleja realnog ivota. #! pomo$ te koncepcije se moe objasniti i paradoks negativno knjievnog junaka. negativan junak je tako samo umetni"ka reprodukcija realnog prestupnika8 a lik rtve je pandan realnim rtvama. <steti"ari su odavno istakli da ono to u stvarnosti deluje odbojno ili negativno, na slikarskom planu ili u knjievnom delu i!a!iva i! osnova druga"iji utisak. ;noseolo!i su ra!log traili u !adovoljstvu od prepo!navanja ili ta"nije !adovoljstvu od sa!navanja. -u svoj udeo verovatno ima i divljenje umetni"koj sposobnosti reprodukovanja. -ako se i privla"na snaga negativnog junaka moe objasniti vernim umetni"kim reprodukovanjem stvarnosti i tenjom da se jednim oblikom sa!nanja obuhvati i!vestan aspekt realnosti u njegovoj celini. +! shvatanja da knjievnost ima prevashodno sa!najni karakter, moe se ra!umeti i privla"na snaga negativnog junaka. ono to vai sa runo$u predmeta i njegove umetni"ke reprodukciju, moe vaiti i !a odnos moralno runih predmeta i njihove umetni"ke, knjievne reprodukcije. +sta dijalektika koja preobraava 2i!i"ki odbojan predmet u umetni"ki privla"an, preobraava i moralno odbojan predmet u umetni"ki i gnoseoloki prihvatljiv. Nas !anosi sa!najna, a ne humana snaga odnosa prestupnika i rtve, jer u njoj vidimo pre svega uspelu umetni"ku sliku jedne me1uljudske relacije koja igra !na"ajnu ulogu u stvarnom ivotu. Sa stanovita teorije imitacije, privla"na snaga negativnog junaka po"iva u !adovoljstvu koje u nama i!a!iva, s jedne strane, pi"eva sposobnost da gotovo eg!aktno predstavi jednu !na"ajnu ivotnu relaciju, i, sa druge strane, !adovoljstvo od samog "ina prepo!navanja i sa!navanja te iste relacije u njenom knjievnom vidu. /dbojnost koju u nama i!a!ivaju prestupnici u realnom ivotu mi naknadno projektujemo na negativnog knjievnog junaka, a naknadno tome suprotstavljamo na pravi i ne2alsi2ikovani utisak koji imamo prilikom neposrednog suo"avanja sa likom

knjievnog prestupnika. -ako nastaje problem privla"nosti negativnog knjievnog junaka. kod "itaoca dola!i do pomeranja panje sa teme prestupa na "injenicu uspenog reprodukovanja stvarnosti u delu. /sim toga, to je delo konkretnije, ono je uspelije, a i nae !adovoljstvo je ve$e. 7e!ultat snage negativnih knjievnih junak je i u konkretnosti njihovog prika!a, oblikovanja. Naravno, i!abrani umetni"ki detalji moraju sugerisati neku optost i imati dublju, gnoseoloku dimen!iju. 0notvo proi!voljnih i 2otogra2skih detalja ne$e nas impresionirati, kao to to ne$e posti$i ni deskriptivno nabrajanje. )onkretnost knjievnog oblikovanja negativnog junaka mora nositi u sebi i!vesnu optost. = -eorija identi2ikacije> a (a bismo mogli doiveti jednog knjievnog heroja, moramo ga apsorbovati na i!vestan na"in, odnosno projektovati se u i!vesnom smislu u taj lik. -o nije i!a!vano naim imorali!mom, ve$ nemogu$no$u da na drugi na"in sa!namo knjievni lik. 0i ne ose$amo ra!liku junaka i nas samih, jer se tokom "itanja uivljavamo u njega. b Sli"no je i kada identi2ikaciju shvatimo ne samo kao privremeni, ve$ kao proces potpunog preobraavanja u lik. -o je t!v. intuicionisti"ki prila!, po kom se !a trenutak potpuno i!jedna"avamo sa objektom sa!nanja. 0i bivamo apsorbovani objektom sa!nanja, a ne projektujemo se u njega. 3italac se privremeno i!jedna"ava sa njim8 kao da sam postaje negativni junak. Zbog gubitka distance, "italac nije u stanju da !au!me kriti"ki stav prema junaku. -o je osnovni ra!log paradoksalne privla"nosti negativnog junaka. -ek nakon "itanja dela javlja se distanca i kriti"ki stav prema junaku. c +denti2ikacija moe biti i re!ultat jednog mo$nijeg psihi"kog mehani!ma ' kompen!acije. -ada je elja !a i!jedna"avanjem podre1ena kompen!aciji. Sa psiholoke ta"ke gledita "italac sau"estvuje sa negativnim herojem, i reava na taj na"in jedan svoj problem. /n !apravo kompen!uje svoje ose$anje nie vrednosti. Pri tome i pisac pribegava mehani!mu kompen!acije. -ako "italac makar privremeno i prividno dobija ono !a "im u stvarnosti tei i tako delimi"no ublaava svoje ose$anje nie vrednosti. -ime se moe protuma"iti i odbojnost prema po!itivnim junacima. /ni imaju slabost koju i sami imamo, i sa kojom se ne identi2ikujemo, jer nam takva identi2ikacija nije potrebna. ,er, tenja ka identi2ikaciji je drugostepena, a prvostepena je kompen!acija. ??? 0e1utim, budu$i da nemaju svi negativni junaci istu privla"nu snagu, a neki nam uopte nisu privla"ni (,ago u @ekspirovom Otelu, Popej u Aoknerovom Svetilitu moramo odbaciti teoriju "itao"eve svesti o umetni"koj ilu!iji. 0ora se odbaciti u shvatanje koje se !asniva na ideji o umetnosti kao "istoj igri, nepomu$enom uivanju u lepoti umetni"kog oblikovanja. ,er, ni ovo tuma"enje ne moe objasniti evidentnu ra!liku u naem doivljaju 7i"arda ++, ,aga, 7askoljnikova ili Popeja. 0i ne %uivamo& podjednako u ovim likovima, a neki od njih nam ni najmanje nisu simpati"ni. 3italac moe uivati u lepoti njihovog oblikovanja i !adrati svest o umetni"koj ilu!iji, a da mu negativni junak i dalje bude odbojan. Sli"no je i sa teorijom imitacije. + Popej i ,ago i!a!ivaju nae divljenje sposobnosti Aoknera i @ekspira da ih prikau s i!vanrednom ivotnom ubedljivo$u i realno$u, ali nas to ne spre"ava da nam ova dva lika budu i!u!etno antipati"na. 0i

svakako ose$amo i !adovoljstvo koje nam pri"injava "in prepo!navanja, ali ih se ipak gnuamo u velikoj meri. + sa!najnu i reproduktivnu stranu mi doivljavamo istovremeno sa privla"no$u, odnosno odbojno$u negativnih junaka. ali, i!me1u ovih 2enomena nema nune pove!anosti. Zato se paradoksalna privla"nost negativnih junaka ne moe objasniti pomo$u analogije sa preobraajem koji doivljaju runi i odvratni predmeti na slikarskim platnima. #ostalom, umetni"ka vi!ija runog predmeta ne isklju"uje %prirodnu& odvratnost koju taj predmet u realnosti i!a!iva. -a"no je samo da je stepen odvratnosti manji nego u prirodi i da ose$amo i!vesno !adovoljstvo koje i!a!iva reproduktivni i sa!najni vid umetni"kog dela. )ad je re" o umetni"kom delu moe se govoriti samo o smanjenju i ublaavanju prirodne odvratnosti runih objekata, ali odre1eni stepen odbojnost i dalje ostaje. Pri tome se doivljaj odvratnosti to ga i!a!iva neki runi model ili ga proi!vodi negativni junak, pojavljuje u nama be! implicitnog pore1enja sa doivljajem odvratnosti koji proi!vodi takav predmet ili "ovek u realnosti. Pore1enje dola!i tek kasnije, u sklopu ra!nih teorijskih ra!miljanja. 0i ne pomislimo prilikom "itanja da su nam ,ago ili Popej odvratni, ali manje nego to bi to bili realni prestupnici te vrste. .ko Popej i ,ago pobu1uju isklju"ivo ose$aj odvratnosti, onda nam ni teorija psihi"ke identi2ikacije ne moe biti od pomo$i. Zato se privla"na snaga nekih negativnih junaka ne moe objasniti ni projektovanjem. +!me1u "itaoca i nekih junaka o"igledno postoji nepremostiva distanca. +! sli"nih ra!loga ne !adovoljava ni intuicionisti"ka ver!ija identi2ikacije. .ko se i!jedna"avamo sa ,agom i Popejom, kako je mogu$e da su nam u toj meri odvratni, kada u takvom i!jedna"avanju nema distance. 0e1utim, ta distanca u nekim slu"ajevima svakako postoji, to ovaj pristup samim tim diskvali2ikuje. 0ehani!am identi2ikacije nema, dakle, univer!alno !na"enje. -ako otpadaju i 2aktori imoralnog tipa. Privla"nost negativnih junaka ne moe se tuma"iti nesvesnom sklono$u da se i!jedna"imo sa prestupnikom !ato to oni pogoduju naim potisnutim nagonima. .ko je krenje moralnih normi, ono to nas privla"i, onda bi to moralo biti univer!alno i ne bi se smelo desiti da nas neki od takvih junaka i!ra!ito odbija. )ada bi ni"eanska teorija bila ta"na, odbijali bi nas samo oni junaci koji nema istinske nadmo$nosti. 0e1utim, 7askoljnikov u Zloinu i kazni nas npr. privla"i,a li ne svojom nadmo$no$u i snagom. /n e je i!ra!ito in2erioran, psihi"ki nestabilan. /tuda otpada i adlerovski pristup, odnosno stav da kompen!ujemo svoj ose$aj nie vrednosti. (a je tako, ne bismo mogli da se identi2ikujemo sa junacima poput "oveka i! pod!emlja ili 7askoljnikova. ,er, oba junaka su gra1ena na onim psihi"kim mehani!mima koji po"ivaju na ose$anju nie vrednosti. Pri tome je ,ago oli"enje vitalnosti, ali nas ona uopte ne privla"i. Problem privla"nosti negativnih junaka se ne moe protuma"iti ni psiholokim, ni sa!najnim ra!lo!ima. Predaju$i se privla"noj mo$i negativnih junaka, "italac ne reava ni svoje psiholoke, ni sa!najne probleme. #metni"ka ilu!ija ipak "ini i!vesnu indirektnu pretpostavku ovog paradoksa. Njeno indirektno delovanje je u osloba1anju od i!vesnih usko prakti"nih pobuda "itaoca. 0i, naravno, ipak !namo da je to 2ikcija, proi!vod mate, a ne realnost. Pri tome nam je junak u nekim trenucima vie, a u nekim manje privla"an. Nae simpatije su najmanje upravo na mestima gde on vri prestupe. Za njega ose$amo najmanje simpatije kada vri !lo"in8 a najvie kada je na neki na"in ugroen. :umani 2aktor na "itaoca deluje direktno kada junak strada. .utor time apeluje na naa humana ose$anja i "ini da imamo vie ra!umevanja. Na i!vestan na"in

pisac suprotstavlja humane kriterijume moralnim. -ako "italac ne eli da 7askoljnikov padne u ruke vlastima. 0i elimo da se on i!vu"e i! neprilike, be! ob!ira na neke moralne principe. .li, mi to "inimo ne !ato to opravdavamo njegov !lo"in, nego !ato to sau"estvujemo sa njim. -ako se u strukturi dela humana i moralna merila suprotstavljaju. 0oe se re$i da se moralna osuda negativnog heroja !apostavlja u ime i!vesnih humanih principa, a ne u ime nekih imoralisti"kih stavova. Riard III nam je privla"an mada nema humanih kvaliteta. .li, tome dobrim delom doprinosi i to su njegove rtve !apostavljene u okviru dramske strukture. -o, opet, nije slu"aj u Otelu, sa ,agom i (e!demonom, mada je ,ago beskrupulo!an koliko i 7i"ard. Zapostavljaju$i humanu dimen!iju lika rtve pisac indirektno stvara povoljnu atmos2eru !a isticanje negativnog junaka. :umana dimen!ija je naglaenija od vrednovanja intelektualne ili moralne snage. 3ini se da humane vrednosti imaju naj!na"ajniju ulogu kada je re" o negativnom junaku. S jedne strane, ve$ina nama privla"nih negativnih junaka ima neki humani oreol, a sa druge stran, njihove rtve su toga dobrim delom liene. )ada se u realnosti rukovodimo nekim moralnim pobudama, one ipak imaju i neki prakti"ni cilj. 0oralna osuda prestupnika podra!umeva i neku sankciju (na polju me1uljudskih odnosa . )ada se rukovodimo humanim ob!irima, nemamo u vidu nikakvu moralnu sankciju. Saose$aju$i i prataju$i nikome ne pretimo i ne kanjavamo nikoga. Naa humanost se javlja i !ato to su u pitanju knjievne tvorevine, a ne realni ljudi. /d nas se ne trai stvarno angaovanje8 niti nama ili svetu oko nas preti realna opasnost od knjievnih prestupnika. /tuda njima opratamo i ono to realnim ljudima nikada ne bismo oprostili. Naa literarna plemenitost ima dve strane ' po!itivnu i negativnu. Dolji smo prema literarnim 2ikcijama nego prema svojim blinjima. # "oveku se sukobljavaju dve elje ' vrednosna i usko-prakti"na, a prva ima prevagu samo u podru"ju literaturne 2ikcije. /sim toga, nai humanisti"ki ob!iri prema likovima prestupnika posledica su odsustva ili manjeg inten!iteta humanih ob!ira prema njihovim rtvama. -ako i naa i pi"eva humanost ima u sebi neto nehumano, pa "ak i svirepo. 3ak i u idealnom ambijentu knjievnog dela ra!umevanje !a nekog, istovremeno !na"i nera!umevanje !a nekog drugog. -o je kontradikcija svakog humani!ma. 3ak i kad je cilj pisca da i!a!ove neke humane ob!ire, on to moe posti$i samo ako se ujedno i odrekne tih ob!ira. ,er, humani!am na literarnom planu trebalo bi da !na"i ra!umevanje ne samo !lo"inca, ve$ i rtve. Pisac mora da bude nehuman pola!e$i od humanih pobuda. +dealna humana ravnotea i!me1u lika prestupnika i rtve, "ak i kad bi bila mogu$a, ipak bi i!a!vala i!vestan jednostran e2ekat. 3italac bi se u tom slu"aju morao opredeliti !a lik rtve, a ne !lo"inca. )ada su humani ra!lo!i relativno ravnomerno raspore1eni, onda moralni ob!iri igraju presudnu ulogu. /tuda postoji tragi"nost svakog humanisti"kog pristupa knjievnosti. # ovom se ogleda i drama ljuske eg!istencije. + u realnosti se ne moe preu!eti bilo kakva humana akcija, a da ne bude jednostrana u humanom pogledu. # relaciji i!me1u lika prestupnika i lika rtve najpotpunije se i!raava tragi"na neminovnost i!bora, koja !na"i i i!vesnu jednostranost. (/tuda je svestranost nemogu$a, ilu!orna na bilo kom planu ljudskog delanja. :umana dimen!ija najvie doprinosi da se opredelimo !a ili protiv nekog negativnog knjievnog junaka, a tek potom dola!e ostale vrednosne karakteristike

lika. /tuda se pre moe govoriti o sau"estovanju sa takvim junacima, nego o njihovoj privla"nosti. 0e1utim, mi pri tome nemamo distancu koja ina"e postoji kada s nekim sau"estvujemo, ve$ se pre poistove$ujemo sa junakom. Samo ukoliko !anemarimo rtve i ukoliko je prestupnik humano uobli"en, odnosno predstavljen kao neko ko je ranjiv, ugroen i podloan stradanju moe nam biti privla"an. .li, humani "inioci se ne smeju stavljati u prvi plan, a !apostaviti strukturalni "inioci. ,er, upravo oni odlu"uju ho$e li se "italac opredeliti !a nekog negativnog junaka ili ne. -o to on ima neka po!itivna svojstva, nije ni bli!u dovoljno da se "italac !a njega opredeli. Po!itivne karakteristike heroja moraju biti i vidno istaknute, odnosno mora im biti dato dominantno u istaknuto mesto u sklopu dela. Presudna je, dakle, uloga strukturnih "inilaca, jer prosto prisustvo po!itivnih karakteristika nije dovoljno !a opredeljenje. # odnosu vrednosnih i strukturalnih 2aktora posebno je vano mesto i raspored vrednosnih karakteristika negativnog junaka u sklopu celine dela. +sticanje i potenciranje po!itivnih karakteristika mora imati svoj e2ekat. /no bitno uti"e na opredeljenje "itaoca. Pri svemu tome, pisac pribegava i strukturnom diskvali2ikovanju lika rtve. -o se moe posti$i uvo1enjem ve$eg broja likova-rtava, pa se panja usmerena na rtve rasipa. -ime je stepen privla"nosti rtvi !natno smanjen (Riard III . /sim toga, rtva se moe predstavljati ne i! svoje, unutranje perspektive, ve$ i! perspektive prestupnika (Zloin i kazna . Frtva se moe pojaviti tek onda kada je lik prestupnika ve$ !adobio "itao"evu naklonost (Zloin i kazna . Samim tim je inten!itet interesovanja !a lik rtve oslabljen. Frtva se na sceni moe !adrati i veoma kratko i predstavljati samo be!na"ajnu epi!odu. -ime se opet priguuje humani i sentimentalni e2ekat. 0ogu biti i i!ostavljeni trenuci stradanja rtava. @to je rtva apstraktnija i anonimnija, to je be!na"ajnija. -ako pisac paralelno strukturno isti"e vrednosti negativnog junaka, a omalovaava rtvu.

You might also like