Antifilozofija postaje filozofija

Fredric Jameson

Kad iek sam neko svoje djelo nazove svojim magnum opusom, kao to je to uinio za Parallax View, onda nije posve neoekivano da e se kritike knjige uhvatiti upravo Fredric Jameson. avedena !i knjiga u prijevodu "reka #orvata do kraja godine tre!ala izai u $zdanjima %nti!ar!arus
"lavoj iek, The Parallax View, &$' (ress, )**+.

Kao to ve svako kolsko dijete zna, nova iekova knjiga trebala bi ukljuivati, nikakvim
posebnim redom, rasprave o Hegelu, Marxu i Kantu; razliite predso ijalistike i postso ijalistike anegdote i re!leksije, biljeke o Ka!ki kao i pis ima masovne kulture poput "tep#ena Kinga ili $atri ije Hig#smit#; pozivanje na operu %&agner, Mozart'; ale brae Marx; izljeve ops enosti ( skatoloke i seksualne; interven ije u povijest !ilozo!ije, od "pinoze i Kierkegaarda do Kripkea i )ennetta; analize Hit # o kovi# !ilmova i ostali# #olivudski# proizvoda; pozivanje na aktualna doga*anja; rasprave o mranim gleditima lakanovske doktrine; polemike s razliitim suvremenim teoretiarima %)errida, )eleuze'; komparativnu teologiju; i, konano, izvjea o kognitivnoj !ilozo!iji i neuroznanstvenom +napretku,- "ve to poredano je na nain koji je .jzentajn volio nazivati +montaom atrak ija,, vrstom teoretikog varijetea u kojemu se jedna za drugom redaju +toke,, snano !as inirajui publiku- /o je predivan ou; jedini nedostatak je to to itatelja na kraju zbunjuju predstavljene ideje ili barem one osnovne koji# bi se valjalo pridravati- 0ovjek bi pomislio da bi itanje svi# iekovi# knjiga zaredom samo zakompli iralo taj problem1 naprotiv, ono ga ak djelomino pojednostavljuje, dok iri kon epti poinju izranjati iz magle- $a ipak, ne bismo voljeli da bude ikako drukije, stoga ovaj svezak ( koji zajedno s prateim sveskom kakljivim subjektom %2333-' iznosi pregled +sistema, kao jeline %ako je on uope jelina' ili barem s namjerom da napravi jedan jedini monumentalni prikaz ( pobu*uje razumijevanjeiekova dijalektika 4ilo bi dijalektiki rei da to razumijevanje jest ili nije potvr*eno- $rvo poglavlje, koje razjanjava naslov i nekom de!initivnom metodom pokuava dati temelje iekovoj !ilozo!iji, doista je nepopustljivo; vratit u mu se kasnije- 5o, kasnija poglavlja ( o Heideggeru i politi i, kognitivnoj !ilozo!iji i njezinim slijepim uli ama, antisemitizmu, dananjoj politi i ( sjajna su i elokventna, i zasigurno e vrijediti kao vodee tvrdnje, dovoljne da provo iraju i iritiraju ljude od jedne do druge strane ideolokog spektra %mene osobno usput su napali svrstavi me u neku vrstu lakomislena praktiara teorije komodi!ika ije'- Kasnijim poglavljima ne nedostaju ni ale, neukusne kakve biste poeljeli, a ni usputne opaske o !ilmu %ini se da je iek Hit # o ka izvukao iz njegova sustava, moda ak i iz njegove podsvijesti ( a to se nikad ne radi'" obzirom na ono to je opstalo u njegovu pozamanu djelu, zapoet u s dijalektikom, a iek je jedan od njezini# veliki# suvremeni# praktiara- "tari je stereotip da Hegel radi rutinsku progresiju od teze, preko antiteze do sinteze- /o je posve pogreno, objanjava iek1 kod Hegela nema pravi# sinteza, a dijalektiki pro es valja promatrati na potpuno drukiji nain; navedeni su mnogobrojni primjeri- $a ipak taj glupi stereotip nije bio posve pogrean- 6 #egelijanskoj dijalekti i postoji trolano kretanje i iek ga zapravo upravo ilustrira1 glupi stereotip, ili +pojavnost,; mudra korek ija, realitet ili +esen ija, koja se krije ispod; i naposljetku, nakon svega, povratak realitetu pojavnosti, tako da je u konani i pojavnost ipak bila +istinita,Kakve to uope ima veze s popularnom kulturom7 6zimo #olivudski proizvod, re imo enu u izlogu %2388-' 9ritza :anga- %Moda 9ritz :ang sada ve spada u visoku kulturu, a ne u masovnu, ali dobro---' .d;ard <- =obinson je blagi pro!esor koji, naputajui jedne veeri svoj mirni klub, biva u#vaen u mreu ljubavi i ubojstva- 0ini nam se da gledamo triler- Konano se ponovno sklanja u svom klubu, tone u san od is rpljenosti i budi se1 sve to bijae san- 9ilm je za nas napravio interpreta iju, tako to je :ang podlegao je!tinom #olivudskom ustrajavanju na sretnim zavre ima- 5o u stvarnosti ( odnosno u istinitoj pojavnosti ( .d;ard <- =obinson +nije ti#i, ljubazni, poteni, burujski pro!esor koji sanja da je uboji a, ve uboji a koji u svakodnevnome ivotu sanjari o sebi kao o ti#om, ljubaznom, potenom burujskom pro!esoru,- Holivudska enzura

stoga nije samo puritanski, utogljeni me#anizam srednje klase za represiju ops enog, zlog, antiso ijalnog, nasilnog dna ivota1 to je, tovie, te#nika za njegovo razotkrivanje(aradoks kao perverzija iekovo interpretativno djelo, od strani e do strani e, kao da uiva u tim paradoksima1 ali to je samo po sebi samo +glupa prva impresija, %jedna od njegovi# omiljeni# !raza'- 6 stvarnosti je e!ekt paradoksa osmiljen kako bi ponitio taj drugi trenutak genijalnosti, a to je trenutak interpreta ije %tako to vama izgleda, ali u stvarnosti doga*a se ovo---'1 paradoks je drugog ranga, pa sve to to djeluje kao paradoks u stvarnosti je samo povratak prvoj impresiji>li bismo moda trebali kazati1 to nije paradoks, to je perverzija- > doista, dijalektika je upravo ta neiskorjenjiva, razbjenjujua perverzija kojom je pogled na stvarnost razumnog empiriara odbaen i potkopan- 5o, on je potkopan zajedno s prateim interpreta ijama te stvarnosti, koja nam izgleda mnogo mudrije i genijalnije od same stvarnosti razumnog empiriara, sve dok ne s#vatimo da su te interpreta ije same po sebi dio te +prve impresije,- /o je razlog zbog kojega dijalektika vie pripada teoriji nego !ilozo!iji1 naime !ilozo!iju uvijek proganja san o nekakvom jednostavnom samodovoljnom sistemu, skupini povezani# kon epata koji su sami sebi razlog- /aj san, naravno, stvara !ilozo!ija kao institu ija u svijetu, kao pro!esija koja suuestvuje sa svime ostalim u odravanju statusa quo, u posrnulom ontikom arstvu onoga +to jest,- /eorija, s druge strane, nema steeni# prava jer nikada ne polae pravo na apsolutni sistem, na neideoloku !ormula iju same sebe i njezini# +istina,; i doista, uvijek sudjeluje u ivotu aktualnog jezika, samo ima voka iju i nedovren zadatak potkopavanja !ilozo!ije kao takve, razrjeavanja a!irmativni# izjava i propozi ija svi# vrsta- Mogli bismo to !ormulirati na drugi nain te rei kako su dva velika korpusa post!ilozo!ske misli, obiljeena imenima Marxa i 9reuda, bolje okarakterizirana kao jedinstvo teorije i prakse1 a to znai da nji#ova praktina komponenta uvijek ometa +jedinstvo teorije, i spreava je da se zaokrui u zadovoljavajui !ilozo!ski sistem- ?lain 4adiou nedavno je skovao novi izraz +anti@!ilozo!ija, za te nove i konstitutivno skandalozne naine kon eptualnog interveniranja u svijet; to je pojam koji iek vrlo spremno eli iskoristiti za svoje potrebe$a ipak, to bi mogao biti teorijski, ako ne ak i !ilozo!ski sadraj iekovi# mali# interpretativni# trikova7 6zmimo najprije !iguru koju je izrazito teko klasi!i irati, koju, na odre*en nain, jo valja de!inirati, i koja vlada ijelim iekovim djelom- Aedan od kasniji# seminara Aa Buesa :a ana nosi naslov Les Non-Dupes errent- Cala lei u #omo!oniji te enigmatske teze %+neprevareni grijee,' s najstarijom !ormulom u :a anovoj knjizi, +le nom du $7re,, imenom o a ili, drugim rijeima, .dipovim kompleksom- Me*utim, :a anova kasnija varijanta nema veze s D em, nego vie sa strukturom prijevare- Kao to svi znaju, sama istina je najbolja maska, kao kada pijun odgovara na pitanje ime se bavi1 Pa ja sam pijun, a njegov odgovor bude doekan sa smije#om- /a osebujnost istine da se najbolje izraava kroz prijevaru ili neistinu, igra odluujuu ulogu u analizi, kao to se moglo i oekivati- > kao to je tako*er mogue oekivati, upravo je veliki ne!ilozo! ili anti!ilozo! Hegel onaj kojega smatramo najsloenijim utemeljiteljem dijalektike nunosti pogreke i onoga to je nazivao pojavnou i esen ijom, kao i najradikalnije a!irma ije objektivnosti pojavnosti %to je jedna od dublji# tema Parallax Viewa'- )rugi veliki, moderni dijalektiar, /#eodor ?dorno %iji je anrovski ton spram iekova moda poput tragedije spram komedije', volio je primijetiti kako Hegel nigdje nije bio blie svom #erojskom suvremeniku 4eet#ovenu nego u sjajnom t un!er" or!u #Logike$, tvrdnji da se +esen ija mora upojavitiE, elja za smru $a ipak, ini se kako nas to ustrajanje na pojavnosti sad neoekivano dovodi do jelokupnog iritantnog pitanja o postmodernizmu i postmodernitetu koji zasigurno nije nita ako nije openito odba ivanje biti u ime povrine, istine u ime !ik ije, dubine %prolosti, sadanjosti ili budunosti' u ime nieanske vjenosti to se ponavlja ovdje i sada- iek kao da poistovjeuje postmodernizam s +postmodernom !ilozo!ijom, i relativizmom %to poistovjeenje dijeli s ostalim neprijateljima ti# prava a od koji# su neki pretpotopni, a neki otporni na rei!ika iju te etikete', dok s druge strane podupire epo#alnu promjenu, pod uvjetom da je tako ne nazivamo i pod uvjetom da ustrajemo da je i dalje, u kojem god stupnju, rije o kapitalizmu ( to je neto s ime e se, pretpostavljam, danas svatko lako sloiti- 6 stvari, neke od njegovi# osnovni# postavki nezamislive su osim u okviru epo#alnosti i u okviru neki# novi# kretanja samog kapitalizma- :a an je povremeno unovaen u teoretiziranje ti# promjena koje su se dogodile otkada je 9reud doao do svoji# najvaniji# spoznaja-

6zmimo novu de!ini iju 5ad@ja- 5e vie primjer represije i osude, tabua i krivnje, 5ad@ja je postao neto ops eno iji je izriit nalog1 +6ivajE,- 5aravno, prema unutra usmjereni viktorijana mora da je bio jednako usmjeren na uivanje u svojim spe i!inim povijesnim represijama i sublima ijama, no, taj jouissan"e vjerojatno nije bio ista vrsta uitka kao onaj subjekta potroakog drutva i obavezne permisivnosti %Mar use je to nazvao +represivnom desublima ijom,', subjekta oajnike obaveze da +oslobodi, udnje i +ispuni sebe, nji#ovim zadovoljavanjem- ? ipak psi#oanaliza uvijek ukljuuje kakljivu i nestabilnu ravnoteu izme*u teoretiziranja o vjenoj ljudskoj psi#i i povijesnoj jedinstvenosti razliiti# kultura i obiaja1 to drugo vraa vas u periodiza ije, dok je +vjeni, model osiguran jednostavnim podsjeanjem da udnja nikada nije zadovoljena, bez obzira jeste li viktorijana u ropstvu dunosti ili postmoderni ovjek usredotoen na uitakDvo je trenutak u kojemu doseemo najustrajniju od svi# iekovi# osnovni# tema1 elju za smru, /#anatos ili ono to on vie voli nazivati +nagonom za smru,- Modernu teoriju zaista progoni 9reudova elja za smru, ta miolovka o kojoj je svaki intelektuala Fka duanFna stvoriti teoriju %budui da sama 9reudova verzija nije uspjela nikoga zadovoljiti'- 5o, isto smo tako duni zadrati sve to je paradoksalno %ili perverzno' u iekovoj %ili u :a anovoj' obradi te teme- Aer ovdje /#anatos nema ama ba nikakve veze sa smru- 5jegov uas lei u tome to utjelovljuje sam ivot, istu silu ivota, zapravo besmrtnost i prokletstvo od kojeg nas samo smrt moe milostivo osloboditi %ovdje su vani operni naglas i %kletog &olan!eza, sve mitske konota ije Gjenog ida ili zapravo, vampira, neumrli#, oni# osu*eni# da ive zauvijek'- 5agon prema smrti ono je to ivi u nama uz pomo naega postojanja kao ivui# organizama, a to je sudbina koja ima malo zajednikog s naim biogra!skim usudima ili ak naim egzisten ijalnim iskustvima1 /#anatos ivi kroz nas %+ono to je u nama vie od nas sami#,', on je bitak nae vrste, i upravo je zato poeljnije %slijedei kasnog :a ana' nazvati ga nagonom a ne udnjom i razlikovati nemogui jouissan"e kojim mae pred naim nosom od svakidanji#, obini# udnji i prieljkivanja to i# stalno iznalazimo a zatim bilo zadovoljavamo bilo nadomjetamo,itak i njegova teorija Kada je rije o jouissan"e HuitkuI, to je moda sredinja ili barem najsnanija kategorija u iekovim eksplanatornim tekstovima, pojava sposobna za proji iranje nove teorije politike i kolektivne dinamike ba kao i novi nain gledanja na pojedinani subjektivitet- 5o, da bismo s#vatili implika ije najbolje je promatrati jouissan"e kao rela ionalni kon ept, a ne kao neki izdvojeni +konano odre*ujui imbenik, ili imenovana sila- 6 stvari, upravo je ideja o zavisti zbog jouissan"e, zavisti zbog uitka dugi#, ono to objanjava i kolektivno nasilje, rasizam, na ionalizam te sline pojave, i jedinstvenosti pojedinani# ulaganja, izbora i opsesija1 ona nudi novi nain izgradnje u ijeloj dimenziji )rugoga %do danas ve dobrano istroenom kon eptu koji, kada nije samo me#aniki dodan na neku individualnu psi#ologiju, iezava u levinasijanskom sentimentalizmu'- "naga te predodbe zavisti moe tako*er biti prosu*ena iz krize u kojoj stavlja samo konsenzualne i liberalne ideale poput oni# =a;lsa ili Habermasa koji kao da ne ukljuuju nimalo negativnosti to je doivljavamo u svakodnevnom ivotu i politi i- iek zapravo ukljuuje snane kritike drugi# kulturni# !ormi bien-pensant politikog idealizma kao to su multikulturalizam i retorika o ljudskim pravima ( #valevrijedni# liberalni# ideala smiljeni# da oslabe energiju bilo kojeg ozbiljnog pokreta koji ilja na radikalnu rekonstruk iju"vi ti ideali podrazumijevaju mogunost neke apsolutne kolektivne #armonije i pomirenja kao operativnog ilja ili zavretka politikog djelovanja- 4ilo bi pogreno poistovjetiti te konane iljeve s utopijskim miljenjem koje, suprotno tome, podrazumijeva nasilni prekid s trenutanim drutvenim sustavom- /i su iljevi, za ieka, povezani s onim prilino drukijim odsustvom antagonizma koji je prokazao ve u svojoj prvoj knjizi 'ublimni objekt i!eologije %23J3-', a to je meta koju je prepoznao i :a an i koja je uvijek bila najvanija u iekovim neumornim objanjavanjima i irenju lakanovske doktrine- =ije je o uvjerenju da je ljudski subjektivitet stalno ras ijepljen i da ima jaz unutar sebe, ranu, unutarnju distan u koja nikad ne moe biti prevladana1 neto to je :a an pokazao iznova i iznova u izvanredno sloenoj %i dijalektikoj' artikula iji izvorni# !rojdovski# uzora- 5o, dovedeno do takve razine uopavanja, to je stajalite koje lako moe dovesti do drutvenog pesimizma i konzervativizma, do stava o istonom grije#u i nepopravljivosti neke stalne ljudske prirode-to je, napokon, paralaksa. 6pravo je predu#itriti i iskljuiti takvo pogubno krivo s#vaanje drutveni# i politiki# posljedi a lakanovskog +jaza, ono to je zadatak djela ( e Parallax View- Me*utim, knjiga to ini ne bilo

kakvom neposrednom ekstrapola ijom raskola ili konstitutivne udaljenosti od individualnog do kolektivnog, nego vie supostavljanjem teoretiki# posljedi a podijeljenog subjektiviteta na razliitim dis iplinarnim razinama %odatle teina poetnog poglavlja'$aralaksa je, kae )ebster*s Di"tionar+, +pojavno mijenjanje promatranog objekta zbog promjene u poloaju promatraa,, no bolje je staviti naglasak ne toliko na promjenu ili pomak koliko na viestrukost promatraki# pozi ija, jer, prema mome miljenju, iek naglaava apsolutnu nesumjerljivost rezultirajui# opisa ili teorija o objektu promatranja, a ne neko puko simptomsko premjetanje- >deja nas, dakle, vraa onom starom bauku postmodernog relativizma s kojim je nesumnjivo povezana- %$opularan je oblik tog skandala povezan s pripovijedanjem1 K pripovijeda priu o kvantnoj teoriji ili modernoj diktaturi na jedan nain, a L pripovijeda drukiju priu- 5o ti zgodni i iroko pri#vaeni naini izraavanja briu sve ozbiljne !ilozo!ske rasprave o kauzalnosti, povijesnom djelovanju, )oga*aju, !ilozo!iji povijesti pa ak i o statusu samog pripovijedanja, to je vjerojatno razlog zbog kojega je iek, pripisujui te probleme +postmodernoj !ilozo!iji,, esto odba ivao pripovijedanje kao takvo-' 9undamentalnija razlika u pitanju moe biti izmjerena usporedbom ideje paralakse sa starim Heisenbergovim naelom, koje je tvrdilo da objekt nikada ne moe biti spoznat, zbog uplitanja naeg vlastitog promatrakog sustava, umetanja naeg stajalita i povezani# resursa izme*u nas i stvarnosti o kojoj je rije- Heisenberg je, dakle, istinski +postmoderan, u tvrdnji o apsolutnoj neodredivosti stvarnosti ili objekta, koji povlai na poloaj kantovskog noumenona- Me*utim, u paralaksnom miljenju objekt moe biti odre*en, premda tek neizravno, uz pomo triangula ije zasnovane na nesumjerljivosti pojedinani# opaanjaDbjekt je, dakle, nemogue predstaviti1 on ini upravo onaj jaz ili unutarnju distan u o kojoj je :a an teoretizirao u vezi s psi#om i zbog kojeg je osobni identitet neto zauvijek problematino %to je +ovjekova radikalna i temeljna ne@prilago*enost, loe@prilago*enost vlastitom okruju,'- Gelike dvojne opozi ije ( subjektFobjekt, materijalizamFidealizam, ekonomijaFpolitika ( naini su imenovanja tog !undamentalnog paralaksinog jaza1 nji#ove napetosti i nesumjerljivosti neop#odni su za produktivno miljenje %koje je i samo jedan takav jaz', pod uvjetom da ne upadnemo u pogreku nekog samodopadnog agnosti izma ili aristotelovske umjerenosti u kojoj +istina lei negdje izme*u,; pod uvjetom da, drugim rijeima, perpetuiramo napetost i nesumjerljivost, a ne da i# uljepavamo ili prikrivamoiekova /ilozo/ija politike 0itatelj e prosuditi iz analize pojedinani# sluajeva u ovoj knjizi je li teorija o paralaksi bila plodna- Dsobito je poglavlje o dvojbama kognitivne znanosti ( materijalni mozak i poda i svijesti ( velianstveno postignue koje nadilazi spinozijanski paralelizam prema ultimativnom #egelijanskom paradoksu +)u# je kost,- Cto se tie politike, ini mi se da je iekova lek ija nezamjenjiva ba koliko i poti ajna- Dn smatra %kao i ja' da je marksizam ekonomska vie nego politika doktrina koja mora neumorno insistirati na prvenstvu ekonomije i na samom kapitalizmu kao krajnjem #orizontu politike situa ije %kao i svi# ostali# ( drutvene, kulturne, du#ovneFpsi#ike itd-'- ? ipak je uvijek bila temeljna pogreka misliti da je marksizam +!ilozo!ija, koja je #tjela zamijeniti +ultimativno odre*ujui imbenik, ekonomije politikim imbenikom- Karl Kors # nas je nauio prije osamdeset godina da su za marksizam ekonomsko i politiko dva razliita, odvojena i nerazmjerna koda koji govore istu stvar radikalno razliitim jezi ima)akle, kako razmiljati o konkretnim kombina ijama u stvarnom ivotu i stvarnoj povijesti7 6 ovom trenutku vidimo ono to je oito iekov osnovni lakanovski model za paralaksu1 to je :a anova skandalozna i paradoksna ideja da izme*u spolova nema susreta @ +il nMN a pas de rapport sexuel, %'eminar ,,'- +?ko, za :a ana, ne postoji seksualni odnos,, pie iek, +tada, za pravi marksizam, nema ni odnosa izme*u ekonomije i politike, nema Ometa@jezikaM koji bi nam omoguio da s#vatimo dvije razine s istog neutralnog stajalita-, $raktine posljedi e su iznena*ujue1 +reeno pojmovima dobrog starog marksistikog para bazaFnadgradnja1 trebali bismo uzeti u obzir neunitivu dvojnost, s jedne strane, objektivni# materijalni# so ioekonomski# pro esa koji se doga*aju u stvarnosti, i s druge strane, pravi# politiko@ideoloki# pro esa- Cto ako je domena politike po sebi OsterilnaM, puko kazalite sjena, ali ipak kljuna u preobrazbi stvarnosti7 )akle, iako je ekonomija stvarno mjesto a politika kazalite sjena, najvanija borba vodit e se u politi i i ideologiji-,

/o je mnogo bolja polazina toka za ljevi u od trenutani# beskrajni# rasprava o identitetu nasuprot drutvene klase %tako*er mi se ini prikladnijim vr#un em od zagonetni# razmatranja o +4artlebNju, koja zapravo zakljuuju knjigu'5o, prikladno je, u svjetlu prijanje rasprave, zapitati se u kojoj je mjeri sve to ispalo dijalektikoMislim da bi argumenta ija ila otprilike ovako1 trei korak dijalektike u kojem se vraamo pojavnosti kao takvoj ponekad se opisuje %#egelijanskim argonom' kao povratak +pojavnosti qua pojavnosti,, pojavnosti za koju znamo i da je pojavnost i da ipak, kao pojavnost, ima vlastitu objektivnost, vlastitu stvarnost kao takvu- /o je upravo ono to se doga*a, smatram, s dvije alternative paralakse, sa onom subjektivnom i onom objektivnom, da i# tako nazovemo- Dtkriti da ni kPd subjekta ni kPd objekta ne nude sami po sebi adekvatno predstavljanje nepredstavljivoga objekta koji oznaavaju zapravo znai iznova otkriti svaki od ti# kodova kao isto predstavljanje, doi do uvjerenja da su oba i nuni i nepotpuni, da su oba, da tako kaemo, nuna greka, neop#odna pojavnost- elio bi# se samo zapitati zar ne postoje i sloenije !orme paralakse koje bi nudile vie od dviju alternativa %u poretku subjekta i objekta', koje bi nas suoavale s viestrukim, a ipak jednako nesumjerljivim kodovima5e mogu zakljuiti bez objanjenja svog oklijevanja u razumijevanju iekova projekta- Dito je, pozi ija paralakse je anti!ilozo!ska pozii ja, jer ne samo da izmie !ilozo!skoj sistematiza iji, nego kao svoju sredinju tezu uzima njenu nemogunost- Dvdje imamo teoriju, a ne !ilozo!iju1 i njezina je razrada sama po sebi paralaktika- 5ema glavni kPd %pa ak ni :a anov' niti konane !ormula ije, nego mora biti reartikulirana u lokalnim pojmovima svi# !igura ija na koje se moe ekstrapolirati, od etike do neurokirurgije, od vjerskog !undamentalizma do -atrixa, od ?bu <#raiba do njemakog idealizma5o sama je teorija uvijek bila +utemeljena, u !undamentalnoj %i nerjeivoj' dvojbi1 da privremeni pojmovi kojima ona obavlja svoj posao tijekom vremena postaju +tematizirani, %da upotrijebim izraz $aula de Mana'; postaju materijalizirani %pa ak i komer ijalizirani, ako mogu tako rei' i na kraju se pretvaraju u nove sustave- "amoizjedajue kretanje teorijskog pro esa biva usporeno i zaustavljeno, njegove privremene rijei pretvaraju se u imena i zatim u kon epte, anti!ilozo!ija postaje !ilozo!ija- Moj povremeni stra# je, dakle, da se teoretiziranjem i kon eptualiziranjem nemogunosti oznaeni# gleditem paralakse iek moe preokrenuti u nekoga tko je stvorio novi kon ept i novu teoriju, i to jednostavno imenovanjem onoga to je vjerojatno bolje ne nazvati neimenljivim