POVRATAK POVRATAK U SVOJU U SVOJU BUDUNOST

prirunik za poslijeratni oporavak

BUDU NOST

prirunik za poslijeratni oporavak

Izdava: Udruga MI Split Godina izdanja: 2010. Naklada: 500 Likovno oblikovanje: Antonija Erceg (ArturErceg) Tisak: Jafra print

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUILINA KNJINICA U SPLITU UDK 355.014:159.97(497.5) POVRATAK u svoju budunost : prirunik za poslijeratni oporavak / <autori A. Audergon ... et al.>. - Split : Udruga MI, 2010. Bibliografija. ISBN 978-953-7475-01-7 1. Audergon, Arlene I. Ratna psihotrauma -- Uloga psihologa 130810060 --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ISBN 978-953-7475-01-7
Ova publikacija izraena je uz pomo Europske unije. Sadraj ove publikacije iskljuiva je odgovornost partnera: Udruge Mi Split, Hrvatska i CFOR London, UK i ni na koji se nain ne moe smatrati da odraava gledita Europske unije. This publication has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this publication are the soleresponsibility of partners: Udruga Mi Split, Hrvatska i CFOR London, UK and can in no way be taken to reflect the views of the European Union.

POVRATAK U SVOJU BUDUNOST

prirunik za poslijeratni oporavak

Autori:
Audergon, A., Audergon J.C. (CFOR) u suradnji s Arye L, i Ivelja N., kopelja S., i Bijeli M. (Udruga Mi) Prorunik je izraen u okviru projekta Izgradnja povjerenja put do razvoja zajednice u Podruju od posebne dravne skrbi kojeg su u partnerstvu proveli Udruga MI Split i CFOR London, UK i u suradnji s Uredom Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice UNHCR u Hrvatskoj 2009. 2010.

Projekt je financiran sredstvima Europske unije u okviru European Instrument for Democracy and Human Rights (EIDHR).

This project is funded by The European Union

Predgovor
Premalo je kazati da postoji ogromna potreba za modelima intervencije u oporavku drutva poslije nasilnog sukoba. Prisutnost nasilnih sukoba u naem svijetu i njihov utjecaj su nemjerljivi. Dok ovo piemo, novi (i stari) sukobi izbijaju diljem svijeta. Ovim prirunikom predstavljamo model kojeg je mogue razviti i unaprijediti bilo gdje u svijetu kao svoj skromni doprinos uz osjeaj da je stvari mogue promijeniti na bolje.
Poaeni smo i ponosni to smo bili ukljueni u uzbudljiv rad u Hrvatskoj, koji je opisan na ovim stranicama. Stotine ljudi je od 1996. godine do danas doivjelo ovaj pristup osobno duboko vrijednim, to je takoer imalo utjecaja na njihovu sposobnost sudjelovanja u obnovi stradalih zajednica, i tovie cijele zemlje, koja je bila devastirana u ratu. Dok nastavljamo s naim radom, shvatili smo da je vano podijeliti iskustva o modelu i praktinom radu kojim smo nastojali doprinijeti razvoju regije. elimo ovaj pristup proiriti i razviti u cilju njegove daljnje primjene u Hrvatskoj, iroj regiji Balkana, te u radu na poslijeratnim temama izgradnje i prevenciji nasilja u Europi, Centralnoj Aziji i drugim regijama naeg svijeta. Prirunik je zajedniki projekt Udruge Mi iz Hrvatske i organizacije CFOR Force for Change iz Velike Britanije. Napisan je u okviru naeg sadanjeg projekta podranog od Europske agencije za demokraciju i ljudska prava (EIDHR European Instrument for Democrarcy and Human Rights) i Visokog povjerenstva UN-a za izbjeglice (UNHCR United Nations High Commissioner for Refugies). Autori su Nives Ivelja, Slobodan kopelja i Milan Bijeli iz Udruge Mi, Arlene Audergon i Jean-Claude Audergon iz organizacije CFOR i Lane Arye. Radili smo na priruniku kao tim, sastajali se i debatirali, te radili na pojedinim poglavljima i u manjim timovima neovisno jedni o drugima. Zahvalni smo Europskoj agenciji za demokraciju i ljudska prava na trenutnoj podrci naem radu u Hrvatskoj, kao i na mogunosti izdavanja ovog prirunika.

Prvi dio: Pregled, svrha i model

I. Facilitiranje konikta i razvoja zajednice nakon rata: Zato i kako
U ovom priruniku govorimo o naim iskustvima u provedbi programa u Hrvatskoj u periodu od 1996. do 2002. te od 2006. do danas, zatim o modelu koji primjenjujemo i za koji vjerujemo da moe biti koristan u iroj regiji, te u drugim poslijeratnim drutvima koja se bave rjeavanjem sukoba, izgradnjom zajednica, gospodarskim oporavkom i prevencijom nasilja.

Zato
Piemo o modelu za rad u poslijeratnim drutvima na osnovi naeg dugogodinjeg iskustva, u kojem smo bili svjedoci potencijala pojedinaca i zajednica za transformaciju nasilnih sukoba, izgradnju odnosa u zajednicama, stvaranje osjeaja smisla i odgovornosti potrebnih za utjecaj na razvoj zajednica, a u svrhu prevencije buduih ciklusa nasilja.

Odnosi u zajednici prolost i budunost

Zajednice trebaju i ele se vratiti stvarnom, normalnom ivotu to je prije mogue nakon nasilnih sukoba. Primarni fokus je obino na zatiti ivota, potom na obnovi kua i infrastrukture, te naposljetku na gospodarstvu. Obnovu drutvenih odnosa u zajednici se najee ne smatra sredinjim pitanjem. Ono se ostavlja kako bi se rijeilo samo po sebi kroz obnovu upravne i politike strukture te kroz sudske procese za ratne zloine. Vanu ulogu, naravno, ovdje imaju humanitarni napori vjerskih organizacija, lokalnih vlasti, meunarodne zajednice i civilnog drutva. Meutim, kljuna potreba za obnovom odnosa u zajednici i izgradnjom mrea odnosa unutar cijelog drutva uglavnom ne dobiva panju koju zasluuje. elimo li se usredotoiti na odnose u zajednici, trebamo pronai naine za rad sa traumom ire zajednice, sa snanim emocijama, polarizirajuim sukobima i napetostima. Cilj rada na odnosima u zajednici nije samo pokuaj ublaavanja tih napetosti, nego i prepoznavanje potencijala, sposobnosti i mudrosti kod pojedinaca, organizacija i zajednica za hvatanje u kotac s preprekama u razvoju, kako bi se unaprijedili odnosi i pronali novi putevi. elimo li se baviti odnosima u zajednici, to znai da se trebamo fokusirati na odnose u svim sektorima drutva, osobito na suradnju organizacija civilnog drutva i javnog sektora. To, nadalje, ukljuuje potporu inicijativama i timskom radu potrebnima za izgradnju kreativnih partnerskih odnosa te poticanje koritenja postojeih resursa za provoenje projekata i ostvarivanje vizija.

Infrastruktura odnosa u zajednici Radikalna promjena

Model koji predstavljamo je dio promjena koje su u tijeku, i koje su neizmjerno potrebne. Moglo bi se rei da je izgradnja emocionalne, ili odnosne infrastrukture klju za sve aspekte poslijeratnog oporavka, razvoj zajednice i prevenciju nasilja. Bez toga nedostaje inicijativa, mladi ljudi naputaju svoje
PRVI DIO 7

sredine, zajednice pate od emocionalne i ekonomske depresije i beznaa. Kroz interakciju, facilitiranje i transformiranje vruih tema, vidjeli smo kako se duboka razina nade, potencijala, energije, kreativnosti i vodstva moe osloboditi u zajednici.

Prevencija nasilja
Nakon rata svatko eli krenuti naprijed, s nadama o boljem ivotu za svoju djecu i budue generacije. Meutim, ako se u drutvu nita ne ini na razini ire traume zajednice i nerijeenih pitanja zloina i odgovornosti, te emocije, ne samo da blokiraju razvoj zajednice, nego postaju gorivo za budue nasilje. Kolektivne emocije, povezane s nerijeenim traumama i pitanjima odgovornosti, mogu biti tragino i vrlo lako manipulirane u nasilni sukob irih razmjera, to uzrokuje sveprisutni ok, unitavanje i traume u naim ivotima, kao i sljedeim generacijama. Dakle, ciklus se ponavlja. Radi buduih narataja, u poslijeratnim situacijama je prijeko potrebno razvijati naine rada s traumom, pitanjima odgovornosti, te openito s tragedijom rata, kako bi se sprijeili budui ciklusi nasilja.

Poslijeratne zajednice i modeli razvoja

Vidjeli smo da, ukoliko imaju priliku, mnogi ljudi dobiju nadahnue za preuzimanje inicijative, ak i oni koji su mislili da su potpuno izgorjeli. Ljudi svih starosnih dobi esto su duboko zabrinuti za svoje zajednice i ele nauiti kako razumjeti i poticati meusobnu interakciju na nain koji e im omoguiti da ne padnu u beznae i ponavljanje polariziranih sukoba, nego da rade zajedno na rjeavanju i transformaciji prolosti. Na taj nain, iskustva iz prolosti vie nisu gorivo za budue tenzije, ve, tovie, postaju neprocjenjivo iskustvo potrebno za facilitiranje problematinih situacija te za preuzimanje inicijative i vodstva u cilju izgradnje drugaije budunosti. To je dalekosena ideja da se ljudi iz raznih sektora u drutvu, kao i s razliitih strana u sukobu, mogu okupiti i zajedno uhvatiti ukotac s posljedicama nasilja i graditi budunost, da mogu otkriti kako se sukob ponavlja, da prepoznaju kako sami sudjeluju u njemu te kako mogu utjecati na promjenu. Sudionici kreiraju duboke i trajne odnose potrebne za dugoroan rad na obnovi zajednica i stvaranju svijeta za svoju djecu. Nadamo se da e ovaj prirunik doprinijeti ogromnoj potrebi za uinkovitim modelima prekidanja ciklusa nasilja, prepoznavanju izuzetnih sposobnosti u ljudima, kao i pronalaenju nade i praktinih vjetina u podrujima stradalim od rata za izgradnju naprednih zajednica.

Kako
Ovaj prirunik je zbirka naeg strunog znanja, tehnika rada, teorije i prakse, kao i onog to smo nauili radei. Predstavljamo vam naela, pristupe i metode potvrene u praksi. Glavna tema koja se provlai je psiho-socijalni aspekt obnove zajednice, kao sredinji preduvjet za uspjeh gospodarskog, drutvenog i politikog razvoja drutva. Ovaj prirunik takoer slui kao prilog uputama u postupanju u kriznim situacijama te intervencijama nakon nasilnih sukoba u lokalnim zajednicama. Usredotoili smo se na vanost onih aspekata razvoja zajednice koji mogu biti manje vidljivi i, pored toga, previe esto zanemareni. Oni su, meutim, neizbjeni i kljuni za stvaranje novih odnosa izmeu ljudi i drutvenih skupina koje dijele isto geografsko podruje i dio svog identiteta.

8 PRVI DIO

1996. - 2002.
Nakon prestanka rata u Hrvatskoj, odnosno u periodu od 1996. do 2002. program je obuhvaao etverodnevne forum-seminare dva puta godinje i dodatne edukacijske treninge za manju skupinu sudionika, regionalne sastanke i interni asopis. Sudionici u navedenim aktivnostima su dolazili s razliitih strana ratnog sukoba i iz raznih sektora u drutvu. Forum-seminari su se odravali na raznim lokacijama u Hrvatskoj i okupljali od 50 do 90 sudionika iz ratom pogoenih podruja, kao i predstavnike organizacija koje su radile na tom podruju. Prvi forum je odran 1996. godine, a organizirale su ga Tanja Radoaj i Mirela Miharija, psihologinje iz Hrvatske, uz financijsku podrku meunarodne organizacije International Rescue Committee (IRC). Na prvom forumu su sudjelovali i predstavnici iz BiH. Sljedee forume organizira Udruga Mi, na elu s Tanjom Radoaj, a potom Nives Ivelja s timom. Forume su facilitirali Arlene Audergon i Lane Arye. Od 1998. godine program kontinuirano financira i podrava Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda izbjeglice (UNHCR). Financijsku potporu pruali su i drugi meunarodni donatori.

2006. - danas (2010.)

Od 2006. godine program je usmjeren na povezivanje gospodarskog oporavka i razvoja zajednice na Podruju od posebne dravne skrbi (PPDS) s jedne strane, te rad s psiho-socijalnim preprekama za razvoj zajednice i socijalnim tenzijama u zajednici, s druge strane. U forum - seminarima panja se usmjerava na razliitu razvojnu problematiku pojedinih podruja u PPDS-u kao i na projekte pojedinih osoba, organizacija i lokalnih zajednica. Pored toga, osobita panja se daje poslijeratnim polarizacijama i bolnim emocijama koje i dalje blokiraju razvoj. Od 2006. godine program takoer ukljuuje tehniku i / ili financijsku pomo lokalnim projektima. Na rad je i dalje aktivno podran od strane UNHCR-a, sredstvima Nizozemskog, Belgijskog i panjolskog veleposlanstva. Program, od 2009. godine, ukljuuje odravanje forum-seminara za sudionike iz PPDS-a, lokalnih okruglih stolova i diskusija, koje je financijski podrala i Europska agencija za demokraciju i ljudska prava (EIDHR-a) i UNHCR-a. Odvojenu, ali komplementarnu aktivnost predstavlja Trening za lidere, koji se sastoji od tri modula. Slui kao podrka osobama koje nastoje unijeti promjene u svojim sredinama - takoer je podran od strane UNHCR-a, sredstvima Kraljevine panjolske (Fond za ostvarivanje Milenijskih ciljeva razvoja (MDG-F).

Tko sudjeluje?
Sudionici forum-seminara, lokalnih i regionalnih okruglih stolova, kao i oni koji su ukljueni u provedbu lokalnih projekata u cilju ekonomskog osnaivanja u pojedinim sredinama u PPDS-u, su osobe koje imaju raznoliko ivotno iskustvo, obrazovanje, starosnu dob, nacionalnu pripadnost, podruje interesa, itd., te dolaze iz razliitih sektora u drutvu. Djeluju u lokalnim organizacijama civilnog drutva, meunarodnim organizacijama, poljoprivrednim zadrugama, tijelima dravne i lokalne uprave, ili su aktivni pojedinci. Postoji irok spektar ljudi koji su ukljueni, to je bitno za ivopisnu i kreativnu interakciju. Sudjeluju pojedinci koji su ukljueni u provedbu lokalnih projekata, poput proizvoaa meda, ili onih koji ele unaprijediti turistiku ponudu i privui turiste u svoj kraj. Pored njih su tu pruatelji socijalnih usluga, grado/naelnici i drugi predstavnici lokalne samouprave, predstavnici obrazovnih ustanova, pruatelji pravne pomoi, aktivisti mirovnih organizacija, savjetnici, predstavnici nacionalnih manjina, enskih organizacija, klubova/udruga mladih, udruga starijih osoba i osoba s invaliditetom, itd. Neki se bave politikama na viim razinama, kao i unutar meunarodnih organizacija. Drugi su ukljueni u lokalne inicijative i pruanje usluga. Takoer je vano naglasiti da sudionici imaju razliita iskustva o proteklom ratu te su bili na suprotnim
PRVI DIO 9

stranama u ratu (tijekom kojeg su bili na suprotnim stranama). Prema nacionalnoj pripadnosti oni su Hrvati, Srbi, Muslimani, ili imaju mijeano nacionalno podrijetlo, a sudjelovali su i predstavnici drugih manjina poput Rusina, Maara i Roma. Ljudi koji su ukljueni u sloene procese obnove u svojim zajednicama nose veliki teret zbog svoje dvostruke uloge. Oni su istovremeno i korisnici i davatelji usluga. Upravo u ovom najteem periodu kada je zajednica oslabila i nalazi se u potekoama zbog stresa, gubitka i traume, oni su pozvani da preuzmu odgovornost za rad u takvoj situaciji. Krajnje teka situacija i velike potrebe u zajednici mogu poveati oekivanja lanova zajednice za uslugama koje im mogu pomoi. Na oteane okolnosti u kojima ovi ljudi djeluju naroito utjee intenzitet njihovog vlastitog traumatskog iskustva, kao i intenzitet traume drugih lanova zajednice. elja da se pomogne je proporcionalna razini potreba. Za njih opet moe postojati osjeaj da ih je nemogue rijeiti, kao i svijest o potrebnom vremenu za mukotrpan proces razvoja koji traje mjesecima, godinama i desetljeima. S druge strane, veliina potreba izvlai rezervne snage i resurse iz ljudi tako potiui zajednice ka iznalaenju kreativnih rjeenja.

Lokalna organizacija
Snaga lokalne organizacije i partnerstava koja ostvaruje kljuni su preduvjeti za uspjeh, jer je temeljno naelo naeg modela da lokalno stanovnitvo, na razini zajednice, kao i cijele zemlje, ima svoje resurse i moe nai smjer za izgradnju meusobnih odnosa i obnovu svojih zajednice. Na model podrazumijeva okupljanje lanova zajednica i facilitiranje njihove meusobne interakcije, kako bi olakali pristup navedenom potencijalu. U ovom modelu uloga lokalne organizacije je najvanija, kako u izgradnji profesionalnih odnosa, kontaktiranju s donatorima, lokalnim vlastima i meunarodnim organizacijama, tako i u odravanju kontakata s ljudima u lokalnim sredinama i njegovanju povjerenja i interesa meu ljudima. Lider i tim organizacije koja provodi iri program trebaju profesionalnost, strunost i godine iskustva u razvoju zajednice, bitne za rad na terenu i facilitiranje komunikacije i okupljanja. Trebaju imati tehnika znanja za poticanje i provedbu lokalnih inicijativa i rad s razliitim dionicima. Trebaju takoer biti spone izmeu meunarodnih suradnika, partnera i donatora sa lokalnim i nacionalnim dionicima.

Metode facilitiranja
Predlaui model koji ima naglasak na odnosima u zajednici za podruja stradala od rata, vano je naglasiti da okupljanje i rad s polarizacijama i tenzijama u zajednici nije jednostavna stvar. Bilo bi profesionalno neodgovorno, bez facilitacijskih metoda i potrebnih vjetina za obazriv rad, pristupiti nestabilnim emocijama i sukobima koji se javljaju u trenutku. Rad na osjetljivim pitanjima bi trebao podupirati osvjetavanje, a nikako ne puko ponavljanje sukoba ili traume. Forum-seminare vode struni facilitatori koristei metode Procesu usmjerene psihologije. Ovaj pristup predstavlja jedinstveni okvir za facilitiranje dijaloga u organizacijama i zajednicama koje se bave sukobom i visokim tenzijama, to ukljuuje aktualne sukobe i traume, kao i one iz prolosti. Metode su jedinstvene u njihovoj sposobnosti za pristupanje unutarnjoj mudrosti te nalaenju smjera i kreativnosti unutar zajednice, ak i u najteim situacijama. Facilitatori takoer moraju imati znanje i iskustvo o konkretnoj politikoj i drutvenoj dinamici u regiji.

10 PRVI DIO

Kako izgledaju forumi

Dok tipine konferencije ukljuuju prezentacije i kratke rasprave, ali imaju tendenciju izbjegavanja stvarnih interakcija u vezi vruih tema i polariziranih stajalita, facilitirani forumi, koje emo opisati u ovom modelu, imaju bitno drugaiji karakter. S obzirom da su vrlo interaktivni, forumi idu puno dalje od razgovora o temama. Problemi koji duboko zabrinjavaju ljude u njihovim sredinama se unose u izravne interakcije u skupinu sudionika. Tako postaje jasno da problemi nisu samo tamo vani meu onima koji odbijaju suradnju, ve da oni postoje i ovdje meu prisutnima. Ovo stvara priliku za rad na problemima koje sudionici susreu na terenu, da prepoznaju kako mogu biti dio problema, te da pronau naine kako biti dio rjeenja. Iz polariziranih pozicija i ire traume zajednice javlja se transformacija na osobnoj i kolektivnoj razini te na razini odnosa u zajednici. Dubina doivljenih iskustava utjee na stavove sudionika i njihovu sposobnost da se bave problemima i sukobima u zajednici. Formiraju se trajni odnosi i projekti koji utjeu na rast zajednica.

Suoavanje s prolou i suoavanje s budunou

Na model se temelji na spoznavanju da su prolost i budunost duboko povezani. Nuno je usmjeriti pogled prema naprijed i raditi na izgradnji budunosti. Osim toga trebamo poraditi na prolosti koja strukturira sadanje stanje, kako bi bili u mogunosti kretati se prema naprijed. Svugdje u svijetu, naravno, ljudi ele izbjei dodirivanje s kljunim pitanjima koja su vrua i potencijalno konfliktna. To je djelomino zbog elje da zatitimo sebe i okolinu od ponavljanja boli. Sasvim je prirodno, meutim, da nesvjesno upadnemo u polarizirane sukobe koje pokuavamo izbjei. Jedan od razloga zato smo skloni, bilo izbjei sukob ili u njega upasti, je da do sada imamo samo mali broj modela i primjera facilitiranog socijalnog dijaloga, u kojem moemo ui u polarizirani situaciju, te produbiti i razviti interakciju do individualnog i kolektivnog osvjetavanja. Ta svjesnost nam je potrebna da ne upadnemo lako u polarizaciju i da smo manje podloni manipulacijama, kako bismo mogli pronai kreativna rjeenja za kompleksne probleme. Ovaj prirunik promilja i rezimira neke od osnovnih (prolih i sadanjih) elemenata naeg modela u Hrvatskoj u cilju oblikovanja buduih koraka u Hrvatskoj, u iroj regiji, te u drugim podrujima nasilnog sukobljavanja u Europi, sredinjoj Aziji i drugdje u svijetu.

Nakon sukoba to sad?

to se dogaa nakon nasilnog sukoba? to je potrebno kako bi se krenulo naprijed? Odgovori mogu biti politiki, ekonomski, socijalni, emocionalni, psiholoki i duhovni. Naa sposobnost razumijevanja to se dogaa nakon nasilnog sukoba kako bismo utvrdili to je potrebno oporavak, moe utjecati ne samo na nas, ve i na ivote nekoliko tisua ljudi u neposrednom periodu nakon nasilnog sukoba. Odgovori na ta pitanja takoer e utjecati na to moemo li - ili ne moemo - sprijeiti nove cikluse nasilja kod sljedeih generacija. Nakon nasilnog sukoba, moda postoji hitna potreba za zatitom zajednice od ponovnog izbijanja nasilja, od skupina koje tvrde da nemaju mo, ili od skupina koje imaju mo i pokuavaju nametnuti kontrolu. Nakon nasilnog sukoba lokalne i nacionalne vlasti se nalaze u meteu. Dolazi do politikog natjecanja za vlast kroz sve razine drutva. Intervencije izvana mogu i ne moraju doi, odnosno moda nisu dovoljno koordinirane, nudei sve, od osnovne humanitarne, financijske, tehnike i psihosocijalne
PRVI DIO 11

pomoi, pa naalost i do razliitih naina izrabljivanja. Potrebno je osigurati stanovanje, grijanje zimi i zadovoljiti osnovne egzistencijalne potrebe. Gospodarstvo je u problemima, ako ve nije doivjelo krah. Neke obradive povrine su minirane, to ugroava lokalno stanovnitvo i ini poljoprivredna imanja neupotrebljivima. Oni koji su bili pod direktnim utjecajem rata, ukljuujui i branitelje, i dalje ga proivljavaju u traumatskim sjeanjima. Starije osobe trebaju njegu. Mladi ljudi se suoavaju s nesigurnom budunou. Mnogi odlaze, dok stariji ostaju. Polarizacije i tenzije izmeu nacionalnih skupina i dalje traju. Izbjeglice i raseljene osobe pokuavaju preivjeti i izgraditi novi ivot, ili pokuavaju sagledati mogu li, i ele li se vratiti. Postoje potrebe za pravnim zagovaranjem, obrazovanjem, socijalnim uslugama i ekonomskim razvojem. Ljudi se pitaju kako e moi ivjeti ponovno zajedno. Mnogi pate od osjeaja to nisu mogli uiniti vie kako bi zatitili svoje obitelji i zajednice. Oni pate od gubitka i traume, i nemaju vremena za alovanje, jer se mora naprijed potrebna je obnova. Bijes i tuga su ogromni zbog onih koji su poginuli ili nestali, te zbog gubitka doma i izgubljenih godina.

Potreba za infrastrukturom odnosa

Da bi se uope poeli baviti bilo kojim od ovih pitanja, treba postojati inicijativa, komunikacija i suradnja izmeu veeg broja razliitih ljudi, u svim sektorima drutva. Suradnja oko problema takvog znaaja, uz vrlo kompleksan odnos i destabilizirajui uinak svih ukljuenih faktora, bila bi vrlo teka i uz najpogodnije okolnosti. Pored dodatnih potekoa oko oka, traume i prisutnih polarizacija, ljudi vrlo lako izgube nadu. Uz dobru volju i ak s minimalnim sredstvima, mnogo zanimljivih inicijativa nastaje u organizacijama civilnog drutva, a takoer i kod lokalnih vlasti i u dravnim tijelima. Ustrajnost i dobro srce u jeku najteih situacija su izuzetne vanosti. Ipak, dugotrajne politike tenzije i / ili meunacionalne tenzije, lako mogu sprijeiti uspjeh takvih aktivnosti. Ljudi u ovim situacijama esto misle da njihove inicijative nisu smatrane sasvim ozbiljnim, to kod pojedinaca i kod organizacija stvara osjeaj da nemaju podrku, izoliraju se jedni od drugih, natjeu za financijska sredstva i izgaraju. Nakon nasilnog sukoba, u periodu najveih potreba, podrka meunarodne zajednice moe biti prijeko potrebna. Ona esto kasni, nema je, ili je stigla ali ne postoji dovoljna suradnja i prepoznavanje talenata i resursa lokalne zajednice. Ponekad stignu vea financijska sredstva, ali mogu i nestati zbog nedostatka suradnje i komunikacije. To moe biti uzrok cinizmu unutar i izvan zemlje te moe jo i vie odgoditi osiguravanje potrebne pomoi. Upravo kao to je oigledno da neko drutvo treba infrastrukturu, poput cesta i telekomunikacija, za ponovnu izgradnju svoje budunosti, isto tako to drutvo treba proces izgradnje infrastrukture odnosa. To je potrebno zato da bi se mogli nositi s realnostima poslijeratnih polarizacija i podjela, te za pronalaenje smjera, mudrosti i resursa u zajednici, to e omoguiti stvaranje budunosti. Interakcije i komunikacija su potrebni meu razliitim organizacijama, razliitim strukama, meu sektorima u drutvu - izmeu organizacija civilnog drutva, lokalnih vlasti i meunarodnih organizacija - takoer i meu podijeljenim nacionalnim i drugim skupinama koje su bile u sukobu. Potrebne su facilitirane interakcije koje mogu pomoi ljudima nositi se s napetostima i aritima podjela koje susreu u svom radu, kao i u meusobnim odnosima.

12 PRVI DIO

Potreba za odgovornou
Pekara
Nakon ratnog sukoba pojedinci, zajednice i cijelo drutvo suoeni su s nerijeenim pitanjima odgovornosti. Kao to je jedan sudionik naeg prvog foruma 1996. godine rekao: Ako znam da je na suprotnoj strani svaki odrasli mukarac mogao pucati iz snajpera na mene, kako bih se ja s nekim od njih trebao pozdraviti i izljubiti kad se sretnemo u pekari? Trebam nekoga tko e stajati nasuprot meni i razgovarati o onome to se dogodilo. Bitno je da se bavimo pitanjima odgovornosti, tako da drutvo moe ii naprijed. Iako nita ne moe vratiti izgubljene ivote, i nikada se nee moi potpuno oporaviti devastirani odnosi u zajednici, neophodno je i mogue postii barem odreenu razinu zatvaranja, zaokruivanja prie koja se dogodila, kako bi bili u mogunosti krenuti naprijed. Povijesno gledano, procesi odgovornosti su u veini izostali. Otvorena pitanja odgovornosti ostaju kao otvorene rane, nezalijeene iz generacije u generaciju. Koristimo rije odgovornost mislei na niz procesa, bilo na pojedine ili sve njih zajedno, koji bi trebali pomoi drutvu u oporavku i izgradnji budunosti nakon rata. Ovi procesi se mogu dogoditi neposredno nakon sukoba, ili godinama i desetljeima poslije.

Kaznena odgovornost, Povjerenstva za istinu i lustracija

Jedan oblik odgovornosti se odnosi na krivinu odgovornost, osobito za ratne zloine. Nakon izbijanja nasilja u 1990-im u bivoj Jugoslaviji i Ruandi, uspostavljeni su Meunarodni sudovi za ratne zloine, tako da oni najodgovorniji mogu biti pozvani na odgovornost. Takoer ima sluajeva gdje se pokualo suditi za ratne zloine na kaznenim sudovima u zemlji potencijalnih poinitelja, ali postoje razni razlozi zbog kojih to moe biti teko. Jedna svrha postojanja Meunarodnog suda za ratne zloine je sprjeavanje nekanjenosti, u sluaju da netko moe proi nekanjeno s ratnim zloinima, jer se nalazi u poziciji moi, ili je zatien od onih na vlasti, u svojoj zemlji. Krivina odgovornost, kako na nacionalnim, tako i na meunarodnim sudovima temelji se na ideji da, ukoliko su oni najodgovorniji pozvani na odgovornost, drutvo se tada oslobaa generaliziranog okrivljavanja jedne cijele etnike-nacionalne skupine. Povjerenstva za istinu predstavljaju vanu metodu u rjeavanju pitanja odgovornosti, i bila su organizirana u mnogim podrujima nakon sukoba i nasilja, a ponajvie u Junoj Africi. Ova povjerenstva se fokusiraju na vitalnu potrebu drutva da sazna informacije koje nedostaju, da se kau i uju prie, da se suoimo s prolou, te da moemo krenuti naprijed. U Junoj Africi je pruena mogunost dobivanja amnestije u sluajevima kad su poinitelji bili spremni izai u javnost. Time se ujedno dala i potpora toj vitalnoj potrebi za iskazivanjem prie i za iscjeljenje koje moe uslijediti. Lustracija se u zemljama biveg Sovjetskog saveza koristila kao metoda suoavanja s prolou i skidanja s vlasti onih koji su bili povezani sa zlostavljanjem i tiranijom unutar prolog reima. To je alternativna metoda za utvrivanje kaznene odgovornosti ili pak za utvrivanje istine i procese pomirenja. Koritena je u raznim zemljama u razliitim oblicima ovisno o tome tko je zapoeo proces, kako su se lustrirane osobe tretirale, kako je utvreno tko je kvalificiran za lustraciju u zemlji gdje je zlostavljanje sustavno provoeno i je li postojao pristup informacijama.

PRVI DIO 13

Odgovornost u forumima zajednica

Postoji potreba da se ira zajednica i drutvo u cjelini ukljue u procese bavljenja pitanjem odgovornosti. Trebaju se pronai naini, ili forumi za bavljenje ovom temom na osobnoj razini, na razini odnosa meu ljudima i cijele zajednice, oko nerijeenih i otvorenih pitanja odgovornosti. Ima puno toga to bi se moglo rei o ovoj temi, ali ovdje elimo naglasiti dvije stvari:
1. Protuefekt - ponavljanje ciklusa sukoba

Ukoliko se bavimo pitanjem odgovornosti jedino na razini Meunarodnih sudova, dogodit e se suprotan efekt jer se sporna pitanja, ukljuujui i sve stavove i ratna iskustva, ne prorauju temeljito u svim segmentima drutva. Jedan primjer ovoga je sluaj masovnih demonstracija kad su Hrvati optueni za ratne zloine privedeni Meunarodnom sudu u Haagu, jer su ti optuenici bili vieni od strane velikog dijela stanovnitva kao ratni heroji, a ne potencijalni zloinci.
2. Identifikacija s nevinou i beznaem

Tribunali su vani za drutvo kako bi se najodgovorniji za ratne zloine mogli pozvati na krivinu odgovornost to ujedno pomae tom drutvu u oslobaanju od generaliziranja krivnje i meusobnog optuivanja cijelih skupina. Istovremeno, mnogi ljudi smatraju da nije dovoljno da se svi ostali identificiraju s prostodunom nevinou. Kao pojedinci, trebamo se uhvatiti u kotac s pitanjem kako se to moglo dogoditi, koji je moj dio u tome? Jesam li mogao uiniti vie? Ignoriranje vanijih pitanja drutvene odgovornosti stvara kod ljudi osjeaj pasivnosti i gubitka nade u budunost. Potrebne su prilike za ljude u cijelom drutvu za hvatanje u kotac s pitanjem osobnog udjela i osobne odgovornosti u kolektivnim dogaanjima. Time mogu pridonijeti stvaranju drugaije budunosti i vie se osjeati dijelom ovog svijeta.

Potreba za bavljenjem kolektivnom dinamikom traume

Ratna razaranja uzrokuju iroko rasprostranjenu traumu na osobnim i na drutvenim razinama, koja dodatno komplicira probleme sa kojima se suoavamo prilikom obnove podruja koja su bila izloena sukobima.

Trauma: drutvena dinamika, a ne samo pitanje mentalnog zdravlja

Da bi se mogli baviti s tugom koja je rasprostranjena u cijelom drutvu i da bismo kao zajednica mogli krenuti naprijed, potrebno je da traumu prihvatimo kao kolektivnu dinamiku, a ne samo kao pitanje mentalnog zdravlja. Pojedinac/ka koji je proivio traumatsko iskustvo ima osjeaj da dio njega/nje ide naprijed da bi funkcionirao i nastavio ivjeti, dok drugi dio to ne moe i ostaje zakljuan u traumatskom iskustvu koje se ponavlja u nonim morama, u iznenadnim bljeskovima slika iz prolosti i u ostalim tjelesnim simptomima. Kako se ivot i elja za ivljenjem nastavlja, pojedinac se moe identificirati s dijelom koji ide dalje, jer se ne moe poistovjetiti sa okom i s doivljenom boli. ini mu/joj se da nema dovoljno vremena zaustaviti se i primijetiti, nai odgovor i na neki nain ukljuiti takvo iskustvo u svoj ivot. Put ka ozdravljenju ukljuuje prepoznavanje vanosti nastavka ivota te istovremeno vanosti potrebe da se traumatska pria ispria, saslua, posvjedoi i na neki nain ukljui u osobni ivot pojedinca i u ivot zajednice.
14 PRVI DIO

Kada se trauma doivljava kao pitanje mentalnog zdravlja pojedinaca, to traumu dodatno potencira i jo vie izolira pojedinca, ostavljajui njegova traumatska iskustva izvan konteksta i izvan prie drutva. Trauma pojedinca mora biti posvjedoena i ukljuena u zajednicu, u nau kolektivnu priu, kako bi pojedinac bio slobodan da ponovo postane dio drutva, te da bi drutvo, cijelo drutvo, a ne samo dio njega, moglo krenuti naprijed.

Kolektivna dinamika traume

Iako se sve vie prepoznaje da nasilni sukobi traumatiziraju cijele zajednice, i da je trauma istovremeno odgovor nasilju kao i mehanizam za budua nasilja, jo uvijek postoji duboka potreba za irim razumijevanjem kolektivne dinamike trauma i odgovarajuim metodama za rad na traumi u zajednici. Za razumijevanje dinamike trauma moe se koristiti sistemski pristup, jer se ista dinamika dogaa na razliitim razinama. Pojedinci, odreene grupe i cijele regije mogu biti izolirane kao rezultat dinamike traume. Isto kao to se dogaa da dio pojedinca ide naprijed dok drugi dio ostaje zamrznut u traumatskom iskustvu, tako se i dijelovi drutva pomiu naprijed u ekonomskom i emocionalnom smislu dok oni dijelovi drutva koji su bili najvie pogoeni ratom ostaju povrijeeni, blokirani i bespomoni. Ili se dogaa da dio drutva koji je vie privilegiran ide naprijed i kae da su to neke stare prie a oni koji su patili jo uvijek ostaju unutar te prie, pokuavajui ju ponovo ispriati, a da je nitko vie ne eli uti. Ili se dogaa da ostatak svijeta ide dalje, i zaboravlja rat koji je bio glavna vijest tijekom prolog mjeseca. Svima nama su potrebni modeli koji e se baviti traumom zajednice i kolektivnom dinamikom trauma, i koji nam pomau prepoznati da je tvoja pria zapravo moja pria i naa zajednika pria, kako bismo mogli posvjedoiti o povijesti i krenuti u budunosti cjeloviti.

Trauma i prevencija nasilja

Prirodno svojstvo traume pojedinca je da se javlja u nonim morama, kroz bljeskove sjeanja traumatskih dogaaja i ostale fizike simptome. Prirodno je svojstvo kolektivne traume da se ponavlja kroz cikluse nasilja, kojima ulje na vatru dolijevaju sjeanja na doivljenu trauma. Ukoliko se drutvo ne bavi odgovornou za prole sukobe, mogue je namjerno manipulirati traumama iz nae osobne i obiteljske prolosti i poticati nove cikluse nasilnih sukoba, ak i nekoliko generacija kasnije. Da bi se sprijeili budui sukobi, neophodno je prepoznati da je dinamici kolektivne trauma potrebna panja svih nas.

Potreba za perspektivom
U poratnim situacijama jedna od moda najveih potreba je potreba za osjeajem izgleda, osjeaj da postoji put prema vani, svjetlo na kraju tunela. Takav osjeaj je potreban pojedincima, zajednicama, cijeloj zemlji kao i meunarodnoj zajednici. Da bi se podrao napor potreban u poratnim podrujima, neophodno je prepoznati da ljudi koji su preivjeli izuzetno teke situacije, razaranje i patnju te trebaju podrku, takoer imaju u sebi nevjerojatnu snagu i osjeaj da postoji put prema vani. Ta se snaga esto osjea kao ljubav, mudrost i
PRVI DIO 15

briga. Izraena je kroz stalni napor i trud koji ulau jer osjeaju odanost prema svojim zajednicama. I dok dijelovi zemlje koji su najvie pogoena ratom trebaju posebnu podrku i intervenciju, od presudne je vanosti prepoznati resurse koji postoje u tim podrujima i njihov mogui doprinos iroj drutvenoj zajednici. Na primjer, podruja od posebne dravne skrbi u Hrvatskoj trebaju posebnu vrstu pomoi jer su ona najvie pogoena ratom. U isto vrijeme, za drutvo u cjelini je izuzetno vano prepoznati koliku koliinu truda i rada ta podruja ulau, kao i transformaciju kroz koju prolaze. Taj rad i ta transformacija su doprinos podruja od posebne dravne skrbi cijeloj zemlji i iroj regiji. Kako bi se istaknula perspektiva nuna za emocionalni i ekonomski oporavak i prevenciju budueg nasilja, izuzetno je vano da se PPDS ne doivljava kao problem koji druge zadrava u njihovom napretku. tovie, potrebno je razumjeti da su iskustva tih podruja, ono to su proivjeli i transformacija kroz koju su proli, od ivotnog znaaja za budunost svih nas. Njihova svjedoenja i iskustva potrebna su cijelom drutvu. Svojstvo razdora i kompleksnost sistema u sebi sadri potencijal za kreativnu promjenu. U postkonfliktnim podrujima, u sreditu traginih razdora kada razliiti, meusobno povezani imbenici blokiraju razvoj drutva, vrijedno je uvidjeti da pojedinci i cijele zajednice mogu ne samo transformirati svoja najtea iskustva, ve mogu otkriti snage za koje i ne znaju da posjeduju. Ne bi bilo razumno od nas oekivati da se takva vrsta kreativnosti javi sama po sebi, jer se u vrijeme razdora prije svega javljaju ciklusi devastacije i razaranja. Kreativnost se ne moe samo oekivati, nju treba pozvati, prepoznati, i potovati gdje i kada se pojavi.

Potreba za potporom liderima, starjeinama i mladima

Podrka je potrebna onima koji se skrbe za cijelu zajednicu i koji donose promjenu. Ljudi koji preuzimaju inicijativu u svojim zajednicama trebaju tehniku pomo i usmjeravanje. Potrebna im je poduka u razvoju vjetina facilitiranja u zajednici. Trening im je potreban kako bi im se pomoglo u facilitiranju polariziranih sredina, a da sami ne upadnu u polarizaciju. Ovaj model koristi termin starjeina kao neto to se ne odnosi na dob, ve neto to je dio nas, dio koji u sebi nosi mudrost i elju za dobrobiti svih u zajednici. Starjeine trebaju potovanje, priznanje i poziv da sudjeluju u dijalogu zajednice. Mladi predstavljaju zajedniku budunost. Njima nisu potrebni samo programi koji e ih podrati i ohrabriti da se skrbe za svoju zajednicu, ve i da shvate kako sami mogu ostvariti ogroman utjecaj na budunosti svojih zajednica, svoje zemlje i cijele regije.

16 PRVI DIO

II. Model
U ovom dijelu opisujemo neke od osnovnih pretpostavki naeg rada i faktora koji pridonose njegovoj uspjenosti, kao i organizacijske principe koji su nas vodili.

Pretpostavke
Naa je pretpostavka da ljudi koji rade i ive u okruenju - polju koji nosi izazov rjeenja sukoba i razvoja zajednice, trebaju priliku za susretanje i razgovor o temama iz svoje zajednice kako bi pronali smjer i put naprijed. Da bi taj susret bio koristan, umjesto da se njime dodaje jo ulja na vatru, potrebni su posebni naini i metode koji nastoje ignorirati sukob, ve mogu paljivo ui u najtee dinamike i facilitirati interakcije i inicijative unutar zajednice.

Rjeenje lei u samoj zajednici

Na model se zasniva na ideji da se rjeenje, smjer, inicijativa i put naprijed mogu pronai u samoj zajednici. Svi nai kontakti u lokalnim zajednicama su zasnovani na potovanju i podrci lokalnim inicijativama. Nai forumi i regionalni sastanci podravaju priroen kapacitet za transformaciju sukoba i kreativni razvoj zajednice - unutar same zajednice. Do transformacije se dolazi kada su, uz pomo facilitacije, sve pozicije i sve emocije dobile podrku za izraavanje i za dodir jedni s drugima ( Duboka demokracija) .

Direktan rad na problemima zajednice

Ljudi se mogu baviti izazovima u svojim zajednicama samo do te mjere do koje su bili u stanju procesuirati te izazove unutar sebe samih. U forumu, nakon to prikupimo pitanja za koje sudionici kau da ih najvie brinu u njihovim zajednicama, radimo direktno na temama koje su vane grupi i to onako kako se pojavljuju u trenutnim interakcijama. Uenje koje se dogaa i promjena stavova je stvarno, emocionalno, transformacijsko i upravo zbog toga se ono prenosi i na sudjelujue zajednice.

Svjesnost - osnovni preduvjet za transformaciju sukoba

Svjesnost zaustavlja ponavljanje sukoba. Poveavanjem svijesti o osobnoj i kolektivnoj dinamici sukoba pomae nam da ne budemo uvueni u polarizaciju. To pretpostavlja razumijevanje da smo i mi dijelovi konflikta, da su i drugi ljudi isto to i mi sami, te da mi kao osobe i kao skupine jaamo ili smanjujemo sukob. Kad steknemo svijest o tome kako pridonosimo i zajedno s drugima stvaramo dvije tvrdo suprotstavljene pozicije, otvara se i prostor za rjeenje sukoba.

Facilitiranje u aritima vodi do transformacije

Sama pomisao da bi se mogao razviti dijalog oko sukoba i napetosti u zajednici stvara moment kojeg nazivamo arite. arita su toke osjetljivosti, u kojima osjetimo potrebu da se povuemo: iz straha da zaponemo sukob, da izazovemo ili dirnemo u preveliku koliinu boli; ili u kojima osjetimo potrebu da uinimo sukob jo otrijim. Ignoriranje arita dovodi do toga da se sukob vrti u krug i stalno
PRVI DIO 17

izmjenjuje. Naa metoda ukljuuje paljivi rad sa aritima sukoba, bilo da se radi o pregovaranju ili o interakciji zajednice u forumima, koji potom mogu postati mjesta transformacije umjesto ponavljanja sukoba i traume. Potrebne su specifine vjetine facilitacije da bi se ta mjesta prepoznala i paljivo tretirala, kao potencijalnim ulazom u transformaciju sukoba.

Veza izmeu emocionalnog i ekonomskog oporavka

Emocionalni i ekonomski oporavak u poratnim podrujima su nerazrjeivo vezani. Uz kontinuirani teki rad u poratnom drutvu i stalne podjele i traumu na razini cijele zajednice, ljudi imaju osjeaj bespomonosti i izgaranja. Kada se nitko ne bavi podjelama i traumom, one se vrte u krug, dovodei do osjeaja bespomonosti. Meutim, kada ljudi imaju priliku zajedno raditi na sukobima i napetostima od kojih pate, tada doive duboko olakanje i u njima se javlja osjeaj da mogu utjecati na promjene.

Veza izmeu rada na tenzijama i izgradnje odnosa i resursa zajednice

Interakcije u forumu dovode do novog doivljaja meusobnih odnosa i zajednitva, te kao rezultat toga, do nade i osjeaja sposobnosti meu ljudima koji rade zajedno. Takvi odnosi postaju tkivo zajednice, neophodno za stvaranje drutvenih mrea, koje su pak nune za razvoj i provedbu projekata, kao i za stvaranje osjeaja smisla i svrhe.

Faktori koji doprinose uspjenosti programa

Provedbene organizacije
Provedbene organizacije trebaju imati snaan osjeaj za zajednicu i kontakt s mnogim organizacijama u stradalom podruju i cijeloj zemlji. U naem programu Udruga Mi je stalno odravala kontakte i odnose s ljudima na terenu, podravala rasprave u pojedinim regijama, radila neposredno s ljudima na njihovim projektima, pruajui im financijsku i tehniku pomo. Takav rad kojim se prilazi razliitim drutvenim skupinama presudan je za uspjeh ovakvog modela. Organizacijska struktura Udruge Mi, kao neovisne udruge graana, doprinijela je uinkovitosti rada. Putem svojih razliitih programa prepoznata je u cijeloj zemlji. Drugi imbenik koji doprinosi uspjenosti je njena relativna udaljenost od podruja direktno zahvaenih ratom. Udruga Mi je smjetena u Splitu, koji nije bio u sreditu zone sukoba. Na neki nain to joj doprinosi dobivanju povjerenja od razliitih strana.

Metoda facilitacije omoguuje rad sa zapaljivim emocijama

Vaan parametar naeg modela je jedinstveni worldwork1 pristup uz primjenu Procesu orijentirane psihologije na facilitiranje rjeavanja sukoba i facilitiranje foruma. Metode rada se na forumima predstavljaju ukratko, a primarni fokus je na facilitaciji tema i dinamika unutar grupe. Ovdje je potrebno naglasiti vanost pristupa koji se primjenjuje. Nisu este metode razrjeavanja sukoba koje mogu uvaiti i transformirati intenzivne emocije oko vruih tema i napetosti, istovremeno potujui percepcije i iskustva svih sudionika i koje se usredotouju na praktinu primjenu. Isto tako, rijetko se mogu nai
1 Worldwork se doslovno prevodi kao rad na svijetu, ali u ovom tekstu je koriten originalni naziv. 18 PRVI DIO

psiholoke metode koje se bave podjelama i interakcijom u zajednicama u cilju oporavka nakon sukoba. Osnova ovog modela i ono to ga ini uspjenim je sveobuhvatni teoretski i praktini okvir kojeg je razvio Arnold Mindell i njegovi suradnici . Koriste se po potrebi i druge metode, poput World cafe-a (svjetskog kafia) ili Tehnologija otvorenog prostora.

Posveenost facilitatora
Drugi vaan parametar koji pridonosi uspjenosti modela je osobni odnos i posveenost facilitatora. Lane Arye i Arlene Audergon doli su facilitirati prvi forum u Osijeku 1996. i nastavili facilitiranje foruma tijekom slijedeih godina, sve do 2002. Tijekom tog perioda Jean-Claude Audergon je povremeno bio savjetnik na programu. 2006. godine su Arlene, Jean-Claude Audergone i Lane Arye facilitirali kao tim, a od 2008.-2010. (sada) su Arlene i Jean-Claude ko-facilitatori foruma i treninga liderskih vjetina. Dugotrajna angairanost ovo troje facilitatora bila je kljuna za uspjenost modela. Ona odraava njihovu brigu za ljude u regiji, uspostavljene bliske odnose i razumijevanje sloenih pitanja na kojima rade. Njihov rad je i odraz osobne zrelosti potrebne za rad na poslijeratnom oporavku.

Razliitosti meu sudionicima foruma

To to su sudionici Srbi, Hrvati, Muslimani, mijeanog ili nekog drugog etnikog podrijetla, iz mnogih podruja u Hrvatskoj, s vrlo razliitim ratnim i poratnim iskustvima, ini forum mikrokozmosom ireg polja. Kao rezultat toga, radei na dinamici tijekom foruma, moemo ujedno raditi i na pitanjima koja su izazov za cijelu zemlju. Pored etnike razliitosti takoer postoje razlike u odnosu na spol, seksualnu orijentaciju, dob, zdravstveno stanje, invalidnost, obrazovanje, drutveni sloj, profesiju i dr. Razliitost kao takva je vaan imbenik koji pridonosi uspjenosti projekta.

Dogotrajni odnosi - podloga za umreavanje i razvoj u poratnom drutvu

Prema naem iskustvu, bilo je vrlo korisno to to su neki sudionici sudjelovali na vie foruma, iako je na svakom od njih bio i dobar dio novih sudionika. Oni koji su bili na ranijim forumima doprinosili su atmosferi jer su znali da je mogue govoriti o tekim pitanjima i proi zajedno najtee trenutke i nemogue konflikte. Zbog svog iskustva u tranformiranju naizgled nerjeivih konflikata i dubljeg meusobnog upoznavanja, sudionici seminara uspostavljaju trajne kolegijalne odnose i duboka prijateljstva.

Suradnja izmeu lokalnih i meunarodnih organizacija, donatora i partnera

Drugi vaan faktor u naem modelu je facilitiranje komunikacije i suradnje meu organizacijama. To ukljuuje razmjenu ideja, resursa i inicijativa, kao i izgradnju povjerenja meu provedbenim organizacijama, lokalnim zajednicama, ali isto tako i meunarodnih organizacija partnera i donatora. Tijekom provedbe program je kontinuirano podravao Ured visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR). U poetku, ali i kasnije tijekom programa, suraivali smo na oblikovanju i provedbi programa, na kreativan i plodonosan nain. Od 2006. godine Udruga MI radi zajedno sa i u partnerstvu sa CFOR Force for Change, nevladinom organizacijom sa sjeditem u Londonu, koju su osnovali Jean-Claude i Arlene Audergon. Programi CFOR-a su fokusirani na transformaciju sukoba u poratnim podrujima, izgradnju multikulturalnih drutava, razvoj zajednice, obuku za lidere.
PRVI DIO 19

Programske aktivnosti su financirane sredstvima UNHCR-a, vlada Velike Britanije, Norveke, Belgije, Nizozemske i panjolske, kao i Instituta otvoreno drutvo, Threshold fondacije, Organizacije za europsku za sigurnost i suradnju OSCE, Europske unije putem programa EIDHR (European Instrument for Democracy and Human Rights) koji podrava sadanju fazu projekta ukljuujui i izradu ovog prirunika.

Javnost mora znati o alternativama za nasilje pisanje i mediji

Javnost je sklona osjeati se beznadno ili bijesno nakon rata. Postoji malo jasnih obrazaca za bavljenje i transformaciju stradanja. Zbog toga je neophodno da javnost naui kako postoje alternative s kojima se moe napraviti promjena. Spoznali smo da je neophodno razmiljati i pisati o dubokim interakcijama koje su sudionici programa imali, o njihovom znaenju za poratni oporavak i prevenciju nasilja. Jedan od naina je bio asopis u kojem su sudionici meusobno dijelili svoje spoznaje i iskustva. Facilitatori su napisali i objavili nekoliko lanaka i odlomaka o dinamici s kojom su se susretali radei na traumi zajednice, pitanjima odgovornosti i facilitiranju sukoba. Arlene je takoer napisala knjigu Svratite rata: Psiholoka dinamika nasilnih sukoba, koja je prevedena na hrvatski i ruski jezik. Hrvatsko izdanje je pridonijelo daljnjem dijalogu i medijskoj pokrivenosti. Prezentacija knjige je bila ujedno i prilika za promicanje potrebnog dijaloga. Odrana takoer su i predavanja na strunim skupovima, napisani su i lanci u novinama, odrani su i okrugli stolovi i sastanci. Pisati i govoriti javno bio je izazov zbog vrlo osobne prirode interakcija meu sudionicima i potrebe potovanja njihove privatnosti. Pisati i komunicirati s javnou je neophodno kako bi se pridonijelo stvaranju opeg stava koji istie da osobna svjesnost i svjesnost zajednice mogu zaustaviti cikluse nasilja i sprijeiti rat. U tom smislu su psihosocijalne intervencije kljune za sve aspekte poslijeratnog oporavka. Vano je znati da mediji za vrijeme ratnih sukobljavanja, esto nisu slobodni i da se koriste kao sredstvo za manipuliranje i sukobljavanje grupa. Vjerujemo da je komuniciranje s javnou o mogunostima facilitiranja sukoba, najvanija stvar te da se s postojeom kulturom koritenja interneta, drutvenih mrea, blogova i ostalog, moe dodatno pojaati kontakt sa irom javnou.

Naela rada
Naela koja smo slijedili u ovom programu su: Lokalna suradnja, konzultacije i rad u timu meu suradnicima u Hrvatskoj, ukljuujui UNHCR i EU, te izgradnja mrea, odnosa i zajednice; Interakcije i suradnja s organizacijama i pojedincima korisnicima naih programa iz gradova i opina direktno pogoenih ratom, da bi osigurali potpuno razumijevanje njihove situacije; Timski rad izmeu Udruge Mi (kao lokalne udruge koja ima ulogu koordinatora) i meunarodnih facilitatora procesno orijentirane psihologije i, od 2006. godine, izmeu partnerskih organizacija Udruga Mi i CFOR Force for Change; Spremnost i posveenost radu sa napetostima i stvarnim potekoama na terenu, te koritenje metoda i pristupa koji omoguuju rad sa zapaljivim i tekim pitanjima i temama;
20 PRVI DIO

 Potovanje prema lokalnim zajednicama i sudionicima foruma, osobama i organizacijama koje nose krajnju odgovornost u provedbi promjene; Ukljuivanje u rad foruma predstavnika razliitih skupina iz razliitih sektora, mjesta, podruja rada te razliitih nacionalnosti i ratnih iskustava; Efikasnost organiziranja velikih rezidencijalnih foruma i drugih dogaanja uz njegovanje atmosfere prihvaanja i dobrodolice; Detaljno planiranje i facilitiranje foruma i drugih dogaanja, stalni nadzor i uenje od povratnih informacija sudionika i iskustava prethodnih foruma; Osjetljivost na promjene u drutvu i fleksibilnost u pristupu; Posveenost ukljuenosti pojedinaca i grupa koje su moda marginalizirane ili postoji rizik njihove iskljuenosti iz drutva.

Faze rada
Potrebe u razliitim vremenskim periodima su odreivale razliite faze u radu:

Faza I - Rad s pomagaima (osobama koje pomau drugima) na terenu

Ova faza je bila fokusirana na potrebe pomagaa - osoba koje su pomagale drugima u podrujima pogoenim ratom. Pomagai su i sami dio traumatizirane i oteene zajednice, a takoer i osobno pogoeni ratnim sukobima ili / i poratnim dogaanjima. Fokus je usmjeren na one snage u drutvu koje su u mogunosti pozitivno utjecati na psihosocijalne i organizacijske aspekte funkcioniranja zajednice. Kroz pruanje podrke onima koji pruaju pomo, pomaemo zajednici da postane jaa, direktno i indirektno, kroz proces oporavka.
Karakteristike ove faze su sljedee:

Ukljuivanje predstavnika razliitih drutvenih skupina, ukljuujui i razliite etnike grupe, manjinske i veinske te sukobljene i podijeljene grupe. Ukljuivanje predstavnika iz razliitih dijelova zemlje ukljuujui i podruja koja su bila na razliite naine zahvaena ratom. Ukljuivanje razliitih sektora (lokalne udruge graana, meunarodne organizacije, dravna tijela i lokalne vlasti). Ukljuivanje i podrka osobama koje doprinose svojim zajednicama na razliite naine, i u raznim podrujima: naelnici i gradonaelnici, pruatelji socijalnih usluga i usluga za osobe sa invaliditetom, djelatnici iz sektora obrazovanja, mladi aktivisti, osobe angairane u podruju ljudskih i manjinskih prava te pruatelji pravne pomoi, ratni veterani itd. Pored foruma (40-90 ljudi) koji se odravaju dva puta godinje, provode se jo i regionalni susreti, trening za manju grupu aktivnih profesionalaca, izdavanje internog lista, mobilizacija na terenu, individualna podrka ranjivim sudionicima, te mentorstvo za profesionalni organizacijski tim unutar grupe Mi.

PRVI DIO 21

Faza 2 Rad sa zajednicama najvie pogoenim ratom

Direktan rad sa zajednicama najvie pogoenim ratnim zbivanjima se nametnuo kao potreba, jer su neka podruja imala znaajne potekoe u pronalaenju energije za obnovu i napredak. Indirektne intervencije usmjerene na pojedine lanove/ice zajednice ili organizacije nisu stvarale potrebni pomak u zajednici. Izbor gradova i opina sa kojima e se raditi na lokalnoj razini donesen je na osnovu vidljivih potekoa u odnosima izmeu podijeljenih grupa, sporom povratku izbjeglica i prognanika i sporim socioekonomskom2 oporavkom. Podrka ovim podrujima je, pored ostalih stvari, doprinijela uravnoteenijem razvoju razliitih podruja u zemlji u kojoj je znaajan dio teritorija bio pogoen ratom, a ostatak je bio poteen direktne tete (iako je, takoer, iskusio znatne ljudske i ekonomske gubitke).
Karakteristike ove faze su sljedee:

Mobilizacija zajednice radi provedbe specifine aktivnosti: Identifikacija aktivnih dionika zajednice; ohrabrivanje aktivnog graanstva Prikupljanje ideja i oblikovanje lokalnog projekta Provedba i upravljanje projektom, ukljuujui financiranje i praenje provedbe projekta Informiranje, educiranje i savjetovanje, facilitiranje suradnje razliitih lokalnih dionika Poticanje samo-procjene i jaanje kapaciteta za predstavljanje i ukljuivanje javnosti, prezentacije kljunim dionicima u zemlji s naglaskom na projekte koji unaprjeuju odnose u zajednici, kao i na inicijative koje vode zapoljavanju i ekonomskom oporavku (turizam, poljoprivreda, zatita okolia, ouvanje kulturne batine, itd.) te koji ukljuuju sve dijelove zajednice, vode rauna o zadravanju i privlaenju mladih i o kvaliteti suivota Psihosocijalne intervencije: Odravanje velikih foruma (40 90 sudionika) Intenzivni jednodnevni treninzi za manju grupu sudionika Okrugli stolovi u razliitim podrujima PPDS-a Poticanje komuniciranja unutar zajednice Lokalni sastanci i individualna potpora sudionicima Potpora ostvarivanju suradnje s drugim organizacijama i meunarodnom zajednicom Supervizija i mentorstvo za osobe na liderskim (formalnim i neformalnim) pozicijama, Supervizija profesionalnom timu Trening liderskih vjetina (obuhvaa 3 modula)

2 UNHCR, kao dugogodinji partner i donator, stalno prisutan u ratom pogoenim podrujima, bi predloio podruja gdje su primijeene potekoe za lokalne intervencije ( 10 godinje) 22 PRVI DIO

Drugi dio - Forumi

III. Facilitiranje foruma

to je forum?
Okupljanje ljudi da bi se razgovaralo o onome to se dogaa i kako ii naprijed, pokuavajui okupiti resurse i ivjeti u zajednici u kojoj se donose odluke, je dugovjeni obiaj u mnogim kulturama. Forumi se spominju u povijesnim opisima mnogih kultura kao oblik u kojem se zajednica osvre na samu sebe, na svoj smjer djelovanja, na svoje trenutno stanje, na svoje razliitosti i sukobe, na pronalaenje puta naprijed, na komunikaciju izmeu razliitih grupa i pojedinaca.
Forumi odrani u Hrvatskoj se baziraju na Worldwork-u. Worldwork je primjena Procesu orijentirane psihologije (koju je razvio Dr. Arnold Mindell) na rad s velikim i malim grupama pri rjeavanju sukoba i izgradnji zajednice. Metoda se zasniva na ideji da postoji potencijal za rjeavanje sukoba i razvoj zajednice kada su svi glasovi i sva stajalita podrana u njihovoj interakciji, ukljuujui i ona koja se obino smatraju marginalnim ili uznemirujuim. Svi procesi, ukljuujui procese koji su na margini, se smatraju sredinjima. Osobno, duhovno, subjektivno i emocionalno su takoer vani i dijelovi su foruma, jer se u onome to je neoekivano i nepredvidljivo pojavljuje kreativnost zajednice. Obino se racionalnost smatra jedinim putem iz problema ili kaosa. Racionalnost je u odreenim situacijama kljuna, te je razumljivo da ljudi ele izbjei upadanje u destruktivne emocije. Ono to se dogaa je da se nepreraene emocije mogu vratiti i sabotirati racionalne odluke. Worldwork ima efikasne metode i alate za rad s velikim rasponom konfliktnih situacija, ukljuujui pregovore, rjeavanje problema, rasprave o vruim temama ili facilitiranje duboko ukorijenjenih konflikata i ciklusa osvete. Vodea ideja Worldworka je, prema Mindellu, Dubinska demokracija, stav ili filozofija da su svi ljudi, svi dijelovi i svi osjeaji potrebni da bi se izbjeglo ponavljanje tetnih obrazaca prema pojedincu ili zajednici. Princip Dubinske demokracije smatra da naoko kaotino stanje ima u sebi sadran vlastiti red i da osvijetenost i facilitacija mogu pomoi tom redu da se pojavi i donese kreativna rjeenja koje ljudi i zajednice trae za svoje ivote. Forumi su susreti na koje dolaze ljudi sa irokim rasponom iskustava, zanimanja, iz razliitih podruja s razliitim ratnim iskustvima i nacionalnosti. Oni osiguravaju prostor, u duhu dubinske demokracije, u kojem ljudi znaju da se ovdje moe izrei ono to je teko izrei negdje drugdje, gdje se i najtei osjeaji shvaaju ozbiljno. I najvie od svega, na forumu se naoko nemogue situacije, i situacije nabijene emocijama, mogu transformirati.

DRUGI DIO 23

Svrha foruma
Forum okuplja ljude kako bi ostvarili interakciju oko tekih tema. Forumi ispunjavaju prazan prostor za dijalog koji na razini zajednice koje je potreban kako bi se transformirao konflikt i zajednica nala kreativan smjer prema naprijed. Forum je mikrokozmos drutva, mjesto gdje drutvo susree sebe samog i mjesto za samospoznaju. Dinamika kojoj sudionici svjedoe i u kojoj sudjeluju odraava dinamiku u njihovim ivotima i zajednicama. Ulaskom u takvu dinamiku i uz svijest o njoj uz osiguranu facilitaciju sudionici dobivaju spoznaju o tome kako oni mogu doprinijeti konfliktu, ali i kako mogu pridonijeti stvaranju pozitivne promjene za svoju zajednicu. Forumi su prilika ljudima za osvjetavanje sebe samih i njihovih dijelova u kolektivnim pitanjima. Oni sagorijevaju drva to znai da se upoznaju sa svojim osjeajima i imaju priliku za procesiranje iskustva iz osobne povijesti koja su gorivo za njihove reakcije. To pomae ljudima umanjiti sklonost ka reakcijama koje ih vode u sukobljavanje. Sudionici doivljavaju forume kao izazov, ali i kao oporavak. Oni odlaze kuama izmijenjenih stavova i ponaanja, to se kao domino efekt odraava i u njihovim zajednicama.

Starjeinstvo
Termin starjeinstvo ne koristimo kao oznaku dobi ve kao stav koji sadri brigu za cijelu zajednicu. Starjeina brine o svakom dijelu zajednice i o svim dijelovima sukoba kao o svojoj djeci. Starjeina je potpuno ukljuen i emocionalno udaljen u isto vrijeme, sposoban izraziti dobrodolicu svim ukljuenim ljudima, svim stranama sukoba, razliitim pogledima, emocijama i stilovima. Mudrost starjeine je ne odbaciti jednoga radi drugoga, ne stati samo uz stranu koja dominira i ima privilegije te niti samo uz manjinsku poziciju. To znai iskazati dobrodolicu i otpor prema sukobu i otpor prema bavljenju sukobom. vrst poput sidra, starjeina unosi osjeaj smirenosti i mogunosti za rjeenja. On izraava dobrodolicu obrascima konflikata, a da pri tom ne biva uvuen u njih. Starjeinstvo je potencijalno prisutno u svima. Ono je osnovna kvaliteta koju imaju i facilitator i organizacijski tim. Istovremeno i facilitator i organizatori prepoznaju i podravaju starjeinstvo meu sudionicima foruma. Sam poziv na razgovor osobama u konfliktu je in starjeine jer aktivno trai razliitost pogleda i iskustava meu sudionicima. Jo jedna karakteristika koju nosi starjeina je spoznaja o tome da stav kojim netko pristupa tekim situacijama je ono to ini razliku. Francuska izreka kae Cest le ton qui fait la chanson , to znai da je ton ono to ini pjesmu. Starjeina trai i razotkriva unutarnji smjer u grupi, kojeg je teko otkriti usred konflikta. Osnovni princip foruma je da teme za vrijeme rada odreuju sudionici i procesi u kojima se nalaze, a ne facilitator.

24 DRUGI DIO

Facilitiranje foruma polje i njegova dinamika

Koncepti i metode ovdje opisane su korisne u razliitim situacijama tijekom foruma.

Dobrodolica
Prilikom dobrodolice sudionicima uvaavamo to su doli, uvaavamo raznolikost iskustava i stavova koje predstavljaju. Kaemo i neto osobno o nama samima te pruimo priliku svima za upoznavanje. Takoer predstavimo i strukturu foruma opisujui elemente: raspravu u velikoj grupi, rad u malim grupama, rasprave na okruglim stolovima kao i prilike za rad na specifinim temama i projektima. Obino kaemo i neto o tome kako zajednice imaju unutranju mudrost ak i kad se nalaze usred problema. Govorimo kako nam je cilj pozvati i facilitirati interakciju meu sudionicima, ukljuujui sve potrebe, poglede i iskustva.

Atmosfera
Svaki skup ljudi ima svoju atmosferu. Atmosfera pojedine grupe odraava probleme, napetosti, polarizacije i druge dinamike koje to polje stvara. Ljudi opaaju atmosferu, osjeaje i strujanja unutar grupe, ali ne znaju kako bi se s njome bavili. ee postoji tendencija da se na atmosferu reagira. Na primjer, u napetoj atmosferi sudionici mogu ostati ravnoduni i time zatieni ili koristiti druge strategije koje im daju osjeaj kontrole. Meutim, bilo bi korisno i oslobaajue kazati neto o toj atmosferi.

Sortiranje
U forumu pozivamo ljude da govore o stvarima iz njihovih sredina, o onome to im je u glavama i u srcima. Sortiranje provodimo i u malim grupama i u velikoj grupi kako bi pronali na to e se sudionici htjeli usmjeriti, znajui da je takvih pitanja jako puno i da neemo moi na svima raditi. Sortiranje je kljuan dio facilitiranja procesa rjeavanja sukoba. Teme koje ljudi izlau su odraz onoga to oni jesu, njihovih dubokih emocionalnih briga i naina na koji su njihova iskustva povezana s njima. Stoga je vano navesti ljude da se osjeaju dobrodoli, biti u dodiru s njima i facilitirati njihove doprinose te paziti na dinamiku koja je istovremeno osobna i odnosi se na atmosferu grupe. Dok sudionici u grupi iznose svoje teme facilitator se trudi, obino uz pomo grupe, povezati teme i prepoznati jesu li i kako su one posloene jedna prema drugoj i postoji li meu njima zajedniki nazivnik. Grupiranje tema moe pomoi facilitatoru i sudionicima kao podsjetnik na sve teme koje postoje i koje su vane grupi. To pomae i uoavanju veza izmeu pojedinih tema i teme na koju se grupa usmjerava u svom radu. Istiui kako su se teme pojedinano vane i na koji su nain moda meusobno povezane, facilitator pomae grupi u postizanju konsenzusa u izboru teme.

Konsenzus u izboru teme za rad

Trebamo imati na umu da konsenzus ne znai da se trebamo jednoglasno sloiti, jer da bi se svijet nastavio dalje okretati treba se usprotiviti ili vie zainteresirati za neku drugu temu. Koristimo termin konsenzus podrazumijevajui da se grupa moe dogovoriti na to se trenutno treba usredotoiti, znajui da su i ostale teme takoer bitne te da se na njih treba vratiti u nekom drugom trenutku.
DRUGI DIO 25

Konsenzus se moe postii kombiniranjem razliitih metoda: Pronalaenje pulsa grupe: na primjer, facilitator moe imenovati svaku od tema i pitati sudionike da naprave nekakav zvuk ako se ele fokusirati na temu koja je izreena i na taj nain mjeriti razinu njihovog odgovora na svaku od njih. Glasanje u grupi moe biti korisno za to. Sudionici mogu pogledati sve izloene teme i podii ruku za neku od njih ako bi se htjeli fokusirati na nju u odreenom trenutku. Drugi je nain primijetiti da spominjanjem odreene teme atmosfera postaje napeta, bilo kroz muk ili smijeh u grupi, to ukazuje da je to za grupu vano. Implicitni konsenzus: ponekad kad se odreena tema iznese tijekom sortiranja netko moe uskoiti i dodati svoje iskustvo ili stav prema toj temi, stoga prije nego to to itko primijeti grupa vie ne sortira, ve raspravlja o toj odreenoj temi. Dok facilitator ipak provjerava s ostalima i daje im priliku da predloiti neku drugu temu, ova situacija moe znaiti da je grupa ve postigla implicitni konsenzus. Facilitator daje okvir3 ovome i time ini izbor teme eksplicitnim. Podgrupe: u nekim prilikama velika e grupa poduprijeti podgrupu da se usmjeri na temu od svog interesa, ak i ako to nije interes veine. Na ovaj nain tema koju iznosi podgrupa postaje sredinja za cijelu grupu. Okretanje olovke: odlina metoda za izbor i postizanje konsenzusa je sluajni izbor. Naravno, grupu se pita eli li riskirati. Netko okrene olovku. Svatko prema kome se olovka okrene moe izabrati temu ili okrenuti olovku dalje. Taj je nain osvjeavajui, iako nije uobiajen. Veina u njemu stvarno uiva i punim srcem daje svoj pristanak na to god izabrana osoba predloi. Najtea tema: Drugi nain je da facilitator pita koja je tema u pozadini najtea ili najnapetija kako bi je stavio u sredite, tako da ljudi koji zbog nje pate ne bi trebali nadalje patiti u tiini i izolaciji.

Skup tema
Najavljena tema foruma i pojedine teme koje grupa izabire za rad na njima su povezane i s mnogim drugim pitanjima. Na primjer, ako se grupa odlui baviti pitanjem mladih cijeli spektar tema koji se moe pojaviti su obrazovanje, ekonomija, meunacionalni odnosi, multikulturalnost, obiteljske teme, zlostavljanje, ovisnost, rodna pitanja, seksualna orijentacija itd. Na taj nain pitanje mladih moe biti shvaeno kao skup mnogih drugih tema. Za facilitatora i za grupu je korisno unaprijed se pripremiti i promisliti o tome koje bi se teme mogle pojaviti u vezi s odreenim pitanjem. Razliite teme se isprepliu jedna s drugom osobito kod pojave arita. Predviajui ovu vrstu sloenosti, facilitator moe dati okvir cijeloj situaciji i time ujedno pomoi grupi da ostane usredotoena. Time facilitator izraava prihvaanje i dobrodolicu meuodnosu svih tema i moguoj kreativnosti u njihovoj zapletenosti.

3 Davanje okvira je komuniciranje o razliitim dijelovima procesa koji se odvija i njegovom kontekstu.

26 DRUGI DIO

Uloge
Uloge pomau u predstavljanju suprotstavljenih pozicija. Takve uloge ne konstruira facilitator, ve ih prepoznaje kad ljudi meusobno komuniciraju. Uloge su vie od stajalita. One su neto poput zbira stavova i iskustava. Ljudi mogu stati na bilo koju stranu i nadalje razloiti uloge i pozicije. Kada facilitiramo, podsjeamo sudionike da se koristimo ulogama da bismo produbili dijalog. U jednom trenutku uloga je poput glume, a u drugom trenutku ta ista uloga postane izuzetno osobna. Kad istupamo vrlo osobno u ulozi koja je u podlozi naih sukoba i interakcije moemo se poeti odnositi jedan prema drugom u svojoj zajednici s vie svjesnosti. Nain gledanja na to je da se ljudi lako nau u prilici da ih proguta polarizirana pozicija. Skoro bez svoje volje, lako zauzimamo neku stranu i upadnemo u polarizirano polje. Takvo polarizirano polje treba facilitirati kako bi se postigla svjesnost, razluivanje, izraavanje, odgovornost i interakcije meu ulogama. Uloge su vee od jedne osobe. To znai da svaka uloga ima razliite aspekte tako da joj treba vie ljudi kako bi je izrazili. Osoba je takoer vea od jedne uloge. To znai da svatko od nas moe biti uvuen u jednu ulogu, ali u nekom drugom trenutku moe otkriti obje strane te polarizacije unutar sebe. Za grupu moe biti transformirajue kad je netko u stanju govoriti vrlo osobno iz te uloge i preuzeti osobnu odgovornost unutar te uloge. Tada se suprotstavljanje i distanca meu ljudima moe izgubiti i javiti osjeaj da smo dio neeg veeg. Polarizacija moe zapoeti kad grupa A kae grupi B: Vi ste uinili grozne stvari koje su povrijedile moju grupu. Grupa B tada kae: Ne, vi ste oni koji su nas povrijedili i tlaili. Ovo simetrino optuivanje je osobina polariziranog polja i ciklusa sukobljavanja. U tom trenutku facilitator moe ukazati na uloge koje utjeu na odnose meu ljudima i na njihove identitete u takvoj interakciji. U gornjem primjeru postoje dvije glavne uloge: uloga onog tko je povrijeen i potlaen te uloga onoga tko povrjeuje i tlai. U ovom primjeru, kao i u veini sukoba, gotovo sve se poistovjeuje s ulogom onog tko je povrijeen i potlaen, traei nekoga tko je odgovoran za tlaenje i povrjeivanje. U poetku facilitiranja ljudi su pomalo iznenaeni kada ih pozovemo da koriste uloge kako bi predstavili svoja gledita. Potom shvate da im to olakava govoriti, a da se pri tome ne nau uhvaeni samo u jednoj ulozi. Mogu izgovoriti to im je na umu i iskoraiti van iz te uloge ili ak promijeniti uloge. To pomae pojedincima da postanu svjesni vlastite cjelovitosti, dok se istovremeno podrava fluidnost dijaloga u grupi. Tijekom otvaranja uloga mogu se pojaviti razliite dinamike. Ovdje nabrajamo nekoliko osnovnih:

arita
U uvodnom dijelu foruma spomenemo da emo, tijekom facilitacije, primijetiti arita,tj. toke gdje je izreeno neto to je osjetljivo ili kontroverzno. arita peku, a taj doivljaj moe biti blag ili snaan. Svi intuitivno prepoznaju takve trenutke kada svi naglo utihnu, promjene temu ili kada se strasti razbuktaju. Ukoliko se ignoriraju, arita se vraaju i mogu postati razorna ako ih se ignorira due vrijeme. To su toke u kojima sukob eskalira, vrti se u krug ili u kojim se ljudi povlae i postaju bespomoni. Dobro je to se arita istovremeno i prolaze te da imaju u sebi potencijal za transformaciju. arite moemo opisati i kao toku nestabilnosti koja naoko vodi u kaos, ali sa svjesnou je to toka preokreta iz prolosti (sukob koji se ponavlja) u mogunost drugaije budunosti.

DRUGI DIO 27

Granice
Osoba koja govori osobno, ili u ulozi, moe doi do granice svojih mogunosti da potpuno dovri ono o emu govori. Na ovoj granici komunikacije osoba moe doi do ogranienja svog identiteta i sustava vjerovanja koji joj kae da ne moe ii dalje. Moe se bojati posljedica ukoliko krene dalje, bilo zbog mogue kazne, eskalacije sukoba ili zbog djelovanja unutranjeg kritiara. Takoer je mogue da osoba nije razvila obrazac komuniciranja o takvim stvarima i na takav nain. Na ovoj granici komunikacije i identiteta nalazi se sistem vjerovanja koji nazivamo granica ( edge). Tijekom foruma, jedna osoba moe govoriti o neemu vanom i potrebno joj je iskazati dobrodolicu i prihvaenost kako bi mogla nastaviti. Ponekad i to to kaemo: ini se da imate jo neto za rei, ukoliko to elite e navesti govornika/icu da se osjea pozvanim da nastavi. Granica grupe moe biti u sluanju odreene podgrupe ili odreenih iskustava.

Sagorijevanje drva
Sagorijevanje drva je termin koji je vezan uz potrebu da se izraze i upoznaju osjeaji i osobna povijest. Vezan je i uz nau tendenciju da reagiramo i da se polariziramo te na taj nain ponavljamo i podravamo sukob kojim se nastojimo baviti. Mi to zovemo sagorijevanje drva jer radei na naoj osobnoj povijesti i emocionalnim afektima izgaramo gorivo koje podrava ponavljanje sukoba. Sagorijevanje drva znai imati suosjeanje za svoju priu, imati sposobnost da ju potpuno izrazimo i tako razvijemo fluidnost u facilitiranju osjetljivih situacija.

Uloga duha
Uloga duha je implicitna uloga, koju svi spominju ali nitko se ne osjea odgovornim prema njoj i obino ju projiciramo na nekoga tko je negdje daleko. Zbog toga to se nitko ne osjea odgovornim za tu ulogu, ili se nitko s njom ne poistovjeuje. Ponaanje koje sudionici foruma opisuju (kao treu stranu) ujedno je i ponaanje koje, moda, oni sami iskazuju u tom istom trenutku. Stoga, sukob opstaje, a dijalog se vrti u krugu u kojem svaka strana odraava drugu stranu, bez svijesti o tome. Uloge predstavljaju dublju strukturu interakcije ili sukoba. U prijanjem tekstu o ulogama, govorili smo kako se u veini sukoba, gotovo svatko poistovjeuje s ulogom onoga koji pati. Onaj koji je prouzroio patnju je obino u ulozi duha. Ostale tipine uloge duha koje se javljaju u forumima su oni koji imaju mo, meunarodna zajednica ili naa djeca. Za grupu moe biti vrlo korisno ukoliko netko moe predstaviti i govoriti iz ove uloge duha.

Dinamika ranga
Dinamika ranga, privilegije, predrasude i moi su osobito oiti onima koji pate stvarajui kod njih vrlo snane reakcije. Veina ljudi je imala iskustvo s osobama koje imaju mo i iskoritavaju tu mo nad njima. esto su se osjeali ponienim zbog tog iskoritavanja. Ono to je veini nas manje oito je da se mi esto ponaamo iz pozicije moi, ranga i predrasuda, a da toga nismo svjesni ili ako jesmo svjesni, ne elimo preuzeti odgovornost za to. Rang se odnosi na privilegije koje imamo u odnosu jedni na druge, bilo da se radi o drutvenom rangu, vjetinama ili osobinama koje imamo. Postoji tendencija da se postane svjestan privilegija koje
28 DRUGI DIO

nemamo, a ne privilegija koje imamo. To to nismo svjesni svoje moi ili ranga ne znai da oni ne postoje i da ne djeluju na druge oko nas. Na primjer, kad se ljudi osjeaju uvrijeeni ili povrijeeni, mogu odgovoriti bijesom. Oni se mogu identificirati s gubitkom moi potpuno nesvjesni snage i utjecaja svog ponaanja na druge. Naa nesvjesnost o dinamici ranga je jedna od kljunih stvari koje podravaju sukob. Facilitiranje svjesnosti o dinamici ranga je vitalan element rjeavanja sukoba.

Tri dimenzije
Prilikom facilitiranja je korisno opaziti razliite dimenzije iskustava. Koristimo termin dogovorna stvarnost (consensus reality) kad govorimo o vanjskom (objektivnom) kontekstu, temama i sadraju. Snivanje se odnosi na subjektivno iskustvo, u kojem ulazimo u arhetipske suprotstavljene uloge. Suptilna dimenzija se doivljava kao osjeaj dublje povezanosti meu ljudima ili unutar sebe. Ona moe biti i izvorite iznenadne polarizacije kao kreativno izvorite iz kojeg nastaje sva sloenost procesa.

Razine
Mi takoer pratimo kako se procesi manifestiraju na razliitim razinama osobnoj, odnosnoj, organizacijskoj i kolektivnoj. Prisjetite se sukoba kojeg imate s nekim koga ne podnosite. Problem kojeg imate s tom osobom moe takoer postojati i unutar vas samih, kao dva vaa dijela u meusobnom konfliktu. Ova dinamika se javlja i na osobnoj i na odnosnoj razini. Mogue da je ovaj konflikt povezan sa irim problemom u vaem timu ili u organizaciji. Takoer je moda korisno obratiti panju i na socijalnu i kolektivnu dinamiku koje su ukljuene. Tijekom facilitiranja je vrlo vano biti svjestan razina na kojima se radi i dati okvir o tome. Osobni odnosi su povezani s kolektivnim problemima koji takoer trae pozornost. Kad naizgled govorimo o politici i irim drutvenim problemima, bitno je spoznati da se ta dinamika ujedno odvija i na osobnoj razini.

Dinamika transformacije
Tijekom foruma se mogu otvoriti i produbiti intenzivne interakcije meu sudionicima jer facilitatori interveniraju sortirajui, postiui konsenzus, pronalazei uloge i uloge duha, pozivajui na interakciju, primjeujui i oblikujui arita, paljivo otvarajui procese do njihove sri, dajui okvir u trenucima promjena kada ljudi ostvare dublji kontakt u kojem osjeaju zajednitvo umjesto da su polarizirani. Transformirajui trenuci moraju biti primijeeni, uokvireni, usidreni. To prua sudionicima pregled i priliku da se osvrnu na procese i na same sebe. Osvjetavanje je u forumu potrebno facilitirati kako bi se ljudi pomakli dalje od svoje polarizacije i dostigli trenutke kada doivljavaju promjenu svog identiteta, interakcija i meusobnih osjeaja.

DRUGI DIO 29

IV. Rad na traumi zajednice i pitanjima odgovornosti

Kao tim, te zajedno sa sudionicama foruma, nauili smo mnogo o tome kako raditi s traumom zajednice, i potrebom zajednice da se bavi s pitanjem odgovornosti.

Rad s traumom zajednice

Govoriti ili ne govoriti o Povijesti
Postoji tendencija na forumima da se ne eli govoriti o napetostima i polarizacijama koje jo uvijek traju. Potreba da se ide dalje je izuzetno vana. Moe se dogoditi da ljudi kau: Vrijeme je da razgovaramo o budunosti. Svi ele ii naprijed i osloboditi se tragine prolosti. Meutim, kako bi se pomakli prema naprijed treba slijediti i drugi kljuni poriv,da se ukljui i rijei prolost, koja je prisutna u sadanjoj polarizaciji, u ponavljanju traumatinih iskustava kao i u otvorenim i nerijeenim pitanjima. Kad bismo sami sebe upitali kako reagiramo oko relativno nevanih pitanja, znali bismo da je naa prirodna tendencija da prijeemo preko napetosti iz straha da ne pogoramo situaciju. Isto tako je prirodno da se zajednice, u post-konfliktnim situacijama, nadaju da mogu prijei preko najosjetljivijih i najteih pitanja, jer se boje kakve e reakcije izazvati te da mogu ponovo zapoeti sukobe. Meutim, takav pokuaj da se uporne i stalne napetosti i polarizacije ignoriraju, mogu zaguiti interakcije u zajednici, blokirati razvitak zajednice i ekonomski razvitak, stvoriti osjeaj bespomonosti ili povesti u obnovljeni sukob. Kao to smo ranije opisali, arite je potencijalno nestabilan moment komunikacije, gdje se ljudi mogu povui s teme ili sukob moe naglo eskalirati. Iako je prirodno udaljiti se od arita, to moe biti opasno. Kada ih se ignorira, arita se vraaju i ako ih se opetovano ignorira - mogu dovesti do daljnje eskalacije i mogueg nasilja. S druge strane, ohrabrivanje i facilitiranje dijaloga u zajednici u aritima moe dovesti do razumijevanja i potencijalne transformacije.

arita iIi dinamika traume

Kada dodirnete arite u zoni sukoba, dolazite u susret s traumom zajednice koja se nalazi odmah ispod povrine. Potrebni su posebni stavovi i vjetine da bi se radilo na tome sa svjesnou, temeljito i paljivo.

Razumijevanje oka
Trauma se javlja prilikom iskustva oka. ivot kakvog ste poznavali (pri tom mislimo na va osobni ivot i na ivot zajednice) je prekinut. Ponekad doivljavamo iskustvo oka kao osjeaj da jedan dio nae osobnosti nastavlja funkcionirati i obavljati potrebne zadatke. Ali jedan dio nas ne moe nastaviti dalje, on ostaje iza, osjeajui se odsjeeno, nalazei se u stanju emocionalne tuposti. Prvotno iskustvo koje je stvorilo ok ostaje odmah ispod povrine, zaustavljeno u vremenu.

30 DRUGI DIO

Svjedok
U svakodnevnom ivotu doivljavamo iskustva, osvremo se na njih i priamo o njima. Kod traumatskih iskustava, meutim, doivljavanje i svjedoenje o njima je gotovo nepodnoljivo. Takvo iskustvo je skoro nemogue razumjeti ili uvrstiti u nae shvaanje digniteta i humanosti, kao pojedinca i kao zajednice. Na taj nain, ono to se dogodilo moe postati ono o emu se ne govori. Sjeanje na dogaaj moe biti odvojeno od emocije koja je vezana uz taj dogaaj. Na primjer, netko moe ispriati detalje traumatine prie, naizgled bez ikakve emocionalne reakcije. S druge strane, netko moe izgubiti detalje i imati praznine u prii, ali e se osjeati vrlo nesretno i uzrujano. Kada je pojedinac izloen traumi, dio njegove osobnosti ide naprijed, ostavljajui traumatsko iskustvo iza sebe. Traumatsko iskustvo ostaje, zamrznuto u vremenu, sve dok ne dobije priliku da se o njemu svjedoi. U meuvremenu, ono se uplie i ponavlja u obliku nonih mora, bljeskova sjeanja dogaaja iz prolosti i drugih simptoma. Postoje razliita psiholoka i bioloka pojanjenja razloga ovakvog ponavljanja traumatskih iskustava. Vaan pristup u razumijevanju ovog svojstva traumatskog iskustva je da se ono ponavlja, kao da trai svjedoka, trai da bude primijeeno i ukljueno - u osobnu povijest pojedinca, u povijest zajednice i u povijest drutva.

arite i trauma zajednice

Stoga, kada dodirnemo arite prilikom pregovaranja, na sastancima, okruglim stolovima ili na forumima u zajednici, ignoriranje tih arita ne bi bilo korisno. Isto tako nije korisno upasti u nestabilnosti koje takva arita sa sobom nose. Stoga i samo imenovanje arita moe donijeti olakanje. Isto se dogaa i kada pokaemo ljudima da je arite zapravo prava toka, toka u kojoj moemo osvijestiti, paljivo razmotati i transformirati nau komunikaciju i svjesnost. Vidjeli smo kako dinamika traume ukljuuje dvije (sukobljene) tenje. Jedan smjer tei da se odmakne od tog iskustva, a drugi ima potrebu ispriati traumatinu priu. Ono to je potrebno je podrati svjesnost o objema tenjama, jer udaljavanje od njih podrava izolaciju i produbljuje traumu. Meutim, ako osvijestimo potrebu za udaljavanjem, ona moe izraziti brigu, zatitu, izbor i distancu, koje su potrebne da ne bismo imali osjeaj da smo uhvaeni u ponavljanje prie. Potreba da ispriamo priu moe biti destruktivna ukoliko se beskrajno ponavlja, bez svjedoka, poput none more ili bljeskova sjeanja iz prolosti. Sa svjesnou, pria moe biti ispriana, sasluana i posvjedoena. Ovaj proces moe sa sobom donijeti iscjeljivanje pojedinca i drutva, koje je neophodno da bi upotpunjeni mogli ii naprijed.

Premoivanje udaljenosti
Postoji pria o traumi koju esto priamo, jer govori o izolaciji, udaljenosti i premoivanju udaljenosti. Na prvi forum je bio u Osijeku. Na njemu je bilo nekoliko sudionika iz Sarajeva. Jedna ena iz Sarajeva je rekla drugim sudionicima: Vi nas drite po strani! Ponaate se prema nama kao prema izlocima iz muzeja. Gledate nas, ali nas ne dirate. To se dogaalo neposredno nakon okupacije Sarajeva, koja se odvijala dok je svijet samo promatrao. U prostoriji je nastala tiina. Tada je ena s druge strane prostorije prila eni iz Sarajeva i kleknula ispred nje: To je tono. Ja sam te drala na udaljenosti, kao i to sam gledala Sarajevo na televiziji. Kada je dolo do prekida sukoba u Hrvatskoj, iako sam ivjela nekoliko stotina kilometara dalje, gledala sam, ali se sjeam da nisam nita osjeala. Sjeam se da mi je bilo drago da se to dogaa tamo, a ne ovdje. Obje ene su poele plakati. Kada smo pogledali u ostale
DRUGI DIO 31

sudionike, vidjeli smo da su svakoj osobi suze potekle niz lice. I facilitatori su plakali. Grupa je nastavila dijeliti svoja iskustva udaljenosti i boli. Prevoditeljica je isto plakala. U poetku je bila uznemirena to nije mogla odrati svoju profesionalnu udaljenost. Rekli smo joj da je to u ovakvoj situaciji u redu, nakon ega se ona slomila i ridala, dok su drugi sudionici pritekli u pomo prilikom prevoenja. Ova pria je vana jer zorno prikazuje izolaciju koja postoji izmeu nas. Istovremeno, pria pokazuje kako prepoznavanje i priznavanje te udaljenosti stvara most meu ljudima. Svi su prepoznali kako su uvali distancu prema vlastitoj boli i boli ljudi oko sebe. Svi su se prisjetili osjeaja izoliranosti, dok je svijet promatrao sa strane, s udaljenosti, gledajui sve to se dogaa, na televiziji.

Izbor i poziv
Kada govorimo o traumi, izbor je kljuan da li kada - i s kim - dijeliti iskustva. U trenutku proivljavanja traume izbor ne postoji, jer su pojedinac i cijela zajednica uhvaeni u traumatskim dogaajima. Poziv i iskreno izraavanja interesa onih koji sluaju su potrebni da bi se mogao napraviti izbor. Ljudi esto osjeaju da ne mogu govoriti jer nema nikoga tko bi sluao. To se dogaa zbog obamrlosti zajednice, zbog prevelikog optereenja i preplavljenosti, zbog nedostatka snage da se uje jo jedna pria. Ili se ljudi mogu osjeati da ne mogu govoriti jer se boje da e njihova pria izazvati bol u drugima; ili da drugi imaju puno stranije prie; ili da pria moe izazvati suze, koje nikada nee stati.

Trauma zajednice i vrijeme

Ljudi mogu osjeati da su traumatski dogaaji previe svjei da bi se o njima govorilo. Ili mogu osjeati da su se davno dogodili i da je vrijeme da zaborave i da krenu dalje. Kada se radi o traumi zajednice, mogu biti potrebne godine i generacije da bi ljudi poeli govoriti, i da bi ih drugi sluali. Nama, kao ovjeanstvu, su potrebni modeli koji ukljuuju i podravaju takve procese. Obino se smatra da je ili prerano ili prekasno govoriti o traumi. Upravo suprotno, nikada nije prerano, niti prekasno bilo koji trenutak moe biti pravi trenutak.
Iskustvo s foruma:

Jedan sudionik naih foruma, koji je imao odgovornu funkciju u svojoj zajednici, se nije osjeao dobro, tresao se i imao druge fizike simptome traume. Pribliavali smo se kraju foruma, i kako se esto dogaa na kraju, organizirala se i izvrsna zabava, na kojoj su svi pjevali i svirali duboko u no. Nas dvije (Nives i Arlene) smo se nedavno prisjetile te noi. Oko 2 sata ujutro neki od nas su se pozdravljali i odlazili na spavanje. Nives je ponudila prevoditi za Arlene, dok se ona pozdravljala s tim ovjekom, govorei mu da ukoliko on ikada poeli ispriati svoju priu, da bi ju ona (Arlene) rado ula. On je rekao: Sada?. Umjesto da pokuamo odrediti da li je dolo do nesporazuma, Nives i Arlene su se pogledale i pomislile: Zato ne? Sada je dobar trenutak. Nas troje smo sjeli ispod nadstrenice od vinove loze, blizu mora. Ispriao nam je svoju priu i dok smo sluale, izlazee sunce se pojavilo na horizontu. Na poetku rata u njegovoj zajednici, blizak prijatelj (Hrvat) je doao k njemu po savjet: Treba li pobjei? On (Srbin) je uvjerio svog prijatelja da e biti sve u redu, da e on biti u mogunosti iskoristi svoj poloaj da ga zatiti. Taj savjet se pokazao smrtonosnim za njegovog prijatelja i on si nikada nije mogao oprostiti, niti stupiti u kontakt s obitelji svog prijatelja.

Govoriti o tome to je stvorilo teror i traumu

Moe biti osobito korisno govoriti i, ako je mogue, predstaviti ono to je stvorilo traumu ili teror.
32 DRUGI DIO

Za vrijeme poslijepodnevne sesije, grupa je priala kako se esto njihovi doprinosi zajednici ne prihvaaju i omalovaavaju, to dovodi do toga da se osjeaju bespomonima. Nakon to je sesija zavrila, saznali smo da se jedna sudionica iznimno uzrujala. Rekla je da se uplaila grupe sudionika koji su sarkastino komentirali i priali viceve za vrijeme rada u velikoj grupi. Ona je bila Hrvatica, a oni su bili grupa Srba iz njene zajednice, koje je poznavala. U panici i gotovo nesposobna govoriti, razmiljala je da napusti forum. Popriali smo s njom nakon ega je odluila ostati. Kada smo otvorili forum slijedeeg jutra, rekli smo da smo primijetili da je jueranja tema o doprinosima koji nisu prihvaeni u zajednici, mogla izazvati ne samo snane osjeaje neprihvaanja nego i stvarne iskljuenosti iz zajednice, pa ak i iskustvo terora. Nakon to smo to rekli, ena se spontano ustala, dola u sredinu prostorije, i zatraila da govori. Ispriala nam je priu za koju je rekla da je nikada ranije nije izrekla. Priala je o tome kako je bila uhiena i terorizirana tijekom tri dana od strane paramilitarnih vojnika koji su joj prijetili da e nestati. Podrali smo je dok je govorila, uvaavajui njezin strah da govori u grupi. Traili smo od nje dozvolu da predstavimo ulogu onih koji su joj prijetili da e je ukloniti ili uiniti da nestane. Predstavili smo i dio grupe koji moda nije elio u tom trenutku uti njenu priu. Mnogi su potvrdno klimali glavom, dok smo govorili da moda postoji uloga u prostoriji koja kae: Nemoj govoriti. Previe je teko to sluati. Ima previe pria poput tvoje. Jedan sudionik je istupio, nudei da govori osobno iz svoje uloge: Razlog zbog kojeg te ne mogu sluati je zbog svih mrtvih. Svih onih koji su nestali! Koji nikada nee ispriati svoje prie. Rekao je da je jedini nain na koji on moe odgovoriti je da ode na glavni trg i zapali se. Zamolili smo ga da iskae pokretom neto od svog gnjeva, boli i vatre koje su izvan sfere govora. Grupa je bila duboko dirnuta. ovjek koji je prije bio sarkastian ustao je i stao uz enu. S toplinom ju je ohrabrio da nastavi s priom, uvjeravajui ju da e biti uz nju i da eli sluati. Ona je bila duboko dirnuta njegovom izjavom da e joj biti saveznik i na forumu i kod kue. Ta ena i cijela grupa su osjetili ogromni osjeaj olakanja i iscjeljenja, kao da su postali dio jedne cjeline i zajednice.

Odgovornost
Odgovornost i susreti - transformacija sukoba
Kada se oaj i bijes zbog izgubljenih ivota i izgubljenih godina uju i posvjedoe u okviru javnog foruma, takvo iskustvo je transformirajue za zajednicu. S Povjerenstvima za istinu u Junoj Africi, drava je podrala svjedoenje, izraavanje boli i potragu za istinom na razini zajednice, to je dovelo do mogunosti da se cijela nacija pomake naprijed. U naem modelu foruma zajednice se dogaa svjedoenje pojedinanih trauma i trauma zajednice, dok se istovremeno bavimo s pitanjima osobne i kolektivne odgovornosti, na razini osobnih, odnosnih i interakcija u zajednici. Tijekom jednog foruma jedan Hrvat je govorio o izgubljenim ivotima i izgubljenim godinama. Govorio je o svom uvjerenju da je mogue raditi zajedno da bi se izgradila budunost. Ali, rekao je, trebam nekoga tko e stati na drugu stranu i tko moe rei da je nosio puku - jer ne mogu vjerovati da su svi samo gulili krumpire. To je strano razljutilo jednu mladu enu: Vi traite odgovornosti, ali
DRUGI DIO 33

je neete dobiti na ovakav nain. Neete je dobiti tako da diskriminirate srpske povratnike. Ja sam srpska povratnica. Morala sam pobjei da bih spasila svoj ivot. Ostaviti svoj dom i svoju zajednicu. I to dva puta - u 1991. i 1995.godini. Poela je priati svoju osobnu priu: Kakvo pravo vi imate da me to pitate?. On je nastavio inzistirati: Ja imam pravo i potrebu znati. Kako ne bih sve drao odgovornima. Jedan mukarac iz istog dijela zemlje (Srbin) mu je odgovorio: Vi traite odgovornost. elite znati tko je nosio puku, ali ja u Vam rei zato Vam nitko nee odgovoriti. Razlog je u tome to su svi nosili puke. I postoji previe straha i srama da bi se o tome govorilo. Grupa je utihnula. Dvojica mukaraca su imala osjeaj da su uspostavili kontakt. Cijela grupa je bila dirnuta. Mnogi su kazali da je ovo razgovor koji se nikada ne odvija, a za kojim postoji potreba. U protivnom on ostaje u atmosferi neizgovoren. Ova pria istie neka vana i kompleksna pitanja vezana uz odgovornost. Kad je Hrvat pitao moe li netko stati s druge strane, netko s kim moe imati direktnu i osobnu interakciju na temu odgovornosti. Neki su to doivjeli kao neto to podjaruje i to diskriminira Srbe u regiji. Poziv na odgovornost je doivljen kao uvreda s kojom se ponavlja diskriminiranje i pridavanje kolektivne krivnje. Sa stajalita Hrvata, on je traio odgovornost kako ne bi pridavao kolektivnu krivnju i da postigne neku vrstu zatvaranja procesa. Razumljivo i osnovno u ovom sluaju je da je poziv shvaen kao napad na ljudska prava, dostojanstvo i pravo na povratak, osobito s obzirom na nasilje i patnje s obje strane, i osobito s obzirom na postojei poloaj Srba kao manjinske grupe. Dvije potrebe: 1) za odgovornou i 2) potivanjem ljudskih prava i prestanku diskriminacije prema manjinskim skupinama, meusobno su povezane. Njih treba odvojiti i svakoj dati punu pozornost. Gore navedena osobna interakcija na forumu naglaava kako pitanja odgovornosti izmeu etnikih skupina imaju smisla jedino kad je i osobno iskustvo uzeto u obzir. S druge strane, ova interakcija ukazuje na potrebu i vrijednost toga da se moe propitati i preuzeti odgovornost za ponaanje vlastite skupine. Ovo moe imati transformirajui uinak u poratnim drutvima.

Odgovornost i budunost
Jedan od rezultata foruma, osobito vezano uz traumu zajednice i odgovornost, je taj da sudionici kau da imaju novi osjeaj vitalnosti i dodira sa samim sobom i sa zajednicom. Mnogi opisuju da imaju osjeaj iscjeljivanja vlastitog ivota i da ta taj osjeaj utjee i na ivote drugih u zajednici. Sudionici foruma ponavljaju da odlaze s foruma s osjeajem zamaha, uzdignua i s osjeajem odgovornosti prema zajednici. Jedan bivi vojnik je rekao: Nikada ranije nije mi palo na pamet da ja imam ikakve veze s onim to se dogodilo u naem kraju... Ovaj osjeaj odgovornosti me ne navodi da se osjeam krivim. Naprotiv, daje mi nadu za budunost, uvjerenje da i ja mogu utjecati na promjenu u mojoj zajednici.

34 DRUGI DIO

V. Faze poslijeratnih foruma

Ljudi nas ponekad pitaju postoji li razlika izmeu foruma u ranijim i kasnijim godinama poslije rata? Jesu li se ljudi i teme promijenili? Odgovor na to pitanje je DA. Tijekom godina rada u Hrvatskoj primijetili smo da su grupe prolazile kroz odreene faze. Mi vjerujemo da su ovo faze kroz koje mnoga drutva prolaze nakon sukoba.
Spominjemo te faze ne da bismo propisali odreene obrasce razvoja, ve da bismo opisali nae iskustvo. inimo to da bismo facilitatorima dodatno osvijetlili mogunosti da se takve faze mogu pojaviti te da bismo im dali kartu na kojoj mogu lake pronai put. injenica je da je ono to se dogaa u grupi je proces, a ne slijed koji se sastoji od vie faza. Vano je i da se ne pokuava gurati ljude iz jedne faze u slijedeu. Naprotiv, mi facilitiramo trenutak u kojem ljudi uistinu jesu, i suoavamo se sa grupom gdje god da se ona nalazi. Kroz proces osvjetavanja, pomaemo razliitim fazama da se razviju. Ove faze su se pojavile tijekom vremena, tovie moda su ranije faze bile potrebne kako bi vodile do kasnijih, ali te faze nisu samo linearne. One se mogu dogoditi na jednom forumu, mogu se protezati iz jednog foruma na drugi, ili kroz vie godina. Mogu se dogoditi bilo gdje, u bilo kojem trenutku, ili se mogu ponavljati. I dok su sve faze vane i potrebne, svaka od njih predstavlja izazove s kojima treba raditi da bi se pomoglo grupi ili drutvu da se razvija i mijenja. U sljedeem opisu, navodimo neke od faza na koje smo naili i opisujemo neke ideje o izazovima i mogunostima koje svaka faza sadri. Imajui to na umu, predstavljamo faze slijedom kojim su se pojavljivale:

Nema problema Problem je negdje drugdje

U prvoj fazi grupa ne vidi nikakav problem, ili tonije, doivljava problem kao neto to se nalazi negdje drugdje. Kada smo prvi puta doli u Hrvatsku, godinu dana nakon to je rat zavrio, odrali smo forum u Osijeku. Gradu koji je bio izloen jednim od najteih bitaka i bombardiranja, nalazei se na prvoj liniji fronte izmeu Hrvata i Srba. Sjeli smo sa 40 ljudi iz razliitih dijelova Hrvatske i Bosne ljudi koji su srpske, hrvatske i bonjake nacionalnosti i koji su se svi sloili oko jedne stvari: mi nismo u sukobu. Takoer se ponavljalo: Nema ovdje nacionalnih napetosti. Mi se volimo meusobno. Mi smo humanitarci. Mi nismo ljudi koji su zapoeli ovaj rat. Ova faza je kljuna za cijelo drutvo. Da bi se moglo snano zauzeti za mir i humanitarni rad, da bi se moglo gledati u bolju budunost, ljudima je potrebno da jedno vrijeme vjeruju da oni nisu ukljueni u sukob. U isto vrijeme, bez da priznaju da su u sukobu, da je on jo uvijek prisutan na odreeni nain i u sadanjem trenutku, grupa se ne moe pomaknuti prema stvarnom miru. Stoga se javlja napeta bezizlazna situacija, u kojoj se ljudi smjekaju kroz stisnute zube i koja nije vrst temelj na kojem se drutvo koje je iskusilo sukob moe ponovno izgraditi. Takvo je bilo stanje stvari na naem prvom forumu u Osijeku. Prisutna napetost je bila vidljiva dok su sve strane proklamirale svoju toleranciju jedni prema drugima. Tijekom stanki, Srbi su nudili kavu Srbima, Hrvati Hrvatima, a Bosanski Muslimani Bosanskim Muslimanima. Konano, jedna ena je pronala hrabrosti rei: Osjeam se malo ugodnije s ljudima iz moje etnike/nacionalne grupe. Nastao je pravi zemljotres reakcija, dok su sudionici vikali: Znao/Znala sam da ti ne mogu vjerovati!

DRUGI DIO 35

inilo se kao da se brana otvorila. Svi su prepoznali da je sukob tu, meu nama, da se dogaa sada i ovdje, a ne tamo negdje ili u prolosti. Prilikom facilitacije, vano je imati na umu da je u poratnim drutvima prolost prisutna u trenutku sadanjosti. Trea strana (uloga s kojom se nitko ne identificira) je prisutna u tom trenutku. U ovom sluaju, trea strana je uloga zloestih, onih koji ne vole ili ne vjeruju jedni druge, onih zaraenih. Kada se brana otvorila, uli smo u drugu fazu.

Simetrino optuivanje
Druga faza je faza simetrinog optuivanja. Ljudi na svakoj strani priaju koliko ih je druga strana povrijedila. U Osijeku smo mi, kao facilitatori, pitali sudionike zato ne vjeruju eni koja se usudila izgovoriti neizgovorljivo. Jer je njena strana napravila to meni. Oni su napravili to mojoj keri. To je izazvalo prie s druge strane, o zvjerstvima i boli. Za vrijeme prianja sudionicima je bilo teko sluati jedni druge. Umjesto sluanja, njima je bilo vano priati o svojoj boli i svojim ranama. Kao facilitatori, mi smo preuzeli ulogu sluatelja, iskazujui nau bol, uas, tugu i muku zbog stvari o kojima sluamo. U ovoj fazi vano je imati na umu da nitko nije imao priliku javno govoriti o svemu to su preivjeli, to je uinjeno njima, njihovim obiteljima i njihovim zajednicama. Ne moemo dovoljno naglasiti vanost prilike da se ovakva iskustva podijele u zajednicama. Izazov ili potekoa ove faze je to navoenje povreda i nepravdi poinjenih od druge strane izaziva simetrini odgovor, kojim druga strana osjea potrebu da ispria i uistinu mora ispriati to se dogodilo njima, jer se niti njih nije ulo. (Naravno da izraz druga strana ne odgovara kompleksnosti mnogih poratnih situacija, poput sudjelovanja Srba, Hrvata i Bonjaka kao niti mnogih drugih nacionalnih grupa, i ljudi mijeanih nacionalnosti u ratovima na Balkanu.) Jedan aspekt ove faze simetrinih optuivanja je vezan uz suprotstavljene verzije povijesti. Za vrijeme drugog foruma, u Trogiru, prekrasnom gradu na obali mora, jedan Srbin je ustao i ispriao uasne stvari koje su Hrvati poinili 1995. godine. Potom je jedan Hrvat ustao i ispriao uasavajua djela Srba poinjena 1991. Srbin je potom priao o onome to se dogaalo u tijekom 2. Svjetskog rata. I tako je to ilo naprijed-natrag sve dok, nakon 15-ak minuta, se nismo nali u 14. stoljeu. Verzija povijesti svake strane je ukljuivala vrlo detaljni opis zlodjela poinjenih od druge strane, izostavljajui ili umanjujui djela koje je poinila njihova grupa. Facilitatori se susreu s dva izazova tijekom ove faze. Prvi se sastoji u potrebi da se bude aktivan i suosjeajan sluatelj, primjer onoga to je do tada nedostajalo u grupi: nitko ne uje drugu stranu. Drugi izazov je u simultanom potivanju pria, boli i opravdanog bijesa, istovremeno pomaui da se pronae zajednika humanost, koju dijele sve strane. Jedna od moguih metoda za bavljenje ovim drugim izazovom je da se predstavi uloga duha, onaj dio o kojem svi govore ali se nitko s njim ne identificira. U Trogiru smo mi, facilitatori, shvatili da svaka strana zapravo govori o istoj ulozi: ulozi ubojice. Zatraili smo dozvolu grupe da predstavimo ubojicu. Tada smo predstavili ulogu onoga koji uiva u neizmjernoj moi ubijanja. Na nae iznenaenje, jedna ena u grupi je rekla da ona poznaje tog ovjeka da je on bio u njezinoj kuhinji. Nastavila je priati kako je tijekom rata ratni zloinac uao u njezinu kuhinju i prijetio i terorizirao nju i njezinu djecu. Ustala je da nam pokae kakav je bio, viui na cijelu grupu i hodajui na prijetei nain. U poetku je meu sudionicima zavladala ledena tiina i ok. Potom su ljudi poeli reagirati na tog ubojicu, odgovarajui mu, govorei mu sve one stvari koje mu nisu mogli rei kada su se nali suoeni s ljudima poput njega za vrijeme rata. Odjednom se cijela grupa ujedinila protiv tog ubojice. ena je sjela i pridruila se grupi u napadu na njega. Postojala je suglasnost da svi mi mrzimo i bojimo se ove
36 DRUGI DIO

uloge, i da joj se svi elimo suprotstaviti. Po prvi puta nije bilo polarizacije niti simetrinog optuivanja. Stvorilo se razumijevanje da su svi patili, da su svi zgroeni ratom i da svi trebaju da netko preuzme odgovornost. Vano je napomenuti da su i tijekom prve faze svi bili protiv onih zaraenih, distancirajui se od sukoba. Kad se ljudi meusobno optuuju, postaju ukljueni u sukob. U trenutku meusobnog optuivanja, obje strane reagiraju i postaju emocionalne. Ovo je trenutak kada se obino simetrina optuivanja ponavljaju i eskaliraju. Uz facilitaciju, ipak, ovo emocionalno angairanje daje priliku za transformaciju. U ovom primjeru transformacija se pojavila kad su i ubojica i svi pripadnici raznih strana u ratu, mogli ujediniti u svom bijesu naspram onih koji su prouzroili patnju. Razrjeenje se dogaa kad se prema konfliktu odnosi sa svijeu, a ne da ga se negira.

Sluanje i reagiranje na patnju

Nakon nasilnog sukoba postoji potreba govoriti o patnji i reagirati na nju. U svim naim forumima ljudi su govorili o svojoj patnji i ranama koje je njihova grupa podnijela. Ponekad bi druga e druga strana odgovorila govorei o svojim ranama, ovo je ipak drugaije od faze simetrinog optuivanja u nekoliko bitnih naela. Prvo, nije se inilo da je svrha prie da optuuju, ve se inilo da je ljudima bilo potrebno priati o vlastitoj boli. Drugo, sudionici su uistinu poeli sluati jedni druge. Nastajali su dugi periodi tiine prije nego to bi netko progovorio. Pojavljivale su se suze dok su ljudi irom prostorije osjeali dubinu patnje i oaja o kojima se govorilo. Postoje dva izazova u ovoj fazi. Pria jedne osobe moe izazvati bol, strah ili traumu kod onih koji ju sluaju. Ljudi se esto boje govoriti o onome to im se dogodilo iz straha da e izazvati sjeanja ili traumu kod drugih. Uobiajeno je misliti da ukoliko o neemu ne govorimo, moda e to nestati. U isto vrijeme, prianje nae prie, ili sluanje neije prie, moe imati iscjeljujui uinak. Uspomene i reakcije koje su izazvane patnjom druge osobe mogu biti poetak procesa odmrzavanja osobe koje slua. Ljudi su nam esto znali rei da je bilo izuzetno bolno govoriti o svojoj boli, i sluati o boli drugih, ali i da im je to pomoglo da se osjete ponovo ivima, da poinju osjeati pomak u vlastitim zamrznutim traumama. Vano je prisjetiti se kakvu mo ima prianje ovih pria u zajednici. Sigurno je da je, na jednom nivou trauma individualna, ali istovremeno trauma je kolektivna. Kada je cijelo drutvo traumatizirano, ozdravljenje se takoer (barem djelomino) mora odvijati u kolektivu (pogledati vie u odjeljku o traumi i odgovornosti). Drugi izazov je u tome da ponekad kada ljudi iskazuju patnju, to moe pokrenuti drugi krug optuivanja i napada. S takvim aritima je potrebno raditi s puno panje i vjetine. Pri tom pomae kada facilitatori ohrabre grupu da osvijesti i ukljui sve osjeaje koji se pojavljuju, te da sudionici vode rauna jedni o drugima. Kao i uvijek, od kljune je vanosti da facilitatori aktivno sluaju i iskazuju vlastite osjeaje, i pri tome predstavljaju model sudionicima. Ovakav nain modeliranja na forumima pridonosi sposobnosti dijela sudionika da budu jedni sa drugima, da sluaju jedni druge, da osjete humanost u svojoj cjelovitosti i da osjete tragediju na svim stranama.

Preuzimanje odgovornosti za svoju skupinu

Takav kapacitet, zauzvrat, vodi u slijedeu fazu, u kojoj ljudi poinju preuzimati odgovornost za ono to je njihova grupa uinila. Na jednom forumu, ena Hrvatica kasne srednje dobi je poela priati grupi o uasu i tekoama s kojima su se ona i njezina obitelj bili prisiljeni suoiti za vrijeme rata. Potom je uinila neto izvanredno - poela je govoriti o uasnim stvarima koje su Hrvati uinili Srbima. U
DRUGI DIO 37

prostoriji je nastala tiina. Nakon dugake stanke, jedna Srpkinja je ustala i progovorila o uasima koje je ona iskusila od strane Hrvata. Tada je zapoela navoditi vrlo precizne strahote koje su Srbi poinili nad Hrvatima u njezinom gradu. Ponovo je grupa sjedila u tiini. Sigurno je da svi nisu bili sretni s ovakvim procesom. U drugim okolnostima bi ljudi koji bi progovorili o zlodjelima koje je poinila njihova strana u sukobu bili proglaeni izdajicama. Ali ove ene ne samo da su dokumentirale vlastitu patnju, to im je dalo vjerodostojnost u oima njihovih vlastitih grupa, ve su primjerom pokazale to znai biti starjeinai kako ii naprijed. Iako je to to su inile bilo opasno za njih, bilo je sigurnije za sve. Svi su bili svjesni da se neto novo dogaa, da se prelo preko nevidljive linije. Ovdje vie nije bilo rijei o neutralnosti ili pretpostavci da su svi jednako odgovorni za rat. Ove dvije hrabre ene su iskovale put drugima da se zauzmu protiv uasa, bez obzira tko je to uinio kome.

Odgovornost za zajednicu i za budunost: svatko moe dovesti do promjene

ena srpske narodnosti je nastavila: Nije stvar u tome da sam ja osobno kriva, jer nisam. Ali ako nastavim utjeti, neu preuzeti odgovornost. Govorei o tome, preuzimam odgovornost. Ova snana i gorka izjava je pomakla grupu u novu fazu u kojoj su ljudi poeli preuzimati odgovornost za cijelu zajednicu. Shvatili su da preuzimanje odgovornosti ne znai samo rei: Ja/mi smo ti to uinili , ve da isto tako znai preuzimanje odgovornosti za ono to nisu uinili, ili za ono to su dozvolili da se dogodi. Ljudi su se prisjetili atmosfere prije rata i osjetili aljenje to nisu uloili vie truda da se suprotstave ksenofobinim trendovima u njihovim zajednicama i u njima samima. I postali su svjesni da sada, kao voe u svojim organizacijama i lokalnoj vlasti i dr., mogu utjecati na dogaaje u svojoj zajednici te da su svi na isti nain odgovorni za ono to e se dogoditi u budunosti. Grupa je napravila pomak mijenjajui fokus sa prolosti na sadanjost i na budunost. Sudionici su raspravljali u malim grupama o tome to bi napravili ako se mogu identificirati s osjeajem odgovornosti i liderstva u svojim zajednicama. est mjeseci kasnije jedna mlada ena je rekla da je ova rasprava imala dubok utjecaj na nju. Nakon naeg prethodnog foruma, odlueno je da se u njenom mjestu izgradi odlagalite nuklearnog otpada. Oduvijek je mislila da kao pojedinac ona ne moe utjecati na vane odluke koje se donose u njezinoj zajednici, ali prijanji forum ju je nauio da moe preuzeti odgovornost i vodstvo. Zapoela je peticiju i prikupila dovoljan broj potpisa da zaustavi izgradnju. Kada se susrela s naelnikom svoje opine on joj je rekao da je on previe mali i beznaajan da bi ita promijenio. Rekla sam mu da nije previe mali, ispriala nam je. Zamislite mene mladu enu, koja govori naelniku da nije previe mali.

ivot u multikulturalnom drutvu

Rad u forumima se obino usmjerava na etnike polarizacije i poratna pitanja izmeu Hrvata, Srba i Bonjaka. Posebno su se u ranijim forumima rasprave na temu multikulturalnosti odnosile na problem kako biti u stanju ponovno ivjeti zajedno nakon sukoba. Kako su sudionici na forumima bili u stanju raditi s najtvrim tenzijama, polarizacijama i poslijeratnim pitanjima, opazili smo da se poveavala sposobnost i interes za obraanje panje na iroki raspon multikulturalnih pitanja. To ukljuuje na veu panju prema ljudima mijeanog etnikog i nacionalnog podrijetla Maare, Rome, Rusine i druge nacionalne manjine, kao i niz drugih pitanja razliitosti kao to su religija, spol, seksualna orijentacija, invaliditet, zdravlje, dob i druge.
38 DRUGI DIO

Pitanje treba li i kako izgraditi multikulturalno drutvo svugdje je u svijetu znaajno. Jedan pogled u ovoj raspravi pretpostavlja da je odreena etnika (ili veinska) grupa jedina koja pripada odreenom podruju i da se ostale moe tolerirati, ali da oni nemaju ista priroena prava. Druga pozicija dri da ako elimo imati napredno drutvo, svatko, bilo da je u veini ili manjini, dijeli ista prava i da je jednako vrijedan i potreban. Bavljenje ovim pitanjem i problemima povezanim s njim u poratnim drutvima je kljuno, to se ispreplie s poratnim polarizacijama i otvorenim pitanjima odgovornosti koji takoer trae pozornost (pogledati odlomak o odgovornosti). Ovo je takoer kljuna faza na putu do izgradnje demokracije.

Prepoznavanje prekretnica i pogled u budunost

Kad ljudi prou kroz nasilne sukobe, na njih se esto gleda u odnosu na njihove potrebe, a neki i sami sebe tako gledaju. Cijele su zajednice u potrebi. U Hrvatskoj su Podruja od posebne dravne skrbi podruja koja su opustoena ratom i u potrebi za posebnom panjom i uvaavanjem. Istovremeno, oni koji su patili u ratu i koji su posveeni ponovnoj izgradnji zajednica imaju iskustvo i vjetine koje trebaju ostatku Hrvatske, regiji, Europi i svijetu. U ovoj fazi ljudi se poinju identificirati s onim ime su doprinijeli svojoj zajednici. Oni slave uspjene projekte kao i svoju ilavost, sranost, hrabrost i strast koje ih dre da idu naprijed. Treba uvaiti zajednice koje su prole put do pakla i nazad, a koje su i dalje prisutne, gradei, otkrivajui i stvarajui budunost. U forumima, kad sudionici dijele svoje izazove i postignua, poinju se meusobno uvaavati i shvaati da se podruje iz kojeg dolaze mijenja i da napreduju. Istovremeno, stvara se neizgovorena spoznaja sudionika foruma da se zajedniko proraivanje tenzija i polarizacija MORA nastaviti i da je na neki nain tek zapoelo. To je bitno razliito od beskrajnog ponavljanja starih svaa, srdbe i beznaa bez facilitacije. Potrebna je i dugorona perspektiva. Treba zamisliti kako je teko osobi koja je patila zbog gubitka voljene osobe. Potrebne su godine kako bi bila u stanju govoriti o iskustvu gubitka. Za poratnu zajednicu, postoji hitna potreba da se uloi trud u stvaranje dijaloga, ali za to treba dosta vremena. U ovoj fazi se vie ne postavlja pitanje treba li priati o povijesti ili krenuti naprijed. Moramo nastaviti zajedno raditi na povijesti koja i dalje traje i traumi, i pri tome sigurni ii zajedno u budunost.

DRUGI DIO 39

VI. Od polarizacije do razvoja i gospodarskog oporavka

Zajednicama oteenim ratom potrebni su pojedinci koji imaju osjeaj da je transformacija zajednice mogua, kao i osjeaj odgovornosti i inicijativu. Oni su voe u zajednice koji mogu zajednicu ponovno izgraditi iznutra. Ono to oni trebaju su prilike da snove pretvore u stvarne projekte. Kako bi to ostvarili oni trebaju potporu za svoje inicijative, priliku za tehniku i financijsku potporu, poticanje odnosa u zajednici i rad na tenzijama i stvarima koje blokiraju razvoj zajednice.
U treem dijelu, dajemo opis rada na terenu kroz susrete s ljudima u zajednici, mobiliziranje vodstva u zajednici, podravanje suradnje kao i tehniku i financijsku potporu za provedbu projekata. Ovdje, u zadnjem odlomku 2. dijela, nastavljamo razmatrati ulogu foruma, osobito kako je bavljenje tenzijama i sukobima te podravanje vizije i suradnje, nuno za uspjenu provedbu projekata.

Forumi i razvoj projekata

Primili smo mnogo povratnih informacija sudionika da je sudjelovanje na forumima znaajno utjecalo na njih, osobito u njihovom radu u zajednici kada su se vratili svojim kuama. Ljudi nam ponekad kau da su dolazili na forume bez nade i pregoreni od posla, a odlazili puni energije i s osjeajem da mogu. Tim vie, dobili su ideje i specifine naine i vjetine za rad s izazovima koje sreu iz dana u dan trudei se ponovno izgraditi svoju zajednicu. Jo od prvih naih prvih foruma, posvetili smo i neke sesije u radu s ljudima na specifinim potekoama koje sreu u svojim zajednicama, radei kao socijalni radnici, naelnici, strunjaci za rad s mladima, odvjetnici, uitelji, savjetnici i drugo. Od 2006. godine, nai su programi posebno oblikovani da bi se napravila spona izmeu rada na tenzijama i polarizacijama u zajednici i provedbe projekata ekonomskog oporavka i razvoja zajednice u Podrujima od posebne dravne skrbi. Svako tko je ikad zapoeo i proveo neku vrstu projekta, osnovao tvrtku, udrugu ili organizaciju susretao se s problemima i izazovima na svom putu ukljuujui vanjske praktine zapreke, tekoe u odnosima i unutarnje izazove kako bi se odrala svjesnost i motivacija usred beskrajnih problema. U poratnim zemljama, uobiajeni izazovi u razvoju projekata se umnoavaju. Brojni su razlozi tome ukljuujui propast gospodarstva, odlazak ljudi iz regije, minirana polja, manjak socijalne kohezije uslijed ustrajne polarizacije izmeu etnikih skupina i s tim povezano beznae. U forumima pojedinci i mali timovi imaju priliku baviti se pojedinim projektima, lokalnim povezivanjem, kao i raspravljati pitanja ire regije. Prepreke u provedbi projekata zajednice o kojima se esto govori, ukljuuju i politika suprotstavljanja proizala iz meuetnikih napetosti. Na model podrazumijeva da su tehnika i financijska potpora kljune. Ipak da bi takva potpora bila uinkovita, ljudima su potrebne prilike za transformaciju odnosa u zajednici za iznalaenje praktinih putova prema naprijed. Ljudi cijene priliku za direktan rad na tim izazovima da uoe razliite zapreke oko svojih projekata te da naue kako facilitirati njihove dinamike, a ne samo osjetiti se uhvaenima u njima.
40 DRUGI DIO

Mali timovi koji rade zajedno na projektima mogu istraiti svoje vizije i ciljeve, a takoer i raditi na meusobnim napetostima, oslobaajui pri tome kreativnost, ushienost energiju za poduzimanje daljnjih praktinih koraka. Uz potporu facilitatora i drugih sudionika, oni mogu raditi i na tenzijama svoje zajednice, ali i na tome kako se te tenzije odraavaju u njihovom timu. Ovo utjee na odnose u timu i budi njihovu sposobnost za rjeavanje problema zajednice i utjee na uspjenost ishoda projekta.
U forumima smo radili na projektnim temama kao to su:

otvaranje turistikog puta i razvoj suradnje poduzetnika u regiji u cilju poboljanja turistike ponude kraja; snimanje filma o regiji radi turistike promidbe; otvaranje drutvenih centara u zajednici; otvaranje klubova mladih; unaprjeenje poljoprivrede u zajednicama; ekoloke inicijative, itd. Radili smo s izazovima u radu ravnatelja socijalnih ustanova u regiji, naelnika, voditelja meunarodnih organizacija, kao i ljudi iz lokalnih inicijativa, na temama javnog zagovaranja, izoliranih zajednica, osoba s invaliditetom i manjinskih skupina, lokalnih gospodarskih inicijativa kao to su rukotvorine i proizvodnja meda.

Forum i umreavanje u regiji

Na naim zadnjim forumima, veliku pozornost smo dali potpori ljudima koji ive u istom gradu, selu ili regiji kako bi radili na pitanjima znaajnim za njihove zajednice. To je bilo vrlo uzbudljivo zbog odnosa i povezivanja koji iz toga proizali. Sudionici su rado izlazili u sredite grupe kako bi raspravljali i radili na specifinim problemima s kojima se susreu u svojoj regiji. Njima treba ovakva interakcija meu ljudima iz istog podruja jer ih ona potie da razgovaraju i bave se time to se dogodilo u njihovom kraju tijekom rata i govore o sadanjim problemima tog podruja. Ujedno ih se i podrava u isticanju identiteta mjesta iz kojih dolaze. To to se dogaa u sredini grupe, dok sudionici iz drugih regija promatraju, stvara osjeaj pripadnosti irem polju i ini osnovu za stvaranje mree. Iskustvo i rad svake osobe u grupi u sredini se uvaava, a potuju se i njihove regionalne specifinosti. To se istovremeno odnosi i na lanove velike grupe koji promatraju. Ljudi koji rade u sredini osjeaju da se njihovom iskustvu svjedoi i da time postaju ukljueni u ire polje.

Interakcija i edukacija
Vano obiljeje naih foruma je to oni nisu prvenstveno usmjereni na izobrazbu. Forumi su vie prilika za susretanje i interakciju kako bi se procesuirala prolost i stvorila budunost.
DRUGI DIO 41

Meutim, u forumima uvijek postoji i edukacijski dio koji moe ukljuivati poduku o dinamici sukoba koji se ponavljaju, dinamici ranga, moi i osnovne vjetine o facilitiranju konflikata. Ili, kad se organiziraju okrugli stolovi i rasprave u sredini grupe o manjinskim pitanjima, to takoer sadri obrazovnu komponentu. Postoji snana potreba i poziv sudionika za podukom o vjetinama koje su potrebne za rad s tenzijama i konfliktima u zajednici. Odravali smo tijekom nekoliko godina, uz forum i trening - dane za skupinu sudionika zainteresiranih za uenje vjetina facilitiranja. Po naem iskustvu, takvi jednodnevni treninzi su prekratki. Sadanji trening liderskih vjetina ukljuuje tri trodnevna modula. To je jo uvijek kratko za postizanje cilja da se na sudionike prenesu vjetine s kojima bi mogli nastaviti facilitirati u svojim zajednicama. Ipak, to je intenzivan i vrlo djelotvoran poetak uenja. Sudionici se odabiru za sudjelovanje u edukacijskom programu prema svom interesu za stvaranje promjena u svojim zajednicama. Oni mogu biti voe ili voe u smislu da im je stalo, da vode brigu o svojoj zajednici i da sanjaju o tome da uine neku promjenu. Ono to poduavamo ukljuuje: razumijevanje kako se polje polarizira, razumijevanje kolektivne traume, rad na procesima facilitatora, razumijevanje sloenosti dinamike ranga - kako podrati i facilitirati osobne emocionalne reakcije, kako bi bili u stanju facilitirati ukupnu situaciju. To su vjetine iz Procesa orijentirane psihologije, jedinstvene u primjeni na poslijeratnim podrujima. Iako je potrebno nekoliko godina za punu izobrazbu o ovim metodama, ak i nekoliko dana intenzivnog treninga moe uvelike utjecati na neije stavove i vjetine facilitiranja konflikta. Ovim treninzima ne nedostaje uzbudljivosti. Sudionici osjeaju da svoje teme mogu izraziti do krajnjih granica izdrljivosti, a zatim pronai put ka rjeenju situacije. Uenje se cijelo vrijeme odvija na osobnom iskustvu. Kad god je mogue pozivamo na trening dvoje ili vie ljudi iz istog podruja, kako bi se kroz zajedniko uenje dala potpora njihovom zajednikom radu ili potaklo uspostavljanje kontakata.

Mladi i naa budunost

Tijekom godina, na forumima su sudjelovali neki mladi ljudi to nam je inilo veliko zadovoljstvo. Starije generacije nadahnjuje vidjeti kako sudjeluju mladi. Mladi govore da osjeaju olakanje i oslobaanje kad se nau u okruenju gdje ljudi otvoreno i osjeajno govore o polariziranim i mogue nasilnim sukobima, gdje se sve facilitira i daje ansa za transformaciju. Nikad prije nisu vidjeli da se dogaa neto takvo, iako su osjeali posljedice nepreraenih konflikata. Olakanje donosi i uvaavanje svega to se dogaa kao i mogunost za drugaiju budunost. Kao rezultat rada u zajednici i naina pozivanja sudionika, sve je vie mladih dolazilo na forume. Govorili su o tekoama s kojima se susreu u zajednicama. Ponavljali su da se glas mladih u zajednicama ne uje, ne ukljuuje i ne shvaa ozbiljno. Opisivali su prilike u kojima za mlade nema dovoljno aktivnosti i prilike za doprinos, da nemaju nade u svoju budunost, da se uputaju u droge i destruktivno ponaaju. Mladi takoer naputaju svoje sredina jer u njima nemaju to raditi i nemaju priliku za zaposlenje. Kada se, meutim, mlade pozove da govore, imaju mnogo toga za rei. Sreli smo mlade ljudi koje ele ostati u svome zaviaju i pridonijeti njegovoj budunosti. Neki su odrastali u ratu i nose ozbiljne ratne trauma. Neki se i ne sjeaju mnogo toga iz rata. Svi oni trae naine i prilike za pronalaenje izlaza iz izolacije u kojoj su se nale generacije njihovih roditelja i izlaz iz ciklusa nasilja.

42 DRUGI DIO

Da bi se to dogodilo oni razvijaju projekte. Na jednom forumu grupa od deset mladih (u dobi od 18 do 30 godina) je zatraila da radi u sredini velike grupe, kako bi meusobno razgovarali i tako su velikoj grupi izloili o projektu kojeg su razvili tijekom tri dana otkad su na forumu. Njih je brinula sudbina kraja u kojem su ostali samo starci i kojima treba pomo u branju ljiva na njihovim poljima. Mladi su doli do jednostavne i efikasne ideje, da organiziraju izlete za mlade iz Podruja od posebne dravne skrbi, na kojima bi se rekreirali i uili o neemu, a takoer istovremeno pomogli starijima obrati ljive. Dok su izlagali svoje ideje, cijela je grupa amorila ne samo zbog oduevljenja sjajnom idejom mladih nego i zbog toga to se odmah poeli meusobno povezivati oko nje. Pitali su se na glas na koji nain e organizirati prijevoz za mlade na tom izletu i odmah je netko iz velike grupe ponudio svoje kombije. Neki su branitelji ponudili i atore na koritenje. U ozraju zadovoljstva i solidarnosti, projekt su vodili mladi ali je u njemu sudjelovala i cijela zajednica. Tijekom godina, a i danas postoji duboka zabrinutost za odlazak mladih, kao i strah da nema budunosti, da nema pomlaivanja. Odlaskom mladih izraava se i beznae u regiji i stvarna opasnost da zajednica umire. Na drugoj razini, moe se rei da mladi ele za sobom ostaviti stare poglede ranijih generacija koje vie ne vrijede i za koje osjeaju da im ne pruaju budunost. Kao to odlazak mladih simbolizira da nema budunosti, ova vrsta aktivnog ukljuivanja mladih simbolizira mogunost obnove, mogunost za budunost.

DRUGI DIO 43

44 DRUGI DIO

Trei dio Intervencije u zajednici

Ono to je kljuno u naem pristupu, kako je ve spominjano u priruniku, je uvaavanje kapaciteta u zajednici i sposobnosti ljudi za izgradnju svoje budunosti. U ovom dijelu se bavimo nekim pitanjima mobiliziranja zajednice, vodstva potpore suradnji u zajednici. Dajemo i prikaz iskustava u tehnikoj provedbi projekata.

VII. Mobiliziranje lidera u zajednici i poticanje suradnje

Mobiliziranje zajednice
Pristup radu u zajednici
Gradovi i opine nakon ratnih dogaanja oteano izgrauju mreu drutvenih odnosa. Stanovnici esto i nemaju jasnu spoznaju o zajednici u kojoj ive. Uspostavljaju se novi drutveno ekonomski modeli koji su drugaiji od onih koji su postojali ranije i koji su nestali u ratu i tranziciji. Novi mehanizmi i procedure se oteano usvajaju zbog otpora novome a i zbog toga to ne postoji ranije iskustvo. Razvija se viestranaje, civilno drutvo i u njemu razliiti oblici angamana i participacije graana. Uspostavlja se politiki sustav a meunacionalni odnosi se transferiraju u politike konfrontacije i suradnje. Dravne slube i institucije (policija, kola, opina, ambulanta i sl.) ureuju odnos prema pojedincu. Obnavlja se vjerski ivot. Usprkos paralelnim procesima koji se odvijaju, dio zajednice ostaje neafirmiran ili marginaliziran. Javljaju se pitanja nezaposlenosti, poloaja ena i mladih, uvjeta razvoja djece, problemi vezani uz post traumatske stresne poremeaje. Ukupni ljudski kapaciteti su skromni. Iz izbjeglitva se vraaju stariji, mlai se ne vraaju ili ponovno odlaze, ali za boljim prilikama. Neki su trajno emigrirali i samo posredno utjeu na zajednice kojima su pripadali. Neki su tijekom izbjeglitva bili izolirani, lieni neformalnih ili formalnih izvora znanja. S druge strane, neki ljudi ukljuujui mlade su stekli napredna znanja i iskustva. Kvalitetnih inicijativa za obnovu drutveno ekonomskih prilika u takvim uvjetima ima malo ili teko nalaze saveznike i potporu. ak i kad su mehanizmi potpore dostupni, ljudi mogu osjeati da ih ne mogu koristiti. Ono to je uvijek prisutno u Podruju od posebne dravne skrbi, u sredinama koje se meusobno bitno razlikuju, je potreba i tenja ljudi da se neto napravi: za sebe, obitelj, zajednicu i drutvo. Postoji takoer tenja za osjeajem zadovoljstva zbog uspjeha i osobne afirmacije i, naravno, neumitna borba za preivljavanje i dobrobit. Javlja se liderstvo, potreba za vodstvom, u razliitim formalnim i neformalnim oblicima koje nosi potencijal za napredak zajednice. Da bi se potencijali ostvarili potrebna je i potpora sa strane. Mobilizator zajednice u prvom redu treba uoiti osobe koje nose ili mogu nositi napredak. Njima treba pomo u prevladavanju komunikacijskih i psiholokih barijera kako bi uspostavili veze i suradnju s ostalima u zajednici. Takoer je vano u
TREI DIO 45

realizaciji inicijative pomoi kod ukljuivanja ostalih koji su spremni sudjelovati, ali ne nuno i voditi. Praktina pretpostavka je da su drutveni i ekonomski razvitak vani za sve graane i zajednice i da e se postii vie ako se koriste svi dostupni resursi. Ipak u Podruju od posebne dravne skrbi nije uvijek mogue provesti ovaj princip jer se u takvim podrujima, kao posljedica rata, oteano provodi drutveno ukljuivanje. Kod pokretanja lokalnih projekata suradnja i partnerstvo organizacija u zajednici se trae kao neizostavni dio i uvode kao standard. Iako su kao vrijednosti dobro poznate svima, potrebno ih je posebno poticati. Spremnost na suradnju nije izraena, a put do ostvarenja kvalitetne suradnje nije lak. Izazov da se neto pokrene na bolje u okruenju sveope stagnacije, na sreu, motivira lanove zajednice i potie ih da pristanu na komunikaciju i povezivanje. Mobiliziranje zajednice takoer je utemeljeno na spremnosti na suradnju predstavnika zajednice s mobilizatorima strunjacima koji ulaze u zajednicu i potiu je na promjenu. S druge strane nuna je dobra praktina i teorijska pripremljenost mobilizatora. Potreban je kapacitet za prepoznavanje slojevitosti odnosa u zajednici kao i vjetine primjene razliitih metoda i razina pristupa. Ukratko, mobilizator je po naem vienju prvenstveno strunjak treniran u podruju psihologije komunikacije, rada s traumom i konfliktima. Na toj osnovi nadograuju se druga praktinija znanja i vjetine trenerske vjetine, znanja o upravljanju projektnim ciklusom, upravljanju sredstvima, poznavanje osnovnih ekonomskih zakonitosti i trendova. Ujedno, mobilizator treba biti informiran o drutveno-ekonomskim i politikim aspektima koji utjeu na dinamiku u zajednici. Mobilizator treba biti sposoban svoju ulogu i svoj posao povezati s javnou jer mu je rad po svojoj prirodi javan.

Zamke za mobilizatora zajednice

Iako su izazovi stalni i razliiti postoji nekoliko osnovnih rizika koji oteavaju i mogu ugroziti rad mobilizatora.

Mo i odgovornost
Dinamika oko pitanja moi i odgovornosti je stalni izazov za nekog koji mobilizira druge u zajednici. Mobilizator bi mogao imati osjeaj moi zbog utjecaja na zajednicu i uspjeha lokalnih aktivnosti. Pri tome lanovi zajednice bi mogli odustati od svoje odgovornosti i prenijeti je na mobilizatora. Vanost koju dobiva privlai i odgovornost za provedbu lokalne akcije. Zajednica sve vie trai od mobilizatora da radi za njih, tako da se moe osjeati neuspjenim ako se ciljevi ne ostvaruju ili uspjenim ako se pak ostvaruju. Kao i svaki drugi pomaga, mobilizator ponekad eli postati spasitelj i uiniti sve za svoje korisnike. Ako ne uspije u svojoj nakani, to je najei sluaj, poinje se ljutiti pa i progoniti svoje korisnike, to opet potie ljutnju korisnika tako da na posljetku oni proganjaju njega/nju. Rizik je kod pokuaja spaavanja u tome to se pri tome zajednica ne mobilizira, ve pasivizira, to je upravo suprotno od osnovne namjere. U vezi s prethodnim postoji rizik procjene do koje razine treba pomoi korisnicima - kad napraviti neto za njih, kad raditi zajedno s njima, a kad ih pustiti da sami naprave. Gradacija intervencije je osnova dobrog rada u zajednici. Ponekad je teko unaprijed tono odrediti za to su korisnici sposobni. Preveliki pritisak moe izazvati smanjenje motivacije, to se takoer dogaa kad se korisnicima ponudi
46 TREI DIO

prejednostavan posao i time ih se omalovai. S takvom dinamikom se gubi osnovna svrha rada u zajednici poticanje na odgovornost i ohrabrivanje lanova zajednice za nove inicijative.

Predrasude i etiketiranje korisnika

Predrasude, generalizacija i etiketiranje korisnika takoer su dio rizika, iako su mobilizatori trenirani da takve pojave i ponaanja prepoznaju. Do njih dolazi obino kad se zajednica opire promjeni, kad se teko nalazi podruje zajednikog interesa u zajednici i spremnost za suradnju. Tada mobilizator ne postie uspjeh, a lanovi zajednice mu poinju djelovati kao pasivni, nesposobni, itd. Ono to pomae je prepoznati i razumjeti ono to je u pozadini, prvenstveno kolektivnu kritinost i pesimizam koji dotiu i mobilizatora. Potrebna je i doza optimizma da se u blizini ipak nalazi netko tko je spreman na inicijativu i promjenu.

Bliskost, udaljenost i svijest o rangu

Razina bliskosti i distance u odnosu s korisnicima takoer se testira u svakodnevnom kontaktu. Ponekad je nuno koristiti neformalnu komunikaciju u sredinama i s osobama koje su vine privatnim odnosima i komunikaciji. Rizik je da se zbog toga odnos poinje doivljavati privatnim, prijateljskim, a time i zahtjevi zajednikog posla manje vanim. Dio prethodnog rizika je da se poinje doivljavati potreba za osobnom ili prenaglaenoj zahvalnosti prema mobilizatoru jer je upravo on/ona napravila da u selo doe traktor i sl. Mobilizator s dobrim uvidom u razliite uloge koje ima, kao i razliite aspekte svoga ranga (socijalnog, psiholokog...), moe to sprijeiti i/ili zaustaviti.

Nepotivanje i slabo poznavanje tradicionalnih uloga i drutvenih odnosa

Slabo poznavanje tradicionalnih uloga i drutvenih odnosa u zajednici moe zaprijeiti intervenciju. Mobilizator moda nije svjestan kako na nju ili njega gleda zajednica u odnosu na spol, obrazovanje, brani status, dob, izgled, ali i nacionalnost, vjersku, seksualnu opredijeljenost i druge osobine, te time nesvjesno utjee na suradnju koju ostvaruje u zajednici. Te osobine se ne mogu i ne trebaju mijenjati ili skrivati. Mobilizator e s dobrim uvidom u sloenost dinamike kulture zajednice i drutvenog ranga biti u mogunosti bolje komunicirati s korisnicima. Na ovaj nain se moe sprijeiti uvredljive interakcije ili neizreene napetosti.

Rutina
Rutina moe biti zamka koja se javi kad se uini da su okolnosti u novoj zajednici sline ili iste kao u prethodnoj. Tada se primijene slina strategija i metode. Ipak svaki sustav ima svoje specifinosti tako da ponoviti uspjenu priu na drugom mjestu nije uvijek mogue. Kreativnost i osjetljivost na vibracije u zajednici dobro e doi kod odluke o nainu intervencije. Do pravog izbora vode sami lanovi zajednice smiljajui svoja rjeenja i naine meusobne suradnje.

Usmjeravanje na napredak i zanemarivanje beznaa u zajednici i prolih iskustava

Mobilizator s velikom eljom da pokrene zajednicu ima tendenciju preskoiti ili ignorirati postojanje beznaa u zajednici koje ima duboku sponu s polarizacijom iz prolosti. Poruka s kojom moe doi je
TREI DIO 47

idemo dalje, ostavimo prolost. Bez uvaavanja snanog osjeaja beznaa ne moe se niti otvoriti put do harmoninih odnosa u zajednici. Prihvaanjem svog iskustva i stvarnosti dolazi se do izvora snage za pojedinca pa potom i za zajednicu. Osobe koje se mogu suoiti sa svojim beznaem i potekoama, postaju nositelji promjene - lideri u nekoj situaciji ili trenutku. U pokuaju da se zajednica pokrene postoji rizik da se neke grupacije izostave, pretpostavljajui da e one usporavati razvitak. Mobilizator ima zadau paziti na taj aspekt rada i zaloiti se za njihovu poziciju. U protivnom podrat e beznae koji se cikliki ponavlja i crpi energiju za promjenu.

Podjela moi u zajednici

Jedan od naina gledanja na raspored snaga u zajednici je podjela na one koji imaju, one koji imaju malo i one koji nemaju. Oni koji imaju su obino zadovoljni i izbjegavaju promjenu, dok je promjena potrebna onima koji nemaju pa i onima koji imaju malo. Iako trebaju promjenu ne znai da su nuno spremni na nju. Optereeni s preivljavanjem, nerijetko pasivni i depresivni. Izmeu su oni koji se premiljaju i koji se boje izgubiti ono malo to imaju. Mobilizacija zajednice je prvenstveno usmjerena na one koji imaju malo i nemaju nita te na suradnju s drugima koji imaju neto. Kad govorimo o podrujima pogoenim ratom teko je ustvrditi da u njima ive ljudi koji imaju sve ili mnogo. Ipak mehanizam funkcionira tako da osobe na boljim pozicijama koji imaju politiku mo, vie novca, kontrolu informacija, veze ili pravni poloaj, tee zadrati postojee stanje. Na isti nain se odnose i prema potrebi za drutvenim promjenama i rjeavanjem etnikih i drugih tenzija i sukoba. Oni koji su u veini i koji ostvaruju veu mo, tee prihvaaju rad na rjeavanju konflikata. Kako su optereenja ratom pogoene zajednice ipak zajednika svima, uvijek postoji podruje za poboljanje, to je dobar temelj za uspjenu intervenciju u zajednici. lanovima zajednice je potrebno osnaivanje kako bi mogli preuzeti i vie odgovornosti. Mo se poveava u organiziranim skupinama i postie kolektivna snaga za promjenu.

Tehnike i pristupi za uvoenje promjena u zajednici4

Razliite tehnike se mogu primjenjivati pojedinano ili u meusobnim kombinacijama:

razvoj usluga u zajednici (usluge u kui za starije, centri za mlade, itd); zagovaranje postupanje za druge i u ime drugih; sudjelovanje graana sudjelovanje u radu razliitih tijela, savjeta i sl.; neformalno obrazovanje edukacije i radionice u zajednici radi promjene stava, poveanje znanja i jaanje vjetina; organiziranje velikih javnih dogaanja jednokratna aktivnost koja ne rezultira novom strukturom; organiziranje udruga i graanskih inicijativa koje odravaju aktivnosti u zajednici.

4 U tekstu je koriten i koncept predstavljen u edukacijskom materijalu seminara Mobilizacija zajednice prof. Lee Staples-a, odranog u organizaciji USAID-a 48 TREI DIO

Drutvena akcija i razvoj zajednice

U procesu organiziranja zajednice koriste se i dva osnovna pristupa: drutvena akcija i razvoj zajednice, koji se meusobno ne iskljuuju. Izbor ovisi od tome to u pojedinom trenutku elimo postii. Oba pristupa mogu se koristiti i istovremeno. Pristup razvoja zajednice se koristi kada se lokalna vlast ponaa kao saveznik i kada eli sudjelovati u eljenim promjenama, ili kad je preopasno direktno joj se suprotstaviti. Razvojem zajednice pomaemo sami sebi i rjeenje problema traimo unutar nas samih, tj. unutar zajednice. Drutvena akcija stvaranjem sluaja na asertivan ali nenasilan nain pokuava se skrenuti panja na problem i natjerati vlasti (ili koga je ve potrebno) da naprave traenu promjenu. Osnova drutvene akcije je postii da netko drugi napravi neto za zajednicu. Rjeenje problema se vidi negdje izvan.

Motivi graana za sudjelovanje u provedbi projekata u zajednici

Osnova svake intervencije u zajednici je spremnost lanova na sudjelovanje u radu na ostvarenju neke ideje ili spremnost na pristupanje inicijativi. Poznavanje prirode motiva i njihove vanosti u okolnostima u kojima se nalazi zajednica, pomae kod njihovog ukljuivanja. Ratom pogoene zajednice utjeu i na osobnu listu motiva za angaman svojih lanova: Povezanost s drugima Prilikom dolaska u zajednicu koja se ponovno uspostavlja i u kojoj je u veini sluajeva malo ljudi, pojedinci trebaju prilike za ponovno uspostavljanje odnosa s drugima. Osobito su vane prilike za povezivanje s tzv. veinom dijelom zajednice koja ima vie moi. Vie veza s drugim lanovima zajednice pridonosi socijalnoj mrei koja prua potporu osobi i obitelji. Potovanje Nakon iskustva gubitka potovanja tijekom izbjeglitva ljudi imaju potrebu za uvaavanjem okoline, ali i samopotovanjem. Prilika da preuzmu voenje ili vaniju ulogu od one koje trenutno imaju pridonosi razini potovanja prema sebi i od strane drugih. Priznanje Javno priznaje predstavlja potvrdu prihvaenosti u zajednici i esto je jedan od ciljeva koje sudionici/voditelji projekta ele postii. Nagrada Za neke lanove zajednice primanje nagrade je konkretan, opipljiv nain doivljavanja zahvalnosti za njihov rad i moe biti motivirajui element. U okruju siromatva primanje nagrade za pojedinca moe znaiti da ga se gleda s vie prihvaanja. Pozicija Ljudi ele osjetiti da je ono to rade potrebno i da ima svrhu. U iskustvu rada u ratom pogoenim zajednicama se vidi da je osobito vano ponovno redefinirati svoju poziciju i odrediti ulogu/e. Rezultati Postignue neega konkretnoga nuno je osobito za ljude koji zbog loe drutveno-ekonomske situacije teko postiu vidljivije i znaajnije rezultate u svojoj sredini. Kad neto postignu osjeaju se osnaeno.

TREI DIO 49

U pristupu zajednici vaan je paljivi izbor relevantnih tema kao i pronai prikladan za njihovo uvoenje. Zajednica e biti zainteresirana ukoliko se spominje neto to je vano za potrebe njenih lanova. To mora biti neto specifino i konkretno, ono o emu ljudi stvarno brinu. Takoer, treba biti i izvedivo kako ih veliina problema ne bi obeshrabrila. Neke specifine teme, iako su dio apstraktnije i ire prie, stvaraju dojam ljudima da na njih mogu utjecati. Najvei je problem pronai to je to to e motivirati ljude, jer ponekad ljudi koji se osjeaju beznadno mogu rei da ih nita ne zanima.

Komunikacija
Komunikacija unutar interesne grupe ima tendenciju ostati u tom okruenju. Zainteresirane osobe stvaraju meusobne odnose i suradnju. Kad se vie ljudi bavi temom od zajednikog interesa razvijaju se i razliite uloge koje se povremeno preklapaju i stvaraju sloeniji sistem. esto lanovi sistema nemaju uvid u razliite uloge koje imaju unutar sistema, to potencira tenzije i ponekad dovodi do destabilizacije. Sustav ima tendenciju ostati u svom poznatom okviru i ne otvarati se drugima zainteresiranima. Ovako funkcionira veina udruga u prvoj fazi razvoja. ak i kad su rezultati rada udruge vidljivi zajednici, postoji zapreka za komunikaciju s ostalima. Graanske inicijative i udruge graana u podrujima nakon nasilnih sukoba, pojaano uvaju svoju autonomiju i tee prihvaaju komunikaciju sa irom okolinom ukljuujui svoju zajednicu, njene druge podgrupe. Na poetku nisu spremni otvoriti se javnosti i neposredno komunicirati s graanima. Ova je spoznaja vana u intervencijama u zajednici, stoga se lokalne grupe i udruge ohrabruju za iskorak prema javnosti i potiu na provoenje aktivnosti izvan svog prvog kruga. Komunikacija unutar zajednice pretpostavlja da je sustav spreman za komunikaciju s drugim sustavima. U malim sredinama esto postoji problem manjka ljudskih kapaciteta, to uz postojee polarizacije dodatno oteava komunikaciju pa time i suradnju. Socijalni kapital je u takvim uvjetima vrlo slab; nema povjerenja izvan interesne skupine, nema potovanja zajednikih pravila, a bliskost se ostvaruje samo unutar male skupine. Osnovni cilj intervencije u zajednici je omoguiti intenzivniju komunikaciju izmeu sustava, skupina i pojedinaca unutar zajednice, potraiti podruja zajednikih interesa i stvoriti uvjete za kontakt. Vanjska intervencija se u praksi potvruje kao efikasno sredstvo jer znatno bre rui barijere i potie povezivanje ionako smanjenih snaga zajednice. Komunikacija izvan zajednice osobito je vana za deprivirane zajednice. Kontakt s okruenjem unutar zemlje, a i meunarodnom zajednicom takoer je veliki izazov. I dalje postoji tendencija ka izolaciji. Marginalizacija se time pojaava. Intervencijom u zajednici potiu se izlasci izvan svog uskog okvira, predstavljanje rezultata drugima, predstavljanje svoje kompetencije, a osobito psiholokog ranga zajednice koje je usprkos svim tekoama postigla uspjeh. Komunikacijom sa irim okruenjem ostvaruje se razmjena, pomae pozicioniranju i stvaraju prilike za bre napredovanje.

Suradnja
U kojoj mjeri (ne)povjerenje meu stanovnitvom, odnosno potekoe oko pronalaenja puta od prolosti prema budunosti utjeu na ekonomski razvoj, poput otvaranja novih radnih mjesta, investicijskih ulaganja, gradnje novih objekata i infrastrukture? Moemo li se zajedno okupiti (kao pojedinci i kao organizacije) kako bi neto uinili za nae obitelji i nae zajednice? Kako podjela meu
50 TREI DIO

stanovnitvom, prema nacionalnosti, vjeri, obiajima i kulturi, ratnim iskustvima i traumi, stvara prepreke gospodarskom razvoju toliko prieljkivanom, naroito u Podruju od posebne dravne skrbi? Ukljuujemo li u razvojne procese cjelovite zajednice? Da li bismo to trebali initi, i ako da, hoe li nas to usporiti? Moda ostavljamo nekoga po strani, svjesno ili nesvjesno? Ova pitanja, kao i stvarna iskustva i stavove koje susreemo u razvojnim procesima su vrlo bitni. Nain na koji emo s njima baviti kao mobilizatori zajednice (konzultanti, itd.), moe (i vjerojatno hoe) imati odluujui uinak na rezultate kojima se nadamo. Iskljuivanje marginaliziranih skupina i neuinkovito raspolaganje raspoloivim resursima dodatno optereuje ratom stradala podruja. Pored nacionalnih ili vjerskih manjina i druge socijalne skupine esto ostaju izolirane. Prisutne su i ostale oteavajue okolnosti, kao to je nedostatak primjera dobre prakse, jasnih strategija i sustava vrijednosti. Facilitiranje komunikacije i razmjena primjera dobre prakse moe u znaajnoj mjeri pruiti podrku skupinama i zajednicama koje su se zaglavile u pasivnosti i beznau, te ne mogu naprijed. Planiranje i provedba lokalnih projekata koji promoviraju suradnju, partnerski pristup i sudjelovanje graana - barem i na temeljnoj razini - otvaraju nove mogunosti i proizvode ostvariva rjeenja za probleme u lokalnim sredinama.

Suradnja/partnerski pristup kljuni aspekt u provedbi projekata i razvoju zajednica

U teoriji organizacijskog upravljanja, bilo da se radi o profitnim ili neprofitnim organizacijama, navodi se da kada radimo zajedno, unaprjeujemo suradnju, moemo postii mnogo vie nego sami kao pojedinci i pojedine organizacije. Pojam sinergija je esto spominjan to implicira da suradnja i partnerstvo meu organizacijama daje mogunost za postizanje vie od sume onoga to svaka pojedina organizacija unosi u projekt. Ova ideja moe se isto tako simbolino izraziti kao 1 + 1 = 3. to znai da je snaga partnerstva vie od zbroja pojedinanih snaga, jer se kroz njihove meuodnose i suradnju moe stvoriti neto vie, izvan njihovih pojedinanih okvira i mogunosti. Ta nova snaga, ili socijalni kapital na mikro razini, je sada dostupna svim ukljuenim partnerima i, naravno, zajednici u kojoj rade. Ova ideja nije nova organizacijama i pojedincima koji su vodili uspjene, ak i male partnerske projekte, a svatko od nas je, vjerojatno bar jednom u ivotu, imao iskustvo doivljaja snage suradnje s nekom drugom osobom ili u nekoj skupini/timu. Meutim, ovakva iskustva (jo) ne susreemo tako esto, stoga trebamo vjetine, stavove i primjere dobre prakse, koji e nam pomoi uspostaviti suradnju ili unaprijediti partnerstvo, za dobrobit nae zajednice i nas samih. Zdravu suradnju nije lako ostvariti bilo gdje u svijetu, a moemo pretpostaviti da je to esto tee u ratom pogoenim i polariziranim sredinama ... A ipak, potreba i spremnost na zajedniki rad, na suradnju i stvaranje partnerstava sastavni je dio ljudske prirode, isto kao to je u naoj prirodi da se polariziramo i razbjesnimo ukoliko smo uvueni u neki sukob. Ovo vrijedi za ratom pogoene te bilo koje druge zajednice. ega bi mobilizator zajednice (konzultant, predstavnik razvojne udruge, itd.) trebao biti svjestan kada on/ona pokuava raditi na unaprjeenju suradnje u nekoj sredini? Ukoliko eli podrati uspostavljanje suradnje izmeu dviju organizacija ili socijalnih skupina, moda e samo bolje upoznavanje ukljuenih strana, razmjena i izraavanje oekivanja i pregovori o odgovornostima i rezultatima moe ve biti sasvim dovoljno, pa ukljuene strane mogu zatim zapoeti prirodni proces stvaranja formalnih odnosa. Kada ove metode ne donose prieljkivani rezultat ili kad mi niti ne pokuavamo to uiniti jer smo osjetili u atmosferi da jo nema mogunosti za uspostavu suradnje u konkretnom sluaju, tada trebamo postati svjesni razloga i problema u pozadini u toj sredini, meu ljudima, ili izmeu dviju organizacija - koji ih spreavaju u ostvarivanju suradnje i zajednikom radu za dobrobit njihove zajednice. Kako bi se to moglo uiniti, savjetujemo lidere (bez obzira rade li u javnom, profitnom, ili neprofitnom sektoru) i
TREI DIO 51

mobilizatore zajednica da organiziraju aktivnosti otvorenog prostora, poput onih detaljno opisanih u drugom dijelu o forumu. injenica je da takve aktivnosti zahtijevaju znaajnu koliinu iskustva i vjetina od mobilizatora odnosno facilitatora zajednice. Kada mobilizator ne posjeduje iskustvo ili vjetine facilitiranja, bila bi ve velika prednost ukoliko bi pokuao biti svjestan postojeih napetosti i polarizacija, marginalizacija pojedinih skupina i osoba, trenutnog drutveno-politikog okruenja, kao i ozraja u odreenoj zajednici, odnosno organizaciji. Opaanjem i analiziranjem ozraja, te kroz paljivu komunikaciju (bez osuivanja i kritiziranja) s lanovima lokalne zajednice / organizacije, mobilizator moe pomoi nalaenju potencijalnih smjerova i snaga potrebnih za suradnju i razvoj. Ovo moe pomoi mobilizatoru da osjeti ono od ega odreena zajednica/ organizacija pati, ak i kad zajednica vrlo teko moe o tome otvoreno razgovarati. Izolirani napori ne mogu ostvariti utjecaj s istim rezultatima kao to to mogu zajedniki napori, kada dvije ili vie organizacija, odnosno drutvenih skupina radi zajedno u svrhu zajednikog cilja, u okviru, ili izvan odreenog projekta. U drutvenim znanostima se sada esto spominje izraz socijalni kapital, ime se eli naglasiti razina umreavanja izmeu organizacija i pojedinaca u odreenoj zajednici (drutvu), a u cilju opeg dobra. Socijalni kapital se temelji na tri elementa: povjerenju, potivanju pravila i meusobnim vezama, tj. odnosima. U prijanjem poglavlju naglasili smo potrebu izgradnje infrastrukture odnosa, kao temelj za oporavak. Ne smijemo zaboraviti da potreba ili motivacija za odreenom inicijativom/projektom u nekoj zajednici moe postojati istovremeno kod lanova prilino podijeljenih skupina, na temelju njihove etnike pripadnosti, politikog opredjeljenja, dobi, spola, itd. Zajednika potreba i motivacija za napretkom moe pomoi u obnovi/izgradnji komunikacije i kontakata izmeu podijeljenih strana. Ako komunikacija i prepoznate zajednike potrebe uspiju stvoriti prostor za uspostavu suradnje u zajednici, onda takva suradnja, ak i dosta formalna i vrlo mala u smislu opsega zajednike odgovornosti, moe imati golem utjecaj na izgradnju/obnovu povjerenja izmeu podijeljenih strana u toj zajednici.

Meusektorska partnerstva teka, a tako potrebna

U poratnim drutvima neizbjeno je da se pojavi nedostatak povjerenja na razliitim drutvenim razinama. Temeljni (prikriveni ili otvoreni) nedostatak povjerenja utjee na svakidanji ivot ljudi - s kime se drue, zasnivaju brak, obiljeavaju blagdane itd. Graani esto nemaju povjerenja u svoju upravu. Politike stranke pokazuju veliku koliinu meusobnog nepovjerenja. esto smo vidjeli kako je etnika podijeljenost bila preobraena u formiranje politikih argumenata. Iza ovog stoji (demokratska) ideja da e razliite drutvene skupine moi imati jednak pristup resursima i da e moi sudjelovati u procesu donoenja odluka, ukoliko su politiki zastupljene. Ova pretpostavka stvara bolju poziciju za manjinske grupe i otvara prostor za politiki dijalog i diskurs izmeu veine i manjina. Politika rasprava je potrebna, meutim za izgradnju povjerenja, naroito meu veinskim i manjinskim stanovnitvom na lokalnoj razini, ovo ni u kom sluaju nije dovoljno. Etnika podijeljenost esto moe biti prikrivena politikim programima i utjee na komunikaciju i dinamiku donoenja odluka politikih predstavnika. Stoga je vrlo vano da su politiki i razvojni programi usmjereni boljitku svih lanova zajednice i da o tome postoji kvalitetna komunikacija izmeu uprave i graana. Ugroene zajednice koje pate od podijeljenosti i nedostatka inicijativa trebaju kreativna rjeenja koja e mobilizirati raspoloive, makar i minimalne resurse. Potrebni su modeli suradnje unutar i izvan zajednice sa susjednim opinama i gradovima, kao i naini za osiguranje financiranja i ulaganja kljunih za razvoj zajednice. U takvim situacijama, vano je da politiki lideri i lokalne vlasti prepoznaju potencijale i snagu neprofitnog sektora i njihovu sposobnost da uine male (po financijskom okviru), ali znaajne promjene.
52 TREI DIO

Lokalne nevladine organizacije i institucije trebaju imati priliku i treba im se dati mogunost za realizaciju vlastitih potencijala u svrhu konkretnog poboljanja uvjeta ivota u njihovim zajednicama. Graanske inicijative i dravne strukture suradnjom mogu koristiti svoje pojedinane prednosti: meu ostalim, fleksibilnost i stabilnost. U Hrvatskoj vano je spomenuti suradnju izmeu ratom pogoenih podruja i ostalih podruja koja nisu bila izravno pogoena ratnim dogaanjima. To je takoer vaan aspekt u procesu razvoja. Nain kako se zajednice i organizacije iz Podruja od posebne dravne skrbi percipiraju od drugih i nain kako (ako uope) organizacije iz drugih dijelova zemlje uspostavljaju suradnju sa zajednicama u ovom podruju, mogu znaajno utjecati na samopouzdanje i spremnost stradalih zajednica da uloe napore u razvojne procese. Razlika u stupnju socioekonomskog razvitka izmeu Podruja od posebne dravne skrbi i ostatka Hrvatska pa nadalje je sve vea, na alost s vrlo malo iznimaka. Potreba razvoja zajednica u Podrujima posebne dravne skrbi stvara razliite percepcije u javnosti i postavljaju se pitanja o potrebama i vrsti ulaganja, pristupu, uinkovitosti, itd. Komentari nas koji ne ivimo tamo bilo privatni ili u javnosti o pitanjima razvoja zajednica u ovim podrujima imaju esto karakteristike omalovaavanja, aljenja, kritiziranja, beznaa i svode se na pitanja kako se njima moe pomoi. Na ovaj nain, nesvjesno ponavljamo isti obrazac kao i same ratom stradale sredine koje imaju potekoa oko identificiranja postojeih resursa i njihovog koritenja. Naa dobronamjerna nakana je kako im mi moemo pomoi. Zajednice koje su pogoene ratom bez obzira na stradanja imaju odreene resurse. Potrebno im je pomoi kako to bolje prepoznati i iskoristiti te resurse i ljudske i materijalne, na odrivi nain. Prema naem miljenju u Hrvatskoj je potrebna je blia suradnja profitnih i neprofitnih organizacija iz razliitih regija s onima u Podruju od posebne dravne skrbi. Umjesto pomagake suradnje, daleko korisnije bi bilo razvijati takvu suradnju kroz koju e sve ukljuene strane unijeti odreene resurse, provoditi dio poslova, imati odreenu odgovornost i na kraju imati korist. Ova podruja trebaju solidarnost ostalog dijela Hrvatske, ali takoer trebaju imati mogunost razvijanja zdravih poslovnih, suradnikih i partnerskih odnosa u cilju ravnomjernijeg i odrivog razvitka zemlje. Jedna od nedovoljno iskoritenih mogunosti u podruju neprofitnog djelovanja je izgradnja partnerstava organizacija/ institucija iz razliitih dijelova Hrvatske, koja se odnose na provedbu i upravljanje projektima u ratom stradalom podruju, a nastoje osigurati financiranje iz vanjskih izvora (natjeaji nacionalnih i meunarodnih tijela). Razmjena iskustava i primjera dobre prakse je, u naem iskustvu, vrlo korisna i prijeko potrebna unutar Podruja od posebne dravne skrbi, kao i izmeu drugih regija. Ova iskustva i preporuke mogu biti korisne u drugim situacijama nakon rata koje imaju slinu dinamiku u vezi odnosa izmeu podruja koja su bila vie ili manje zahvaena ratnim sukobom.

Fokus na postojee veze i mree u zajednici

Prepreke drutveno-ekonomskom razvitku usko su povezane uz psiho-socijalne aspekte suivota svih etnikih grupa i drutvenih skupina, kao i probleme marginalizacije. Da bi se postigla socijalna kohezija nuno je koritenje svih ljudskih i materijalnih resursa u zajednici, to podrazumijeva ukljuivanje svih drutvenih skupina, te poticanje suradnje i izgradnje partnerstva. To je jedan od vanih preduvjeta za odrivi razvoj. Kao rezultat mobilizacije zajednice oekuje se stvaranje strukture koja moe nositi suradnju i razvitak. To nije bio na cilj. Razliite postojee forme povezivanja i suradnje (vijea, odbore, radne skupine...) smo respektirali, ali smo panju usmjerili na osobe, njihove potencijale i njihove meusobne
TREI DIO 53

veze. Iskustvo suradnje, smatramo, daje trajnije posljedice na ivot zajednice od osnivanja formalnog tijela kojeg treba stalno odravati. Obrazac ponaanja u kojem je poveana otvorenost, povjerenje, spremnost za suradnju i odgovornost, je vaan kapital za neku novu situaciju. Doivljaj uspjeha daje snaan poticaj da se slian poduhvat ponovi. Nove uloge koje su razvili aktivni lanovi zajednice treba unaprijediti, kao i iskustva i vjetine koja su potrebna za preuzimanje ovih uloga. Time su osigurani uvjeti da e se pojedinci koji su spremni na zajedniki rad sami mijenjati i mijenjati stvari na bolje.

Praktina pitanja u mobiliziranju zajednice

Kako odabrati mjesta za intervenciju?
Koje kriterije upotrijebiti kako bi se odabralo mjesto za uspjenu intervenciju za lokalni projekt? Fokus moe biti humanitarni i razvojni. Humanitarni pristup karakterizira: Pomozimo im jer su njihovi resursi i mogunosti ogranieni, a njihove potrebe su ogromne. Razvojni pristup je: Pomozimo im jer oni imaju resurse, ali nisu u mogunosti krenuti naprijed. Bilo da se radi o humanitarnom ili razvojnom pristupu, uvijek postoji potreba za radom na traumi zajednice, polarizacijama koje traju i konfliktima koji blokiraju gospodarski razvitak. Oba smjera humanitarni i razvojni imaju duboka opravdanja, ali i drugaije zahtjeve prilikom intervencije i bitno razliite ishode. Humanitarni pristup - Ukoliko se za intervenciju odabere zajednica sa skromnim ljudskim kapacitetima, u kojoj ivi veina starijih i neobrazovanih ljudi, optereena siromatvom, u njoj se moda nee moi provesti ambiciozan lokalni projekt, niti se moe oekivati da se efekti nastave nakon zavretka projekta. Opravdanost donacije dolazi u pitanje ako se njome ne osigurava trajniji utjecaj. Izazov je, stoga, osigurati trajnost, a mogue rjeenje pronai nain za privlaenje dodatnih snaga iz okoline koji su prirodno povezani s ciljanom zajednicom. To je u praksi znailo pronai organizacije koje mogu i ele suraivati sa susjednim zajednicama i skupinama, povezati ih u zajedniki projekt u kojem dijele uloge sukladnom svom kapacitetu. Primjer: Skupina poljoprivrednih proizvoaa iz malog sela se ukljuila u iri krug proizvoaa hrane iz okoline okupljenih u poljoprivrednoj zadruzi, a lokalna udruga iz oblinjeg grada je osnaivala razvoj poljoprivredne zadruge i odravala stalnu suradnju. Naa uloga mobilizatora zajednice je bila vana u pronalaenju osoba koji mogu neto napraviti, u uspostavljanju njihovih kontakata i uvjeta za suradnju i nadalje u kreiranju i provedbi ostvarive inicijative. Razvojni pristup pretpostavlja da zajednica ima drutvene i prirodne resurse za daljnji razvoj. Ovisno o okolnostima razvoj moe biti usmjeren na manju skupinu ili cijelu zajednicu. S obzirom na prioritet preivljavanja i ekonomskog oporavke potiu se inicijative koje vode do veih kapaciteta za zapoljavanje. Veliki broj zajednica ima podjednako vaan drutveni aspekt kojeg treba osnaivati jer su optereene emocionalnim i drutvenim posljedicama rata. U takvim uvjetima lake dolazi do marginalizacije osoba i skupina to zaustavlja ekonomski razvitak. Potrebno je usmjeriti panju na socijalno ukljuivanje, na rad na sukobima i poticanje novih pristupa i suradnje. Primjer 1.: Skupine mladih u ruralnim sredinama oko veeg grada koji je teko stradao u ratu potaknute su na intenzivniji aktivizam i prisutnost u svojim zajednicama. Ujedno dobile su opremu
54 TREI DIO

i tehniku pomo, ali su i povezane u jedinstveni projekt za mlade koji je na kraju imao veliku manifestaciju u gradu. U projektu je poveana odgovornost i spremnost mladih za rad u zajednici, za suradnju, oslabljena je polarizacija grad selo i meuetnika polarizacija. Primjer 2.: enska udruga je animirala, educirala i povezala ene iz svoje ruralne okolice, osposobila ih je za samozapoljavanje i povezala u zajedniki projekt. Kao dobar primjer povezala je i druge enske inicijative iz udaljenih mjesta i gradova koji imaju isti cilj poveati neovisnost ene i osnaiti obitelj. Pitanja etnikih tenzija i tradicionalne enske podreenosti u obitelji i drutvu su se rjeavala uz gospodarsku djelatnost koja se zasniva na karakteristikama njihovog kraja.

Zato poticati i podravati rad graanskih inicijativa?

Organizacije civilnog drutva i graanske inicijative oslukuju ritam u svojoj zajednici i slobodno smiljaju relativno brza i efikasna rjeenja. Ustanove i tijela uprave, koje imaju vru strukturu, esto nemaju blizak kontakt s graanima pa do njih poruke zajednice stiu sporije. Kako su formalne i obino optereene procedurama i politikama, tee postaju inovativna i kreativna snaga zajednice, kao to to mogu graanske inicijative. U organizacijama civilnog drutva predstavnici manjinske skupine mogu ostvariti jai utjecaj. U polariziranim zajednicama s odvojenim skupinama koje izbjegavaju meusobne kontakte, graanska inicijativa moe biti mjesto susreta. Ideja koja okuplja graane u udrugama se obino odnosi na zajednike potrebe zajednice radi ega angaman graana ima vidljivu i opravdanu svrhu. Radi ostvarenja zajednikih ciljeva kao to su npr. obnova drutvenog doma, skrbi o djeci ili starijima, prelaze se komunikacijske barijere. U naem modelu vrednujemo liderske kvalitete kao to su sposobnosti i spremnosti za voenje drugih, preuzimanje odgovornosti, poduzetnost i spremnost na rizike. Voe koje susreemo i traimo u zajednici su obino neformalni lideri, povremeni ili privremeni lideri. To su ljudi koji koriste svoje snage kako bi neto promijenili i tom nastojanju privlae druge koji to rade zajedno s njima. U zajednici je prirodno da se mnogi osjeaju preplavljeno ili beznadno zbog traume koja im se dogodila i/ili ivota u izbjeglitvu. Ipak mnogi od njih uzimaju stvari u svoje ruke i rade za ope dobro. Ratom stradala podruja trebaju ovu vrstu snage meu graanima. Za obnovu i razvitak zajednica potrebni su pored formalnih i neformalni, inovativni lideri. Ponekad su voditelji inicijative ve okuani u slinim poduhvatima, a ponekad ih prilika za napraviti promjenu izazove tako da istupe i krenu u neto novo. Da bi se identificirali pravi ljudi za nove zadae vani su pogled s vie strana i relevantne informacije. Uz procjenu vrste i snage motivacije iznimno je vano provjeriti kapacitet za sadraj kojim se ele baviti, vrijednosti i stavove kao i sposobnost za suradnju. Samo u sretnom spoju svih aspekata moemo oekivati uspjenu inicijativu koja doprinosi napretku zajednice. Nositelje lokalnih inicijativa dobro je traiti u skupinama koje tradicionalno imaju manje moi u zajednici, koji imaju snagu ali ne i priliku mladi, ene, nezaposleni, pripadnici manjinskih skupina. Osim vrijednosnog stava da takvim ljudima treba pomoi da se ukljue u ivot zajednice, vodimo se i spoznajom da se najsnaniji motivi nalaze kod ljudi koji su sprijeeni izraziti sebe i ostvariti svoje potencijale.

TREI DIO 55

Na koji nain se ostvaruju sredstva za provedbu projekata?

Financiranje projekata uglavnom se provodi putem javnih natjeaja u kojima se potuje princip transparentnosti. Takva pozitivna praksa je postavljena kao standard u Hrvatskoj, osobito ako se odobravaju sredstva iz dravnih, podrunih ili lokalnih prorauna5. U nekim sluajevima se odobravaju sredstva za predloene projekte bez javnog natjeaja. Donator u takvim prilikama ima vie slobode u odluivanju ali i odgovornosti i rizika. Osobito je vano izbjegavati mogue prilike za sukob interesa. Model kojeg predstavljamo ne koristi javni natjeaj u izboru provoditelja projekta. Osnovni argument za takav pristup je potreba oteene zajednice za razvitkom i boljim koritenjem ljudskih resursa. Selekcija koja bi se provela putem natjeaja ne bi ispunila osnovnu funkciju mobiliziranja zajednice ve bi uvela standarde koje u veini sluajeva nema tko ispotovati. Selekcija bi dovela i do toga da bi se neki ohrabreni ljudi, nakon konanog izbora odbili i obeshrabrili. Takav odnos svakako nije prikladan u situaciji kad je svaka osoba vana za daljnji razvoj zajednice.
Mogue javljanje sukoba interesa se izbjegava na vie razina:

u zajednici se s dionicima razgovara o procesu izbora provoditelja; u izboru provoditelja i kreiranju projektnog prijedloga sudjeluju predstavnici donatora; konaan izbor projekta donosi interna komisija. U procesu mobiliziranja se pronalaze aktivni provoditelji u zajednici koji imaju inicijativu i volju za suradnjom u zajednici. Ukoliko nemaju dovoljno znanja i vjetina, taj se nedostatak dopunjuje razliitim oblicima tehnike pomoi. U interaktivnom odnosu se postie poveanje tehnikih znanja i osobnih kapaciteta za provedbu ozbiljnog ugovornog odnosa s donatorom. Ujedno se jaaju psihosocijalni kapaciteti za uvoenje pozitivne promjene u zajednici optereenoj gubicima i traumom. Provedba projekta je ureena ugovorom o donaciji. Razraena je procedura u kojoj se nositelji projekata ue odgovornosti prema obvezama koje proizlaze iz ugovora. Time se mijenja se ovisniki mentalitet, koji je moda nastajao u vrijeme njihovog izbjeglitva ili perioda primanja humanitarne pomoi. Potie se promjena identiteta - od korisnika pomoi do samostalnog poduzetnika. Potie se i promjena stavova u odnosu na oekivanja od drave. Razina i vrsta intervencije se prilagoava trenutnom kapacitetu korisnika: raditi za njih, raditi s njima ili ih pratiti dok rade sami. Krajnji je cilj osposobiti zajednicu da pronae samu sebe kao i svoje resurse. Potie se lanove zajednice da postanu spremni pokrenuti neto ostvarivo, ukorijenjeno u zajednici i u suradnji s drugima. Bez rada na kapacitetima zajednice, nove se inicijative rijetko dogaaju spontano. esto nema adekvatnog odgovora na natjeaje i pozive za dodjelu sredstava. Ponekad se na natjeaje javljaju uvijek iste osobe ili strukture, a da pri tome nema daljnjeg irenja ideje. ini se da nema ozbiljne namjere sustava i/ili donatora da konstantno potiu dinamian razvitak. Kod donatora i tijela javnog sektora esto nema dovoljno razumijevanja o potrebi za konzistentnim stimuliranjem razvojne dinamike. S druge strane, donatori i javni sektor mogu izabrati hoe li biti
5 Kodeks pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga donio je Sabor 2.2.2007 radi ureenja osnovnih standarda i naela postupanja tijela dravne uprave i ureda Vlade RH u postupku odobravanja financijske potpore iz sredstava dravnoga prorauna udrugama za provedbu njihovih programa i projekata koji su od osobitog interesa za ope/javno dobro u Republici Hrvatskoj. 56 TREI DIO

facilitatori razvoja. Ukoliko se odlue na takav pristup, ulaze u rizik da nee biti potpuno zadovoljni krajnjim rezultatom lokalnog projekta. Moda e se u zajednici uspostaviti neki novi odnosi i pokrenuti novi procesi, ali oekivani rezultat moda u prvim pokuajima zataji. Donatoru to obino ne ispunjava oekivanja. Za facilitatora razvoja, koji ujedno moe biti i donator, nastanak suradnje i inicijativa u zajednici sami po sebi mogu predstavljati dobar rezultat. U modelu kojeg prakticiramo, proces ima veu vrijednost, ali se ujedno radi i na postizanju realno postavljenog cilja. Doivljaj uspjeha takoer ima svoju terapijsku svrhu. Stvaran i vidljiv rezultat ohrabruje provoditelje na nove pokuaje i privlai vie ljudi u slinim namjerama. Donacija je obino dobrodoli poklon. Ipak javlja se cijeli raspon reakcija kad god se daje donacija. Mnogi lokalni dionici se pokuavaju prilagoditi uvjetima donatora. Ponekad zajednica nije spremna na donaciju, sumnjiava je i oprezna i uva svoju autonomiju. Takve su reakcije prisutnije u periodima neposredno nakon sukoba uslijed postojeih stavova i politike. injenica da donator dolazi izvana izaziva niz meusobno razliitih reakcija: ponos, otpor zbog mogueg osjeaja da su u ovisnoj i podreenoj poziciji, domainsku dobrodolicu i zahvalu, ignoriranje, oduevljenje zbog nove prilike, itd. Rad u zajednici odvija se s manje otpora domaina ukoliko ga provodi strunjak ili organizacija mobilizator koji nisu iz istog mjesta ili kraja. Uz paljiv pristup mobilizatora, zajednica i lanovi zajednice mogu sauvati svoju mo i istovremeno prihvaati promjene. Ponekad je granica domaeg pomaknuta do dravnih granica, tako da meunarodne organizacije i strunjaci bivaju bolje prihvaeni. U drugim prilikama upravo se inozemno ne prihvaa jer ne dijeli slino iskustvo s domainima. U naem iskustvu je pozicija organizacije koja dolazi iz iste zemlje, ali iz mirnijeg i manje ranjenog kraja omoguila uspjenu intervenciju. Bili smo dovoljno slini i dovoljno razliiti.

Zato koristiti lokalne projekte u procesu mobiliziranja zajednice?

Ljudi se lake aktiviraju na neem konkretnom. Forma projekta slijedi logiku svrsishodnog i efikasnog rada. Dizajn projekta trai razumijevanje i praenje potreba i resursa. Zasniva se na suradnji unutar zajednice i slui nekoj trajnoj promjeni, prvenstveno drutveno-ekonomskom oporavku. Ideja moe potei od osobe koja nema formalno ulogu voe u svojoj sredini niti organizaciji. Problem nastaje ako su zajednice jako osiromaene i ako u njima moda nema ljudi koji su spremni ili sposobni sudjelovati u uenja novoga. Ovo je est sluaj u malim ruralnim sredinama u koja su se vratili samo stariji i moda su manje formalno obrazovani. Prilikom mobiliziranja zajednice vana je uloga organizacije jer razvoj nove ili postojee organizacije moe utjecati trajno na zajednicu, ak i ako to ne donosi nuno i konkretne rezultate u kratkom roku. (Fokus je na ulozi i vrijednosti organizacije u zajednici). Suprotno tomu, fokus na projekt omoguuje stvaranje i provedbu ideje. (Fokus je na kratkoronom cilju). Ponekad je lake ostvariti cilj nego uspostaviti novu organizaciju. Provedbom projekta lanovi zajednice se potiu na sudjelovanje u razliitim ulogama. Ue se prijenosu liderskih vjetina voenja koji ne moraju biti u politikim ili profesionalnim strukturama. Projektna logika trai razvoj nove vjetine kako bi se ideju provelo u ogranienom vremenu i financijskom okviru. Samopouzdanje jaa dok se razvija i provodi projektna ideja.

Kakve su inicijative prikladne za mobiliziranje zajednice?

Lokalne inicijative su rijetko infrastrukturne zbog svoje prirode i cijene kotanja. Prilikom mobiliziranja
TREI DIO 57

zajednice obino se takva ideja spomene na samom poetku jer su potrebe za vodom, strujom i putevima svakako prioritetne. Ipak teret provedbe ne moe nositi skupina entuzijasta. Realnije je da lokalni projekt bude drutvenog ili gospodarskog smjera. Opseg i teina, naravno trebaju biti u skladu s mogunostima donatora i provoditelja. S obzirom na nezaposlenost i potrebu gospodarskog oporavka, drugi prioritet kojeg graani odabiru je gospodarstvo. Ono svakako zasluuje pozornost, ali i oprez u nainu dizajniranja ideje. Iskustvo socijalistikog drutvenog ureenja rezultira specifinom slikom o prilici za rad. Uvijek je to otvaranje radnog mjesta kod nekog poslodavca, a vrlo rijetko poduzetnika ideja samozapoljavanja. Upravo inicijative koje u sebi sadravaju poduzetnitvo su najkorisnije za socioekonomsku revitalizaciju. Prilikom mobiliziranja zajednice aktivni se lanovi ohrabruju za razmiljanje u tom smjeru, informiraju i poduavaju o mogunostima. Najosjetljivije je izabrati ideju koje je realna i odriva, koja potuje ljudske i prirodne kapaciteta. Izbor smjera takoer nije jednostavan jer vrlo esto nema razvijenih stratekih ni provedbenih planova za gospodarski oporavak.

Kako osigurati vidljivost u zajednici, drutvu i meunarodnom kontekstu?

Mobliziranje zajednice pretpostavlja njeno buenje i povezivanje. Pri tome akcije trebaju biti vidljive i dostupne razliitim skupinama i pojedincima. Inicijatori promjene u zajednici ponekad izbjegavaju biti vidljivi zbog niza razloga od kojih su neki psiholoke prirode: strah od reakcije okoline, gubljenja postojeih pozicija, od neuspjeha, od gubljenja energije u raspravama s okolinom. Neke se akcije provode u manjim skupinama istomiljenika pa prilikom rada u zajednici treba podrati iru komunikaciju. Radi oteane komunikacije esto je potrebno ohrabriti nositelje akcije na veu otvorenost. S druge strane treba raditi i s ostalima u zajednici kako bi postali otvoreniji i time podrali napore svojih susjeda. Ukljuivanjem drugih otvara se prostor za obostrano poticanje i sinergijsko djelovanje, to podrava zdravu dinamiku u zajednici i drutvu. Kada je komunikacija izmeu razliitih skupina u zajednici podrana i kada zajednica postaje bolje povezana te uinkovitije komunicira, tada se komunikacija ne blokira i moe se iriti dalje u krugovima, simboliki reeno poput valova na vodi. Vano je da uspjene akcije ne ostanu izolirani napor u jednom malom selu ve da utjeu na drutvenu i gospodarsku dinamiku u zemlji, ali i ire. Radi postizanja ovakvih ciljeva treba koristiti razliite komunikacijske kanale izmeu lanova zajednice ali i komunikaciju s javnou koritenjem svih dostupnih medija. Mediji javnog priopavanja su ope poznat i dostupan kanal koji ponekad predstavlja barijeru za nositelje akcije. Zadaa je mobilizatora pomoi da se savladaju takve prepreke, ali i da se usvoje novi naini i tehnike za obraanje iroj okolini: odnosi s javnou, koritenje javnih medija i elektronikih medija.

to smo htjeli postii

U podlozi cijelog niza metoda tehnika i razmiljanja koja smo upotrijebili u postavljanju i provedbi modela rada u i sa zajednicama bili su sustavi vrijednosti, strune tehnike i ulaganje u zajedniko uenje i otvorenost za promjene. Iako su naa oekivanja od naeg zajednikog rada (s partnerima, donatorima, suradnicima, korisnicima, prijateljima) esto bila smjetena u apstraktne razine dobrobiti naeg drutva i ovjeanstva, ipak smo radei s ljudima na terenu htjeli kao ishod vidjeti nekoliko promjena. U podruju rada na mobilizaciji zajednice za provedbu akcije oekivali smo: aktivnu i motiviranu skupinu lanova zajednice koja surauje; ostvarenu suradnju vie organizacija/institucija u zajednici i izvan nje;
58 TREI DIO

 osmiljene i ostvarene socioekonomske inicijative i projekte koje su odrivi i nakon prestanka potpore: vee znanje i spremnost lanova zajednice za poduzimanje i provedbu projekata; ukljuivanje depriviranih zajednica u drutveno ekonomske tokove u zemlji i inozemstvu; vei interes ostatka drutva za revitalizaciju ratom pogoenih podruja; uspostavljene komunikacijske kanale zajednice s drugima u blioj i iroj okolini; U podruju psihosocijalnih intervencija oekivali smo: uspostavljanje kontakata lanove zajednice koji nisu ranije postojali osobito predstavnika skupina koji su sudjelovali u nasilnom sukobu; stvaranje prostora za otvaranje bolnih tema u kontroliranim i sigurnim uvjetima uz strunu facilitaciju; omogueno sudjelovanje predstavnika razliitih pozicija u zajednici i drutvu; njegovanje kulture dijaloga i nenasilnog rjeavanja sukoba; uspostavljanje kontakta sa suprotstavljenom pozicijom u zajednici i drutvu kao preduvjet suivota; priliku za oporavak i poveanje efikasnosti lanova zajednice. Svaka od oekivanih promjena se pojavila u razliitom intenzitetom, ponekad takvom da e nam dugo sluiti kao poticaj u osobnom i profesionalnom ivotu. Osim oekivanih javile su se i druge promjene koje nas ue da moemo biti i ambiciozniji u postavljanju ciljeva: stvorena je neformalna mrea aktivnih i sposobnih nositelja razvoja na nacionalnoj razini, koji se meusobno podravaju; razvio se snaan interes za osobno osnaivanje i uenje za rad u zajednici; poveala se ambicija lokalnih lidera za brom i snanijom transformacijom odnosa u zajednicama u kojima ive; stvoren je pozitivan stav i potovanje prema postignuima u malim sredinama.

TREI DIO 59

VIII. O projektima: iskustva s terena

Pronai glavne igrae

Od trenutka kada su poznate zajednice u kojima e se provoditi projekti, poinju i aktivnosti kojima je cilj stvaranje uvjeta za uspjeno provoenje. Prvi korak je identificirati kljune igrae u pojedinoj zajednici: ima li organizacija civilnoga drutva, jesu li se ikad provodili projekti, kakva je povijest prisutnosti raznih donatora, kakva je demografska i politika struktura, kakav je omjer politikih snaga, tko je sve u stanju i voljan provoditi projekt, tko moe najbolje povezati razliite strane potrebne za uspjeno uvoenje promjene u zajednici itd. Udruge su uglavnom prvi izbor kod planiranja provoenja projekta. Njihov nain organiziranja, nain rada i iskustvo u provoenju projektnog ciklusa, a najee i svjetonazor, najbolji su jamac kvalitete i uspjeha provedbe. Udruge s Podruja od posebne dravne skrbi su imale kontakte sa stranim donatorima koji su prvi uveli kulturu i pravila rada kakve danas postaju standard prilikom provedbi projekata. Znanje o procesu, motivacija za promjenom, sposobnost brze reakcije i volonterski doprinos, ine udruge idealnim partnerom za ovakav nain rada. Ukoliko na odreenom podruju nema udruga ili iz bilo kojeg razloga nisu najbolji partner, potrebno je pronai neku drugu organizaciju koja moe biti nositelj projekta. Osim udruga, provoditelje projekata smo uspjeli nai u zadrugama i kolama. Oni uglavnom nemaju sva potrebna znanja i iskustvo radi ega im treba vea asistencija u svim fazama provedbe: u poetnoj fazi prilikom osmiljanja ciljeva i rezultata, tijekom provedbe u vidu tehnike pomoi, te u fazi zatvaranja projekta i izrade izvjetaja (opisnih i financijskih). Zadruge imaju drugaiju poslovnu logiku ali i vanu ulogu u zajednici tako da jesu vano mjesto za intervenciju. kole su vrlo vane jer su ponekad jedino mjesto dodira razliitih skupina i predstavljaju jedinstvenu mogunost za kontaktiranje svih dijelova zajednice a ne samo jedne strane. kole uglavnom nemaju iskustva u provoenju projekata ovakvog tipa, pa im je potrebna prilagodba, fleksibilnost i motivacija ravnatelja i profesora. Iako projekti obino nisu sastavni dio njihove osnovne djelatnosti, mogu uvelike unaprijediti njihovu odgojnu i obrazovnu ulogu. Pozitivna strana ukljuivanja zadruga i kola je u tome to su te organizacije stabilnije, dugoronije i odrivije od udruga. Za razliku od udruga, kole i zadruge pristupaju projektima kao dopuni svome radu a ne kao osnovnoj djelatnosti koja im ujedno osigurava i preivljavanje.

60 TREI DIO

Projektna ideja to je potrebno u zajednici

Nakon procesa odabira provoditelja projekta, sljedei korak je definiranje projektne ideje u skladu s potrebama zajednice. Kako svaki donator ima svoj cilj i svoju ideju u koju svrhu treba uloiti novac, potrebno je u skladu s time i uskladiti elje odnosno potrebe provoditelja projekta iz pojedinih zajednica. Tijekom provoenja ovog programa, donatori su uglavnom htjeli podravati partnerske projekte koji u podlozi imaju ekonomsku logiku. Ideja je pokrenuti promjene u zajednici radei na gospodarskom razvoju (poljoprivreda, turizam, zapoljavanje...) Na zadatak bio je zajedno s ljudima na terenu pokrenuti male projekte koji bi ili u tom smjeru. Da bi provoditelji bili motivirani za provedbu, aktivnosti bi trebale biti u sklopu onoga ime se oni i inae bave, a est je sluaj da ljudi s terena ne vide iru sliku i utjecaj na zajednicu koji ostvaruju provedbom svojih aktivnosti. Uglavnom je na zadatak bio osvijestiti i pojasniti utjecaj koji se dobiva provedbom aktivnosti. Ponekad je potrebna samo mala intervencija u projektni prijedlog, da se definiraju velike promjene i naglasi utjecaj. Podruja od posebne dravne skrbi naalost jo nisu konkurentna s ostalim podrujima, ukoliko se ona jednako tretiraju u trinoj utakmici kakva se uspostavlja, stoga oni nee moi pratiti ritam s ostalima. Njihove startne pozicije su puno loije od ostalih i njima je potrebna vea pomo kako bi postali jednaki s ostalima. Na pristup bio je drugaiji od pristupa veine ostalih donatora. Situacija je do sada uglavnom bila da se aplicira na javno objavljeni natjeaj za dobivanje sredstava za provoenje projekata. Taj nain je jasan, transparentan i ima puno prednosti. Meutim, on podrazumijeva dobro organizirane udruge, profesionalnost rada, standarde i iskustvo koje mnogi nemaju. Na ovaj nain imamo ono to se u prirodi zove preivljavanje najsposobnijih. Jasna je i ekonomska logika ovakvog naina poslovanja - trite ureuje konkurencija. Najbolji projekti i ideje prolaze, a to ima smisla. Meutim, postoji i druga strana prie. Pojedina podruja su puno loije prola o ostalih iz raznih razloga, od onih ratnih, prirodnih, demografskih, sociolokih, itd, itd...Biolokim rjenikom: ne radi se uvijek samo o preivljavanju najsposobnijih, ve o opstanku najugroenijih. Ukoliko elimo da se na ovim podrujima odri ivot i da postane pogodno za vraanje i naseljavanje, ono zahtijeva podrku na svim poljima. Ovaj program je provoen na nain da su sredstva namijenjena za pojedine zajednice. U njima je trebalo pronai pojedince ili grupe koji su u stanju sami osmisliti i provesti projekt, a u tom procesu imali su od donatora osiguranu svu potrebnu pomo. Od trenutka kada su definirani provoditelji, u procesu osmiljavanja i provedbe projekata, na tim je igrao aktivnu ulogu. Na taj nain osiguran je izbor optimalnog cilja i maksimalni uinak u provedbi projekta. Aktivnosti su slagane u skladu s potrebama i mogunostima, stavke budeta su analizirane kako bi se postigla maksimalna iskoritenost sredstava uz dizajniranje trokova kako bi bili to jednostavnije napravljeni i u kasnijoj fazi ispraeni. Ovakav nain intervencije je mogu jedino uz veliki angaman donatora i tima zaduenog za praenje provedbe. U praksi je to znailo jako puno odlazaka na teren, razgovora s puno pojedinaca iz razliitih struktura, kao i prethodne veze i kontakti koji su ostvarivani kroz dugi period prisustvovanja na terenu koji naa organizacija i donator imaju. Poetna faza je uvijek najosjetljivija, pogotovo ukoliko ne elimo naom intervencijom unijeti nered na osjetljiva podruja u kojima su projekti provoeni. Ukoliko se ne pronae
TREI DIO 61

nain ukljuivanja i jednih i drugih projekt moe biti percipiran kao korist samo za jednu stranu, a tada ne samo da unosimo poboljanje u zajednicu, nego je moemo i dodatno opteretiti.

Provedba projekta
Nakon definiranja projektne ideje, razrade aktivnosti, prorauna i suradnje s ostalim dionicima u zajednici potpisuje se ugovor o suradnji. Slijedi nabava roba, usluga, plaanje dobavljaima, provedba aktivnosti... U ovoj fazi provoditeljima aktivnosti uglavnom nije trebala podrka sa strane. Uz dobro definiran i izbalansiran proraun, prethodno nabavljene ponude i izbor najpovoljnijih ponuaa, projekti se provode prema utvrenom planu. Potrebno je obratiti panju na dokumentiranje aktivnosti (praenje medijskih istupa, evidentiranje aktivnosti i broja sudionika, te posebno foto-dokumentacija). Provoditelji lokalnih projekata esto ne pridaju vanost i znaju propustiti uhvatiti najznaajnije trenutke koji mogu biti od velike vanosti za znaaj projekta kao i vrijednost koje takvi dokumenti imaju kao dobar primjer ostalima.

Zatvaranje projekta
U ovoj fazi esto dolazi do nesnalaenja od lokalnih provoditelja koji nemaju iskustva iz prijanjih projekata.Ukoliko se sva sredstva ne potroe (iz raznih objektivnih ili subjektivnih razloga) jo uvijek postoji mogunost da se pred kraj projekta zatrai prenamjena. Da bi se znalo stanje i ritam troenja sredstava, potrebno je pratiti dinamiku troenja i na taj nain na vrijeme predvidjeti mogue ishode. Na taj nain se ne mogu napraviti trokovi koji se ne mogu pokriti, a potroe se sva namjenska sredstva kako su i ugovorena. Donator je takoer otvoren za pravovremenu i svrsishodnu prenamjenu. Nakon zavretka projekta, provoditelji su duni dati narativni i financijski izvjetaj. Narativni dio opisuje tijek provedbe, prepreke, uspjehe, itd..., a financijski dio se sastoji od popisa trokova, financijske dokumentacije koja to potkrepljuje. Financijsko praenje i administracija uvijek predstavljaju najosjetljiviji dio i predstavljaju najvei teret provoditeljima. Zbog toga je vaan dio bio sastavljanje prorauna na nain da se trokovi pojednostave, grupiraju i prilagode administrativnim kapacitetima pojedinih provoditelja. U velikom broju sluajeva menadment projekata je odraivan volonterski, a skoro da je pravilo da provoditelji nemaju niti jednu zaposlenu osobu. Potujui tu injenicu, kao i bremenitost problemima zajednica iz kojih ti ljudi dolaze, esto i njihovim tekim osobnim situacijama, bilo je potrebno pronai ravnoteu izmeu potrebne discipline koja je nuna (i koja je uvjet za sve budue projekte i situacije koje dolaze) i prilagodbe specifinim uvjetima. Procedura je trebala biti dizajnirana da ne preplavi kapacitete malih lokalnih organizacija i na taj nain uniti motivaciju za promjenom, a podrka je trebala biti kontinuirana u svim dijelovima procesa. Osim tehnike pomoi, potrebno je bilo sasluati i razumjeti sve ljudske i osobne izazove s kojima su se ti ljudi susretali kao posljedicom rada na provedbi lokalnih projekata.

Upravljanjem projektnim ciklusom

Upravljanje projektima je vjetina planiranja, organiziranja i upravljanja resursima u svrhu dostizanja predvienih ciljeva. Najvei izazov u provedbi projekta je postizanje zacrtanih ciljeva s obzirom na
62 TREI DIO

uvjete koje smo prihvatili prilikom kretanja u sam projekt. Glavna ogranienja u provedbi su: djelokrug (podruje), vrijeme i novac. Na zadatak je na najbolji nain u skladu s proraunom, angairati dobivena sredstva kako bi dostigli predviene ciljeve. Djelokrug projekta je ogranien metodama koje smo unaprijed odabrali i svrhom projekta. Vremenska ogranienost projekta je ono to ini razliku izmeu svakodnevnih poslova u odnosu na dogovorene projektne aktivnosti koje treba provesti iskljuivo u ugovorenom vremenskom periodu.

Faze u razvoju projekta

Projektna inicijacija
Proces inicijacije odreuje prirodu i opseg projekta. Ako se ova faza ne obavlja dobro, malo je vjerojatno da e projekt biti uspjean u ispunjavanju ciljeva. Kljuni mehanizam koji je potreban u ovoj fazi je poznavanje zajednice u kojoj e se projekt odvijati. Poetna faza treba obuhvatiti plan koji e ukljuiti sljedee: Procjena potreba za ciljeve koji mogu biti ostvarivi to se sve trenutno dogaa na terenu Analiza potrebnih trokova s obzirom na korist od provedbe projekata Analiza dionika, korisnika i kapaciteta projektnog tima

Projektni plan ili idejna faza - Planiranje i osmiljavanje

Nakon poetne faze, projekt je sada potrebno detaljno isplanirati. Osnovni cilj je adekvatno planiranje vremena, trokova i sredstava kako bi se napravila procjena o koliini posla i moguim rizicima koji bi se mogli pojaviti tijekom provedbe. Svaka kriva procjena u fazi planiranja moe znaajno utjecati na uspjeh u provoenju projektnih aktivnosti, a time i postizanje rezultata i ciljeva projekta. Proces planiranja se uglavnom sastoji od izbora projektnog tima, dogovora o nainu rada, definiranje aktivnosti koje je potrebno provesti, procjena potrebnih resursa za provedbu aktivnosti, procjena utroka vremena (rada) i novanih sredstava za potrebne aktivnosti, izrada plana provedbe, izrada trokovnika, procjena rizika i eventualnih potekoa u provedbi aktivnosti, finaliziranje projekta i dobivanje formalne dozvole za poetak provedbe projekta. Takoer, aktivnosti kao to su dogovor oko suradnje, komunikacije i razmjene informacija, prepoznavanje uloga i odgovornosti unutar projektnog tima, sastavni su dio ove faze razvoja projekta.

Provedba projekta
Provedba projekta sastoji se od niza procesa potrebnih za uspjeno provoenje aktivnosti koje smo odredili i s kojima elimo postii nae ciljeve. Provedba se sastoji od koordinacije ljudima i sredstvima koje imamo na raspolaganju, te izvoenja aktivnosti u skladu s definiranim planom kako bi se na vrijeme (i u eljenom obimu) postigli predvieni ciljevi.

TREI DIO 63

Nadzor i upravljane projektom

Aktivnosti koje poduzimamo za nadgledanje procesa provoenja projekta kako bi se potencijalni problemi uoili na vrijeme i mogli to ranije i uinkovitije ukloniti nazivaju se monitoring (praenje). Znaaj monitoringa je u tome to provedbu projekta pratimo pravovremeno (u svim fazama provedbe) i na taj nain moemo vidjeti eventualne razlike od aktivnosti i rezultata planiranih u projektu. Na ovoj nain moemo pravovremeno predvidjeti promjene u vremenskom trajanju aktivnosti (npr. kanjenje provoenja nekih aktivnosti, potreba za otkazivanjem ili prenamjenom odreenih aktivnosti, a time i sredstava vezanih uz njihovu provedbu).

Monitoring, odnosno praenje, ukljuuje:

Kontrolu izvrenja trenutnih projektnih aktivnosti prema planu; Praenje promjenjivih vrijednosti (koliko nam je ostalo/koliko smo potroili novca; koliko posla je odraeno; koliko smo postigli rezultata u odreenom vremenskom periodu, da li smo trebali napraviti vie u skladu s predvienim planom u ovom trenutku provoenja projekta, itd..); Prepoznavanje onih aktivnosti koje bi trebali promijeniti zbog uoenih odstupanja i prepoznatih rizika. Koje aktivnosti i mjere moemo poduzeti da se vratimo natrag prvotnom planu, ukoliko smo odstupili od plana. Tijekom provedbe bilo kojeg projekta, koliina posla se moe promijeniti. Promjena je normalan i oekivan dio procesa provedbe projekta. Promjene mogu nastati kao rezultat naknadnih nepredvidljivih prilagodbi koje je potrebno napraviti, mogu biti rezultat vanjskih uvjeta, dostupnosti materijala ili strojeva potrebnih za pravovremenu izvedbu, utjecaja koji mogu ovisiti o dobavljaima i ostalim izvoditeljima radova..... Osim prilagodbe i provoenja aktivnosti koje su se promijenile, svaka promjena treba biti dokumentirana. Svaki donator zahtijeva dokumentaciju o potrebitosti i detaljan opis promjene u dogovorenom planu. Svaka promjena zahtijeva i ponovnu procjenu ciljeva i rezultata. Ukoliko su traene (ili neizbjene) promjene znaajne, predvieni rezultati mogu doi u rizik, a s time i opravdanost investicije u projekt. Kako bi se odrali svi projektni procesi potrebno je imati podrku od krajnjih korisnika, raditi na uklanjanju zapreka i pratiti provedbu aktivnosti i reim troenja sredstava.

Zavretak projekta
Zavretak projekta podrazumijeva formalno prihvaanje financijskog i opisnog izvjetaja. Administrativne aktivnosti vezane uz zavretak projekta odnose se na pohranjivanje svih dokumenata vezanih za provedbu projekta, kao i popratnog materijala koji pokazuje uspjeh provedenih aktivnosti, nauenih lekcija i promjena napravljenih u zajednici. Zavrna faza podrazumijeva zavretak svih aktivnosti, ukljuujui i sve financijske transakcije kao i sve predviene ugovorne obveze izmeu provoditelja i donatora.

Uenje odgovornosti
Mobilizacija zajednice, ukljuujui rad na lokalnim projektima, osim promjene stavova, razvoj vjetina i znanja razvija i odgovornost. Ona je presudna za odrivost jedne ideje, zajednice i drutva, ali takoer i za dobrobit svake osobe.
64 TREI DIO

Provoditelj lokalnog projekta ui kako stvarno biti odgovoran za svoju ideju i svoju ivotnu misiju ui kako je u potpunosti ispuniti. Na drugoj razini ui biti odgovoran za posao ili ugovor s donatorom: za provedbu aktivnosti, ispunjenje rokova, kvalitetu, financije, osiguranje svih financijsko-administrativnih i drugih dokaza.Postaje odgovoran za funkcioniranje tima koji provodi projekt i za ukupnu suradnju. Usvaja odgovornost i za odnos prema zajednici, prema javnosti. I konano, prihvaa odgovornost za svoj doprinos ivotu u zajednici i razvoju drutva. Svi aspekti odgovornosti su esto veliki teret i ponekad djeluju zastraujue. Ali uz upornost kao i vanjsku asistenciju postepeno postaju dio iskustva. Ostvarenjem i ponavljanjem uspjeha, odgovornost ulazi u dublju sferu utjecaja na ponaanje i oituje se nadalje u svakom prihvaenom poslu i u optimizmu prema izazovima ivota. Ona postaje dio osobnog/organizacijskog etikog kodeksa, ima na pristanak i puno prihvaanje i nadalje djeluje bez ranijih prepreka.

Lokalni projekti
Ilustracije koje navodimo dolaze iz gradova i opina u kojima s program provodio putem potpore lokalnih inicijativa ali i psihosocijalnim intervencijama. Svaka od zajednica je razvila i provela svoj lokalni projekt i time unaprijedila suradnju ili testirala prostor za buduu suradnju. U periodu od 4 godine izabrano je 40 zajednica s obzirom na tekoe u razvoju i/ili polariziranost u zajednici. Zajednice su identificirali predstavnici UNHCR-a u suradnji sa svojim partnerima i suradnicima. Svaka od njih je imala svoje specifinosti ali su se javljale tendencije koje dijele sline sredine. Predstavljamo neke od njih:

Mjesta povratka i doseljavanja

Kistanje, Donji Lapac, Graac, Udbina, kao i brojna druga su mjesta povratka domaeg stanovnitva, uglavnom srpskog i naseljavanja predstavnika druge zajednice uglavnom Hrvata iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova. Njihova se zajednica ne obnavlja nego ponovno izgrauje i postaje prostor susreta razliitosti. Meutim, ljudi razliite etnike pripadnosti, kulturnog nasljea dijele istu elju biti prepoznati po svojim vrijednostima, postignuima, identitetu. Iznad svega ele kvalitetan ivot, sigurnost za svoje obitelji i priliku za svoju djecu. Ono to dijele su prirodni resursi i druge znaajke kraja. Traei rjeenje i put do svog cilja otkrivaju prednosti koje im se nude: blizina turistikih lokacija, zanimljivosti kraja bogatog prirodnim i kulturnim vrijednostima. Povezuju i svoje snage vitalnost doseljenika, koji su uglavnom mlai, s iskustvom i materijalnim resursima domaeg stanovnitva. Prepreke razvoju su tenzije u odnosima domaina i doseljenika, osobni odnosi (konflikti) preneseni na uloge u zajednici, politike pozicije pojedinaca i grupa, nedostatak pravih prilika za komunikaciju i suradnju. Tenzije se odravaju u uvjetima gospodarskog zastoja, nezaposlenosti i siromatva. Lokalni projekti u ovim sredinama su nastali iz kreativnih rjeenja predstavnika razliitih skupina u zajednici. Oni su integrirajui faktor oko kojeg su se mogle skupiti razliite skupine i snage. U Kistanjama je organiziran sajam obrta i tradicionalnih suvenira i snimljen je propagandni film o turistikoj ponudi mjesta i kraja. U Graacu je potaknuto ensko poduzetnitvo i otvoren je prodajno izlobeni prostor u tradicionalnoj drvenoj kui u blizini poznatih Cerovakih pilja. U donjem Lapcu su naporima razliitih organizacija uprave i volontera obnovili tradicionalnu kuu, koja je vana turistika zanimljivost. Na Udbini je ureena etnica u predjelu koje posjeuju turisti i potaknut je rad kolske zadruge.
TREI DIO 65

Male ruralne zajednice s preteno starijim stanovnicima

Kai, Krupa, Jagma i brojne sline sredine pate od manjka mladih ljudi, koji se oteano vraaju jer ne vide priliku za prosperitet. Stariji s vremenom gube snagu i ne uspijevaju pokrenuti razvitak. Obnova takve zajednice nuno podrazumijeva i obnovu poljoprivrede. Osim ljudskih snaga potrebna je mehanizacija ali i organiziranost i pristup tritu. Razliiti su resursi koje takve sredine imaju trae i razliite oblike potpore. U nekima od njih je nabavljena poljoprivredna mehanizacija, drugi su dobili pomo u osnivanju poljoprivredne zadruge ili udruge. Trei nisu imali resurse za samoorganiziranje i za izlazak na trite, pa su dobili potporu u povezivanju s mlaim i vitalnijim skupinama i zajednicama u okruenju. Udruge s iskustvom su pomogle u pisanju prijedloga donatorima i organiziranju, zadruge su otvorile tandove za prodaju proizvoda i organizirale prikupljanje proizvoda. Povezivanje temeljeno na interesima (jedni imaju zemlju, a drugi snagu i mobilnost) vodilo je do stvaranja povjerenja i novih naina meusobne potpore.

Mladi pokretai gospodarstva

Specifian primjer je inicijativa mladih organiziranih u udruzi mladih za oivljavanje proizvodnje mlijeka u svom mjestu (Negoslavci). U provedbi svoje ideje su angairali poljoprivrednu zadrugu i opinu, a krajnji rezultat je bila moderno opremljena otkupna stanica, vei otkup i bolji plasman mlijeka lokalnih proizvoaa. U ovoj sredini su oteavajue okolnosti bile ratom oteena infrastruktura, gospodarstvo kao i opi poloaj mjesta s preteno srpskim stanovnitvom, koji je manjina u ukupnom stanovnitvu zemlje. Iako se radi o zajednici u kojoj su veina lanovi iste etnike skupine, za pokretanje pozitivne promjene je trebalo energije i entuzijazma. Udruga mladih je uspjela animirati zajednicu i dobiti vie moi i odgovornosti. U velikom broju mjesta uloga mladih je marginalizirana jer pozicije moi dre oni stariji.

Snanija organizacija podrava rad manjih udruga

Iskusnije udruge iz Knina, Graaca, Korenice, Vukovara, Belog Manastira u vie razliitih projekata nosile su inicijativu po principu klastera. Princip klastera se odnosi na skupinu nezavisnih organizacija koje djeluju meusobno koordinirano i u suradnji. Iskustvo u projektnom menadmentu, ljudski resursi, utjecaj u zajednici povezali su sa skupinama korisnika koji neposredno rade s drugim korisnicima ili u drugim sredinama. Nositelj projekta je imao odgovornost koju je dijelio s organizacijama suradnicima. Oni su bili generator promjene koju su prenosili na ostale. Primjer iz poljoprivrede je strojni prsten u Lici u kojem su se povezali proizvoai krumpira iz vie mjesta. Putem projekta su dogovorili koritenje postojee opreme i pribavili opremu koja je bila potrebna da zaokrue proces proizvodnje i ojaaju pristup tritu. Primjer rada s udrugama mladih u okolici Vukovara koje je vodila jaa udruga iz Vukovara rezultirao je veom sposobnou udruga mladih za rad u svom mjestu i zajedniki utjecaj za lokalnu/ regionalnu upravu i javnost u gradu i upaniji. Mladi su dobili potrebnu opremu, edukaciju i proveli su akcije u svojoj zajednici. Proveli su i zajedniku akciju natjecanje u vonji skateboard-a uz koncert mladih bendova, koje je privukla mlade iz drugih gradova i zemalja. U Belom Manstiru su enske udruge razliitih etnikih skupina okupljene oko dvije vee partnerske organizacije dobile potporu za izradu suvenira uz edukaciju i ukljuivanje lanica. Javnosti su se predstavile u dobro posjeenom javnom dogaanju.

66 TREI DIO

Drutveni centri
Obnova drutvenih centara u mjestima povratka nakon velikih razaranja i egzodusa predstavlja priliku za obnovu ili ponovnu izgradnju drutvenih odnosa. Obnavljanje centara je doslovno ienje zgarita i susret s dubokom traumom. Te obnovljene prostorije postaju mjesta susreta, uenja, informiranja, slavlja i alovanja. To su jedini prostori u zajednici u kojima se moe smjestiti neto vei broj ljudi. Oni su ujedno i neutralni prostori u kojima manjine i veine, marginalizirani i dominantni mogu zajedno stupiti u kontakt i raditi na povjerenju i suivotu. Nositelji projekata su bili mjesni odbori, vijea nacionalnih manjina ali i poljoprivredne zadruge u Kinjakoj, Bestrmi, Bariloviu i Okuanima Cage.

enske inicijative i poduzetnitvo

ene u zajednicama koje se obnavljaju i ponovno izgrauju djeluju na vie razina, ali je esto njihova dominantna uloga u obitelji. Ruralne sredine osobito trae od ena stalno prisustvo u kuama i na imanjima. Nezaposlenost i patrijarhalni odnosi dodatno dre enu van drutvenih tokova. Priliku za drutveno ukljuivanje i samozapoljavanje mogu dobiti bavljenjem tradicionalnih zanata, proizvodnjom suvenira i hrane. esto takve poslove mogu obavljati i kod kue uz ostale obveze. Osim prisutnosti u zajednici i prihoda koje mogu ostvariti, ene esto naglaavaju i vanost odravanja kulturnog identiteta svoje zajednice ili skupine putem tradicionalnog veza, tkanja, izrade uporabnih i ukrasnih predmeta, pripremom jela, plesovima i ritualima. Proizvodnja i pruanje usluga u turistike svrhe su prilika za pristup tritu. Projekti koje smo podrali su vodili u tom smjeru. Osim opreme i materijala enskim inicijativama su omoguena i nova znanja kako bi se pozicionirali i lake osigurali plasman. Poticane su i u stvaranju novih kontakata i mrea potpore radi odrivosti inicijative i pristupa drutvenim tokovima. Uspjeni projekti provedeni su u Graacu, Likom Petrovom Selu i Belom Manastiru.

Ustanove su nositelji inicijativa

U Donjim Kukuruzarima, Udbini i Belom Manastiru su kole bile aktivno ukljuene u provedbu lokalnih projekata. kole su u mjestima povratka i doseljavanja nerijetko jedina mjesta gdje se susreu ljudi razliite etnike pripadnosti, drutvenog poloaja i iskustva vezanog za ratna dogaanja. Osim svoje odgojno-obrazovne uloge preuzimaju i dio oivljavanja zajednice, to u krajnosti pridonosi i osnovnoj djelatnosti. Dravne ustanove imaju i ugled u drutvu to poveava mogunost utjecaja na zajednicu. Kvaliteta projekta kojeg provode esto ovisi o entuzijazmu ljudi koji ga vode jer angaman daleko prelazi njihove redovite obveze. Projekti koji su podrani su opremanje uenikih zadruga i obrazovanje za demokratsko graanstvo.

TREI DIO 67

68 TREI DIO

etvrti dio Utisci i budunost

IX. Povratne informacije sudionika foruma

Osvrti sudionika Foruma

Pohaam seminare organizirane za ratnike koji boluju od PTSP-a, za ljude koji se ne snalaze u kaosu civilnog ivota... Teme s kojima se polaznici seminara susreu su: pronai uzroke stresa otvoreno komunicirati sam sa sobom i svojim okruenjem Dobio sam ponudu od Centra za mir, nenasilje i ljudska prava Okuani da sudjelujem na seminaru koji organizira udruga Mi s temom Izgradnja odrive zajednice u poslijeratnom razdoblju. Poto sam bio prognanik i sudionik rata od 1991. do 1995. vidio sam, uo i doivio puno runih stvari koje ini ovjek ovjeku. Tema seminara me je zanimala, a moram priznati da o udruzi Mi nisam znao nita. E, sad o seminaru. Prvi dan seminara proao mi je u nesnalaenju, nisam dobro razumio temu, oekivao sam neto drugo. Poto su voditelji seminara ameriki doktori psihologije oekivao sam da u od njih nauiti neto vie o samospoznaji i tolerantnijem nainu ivljenja. U predstavljanju uesnika seminara i u osobnoj komunikaciji spoznao sam da su to sve visoko obrazovani ljudi, doktori, profesori, ljudi koji govore strane jezike, a ja-trogodinja srednja kola, seljak iz Slavonije. Kud li si ti zalutao? Drugi dan ve bolje. U osobnim kontaktima, vidio sam da su to sve dragi i fini ljudi i da nas mue zajedniki problemi kako ivjeti normalno, obino bez stresa i kako pomoi sebi i drugima. Ja vjerujem da mi se otvara tree oko due koje prebire po mojoj podsvijesti i na svjetlost iznosi moje loe i dobre osobine, moje strahove, moju mrnju, moju ljubav. elim biti u dobrim odnosima sa samim sobom, ako to uspijem bit u dobar sa svime to me okruuje. Ako ne mogu ivjeti u miru sam sa sobom kako onda ivjeti u miru sa svojom okolinom. Ovo govorim stoga da bi razumjeli moje istupe u kojima naglasak stavljam na osobu, jedinku. Trei i etvrti dan su mi pokazali da nisam sam s problemima i da moji problemi nisu najvei. Ti veliki i jaki ljudi koji su otvorili svoje due i svoje srce pred cijelim skupom i podijelili svoje osjeaje sa svima nama, nauili su me da treba dijeliti svoj jad, svoju nesreu, ali i dobrotu, svoju ljubav s drugima. Ja sam to nauio i zato zahvaljujem.

...
Za mene je osnovni problem koji je grupa trebala dotaknuti razliitost pogleda na genezu rata, to je jo uvijek bitna tema, jer postoji latentna opasnost da se dogoeno ponovi. Moj stav o ovom pitanju nije stereotipan, ne uklapa se u nacionalne stereotipe. Iz bojazni da u u eventualnom izlaganju o ovom pitanju doivjeti reakciju od strane grupe, nisam to uinio. U isto sam vrijeme imao potrebu za tim. Od grupe ne traim da me podri, traim samo dozvolu da saslua opreno miljenje.
ETVRTI DIO 69

...
Razmiljam o pitanju osjeanja odgovornosti. Sada znam da kada se dogodi neto loe ne mogu rei: To me se ne tie. Ja ne mislim kao oni. Ja nisam to uradila. Treba osjetiti odgovornost. Ne krivnju ako nismo krivi, ve odgovornost. Odgovornost nas obavezuje i motivira. Tek sada mi je jasno da ja tu odgovornost i preuzimam. Jasno mi je da se zaista osjeam lanicom zajednice. Zbog nje ulaem i istupam. Zbog nje uvijek zastanem i pogledam ljude oko sebe. Tko e mijenjati nau realnost, ako ne mi sami ?

...
Odgovornost. Nepoznat i kompleksan pojam. Vieznaan. Prodro je u mene tijekom seminara kao mokar no u veliku roendansku tortu. Torta ja. Nisam zapravo poimao koji je uitak kad te netko tako izree i podijeli drugima. Osjeaj zajednitva osjeaj je odgovornosti za druge, za sebe. Nitko nije poteen. Nema ljudi sa strane. U tome smo svi.

...
Prvo, sretan sam to sam imao ast i zadovoljstvo (govorei o oba seminara) provesti po nekoliko dana s tako mnogo divnih ljudi, ljudi za koje smatram da su, kao i ja, doli dati sve od sebe kako bi promenili sebe, ljude oko sebe, te promeniti toliko dugo prisutnu atmosferu netolerancije, mrnje i meusobnog neuvaavanja u njihovu suprotnost, a s ciljem izgradnje civilnog drutva, pravne drave i demokratije kao preduslov za sretan ivot sretnih ljudi u sigurnom okruenju. Drugo, kao advokat po struci spoznao sam i druge take gledanja na isti problem. Zatim, druge metode reavanja jednog te istog problema. Shvatio sam da naizgled suprotna miljenja o istom problemu, nakon razgovora, suprotstavljanja miljenja i sl., dobijaju novu dimenziju. Miljenja nisu toliko suprotna, samo je pristup problemu bio drugaiji s te druge take gledita. Tree, neizmjerno sam sretan to sam na ovom seminaru video prisutnost mladih osoba. Ne samo to, video sam roditelje koji su kod svoje dece izgradili iste poglede na svet i usmerili ih da aktivno rade na izgradnji sveta tolerancije, meusobnog uvaavanja, itd... i to me je ubedilo da e budunost nae dece stvarno biti mnogo bolja....

...
Ne smeta mi da su nam svima, a osobito stranama u konfliktu potrebni trei. Ovaj nam je seminar trebao upravo zato da nam netko trei ukae na to kako se osjeamo i to proivljavamo. Pojasnili su nam i rasvijetlili, vrlo iskreno i osobno, bez patroniziranja. Nae su osjeaje uinili univerzalnima, ljudskima, shvatljivim i prihvatljivim. Dijelili su ih s nama i u tom trenutku nismo bili sami. Nismo bili balkanci sa svojim balkanskim porivima. Ti trei nam trebaju, ne da bi snosili odgovornost, nego da bi objektivizirali stvarnost istovremeno se i subjektivno ukljuujui u nju. Lake se nosim sama sa sobom kad moji osjeaji, misli i stavovi postanu razumljivi drugima, a vremenom i prihvatljivi. Volim biti dio neeg dobrog.

...
Mislim da je moj najvei dobitak osjeaj ukljuenosti i sudjelovanja u svemu to se oko nas dogaa. Sudjelovanja u ivotu. Sudjelovanja u zemlji u kojoj ivim.
70 ETVRTI DIO

Jako sam dugo imala osjeaj da se sve dogaa daleko izvan i iznad mog domaaja, pa da ja na to ne mogu ni utjecati. Neki drugi vode politiku. Neki drugi poinju ratove. Neki drugi prave greke....., a moje je samo da trpim.

...
Ovaj projekt mi je omoguio participaciju na meni prihvatljiv nain ne na razini politike koja je otuena od ljudi, ve upravo na razini ivih i konkretnih ljudi. Ovaj mi je projekt omoguio da saznam ta je patriotizam: ne ideja, ne povijest i zemljopis, ne glupave pjesmice, niti zastave....Patriotizam je za mene sudjelovanje u ivotu moje zemlje kroz poznavanje osoba iz Erduta, Dubrovnika, Knina, Pakraca, Zagreba i Gline, osoba s kojima mogu komunicirati i razmijeniti neto....Zaista, upoznala sam i zavoljela tolike ljude. Nisam ih uvijek razumjela, ali ih svejedno volim i gledam s divljenjem kako ele dati svoj doprinos. I, silno sam sretna to sam ih otkrila.

...
Nauio sam da postoji vana razlika izmeu osjeaja kolektivne krivice i kolektivne odgovornosti i da smo svi odgovorni za aktivnosti u zajednici, bila to organizacija u kojoj radimo, ili zemlja u kojoj ivimo.

X. Kultura facilitiranja sukoba i zajednica

Stvaranje kulture facilitiranja sukoba

Sklonost da postanemo emocionalni, uzrujani ili flegmatini, koju svi u sebi nosimo, treba shvaati i u kontekstu da se cijela drutva mogu lako manipulirati i gurnuti u polarizacije irokih razmjera koje vode do nasilja. Drutvo treba njegovati stavove, razvijati metode i strukture za jaanje svijesti o tome kako pojedinci, susjedstva i organizacije sudjeluju u ponavljanju nasilnog sukoba ili u njegovom spreavanju. Trebamo stvoriti kulturu u kojoj je normalno i mogue facilitirati sukob i postati svjestan kako svatko od nas ima utjecaj na razliitim razinama drutva.

Facilitiranja sukoba i razvoj zajednice

Stvaranje kulture facilitiranja sukoba odvija se zajedno s razvojem kulture ukljuivanja zajednice u njenu obnovu i razvitak. Facilitiranjem sukoba, mogue je smanjiti i transformirati tenzije i sprijeiti ponovne cikluse razaranja i dovesti do kreativne promjene. Time se prilazi kreativnosti i potencijalima zajednice za transformiranje prolosti i pomak prema naprijed. To utjee i na promjenu opih stavova i naglaava da je svatko odgovoran i svatko potreban. Na ovaj nain se podrava stav da je za obnovu i razvitak zajednice potrebno vodstvo i inicijativa pojedinca, a takoer i meusobni odnosi, timski rad i umreavanje.

ETVRTI DIO 71

Civilno drutvo i komunikacija meu sektorima

Tijekom zadnjih deset ili dvadeset godina, svijet svjedoi valu aktivnosti civilnog drutva. U poslijeratnim drutvima velike i male organizacije civilnog drutva aktiviraju lokalne zajednice i daju potporu graanima za ukljuivanje u oblikovanje svoje budunosti. Civilno drutvo nije samo osnovno obiljeje izgradnje demokracije, ve je povezano sa stvaranjem kulture facilitiranja sukoba i sprjeavanja nasilja. Ovaj pokret civilnog drutva moe biti utjecajniji i moe znatno bolje iskoristiti svoje resurse ako unutar sektora prihvaa vrijedne doprinose, razliitosti i stajalita meu organizacijama. Takoer, potrebno je intenzivnije bavljenje odnosima izmeu civilnog drutva, uprave i poslovnog sektora. To ukljuuje osvjetavanje o dinamici moi i sukobima koji se ponavljaju izmeu ovih sektora. Prirodno je da se javlja dinamika vezana uz mo, ali je ujedno nuno i mogue razviti strukture i kulturu za bavljenje njome. U ovom priruniku se bavimo infrastrukturom odnosa u kojoj se napetosti u drutvu mogu procesuirati i transformirati, produbljujui odnose i suradnju. Ovo bi trebalo postati standard. Kao to svaki tim zna da se mora susretati da bi bio efikasan, tako trebaju pojedinci, organizacije i sektori raditi zajedno da bi procesirali tekoe s kojima se suoavaju i time poveali resurse.

Mobiliziranje resursa zajednice

Potreba za lokalnim partnerima i razumijevanje potreba i resursa u zajednici
Da bi se napravila promjena u zajednici ili u regiji potrebno je potovati i podrati lokalne resurse i inicijative. Potreban je paljiv pristup, praenje inicijativa i potpora ljudima koji ih provode. Treba napomenuti vanost trenutka, kao i poznavanja polja u kojem se pokuava pruiti potpora. Svaka je situacija posebna tako da nikad nije mogue doi s paketom za intervenciju. Uspostavljanje neposrednih kontakata i odnosa unutar lokalnih zajednica i s lokalnim partnerima je vano kako bi se pruila efikasna potpora za facilitiranje sukoba u zajednici, umreavanja i provedba projekata ekonomskog oporavka. U nastavku slijede upute koje se mogu primijeniti u skladu s jedinstvenom prirodom svake situacije.

Uvaavanje razliitosti i ukljuivanje predstavnika lokalne zajednice

Jedna od najvanijih stvari kod pruanja potpore zajednice je rad na terenu i komunikacija koja ukljuuje razliitosti ime se uvaavaju svi njeni postojei resursi. Razliitost je naroito bitna kad govorimo o etnikom podrijetlu i ratnom iskustvu. Takoer je vano ukljuiti ljude razliitih profesija i pozicija na poslu, razliitih sektora (rade li u civilnom drutvu ili javnoj upravi) i razliitih hijerarhijskih pozicija (jesu li dio razvoja programa ili inicijative u bazi). Drugi kljuni aspekti razliitosti su religija, rod, spolna orijentacija, obrazovni status, invaliditet, zdravlje, dob itd. Vano je takoer ukljuiti i razliite politike skupine. Uoili smo da se meuetnike napetosti koje traju godinama u zajednicama esto transformiraju u polarizacije politikih stranaka.

72 ETVRTI DIO

Pristup - na to trebamo naroito paziti

Pogled na svijet kojeg imate e oblikovati nain rada, komunikaciju, kao i sam rad kojim podravate stradale zajednice. Ako vjerujete da je potrebno ukljuiti sva stajalita i poglede u zajednici kako bi se mogao razrijeiti sukob i usmjeriti na razvoj, tada su nuni odgovarajui pristupi i obazrivost kada komunicirate s ljudima i pozivate ih na sudjelovanje u aktivnostima. Potencijalni sudionici trebaju znati da e imati koristi od ukljuivanja, ali takoer trebaju znati da su potrebni (u cilju stvaranja promjene) te da su uvaena njihova osobna stajalita kao i njihov doprinos u ostvarivanju rezultata. Korisno je ako pristupamo s povjerenjem i vjerom u sposobnost ljudi da naprave razliku. Ovaj pristup predstavlja neto vie od pozitivnog stila u komunikaciji. To je svjesnost koja se zasniva na iskustvu da su svi potrebni ako elimo da se dogodi transformacija. Ljudi primijete kada im se u pozivnim pismima osobno obraamo. Formalna pozivnica ili letak nee imati isti uinak kao osobno upuena poruka. Posebna briga ili ponovljeni pozivi e moda biti potrebni za skupine koje su obino izostavljene, tako da znaju da ih se potuje i uvaava kao sudionike u dogaanju te da e njihova gledita biti dobrodola, a oni sigurni. Takoer je vano znati da e neki potencijalni sudionici reagirati na poziv koji je usmjeren na poveanje suradnje i stvaranju promjene u zajednici. Drugi e biti zadovoljni s trenutnim stanjem te manje zainteresirani za stvaranje promjena. Obino oni s najvie moi ili ranga u zajednici su najzadovoljniji s trenutnom situacijom. Stoga je vrlo bitno uloiti dodatne napore ne samo oko pozivanja i ukljuivanja marginaliziranih skupina, ve i oko ukljuivanja i motiviranja onih koji su u veini ili su na jaoj poziciji u drutvu. Tako e se i oni osjeati uvaenim i znati e da su vrijedni i potrebni za interakciju o problemima u zajednici.

Resursi u zajednici
Svjesnost i upravljanje resursima zajednice
Kada su materijalni, kulturni i ljudski resursi zajednice zanemareni i naputeni, lanovi zajednice trebaju inicijativu za preuzimanje odgovornosti, kao i za unaprjeenje svojih vjetina i meusobne suradnje. Vrlo je vano prepoznati da podruja, ije su mogunosti smanjene zbog ratnih razaranja trebaju dobiti priliku za vlastitu obnovu. Kroz izradu i provedbu projekata, lanovi zajednice stjeu iskustvo u upravljanju resursima. Pored toga, oni poinju prepoznavati resurse u zajednici koje prije nisu primjeivali.

Sijati ili saditi?

Prilikom mobilizacije resursa u zajednici, ponekad se moe javiti pitanje: Je li najbolje upotrijebiti vlastite resurse i aktivno traiti i podrati stvaranje novih inicijativa te pozivati i ohrabrivati na sudjelovanje one koji to jo nisu radili? Ili je moda bolje pronai i podrati ve postojee, organizirane inicijative te promovirati i unaprijediti njihov rad?. Treba li se usredotoiti na pronalaenje i sijanje novog sjemena ili na presaivanje ve proklijalih i izraslih biljki? Najjednostavniji i najpraktiniji odgovor bi mogao biti da i jedni i drugi trebaju panju.

ETVRTI DIO 73

Meusobno nadopunjavanje razliitih organizacija

Vano je i korisno, naroito tamo gdje postoje vrlo ogranieni resursi, poticati meusobno povezivanje organizacija i stvaranje klastera organizacija kako bi se objedinili resursi. Vrlo korisna je tzv. komplementarna suradnja u kojoj razliite organizacije ostvaruju suradnju i time nadopunjuju svoje resurse i djelovanje, bilo kroz formalno ili neformalno partnerstvo. Takva suradnja i umreavanje vaan su imbenik razvoja zajednice, ali se ne dogaaju sami po sebi. Suradnja i partnerstvo trebaju aktivnu podrku. Na primjer: inicijativa u poljoprivredi za proizvodnju hrane u zajednici koja ima otean pristup tritu te druga inicijativa, koja nema zemlju za obradu, ali ima pristup tritu i iskustvo u trgovanju ili pruanju usluge prijevoza mogu ostvariti suradnju i ui u partnerski odnos.

Pouzdanost
Nalaenje odgovornih i pouzdanih organizacija i timova koje provode lokalne projekte je kljuno. Prirodno je, bilo gdje u svijetu, da neke inicijative uspijevaju, dok druge ne, ali u poratnim sredinama svaka inicijativa ima posebno znaenje. Neuspjeh vrlo lako naruava povjerenje i kredibilitet. Pitanje pouzdanosti nije samo stvar odgovornosti u odnosu na donatora. Uspjeh ili neuspjeh nekog projekta ima psiholoki utjecaj na zajednicu u kojoj se provodio. Neuspjeh moe poveati beznae i utjecati na smanjeni broj novih inicijativa. Uspjeh, nasuprot tome, potie nove inicijative i stvara vie energije i nove resurse.

Drutvene razliitosti i resursi u zajednici

Zajednice bi trebale prepoznati svoje resurse, a jedan od najveih resursa u zajednici je njezina raznolikost. Da bismo taj resurs mobilizirali, potrebna je svjesnost o problemima diskriminacije, kao i sposobnost da se otkriju potencijali u drutvenim skupinama koje su esto marginalizirane. To znai svjesnost o rodnim pitanjima, poput tradicionalne i moderne uloge ena u njihovim sredinama. To znai ukljuivanje i zajedniki rad na rjeavanju problema s pripadnicima nacionalnih manjinskih skupina poput Roma. To takoer znai prepoznavanje sposobnosti i inicijativa osoba s invaliditetom, starih i mladih osoba, kao i zaposlenih i nezaposlenih itd.

Autonomija zajednice
Kao to smo naveli na vie mjesta u priruniku, podravanje zajednica u njihovom oporavku se najbolje odvija kroz prepoznavanje konkretnih potreba i prisutnih resursa, kao i kroz poziv na ukljuivanje i meusobnu interakciju. Ovo potivanje postojeih, imanentnih resursa u zajednici takoer je vano za omoguavanje lake tranzicije, u periodu kada zajednica vie ne treba humanitarnu pomo i treba se vie osloniti na vlastite snage.

XI. Mogua primjena modela

Model koji smo pokuali opisati u ovom priruniku se potencijalno moe primijeniti i replicirati u razliitim situacijama poslijeratnog djelovanja, prevencije nasilja i razvoja zajednica.
74 ETVRTI DIO

1. Poslijeratna podruja
U ovom priruniku mi smo se prvenstveno pozivali na na rad u Hrvatskoj. Opisane metode facilitiranja su takoer uspjeno primjenjivane u razliitim seminarima i dogaanjima u poslijeratnim podrujima. Meutim, prema naem saznanju model koji ovdje opisujemo i koji objedinjuje mobilizaciju zajednica i forum-seminare koristei worldwork metodu, integralni fokus na ekonomski oporavak i facilitirani forum, uz podravanje i unaprjeenje kvalitete odnosa u poratnim zajednicama, je jedinstven. Prema svojoj vlastitoj prirodi ovaj model e zrcaliti potrebe podruja u kome se primjenjuje. Pored toga, on e odraavati lokalnu kulturu, snove i vizije, kao i osobitost pojedinaca i organizacija koji su ukljueni. Iskustvo koje smo stekli na ovom programu je pomoglo za pronalaenje korisnih strategija, stoga se nadamo da e one biti korisne za neki budui rad u drugim podrujima.

1.1 Drutveni red nakon kaosa

Poslije nasilnog sukoba podruje se moe nai u kaosu. esto se osjeaj kaosa nastavlja i kada stigne pomo. Kad su prisutne brojne udruge i meunarodne organizacije koje pruaju pomo, mogu nastati i ozbiljni problemi zbog nedostatka koordinacije meu njima kao i suradnje sa samim stradalim zajednicama. Bilo bi neizmjerno korisno ako bi se organizirali forumi organizacija koje pruaju pomo uz sudjelovanje predstavnika lokalnih zajednica, kako bi mogli zajedno raditi na tekoama s kojima se suoavaju, umreiti se i odrediti smjernice za razvoj.

1.2 Odnos izmeu lokalnih zajednica i vanjskih organizacija

Kada meunarodne organizacije djeluju u podrujima sukoba, one se ne suoavaju samo s razaranjima na terenu, ve pritom donose i svoje vlastite organizacijske sukobe, a mogu ui u sukob i s ljudima na terenu i njihovom kulturom. Ljudi u podrujima sukoba trebaju pomo izvana i zahvalni su na njoj, ali njih svakako treba konzultirati kao vane dionike tijekom pruanja humanitarne pomoi. Oni e morati ostati ivjeti na tome podruju i nositi se i dalje s tekoama oporavka i razvoja, dok e meunarodna zajednica relativno skoro otii. Model opisan u ovoj knjizi bi mogao biti koristan za kreativniji rad na odnosima izmeu meunarodne i lokalne zajednice.

1.3 Samouprava
U situacijama nakon sukoba, kada je zemlja privremeno bez organizirane uprave i vlasti i kada je prisutan UN, odnosno neka druga organizacija u svrhu stabiliziranja situacije, tada proces formiranja samouprave treba podrku. Forumi kao to su opisani u ovom priruniku bi mogli biti korisni u takvim okolnostima, davajui poticaj nastajanju demokratskih procesa i stvaranju prilike za interakciju izmeu vanjskog i lokalnog vodstva i cijele zajednice koja treba pomo.

1.4 Komplementarno djelovanje Povjerenstvima za istinu i Meunarodnim sudovima

Kao to smo ve spomenuli rad na pitanjima odgovornosti u Povjerenstvima za istinu i Meunarodnim sudovima predstavlja sredinji dio djelovanja nakon ratnih dogaanja. Uinak ovih tijela je limitiran jer se ona mogu fokusirati samo na mali dio drutva i to na onaj dio koji je najvie odgovoran za ratne zloine. Ovaj model nudi komplementarno djelovanje Povjerenstvima za istinu i Meunarodnim sudovima za ratne zloine (nikako ne zamjenu), pozivajui zajednice i njihove predstavnike na terenu da se oni direktno uhvate ukotac s pitanjima koja imaju utjecaja na njihov ivot. Ovakav pristup pomae zajednicama i drutvima u iscjeljivanju i oporavku, kao i prevenciji budueg nasilja.
ETVRTI DIO 75

1.5 Pregovori oko mirovnih sporazuma ili nagodbi

Tijekom pregovaranja za postizanje mirovnih sporazuma ili nagodbi, znaajna korist bi se mogla ostvariti koritenjem metoda facilitiranja koje mogu ukljuiti emocionalnu povijest sukoba. Kada se ova emocionalna komponenta ne ukljui sporazumi su esto popraeni negativnim reakcijama. Metode facilitiranja mogle bi se koristiti u malim grupama predstavnika s obje strane. Ovaj model bi se takoer mogao koristiti za mobilizaciju zajednica kako bi se one bavile pitanjima mirovnog procesa, ukljuivanjem lanova lokalne zajednice u proces koji u konanici ima utjecaja na njih. Na taj nain oni postaju tvorci rjeenja, umjesto da predstavljaju prijetnju ruenjem sporazuma.

2. Lokalni - regionalni forumi

2.1 Forumi lokalnih zajednica
Forumi lokalnih zajednica mogu proiriti uinak gradskih sastanaka i debata, promovirajui dublji dijalog, kreativnost, suradnju i inicijative dok se bave temama i polarizacijama u vezi nasilja u zajednici, potreba mladih, gospodarstva, odnosa meu razliitim kulturama, itd.

2.2 Regionalni forumi

Ovaj model je prikladan i kod irih, prekograninih umreavanja jer moe podrati suradnju i odnose meu pojedincima i organizacijama zainteresiranim za unaprjeenje njihovih odnosa, za zajedniki rad na pitanjima koja su znaajna za cijelu regiju. Na primjer, jedna vrsta regionalnih foruma je organizirana meu zemljama nastalim raspadom Sovjetskog Saveza. Drugi regionalni forum je trenutno u fazi nastajanja meu predstavnicima zemalja bive Jugoslavije. Takoer, odrali smo forume koji su se bavili temama identiteta i problemima s kojima se suoava Europa to ukljuuje suoavanje s njenom nasilnom povijeu, odnosima izmeu Istoka i Zapada, Sjevera i Juga, te pitanjem kako moemo krenuti naprijed kao multi-kulturalno drutvo.

3. Unaprjeenje dijaloga meu donositeljima odluka

Forumi za predstavnike razliitih tijela koja donose odluke poput vlada, regionalne uprave ili meunarodnih organizacija, mogli bi biti vrlo korisni prilikom rasprava i diskusija o dodjeli sredstava za podruja nakon sukoba ili za razvoj zajednica. Iako moe biti neobino da se na takvim sastancima direktno bavi polarizacijama i emocionalnim tenzijama, to bi moglo pridonijeti diferenciranju pojedinih tema, boljem pristupu sloenim pitanjima i problemima, a u cilju unaprjeenja suradnikih odnosa i poveanja resursa. Ono je prikladno i kod rjeavanje hitnih pitanja kao i u sluaju dugoronog planiranja.

4. Kriza
U krizama kad je koordinacija najpotrebnija, tada ju je najtee ostvariti. Ovaj model moe biti koristan unutar jedne organizacije i meu organizacijama za pripremu na krizu kako bi se pripremilo na tekoe koje se predviaju i unaprijedilo djelovanje. Slino tomu, model moe biti koriten usred krize, pogotovo ako su organizacije u sukobu jedna s drugom o tome kako treba odgovoriti na krizu.
76 ETVRTI DIO

Meunarodne i lokalne organizacije i drugi dionici se mogu hitno pozivati na suradnju kako bi se ojaala usklaenost i timski rad u reakciji na hitnu situaciju.

5. Sprjeavanje sukoba tamo gdje se oekuje

Preventivne intervencije se bave tenzijama prije nego one eskaliraju u nasilni sukob. Ovaj model je osobito koristan za bavljenje i transformiranjem tenzija u zajednicama, unaprjeenju odnosa u zajednici, unaprjeenju gospodarskih i graanskih inicijativa, puno prije nasilnog sukoba i na taj nain promie aktivno sudjelovanje organizacija i zajednica u pronalaenju alternative nasilju i unaprjeenju odnosa u zajednici. Ekonomski trokovi ovakvog modela kojim se unaprjeuje i podrava irok djelokrug aktivnosti kroz sve sektore drutva bi bili mikroskopski u odnosu na cijenu rata. Rad na izbjegavanju ljudskih rtava rata je odgovornost koja nam pripada svima.

Zavrna rije
Piui prirunik izazov je bio postaviti model, uhvatiti i zapisati kljune stvari o onome to smo nauili i za to vjerujemo da e koristiti u radu na poslijeratnim sukobima i prevenciji nasilja. Povezali smo opise, analize iskustava s teoretskom osnovom naeg rada. Pratili su ih entuzijazam i strast koji su rasli kroz susrete s ljudima koji imaju snage izai iz najteih situacija i stvoriti drugaiju budunost. Opisujui model, stalno smo naglaavali vitalnu vanost suradnje i povjerenja meu partnerskim organizacijama, donatorima i udrugama, kao i komunikaciju i suradnju meu sektorima, meu razliitim osobama i organizacijama. I samo pisanje prirunika se odvijalo u suradnji partnera razliitih iskustava i znanja. Radilo se u razliitim radnim ritmovima, u razliitim zemljama, na razliitim jezicima, to je krajnji rezultat uinilo vrijednim postignuem. Moda najveu vrijednost i teinu ovom tekstu daje i enormna koliina energije, emocija i mudrosti sudionika foruma, sastanaka i projekata u ratom pogoenim zajednicama. Oni su uloili sebe u transformaciju sukoba, u bavljenje neodgovorenim pitanjima odgovornosti, procesiranje trauma svojih zajednica i na razvoj suradnje, obnavljanje i ponovnog stvaranja ivota u razruenim sredinama. Zahvaljujemo svima koji su dijelili dio svog ivota i vremena, rad i vjeru u humanost i zajednitvo. Na neki nain ovaj prirunik predstavlja pokuaj da meusobna interakcija sudionika preraste u interakciju s javnou stavljanjem na papir njihovih rijei, iskustava, hrabrosti, dubokih emocija i osobnih pria. Bilo da ste se nali u nasilnim sukobima u vaem dijelu svijeta ili elite pridonositi procesu oporavka ili prevenciji, nadamo se da e vam prirunik pomoi u odravanju dijaloga i podizanju svijesti pojedinaca, zajednica kao i konkretnoj akciji u zajednici.

ETVRTI DIO 77

Sadraj
Predgovor

Prvi dio: Pregled, svrha i model

I. Facilitiranje konflikta i razvoja zajednice nakon rata: Zato i kako Zato Kako Nakon sukoba to sad? Potreba za infrastrukturom odnosa Potreba za odgovornou Potreba za bavljenjem kolektivnom dinamikom traume Potreba za perspektivom II. Model Pretpostavke Faktori koji doprinose uspjenosti programa Naela rada Faze rada

Drugi dio - Forumi

III. Facilitiranje foruma to je forum? Svrha foruma Starjeinstvo Facilitiranje foruma polje i njegova dinamika IV. Rad na traumi zajednice i pitanjima odgovornosti Rad s traumom zajednice Odgovornost V. Faze poslijeratnih foruma VI. Od polarizacije do razvoja i gospodarskog oporavka Forumi i razvoj projekata Forum i umreavanje u regiji Interakcija i edukacija Mladi i naa budunost

Trei dio Intervencije u zajednici

VII. Mobiliziranje voa u zajednici i poticanje suradnje
78

5 7 7 7 8 11 12 13 14 15 17 17 18 20 21 23 23 23 24 24 25 30 30 33 35 40 40 41 41 42 45 45

Mobiliziranje zajednice Zamke za mobilizatora zajednice Podjela moi u zajednici Tehnike i pristupi za uvoenje promjena u zajednici Drutvena akcija i razvoj zajednice Motivi graana za sudjelovanje u provedbi projekata u zajednici Komunikacija Suradnja Praktina pitanja u mobiliziranju zajednice to smo htjeli postii VIII. O projektima: iskustva s terena Pronai glavne igrae Projektna ideja to je potrebno u zajednici Provedba projekta Zatvaranje projekta Upravljanjem projektnim ciklusom Faze u razvoju projekta Lokalni projekti

etvrti dio Utisci i budunost

IX. Povratne informacije sudionika foruma Osvrti sudionika Foruma X. Kultura facilitiranja sukoba i zajednica Stvaranje kulture facilitiranja sukoba Mobiliziranje resursa zajednice Pristup - na to trebamo naroito paziti Resursi u zajednici XI. Mogua primjena modela 1. Poslijeratna podruja 2. Lokalni - regionalni forumi 3. Unaprjeenje dijaloga meu donositeljima odluka 4. Kriza 5. Sprjeavanje sukoba tamo gdje se oekuje Zavrna rije Sadraj Bibliografija

45 46 48 48 49 49 50 50 54 58 60 60 61 62 62 62 63 65 69 69 69 71 71 72 73 73 74 75 76 76 76 77 77 78 80
79

Bibliograja
Arye, L and Audergon A, Transforming conflict into community: Post-war reconciliation in Croatia, Chapter in Totton, N. (Ed.), Psychotherapy and Politics, Open University Press/McGraw Hill (2006) objavljeno i u Psychotherapy and Politics International, Whurr Publishers, 2005 Audergon, A. The War Hotel: Psychological Dynamics in Violent Conflict, London: Wiley (2005); hrvatsko izdanje: Svratiste Rata, Paralele, Split Croatia 2008; Rusko izdanje, Anenigma Press, Moscow 2008 Audergon, A, Audergon JC, and Duda, M. Deeper Dialogue: A handbook for multicultural societies. Nov 2009. Audergon, A. Daring to dream Chapter in Hart, B. (Ed.) Peace-Building in Traumatized Societies, University Press of America (2008) Audergon A, and Audergon JC, Awareness Matters, in The Psychotherapist, UKCP, Spring 2009 p. 40-44 Audergon A, Radocaj, T. and Bijelic, M., Post-war reconciliation and community building in Croatia, in Where Fields Meet: Proceedings of the IAPOP conference 2007 Audergon, A. Hot spots: Post-conflict trauma and transformation, Critical Half, Volume 4 Number 1, Women for Women International (July 2006) Audergon, JC, and Audergon A. The Rank Business: dynamics of privilege in majority and minority positions, Third Way Communique, European Multicultural Foundation, Winter 2006 Audergon, A. Collective trauma: The nightmare of history, in Psychotherapy and Politics International, Volume 2 Number 1, London: Wiley (2004) Mindell A. Sitting in the Fire: Large group transformation using conflict and diversity, Portland, OR: Lao Tse Press, 1995 Mindell A. Deep democracy of Open Forums, Hampton Roads Publishing Co., Va. 2002 Mindell A. The Leader as Martial Artist: Techniques and strategies for resolving conflict and creating community, San Francisco, CA: Harper Collins, 1993 Mindell A. The Year One: : Community creation from global problems, tensions and myths . Penguin - Arkana 1990 Facilitating post- war conflict resolution and building multi-cultural societies using methods of World work with focus on issues of accountability and collective trauma. Pavii J., Alfirevi N., Community Intervention In The Contemporary Sociological Context; lanak na temelju istraivanja provedenog u okviru doktorskog programa na sociolokim studijima i ekonomiji, na Univerzitetu Klagenfurt, Austria Klagenfurt, 2009. Staples P., Mobilizacija zajednice, materijal edukacijskog programa odranog u Hrvatskoj 2002. u organizaciji USAID

80