Naslov originala: JEAN ANOUILH

JEAN ANOUILH

ANTIGONA
Copyright de la TABLE RONDE, 1947.

ANTIGONA
Preveo: RADOVAN IVIC

ZAGREBAKO DRAMSKO KAZALITE ZAGREB 1963.

Neutralan dekor Troja vrata. Kad se digne zastor. sva su_lica na pozornici. avrljaju, pletu i kartaju se. Prolog se odvaja od njih i izlazi naprijed. PROLOG Eto. Ova e vam lica igrati Antigonirvu povijest. Antigona je ona matejnrsav k**ja fam"1 sjeda i koja nita ne govori. Gledaravno preda se.-Misti. Misli da ce zaas postati Antigona, da e se iznenada roditi iz mrave izatvorene crnomanjaste djevojke kojoj nitko u porodici nije davao vanosti'T cfii se sama protiv cijelog svijeta: sama protiv Kreonta. svoga ujaka, koji .le_jkralj_. Misli da e uskoro umrijeti i da je mlada i da bi i ona veoma rado ivjela. ^Ali nita se tu ne moe promijeniti. Ona se zove Antigona i morat e sada odigrati svoju ulogu dokraja . . . I ona, otkad se zastor digao, osjea dla se vrtoglavom brzinom udaljuje od svoje sestre Izmene koja avrlja i smije se s jednim mladiem, i od svih nas, koji je ovdje mirno> gledamo, od nas koji veeras ne moramo umrijeti. Onaj mladi s kojim se razgovara plavokosa, lijepa, jsretna Izmena. to je Hemon. JCreontov sinj on ie Antigonin zarunik. Sve ga je vfuklo prema Izmeni: njegova ljubav za plesove i igre, njegova elja za sreom i za uspjehom, a i njegova putenost jer je Izmena mnogo ljepa od Antigone, a onda je jedne veeri, jedine veeri na plesu, kad je plesao samo s Izmenom,

Dok je PROLOG govorio drugim. I Prolog izlazi.

lica

su

izala

jedno

za

Osvjetljenje se na pozornici promijenilo. Sada je siva i blijeda zora u kui koja spava. Antigona je odkrinula vrata i vraa, se izvana na prstima svojih bosih nogu, svoje cipele dri u ruci. Jedan asak zastane i nepomino slua. Pojavi se dadilja. D A D I L J A Odakle dolazi? A N T I G O N A Sa etnje, dadiljo. Bilo je lijepo. Sve je bilo sivo. Sada je ve sve, to ti odavde ne moe vidjeti, uto, zeleno. Postalo je kao razglednica. Mora ranije ustajati, dadiljo, ako hoe vidjeti svijet bez boja. Hoe da proe. D A D I L J A Jo je bio mrak kada sam ustala, pola sam u tvoju sobu da vidim, nisi li se u snu otkrila, a kad tamo, tebe vie nema u postelji. A N T I G O N A Vrt je jo spavao. Iznenadila sam se ga, dadiljo. On i ne sluti da sam ga vidjela. Lijepo je u vrtu koji jo ne misli na ljude. D A D I L J A Iz vrta si takoer izala, otila sam sve do stranjih vrata, ostavila si ih odkrinuta. A N T I G O N A U poljima je sve bilo mokro i ekalo je. Sve je ekalo. Onako sama na cesti dizala sam stranu buku i bilo mi je neugodno jer sam dobro znala da mene ne ekaju. Onda sam izula sandale i uuljala se u prirodu da me ona ne bi opazila . . . D A D I L J A Morat e oprati noge prije nego se vrati u krevet. A N T I G O N A Jutros neu vie lei. D A D I L J A U etiri sata! Jo i nije bilo etiri! Ustanem da vidim nije li se otkrila. Kad imam to i vidjeti: postelja prazna, a ve se i ohladila. 10

A N T I G O N A Misli li, dadiljo, kad bih svako jutro ovako ustajala, da bi mi svako jutro bilo tako lijepo, da budem prva djevojka napolju? D A D I L J A No! Bila je no! A ti bi me htjela uvjeriti da si bila na etnji, laijivice! Odakle dolazi? A N T I G O N A (s udnim osmijehom) Istina, jo je bila no. Samo sam ja u cijeloj prirodi mislila da je ve jutro. To je divno, dadiljo. Danas sam ja prva povjerovala u dan. D A D I L J A Pretvaraj se. Samo se ti pretvaraj! P o znajem ja tu pjesmu. Bila sam ja djevojka prije tebe. Ni sa mnom nije bilo lako izai na kraj, ali ovako tvrdoglava nisam bila. Odakle dolazi, nevaljalice. A N T I G O N A (iznenada postane ozbiljna) Ne. N i sam nevaljalica. D A D I L J A Imala si sastanak, zar ne? Reci samo da nisi. A N T I G O N A (blago) Da, imala sam sastanak. D A D I L J A Ima momka? A N T I G O N A (udnovato, poslije stanke) Da, dadiljo, da, ba je jadnik. Imam momka. D A D I L J A (plane) Ah! Divno! Krasno! Ti, kraljevska ki! I onda da se ovjek mui da ih odgaja. Sve su iste. A l i ti ipak nisi bila kao ostale, nisi se uvijek lickala pred zrcalom, nisi mazala usta, nisi nastojala da te zapaze. Koliko sam sebi puta rekla: Boe moj, ova mala nije dosta koketna! Uvijek u istoj haljini i nepoeljana. Mladii e zapaziti samo Izmenu s njezinim uvojcima i vrpcama, a nju e mi ostaviti na vratu. E pa zna, bila si upravo kao tvoja sestra, i jo gora od nje, licemjerko. Tko je taj? Neka protuha moda, hm? Neki momak koga ti ne moe predstaviti svojoj porodici i rei: Eto, njega ljubim, 11

za njega se hou udati. Po'godila sam zar ne, pogodila sam. Odgovaraj, laljivice! A N T I G O N A (opet se malo osmjehne) Da, dadiljo. D A D I L J A I ona kae d a ! O gospode boe! Dali su mi je dok je jo bila derite, obeala sam njezinoj jadnoj majci da u o d . j e nainiti estitu djevojku, a evo<! A l i to nee samo tako- proi, mala moja. Ja sam samo tvoja dadilja i ti postupa sa mnom kao sa starom budalom, u redu, ali tvoj ujak, tvoj e ujak Kreont saznati sve. Obeavam to! A N T I G O N A (iznenada malo umorna) Da, dadiljo, moj e ujak Kreont saznati sve. A sada me ostavi. D A D I L J A I vidjet e to e rei kad sazna da ustaje nou. A Hemon? A tvoj zarunik? Jer ona je zaruena! Zaruena je, a u etiri sata ujutro ustaje iz svoga kreveta i odlazi da se skita s drugim. I to vam stvorenje odgovara da ga ostavite, htjela bi da ovjek nita ne kae. Zna li to bi trebalo da uradim? Da te istuem kao onda kad si bila mala. A N T I G O N A Dadiljice draga, ti ne bi smjela odvie vikati. Jutros ne bi smjela biti odvie zloesta. D A D I L J A Jo i to! Ne bih smjela vikati! Krasno! Ja, koja sam obeala tvojoj m a j c i . . . to bi mi ona rekla da je ovdje? Stara budalo, da, stara budalo, nisi mi je znala sauvati istu, moju malu. Vazda vie, vazda si kao pas, vazda se vrti oko njih s toplom odjeom da se ne prehlade, ili im nosi ptije mlijeko* da ojaaju, ali u etiri sata ujutro spava, stara budalo. Spava, ti to ne moe sklopiti oka a puta ih da se iuljaju iz kue, i dolazi kad je postelja ve prazna! Eto to e mi rei tvoja majka kad se uspnem gore k njoj, a ja u propasti u zemlju od stida ako dotada ve ne umrem i moi u samo pognuti glavu i odgovoriti: Gospoo Jokasto, istina j e .
12

A N T I G O N A Ne, dadiljo, nemoj vie plakati. Moi e pogledati mami ravno u lice kad doe k njoj. I ona e ti rei: Dobar dan, dadiljo, draga. Hvala za malu Antigonu. Dobro si se za nju brinula. Ona zna zato sam ja jutros izala. D A D I L J A Nema momka? A N T I G O N A Nemam, dadiljice. D A D I L J A Zar se sa mnom ali? Zna da sam prestara. Bila si moja miljenica iako ima gadan karakter. Tvoja je sestra bila umiljatija, ali sam uvijek mislila da me ti voli. Da me voli, rekla bi mi istinu. Zato je tvoja postelja bila hladna kad sam dola da ti podavijem pokriva? A N T I G O N A Nemoj vie plakati, molim te dadiljice. (Zagrli je.) No, no, dobro moja stara crvena jabuke Sjea li se kad sam te trljala da bude sjajna? Stara moja jafbuko puna bora. Nemoj da ti suze teku niz ove male brazde zbog ovakvih gluposti ni zbog ega. ista sam, nemam drugog momka osim Hemona, svog zarunika, kunem ti se. Mogu ti se ak zakleti ako hoe, da nikada neu imati drugog momk a . . . tedi svoje suze, moda e ti jo biti potrebne, dadiljice. Kad ovako plae, opet postanem malena . .. A jutros ne smijem biti malena. Ulazj Izmena f IZMENA^/ Ve si ustala? Dolazim iz tvoje sobe. ^ A N T I G O N A Da, ve sam ustala. D A D I L J A Dakle obadvije!... Zar ste obadvije poludjele? Ustajete prije nego sluavke? Mislite li da je dobro ujutro biti na nogama natate, da toi dolikuje princesama? A i kako ste lako odjevene! Vidjet ete, jo ete mi uhvatiti kakvu bolest. A N T I G O N A Ostavi nas, dadiljo. Nije hladno, uvjeravam te: ve je ljeto. Hajde, skuhaj nam kavu.
13

Ona je iznenada od umora sjela. eljela bih malo kave, dadiljice, molim te. To e mi dobro initi. D A D I L J A Golubice moja! U glavi joj se vrti od prazna eluca, a ja stojim ovdje kao glupaa umjesto da joj donesem neto toplo. bUL brzo odlazi. [ i Z M E N A j Jesi li bolesna? A N T I G O N A Nije to nita. Malo sam umorna. (Osmjehu^se.) Zato to sam rano' ustala. j g M E j N A > Ni ja nisam spavala. A N T I G O N A (opet se osmjehne) Treba da spava, da jne bude sutra manje lijepa. | T Z M B N A / N e rugaj se. A N T I G O N A Ne rugam se. Jutros me umiruje to si lijepa. Kad sam bila malena, bila sam tako nesretna, sjea se? Blatila sam te zemljom, stavljala sam ti gusjenice za vrat. Jedanput sam te privezala za drvo i odrezala ti kosu, tvoju lijepu k o s u . . . (Ona gladi Izmeninu kosu.) Kako mora biti lako ne misliti gluposti sa svim ovim lijepim, glatkim i urednim uvojcima oko glave! (IZMENAJ (najedanput) Zato govori o drugim stvarima? A N T I G O N A . (blago i dalje joj gladi kosu) Ne gmairim A- drugim stvarima . . . [iZMEMAJ Zna Antigona, mnogo sam razmiljala. / i Z M E i N A j Mnogo sam razmiljala cijelu no. Ti si luda. A N T I G O N A Da. J E M E N A / N e moemo. y\JNTlGTOTA (poslije stanke, sitnim glasom) Zato? / i M E N A ^ Pogubit e nas. 14

TjgnSg&TA Da.

A N T I G O N A Dakako. Svakome svoja uloga. On nas mora pogubiti, a mi moramo sahraniti svoga brata. Tako su_uloge bile podijeljene. I to mi tu moemo? flMENAj Neu da umrem. A N T I G O N A (blago) I ja bih veoma rado da ne irem/ IIZMENA Z] Sluaj, dobm sam noas o svemu raz-" ' IU1 I miljala. Ja sam starija. Razmiljam vie od tebe. Ti uini ono to ti u prvom asu padne na pamet, a ba te briga je li to glupost. Ja sam staloenija. Ja razmiljam. A N T I G O N A Kojiput se ne smije odvie razmiljati.""-*, flZMENA 4 Nije tako, Antigona. Prije svega to je** strano, dakako, osim toga meni je takoer ao naeg brata, ali ja pomalo razumijem naeg ujaka. A N T I G O N A Ja neu da ga pomalo razumijem. ftZMENAJ On je kralj, mora dati primjer. A N T I G O N A A l i ja nisam kralj. Ja ne moram dati p r i m j e r . . . Njoj neto padne na pamet, maloj Antigoni, gaduri, tvrdoj glavi, nevaljalici, a zatim je stave u kut ili u mranu sobicu. A to je i zavrijeila. Zato se niie pokoravala. ftZMENA/ Dosta!... Namrti obrve, gleda ravno preda se i tjera svoje. Sluaj me. Ja imam ee pravo nego ti. A N T I G O N A Ja neu da imam pravo. |lZMENA""**f- Pokuaj barem razumjeti. A N T i G u N A Razumjeti... Samo tu rije imate "1 u ustima, svi vi otkad se sjeam sebe. Trebalo je razumjeti da se ne smije dotai voda, lijepa hladna brza voda, da se ne bi smoile kamene ploe, da se ne smije dirati zemlja da se ne bi uprljala odjea. Trebalo je razumjeti da se ne smije jesti sve najedanput, da se ne smije dati sve to ovjek ima u depu prosjaku 15

koga sretne, da se ne smije trati, trati u vjetar sve dok ovjek ne padne na zemlju, da se ne smije piti kada je ovjeku vrue i kupati se prerano ili prekasno, svakako ne u asu kad ovjek osjea elju za kupanjem! Razumjeti! Uvijek razumjeti. A l i ja neu da razumijem. Razumjet u kad ostarim. (Dovri blago.) Akn riftarim. Ne sada. ^pZT^EJNA]'!-f On je jai od nas, Antigona. On je kralj. r^vi---gTa*au misle kao on. Ima ih na tisue oko nas, vrve na svim teba^sj^im / ulicama. , A N T I G O N A " N e sluanT^eT'"' ti fr ZMENA/ -f- Vikat e na nas. Uhvatit e nas u svojih~tisuu ruku, sa svojih tisuu lica i sa svojim jednim pogledom. Piju vat e nam u lice. I morat emo poi na krvnikim kolima praene njihovom mrnjom, njihovim smradom i smijehom dio stratita. A tamo e biti straari sa svojim glupavim glavama, crveni u licu od krutih ovratnika, sa svojim opranim debelim rukama, sa svojim volovskim pogledom i moi e im vikati i vikati, pokuavati da im objasni,! oni e savjesno i pokorno kao crnci vriti sve to im je zapovjeeno, a nee sebe pitati je li toi dobro: ili z l o . . . A patiti? Trebat e patiti, osjeati da je bol sve jaa, da je tako jaka, da je ne moe vie izdrati, da bi trebalo a prestane, ali je ona ipak i dalje sve jaa i penje se kao glas u visinu . . . Oh! Ja ne mogu, ja ne mogu . . . ANTJJ3>NA Kako si mnogo o svemu mislila. [ I Z M E N A Z Cijelu no. Ti nisi? jSnEIAZ n Jesam, dakako, f a f / /IZMENATJ ja ti nisam jako hrabra. \ A N T I G O N A (blago) Ni ja. Ali to zato? Stanka. Izmena
r

A N T I G O N A (promrmlja) N e i v i . . . (Jo njenije ako je to mogue) Koja je prva ujutro ustajala samo da bi osjetila hladni zrak na svojoj goloj koi. Koja je posljednja lijegala, i to kad ve nije mogla od umora, samo da bi ivjela jo malo u noi. Koja je plakala jo kao dijete ,kad je mislila da ima toliko ivotinjica, toliko vlati trave na livadi, da ih ne moe sve uzeti. * -f~ J L Z M E N J ^ (najednom osjeti njenost prema njoj) Sestrice moja . . . A N T I G O N A (uspravi se i vikne) Ah, ne! Ostavi me! Nemoj me milovati! Nemojmo sada poeti zajedno cmizdriti. Dobro si promislila, kae? Ti misli da je cijeli grad, koji urlie, protiv tebe, ti misli da su bol i strah odi smrti dosta? |ZMENA^ (pogne glavu) Da. ^_ A N T I G O N A Izgovaraj se samo time. I ^IZMENA/ (skoi prema Antigoni) Antigona! Za-1 klinjem te! Mukarcu dolikuje da vjeruje u ideje i da | umire za njih. Ti si djevojka. A N T I G O N A (stisnutih zubi) Djevojka, da! Nisam li^dosta plakala to sam djevojka! "f* frcMfeNAJ Tvoja je srea pred tobom i treba samo da je uzme. Zaruena si, mlada si, lijepa .. .A N T I G O N A (muklo) Ne nisam lijepa. ftZMENA/ Nisi lijepa kao mi, nego drugaije. D o - ^ bro zna da se za tobom okreu deraniii na ulici, da tebe djevojice gledaju kad prolazi, da iznenada postanu nijeme i da ne mogu s tebe skinuti pogleda sve dok ne zae za ugao. ~* A N T I G O N A (malo se osmjehne) Deranii, djevojice . . . i I Z M E N A 7 (poslije stanke) A, Hemon, Antigona? A N T I G O N A (zagonetno) S Hemonom u govori17

najedanput

upita:

l ' l Z M E N A / Tebi se dakle ne ivi?

16

ti za koji as. S Hemonom 6u za koji as sve zauvijek svriti. ( T7.TVTONA7 T i si luda. A N T I G O N A (osmjehne se) Uvijek si mi govorila da sam luda, zbog svega, oduvijek. Vrati se u postelju, Izmena .. . Ve se razdanilo, ionako ne bih mogla nita uraditi. Moj je mrtvi brat sada. okruen straom upravo kao da je postao kralj. Vrati se u postelju. Sva si blijeda od umora. Q Z M E N A / A ti? A N T I G O N A Meni se ne spava... A l i ti obeavam da se neu odavle maknuti prije nego se probudi. Dadilja e mi sada donijeti da jedem. Poi jo spavati. Sunce se tek die. Oi su ti sasvim malene od vsna H a i d e . . . / M l Z M E N A J Uvjerit u te, zar ne? Uvjerit u te? I Doptfcsttr~ce mi da ti jo govorim?j ^ A N T I G O N A (malo umorna) Dopustit u ti da mi govori, da. Dopustit u vam svima da mi govorite. Hajde sada spavati, molim te, da sutra ne bude manje lijepa, fGleda je kako izlazi s malim, tunim osmijehom, zatim iznenada padne od umora na stolicu.) Jadna Izmena!.. . D A D I L J A (ulazi) Eto, donijela sam ti kavicu i kruh s maslacem, golube moj! Jedi! A N T I G O N A Nisam ba gladna, dadiljo. D A D I L J A Sama sam isprila kruh i namazala kako ti voli. A N T I G O N A Zlatna si, dadiljice. Samo u popiti malo kave. D A D I L J A Gdje te boli? ^ A N T I G O N A Nigdje, dadiljice, ali dobro me ipak ugrij kao onda kad sam bila bolesna . . . Dadiljice jaa od vruice, dadiljice jaa od more, jaa od sjene or18

mara koja se cereka i neprestano' preobraava na zidu, jaa od tisuu kukaca tiine koji razjedaju, neto negdje u noi, jaa od same noi i njezinih ludih priguenih zvukova dadiljice jaa od smrti. Daj mi ruku kao onda kad si ostajala pokraj moje postelje^ D A D I L J A ta je tebi, golubice moja mala? A N T I G O N A Nita, dadiljo. Ja sam samo za sve to jo premalena. A l i samo ti smije to znati. D A D I L J A Premalena, za to, ptiice moja? A N T I G O N A Ni za to dadiljice. A osim toga, ti si ovdje. Drim tvoju dobru, hrapavu ruku, koja spaava od svega, uvijek, dobro znam. Moda e me i sada spasiti. Ti si tako mona, dadiljice. D A D I L J A to hoe da uradim za tebe, grlice moja? A N T I G O N A Nita, dadiljo, samo ostavi svoju ruku ovako na mom obrazu. (Neko vrijeme ostaje zatvorenih oiju) Eto, vie se ne bojim. Ni opakog edomora, ni trgovca pijeskom, ni bauka koji dolazi i odvodi djecu . . . (Opet stanka ona nastavi drugim glasom) Dadiljice, zna, Mila, moja kujica... D A D I L J A Da. A N T I G O N A Sada e mi obeati da je vie nikada nee grditi. D A D I L J A Sve zaprlja svojim apama! Takvo to ne bi smjek> ulaziti u kuu. A N T I G O N A Pa ak ako i zaprlja sve. Obeaj mi, dadiljo. D A D I L J A Hoe, dakle, da je bez rijei pustim da sve uniti? A N T I G O N A Da, dadiljo. D A D I L J A Ah! To bi bilo malo previe! A N T I G O N A Molim te, dadiljice. Ti voli Milu i njezinu dobru debelu glavu. A osim toga, ti zapravo
19

voli i istiti. Ti bi bila veoma nesretna da sve uvijek ostane isto. Ja te, dakle molim,: nemoj je grditi. D A D I L J A A k o mi se pomokri na ilim? A N T I G O N A Obeaj da je ipak nee grditi. M o lim te, lijepo te molim, dadiljice. D A D I L J A Iskoriuje svoju umiljatost Dobro. Dobro. Obrisat u bez rijei. Pravi od mene budalu. A N T I G O N A A osim toga, -obeaj m\ takoer Ha f sesnjmme razgovarati, da e _se_ s njom esto razgovarati. D A D I L J A (slegne ramenima) Tko, je to ikada vidio? Razgovarati se sa ivotinjama. A N T I G O N A I to upravo kao da ona nije ivotinja, kao da je ovjek, onako kako si mene ula da s njom r a z g o v a r a m . . . D A D I L J A Ah, to ne! U mojim godinama da pravim od sebe budalu! A l i zato hoe da se cijela kua razgovara s tom ivotinjom (kao ti? A N T I G O N A (blagoj A k o ja iz bilo kojeg razloga ne bih vie mogla da se s njom razgovaram . . . D A D I L J A (koja ne razumije) Ne bi vie mogla da se s njom razgovara? Zato? A N T I G O N A (okrene malo od nje glavu, a zatim doda tvrdim glasom) I osim toga, ako bude odvie tuna, ako ti se bude inilo da ipak odvie eka s njukom pod vratima, kao onda kad me nema kod kue, bit e moda bolje da zamoli nekoga da je ubije, dadiljice, ali tako da je to ne boli. D A D I L J A Zamoliti nekoga da je ubije, srdace moje? Da ubije tvoju kujicu. Ti si jutros poludjela. ^ A N T I G O N A Nisam, dadiljice. Pojavljuje se Hemon. Evo Hemona. Ostavi nas, dadiljo. I ne zaboravi da si mi dala rije.

(Potri Hemonu.) Oprosti mi, Hemone, za nau svau od sino i za sve. Ja sam imala krivo. Molim te da mi oprosti. Dadilja izlazi. HEMON Dobro zna da sam ti oprostio im si zalupila vrata. Tvoj je parfem bio jo u zraku, a ja sam ti ve oprostio. Kome si ukrala onaj parfem? Dri je u svom naruju, smjeka se, gleda je. A N T I G O N A Izmeni. HEMON A ru za usne, piuder, lijepu haljinu? A N T I G O N A Takoer. H E M O N U iju si se poast bila onako1 uredila. A N T I G O N A Rei u ti. (Malo se jae privije uz njega.) Oh! Dragi, kako sam bila glupa. Izgubili smo cijelo vee. Lijepo vee. HEMON Jo e biti za nas veeri, Antigona. A N T I G O N A Moda nee. HEMON Jo emo se mi svaati. Srea vrvi svaama. A N T I G O N A Srea, d a . . . Sluaj Hemone. HEMON Da. A N T I G O N A Nemoj se jutros smijati. Budi ozbiljan. HEMON Ja sam ozbiljan. A N T I G O N A I zagrli me jae nego to si me ikad zagrlio. Neka se sva tvoja snaga utisne u mene. HEMON Eto. Svom snagom. A N T I G O N A (u jednom dahu) Kako je to ugodno! Ostanu jedan as bez rijei, a zatim ona njeno pone: Sluaj me, Hemone. HEMON Da. A N T I G O N A Juer sam ti htjela rei.. . Djeai. Djeai koga bismo imali nas d v o j e . . . HEMON Da.
\

21

A N T I G O N A Zna, ja bih ga dobro branila protiv

svega.

H E M O N Da, Antigona. A N T I G O N A Oh, ja bih ga tako vrsto privila k sebi, da se niega nikada ne bi bojao, kunem ti se. Ni veeri koja dolazi, ni tjeskobe arkog nepominog sunca, ni sjena .. . Na djeai, Hemone! Imao bi sasvim malu i neepoeljanu mamu ali pouzdaniju od svih pravih majki na svijetu koje imaju prave grudi i velike pregae. Ti si u to uvjeren, zar ne? H E M O N Da, ljubavi moja. SlOGONA I uvjeren si takoer, zar ne, da bi imao pravu enu? HEMQiN__3^ (dri je u zagrljaju) Imam pravu enu. j N T i O O N A > (najednom vikne, privivi se vrsto uz njega) Oh, jesi li me ljubio, Hemone, jesi li sasvim siguran da si me ljubio ono vee. H E M O N (njeno je njie) Koje veeri? A N T I G O N A ^ Na onom plesu kad si po mene doao u moj kut, jesi li potpuno siguran da tada nisi doao po krivu djevojku? Jesi li siguran da nisi nikada poslije poalio, nikada pomislio, ak ni u dnu srca, ni jedanput, da bi bilo bolje da si zaprosio Izmenu? H E M O N Ludice mala!
j ^ N T I G Q N a 3 Ljubi me, zar ne? Ljubi me kao

A N T I G O N A ) Oh! Sva sam pocrvenjela od stida. A l i jutros moram da znam. Reci mi istinu, molim te. Kad misli da u biti tvoja, osjea li da u tebi nastaje velika praznina, kao da neto umire. HEMON Da, Antigona. ( A N T I G O N A j (u jednom dahu poslije stanke) Ja tako osjeam. I htjela sam ti rei, da bih bila veoma ponosna da budem tvoja ena, tvoja prava ena, na koju bi ti stavljao svoju ruku, naveer kad bi sjedio, i ne mislei, kao na stvar koja je zaista potpuno tvoja. (Odmaknula se od njega, poela govoriti drugim glasom.) Eto sada u ti rei jo dvije stvari. A kad ti ih kaem, morat e otii bez i najmanjeg pitanja. ak i onda ako ti se uine neobine, ak i onda ako te budu bdjele. Zakuni mi se. HEMON to e mi jo rei? A N T K J O N I I ) Zakuni mi se najprije da e izai bez i jedne rijei. Bez i jednog pogleda. Ako me voli, zakuni mi se. Gleda ga svojim jadnim, izmuenim licem. Vidi li kako te molim, zakuni mi se, molim te, Hemone . . . To je posljednja ludost koju e imati da mi ispuni. H E M O N (poslije stanke) Kunem ti se. ANTIGONA) Hvala. Dakle sluaj! Pitao si me malo prije" zato sam dola na ples u Izmeninoj haljini, s parfemom i ruem na usnama. Bila sam glupa. N i sam bila jako sigurna da me ti zaista eli i uinila sam sve to da budem malo vie kao ostale djevojke^ da bih u tebi probudila elju za mnom. rj'eu-J* HEMON Dakle zato? ^.V, A N T I G O N A I Da. A tij si se pojo smo se svaati, i moja je runa narav ipfl3w^PA, pg-: bjegla sam, ,j^i)o s>r\ , AVKK>r'"A
23

enu? Ne lau li tvoje ruke koje me privijaju? Ne lau li tvoje velike ruke poloene na moja lea, ni tvoj miris, ni ova ugodna toplina, ni ovo veliko povjerenje koje me preplavljuje kad mi je glava na tvome vratu. H E M O N Da, Antigona, ljubim te kao enu. A N T I G O N A Ja sam crna i mrava. Izmena je ruiasta i zlatna kao voe. H E M O N (mrmlja) Antigona ..
22

(Dodaje tie) A l i ja sam sino dola k tebi zato da me uzme, zato da postanem tvoja ena ve prije. (On ustukne, hoe da neto Kae, ona vikne) Zakleo si se da me nee pitati zato. Zakleo si se, Hemone. (Govori tie, poniznije) Preklinjem t e . . . (i dodaje tvrdo poto se okrenula od njega) Rei su ti, uostalom. Htjela sam bez obzira na sve biti tvoja ena, jer te ovako ljubim, veoma jako ljubim, i jer o dragi, sada u ti nanijeti bol, oprosti jer -se nikada neu moi za tebe udati. (On je zanijemio od preneraenja, ona potri prozoru, vie) Hemone, zakleo si se! Izai. Izai odmah i bez ijedne rijei. Ako to kae, ako uini samo korak prema meni, bacit u se kroz prozor. Kunem ti se, Hemone. Tako mi glave djeaia koga smo imali nas dvoje u snu, jedinog djeaia koga u ikada imati. Idi sada, idi brzo. Saznat e sutra. Saznat e za koji as. Dovrila je i udaljio. s 'takvim oajanjem, da se Hemon pokorio

^LZMENA i Ne mogu spavati. Bojala sam se da ne izae i da ga ne pokua sahraniti, iako je ve dan. Antigona, sestrice moja, svi smo mi ovdje oko tebe, Hemon, dadiljica i ja. I Mila, tvoja kujica... Mi te volimo, mi ivimo, ti si nam .potrebna. Polinik je mrtav, i on te_nJiejvolio^ Uvijek je za nas bio kao stranac, nevaljali brat. Zaboravi ga, Antigona, kako je on zaboravio nas. Pusti neka njegova beutna sjena vjeito luta bez sahrane, kad je tako o d r e d ^ l K r e o n t Ne pokuavaj da uradi ono to je iznad tvojih snaga. Ti uvijek svemu prkosi, ali ti si posve malena, Antona. Ostani s nama, nemoj da noas ode tamo, zaklinjem te. A N T I G O N A (ustala je, s udnim sitnim osmjehom na usnama odlazi prema vratima i s praga neto kae) Prekasno je. Jutros kada si me srela, dolazila sam odande. Ona izae. Izmena pojuri za njom s krikom: { i Z M E N A } Antigona! im je Izmena izala, Kreont ulazi kroz druga vrata sa svojim paem. K R E O N T Jedan straar, kae? Jedan od onih koji uvaju le? Neka ue! Straar ulazi. Prostaina, koji je u ovom trenutku zelen od straha. S T R A A R (predstavlja se u stavu mirno) Straar Jonas, iz druge ete. \Xy K R E O N T to hoe? S T R A A R Eto, efe. Bacali smo kocku da ona odlui tko e doi ovamo. A kocka je pala na mene. I eto, efe. Doao sam, jer smo mislili da je bolje da samo jedan objasni, i osim toga jer ne moemo sva
25

Molim te, Hemone, idi. To je jedino to jo za mene moe uraditi ako me voli. On je izaao. Ona je ostala nepomina, leima okrenuta publici, zatim zatvara prozor, a onda sjedne na jednu malu stolicu u sredini pozornice i kae njeno, kao -udnovato smireno: i Eto s Hemonom je svreno, Antigona. ^f^Mmk^ (Ula je, zove) Antigona, Antigona!.. .

A N T I G O N A - ffffi pokrenuvi se) Da, ovdje sam.

24

trojica ostaviti straarsko mjesto. Trojica smo, efe, koji drimo stra/u oko lea. K R E O N T Sto ima da mi kae, mali? S T R A Z A R Trojica smo, efe, nisam samo ja. Ostala su dvojica: Durand i desetar Boudousse. K R E O N T Zato nije doao desetar? S T R A A R Zar ne, efe. Ja sam to odmah rekao. Desetar da ide. Kada nema vodnika, odgovoran je desetar. Ali ostali su rekli ne, i htjeli su da bacamo kocku. Treba li da odem po desetara, efe? K R E O N T Ne. Govori ti kad si ve ovdje. S T R A A R Sluim sedamnaest godina. Ja sam dobrovoljac, odlikovan sam, dva puta pohvaljen. Dobro sam ocijenjen, efe. Savjestan. Poznaj em samo zapovijed. Moji predpostavljeni kau uvijek: A k o poalje Jonasa, moe mirno spavati. K R E O N T Dobro, dobro. Govori. ega se boji? S T R A A R Po pravilu bi morao doi desetar. Ja sam predloen za destara, ali jo nisam unaprijeen. Unaprijeen sam morao biti u lipnju. K R E O N T Hoe li ve jednom govoriti? A k o se to dogodilo, odgovorna ste sva trojica. Dosta govora o tome tko bi morao- biti ovdje. S T R A A R Dakle eto, efe, l e . . . Ne moe se rei da nismo pazili. Bila je najtea smjena, ona u dva sata. Znate kako je, efe, u asu kad no ide kraju. Olovo je u oima, glava bi htjela pasti, a osim toga sve se sjene miu i jutarnja se magla d i e . . . A h ! Oni su dobro izabrali trenutak! Bili smo tamo, razgovarali se, tapkali nogama o zemlju. Nismo1, efe, spavali, sva vam se trojica moemo zakleti da nismo spavali! Uostalom po onoj z i m i . . . Najedanput pogledam ja le .. . Bio je na dva koraka od nas, ali ja sam ga ipak od vremena do vremena p o g l e d a o . . . Ja sam ve takav,
26

efe, veoma tano vrim svoju dunost. Zato* moji pretpostavljeni i kau A k o poalje Jonasa . . . (Prekine ga Kreontov pokret, on iznenada vikne) Ja sam prvi opazio, efe! Ostali e vam to potvrditi, ja sam prvi digao uzbunu! K R E O N T Uzbunu? Zato? S T R A A R Le, efe. Netko ga je pokrio. Oh! Samo malo. Nisu stigli, jer smo bili mi pokraj njega. Samo malo z e m l j e . . . A l i ipak dosta da ga zakloni od ptica grabljivica. K R E O N T (prilazi mu) Jesi li siguran da to nije uinila neka ivotinja eprkajui? S T R A A R Nije, efe. I mi smo se u poetku tome ponadali, no zemlja je bila nabacana na njega prema obredu. Bio je to netko koji je znao> to ini. K R E O N T Tko se usudio? Tko je bio tako lud, da prkosi mojoj zapovijedi? Jesi li naao kakve tragove? S T R A A R Nita, efe. Samo lake otiske nekih stopa, kao da je prola ptica. Poslije, kod tanije pretrage, straar Durand naao je malo podalje jednu lopaticu, jednu staru zaralu djeju lopaticu. Mi smo mislili da to nije moglo uraditi dijete. Ipak je desetar spremio tu lopaticu za istragu. KREONT (malo kao u snu) D i j e t e . . . Slomljena opozicija koja se javlja i svuda ve potkopava. Polinikovi prijatelji sa svojim zlatom, blokiranim u Tebi, voe puana koji smrde enjakom i koji su najedanput sklopili savez s prinevima, sveenicima, koji pokuavaju da u mutnome ulove bar neto... Dijete. Sigurno su mislili da e to biti dirljivije. Znam ja kakvo je to bilo dijete, dijete s njukom ubojice, koji je briljivo zamotao lopaticu u papir i stavio pod pazuho, a moda su izvjebali i pravo dijete, frazama... N e vinost je neobino vrijedna za stranku. Pravi blijedi
27

djeai koji e pljuvati krv pred mojim pukama. Dragocjena, sasvim svjea krv na mojim rukama, dvostruka korist. (Ide prema straaru.) A l i oni imaju sudionika, a moda ak i u mojoj strai. Pazi to u ti r e i . . . S T R A A R efe, uinilo smo sve to smo morali uiniti! Durand je nekih pola sata sjedio jer su ga boljele noge, ali ja sam, efe, cijelo vrijeme stajao. I desetar e vam to> potvrditi. KREOiNT Kome ste ve o tome govorili? S T R A A R Nikome, efe. Odmah smo bacili kocku, i ja sam doao. K R E O N T Sluaj me dobro. Ostat ete i dalje na straarskim mjestima. Druga smjena vas ne smije zamijeniti. To je moja zapovijed. Hou da samo vi budete kraj lea, i ni rijei. K r i v i ste, zbog nemarnosti btt ete kanjeni, ali ako bude govorio, ako se gradom proiri glas da je Polinikov le pokriven, sva ete trojica umrijeti. S T R A A R (dere se) Nikome nismo rekli, efe, kunem vam se! A l i dok sam ja bio ovdje, moda su ostali ve kazali drugoj smjeni... (Na elu mu izbijaju krupne kapi znoja, zamuckuje) efe, imam dvoje djece. Jedno je jo sasvim malo. Vi ste mi svjedok pred ratnim vijeem da sam bio ovdje, efe. Ja sam bio ovdje, s vama! Imam svjedoka. Ako je tko to rekao, rekli su drugi, nisam rekao ja. Imam svjedoka! K R E O N T Idi. Ako nitko nita ne sazna, ostat e u ivotu. Brzo. (Straar izae u trku. Kreont ostane jedno vrijeme bez rijei. Najednom promrmlja) Dijete.

(Uhvatio je malog paa za rame) Doi, mali. Treba da sada sve to ispriamo... A onda e poeti lijep posao. Bi li ti umro za mene? Misli da bi ti iao1 sa svojom lopaticom? Djeai ga gleda. Kreont izlazi s njim gladei ga po kosi. Da, svakako, i ti bi odmah otiao... (uje se kako je jo jedanput uzdahnuo na izlasku) Dijete. Oni su_ izali. Ulazi Kor. v^KOR ~ Eto ga! Opruga j e sada napeta. Dalje se sve ima odvijati samo od sebe. To je ono to je ugodno u tragediji. ovjek pritisne prstom da bi poelo, sitnica, pogled koji traje sekundu, djevojci koja prolazi i die ruke na ulici, elja za au jednog lijepog jutra, kod buenja, kao za neim to se jede ili jedno pitanje odvie koje ovjek sebi postavi naveer... To je sve. Poslije ovjek mora samo pustiti da se stvar sama razvija. Moe biti miran. Sve se samo okree. Sve je savjesno i dobro nauljeno oduvijek. Sve je dobro pripravljeno smrt, izdaja, oajanje, pripravne su i provale gnjeva, i oluje i tiine, sve tiine: tiina kad se krvnikova ruka die na kraju, tiina na poetku, kad je dvoje ljubavnika golo jedno pred drugim prvi put, a ne usuuje se ni pomai, u mranoj sobi, tiina kad se poklici svjetine razlijeu oko pobjednika. I ovjek bi rekao da gleda film kome se pokvario tonski ureaj, kad vidi sva ta otvorena usta iz kojih ne izlazi nita, sve te povike koji su samo slika, i kad vidi pobjednive pobijeenog samog usred vlastite tiine... ^ (ka, Tragedija je ista. Smiruje, pobuuje pouzdanje... U drami, sve one izdajice, oni razbjenjeli pakosnici, ona progonjena nevinost, oni osvetnici, one nove zemlje, oni trakovi nade, dovode do toga da je smrt strana,
29

kao nesretni sluaj. ovjek se moda mogao spasiti, dobar je mladi moda morao stii na vrijeme sa andarima. U tragediji je ovjek miran. Prije svega osjea povjerenje. Svi su zapravo nevini. To to u j v j o j h n a jedan koji ubija, a drugi koji je ubijen, samo je pitanje podjele uloga. A .osim toga, naglaavam, tragedija smiruje, jer rovjek^zna da nema vie nade, proklete nade, da_.jp uhvaeru-naookon" u zam!ku7~kao takor, s cijelim nebom na svojim leima, i da jo ima samo d'a vie ne da se tui, ne da jadikuje, da vie iz sveg glasa ono to je imao da kae, to nikada nije rekao i to ak jo moda nije znao. I_to ni radi ega, da bi to_ rekao sebi, da bi to saznao, on sam. U drami se ovjek koprca, jer se nada da e_se_jzvui^ Drama je niska, utilitarna. Tragedija je bezrazlona. Ona je za kraljeve. I napokon ovjek nema vie nita da pokuava! (Antigona je ula, straari je guraju.) Dakle, e v o poinje. Mala je Antigona uhvaena. Mala e Antigona sada prvi put moi da bude Antigona. (Kor nestaje dok straari guraju Antigonu na pozornicu.) S T R A A R (koji je dobio opet staru sigurnost) Samo naprijed, samo naprijed, bez mnogo pria! Objasnit ete pred efom. Ja znam samo za nareenja. to ste tamo traili, neu da znam. Svi imaju neke isprike. Svi bi neto prigovorili. Bilo bi krasno kad bismo sluali ljude, kad bismo pokuavali da ih razumijemo. Samo naprijed, samo naprijed. Drite je dobro, i bez mnogo pria! Za ono to ona ima da kae, ja neu da znam. A N T I G O N A Kai im da me puste, da me ne dotiu svojim prljavim rukama. Boli me. S T R A A R Svojim prljavim rukama? Mogli biste biti pristojniji, gospoice... Ja sam pristojan.
30

A N T I G O N A Kai im da me puste. Ja sam Edipova ki, ja sam Antigona. Neu pobjei. S T R A A R Edipova ki, da ne bi! Svaka bludnica, koju uhvatimo nou, takoer nam kae da se uvamo jer da je ona dobra prijateljica sa efom policije. (Oni se zabavljaju.) A N T I G O N A Hou da umrem, ali neu da me dotiu! S T R A A R A kai mi, ne boji se da dira leine i zemlju? Kae njihove prljave r u k e . . . Pogledaj malo svoje! (Antigona gleda svoje ruke, vezane lisicama, s malim osmijehom. One su pune zemlje.) Oduzeli smo ti tvoju lopaticu? Drugi put si morala kopati noktima? Ah! Kakva drskost! Noas sam mu okrenuo lea, zamolio sam te malo duhana, i eto ti ga na, jo ga pravo nisam prinio obrazu i jo ti pravo nisam rekao ni hvala, ona se ve stvorila i poela kopati kao mala hijena. I to usred bijela dana! A kako se samo otimala, avolica jedna, kad sam je htio uhvatiti! U oi mi je htjela skoiti! Vikala je da mora svriti posao . . . Luda je . . . DRUGI STRAAR Neki dan uhapsio sam takoer jednu luakinju. Pokazivala je ljudima svoju stranjicu. S T R A A R Reci, Boudousse, kakav emo zalogaji sva trojica sebi priutiti da to proslavimo? DRUGI STRAAR Otii emo Derigui. Crno je vino tamo bog bogova. TREI S T R A A R U nedjelju imamo slobodno. Da povedemo i ene? S T R A A R Ne, bit emo sami, da se dobro zabavimo . . . Sa enama ima uvijek nekih pria, a derlad svaki as hoe da mokri. Ah! Boudousse, reci. Malo prije nismo mislili da e nam sada biti do zabave!
31

D R U G I S T R A A R Moda e nam dati nagradu. S T R A A R Moe biti, ako je to vano. TREI S T R A A R Flanschard, iz tree, dobio je proli mjesec dvostruku plau kad je uhvatio buntovnika. DRUGI S T R A A R Sluaj! Ako dobijemo dvostruku plau, predlaem ovo: mjesto da odemo Derigui, otii emo u Arapsku palau. S T R A A R Da popijemo? Jesi li poludio? Pie je u Palai dvostruko skuplje. A l i da odemo radi cura, to moe. Sluajte me, sjetio sam se: otii emo najprije Derigui, tamo emo se propisno nakrkati, a onda idemo u Palau. Reci, Boudousse, sjea li se one debele iz Palae? D R U G I S T R A A R A h ! Sto si bio pijan onoga i dana! -* T R E I S T R A A R A l i nae e ene saznati da smo dobili dvostruku plau. Jer ako je dobijemo, bit emo moda javno pohvaljeni. S T R A A R Onda emo vidjeti. Proveselit emo se svakako. A k o bude sveanost u dvoritu kasarne, kao onda kad se dijele odlikovanja, doi e takoer ene i djeurlija, i onda emo svi zajedno otii Derigui. D R U G I S T R A A R Da, ali morat emo unaprijed naruiti jela. A N T I G O N A (zapita sitnim glasom) Molim vas, ja bih htjela malo sjesti. S T R A A R (poto je neko vrijeme razmiljao) D o bro, neka sjedne. A l i je dobro drite. (Ulazi Kreont. Straar se odmah zadera) Mirno! K R E O N T (zastao je iznenaeno) Pustite tu djevojku. to je to?
32

S T R A A R Mi smo prva smjena, efe. Doli smo svi zajedno. KREONT Tko uva le? S T R A A R Pozvali smo drugu smjenu, efe. K R E O N T Rekao sam ti da vas druga smjena ne smije zamijeniti. Rekao sam ti da nita ne kae. S T R A A R Nita nismo rekli, efe. Ali kad smo uhvatili ovu ovdje, mislili smo da je potrebno da doemo. A ovog puta nismo bacali kocku. Radije smo doli ^gva trojica, f K R E O N T Glupani jedni! (Antigoni) Gdje su te uhapsili? S T R A A R Kod lea, efe. KREONT to si radila kod lea svoga brata? Znala si da sam zabranio' da mu se itko priblii. S T R A A R I to je radila, efe? Zato smo vam je i doveli. Rukama je kopala zemlju. Upravo' ga je po drugi put pokri v a l a z e m l j om. K R E O N T " Zna li ti to sTupravo rekao? S T R A A R efe, moete pitati ostale. Kad sam se vratio, skinuli smo s lea zemlju, ali sunce je tako prilo da je tijelo poelo smrdjeti, pa smo se ispeli na malu uzvisinu, u blizini, da budemo na vjetru. Mislili smo da usred bijela dana nema nikakve opasnosti. Ipak smo odluili, zato da budemo sigurniji, da e ga uvijek gledati jedan od nas trojice. Ali o podne, sunce je udarilo u nas kao bat, a straan je bio i onaj smrad koji je dolazio do nas jer se vjetar stiao. Uzalud sam rastvarao oi, sve je treperilo kao hladetina, nita nisam vidio. Da mi to proe, otiao sam svome drugu i zamolio ga da mi da malo duhana . . . I jo ga pravo nisam prinio obrazu, efe, i jo mu pravo nisam rekao ni hvala, okrenem se ja, a ova kopa tamo rukama ze33

miju. Usred bijela dana! Morala je znati da emo je svakako vidjeti. A kad je vidjela da trim prema njoj, mislite da je prestala kopati, da je moda pokuala pobjei? Ne. Nastavila je svom snagom kopati, i to to je bre mogla, kao da ne vidi da joj prilazim. A kad sam je zgrabio, otimala se kao avolica, htjela je i dalje kopati, vikala je da je ostavim, jer tijelo jo nije posve p o k r i v e n o . . . K R E O N T (Antigoni) Je li to istina? A N T I G O N A Da, istina je. S T R A A R S lea smo skinuli zemlju, kao to i valja, a zatim smo pozvali drugu smjenu, ne govorei ni o emu, i doli smo da vam je dovedemo, efe. Eto. K R E O N T I noas, prvi 'put, to si bila ti? \^ A N T I G O N A Da, to sam bila ja. Sa eljeznom lopaticom, kojom smo gradili kule od pijeska na morskoj obali za vrijeme praznika. Bila je to ba Polinikova lopatica. Noem je urezao svoje ime na diralu. Zato sam je i stavila pokraj njega. A l i oni su je uzeli. Pa sam onda drugi put morala kopati rukama. ~ S T R A A R ovjek bi bio rekao da to kopa neka ivotinjica. ak mi je u prvi as, kako je ve onaj vrui zrak treperio, moj drug rekao: A l i ne, to je neka ivotinja. Misli, rekao sam mu, odvie je vjeto za ivotinju. To je neka djevojka. K R E O N T U redu. Moda ete jo morati dati izvjetaj o toj stvari. A l i sada me ostavite da budem nasamo s njom. Mali, odvedi ove ljude u susjednu sobu i neka ostanu odijeljeni od svijeta sve dok ja ne doem. S T R A A R Treba li da joj opet stavimo lisiine, efe? K R E O N T Ne. Izvedi ih, mali.
34

(Straari su izali za malim paem. Kreont i Antigona ostaju sami i gledaju jedno drugoga u lice.) KREONT Jesi li kome govorila o svome naumu? A N T I G O N A Nisam. KREONT Jesi li putem koga srela? A N T I G O N A Nisam nikoga. KREONT Jesi li potpuno sigurna? A N T I G O N A Jesam. KREONT Onda sluaj, vratit e se u svoju sobu, lei e i rei da si bolesna, da od juer nisi izlazila iz sobe. Tvoja e dadilja rei to isto. Ja u se pobrinuti da ova tri ovjeka nestanu. A N T I G O N A Zato? Kad dobro znate da u opet uiniti isto. Stanka. Gledaju se. KREONT Zato si pokuala sahraniti svoga brata? A N T I G O N A To je bila moja dunost. KREONT Ja sam to zabranio. A N T I G O N A (blago) To je ipak bila moja dunost. Oni koji ostanu bez sahrane, vjeno lutaju i nikada ne nau mira. Da se moj brat, dok je jo ivio, vratio umoran iz velika lova, izula bih mu obuu, dala bih mu jesti, spremila bih mu postelju . . . Polinik je danas zavrio svoj lov. Vraa se u kuu gdje ga ekaju moj otac i moja majka, a i Eteoklo. Ima pravo na odmor. K R E O N T Bio je buntovnik i izdajica, znala si. A N T I G O N A Bio je_moj brat. KREONT Jesi li ula moju naredbu koja je bila proglaena na svim raskrima, jesi li itala oglas koji je na svim zidovima u ovom gradu? A N T I G O N A Jesam.
35

K R E O N T Jesi li znala kakva je kazna ekala bez razlike svakoga tko bi se usudio da ga sahrani? A N T I G O N A Jesam, znala sam. K R E O N T Ti si moda mislila da je dosta biti Edipova ki, ki Edipova ponosa, pa da bude izvan zakona. A N T I G O N A Nisam, nisam to mislila. K R E O N T Zakon najprije vrijedi za tebe, Antigona, zakon najprije vrijedi za kraljeve keri! A N T I G O N A Da sam sluavka i da sam upravo prala sudove kad sam ula da itaju tvoj proglas, obrisala bih masnu vodu sa svojih ruku i izala bih u pregai da odem sahraniti svoga brata. K R E O N T To nije istina* Da si bila sluavka, bila bi potpuno sigurna da e umrijeti i ostala bi kod kue da oplakuje brata. A l i ti si mislila da si od kraljevske krvi, da si mi neakinja i da si zarunica mojega sina, pa se ja neu usuditi da te pogubim ma to se dogodilo. A N T I G O N A Varate se. Naprotiv sam bila duboko uvjerena da ete me pogubiti. K R E O N T (gleda je i najednom promrmlja) Edipov ponos. Ti si Edipov ponos^ Da, sad kad sam ga opet ugledao u dubini tvojih oiju, sada ti vjerujem. Zaista si mislila da u te pogubiti. I tebi se inilo da je td^posv_pjaroa ^jLl ?avretak za tebe, ponosno stvorenje. A za tvoga oca ne govorim o srei jer srea nije uope dolazila u obzir ljudska nesrea bila je premala. Ljudsko je pretijesno za tvoju porodicu. Vama treba razgovor u etiri oka sa sudbinom i smru. Vama treba da ubijete svoga oca, da spavate sa svojom majkom, i da sve to poslije saznate, lakomo rije po rije. Kakav su napitak rijei koje vas osuuju! I kako ih ovjek poudno pije kad se zove Antigona ili Edip.
36

A poslije je jo najjednostavnije iskopati sebi oi i poi prositi sa svojom djecom po svijetu... Ali tako vie nee biti. Ta su vremena prola za Tebu. Teba ima sada pravo na obinog vladara. Ja se zovem samo Kreont, hvala bogu. Stojim vrsto na zemlji, ruke drim u svom depu, poto sam kralj, odluio sam, jer nisam tako slavohlepljiy.kaa tvoj .otarv-da posve jednostavno radim na tome da poredak na ovome svijetu uinim malo manje besmislenim ako je to mogue. To nije niti pustolovina nego zanat kojim se treba baviti svaki dan i koji nije svagda zabavan, kao i svi zanati. A l i kad sam ve ovdje da ga obavljam, obavljat u ga .. . I ako> se sutra neki prljavi glasnik spusti s dalekih planina da bi mi donio vijest da nije veoma siguran ni za moje podrijetlo, najjednostavnije u ga zamoliti da se vrati odakle je i doao, a za takvu sitnicu neu poeti akati po ivotu tvoje ujne niti usporeivati datume. Kraljevi imaju drugog posla r~go da se bave linom patetikom, draga moja. Priao joj je i uhvatio za ruke. Hajde, sluaj me dobro. Ti si Antigona, ti si Edipova ki, u redu, ali tebi je jJvajSggej, fforiina, a jo nedavno sve bi se to uredilo uz pomo suhog kruha i nekoliko pljusaka. Gleda je s osmijehom. Da te pogubim! Pogledaj se u zrcalo, vrapiu! Odvie si mrava. Radije malo udebljaj, da rodi debelog d j e aia. Tebi je on potrebniji nego tvoja smrt, uvjeravam te. Vratit e se odmah u svoju sobu, vladat e se kako sam ti rekao^, i utjet e. Ja u se pobrinuti da i drugi ute. Hajde, idi. I ne strijeljaj me ovako pogledom. Ti, razumije se, misli da sam prostaina, i ini ti se sigurno da sam zaista jako prozaian. A l i ja
37

te ipak volim iako ima runu narav. Nemoj zabora_ viti"^fa~ Josnije prolo odvie vremena kako sam ti poklonio tvoju prvu lutku. Antigona ne odgovara. Hoe da izae. On je zaustavi. Antigona! Kroz ova vrata se ne ulazi u tvoju sobu. Kamo ide? A N T I G O N A (zaustavlja se, odgovara mu njeno skromno) Vi to dobro z n a t e . . . Tiina. Oni se opet gledaju, stojei licem u lice jedno prema drugome. K R E O N T (mrmlja kao za sebe) K a k v a . j e to igra? A N T I G O N A Ja se ne igram. K R E O N T Zar ne razumije da u biti primoran da te pogubim ako tko drugi osim one tri vojniine bude znao to si pokuala uiniti? Ako sada bude utjela, ako odu-stane od te ludosti, sada te jo mogu spasiti, ali te za pet minuta vie neu moi. Razumije li? A N T I G O N A Moram ii da sahranim svoga brata koga su oni ljudi otkrili. K R E O N T Zar bi opet uinila tu istu besmislicu? Sad su drugi straari oko> Polinikova lea, pa ak ako ti i poe za rukom da ga opet pokrije, dobro zna da e oni skinuti zemlju s lea. to ti dakle moe uiniti? Raskrvariti opet sebi nokte i dati se uhvatiti. A N T I G O N A Samo to, znam, ali bar to mogu. A ^treba uiniti ono to se moe. K R E O N T T i zaista vjeruje u sahranu po svim propisima? Zar vjeruje da e sjena tvoga brata biti osuena da vjeno luta ako na njegov le ne bude baeno malo zemlje i ako sveenik ne izmoli pri tom uvijek istu molitvu? Jesi li kad ula tebanske sveenike
38

kad mole tu molitvu? Jesi li vidjela te jadne, umorne inovnike glave kako skrauju pokrete, gutaju rijei, da bi to prije svrili s tim mrtvacem i da bi jo prije ruka obavili isti posao kod drugoga? A N T I G O N A Da, vidjela sam. KREONT Zar u takvom asu nikada nisi pomislila da bi sigurno poela urlika ti kad bi u onoj kutiji leao netko koga si zaista ljubila? Da bi poela vikati da uute, da odu? A N T I G O N A Da, pomislila sam. KREONT I ti se sada izlae smrti jer sam tvom bratu uskratio tu smijenu putnicu, to serijsko mumljanje nad njegovim ostacima, tu pantomimu koje bi se ti prva zastidjela i od koje bi ti pozlilo da su je odigrali. To je besmisleno! A N T I G O N A Da, to je besmisleno. KREONT Pa zato to onda radi? Za druge, za one koji u to vjeruju. Da ih digne protiv mene? A N T I G O N A Ne. KREONT N i za druge, ni za tvoga brata? Za koga onda? A N T I G O N A Ni za koga, za sebe. 1 K R E O N T (gleda je u tiini) Zar tako eli da umre? ini mi se ve kao ptiica uhvaena u zamku. A N T I G O N A Nemojte se nada mnom raznjeivati. inite kao ja. inite to treba da inite. A l i ako ste ljudsko bie, uinite to to bre. To je sve to vas molim. Neu vjeno' imati hrabrosti, priznajem. K R E O N T (priblii joj se opet) Antigona, hou da te spasim. A N T I G O N A Vi ste kralj i moete sve, ali to ne moete. K R E O N T Misli?
39

A N T I G O N A Niti da me spasite, niti da me primorate. K R E O N T Ponosno stvorenje! Edipova 'keri! A N T I G O N A Moete samo da me pogubite. K R E O N T A to ako te bacim na muke? A N T I G O N A Zato? Da plaem, da molim milost, da vam se kunem da u uraditi sve to budete htjeli, a da poslije, kad me ne bude boljelo, uradim isto to i prije? K R E O N T (stisne joj ruku) Sluaj me dobro. M o ja je uloga svakako loa. A tvoja je dobra. I to ti osjea. A l i nemoj ipak da to previe iskoriuje, kugo mala . . . Da sam ja obian pravi surovi tiranin, ve bi ti odavno iupali jezik, iskidali udove klijetima ili te bacili u jamu. A l i ti u mojim oima vidi neko oklijevanje, pa prkosi i napada koliko moe. to hoe da postigne, mala furijo? A N T I G O N A Pustite moju ruku. Boli me. K R E O N T (jae je stisne) Ne. Ja sam ovako jai i to u iskoristiti. A N T I G O N A (malo krikne) Jao! K R E O N T (kome se oi smiju) Moda bih upravo to morao uraditi: jednostavno ti izviti ruku, povui te za kosu, kao djevojicu u igri. Dalje svim je gleda. ozbiljno. Opet postane ozbiljan. Govori joj sa-

A N T I G O N A (poslije stanke) Sada ste pretjerano stisnuli. ak me vie i ne boli. Nemam vie ruke. mai m KREONT (gleda je i pusti joj ruku s malim osmijehom. Mrmlja) Danas imam pune ruke posla, ali ja u ipak potroiti toliko vremena koliko bude trebalo i spasiti te, nevaljalice. (Posadi je na jednu stolicu u sredini sobe. Skine kaput, prie joj, teak, moan, u koulji.) Dan poslije neuspjele revolucije ima posla i posla, uvjeravam te, ali e hitni poslovi priekati. Neu pustiti da umre zbog jednog politikog pitanja. Zavrijedila si vie od toga. Jer je tvoj Polinik i ona oplakivana sjena, ono tijelo koje se raspada meu straarima i sva ona patetinost koja te razjaruje, samo politiko pitanje, Ja_prije svega nisam njean, ali sam osjetljiv: volim sve to je ^itb7~oprano, umiveno. Zar ti misli da se meni ne gadi isto toliko kao i tebi ono meso koje gnjije na suncu? Naveer, kad vjetar udari s puine, smrad dopire sve do palae. Od toga mi se prevre eludac. Ali ja neu ni zatvoriti svoj prozor. To je gadno, ja to tebi mogu rei, to je glupo, to je uasno glupo, ali cijela Teha mora da_neko vrijeme osjea taj smrad. Misli li ti da ja tvoga brata ne bi pokopao7~ako n i radi ega a ono ve radi higijene. Ali da bi prostaci, Jcojimja_je_jm^ _trefoia_da cijeli__gxad mjesec dana zaudara Polinikovim lesom. ~~ /ANTIGONA Vi ste gnusni! K R E O N T Jesam, mala moja. To od mene trai moj zanat. Moemo se razgovarati samo o tome treba li ga obavljati ili ne. A l i ako ga ovjek obavlja, mora ga obavljati upravo ovako. ANTIGONA Zato ga obavljate? K R E O N T Jednog sam se jutra probudio kao te41

Ja sam tvoj ujak, istina je, ali mi u porodici nismo njeni jedni prema drugima. Nije li ti ipak smijean ovaj ismijani kralj koji te slua, ovaj stari gospodin koji je svemoan i koji je ve vidio mnoga i mnoga pogubljenja, uvjeravam te, a mnogi su pogubijenici bili ganuti kao i ti, i koji stoji ovdje pred tobom i upinje se svom snagom da pokua sprijeiti tvoju smrt.
40

/ banski kralj. A bog mi je svjedok da sam u ivotu volio sve drugo samo ne mo. j A N T I G O N A Onda je trebalo da kaete n e ! K R E O N T Mogao sam da to kaem. Samo, najedanput sam se osjetio kao radnik koji odbija da uradi neki posao. Uinilo mi se da to ne bi bilo poteno. K a zao sam da. A N T I G O N A E pa utoliko gore po vas! Ja nisam kazala da. to se mene, molim vas, tie vaa politika, vaa nunost, vae jadne prie? Ja mogu jo rei ne svemu to ne volim i sama sam sudac. A vi me, sa svojom krunom, sa svojom straom, sa svojim sjajem moete samo pogubiti, jer ste kazali d a . K R E O N T Sluaj me. A N T I G O N A Ako ja hou, mogu da vas sluam. V i ste kazali da. Vie nita od vas ne mogu nauiti. Vas neu da sluam. Stojite ovdje i pijete moje rijei. A ne zovete svoju strau, zato da biste me do kraja sasluali. K R E O N T Zabavlja me! A N T I G O N A Ne. Vi me se bojite. Zato i pokuavate da me spasite. Bilo bi ipak udobnije sauvati na ivotu malu i nijemu Antigenu u ovoj palai. Vi ste preosjetljivi da budete dobar tiranin, to je sve. Vi ete me ipak za koji as pogubiti,__i sam;' to znate, pa se zato bojite J _Runo JeJvMjeti ovjeka koji se bojij K R E O N T (muklo) Pa dobro, da, bojim se da u biti primoran da te pogubim ako bude i dalje tvrdoglava. A ja to ne bih elkx A N T I G O N A Ja ne moram initi ono to ne elim! Vi moda ne biste eljeli da uskratite sahranu mome bratu? Recite da ne biste to eljeli. K R E O N T Rekao sam ti ve.

^ A N T I G O N A T- A vi ste to ipak uinili. I sada ete> mk^pogubiti iako to ne elite. I to znai biti kralj! / K R E O N T Da, to znai biti kralj! / ' A N T I G O N A Jadni Kreonte! Sa svojim slomljenim noktima, punim zemlje, i modricama koje su mi tvoji straari ostavili na rukama, sa svojim strahom od koga mi se gri eludac, ja sam kraljica. K R E O N T Onda mi se smiluj i ivi. Za mir u Tebi dosta sam platio lesom tvoga brata koji gnije pod mojim prozorima. Moj te sin voli. Ne tjeraj me da plaam jo i tvojim ivotom. Dosta sam platio. A N T I G O N A Ne. Vi ste kazali da. Nikada vie neete prestati da plaate. KREONT (prodrma je, izvan sebe) Ali, dobri boe! Pokuaj i ti da razumije! Ja sam zaista pokuao da te razumijem. Potrebno je ipak da ima i onih koji upravljaju laom."Voda-prodire"sa svih strana, sve"je puno zloinstava, gluposti, bijede... A kormilo se njie. Posada vie nee da radi, misli samo kako e opljakati brod, oficiri ve grade malu udobnu splav, samo za sebe, i uzeli su svu slatku vodu da bi spasili bar svoje kosti. Jarbol se ve lomi, a vjetar zvidi i jedra e se razderati i svi e ti gadovi sada otii, i to svi zajedno, jer misle samo na svoju kou, na svoju drago-^ cjenu kou i na svoje sitne koristi. Misli li ti da ovjek u takvom asu ima vremena da bude rafiniran, da promisli treba li rei da ili ne, da se zapita nee li morati preskupo platiti jednog dana i hoe li jo poslije moi ostati ovjek? Tada zgrabi kormilo, ispravi lau pred planinom vode, drekne neku zapovijed i opali u mnotvo, na prvoga koji istupi. U mnotvo! To nema imena. To je kao val koji se upravo sruio pred vas na most: vjetar koji vas pljuska i stvar koja pada u mnotvo ljudi, nemaju imena. Mo43

da je to bio upravo onaj koji ti je sino smjekajui se dao vatre. On nema vie imena. Ni ti koja se grevito dri kormila, nema imena. Samo brod i oluja imaju ime. Shvaa li ti to? A N T I G O N A (odmahuje glavom) Neu da shvatim. To je dobro za vas. Ja sam ovdje radi drugih stvari, a ne da shvaam. Ja sam ovdje da vam kaem n e i da umrem. K R E O N T Lako je rei n e . A N T I G O N A Ne uvijek. K R E O N T Da ovjek kae d a , treba da se znoji i da zasue rukave, da punim rukama zgrabi ivot, i da uroni u njega do lakata. Lakoi je rei ne ak ako ovjek mora i umrijeti. Treba samo da se ne mie i da eka. Da eka da bi ivio, da eka i da bi ga ubili. To je previe nisko. To je ljudski pronalazak. Moe li zamisliti svijet u kome bi isto tako stabla soku kazala ne, u kome bi ivotinje instinktu lova ili instinktu ljubavi kazale ne? ivotinje su, hvala bogu bar one, dobre, jedinstvene i tvrde. One idu gurajui se, jedne za drugima hrabro, po istome putu. Pa ako koja padne, druge prou, i mat koliko da ih se pogubi, svagda e ostati jedna od svake vrste koja e: opet roditi mlade i nastaviti da ide istim putem, s Istom hrabrou, potpuno nalik na one koje su prije prolazile. A N T I G O N A Eto o emu sanja kralj: o ivotinjama. Sa ivotinjama bi bilo tako jednostavno. Kreont je gleda K R E O N T Prezire me, zar ne? (Ona ne odgovara, on govori dalje kao za sebe.) udno. esto sam zamiljao taj razgovor s nekim njenim blijedim mladiem koji bi me pokuao ubiti i iz koga bih poslije mogao izvui samo prezir. A l i ni44

sam mislio da e to biti s tobom i zbog takve gluposti . . . (Rukama se uhvatio za glavu. Osjea se da je na kraju snage.) Sluaj me ipak po posljednji puta. Moja uloga nije ugodna, ali je moja uloga i ja u te za koji as pogubiti. Samo hou da prije toga do kraja zna svoju. _Zna__li zato e umrijeti, Antigona? Zna li ti s kakvom e prljavom pripovijesti zauvijek biti povezano tvoje malo krvavo ime? A N T I G O N A S kakvom pripovijesti? K R E O N T S_pripoviiesti_o Eteoklu i PolinikuT s ^pripovijesti o tvoioj braL Ne, ti' m'telifi da je zna, ti je ne zna. U Tebi je ne zna nitko osim mene. A l i mi se ini da jutros i ti ima pravo da je sazna. (Razmilja neko vrijeme s glavom u rukama naslonjen na svoja koljena. uje se kako mrmlja) Nije lijepa pripovijest, vidjet e. (I on muklo pone, ne gledajui Antigonu.) Kakve su tvoje prve uspomene o tvojoj brai? Dva druga u igri koji su te sigurno prezirali, koji su ti razbijali lutke, koji su vjeno jedan drugome aptali na uho neke tajne da bi te razbjesnili? A N T I G O N A Oni su bili v e l i k i . . . K R E O N T Poslije si im se sigurno divila kad su palili prve cigarete i obukli prve duge hlae, a zatim su poeli da naveer izlaze, i vie te uope nisu gledali. A N T I G O N A Ja sam bila djevojka. K R E O N T Vidjela si kako tvoja majka plae kad se tvoj otac ljuti, ula si lupanje vratima kad bi se oni vraali kui, i njihovo cerekanje po hodnicima. I prolazili su pokraj tebe, podrugljivo i nesigurno, zaudarajui vinom.
45

^^Tiina.

A N T I G O N A Jedanput sam se ja sakrila za neka vrata, bilo je jutro, mi smo upravo ustali, a oni su se ba vraali kui. Polinik me opazio, bio je sasvim blijed, oi su mu se caklile, a bio je tako lijep iu svom veernjem odijelu. Rekao' mi je: Gle, ti si ovdje? I dao mi je veliki cvijet od papira koji je donio iz svoje noi. K R E O N T A ti si sauvala taj cvijet, zar ne? I juer, prije n e g o to si pola, otvorila .si svoju ladicu i gledala si ga dugo da d o b i j e hrabrosti. A N T I G O N A (zadrhe) Tko vam je to. rekao? K R E O N T Jadna Antigona sa svojim cvijetom od papira. Zna li ti tko je bio tvoj brat? A N T I G O N A Znala sam da ete mi o * njemu svakako loe govoriti. K R E O N T Mali g l u p a n j^oji je mislioi samo na zabave, mali krvolok, o k r u t a n i blezduan^ prostak kloji nije bio ni za to drugo nego* da juri bre od ostalih u svojim kolima, da troi u b a r o v i m a vie od ostalih. Jedanput, ja sam bio prisutan, tvoj mu otac nije htio blijedlO' je kao zid i digao je aku viknuvi neku gadnu rije. A N T I G O N A T o nije istina. K R E O N T I s v o m je snagom zatjerao svoju_jpriistakuaku u lice tvoga oca! To je bilo bijedna Tvoj je otac sjedio za svojim stolom i rukama uhvatio glavu. K r v mu je tekla iz nosa. Plakao je. A Polinik se cerekao u kutu i palio cigaretu. A N T I G O N A (sad gotovo zaklinje) To nije istina! K R E O N T Sjeti se, imala si dvanaest godina. Niste ga dugo' vremena vidjeli. Je li to istina? A N T I G O N A (muklo) Da, istina je.
46

dati neku v e l i k u svotu k o j u je on izgubio u. igri. P r o -

K R E O N T To je bilo poslije te svae. Tvoj ga otac nije htio predati sudu. Stupio je u argivsku vojsku, i im je doao Argivcima, poela je hajka na tvog oca, na tog starca koji nije umirao, ni silazio s prijestolja. Uestali su atentati, a ubojice koje bismo juhv^tili, svagda bi na kraju priznali dla su od njega dobili novaca. Uostalom ne samo od. njega: jer hou da sazna to se dogaalo' iza kulisa te drame u kojoj ti tako jako eli da igra neku ulogu, hou da vidi cijelu kuhinju. Juer sam Eteoklu priredioi velianstven pokop. Sada_je_ Etepklo za Tebu heroj i svetac. Cijeli je narod bio prisutan. Sva su kolska djeca dala svoje male uteevine za vijenac, starci su s licemjernim uzbuenjem i .jdrhtavim glasom veliali dobrog brata, vjernog Edipova sina, estitog vladara. I ja sam odrao govor. Doli su i tebanski sveenici u punom broju i udesili lica za tu prigodu. I vojnike poasti... Bilo je potrebno. Shvaa da ipak nisam mogao objaviti da m pokvarenjaci bili u oba tabora. Ali sada u ti rei: J^teoklo, taj uzor vrline, nije vrijedio vie nego Polinik. I dobri je sin takoer pokuao da umori svpg joga,estiti je princ takoer Odluio da proda Tebu onome tko mu vie ponudi. Da. misli li da je to smi^ jesno? Sada imam dokaz da se Eteoklo, koji spava u svom mramornom grobu, takoer spremao da izvri istu izdaju radi koje sada Polinikovo tijelo gnjije na suncu. Posve je sluajno da je Polinik zapoeo prije njega. Imali smo posla sa dva razbojnika u dosluhu kojijrajaiau^^ varajui nas, i koii su zaklali jedan drugoga kao dvije protuhe, a to su i bili, radi nekog obrauna . . . Samo meni je bilo potrebno da jednog od njih proglasim herojem. I dao sam zapovijed da potrae njihove leine meu ostalima. Nali su^ih^^grjjene,, sigurno prvi put u njihovu ivotu.
47

Praksu se uzajamno proburazili, a zatirn_je preko njih prela argivska konjica u lurisu, Od njih je ostala kaa, Antigona, nije ih bilo mogue prepoznati. Zapovjedio sam da uzmu jedno od ta dva tijela, ono koje je bilo manje oteeno, za moj sveani, dravni pogreb, i naredio sam da drugo ostave na istome mjestu da sagnjije. Ja ak ne znam ni koje. I uvjeravam te da mi je to svejedno. (Duga utnja, oni' se ne miu, ne gledaju se, zatim Antigona kae njeno.) A N T I G O N A Zato ste mi to ispripovjedili? (Kreont ustane, obue kaput.) K R E O N T Zar bi bilo bolje da sam te pustio da umre zbog te prljave prie? A N T I G O N A Moda. Ja sam vjerovala. (Opet utnja, Kreont joj se priblii.) K R E O N T to e sada uraditi? A N T I G O N A (ustane kao mjesearka) Vratit u se u svoju sobu. K R E O N T Nemoj biti previe sama. Poi jutros do Hemona. Udaj se brzo. A N T I G O N A (u jednom dahu) Da. K R E O N T Na je razgovor bioi potpuno nepotreban, uvjeravam te. Cijeli je ivot pred tobom. Tebi jo ostaje to blago. A N T I G O N A Da. K R E O N T Nita drugo nije vano. A ti ga sada umalo nisi potratila! Ja te razumijem, ja bih sa dvadeset godina uinio isto to i ti. Zato sam pio tvoje rijei. Iz dalekih sam vremena sluao maloga Kreonta, mravog i blijedog kao ti, i on je samo mislio kako da sve r t v u j e . . . Udaj se brzo Antigona, budi sretna.
48

ivot nije ono to ti misli. ivot je voda koju mladi ljudi nehajno putaju da tee kroz prste. Skupi prste brzo. Zadri je. Vidjet e, postat e neto tvrdo i jednostavno to se gricka sjedei na suncu. Svi e ti rei protivno', jer im je potrebna tvoja snaga i tvoj polet. Ne sluaj ih. Ne sluaj mene kad budem idui put govorio nad Eteoklovim grobom. To nee biti istina. Istina ie samo ono to_se nelaze*... I ti e to saznati, prekasno: ivot je knjiga koju ovjek voli, dijete koje se igra kraj vaih nogu, orue koje ovjek vrsto dri u ruci, klupa na kojoj se naveer odmara pred svojom kuom. Opet e me prezirati, ali vidjet e, kad to otkrije, ima neku sitnu utjehu da stari: ivot je ipak moda samo srea. A N T I G O N A (mrmlja - pogled joj je izgubljen) Srea . . . KREONT (iznenada se zastidio) Jadna rije, zar ne? A N T I G O N A ("blagoj Kakva e biti moja srea? Kakva e sretna ena postati mala Antigona? Kakve e budalatine morati i ona dan na dan initi da bi svojim, zubima otkinula svoj komadi sree? Kaite kome e ona morati lagati, kome se smjekati, kome se prodavati? Koga e morati pustiti da umre okreui pogled od njega? KREONT (slegne ramenima) Ti si luda, uti! A N T I G O N A Ne, neu utjeti! Hou da znam to u morati initi da budem sretna. I to sada odmah, jer sada odmah moram izabrati. Vi kaete da je ivot tako lijep. Hou da znam to u morati initi da ivim. KREONT Ti voli Hemona? A N T I G O N A Da, ja volim Hemona. Volim vrstog i mladog Hemona, vjernog Hemona koji mnogo zahtijeva, kao i ja. Ali, ako va ivot, vaa srea, mora osta49

viti na njemu traga, ako Hemon vie ne mora problijedjeti kad ja problijedim, ako ne mora vie misliti da sam mrtva kad zakasnim pet minuta, ako se vie ne mora osjeati sam na svijetu i mrziti me kad se smijem a on ne /na zalo, ako on pokraj mene mora postati gospodin Hemon, ako i on mora nauiti da kae d a , onda vie ne volim Hemona. K R E O N T Ne zna vie to govori. uti. A N T I G O N A Naprotiv, ja znam to govorim, ali vi me ne razumijete vie. Sada vam govorim iz prevelike daljine, iz kraljestva u koje vi ne moete vie ui, sa svojim borama, svojom mudrou, svojim trbuhom. Smije se. A h ! Smijem se, Kreonto. smijem se, jer najedanput vidim tebe sa petnaest godina. Ima isto nemono dranje i vjeruje da se sve moe. ivot ti je samo dodao sve ove sitne bore na licu i ovo1 salo. K R E O N T (prorma je) Hoe li ve jednom utjeti? A N T I G O N A Zato hoe da utim? Jer zna da imam pravo? Misli li da ja ne itam u tvojim oima da ti to zna? Zna da imam pravo, ali to nikada nee priznati jer sada brani svoju sreu kao kost. I K R E O N T ^ ^ T v o j u i svoju sreu, da, glupao! i\J A N T I G O N A Svi mi se gadite s tom svojom sreom! S tim vaim ivotom, koji treba voljeti pod svat \ ku cijenu. Kao psi to liu sve to nau. I ona vaa svakodnevna sreica, ako ovjek ne zahtijeva odvie. \ I Ja hou sve, i to odmah, da budem potpuna ili ako ;\ j ne, odbijem! Ja neu da budem skromna i da se zadovoljim jednim komadiem ako sam bila jako dobra. Ja hou da budem danas sigurna u sve, i da to bude lijepo' kao onda kad sam bila mala ili smrt. K R E O N T Hajde, priaj, priaj, kao tvoj otac!
50

A N T I G O N A Kao moj otac, da! Mi smo od onih koji postavljaju pitanja sve do kraja, sve dok zaista ne ostane ni najmanja nada koju bismo mogli uhvatiti. Mi smo od onih koji se bacamo na nju kad je sastanemo, na tu vau nadu, vau dragu nadu, vau gadnu nadu! K R E O N T uti. Da moe sebe vidjeti kako si runa kad vie te rijei. A N T I G O N A _Da, runa sam! T o je nisko, zar ne, ti krikovi, to skakahie. ta piliarsKa~ svaa. Tata je postao. lijep tek poslijej^adije^JTA-FAAJII n^tap siguran da je ubio svoga oca i da je zaista spavao sa SVAJNM majkom. I da ga nita, vie nita, ne moe spasiti. Onda se najednom umirio kao da se osmjehnuo, i postao je lijep. Bilo je svreno. Jo mu je samo ostalo da zatvori oi da vas vie ne vidi! Ahdjfca vaa lica, vaa jadna lica kandidata sree! Vi, vi ste runi, ak i oni najljepi. Svi vi imate neto runo u kutu oka ili usta. Dobro si, Kreonte, rekao malo prije: kuhinja. Imate lica kao kuhari. K R E O N T (stisne joj ruku) Zapovijedam ti da zauti sada, razumije? A N T I G O N A Zapovijeda mi, kuharu? Zar misli da mi moe to zapovjediti? K R E O N T Predsoblje je puno svijeta. Zar hoe da se upropasti? ut e te. A N T I G O N A Pa, dobro, otvori vrata. Tako je, oni e me sada uti. K R E O N T (koji pokuava da joj silom zatvori usta) Hoe li ve jednom, zautjeti, zaboga? A N T I G O N A (otima se) Pouri kuharu! Pozovi strau! Vrata je otvore. Ulazi Izmena. [ I Z M E N A (krikne) Antigona! A N T I G O N A to sada jo i ti hoe? 51

IMENA} Antigona, oprosti mi, Antigona, vidi, dolazim, dobila sam hrabrosti. Ii u sada s tobom.A N T I G O N A Kamo e ii sa mnom? [IZMENA] A k o je pogubite, morate i mene pogubiti s njom! J\J A N T I G O N A A ! N e ! N e sada. N e ti, ja sama, samo ja. Ti valjda ne misli da e sada poi da sa mnom umre. To bi bilo odvie lako. / i Z M E N A j Neu da ivim ako ti umre, neu da ostanem bez tebe! A N T I G O N A T_i si izabrala ivot, a ja smrt. Ostavi me sada sa svojim ;j adikovkama. Trebalo je poi jutros, etveronoke, u noi. Trebalo je poi da svojim noktima grebe zemlju dok su oni bili u najveoj blizini, i trebalo je da te oni epaju kao' kradljivicu. I Z M E N A ) Dobro, poi u sutra! A N T I G O N A uje li, Kreonte? I ona. T k o zna nee li to i drugi shvatiti kad me budu sluali? to eka da me uutka, to eka da zovne svoju strau? Hajde Kreonte, budi malo hrabriji, taj e teki trenutak proi. Hajde, kuharu, kad je to potrebno! K R E O N T (najedamput zavie) Straa! (Straari se odmah pojave.) Odvedite je! A N T I G O N A (krikne od olakanja) Napokon, K r e onte! (Straari se bace na nju i odvode je. Izmena izlazi za njom viui.) ( I Z M E N A ) Antigona! Antigona! (Kreont je ostao sam, Kor ulazi i pirilazi mu.) K O R Ti si poludio, Kreonte. to si uradio? K R E O N T - {koji gleda preda se u daljinu) M o r a l a / \ / je umrijeti. 52

/ K O R Ne dapusti da Antigona umre, Kreonte! Svi / emo mi mnogo vjekova nositi tu ranu. / ^ K R E O N T Ona je htjela da umre. Nitko od nas | nije bio dosta jak da je nagovori da ivi. Ja to sada I \ razumijem, Antigona se rodila zato da bude mrtva. V Moda to ni ona sama nije znala, a Polinik je bio sa\ m o izgovor. Kad je morala da odustane, odmah je nasla neto drugo. Za nju je bilo vano da kae ne i d\ umre. ; K O R Kreote, ona je jo dijete. KREONT A to da uradim za nju? Da je osudim na ivot? HEMON (ulazi s krikom) Oe! to je to? KREONT (pritri mu, zagrli ga) Zaboravi je, Hemone, zaboravi je, mali moj. HEMON Ti si poludio, oe. Ostavi me. KREONT (zagrli ga jae) Sve sam pokuao da je spasim, Hemone, kunem ti se. Ona te ne voli. Ona je mogla ostati iva. Bila joj je draa njezina ludost i smrt. HEMON (vie, pokuava da se istrgne iz zagrljaja) A l i oe, vidi da je odvode! Oe, ne dopusti da je ti ljudi odvedu! KREONT Ona je progovorila. Cijela Teba sada zna to je ona uradila. Ja je moram pogubiti. HEMON (istrgao se iz njegovih ruku) Ostavi me! Tiina. Stoje gledaju se. jedan prema drugome. Licem u lice,

K O R (priblii se) Ne bi li se moglo neto izmisliti, rei da je poludjela, zatvoriti je? KREONT Kazat e da to nije istina. Da je spasa53

vam jer je ona trebala da bude ena moga sina. Ne mogu. K O R Ne bi li se moglo dobiti u vremenu, udesiti da ona sutra pobjegne? K R E O N T Svjetina ve zna, ve urlie oko palae. Ne mogu. HEMON Oe, svjetina nije nita! T i si gospodar. \ K R E O N T J- sam gospodar kad propisujem zakon. A l i kad ga jednom propiem, onda je zakon go4 spodar. HEMON Oe, ja sam tvoj sin, ne moe dopustiti da mi je oduzmu! K R E O N T Ne, Hemone. Ne, mali moj. Budi hrabar! Antigona ne moe vie ivjeti. Antigona je ve sve nas ostavila. H E M O N Zar misli da u ja moi ivjeti bez nje? Zar misli da u prihvatiti va ivot? I sve dane, od jutra do veeri bez nje! I va mir, vae naklapanje, vau prazninu, bez nje. K R E O N T Morat e prihvatiti, Hemone. Svakome od nas doe jedan dan: vie ili manje tuan, vie ili manje dalek, kad napokon mora prihvatiti da postane ovjek. Za tebe je taj dan doao danas . . . I sad si ovdje preda mnom, suze su ti u oima, srce te boli, mali moj djeae. Posljednji p u t . . . Kad se okrene, kad za koji as prijee preko tog praga, bit e svreno. HEMON (uzmakne malo i kae njeno) Ve je svreno. K R E O N T Ne osuuj me, Hemone. Ne osuuj me i ti. HEMON (gleda ga i najednom kae) Ona velika snaga i ona hrabrost, onaj golemi bog koji me podizao u svoje naruje i spaavao od nemani i od sjena, zar si bio ti? Onaj zabranjeni miris i onaj dobri kruh, na54

veer, pod svjetiljkom kad si mi pokazivao knjige u svojoj radnoj sobi, zar si to bio ti, misli? KREONT Da, Hemone! . HEMON Sve one 'brige, sav onaj ponos, sve one knjige pune heroja, bile su dakle za to! Da postanem ovjek, kako kae, i da budem presretan to ivim. KREONT Da, Hemone! HEMON (krikne najednom kao dijete i baci mu se u naruaj) Oe, to nije istina. To nisi ti, to nije danas! Mi nismo pod onim zidom gdje treba samo rei da. Ti si jo moan kao onda kad sam bio malen, ah! ^aklinjem te, oe, uini da bih ti se divio, da bih ti se jo divio! Ja sam odvie sam, a svijet je odvie gol ako ti se ne mogu vie diviti. KREONT (udalji ga od sebe) ovjek je potpuno sam, Hemone. Svijet je gol. A ti si mi se predugo divio. Pogledaj me, upraviti svoj pogled ravno u lice svoga oca, znai postati ovjek. HEMON (gleda ga, zatim ustukne i stane vikati) Antigona! Antigona! U pomo! (Izae u trku.) KOR (prilazi Kreontu) Kreonte, on je izaao kao da je poludio. KREONT (koji nepomino gleda u daljinu ravno preda se) Da, jadni mali. on je voli. K O R Kreonte, treba neto; uiniti. K R E O N T Nita vie ne mogu. K O R Otiao je smrtno ranjen. K R E O N T (muklo) Da, svi smo mi smrtno ranjeni. Antigona je ula u sohu^uaurali su je straari koii Ig&ima vodumru^misr-iza-Ja)jih. RP n/ish^jp <?jetina to urlie. S T R A A R efe, provalili su u palau. 55

A N T I G O N A Kreonte, neu da vidim vie njihova lica, neuj/ie da ujem njihovo vikanje, neu vie da ikoga vidim.Jfrna sada moju smrt, to ti je dosta! .Zapovjedi da vie nikoga ne vidim, dok ne bude svreno. K R E O N T (izlazi viui straarima) Straa na vrate! Ispraznite palau! Ti ostani ovdje s njom! Dua druga straara izlaze, za njima izlazi Kor, An/tigong ostaje s prvim straarom. Antigona ga gleda A N T I G O N A (najednom kae) Dakle, ti si? S T R A A R Ja? Tko? A N T I G O N A Moje posljednje ljudsko bie! S T R A Z A R E, bit e! A N T I G O N A Da te pogledam . .. S T R A A R (udalji se, neugodno mu je) Gledaj me... A N T I G O N A T i si me malo prije uhapsio? S T R A A R Da, ja. A N T I G O N A Nanio si mi bol. Nije bilo potrebno da bude sa mnom surov. Zar ti se inilo da hou pobjei? S T R A A R Hajde, hajde, bez mnogo pria! Da vas nisam uhvatio, ja bih bio na vaem mjestu. A N T I G O N A Koliko ti je godina? S T R A A R Trideset i devet. A N T I G O N A Ima li djece? S T R A A R Da, dvoje. A N T I G O N A Voli li ih? S T R A A R To se vas ne tie. (On stane etati gore-dolje po uju se samo njegovi koraci.) sobi. Neko vrijeme

S T R A A R Poslije rata. U vojsci sam bio podoficir, pa sam preao u strau. A N T I G O N A Da ovjek postane straar, treba li najprije biti podoficir? S T R A A R U naelu da. Podoficir ili proi specijalan kurs. Podoficir, kad postane straar, gubi svoj in. Kao na primjer: kad sastanem regruta, on moe da me ne pozdravi. A N T I G O N A Zaista? S T R A A R Da, samo treba da znate da obino pozdravi. Regrut zna da je straar podoficir. A to se plae tie, dobivamo obinu straarsku plau, kao i oni koji su na kursu, a u toku est mjeseci, kao nagradu, doplatak kao podoficir. Samo, kao straari imamo drugih prednosti. Kao na primjer: stan, ogrev i prigodne nagrade. Ukratko, oenjeni straar sa dvoje djece moe dobiti vie nego aktivni podoficir. A N T I G O N A Zaista? S T R A A R Da, zato i postoji suparnitvo izmeu straara i podoficira. Mogli ste moda opaziti da se podoficir pravi kao da prezire straara. Njihov je glavni argument napredovanje u slubi. S jedne strane, imaju pravo. Straar polaganije napreduje nego vojnik. A l i ne smijete zaboraviti da je komandir strae neto drugo nego prvi podoficir. A N T I G O N A (kae mu najednom) Sluaj... S T R A A R Da. A N T I G O N A Ja u za koji as umrijeti. (Straar ne odgovara. Tiina. On eta sobom goredolje. Poslije nekog vremena nastavi) S T R A A R Da, s druge strane, svi mnogo vie cijene straara nego aktivnog podoficira. Straar jest vojnik, ali on je gotovo i inovnik.
57

A N T I G O N A (zapita sasvim ponizno) Kada ste postali straar? Ve odavno?

56

A N T I G O N A Misli li da ovjeka boli kad umire? S T R A A R Ne mogu vam rei. Za vrijeme rata, oni koji su bili ranjeni u trbuh, osjeali su velike boli. Ja nikad nisam bio ranjen. I s jedne strane, to mi je kodilo kod napredovanja u slubi. A N T I G O N A Kako e me ubiti? S T R A A R Ne znam. Mislim da sam uo da e vas zazidati u neku jamu, da ne zaprljate grad vaom krvlju. A N T I G O N A ivu? S T R A A R Da, u poetku. (Tiina. Prireuje sebi duhan.) A N T I G O N A O grobe! O svadbena posteljo, o moje podzemno prebivalite . . . (Ona je sasvim malena usred velike prazne sobe. Kao da joj je malo zima. Ovija ruke oko sebe. Mrmlja.) Posve sama . . . S T R A A R (koji je svrio s duhanom) Kraj Hadovih peina, pokraj gradskih vrata. Gdje nema nikakve hladovine. Bit e to lijep posao za one koji budu morali drati strau. Najprije se govorilo da e straariti vojska. A l i po posljednjim vijestima, ini mi se da e i ovaj put straari drati strau. Straari su dobri za svaku slubu. I onda se udite to su straar i podoficir ljubomorni jedan na drugoga . . . A N T I G O N A (mrmlja, najednom umorna) Dvije ivotinje .. . S T R A A R to dvije ivotinje? A N T I G O N A I ivotinja bi e stisnula jedna uz drugu da joj bude toplije. Ja sam posve sama. S T R A A R Ako vam je to' potrebno, to je neto drugo. Mogu pozvati. A N T I G O N A Ne. Htjela bih samo da preda jedno pismo nekome kad budem mrtva.
58

S T R A A R Kako, pismo? A N T I G O N A Pismo koje u napisati. S T R A A R Ah! To ne! Neu da imam neugodnosti! Pismo! to vam to pada na pamet! Ja bih se izloio velikoj opasnosti radi te vae ludosti! A N T I G O N A Ako pristane, dat u ti ovaj prsten. S T R A A R Je li zlatan? A N T I G O N A Da, zlatan je. S T R A A R Razumijete, ako me pretrae, odoh ja pod ratni sud. To je vama svejedno? (I dalje gleda prsten.) Jedino to mogu ako hoete, to je da zapiem u svoju biljenicu ono to biste htjeli rei. Poslije u istrgnuti list. Druga je stvar ako je moj rukopis. A N T I G O N A (oi su joj zatvorene, promrmlja s jadnim smijekom) Tvoj rukopis . . . (Ona malo zadre.) Sve je odvie runo, sve je to odvie runo. S T R A A R (uvrijeeno, pravi se kao da e vratiti prsten.) Sluajte, ako neete, ja . . . A N T I G O N A (brzo) Hou, zadri prsten i pii, ali samo brzo . . . bojim se da vie neemo s t i i . . . Pii Dragi... STRAAR (koji je uzeo biljenicu i lie svoju pisaljku) To je za vaeg dragana? A N T I G O N A Dragi, htjela sam umrijeti i ti me moda vie nee v o l j e t i . . . STRAAR (polagano ponavlja krupnim glasom dok pie) Dragi, htjela sam umrijeti i ti me moda vie nee v o l j e t i . . . A N T I G O N A A Kreont je imao pravo, strano je sada pokraj tog ovjeka, ne znam vie zato umirem. Bojim se . . .
59

S T R A A R (koji se mui s diktatom) Kreont je imao pravo, strano je . . . / - ^ A N T I G O N A Oh! Hemone, na djeai. Tek sada razumijem kako je bilo jednostavno i v j e t i . . . S T R A A R (zaustavi se) Eh! ujte, vi to malo prebrzo. Ne mogu da vas stignem. Treba ipak vremena . . . A N T I G O N A Gdje si stao? S T R A A R (ita to je napisao) Strano j e sada pokraj tog ovjeka . . . A N T I G O N A Ne znam vie zato umirem. S T R A A R (pie siui svoju pisaljku) ovjqk nikada ne zna zato umire. A N T I G O N A (nastavlja) Bojim s e . . . (Stane. Iznenada se uspravi.) N e . Prekrii sve. Bolje je da nikad nitko ne sazna. ini mi se kao da e me gledati golu i dirati me kad budem mrtva. Stavi samo oprosti. S T R A A R Dakle, prekriit u svretak i napisat u mjesto toga oprosti. A N T I G O N A Da, oprosti, dragi. Da nije bilo male Antigone, svi biste mirno ivjeli. Volim te. S T R A A R Da nije bilo male Antigone, svi biste mirno ivjeli. Volim t e . . . Je li to sve? A N T I G O N A Da, to je sve. S T R A A R To je smijeno pismo. A N T I G O N A Da, to je smijeno pismo. S T R A A R Kome je upravljeno? U -tom se asu otvore vrata.Pojave se drugi straari. Antigona ustane, gleda ih, gleda prvog straara koji se postavi iza nje, on stavlja prsten u dep i sprema biljenicu, dri se vano ... Opazi Antigonin pogled. Drekne da sakrije zabunu.
60

Polazi bez mnogo pria! Antigona se jadno nasmijei. Pogne glavu. Prie bez i jedne rijei drugim straarima. Svi izlaze. K O R (iznenada ue) Eto! S Antigonom je sada svreno. Sada je red na Kreontu. Na sve e doi red. G L A S N I K (uleti viui) Kraljica? Gdje je kraljica? K O R to hoe od nje? to ima da joj javi? ^ G L A S N I K Stranu vijest. U p r a v o s u Antigenu bacili u iamu. Kotrljali su jo posljedirje^TamenjeT^ad Kreont i svi oko njega zauju jadikovke koje najednom izlaze iz groba. Svi ute i sluaju, jer to nije Antigonin glas. Neka nova jadikovka izlazi iz dubine jame . . . Svi gledaju Kreonta, a on koji je prvi pogodio, on koji ve zna prije svih ostalih, urliknu najedanput kao> da je poludio: Skinite kamenje! Skinite kamenje. Robovi se bacaju na naslagano kamenje, a meu njima kralj, sav u znoju i krvavih ruku. Kamenovi se napokon pomaknu i najmraviji se rob provue kroz otvor. Antigona se na dnu groba objesila o niti iz svoga pojasa, crvene niti, zelene niti, to se poput djeje ogrlice ovijaju oko^ niena vrata, a Hemon klei i dri je u svojim rukama i jeca, a lice je sakrio u njezinu haljinu. Odmiu kamenove jo i dalje, i Kreont moe napokon sii. Vidi se njegova sijeda kosa u tami, na dnu jame. On pokuava da podigne Hemona, zaklinje ga, Hemon ga ne uje. Zatim se najednom uspravlja, oi su mu crne, a Hemon nikada nije bio tako slian djeaiu odnekada, gleda svoga oca i nita ne govori cijelu minutu, a onda nv" najednom pljune u lice pa izvue ma._ Kreont odskoi da ga ne dohvati. Onda ga Hemon gleda svojim djejim oima, punim prezira, a Kreont se ne moe sakriti tom pogledu koji je kao otrica. Hemon gleda tog starog ovjeka koji re na drugpjii^kraju_jame7 i bez ijedne rijei zatjera sebT ma u
61

trbuh, pa se isprui pokraj Antigene, gr lei ie jL-gfls. lemoj crvermj_J.oki. K R E O N T (ulazi sa svojim pasem) Poloio sam ih napokon jedno> pokraj drugoga! Sad; su oprani, odmoreni. Samo su malo blijedi, ali tako. mirni. Dvoje ljubavnika poslije prve noi. Oni su gotovi. K O R Oni su gotovi. A l i ti, Kreonte, nisi. Jo ti ostaje neto da sazna. Euridika, kraljica, tvoiaena . . . K R E O N T Dobra ena, koja uvijek govori o svom vrtu, o svom ukuhavanju voa, o svom pletivu, o> svom vjenom pletenju za siromahe. udovato kako je za siromahe uvijek potrebno plesti. Rekloi bi se da im je samo to potrebno . . . K O R Tebanski e se siromasi smrzavati ove zime, Kreonte. Kad je saznala za smrt svoga sina, kraljica -iigz_JJiurbe_od^ igle poto je zavrila zapoeti red, p o l a g a n o ^ a o to se ini, malo mirnije ne^ go__obJno. A zatim otila u svoju sobu koja mirie na lavendulu, punu vezenih stolnjaia i barunastih okvira, da tamo sebLpr^^e-grloy_ Kreojite^^Ona je sada ispruena na jednom od onih dvaju posve jednakih staromodnih krevetia, na istom mjestu gdje si je vidio jedine veeri kao djevojku, i s istim smijekom, jedva neto malo tunijim. I da nema one velike crvene mrlje na posteljini i oko njezina vrata, moglo bi se pomisliti da spava. K R E O N T I ona. Svi oni spavaju. Dobro je to. Dan je bio teak. 'r (Stanka, on kae muklo) Spavati mora da je ugodno. K O R A ti si sada potpuno sam, Kreonte. KREONT^^Potpu^ (Tiina. On s\tavi ruku na rame svome pau.) Mali...

P A Izvolite? ^K^ONT^^Tebi u sada IcadHPfe^Tovje^^

rei.

Drugi to ne znaju: I ne^tn7)e3palL.skrstjti

^ ^ ^ T ^ K a ^ 3 i l 4 ^ i ^ P d i a Y a rabota, ali ako je ti ne svri, tko e ie svriti? P A Ne znam, gospodine. K R E O N T Dakako; ne zna. to ima sree! Trebalo bi da ovjek nikad ne zna. eli li jako da postane velik? P A O da, gospodine! K R E O N T Lud si, mali. Trebalo bi nikada ne postati velik. (Sat odbija u daljini. On mrmlja) Pet sati! to danas imamo u pet sati? P A Vijee, gospodine. K R E O N T E pa dobro, ako imamo vijee, mali, onda poimo na vijee. Izlaze. Kreont se naslanja na vaa. JKQR~~ZL. (siw^naprijed) I eto. Bez jnale Antigone, ^ istina je, svi bi oni mirno ivjeli. Ali sada je svreno. Oni su ipak mirni. Svi oni kog i su imali umrijeti, j a d a su mrtvi. Oni_koji su u neto vjerovali, i zatim oni koji -sil~vlero^K_ji_protivno ak i oni koji -Jii-Ai ^toT^ir vjerovali i koji su se nali upleteni u tu pripovijest, ne shvaajui od nje nita. Sn su mrtvaci. Slini, potpuno ukoeni, potpuno nepotrebni, potpuno gnjili. A oni koji jo ive, polagano e ih sada zaboravljati i brkati njihova imena. Antigona jse sada umirila, njezina je groznica prola. Koja je to bila groznica, nikada neemo saznati, ^ e z i n a je zadaa izvrena. Veliko tuno smirenje pada na Tebu i na praznu palau u kojoj e Kreont sada poeti da eka vlastitu smrt.. .
63

62

Dok je Kor govorio, uli su straari, smjestili se na jednu klupu, sa svojom litrom crvenog vina pokraj sebe, sa eirima na zatiljku, i poeli se kartati. Og_tali_su jo samo straari. Njih to ne ulja, njima je to gvjjjmo. Onfse i dalje kartaju... Zastor brzo pada, dok straari bacaju adute. KRAJ

64