You are on page 1of 17

STRUKOVNA KOLA VUKOVAR

MATURSKI RAD IZ POVIJESTI ARHITEKTURE I UMJETNOSTI

FOTOGRAFIJA U VUKOVARU

AUTOR: JOSIPA TIVANOVAC MENTOR: TIHOMIR KOSTID, DIPL. ING. ARH VUKOVAR, 2012./2013.

SADRAJ

1. 2. 3. 4.

UVOD.....................................................................................................3. DIGITALNA FOTOGRAFIJA......................................................................4. VUKOVAR VJEKOVNI GRAD NA DUNAVU............................................8. LITERATURA.............................................................................................

1. UVOD ovjek je od davnine osjedao potrebu da trajno zabiljei zbivanja, pokrete i oblike. O toj tenji svjedoe crtei to su pronaeni na stijenama spilja u raznim dijelovima svijeta. Iz antikog razdoblja sauvani su crtei na vazama, kameni reljefi, likovi na mramornim spomenicima ili freskama. Oni su bili izraeni u jednom primjerku, pa su bili pristupani samo malom broju ljudi. Pisana rije i slika dugo su vremena ostali tekstovi kojima su se mogli sluiti samo privilegirani pojedinci. Kad je godine 1453. Gutenberg izumio tiskarski stroj i kad se proirilo umijede umnoavanja knjige su postale jeftinije i vie su prodirale u narod. Ali napisana rije djeluje suvie apstraktno i ne daje potpuno vjernu predodbu o onom to se njome opisuje. Za to je potrebna slika koja jedina moe o nekom dogaaju stvoriti pravu predodbu, i to na krajnje jednostavan i neposredan nain. Osjedajudi tu potrebu, ljudi su opise ilustrirali crteima. Iako takvo ilustriranje opisa nije moglo imati dokumentarno znaenje, ipak su predodbe u svim ljudima bile podjednake.

Tko je izumio fotografiju? Prvu je fotografiju smislio Joseph Nicphore Niepce oko godine 1827. Njegov je postupak, meutim, traio punih osam sati izlaganja svijetlu, i slika je bila mutna. Godine 1837. Louis Daguerre uspio je stvoriti otru sliku za nekoliko minuta izlaganja, ali u samo jednom primjerku. Tek je godine 1939. William Henry Fox Talbot stvorio fotografiju utemeljenu na negativu i pozitivu postupak koji je sukus i danjanje fotografije.

Fotografija Jednima je zanat, drugima zabava ili stvaranje uspomena, a ponekad i umjetnika djelatnost. Svojim optikim, kemijskim i umjetnikim elementima ona ovjeka privlai i prua mu toliko raznolikosti u radu da mu ne moe dosaditi. Tisude i tisude slika alju se svakodnevno na sve etiri strane svijeta, shvatljive svim narodima ma kojim jezikom govorili. Svagdje gdje ovjek radi u znanosti, umjetnosti, tehnici, industriji, trgovini i svim ostalim oblicima suvremenog ivota fotografija ga prati, registrira njegov ivot i rad, informira ga o zbivanjima o svijetu i time postaje njegovom kulturnom potrebom.

Umjetnika fotografija Prema rijeima Jure Katelana: ''Fotografija je sama po sebi najdemokratskija umjetnost. Slika je govor naeg stoljeda, neposredan, brz i uzbudljiv. Govor je slike internacionalan i ne trai prevodioca. Ali tu sliku ne stvara samo aparat nego uzbuenje i misao ovjeka koji upravlja strojem.''

2. DIGITALNA FOTOGRAFIJA Dok je kod analognog fotoaparata u pitanju film osjetljiv na svjetlost, kod digitalnog fotoaparata je to senzor osjetljiv na svjetlost. U prvom sluaju, svjetlo koje prolazi kroz objektiv pada na fotoosjetljivu emulziju na filmu, unitava je i na taj nain ostavlja trajnu informaciju na filmu. U drugom sluaju, svjetlost pada na senzor digitalnog fotoaparata i u njemu proizvodi digitalnu informaciju koja se pohranjuje u memoriji. Objektiv Moglo bi se redi da je osnovni dio svakog aparata objektiv. Objektiv se sastoji od vie leda koje prelamaju svjetlost i na taj nain prave sliku koja pada na senzor malih dimenzija. Objektiv moe biti fiksiran ili promijenjive arine daljine odnosno zoom objektiv. Karakteristike zoom objektiva definirane su preko dvije vrijednosti arine daljine irokokutne (wide angle) i zumirane (telephoto). Njihov odnos predstavlja stupanj uvedanja: recimo, kod objektiva 5,416,2 mm uvedanje iznosi tri puta, to se dobiva dijeljenjem vede vrijednosti manjom. Kod kompaktnih digitalnih fotoaparata ove vrijednosti znaajno su manje nego kod analognih fotoaparata zbog manjih dimenzija senzora u odnosu na dimenzije filma. Zbog toga se svaki put navodi i ekvivalentna vrijednost za 35-milimetarski format. Sposobnost maksimalnog uvedanja objektiva razmjerna promjeru leda veliko uvedanje zahtijeva i veliki objektiv. Podatke o digitalnom uvedanju treba ignorirati jer se koriste u promotivne svrhe (isti efekt se postie softverom na raunalu). Zato ovdje vai pretpostavka to vie stakla, to bolji objektiv. Fizike osobine lede uvjetuju nejednako skretanje svjetlosnih zraka kroz ledu i zbog toga je nemogude izbjedi razliite oblike optikih aberacija. To je i razlog upotrebe vedeg broja leda unutar objektiva kombinacijom razliitih leda mogude je postidi svuda podjednako otru sliku, bez naroito izraenih aberacija. Najeda je kromatska aberacija. Ona se najlake primjeduje na kontrastnim povrinama (tamna silueta zgrade naspram svjetlog neba ili bijela slova na crnoj povrini) kao ljubiasti obrub. Od geometrijskih aberacija najeda je deformacija u obliku bureta (barrel disortion) koja je naroito primjetna u irokokutnom poloaju objektiva. Kada se ocjenjuje kvaliteta objektiva, ne treba zaboraviti da kromatske i geometrijske aberacije moraju postojati, ali je bitno da budu to manje.

Barrel disortion

Senzor Senzor se nalazi iza objektiva i njegov zadatak je da biljei koliinu i vrstu svjetla koje prolazi kroz objektiv. Senzor moe biti CMOS ili CCD. U dananjim fotoaparatima najede se nalaze CCD senzori. Zanimljivo je to to se radi o crno-bijelom senzoru koji detektira samo jainu svjetlosti koja pada na njega. Da bi se omogudila detekcija boja, preko CCD senzora je najede postavljena tzv. Bayerova mrea (Bayer Pattern) odnosno RGBG filter (Red, Green, Blue, Green) koji rastavlja svjetlost na komponente. Tako je za jednu to ku u boji na slici potrebno osvjetliti etiri toke na senzoru. Dodatna zelena komponenta je tu zbog stvaranja kontrasta na slici. Rezolucija senzora jednaka je maksimalnoj rezoluciji slike koju on proizvodi. Izraava se u megapikselima (milionima piksela) i dobiva se mnoenjem irine i visine slike u pikselima. Na primjer, senzor od 3,2 megapiksela daje slike maksimalne rezolucije 2048 x 1536 piksela. Sam senzor moe biti vede rezolucije, ali se u obzir uzima njegova efektivna rezolucija. Takoer, esto se koristi i pojam interpolacije (softverske ili hardverske) koji podrazumijeva razvlaenje slike manje rezolucije na vedu pomodu matematikog prorauna. Interpolaciju koriste proizvoai loijih fotoaparata kako bi vedom (interpoliranom) rezolucijom senzora privukli kupce. Bilo kakvu interpolaciju treba izbjedi jer je to neto to se moe postidi i upotrebom softvera i najede je karakteristika loeg fotoaparata. Svjedoci smo i stalne trke za povedanjem rezolucije digitalnih fotoaparata. Naalost, veda rezolucija senzora ne uvjetuje i kvalitetniju sliku, a esto se deavaju i suprotni primjeri. Od rezolucije CCD senzora mnogo je znaajnija kvaliteta objektiva kojom je fotoaparat opremljen.

Mrea filtera osnovnih boja na CCD senzoru

Ekspozicija Da bi se napravila slika, potrebno je senzor (odnosno film) nakratko izloiti svjetlu. Izlaganje svjetlu naziva se ekspozicijom, a njeno trajanje mjeri se u sekundama (iako su najede u pitanju djelidi sekunde). Duina ekspozicije obrnuto je proporcionalna koliini svjetla koje prolazi kroz objektiv to vie svjetla to je ekspozicija krada i obrnuto. Zato je veoma vaan opseg mogudih ekspozicija na nekom fotoaparatu, kao i to je li je nju mogude runo podeavati. Na primjer, sunan dan zahtjeva ekspoziciju od 1/2000 sekunde, oblaan dan 1/320 sekunde, fotografija s upotrebom bljeskalice 1/60 sekunde, a nodna fotografija bez bljeskalice vrijednosti od nekoliko sekundi. Pri duim ekspozicijama svaki pokret fotoaparata ili objekta ostat de zabiljeen na slici. Iako ovo moe proizvesti zanimljive efekte, to je neto to najede ne elimo postidi. Zato de nas suvremeni digitalni fotoaparati upozoriti kada je ekspozicija predugaka (uglavnom ekspozicije due od 1/40 sekunde), pa je tada fotoaparat potrebno postaviti na tripod ili ga nasloniti negdje. Naravno, upotreba bljeskalice eliminira potrebu za tronocem jer se ekspozicija skraduje, a bljeskalica dodatno osvjetljava scenu. Meutim, bljeskalica je efikasna samo na kratkim udaljenostima (slikanje u zatvorenom prostoru ili slikanje grupe ljudi). Ako, na primer, elimo slikati nekoga na obali rijeke osvetljene svjetlima grada, upotrebom bljesklice demo imati savreno osvetljenu osobu i mrkli mrak iza nje, zato to kratka ekspozicija ne moe uhvatiti dovoljnu koliinu slabog svjetla iz pozadine. U tom sluaju koristi se nodni reim koji posjeduje vedina digitalnih aparata i koji kombinira dugu ekspoziciju s upotrebom bljeskalice. Dugom ekspozicijom hvata se pozadina, a na samom kraju okida bljeskalica i osvjetljava osobu. I u ovom sluaju neophodno je fiksirati fotoaparat kako bi se izb jeglo zamudivanje slike. Napredniji fotoaparati posjeduju reim koji je u opcijama oznaen sa Tv, u kojem je mogude runo podeavati trajanje ekspozicije, dok se automatika brine o svemu ostalom. Pri naroito dugim ekspozicijama (duim od dvije sekunde) na slici se javljaju svijetle toke uslijed neizbenih greaka na CCD senzoru. Bolji aparati pri ovako dugakim ekspozicijama poslije snimanja slike snimaju jo jedan prazan kadar i vre njegovo oduzimanje od prve fotografije. Na taj nain se eliminiraju samo svijetle toke sa slike i dobiva se savreno ist nodni snimak. Snimanje jedne slike de u tom sluaju trajati dvostruko due, ali je fotoaparat ved posle prvog snimka dozvoljeno pomicati. Kompenzacija ekspozicije Kompenzacija ekspozicije se koristi kada nismo zadovoljni time kako je automatika odredila trajanje ekspozicije. Na taj nain je mogude premostiti izabranu vrijednost ekspozicije i cijelu sliku dodatno posvijetliti ili potamniti. U sluaju kada je najvedi dio scene izuzetno svijetao, osoba koju slikamo moe ispasti tamna ako sve prepustimo automatici. Tada se upotrebljava kompenzacija ekspozicije i scena se dodatno posvetljava. Kompenzacija ekspozicije se obiljeava sa EV i krede se od nule u pravilnim koracima u pozitivnom ili negativnom smjeru (na primer, 3EV u koracima od 1/3).

Mjerenje osvjetljenja Na osnovu mjerenja osvetljenja scene odreuje se trajanje ekspozicije. Digitalni fotoaparati imaju ugraene svjetlomjere pomodu kojih mjere intenzitet svjetla odbijenog od povrina koje fotografiramo. Kako bi se izbjegao problem osvetljenja koji smo naveli u objanjavanju kompenzacije ekspozicije, kod nekih aparata je mogude promeniti nain merenja svjetlosti. Uobiajen nain je procenjivanje osvjetljenosti cijelog kadra, pri emu dolazi do ujednaavanja osvjetljenosti. Ako se ukljui centralno mjerenje, aparat ponovo uzima u obzir cijelu scenu, ali pri mjerenju teite stavlja na centar fotografije. Na ovaj nain je mogude izbjedi problem tamnog portreta pri jakom pozadinskom osvjetljenju. Najui nain mjerenja predstavlja mjerenje u toki gdje se u obzir uzima samo nivo osvjetljenosti centralnog dijela kadra. Otvor blende Otvor blende predstavlja otvor dijafragme unutar objektiva. Dijafragma kontrolira koliinu svjetlosti koja prolazi kroz objektiv. Kao to mi kiljimo pri jakom svjetlu, tako se i dijafragma automatski zatvara kada ima puno svjetla, odnosno otvara pri slabom osvjetljenju. Otvor blende oznaava se F brojem to je broj manji to je otvor blende vedi i vie svjetla prolazi kroz objektiv. Objektivi kroz koje prolazi velika koliina svjetlosti nazivaju se brzim objektivima jer su ekspozicije u tim sluajevima kratke. Ukoliko fotoaparat ima promjenjiv otvor blende, navode se dvije vrijednosti. Ili se navode maksimalna i minimalna vrednost (recimo, F2,8 F8,0) ili se navode najvedi otvori blende uirokokutnom i telefoto poloaju (recimo, F2,8(W)F3,5(T)). Otvor blende se krede unaprijed definiranim koracima izmeu maksimalnih vrijednosti (na primjer, F4,8, F5,6, F6,3, F7,1,F8,0) i znaajan je za postizanje tzv. efekta dubinske otrine. Kada slikamo portret i elimo da pozadina bude zamudena, blendu je potrebno to vie otvoriti (odnosno postaviti je na to manji F broj) i dobit demo lijepu umjetniku fotografiju. Ukoliko elimo da i subjekat i pozadina budu podjednako otri, onda blendu treba zatvoriti (postaviti na najvedi F broj). Pri tom treba imati u vidu da je neophodno promijeniti i duinu ekspozicije jer se mijenjanjem otvora blende mijenja koliina svjetla koja prolazi kroz objektiv. Napredniji fotoaparati poseduju Av reim u kojem se mijenja otvor blende, a automatika se brine za ostalo. Na takvim aparatima postoji i M reim (manualni reim) u kojem korisnik ima punu kontrolu i nad ekspozicijom i nad otvorom blende. to se dubinske otrine tie, od kompaktnih digitalnih fotoaparata ne treba oekivati uda jer je zbog malih objektiva mala i koliina svjetla koja prolazi kroz njih, pa samim tim i maksimalni otvor blende nije prevelik. Iso osvjetljenost Pojam ISO osjetljivosti je preuzet od analognih aparata jer je u pitanju ISO osjetljivost filma. Fotoosjetljivi sloj na filmu moe biti razliitog nivoa osjetljivosti na svjetlost koja se izraava u ISO, ASA, DIN ili GOST jedinicama. Prva dva standarda su ekvivalentna i u upotrebi su na digitalnim fotoaparatima. Filmovima vede osjetljivosti mogude je slikati u uvjetima slabije osvjetljenosti, ali se na tim fotografijama pojavljuje zrnasta struktura. Iako kod digitalnih fotoaparata nema filma, slian efekat se javlja i kod njih. Povedavanjem ISO osjetljivosti se u stvari pojaava signal koji dolazi sa CCD senzora, ali se isto tako pojaavai tzv. um na fotografijama koji se javlja kao posljedica nasuminog
7

kretanja elektrona kroz senzor. Zbog ega bi onda bilo tko povedavao ISO osjetljivost? Kao to smo spomenuli, u uvjetima slabijeg osvjetljenja potrebna je dua ekspozicija, ali to povedava rizik od pomicanja fotoaparata i stvaranja mutne slike. Povedavanje ISO osjetljivosti sa 50 na 100 prepolovit de potrebno trajanje ekspozicije, osjetljivost od 200 smanjuje trajanje ekspozicije etiri puta itako dalje. Na taj nain je pri slabom osvjetljenju mogude slikati objekat u pokretu bez bljeskalice, a da se on ne pojavi kao arena mrlja na fotografiji. Cijena koja se pri tom plada je povedan nivo uma na fotografiji. Balans bijele boje Balansom bijele boje se odreuje odnos boja na fotografiji. Kada je balans bijele boje preputen automatici, fotoaparat de pokuati svaku scenu uprosjeiti. To moe rezultirati loim bojama jer automatika ne zna da li slikamo pejza prekriven snijegom ili pejza u prolede prebogat jarkim bojama. Zbog toga postoji vie predefiniranih podeavanja balansa bijele boje (sunan dan, oblaan dan, scena osvetljena obinim aruljama, scena osvetljena neonkama...). Na boljim fotoaparatima mogude je izmeriti balans bijele boje. To se radi tako to se na danom osvjetljenju pred objektiv postavi bijela povrina tako da ispunjava cijeli kadar, a zatim se pritisne odreeno dugme. Tako de sve boje na snimljenoj fotografiji biti vjerne. LCD ekran Vjerovatno je najveda prednost digitalnih fotoaparata postojanje LCD ekrana na kojima je mogude vidjeti snimljene fotografije. Meutim, to nije njihova jedina uloga. LCD ekran je veoma znaajan pri kompoziciji kadra jer on prenosi kompletnu sliku koja de biti zabijeena. Za razliku od analognih fotoaparata kod kojih se film krije iza zatvaraa u mraku do trenutka ekspozicije, CCD senzor je kod digitalnih fotoaparata stalno izloen svjetlu koje prolazi kroz objektiv, dok se blenda nakratko zatvara pri fotografiranju. Na taj nain se ono to CCD senzor biljei prenosi direktno na ekran. Naravno, koritenje ekrana drastino skraduje ivotni vijek baterija, pa tako vedina aparata poseduje ugraeno optiko trailo. Meutim, optiko trailo se odlikuje nepreciznodu i pojavom paralakse. Paralaksa se javlja zbog toga to se optiko trailo ne nalazi u istoj toki gdje i objektiv. Kada fotografiramo udaljene objekte, paralaksa je zanemariva. to je objekat blii, to je paralaksa izraenija, a odlikuje se u tome da ono to se vidi kroz trailo ne odgovara onome to se vidi kroz objektiv. Trailo je zbog toga praktino neupotrebljivo prilikom pravljenja makro snimaka. Naravno, nita od ovoga ne vai za profesionalne SLR (Single Lens Reflex) fotoaparate (bilo digitalne bilo analogne) jer se slika u trailu dobija pomodu sistema ogledala koja raflektiraju sliku iz objektiva.

3. VUKOVAR VJEKOVNI HRVATSKI GRAD NA DUNAVU Vukovar na hrvatskom i europskom prostoru Poloaj Vukovara na prapornom ravnjaku uz Dunav, na kriitu putova sa sve etiri strane svijeta, na stjecitu maa i duha oduvijek je sa sobom nosio podjednako duboku bol patnji i svjetlo ozraje napretka. Upravo ovdje, na obalama velike rijeke, oduvijek su se sudarali i mijeali a ponekad i usklaivali raznoznani kulturni utjecaji. Ipak, tu su se kroz duga stoljeda dodirivala zapravo dva razliita svjetonazora: europski (napose srednjoeuropski) ili katoliko-pretestantski sa zapada, te balkanski (napose bizantski i srbijanski) ili pravoslavni s istoka.

Grad Vukovar nad Dunavom (snimak V. Patarid)

Vukovar se nalazi na granici izmeu jugoistone i sredinje Europe. Tu se susredu tri velike regionalne sredine jugoistone Europe: panonski prostor (na ijem junom rubu i lei Vukovar), dinarskom prostoru na jugozapadu, te rodopsko-balkanskom prostoru na jugoistoku. Izravno je povezan vanim plovnim putem Dunavom.

4. BAROKNI VUKOVAR

Barkone arkadeu sreditu starog Vukovara (snimio V. Patarid)

Plan baroknog Vukovara krajem 18. st.

Poslije 161 godine neprekinute turske vlasti, austrijske su trupe oslobodile stari Vukovar. Za bududi razvoj Vukovara presudnu je vanost imala njegova prodaja grofovskoj obitelj Eltz, koja je tu boravila dulje od dva stoljeda. Barkoni Vukovar dvojni je grad - konurbacija sastavljena od dvije prostorno i upravno nezavisne cjeline razliitih funkcija i diferentne arhitektonske fizionomije. Stari Vukovar nalazi se na desnoj obali Vuke. Graevinski je, trgovaki i obrtniki grad nastaljen starosjedilakim puanstvom. Tu se razvio specifian urbani ambijent s mnogo lokalnih, pukih elemenata. U svojoj baroknoj fazi taj je dio grada nepravilno, gotovo spontano strukturiran, s gusto izgraenim nizovima kuda zbivenim uzdu krivudavih lesnih prodolina. Znatno je vedi od Novog Vukovara, a ima i bolje zgrade. Novi Vukovar nalazi se na lijevoj obali Vuke. Nije prostran, a nastaje kasnije tek oko 1722. godine na tada nenaseljenom prostoru kojeg zaposjedaju njemaki obrtnici i manufakturisti.

10

Arhitektura baroka Najstariji spomenici danas nestalog ranobaroknog Vukovara su drveni sakralni objekti. Kasnije vukovarske barkone graevine uglavnom su momumentalne graevine izrazitih stilskih obiljeja, od tvrdog gradiva, a gotovo su sve nastale u samo 30-ak godina intenzivne urbanizacije grada tijekom prve polovice 18. st. Tada se podie reprezentativna franjevaka crkva sv. Filipa i Jakova, pokraj koje se gradi dvokatni samostan klaustralnog tipa. Kao poslijednji dio tog kompleksa dograuje se vitki zvonik.

Franjevaki samostan sa crkvom sv. Filipa i Jakova; desno kapelica sv. Ivana Nepomuka s kipom sveca Na drugom kraju grada gradi se pravoslavna crkva sv. Nikolaja. Slini su elementi provincijskog, pukog baroka, poput drvene lukovice na zvoniku do danas ouvane na novovukovarskoj kapeli sv. Roka koju je pokraj bududeg grofovskog dvorca dao izgraditi upravitelj feuda Antun Phr de Rosenhalt. Moda je najljepi primjer arhitekture malog mjerila kapelica sv. Ivana Nepomuka u samostanskom parku, takoer Rosenhaltova zadruba iz istog vremena.

11

Kapela sv. Roka

Kapelica sv. Ivana Nepomuka

Vukovarske stambene kude tijekom 18. stoljeda bile su graene od drveta, pletera i erpida, a bile su pokrivane indrom i trskom. Najstarije zidane kude katnice s baroknim masivnim arkadama i otvorenim trijemovima ispred trgovakih i obrtnikih radionica nastaju u drugoj polovici 18. stoljeda. One su izgraene oko glavnog trga trokutaste osnove te uz krivudave prilazne ulice. U razdoblju baroka Vukovar nije bio utvrivan iako postoje ouvani nerealizirani projekti zidina i tvrave.

Barkoni trg u Starom Vukovaru (razglednica, 1937.)

12

Kasnobarokna trgovaka uglovnica u glavnoj ulici Vukovara (snimio Z. Kara 1985.)

13

Dvorac Eltz, tlocrt prizemlja u vrijeme izmeu dva svijetska rata

Polovicom 18. stoljeda podie se monumentalni ranoklasicistiki dvorac grofovske obitelji Eltz. Gradnja poinje 1749. godine. U poetku je bio sagraen samo sredinji dio, a kasnije je vie puta dograivan. Konani izgled dvorac je poprimio poetkom 20. stoljeda po nacrtima bekog arhitekta Siedeka. Velikih je dimenzija, raskone koncepcije, obiluje bogatstvom stilskih detalja, ali zadrava skladne odnose. Ubraja se u najrepezentativnije objekte baroknog razdoblja na hrvatskom tlu. Od 1968. godine u dvorcu Eltz smjeten je Gradski muzej Vukovar.

14

Vukovarska gimnazija Vukovarsko se graanstvo dvadeset godina trudilo da dobije realnu gimnaziju. To se dogodilo u tekim uvjetima maarizacije, koje se osjedalo u ukupnom gradskom ivotu, pa i u prosvjeti. Prva molba upudena je Hrvatskom saboru 1872. godine. Dozvola je dobivena tek 1891. godine. Gimnazija se nalazila u obnovljenim prostorijama opdinske gostionice. Tri godine kasnije izgraen a je reprezentativna kolska zgrada na pogodnom mjestu iza katolike (franjevake) crkve, odakle se prua pogled na Dunav i grad. Gimnazija u Vukovaru je osnovana naporima vukovarskog graanstva. Nije samo pratila razvoj graanstva, nego je i doprinosom svojih uenika i profesora izravno utjecala na gospodarski i drutveni napredak grada.

15

Leopold Ruika nobelovac iz Vukovara Prvi hrvatski nobelovac Lavoslav Ruika rodio se u obrtnikoj obitelji u Vukovaru 1887. godine. Klasinu gimanaziju zavrava u Osijeku, a Tehniku viu kolu u Karlsruhe. Za nepune etiri godine zavrava studij kemije i doktorsku disertaciju iz organske kemije. 1920. godine postaje profesor na Visokoj tehnikoj koli u Zrichu. Tri su glavna podruja znanstvenog rada Leoploda Ruike: veliki prstenovi, vii terpeni i politerpeni i spolni hormoni. Nobelovu nagradu za kemiju dobio je 1939. godine za svoj rad na polimetilenima i viim terpenima. Odravao je tijesne veze sa svojom domovinom Hrvatskom. Svoju privrenost je izraavao naroitom podrkom hrvatskim kemiarima i ravoju nae znanosti. Na lijevoj strani Strossmayerove ulice, postojala je kuda u kojo se rodio Lavoslav Ruika. Ona je kasnije sruena te je izgraena nova.

Kuda Leopolda Ruike u Vukovaru

16

Stari vodotoranj Izgraen je 1913.g. na mjestu nekadanje trnice i jedan je od najstarijih takvih objekata u Hrvatskoj. Ing. J. Funtak i Karlovsky izveli su gradnju prema nacrtu J. Banheyera. Ispod vodotornja nalazi se bueni zdenac i podzemna vodosprema, a na vrhu je jo jedan rezervoar. Danas zauzima sredinje mjesto na glavnom trgu ispred hotela Dunav i Gradske vijednice.

17