You are on page 1of 17

SEMINARSKI RAD Atomska teorija

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

Atomska teorija
1.0.1 Atomska teorija
Jo u petom stoljeu p.n.e. Demokrit iznosi hipotezu da je materija sastavljena od sitnih neunitivih jedinica koje naziva atomima. Sami atomi ostaju neizmjenjeni, ali se kreu prostorom i kombiniraju na razliite naine te ormiraju makroskopske objekte. !ako je "emokritova dilema bila u osnovi ilozo ske naravi, injenica da u Svemiru postoji neka elementarna tvar je osnovni pokreta moderne izike #potra$a za konanim subatomskim esticama%.

John Dalton u ranim &'(()im zakljuuje da se svaki kemijski element sastoji od jedinstvenih tipova atoma, te da se atomi me*usobno razlikuju s obzirom na njihovu masu. !zradio je sistem kemijskih simbola i nakon to je ustanovio relativne te+ine atoma poredao ih je u tablicu. ,tvrdio je da su tvari sastavljene od molekula i da se molekule sastoje od atoma sa tono odre*enim me*usobnim rasporedom. -bo$ to$a, atomi odre*uju sastav tvari, a slo+ene tvari se mo$u razlo+iti na njihove elementarne elemente. .rvu procjenu veliine atoma i broja atoma po jedinici volumena napravio je Joseph Loschmidt &/'0. 1oschmidt je izraunao da u &2$ u$ljika postoji 3.(224&(&2 atoma i da je tipian promjer atoma &()' centimetara.

1.0.2 Materija
Materija e$zistira u etiri stanja5 vrsto, tekue, plinovito i kao plazma. .lazmu je mo$ue pronai samo u koronama #kruni ili vijencu% i sreditima zvijezda. Stanje tvari je

odre*eno sna$om veza izme*u atoma koji ine tvar. "akle, proporcionalno je temperaturi ili koliini ener$ije koja je sadr+ana u tvari.

.romjena stanja tvari iz jedno$ u dru$o naziva se promjena aze. .rimjer5 led #vrsta voda% prelazi u tekuu vodu dodavanjem ener$ije. 6astavimo li dodavati ener$iju i voda uzavre prelazi u plinovito stanje #plinovita voda% zatim na nekoliko milijuna stupnjeva dolazi do raspada na komponente 7 atome.

8emeljno je uoiti da atomska teorija dovodi u odnos makroskopski svijet #nas% i mikroskopski svijet atoma. .rimjer5 da bi se objasnila tvar u makroskopskom svijetu koriste se koncepti kao to su temperatura i pritisak. , mikroskopskom svijetu atomska teorija se bavi kinetikom atoma koji se kreu kako bi objasnila makroskopske veliine. 8ako se temperatura objanjava kretanjem atoma #br+e 9 toplije%. .ritisak se objanjava momentom atoma koji se kreu i koji se prenosi na stijenke posude #br+i atomi 9 via temperatura 9 vie momenta:sudara 9 vii pritisak%.

1.0.3 Zakon idealnog plina


;akroskopska svojstva tvari su odre*ena kemijskim zakonom idealnog plina. !dealni plin je plin koji se na ponaa #na idealan nain% u skladu sa izikalnim zakonima izme*u pritiska, volumena i temparature. -akon idealno$ plina ka+e da je za tono odre*enu koliinu plina, produkt volumena #<% i pritiska #.% proporcionalan apsolutnoj temperaturi #8%, odnosno u obliku ormule5 .<9k8 , $dje je k konstanta. =va relacija za neku tvar naziva se relacijom stanja i dovoljna je da se objasni veliki dio ponaanja tvari. -akon idelano$ plina se mo+e izvesti i iz kinetike teorije plinova i temelji se na pretpostavci da5 &. se plin sastoji od veliko$ broja molekula, koje se kreu po sluajnim pravcima i u skladu sa 6ewtonovim deterministikim zakonima $ibanja 2. volumen molekula je zanemarivo malen u odnosu na volumen koji zauzima plin

>. na molekule ne djeluju niti jedne dru$e sile osim tijekom elastinih sudara zanemarivo kratko$ trajanja.

1.0.

!ermodinamika

-nanost o odnosu izme*u topline, rada, temperature i ener$ije, a koja obuhvaa ope karakteristike ponaanja izikalnih sistema naziva se termodinamika. .rvi zakon termodinamike esto se naziva i zakon o ouvanju ener$ije #zapravo ener$ije mase% jer tvrdi da, kada sistem prolazi kroz proces, suma ener$ije koja se prenosi preko $ranica sistema 7 bilo kao toplina ili kao rad 7 je upravo jednaka neto promjeni u ener$iji sistema. .rimjer5 ukoliko vrimo iziki rad na nekom sistemu #npr. mijeamo vodu% dio ener$ije odlazi na $ibanje, a ostatak na podizanje temperature sistema. "ru$i zakon termodinamike tvrdi da, u zatvorenom sistemu entropija raste. ?utomobili hr*aju, mrtva stabla se raspadaju, z$rade se uruavaju, sve ove pojave su primjeri entropije na djelu, spontano$ kretanja iz reda prema neredu.

@lasina 6ewtonova izika je nepotpuna jer ne ukljuuje ireverzibilne procese koji su povezani sa poveanjem entropije. Antropija itavo$ Svemira se neprestano poveava s vremenom. ;i smo jednostavno lokalna toka niske entropije i naa sudbina

je vezana uz nezaustavljivo poveanje nereda u naem svijetu 7 zvijezde e sa$orjeti, civilizacije e izumrijeti zbo$ nedostatka ener$ije. @retanje prema ekvilibrijumu #ravnote+i% je sto$a nezaustavljiv proces. 8endencija prema ravnote+i je toliko undamentalna u izici da je dru$i zakon termodinamike vjerojatno jedan od najuniverzijalnijih re$ulatora aktivnosti koji je poznat u znanosti. @oncept temperature ulazi u termodinamiku kao precizna matematika veliina koja stavlja u odnos toplinu i entropiju. ;e*usoban odnos ovih triju veliina je dalje o$ranien treim zakonom termodinamike, koji se bavi temperaturom apsolutne nule i koju je teoretski nemo$ue dose$nuti. ?psolutna nula #pribli+no )2B> oC% se odnosi na stanje u kojem je sistem posti$ao stanje vlastite najni+e ener$ije. 8rei zakon tvrdi da, kako prilazimo minimalnoj temperaturi daljnja ekstrakcija ener$ije postaje sve te+a i te+a.

1.0." R#t$er%ordo& atom


Ernest Rudeford se smatra ocem nuklearne izike. ;o+emo kazati da je Rude ord izmislio jezik kojim je mo$ue opisati teoretske koncepte atoma i enomen radioaktivnosti. Destice koje je nazvao i opisao ukljuuju al a esticu, beta esticu i proton. Rude ordov model opisuje atom kao siunu, $ustu, pozitivno nabijenu jez$ru nazvanu nukleus u kojoj je koncentrirana $otovo sva masa, oko koje svijetle, ne$ativno nabijene tvari koje kru+e na odre*enoj udaljenosti, slino kao to planeti kru+e oko Sunca.
.rijevod sa slike5 masa elektrona je oko 1/2000 mase protona a masa protona je jednaka masi neutrona.

Rude ordov model atoma se naziva i nuklearnim atomom ili planetarnim modelom atoma.

1.1 Smjer vremena


1.1.1 Entropija
Antropija je spontano i konitinuirano kretanje iz reda prema neredu.

;jera entropije mora biti $lobalna. .rimjer5 mo+emo pumpati toplinu iz ri+idera #kako bi napravili kocke leda%, ali toplina se prenosi u kuu i entropija kue raste, iako se lokalna entropija u kockama leda smanjuje. "akle, suma entropije u kui i ri+ideru raste. @oncept entropije se odnosi na mno$e izikalne sisteme, ne samo na toplinu. .rimjer5 entropija ometa tok in ormacija 7 si$nal se uvijek de$enerira uslijed sluajno$ uma. Antropija itavo$ Svemira raste sa vremenom.

1.1.2 Ire&er'i(ilnost
@lasina izika je znanost na kojoj se temelji nae vjerovanje u deterministiki, vremenski revezibilan opis prirode. @lasina izika ne unosi nikakvu razliku izme*u prolosti i budunosti. =vo je poznato kao Apikurova dilema, dilema postojanja ili postajanja, ideja da je potrebano uzeti u obzir odre*eni element sluajnosti kako bi se do$odila devijacija #odstupanje% u kretanju materije iz potpuno predodre*ene #staze% evolucije. -apanjujui uspjeh jednostavnih izikalnih principa i matematikih pravila u razjanjavanju veliko$ dijela prirode neto je potpuno oi$ledno sa stanovita svakodnevno$ iskustva. .ovremeno je promatrajui, priroda se ini krajnje kompleksnom i sluajnom. ;alo je enomena koji iskazuju tonu vrstu pravilnosti, a koja koji mo$u na$ovjetavati unutrani red. 8amo $dje su trendovi i ritmovi oiti, oni su veoma esto pribli+ne i kvalitativne orme. .ostavlja se pitanje kako mo+emo uskladiti ove naoko sluajne do$a*aje sa pretpostavkom o Svemiru bez unutarnjih zakona.

8reba biti sposoban izdvojiti bitno iz kompleksnosti svakodnevnih situacija. Reverzibilni procesi se ine idealizacijom realnih procesa u prirodi. !nterpretacije koje se temelje na vjerojatnosti ine makroskopski karakter naih opservacija od$ovornim za ireverzibilnost koju promatramo. ?ko bi mo$li pratiti svaku pojedinu molekulu, mo$li bi vidjeti vremenski reverzibilan sistem u kojem se svaka molekula ponaa u skladu sa 6ewton)ovim zakonima izike. @ako mi jedino mo+emo opisati odre*eni broj molekula u svakom odjeljku, zakljuujemo da sistem te+i prema ekvililibrijumu #ravnote+i%. "a li je ireverzibilnost samo posljedica pribli+no$ makroskopsko$ karaktera naih promatranjaE "a li ona ima ima veze sa i$noriranjem svih pozicija i brzinaE !reverzibilnost vodi i prema redu i prema neredu. 6eravnote+a vodi prema konceptu kao to je samo)or$anizacija i disipativne strukture #one strukture koje se postepeno troe, $ube ener$iju, rasipaju% kao to je npr. snje+na pahuljica. =bjekti daleko od ravnote+e su visoko or$anizirani zahvaljujui privremenim, ireverzibilnim, neravnoternim procesima. .onaanje kompleksno$ sistema nije u potpunosti sluajno, radi se zapravo o tome da je inalno stanje toliko osjetljivo na poetne uvjete da je nemo$ue predvidjeti budue ponaanje bez beskonano$ znanja o svim buduim kretanjima i ener$ijama #npr. leptir u Ju+noj ?merici uzrokuje oluju na Sjevernom ?tlantiku%. .romatramo li rast jednodimenzionalno$ stanino$ automata da dva stanja #on i o % oito je da jednostavna pravila $eneriraju znaajnu kompleksnost. !ako se radi FsamoG o matematikoj i$ri, mno$o je primjera isto$ oblika i slo+eno$ ponaanja koja se zbivaju u prirodi. !ndividualni opisi nazivaju se trajektorije, statistiki opis $rupa naziva se ansamblom. !ndividualni dijelovi su determinirani, trajektorije iksirane. !pak ansambli

djelova prate vjerojatne obrasce i nisu izvjesni #kolebljivi su%. "a li ovo proizlazi iz i$noriranja svih trajektorija ili nee$ dublje$ u zakonima prirodeE Svaki proraun sa ciljem predvi*anja e neizbje+no sadr+avati neku veliinu ulaznih po$reaka jer mi nismo u mo$unosti mjeriti izikalne veliine neo$ranieno precizno. <alja uoiti da se relativne vjerojatnosti razvijaju na deterministian nain. Statistika teorija mo+e ostati deterministika. "akako, makroskopska ireverzibilnost je mani estacija sluajnosti vjerojatnih procesa na mikroskopskoj skali. ,spjeh redukcionizma se temeljio na injenici da je veina jednostavnih izikalnih sistema linearna, ukupno je suma dijelova. @ompleksnost se pojavljuje u nelinearnim sistemima.

1.1.3 Smjer &remena


-ato percipiramo vrijeme kao da se uvijek kree prema naprijedE -ato su naa sjeanja uvjek o prolosti, a nikada o budunosti. Svi temeljni 6ewtonovi zakoni su vremenski revezibilni. Sudari iz$ledaju jednako prema naprijed i prema natra$. @utija ispunjena molekulama plina koja se u potpunosti ponaa u skladu s 6ewtonovim zakonima nema u$ra*en smjer vremena. ;e*utim, mo$ue je pokazati da e kontinuirano sluajno kretanje molekula izazvati ukupan ansambl da posjeti i prije*e kroz svako mo$ue stanje kutije, slino kao to e kontinuirano mijeanje karata u konanici reproducirati svaku mo$uu sekvencu #slijed karata%. =va sposobnost prirode da se dijeli u viestruka stanja ini jednostavnijim za shvatiti zato termodinamini sistemi te+e ekvilibrijumu #ravnote+i% to je poznato kao !ioncare"o# teorem. ?ko je kutija sa plinom trenutno u stanju niske entropije, uskoro e vjerojatno biti u stanju manje$ reda s obzirom da postoji velik broj stanja koja mo+e zauzeti #u koja se mo+e razviti%, veina ovih stanja su ona vie entropije. Samim zakonima sluajnosti, kutija ima veu vjerojatnost postii stanje vie entropije ne$o stanje ni+e entropije jer postoji mno$o vie mo$uih stanja visoke entropije.

.oincare)ov teorem tvrdi da ukoliko svako pojedino stanje ima istu vjerojatnost da bude posti$nuto #dose$nuto%, tada e se oito stanja vee$ nereda pojavljivati ee ne$o stanja potpune ure*enosti, jednostavno jer je ovih prvih znatno vie. 8ermodinamika zbivanja, kao naprimjer rast stabla, nisu vremenski reverzibilna. Razbijena jaja se ne popravljaju sama. =dre*eno ovim do$a*ajima, vrijeme ima smjer, pre erirani smjer. Antropija i smjer vremena su usko povezan. .oveanje entropije je u smjeru pozitivno$ vremena. !pak, prouavanje komponenata sistema pokazuje da je djelove mo$ue opisati u obliku vremenski)simetrinih zakona. "ru$im rijeima, mikroskopski svijet je upravljan vremenski) simetrinim zakonima, ali makroskopski svijet ima tono odre*eni smjer.

1.2 Kvantna fizika


1.2.1 )lan*ko&a konstanta
Ranih &/(()ih njemaki iziar E$ !lanck je uoio atalne po$reke u izici demonstrirajui da elektron kru+ei oko jez$re ubrzava. ?kceleracija znai promjenjivo elektrino polje #elektron ima naboj%, kada dolazi do emitiranja otona. ?li, u tom sluaju elektron bi iz$ubio ener$iju i pao na jez$ru. .rema tome, atom ne bi trebao postojati.

.rijevod sa slike5 !rema klasi%noj fizici elektron u or&iti oko jezgre atoma tre&a emitirati elektromagnetsku radijaciju 'fotone( kontinuirano jer kontinuirano u&rza#a u zakri#ljenoj putanji$ Rezultiraju)i gu&itak energije implicira da &i elektron tre&ao u spiralnoj putanji pasti na jezgru u #eoma kratkom #remenu 'tj$ atom ne mo*e postojati($ +ohr je predlo*io da su elektroni ograni%eni na odre,ene fiksirane 'k#antizirane( putanje$ Elektron mo*e sko%iti odjednom izme,u o#ih putanja apsor&iranjem ili emitiranjem fotona sa odgo#araju)e to%nom #alnom du*inom$

"a bi rijeio ovaj problem, .lanck je pretpostavio da se ener$ija, na sub)atomskoj razini, mo+e trans erirati #prenositi% jedino u malim jedinicama tzv. kvantima. .rema nje$ovom pronalasku, mi ovu jedinicu nazivamo .lanck)ovom konstantom #h%. Rije kvantni dolazi od rijei kvantitet i odnosi se na malene pakete djelovanja ili procesa, najmane jedinice oba #djelovanja ili procesa% koji se mo$u povezati sa pojedinim do$a*ajem u mikroskopskom svijetu.

1.2.2 D&ojnost &al+,esti*a


<alna priroda svjetlosti objanjava velik dio njenih svojstava5 re leksiju:re rakciju di rakciju:inter erenciju "opplerov e ekt ?li, rezultati zvijezdane spektroskopije #emisija i apsorpcija spektra% se mo$u objasniti samo ukoliko svjetlost ima estinu prirodu poput Bohr)ovo$ atoma i opisa svjetlosti pomou otona. "vojna priroda svjetlosti najbolje se demonstrira otoelektrinim e ektom, u kojem slabo ,< zraenje #svjetlost% producira tok naboja #osloba*anje elektrona% dok sna+no crveno svjetlo ne osloba*a elektrone bez obzira koliko je intenzivno.

Ainstein je objasnio otoelektrini e ekt pretpostavljajui da svjetlost postoji u estinom stanju, paketima ener$ije #kvantima% nazvanim otoni. ,potrebom crveno$ svjetla ne dolazi do toka naboja jer su paketi ener$ije koje nosi svaki pojedini oton preslabi da bi izbili elektrone iz atoma neovisno o tome koliko je crvenih otona usmjereno na katodu. -a razliku od to$a svaki pojedini ,< oton je dovoljno sna+an da oslobodi elekton i prizvede tok naboja.

=vo je jedan od najneobinijih, ali temeljnih koncepata moderne izike da svjetlost ima i valno i estino stanje #ali ne istovremeno% i nazivamo $a valno)estinim dualizmom #dvojnosti%.

1.2.3 de -roglie+&a &alna materija


Jedno do temeljnih pitanja koje se postavilo kada je Ainstein iznio svoju teoriju o svjetlosti bilo je5 da li elektroni imaju valna svojstvaE =d$ovor je doao u doktorskoj tvrdnji 1ouisa de Bro$lie)a &/2>. de Broi$le je tvrdio da s obzirom da svjetlost pokazuje valna i estina svojstva i materija tako*er mo+e biti estica i val.

Jedan od naina na koji mo+emo zamisliti val tvari #ili oton% je u obliku valno$ paketa. 6ormalni valovi imaju sinusoidalni oblik i nemaju poetak ni kraj.

@ompozicija nekoliko valova razliitih valnih du+ina mo+e proizvesti valni paket sljedee$ oblika #slika%.

"akle, oton ili elektron u kretanju se mo+e zamisliti kao valni paket koji posjeduje svojstva vala, ali tako*er i jedinstvenu poziciju i veliinu koju povezujeno sa esticom. .risutni su i odre*eni problemi poput ono$ da valni paketi ne prestaju na konanoj udaljenosti od toke najvee amplitude ve se prote+e u beskonanost. -nai li to da elektron postoji na svim tokama svoje trajektorijeE de Bro$lie je tako*er ormulirao jednad+bu koja povezuje valnu du+inu estice sa momentom estice. "akle, ener$ija je povezana svojstvima tvari.

! dok je de Bro$lie)ove valove bilo teko prihvatiti nakon stoljea shvaanja estica kao tvari s konanom veliinom i pozicijom, valna svojstva elektrona su dokazana u laboratorijskom eksperimentu usmjeravanjem snopa elektrona prema prepreci s otvorima i pokazujui pojavu struktura koje nastaju uslijed inter erencije. @ako se de Bro$lie)ova ideja uklapa u makroskopski svijetE <alna du+ina isezava proporcionalno sa momenton objekta. -ato to je vea masa objekta, kraa je valna duljina. <alna du+ina osobe, na primjer, je veliine milijuntno$ dijela centimetra, premala da bi se mo$la izmjeriti. =vo je razlo$ zbo$ koje$ ljudi ne FtunelirajuG kroz stolice kada na njih sjednu.

1.2.

)rin*ip neodre.enosti
@lasina izika se nala pred problemom kada je trebalo opisati dvojnu prirodu #valna i estina svojstva% materije. Jo vei problemi doli su sa otkriem principa neodre*enosti. .rincip neodre*enosti razvio je H. Ieisenber$ tvrdnjom o e ektima valne i estine prirode na svojstva objekata na subatomskoj razini. Razmotrimo li koncept momenta u mikroskopkoskom svijetu s valnim svojstvima, moment vala dan je sa nje$ovom du+inom. <alni paket poput otona ili elektrona sastavljen je od mno$o valova. Sto$a, on treba biti sastavljen od mno$o pojedinanih momenata. ?li kako objekt mo+e imati mno$o momenataE

"akako, u trenutku kada je mjerenje nad esticom provedeno, uoava se jedan jedinstveni moment. ?li poput neodre*eosti pozicije # uzzJ position% i moment prije promatranja je intrinsino #po prirodi, kao unutranje svojstvo% neodre*en. =vo je poznato kao princip neodre*enosti koji tvrdi da su odre*ene veliine poput pozicije, ener$ije i vremena nepoznate osim u obliku vjerojatnosti. , svojoj najjednostavnijoj ormi princip neodre*enosti tvrdi da pouzdano poznavanje tzv. komplementarnih parova nije mo$ue. 6a primjer, mo+emo izmjeriti lokaciju elektrona, ali ne istovremeno i nje$ov moment #ener$iju%.

;atematiki princip neodre*enosti opisujemo na sljedei nain, $dje je FKG pozicija, a FpG moment5

=vo je vjerojatno najpoznatija jednad+ba u izici uz onu A9mc 2. =na u osnovi ka+e da kombinacija po$reke u odre*enosti polo+aja pomno+ena sa po$rekom u odre*enosti momenta uvijek mora biti vea od .lanck)ove konstante. "akle, mo$ue je izmjeriti poziciju elektrona do neke tonosti, ali pri tome e nje$ov moment biti unutar veliko$ raspona vrijednosti. =bratno, mo$ue je precizno izmjeriti moment, ali tada je polo+aj nepoznat. 8ako*er, valja uoiti da je princip neodre*enosti neva+an u sluaju makroskopskih objekata s obzirom da je .lanck)ova konstanta, h, veoma mala #&()>L%. "ubina principa neodre*enosti se shvaa kada postavimo pitanjeM da li je nae znanje uistinu neo$ranienoE =d$ovor je ne, jer princip neodre*enosti ka+e da postoji u$ra*ena neodre*enost, nedeterminiranost, nepredvidljivost prirode.

1.2." K&antna &alna %#nk*ija


<alna priroda mikroskopsko$ svijeta ini koncept Fpolo+ajaG slo+enim u sluaju subatomskih estica. Dak i valni paket ima Fneodre*enostG koja se uz nje$a vezuje. Alektron u orbiti #na putanji% oko jez$re nema poziciju o kojoj mo+emo raspravljati, osim to mo+emo tvrditi da sa nalazi ne$dje unutar svoje orbite #putanje%. @ako bi rijeila ovaj problem, kvantna izika je razvila alat u obliku kvantne valne unkcije, matematiki opis superpozicije povezane sa entitetom #jedinkom% u bilo kojem trenutku.

@ljuna toka valne unkcije je u tome da se pozicija estice opisuje iskljuivo kao mo$unost ili vjerojatnost sve dok se ne izvri mjerenje. 6a primjer, sudar elektrona sa otonom rezultira izmjerenom pozicijom i ka+emo da je nastao FkolapsG valne unkcije #tj. valna priroda elektrona prelazi u estinu prirodu%.

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com

You might also like