Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju... Izvorni znanstveni !lanak Primljeno: 3.10.2004.

Prihva"eno: 21.10.2005. UDK 398.2:398.4]:159.964.2

BERND RIEKEN Institut fr Europische Ethnologie, Univ. Wien

MIT I MEMORIJA. UZ FENOMENOLOGIJU NUMINOZNOG U KNJI!EVNOSTI, UMJETNOSTI I NARODNOJ KULTURI: PSIHOLO"KI PRISTUP RAZUMIJEVANJU NUMINOZNOG
Pojam numinozno potje!e od evangeli!kog teologa Rudolfa Otta i ozna!uje specifi!an osje"aj #to se javlja kad je !ovjek suo!en s transcendentnim silama. Numinozno se osje"a dvojako, djeluje bilo privla!no i ima u sebi ne#to fasciniraju"e i op!injavaju "e, ili izaziva jezu, djeluje prijete"i i sablasno. Ponajprije "e se skicirati odnos prema etnolo#kom istra$ivanju pripovijedanja da bi se potom taj do$ivljaj objasnio psiholo #ki. Numinozno "e se pritom osvijetliti iz perspektive psihoanalize Sigmunda Freuda, individualne psihologije Alfreda Adlera, kompleksne psihologije C. G. Junga i geneti!ke epistemologije Jeana Piageta. Klju!ne rije!i: numinozno, usmene pri!e, psihoanaliza, individualna psihologija, analiti!ka psihologija, "sinkronicitet", epistemolo#ki egocentrizam

Pojam numnozno dolazi od evangeli!koga teologa Rudolfa Otta (1869.-1937.) i ozna!uje specifi!an osje"aj #to se javlja kad je !ovjek su!eljen s transcendentnim silama. Rije! je pritom o "svetome bez "udorednog momenta () i bez racionalnoga momenta" (Otto 2004). Do $ivljava se kao "zlo i imponiraju"e, sna$no i neobi!no, za!u%uju"e i zadivljuju"e, ne#to #to izaziva jezu i op!injava, bo$ansko i demonsko i 'energi!no'" (isto:53). Numinozno se, prema tome, do$ivljava kao ne#to ambivalentno, pobu%uje privla!nost, ima u sebi ne#to o!aravaju"e i op !injavaju"e (fascinans) ili izaziva jezu, djeluje prijete"i i sablasno (tremendum) (isto:14-22, 42-52). Do$ivljaju numinoznoga pripada ono "posve drugo", alienum, "strano i otu%uju"e, #to ispada iz podru!ja shva"enoga kao uobi!ajeno i blisko i zato uop"e iz 'doma"eg' i onoga #to se

155

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

javlja kao suprotnost te zato puni du#u krutim !u%enjem" (isto:31). Stoga je numinozno tjeskobno, strahovito, jezivo i nepojmljivo (isto:54). Ottovo odre%enje pojma numinozno utjecalo je posredno ili neposredno na istra$ivanje pripovijedanja. S obzirom na predaje Hermann Bausinger u svome !lanku Strukture svakodnevnog pripovijedanja govori o duhovnoj zaokupljenosti "u kojoj se svijet dijeli na unutra i vani, na domovinu i tu%inu, dom i izru !enost, ovdje i onkraj; zaokupljenost duha, koja bdije na granici izme%u tih podru!ja kako ono vanjsko, tu%e, izru!enost, onkrajnost, ono "drugo" ne bi bilo zaboravljeno na vlastitome podru!ju ali i da ga ne bi mogle razoriti onostrane sile" (Bausinger 1958:248). U djelu Maxa Lthija Europska narodna bajka prvo poglavlje glasi "Jednodimenzionalnost", pri !emu se u zagradama dodaje "Odnos prema numinoznom" (Lthi 1992). Dok junak bajke, kako pi#e Lthi, nema osje"aj da je u onostranom svijetu susreo drugu dimenziju (isto:12), u predaji se to do$ivljava posve druk!ije. Dodir s onostranim svijetom "budi u !ovjeku neobi!nu jezu; on ga privla!i i odbija, budi u njemu strah i !e$nju" (isto:8). Helge Gerndt u Enciklopediji bajke kritizira da je u nabujalim interpretacijama bajki i predaja danas izblijedio pojam numinoznoga time #to se rabi sinonimno s "onostranim", i to "bez ikakva odnosa prema !ovjekovu na!inu do$ivljavanja (!u%enje, prepla#enost, strava i sl.). Govori se !isto opisno o numinoznim likovima () ili zbivanjima (). Budu"i da je numinozno bar u naj#irem smislu stalno povezano s religioznim osje"ajem, takva jezi!na uporaba u kontekstu sekulariziranoga shva"anja svijeta osobito je sporna" (Gerndt 2002:157 i d.). To mi se shva"anje do odre%enoga stupnja !ini opravdanim, samo #to zaklju!ak koji Gerndt izvla!i s obzirom na modernu predaju, smatram problemati!nim. On naime pi#e da su iz nje "gotovo posve i#!ezli ne samo tradicionalni likovi predaje () nego () i s njima povezan moment numinoznoga" (isto:158). Tehnizirana i izorganizirana svakodnevica da se pojavljuje "unato! svim pripovijedanim katastrofama kao na!elno prozirna i savladiva", zbog !ega ono #to je jezivo djeluje "brutalno, groteskno, apsurdno, ali gotovo nimalo numinozno" (isto). Tomu se mo$e suprotstaviti sljede"e: prvo, i u modernim predajama postoje tradicionalni motivi, primjerice pri!e o duhovima i vampirima ili o vizijama, kao drugo, transcendentne sile se javljaju u obliku prilago%enom suvremenosti, primjerice u pri!ama o neidentificiranim lete"im objektima (NLO), i kao tre"e, numinozno postoji i u mno#tvu drugih pripovijedaka koje izazivaju strah. U tom smislu Rolf Wilhelm Brednich pi#e:
&ak i onaj koji je obdaren svim zemaljskim dobrima () potajno osje"a da ga privla!i magi!an svijet u kojemu su isklju!ene racionalne zakonitosti i vlada ne#to nepojmljivo, zastra#uju "e i nepredvidivo. U svakodnevnome, izracionaliziranome jo# se uvijek krije ono drugo, ono opasno, #to poput !uvene dlakave ruke autostopista u svako doba mo$e

156

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

zahvatiti u svakida#nju stvarnost i okrenuti je naglavce. Odatle je mogu"e shvatiti neobi!nu fascinaciju koju moderne predaje imaju za pripovjeda!e i slu#atelje. U!ivanje u strahu pred tu%im i prijete"im !ini se konstantom ljudske kulture i zato valja ra!unati da "e takve pri!e strave i u$asa $ivjeti i u budu"nosti i da "e prema tradicionalnim uzorcima nastajati vazda novi pripovjeda!ki sadr $aji (Brednich 1990:16 i d.).

Iz ovih navoda Bausingera, Lthija i Brednicha vidimo da su na prvome mjestu predaje tradicijske narodne predaje ba# kao i moderne predaje te koje jezi!no izri!u podru!je numinoznoga. No, odakle dolazi fascinacija tom vrstom pri!a? Drugim rije!ima: Za#to numinozno toliko privla!i ljude? Da bi se odgovorilo na to pitanje, smatram suvislim zapitati o tome psihologiju uz psihologiju razvoja u prvome redu dubinsku psihologiju jer ako je ono "posve drugo" tu%e i otu%uju"e i pritom tajno i jezivo, tad ima veze i s potisnutim i rije! je o tome da se zaviri u tamno i tajanstveno ljudske egzistencije. Dakako, u prvome redu postoji metodi!ki problem, koji Rudolf Otto opisuje sljede"im rije!ima:
Poti!emo da se na trenutak prisjetite jake i #to je mogu"e jednostranije religiozne uzbu%enosti. Tko to ne mo $e, ili tko uop"e nema takvih trenutaka, zamoljen je da dalje ne !ita. Jer tko se mo$e sjetiti svojih pubertetskih osje"aja, zastoja probave ili socijalnih osje"aja, ali ne i osobitih religioznih osje"aja, s njime je te#ko prou!avati religiju (Otto 2004:12).

To je poentirana formulacija koja s jedne strane sadr$i izvjesnu opasnost, dok s druge strane nije posve neopravdana. Opasnost ili problem proizlaze iz skretanja u subjektivizam i iz svojatanja isklju!iva prava na razumijevanje, #to kolidira sa znanstvenim zahtjevom za intersubjetkivnom provjerljivo#"u. S druge strane, te#ko je fenomenima punim sna$nih emocija pristupati samo pojmovnim putovima. Mogu"e je, primjerice, napisati teorijski rad o ljubavi ili o psihoanalizi a da se nikad nije voljelo ili bilo na analizi, ali tada vjerojatno nedostaju odre%ene dimenzije razumijevanja. Gerhard Schulze, koji je ipak profesor metoda empirijskoga socijalnog istra$ivanja, zabilje$io je u sli!nome kontekstu da empirijski rezultati jo# nisu i teorijski rezultati, ve" samo gra%evno kamenje, a kao daljnje kamenje me%u inim spominje dugogodi#nje $ivotno iskustvo i intuiciju (Schulze 1996:25). U tom smislu govori i Immanuel Kant u svojoj Kritici "istoga uma sljede"im re!enicama (od kojih je posljednja dosegla veliku slavu):
Na#a narav !ini da zor nikad ne mo$e biti druk!iji do osjetilan () Nasuprot tomu je sposobnost promi#ljanja predmeta osjetilnog zora, razum. Nijedno od tih svojstava nema prednost pred drugim. Bez osjetilnosti ne bi nam bio dan predmet, a bez razuma se ne bi mogao misliti. Misli bez sadr!aja su prazne. Zorovi bez pojmova su slijepi (Kant 1980/1:97 i d.).

157

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

Nakon skiciranja pristupa istra$ivanju pripovijedanja i problema metode, obra"amo se osnovnoj temi. Kad Rudolf Otto pi#e da je numinozno ono "posve drugo" i time suprotnost svemu doma"emu, mo$emo ponajprije posegnuti za mi#ljenjem Sigmunda Freuda, jer se on u jednome radu bavio fenomenom tjeskobno tajanstvenoga (unheimlich). Taj je fenomen "o !ito suprotnost ugodnomu, doma"emu, prisnomu, te smo skloni zaklju!iti da je ne#to zastra#uju"e upravo zato #to nije poznato ili prisno! (Freud 1970:244). No ne stvara sve #to je novo tjeskobu, pa stoga novomu i nebliskomu mora prido"i ne#to #to ga !ini tajanstveno tjeskobnim (isto), a to je, premda zvu!i kao paradoks, "ona vrst zastra#uju"ega koja se svodi na davno poznato, odavno blisko" (isto). Da bi to u!inio shvatljivim, upu"uje Freud ponajprije na to da rije! "heimlich" (prisno, doma"e) pripada dvama predod $benim krugovima, naime s jedne strane tajnomu, skrivenom, a s druge strane doma"emu, ugodnom (isto:248). I doista doma#e i prisno proizlazi od rije!i dom (heimlich od Heim) "s po!etnim zna!enjem 'pripadanja ku"i, doma"emu', no ve" od po!etka i kao oznaka aspekta koji je s time povezan: tko se povla!i u dom, skriva se od drugih, od stranaca" (Kluge 2002:402). Heimliche (doma"e) mo$e dakle zna!iti heimelig (pripadno domu), ali i ono #to valja tajiti (Verheimlichende), a odatle vodi put do podru!ja unheimlich, do tjeskobno tajanstvenoga. Freud govori, s time u vezi, i o suprotnom smislu prarije"i, kad jedan pojam zna!i ne# to te istodobno i ne#to tomu suprotno. Primjeri su lat. altus = visok, dubok; sacer = svet, proklet, a u njema!kome stumm, Stimme = nijem, glas ili Boden (pod, tavan) kao najvi$e i najni!e u ku"i (Freud 1970a:233). Uzorak dvostrukog smisla doma"ega je #pilja (die Hhle). U predajama ima prete$ito opominju"u ili zastra#uju"u funkciju jer ozna!uje predvorje pakla, boravi#te opasnih $ivotinja (medvjeda, lavova) ili stani#te strahovitih !udovi#ta, primjerice zmajeva i jednoroga. Tamo stanuju i neki $enski likovi, perchte (#umske $ene), divlje $ene, nikse (nimfe), salige ili uklete djevice (Bendix 1990:1170 i d.). Ako !ovjek poku#a izbaviti uklete djevice, na%e se pred "strahovitim zada"ama i pobjegne; ludilo i rana smrt posljedice su tih #piljskih susreta" (isto:1171). Mjesta s takvim stanovnicima smatraju se tajanstveno tjeskobnima, no postoji i suprotno zna!enje kad je #pilja autsajderima ili bjeguncima zaklon (usp. isto). U vezi s tim ra#iren je motiv o mre$i pred ulazom koju tka pauk nakon #to je progonjeni potra$io u njoj zaklon i prije no #to su progonitelji stigli do ulaza (Rieken 2003:169). Promatrano psiholo#ki, pauk u tom primjeru ispunja maj!inske funkcije: progonjeni se zakapa takore"i u "maj!insko tlo" i #titi ga $ivotinja opremljena $enskim atributima. Pritom je #pilja ne#to poput "kod ku"e", no ako tamo stanuju opasna $enska bi"a ili !udovi#ta, postaje zastra#uju"om. U predaji iz Ju$nog Tirola uputio se seljak u divlju opasnu #pilju gdje je prebivao golemi pauk mrtva!ke glave. Opleo ga je nitima velikima poput dlaka na konjskome repu, no po#to se seljak triput prekri$io, pustio ga je i mogao je pobje"i (von

158

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

Alpenberg 1857:217; usp. Rieken 2003:178-183). Ako pauk predstavlja $enu, a #pilja je ne#to intimno, tada ta predaja simbolizira strahove izazvane $eljom za intimnim odnosom, ali ih se !ovjek stra#i. U tom bi se smislu mogla interpretirati predaja iz 'vicarske (Berner Oberland), u kojoj pastir na%e u #pilji ukletu djevojku koja mu ponudi tri dara na izbor: lonac pun zlata, zlatnu kravlju klepku ili samu sebe sa svim postoje"im blagom. Kao pastir odabere on kravlju klepku, premda se kasnije ispostavilo da bi mlada $ena, da ju je izabrao, bila izbavljena (Vernaleken 1993:125). Freud je metaforiku #pilje vidio u kontekstu edipovske problematike. &esto se doga%a, pi#e on,
da neuroti!ni mu#karci izjavljuju da su im $enske genitalije ne#to tajanstveno tjeskobno. To tjeskobno, me%utim, ulaz je u staru domovinu ljudskoga djeteta, u mjesto gdje je svatko jednom isprva boravio. "Ljubav je !e$nja za domom" tvrdi jedna po#alica, pa ako sanja! i u snu misli o nekome mjestu ili krajoliku: to mi je poznato, tu sam ve" jednom bio, tuma!enje se mo $e odnositi na genitalije ili maj!ino tijelo. Ono tajanstveno tjeskobno je, dakle, i u ovome slu!aju ne#to neko" doma"e, od starina poznato (Freud 1970:267).

Tajanstveno tjeskobna je tu nedopu#tena po$uda, koja se potiskuje. Potiskivanje je mehanizam obrane, koji je do odre%enoga stupnja po$eljan za odr$avanje du#evne ravnote$e. To vrijedi i za projekciju, izvjestan proces obrane, kad se vlastiti osje"aji ili $elje #to pobu%uju sablazan prenose na drugu osobu. U svakodnevnom su $ivotu potiskivanja i projekcije !esti fenomeni. To vrijedi, na primjer, za $rtvene jarce ili crne ovce, na koje se bez muke mogu prevaliti vlastiti nedostaci, ali odnosi se i na bliske osobe na koje se ljutimo. Jer ono #to nas poga%a u pravilu je povezano s vlastitim stanjima. U tome je smislu Franz Grillparzer navodno jednom rekao:
Nismo ni prema kojim pogre#kama drugih tako netolerantni kao prema onima koje su karikatura na#ih vlastitih.

O#trije to formulira Freud u Predavanjima uz Uvod u psihoanalizu:

Zar ne znate kako je prosjek ljudi nesuzdr$an i nepouzdan u svim pitanjima seksualnog $ivota? Ili: zar ne znate da sva presezanja i prekr#aje o kojima no"u sanjamo, budni ljudi svakodnevno stvarno !ine kao zlo!ine? A #to psihoanaliza tu !ini drugo no #to potvr%uje staru Platonovu rije! da su dobri oni koji se zadovoljavaju sanjanjem o onome #to drugi, zli, doista !ine? (Freud 1969:157).

Tipi!an primjer projekcije u podru!ju narodnih vjerovanja jest "zao pogled", jer "tko posjeduje ne#to skupocjeno i ipak lomno, boji se zavisti drugih time #to na njih projicira onu zavist #to bi je sam osje"ao u obrnutom slu!aju" (Freud 1970:262). No Freud razmatra i druge pojave s podru!ja narodnog vjerovanja. Na slu!aju opsjednutosti iz ranoga novog vijeka slikara Christopha Haitzmanna tuma!i taj fenomen kao neurozu, a demone kao "zle, pokvarene $elje" i "izdanke otklonjenih, potisnutih nagona" (Freud 1973:287).

159

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

Ako krenemo od toga da !ovjek nije samo bi"e kulture nego i proizvod biolo#ke evolucije, onda iz toga proizlaze antagonisti!ke snage koje su katkad u o#troj unutarnjoj psihi!koj opreci i izazivaju sukobe s nad-ja, odnosno konflikte savjesti. Sposobnost za kulturu ima mnogo zajedni!koga sa spremno#"u za zajedni#tvo, dok biolo#ki porivi slu$e samoodr$anju, i to na posve nasilne na!ine. Kad bi se nagoni ostvarili svaki put kad se pojave, zajedni#tvo ne bi bilo mogu"e. Stoga ih je nu$no potisnuti te se mogu istutnjati u ma#ti i snovima. Na to misli Freud kad pi#e da prestupnik !ini ono o !emu normalan !ovjek no"u sanja, a demoni i !udovi#ta, uz ostalo, likovi su u kojima ta prisilna ma#tanja izvode svoje nepodop#tine. Da se ne bi morali identificirati kao ne#to vlastito, odmah se otpu#taju iz unutarnjeg $ivota i projiciraju u okolni svijet. Mislim da ta razmi#ljanja ne treba ograni!iti samo na seksualni $ivot; dapa!e, mogu se primijeniti i na poriv prema agresiji. Napokon, kad se govori o !udovi#tima i monstruoznim likovima, rije! je !esto o nasilnim razra!unavanjima i o pitanju tko je nadmo"an, a tko podlo$an. Numinozno je vi#estruko i ono #to je mo"no, !emu je !ovjek u svojoj malenosti izlo$en i osje"a se izru!enim. Rudolf Otto govori o trenutku "jednostavno nadmo"i" numinoznoga, !emu je nasuprot !ovjek sa svojim "osje"ajem kreature". Pritom je rije! o osje"anju "utonu"a, pretvaranja ni u #to, biti zemlja, pepeo i ni#ta" (Otto 2004:23). Taj aspekt numinoznoga, odnosno tjeskobnoga i tajanstvenoga, mogu"e je obuhvatiti i pojmovima osje"aja manje vrijednosti i mo"i. Upravo tomu odnosu obra"a pozornost druga #kola dubinske psihologije, individualna psihologija Alfreda Adlera (Adler 1966:71-89). Adler pi#e:
Pomislimo li da je svako dijete u odnosu na $ivot zapravo manje vrijedno te ne bi moglo ni postojati bez znatnoga osje"aja zajedni#tva s bliskim mu ljudima i osmotrimo li malenost i bespomo"nost djeteta koja dugo traje i budi u njemu osje"aj da je te#ko doraslo $ivotu, tada moramo pretpostaviti da je na po!etku svakoga duhovnog $ivota bio vi#e ili manje dubok osje#aj manje vrijednosti. To je poticajna snaga, to!ka odakle polaze sva nastojanja djeteta i razvijaju se, postavljaju si cilj od kojega o !ekuju smirenje i sigurnost $ivota u budu"nosti (isto:71 i d.).

Susret s tjeskobno tajanstvenim vodi isprva u regresiju, to zna!i na rani razvojni stupanj za koji se !ini kao da pru$a vi#e sigurnosti no ovaj sada#nji. &ovjek se prestra#i, uvu!en je u ne#to prokleto i osje"a se izru !enim ne!emu velikomu. Isprva je u situaciji malog djeteta, koje je bez za#tite prepu#teno mo"nomu drugomu. No upravo se iz toga mogu razviti neslu"ene snage, i u Adlerovoj teoriji upravo taj osje"aj manje vrijednosti postaje pogonom razvoja. Tko raspola$e zlim pogledom, ima, dodu#e, veliku snagu, no to ne donosi izru!enost bez za#tite jer ima mnogo obrambenih mogu"nosti. Seljak koji se odva$io po"i u divlje opasnu #pilju su!elio se, dodu#e, s golemim paukom mrtva!ke glave, no time #to se triput prekri$io raspolagao je sredstvom ja!im od svega drugoga, naime pomo"i Bo $jom, tom najmo "nijom

160

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

instancom. Ako se to slijedi, !ovjek "e biti na takore"i sigurnoj strani $ivota. Tendencija prema osiguranju ili te!nja za sigurno$#u pripada tako%er me% u temeljne pojmove individualne psihologije jer joj je svrha izbjegavanje ugro$avaju"ih situacija koje bi osje"aj manje vrijednosti odvi#e gurnule u prednji plan (usp. Antoch 1995). Amo pristaje krajnje konzervativan sadr$aj narodne predaje jer ona opominju"i podi$e ka$iprst i pokazuje #to se mo$e dogoditi kad se napuste isku#ani i sigurni putovi. Uz psihoanalizu i individualnu psihologiju mo$emo za na#u temu konzultirati i tre"u #kolu dubinske psihologije, analiti!ku psihologiju Carla Gustava Junga. U radu s pacijentima Jung je utvrdio da u razli!itim slikama i materijalima #to su mu ih donosili, postoje temeljni uzorci i temeljne strukture koje on ozna!uje arhetipovima. Oni pripadaju kolektivno nesvjesnomu i vladaju se kao instinkti time #to preoblikuju i utje!u na mi#ljenje, osje"aje i djelovanje. Od nejasnoga arhetipa valja lu!iti arhetipsku sliku iz koje nastaju du#evne predod$be, du#evne slike. Da bi se objasnilo na #to se misli, neka mi se dopusti sljede"a analogija: Ako se svijet promatra kao ne#to stvoreno, mogao bi se usporediti s arhetipskom slikom, dok stvoritelj ostaje skriven iza toga jednako kao arhetip. Poznati su primjeri arhetipova: anima, animus i sjena. Sjenu mo$emo ponajprije usporediti s potisnutim, mu!nim i destruktivnim udjelima u !ovjeku, kao #to ih je opisao i Freud. Animus ozna!uje mu#ki element u $eni, anima $enski u mu#karcu (Isler 1977; Jung 1996:95 i d.; Just 2004). Drugi je primjer maj!inski arhetip. Jung je ustvrdio da infantilne ma#tarije njegovih pacijenata daleko nadilaze ono #to bi se moglo pripisati nekoj stvarnoj majci, kad se javlja primjerice kao vje#tica, sablast ili ljudo$derica. Te predod$be za njega nisu biografski dovoljno razja#njive pa stoga moraju biti djelomice arhetipske naravi, #to zna!i da ne dolaze samo iz individualnoga nego i iz kolektivno nesvjesnoga (Jung 1996:97 i d.). Svojstva maj!inskoga arhetipa me%u inim su "sve ono #to uzgaja, pospje#uje urod, #to donosi rast, plodnost, hranu", ali i "ono skriveno (), #to guta, zavodi i truje" (Jung 1996:97). Rije! je dakle o ambivalentnoj strukturi, a susret s njom osloba%a $estoke emocije te je povezan s numinoznim do$ivljavanjem. Jung o tome ka$e:
Javljanje arhetipa ima izrazito numinozan zna!aj () Mo$e biti ljekovit ili razoran, no indiferentan nije nikad () Nerijetko se doga%a () da se arhetip javlja u obliku nekog duha u snovima ili u likovima iz ma#te, ili se !ak pona#a poput sablasti (Jung 1995:232).

Ta je razmi#ljanja Gotthilf Isler primijenio na narodnu prozu te do#ao do zaklju!ka "da u predajama progovara sama numinozna podloga nesvjesne ljudske psihe" (Isler 1971). Za svoju je disertaciju izabrao osobito stravi!an tip predaje, naime lutku planinskih pastira (Sennenpuppe) (isto). Planinski pastiri iz dosade ili obijesti naprave lutku od krpa, slame ili ne!eg sli!nog. Igraju se s njome, hrane je, !ak i krste. No, onda taj stvor o$ivi, postane pro$drljiv i vlastohlepan. Kad na kraju ljeta pastiri odlaze s Alpa, lutka ubije

161

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

glavnoga odgovornog pastira i razapne njegovu ko$u preko krova kolibe. Sli!no kao Freudu demoni su i Jungu projekcije nesvjesnoga, a u tome smislu interpretira i Isler tu pri!u:
To je psiholo#ki doista ispravno tuma!enje predaje o pastirskoj lutki: u osami, daleko od crkve i sela, alpski su stanovnici "njegovali" zamisao, ideju, ma#tariju o lutki. Ta je ma#tarija najzad postala ja!om od njih samih. Sadr$aj nesvjesne du#e postao je ja!i nego ja (Isler 2000:59).

Prema tomu, u predaji o pastirskoj lutki susre"u planinski pastiri negativne dijelove arhetipa majke, jezikom C. G. Junga, mra!ni, mrtva!ki svijet koji truje i nije mu mogu "e pobje"i (Jung 1996:97). Analiti!ka je psihologija i iz drugog razloga va$na za razumijevanje numinoznoga, naime zbog teorije sinkroniciteta, kako ju je nazvao Jung. Isler se bavio i time te me%u inim istra$ivao sinkronicitet u predajama iz $ivota (Isler 2000a; usp. Isler 1971:9-13). Neka to objasni jedan primjer. U doba istra$ivanja sedamdeset !etverogodi#nji poljoprivrednik pripovijedao je o numinoznom doga%aju #to ga je do$ivio kao mladi planinski pastir. Kad je jedne ve!eri po#ao spavati, !uo je odjednom #tropot i kucanje na vratima kolibe.
Ustao sam, zapalio svjetiljku i po#ao otvoriti vrata kolibe. Prije no #to sam izi#ao, !uo sam ga jo # kako je pro#ao ispod kolibe. Izi#ao sam sa svjetiljkom na pa#njak i povikao za njim: Tko je? Nekoliko puta. Ali nikakva odgovora, ni#ta! A ujutro oko pet () voda me natjerala da ustanem, upalio sam svjetlo, i onda je po!elo snije$iti. A oko osam bilo je ve" poprili!no snijega. Onda mi je tek palo na pamet da se to najavio snje$ni !ovjek (isto:66 i d.).1

Pri!a sadr$i dva doga%aja koji uzro!no nisu skop!ani, naime tajanstvene #umove uve!er i snijeg sljede"ega jutra. Pripovjeda! ih je povezao i time su mu postali smisleni. Jung je takve doga%aje, koji po op"em shva"anju idu u rubriku slu!aja ili se ozna!uju kao "zakon serije", no daju subjektivan smisao, ozna!io kao sinkronicitet (Jung 1995a, 1995b). Sinkronicitet nije obja$njenje prirodnih zbivanja, nego opis, i Jung ga stavlja kao !etvrti element uz na!elo prostora, vremena i kauzalnosti (Jung 1995a:549). Uostalom, ni u klasi!noj se fizici priroda ne obja#njava bezuvjetno, nego se opisuju zakoni po kojima funkcionira ili to!nije: po kojima funkcionira predod$ba modela #to je fizi!ari stvaraju o prirodi. Primjerice, samo se ka$e da su elektri!ne struje okru$ene magnetskim poljima, ali ne i za#to je to tako. Magnetizam je jednostavno svojstvo teku"e struje. Isto je tako mogu"e na!elo sinkroniciteta shvatiti kao opis ili princip: svojstvo je fenomen da katkad nisu u uzro!noj ve" u smislenoj vezi. Dojmljiv je primjer iz Jungove analiti!ke prakse:
1

Predaja potje!e od Arnolda Bchlija, a Isler ju je preveo na knji$evni njema!ki.

162

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

Mlada pacijentica je u odlu!nom trenutku tretmana sanjala san u kojemu je dobila na dar zlatnog skarabeja. Sjedio sam dok mi je pripovijedala taj san le%ima naslonjen na zatvoren prozor. Odjednom za!uh iza sebe #um kao da netko tiho kuca na prozor. Okrenuo sam se, vidio da neki lete"i kukac izvana lupa u prozor. Otvorio sam prozor i uhvatio $ivotinju u letu. Bila je to najbli$a analogija zlatnomu skarabeju #to su je mogli iznjedriti na#i prostori, naime scarabaeida, cetonia aurata, "obi!na zlatna mara", koja se vjerojatno osjetila ponukanom, suprotno svojim navikama, upravo u tome trenutku prodrijeti u tamnu sobu. Moram re"i da mi se takav slu !aj nije dogodio ni prije ni poslije, ba# kao #to je i san pacijentice ostao jedinstvenim u mojem iskustvu (isto:478).

Smisleni se odnos u tom primjeru sastoji u pribli$nom idenitetu obaju predmeta kukaca. Jung pi#e o pacijentici da se njezin tretman sve do spomenutog sna gotovo i nije pomaknuo s mjesta.
Glavni razlog tomu bio je () u kartezijanskoj filozofiji odgojen animus moje pacijentice koji se tako !vrsto dr$ao svoga krutog pojma zbilje da ga !ak ni napori trojice lije!nika (ja sam naime bio tre"i) nisu mogli smek#ati. O !ito je bio potreban neki iracionalni doga%aj, no ja ga naravno nisam mogao proizvesti. Racionalisti!ki stav moje pacijentice bio je malo potresen ve" samim snom. A kad je jo# skarabej stvarno doletio, moglo je njezino prirodno bi"e probiti oklop opsjednutosti animusom, na #to se prvi put po!eo ispravno odvijati proces promjene koji prati tretman. Bitne promjene stava ozna!uju psihi!ku obnovu, koju gotovo po pravilu u snovima i ma#tarijama prate simboli ponovnog ro%enja. Skarabej je klasi!an simbol ponovnog ro%enja (isto:479).2

Do$ivljaj planinskog pastira mogao bi se, dodu#e, dostatno objasniti iz udaljene perspektive kulturolo#ki i psiholo#ki, no u Jungovu prikazanom primjeru to je bez daljnjega nemogu"e. Osim toga ima mnogo sli!nih izvje#"a koja sadr$e objektivne manifestacije. Pritom na prvome mjestu mislim na psihokineti!ke doga%aje, to zna!i na one gdje je rije! o utjecaju psihe !ovjeka na vanjske objekte ili procese, pri !emu se ne prepoznaju dosad poznate fizikalne energije i snage. Te#ko ih je otkloniti kao slu!ajne jer ima odvi#e podjednakih pri!a iz razli!itih razdoblja i kultura. Walter von Lucadou o tome pi#e:
Stolje"ima se stalno izvje#"uje o !udnim do$ivljajima, koji u pravilu ostavljaju dubok dojam kod pogo%enih. Istodobno sa smr"u bliskih osoba ka$u da dolazi, navodno bez vidljiva razloga, do neobi!nih pojava u materijalnom svijetu: pukne zrcalo, stane sat, padne slika sa zida. Drugi izvje#"uju o !udnim #tropotima i kucanju koji bi imali navijestiti bolest, nesre"u ili smrt bliskih osoba (Lucadou 1995:46).

S tim smo navodom neopazice napustili podru!je tradicionalne znanosti i u#li u parapsihologiju. Ona je zasad jo#, kao #to veli Thomas Kuhn, u "pred-paradigmatskoj fazi" (Kuhn 2003:190), #to zna!i da je u stanju razvoja kad se mo2

Drugi Jungov primjer nalazi se u: Elsner 2003: 43 i d.

163

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

gu ignorirati njezini rezultati bez prihva"anja prigovora o svojoj neinformiranosti (Lucadou 1995:13). Poricanje parapisholo#kih fenomena sa spoznajnoteorijskog je stajali#ta, dodu#e, problemati!no. Nakon Kanta poznato nam je, naime, da prostor nije empirijski pojam nego "nu$na predod $ba, a priori, koja je u temelju svih vanjskih opa$aja" (Kant 1980:72; B39). Isto vrijedi i za vrijeme, ni ono nije empirijske naravi, nego je tako%er "neophodna predod$ba, koja je u temelju svih opa$aja" (Kant 1980:78; B47). Formulirano jednostavnije: svijet mo$emo zamisliti samo u opa$ajnim oblicima prostora i vremena, no budu"i da se pri paranormalnim zbivanjima zbog neposrednog djelovanja me%u udaljenim fenomenima vrijeme i prostor dokidaju, djelovanjem razuma nije mogu" nikakav iskaz o njihovoj egzistenciji ili neegzistenciji. S mojeg je stajali#ta, prema tomu, zasad najprimjereniji agnosti!ki stav, dok potvr%ivanje i nijekanje natprirodnoga po!ivaju na dogmati!nim postavkama. Ostanimo pri tome. Intenzivno upu#tanje u podru!je parapsihologije pre#lo bi okvire ovoga izlaganja jer bi se bilo nu$no podrobnije pozabaviti eksperimentalnom psihologijom i fenomenima kvantne fizike.3 Neuzro!ni uzorci odnosa, kakve je postavilo na!elo sinkroniciteta, nisu ni#ta novo, ve" imaju dugu tradiciju. Na popularno tradicionalnom podru!ju nalazimo ih kao "zakon simpatije" prema kojemu su !ovjek i priroda u tajanstvenoj povezanosti i u prirodi je sve me%usobno povezano. Time se otvara sljede"i pristup razumijevanju numinoznoga, naime teorija epistemolo#kog egocentrizma, koju je razvio #vicarski razvojni psiholog Jean Piaget.4 "Egocentrizam" u tom slu!aju nije moralni pojam, ve" se odnosi na uvjete spoznaje i usko je povezan s magijskim predod$bama. Razumjeti svijet zna!i u izvornome ga smislu shva"ati u odnosu prema sebi i biti u njegovu sredi#tu. Nevrijeme nije prirodni doga%aj koji se zbiva neovisno o nama, nego ima obilje$je znaka, izraz je bo$anskoga gnjeva zbog na#e gre#nosti ili je #kodljiva !arolija zlobnih vje#tica. Egocentri!no To se odnosi na mene nije samo pro#iren na!in mi#ljenja u tradicijskim kulturama nego ozna!ava i izvornu Sliku svijeta djeteta, da citiramo naslov poznatoga djela Jeana Piageta (Piaget 1980). O tome nekoliko primjera: Bog je stvorio Sunce i Mjesec da !ovjeku danju bude svijetlo a no"u ne odvi#e mra!no (artificijalizam) (isto:209, 214). Dijete se udari o nogu stolice jer je ona zlonamjerna, jer stvari imaju du#u, imaju svijest (animizam) (isto 149). Idemo li zubaru i izaberemo pritom odre%enu ulicu, onda moramo, ako smo imali jake bolove, idu"i put krenuti drugim putem (magijska participacija) (isto:123).
3

Uputio bih samo na to da su metastudije o procjeni psihokineti!kih eksperimenata, dale signifikantni udio od 60 posto (Lucadou 1995:74 i d.) i da je eksperimentima kvantne fizike u me%uvremenu dokazan ne-lokalni utjecaj atomskih !estica usp. Rthlein 1999:65-73. Zakon uzro!nosti i vremensko prostorno va$enje su time relativizirani, psihokineza bi time bila obja#njiva kvantnom fizikom. 4 Klaus E. Mller je u svojem djelu na etnologiju primijenio Piagetovu teoriju (Mller 1987).

164

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

Magijsko mi#ljenje je, prema tomu, dio svake ontogeneze i u odre%enom smislu drijema kao talog na dnu ljudske du#e. Time postaje razumljivo da se regresija !esto povezuje s reaktiviranjem magijskih predod$bi. Poznato je iz empirijskih istra$ivanja da su u zvanjima, koja su suo!ena s pove"anim stresom i smanjenim nadzorom nad situacijom, ljudi osobito skloni magijskim radnjama, primjerice studenti prigodom ispita, #porta#i ili igra!i na sre"u (Vyse 1999:36-409). Osim toga, te#ke du#evne bolesti !esto idu pod ruku s magijskim predod$bama. Tako u jednomu psihijatrijskom ud$beniku pi#e o osobi koja trpi od manije gonjena:
Zapo!elo je tjeskobnim osje"ajem da je ne#to u tijeku () Zatim je slijedilo konkretno tuma!enje: smatraju ga zlo !incem, skovali su zavjeru, isplanirali akciju za uni#tenje. Automobili su zbog njega vozili tako i tako; policajci su svuda na putu, #to se bez sumnje odnosi na njega (). Otrovat "e ga, ubiti otrovnim plinom itd. (Tlle 1994:172).

Ovaj primjer pokazuje osobito jasno odnos me%u egocentrizmom i numinoznim. No, pokazuje se i u primjeru traumatiziranja, primjerice u prirodnim katastrofama. Poput crvene niti stolje"ima se provla!i shva"anje da prirodne katastrofe nisu doga%aj neovisan o !ovjeku, nego je s njime povezan, izraz je kazne Bo$je ili, kako je to ve" nekoliko desetlje"a, kazna prirode za "gre#no" pona#anje prema okoli#u. Ako se prihva"a ta perspektiva epistemolo#kog egocentrizma, tada se katastrofa numinoznom snagom obru#ava na !ovjeka time #to nas nadmo"no ipak dose$e i ka$njava na# prijestup neumoljivom strogo#"u. Prije no #to zavr#imo, rado bih s tim u vezi spomenuo manje spektakularan, ali ipak rje!it doga%aj #to ga je u ljeto 2004. pokrenuo tisak. Kad sam na po!etku rujna posjetio otok Helgoland, uo!io sam objavu op"inskih vlasti koja o#tro opominje protiv hranjenja galebova jer postaju sve agresivniji pa !ak i prijete ljudima. Upu "ivalo se pritom i na spektakularne slu!ajeve iz Velike Britanije. Po povratku ku"i pretra$io sam internet i na#ao. U !asopisu National Geographic News jedan je naslov glasio: "Aggressive Seagulls Meancing Urban Britain (Owen 2004). Pisalo je da su osamdesetogodi#njeg Vel#anina tako $estoko napali galebovi da je umro od posljedica sr!anog udara; da po#tari u Londonu u odre%enu ulicu ne nose pisma jer su ih tamo napali galebovi (isto). U Guardianu pi#e o tim zbivanjima da bi za to, dodu#e, bilo racionalnih obja#njenja, ali se !ini kao da su galebovi krenuli u hu#ka#ku kampanju protiv ljudi (Barton 2004), pa se !ini kao da i tu djeluje egocentri!no to se mene ti"e. To podsje"a na film Alfreda Hitchcocka Ptice (The Birds, SAD 1962.), u kojemu stanovnike grada na kalifornijskoj obali sve $e#"e napadaju ptice. Budu"i da Hitchcock za razliku od knji$evnoga predlo#ka Daphne du Mauriers nije naveo racionalno obja#njenje, posve je mogu"e te napade, koji kao da slijede ni iz !ega, shvatiti kao numinozni doga%aj, pri !emu ne#to sli!no vrijedi i za spomenute slu!ajeve iz Velike Britanije.

165

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

Sjetimo se na kraju jo# jednom Freudove karakteristike tjeskobno tajanstvenoga, kao "one vrste zastra#noga, koja se vra"a davno poznatomu, odavno bliskomu" (Freud 1970:244). Taj je iskaz u Freuda u kontekstu teorije nagona, rije! je o edipovskim strahovima i $eljama, o potisnutim $udnjama za vra"anjem iskonu, kao #to se to manifestira u simbolici #pilje. No, i fenomeni poput potiskivanja i projekcije povezani su s "odavno znanim", jer su dio unutarnjega psihi!kog zbivanja. Osim toga i druge se psiholo#ke teorije mogu promatrati s aspekta da je ono tajanstveno tjeskobno ne#to odavno blisko. Promatrano s gledi#ta individualne psihologije, u primjeru numinoznog do$ivljaja, rije! je o masivnom reaktiviranju dje!jega osje"aja manje vrijednosti; prema gledi#tu C. G. Junga arhetipovi, odnosno arhetipske slike #to drijemaju u svakoj individualnoj du#i, izlaze na povr#inu,5 a iz kuta gledanja Piagetove genetske epistemologije o$ivljuje ponovno magijski do$ivljaj najtje#nje povezan s egocentrizmom. Tema time nije iscrpno obra%ena jer je preopse$na i odvi#e slojevita da bi se mogla skicirati na nekoliko stranica. Ipak smatram da je mogu" pristup razumijevanju numinoznoga ako se shvati kao susret s ne!im bliskim koje je bilo potisnuto jer je vezano s nemilim, mu!nim i zastra#uju"im osje"ajima.

NAVEDENA LITERATURA
Adler, Alfred. 1966. Menschenkenntnis. Frankfurt am Main. Alpenburg, Johann Nepomuk Ritter von. 1857. Myten und Sagen Tirols. Zrich. Antoch, Robert F. 1995. "Sicherungstendenz / Streben nach Sicherkeit". U Wrterbuch der Individualpsychologie. Reinhard Brunner i Michael Titze, ur. Mnchen - Basel, 457-459. Barton, Laura. 2004. "Gull Trouble". U: The Guardian (3o.06.2004). http://www. guardian.co.uk/ print/ 0,3858,49 59864 -103680,00.html (02.10.20004). Bausinger, Hermann. 1958. "Strukturen des alltglichen Erzhlen". Fabula 1:239-254. Bendix, Regina. 1990. "Hhle". U Enzyklopdie des Mrchens, sv. 6:1168-1173. Brednich, Rolf Wilhelm. 1990. Die Spinne in der Yucca-Palme. Sagenhafte Geschichten von heute. Mnchen. [Beckische Reihe, sv. 403]

Susret s arhetipom zna!i dodu#e pojavljivanje novih, dotad nepoznatih sadr$aja nesvjesnoga i prema tomu nema ni#ta zajedni!ko s potiskivanjem, no zajedni#tvo je u tome da ne#to #to se ne osje"a kao dio psihe pripada psihi.

166

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

Elsner, Thomas. 2003. "Das Westliche Tor". U Jungiana. Beitrge zur Psychologie von C. G. Jung. Reihe A, 12. Stiftung fr Jungshe Psychologie. Kstnacht, 37-50. Freud, Sigmund. 1969. "Vorlesungen zur Einfhrung in die Psycoanalyse" (1916. i d.). U Studienausgabe 1: Vorlesungen zur Einfhrung in die Psychoanalyse. I Neue Folge. Frankfurt am Main, 34-445. Freud, Sigmund. 1970. "Das Unheimliche" (1919). U Studienausgabe, sv. 4. [Psychologische Schriften]. Frankfurt am Main, 241-274. Freud, Sigmund. 1970a. "ber den Gegensinn der Urworte" (1910). U Studienausgabe, sv. 4. [Psychologische Schriften]. Frankfurt am Main, 227-234. Freud, Sigmund. 1973. "Eine Teufelsneurose im 17. Jahrhundert" (1923). U Studienausgabe, sv. 7: Zwang, Paranoia und Perversion. Frankfurt am Main, 283-319. Gerndt, Helge. 2002. "Numinoses". U Enzyklopdie des Mrchens, sv. 10:154-159. Isler, Gotthilf. 1971. Die Sennenpuppe. Eine Untersuchung ber die religise Funktion einiger Alpensagen. Basel - Bonn. [Schriften der Schweizerischen Gesellschaft fr Volkskunde, 52] Isler, Gotthilf. 1977. "Archetypus (Psychologie)". U Enzyklopedie des Mrchens, sv. 1:743-748. Isler, Gotthilf. 2000. "Die Sage von der Sennenpuppe". U Gotthilf Isler: Lumen Naturae. Zum religisen Sinn von Alpensagen. Vortrge und Aufstze. Ksnacht, 55-63. Isler, Gotthilf. 2000a. "Synchronizitten in Erlebnissagen. Zur Erscheinunf des Wettergeistes". U Gotthilf Isler: Lumen Naturae. Zum religisen Sinn von Alpensagen. Vortrge und Aufstze. Ksnacht, 64-97. Jung, Carl Gustav. 1995. "Theoretische berlegung zum Wesen des Psychischen". U Gesammelte Werke, sv. 8: Die Dynamik des Unbewussten . Solothum Dsseldorf, 183-261. Jung, Carl Gustav. 1995a. "Synchronizitt als ein Prinzip akausaler Zusammenhnge". U Gesammelte Werke, sv. 8: Die Dynamik des Unbewussten . Solothum - Dssedorf, 457-553. Jung, Carl Gustav. 1995b. "ber Synchronizitt". U Gesammelte Werke, sv. 8: Die Dynamik des Unbewussten. Solothum - Dssedorf, 555-566. Jung, Carl Gustav. 1996. "Die psychologische Aspekte des Mutterarchetypus". U Gesammelte Werke, sv. 9/1: Die Archetypen und das kollektive Unbewusste. Zrich - Dsseldorf, 89-123. Just, Wilhelm. 2004. "In principio erat Vertun... ". http:/www.eduhi.at/dl/HP. Glatz.1.04.doc> (22.09.2004). Kant, Immanuel. 1980. Kritik der reinen Vernunft. 2 sv. Wilhelm Weischel, ur. Frankfurt am Main.

167

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

Kluge, Friedrich. 2002. Etymologisches Wrterbuch der deutschen Sprache. Elmar Seebold, ur. Berlin - New York. Kuhn, Thomas S. 2003. Die Struktur wissenschaftlicher Revolutionen. Frankfurt am Main. Lucadou, Walter von. 1995. Psyche und Chaos. Theorien der Parapsychologie. Frankfurt am Main - Leipzig. Lthi, Max. 1992. Das europische Volksmrchen. Tbingen. [Uni-Tachenbcher, sv. 312] Mller, Klaus E. 1987. Das magische Universum der Idenitt. Elementarformen sozialen Verhaltens. Ein ethnologischer Grundriss. Frankfurt am Main - New York. Otto, Rudolf. 2004. Das Heilige. ber das Irrationale in der Idee des Gttlichen und sein Verhltnis zum Rationalen. Mnchen. [Becksche Reihe, sv. 328] Owen, James. 2004. "Aggressive Seagulls Menacing Urban Britain". National Geographic News (2003).http://news.nationalgeographic.com/news/2003/01/ 0107_030107_seagulls.htm1(01.10.2004) Piaget, Jean. 1980. Das Weltbild des Kindes. Frankfurt am Main - Berlin - Wien. Rieken, Bernd. 2003. Arachne und ihre Schwestern. Eine Motivgeschichte der Spinne von den " Naturvlkermrchen" bis zu den "Urban Legends". Mnster et al. Rthlein, Brigitte. 1999. Schrdingers Katze. Einfhrung in die Quantenphysik. Mnchen. Schulze, Gerhard. 1996. Die Erlebnisgesellschaft. Kultursoziologie der Gegenwart. Frankfurt am Main - New York. Tlle, Rainer. 1994. Psychiatrie: einschlielich Psychotherapie. Berlin - Heidelberg - New York. Vernaleken, Theodor. 1993. Alpensagen. Volksberlieferungen aus der Schweiz, aus Voralberg, Krnten, Steiermark, Salzburg, Ober- und Niedersterreich. Graz. Vyse, Stuart A. 1999. Die Psychologie des Aberglaubens. Schwarze Kater und Maskottchen . Basel - Boston - Berlin.

168

Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 155-169, B. Rieken, Mit i memorija. Uz fenomenologiju...

MYTH AND MEMORY. COUPLED WITH THE PHENOMENOLOGY OF THE NUMINOUS IN LITERATURE, ART AND POPULAR CULTURE: THE PSYCHOLOGICAL APPROACH TO UNDERSTAND THE NUMINOUS SUMMARY
The term numinous was devised by the Evangelistic theologist, Rudolf Ott, and denotes the specific feeling that human beings experience when confronted with transcendental forces. The numinous is felt in a twofold manner: it either has an attractive effect and contains something fascinating and spellbinding, or provokes chills, and has a threatening and spectral effect. Firstly, the stance towards the ethnological research into telling of tales will be outlined, followed by a psychological explanation of that experience. In the process, the numinous will be illuminated from the perspective of the psychoanalysis of Sigmund Freud, the individual psychology of Alfred Adler, the complex psychology of C. G. Jung and the genetic epistemology of Jean Piaget. Keywords: Numinositt, folktale studies, psychoanalysis, individual psychology, analytical psychology, Synchronizitt, epistemological egocentrism

169