Fuzail je teko othuknuo, kao da ga je nasmrt umorilo to to je odjednom o jednom ovjeku izgovorio ovoliko reenica.

U nekim drugim okolnostima Hajjamu bi moda bio i simpatian ovjek koji, poput Fuzaila, tedi ak dah i rijei, a kamoli druga Boija dobra, ali mu je danas Fuzailova tedljivost pravila ozbiljan problem i nije dala da prema njemu osjeti pravu simpatiju. Bio je naime gladan i edan kao pas; jutros je iz Mirhondove kue otiao prije nego to je uzeo koru hljeba ili gutljaj vode, u danima kada je znao po jednom-dvaput uzgred prezalogajiti, ali nijednom nije normalno sjeo i jeo kao ovjek. Da je njegov domain neto normalniji ovjek, Hajjam bi ga mogao zamoliti da mu narui neto da pojede i popije, ali takvo to traiti od Fuzaila pred njim - to nije mogao ni pomisliti. Dodue, bilo bi lake da je njegov domain normalniji ovjek, jer normalni ljudi pitaju gosta eli li neto pojesti ili popiti, ak iznesu bez pitanja, preputajui gostu da uzme neto od iznesenog ili da ne uzme. I ovaj bi sigurno nahranio gosta ako bi gost to zatraio, vezirovom tieniku bi vjerovatno iznio ak pristojan objed, ali je Hajjam zbog neega osjeao da bi prije progutao vlastiti jezik nego to bi ovog domaina zamolio za zalogaj hrane. Znao je da stvar nije u tome to je Fuzail ovjek koji jede i pije onoliko koliko mu treba, u vremenu za to odreenom, samo tada i samo toliko, takvi ljudi mogu biti dobri domaini i radosni ako mogu udovoljiti posebnim eljama svojih gostiju, ali nije uspijevao odgonetnuti u emu jeste stvar. Poseban problem je to on tedi i rijei i dah, pa uti kad god nema stvarni razlog da govori, recimo da zatrai ili objasni neto konkretno. Svaki put kad bi njihov razgovor potonuo u utnju, Hajjam je osjetio kako bi mu tijelo rado potonulo u san, a kako je vrijeme odmicalo imao je sve manje snage da se odupre tom iskuenju. Visok i krupan, ponegdje vidno zaobljen, blijedog i svijetlog lica, on je ostavljao izrazito dostojanstven dojam.