Iskuenje Padoh u splet ica sutonjega sunca travnim vrtom, zemlja gdje svom snagom die.

Veernjega vjetra pjani daak bunca i po liu granja prve rose rie !u ja golem govor s vedra neba sluah tiho kako ape u vrtlogu mraka" i sebe u dui sluah, srce kuah, pa iskuah da sam samo zemlje aka#

$rik iz moje sobe % sobi me sie ama puna straha, ko srce u tuzi strto od uzdaha &a stolu kraj mene edan kreg pije plamen sunca,to se u prozoru smije. Vedar dan mi nie 'erdan oko vrata, ko dragulje sitne,ute(od ahata. !u tiina vjeno prede bijelu dugu, to nou i danju umi sjete tugu

)l kad dua stane jo jae da rida, pripjev bola uju samo ui zida

Ponona ispovijed pjesnika

*, ponoi svjetla, bez tajne, na javi, iz tjemena moga u te misli idu" kroz tvoj veo plavi oi mi u glavi trae zrno mome nedostino vidu

+it ro'enja tvoga znam postala nije, ni nestari nee, jer je vjean plamen, pa u meni sada sjaji svud i klije kroz ivot za ivot u tijelo, u kamen. ,odih se da ivim uzajamno za smrt" svaki predmet die od +oga ro'enjem" uz napjeve strasti tijelu stvara vrt kroz svemir, trajui vjenim oplo'enjem *, noi to nema ni mladost ni starost" bez prestanka ti si na ovoj planeti" u zamjeni s danom mnogima si radost u sjenci zvjezdanog kola i u sjeti. +ezbrojne mi snove ti pokriva platem, vezenim mekom mjeseinom srpnja" moga znanja mo razigrava matom pod tjemenom, kojim jezgri mi se trpnja. +ol mi je naneen nepravdama ljudskim kroz moj put trnovit, kroz glasova boje, pa nujan koraam sokacima uskim, nosei od zvijezda ice lire svoje. *, ponoi bez dna, beskrajna u svijetlu, nad -aharom sliku .eniju si dala ( putokaz ivotu / novom podrijetlu ( 0ovjeku, kojem si svoju mo udahla. -vakom si atomu jezgru igosala, putanjama svud su prsti ruke tvoje i bez dvojbe svake / tvoja ogledala iste istine su, da si sva bez boje. -nagom bez prilika ti razgoni tminu, upaljenim zvije'em ivih srca grije, moi svojom dira mog srca dubinu, to glas mu je slian glasu violine. * ponoi moja, ljubiastih krila, s krugom sitnih zvijezda, s krunom mjeseine, sluaj irom neba svuda um mog bila, to glas mu je slian glasu violine. Prstima 1aestra svira svuda svodom sebe svog i mene, dubine davnine i zale'en mjesec srebrn sa obodom, to s nebeskog ala lati vrh planine.

2vijezdanom ti vatrom svaki kutak gori, pobjedom saznanja ivih srca grije, po livadi neba ranoranak zori i kroz vjenost bijeli dan iz klice klije. Po osnovi sjajnosrebrnaste noi, skrivene u neba dubokome gorju, ko prsle rakete sr ti poar toi ( narandasto(bijelu vatru po obzorju

2ale'eno srce

$ao stari vrtlar, uvar zrelih dunja, zale'eno sunce nad oblakom kunja.

&alik zlatnom satu arobnom iz prie, kazaljke svog dana u no britku mie"

i prepukle june doziva irine, da probudi vjetrom zamrzle doline"

i da raspe krdo runastih ovaca ( oblake, bez tora i bez praporaca"

jer sve su se crte u snjegove splele teke, kao smrti uzaranke bijele#

Pred pono 1odra ptica neba na granicu stala. 3rna tama nju je ogrlila rukom.

0udnovata glazba navrh vrta pala u smaragdnu travu, s mjeseevim zvukom. $rijesnice u vrtu slave ljeto vedro. -luaju u liu nonu glazbu, tihu. .ledaju na mjesec kroz granie njedro, sjajei se zlatne, ko moj srom u stihu. - neba vedra glazba, ko s viole bruji. Prodire / duboko . u bit moje due. Vjetar, brz ko potok, pokraj mene struji i zuji ko kia iz dna none tmue !u me netko glasno / ne znam tko je / zove i mjesec snen se stia / i ja uh kroz snove, da netko od zvijezda violinu gradi

Pjeva s 1edvednice % mom uhu tiho proli dani ume. 1lazom sunca djeca kupaju se gola. &estana, ko vjetar posred danjeg stola, pod nebom u vrtu put u ivot glume. Vjetar, ko dlan topal, lica im golica. Pod tjemenom zrele misli im se ire, pa ko ptiije oi, kroz oblake vire i mire na sunce, u roj zlatnih klica. Iz svojih ivota u moj ivot tonu s upitnikom4 5+rate, to su bijele smrti6 7to je vjena utnja na nebeskom tronu68 (*, kako bi samo jedan kuti osto ispod neba, kojeg dua moja prti, za odgovor moda ja bih +ogom posto