Morfologija je lingv. nauka koja proucava rijeci njihove vrste, oblike i gradjenje, kao i nize elemente morfeme.

e. Morfema je najmanja jezicka jedinica koja je nosilac ili znacenja ili gramaticke sluzbe u rijeci. Nije samostalna jedinica i obiljezava se crticom. Dijeli se na korijenske i afiksalne morfeme. Korijen (korijenska morfema, leksicka morfema) je najmanja jezicka jedinica koja je nosilac pojedinacnog znacenja rijeci. Ne moze se dijeliti na manje djelove koji bi imali isto znacenje. Afiks (afiksalna morfema) je najmanja nesamostalna jezicka jedinica koja je nosilac znacenja ili funkcije. Ova morfema se ostvaruje ili u obliku jednog glasa ili u obliku skupa glasova, ili u obliku nulte morfeme. o polozaju u rijeci afiksi se dijele na! Prefiksi su nesamostalne morfeme koje se nalaze ispred korijena rijeci i unose promjenu u znacenju (leksicki! na"gluv# gramaticki! naj"jaci). Sufiksi nesamost. morfeme koje dolaze nakon korijena rijeci mijenjajuci znacenje (leksicki! zid"ic# gramaticki! vodj"a). Infiksi su nesamost. morfeme koje dolaze iza korijena ili gramatickih osnova, a ispred nastavaka za oblik, odn. korijena druge rijeci u slozenicama. $nfiksi su "ov", "ev", "n", "t", "r", "s" (u nekim imenicama m.r. na % nastavak i nekim imen. s.r.) i "o" i "e" u slozenicama. $nfiksi se nazivaju i prosirenjima (kada su u pitanju oblici) i spojnim vokalima (kada je u pitanju gradjenje slozenica). Nastavci za oblik su nesamost. morfeme na kraju rijeci i obiljezavaju razna gramaticka znacenja (vrstu rijeci, rod, broj, padez, lice). Nastavak za infinit. i prezent. osnovu je -i, za oblik infinitiva -ti, &.l.jd.prez. -m, '.l.jd. aorista 0. Rijec je samostalna jedinica koja ima oblik, f"ju i znacenje i zavisi od konteksta. Da bi glas, ili skup glasova, bio rijec mora imati glasovno oblicje, ne vise od jednog akcent. sloga, znacenje i sintaksicku f"ju. Promjenljive rijeci su imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi od &"(, redni br, zbirni br, glagoli i prilozi (u elementu poredjenja). Nepromijenljive rijeci su prilozi (sem u elementu poredjenja), predlozi, veznici, uzvici, partikule i brojevi od ). Imenice su samost. promijenlj. rijeci koje oznacavaju neko bice, predmet ili pojavu. $maju svoj rod, broj i padez. lastite! zaje"nicke (opste# ucenik, sestra..), zbirne (kolektivne# lisce, gospoda..), gra"ivne! apstraktne (bol, tuga), glagolske (pisanje, kopanje). #$ imenice m.r. (nulti, "o, "e) i sr.r. ("o, "e# a cija osnova u svim padezima ostaje neprosirena) %$ s.r. ("e# prosirenja "n", "t" (ime, kube) &$ m.r. i z.r. ("a) '$ z.r. (nulti) Pri"jevi su nesamost. odredbene rijeci koje stoje uz imenice da oznace osobine bica, predmeta i pojava oznacenih doticnim imenicama. *ao nesamost.rijeci pridjevi dobijaju oznake roda, broja i padeza zavisno od imenica uz koje stoje. (pisni (kvalitativni) pridjevi oznacavaju osobine pojmova uz cija imena stoje, odnosno njihov kvalitet. Prisvojni (posesivni) oznacavaju da pojam uz cije ime stoje pripada onome sto predstavlja imenica od koje su izvedeni. )ra"ivni oznacavaju da je ono uz cije ime stoje od onoga sto znaci imenica od koje su izvedeni. Pri"jevi vremenskog o"nosa oznacavaju vrijeme na koje se odnosi pojam oznacen imenicom uz koju pridjev stoji (danasnji). Pri"jevi prostornog o"nosa oznacavaju prostor na koji se odnosi pojam oznacen imenicom uz koju pridjev stoji (gornji). Pri"jevi "rugi* o"nosa oznacavaju da su pojmovi uz cija imena ovi pridjevi stoje u mnogim odnosima sa onim sto znace imenice od kojih su ti pridjevi izvedeni (u odnosu namjene npr. stocna (pijaca)# u odnosu poticanja npr. putna (groznica)). ostoje kraci (neodredjeni vid) i "uzi (odredjeni vid) oblici pridjeva. Pore"jenje pri"jeva (komparacija) je promjena opisnih pridjeva zasnovana na stepenu zastupljenosti osobine koja se pridjevom oznacava. +istem oblika poredjenja sastoji se od pozitiva, komparativa i superlativa. *omparativ se gradi tako sto se na osnovu pridjeva doda -ij- + i,a,e$ Na jotovani alomorf osnove dodaje se i,a,e (mladj,). Nastavak -s- dodaje se samo na osnove pridjeva lak, lijep, mek. -amjenice su vrsta rijeci cija je glavna sluzba u recenici upucivanje na rijeci koje te pojmove oznacavaju. Odnosno, zamjenice zamjenjuju imenice i pridjeve u njihovim sluzbama. +ve zamjenice se dijele na imenske i pridjevske. Imenske zamj. u recenici su samostalne. -o su licne zamj, licna zamj. svakog lica sebe! se, upitne zamjenice za lica i stvari ko! sta, neodredjene neko! nesto, odricne niko! nista, i opste svako! ma ko! bilo ko! bilo sta! ma sta$ Pri"jevske zamj. u recenici imaju pridjevsku sluzbu, upotrebljavaju se uz samostalne rijeci i odredjuju ih. $maju sva rod, broj i padez u zavisnosti od imenice uz koju stoje. rema tome po cemu odredjuju

imenicu na koju se odnose, dijele se na! prisvojne (posesivne) moj.a.e, tvoj.a.e... pokazne (demonstrativne) oznacavaju da je pojam uz cije ime stoje u vremenskoj ili prostornoj blizini (ovaj, taj, onaj, ovakav, ovoliki, onoliki, toliki) o"nosno-upitne se upotrebljavaju u upitnim recenicama (koji, kakav, koliki, ciji) neo"re"jene upucuju u recenici na neodredjena bica, stvari, pojave (neki, nekakav, neciji) o"ricne negiraju prisustvo osobine kod pojma uz cije ime stoje (nikakav, nikoji, niciji) opste (odredjene) upucuju na odredjene pojmove (svaki, svakakav, ma koji, koji god, kakav god, bilo koji. .rojevi su nesamostalne rijeci koje oznacavaju koliko ima onoga sto znaci imenica uz koju stoje, ili u kom se redu medju drugim pojmovima nalazi taj pojam. /rojevi se dijele na osnovne, zbirne i redne brojeve. 0birni brojevi oznacavaj tacan broj bica razlicitog roda. 1edni brojevi oznacavaju u kom se redu nalazi pojam oznacen imenicom uz koju stoje. 2 viseclanim rednim brojevima samo je poslijednji clan redni broj, a ostali su osnovni brojevi. )lagoli su nesamostalne promijenljive rijeci koje oznacavaju radnje, stanja ili zbivanja. 2 recenici se javljju u razlicitim oblicima, zavisno od f"je koju u njoj imaju. 3lagolski oblici su nelicni (infinitiv, glagolski pridjevi radni i trpni, glagolski prilozi sadasnji i prosli# licni (vremena " aorist, imperfekat, perfekat, pluskvamperfekat, prezent futur# nacini " imperativ, potencijal i futur $$). )lagolski vi" je klasifikaciona oznaka razlike u trajanju radnje, stanja ili zbivanja koje glagoli oznacavaju. 3lagoli se, prema trajanju radnje, dijele na imperfektivne (nesvrsene), perfektivne (svrsene) i dvovidske glagole. Imperfektivni (nesvrseni) dijele se na! na"urativni,trajni (setati)# naiterativni,ucestali (kuckati) Perfektivni (svrseni)! trenutno"svrseni (sesti, pasti)# pocetno"svrseni (zapjevati)# zavrsno"svrseni (doci)# neodredjeno"svrseni (zagristi) /vovi"ski u kontekstu se otkriva da li su svrseni ili nesvrseni (rucati) )lagolski ro" 0"ijateza1 je razlikovanje glagola prema tome da li zahtijevaju upotrebu pravog objekta kao obaveznu dopunu. rema tome mjerilu imamo prelazne, neprelazne i povratne glagole. Prelazni (tranzitivni) podrazumijevaju prisustvo objekta u obliku akuzativa bez predloga (napisati 4knjigu4). Neprelazni (intranzitivni) ne zahtijevaju prisustvo objekta u obliku akuzativa bez predloga (sjesti). Povratni (refleksivni) uz sebe imaju refleksivnu rjeccu se prema cijoj se funkciji i znacenju svrstavaju u ' grupe! pravi povratni " rjecca se ima vrijednost akuzativa bez predloga zamjenice svakog lica sebe, se"objekta, a pritom je on jednak sa subjektom (umivati se)# uzajamno-povratni (reciprocni) " rjecca se ima vrijednost akuzativa bez predloga zamjenice svakog lica sebe, se, a pri tome se podrazumijevaju najmanje 5 vrsioca radnje koja su jedan drugome objekti (potuci se)# nepravi povratni " rjecca se nema vrijednost akuzativa bez predloga zamjenice svakog lica sebe, se (moliti se). )ramaticko lice je kategorija zasnovana na morfoloskom obiljezavanju ucesnika u govornoj komunikaciji. 0avisno od toga da da li se radnja pripisuje govornom licu, licu s kojim govori ili nekom trecem licu, glagolski oblici promjene vremena i nacina imaju razlicite zavrsetke. )lagolsko vrijeme je kategorija zasnovana na morfoloskom oznacavanju vremena vrsenja radnje. 2icni finitni gl$ oblici su oni iz kojih se vidi kojem se licu pripisuje radnja (citam). -o su prezent, perfekat, futur $, futur $$, imperfekat, aorist, pluskvamperfekat, imperativ i potencijal. Nelicni gl$ oblici su oni iz kojih se ne vidi kojem se licu pripisuje radnja (citati). -o su infinitiv, gl. prilog sadasnji, gl. prilog prosli, gl. pridjev radni i gl. pridjev trpni. #$ prez. osnova na e, inf. na suglasnik (tresti) %$ p.o. e, inf. a (pisati) &$ p.o ne, inf. nu (brinuti) '$ a) p.o. je, inf. bez nastavaka (cuti) b) p.o. je, inf a (kovati) 3$ p.o. dugo a,e, inf. kratko a,e (pevati, umeti) 4$ p.o. dugo i, inf. kratko i,e (nositi, videti) 5$ p.o. dugo i, inf. kratko a (drzati). (" prezentske osnove grade se prezent, imperativ, glagolski prilog sadasnji. (" prezentske o"nosno inf$ osnove6 imperfekat, trpni gl.pridjev. (" infinitivne osnove6 infinitiv, aorist, radni gl. pridjev. Slozeni gl$ oblici6 perfekat (proslo vrijeme, sam pjevao), pluskavamperfekat (davno proslo vrijeme, bejah pjevao), futur $ (buduce vrijeme, cu pjevati), futur $$ (predbuduce, budem pjevao), potencijal (bih pjevao)

Prilozi (adverbi) su rijeci koje stoje uz glagole, pridjeve, imenice i druge priloge odredjujuci ih po nekom od njihovih stalnih pratilackih elemenata (mjesto, vrijeme, kolicina..). uz glagole6 mjesto! ovdje, kamo, kuda, gdje#

vrijeme! juce, danas, sutra# nacin! dobro, lijepo, brzo# kolicina! malo, mnogo# uzrok! zato, stoga. uz priloge vrlo vrijedan (odredjuje stepen osobine). uz imenice odredjuje kolicinu onoga sto znaci imenica (nesto novaca, malo mlijeka). Pravi nemotivisani"nisu nastali od drugih rijeci (juce). Nepravi motivisani"nastali od dr. rijeci (zimi, nocu). Pre"lozi su nepromijenljive pomocne rijeci koje stoje ispred odredjenih padeznih oblika samostalnih rijeci i sluze za oznacavanje njihovog odnosa prema drugim rijecima u recenici kao i za blize odredjivanje tog odnosa. Prostorni o"nos pred kucom, nad kucom. remenski u proljece, od jutra do mraka. ("nosi uzroka! namjene! cilja zbog bolesti, za most, radi djece. Pravi pre"lozi nemotivisane rijeci! od, do, na, uz, u, iz, za, ka, pod, prema, nad, pri. Nepravi motivisane! vrh, dno, celo, duz, put. eznici su nepromijenljive rijeci koje u jeziku sluze za oznacavanje veze medju pojedinacnim rijecima u recenici, ili medju recenicama. -akodje pokazuju i vrstu te veze. pore"jenje kao, suprotnost ali, no, a, uzrok jer, istovijetnost ili, vrijeme kad. Pravi veznici6 ili, ali, i, pa, te, da, dok, jer, ako. Nepravi6 kada, vec, samo, dokle, posto, kako... Recce (partikule) cine posebnu vrstu rijeci po svom znacenju, odnosno po svojoj f"ji u recenici. 6orfoloski, one su prilozi ili veznici, ali za razliku od njih recce se koriste za oznacavanje licnog stava govornog lica prema sadrzini recenice. za isticanje suprotnosti6 medjutim, pak, za posebno isticanje bas, bar, i, za isticanje licnog stava dakako, uistinu, zaista, za pokazivanje evo, eto, eno za pitanje zar, da li za potvr"jivanje i o"ricanje da, ne. 7zvici (interjekcije) su pojedini glasovi ili skupovi glasova koji se u jeziku upotrebljavaju kao znaci licnih osjecanja i raspolozenja, odnosno stanja u situaciji kada govorno lice nema dovoljno vremena za njihovo izrazavanje pomocu tipicne recenice. 2zvicima se spontano i trenutno odgovara na utiske spoljnog svijeta. a, o, ah, oh, eh, uh, jao, jaoj. (psti sinkretizam " sve imenice zahvata ista pojava. *od svih imenica je u jednini D78, a u mnozini D7$78. Poje"inacni je kada ta apojava zahvata samo odredjenu im.vrstu. Npr! *od prve im. vrste kod im. m.r. 379 kada je zivo, N79 kada je nezivo.