DURO BASLER

ARHITEKTURA
KASNOANTIEKOG DOBA
U BOSNI I HERCEGOVINI
 Predgovor
Doba od IV do VI vijeka predstavlja u Evropi epohu u kojoj je
antidka kultura proZivljavala znatno preoblidavanje. Uzroke tog procesa
dine neki vanjsk,i dogadaji kao Sto je prodor i naseljavanje stranih,
,,barbarskih(, uglavnom germanskih naroda na podrudju Rimskog Car-
stva, no i promjene Sto su se u samim nosiocima antidkog dru5tva,
gradanima Carstva, dogaclale u odnosu prema drlavi, dru5tvu, religiji
i umjetnosti. Na ba5tini Rimskog Imperija izrast ie tako tokom nared-
nih stoljeia jedan novi svijet u novim geografskim i dru5tvenim dimen-
zijama; taj svijet nazvat ie se Evropa. Njegove elemente dini rirnski i
grdki antidki supstrat sa primjesama kr5ianskog Orijenta uz udeSie
novopridoSlih naroda, stranih antidkoj kulturi, koje je oluja seobe
naroda istrgla iz starog zavitaja, onog nepoznatog prostora Sto su ga
Rimljani jednostavno zvali Solitudines Sarmatanr.m,i prebacila u neka-
da5nje oivilizirane provincije mediteranskogcarstva.
U ovoj knjizi udinjen je poku5aj da se analizom spomenika arhi-
tekture sagleda ude5ie planinskog zaled.astare rimske provincije Dal-
rnacije i juZnih predjela panonskih pokrajina u ovom procesu. Namjera
je, dakle, da se sakupi u jedan pregled ono Sto su na tlu Bosne i Her-
cegovine antika i prvi barbari u nametnutoj Zivotnoj koegzistenciji do-
prinijeli za stvaranje tog novog svijeta.
Pisani dokr"rmentio Zivotu u ovim kraievima u to doba su skronni,
oni gotovo i ne postoje. NaS zcmljak, Euzebije Jeronim, suvise je
rano napustio svoj rodni grad Stridon, koji se nalazio negdje u sje-
verozapadnoj Bosni, i otiSao daleko, u Rim, a kasnije u Siriju i Pale-
stinu. Njegovo dopisivanje sa prijateljima u starom kraju, tamo od
370. do 420. godine, uglavnom odral.ava nostalgiju i brige zbog nesreia
koje su provalama barbara zadesile njegov zavitaj, roditeljski dom i
dlanove toga doma. U ovim krajevima nije se, dakle, na5ao neki rjediti
savremenik kao Sto se dogodilo medu merovin5kim Francima, gdje je
Grgur, biskup grada Toursa, uspio zabiljeZiti mnogo toga Sto ie vidio
i duo oko sebe. Mi smo ovdje upuieni vi5e na ruievine spomenika za
koje ne bismo mogl'i tvrditi da su nijemi, ali je njihov jezik ipak ose-
bujan i ne uvijek jasan.
Raspon dogadaja od IV do VI vijeka u Bosni i Hercegovini mo-
Zemo podijeliti u tri epohe:
A: Doba kasnog Carstva (284-480). U to vrijeme Bosna i Her-
cegovina vegetriraju kao dio provincije Dalmacije u sklopu Za-
padnog carstva do 437.godine, a zatim u Istodrrom Carstvu do
454, kada se provincija osamostal'ila 'i kao takva ostala u ok-
virima zajednice do smrti Julija Nepota 480. godine.
B: Doba "barbarskog( gospodstva. Prvo je u ovim krajevima vla-
dao vojskovoda Germana Odoakar (480-490), a zatim su na-
do5li Istodni Goti koii su se zadrLali do 535. sodine.
C: Doba renovacije Carstva. Car Justinijan I (527-565) uspio
je obnoviti vlast u nekim dijelovima Zapada,pa tako (535. g.)
i u veiem dijelu zaled,aprovincije Dalmacije. Takvo stanje traje
do definitivnog naseljavanja Slavena u krajevima juZno od
Save, negdje od prvih godina VII vijeka. To naseljavanje pred-
stavlja u nekada5njoj provinciji Dalmaciji prekretnicu ka onom
vremenu Sto ga obiino zovemo srednji viiek.
 UVOD

Politiiki dogadaji
Sistem uprave Rimskog carstva doZivljava znatnu prekretnicu do-
laskom na vlast cara Dioklecijana 284. godine. Ilir po porijeklu, a
voinik po zanimanju, Dioklecijan je, pnije nego Sto ie izglasanza cara,
vr5io neke visoke sluZbe u upravi, pa je tako imao prilike da sa Sireg
aspekta sagleda nedostatke koji su po njegovom n'ri5ljenju - mogli
biti odludujuoi za izbijanje krize koja je vei od sredine III vijeka po-
drivala drZavu i dru5tvo. Kao namjesnik u Meziii, a kasnije dvorski
sluZbenik za vrijeme Kara, on je svi5io kratki kur:s politidke- Skole, do-
voljan da bi po doiasku na vlast iimao potrebno iskustvo Lr traZenju
liieka za bolesni imperij. U njegovo doba senat ie vei izgubio i onai
prividni autoritet iza koga su se pod maskom principata sakrivali ca-
revi od vremena Oktaviiana Augusta. Kao dovjek porijeklom iz pro-
vincije i potomak robova, Diokleoijan svakako nije nos,io u sebi ono
po5tovanje prema starim institucijama Carstva, Sto je bilo svojstvenrr
Italicima. U traZenju radikalnih rje5enja za sanaciju drZavne uprave on
nije bio sputan tradicijama, nego je oti5ao vrlo daleko, pa je carsku
r,last formirao po ugledu na istodne despotije. Tako je car i formalno
prestao biti prinoeps senata, dovjek koji je ,tek nakon smrti progla-
Savan bogom, a umjesto toga postao ie dominius, inkarniran'i i fizidki
prisutni bog, sin Jupitera. Zato nastupajuii odsjek u historiji R.imskog
Carstva nazivamo dominatom. Dioklecijan je prvi rimski car koji jc
prrilikom sluibenih poslova obladio Sarene svilene haljine, pap'udepro-
Sivene dragim kamenjern, a na glavu stavljao diiadem od bijele svile
sa biserima. On je bio te5ko dostupan, u paladi okruZen dvorjanima i
cunusima na orijentalni nadin.
Dioklecijan (sl. 1) nije vladao sam, nego je samo bio vrhovni au-
toritet i inicijator akcija u krugu detvorice vladara, dvojice augusta i
dvoji,cecezara koji su im bili u neku ruku pomoinici. Vladarri su izmedu
se'bepodijelili Carstvo i svaki od njih upravljao je samostalno svojim
dijelom. Rin je i dalje ostao simbolidna prijestonica. U strahu da ni
jedan od tetrarha ne bi do5ao u isku5enje da se stolovanjem u glavnom
gradu izbaci u prvi red - Sto je tada vaZilo kao pravilo - svaki od
vladara
'Iako odabrao je po jedno provincijsko mjesto za svoju rezidenciju.
je Dioklecijan upravljao Istokom iz Nikomedije (Ismit), Gaierije
IIiriko,m iz Sirmija (Sremske Mitrovice), Maksimin Italijom iz Medi-
olana (Milana), kasnije iz Ravene, a Konstancije Klor, jedini rodeni
rimski gradanin u ovoj grupi, vladao je Galijom i Britanijom iz Augu-
ste Treverorunr (Triera). Od sada Istok Carstva dobiva prevlast.
Grad Rim je i dalje zadrLao svoje stare instituciie vlasti, kao na
primjer: Senat i magistrature, ali sada, u novom reiimu, io5 samo kao
prazne uspomene. Provincije Carstva sadinjavale su 12 dijeceza koje su
bile okupljene u prefekture. Na podrudju dana5nje Bosne i Hercegovine
z.adrlan je uglavnom raspored kakav je bio uveden jo5 podetkclrn I vi-
jeka: krajevi sjeverno od linije Banjaluka-Doboj-Zvornik ostali su u
.sklopuPanonije, a podrudje juZno odatle u okviru Dalrnaciie.
a
F
it

l;
ta
1..

i:
ti

Sl. 1. Dioklecijan, prikaz na. noucu

Decentralizacija vlasti i familijarnost careva nisu ipak pruZili

-na do-
voljno siguran oslonac za drLavu. iarstvo se odrZavalo viSe autori
tetu Dioklecijanove lidnosti, a manje na sistemu koji je on postavio kao
princip. To se pokazalo ubrzo poslije njegove abdikacije i povladenja u
paladu nedaleko od Salone (danainji Split) 305. godine. Tada su otpo-
dele nove borbe o vlast, a one su vodene u raznim dijelovima Carstva.
Tako se Kontantin koji je poslije smrti svoga oca Kons,tancija Klora,
u ljetu 306. godine, izglasan od germanskih trupa u Britaniji za novoga
cara, obradunao sa Maksencijem na Milvijskom mostu kod Rima (312),
a sa Liciniiern (314) kod Cibala (Vinkovaca). Maksencije, sin cara
Maksirnijana, bio je 306. godine od pnetorijanca i rimskih gradana
takocler progla5en carom. U jednom trenutku u carstvu se na5lo 6 ca-
reva. Dalmaciji je poklonjena posebna paLnja, i u njoj, iz obzira prema
umirovljenom caru koji je tu Zivio, nije dolazilo do oruZanih sukoba
iz.medu inade vrlo ratobornih nasliednika. Tako je i planinsko zalede

10
Dalmacije, tj. dana5nji teritorij B'osne i Hercegovine, ostao dugo vre-
mena po5teden od ratnog meteLa. Vojska je bila kvasac u kome su
bujale velidine, spremne da se u svakom trenutku nametnu za vladare,
da- se grdevito bore za tu vlast, i da u borbi ne biraju sredstva. Tako
je ta bbrba desto i5la na Stetu discipline u vojsci, bez koje se svakako
nije mogao odrLati red na granici. Otuda su i u nekoliko navrata po-
tekle katastrofalne odluke nekih careva da su, kao uzvrat za udinjene
usluge, pojedinim skupinama barbara dozvoljavali da se naseljavaju na
podrudju unutar drZavnih granica, i to, na nesreiu, upravo na ugroZenoj
periferiji. Za udinjene usluge pojedincima Carstvo je gurano u propast.
Rimski gradani su, uz to, u ovo doba izbiegavali sluZbu u vojsci, a od-
branu zemlje rado prepuStali strancima.
Konstantin I (306-337), (sl. 2), sin Konstancija Klora, moZda je
hio podesan i sposoban da zaustavi ovaj proces barbarizaciie. Medu-
tim njemu to nije po5lo za rukom nego je i sam bio ponesen bujicom
rastrla. Progla5enjem vierske slobode (3t:1, zapetacenaje sudbina pa-

Sl. 2. Konstantin I, prikaz na noucu

11
ganskeepohe altidke civilizacije, a osnivanjem Konstantinopola ( I l. maja
330) Rimu je, kao metropoli mediteranskog svijeta, najavljena likvida-
cija. Carigrad nije bio samo administrativni centar i konzument dobara,
nego snaZnatrgovadka luka i proizvodai.
Vlada Valentinijana I (364-375), u Milanu, i Valensa (364-378),
u Carigradu, pada u vrijeme kada barbari u znatnom broju provaljuju
na teritorij Carstva. Valentinijanov sin i nasljednik Gracijan (375. do
-382) odbacuje titulu velikog pontifika, a time i formalno otkazuje pa-
gan_stvusvoju podr5ku. Iz ,senataje uklonjen kip Pobjede. U ovo doba
beskonadnih,poraza taj kip je bio izliSan ,u dvorani vrhovne uprave
Carstva. Poslije Valensove smrti u bici kod Hadrijanopola (Jediena)
na vlast je do5ao Teodozije I (379-395) koji je za kratko vrijeme,
1394. godine, uspostavio vlast na podrudju cijelog Carstva. U isto vrijeme
car Zapada, Eugenije (392-394) je kao posljednji medu carevima
poku5ao povratiti stari reZim, ali je, isto kao i jedan njegov prethodnik,
Julijan Apostata (361-363), doZivi,oneuspjeh.
Stalne trzavice i uplitanje barbariziranih vojnih jedinica u podu-
hvatima ambicioznih pojedinaca da izvedu drZavne udare odrazili su
se nepovoljno na Zivot u Panoniji a time i na susjednom teritoriju Dal-
rnacije. Pojedine skupine barbara su desto organizirale prepade na rim-
ske provincije, bez veiih planova, usmjeren-e,uglavnom,-
-(Sremskena pljadku.
Tako su 374. godine Sarmati provalili do Sirmija Mitrovice),
a zatirn se nastanili u Valeriji, podrudju zapadno od Dunava, a sjever-
no od Drave. Carstvo ih odatle nije viSe moglo ukloniti. Nije, napiosto,
bilo vi5e takve snage koja bi ih mogla udaljiti sa uzurpiranog zemlji-
Sta. Stavi5e,dvadesetakgodina kasnije, ovaj kraj se u sluZbenim aktima
naziva Ripa Sarmatica, ito znati da je novo stanje sankcionirano kao
c l e f i n i t i v a no b l i k .
Godine 375. Huni provaljuju na podrudje Panonske nizije, a u isto
cloba Zapadni Goti kreiu prema podrudju donjeg Dunava. Kada je opu-
sto5ena Mursa (378), vihor seobe naroda zahvatio je i podrudje juZno
<rd Save. Prvo je na udaru bila dolina Drine, odakle je za Panoniju do-
bavljano srebro i olovo iz Argentarije, podrudja dana5nje Sre,bienice.
Kako je ova dolina bila u privrednom pogledu orijentirana prema Pa-
noniji, to sada u njoj nastaje politidka zbunjenost. Priliv novca u ovai
kraj prestao je vei za Konstancija II (337-361),Sto znadi da je ubrzo
z.atil:eprestala funkcionirati i redovna veza sa centralnom vla5iu. Iz-
gleda da je javni promet zbog prisustva barbara znatno opao, a u poje-
dinim pravcima i potpuno o,bustavljen.Zbog tih smetnji pojedini mu-
nicipiji bili su primorani da samostalno vegetiraju u svom ogranidenom
podrudju i bez znatnijeg medusoLrnogkontakta. Rimsko Carstvo se, uo-
stalom, u svojoj organizaciji oslanjalo na gradove sa znatnom samo-
upravom, pa zato u dasovima prekida veze, municipalnim vlastima niie
ni bilo teSko zatvoriti se u svoj kntg. Zatedeni novac zadrLan je jo5
duZe vremena kao interno plateZno sredstvo, pa su emisije iz IV vijeka
ostale u njima kao sredstvo za pla(anje jo5 tokom V i VI vijeka. Pogo-
iovo u kasnom Carstvu kurijali su punovlasno upravljali municipijima.
Ta uprava nije bila nimalo jednostavna, prvenstveno zbog materijalnih
obaveza oradskih kuratora prema centralnoj vlasti. U prva tri vijeka
Carstva kada je soci.jalni i privredni poredak garantirala drLava, dinov-
nici gradske uprave raspolagali su barem sigurnim prihodima sa ima-
nja, pa su tim prihodima mogli podmirivati visoke tro5kove koje im je
na njihov privatni budZet nametao sluZbeni poloZaj. Gradovi su se
snabdijevali poljoprivrednim proizvodima sa imanja u neposrednoj oko-
lini. Njihovo upravno podrudje nije, dakle, bilo veie od pbdrudja vicusa

T2
i vila, t.j. sela i zaselakakoji su im tendirali. Postojala je, medutim,
znatna razlika u socijalnoj strukturi grada i sela u Sirem smislu rijedi.
Proizvodadi u gradu, obrtnici i trgovci, bili su slobodni ljudi, vezani u
kolegije i korporacije. Neposredni poljoprivredni proizvodadi bili su
robovi a kasnije, u IV i V vijeku i koloni, dakle ljudi sputani u spone
nemilosrdnih dru5tvenih odnosa. Ni'ie stoga dudo Sto su ti ijudi provalu
barbara shvatili kao svoj trenutak, pa su - oslobodeni obaveza u bez-
vladu - desto kretali zajedno sa barbarima u pljadku. Gubitak radne
snage,na taj nadin, uzdrmao je u znatnoj mjeri materijalnu osnovu na
koju su se oslanjali gradovi antike. U das'ukada je u Panoniji prestala
proizvodnja Litarica, hranu za provincije u susjedstvu trebalo je do-
turati cestama i vodenim putevima iz podrudja u kojima stari red nije
[-rioznatnije uzdrman. Ovaj dovoz bio je. medutim, oteZan opiom nesi-
gurnoSiu javnog prometa. Samo neke saobraiajnice, a narodito velika
cesta izmedu Sirmija i Siscije,ostaje i u to doba pod nadzorom vojske,
pa, prema tome, sluZi u izvjesnoj mjeri javnom saobraiaju. Tako vidi-
mo da biskupi putuju 381. godine na sabor u Akvileju, a sljedeiq go-
dine sirmijski biskup Anemije prisustvuje saboru u Rimu. Car Teoto-
zije je nekoliko puta proputovao Posavinom.
Prije nego Sto ie prestati s radom kovnice u Sisciji (387) i Sir-
miju (397), priliv novca u zalede provincije Dalmacije, dakle u danaS-
nju Bosnu i Hercegovinu, vei je, ionako, bio obustavljen. U srednju
Bosnu posljednj,i novac doturan je, uglavnom, za vrijerne cara Graci-
iana (367-383), a do Duvna jo5 za Teodozija, svakako, zbog blizine
i privrednih veza sa Salonom. U rudarski bazen Japre stigla je kao po-
sljednja emisija sisadki tip REPARATIO REI PUBLICAE, kovan izmedu
379. i 383. godine. Iznimno je u blagajni mitreja u Konjicu, u dasu ru-
Senja svetiSta, zateden jedan primjerak Arkadijevog novca (395-408)
koji neie biti mladi od vremena pusto5enja ovih krajeva od strane Za-
padnih Gota (401). Iz istog vremena potjede i novac naden u ruievi-
nama straZarnice na Velikirn vratima kod Kupresa, ti. na sedlu preko
kojega se sa KupreSke visoravni stiZe u dolinu Vrbasa. Vrijednost nov-
ca znatno je opadala, a smanjivao se i opticaj, pa je tako privreda po-
stepeno zapadala u zatvoreni krug proizvodnje za vlastite potrebe. Vei
od III vijeka u Carstvu se javlja sistem dominija, to jest velikih dr-
Zavnih poljoprivrednih proizvodada koji su snabdijevali znatnije dr-
2avne centre. Pojedini gradovi i vojna upori5ta ostaju jo5 zadugo u
rukama rimskih gradana i vojnika, jer s,istemmunicipija i legija ovim
dogadajima nije bio znatnije okrnjen. Tako moZemo razumjeti sv. Je-
ronima kada krajerrr 397. godine Salje u Stridon svog prijatelja Pauliki-
jana, da bi u njegovo ime prodao opustjelo odevo imanje Sto je stra-
cialoza provale Gota. Kupci takvih imanja bili su bjegunci iz isturenih
provincija pored Dunava. Pod utiskom dogadaja ljudi su, naime, bje-
Zali dalje od Zari5ta opasnosti, prema Italiji i Jadranskom primorju.
Za one koji su doZivljavali najveie zlo na granicama Carstva, u Pano-
niji, situacija u zaledu Dalmacije bila je sno5ljiva, dok je ta ista situa-
cija lokalne stanovnike gonila dalje prema mirnijim krajevima. Ljudi
su se bijegom sa svoga ognjiSta naprosto zavaraval\ nadom da ie se
tako rije5itizla, a zlo je za njima neminovno pristizalo. Oni koji su 378.
godine pred Zapadnim Gotima pobjegli u Dalmaciju i Italiju dobili su
te iste Gote tridesetak godina kasnije i u novoj postojbini. Ne sano
pojedinac nego je i drZavavr5ila preseljavanje svojih ekonomskih p,unk-
tova. Tako je oko 425. godine preseljena velika tkaonica platna iz Ba-
sijana (Petrovci u Srijemu) u Salonu. Tkaonica ie bila smieitena u

13
Dioklecijanovu paladu,gdje je nastavila s radom jo$ dugi niz godina, pa
ie zatidemo i u doba opata Martina 641. godine.
Te5ko stanje 396. godine vrlo slikovito opisuje naS zemljak Euze-
bije Jeronim u jednom pismu upuienom svom prijatelju Heliodoru:
,Straino mi je pripovijedati nesreie naieg vremena. Dvadeset je
godina i yiie da se ad Konstantinopola do Julijskih Alpa svaki dan
proliieva rimska krv. Got, Sarmat, Kvad, AIan, Huni, Vandali, Marko
rnanti, pustoie, osvajaiu i pljaikaiu Skitijtt, Traciju, Macedoniiu, Dar-
daniju, Daciju, Tesaliju, Ahaju, Epir, Dalmaciju i svu Panoniiu. Svud
ialost, svud uzdisanje i mnogi oblici smrti. Gomile ljudi zapadaju tt
t opstvo<.
Nije dudo 5to se stanovni5tvo tokom IV i V vijeka znatno pro-
rrrijenilo u krajevima koji su bili pod udarom barbara. U napu5tenevile
i naselja pristizali su ljudi iz isturenih i viSe ugroZenih podrudja. Pro-
mjene ambijenta nisu ostale bez posljedica. Ljudi su se i u seb,isamima
rnijenjali. Pristalica starog reda i poklonika s'tarih bogova bilo je vre-
rnenom sve manje. Tako moZemo razumjeti i onu dudnu pojavu da ljudi
V i VI stoijeia, koji su se smatrali Rimljanima, razbijaju nadgrobne
plode i hramove iz ranijeg vremena, da bi ih koristili kao graclevinski
rnaterijal. Na prekide tradicija nije, dakle, utjecalo samo selenje sta-
novniStva nego i promjene koje su se dogadale u samim ljudima. Oni
su bez svakog pijeteta ru5ili stare spomenike svoje vlastite kulture. U
takvim krhkim vremenima opadao je i moral. Tako se sestra Euzebija
Jeronima, u meteZu vremena, a li5ena spon,a druitvenih obaveza, pre-
dala nekontloliranom Zivotu, pa je, kako saznajemo iz Jeronimove ko-
respondencije, tek zaslugom stridonskog dakona Julijana bila povra-
iena u kolotedine solidnog Livota.
Tei.ak udarac nanosi na5im krajevima dioba Rirnskog Carstva 395.
godine. Koriieni te diobe vuku se joS od vremena Dioklecijanove tetrar-
hije, no tada je Carstvo bilo ipak u biti cjelovito. Sada se, medutim,
ono podelo raspadati na dvije polovioe, u kojima ie rivalstvo podrivati
u sve jadoj mjeri razlike u odnosu jednih na druge.
Teodozije je jo5 za svoga Livota (389) izvrSio podjelu drZave u
upravnom srnislu, s tim Sto je poslije njegove smrti svaka pr.rlovina
dobila i zasebnog vladara. Ta dioba izvr5ena je u vrlo nepovoljnoru.
trenutku kada su se mase barbara prosipale kroz pukotine na ru5evnom
limesu pored Dunava. U dasu kad je ovo najugroZenije podrudje Car-
stva trebalo braniti dvrstom rukom, ono je postalo periferija za obje
polovine Carstva, jer je granica tekla donjim tokom Save i Drinom
uzvodno na Kotorski zaljev. Pripajanje dijela Ilirika, is'todno od Drine,
n sklop Istodnog Carstva primljeno je na Zapadu sa velikim negodo-
vanjem, tolikim, da se odijeljeni krajevi na Zapadu sluZbeno nazivaju
Illyria rapta. Ovim dinom otpodelo je suZavanjeDalmacije. Podrinje je
sada, u upravnom pogledu, postalo, u neku ruku, ,nidija zemljao. Stare
veze sa Panoniiom prekinute su, a sa ostalim provincijama nisu po-
stojale. Zapadni Goti preplavili su 375. godine Grdku i do temelja je
opljadkali. Vojskovoda Zapadnog Carstva Stiliho htio ih je zaustaviti,
ali mu to nije po5lo za rukom. On ih je samo odbacio do Epira, gdje
se taj narod samo trenutadno smirio. Da bi ih odbio od eventualnog
napada na Carigrad, Arkadije ih je, u svojstrru saveznika, naselio ou
Ilirikun (vjerojatno danaSnjuAlbaniju i zapadnu Makedoniju), a samog
Alariha proglasio glavnim vojnim zapovjednikom sa titulom Magister
ntilitunt per lllyrictutt. Medutim, Zapadnim Gotima je, kao i svim
barbarima, nedostajao smisao za organizaciju i snabdijevanje vojske.
Kada su iscrpili rezerve hrane u podrudju gdje su Zivieli orni su prlo-

T4
valili u Dalmaciju (401), a samo nekoliko godina kasnije (408) vei
prodiru i na Apeninski poluotok. Quasi viris vacua' tj' bez ikakvog
irtp,nra,
- Italija je primila nove nasilnike.
U meduvremenu je potpuno likvidiran Iimes na Dunavu (397), a
oko 405. godii-reHuni se stalno naseliavaiu i u Valeriii' Tako je Zapad,
sada bez lkakve za5tite, neposredno izloLen njil-rovoj samovolji. Neko-
liko decenija iz naSih krajeva nema vijesti, a ni arheolo5ki nalazi ne
mogu pruZiti sliku o stanju u zemlji, koje je - bez svake sumnje -
bilo vrlo haotiino. 434. godine dolazi na vlast Atila, strah antidkog svi-
jeta, koji je samo zahvaljujuii velikom mitu od istodnog cara (350 kg
ilata godi5njeg tributa, a 448. godine iak i 3 tone odjednoln, a pre\o
iedne-tone za svaku narednu godinu) u pr-vim godinama svoga vlada-
" ostao, donekle blokiran u Podunavlju.
nja
Naseljavanjem Huna u Valeriji zipe(alena je sud\ina dotadadnjih
stanovnika u Panoniji. Oni su morali odreda napustiti ovaj teritorij.
Godine 44L Atila je zatraiio iseljavanje rimskih gradana iz granidnog
podrudja u Sirini od 5 dana hoda. Samo velikim zalaganjem Carstva do
toga nije do5lo u tako drastidnom obimu.
U uvjerenju da se Istodno Carstvo bolje odupire barbarima, regen-
1"icaZapada Galla Placidia ustupila mu je 437. godine cjelokupnu Dal-
maciju. Otcjepljenje istodnog dijela Ilirika, 389, odnosno 395. godine,
bilo je tada ve(. zaboravljeno i preboljeno. Istodno Carstvo, iako je u
narednom vremenu kao mlada tvorevina napredovalo, nije, ipak, u ovim
kritidnim godinama bilo u stanju da odrZi ni svoj vlastiti posjed.
Mirom od 448. godine Zapadno Carstvo je predalo ostatak Pano-
nije Hunima, pa je na taj nadin prekinuta i ova posljednja veza na5ih
krajeva sa sredi5njom upravom drZave. U izgr-rbljenojprovinciji sada
je izrasla jedna zagonetna lidnost: Orest, rimski gradanin rodom sa ri-
ieke Save, a od dasa pripajanja Panonije hunskoj drLavi, dovjek od po-
vjerenja na Atilinom dvoru. Bio je to dovjek velikih ambicija, kome je
znanje latinskog, grdkog i hunskog jezika otvorilo put do u neposrednu
blizinu samog Atile. Iz njegovog braka sa kierkom Romula, patricija
iz Petovija (Ptuja), potekao je Romul, buduii kratkotrajni i posljednii
car Zapada. Orestov prijatelj Edekon, Herul ili Skir po plemenskoj pri
padnost,i,koji se takoder kretao na dvoru Atile, imao le sina Odoakra,
iije je ime, isto tako, vezano za propast Zapadnog Carstva. Taj skup
barbara i barbariziranih Rimljana zapeiatio je, dakle, sudbinu Zapad-
nog Carstva.
Buduii da Istodno Carstvo nije bilo u moguinosti da po'mogne
novopripojenom dijelu Ilirika, Dalmatinci su se odludili da odbranu
zemlje uzmu u svoje ruke, tim prije Sto su se, pored neprijatelja sa
kopnene strane, sada pojavili i Vandali na brodovima iz faitage. Nakon
ito je umro Atila 453. godine, a borba o nasljerle podela razdlrati hun-
sk-uzajednicr+,Dalmacija je uspostavila svoju vlastitu upravu pod Mar-
celinom (454), s tim Sto je nadalje po5tivala zaiednicu Carstva i sudie-
lovala u poslovimakoji su se ticali cjeline.
SlobodaDalmacije izraslaje iz nuZde.Marcelin je bio samo dovjek
koii je povezao,niti autohtonitr-municipija na veiem podrudju, Sto-se
larodito razvijalo od druge polovine IV vijeka, kada je ovdje prestala
funkcionirati centralna vlast, pa su se nasi krajevi nisli u politidkom
-napad
vakuumu. Buduii da je Marcelin u vrijeme priprema za na
contar Vandala u Kartagi (a6B) bio ubijen, upiavu samostalne pro-
vincije preuzeo je Julije Nepot, sin Nepotijana i Nlarcelinove sestre ko-
joj ne znarno ime. on je (19. vr 474) prisilio cara Glicerija na abdika-
ciju, pa je preuzeo upra\n nad cjelokupnim Zapadom. Ipak, Julije Ne-

l5
pot mogao je vladati u zav.jetrini jedne provincije, ali je poloZaj cara
Tapadabio isuviSeistaknut.
Nakon rasula hunske driave, neka germanska plemena uspjela
s.u da uspostave dvrsie zaiednice. Takc su-Istodni Goti osnovali svbju
drZavu (.454),na prostoru nekada5njih panonskih provincija i ,ru lr"-
iem dijelu zaled.aprovincije Dalmacije, tj. u sjevernoi i srednjoj Bosni.
I{eruli, sa kojima se klatio i jedan dio Atilinog dvoia, preSli-su u Ita-
liju. Njih_o_vom pomoii Panonac orest uspio jelvrgnuti Julija Nepota i
(31. 475) proturiti na prijestolje svog maloljetnog sina Romuia Au-
{
gustula, di.meje-konadno zadovoljio svoje otpriie poTnate ambicije. On
je po5ao joS i dalje pa se, poput boleZljivog Dioklecijana, kao carski
otac, polukao u paladu kod Salone. Odoakai, sin Orestovog prijatelja
sa.hunskog dvora, bio j9 isuvi5e sirov da bi trpio svu tu tatrailu, pa
je koncem augusta 476. skinuo sa vlasti maloljetnika, a ores,ta daoubi,ti.
carski znaci poslani su u Konstantinopol. Dalmacija i Galija priznavale
su joS neko vrijeme Jylija Nepota kao zakonitog cara, all je i on tr
proljece 4.80.ubijen a vlast odoakra prosirena je i na ostatak Dalmacije.
, 9uuj dogadaj smatramo odludujuiom prekretnicom u historiji Rim-
skog carstva, ali on ni u kom sludaiu ne zn-adizavrsetak antidke civiliza-
ciie. Carstvo je sada, zapravo, razbijeno na svoie sastavne diielove,
-Ono
gradove sa municipalnim uredenjem i vile. "i
postoji da-
lje, samo Sto cara vi5e nema. Odoakar ie bio teli vladar Ger-
ma_!a naseljenih u ltaliji i Dalmaciji, ali ni u kom sludaju kralj
Italije i Dalmacije, u antidkom srnislu. Promjene koje su' nastale
padom Zapadnog carstva nisu uni5tile pravne institucije, administra-
ciju, ekonomske odnose i kulturne temelje uopie, na kojima je podi-
valo druStvo u p_rovinciji Dalmaciji i dijelu Panonije. To se nije dogo-
-preuieo
dilo ni onda kada je smrdu Julija Nepota Odoakai i faktidno
ovdje vlast, uz iznudenu koncesiju od istodnog cara, koji je-sada u
pravnom pogledu bio jedini zakoniti vladar u cjelokupnom carstvu. Za
rimske gradane, istodni car je i nadalje bio vrhovni autoritet vlasti.
Stari-rimski upravni aparat ostao je neokrnjen, dakle, i onda kada je
Odoakar imenovao u Saloni svog namjesnika. Koliko god Carstvo niJe
prije bilo u moguinosti da odbrani svoju granicu od prodora barbara,
toliko ovi uzurpatori nisu sada b;ili u s,tanju da se narnetnu an-
tidkom druStvu. Koegzistencija je bila princrp na kome je podivao
odnos starosjedilaca prema novoprido5lim gospodarima. Istodnom caru
preostalo je samo da diplomatskim mahinacijama lavira izmedu poje-
dinih skupina nametnika. Veie i jade skupine pokuSavale su, naime,
da podjarme manje, siroma5niji barbari zavidjeli su bogatijirna, a bo-
gatstvo se sticalo, sada vei manje pljadkom, a vi5e podmiiivanjem od
strane Carstva. T.ako su barbari na razvalinama antidke civilizacije po-
I
5li jedni na druge, a Carstvo se, u borbi za opstanak, snagom jednih
odup'iralo drugima. U tom rneteZu je car Zenon (474-491) na-
veo Istodne Gote protiv Odoakra, pa su ovi pod Teodo,rirhom488. kre-
nuli na Italiju. Prvo su savladani Odoakrovi savezniciGepidi negdje na
prostoru izmedu Vinkovaca i V,ukovara.Goti su tada zauzeli i Sirmij.
Dvije godine kasnije na5le su se Dalmacija i Panonija u rukama Istod- t
nih Gota, a rat se proSirio na sjevernu Italiju. Padom Ravene i smriu
Odoakra, 493. godine, kralj Istodnih Gota postao je, I'oncesijom istod-
rlog cara Anastazija (491-518), civilni i vojni upravitelj veieg dijela
nekada5nje prefekture Italije. Nova uprava nije donijela posebne novo-
sti u odnosu na rimske gradane. Oni su se pokorili i ovom uzurpatoru, I
a zadrLali lidnu sigurnost i privatno.pravne institucije. NaSi krajevi su
sada za nekoliko deceniia u51iu fazu mirnos. Livota. I
1r)
 Da bi udvrstio granicu, Teodorih je 504. oteo od Gepida srem-
sku Panoniju, a 505. je zauzeo i dio Mezije sa Singidunumom (Beo-
gradom). Osvojeni krajevi podijeljeni su tada u dvije upravne jedinice:
jednu su dinile Dalmacija, Liburnija i Savija sa sredi5tem u Saloni, a dru-
gu Panonija sekunda i dio Mezije sa sjedi5tem u Sirrrr-iju.Na delu svake
pokrajine stajao je po jedan Got sa titulom kneza (comes) i oslovlja-
vanjem vir inlustris, koji je upravljao gotskim vojnim i rimskim civil-
rrim skupinama. Knez je u parnicama izmedu Gota sudio po gotskim
zakonima, dok je za rimske gradane vaZilo staro rimsko pravo. U mije-
Sanim sp'orovima knezu je asistirao predstavnik iz redova rimskih gra-
dana. Pomoinik kneza za poslove u vezi sa rimskim gradanima zvao se
prineeps officii, a bio je biran izmedu Rimljana. Rimski gradani zvali
su se provinciales, a dlanovi vojne elite Gota capillati, buduii da su no-
sitri dugru kosu (capillus). Za rnedu zemlji brinuli stt se de'fensores, neka
vrsta Zandarmerije, a civilnu upravu vodili su curiales, nekad i decuri-
unes. To su bili dlanovi municipalnog )malog senata<.
Pod gotskom upravom ponovno su oZivjele stare ceste, a narodito
magistrala izrnedu Si,rrnija i Sisoije, pa Sal,one i unutra5njosti. Tako, vi-
4imo apulskog biskupa Germana kako za put u Carigrad, 519. godine,
koristi cestu preko Delminija (Duvna). Sredozemno more se za ditavo
jedno stoljeie opet oslobodilo gusara. Postalo je, -tako reii, svojina
Carstva. Jedino je u Saviji, podrudju izmedu Siska i B. GradiSke dola-
zilo do pljadke imovine tarnoSnjih stanovnika od strane barbara koji
su Zivjeli sjeverno od Drave.
Jedan od visokih gotskih drZavnih sluZbenika, moZda predstojnik
pnovirncije, comes Sirnon, p'ostao je posebno znailajna lidnost za naSe
krajwe zato 5to je 508. godine, po naredbi knalja Teodorika, obnovio
ieljezne rudnike, narodito one oko Gornjeg Vrbasa, Sane i Japre. Rud-
nici zlata nisu vi5e obnavljani, pa je Kralj odludio da se otvaraju i pljad-
kaju oni grobovi za koje se moglo pretpostaviti da sadrZe priloge u
zlatu. To mu je bil,o potrebno zbog kovanja novca, jer Istodni Goti, kao
i svi drugi barbari, zadriavaju rimsko novdarstvo. Morali su ga zadr-
iati buduii da su od Carstva primali pomoi - bilo kao plaiu za voj-
nidke usluge, bilo kao trib,ut u vrijeme kada ih se na drugi nadin nije
moglo zadrLati u miru.
Valutna osnova u kasnom Carstvu bio je Konstantinov solidus u
teiirri od 4,55 grama, to jest 24 siliquae, zlata. To je bila dvr-
sta valuta za cijelo Carsrtvo. Trgovci 'M Antiohije su na toj ,os-
novi mirno prodavali i obradunavali svoju nobu u Saloni, Kartagi ili
Marsilji. Zlato je sluZilo za driavna i medunarodna plaianja. No, ve-
zano na zlatni solid svugdje u Carstvu, pa i medu barbarima, u prometu
i
su redovne monete u srebru i bronzi kao sredstvo za plaianje unutar

I
lr
! rnunicipija i provincije. To je bio dogovor koga su se svi pridrZavali.
Tako se dogodilo da su za Justina II (565-578) u gals,koj Provansi
poieli kovati solide sa 21 silikvom zlata, ali taj novac nije nigdje pri-
i
hvaien. ZlaIne solide kovali su i Istodni Goti za Teodoriha, ali je - ka-
ko se dini - priliv takvog novca u Bosnu i Hercegovinu bio minimalan.
To se moie tumaditi time Sto ovo podrudje, kao izrazito kontinentalno
i na prvom udaru barbara, od konca IV vijeka nije vi5e igralo znatnu
ulogu u medunarodnoj mediteranskoj trgovini, nego se zadahurilo na
uskom provincijskom podrudju. Upotreba ,starog novca( u ovo doba
H
t2
izridito se spominje, a to znadi da je privredna autarhidnost pojedinih
civitates i u Bosni i Hercegovini bila samo relativna: nije bilo trgo-
fr vadkih veza sa stranim zemljama, ali su ljudi unutar granica zemlje
trgovali po monetarnom sistemu. Ovo se bar moie reii za naselja u

77
podruiju rudnika u dolini Japre, gdje su u arheolo5kim stratumima iz
V i VI vijeka zatedeni novci iz IV vijeka, dakako, u veiini iz sisadke
kovnice, jer je to bila ne samo najbliZa valutna institucija nego je pod-
rudje Japre, i inaie, biio upuieno na Sisciju, dakle jedan kontinentalni
privredni i kulturni centar, istina, vei rano ugroZen i zaposjednut od
barbara.
Izvjesno negodovanie kod rimskog stanovni5tva Dalmacije i Pa-
nonije izazvalo je primjenjivanje starog rimskog zakona o davanju tre-
cine imovine privatnika za vojnike. Sa tim zahtjevima na5li su se sada
Goti pred domaiim rimskim gradanima. OStrica mada, okrenula se, da-
kle, prema onima koji su zakon bili donijeli. Svaki Rimljanin vidio je
sada u Gotu otimada svoje imovine, a Got u Rimljanima varalicu koji
poku5ava da se izvude iz obaveza. Teodorik je time obavezao i ostare
barbaren koji su bili oZenjeni Rimljankama. Zahladenju odnosa dopri-
nijelo je i sustezanje od jade veze izrnedu vladajuie klase (capillata) i
staro,sjedilaca(provincijala). Antagonizam su potpirivali i vierski od-
nosi, jer su Goti bili arijanci.
Vei izmeclu 470. i 375. godine car Valentinijan je pod prijetnjom
smrtne kazne zabranio brak izmedu Gota i rimskih gradana, Sto znadi
da je netrpeljivost postojala joS u vrijeme kada su se oni tek pojavili
na obalama Istera (donjeg Dunava). Sada, medutim, Gotima nije ni
stalo do takvih veza. No, i pored svega oni ipak nisu bili netolerantni,
niti su se mogli odijeliti u potpunu izoliranost.
Sazivanjekoncila u Solinu 530. i 533. godine daje naslutiti da je
njihovo vladanje izazvalo probleme koji su se morali rjeSavati na Sirim
forumima. Iz rijedi Andrije, biskupa u Bistue Nova, podrudju Zenica-
-Vibez, upuienih koncilskim ocima, nazi'rem'oda je narod u unutna5nj,o-
sti Bosne bio u to doba uglavnom s,irornaSan.Bilo je i nekol,iko nerod-
nih godina, pa je i sama katedrala zapala u veliki dug, i jedva se odr-
Lavala zajmovima imuinijih pojedinaca. Politiika nestabilnost, razara-
nja i pljadka imovine tokom V vijeka svakako su nanijeli veliku Stetu
stanovnicima u zaledu Dalmacije, toliku da ni vi5egodi5nji mir za vla-
davine Istodnih Gota nije mogao mnogo pomoii.
Poslije ubistva Teodorihove kieri i nasljednice Amalasvinte, 535.
g o d i n e , b u k n u o j e l a t z a g o t s k u b a S t i n u ,a t i j m e t e Z i s k o r i s t i o j e J u -
stinijan I, pa je iste godine oteo Dalmaciju, i stavio je pod neposrednu
vlast (Istoinog) Carstva. On je lako osvojio ove krajeve, jer se rimsko
stanovni5tvo ionako niie nikada sloZilo sa Gotima, a u istodnom caru
je gledalo svogazakoniiog vladara.
Goti su nastojali da povrate svoju vlast u Dalmaciji, pa je pod no-
vim kraljem Vitigisom (536-540) izvr5en poku5aj da se ponovo osvoji
Salona. Kako je zemlja tako postala ratno popri5te, ostale su bez zaS-
tite granice prema Langobardima i Gepidima, koji su to iskoristili, pa
su provalili u unutra5njost Dalmacije. Langobardi su zauzeli dana5nju
sievernu Bosnu i podrudje izmedu rijeke Bosne i Drine. U osiroma5e-
noj pr"ovinciji nastala je velika glad. Novi go,tski kralj Totila (541 do
552) poslao je, pod komandom vojvode Indulfa, br'odovlje protiv Dal-
rnacije, ali tim pohodom nije postignut cilj. Indulf je opljadkao pri-
rnorski pojas od Makarske do Salone, kojom prilikom je usmrtio ve-
liki broj rimskih gradana (548). Buduii da nije rnogao povratiti Dal-
maciju, Tortila je Justinijanu ponudio mir (551), s tim da Carsrtvuod-
stupi vei izgubljene krajeve, a za sebe i nadalje zadrii Italiju. Justi-
nijan na to nije pristao, nego je njegov vojskovoda Narses provalio u
Italiju, gdje ie potpuno slomio otpor Gota (555).

IO
 U jednom di.ielu Bosne i Hercegovine uspostavljena je, tako, pr>
novno vlast Carstva. Sudeii po velikoj izgradnji strategijskih punktova
(limes nedaleko od Neretve i na Bosni), i privrednih objekata, zem-
lia je doZivjela joi jednom eru antiike civilizacije, sve do prvih godina
VII vijeka.
NaSi krajevi su 535. godine uSli, meclutim, samo jednim dijelom
u sklop rimske zajednice, a time je nastavljen proces suZavanjaDalma-
cije kao geografskog pojma. Njena granica pomaknuta je sada sa Dri-
ne na rijeku Bosnu, a to suZavanjeiii ie jo5 i dalje, pa ie u VIII viieku
od cijele pokrajine preostati jo'S samo nekoliko gradova uz more.
Na granicama Carstva, medutim, i dalje su se kretale skupine bar-
bara. Vei prije rata protiv Gota, car je na granici blizu lijevih obala
Neretve dao - kako izgleda - izgraditi utvrdeni limes. To je niz utvrda
Sto ih, koliko do sada znamo, dine grad Stolac, Ko5tur, Blagaj na Buni
zajedno sa tzv. Malim grad'om, i Biograd kod Konjica. Nakon 535. go-
dine taj limes je produZen i udvr5ien ne5to manjim utvrdenjima, od
kojih nam je danas poznato Debelo Brdo u Sarajevu, Bobovac, utvrda
na u5iu Usore u Bosnu, i gradina Zecovi kod PrijedorA. U rukama Car-
stva bila je i lijeva obali donjeg toka Sane. Rudnici u dolini rijeke
Japre kod Bos. Novog doZivljavaju u ovo vrijeme naroditi procvat. Ne-
jasno je za koga se sada proizvodilo ieljezo na ovako udaljenoj peri-
feriji, kada se zna da je nekada5nja provincija Savija, zajedno sa Sisci-
jom (Siskom), ostala i dalje izvan Carstva,u rukama Langobarda,isto
kao i veii dio sjeveroistodneBosne. Kako se Carstvo vei otprije raspa-
cialo na svoje sitne elernente, municipije, vicuse i vile (jercentralnavlast
zbog barbarskih provala nije bila u stanju da odrZava redovan kontakt
sa svim dijelovima svoga podrudja), to su pojedina uZa podr-udja, po
preporukama iz Carigrada,pojadala mreZu refugija (pribjeZi5ta) za pod-
rudno stanovni5tvo u sludaju provale barbara. Za njihovu izgradnju 6e-
sto su posluZile prahistorijske gradine kao vei od prirode zaSticeni te-
len. Ta mala podrudja slobodnih opiina sa zabtitnim gradom postat ie
kasnije slavenskeZupe.
Justinijan (s/. 3) je 533. godine dao konadnu redakciju rimskim
zakonima. Tako su ostali saduvani i propisi koji nam obja5njavaju neke
detalje iz gradevinske djelatnosti, problema urbanizacije i pitanja iz za-
Stite starih spomenika.O tome ie biti rijedi kasnije.
U nastojanjima da pridobije Zapad, car je stupio u vezu i sa sv.
Benediktom (480-547), osnivadem poznatog crkvenog reda benedik-
tinaca na Zapadu. Prema saduvanim dokumentima, car je njemu daro-
vao neke posjede u Dalmaciji i Panoniji Lausinium (na Trebi5njici) i
Salluntun, (u Crnoj Gori), a u Panoniji Baloe.
U Sirem smislu, Justinijan je postigao znatan uspjeh kada je u
zajednicu Carstva ponovo udruZio mnoga podrudja uz Sredozemno mo-
re, sve do Heraklovih Vrata (Gibraltara). U ovo do,ba Ravena postaje
kulturni centar na Zapadu. Kasna antidka civilizacija, presadena iz Ca-
rigrada u Ravenu, zradi odavde po novopripojenim krajevima, a preko
njih i u barbarska kraljevstva. Ona je, zadudo,i u ovo kasno doba toliko
svjeZa,da njene tekovine proZimaju io5 i drZavu Karla Velikog (768 do
814) i prer.astaju u kulturu romanike.
Ipak, i pored snaZenja Carstva pod Justinijanom, granice prema
Dunar,rrnisu'ostale mirne. Fo rijedima Prokopija (Historia Arcana, c. 18)
...>gotovo svake godine otkad je lustinijan stupio na vlast, Huni, Sla-
veni i Anti pustoie llirik, iitavu Trakiju, Heladu, Hersones i svtt zemliu
clo Jonskog zaliva, pa i do samog Carigrada, poiinivii strahote ntedu
i.iteliima". Kada je 534. godine strateg Trakije Hilbudiie u borbi sa
19
Slavenima poginuo, granica je ostala potpuno neza5tiiena, pa su bar-
bari provaljivali na carsko podrudje kada god su htjeli, a da ih niko
niie u tome mogao sprijediti. Tvrdave i refugiji Sto ih je Justinijan dao
sagraditi za obranu drl,ave i municipalnih zajednica, nisu bile u stanju
da se efikasno odupru neprijatelju, koji ih je jednostavno zaobilazio.
Jedino su razmirice medu samim barbarima donosile Rimljanima iz-
vjesne koristi, pa se tako, Stavi5e,jedan njihov dio stavio u sluZbu
carske vojske.
Do sredine VI v. Slaveni su provaljivali na podrudje Carstva uglav-
nom zbog pljadke, ali se od547. godine kod njih javlja teZnja da se na
isprainjenom prostoru uzdrrt granioe i stalno nasele. Sljedeie godine
poSli su Gotima u pomoi, pa su u sjevernoj Italiji razbili carsku voj-
sku. To je bio prvi prodor Slavena na tlo Italije. Dvije godine kasnije
(550) oni opet provaljuju u provinciju Dalmaoiju.
Oko toga doba javljaju se na granicama Carstva prvi Avari, nas-
Ijednici Huna. Koristeii razmirice izmedu Langobarda i Gepida, oni
se udvriiuju na tlu Panonije time Sto zaposjedaju podnudja koja su do
tada drZali ovi posljednji. Carstvo je, koristeii te razrrr-irioe,ponovno
osvojilo Sirmij (Srem. Mitrovicu - 565). Gepidi su bili sp,remni da
odstupe i ditavu zapadnu Panoniju, ukoliko bi im Carstvo priteklo u
p,ornoi, no Justinu II (565-578) nije bilo stalo do gepidskog savez-
ni5tva. Tako je njihova drLava 567. godine potpuno raskomadana. Kako
su se Langobardi zbog neprijatnih susjeda povukli u Italiju (568),
Avarima su ostala na raspolaganju Siroka podnudja zapadne Panonije.
Njihov poglavica Bajan izrastao je tako kao nova uzurpatorska lid-
nost i napast sa kojom je Istodno Carstvo moralo rjeSavati perfidno
smiSljene sporove na svojoj granici u jugoistodnoj Evropi. Za vr5enje
pritiska i stvaranje nemira Bajan je uvijek iznalazio nove razloge: das
se vrijedao na postupke cara, das je traiio neka svoja, toboZnja, prava,
proistekla iz odnosa Carstva sa narodima koji su prije toga Zivjeli u
Panoniji; da bi se, zatim, udinio naoko usluZnim, progoneii Slavene sa
carskog podrudja. U takvom "hladnom ratun izgubljen je Sirrnij (582),
a njegovi preZivjeli gradani jedva su se spasili. Grad je spaljen.
U ljeto 597. Bajan je provalio starom rimskom cestom od Servi-
cija (Bos. Gradi5ke) prema Saloni (Solinu), pa je usput razorio grad
tsalkis (moZda Baloe, podruije Kljuda ili Varcara) i joS 40 manjih re-
fugija i straZamica u okolini. Tom prilikom poubijao je sve stanovnike
r-,vihkrajeva. Carska vojska, koja je, bespomoina, sve ovo promatrala
iz skrovitog prikrajka, jedva je uspjela da, u jednom iznenadnom na-
padu, raspr5i Avare i spasi bogati plijen. Oko 600. godine u provalama
su aktivniji Slaven,i,umjesto Avara, zbunjenih zbog kuge koja je medu
njima harala. Carstvo je tako u kratkom predahu ,orbnoviilosvoju gra-
nicu na Savi i Dunavu. Vjerske razmirice koje su izbile u Saloni, znak
su da ie provincija Dalmacija u to doba iivjela u miru.
Maurikije je 601. godine obnovio rat protiv Avara, pa je njegova
vojska pre5la na lijevu ,obalu Dunava. Car je ielio da i sljedeie godine
nastavi konsolidaciju granice, pa je naredio da vojska prezimi na bar-
barskom podrudju. To je dovelo do pobune u kojoj je Maurikije ubijen
(602). Nastalo bezvlade iskolrirstili su Avari i Slaveni, pa su se pr,osuli
preko Save i Dunava na podrudje Carstva. Oni su zauzeli Delminij
(Duvno), zafiim Salonu (614), te konadno i Nar"onu (62I). Preostali
spomenici antike tada su spaljeni. PreZivjeli rimski gradani spasili su
se bijegom na otoke. Carstvo je dobilo na svom teritoriju novi narod
koii ie se tu stalno nastaniti.

20
 Drustveni odnosi
Unutra5nji razvoj u rimskoj drZavi, kao i provale barbara, utje-
cali su, znatno, na pnomjene u dru5tvenom p,oretku. Razlog je bio jed-
nostavan. Buduii da se ditav poredak rimskog druStva zasnivao na od-
nosu klase koja je vladala i one koja je sluSala, do poremeienja je
moralo doii u dasu kada se poljuljao poloZaj onih koji su drZali vlast.
Kada je davanjem graclanskih prava stanovnicima pr,ovincija, i slab-
ljenjem vojne sile zbog apstinencijalnih tendencija graclana opadao broj
zarobljenih barbara, broj robova se smanj,ivao. Poljoprivredna proizvod-
nja je tako, zbog oskudice u radnoj snazi, opadala, pa je privreda do5la
u krizu koju je izazvao nesklad izmedu proizvodnje i potroinje dobara.
Diokl,ecijan je poku5ao da rijedi to pita,nje maksimiranjem cijena (301),
dime, medutim, nije otklonio uzroke ditavog problema.
U nesredenim prilikama, prva su na redu bila sitna gazdinstva,
koja su u novonastaloj situaciji podela propadati i utapati se u velike
posjede - latifundije - posjede ljudi koji su u mutnim vodama jednog
sistema u raspadanju uporno plivali na povr$ini. Osiroma5enje je ra-
slo do te mjere da su se zemljoradnici svojevoljno stavljali pod patro-
nat velikih posjednika, a time, po obidajima vremena, gubili svoju sa-
mostalnost i u reZimu kolonata do,lazili u poloZaj koji se nije mnogo
razlikovao od ropstva. Sitni posjed nije, medutim, bio potpuno likv!
diran, pa tako ni robovi nisu preko noii nestali sa privatnih imanja. U
jednom svom pismu, Euzebije Jenonim (r.otl. oko 347) pri,povijeda kako
su ga, kao malenog djedaka, roditelji za neposlu5nost batinali ,kao
roban. Prema tim rijedima, koje nemaju samo figurativan karakter, u
na5im krajevima je jo5 oko sredine IV vijeka ovaj sistem bio redovna
pojava, a tek pod konac stoljeia Jeronimovu odevinu u Stridonu nisu
vi5e obradivali robovi, jer je - tada vei zapu5teno imanje - dato
na prodaju.
Ondie gdje je zakazala privatna inicijativa, tu je drZava prisko-
dila kao proizvodad, i na napuitenim ili otkuplienim zemlji5tima osni-
vala posjede sa ne5to izmijenjenom strukturom proizvodada. To su oni,
vei spomenuti, dominiji. Na takvim drZavnim dobrima, naime, upravlr
su preuzeli zakupnici, conductores, tj. ljudi iz administracije Carstva,
a radnu snagu dinili su robovi. S obzirom na to da sistem kolonata nije
osiguravao znatno poboljianie druitvenog pololaja radnika u poljopri-
vredi, to nije postojala ni bitna razlika izmedu robova na drZavnim
imanjima i kolona sa privatnih latifundija.
Ipak se, pod pritiskom anarhije ko,i,u je izazvala seoba, mijenjao
i poloZaj robova. U krajevima kroz koie su pro5le dete barbara, gospo-
dar.i, desto, nisu vi5e mogli povratiti svoj stari autoritet, pa su morali
popu5tati. Tome je doprinosilo i kr5ianstvo sa idejom moralne jedna-
kosti svih ljudi. Zatzimanje ovako blagog stava prema robovima podelo
ie vei u III viieku. Kao primjer navodimo da je car Septimiie Sevcr
svog kuinog roba (verna) Kalimorfa, oko 201. godine postavio za vilika,

21
 tj. za upravnika u tvornicama i,eljeza u Blagaju na Japri, pa ga 202. go-
dine i lidno posjetio.
Ma koliko da su odnosi gospodara prema potdinjenima vremenom
ublaZavani, to ipak nije vi5e moglo da spr"ijediZelju robova za punom
slobodom. Kada su, pod pritiskom barbara, lanci drZavne uprave prs-
kali, vrlo 6esto su se, u vrijeme takvih provala, bivii robovi i koloni
pridruZ'ivali barbarima. S pravom se pitamo da li se prelaskom robova
na stranu Zapadnih Gota moie protumaditi i propast velikog driavnog
poljoprivrednog imanja na Mogorjelu kod eaplj,irre, 401. godine.
MoZda, najjade promjene, koje se mogu pratiti u vezi sa procesom
raspadanja antidkog dru5tva, jesu promjene u samim ljudima. Njih su,
gledano u cjelini, pojadavali i oni ljudi barbarskog porijekla koji su
vremenom postajali dlanovi antidkog dru5tva i sa njime se saZivlja-
vali, no istodobno mu davali neStood svojih osobina.
Novi duh koji proiima druitvo je, u stvari, mjeSavina antike i
kulture stepskih nomada. Rimski gradani, Italici i romanizirani narodi
u susjedstvu, gubili su svoju Zivotnost, dok su prido,Slicedavale nove
impulse u javnom Zivotu. Kao svaka naoija koja svoj pr:os'peritetvedim
dijelom osniva na vojnim uspjesima, tako su i Rimljani, u epohi pob-
jeda, preZivljavali zlatni vijek svoje kulture; sa prvim porazima su pre-
Sli u stagnaciju, da bi, na koncu, bespomoino pratili preoblidavanje
tedevina svoje kulture. Opadanje mora'la i degeneracija bila su nuina po-
sljedica ovakvog stanja.
Kapitolijski bogovi, svojim vrlinama i manama, inade, bliski lju-
dima, na5li su se u situaciji da se zajedno sa tim istim ljudima izgube
u bespomoinoj starosti. Oni su vremenom postali predmet praznovjerja
pa je i sluZba njima pretvorena u besmisleno izgovaranje formula koje
iesto nisu razumjeli ni oni koji su ih izgovarali. Kult se pretvorio u
niz odredenih radnji Sto je trebalo da ima magidni sadrZaj, no ipak, sve
skupa ni.ie imalo dubokog smisla.
Veiina naroda nije ni znala za drZavne bogove i kult, jer je seljak
oboZavao mno5tvo duhova, podev od kuinih penata i lara, pa do nevid-
liivih bica koja su obitavala svugdje: u polju, oko kuie, u Sumama i
na raskr5iima. Nisu to bili nikakvi dobri zaititnici imovine i liudi,
nego hir.ovite ufvarre za diju s,e naklonost 'trebalo borifi rnolitvama i da-
rolijama. Bogovi su se tako pretvarali u demone, i umjesto da ljudima
pomaZu, oni su ih pla5ili. Sto su se hramovi olimpiiskih i kapitolij-
skih bogova uredno odrZavali, to je bila vi5e stvar navike, odnosa pre-
ma starim spomenicima, pa i izvjesne sentimentalnosti prema nedemu
Sto je vei davno pro5lo. A ono "pro5lon Zivjelo je joS u lijepim uspo-
menama. Iskrenih po5tovalaca bilo je vrlo malo jer ti bogovi nisu pru-
zali nikakvu utjehu za dnevne brigi, oprost za udiniene prijestupe ili
obeianje za bolji Zivot poslije smrti.
Julijan ,Otpadnik" poku5ao je da u paganstvo presadi pone5to iz
mitraizma i kr5ianstva: propovijedi, pomoi siromainima pa i jo5 pone-
ku socijalnu tedevinu, no i to je nakon njegove prerane smrti ubrzo
oti5lo u zaborar,.
U beznadu, ideje o spasavanju du5a podele su opsjedati ljude. U
pomoi su pritekli razni kultovi i misterijska posveiivanja, s obeia-
njem besmrtnosti i oprosta od grijeha, 5to su iz Egipta, Prednje Azije
i Grdke preno5eni na Zapad. Medu njima se istide kult Izide, Prijapa,
Dironisa, Serap,isa,Demetre, Sabazija, Velike Majke i At!i,sa. Oni su se
iesto medusobno rnije5ali, i elementi jednoga prenoSeni su u drugi. U
IV vijeku bio je narodito razvijen sinkretizam. Koliko nam spomenici
govore, u naSim krajevima bilo je poklonika Sabazijeva kulta, u Srebre-

,,
 nici, kulta Attisa, u srednjoj Bosni i Podrinju, a Prijapa u Japri, kao
i inade u panonskim krajevima. Neie biti sludajnost da su ovi misteriji
i kultne radnje njegovani upravo u rudarskim podrudjima, gdje je sta-
novni5tvo bilo u znatnoj mjeri orijentalnog porijekla. Jer, ideje o mi-
sterijima su ne samo potekle sa Istoka nego su bile i forsirane, prven-
stveno, medu ljudima iz tih krajeva.
U zapadnom dijelu Carstva, medu obrazovanim ljudima, zapaLa se
poku5aj da se religiozna praznina pop,uni novim filozofskim pravcem,
kojim se nastojalo stare materijalizirane predodibe o bogovima zaodjeti
u novo, ne5to uzviSenije, metafizidko ruho, izdidi ih iznad obidne ma-
lerije i li5iti ljudskih mana, dime su bili opterecni. Taj filozofski pravac
nazvan je n eo p I a t o ni zam. U njemu su se ujedinile sve rnisli'iz sta-
rijih filozofskih ikola, a sve skupa bilo je zaiinjeno orijentalnim religi
jama. Sva ta filozofija po5la je, rnedutim, za boianskim objavama, i
onda kada su bili u pitanju i najjednostavniji mitovi. Sve se svodilo
na poboZnost, utapanje u mistiku i borbu za spas du3e. Ne moZe se,
prema tome, vi5e govoriti o nekoj filozofiji koliko o teologiji, jer ditav
svijet je, prema udenju neoplatonika, bio ispunjen boZanstveno5iu koja
se prosipala od najvi5ega biia, savrSenogdo tolike mjere da se o njemu
nisu mogle stvarati predodZbe ljudskim elernentima, preko niza biia
niZegstepena,sve do dovjeka i materijalnog svijeta.
Neoplatonizam je, zapravo, pokupio svu znanost filozofa antidkog
svijeta i Orijenta. To je bilo posljednje Sto su umovi antike mogli da
pruZe u ovo kasno doba. Oni tirne, ipak, nisu mnogo pomogli pagan-
stvu, dok ih je krSianska propaganda prihvatila kao pogodnu osnovu
za priblilavanje onima koje je Zeljela pridobiti. Neoplatonizam je, uo-
stalom, bio ograniden na pristalice u krugovima obrazovanih ljudi, a
takvih je u kasnoj antici bilo sve manje.
Drugi takmac za osvajanje duSabio je m i t r aizam. To je bio kult
Sunca, propagiran u perzijskoj varijanti, a on postaje popularan negdje
u III vijeku. On nije bio ekstremno destnuktivan, u odnosu na tadadnje
dru5tvo, pa je tako mogao stei'i naklonost i samih careva, po dernu je,
u ovoj prvoj fazi svoga prodiranja, postao snaZan druStveni faktor.
Pogodovao je Carstvu. Donosio je traZenu novinu za dru5tvo koie je
podelo gubiti orijentaciju; pri tome nije bitno zadirao u organizaciju
drLave, a daleko je bio od toga da bi prijetio dru5tvenim prevratom.
Mitra, Nepobjedivo Sunce, stavio se tako u sluZbu Carstva. Zabludjeli-
ma je pnuZao opro5tenje od grijeha, carevima darivao prijestolja, a
vojnicima osiguravao pobjede. Svi su, dakle, morali biti zadovoljni, iako
ovi darovi nisu bili duga vijeka. Savjesti su i dalje zapadale u krizu,
prijestolja se ru5ila, a pobjeda je bivalo sve manje.
Izvori mitraizma bili su, uostalom, u Perziji koja je - nepobije'
dena - stajala na istoku Carstva kao takmac vrijedan po5tovanja.
MoZda je bilo i malih priZeljkivanja na radun integracije dvaju svje-
tova? Tu negdje krila se njegova prednost. Mane su mu bile vi5e orga-
nizacionog karaktera. U osnovi mizogin i favoriziran od vojske, mitra-
izam, u odnosu na krSianstvo, nije bio u dovoljnoj mjeri univerzalan,
a daleko je od toga da bi zajednici davao neki odredeni pravac i te
kako potreban dru5tvu koje se raspadalo.
Iliri su pokazivali naklon'ost prema ovom kultu. Mitraizam je ov-
dje bio u prednosti jer su u procesu romanizacije autohtoni bogovi u
prilidnoj mjeri bili zaboravljeni, a od III vijeka Ilirik je u Carstvu bio
centar politidke i vojne inicijative. Iliri su bili ona skupina koja je
krparila Carstvo, upravo ono carstvo protiv koga su se njihovi preci
tako strasno borili. zbog toga su se, upravo, u dilemi oko mitraizma
ili krsianstva odludili za,ono pffo, jer carstvo je, sada, bilo njihova svo-
-iina, i oni su dinili sve da bi ga saduvali.
. JoS j9dp. religija odigrala je u druStvrr kasne antike odludujuiu
u l o g u .T o - j e b i l o k r s i a n s t v o . ' I o v a j k u l t p o t e k a oj e s a I s t o k a , n o i z
posne i Skrte, ikonoklastidki raspolozene monoteistidi<esredine, lisene
prida i misterija. Presadenou metropolu i jos neke druge kulturne cen-
tre u carstvu, krscanstvo s.emoralo prilagoclavatisredin'i koju je zeljelo
osvojiti. Tako su_cisto judaidkim elementima kulta, kao st"oie eitinle
svetih knjiga i diskusije o teoloskim temama, pridodati miitidni ele-
menti, u mnogo demu bliski mitraizmu.
Krsianstvo je bilo u znatnoj prednosti u odnosu na ostale reli-
gije. Bilo je monoteistidko i imalo je u knjigama zapisanr.ri dvrsto fik-
siranu nauku. Imalo je, dakle, svoje misfioie, pisce i teoretidare, sto
kod drugih-klrltova- gotovo da i nije postojalo. Mitraizam je bio u teo-
lo5kom.pogledu,.uglavnom,-magija,'a neoplitonizam samo slha mumija.
Demor.r.iziranimbogovima drzavnog kulta krsianstvo je najavilo borbu
clo uni5tenja. Sa vjerom u besmrtnost oni su pogodili onu bolnu tadku
paganstva koja je sljedbenike ovog kulta dovo-dilado ravnodusnosti.
U praktidnom Zi-votu,kriianstvo je nosilo sa sobom nove ideje za
rjesavanje osnovnih drustvenih problema. ono ie zauzelo revolucionar-
ni stav pre-ma-robovlalnidkom poretku, i, sa idejom o moralnoj jedna-
kosti svih ljudi, naj_avilo rat dru5-tvenom poretku antike. lzgradiv"alo je
novi tip. gradanina carstva: dovjeka koji j-e prisustvo na zerilii smatrao
prolaznim .stanjem i-samo pripremom za pravi zivot poslije smrti. u
nevoljama Sto su,ih donosile pJbvale barbara ovo je zvudalo kao utjeha.
Mitraizam, koji se identificirao sa vla5iu, sada vei vrlo labilnom,
ruorao se vremenom povladiti ispred ideje koja je apstrahirala tu vlast.
]{jegova obecanja vrlo lako su prerastala u razo8aranje. Nasuprot tome
kr5ianska Civitas Dei nije mogla postati plijen Huna- ili Sarmata.
Ali, kr5ianstvo je imalo i vlastitih teSkoia. Uskoro poslije Galeri-
jevog edikta o toleranciji 311. godine, Licet esse,Christianos. a pogotovo
posliie Milanskog edikta 313. godine, kada je Crkva postala ravnopravna
i slobodna u Rimskom carstvu, podeo je protiv nje djelovati spekula-
tivni duh mistikom prezasiienog helenistidkog Istoka, koji je, izvito-
perujuii temelje vjere, slabio njenu organizaciju. Time se narodito is-
takao aleksandrijski prezbiter Arije, koji ie zbo.e striktne privrZenosti
monoteizmu odricao Isus boZansku narav. Arijev pokret vremenom je
rlzeo velikog maha, a njegove ideje zapljuskivale su i na5e podrudj-e.
eini se da su ljudi u provinciji Dalmaciji bili zahvaieni i po-
kretom koji se vei od II stoljeia nametao kr5ianstvu kao gnostici-
zam. Pod ovim pojmom podrazumijevamo filozofska strujanja koja
su proZimala prve zajednice Isusovih sljedbenika, poku5avajuii ih uve-
sti u sinkretistidke vode kasnorimskog Panteona.Nije tu bilo nekih ja-
sno programiranih stavova. Gnostici su djelovali rascjepkano, obidno
na osnovarna lokalnih paganskih tradicija. Poznatiji su centri bili Antio-
hija sa idejama kozmogonije u okvirima sirskih kultova, Aleksandrija
sa egipatskim kultovima, Perzija sa zoroastrijskim parsizmom, a jed-
no vrijeme i Rim. Tvrdili su da jednostavne pride Biblije ne treba buk-
valno shvaiati. Oni su vjernicima nudili moi jedne "vi5eo spoznaje,
gnosis, skrivene u naoko prostim tekstovima Svetog pisma. Tom ospo-
znajom< obeiavali su priie svega rjeSenje pitanja o uzrocima zla na
zemlji, njihovo otklanjanje, praStanje, i uvodenje vjernika u stadij bla-
Zenstva.Gnostici su poku5avali dati Bibliji alegoridki smisao, sa dime
su desto potpuno preinadili njenu prvobitnu nakanu. I pored toga Sto ih
1A
LA
 Sl. 3. Justinijan I, prikaz na mozaiku u crko| su. Vitala u Raueni

je bilo oko tridesetak sk'upina sa razliditim udenjima, moZe se reii da

im je zajednidki bio princip dualizma, dakle neko suprotstavljanje duha
i materije, dobra i zla, svjetla i tame, svijeta plerome i kenome.
Oni nisu bili neprijateljski raspoloZeni prema sluZbenoj Crkvi,
nego su samo nastojali nametnuti joj svoje poglede.
Sirijski i egipatski centri vrlo ramo su prestali biti ekspanzivni,
najkasnije vei u IV stoljeiu. Perzijska varijanta, koju je u III st. os-
novao Mani, nile mogla biti uguSena. Naprotiv, maniheiz,am je u V i
VI stoljeiu na5ao puta prema Italiji i Galiji s jedne strane, a prema
 Iibetu i Kini s druge. On se za vrijeme toga prodora morao dotaknuti
i Dalmacije, ali nam ishod toga nije poznat jer su se ovi krajevi nala-
zili pod udarom seobe nar.odA.
Izgleda da su ideje ovakvih i slidnih skretanja donijele na Zapad
razne redovnidke skupine. Za neke od osnivada tih skupina, tako za
Ivana Kasijana (umro 435), znamo da je prije osnivanja svojih sarno-
stana u Galiji Zivio kod anahoreta u Egiptu, a to znati da mu gnostidke
ideje nisu morale biti strane. Od dogmatskih skretanja nisu bili izoli-
rani dak ni sljedbenici Bened,iktovih regrula, jer se njihova umjetno'st
jo5 i u kasnijem srednjem vijeku na momente utapa u neki dudan svi-
jet nama nerazumljive mistike.
Podaci o ranom Sirenju kr5ianstva u pozadini provincije Dalma-
cije gotovo i ne postoje. Prisne kulturne veze srednje i zapadne Bosne
sa Primorjem dozvoljavaju pretpostavku da su ideje koje su u Saloni
nalazile svoje pobornike, zradile i na podrudje u pozadini. Dakako, sa-
mo u gradovima, jer dugo vremena selo nije bilo sklono prihvatanju
novih ideia.
O piisustvu kr5iana u ovim krajevima u IV stoljeiu posredno nam
govore dva natpisa konci,pirana na nadin koji nije b,io uobidajen kod
pagana. To je natpis iz MujdZiia u kome se javlja formula in pace, i
natpis iz Ribiia u kome pokojnik za sebe tvrdi: qui 't'elicissimussum.
fz vremena prije IV st. crkve nam nisu poznate. MoZda je tome
bila kriva dominacija judaizma u crkvenom Zivotu prvih vijekova, jer
on nije telio izgradnji istaknutih kultnih gradevina, buduii da su se
obredi ditanja svetih knjiga mogli vr5iti u prostorijama unutar pro-
fanih gratlevina. Tako, na primjer, oratorij iz tog vremena u Poredu
(Istra), prepoznajemo samo po diskretno datim simbolidnim prikazima
u podnom mozaiku. Nema sumnje da nekoliko takvih prostorija stoji
danas u ru5evinama antidkih zgrada rasutih po Bosni i Hercegovini.
Prvu sigurnu vijest o postojanju crkvene organizacije u ovim kra-
jevima imarno, medutim, 'tek kod Euzebija Jeronima, koji 374. godine
pi5e jedno pismo Julijanu, dakonu u Stridonu, a u drugom spominje
biskupa toga grada Lupicina.
U panonskom dijelu Bosne, prilike su, kako izgleda, bile znatno
drugadije. Manje aktivni u drZavnim vlastima, a vi5e izloleni problemi-
ma koje je sa sobom donosila provala barbara, Panonci su tr veiem
hrroju prihvatili kr5ianstvo, o demu svjedodi veliki broj svetaca-mudeni-
ka u krajevima uz rijeku Savu.
Koliko god bismo mogli uredno pokopavanje robova na Mogor-
jelu dovesti u vezu s ublaZavanjem socijalnih suprotnosti u toku IV
vijeka, isto tako ga moZemo smatrati poiljedicom kristijanizacije, a, s
tim u vezi, i s izmijenjenim stavovima prema kultu mrtvih. Pomanj-
kanje kr5ianskih kultnih gradevina, starijih od IV vijeka, biie da je
samo sludajnost u radovima na arheoloSkom istraZivanju zemlje. Crkve
IV vijeka mogle su biti gradene unutar gradskih nas-elia, kao Sto to
kasnije vidimo u municipiju nepoznatog imena u Prisoju kod Duvna,
Varo5luku u Turbetu, Malom Mo5unju ili Potocima kod Mostara, gdje se
bogornolie nalaze izmedu kuia, gotovo u oentm naseljenog prostora.
Kako u Bosni i Heroegovini nije do danas sistematski iskopan nijedan
takav kompleks, ovo p'itanje os'taj'e bez pravog odgovora.
Uostalom, jedan dovjek iz ilirskih krajeva proslavio se kao crk-
veni graditeli joS i kasnije u Rimu. To je bio prezbiter Petar koli je -
oko 425. godine, nak,on pusto5enja Gota, s,agradi,ona Avenrtinu bazilik'r.r
sv. Sabine. Daleko smo od toea da bismo u ovoi sradevini traZili uilir-
sken elemente - Rim ie bio" suviSe jak centar"i ali je ljuti kamen

26
Hercegovine i Dalmacije svakako mogao imati udjela u formiranlu Pe-
trove lidnosti. Smatra se da je njegovo djelo snaZno utjecalo na razvoi
arhitekture na Zapadu.
Sto se gradova ti6e, oni su, gotovo u cijeloj zapadnoj polovini Car-
stva, tokom IV vijeka znatno osiroma5ili i opustjeli. Bogati ljudi ne za-
drZavaju se vi5e u njima, a njihovi gradski domovi sluZe im samo za
kratak povremeni boravak. Ti ljudi sada radije Live na imanjima gdje
se proizvodi hrana i sve drugo 5to je potrebno za Livot i odrZanje.
Tu su njive, voinjaci, stoka, Zitnice, mlin'ovi, torkuli za ulje i vino.
fu se, konadno, naila i radna snaga,jer svi, pa i zanatlije, bjeZe, u ovo
doba, na selo. Buduii da se sada gradani zbog neprijatelja zatvaraju u
zidove, gradska naselja gube svoju privladnost kao kulturna i privredna
srediSta.Umjesto toga, u njihovoj okolini nidu veleposjedi ljudi koji se,
zbog stalne opasnosti od pljadke, opasuju zidovima nadidkanim kulama.
Car Honorije izdaje 424. godine dak i zakon po kome se u istodnim pro-
vincijama preporuduje ogradivanje privatnih imanja zidovima (Cod.
lust. YIII, 10,10). Stare rii,mskevile, s,a svojim stupovima i parkovima,
pretvaraju se tako, tokom V vijeka, gotovo u neku vrstu zamkova.
Gospodar koji u njima Zivi ne sastavlja vi5e stihove niti sakuplja veselo
dnu5tvo, kako su to dinili njegovi preci u rrr-irna vremena; on se sada
bavi konjima, ide u lov sa svojim ljudima, sa kojima - ako bude po-
trebno - rnoZe svakog dasa poii u rat. U V viieku, to je vei pravi feu-
dalac Sto iz svog zamka promatra svoja polja i svoje seljake kojima
je on jedini gospodar i sudac

27
 GRADEVINARSTVO
O graclevinarstvu kasne antike, u za-
ledu provincije Dalmacije, moguie je go-
voriti vi5e na ternelju arheolo5kih nalaza
nego Sto bismo to mogli zakljuditi iz pi-
sanih izvora.
Osnovni je zakljudak da je kvalitet
grailevinskih radova ovog doba, u pro-
vinciji, podeo naglo opadati. Postoje tu
i tarno spornenici (bazilika u Cirnu, Mo-
gorjelo) koji su izvedeni korektno, i u
svemu prema vaZeiim propisima klasid-
nog doba, ali - to su joS sam,oiznimke.
Veiina gradevina ostavlja utisak povrS-
nog rada i nepoznavanja instrumenata za
mjerenje pravih uglova.
Ovo, svakako, ne bismo mogli niti
smjeli generalizirati za ditav raspon vre-
n-Iena od podetka IV pa do svrietka VI
vijeka, jer - to je vei i u uvodu na-
gla5eno - u ovom vremenu postoje tri
razdoblja u kojima politidke prilike na-
meiu specifidnosti koje su na5le svog od-
raza i u gradevinarstvu.
Mogorjelo i Ljusina predstavljaju u
gradevinskom pogledu novost, ali su ar-
hitektonski normativi na njima jo5 uvi-
jek antidki - moZda ne klasidni, ali,
ipak, ne tako udaljeni da bismo te obje-
kte morali svrstavati nekamo drugdje iz-
van antidkog svijeta.
Ono Sto ie donijeti naredno vrijeme,
tokom V vijeka, to (e znatno izmijeniti
sliku gradova i gradevina u ovim kraje-
vlma,
U provalama barbara stradao je is-
taknuti intelektualni sloj gradana u mu-
nicipijima, a sa njima su zapale u krizu
i zanatske vie5tine. Kao i na drusim
poljima javnog Livota, tako su se I u
graclevinarstvu pojedini municipiji ogra-
nidili na svoje uZe podnudje, pa nastavili
Zivot na individualnoj osnovi, u okvirima
moguinosti koje su zatede,neu trenutku
otcjepljenja.
Tehnika gradenja
Dakako da su, u vrijeme kada je Car-
stvo restauriralo svoiu vlast u ovim kra-
jevima (535. godine), ponovno osigurani
kontakti sa sredi5tima provincija, pa je
tako opet postojala moguinost izvodenja
drZavnih gradevina sa ekipama poslanim
iz nekog centr.a. Takvi majslori radili
su, meclutim, po normama koje su se raz-
likovale od onih Sto su ih prakticirali ra-
niji poduzetnici u IV vijeku, pa i domaii
ljudi. Primjer za to su gradevine u ru-
darskom distriktu, u dolini rijeke Japre,
kod Bos. Novog. Industrijske pogone, on-
dje, izvode ljudi koji grade na nadin orib-
ljih kosti" (opus spicatum), dok se, isto-
dobno, u naselju metalurga, svega 100
metara daleko od pogona, stambene zgra-
de i bazilika izvode u neurednoj tehnici
opus incertum sa upotrebom spolija.
Nama ie, svakako, ostati tajna ko su
bili ljudi koji su gradili velike objekte
u reZiji centralne ili provincijalne vlasti
kao Sto je Blagaj na Buni ili metalurSki
pogon u dolini Japre. Zidari ovih obje-
kata bit ie da su sadinjavali neke pokret-
ne ekipe koje su, za ra(un drZavnog era-
ra, izvodile radove prema propisanim nor-
mativima. Njima, naprotiv, u pojedinim
municipijima postojali su priudeni zidari
koji su izvodili radove za privatnike i
municipalne potrebe. Za njihovu neured-
nost niie moZda krivo samo povr5no 5ko-
lovanje, nego su i narudioii bili ljudi
skromnog imovinskog stanja, pa tako i
skromnih zahtjeva. Oni nisu mogli Lrtvo-
vati mnogo sredstava za svoje gradevine.
lzgleda, kao sigurno, da se u V i VI
vijeku ovdje vi5e nisu pr'oizvodile opeke.
U Sarajevu, podetkom IV vijeka, radi cig-
lana koja svoje proizvode obiljeZava L\-
govima MAXIMINA i CONSTANTINA. Ba-
zilika u Klobuku (V vijek) pokriva se,
istina, tegulama medu kojima se na5la
i jedna sa Zigom PANSIANA, ali se zna
29
da je ova tvornica prestala s radom jo5
koncem I vijeka. To je, dakle, bio spo-
lium. Zbog oskudice u tegulama, na5e ba-
zilike V i VI vijeka pokrivene su Simlom
i slamom, a samo neki dijelovi (u Brezi
samo otvoreni portici oko zgrade - odi-
to zbog vjetra) bivaju pokriveni te5kim
tegulama. Izgleda, kao da su ciglane obu-
stavile rad negdje poslije provale Zapad-
nih Gota (401. godine), jer je ubrzo po-
slije toga, provincija Dalmacija u stal-
nom nemiru zbog Huna. Do obnove tih
ciglana, u vrijeme restauracije Carstva,
od 535. godine pa do konca stoljeia, nije
vi5e do51o,a ono opeka Sto nalazimo u
nekim gradevinama- (tako u bazilici u
Blagaju na Japri), bit ie prije da potjedu
sa starijih objekata, iz III i IV vijeka.
Ne znamo u kolikoj se mjeri, u ovo
doba, gradi od derpida. Do sada je sa-
mo na jednoj zgradi, unutar metalur5kog
pogona u podrudju Blagaj-Maslovare(do-
lina Japre), ustanovljen zid od ce'rpiia.
To svakako nije bio izuzetan sludaj, a
takve objekte te5ko je i otkrivati jer se
derpid u ovako dugom rasponu vremena
uglavnom vei pretvorio u sloj obidne ilo-
vade.
Pritesani kamen je rijetkost (crkva u
Cimu i Klobuku, pa straZarnica na Bo-
bovcu, grad Koitur). Bilo bi pogre5no
ako bismo te zidove uvrstili u skupinu
tipa "opus quadratum" jer na taj nadin
je zapravo izvedeno samo lice zida. Na
zidu bobovadkog burgusa (VI vijek) vidi
se da je on zapravo izveden po sistemu
opus spicatum, a samo je vanjska ploha
obilieZena detvrtasto oblikovanim ploia-
ma. D. Sergejevski je, ne ulazeii u deta-
lje gradnje zidova, smatrao da su u Klobu-
ku i Nerezima lica zidova bila izvedena
od kvadrica, a unutrainji prostor da je
ispunjen masom kamena i kreda. Mislim
da su izvodadi ovog polovidnog opus
kvadratuma srZ zida radili po sistemu
ribljih kostiju (spicatum), Sto nije zapa-
2eno jer se kod iskopavanja ovih objeka-
ta nije obratila posebna paLnja na taj
detalj.
Mi, dakle, u rasponu od IV do VI sto-
ljeia susreiemo sljede6e nadine gradnje
(s/.a):
l. Opus incertum u slojevima od Po
20 cm. Izvodi se od grubo pritesanog vap-
nenca, vezanog obidnim krednim malte-
30
rom. Uglovi su desto izvedeni od pravilno
i uredno pritesanih blokova vapnenca.
Takav zid je redovno Zbukan, pa su u
njega ucrtavane fuge mistrijom u svjeZu
Zbuku na mjestima gdje je bila veia ko-
lidina maltera u zidu, a to zna(i da je po-
stojala horizontalna fuga izmedu svakog
novog naloja, i kose fuge izmedu,njih u
raznim pravcima - ygf prema obliku ka-
rnena (Mogorjelo).
Na ovaj nadin gradeno je u IV vijeku.
2. Opus incerturn bez ikakvog reda i
slojeva, vezan slabim krednim malterom,
sa mnogo primije5anog pijeska, pa dak i
iliunka. Takvi zidovi su vrlo Skrto oZbu-
kani.
Ovaj nadin ulazi u obidaj u V vijeku,
i traje tokom VI vijeka (Oborci, Dabra-
vine, Zenica, Zitomisliii).
3. Opus mixtum je, zapravo, varijanta
slojevitog opus incertuma (mai br. 1), a
postizao se tako da se izmedu pojedinih
slojeva, jednog ili viSe, umetao red ope-
ka. U podetku vidimo samo po jedan red,
a kasnije i po tri reda, kada taj elemenat
postaje dekoracija zida. Ovaj nadin zate-
den je kod nas samo na Mogorjelu, a
moZda je postojao i na bazilici u Blagaju
(Japra). Njegovo je postojanje datirano,
prema Mogorjelu u IV vijek, dok je za
Blagaj-Japru (VI vijek) nesigurno.
4. Opus spicatum je izvoden na taj
nadin Sto je, obidno, plo5no kamenje sla-
gano u zidove u kosom poloZaju - jed-
nom na jednu, a drugi red na drugiu stra-
nu. Tu tehniku mi zapravo moLemo raz-
dvojiti u dvije podvrste:
a) u sludaju kada je ploha zida bila
oZbukana, zid je u cijeloj Sirini izveden
u naizmjenidno kosom slaganju kamena.
U svjeZu Zbuk'u su mistrijom ucrtane ho-
rizontalne fuge u razmaku debljine slo-
ja kamena, a zatirn - izmedu tih linija
- kose fuge na mjestima izmedu poje-
dinih kamenja. Primjer: objekti metalur-
Skog pogona u Blagaju i Maslovarama.
b) U sludaju kada je lice bilo izvede-
no u obradenom kamenu, onda je srL zi-
da gradena po sistemu optrs spicatum a
istodobno su ugradivane plohe detvrta-
stog kamena, koje su dinile lice zida. Tak-
'r,i zidovi nisu bili oZbukani (primjer: Bo-
bovac, Ko5tur, Makljenovac, a vjerojatno
Klobuk i s1.).
 Ovu tehniku gradenja datiramo u VI
vijek. Na ovaj nadin gradene su drZavne
graclevine u doba restauracije carstva
(poslije 535. godine), ali je to vei bilo,
donekle, poznato i graditeljima bazilike
u Brezi, moida, preko zarobljenika ili
graditelja najmljenih negdje izvan gotske
drlave.
5. opus quadratum. U ovom sludaju
lica zidova su radena od oravilno i ured-
no pritesanih blokova kamena, a u praz-
nu srZ zida nabacano je kamenje pomi-
je5ano sa krednim malterom, neke vrste
opus coementitius. Tako je gradena crk-
va u Cimu (Mostar). Bazilike u Nerezi-
ma i Mokrom nazvao bih, radije, opus
pseudoquadratus.
U graditeljstvu kasne antike susreie-
mo jo5 jednu specifiinost: to je dotjeri-
vanje povrSine kamena zubadom - "l"r-
tum dentatum. Na tai nadin obradene su
mnoge povr5ine kamenih ploha, i one za
unutrainje vezanje u zidovima kao i po-
vrSine koje su bile izloZenepromatranju.
Te nazupdane povr5ine na objektima iz
V i VI vijeka nisu znak povr5nosti ili
majstorske nedoudenosti,nego je to ukus
i obidaj vremena, Sto je vei odlidno pri-
mijetio Ejnar Dyggve u Sa-troni.
U posljednje vrijeme arheologija ob-
raca paLnju i na ovaj detalj. Tako je,
Bronsted, prilikom obrade nalaza u Kap-
ljudu kod Solina, dao nekoliko primjera
obrade povr5ine zubadomr, a ta zapalanja
pro5irio je E. Dyggve2. On je dak i re-
konstruirao tehnidki postupak. Ovim pi-
tanjem u Bosni i Hercegovini se poza-
bavio D. Sergejevski3kada je o,bradio na-
laze crkve u Klobuku kod Ljubuikog i
u Dabravinama. Ovdje, naime, postoje
dva tipa zubade:
a) Sa oStrim Siljatim zubima (razmak
izmedu zuba 2,2 i 3,2 mm)
b) Sa plosnatim zubima
1. Sirina zuba 4__5 mm, sa razmakom 5 ,, ''U///t
izmedu zuba 1 mm
2. Sirina zuba 6 mm, sa razmakom od
NN N\\N
1mm V/Z/A I
3. zubi razne Sirine (6-7 mm), sa \\s 'alia//z
razmakom od 2 mm
t Brrornsted,Reoherches ir Salorna I, 63. i
slika 5.
'?E. Dyggve, Forschungenrin :Salona,IiI, 28,
:fu ^N
I Il I !1..t I
sl. 36.
3 D. Sergejevski, GZM, NS IX (1954), str. Sl. 4. Karakteristitne urste zidanja u kasnoan-
201---202;isti, Dabravtina,Sarajevo 1956.,str. 38. titko doba

31
 4. Sirina zuba 7 mm, razmak izmedu
njih 2 mm
5. Sirina zuba 9 mm, razmak 2 mm.
PovrSine pod ,ao obradivane su, kako iz-
gleda, dekiiem oStrih zuba, dok ie za one
navedene po4
"bn bilo upotrijebijeno dli-
jeto sa tri zuba.
Posebni problem u graclevinarstvu ka-
sne antike iine spolij a- od ara, nadgrob-
nih spomenika i obradeni diielovi arhi_
tekture klasidne epohe, Sto se u velikoj
mjeri upotrebljavaju za gradevine V i Vi
vijeka. Taj problem pribiranja gradevin_
sKog materuaia spomenuli smo vei i na
mjestu gdje je. bilo govora o materijalu
od. pedene zemlje, No, dok je kori5ienje
plinta- i tegula razumljivo, dbtle nas dudi
sa koliko su upornosfi uniStavani stariji
figuralni spomenici. Danas vaZi, sotovo
kao pravilo, da zidove sa ugradenim an-
titkim spolijama tretiramo f,.ao kasnoan-
tidke jer- je graditeljrma u srednjem vi-
Jeku - bar u ovim krajevima _ takav
obiiaj gotovo nepoznat. iome su d.va ra-
'zloga: a)
monumentalne gradevine sred_
njeg vijeka lociraju se na specifiinim te-
renima, a podalje od mjesta sa antiikim
ru5evinama, i b) u V i VI viieku ru5e-
vine iz ranijih epoha bile su io5 dosta
visoke, pa tako i idealne kao- maidani
gradevinskog materijala. Konadno, zako-
nodavci su traZili da se ru5evine napuS_
tenih zgrada razore ili ponovno osposobe
za svoju prvobitnu funkciiu. Osim tosa
je i ,novo dru5tvou kasng antike trurt-o-
jalo izbrisati svaki trag paganske civili-
zacije, pa makar ona siajali jo5 samo u
ru5evinama.
Zidari kasne antike ne insistiraiu vi5e
na vapnencu kao osnovnom sradevin-
skom materijalu, kako je to bilS pravilo
u rano carsko doba. U Blagaju na Japri
ljudi vei u IV vijeku koiisle umjesro
kamena trosku od"talionica L,elieza," a u
VI vijeku i spolije sa obiekata IV viieka.
Iako su i jedni i drugi Zivieli u ,rriie."-
nju da su gradani antidkos hru5tva. inak
ie 200 burnih godina (od-sredin" iV'do
sredine VI_vijeka) bilo dovoljno da se
raskine svaka veza izmedu iednih i dru-
gih. Za ljude VI viieka stele i are iz IV
32
L
yijqka su vei strani objekti, li5eni paZnje
i pijeteta.
Kao vezivo sredstvo struZikredni mal_
ter. Mi, desto, nepravedno mislimo da je
ta smjesa t toku V i VI viieka izsubiia
svoj stari kvalitet. Bit ie priie da i" ,ur_
llte
.za raspadanje.zidova o'riu.ilu gru_
ctevrnakasne antike "
prekratko - vrileme u
l<ojem su te gradevine bile natiiivene
krovovima. Za kredni malter potrebno je
vrlo mnogo vremena da bi on dobio- eu.-
stinu blisku kamenu, i da bi sa kamencrm
(ali samo vapnencem) stvorilo ho-"g._
nu. masu.
.To se postiZe umjerenim salr_
zaJem vlaZnosti a izolacijom od smrza_
v?nj?. Ogoljetrizidovi jzl,o{eni su smrzava_
nju koje ra1?:a. njihgv.u stnutkturu prije
nego bi ugljiini dioksid iz kiSnice mo_
pretvoriti gaSeni kred maltera u prvo_
Fao
olrnu l(amenu vapnenastu masu. Buduii
da su zidovi kasnoantidkih zgrada bili
tek nekoliko decenija pod krov"om, iasno
je da su se raspadllij ier niie biio vre-
'
mena za proces petrifikicije.
U dolini Japre, u metalur5kom pogo_
nu u Maslovarama, priliian broj zidova
VI,vijeka bio je izvedenna taj nudin Sto
.1" ,k.?m",nbio'povezan ilovaiom u kojoj
dosta iljunka. Kako je takve ogo-
l9 ,bito.
r3ele zrclovg 9rgo v,remena ispirala ki5a,
kod arheoloSkogiskopavania-oni su za_
tedeni kao ,suhozidovio,jei je ki5a iza_
prala svu zemlju izmedu-ka.i"na, pa je
u zrdu ostao samo Sljunaka.Ta dinj-enica
rtavodi nas na pomisao da su i nekd nrer-
historiiske ilirske suhozidine bile zipra_
vo gradene od kamena vezanog ilovadom
koja_ je vremenom izaprana.
U gradevinarstvu kasne antike zaoa_
Zamo dvije. duZinske mjere. Od ranijeg
vrernena bila je u upotrbbi kao osnovna
mjera 1 stopa (pes) : 0,2957 metara: 5
stopa.tinilo je I dupli korak (passus)':
- 1,4785 m 1.000 pas,susa : 1 milja
(millia passunt) : 1A78,5metara. Neka-
ko od Justinijanovog vremena u ovim
krajevima je u upotrebi miera diiu os_
nor,rr dini 2,20 meLra, ili njeni dijelovi:
1,10 odnosno 0,55 metra.
--lltiluf"
je, nairme,uz,imanaiz kvartarne
rlleene terase u bl,irzini.

Sto se zakona tide, njih bismo u gra-
devinarstvu mogli podijeliti u nekoliko
skupina:
a) propisi o statidkim i drugim nor-
mama,
b) prcrpisi za zaltitu od poZara,
c) imovinsko-pravni odnosi,
d) zakoni o oblikovanju prodelja i
urbanistidkih cjelina,
e) zakoni o za5titi spomenika.
Autentidni tekstovi tih zakona ostali
su nam saduvani u korpmsima Teodozi-
ja I (379-395) i Jusbinijana I (527-
565). Sastavljadima Teodozijevog korpu-
sa bili su ooznati tek zakoni od vreme-
na Valentinijana i Valensa (365. godine),
dok su pravnici Justinijanovog doba uni-
jeli u kodeks zakone podev od vremena
Aleksandra Severa (iz 222. godine), a u
digeste su uvrstili i jo5 starije. Najveii
broj rimskih gradevinskih propisa sadr-
Zan je u konstitucijama careva (consti-
tutiones principttm), ali u Carstvu posto-
ji i obidajno pravo koje je dugom prak-
som uzdignuto na znataj zakona. Na ta-
kve "starinske obidaje" desto se pozivaju
i izridito doneseni zakoni.
a) Statidke norme vi5e su plod obi-
dajnog prava, i uglavnom su nam p,ozna-
te preko Vitruvija.
U vrijeme od IV do VI vijeka, u naSim
krajevima, vaZili su prije svega opii gra-
devinski zakoni, oni koji su uSli u prak-
su kao obidajni, i bez obzira da li su iz-
davani od pojedinih careva kao odredbe
u konkretnim potrebama. Neki od tih za-
kona u dalmatinskoj provinciji bili su
p,otpuno izliSni, tako na primjer Augus-
tov Lex lulia de modo aedi'ficiorum Ur-
biss po kome je bila zabranjena izgrad-
Gradevinski propisi
nja stambenih zgrada vi5ih od 70 stopa
(:20,70m). U Bosni i Hercesovinini-
je bilo strogo zbijenih gradova, a jedva
nekoliko moglo je biti urbanizirano po
italskom uzoru na sistem insula (npr.
Rogatica, moZda jednim dijelom IlidZa
kod Sarajeva). Trajan (98-117) j", u
prvim godinama II vijeka, jednom odred-
bom snizio dozvoljenu visinu zgrada na
60 stopa (17,76 mu), no, mislim, i opet
bez sfekta za daleku provinciju. 469. go-
dine Leo I je ponovno dozvolio zgr.adedo
100 stopa visine.
Dok su pitanja nosivosti zidova, kon-
strukcija krova, propisa za vlaLne prosto-
rije i slidne norme u rimskom gradevi-
narstvu bile stvar ustaljenih obidaja, ka-
ko to vidimo kod Vitruvija, dotle je mo-
rao biti zakonima propisan odnos izme-
du pojedinih zgrada. Tako je u nekoliko
navrata odredivana ta razdaliina (ambi-
tus aedium), koja je u IV vijeku iznosila
15 stopa (meflu privatnim zgradama),
dok je prema jednom zakonu Konstan-
tina I od 329. godine privatna kuia mo-
rala biti udaljena od drZavne (javne)
zgrade najmanje 100 stopa (:29,75 m).
Ta mjera je bila potrebna i kao pred-
ostroZnostprotiv poLara.
b) Za za5titu od poZara, bilo je vi5e
propisa. Tako se u nekoliko navrata ob-
navljao zakon kojim je bila zabranjena
izgradnja zajednidkih zidova za dvije
zgrade sa razliditim vlasnicima. Svi zako-
nodavci, vei od doba republike, insisti-
rali su na ostavljanju praznog prostora
izmedu zgrada. Od sredine IV v. prije n.
ere on je iznosio 5 stopa, a od 64. godine
poveian je na 10 stopa (: 2,95 m) da
bi za vrijeme Justinijana doseglo i 12
stooa.
' StraboV , , 3,7.
' A u r . V i c t . E p i t . 1 3 ,1 3 .
33
 Drugu mjcru za zaStitu od oozara
predstavlja propis da kod zidanih p^ortika
tz prtzemlJa na sprat moraiu vod.iti ste_
penice gradene od kamena (Mogorielo,
vila u Rankovi6ima, crkva u Biezij, s
obrazloZenjem da se na tai nadin. ,.'ilrr_
daju poZara, moZe lakSe siici clo miesta
opasnosfi. S obrazloZenjem opasnosii od
poZara car Valentini lan ie Jog. sodine
dao por-uSiti sve batkone" u Cariiradu'.
Zakonom od 406. godines morale su se
sa portika uklonitf sve prigradnje koje
bi smetale slobodnom prilizu ,ri ,p.u_
tove zgrade, u sludaju da bi u njima iz_
bio pozar.
c) Imovinsko-pravni odnosi rie5avani
su u IV vijeku na temeljima zakona cara
Ncrona i Vespazijana.I'u je prije svega
vazro proprs da se na zgari3tima kuia
obavezno
,moraju podizati nove zgrade.
uKoltKo vlasnrk zgari5ta nije bio u mo_
gucnosti da u odrealenomroku to izvrSi,
zemlji5te se moglo predati u vlasni5tvo
svakom onom gradaninu koii ie bio u
moguinosti da ondje podieni odeova.a-
juiu gradevinue. Mi, iato,lidimo" Euze-
bija Jeronima koji 374. godine moli da_
kona Julijana da proda 6ievo irnanie u
Stridonu, Sto je bilo opustosenood" ne_
krh barbara. U njegovo doba vaZila je i
odredba Dioklecijana, iz 290. godine,"pr_r
kojoj su kurijali bili ovlaSteni-da oroda-
vaju napuStenaimanialo.
Zakoni su bili pomalo bezobzirni i u
pitanjima dvovlasni5tva. JoS od Marka
Aurelija ( 140-180) bila je legalizirana
praksa prem.a kojoj je, u ilueai-u ako je
Jedan ocl vlasnrka popravio zgradu, a
drugi nije imao moguinosti da i'ru u'ro-
5." od 4 _mjesecanadoknadi svoj dio tro-
ikova, citava zgrada prelazila u vlasniS-
tvo onoga koji ju je popravio". Diokle-
cijan. je zakon upotpunio,-utoliko,Sto je
zah.tijevao-.dase p.reprodaja opustjelih
K u c r s l av r s l p o d n a d z o r o mv l a s t i . T a i z a _
k o n j e u S a oi u J u s t i n i j a n o vk c _ , r p u s ' ) .
d) Sto se tide vaniskog izc,ledazs.rad.a
i urbanistidkog modllirania,-u rorie su
' Am. Malc.
XXVII, 9, 10.
" c. Th. xv, t, 45.
" Suet. Vesp. 8.
1 0C . I v s t . X I , 3 0 4 .
" D . X V I I , 2 , 5 2 , 1 0i 1 2 .
'' C. Ir,st. XI,
30,4.
EA
rimski zakonodavci bili priliino aktivni.
Ti problemi bili su svoistveni staroi tra_
diciji Rima, a umnaZali-su se zaiedno sa
izrastanjemImperija.
JoS od Nerona postoji propis da se
na proieljima zgradaposfavi portik, s ob_
lazloZenjem,4q bi se preko njegovih kro-
vova. moglo _lak5e prodirati u-zapaljene
zgradelj. Aleksandai Sever dozvolio ie
222. godine da se prilikom obnavllanja
zgrada njihova prodelja mogu okrenuti
prema vrtu, umjesto prema ulicita.portici
su se, ipak, zadriali na ulidnim fronta-
ma, pa su od IV viieka nadalie bili va-
Zan urbanistidki elemenat u barisradu.
Zanimljiva je vei spomenuta odred"baca-
ra .Valentinijana I iz 368. godine prema
koJoJ su se morali poruSiti svi balkoni.
puTo .30, godina kasnije, odredeno je,
ipak, da balkoni na privatnim zgradama
ToCt1.postojati, ali ne veii od 15 stopa
(: 4,43 met.), a razdaliina medu ballio-
giqq duejy privatnih 2grada 10 stopa
(2,95 m)'t. Posebnirm carieradskim za-
konom od 406. godiner6bilo-je naredeno
ru5enje svih dogradnji na porticima, a
koje su smetale slobodnom kretaniu u
zgradi. Frontovi zgrada morali su" biti
vraieni u prvobitni izgled.
Car Leo I izdao je 469.godine propis
kojim je u Carigradu dozvdliena giadnla
kuia i do 100 stopa (:29,57 met) visine,
bez obzira da li se time nekoj drugoj
zgradi zatvara pogled na more't] Justini-
jul j-e-,medutim, 538. godine ispravio ovu
odre-dbu, utoliko, Sto izgradnji tako vi-
sokih zgrada nije bila dbzvoljena u slu-
iajevima ako bi se njome zatvarao po-
gled na more i pristup svjeleg zraka dru-
gim zgradamal8.To pravo na vidik i svje-
Li zrak postat ie, pravilo za mnogo stolje-
ca, pa ie ga prihvatiti i Tunci nakon os-
vajanja Carigrada 1453.godine.
I s t i m o v i m z a k o n o m d o z v o l i e n ai e i z -
gradnja balkona iskljuiivo od i<amena,a
sa podbodenjima od karnenih nosada, u-
gradenih koso prema deonom zidu. Za-
branjena ie izgradnja stepenica koje bi
rr Suet. Nero, 16;
Tacitus Ann. XV, 43.
'' C. Ivst.
VIII, 10,3.
r i C . I 1 v s t ,V I I I ,
10, Il.
'' c. Th. xv, 1,45.
" C. Ivst.VII'I, 10,12 (4).
'u C. Ivst. VIU,
10, 13 i Nor'. 63 praef'.
vodile sa tih balkona na ulicu. Ponovlien
je raniji propis po kome je razdaljina me-
clu balkonima dvaju zgrada mogla iznosi-
ti najmanje 10 stopa (2,95 met), a sam
balkon mogao je nadvisivati ulicu najviSe
do 15 stopa (4,43 m) od fronta zgrade.
Zakon je predvidio nasilno ru5enje svih
protuzakonito izgradenih objekata.
e) Vrlo osjetljivu temu predstavljaju
odredbe o za5titi gradevina, Sto su, ujed-
no, i najstariji zakoni o zaStiti spomeni-
ka. U tom smislu je vei i Hardijan (117
do 138) zabranio prodaju fasadnih ukra-
sa odvojeno od samih zgrada, odnosno,
ruSenje zgrada sa namjerom da bi se ma-
terijal prenosio u drugi grad''.
Aleksandar Sever je 222. godine doz-
volio da se ukrasi sa jedne zgrade mogu
prenositi na drugutu, a za javne zgrade
moglo se slobodno nabavljati kipove i
stupoveodakle god se htjelo.
Diokleciian i Maksimin su 289. sodi-
ne obnovili Hudriia.rov zakon o zablani
prodaje fasadnog nakita odvojeno od sa-
ne zgrade, ali su i zabranili ru5enja zgra-
da sa namjerom da se prenesu na drugo
mjesto2r.Car Konstantin ie 320. godine
izdao u Viminaciiu (danas Kostolac) za-
kon po kome je gradanima bio zabranjen
prenos arhitektonskih ukrasa iz jednog
grada u drugi, izuzev ako to dini vlasnik
zgrada u sludaju kada te ukrase skida
'' U xxX, 1,43; Vita Hadr. 18.
'" Upl. 21 od Sab; D. XXX, 1, 41.
rr C. Ivst. VIII, 10,15.
sa ruSevne zgrade, da bi je prenio na
novu zgradu koia ie sluZiti kao ukras
gnada22.
Godine 362. Julijan Apostata je zabra-
nio prenos, pa i sa-o pomicanje stupo-
va i statua'3.Valentinijan i Valens ponav-
ljaju 365. godine raniji Konstantinov za-
kon o zabrani premje5tanja arhitekton-
skih ukrasa'a.Car Justinijan I je unio u
svoj kodeks konstituciju Aleksandra Se-
vera iz 222. godine, a koja se - kako
znamo - oslanjala na stari Vespazijanov
zakon's.On je tako obnovio propis o za-
konu demoliranja zgrada u svrhu prepro-
daje. Bilo je dozvoljeno samo prenoSenje
kipova i ukrasa sa zgrada istog vlasnika,
ukoliko to ne bi Skodilo izgledu grada.
Obnovio je i zakon cara Hadrijana (117.
do 138), po kome je bilo zabranjeno uk-
rase na zgradama prodavati odvojeno od
samih zgrada'6.
Koliko su svi ovi propisi utjecali na
raspoloZenjegradana, mi ne znamo. Spo-
lija u kasnoantidkim zgradama potvrdu-
je nam praktidne posljedice Dioklecija-
novog zakona od 290. godine; napu5tene
z.grade,hramovi i groblja nemilice su se
razbijali u V i VI vijeku, u saglasnosti
sa zakonom, da bi taj materijal posluZio
za nove gradevine.
,, C. T h . X V l , 1 . ;C . h ' s t . V I I I 1 0 ,6 .
i3 C. I v s t . V I I I , 1 0 ,7 .
,r{c. Th. xv, l, 14.
:5 c. I v s t . V I I I , 1 0 ,2 .
J6 C. I v s t . V I I I , 1 0 ,5 .
35
 SPOMENICI

U Bosni i Hercegovini nije do sada
iskopana nijedna gradska aglomeracija.
Ubikacijom mnogih nalaza na podrudju
Rogatice, moguie je ondje naslutiti neki
pravilni raster, rnoLda limitaciju imanja
kolonis'ta, ili pravilno postavljene ulice
jednog gradskog naselja. Taj raspored je,
meclutim, starijeg datuma od vremena
koji nas zanima ovog dasa. Isto je tako
i sa nalazima u kornpleksu grada AQVAE
S(...), danaSnje IlidZe kod Sarajeva,
gdje su konstatirane gradevinske insulae,
ali samo na pojedinadnim mjestima. Cje-
lina ovog naselja nije nam poznata.
Jedini urbani spomenik kasnoantidkog
doba - i to iz vrlo odmaklog vremena -
jest niz stambenih zgrada naselja meta-
Naselja
DATE, odnosno Clandate iz uKozmogra-
fije" anonimnog Ravenjanina. Za nas je
zanimljiva urbana koncepcija ovog mje-
sta, koja je slidna onoj u Blagaju.
Izgleda da se u brdovitom zaledu pro-
vincije Dalmacije stanovnici nisu odludi-
vali za strogo urbanizirani skupni Zivot.
Nigdje u ovim regijama nisu o,snivani gra-
dovi u antidkom srnislu, pa i onda kada su
ove krajeve ugrozili barbari, ljudi su na
sigurnim poloZajima izvan naselja izgra-
dili utvrtlena pribjeZi5ta, kao prebivali5ta
Sl. 5. Blagaj-Japra, naselje i ttsorniiki pogoni
u VI stoljedu

o
lurga u Blagaju, u dolini Japre (s/.
5/. Kuie su ovdje poredane u nizu, sa
razmakom od pedesetak metara. Ispred
kuia vodila je ulica na dijoj osnovi, dje-
lomidno, postoji i danainji put kroz selo. t'1,
Pored ceste leiala je i bazilika. Slidno na- ..,,.t:',.rtt"
''l:'
.'::'
selje otkrio je C. Truhelkau Rakani- .rrrr,
r-J:,
m a' kod Bos. Novog. einilo ga je 7 ku- ,
ia duguljasta oblika, a bile su poredane ,,:;,.
u dva reda pored (rimske) ceste, diji su
se ostaci kaldrme, u njegovo doba, jo5 vi-
djeli. Posebna zgrada dinila mu se kao
mauzolej, ali - po svemu sudeii - to
je bila crkva (stupiii od menze, sarko-
fag). Truhelka je ovamo ubicirao CLAU-
1 C. Truhelka, Rimske starine, GZM, II
(1890), str. 96-97; K. Palsch, Rirmska nalazi5ta
u kotaru novlianskom, GZM, X (1898), str.
494-496.

37
 Tu je, kako izgleda, postojala samo raz-
lika u zanimanju stanovnika, pa moZda
i njihovim zahtjevirna u odnosu na ko-
munalne objekte: terme, kuriju, trZnicu
r sllcno.
Vile kasnog doba bile su jednostavne
gradevine, a sastojale su se od dvije do
3 prostorije, bez nekih vidnih znakova o
njihovoj namjeni i ukrasima.
To se, dakako, odnosi, prvenstveno,
Sl. 6. Lisiii(i, dio ritnskog ttaselja
na one vile Sto su bile sagradene u
V i VI vijeku. Mi smo, naime, jo5
samo u sludaju opasnosti,dok su u mir- u IV vijeku svjedoci gradnje koja ne
nim vremenima preferirali svoje po ima- zaostaie za velidinom ranijih vijekova, a
njima razbacanevile. to su, na primjer, Mogorjelo3i vila u Lju-
Tip seoskog naselja (vicus-a) izgleda sini, kod Bihaiaa.Mi, dakle, u opisivanju
c i a s u s r e i e m ou L i s i d i i i m a kod Ko- na5ih vila, i njihovoj analizi, ne smijemo
niica (s/. 6)2. Dana5nji seoski put pored polaziti sa istog stanovi5ta prema objek-
Neretve bio ie u rimsko doba isto tako tirna iz IV i onima iz V i VI viieka. Za
put za komunikaciju unutar rasprSenog 100 i 200 godina Ltvota, u ovo burno i
naselja sa gospodarskim dvori5tima, pa promjenljivo doba, lice ovako isturene
je tako njegov sadaSnii plodnik moZda rimske provincije iz temelja se mijenjalo.
ioS iz onog vremena. Vremensku pripad- Sto se tide pojedinih objekata, ovdje
nost ovog naselja teSko je odrediti, tim
prije Sto tu na malenom prostoru susre- bismo na prvo mjesto stavili dva repre-
zentativna objekta iz, relativno, ranog do-
iemo dva tipa zgrada, urbani i ruralni,
ba: to su Mogorjelo kod eapljine i Ljusi-
Sto ne mora biti samo znak sociialne ra-
na kod Bihaia.
zlike pojedinaca. Jednostavni iaspored
stambenih zgrada, tj. izduleni pravokut- Na mjestu Mogorj ela (sl. 7), pr-
nik podijeljen na dvije prostorije, moZda vobitno je postojao kompleks velikog pri-
je rezultat Zivotnih potreba domaieg ro- ' C. lust. VIIL 10. 10.
maniziranog dovjeka. Uostalom, ovo na- ' E. Dyggve - H. Vetters, Mogorjelo, Wien
selje u Lisidiiima pripada ratarima, a ti 1966: 7. Cremo5nik, Iskopavanja u Ljusini 1957.
g o d i n e G Z M , N S , X I V ( 1 9 5 9 ) ,s t r . 1 3 7 - 1 4 7 .
ljudi imali su sasvim drugadiji Zivot od
gradana.u kulturnim cent_rima,pogotovo
Sl. 7. Mogorjelo, pogled s juga
u onim iz ranog carstva. Ostaie rrarr,,za-
to, bez odgovora pitanje kojem vremenu
i kojoj skupini ljudi pripadaju oba, zi-
dom ogradena, dvori5ta nepravilnog obli-
ka, sa stambenom vilom na juZnom, a
ekonomskim zgradama na sjevernom ru-
bu. Izgleda kao da su ta dvoriSta izgra-
dena u IV vijeku, ili ne5to kasnije, jer
nas ona podsjeiaju na Honorijevu odred-
bu iz 424. godine, po kojoj je gradanima
provincija bilo preporudeno da svoja
imanja ograde zidom. Ta odredba je sa-
drLana u Justinijanovom kodeksul.
Promatrajuii "urbane( aglomeracije u
Rakanima i Blagaju dini nam se da se
one ne razlikuju od koncepcije koju vi-
dimo u ruralnol zaiednici u Lisidiiima.
: I . C r e m o 5 n i k ,G Z M , N S , X ( 1 9 5 5 ) ,s t r .
ta1-122.

3B
vatnog poljoprivrednog imanja. Doselje-
ni Italik u I vijeku n.e. vrlo dudno je
rasporedio zgrade svoje vile; na istaknu-
tom dijelu breZuljka, na osojnom mjes-
tu koje je izloZeno svjeZim vjetrovima,
izgradena je zgrada za preradu poljopri-
.rrednih proizvoda (villa rustica fructua-
ria), dok je na prisojnoj padini izgraden
stambeni objekat (villa rustica habitato-
ria). Domaiin je vjerojatno bio rodom sa
juga, dok je, u inade vrelom pojasu do-
nje Neretve, odabrao toplu zavjetrinu za
svoje prebivanie. Ova vila nastradala je
u poZaru, negdje u III vijeku, a preko
njenih ru5evina izgradeno je, u prelomu
na IV vijek, drZavno imanje sa vilom ko-
ia danas dini glavninu spomenidkogkom-
pleksa. Imanje je, kako izgleda, pre5lo u
drLavne ruke negdje u III vijeku. Podr-
Zavljavanjeposjeda podinje jo5 od Flavi-
jevaca, ali je vremenom uzimalo sve vi5e
maha, narodito za Septimija Severa (191. Sl. 8. Mogorjelo, tlocrt grad,euina
do 211).
BreZuljak Mogorjela pokriven ie kom-
pleksom gradevina u obliku tek neznatno okrugle osnove, bio uvuden, svakako,
izdulenog pravokutnika (s/. B). Uglove i zbog blizine Neretve. Jugozapadni zid, na
vrata velikog okvirnog zida Stitili su is- kome su biia san'ro mala vrata, slidna
tureni tornjevi kvadratidne osnove (tl. fajnom izlazu na srednjovjekovnim bur-
9). Jedino je toranj na istodnom uglu, sovima, bio je pojadan iednim tornjem.

ful"o-*n

.J
.ff

9. Mogorjelo, rekortstrukcija gradeuina iz lV stoljeco

39

Troja vrata bila su Siroka i dvodjelna, Sto
se lijepo moLe zapaziti na izlizanim pra-
govima. Sjeverna vrata, Porta decumana
(sl. 10) bila su ukra5ena sa dva raznoli-
ka ortostata u obliku cippusa, sa prika-
zom akanta na jednom, i vinove loze na
drugom bloku. Ovi ortostati potjedu sa
neke druge, starije, gradevine i, slidno
sfingama u Dioklecijanovoj paladi u Spli-
tu, dinili su ovdje Spalir onima koji su
ulazili u vilu.
Uz perimetralne zidove, sa unutra5nje
strane, bio je izgraden niz prostranih ko-
mora za smjeStaj radnika, te za ostavlr
alata i poljoprivrednih proizvoda. U pro-
40
SI. 10. Mogorjelo, sjeuerno
storiji, istodno uz sjeverna vrata, posto-
jale su zidane stepenice kao prilaz prsob-
ranima, jer je vila bila iz.grad.enakao re-
fugij. Slidne stepenice stajale su, uz os-
tala dvoja vrata, i u sjevernom uglu.
Ekonomski dio vile iz I viieka bio ie
uklopljen sa istim funkcijama u novu
graclevinu.Tako su stare proizvodne na-
prave za vino i ulje, zatim mlin i peka-
ra, ostali i nadalje u svojoj funkciji. Po-
slovidna rimska ekonomidnost izeleda da
je bila presadena i medu ljude ri provin-
ciji, pa je tako stari dio objekata, umje-
sto da bude sru5en, sa manjim preprav-
kama osposobljen za dalju proizvodnju.
Sl. 12. Mogorjelo, rekonstrukcija
protelje ogradnog zida
Kako se vila IV vijeka protezala na dosta
veliki breZuljkasti prostor, to je do5lo do
skidanja zemlji5ta na vrhu brijega i na-
sipanja njegovih juZnih strana da bi ta-
ko padina bila bar donekle ublaZena.
Zbog tog niveliranja, proizvodni objekat
vile iz I vijeka ostao je, jednim dijelom,
oko 1 metar visoko iznad ostalog dvori-
Sta, Sto, ipak, nije smetalo njegovoj fun-
kciji i uklapanju u novu sredinu.
Ispred prostorija za smje5taj radnika
i robe pruZao se vrlo prostran natkriveni
trijem na zidanim stupovima.
Prema istoku i zap;du vodila su, ta-
kode, Siroka vrata, u terminologiji kas-
proielja pretorija (palat.e)
truma poznata kao Porta principalis
(dextra i sinistra), a po svemu slidna sje-
vernom ulazu, samo Sto nisu bila ukra-
Senaortostatima.
eetiri velika kanala (cloacae) sluZila
su za odvod suvi5ne vode, jedan prema
Neretvi, a ostali u njivu, niZe od jugo-
zapadnog zida. Na toj njivi postojao je,
naime, negdje oko I vijeka, takode, neki
stambeni objekat sa piscinom i instala-
cijama za centralno loZenje, moZda kupa-
tilo. Usmjeravanje kanala za prljavu vo-
du u tom pravcu ukazuje da je u IV vi-
jeku ovaj dio zemljiSta mogao biti ba-
rovrt.
4T

{Ut*t;&*"i' .5\,:
Sl. 11. Mogorjelo, pogl.ed na ru(euine pretorija
(palate/
Glavnu gradevinu Mogorjela predstarr
lja velika palada u juZnom dijelu ograde-
nog prostora (sl. 11). Ona nije bila pos-
tavljena u osovinu kompleksa, nego ne-
Sto bliZe istodnom perimetralnom zidu.
Isto tako, njena krila nisu bila iste Siri-
ne. Zgrada se sastoji od monotonog niza,
dijelom, vrlo velikih prostorija, na koje
se, prema sjeveru, nadovezujetrijem. Oba
kraja zgrade prerastaju u izbodena krila
sa po jednom velikom prostorijom (sl.
I2). Uza svako krilo nalaze se, u portiku,
zidane stepenice za uzlaz na prvi sprat.
Zgrada je bila jednospratna. Prizemlje je
bilo jednostavno opremljeno i sluZilo, odi-
to, u neke praktidne svrhe. U prostorija-
ma na spratu, podovi su bili pokriveni
mozaikom a zidovi ukra5eni laZnim mra-
rnorom, Sto je odit znak nj'ihove namjene
za luksuzno stanovanje.Trijem na spratu
bio je ukra5en korintskim stubovima.
Oko zgrade, sa tri strane, pruZao se
prazan meduprostor, koji je moZda bio
presvoden, pa je u lazini sprata sluZio
za kretanje posluge. Neposredni dokazi
za ovu pretpostavku ne postoje, imzev
prigratka na jugozapadnom perimetral-
nonr zidu, koji je vjerojatno sluZio za ba-
canje smeia i oLpadnih tekuiina \z pr-
vog sprata palade, a podesan pristup bio
.ie mogui samo u sludaju postojanja pod-
nice izmedu palade i zida. Stupovi porti-
A'
ka, gotovo jedini neito cjelovitije do da-
nas saduvani dijelovi ove gradevine, sa
promjerom od 38 cm, izvedeni su djelomi-
ino i bez po,tre,bnogentazisa na korpusu.
Njihovi kapiteli, sa ne5to o5trijim rubo-
vima akantovog li5ia i isturenim viticama
na uglovima, podsjeiaju na oblike koji
su karakteristiini za doba cara Diokleci-
jana. Sistem i raspored prostorija, uz ove
l.,apitele, sluZe, zapravo, kao jedina os-
nova za datiranje gradnje u Dioklecija-
novo doba.
Vrijednost Mogorjela ne dini samo
rr.jegovaumjetnost. To je objekat novog
privrednog sistema u rimskoj drZavi. Po
tome, a i po mnogim drugim svojim oso-
binama, vila na Mogorjelu prethodi kul-
turi ranog srednjeg vijeka. Jer, ako bo-
lie pogledape "paladu( na ovom imanju,
vrlo lako iemo u njenoj osnovi prepoz-
nati opalatiumn barbarskih Franaka i
Teutonaca.
Viia na Mogorjelu sluZila je za snab-
dijevanje grada Narone, 6ije ruievine sto-
ie danas u selu Vidu kod Metkoviia. Ima-
nje je propalo u velikom poZaru. Posljed-
nji novac koii je zate(en u garotini je
Honorijeva emisija iz 388. godine, pa se
s pravom pretpostavlja da je Mogorjel<r
palo kao Zrtva provale Zapadnih Gota u
ove krajeve (a01). Nekoliko manjih pre-
gradivanja, naknadno izvedenih medu po-
luporu5enim zgradama, dokazuj,u da je
Zivot ovdje nastavljen i u prvim deceni-
jama V vijeka. Tako su zapadna vrata
( porta principalis sinistra) potpuno za-
zidana, a vrata prema Neretvi (Porta
principalis dextra) dozidima suZena. Je-
dino su sjeverna vrata (Porta decumana)
ostala u starom obliku, ali je ulazak kroz
njih, vei otprije, bio ograniden ekonom-
skom zgradom. Pristup u portike sa tih
vrata bio je na obje strane zazidan. Pre-
ostali stanovnici izgleda da se nisu dugo
zadriavali na ovom miestu. Vila je bila
prevelika pa je nieno odrZavanie zahtije-
valo znatne izdatke koie osiromaieni sta-
novnici nisu mogli podmirivati. DrZava
nije mogla poduzeti popravak imanja
jer se Zapadno Carstvo kretalo svom ra-
sulu, a Istodno nije ni nakon pripaiania
ovih krajeva G37) bilo u moguinosti da
im na bilo koii nadin plitekne u pomoi.
Tako ie ovo uzorno imanje u prvoj polo-
vini V vijeka napulteno.
 JoS jedan objekat iz Loga doba pred- kratke trenutke pogodovati), ali nije vi-
stavlja nam sve obilje rimskog smisla za 5e bilo umjetnika koji ce tim veleposjed-
dobar i lijep Zivot. To je vila u selu Lj u- ruicimaukraSavati domove. To ie ono vri-
s i n a, u dolini Unes (s/. 13). Yila je odi- jeme koje smo u uvodu nazvali prvom
to sagradena u vrijeme kada se barbari etapom razvoja kasnoantidke kulture.
jo5 nisu pojavili u ovim krajevima, a to Nasuprot zgradama iz prvog razdob-
znadi negdje u prvoj polovini IV vijeka, lja kasne antike, tj. iz IV vijeka, koje je
pa, moZda, dak i bliZe sredini stoljeia. moZda teSko izdvajati od gradevina iz ra-
Iskopavanja su vr5ena 1957.godine, a nijih vijekova, mi smo u moguinosti da
njima je - sudeii po ru5evinama u bli- sa viSe sigurnosti prepoznajemo objekte
zini - istraZena tek iedna treiina kom- iz kasnijeg vremena. Njih je nadeno na
pleksa, i to: trakt za liuianst\r1o,za repre- vi5e mjesta.
zentativno stanovanje i kupatilo. Nije ot- U B l a g a j u n a J a p r i ,k o d B o s . N o -
kriven privredni trakt, zgrada za ljetni vog, istraZene su dvije takve kuie, isto-
boravak i joS neki drugi dijelovi. No, i
sa ovoliko elemenata,koliko nam pruZaju
iskopine, rni smo u moguinosti da odre-
dimo neke znaiajne gradevine.
Vila se sastojala od pojedinih, nam-
ienski odretlenih blokova zgrada poveza-
nih koridonom koji je djelomidno bio
izgrad,en kao otvoreni trijem (porticus).
Na priloZenom planu to su prostorije br.
2, 6, 12, 14, 17 i 18. U juZnom dijelu, re-
lativno najtoplijem, nalazilo se kupatilo
(balneum, prostorije 7-10) sa instalaci-
jom za centralno loZenje (soba 4) i ni-
zom prostoriia ( apoditerium, caldarium,
piscina, 'frigidarium i sl.) koie su sadinja-
vale kompleks luksuzne rimske banje. Za-
padnu stranu gradevine zauzimala je ku-
hinja, ostava za hranu i - moZda - pro-
storije za sluZindad.To su prostorije br.
1, 5, ll, 13, 15 i 16. Na sjevernoj strani
nalazile su se prostorije za reprezentaci-
iu i luksuzno stanovanie u zimsko doba
isoba 2l i 22). Ove proitorije su bile cen-
tralno zagrijavane. Dalie, prema sieveru,
nalazio se, i opet, porticus, moZda dio
nekog velikog atrija na koii su se nado-
vezivale ostale stambene nrostoriie. Ov-
d.je je nadeno mnogo ulomaka okomito
i koso kaneliranih stubova.
Vila u Ljusini pruZa nam uvid u Zivot
i obidaje Rimljana u doba kasnog carstva
koje joS nije bilo nadeto provalama bar-
bara. Vila je luksuzno oblikovana, ali ni-
je adekvatno opremljena - nema mozai-
ka i zidnih slikarija. Znati da je bogatih o I :-3 4 ' ---
or-L.
--rem't
posjednika jo5 bilo (i da je upravo na-
l:; r -rrr - r--'
dolazilo vrijeme koje ie tom sistemu za

' I. eremo5nik, Iskopavanjeu Ljusini 1957.

god'ine,cZM, NS, XIV (1959),str. 137-147. Sl. 13. Ljusina, tlocrt sjeuernog trakta aile

43
 vremene i neposredno poloZenepored ba-
zilike6. Na mjestu ovih zgrada stajale su
u ranije doba stambene zgrade sa cen-
tralnim loZeniem i podnicama od heksa-
gonalnih keramidkili plodica, preko dijih
ru5evina su onda izvedene novosradnie.
Osim toga, u njihove zidove ugrideni iu
flagmenti nadgrobnih stela, ne starijih
od III vijeka, pa tako nema sumnje u
dosta kasno datiranje objekata, vrlo vje-
rojatno ne mlaale od Justinijanovog vre-
mena. Ove zgrade nekada5njegrudarskog
naselja izvedenesu u obliku bliZe kvadra-
tu, moZda kao obidaj koji je bio uslovljen
Justinijanovom restauracijom Carstva,ka-
da se na svim fnontovi'ma poku5avalo Zi-
vot povratiti u kolotedine-klasike.Ipak
nas jednostavni raspored prostorija, do-
biven presijecanjem objekta sa dva una-
krsna zida, donekle vraia u bezlidnost
kasnoantidkog upro5iavanja stambenog
prostora.
U gornjem gradevinskom stratumu ob-
iekta,Ao na IIidZi k o d S a r a j e v ar,i m -
ske stambene zgrad.eiz III vijeka, zapa-
Zena je jednostavna zgrada u obliku iz-
duZenog pravokutnika, podijeljena u dvi-
je prostorije?. Drugi detalji ostali su ne-
poznati. Zgrada je bila podignuta kada
se gradevina iz III vijeka, sa atrijem i
podovima od mozaika, vei nalazila u ru-
Sevinamapod zemljom.
O v i c u s uu L i s i d i i i m a vei je re-
deno. O kuiama poljoprivrednika ne bi se
mosl'o neSto vi5e reii. Vila. oznadenakao
"I"f potjede iz III vijeka, pa ne dolazi
ovdje u obzir. Za nas su zanimljive dvije
vile (br. II i III) koje nisu starije od
sredine IV vijeka.
Vila II je detverokutna gradevina, s
lednom velikom i tri manje prostorije,
koje se naslanjaju na ovu sa dvije stra-
ne. Velika prostorija popodena je kred-
njm namazom, dok su manie prostorije
izgradene za centralno loZenje. Druge po-
iedinosti nisu se mogle ustanoviti. Nalaz
kapitela upro5ienog tipa, tipidn og za IY
i V vijek, pokazuje da je vlasnik imanja
5 Nalazi jo5 nisu objavljen'i.
' E. Pa5alii, Rimsko naselje u Ilidii kod
Sarajeva,GZM, NS, XIV (1959),srtr. 113-136.
Na planu objekta (,str, 122) prostorije 15
i 16. "A<
44
pokazivao smisao za klasidnu arhitektu-
ru. Pitanje je jedino gdje je stajao stup
sa tim kapitelom. Reklo bi se da je tu
negdje na zgradi postojao trijem, pa je
i kapitel sa toga mjesta. Pone5to ,italski"
tip zgrade, zatim, centralno loZenje u so-
bama za zimsko obitavanje, pa kapitel -
istina od muljike - sve ovo govori da je
posjednik imanja vodio civiliziran Zivot.
Ekonomske zgrade ovog imanja nala-
zile su se u sjeveroistodnom uglu dvori5-
ta, daleko od stambene zgrade. Taj dio
nije istraZen. Dakako da nije istraZen ni
kompletni kompleks stambene zgrade ko-
ii se sterao na zapad od onog dijela Sto
je bio iskopan.
Vila br. III nalazi se 200 m istodniie
od vile II, izmedu nekada5njeg seoskog
puta i Neretvee.Sa ulice se direktno ula-
zilo, kroz Siroka vrata u ekonomsko dvo-
riSte. Desno, pored njih, nalazilo se neko-
liko zgrada, molda, staje za stoku i slid-
no. Stambena zgrada leLala je u dnu dvo-
riSta, na njegovom juZnom rubu. Sjever-
ni zid bio je uko5en prema ostalom ima-
nju, zbog ceste koja je ovuda vodila, dok
su ostali zidovi, i" stambena zgrada, bili
orijentirani tadno prema stranama svi-
jeta.
Stambena zgrada bila je vrlo jedno-
stavno koncipirana: dinile su je dvije iz-
duZene prostorije, sve u ukupnoj duZini
od 15,50 m i Sirine 10,70 metara. Dru-
ee poiedinosti nisu zabiljei.ene, osim ne-
Yto^niluru keramike, meialnih predmeta
i iedan novdii Valentiniiana I (364. do
375). Gradnju vile mogli bismo stavirti
negdje u sredinu IV vijeka.
Ekonomske zgrade dale su nalaze ti-
pi(ne za seosko imanje. Tu je nadeno i
iroske - domaiin je vjerojatno imao
vlastitu kovadnicu. Zapadno od tih zgra-
da, uz zid, stajao je trijem na drvenim
stupovima, odito, ostava za kola i ratar-
sko orude, a moZda i ljetna Stala za sto-
s I. Cremo5nik, Nova antidka istraZir.'anja
kod Koniica ,i Travnika, GZM, NS, X (1955),
str. 107-122; lsto. Dalja ristraZivanja na rim-
skom naseljuu Lisidiiima, GZM, NS, XII (1957),
str. 143-148.
e I. eremo,Snlk,Dalja istraZivanja na rim-
skom naseljuu Lisidiiirna, GZM, NS, XII (1957),
str. 149-155.
 stubovi portika bili, vjerojatno, zidani,
dok su oni na spratu bili, moZda, od ka-
mena.
Osebujno ukra5ene glavice stupova
(sl. 15) u obliku imposta krunile su, ka-
ko se moZe pretp'ostaviti, st'ubove portika.
Te glavice bile su ukraSene palmetama,
rozetama i virovitim rozetama, desto i
viticama koje popunjavaju uglove na mje-
stu na kojemu se kod korintskih stupova

,r. rn. oo#rrocrt uite

ku. Ovi obiekti svakako su iz istos do-

ba kada i itambena zgrada. Sredstia za
istraZivanje ovih gradevina bila su skrom-
na, pa se tako nisu mogli ispitati Siroki
prostori ekonomskog dvori5ta, Sto je ve-
lika Steta.
Nabrojene tri vile svakako su samo
isjedak velikog sela 5to se nizalo pored
Neretve sve do peiine Vratnice (gdje je
naden reljef Mitre), pa preko recentnog
naselja do Banove Glavice (gdje je staja-
la kasnoantidka crkva) u duZini od 1,5
do 2 kilometra. Na tom prostoru bilo je
oko 20 imanja, moZda i ne5to viSe, ukoli-
ko je naselje na nekom punktu bilo i
guiie naseljeno.
Na Paniku k o d B i l e d e ,p o r e d h r a -
ma i grobnice nadeni su ostaci zgrade ko-
ja uglavnom odgovara tipu sa kojim se
susreiemo u ovo dobar0.Zgrada je malih
razmjera (9X4 metra), a, u dasu istraZi-
vanja, od nje su se saduvali samo neznat-
ni dijelovi temelja. Pretpostavljenoje da
ie moZda sluZila za smjeitaj duvara sa-
kralnih objekata. Bila je izduZenog obli-
ka i podijeljena u dvije prostorije.
D v o e t a Z nzag r a d au R a n k o v i i i m a
kod Travnikatt (s/. 14) izvedena je u ob-
liku izduZenog pravokutnika, sa tri pro-
storije koje povezuje trijem, porticus, uz
zapadnu duZnu stranu. Na sprat se ulazi-
lo kamenim stepenicama.U prizemiju su
'o I. Cremo5nik, Prethodna istraZivanja na
rimskom lokalitetu na Paniku, GZM, NS, XV
-XVI (1960--{1), str. 173-184, posebno strane
178-t79.
" I. Cremo5nik, Nova antidka istraZiva,nja
kod Konjica i Travnika, GZM, NS, X (1955),
<tr 1))-1)7 SL. 15. Rankoviai, kapiteli iz portika oile

45
javljaju uglovne volute. Sve je izvedeno
u kosom rezu, i po svom izgledu podsje-
Ca na koptsku aleksandrijsku umjetnost
V vijeka". S obzirom na oblik pretpostav-
ljeno je da su ovi >imposti< sluZili u
zgradi kao kapiteli pilastra, ali to je ma-
nje vjerojatno. Oni su, kako je to poka-
zano na rekonstrukciji bili sa vanjske
strane zako5enii ornamentirani, a sa unu-
tra5nje okomiti i bez ukrasa.
Ova vila (sI. 16) bila je samo jedan
od stambenih objekata na padini brijega
na dijem se vrhu (zvanom Gradac) nala-
zio zidani re'fugium. Naselje i retugij ni-
su istraZeni, niti je poznato rimsko ime
tog, vjerojatno, uglavnom rudarskog na-
sel Ia.
S t a m b e n az g r a d a u Z a l o Z j u , k a o i
ona u Rankoviiima, izvedena je u obliku
izduZenogpravokutnika, sa tri prostorije,
od kojih je srednja mnogo uZa od ostale
dvijet3.Razlika je samo u tome Sto ovdje,
u Zaloi,ju, trijem tede oko cijele zgrade.
Zbog vrlo slabo saduvanih zidova, detalji
'' E. Kusch, Die Kunst der Kopten, Atlan-
tis 3, Ziirich, Mart 1961,str. 152.
" I. Cremo5nik, Arheoloika istraZivanja r-r
okolini Bihaia, GZM, NS, XIII ( 1 9 5 8 ) ,s t r . 1 2 1
-tz3-
i,','t'iiii
t'uN,
Sl. 16. Rankooi(i,
+o
gradevine ostali su nepoznati, ali za nje-
no kasno datiranje govori, pored portika
na prodelju, i njena povezanostsa kasno-
antidkom crkvom.
U ovo vrijeme ljudi umjesto zatvore-
nih peristila, rado ukraSavaju prodelja
trijemovima. Bogatstvo arhitektonskog
ukrasa starih rimskih kuia, nekoi sakri-
veno iza bezlidnih zidova oosnih fasada,
sada se stavlja na lice zgiada, na javno
gledanje i isticanje. Tome je vjerojatno
doprinijela tendencija klasnog izjednada-
vanja ljudi, a moZda i promjena u kui-
nom Zivotu i odnosima unutar familiie.
Naselja u Bosni i Hercegovini bila su io-
rrako, u veiini sludajeva, rasprSenog ti-
pa, neposredno vezana za prirodu, pa su
tako oortici na fasadama kuia bili savr-
Seni medijum prema prirodi, daleko bo-
lji od peristila kojima su stanovnici gra-
dova sebi dodaravaliprirodu. Tako barem
opravdavamo pojavu portika na prodelji-
ma u Bosni i Hercegovini. Medutim, su-
deii po odredbama Justinijanovog zako-
na, portici na ulidnim frontovima kuia
bili su uobidajeni i u Carigradu. Oni s,u,
dakle, znak vremena, vi5e nego Sto bi bili
specifidnostjednoga kraja.
ii,*
rekonstrukcija rile

U ovu kategoriju gradevina, vrlo- zna-
dainih u kasn6antiet<-oaoba, uvrstili bi-
smo tri tipa utvrdenja: castrum i njego-
va neSto manja varijanta castelluln, refu-
gium i burgui. U prvu sku,pinuubrajamo
Eisto vojniEka utvrdenja u kasnoantidkoj
varijanti, sa dijom gradnjom-se otpodi-
nie vei negdje od vremena oko sredtne
IV vijeka (Blagaj na Buni, Stolac, Ribidki
grad kod Konjlca), a u VI vijeku i vrlo in-
ienzivno na ivim vaZnijim punktovima
(Ko5tur, Vrbljani koC Kljuda, cnstel'
lum Balkis i joS 40 ocastellaonegdje na
potezu od B. Gradi5ke prema Glamodkom
polju).
Refugija je mnogo viSe.Zbog rasprie-
nog tipa naselja u zaledu provincije Dal-
-aci3", ta utvrdenja gradena su na bre-
govima izvan naselja, u najvi5e sludajeva
na prethistorijskim gradinama koje su ne
samo bile locirane na teiko dostupnim
mjest'ima nego su i u tradiciji lokalnog
stanovni5tva vaLile kao sigurni poloZaji.
Ova su se mjesta zbog toga znatno razli-
Iiovala od gradova u Galiji i Italiji. On-
dje su u mnogo sluiajeva sama naselja
bila za5tiiena zidotn, pa se na taj nadin
otpodelo s praksom koja ie u kasnijem
srednjem vijeku biti karakteristidna za
Evropu. Unutar zidova refugija obidno se
nalazlla i crkva. Utjeha i vjera u duda
bili su jako vaZni dinioci u dasovima ka-
da su se u provinciji pojavile vojske ne-
prijatelja.
Burgusi su se, koliko to moZemo zak-
ljuditi po ostacima na koje smo dosad
naiSli, sastojali od zidanog tornja na is-
taknutom mjestu (Bobovac, KIakar, Man-
Zeljski grad kod Ora5ja, Divii kod Zvor-
nika, S'trZanj). Kakvih je gra<levinamo-
glo jo5 biti u blizini, u vezi s tornjem, o
tome se nisu saduvali podaci.
Utvrde
Znadajno vojno upori5te, castrum u
punom smislu rijedi, je grad Blagaj
na Buni (sl. 17). DanaSnje ru5evine toga
grada predstavljaju sklop gradnji, do-
gradnji i nadgradnji iz najmanje 4 epo-
he. U osnovi leZe tu zidovi iz IV viieka,
koji su, ne5to ru5evni, bili pregradeni.u
\/I vijeku, pa adaptirani u XV, te, konad-
no, preude5avani u XVIII vijeku. Sve te
epohe mogu se prepoznati po sistemu sla-
ganja kamena, i medusobnim odnosima
tako sloZenih zidova. Nas, dakako, zani-
ma, prije svega, prvobitna gradevina, je,r
tada je vei Blagaju dat osnovni raspored.
Za smje5taj utvrde izabrana je strma li-
tica, kojoj je mogui pristup samo sa jed-
ne - istodne - strane. Teren ipak nije
ni na koji nadin dotjerivan, to je sve tvr-
di kamen, no zato su zidovi prema toj
strani bili debeli i pojadani isturenim
tornjevima. Poznavajuii pro5lost grada u
srednjem vijeku (grad se prvi put spo-
minje 948. godine, a napu5ten
-na je 1835),
bilo" je te5k-o pomisliti tako daleku
pro5lost kao Sto je rimsko doba. Tek po-
nrnim analizama gradnje, bilo je mogu-
ce otresti se predrasuda.
Zidovi Sto ih pripisujemo IV vijeku
radeni su na sistem slojevitog opus incer-
tum. Grubo tesani kamen slagan je u ho-
rizontima od po 20 do 30 cm, a veza\
kvalitetnim krednim malterom (sI. 18)'
Krovovi su bili od tegula, dime su zasute
padine brijega od vrha pa sve do prvih
i<uia dana5.rJ"gtut"lja.^Sudeci po-koli-
dini osutog materijala, krovnih povrSina
na Blagaju bilo je mnogo.
eelo kastruma, prema neza5tiienom
dijelu brijega, dine tri lepezasto poreda-
na, isturenf tornia sa zidom debelim od
190-200 cm (na deonoj strani), odnosno
130-140 cm (na bodnim stranama). Deb-
ljina prvobitnog zida, izmedu tornjeva,
nepoznata ie, jer su u kasniiem vremenu
47

NA IILJNI.
S l . 1 7 . B l a g o . j n a Buni. tlocrt uturde
na oba njegova lica dozidani novi zidovi
koji su potpuno zastrli staro delo. Tor-
njevi su bili na oba fronta, spolja i unu-
tra, istureni, ali je to prema unutra5njo-
sti bilo daleko manje - svega oko 90
cm. Na petnaestak metara zapadno od
ovih deonih konstrukoija nalazio se po
jedan istureni toranj, moi.da, za suzbija-
nje kretanja neprijatelja prema zapadnom
dijelu utvrde zaitiiene zidom od oko 90
cm debljine. U sjevernom tornju bio je
ulaz. Velika sradevina u sredini dvori5ta.
u tursko dobi znatno pregradena, imala je
rr svom prizemnom dijelu veliku cister-
nu. Sudeii po debljini zida i velidini ob-
jekta, ona je imala jo5 dvije etaZe,pa je
tako sluZila za stanovanje. Kvadratni ob-
lik osnove dozvoljava pretpostavku da je
to bio objekat u obliku tornja, pa je mo-
gao posluZiti kao posljednje pribjeZi5te
posade i u dasu kada su zidovi tvrdave
popustili.
JoS dva objekta (vI i VII) dine cjeli-
nu sa najstarijim dijelovima gradevina.
4B
b
,''/
Objekti na krajnjem zapadu tvrdave isuvi-
Se mnogo su pregradivani, pa je iz njih
teSko razluditi one zidove koii bi se mo-
gli bez prigovora pripisati prvoj grade-
r.inskoj fazi.
Drugoj gradevinskoj fazi pripisujemo
zi,dove izvodene u tehnici opus spicatum.
Zidovi su u to doba bili mjestimidno
znatno o5tedeni. Osim toga su, moZda, i
ratne maSine bile savr5enije, ili je priti-
sak neprijatelja bio ZeSci,jer vidimo da
se zidovi ne samo popravljaju nego na
prodelju grade u visinu i pojadavaju, Sto
se osobito vidi na bodnim stranama iuZ-
nog zida.
Od novoizgradenih objekata u dvije
druge gradevinske faze spomenuli bismo
prigradak (VIII) ispred ulaznog tornja i
glavninu sjevernog zida zapadno od ulaz-
nog tornja.
Zidove druge faze moLemo datirati u
VI vijek. Grad Blagaj je sada predstav-
ljao jednu od utvrda u Justinijanovom
limesu na granici prema istodnogotskoj
drZavi. Tako preudeSeni Blagaj dodekao
je i vrijeme kada (e ga spomenuti Kon-
stantin Porfirogenet oko 948. godine.
Treiu grade-vinsku fazu din'e zidovi iz-
gradeni od lomljenog kamena koji je
uredno slagan, no ipak ne pokazuje ten-
denciju ka izdvajanju slojeva. lJ toj fazt,
znatno su sa vanjske strane pojadana dva
zida izmedu frontalnih tornjeva, zatim su
izgradeni veliki, kosi, potporni dozidi
uz podnoZja svih zidova prve faze, dakle,
onih sa slojevitim opus incertum. U un:u-
traSnjosti su, na taj nadin, popravljena
neka lica zidova prve faze i, dini se, znat-
no je pregraden zapadni toranj. Toj fazi
pripada i neka gradevina na mjestu izme-
du objekta XIV i XV, a koja se nalazi
pod zemljom, zatim niz gradevina ,uz sje-
verni zid.
Taj dio poslova neie biti stariji od
XV stoljeia.
Sl. 19. Blagaj na Buni - Mali grad. Objainjenje
U tursko doba (XVII-XVIII st.) do- kao na sl. 78.
5lo je do velike eksplozije, vjerojatno ba-
ruta, u tornju V. Istodni zid tornja se ta- samo zakrpljeno da se zid ne bi dalje
da, u kompaktnom bloku, sru5,iou pred- obru5avao. To se dogodilo, svakako, pri-
gradski prostor, a razvaljeno je i lice pre- ie 1848.godine, kada je grad definitivno
ma unutra5njosti grada. Taj dio je vrlo napu5ten.Vjerojatno, u XVIII st. poprav-
povr5no popravljen, uglovi su zaobljeni, ljena je zgrada sa cisternom u sredini
a zid je izgrad,en s nagibom. U nepozna- dvori5ta. Na juZnom uglu se moZe vidje-
to doba (XVIII ili XIX st.) sru5ila se ju- ti da je to, sada, bila jo5 samo prizemna
Zna polovina tornja III, pa je o5teienje gradevina - sve ostalo ie bilo ve( razo-
reno. Tom vremenu bismo pripisali i dvi-
Sl. 18. Blagaj na Buni,, unutra{nje lice zida.
(Objainjenje: 1 - zid iz IV st.; 2 - zid iz VI je cisterne (XIII i XIV), pa i dZamiju
st.; 3 - zid i,z XIV - XV st.; 4 - dogradnje ( o b j e k a tX I ) .
iz turskog doba, XVII - XVIII st.) U ovoj fazi grade se neuredni zidovi
od lomljenog kamena, poloZenogbez ika-
kvog reda. Izgleda kao da su ove radove
izvodili nestrudni vojnici koji su, kao ma-
la detica, drZali ovdje straZu do podetka
XIX vijeka.
Petoj fazi pripisali bismo konzervator-
ske radove koje je ovdje, po uputama
Cire Truhelke, izvodio Veisil Curdii tik
pred prvi svjetski rat. Tom prilikom po-
pravljen je ulaz u toranj I, zatim juZni
front tornja VII i joS neka mjesta.
Nije ustanovljeno kada je izgraden
niski zid ispred istodnog prodelja grada,
kao i dvije gradevine .juLno od tog zida
i tornja III. eini se kao da su one stari-
jeg datuma.
Izvan grada, oko 100 m daleko prema
istoku, postoje ru5evine nekoliko grade-
vina. Medu tim ruSevinama nadena su
dva ornamentirana imposta VI vijeka.

4Q
 Sl. 20. Ko|tur, tlocrt uturde
Zidovi Blagaja bili su oZbukani.
Oko 2,5 km istodno od Blagaja nala-
zi se tzv. Mali grad (sl. 19). On se sasto-
ji od jednog tornja i manje gradevine,
koja je, kako izgleda, sluZila kao cister-
na, a bila je okruZena jo5 jednom zgra'
dom koja se inade vei raspala.
Prizemni dio tornja graden je po sis-
temu II faze grada Blagaja (opus spica-
tum), a na taj zid, kao ruSevinu, dogra-
den je joS jedan sprat u tehnici koja je
svojstvena treioj gradevinskoj fazi Bla-
gaja (XV vijek). Teren je zasut rimskom
opekom i teguiama.
Konstantin Porfirogenet, govoreii o
Zahumlju, spo'minje dva grada: jednog
naziva Bona a drugoga Hum. Znati da je
i ovaj grad u to doba bio joS u cjelovi-
tom staniu.
Drugi-ve,likicastrum u ovom podrudju
predstavljaju ostaci gradevinezvani K o -i-
iur u r"j,r Oubrica-kod Stoca (sl. 20)1.
I ovaj grad spominje Konstantin Porfi-
rogenet u svom djelu "De administrando
Imperio" kao Dabriskik. Za njegov smjeS-
taj i opet je odabran kameniti brijeg, ne-
dostupan sa dvije strane. Graditelji su i
ovdje, kao i na Blagaju, u okvirima mo-
Tclu.ruk
o Kosturu o,bjavioje M. Popovii:
oDabrica i grad Ko5tun 1Ko5t!rr).1 B-os.-Vila
IV, Sarajevo 1889,srr. 9-fi; 24---27:42-43.
50
guinosti, gradili objekte pravilnih oblika,
pa su, tek pritije5njeni oblikom terena,
potezali i kose zidove. Za razliku od Bla-
gaja, Ko5tur je izgraden sav u jednoj epo-
hi i nije viSe popravljan ni pregradivan.
On je zbog toga zanimljiviji i poudniji.
Zidovi Ko5tura gradeni su po sistemu
opus spicatttnt, one vrste u kojoj lice zi-
da nije bilo oZbukano, nego obloZeno ka-
menim kvadricama (sl. 21) - kako ie
to nazivao D. Sergejevski.Veiina zidova
je 2,20 m debljine. Grad je oko 200 m du-
Zine i 75 m Sirine - pribliZno pravokut-
ne osnove. Od jugozapadnog ugla spu5ta
se jedan zid prema dolini niZe grada.
U sredini sjevernog dijela nalazi se
sklop gradevina slidan antidkom kastru-
mu. Na uglovima se nalazi po jedan to-
ranj, a medusobno su spojeni sa dva zi-
da. U sjeveroistodnomuglu nalazi se jo5
neka gradevina slidna tornju, ali nepra-
vilnog oblika.
U zapadnom dijelu nalaze se neke gra-
clevine, molda i crkva (?), a jedini to-
ranj na juZnom zidu isturen je prema
unutra5njosti ogratlenog prostora. Teren
Ko5tura je izapran Samo ostaci tegula
govore o nadinu na koji su bili pokriveni
njegovi objekti. Samo ime "Ko5turn ja-
sno upuiuje na svoje porijeklo - >cast-
rum" (ili "kastron"\.
 KoStur je sagraden,vjerojatno, u vri-
jeme Justinijanovog osiguravanja grani-
ca Carstva, prije podetka rata sa Istod-
nim Gotima, a to znadi prije 535. god.
Treia karika u lancu kasnoantidkih
gradova istodno od Neretve je utvrda u
Stocu (s/. 22). Komplicirani sistem zi-
dova i tornjeva moZda upuiuje na posto-
janje viSe gradevinskih etapa koje je, u
dana5njem na5em saznanju o ovom gra-
du, te5ko razdvojiti. Osnovu i glavninu
objekata dine zidovi izvedeni u tehnici
slojevitog opus incertum, tipitnog za IY
vijek u nadim krajevima. To je onaj dio
grada Sto je danas u ruievinama vidljiv
iznad recentnog naselja (sl. 23). Jednoj
kasnijoj fazi pripada dio gradevina na
zaravanku brijega. Taj dio stoladkog gra-
da sravnjen je sa zemljom koncem XIX
vijeka kada je izgradena utvrda austro-
r:garske vojne posade. Ti zidovi, naime,
iako vei u ru5evinama, smetali su slo- Sl. 21. KoKtur, uanjsko Lice juinog zida
bodnoj kontroli pristupa u grad, pa su
morali biti uklonjeni. Unutar ogradenog prostora nalazi se
U tursko doiba sagraclena je, vjero- mnogo ulomaka antidkih amfora i neSto
jatno na starim temeljima, kula II. krovne opeke.
eetvrtu fazu dini gradnja kasarne pod Nije rije5eno pitanje kako se u rimsko
konac XIX vijeka, i konzervacija tornja doba zvalo naselje na mjest,u danaSnjeg
VI koji je u to doba prijetio padom. Stoca, a diji se pnostrani ostaci danas na-
Uglovi tornjeva prve faze izvedeni su laze zapadno od utvrde. Postoji miSljenje
od pravilno otesanih blokova sedre. da je to bio centar municipija DILUN-

LJ+H @

- ----------

51.22. Stolac. tlocrt uturrle

61
 5 1 . 2 3 . S t o l a c . poglerl na stari grad
TUM (ili DALLUNTUM)'z,ali bismo, na
temelju kasnoantidkih itinerarija (Tabula
Peutingeriana,Anonimni Ravenat), mogli
ovdje ubicirati stanicu AD TURRES, uko-
liko se ona niie nalazila u Hutovu. Nat-
pis koji spominje Dalluntum naden je u
Trebimlji, jugoistodno od Hutova, u pro-
storu koji - sudeii po ostacima rimske
kulture - nije mogao biti centar jednog
municipija.
Steta je Sto joS nikada nisu analizira-
ni zidovi tzv.HadLibegovekule u Hutt>
v u, jer poloZaj ove utvrde, pa donekle
i njen sistem, ne iskljuduju moguinost
da bi se u njenim temeljima mogli otkri-
ti ostaci starijih gradevina.
U Banjoj L u c i p o s t o j a l oj e n a
mjestu dana5njeg Kastela utvrclenje diji
nam karakter nije pobliZe poznat, ali se
ovo podrudje u rimsko doba zove ,Ca-
stra(.
Grad u V rb I i a n i m a blizu izvori5ta
Sane je, kako izgleda, jedini dosad,uglav-
nom, poznaLicastellum u Bosni i Hercego-
vini (S/. 24)3. Radovi na njegovom istra-
' D
Sergejevski, Munioi,pium Diluntum,
G Z M , X L V I I ( 1 9 3 5 ) ,s t r . 1 7 i d .
' I. Bojanovski, ArheoloSki pregled 9 (1967),
s t r . ll9-l2l; isti, Arheoloiki pregled 10 (1968),
str. 156-159.
52
Zivanju izvr5eni su 1966.do 1968.godine.
Cini ga zaravanak nad strmim i dubokim
kanjonom potoka Ludice. Sire podrudje
zove se Gradina. Prilaz gradu mogui je
samo sa sjeveroistodnestrane, a tu se na-
lazio glavni zid i duboki iskopani jarak.
Prostor je velidine 110 X 60 metara, u
obliku nepravilnog detvorokuta. Zidovi
utvrdenja saduvani su i do 1,50 m vi-
sine, dok su stambene zgrade zate(ene
u neito ruievnijem stanju - sa zidovi-
ma od 40 do 70 cm visine. Odbrambeni
zidovi podignuti su na nasipu nekada5-
njeg prethistorijskog utvrdenja, bili su
65 cm debljine, i svega 30 cm ukopani u
zemlju. Kamen, sloZen u tehnici opus in-
certum, bio je vezan krednim malterom;
uvrh zida, koji je bio 3-4 m visine, na-
lazili su se prsobrani izvedeni od sedre.
Na zidu se na nekoliko mjesta zapaiaju
lezene, koje su sluZile za stabilizaciju dr-
venog hodnika pored prsobrana (Sl. 25).
Stambenu zgradu dini nekoliko pro-
storija. Kroz malo predvorje, prislonjeno
uz osmatradki torani, ulazi se u veliku
dvoranu koja je sluiila za boravak voj-
nika. lz te sobe prolazilo se u drugu, ma-
nju, u kojoj je bila zidana pei, i koja je
sluZila za boravak momdadi u hladn,im
danima. U posebnoj prostoriji nalazio se
 ['
\ - ,r/
tl"
l
t"

Sl. 24 Vrbljani, tlocrt kastela

praefurniurn, i joS jedna manja pei, na
\oj9j ge_prigot'ovljivalahrani. bvo je,
dakle, bila culina, i u niu se ulazilo sa
druge slrane_od ulaza u prostorije za voj-
nike. Uz kuhinju se nalazila jbS ;edna
manja prostorija za ostavu hrane. U dvo-
ri5tu je bila izgradena cisterna. Njeni zi-
dovi bili su iznutra oZbukani kvalitetnim
lridraulidnim vapnom (opus signinum).
Ova dvrsta masa od kreda i tucane opeke
bila-je 3 do 4 cm debljine, a u uglovima
profilirana. Dno je bilo poplodano kame-

Sl. 25. Vrbljani, rekonstrukcija kastela

,l;
:
::',;
r.
.xr
,f'
t
.*'
til$,' ;11 .*-
.f;
'1'
* '{ I
53
nim plodama, a djelomidno opekama
(70 X 55 x 6,5) koje su ovamo dospjele
kao spol,ija.Voda j-e pritjecala u cisGrnu
sa krova stambene zerade.
Osim nekoliko avirskih strelica. koie
su nadene uz zidove utvrde, i koje nam
daju naslutiti vrijeme i nad,in propasti
ovog kastela, u stambenoj zgradi otkri-
veni su predmeti od vrijednosti za pozna-
vanje kulturne pro5losti ovog kraja. Na
umjetnidki izradenom dr5ku noZa, ukra-
Senom u ,Zivotinjskom stilu" zapisano je
na jednom mjestu FABEA ME FECIT, a
na drugom TET-GIS. Pored vojne posa-
de, ovaj kastel je mogao pruZiti utodi5te
rimskim stanovnicima iz obliZniih mie-
sta, kao municipija SARNADE- (danas
Pecka), pa naselja na mjestu danaSnje
Medne. Ovuda vodi neki stari put, u na-
rodu zvan Put Crne krali,ice. MoZda se
ovamo mogu ubicirati podaci iz 597. go-
dine, navedeni kod Teofilakta Simokate
(Hist. VII, 7, 10-12) prema kojemu je
avarski hagan, prodiruii od Servicija pre-
ma Saloni, prodro duboko u zemlju, razo-
rio 40 kastela i utvrdeni grad Vonkis (ili
Balkis), Sto se sve moralo dogadati ne-
gdje u ovom kraju.
Utvrdenje, moZda u obliku kastela,
stajalo je na mjestu dana3nje B o s. G r a-
d i 5 k e4,a sva je prilika da je stari tur-
s k i k a s t e l u D u v n u i z s r a d e nn a a n t i d -
kim temeljimas.
Prilikom objavljivan ja rezultata svojih
istraZivania na neolitskom naseliu u
K I a k a r u, C. Truhelka je spomenuo i
ostatke nekog rimskog utvrdenja na vr-
hu ilovaste glavice istodno od malodas
spomenutog tornja. On dosl'ovce kaZe da
se na toj glavici: ,nalaze ostaci povelike
rirrr-s'keutvrde. Sudeii po ostacima de-
belih, solidno gradenih zidina, koji su
joS pred koju godinu bili dosta dobrcr
saduvani, bija5e tu jedna od znameni-
tijih rimskih utvrda. Opseg njen bija5e
tolik, da se kredani isplatila muka vaditi
iz zidova tesano kamenje, te ga ispeii, ali
ie na Zalost ba5 time razoren ditavi ras-
pored, koji je u gradevnom vidu za na5u
arheologiju mogao biti preznamenitn6.
a Vlastito rekognosciranje1956.godine.
5 K. Patsch.GZM, XVI (1904),str. 310,sl. L
6 c. Tr-uhelka, Prethodno izvje5ie o neolit-
sko'm naseliu 'r..rDoniem Klakaru, GZM, XVIII
( 1 9 0 6 ) s. t r , 4 5 0 .
54
Toliko C. Truhelka. Danas na tom
mjestu nema vi5e nikakvih tragova gra-
devinaT.Nije nam poznat nikakav detalj
o ovom utvrdenju.
U klancu Une, istodno od Brekovice,
na dunjastoj stijeni povi5e lijeve obale
rijeke, nalazese ruSevinezvaneKostel,
sa ostacima utvrdenja koje se prema os-
tacima zidova i pokretnih nalaza mole
datirati u kasno-antidko doba8. Vei sa-
mo ime lokaliteta podsjeia nas na neki
castellum. Tu se oko peterokutnog tor-
nja veZu potezi zidova u raznim pravci-
ma. Cjelina utvrdenja nije ustanovljena,
ali vei i ono poteza Sto je uneseno u
plan odaje kasno-antidko porijeklo. U
unutra5njosti razvaline i'u ruievinama na
padinama brijega nalaze se razasuti rim-
ski arhitekturni fragmenti: tesano kame-
nje, ulomci opeka, tegula i tubula. U iz-
vjeStaju o nalazi5tu objavljena su i dva
fragmenta rebrastih keramidkih posuda,
tipidnih za kasno doba. Slidan kastel na-
lazio se i na mjestu na kome je u sred-
njem vijeku podignut zamak lza(i6e.
Refugija bismo rnogli navesti viSe. Ta-
ko se na jednom brijegu povi5e desne
obale Korane, oko 10 km sjevenozapadno
od Bihaia, nalaze ru5evine poznate u na-
nodukao Bugar-gradto. Tu je zaruta-
nak oko 160 m duZine i 50 m Sirine og-
raden zidom koji je mjestimidno pojadan
okruglim tornjevima. Tako su i ulazna
vrata bila za5tiiena sa dva tornja. Ogra-
deni prostor bio je podijeljen u dva di-
jela. U oba ta prostora zapaieni su zidovi
sa tipidno rimskom fakturom (opeke, te-
gule, imbreksi), a u istodnom prostoru
konstatirana je gradevina od oko 16 m.
duZine i 14 m Sirine, sa polukruZnom ap-
sidom na istoku. UnutraSnji raspored gra-
devine nije posebno ispitan, pa je ostao
rrepoznat. U narodnoj tradiciji ovo se
z D. Basler, Ivanjsko polje, GZM, NS, VII
(1952),str.416-417.
'V. Radimsky, Nekro,polana jezerinama u
Pritooi ,kod Bisia, GZM, V (1893),str. 51-52, i
sI.28-30.
{' K. Patsch,Japodi, GZM, X (1898),str. 347.
t o V . R a d i m s k y ,G Z M , V ( 1 8 9 3 ) ,s t r . 5 0 - 5 1
i sl. 26.
smatra crkvom. Medu tegulama zatetena
je i jedna sa Zigom (ERACLIS)'I.
Na lokalitetu Gradac,kod Kon j ica,
nalaze se ru5evine utvrdenja koje nam je
poznato iz srednjeg vijeka kao Biogradt2.
Medu zidovima, koji su nesumnjivo sred- I

njovjekovnog porijekla, zapaLaju se i tak-

vi koji su izvedeni u tehnici opus spica- il

tum, i dija Sirina iznosi 2,20 m. Zaiti-

ieni prostor je nepravilnog oblika, oko
40 m promjera. Na vrhu s,e nalaze dvi-
je gradevine - rnoZda nekada5nji toranj
i uz njega manja prostorija, a niLe odatle
vidi se jo5 ne5to prostorija, te nekoliko
ogradenih obora. PoloZaj nije podrobno
istraZen. Postojanje zidova sa oditim ka-
rakteristikama Justinijanovog vremena
dozvoljava pretpostavku da se ovdje
nalaze ostaci refugija iz VI vijeka.
Veliki refugij nalazio se i na gradini
Zecovi u e arakovu, juZno od Pnije-
dora (S/. 26)t3.I ovdje je, kao i u najvi5e
sludajeva, za situiranje za5titne utvrde is-
kori5iena prethistorijska gradina - ovo-
ga puta sa vrlo bogatim kulturnim slo-
jevima iz eneolitskog i ilirskog doba. Gra-
dina se nalazi na dominantnom breZulj-
ku, gornji zaravanak je izduZenog oblika
i malo nagnut prerna sjeveru. Na oba kra-
ja nalaze se gradevine sa nekoliko pro-
storija dija prvobitna namjena nije defi-
nirana. Uokolo zaravanka tebe zid od pri-
bliZno 2 metra debljine (mjerenje nije
precizno provedeno). U dvori5tu refugija
nalazi se crkva, koju prema nalazima
moZemo datirati u isto doba sa refugijem.
D e b e l o B r d o u S a r a j e v uj e p o z -
nati lokalitet s ostacima iz eneolitskog,
bronzanog i ilirskog doba prethistorije ui'l'
(sl. 27). Tu su se,otprilike2.000-1.800.
god. prije n. ere, naselili prvi stanovnici SL 26. Carakooo gradina Zecoui, tloctt,
dana5njeg Sarajeva otkada, dakle, da- refugija
tira i kontinuirano naseljavanje grada.
U VI vijeku, ubrzo nakon protjeriva- steralo na prostoru od dana5njeg Mari-
nja Istodnih Gota iz ovih krajeva, ovdjc iin-dvora do Ko5eva i Skenderije. O sa-
je sagraden refugij za naselje koje se mom refugiju malo nam je Sto poznatora.
Prostor refugija bio je preko 100 m du-
11K. Patsch, GZM, X (1898), str. 345-346. Zine; sa tri s-trlanepriZao se zid debljine
t2 D. Basler, Dolina Neretve od Konjica do oko 1 metar, dok je sa detvrte (istodne)
Rame, GZM, NS, X (1955), str. 227-228.- P. An- postojala stijena kao prirodna za5tita.
delii, S'rednjovjekovni gradovi u Neretvi, GZM, Ulaz le bio sa zapada. Desno od ulaza
NS, XII (1958),str. 180-185.
'3 I. eremo5ni'k, Rir.nski ostaci na stajao je istureni toranj velidine - 6 me-
Gradini
Zecovi GZM NS XI (1956) str. 137*146; A. Be- tara. Tbrnju slidna gradevina nalazi se
nac, Prehistorijska gradina Zecovi kod Prijedo- tz juzni zid. U kulturnom sloju na-
ra, GiZM, NS XI (1956), str. 159. deni' su razni predmeti iz rimskog do'

55
 kao groblje. Refugij na Crkvini u Mak-
ljenovcu sluZio je stanovnicima naselja
koje se razvijalo vei od I vijeka n. e. kao
canabae uz kastrum diii se ostaci nalaze
oko 200 m sjeverno od-u5ia Usore. Osim
toga izgleda da je ovdje negdje zavr5a-
vala rimska cesta koja je zabiljei.ena u
solinskom natpisulT sa navodom AD BA
FLUMEN MP XLVIII.
P o v i 5 es e l a K a m e n s k a P o d e r a d i -
n a na Glamodkom polju, nalaze-se osta-
Sl. 27. Debelo Brdo, tlocrt refugija ci kasnoantidkog refugija na mjestu pret-
historijske gradinel8.Sredinom XIX vije-
ba. O nadinu gradnje, slaganju kamena u ka ovdje su joS stajali zidovi utvrde, ali
zidove i drugim potankostima, u postoje- su, uskoro poslije toga, raskrdeni za grad-
iem izvje5taju nije ni5ta redeno. Ipak se nju k'r,ria tada osnovanog sela u njego-
ne moZemo oteti utisku da se i ovdje na- vom podnoZju. Ovaj nefugij je bio smje-
Iazimo pred refugijem iz VI vijeka, jer Sten povi5e velikog nimskog naselja u
ovaj kraj je tek 535. godine povraien u dijim ostacima je D. Sergejevski nazirao
zaiednicu Carstva. stari municipij SALVIAE. Ru5evine refu-
-
Na breZuliku zvanom Crkvina. u selu gija nalaze se na ogranku breZuljka koji
Makljenovcu kod Doboja (sl.2B), 1?G. Alfdldi, Bine Strasseninsohrift aus Sa-
nalazi se na oko 30 m visokom brijegu lona, KLIO 46 (1965), str.323-327.
niz zidova koji zatvaraju prostor nepra- '8 D. Sergejevski, Putne bilje5ke iz Glamo-
vilnog oblika duZine 220 m, a Sirine 90 da, GZM LIV (1942), str. 113-171.
metarars.Zidovi su debeli 2,20 m, a izve-
deni su na nadin oous spicatum sa licem
od pritesanih pravokutnih kvadrica. Kao
vezno sredstvo upotrijebljen je krei
uz primjesu jaspisovog pijeska, uzetog iz
korita Usore. Zgrade su bile pokrivene
tegulama. Za gradnju su kori5teni razbt-
jeni nadgrobni spomenici, a na zaravan-
ku pri vrhu brijega zate(en je plodnik
od nadgrobnih stela iz I-IV vijeka. Po
obliku tog plodnika moglo se zakljuditi
Ca je tu bila manja crkva, diji se zidovi
nisu saduvali, moZda je bila gradena od
cirveta. Uz zidove, sa unutrainje strane,
bilo je saduvano mnogo arheolo5kog ma-
terijala, Sto nas ne treba duditi jer je ovo
mjesto bilo naseljenojoi od paleolitskog
doba'6.
Gradevine su propale u poZaru, a od
ranog srednjeg vijeka ovo mjesto sluZi
'o F. F,iala, Jedna prehistoridka naseobina
na Debelom brdu kod Sarajeva, GZM, VI (1894),
str. 107-108.
" V. Radimsky, R,imska utvrda na Crkve-
nici i kas,trum kod Doboja, GZM, III (1891),
str. 251-462.
" D. Basler, Arheolo5ko nalazi5te Crkvina
u Makljenor'rcu, Clanci i graela za krulturnu isto-
riju Islodne Bosne, IV 11960), str. 75-88; na o j
-.t,

sti. 87 i 88 navedena ie sva literatura o nala-

zi5tu. 5L 28. Makljenouac - Crkuina, tlocrt refugija

56

j"ffi:f;q
 se spu5ta prema polju. Sa tri strane bri-
jeg se strmo ru5i u dolinu, dok je sa det-
vrte strane, sa koje je mogui prilaz, is-
kopan duboki usjek. Pristup na grad mo-
gui je od jugoistoka, pa je tu saduvan
trag Sirokog kolskog puta koji vodi u sa-
mo dvori5te. Od juZnog ugla spu5ta se
ogranak zida prema do-lini, a na njego-
vom kraju vidi se ostatak tornja. U grad
se ulazilo sa sjeveroistodnestrane. Tu su
stajala vrata izradena od uredno pritesa-
nih blokova kamena.
Unutra5njost utvrclenog prostora ie
zaravnana. Sjeverno od ulaza vide se os-
taci velikog i masivnog tornja. Slidan to-
ranj nalazio se i na zapadnom uglu utvr-
de. Ne5to sjeverozapadnijeod tog tornja,
nalaze se ostaci joS neke zgrade, i isto
tako je i u sredini dvori5ta postojala ma-
sivna gradevina, kao Sto se vide ruievine
i u sjevernom uglu. Zid je na zapadnom
dijelu bio oko 1,50 m debeo. Sjevero-
zapadni, zid bio je oko 78 m duZine,
sjeveroistotni 47, a jugozapadni 51 me-
tar. Uglovi izgleda kao da su bili zaob-
ljeni - tako bi se bar moglo pretposta-
viti po obliku ru5evina. Zid, koji se od
juZnog ugla spuita u dolinu, karakteristi-
tan je za fortifikacioni sistem u doba
kasne antike.
U juZnom kraju dvoni5ta stajala je
cisterna.
Zidovi su, kako vidimo, bili relativno
tanki, ali vrlo visoki - najmanje 7 do
8 metara. Bili su gradeni od spolija sa
starijih gradevina. Kraie strane bile su
moZda deblje, pa su imale i hodnik za
Dristup prsobranima (zbog toga i tor-
njeve za uspon do tih hodnika). DuZe
strane su rnogle imati drvene galerije,jer
jc u sludaju opasnosti i ovdje postojala
potreba odbrane, svakako u manjem obi-
mu. Sergejevski je bio mi5ljenja da su
tornjevi refugija bili pokriveni drvenim
Krovom.
Oko 10 metara dalje od zida, sa sje-
verne i istoine strane, postojao je opkop,
moida sa ogradom od palisada.
U okvirima refugija, Sergejevski je
pretpostavio i postojanje crkve, koju je
zamislio u sjeueroistodnomuglu. Dakako
da svi ovi podaci predstavljaju pretpo-
stavke na tenrelju nasipa obruSenog ma-
terijala.
K a k o s e i p o v i 5 eH a l a p i i a , oko 15
km sjeverno odatle, nalazi potpuno slii-
ni oGradac", Sergejevski je i ovdje pret-
postavio slidnu utvrdu iz istog doba,
Vrlo zanimljivi su ostaci utvrdenja u
s e l u K r u p a c , n a k o t i 7 4 5 ,u d o l i n i Z e -
ljeznice, nadomak Sarajevskog polja. Mi-
Sljenje arheologa o ovom nalazi5tu nije
jedinstveno: srtrudnjaci za srednji vijek
pripisivali su ga rimskom dobute,a strui-
njaci za probleme antike srednjem vije-
ku20.Utvrdenje je smje5teno ila zaravan-
ku ovalnog oblika, ono je oko 100 metara
duZine i Sezdesetakmetara Sirine. Ogra-
deno je zidom debljine I,20 do oko 1,50
m. Na sjevernom kraju zapaZena su 3
okrugla tornja, sa oko 5 koraka unutra-
Snjeg promjera. Jedan toranj u zapad-
nom zidu bio je detvrtaste osnove. Iz is-
todnog zida odvaja se potez zida sve do
same rijeke Zeljez.nice.
Zidovi su bili izvedeni od lomljenog
kamena vezanog krednim malterom. Na-
Iazi keramike su atipidni.
Krupadki grad trebalo bi istraZiti. Po-
loZaj i gradevina mogu se datirati u rani
srednji vijek, ali tu nije iskljudena mo-
guinost postojanja jednog kasnoantidkog
utvrdenja, pa ga zato i stavljamo u ovaj
pregled kao otvoreni problem.
Solidno gradena refugija zatedena su
joi na nekoliko mjesta, ali nisu pobliZe
opisana. To su poloZaji Gradac u Ranko-
viiima i Crkvina u Malom MoSunju kod
Travnika, kao i Gradina u Crvenici kod
Duvna.
Posebnuskupinu malih utvrda uz kop-
nene i vodene puteve dine pojedinadni
tornjevi - nazvali smo ih burgusima -
koji su sluZili kao straZarnice. Uz neke
saobraiajnice ima ih prilidan broi. Medu
eminentnije ubrojali bismo onai na sred-
njovjekovnom gradu B o b o vc u. Njego-
va glavna kula je, zapravo, debeli toranj
izgraden na sistem opus spicatunt sa ob-
ro V. Skarii, Sarajevo i njegova okolina,
Sarajevo 1937.str. 26.
?nD. Sergejevski, Arheolo'3ri t.ralazi u Sara-
jevu i okolici. GZI\/I NS, II (1947), str. 46-48.
57

Sl. 29. Bobooac, glasni toranj. (ObjaSnjenje:
1 - uodospremnica iz VI st.; 2 - zid iz VI st.;
3 - zid iz XIV - XV st.)
logom od kamenih kvadrica (sl. 29). Ovaj
burgus duvao je, vjerojatno, rudnike Ze-
ljeza i cestu koja je vodila dolinom Trs-
tionice, preko brijega, u dolinu Stavnje,
pa dalje prema sjeveru. Zgrada je bila
vrlo ru5evna kada je u XIV stoljeiu pre-
gradenakao zamak.
SI. 30. Kljui, pogled na ostatke rimske zgrade
na turdatsi
5B
Ostaci burgusa zabiljeieni su u D i -
viiu kod Zvornika2l.
Jedan burgus nalazio se na obronci-
m a b r i j e g ap o r e d S a v eu K l a k a r u kod
Bos. Broda. Sastojao se od tornja zida-
nog od opeke (ovdje je kamen rijedak),
a prema brijegu za5tiienom dubokim op-
kopom. Zgrada je 1946. g. razorena, a
njen materijal upotrijebljen je za nasipa-
nje ceste22. Postoje indikacije da je ovdje
post'ojao most preko Save jer rtbari, za
niskog vodostaja, ovdje, nalaze u koritu
obradeno kamenje. StraZarnica u Klaka-
ru neie biti mlada od IV vijeka.
Na srednjovjekovnom gradu Klju-
du na Sani (s/. 30), nalaze se ostaci ma-
nje graclevine, zidane od kamena, sa cis-
ternom i mnogo ulomaka tegula. Zgrada
je na crteLr B. Kuripe5i1.a iz 1530. godi-
n e p r i k a z a n ap o d k r o v o m ( s 1 . 3 1 ) , p a j e
valjda tek za turskog vremena obru5ena.
Ovuda je vodio vaLan - transverzalni
rimski put. U okuci Save, sjeverno od
OraSja, zapar,enisu ostaci tornja iz kas-
noantidkog doba. Sergejevski ga je za-
biljeZiokao ManLeljski grad2j, a
Karlo Patsch kao Repovac-grad2a.
Na Savi, niZe Brezova Polja, nalaze se ru-
S e v i n ez v a n eN a k i i a k u l a ; i z g l e d ad a
se ovdje u temeljima srednjovjekovne
utvrde nalaze ostaci kasnoantidke stra-
Zarnice.
ll Ribiiu kod Konjica stoje na
brijegu ostaci utvrde u obliku pravougao.
nrka, sa dvije poveie prostorije i prigrat-
kom koji se nadovezuje na glavni objekt
sa pristupne stranes. Vrlo pravilno pla-
nirana gradevina izgleda nam kao objekt
koji je nastao u klasidno doba, u vrije-
I' D. Sergejevski,GZM, I-III (1941),srtr.3-4.
r2 D. Basler, GZM, NS, VII (1952),,str. 417.
e' D. Sergejevski,Ad Basante, GZM, NS,
X I I I ( 1 9 5 8 )s t r . 2 6 1 - 1 6 5 .
e{ K. Patsch, GZM, XIV (1902), str. 408,
bi]j.9.
25P. AnclelLii, Srednjovjekovni gradovi u
Neretvi, GZM, NS XIrII (1958), str. 198-200;
D. Basler, GZM, NS, X (1955),str. 228.
Fff.gEtE;-!i j-:-:-i:-f
:-::; :i1::-.*''.---;.- -' . i*F::qffi .-fffi ---{.{r-- F

me kada je Rim nametao svoju volju lju-

dima i prirodi, i nije bio sklon prilago-
clavanju na ambijent u bilo kojem obli-
ku. Zbog toga bismo ovu utvrdu mogli
datirati najkasnije u podetak IV vijeka.
Vrlo povrdno istraZeni lokalitet nije nam,
na Zalost, pruZio siguran oslonac-za nje-
govo datiranje, pa tako ni za ulogu u
razvoju mreZe fortifikaciia.
P o v i 5 es e l a S k o d i i - na donjoj Dri-
ni, nalazi se brijeg s razvalinama utvrde
zvane Kostur. Lokalitet nije pretralen,
ali neke okolnosti indiciraju ovdje posto-
janje kasnoantidkog utvrdenja. Ovo na-
lazi5te, zajedno sa utvrdenjem u Setiii-
ma, mitrejem u Dardaganima i ostacima
u Diviiu, zatvara vrlo zanimljivo podru-
dje sa tragovima intenzivnog Livota u vri-
jeme izmedu IV i VI vijeka. SL. 31. Kljui, turdaua i podgrade 1530.godine.
U Setiiima s e ,n a m j e s t u z v a n o m Zgrad,a u sredini turdaue je iz rimskog doba
Gradina, vide ostaci utvrdenja koje po
svom poloZaju i konstrukciji zidova pod- Ovdie ne brsmo smieli izostaviti ni
sjeiaju na kasnoantidke tvorevine. Ka- one vrl,o jednostavne refugije, izgradene
men na licu zidova je grubo otesan, mje- u doba kasne antike na mnogim prethis-
stimidno u pribliZno pravokutne oblike. torijskim gradinama u Bosni i Hercego-
Pored kamena ovdie se vidi i dosta an- vini. Primjera radi navodimo nekoliko.
tidke opeke. Utvrd"enje je izgradeno na Tako onaj u selu Biograci na Mos-
nekoj prethistorijskoj gradini, pa se na tarskom blatu (s/. 32)27.Kosi zaravanak
obroncima brijega nalazi kremenica i ke- ovog refugija je uglavnom izapran kiSom,
ramike.
" V. Radimsky, Ri,mska razvalina Biograoi
Nismo mnogo obavije5teni o utvrde- u Mostarskomblatu, GZM, VI (1894),str. 443-
nju koje je bilo podignuto kao za5tita 445; isto, WMBH IV (1896),str. 196*198.
c e s t eu s e l u T o d o r o v i i i kod Stoca26.
Tu je na vei po prirodi za5tiienom za-
ravanku bio izeraden kastel trokutnos
oblika, velidine ledne strane oko 40 d5
60 metara. Zid je bio 1,30 m debljine.
Unutar za5tiienog prostora zapaLeno je
nekoliko zgrada, ali ovdje nije nikada vr-
Seno njihovo iskopavanje. Plan objavljen
kod C. Truhelke je tako jedini podatak
o ovom obiektu.
Cestu lioja je iz Delminija (Duvna)
vodila preko Kupresa u dolinu Vrbasa, Sti-
tila su dva manja utvrdenja:StrZan j,
na prilazu kupre5koj visoravni, i straZar-
ski toranjna Velikim vratima, na
prelazu sa Kupresa prema Skopaljskom
poliu. StrZanj je u srednjem vijeku pre-
graden u feudalni zamak, dok je stralar-
nica na Velikim vratima razorena u Dr.
vim godinama V vijeka.
r C. Truhelka, Prilozi tim,skoj arheolo,giji
Bosne i HercegoVine, GZM IV (1892), str. SL 32 Biograci, tlocrt refugija (prema Radim
360-361. skom)
tako da sarno ostaci zidova upuiuju na
staro utvrdenje koje je bilo ovalnog ob-
litka, velidine oko 80 m duile os,ovine.
Na sjevernom i juZnom kraju nalazi se
po jedan toranj, a u jugoistodnom kraju
zida odskade neki prigradak sa polukruZ-
no zasvodenim unutra5njim prostorom.
Zidovi su opienito oko 70 cm debljine
- to su, zapravo, samo jo5 temelji zi-
dova koji su bili vjerojatno 0,60 m de-
betri.
Oko 3 km sieveroistodno d Kale-
s i j e nalazi se humak "Gradinan diii vrh
dini zaravanak od 40 m duZine i 20 m
Sirine. Prostor ie osraden zidom od lom-
ljenog kamena. Po[usno iskopavanje iz-
veo je E. Vorlidek2s,i tom prilikom na5ao
u os,ipini vrSak od strijele rimskog tipa.
Taj mali refugij ili kastel bio je izgra-
den na nekom prethistorijskom utvrde-
nom naseliu.
Originalnu skupinu refugija dine oni
Sto su izeradeni na ru5evinama prethis-
torijskih lradina u Zapadnoj Bosni. Kao
primjer neka nam posluZi Gradina u selu
Vidoii n a r u b u L i v a n j s k o gp o l j a ( s / .
33)". Tu su, na staroj utvrdi Dalmata,
u ovo mutno doba, okolni Zitelji sa-
gradili po sljemenu prethistorijskog ka-
menog nasi,pazidove od kamena vezanog
malterom. Tako ogradeni prostor posluZio
im je kao zbjeg .. za l:y{g i stoku. Os-
nove su im nepravilnog oblika; prilagode-
ne posl.oieiimnasipima.
Gradina sa reutilizaciiom u kasnoan-
tidko doba ima mnoso i u dolini Une30.
*";
Pregled do'sad poznatih utvrdenia
u Bosni i Hercegovini dozvoljava nam
i neke zaklj'Lrdke.eini se da su neka ut-
vrdenja - tako Blagaj na Buni i Stolac
u IV vijeku, a KoStur u VI - gradeni pcr
nalogu neke centralne vlasti, i da su slu"
Zili prvenstveno za smje5taj vojske i osi-
guravanje neke magistralne saobraiajni-
" V. Radimsky, Prehistorildko-rimskautvrda
Kal,esiiau kotam zvor.nidkom,GZM, V (1893),
str. 483--484.
" V. Radimsky, Vido3ka gradina kod Livna,
GZM VI (1894),s,tr. 433-436; isto WMBH, IV
( 1 8 9 6 )s, r . 1 8 8 - 1 9 0 .
30Karakteri,stidni sludaievi su opisani, GZM,
V (1893),str. 48-58; GZM, VI (1894),str. 706-
710.
60
ce, a, u krajnjoj liniji, i kac, limitna ut-
vrdenja. Ovo posljednje vrij',di narodito
za kastnume istodno od Neretve,, gradene
u VI vijeku.
_ Zanimljivo je da se oni postavljaju na
bregove. Time nije samo pojzrdanasigur-
nost vojske u njima, nego i preglednost
terena na Sirem podrudju, be;z da se na-
puSta ogradeni pro'stor.
Buduii da su bili locirani na stiiena-
ma, nije bilo moguie graditi ih sa-pra-
vilnim osnovama,kako je to, na primjer,
jo5 i u VI vijeku bilo uobidajeno na du-
navskom limesu. Sa klasidnim kastrumom
zajednidki je joS samo sistem isturenih
detvorokutnih tornieva, narodito na us-
lovima i pored vraia. Pretorij, medutiri,
nije vi5e koncipiran kao slobodna, otvo-
rena zgrada sa portikom, nego i on -
iako unutar zidova - dobiva karakter za-
sebne utvrde (Blagaj i Ko5tur). On je
kao takav mogao posluZiti kao posljednje
pribjeZi5te u sludaiu ako su perimetralni
zidovi popustili, no isto tako su se zapo-
vjednici morali u ovo vrijeme osigurava-
ti od pobuna unutar samog logora, - tim
prije Sto je glavninu vojske dinio strani
etnidki elemenat sa status'om saveznika
("t'oederati),ali ripak nesi,guranu dasovi-
ma nesDorazuma.
Utvrdama, kao 5to su: Blagaj na Bu-
ni, Ko5tur i Stolac, pripada naziv cas-
trLtm, t) punom smislu rijedi, po dimenzi-
jama i karakteru gradevina. To jo5 uvi-
jek ne znati da su u sludaju potrebe nji-
hova vrata bila zatvorena za civilno sta-
novni5tvo. Mi znamo da je jedan pretorij,
poloZen negdje na Uni, u podrudju Dubi-
ce, bio za vrijeme kasnog Carstva kori5-
ien kao putna stanica (mansio), jer u
blizini nije bilo naselja.
Situacija sa kastelima bila je druga-
dija. Oni su ne samo bili manji u gra-
devinskom pogledu nego su, kako izgle-
da, nastali, prije svega, u okvirima gra-
danske, manje-viSe lokalne za5tite. Voj-
sku koja je u njima bila smje5tena mo-
gli bismo prije nazvati milicijom, dakle
vojskom sastavljenom od naoruZanih sta-
novnika iz okoline. Kako su to pokazale
iskopine u Vrbljanima, (eta je ovdje pro-
vodila Zivot na vojnidki nadin, ali tu nije
bilo pretorija, posebnih zgrada za mom-
dad, federate i slidno. MoZemo tek pret-
postaviti da se medu tim vojnicima mo
gao naii i poneki oficir, a on je vjerojat-
no stanovao u jednom od tornjeva, odi-
jeljeno od vojnika. Vojnici su raspolagali
sa dvije prostorije od kojih se jedna mo-
gla zagrijavati. Tu je bila i kuhinja, os-
tava i cisterna, a, svakako, i toranj za .-f
t
nadzor nad okolinom. Veliko, ogradeno
dvori5te sluZilo je povremeno za smjeStaj
veieg broja posade, konja i opreme, -
a na kastelima su, svakako,mogli dobiti
utodi5te i stanovnici iz okoline, ako ie ta-
ko Sto bilo potrebno.
U Bosni i Hercegovini do sada iskopan
je svega jedan kastel (Vrbljani) . Yrlo za-
nimljivi nalazi, neobjavljeni do ovoga da-
sa, pokazuju kako bi bilo korisno arheo-
lo5kim metodama rasvijetliti prilike u ze-
mlji u vremenu iz kojega gotovo da i ne-
ma pisanog dokumenta.
Razlike izmedu kastela i pribjeZi5ta
(refugia) u zaledu provincije Dalmacije
gotovo ne postoje, bar Sto se tide poloZa-
ja i veliiine objekata. Dakako da bi se
sistematskim iskopavanjima moglo unije-
ti vi5e svjetlosti u ovaj problem, jer re-
fugija su sluZila za civilnu za5titu. Tu su
naSli zaklona svi: i ljudi, i Zene, I djeca, St. 33. Vidoii, refugij na prethist. gracli,ni
i stoka. Ne iskljudujemo i neku organiza-
ciju oruZane samoza5tite.A u takvim pri-
likama gradevine u pribjeZi5tima imale u zid, jer to bi nam pro5irilo moguinosti
su specifiian karakter. ruekihzakljudaka.
Tako se tu obidno nalaze i crkve, ier Tlocrti nekih refugija (Makljenovac,
strah od barbara je bio velik, pa j" po- Biograd-Konjic, Divii) vrlo su dudno kon-
boZnost igrala znatnu ulogu. eesto su se cipirani, toliko, da ne moZemo shvatiti
samo nekim odudom" situaciie obrtale u zbog dega su tornjevi u sredini utvrdenja
korist napadnutih3r.Unutar utvrdenja u gradeni tako da im jedan ugao dini oitri
Podgradini i Halapiiu - pretpostavljamo kut. Isto tako je dudno zaSto se zaStiiena
da su to bila refugia - postoje ru5evine povr5ina, ponekad, formira kao nepravil-
nekoliko zgrada. Njihova namjena nije ni poligon (Makljenovac) i to kod obje-
nam poznata. kata diji su zidovi izvedeni u tehnici koja
Velidina refugija ovisna je o broju sta- se primjenjivala kod spomenika proantii-
novnika u njegovoj okolici. Biograd kod ke arhitekture Justinijanovog vremena. U
Konjica, Vido5i, Mo5unj i Rankoviii su isto vrijeme mi vidimo pravokutno kon-
malenih razmjera, nasuprot Makljenovcu, cipirane prostore (Vrbljani) sa zidovima
earakovu i Debelom Brdu u Saraievu, koji su, meclutim, izraziti opus incertum.
koji su prostrani. Zanimljiv je fakat Kasnoantidka utvrdenja su, kako vi-
da su Biograd i Makljenovac izgrade- dimo, u ovim krajevima tek nadeti prob-
ni po sistemu opus spicatum; velika je lem. Iako neobidno vaLna za rekonstruk-
Steta Sto se kod raniiih istraZivanianiie ciju prilika i dogadaja na prelomu od
obratila paLnja na naein slaganja kamena staroga na srednji vijek, ona su ipak os-
tala u drugom planu zanimanja istraZi-
3r Prilikom opsade grada Sensa 605.godine, vaia, pa su zato poznati, uglavnom, samo
krali Chlotar se na slai zvona toliko 'or6ola3io toliko koliko njihove ru5evine proviruju
da je obustavio napld i povukao se. iz zemlie.

OI

Do sada, u Bosni i Hercegovini nije
u cjeli,ni otkriven nijedan hram posveien
sluZbenim rimskim bogovima. Sudeii po
brojnim arama posveienim Jupiteru, (s/.
34) tlh gradevina je nesumnjivo bilo. MoZ-
da bismo mogli smatrati ostacima hrama
dijelove arhitrava koji se nalaze porazba-
cani na podrudju Voljevica - Bratunacr
(sI. 35), ali smo i u tom sludaju obavije-
Steni samo o fragmentu prodelja zgrade.
Iliri su svoje kultove moZda vezali sa-
mo za >sveta mjesta<: gajeve, (Potoci)'z
peiine (Moiiii)3 ili izvore (Privilica kod
Bihaia)a. Oni svojim bogovima nisu gra-
dili posebne hramove, pi ni u kasno-do-
ba carstva, jer taj obidaj nisu nikada us-
vojili.
Kultovi, koji su pristizali sa strane,
no5eni tudim liudima, donosili su u ove
krajeve obidaje postojbine. Tako su pri-
padnici mitraizma nastojali da mjesta
svoje poboinosti smjeste po moguinosti
u prirodnim peiinama, a u pomanjkanju
takvih mjesta izgradivali su vrlo jedno-
stavne i malene jednoielijske gradevine,
tzv. speleje, ponekad ukopane u zemlju
da bi se pojadao utisak spilje. U dnu tak-
vih prostorija, nasuprot ulazu, stajao je
reljef sa prikazom Mitre kako ubija bika.
T'o je mladii u perzijskoj noinji s ogrta-
dem koji lepr5a. Jednim koljenom pri-
gnjedio je bika, a lijevom rukom uhvatio
ga je za gubicu, dok mu desnom zabija
noZ u srce. Iz krvi bika poteii ie spase-
nje za dovjedanstvo. Mitri u ovom dinu
I D. Basler, Ulomoi rimske arhltekture u
Bratuncu, Clanci i gracta VI, Tu,zla 1965, str.
95-100.
: K. Patsch, GZM, XVI (1904),str. 37-38;
WMBH, IX (1904),str. 268-270.
r D. Rendii.Mi'odevii, Da li je speleum u
Mo,biiima sluZio samo mitraiidkom kultu, GZM,
N S , V I I I ( 1 9 5 3 ) ,s t r . 2 7 l - 2 1 6
4 K. Patsch,Japodi, GZM, VIII (1896),str.
ll3-122; GZM. X (1898),str. 335-345.
r.-5;*af ?i:':--<+Flin{7p!t{evr<.:qraJtT.::*,-
Kultne gradevine
pomaiu pas, zmija i skorpijon. Tu je i ga-
vran koji je donio nalog od Ahuramazde.
Znatajan dio kultne slike su prikazi sun-
ca i mjeseca, postavljeni povi5e ove sce-
ne. Sa strane stoje dva genija sa baklja-
ma (Dadofori): simboli izlazeces i zala-
zeieg sunca, jer Mitra je podnevio sunce
-_ ono Sto daje Zivot.
NaSi mitre.ji datiraju iz IV vijeka, izu-
zev onog u Vratnici kod Lisidiias koii ie
biti iz III vijeka.
Mitrej u Konjicu6, prvi poznati
spomenik ove vrste u Bosni i Hercegovi-
ni, bio je otkriven, no i razoren prilikom
gradnje Zeljeznidke pruge 1897. godine.
Sastojao se od male i vrlo jednostavne
gradevine pravokutne osnove. Oltar je
bio ukra5en na oba lica. Na iednom ie
bila prikazana uobidajena scena tauro"k-
tonije, dok je na drugom bila prikazana
sveta gozba u prisustvu maskiranih pri-
padnika pojedinih stupnjeva posveiiva-
nja (s/. 36). Pripadnici niiih stupnjeva
(Gavran, Perzijanac, Vojnik i Lav) pri-
nose u rogovima vino starjedinama (Sun-
deva putanja i Otac) koji su podigli ruke
na blagoslov, a leie na klini prestrtoj ko-
Zom bika, spremni da blaguju na rimski
nadin. Ispred kline prikazan je stolii sa
detiri kruha. Konjidki reljef je jedini do-
sad nam poznati cjelokupni prikaz mitra-
idke pridestiT.
Sama zgrada bila je, kako je redeno,
vrlo jednostavna, Sto moZda nije samo
odraz siroma5tva Mitrinih sliedbenika ne-
s K. Patsch,Novi i revid:iraninatpisi, GZM
VI (1894),str. 341-358, isti, Rimska rniesta u
(1902), sti. 303-
fg.njidkom kotaru, cZM XIV
J.1J.
6 K. Patsoh,Mithrazum u Konjic,u, GZM IX
(1897), str. 629--656;isto u WMBH VI (1899),
str. 154-273.
7 B. Gabridevii, Liturgijs'ho znadenje na re-
versu Mitrine krrltne slike, GZM NS VII (1,932),
str. 19*25,
OJ
go propis koji je vaLio za ovu kultnu za-
jednicu.
Ne odvi5e naklonjeni antidkoj kultu-
ri, poklonici mitraizma u zaledu Dalma-
cije nisu stvorili velika umjetnidka djela
u dasu kada su opremali ova svetili5ta.
U Bosni i Hercegovini nismo naiSli na
one brojne varijetete Mitrinog mitosa,
ovdje je sve svedeno na prikaz taurokto-
nije, dat u neznatnim varijantama. Sta-
v i 5 e ,u p e i i n i m i t r e j a u D a r d a g a n i -
ma8 (sl. 37) vidimo kako izvodadu, a
moZda i naruditelju, nisu bile poznate
ikonografske norme. Majstor toga relje-
fa zbio je Sunce i Mjesec u lijevi kraj
scene, dok je vjesnika Gavrana bacio u
desni kraj. Kod oba pratioca scene,Kau-
tesa i Kautopatesa, baklje su napola obo-
rene! Ovako nedoSkolovana opiina sva-
kako je morala brzo podleii bilo kojoj
organizaciji sa strane.
Pone5to neuobidajena bila je zajedni- Sl. 35. Bratunae, proielje zgrad,e sa stupooima
c a m i t r e a n a c au P o t o c i m a e k o d M o -
stara. Umjesto kultne slike ubijanja bi- ne bila je dovoljna jedna grubo obrade-
ka u pedini, dlanovima bogo5tovne opii- lla kamena ploda na kojoj je prostim
' tfn fosorii, SpomenikMitrinog kulta rz urezom bila data iluzija peiine. U ovom
okoline Zvornika, elanci i graila, VI (1965), municipiju, nama nepoznatog imena, iz-
str. 49-56. gleda da ljudi nisu bili primitivni onako
' K. Patsch, Rimsko glavno mjesto u Bije-
lom po,liu ko'd Mos,tara, GZM, XVI (1904), str. kako nam se dine njihovi udaljeni susje-
33--43; isto u WMBH, IX (1904),str. 171-301. di iz zabateneprovincije. StoviSe,dlanovi
ove zaiednicezasadili su oko mitreia sve-
Sl. 34. Jupiter, Minerua i, Genij rnunicipija, ti gaj i to zabiljeLili na spomenutoj plodi.
Sipooo kod Jajca Svaki vjernik posebno je iskazao koliko
je borova zasadio u ovom gaju. Ili Bosna
i Hercegovina nisu u to doba bile tako
Sumovite, kako to obidno pretpostavlja-
mo, ili su poklonici Mitrinog kulta, ovi
ovdje, u dolini Neretve, bili ljudi pori-
jeklom iz drvom siromaSnih krajeva, jer
ne znamo zbog dega bi inade akcija po-
Sumljavanja okolice jednog mitreja bila
uzvi5ena u rang bogougodnog djela.
Scena tauroktonije u speleju male
rimske zajedniceu Jaj cuto bila je pre-
mazana raznim boiama. Reljef je, inade,
bio usjeden u Zivu sti.jenu, kao i sjedala
uzduL peiine. U ovom sveti5tupostojale su
i dvije s'kulpture ludono5a (Kautes i Kau-
topates), neovisno od prikaza istih dje-
daka na samom reljefu. To je jedini pri-
mjer slobodne mitraidke skulpture u Bo-
sni.
'o D. Sergejevski, Das Mit'hrdum von Jajce,
GZM, XLIX (1937), str. ll-18.

i,'#s
 U Rogatici su otkrivenitragovi
prostorije koja je mogla sluZiti kao rni-
traiiki spelej. Spomenik je, medu,tim, us-
ljed savremene urbanizacije na rasteru
stare rimske kolonijell, uglavnom, uniS-
ten, pa ne dopu5ta moguinost sigurne re-
konstrukcije prvobitnog izgleda. Nalaz,
sam po sebi, ne iznenaduje jer u tako
znadajnom naselju, kao Sto je bila stara
Rogatica jedan mitraidki spelej moZemo
smatrati normalnom pojavom.

'16,i:.,..e,{l
i .,*q.',, f*;L;.:{.t:{i
"
Nasuprot vrlo skromno opremljenim s l . 3 6 . Konjic, r e l j e f s predstauom mitrajitke
kultnim gradevinama pagana, krSianske k u l t n e gozbe
kultne gradevine u Bosni i Hercegovini
predstavljaju vrlo zanimljive arhitekton- dan strani biskup, sluiajni putnik, ne
ske objekte. Njihova izgradnja je, kako mora nas zbuniti, jer se moglo dogoditi
tz.gleda,posebno forsirana u vrijeme vla- da je duvanjska biskupija, ba5 u to vri-
dania Istodnih Gota u na5im kraievima jeme mogla biti upraZnjena.
(490-535), koliko se to moZe zaklju-
diti po nalazima koji prate ove gradevine. Prva sastaiali5ta rimskih kr5iana u
prostorijama koje su imale kultni zna(aj
Time ne Zelimo reii da su Goti bili upra-
vo oni koji su forsirali njihovu izgradnju, bile su priva|ne zgrade i katakombe. Tu
je, pogotovo u katakombama u posebno
nego je to doba donijelo zemlji izvjesno
smirenje i red, a uz to i konsolidaciju namjeitenim dvoranama, na obljetnice
kr5ianstva, pa su tako stvoreni uslovi za smrti pojedinih mudenika bilo upr,iliiava-
graclevinskudj elatnost. no blagovanje u njihovu dast, pa je na
Historijski izvori o crkvama su vrlo simbolidan nadin nagla5ena njihova pri-
oskudni. Germanskerune, urezanena jed- sutnos't,time Sto je podasno mjesto - za-
nom stupu bazilike u Brezr, r podatak pravo neko malo prijestolje - ostajalo
Tome, splitskog arhidakona, iz 1250. go- pri tome praznot'.
dine, da u Duvnu postoji crkva koja je
" Takva kult,na miesta nalaze se, na ,pri
bila dovr5ena i posveiena 519. godine; za- mjer, u Ve'likom groblju na Nomentanskoi ce-
tim, izjava Andrije, bestoenskogbiskupa sti i u Priscilinim katakombama u Rim'u.
(530), da mu se katedrala nalazi u teS-
koi situaciji; te tri latinska imena, ucr- Sl. 37. Dardagani, kultni reljel Mitre
tana u iedan kamen u Dabravinama - to
ie sve Sfo bi od pisanih dokumenata moglo
da doprinese njihovom datiranju.
Prihvaiajuii tezu: da je veii dio na-
iih crkava izgraden u doba istodnogotske
dominacije u na5im krajevima, mi, ipak,
treba da imamo u vidu da ie vei sedam-
desetih godina IV vijeka u Stridonu (Za-
padna Bosna) Zivio dakon Julijan, koji
je svoju sluZbu nesumnjivo vrSio u ne-
koj kultnoj gradevini. Nadalje, ne bismo
upravo Gotima i njihovoi vladavini mo-
gli pripisati osnivanje biskupija u Baloa-
ma, Duvnu, Sarsenterumu i Zenici. Sto
ie 519.godine crkvu u Duvnu posvetioje-
" f. Sojunovski, Biljeike sa Drine, elanci i
gratla VII, Tuzla 1967,str. 49.

65

Sl. 38. Gradina kod Srebrenice, municipalna
kurija
Poveianjem broja sljedbenika, pros-
tor u katakombama postao je vremenom
premalen, pa su memorijalne gozbe pre-
nesene u tniklinije rimskih domoval3.Rim-
ski biskup imao je takav triklinij u Late-
ranu, upravo ondje, gdje je kasnije izgra-
dena papina kapela Sancta Sanctorum.
Kada je kriianstvo Milanskim edik-
tom postalo ravnopravno s ostalim .reli-
gijama, a zapravo se vei polako pripre-
malo da prevlada u dru5tvu, otpodela je
gradnja velikih i reprezentativnih bogo-
molja tipa carskih bazilika, kao Sto su
bazilika Spasitelja u Lateranu, (danas
Sv. Ivan), sv. Petra u Vatikanu, sv. Pa-
vla izvan zidina, sv. Marije Velike i dru-
ge. Nacrte za ove gradevine dali su drLav-
ni arhitekti cara Konstantina I, a oni ti-
me odreduju i pravac u kome ie se ubu-
duie razvijati crkvene gradevine. Tip pri-
vatnih domova nije vi5e bio dostatan, jer
crkve su sada morale primati pod krov
velike mase ljudi, a za te svrhe rimska
arhitektura imala je samo tip bazilike
kao natkrivene prostore za sluZbenesku-
pove. No, bazilika je bila institucija i pro-
stor za upravnu djelatnost, a buduii da
je rezultirala iz rimske pravnidke prak-
se, to je ona kao bitan elemenat sadrZa-
vala apsidu, sa prijestoljem za predsjeda-
telja ceremonije i sjedala za prisjednike
- sve to malo uzdignuto i ogradom odi-
jeljeno od prostora za narod. Bazilika je
13Primjer kako je kr5ianska bogomolja iz-
rasla iz privatne stambene zgrade jest bazilika
sv. Petra u Le Kofu u Tunisu (IV vijek), gdje
je quadratum populi izgrailen kao otvoreni
ctrium, a ,prezbiterij se nalazi na mjestu tri-
kliniia.
66
preude5ena za kriianski kult tako Sto
je u apsidu ubadena menza, a time je
ovdje stvorena kombinacija triklinija i
prostora sa upravno-sudnidkom namje-
nom. To se nije protivilo novom druStve-
nom poloZaju Crkve i njenih najvi5ih fak-
tora: biskupa. Kult Svete gozbe, uobida-
jene na obljetnice smrti pojedinih mude-
nika, dobiva sada u bazilikama nove Ii-
turgidke oblike. Na nekoi praznu stolicu,
zami5ljenu kao simbol prisustva samog
mudenika toj gozbi, sada sjeda biskup,
jer on nije viSe samo voditelj kultnih di-
nova i predsjedatelj kultne gozbe, nego
i vrhovni upravni autoritet zajednice -
sudac i nadziratelj (episcopus). Bazi-
lika je tako objedinila nekoliko funkcija:
ona je postala zbornica za sluZbu Rijedi,
mjesto za obavljanje mistidne Gozbe ko-
ja povezuje Zive dlanove zajednice s Isu-
som i mudenicima, no i mjesto za vr5e-
nje upravnih funkcija Pastira Crkve. U-
pravo ta funkcija ie biti itekako vaLna
u vremenu kada ie od Rimskog Carstva
preostati samo moralni autoritet. U ne-
sredenim drZavno-pravnim odnosima, na
prelazu od starog u srednji vijek, Crkva
je na Zapadu preuzela moralni autoritet
rimskih upravnih institucija.
Poku5aji da se tip stambene zgrade
adaptira za krSiansku bogomolju, pri de-
mu je teZi5tebilo na ideji Posljednje ve-
dere, epizode sa 7 kruhova i dvije ribe,
ili prostog obidaja da se za uspomenu na
mrtvoga blaguje - nisu uspjeli, jer se
tip triklinija, pa i ditavog domus-s, niis
mogao razvijati do kolosalnih dimenzija.
Jer, za razliku od grdkih i rimskih pagan-
skih hramova, koji su bili samo stan bo-
Sl. 39. Blagaj na Buni, impost
 .l:---:---:i{_::ti;
St. 40. Blagaj -
gova, krsianske crkve su prvenstveno sa-
stajali5ta Zivih ljudi. Zbog toga je tip
stambenih zgrada iz III vijeka (oratorij
u Poredu i crkva u Le Kefu) u IV viieku
napuSten u korist tipa carskih baziiika.
Starokr5ianske crkve u Bosni i Herce-
govini slijede, dakle, arhitektonski raspo-
red dvorana za civilnu upravu onako ka-
ko su ga dali graditelji iv viieka. On ie
se osnivati na tri elementa: kult mudeni-
ka, reminiscencija na Posljednju vederu
i upravne funkcije episcopus-a u prelaz-
nom dobu od propasti rimskog carstva
do konsolidacije srednjovjekovnog drLav-
nog sistema u Evropi. I pored dinjenice
da te gradevine pokazuju raspored i kon-
cepciju bazilike, u ovom radu uglavnom
.je izostavljen ovaj izraz. Starokr5ianske
crkve u Bosni nisu prelazile velidinu o-
bidnih municipalnih i<urija kakve su, na
primjer, postojale u Domavijita(sl. 38) i
Delminijuts. Ako vei z.gradamamunicipal-
ne administracije ne pristoji naziv "bazi-
'o V. Radimsky, GZM IV (1892),str. 3-7.
's K. Patsc,h,GZM XVI (1904),str. 311-339.
r5aK. Patsch,GZM XVI (1904),str. 4l-42;
i s t o W M B H I X ( 1 9 0 4 ) ,s t r . 2 7 3 .
<:i!
Fi-.f -,-:-,. - .r-:
Japra, arheoloiki tlocrt
zililce
lika", nema razloga da to prenosimo i na
istovjetne zgrade u sluZbi kulta.
Kultne gradevine kasne antike u Bo-
sni i Hercegovini imaju nekoliko zajed-
nidkih osobina.koje se.
Togu smatrati ti-
pidnim, no prije nego bismo uSIi u poje-
dinosti ove vrste spomenika, potrebno je
da pregledamo Sto nam je, zapravo,o nii-
ma poznato.
OPIS GRADEVINA
Oko I km istodno od starog grada
9lugaja n a B u n i , o t k r i v e n as u , i v o j e -
dobno, dva imposta sa ukrasima koji u-
puiuju na porijeklo sa neke crkvene zgra-
de kas'no-antidkogdoba''u.Sama gradevina
nije otkrivena (sl. 39).
U selu B I ag a i, nedaleko od u5ia Ja-
pre--# u Sanul naTff se poloZaj zvan Crk-
vina. Ovdje su, u okvirima spasavanjaos-
tataka rimskog metalurSkog pogona, na-
selja rudara i njihove nekropole, otkri-
veni ostaci bazilike iz YI vijeka, dosad
najveie gradevine, ove vrste, u Bosni (s/.
40). Zgrada je oko 42 m duLine i 17,50
m Sirine - moZda i vi6e. Bila ie iz-
gradena na ru5evinama stambenih zgrada
67
iz ranijih vijekova, saiuvanih u dva stra-
.tum?,od kojih je mlaili pripadao IV vije-
ku. Sama bazihka nastalaje pregradnjom
i dogradnjom neke starije-crkve.
Kompleks bazilike (sl. 41) sadiniavao
"lade,
ie atrium, naos s apsidom, bodne
baptisterij i prigradak slidan memoriji.
Prostorija uz memoriju moZda je sluZila
kao diakonikon ili u mladoj iazi, kao
baptisterij. JuZne partije gradevine nisu
otkopane jer su se nalazile u substrukci-
ji seoskeceste.
Atrij (s/. 42), oko 16 m Sirok i 9,80
m dubok, bio ie vjerojatno sa tri strane
flankiran arkadama. Nesiguran je, naime,
podatak za zapadni zid piostorije B, koji
s I . 4 1 . Blagaj - Japra, priblilna rekonstrukcija
tlocrta ba:ilike
68
je kod iskopavanja zate(en u prerovanom
stanju (vlasnik zemlji5ta godinama je ov-
dje vadio kamen i opeku), pa su ie ta-
ko saduvali samo ostaci temelia. llz tai
zid i u dvori5tu atriia nadeni"su ostaci
mozaika koji su ukr-aSavaliprodelje ba-
zilike. Ti mozaici su se ispodetka pojedi-
nadno obru5avali, a kasnije je ditav zid
sru5en, valjda zbog oslabljenog parter-
nog dijela, prema slobodnom prostoru at-
rija. Sjeverni hodnik atrija bio je poplo-
dan poligonalnim plodama, moZda i juL-
ni - ali se iskopavanjima nije moglo
onamo prodrijeti. Slobodni, nenatkriveni
prostor nije bio poplodan. U njemu su
zatedeni ostaci neke zgrade iz IV vijeka,
a jo5 niZe i gradevine sa zidnim slikari-
jama u secco-tehnici - moZda stambena
zgrada iz II ili III vijeka. Oko 3 metra
duboko u zemlji otkrivena je prethisto-
rijska livnica Leljeza, sa talionidkim pe-
iima i mnoZinom troske u kojoj je na-
den i dosad nepoznati novac nekos ilir-
skog plemenu j moida Mezeja. Zaiadni
zid atrija zateden je samo u temeljima,
pa je ostalo nepoznato na koji se nadin
ulazilo u taj prostor.
Naos, najmanje 25 m dug, sastojao
se od prostora za vjernike, sa alama (ili
transeptom) i apsidom. Njegova istoina
polovina zate(ena je u razorenom stanju
tako da su se jedva mogli ustanoviti neki
potezi temeljnih zidova, dok je sve dru-
go bilo u novije doba iskopano i ispre-
turano. Jedino se joS moglo istraZivati u
sjevernoj treiini prostora za vjernike i
uz zapadni zid. Posao je, medutim, bio
oteLan time Sto su zidovi sradevine VI
vijeka djelomidno podivali- na starijim
zidovima, pa su ti (stariji) zidovi jed-
nim dijelom upotrijebljeni u bazilici. Dru-
gu te5kodu dinila je dinjenica da je bazi-
lika vjerojatno pregradena od neke ranije
podignute crkve (D, F, G i istodni dio C)
u kojoj je prostorija F sluZila kao bapti-
serij, a kojima su onda dodani prema
zapadu pravilno planirani prostori A, B
i C sa prigradnjama. Plodnik od opeka,
sa Zigom SISCIA, u sredini prostorije C,
predstavlja ostatak starije gradevine ko-
ja je imala i instalacije za cenlralno lo-
ienje.
U prostoriji za narod zate(ena su dva
slojrapodova od krednog naljeva na pod-
lozi od nabacanogkamenja.

Sl. 42. Blagaj-Japra,rekonstrukcjaatrija
bazilike
Nije obja5njena veza prema prostori-
ji C-1. Zate(eni prag sa usjedenim rupa-
ma za cardines, vrata sa dva krila, navo-
di nas na pomisao da druge neke veze iz-
medu ovih prostorija nije bilo, pa je C-l,
prema tome, sluZila i kao hodnik prema
prostoriji G, odakle se moglo stizati u
druge prostorije.
Kratki zid u sjevernom dijelu prosto-
rije E, koliko se moglo oteti od seoske
ceste, dozvolio je moguinost da tu pros-
toriju rekonstruiramo kao apsidu. Tra-
govi oltara nisu pronadeni na tom
mjestu nije vr5eno iskopavanje.
Uz sjeveroistodni dio bazilike dogra-
dene su dvije prostorije, jedna medu nji-
ma zavr5avala je apsidom. Podnicu, u o-
vim potpuno praznim prostorijama, dini-
la je nabijena, crna zemlja. Mjesto na
kome se ove orostoriie nalaze.u odnosu
na cjelokupnu graderrinu,dozvoljava pret-
postavku da je ovo mogla biti memoria,
sa joS jednom prostorijom - moZda di
akonikon. Ova p,otonja mogla je sluZiti i
kao baptisterij u vrijeme kada je bio na-
pu5ten obidaj ukopavanja piscina.
U zgradi su nadeni sljedeii objekti:
Br. 1. Ploda pluteja, (sl. a3). U oitro
profiliranom okviru nalazi se prikazan
iavnokraki kriZ sa izvuienim uelovima. U
prekriZju greda nalazi se plastidni krug
i u njemu se, jo5 jednom, ponavlja pri-
kaz ravno'krakog kriZa. DuZina plode ( bez
utora), 130,50 m, vis'ina 0,80 m, deb.
8,5-9 cm. Plodu bismo rado pripisali VI
vijeku.
Br. 2. Fragment korpusa mramornog
stupa, promjera 26 cm. Naden je pored
plodepod br. 1.
Br. 3. Polovina kapitela, nadena kod
vrata izmedu C-l i A-1. Dio korousa
prelazi u plastiino nagia5eniepitrahelion.
Uglovi kapitela urezani su kosim rezom
na oblik mandorle, a na plohama se od
debelog gornjeg plinta spu5taju po dva
kosa ureza prema sredini kalatosa. Pri
vrhu plinta postoji rupa za uglavljivanje.
Lapor. Donja Sirina jedne strane kapitela
iznosi 12,5 cm, a plinta 18,5cm. Plint je
debeo 5 cm, kapitel (u uZem smislu)
je 9 cm visine, a epitrahelij 1,5cm visine.
Br. 4. U atrij su zajedno s mozaicima,
pala dva imposta; obadva su starija spo-
lija koji su doklesavanjem preoblikovani
za ovu svrnll.
a) NekadaSnja ara posveiena Silvani-
ma od Kalimorfa, nekada5njegkuinog ro-
ba cara Septimiia Severa, kojega je car
oko 201. godine ovdje postavio za vilika.
Natp'isno polje postala je gornja povrii-
na imposta. Sam impost je 42 cm duZine,
1 9 . 5m S i r i n ei l 4 c m v i s i n e .
b) Drugi impost je takode bio prefor-
miran od are na kojoj su bili urezani ne-
ki krugovi i prikaz jelena - tipidna rrm-
jetnost Ilira u Pounju.
5. Kamen sa udubljenjem za uticanje
utora parapetne plode. On je bio ugra-
den u zid, dakle objekat kojim se fiksirao
plutej u zidu.
SI. 43 Blagaj - Japra, plota iz oltarske pregrade

Sl. 44. Borasi, nosai oltarske menze
Bazilika se nalazila u naselju, a svojim
prodeljem bila je okrenuta ka metalur5-
kom pogon'u.Naselje se sastojalo od niza
slobodno stojeiih stambenih zgrada.
U z a s e k uB o r a s i u V i t i n i k o d L i u -
bu5kog otkopao je Ciro Truhelka 1893.
godine malenu crkvenu gradevinu i krat-
ko je opisao u publikacijama Zemaljskog
muzeja.16
Kapelica je detvrtasta gradevina sa is-
turenom vi5ekutnom apsidom. Vanjska
duZina zgrade izno'si 8,20, od dega na ap-
sidu otpada 1,70 m. Debljina zidova izno-
si 0,60m. Bila je popodenaopekama.Sas-
toji se samo od jedne prostorije. Apsida
je Siroka 3,40 m i ima kamena subsellia
sa mjestom za katedru. Ulaz ie Sirok
1,05m, nalam se s liieve bodne stiane. Us-
red apside na5lo se postolje za menzu,
izvedeno od pjeSdara,velidine 0,90 x 0,60
m sa 4 detverougaone rupe za stupiie
menze, i otvorom u sredini za smje5taj
relikvije. U kapelici je bio naden jedan
stupii, koji ie, vjerojatno, pripadao men-
zt.
'6 C. Truhelka, Rlimske iskopine u Vitini,
GZM V (1893),stj.676-477; isto u WMBH, III
(1895),str. 525;isti Die christliohenDenkmdler
Bosniens und der Herzegowina, Rijmische
Ouartalsohnift 1895,12; isti, Starokr5ianska ar-
heolog,irja,102-105; M. Vanino, Povijest Bosne,
Sarajevo 1942,str. 150.
70
Stupii (Sl. 44) je detvrtastog presje-
ka 0,16x0,15m, a visok 0,63 m. Sa dvije
protivne strane izraden je plosnati po-
lustup sa jednostavnim kapitelom koga
dine dvije plastidne grandice. Baza je pri-
kazana kao popredna letva. Zadnja je
strana jako o5teiena. Gornja je povr5ina
glatka. Stupii je razbijen u dva dijela.
_U B r e z i,-sjeverno
-kultne od Sarajeva,otkri-
ven-e-Tu?vij6 gradevine koje je
moguie datirati u starokriiansko doba
(sl.45).
Na lijevoj obali Stavnje (B reza I),
na lokalitetu zvanom ,Srd,., djelimidno je
otkopan sklop zidova iz dviju epoha, koje
nije moguie sasvim sigurno determinirati
u ambijent koji nam se, ipak, dini da
predstavlja narteks i dio lade neke crk-
ve.17Ovdje je, zapravo, samo raskrdena
gomila kamena, dok se pravo iskopavanje
nije nikada izvelo. Stariji zidovi su izra-
zito rimska antidka gradevina, istina, iz
kasnog doba, jer su se izmedu uredno
sloZenih slojeva kamena na5la i spolija
iz ranijeg vremena. Mladi zidovi, koji
predstavljaju pregradnje u objektu sa
kontinuiranom namjenom, predstavljaju
vrlo povrSan i neuredan rad. Starija gra-
devina je, naime, bila uniStena u poZa-
ru, n,akon dega je do5lo do ugradivanja
novih zidnih poteza. Kada je i ova druga
gradevina postala ruievina, preko njenih
ostataka vr5eni su ukopi, koji se prema
prilozima nakita mogu datirati u XI-XII
vijek. Mjesto je posluZilo kao groblje sve
do u kasni srednji vijek, Sto se moile za-
" V. Corovii, Izvje5taj o iskopavanjima u
B r e z i 1 9 1 3g. o d i n eG Z M , X X V ( 1 9 1 3 ) s, t r . 4 0 9 -
420.
Si. 45. Breza I (Srd,), tlocrt ru,ieuina
kljuditi prema kamenim spomenicima ko-
ji ovdje i danas joi stoje.
Ulomci ukra5ene arhitekture nadeni
su u hrpi kamenja, dakle na sekundar-
nom mjestu. Time je oteiano determini-
ranje tih spomenika, pa i njihovo povezi-
vanje u cjelinu objekta. Zanimljiva su
dva ulomka parapetne plode (sl. 46) tkra-
Senena nadin koji podsje(a na tranzene.
Tri primjerka (sI. 47) potpuno su iden-
tidna bordurama iz Dabravine. Protom
ovna (s/. 48) podsjeia nas na iste figure
sa vanjske strane apside crkve na desnoj
obali Stavnje (Breza II), o demu ie ka-
snije biti rijedi.
SL.46. Breza r (Srd), reljefna plota
SI. 48. Breza I (Srd), sktLlptura sa crko*e
Sl. 47. Breza I (Srd), ulomak reljefa
N a d e s n o jo b a l i S t a v n j e ( B r e z a I I )
otkriveni su 1930. godine, takode, ostaci
crkvene gradeviners.Iskopavanja su tada
vr5ena u skromnim razmierima. Sistemat-
sk,o iskopavanje izvedeno je 1958-61,
ali objekat nije publiciran (sl. 49). Gra-
devina se sastojala od narteksa i naosa
sa presbisterijem koji se zavr5avaoapsi-
dom. Uz tri vanjske strane tekao je por-
tik, no5en stupovima koji su radeni od
muljike na tokarskom kolu, sa detvrtas-
tim kapitelima (s/. 50/. Stupovi su brilipo-
vezani lukovima od sedre. Ispred istoi-
nog bodnog ulaza - bazilika je bila po-
slavljena u pravcu od sjevera ka jugu -
nalazila se masivna dogradnja u obliku
slavoluka ili tomu slidno (sl. 51). Na sie-
vernom prodelju postojao je ulaz u por-
tik, ali se od njega moglo samo prilaziti
stepenicama koje su, poloiene uz zapad-
ni zid, vodile na sprat. Apsida je bila u-
kraSena masivnim skulpturama glava ve-
prova, koji su, moZda, u nekoj kombina-
ciji sa prozorima, str5ili iz zida. Srednji
dio gradevine bio je pokriven drvenim
letvicama. Ulomaka tegula na5lo se sa-
mo na nekim mjestima u portiku. S ob-
je strane presbiterija, u produZetku por-
tika, nalazila se po jedna manja prosto-
rija.
'' G. Cremo5nik - D. Sergejevski, Gotisches
und rcimisches aus Breza bei Saraievo. rNovita-
tes Musei SaraievoensisNr. 9 (1930).
lL
 Ostataka oltarske pregrade nije se na-
5lo, a isto tako nije postojao ni sepul-
chrum. Graditelji bazilike nisu bili veza-
ni za kult mudenika.
Zidovi su bili izvedeni veiinom od ne-
jednoliko sloZenogkamena vezanog kred-
nim malterom, ali se tu i tamo pojavlju-
je i izraziti opus spicatum, tj. kamenje
sloZenopo sistemu ribljih kosti.

. Osebujnost gradevine dini ne samo

njena osnova nego i kamena plastir<a,
stup'ovi, kapiteli i protorni veprova. Kor-
pusi stupova radeni su na tokarskom ko-
lu, pa su tako dekorirani >prstenovima<
od plitkih Zljebova. Entazis se nalazi neg-
dje oko sredine korpusa. Osnova stupova
je detvrtasta, bez izrazitog plinta, sa u-
dubljenjima na uglovima. Kapiteli donek-
le slide impostima. Njih, uglavnom, dine
dva plinta izmedu kojih se nalaze o5tri
lukovi. Postoji i rranji tip stupova, moL-
da od deone trifore, sa kapitelom dija je
frontalna ploha ukra5ena kriiem u man-
dorli.
SI. 49. Breza II, tlocrt crkae

SI. 50. Breza II, relionstrttkc ja proielja

72
 .rry|:?-:::-...i\.a;;--:,.,,i:-::-.:i1t:-:i:-_:r::;-;.-i< r.,r::_
fi!i}n*lFtfi:1.!-.-:;=.:?=-:1:"-;

"f..:^,z/ .? / .
7/' !/ \ tav.
rl,t::!:.//,
ilt

Sl. 51. Breza II. istotna lice graileuine

Protomi veprova, koji su bili crveno njenih ukrasa, ova bazilika stoji prilidno
obojeni, nadeni su uz vanjski zid apside. usamljenau ovim krajevima.
Njihovo mjesto na zidu apside nije od-
redeno, a poloZaj na slici br. 51 samo je U vremenu od 1966-68. godine iskopa-
proizvoljna moguia varijanta ( sl. 52-59 ). ni su na poloZaju "Crkvinan u C i m u, na
sjeverozapadnoj periferiji Mostara, osta-
Na jednom od stupova urezane su ru-
ci trobrodne bazilike sa 3 apside(sl. 61)l'g.
ne, diji smisao nije odgonetnut.
Bazilika je propala u poZaru, i posliie Sa ovog 'mjesta bili su vei odranije
toga nije viSe obnovljena. Izgleda da je poznati neki reliefi koji su upuiivali na
ovaj poZar bio u vezi sa nekom borbom moguinost postojanja kasnoantidke kult-
jer je u garotini upropaSiene drvene kon- ne graclevine.Tu je postojao i ukra5eni
strukcije naden germanski umbo (tipidan kameni sarkofag, koji je ponovno zatr-
zaYI vijek, (sl.60) i kostur dovjeka koji pan.
je, kako izgleda,u tom poZaru nastradao.
Crkva se sastoji od narteksa, tri lade
Zidovi bazilike stajali su duZe vremena i presbiterija sa tri apside, rasporedene
poslije tog polara, lagano su se runili kao list djeteline. Orijentirana je od za-
(naslage rahlog maltera uz same zidove), pada ka istoku. Uz sjeverni i juZni bok
a onda padali, preteZnoprema zapadu. nalaze se joS neke gradevine, vremenski
Povi5e sloja sa garotinom, ali prije istorodne, i svakako u nekoj vezi sa bazi-
nego su se zidovi podeli definitivno ru- likom. DuZina cjelokupne gradevine izno-
Siti, u prostorijama bazil'ike nastanili su si 24,80 m, a Sirina 15 m. Zidovi su izve-
se stari Slaveni. Nije, naime, moguie od- deni solidno i pravilno, od uredno dotje-
rediti na koji su nadin, medu napola ra- ranih blokova mostarske muljike. Sirina
zorene zidove, dospjeli ulomci ranosla- im varira izmedu 0,60 i 0,85 metara. U
venskih posuda. narteks se ulazilo sa zapadne strane kroz
t'rata 2 m sirine, a iz njega se dalje pro-
Postojanje bazilike moZemo na teme- lazilo u svaku ladu kroz posebna vrata.
lju nadina gradenja, urezanih runa i um-
ba u sloju garotine datirati u VI vijek.
Malo je izgleda da bi ona bila starija od
" P. Loko-T. ,Andelii, .Arheolo5kiprogled 8
samog konca V vijeka. Svojorn prostor- (1966), str. 142-144; raniji podaci, GZM, XVI
nom koncepcijom i osebujnim oblicima ( 1 9 0 4 )i W M B H , I X ( 1 9 0 4 ) ,s t r . 2 7 4 .

n2
 Sl. 55. Breza lI. kaoitzl
57. Breza Il, kapitel i dio
korpusa sttLpa

s,. 5 6 . B r e z a ll, kapitel :;ttt'prt

s krilem u mandorli.

st. 58. B r e T a II, osnooa i dio

stupa

Sl. 52. Breza II, stup i glauica s , . 5 9 . BrezaII, ukras teolLc

strane intposta

SL 54. Breza II, kapiteli

sl 53. Breza lI, kapitel i kor-

pus jednog stupa

74
 od pobodnih po 1,10 m Sirine. Apsida je
uvudena unutar gradevine. Prostrani nar-
teks, na zapadnom dijelu prostora pro-
teZe se cijelom Sirinom crkve. Sjeverna
bodna lada zavr5ava se prema istoku ap-
sidom, dok juZna prerasta u prostoriju
koja se naslanja na apsidu.
Sjeverno uz crkvu, u cijeloj njenoj
duZini, dograden je niz od 4 prostorije,
medu kojima se nalazi i baptisterij sa
dubokom piscinom u podu. Baptisterij je
11,20 duZine i 4,70 m Sirine.
Od oltarske pregrade saduvalo se ma-
lo elemenata,tako da nije moguie rekon-
struirati prvobitno stanje.
Po tipu tlocrta ova graclevina se znat-
no razlikuje od crkava tzv. "bosanskog"
tipa. Sa ugradenom apsidom i izduZenim
prostorijama ona upuiuje na neposredne
uticaje Mediterana.
Lokalitet ie datiran nalazom triensa
Sl. 60. Breza ll, eermanski umbo iz tuieoine
cara Justinijana I (527-565).
Gradina povi5e naselja sluZila je u ka-
snoantidko doba kao refugij.
Pod se sastojao od ploda muljike utoplje-
nih u Zitku masu maltera.
Bogati kameni namje5taj (sl. 62) bio
ie nakon uni5tenja gradevine prikupljen
na jedno mjesto; odito je postojala na-
mjera da se zgrada popravi, ali do tog
popravka nije do5lo. Medu tim nalazima
posebno su zanimljivi: ulomak pluteja
sa reljefnim prikazom janjadi koja izme-
du stupova idu nalijevo, moZda prema
kriZu. Na drugom kamenu prikazane su
ribe, zatim, na jednom, paun, a na dru-
gom, vinova loza sa grozdovima. Nadeni
su ulornci stupova i kapitela od oltarske
pregrade.
Gradevina ie okvirno datirana u dru-
gu polovinu V'i prvu polovinu VI vijeka.
U C r v e n i c i , n a m j e s t un a k o m e s e
rimska cesta, dolazeii iz Rakitna i oslo-
boelajuii se tjesnaca, lagano otvara pre-
ma juZnom dijelu Duvanjskog polja, ot-
krivena je 1964. medu ruSevinama rim-
skog naselja kasnoantidka crkva2o.Gra-
devina je 24,52 m duZine i (bez prigrat-
ka) 9,69 m Sirine. Vanjska Sirina cjelo-
kupnog kompleksa iznosi 15,05m. Sasto-
ji se od tri lade: srednja je 4,35, a svaka

'o I. Bojanovski, Arheoloiki pregled 7 (19651

str. 135-140. SL 6l. Cim, tlocrt crkl:e

75

SL.62. Cim, reljeJ
Otkriveni inventar upuiuje na kameni
crkveni namjeitaj kasnoantidkog porije-
kla.
Crkva se nalazila unutar zidova
refugija. Pomanjkanje bilo kakvih sred-
njovjekovnih nalaza upuiuje na mo-
guinost da je ona razorena pod konac
seobenaroda (u VII vijeku) i da poslije
toga nije viSe obnovljena.
Na mjestu zvanom Grudine u e ipu-
ljiiu (danasdio Bugojna) otkopavan
ie nekoliko godina (od 1959-70) kom-

Ru5evinecrkve u e a r a k o v u (sl. 63)

otkrivene su na prethistorijskoj gradini
Zecovi, u sredini utvrdenog naselja iz ra-
nog bronzanog doba (slavonske kultu-
re), na kome je u rimsko doba, vjerojat-
no vei u IV vijeku, izgraden masivni re-
fugij2'.
Zgrada je bila orijentirana, uglavnom,
od istoka ka zapadu, a sastojala se od
pravokutnog narteksa i lade koja se za-
vr5avala polukruZnom apsidom prema is-
toku. Od ditavog objekta ostali su, za-
pravo, saduvani samo dijelovi temelja
debljine 0,90,odnosno 0,80 m (na juZnom
dijelu). Sjeverno uz zgradu postojale su
jo5 neke prostorije, ali je kompleks bio
vei toliko razoren, da nije vi5e bilo mo-
guie nidta sa sigurno5iu utvrditi. Mjesti-
midno se u zgradi saduvala i podnica od
kredne smjese. Kamen za zgradu pribav-
lien je kao spoliulre sa ru5evina antidkih
Tgraoa.
Ranije je na ovom prostoru otkrivena
srebrna plitica sa urezanim hrisrtogramorn
islovimaAiO.
Plitica je izgubljena.
Prilikom istraZnih radova u sievero-
i:i:crdnom dijelu zgrade, otkriven je ulo-
mak veieg kapitela sa p'rikazom plastid-
nog cvijeta slidnog tulipanu koji prerasta
r-r dvodjelni abakus. Nadalje je naden
fragmenat malog kapitela sa trodjelnim
abakusom i spiralama u tehnici kosog re-
sa. Od zna(aja je i nalaz dva fragmenta
plode koja je uokvirena klasidnim profi-
lom, a uokolo udubljenog prostora tede
troplet koji se savija oko plastidnogko-
iuta, probuienog u sredini (sl. 6a).
tt Dr Irma Cremo5nik: Novi srednjevjekov-
omef4
ni nalazi kod Prijedora, GZM, NS, X (1955), -Gf
Arheologija, str. 137-140. Sl. 63. Carakouo. tlocrt crkue

76

SI. 64. Carakouo, reljeJna ploda
pleks objekata sa, kako izgleda, 2 crkve-
ne gradevine iz raznih epohatz. Nas, na
ovom mjestu, zanimaju nalazi koji upu-
iuju na kasnoantidkoporijeklo. U spletu
zidova koji su ovdje otkopani, te5ko je
razluditi onaj dio koji bi se mogao sma-
trati cjelinom kasnoantidkihobjekata, no
u svakom sludaju tom vremenu moZemo
pripisati gradevinu ne5to izduZenog tlo-
crta, sa narteksom, tri lade i apsidom,
pa tetrakonhalni objekat (baptisterij)
povezan vratima sa narteksom ili boi-
nom laclom. Osnova tako izdvojenog ob-
jekta podsjeia, donekle, na kompoziciju
objekata u Stobima, Sto ih je J. Petrovii2s
nazvao ,Krstionica II" i "Crkva Sv. Jo-
vana Krstiteljao.
IstraZivanje ovog kompleksa oteZano
je vi5eslojno5iu nalazi5ta zbog dega na
mnogo mjesta nije bilo moguie odvojiti
pojedine gradevne faze. Tako se - kako
izgleda - u tetrakonhalnom objektu jav-
lja kao podnica sloj koji je odito stariji
od objekta, pa je piscina bila samo dje-
Iomidno ukopana u njega, dok se prava
podnica prostorije, pa tako i gornji dio
piscine, nisu uopie saduvali.
" V. Pa5kvalin,Arheolo5ki pregled 8 (1966),
str. 146-148; isti, Arheoloiki rpregled10 (1968),
str. 159-162.
,3 J. Petrovii, U Stobima danas,GZM, LIV,
1942,tab. VIII.
No, bez obzira na te5koie koje ovdje
nije moguie izbjeci, u ru5evinama su na-
deni objekti dija je kulturna pripadnost
manje ili vi5e sigurna. To su: veliki ulo-
mak plode sa reljefnim prikazom riba i
frasmenti tranzena od sentuma. Od osta-
Iih nalaza moZe se spomenuti izvjesna ko-
lidina prozorskog stakla, ulomci kerami-
ke i novci iz vremena kasnog carstva.
Druge pojedinosti nisu joS objavljene.
Moguinosti datiranja su Siroke: od kas-
nog IV do VI vijeka.
R u 3 e v i n ec r k v e u e i t l u k u kod Si-
pova leZe na desnoj obali Janja, 1 km od
u5ia potoka. Lokalitet se zove
"Crkvinan.
Jedva vidljive ozidine, zarasle u Sumu,
leLe na niskoj kosi, koja se blago spu5ta
prema rijeci. 1930.godine, vlasnik zemlji-
Sta otkopao je istodni dio ru5evine -
apsidu, ali je sve kasnije opet zatrpao
zemljom. U 1961.godini bile su u nepo-
srednoj blizini crkve pronadene kasnoan-
tidke grobnice na svod2a.
Tom prilikom je medu ru5evinama
crkve iskopano nekoliko sondi. Zidovi,
gradeni od lomljenog kamena, a s unu-
tra5nje strane pokriveni Zbukom, bili su
miestimidno saduvanido 1 m visine. Pod
je- od krednog namaza. Sudeii po obil-
nim ostacima tegula, crkva je bila po-
Krlvena cruepom.
Apsida je Siroka 3,58, duboka 5,20.
DuZ juZnog zida mjestimidno su saduva-
na subsellia u obliku dvaju stepenica,
Siroka 0,32, a visoka 0,40. Sa sjeverne
strane ostali su ostaci samo iedne stepe-
n i c e , S i r o k e0 , 2 2 ,a v i s o k e O , i l . O v i m - z i -
danim dijelovima morala su biti dodata
drvena si-edala.Isto to vaLi i za katedru
u zadelju, od koje je saduvana kamena
osnova, Sir:ine, d:uL zida 1,00 i 0,82, pre-
ma un'utua5njosti,a visine 0,65. U sredini
apside u podu je napravljeno postolje za
menzu od kamenih ploda, dimenzija
1,A3x0,67,sa dvije rupe za noge menze
koja je vjerojatno bila od drveta, kao i
oltarna pregrada. U ruievini je bio naden
odlomak gesrimsadug 0,42, visok 0,29, u-
kraSenzupcima i degeneriranim ojajimao,
slabe izrade.
' f. Aoiunovski, Kasno-antidke ,gro.bnice na
svod u Citluku kraj Sipova, Nade star.ine, IX
(1946), str. 103-122. D. Sergejevslci, Spdtantike
Denkmiiler at"rsJajce GZM, L (1938), str. 48-51.
 Sa zapadne strane crkve, (ispred ula-
za) nalaze se u jednom redu tri grobnice,
zidane na svod's, tipa koji je u kasno-an-
tidko doba bio rasprostranjen po Bosni i
Flercegovini.
Crkvenikompleks u Dabravina-
m a, (s/. 65), smjeStenje oko 150 m vi-
soko na stijeni, povi5e uske doline Stav-
nje, na prostoru koji je ograden zi-
dom i osiguran sa dva objekta slidna tor-
njevima. Mjesto se zove Gradina, i, kao
obidno, na takvim poloZajima, ,ovdje se
nalazi ulomaka prethistorijskih zemlja-
nih posuda. U kasnoantidko doba je na
tim ostacima podignuto nekoliko grade-
vina, usamljenih, daleko od svijeta i pro-
meta. Na slobodnom prostoru unutar zi-
dova nalazi se, osim cikve, joS i nekoliko
malih prostorija, sagradenih u nizu. Naj-
bliZe rimsko naselje nalazi se u Brezi,
6 km daleko prema jugozapadu. U ru5e-
vinama je naden ulomak are posveiene
Jupitru, koja vjerojatno potide s ovog
miesta.
Prva iskopavanja vr5io je ovdje meta-
lurSki inZenjer Karl Fitzinger 1891.godi-
ne, a nalaze je objavio V. Radimski26.Ka-
snije je ovo nalazi5te bilo joS u nekoliko
navrata predmet rasprava2T, do Dimitrija
Sergejevskogkoji je 1954.godine ponov-
no otkopao gradevinu, i objavio cjeloku-
pne nalaze u posebnoj publikaciji2s.Nje-
govi rezultati posluZili su za ovaj prikaz.
Crkva je sagradena na neravnom te-
renu, tako da je narteks ukopan u stije-
riu, a presbiterijalni dio (prema istoku)
ie znatno podzidan. U dokumentaciji, ko-
ja je u arhivu Zemaljskog muzeja otkri-
vena poslije publikacije Sergejevskog,ja-
sno se vidi da je od graclevine bila prvo-
bitno otkopana u cjelini samo srednja
prostorija (A i B). Naknadno, moZda
nakon posjete Radimskog, iistraZivad
je samo orijentaciono otkopao vanjske
zidove sjevernih i juZnih prostorija, pa
tako sadinio onaj Sematizirani plan koji
nam je, do novijeg doba, sluZio kao jedi-
na podloga za poznavanje ovog komplek-
sa. Tako se dogodilo da je, na primjer,
baptisterij ostao potpuno nepoznat sve
do revizionog iskopavanja.
Zgrada je usmjerena od sjeveroistoka
ka jugozapadu. Gradena je vrlo nemarno:
i Sto se tide kompozicije osnove, i Sto se
tide izvedbe zidova. Obidni lomljeni ka-
men samo je ponekad bio ne5to pritesan
i bez ikakvog reda polagan u zidove (o-
ptrs incertum). Kre(,ni malter je bio sla-
bog kvaliteta, i raspadao se u pijesak.
Zidovi su bili oZbukani, a krov je bio od
crijepa.
Crkva se sastoji od trodjelnog nartek-
sa, naosa sa apsidom, dvije juZne pro-

" Pregled ovih grobnica u BiH, i starija li-

teratura kod: V. Pa5kvalin u GZM, NS XIV,
(1959), str. 149-1.62 i navedeni dlanak I. Boja-
novsKog.
'?6V. Radimsky, Crkvena razvalina kod Da-
bravine u kotaru visodkom u Bosni, GZM IV
(1892), 'str. 372-387; ,isto u WMBH IrI (1894),
str. 73-86.
" C. Tnrhelka, rDie ,christlichen Denkmdler
Bosniens und der Herzesovina. Rtirnische
Quartalsohrift fi.ir christlich-e Alterturnskmnde
und fi.ir Kirohernges,ohichte 9, 1895, str. 197--235;
isti, Starokr5ianska arheologija, Zagreb 1931,
snr. 126-129; isti, ,Osvrt na sredovjed.ne kultur-
ne spomenike Bosne, GZM, XXVI (1914), str.
224-225.
'z8D. Sergejevski, Dabravina, Sarajevo 1956
(mjesto se zove Dabravine).

78

5L 66. Dabrauine, dio ploie iz oltarske pregrade
storije i baptisterija koji se prema isto-
ku zavr5avaoapsidom. Ispod apside na-
osa nalazila se u podzidi presvodena ko-
nora u koju se ulazilo izvana, od sjeve-
roistoka. Na taj nadin je bio praktidno
iskori5ien prostor i uitedeno na grade-
vinskom materijalu.
U crkvu se ulazilo s juZne strane jer
to prema zapadu nije bilo moguie zbog
stijene na koju se graclevina naslanjala.
Narteks je za 55 cm vi5i od naosa, a pro-
stor G u baptisteriju je za I,60 m niZi od
prostora F u kome se nalazila piscina.
Ona je bila 60 cm duboka, tek upola za-
kopana u zemlju, bila je u obliku kriZa
sa zaobljenim uglovima, i u svakom kra-
ku sa po dvije stepenice za silazak bapti-
sata.
Pod je bio od nabijene zemlje i slabog
krednog naljeva. Tek na nekim mjestima
on je bio nadinjen tako da je na sloj ka-
menja, velidi'ne Sake, bio naljeven 8 cm.
debeli sloj krednog lijepa.
Crkva je jednobrodna. Prostorije sje-
verno i juZno od naosa nisu bile sa njim
povezane tako da bi ih se moglo smatra-
ti ladama. Prostor za vjernike bio je vrlo
malen, jedva 5x4,5 metra - crkva je bi-
la daleko od naselja. Jugoistodna prosto-
rija sluZila je kao diakonikon, a prosto-
rija do nje, moZda kao protezis - Sto bi
sasvim odgovaralo moguinostima kreta-
nja u prostorijama.
Presbiterij je zauzimao vi5e od treii-
ne naosa, a sa apsidom je bio dugadak
oko 6 metara, dakle za I,5 m duZi od
prostora za vjernike - izgleda kao da je
sluZio cenobijalnoj zajednici. Oltarska
menza niie nadena in situ, ali se na5ao
fragment postolja koji nam omoguiava
rekonstrukciju.
Malo je dudno poloZena prostorija G:
nalazi se u produZetku baptisterija, a i-
pak je 1,60m niZa od njega. Sergejevski
je tu prostoriju ocijenio kao mjesto za
kult mrtvih, no bit ie prije da se tu od-
vijala neka druga ceremonija, prije sve-
ga, mjesto za molitvene horae monaha.
Zalede ovog podrudja bilo je, u doba ka-
sne antike, divlji kraj, u kome su joS,
rnoZda i u VI vijeku, bile potrebne akci-
je misionarenja.
Septum je podivao na kamenim teme-
ljima. Njegovi fragmenti nadeni su 1891.
godine in situ, ( sl. 66 i 67), pa je tako
moguie izvr5iti rekonstrukciju njegovog
prvobitnog izgleda (sl. 68). Bio je vjero-
jatno izraden na obl'ik pergole sa mo-
nolitnim s,tupovima Sto su ih dinili ba-
zamenti, korpusi i kapiteli. Epistil je
moZda bio od kamena. Izrnedu dva stupa
SI. 67. Dabrauine, dio ploie iz oltarske pregrade
bile su utorene reljefne plode, tzv. plu-
teji. Realnu moguinost izgleda septuma
dao ie Sergejevski u svom radu na str.
16.
Niz malih prostoriia Sto se nalaze na
slobodnom prostoru izvan crkve, pred-
stavlja vjerojatno mona5ke laure. Mona-
Ski karakter crkve otkrivaju nam figure
sa Siljatim kapucama na glavi Sto su
prikaiane na kapitelima, a isto ta-
ko i relativno veliki presbiterij. Prisu-
stvo baptisterija ukazuje na misionarsku
djelatnost na terenu na koiemu se za du-
go vremena zadrLao obidaj i potreba kr-
Stavanja odraslih osoba. Baptismalna pis-
cina dini nam se kao kombinaciia
"uko-
panog( i ,nadzemnogn tipa2e-- dakle i
sa moguinoSiu dvojakog obreda - onog
za odrasle osobe, prakticiranog u zaledu
provincije Dalmacije u V vijeku, i onog
za djecu, koji je ovdje uveden tokom VI
vijeka. Kompleks Dabravina nalazio se
" Rekonstrukciju vidi
D a b r a v i n a . s t r . 1 4 .s l . 7 i 8 .
:Fr^9.pxvallNllfv^llS"pjg"S^vapaV,S:.
Sl. 68. Dobrot-i.itc, rekonslrukcija
pre;1rad c
BO
na isturenom poloZaju civilizacije, gdje
su se prema istoku i sjeveroistoku pru-
Zale Sumovite planine, bez naselja, a tek
sa nekoliko prohodnih cesta koje su vo-
dile u dolinu Drine, do Argentarije i Sir-
m i-Nema
ia.
osobite potrebe ponavljati de-
taljirane opise ulomaka kamenog namje-
Staja Sto je u akcijama 1891.i 1954.go-
dine bio otkriven u bazilici. Te predmete
opisao je vei D. Sergejevski3O. Inventar
su dinile parapetne plode od muljike, po-
dijeljene okomitom gredom u dva polja
uokvirena duplim astragalom od kojih
se, u jednom, nalazio prikaz kriZa sa dva
janjeta, kao adoranta, I dva goluba koji
stoje na vodoravnim krakovima. O kra-
kove su obieiena kandila. U susiednom
polju prikaiana su vrata septuma-sa dva
okomito kanelirana stupa i zastor obje-
Sen o epistil i privezan uz stupove. U ot-
voru stoji figura bradatog bosog dovjeka
sa aureolom, u hitonu i himatiju, sa sve-
tom knjigom u lijevo.j ruci, a desnom uz-
kod Sergejevskog, dignutom na blagoslov. Sergejevskiih na-
ziva apostolima. Gornji rub plode dini or-
namentalna bordura od niza okomitih
trolistova u polukruZnim ogradama koje
se prepliiu.
Stupovi monolitni, a dine ih: a) ba-
zament detvrtastog prosjeka, b) korpus
(deblo) stupa, i c) kapitel.
Lice bazamenta ukra5eno ie vinovom
lozom sa listovima i grozdovima,a koja
izrasta iz kaleLa. Ovaj prikaz je uokviren
jednostavnom plo5nom trakom. Na oba
primjerka pri vrhu se nalazi jo5 jedno
udubljenje i u njemu riba data u relje-
[u. Korousi kolumna ukra5eni su na dva
^Jednu
nadina. skupinu dine za't'ijene ka-
nelure koje se pri vrhu i dnu zavrSavaju
polukrugovima. Ti stupovi nemaju enta-
zisa. Izbodeni prsten, pri dnu, predstavlja
rudiment osnove, a slidan takav prsten
nalazi se i pri vrhu. Iz njega direkino iz-
rasta kapitel sa glavama goveda na uglo-
vima iznad kojih se nalaze glave orlova
na mjestu vitioa (kod stupova korint-
skog reda). U donjoj treiini kapitela pri-
kazana je ljudska glava. Uvrh kapitela
nalazi se tanki abak u obliku plinta rav-
nih poteza.
dijeta oltarske
'o D. Sergejevski, Dabravina, str. l7-31
' -t;
. ': tl;F=::w
 i Poredu. Oltarski prostor zateten je vei
kod prvog iskopavanja u razorenom sta-
nju, ali su nadeni ulomci menze, subselia
i katedre. Nad detvrtastom podzidom sta-
jala je vjerojatno polukruZna apsida, a u
njenoj sredini menza - uobidajena u Bo-
sni toga doba. Saduvano je postolje sa
dvije rupe za usadivanje stupova, zatim
fragmenti stupiia od loSeg mramora, te
fragment plode, sada zagubljen, a po svoj
prilici od mramora. To je onaj dio men-
ze koji je kod ru5enja zapao uz septum,
oa se tako saduvao.Ostali diielovi skotr-
ilali s, se niz padinu brijega.(sI. 71)
Od nekoliko ornamentiranih kamenih
greda i inade kamenih blokova, Sergejev-
ski je sastavio sjedala i prijestolje u pres-
biteriju. Rekonstrukcija je realna, no ipak
je problem: u kolikoj mjeri je taj namje-
Staj mogao ostati u ruievinama gradevi-
Sl. 69. Dabrauine, kapiteli stupoDa
De, p,o5to znamo da je veii dio pres-
biterija razoren i otkliznuo niz padinu.
Kod drugog tipa stupova nema ribe Ipak, nemamo razloga da preinadujemo
uvrh bazamenta, a okrugli i trbu5asti ideje kojima ne moZemo ni5ta invencioz-
korpus ukra5en je vinovom lozom koja, nije suprotstaviti. Steta je Sto nam nije
kao i na bazamentima, izrasta iz s,tilizira- poznato na kojem miestu i u kakvim us-
nih kaleZa, izmedu kojih se nalaze male lovima su nadeni ti fragmenti.
virovite rozete.. Kap.iteli sg ukra5eni gla-
vama ovnova, izmedu kojih izrastaju vo- Sl. 70. Dabrauine, kapitel slupa
lute kao sjeianje na helikse (sl. 69). lz-
medu Zivotinjskih glava nalaze se ljudske
glave sa monaSkim kapucama, glave med-
vjeda i jelena, pa dak i ditava ljudska fi-
gura. Dekoracije kapitela sa tordiranim
kanelurama bliske su poznatom reperto-
aru simbolike evandelja, (orao, krava i
dijete), s tirn Sto nedostaje lav. Kapiteli
na stupovima sa vinovom lozom, izgleda,
predstavljaju presbitere i vjernike
sljedbenike evandelja.
Prema vrlo skromnim ostacima moZe-
mo pretpostaviti da je epistilna greda bi-
la od kamena, a ukra5ena "vrbovimu lis-
tovima, koji se dobivaju ucrtavanjem
segmentau krug istog radiusa.
Sljedeii tip kapitela sastoji se od dvi-
je zone: u gornjoj su prikazane detiri
ptice ra5irenih krila (sl. 70), a likovi u
donjem dijelu su nepoznati.Vidi se dio
volute koji ostavlja utisak da je tu bio
prikazan red listova. Takav tip je vei po-
znat kod Kautzscha3r,a ima ga u Saloni
i' R. Kautzsch, Kapitelstudien, Berlin 1936,
str. 152.

B1

5L 71. Dabrauine. stup
Crkva je uni5tena pozarom. U njenoj
rudevini nadena je strelica koju Radimski
nije po;bliZeopisao. Medutim, poslije pu-
blikacije Sergejevskog, u ostavi Zemalj-
skog muzeja naden je dokumentacioni ma-
terijal o iskopavanju 1891.godine, a uz to
i stnelica avarskog tipa. Bez sum-
nje bi to morala biti ona strelica o kojoj
82
govori Radimski. Osim toga je 1954. go-
dine, niZe ru5evine naden novac iz vre-
mena cara Justina (518-527) ili Justini-
jana I (527-565) - vjerojatno onog
prvog.
Rekli bismo da je gradevina definitiv-
no propala u provali Avara i Slovena
koncem VI ili podetkom VII vijeka. Pri-
je toga su u dva navrata vr5ene preprav-
ke kamenog namje5taja, svakako, zbog
uljep5avanja unutra5njosti, jer nema po-
dataka da bi crkva i nekoliko puta te-
meljito nastradala u poZaru. Naime, u ga-
rotini konadno uni5tene zgrade, zatedene
su tegule od krova, stakla od prozora i
avarska strelica - a to su znaci za termin
koji nam ne dozvoljava vrlo kasno dati-
ranje prekida Zivota na ovom mjestu.
U predjelu D o c i, selo Vitina kod
Ljubu5kog (s1.72), oko pola kilometra
daleko od Borasa, gdje je 1893.bila istra-
i.ena poznata kapelica, iskopani su 1956.
godine ostaci trobrodne crkve32.
Crkva je sagradena na malom kame-
nom uzvi5enju, samo nekoliko metara uz-
dignuta iznad okolice. Osnova joj je go-
tovo kvadrat: 11,60X13,10metara, a ori-
jentirana je u pravou istok-zapad. Zido-
vi s'u saduvani oko 0,30 do 0,80 m visine,
a u prostoriji B dak i do 1,05 metara. Po-
ru5en je samo mali dio u apsidi. Debljina
zida krede se od 0,47 do 0,70. Graden je
dosta paZljivo, od kamena prikupljenog u
podnoZju susjednogbrda; iznutra je mje-
stimidno s'aduvanai Zbuka. Presbiterii i
jedna prostorija bili su popodeni sitnim
kamenim plodicama nepravilnog oblika
velidrine oko 0,20X0,20 m, koje su zatim
bile prernazane malterom. U ostalim pro-
storijama tlo je bilo u kasnija doba pre-
rovano, valjda u potrazi za uzakopanim
blagomo, pa se tako u njima nije saduvao
trag podnice.
Ova crkva se, kao i ostale ,bosanskeo,
dijeli u tri dijela: srednji, Sto ga dine na-
os i narteks, dvije sjeverne bodne prosto-
rije i jedna u juZnom dijelu. Quadratum
populi je Sirok 3,52 m, a dugadak (du-
bok) 5,37 m. Ima jedino vrata prema
narteksu, Siroka 0,88 m. Presbiterij je za
0,25 m uzdignut iznad razine pros,tora za
vjernike, ali nije saduvanani oltarna pre-
grada (valjda je bila od drveta), ni te-
3' D. Sergejevski, Bazillke u Nerezima i Do-
cu, GZM, NS, XIV 1959, str. 163-173.
melj od nje. Pod u prezbiteriju je sadu- ve, opaZamo i kod drugih kasnoantidkih
\/an, a takode i Zbuka na zidovima. Apsi- crkava u Bosni i Hercegovini. U sredini
da je uvudena u zgradu, polukruZna, Siro- prostorije nalazile su se dvije zidane, do-
ka 2,78, a duboka 2,2I m. Na podu s juZ- bro oduvane srobnice sa badvastim svo-
ne strane apside saduvan je trag subsel- dom. One r.-,bile sagradene kasnije, jer
/rc. Na 1,30 m daleko od tjernena apside se vanjski zidovi tih grobnica ne spajaju
nadeno je postolje od menze, razbijeno u sa zidom zgrade.Bile su iznutra dugadke
detiri drijela (dimenzija 0,93x0,55) sa 4 po 2,40, i cca 0,63 Siroke, a visine u slje-
detvrtasterupe za noge (0,11x0,11x0,05), menu 1,10 metara. Ulaz, obidnih dimen-
dok od same menze nije nadeno ostata- zija (0,50x0,55), bio je sa istoka, a za-
ka. Iz presbiterija su vodila vrata u sje- tvaran ie sa nekoliko navalienih kameno-
verozapadnu prostoriiu. Quadratum po- va. Unutra je naden po jedan kostur u
puli bio je odvojen ,od narteksa zidom potpunom neredu.
slabije izrade, koji je tokom vrreme- U ru5evini i oko nje nadeno je mnogo
na bio pokrenut sa svoga mjesta, pa se i polupanih tegula bez iigova. Drugih nala-
nagnuo. Kako izgleda, taj je zid kasnije za niie bilo. Crkva ie odito bila siromaS-
dograden tako da izgleda da je naos bio na, giadena jo5 u antidko doba, ali je te5-
prvobitno veiih dimenzija, a narteks ni- ko reii kada je bila napu5tena, odnosno
.je ni postojao. Sam narthex je nepravil- razorena. Nadeno je samo malo 'tragova
nih dimenzija: duZina rn--uiznosi 2,38, dok vatre u apsidi.
ie Sirina na istoku 3,55, a na zapadu 3,70 R u S e v i n ce r k v e u D o l j a n i m a k o d
metara. Sav taj prostor bio je zasut osta- Bihaia leLe na breZuliku zvanom ,Crkvi-
cima razorene, velike grobnice, koja je, nan, otkopane su 1897. godine33.
kako izgleda, bila na sprat. Ulaz u grob-
nicu bio je sa istoka, iz naosa, i ispod zi- " K. Kovadevii-C. Patsoh, 'Die 'Ruine im
da. Sve dini utisak, da je grobnica (a sva- Dorfe Doltjani,WMBH, V (1893),str. 340-341;
kako i pregradni zid) bila pravljena nak- GZM, VII (1895),str. 161; K. Patsch, Epigra-
nadno, no svakako jo5 u antidko vrijeme. phischer Anhang, WMBH, V (1893), str. 3,41-3;
D. Sergejevski,Japodskeurne, GZM, NS, IV-V
Sjeverozapadna'prostorija bila je 3,05 (1949150),str.45-93.
Siroka, a dugadka 8,00 metara. Ostaci
poda nisu nacteni,zbog toga Sto je cijeli
taj prostor bio naknadno ispreturan. Bile
su nadene i ljudske kosti u neredu, Sto
dokazuje da je ova crkva, tj. njene ruie-
vine, bila u kasnije doba iskoriSiena kao
groblje, a poslije je i ovo groblje bilo
prekopano od ,kopada blaga". Ovdje bi-
smo mogli odekivati i baptismalnu pisci-
nu, ali u stanju u kom su zatedeneruSe-
vine uslova za to vi5e nije bilo. Iz ove
prostor,ije jedna su vrata (Sir'oka 1,04)
vodila napolje, druga (1,00 Siroka i sa
dvije stepenice),vodila su u sjeveroistod-
nu prostoriju, koja je bila nepravilnog ob-
lika, a 3,61 (i 3,03) Siroka, i 3,50 dugad-
ka.Iz te prostorije su vodila, takode, jed-
lla vrata u presbiterij.
JuZnu stranu zgrade zauzirnala je jed-
na prostorija, 2,60 Siroka, a 9,35 nrctara
dugadka.Karakteristidno je da je ona kra-
ia od glavne prostorije i nije sa njom po-
vezana vratima. Ulaz je vjerojatno bio iz-
vana, na mjestu gdje je juZni zid (na za-
padnom kraju) razoren. Ovu pojavu, tj.
odvojenost juZne prostorije od ostale crk- Sl. 72. Doci. tlocrt crkue

83
 Crkva je poloiena od zapada ka isto-
ku. Dugadka je 15,68 m, demu treba do-
dati jo5 oko 3,50 m duiine polukruZne
apside. Siroka je oko 14,00m. Quadratum
populi je malen (7,20x8,20); oltarna pre-
grada, od koje je saduvan samo temelj,
leZi ispred same apside; razmak od pre-
grade do proielja apside iznosi 4,50 m.
Iz presbiterija su u boine prostorije vo-
dila dva uska prolaza. Sjeverne i juZne
prostorije s,u uske (po 2,50 m). Sjeverna
je saduvanau cjelini, dok je od juZne os-
tao po5teden samo istodni dio. Narteks,
dubok 4,50 m, leZaoje ispred naosa i sje-
verne prostorije, prema kojoj je imao ot-
voren prolaz, dok koliko to moZemo pro-
sudivati po objavijenom pianu - veza
sa juZnom prostorijom nije jasna. U .iu-
gozapadnom uglu naosa nadena su dva
groba, vjerojatno bez priloga. Inade su
oko crkve, na vi5e mjesta, otkriveni od-
lomci antidkih spomenika.
Na brijegu zvanom oGlavican povi5e
Gornjeg Vakufa n a l a z es e o s t a c i
Sl. 73. Gornji ,orr"r;nf,rynel nosaia oltarske
.iednostavne crkvene gradevine koja se
sastoji od narteksa i naosa sa nepravilno
zasvodenom apsidom3a.DuZina cjelokup-
ne gradevine iznosi L9,60m, a Sirina 8,80 modulom od 68 cm, Sto se, s obzirom na
m'etara. Zidovi su 0,60 m Sirine, gradeni otkrivene natpise nekoliko beneficijara,
od lomljenog kamena, sa ne5to spolija od smatra ostatkom hrama posveienog Ju-
ranijih rimskih gradevina. U objektu, ko- pitru.
ji je tokom proteklog rata prilidno na-
stradao, nadeni su dijelovi oltarske pre- U selu Doboj, danasdio Kaknja,
grade i menze (st. 73). Ovi komadi spa- blizu osnovne Skole, stari put Zenica-Sa-
daju u skupinu opreme tipidne za naSe rajevo prelazio je pleko gomile kamenja
krajeve u V i VI vijeku. Crkva se, kako zvanog oCrkvinan.Podetkom 1947.godine
iSeleda, nalazila medu zidovima nekog re- sa te gomile je vaden kamen za gradnjrr
rugrJa. elektridne centrale u Caticima. Tada se
nai5lo na ru5evine iz kasnoantidkog do-
U Halapiiu, s j e v e r n oo d G l a m o - batu. U zapadnom dijelu pr"ostora, ispod
(a, moLda u starom rimskom municipiju
ceste,virio je mali komad mozaidkog po-
SALVIAE, otkopali su 1931.godine Frano da u tri boje (bijela, crvena, plava) s
Bulii i Einar Dyggve dijelove kasnoan- motivom koncentriinih kvadrata. Zidovi
tidke bazilike veiih rszmiera3i.Sudeii po su bili od lomljenog kamena, a debeli
k a p i t e l i m as t u p o v a k o j i s u t o m p r i l i k o m 0,55 i 0,22 rnetra. Odlomci od opeke bilri
bili otkriveni, ona je datirana u VI vijek. su debeli 35, 45, 50 i 55 mm. Bilo ie odlo-
Radovi nisu preSli okvire pokusnog isko- maka i od tegula.
pavanja, a radili5te je ponovo zatrpano.
fuIjesto nalaza zove se Crkvina, a tu je Cijela zgrada, orijentirana prerna stra-
naden prilidan broj ulomaka stupova sa ilama svijeta, nije bila veia od 10 metara
u kvadrat. Plan ruievina nije sadinjen,
'* J. Petrovii, Novi arheolo5ki nalazi iz do- ali se, sudeii po nalazima, mole pretpo-
line Golnjeg Vrbasa, GZM, NS, XV-XVI
(1961), str. 231-233 i tab. IL 'u D. Sergejevski, Nove akvizicije odjeljenja
3' D. Sergejevski, Putne biljeSke ,iz Glamoda, klasid,ne arheologije Zernaljskog rnuzeja, GIZM,
GZM, LIV (1942), st. 131. N S , I I I ( 1 9 4 8 ) ,s t r . 1 7 7 - 1 8 0 i t a b . I V - V I .

B4

:5 "IF;AE
staviti da je tu bila crkva. Osim stupa
kasnoantidkeizrade, 1,BBm visine i 0,33,
odnosno 0,34 m u pronjeru, naden je
i kapitel korintskog stila, sa jednim re-
dom listova izmedu kojih se diZu heliksi
sa dva plosnata zavijutka. Flos je gladak
i masivan. Kapitel bi se mogao datirati u
IV, eventualnou V vijek.
Posebnostdini nalaz dviju Zivotinjskih
glava koje su, slidno nalazima u Brezi,
stajale ugradene u neki zid. Glave su iz-
radene primitivno, toliko da je nemoguie
<.rdreditivrstu iivotinje koju prikazuju.
Na malodas spomenutom korpusu stu-
pa ugravirane su rijedi INGENVVS FE-
CIT, rozeta nadinjena Sestaromi dva kle-
sarska znaka.
_U selu Klobuku kod LiubuSkog, 'a-
na mJestu KoJe se zove )urKvrna(, nala-
ze se i:u5evine kasnoantiike crkve37.To
njesto posjetio je 1893godine C. Truhel-
ka i ruSevine kratko notirao3s.U septem-
bru 1952. godine ru5evine su arheolo5ki
pretraZene.
" D. Sergejevski, Starokr5ianska bazil'ika
u K l o b u k u , G Z M , N S , I X ( 1 9 4 5 ) ,s t r . 1 8 9 - 2 1 0 .
" C. Truhelka u WMBH, III (1895),str. 525.
Sl. 74. Klobttk. tlocrt crkue
Od zgrade je saduvan samo istoi-
ni dio (sl. 74), dok je zapadni uni3tio
potok Kolivret, koii se zimi ru5i sa brda
Klobuk. Crkva ie okrenuta Drema istoku.
Zidovi su saduvani do 1,10 visine a na-
rodito juLni zid naosa. Sirina gradevine
iznosi 15,04, a duiina saduvanog dijela
oko 16,0 metara.
Nadin gradnje ni.je svuda jednak; naj-
bolje je zidan centralni dio, tj. naos. Zid
je tu 0,60 do 0,70 debeo, dok je onaj u
apsidi od 1,25 do 1,45 metara debljine.
Oba lica zida su paZljivo ozidana od kva-
drica raznih dimenzija, koje su otprilike
piramidalnog oblika, pri demu je vrh "pi-
ramideu okrenut unutra; kvadrice su po-
loZeneu redovima i to tako, da su u sva-
kom redu iste visine, ali razlidite du-
Line. Takav sistem zidanja zapalen je
i na Cimu. UnutraSnjostzida je ispunje-
na mjeSavinom kamenja i maltera. Sje-
verni zid crkve, debeo 0,45 m, raden je
od slidnog materijala i na slidan nadin
kao i zidovi naosa, samo ne5to nemarni-
ie. JuZna prostorija bila je prigradena ka-
snije. Njezini zidov'i debeli su 0,45, a zi
dani su nemarno od lomljenog kamena.
Pod u crkvi bio je od nabijene zemlje.
Krov je bio "na dvije vode", pokriven
crijepom. Kao kuriozum biljeZimo nala-
zak odlomka tegule sa Zigom PA(N)SIA-
NA. Ova ciglana, kako se zna, prestala je
s radom u drugoj polovici I. vijeka naSe
ere, a to znadi da je tegula dospjela na
gradevinu kao spolij.
Plan crkve je obidan u Bosni i Herce-
govini. Crkva se sastoji od viSe pro-
storija medu kojima one juZne igraju
manje vaZnu ulogu.
Naos se sastoji od prostora za narod
i presbiterija s apsidom. Apsida je polu-
kruZna i djelomidno isturena. Sirina joj
iznosi 4,25, dubina 3,50 m. Zid apside gra-
den je od sitnih kvadrica, ali djelomidno
i od veiih kvadara. Sudeii po debljini zi-
da on je bio radunat, vjerojatno, na ka-
rnenu polukalotu, ali je, stvarno, bio po-
stavljen drveni krov, jer u ruievinama ni-
je naden nijedan kamen od svoda. Zid
apside bio je iznutra pokriven Zbukom,
a naSlo se na njemu i tragova polara. Uz-
duZ njega bio je zidani subselliurrt u ob-
liku dvaju stepenica; ona uz zid bila je
OJ

Sl. 75. Kl,obuk, kapitel stupa
Sl. 76. Klobuk, dio korpusa stupu
s t . 7 7 Klobul<., dio ploie iz oltarske pregrade
B6
0,47 visoka, a samo 0,13 Sinoka; bila ie
gradena od kamenih kvadrica. Ispred ie
stepenice dodata je druga, grubo grade-
na, od lomljenog kamena i komada sed-
re. Odigledno je ona dodata kasnije, jer
se naslanja na lice prve stepenice sa Zbu-
kom. Stepenicesu vjerojatno bile obloZe-
ne drvetom. Nisu otkriveni traeovi bis-
kupskog sjedala. Apsida je bila"popocle-
na kamenim plodama nepravilnog oblika;
na dvije od njih nalaze se udubljenja za
noge menze, od koje, inade, nije nadeno
ostataka; nije naden ni sepulchrunt, lako
bi se po rasporedu ploda mogao odekiva-
ti relikviarij, dak i grob.
Zateten je veii broj kamena koji su
vjerojatno sluZili kao temelj za pregradu.
Tek na osnovu nekih ulomaka, nadenih
u drugoj prostoriji D, (memoriji) moZe-
mo, donekle, pretpostaviti kakva je bila
oltarna pregrada. Ona se sastojala od
kvadratnih bazamenata sa stupovima, na
kojima je podivao drveni arhltrav (per-
gola, templon). lzmedu bazamenata bili
su pluteji. Sve je izradeno od la-
pora. U presbiteriju se na5la nemarno
zidana grobnica sa kos'tima dvaju o-
soba. Quadratum populi je Sirok 5,84
m, a na 8,20 metara od oltarne pregrade,
prema zapadu na5li su se mali ostaci zida
koji je dijelio naos od narteksa. Od ovog
drugog, osim jugoistodnog ugla, ni5ta se
nije saduvalo: tlo .ie odnio potok. U juL-
nom zidu naosa, tik do oltarne pregrade,
bila su vrata3e.Svakako su morala posto-
jati i vrata u zapadnom zidu, dok u sje-
vernom, koji nije saduvan u ditavoj svo-
ioj duZini, vrata vjerojatno nisu postoja-
la; u ,bosanskimn crkvama sjeverne pro-
storije obidno nisu povezane sa naosom.
U prostoriji B nije nacleno nikakvih
dijelova namje5taja, pa ni tegula, ali je
bio ddbijen jedan karaktenistidan nalaz
- Leljezna strelica avarskog tipa.
Sieverne prostoriie. Od prostorije E
saduvan je samo istodni dio. Ona je Siro-
ka 3,30 i ima uska vrata (0,60) koja vo-
de u prostori.ju D. Pod prostorije E ie
slabi beton od maltera. Ispod ovog poda
nalazi se sloj osipine debeo 0,30, a ispod
Suta drugi betonski pod, ispod kojeg je
bila zemlia-zdravica.Izmedu oba poda ni-
3'U koja su ulazile Zene; vrata u iuZnonr
zidu sluZilasu za ulaz mu5karaca.
=iEp il-Ia;=n#{ft4?i.:.t:E: i:.; ii::-:::r':!?!i'i,.r-
je nadeno nikakvih predmeta, osim odlo-
maka staklenog suda. Na 0,70 m od istod-
nog zida nalazi se u podu zidana baptis-
malna piscina ovalnog oblika, saduvana
iznad poda jo5 na visinu od 0,25 do 0,40.
Vanjske dimenzije su 2,20X1,90metara.
Kada je krstolikog oblika sa zaobljenim
uglovima (1,05X 1,20 melara). Ona je ne-
rnarno gradena od lomljenog kamena, a
lice joj nije saduvano.Ima tri plitke ste-
penice i dno od horizontalno poloZenih
iegula.
Zanimljiva je prostorija D, koja zau-
zima sjeveroistoini dio zgrade; ona je ve-
lidine 4,60x3,35 metara. Popodenaje sla-
bom kaldrmom na koju je naliven mal-
ter. Postoje samo jedna vrata, ona vei
spomenuta, iz prostorije E. U sjeverois-
todnom uglu nalazi se ne5to slidno podi-
umu, duga(ko 2,37,Siroko 1,14,a visoko
0,50 metara. To je bila zidana grobnica,
orijentirana u pravcu sjever-jug, i slabo
ozidana. Ulaz u grobnicu, visok 0,52 a
Sirok 0,42, nalazi se sa sjeverne strane,
tako da je sjeverni zid crkve zatvarao
ulaz u grobnicu. Grobnica je visoka u
sljemenu 1,14,a ima dva leLaja.Zidovi su
pokriveni Zbukom. Nije se naSlo tragova
nasilnog otvaranja, Sto govori da je grob-
nica postojala prije gradnje crkve, pa je
kod njezine gradnje bila inkorporirana u
zgradt. Ispred ove grobnice, sa zapadne
strane, leZali su u neredu gotovo svi ko-
madi crkvenog namje5taja, nadeni prili-
kom iskopavanja. JuZne prostorije dogra-
dene su kasniie. Od niihovih zidova osta-
1o je vrlo maio, ali se ipak vidi, da su ti
zidovi bili tanji i gradeni nemarno od
lomljenog kamenja. Prostorije F i G po-
stojale su vrlo kratko vrijeme i bile su
napuStene jo5 u antidko doba, kod pre-
uredenja crkve.
Prostorija F Siroka je 3,60 m, a dugad-
ka 8,60 m. Na nekoliko mjesta saduvan
je ostatak poda (od krednog namaza).Od-
mah pored vrata tz naosa, sa zapadne
strane, napravljena je kamena klupa 5i-
roka 0,55m.
Prostorija G bila je odijeljena od [i
slabo gradenim zidom.
U ru5evinama ie nadeno dosta odlo-
maka kamenog namjeStaja. Neki karak-
teristidni primjerci dati su na slikama br.
75-77, a pribliZna rekonstrukcija prvo-
bitnog izgleda oltarske pregrade na sl. 78.
Detaljan opis pojedinih ulomaka dao je
Sergejevski u navedenom djelu na str.
r59-r97.
Nesumnjivo je da veiina nadenih ko-
mada pripada oltarnoj pregradi kojq j-"
prvobiino stajala u naosu i imala oblik
pergole sa drvenim epistilom. Uzev5i u
obzir malu Sirinu naosa (5,84 m) i potre-
bu da sa strana izmedu oltarne pregrade
i zida postoji prolaz u presbiterij, dola-
zimo do zakljutka da se pergola sastojala
samo od detiri stupa i dvije parapetne
plodes. Tome odgovara i broj nadenih ka-
pitela (4).
Ostaju dva imposta i to razliditog ob-
lika (s/. 79). Nije jasna njihova namjena
iako ih se vei na5lo i u drugim crkvama
u Bosni i Hercegovini. Trijumfalnog luka
u ovoj crkvi nije bilo, ni, kako izgleda,
drugih arhitektonskih dijelova, kojima bi
mogli da pripadaju ovi imposti.
Ornamenat bazamenata i parapetnih
ploda zanimljiv je i karakteristidan za
ivoje doba. IJrezani ornamenat: koncen-
tridni krugovi, polukrugovi i Sestokrake
zv\jezde, vuku ivoje porijeklo iz prethi-
r0 Ako damo na glavni ulaz u presbi'terij
1,20 m, i na dva prolaza ok'o zida ipo 0,80, 'de-
tiri bazamenta - 0,84 i dva pluteja rpo 1,10 -
onda dobijemo svega 5,84.
Sl. 78. Klobuk, rekonstrukcija ol,tarske pregrad'e
ol

Sl. 79. Klobuk, irnoos:
storijskog doba. Rozete su grubo opona-
Sanje klasidnih motiva. Od ostalih plastid-
nih motiva najinteresantniji su mali listi-
ii na dugadkim drSkama. To je tipidni
raspad akantova lista, kako to mi vidi-
mo i u Galijiat,a i u Dalmaciji. Kapritelisu
o'"Gallia" II,71, firg. 20; IX, 122,fig. 11;
_ _
Cah. Arch. lI,79, pl. XXXVIII, 2.
Sr. 80. Lepenica, tlocrt
88
dudnovatog oblika, n'oZda jedna daleka i
ujednostavljenareminiscencija korintskog
reda.
Izgleda da je ova crkva sagradena, ne-
gdje pri kraju V vijeka. Prvobitno se sa-
stojala od solidno gradenog centralnog i
sjevernog dijela -- A, B, C, D, E. Apsida
ie, moZda, bila zamiSljena sa kamenonr
polukalotom, koja ipak nije izvedena.
Molda je to bila osnova za subseliju.
Kod gradnje D bila je obuhvaiena gnad-
'i
njom grobnica. Kasnije su bile (ne-
marno) dozidane juZne pro,storije F i G.
Ne znamo: kada je bilo izvrieno pre-
uredenje krstionice E, postavljen drugi
pod i preuredena piscina. Zatim je
crkva izgorjela. Poslije poLara crkva
niie bila obnovliena u starom obimu:
ju?ne prostorije bile su posve napu5te-
ne, a pro'storije A, B i, moLda, C odi5-
iene su od ru5evina, pri tome su osipina,
razbijeni crijep i dijelovi kamenog nam-
je5taja badeni u F. Ovim se tumadi velika
kolidina polupanog crijepa u F. Prosto-
rije A i B nisu vi5e bile pokrivene kro-
vom; one su postale ogradeni prostor
pred crkvom, dok je prostor za bogomo-
gradeuina
 i .- i.ja:.E::*:i--r:trii a.iir-r-:"ff ni-. r ir. r

lju bio ogranidenna E i D, tj. od D i E je

bila izgradena kapela za nuLni sme5taj.
Kasnije, ne znamo kad, iaka poplava od-
nijela je zapadni deo crkve.
Te5ko je odrediti koliko je puta crk-
va bila renovirana, jednom ili dva puta?
Prisustvo avarske strelice daie naslutiti
kada se dogodilo posljednje razaranje.Ne
znamo nadalje: da li je poplava bila uz-
rok konadnog napu5tanja crkve, ili je po-
plava samo dokrajdila ruievinu?
U Lepenici, o k o 2 5 k m z r a d n el i -
nije zapadno od Sarajeva, na breZuljku
povi5e lijeve obale rijeke, nalazi se loka-
litet zvan oGradacusa ruSevinamakasno-
antidkog refugija i bazilike (sl. 80). Yrh
breZuljka je lako pristupadan sarno sa za-
pada, dok se sa ostalih strana strmo ru5i.
Prostor ru5evina zove se oCrkvinan, a
ravnica na istok od breZulika oPodcrkvi-
na*. Sve uokolo puno je oitataka rimske
naseobine.
Godine 1931.i 1932. izvedeno je isko-
pavanje na istodnom dijelu breZuljka,
gdje su se neSto jade isticale neke ruie-
vine. Refugij je oko 70 m duZine. Ostaci
njegovog zida samo su mjestimidno sa-
duvani.
Ranokr5ianska crkva bila je ugradena
u sjevero'istodni prostor refugijaa2, tako Sl. 81. Lepenica,, tlocrt crktse (prema Skari(u)
da su se nien istodni i sieverni zid nasla-
njali na di.o ogradnog zida.Iako je ruSe-
vina bila kasnije iskori5iena kao kameni
majdan, djelomidno i kao groblje, ipak je Gradevina je orijentirana prema isto-
ostalo jo5 dosta zidova, tako da je bilo ku. Ona'ima uobidajeniplan "bosanskih"
moguie ustanoviti sve detalje gradevine crkava. Bez apside i baptisterija, ona je
( sl. 81). 14,80m duZine i 14,70 metara Sirine. Za
Zidovi su bili izvedeni od lomljenog baptisterij je bila izgradenaposebna zgra-
kamena. Njihova debljina kreie se od da, prigradena sa zapadne strane.
0,50 do 0,70 metara. Saduvani su dosta
visoko, tako da imamo tadne podatke o Naos je dug 10,70,a Srirok6,90 m, sa
postojanju vrata. Na njima se mjestimid- jednim ulazom sa zapada, iz narteksa.
no saduvala i Zbuka. Krov je bio nesum- Buduii da je narteks leZao oko 0,85 m iz-
njivo od drveta, a isto tako je bila pokri- nad razine naosa, u njega su vodile tri
vena i apsida. stepenice.Apsida je bila polukruZna. Od
Pod je bio od krednog namaza nali- namjeStaja su saduvani samo mali ulom-
venog na sloj sitnog kamenja. ci menze, koja je morala imati oblik
Crkva je morala biti bogato ukra5ena sanduka. Oltarska pregrada je potpuno
kamenim namje5tajem, koji je, medutim, uniStena. DuL zapadnog i djelomidno duZ
naden veiim diielom razbiien u sitne ko- juZnoga zida naosa bila je zidana klupa,
made. Siroka sa zapada 0,50, a sa juga 0,40 me-
o' V. Skarii, Altertiimer von Gradac in der tara. Za juZni dio klupe bila je upotrijeb-
Lepenica (Bosn'ien), GZM, xlrv (1932), ljena otesana stijena, koja tu, mjestimid-
l-:22. no, izlazi na povr5inu.

B9

Sr. 82. Lepenica, glauica stupa
Narteks se protezao preko ditave du-
iine crkve, a bio je uzak - svega 2,30 m
Sirine. U njega se ulazilo s juZne strane
- to je bio jedini ulaz u crkvu, ako ne
radunamo onaj nepodesni ulaz sa sjeve-
ra, prolaz izmedu baptisterija i bedema.
Iz narteksa su vodila jo5 troja vrata: u
naos (Siroka 1,26), u juZnu prostoriju
(Sirine 1,60) i u sjevernu (1,00 m). Osim
toga, iz narteksa su prema sjeveru vodile
stepenicena uzvi5enu terasu (H), koju je
zapravo dinio poravnani vrh stijene. Sa
ove terase prilazilo se u baptisterij.
Sjeverni dio zgrade sastojao se od dvi-
je prostor"ije,D i E, spojene prolazom od
0,80 m Sirine. One su lelale oko 0,55 m
niZe od narteksa. Kao stepenica tu je vje-
rojatno sluiila ara posveiena Silvanu,
koja se na5la u prostoriji D. Skarii je iz-
razio miSljenje, da je ta ara morala slu-
Ziti dugi niz godina kao prag, jer je na-
dena jako izlizana od destoga hodanja.
Vrlo je vjerojatna pretpostavka da je ara
bila narodito poloiena u crkvi - sa li-
kom prema gore - da bi vjernici ulaze-
ii u crkvu gazili odavolan. Ovo ukazu-
je na moguinost da je prostorija D pr-
vobitno bila krstionica, kao Sto je i
90
obid,no u ,bosanskimu crkvama. JuZni
d,io crkve sastojao se, takode, od dvije
prostorije. Istodna, G, Siroka je 2,70,a za-
padna F - 2,25 metara. Kasnije je sa za-
padne strane bio prigraden baptisterij,
tako da je zid izmedu narteksa i bapti-
sterija bio dvostruk, tj. dva zida jedan
uz drugi. U baptisterij se ulazilo sa sje-
vera, a on leZi 2,30 m visoko iznad razine
narteksa, i sastoji se iz prostorije velidine
4,00X3,80 metara. U podu se nalazi zida-
na piscina, zapravo dvije, od kojih je sta-
rija veia, a ta je bila zasuta i u njoj na-
pravljena druga, manjih razmjera.
Veia piscina ima krstoliki plan ali sa
kratkim krakovima. Duboka je oko 1,50,
a Siroka oko 1,60 m. Mlacla piscina je
takoder krstolikog oblika. Ona ima oko
0,84 m u promjeru, a duboka je oko 0,50
metara.
Iz baptisterija su vodila vrata u juZ-
nu prostoriju velidine 2,60x4,A0 metara.
Kako su istodni dio naosa i apsida zate-
deni u razorenom stanju, nije viSe bilo
moguie rekonstruirati mjesto i izgled ol-
larske pregrade.Veii broj ulomaka malih
stupova i ukra5enih ploda, dto su se na5li
na padini brijega ispod apside, govore
nesumnjivo o tome da je septurz posto-
jao. Nije, meclutim, moguie odrediti pr-
vobitna mjesta za 6 velikih stupova od
kojih su se naSli fragmenti baza, korpu-
I
i
t
il
Sr. 83. Lepenica. glauica stupa
f :iElFE:EntA';i*-!E:?5lT;i-;i-ffi =-a^.f i!i';:,-

u suvisle cjeline, dak ako bismo se po-

sluZili i sa poznatim plodama lokaliteta
u srednjoj Bosni (npr. Zenica).
Fragmenti od najmanje 3 imposta u-
kra5eni su vinovom lozom i cviieiem u
k a n t a r o s u( s l . 8 5 )
Izgleda da je prvobitna bazilika bila
manjih razmjera, pa je nakon ruienja ne
samo popravljena nego i pro5irena. Veli-
dina ogradenog refugija nije nam pozna-
ta, no izgleda da je crkva, onakva kakva
je bila, izgradena u prvobitnom refugiju,
(moZda u V vijeku) bila ipak premalena,
SI. 84. Lepeniea, ulonxak plode iz oltarske pa je (u VI vijeku) znatnije pregraclena.
pregrade
IstraZivania na ovom lokalitetu nisu nam
pruZila dovoljno dokaza o moguinosti ko-
ri5ienja ovog mjesta i u ranom srednjem
sa i kapitela. Dva takva stupa stajala su, vijeku. Sva je prilika da su objekti razo-
zasigurno,sa obje strane apside. Nije, na- reni u vrijeme dolaska Avara i Slavena u
dalje, moguie rekonstruirati poloZaj i ove krajeve.
mjesto imposta.
U vrijeme spasavaladkihradova u do-
Pos,toje 3 varijante kap,i1s1..U dvije Iini Neretve, u vezi sa izgradnjom brane
od njih oni nose kao ukras plastidne lis- Lr Jablanici 1952. godine, D. Sergejevski
tove sa mnogo latica. Iz sredine fr:onta, je u Lisidiiima, z a p a d n oo d s e l a ,a
izmedu listova, izrasta heliks iz jednog nedaleko od Banove glavice (tumulusa iz
debla, pa zavr5ava kao volute; iznad nji- bronzanog doba), otkrio slabe ostatke
hovog radvali5ta nalazi se rozeta (sl. 82). gradevine u kojoj je prepoznao kasnoan-
Abakus je jednostavan i ravan, tek u sre- tidku baziliku. Zgrada je bila neSto veiih
dini ne5to ispupden. Kod drugog tipa
(Skarii, tab. XI u sredini) nedostaje ro-
zeta, a i poloZaj voluta je ne5to drugadi-
ji. Treii tip (Skarii, tab. XI desno) je Sl. 85. Lepenica, reljef na irnpostu
znatno izduZen,pa zato u donjim partija-
ma ima dva niza stiliziranih pupoljaka.
Korpusi velikih stuDova radeni sLrna
tokarskbm kolu, i - i.ao znak vremena
-.dine cjelinu sa kapitelima i osnovama.
Osnove se jedva istidu, uglavnom kao ne-
Sto malo nagla5eni torusi i trohili. Umje-
sto plinta, stupovi stoje na kubusima.
Mali stupovi, moZda su to bili nosadi
menze, zapravo su kvadratidne kamene
grede sa plastidnim polustupovima na
jednoj od ploha. Njihov kapitel dine dvi-
je grandice sa li5iem, a te grandice izras-
taju iz voluta (pri dnu kapitela). Postoje
slidni stupovi kao samostalne skulpture,
na tordiranom korpusu (Skarii, tabla
XIII i na5a slika br. 83).
Plode septuma, saduvane samo u sit-
nim fragmentima, obiluju reljefnim pri-
kazima Zivotinja (Skarii, tab. XIV i na5a
slika 84). Te scene nemoguie je dovesti

91

SI. 86. Majdan, tlocrt crkae
razmiera (u obosanskimn odnosima). Bi-
la je odito vei ranije iskrdena, a kamen
iz zidova odnesen na neko drugo mjesto,
r-noZdaugraden u srednjovjekovnu crkvu
koja se nalazr ne5to istodnije odavdea3.
Sergejevski je snimio objekat i zabiljeLio
osnovne podatke o nalazu, ali se nikada
nije odludio na publiciranje. Ostataka je
bilo vrlo malo. U njegovoj zaostav5tinini-
je, medutim, otkrivena sveska sa zabilie5-
na Crkvini u Lisidiiima kod Konjica, GZM, NS
ma 331-341;
"* ;# +3fl*$:-iiT'%r'ift:"$o't?,6,f"';1?
(A) IX (1954), str.222, i - ne5to p'reciznije u
saietku na str. 226.
92
kama o tom nalazu, tako da o njemu mo-
Zemo govoriti samo na temelju vlastitih
z,apaLanja.U sjeianju je ostala polukruZ-
na apsida na istoku, jedna lada i narteks
- sve sa prilidno pravilnim zidnim pote-
zirna. DuLina objekta iznosila je oko 25
metara. Njemu je pripisan fragmenat ob-
javljen kod eremo5nikove u navedenom
dlanku i na tab. IIIll3 istog rada.
U Majdanu kod Mrkonjii-Grada,
s,tarogVarcar-Vakufa, otkopane su 1891.
do 1892. godine ru5evine kasnoantidke
crkve (sl. 86), na lijevoj obali potoka Jo-
Savke,na mjestu zvanom Crkvina, a usred
znatnih ruSevina nekog rimskog rudar-
skog naselja{.
Crkva je bila orijentirana prema jugo-
istoku. Zidovi su bili gradenj od lomlje-
nog kamena, sedre i ulomaka opeke. Nji-
hova debljina iznosi 0,60 m, a bili su sa-
duvani mjestimidno i do metar i pol.
Njihovo unutra5nje lice bilo je pokri-
veno Zbukom, koja je na mnogim mjesti-
ma bila oslikana. Pod je bio nadinjen vr-
lo paZljivo: na sloj ugljena nanesenje ri-
jedni oblutak utopljen u malteru, a zatirn
fini namaz sa primjesom Sljunka i koma-
diia sedre. Debljina poda u apsidi iznosi-
la je 0,46 metara. Izgleda da je krov bio
od drveta, Sto je bilo zatedenoi na nekim
drugim mjestima u Bosni.
IstraZivadje, na Zalost,bio uvjeren da
otkopava stambenu zgradu, pa tako nije
obratio posebnu paZnju na objekte sa-
kralnog karaktera.
U svom tlocrtu crkva je gotovo kva-
drat: dugadka je (bez apside) 18,60,a 5i-
roka 16,60 metara. Radunajuii i apsidu,
dobivamo opiu duZinu crkve 22,20 m.
Plan se donekle razlikuje od tipidnog pla-
na ranokr5ianskih crkava u Bosni.
Naos E (bez apside) dugadak je 13,60,
a Sirok 7,00 m. On ima transept Bt i 82,
Sirok 5,20, dok su prema sjeveru i jugu
dijelovi transepta dugadki po 3,60 rn. Ap-
sida je u obliku potkove; duboka je 3,20,
a promjer iznosi 3,60, njen otvor je Sirok
isto u WMBH III (1895),str.248-256;
C. Tru,helka, Starokr3ianska arhoologija, str.
123----126.
2,60 metara. Debljina zida apside iznosi
samo 0,35 m. Radimski ne spominje ni-
kakvih ostataka od subsellia i mense, ali,
buduii da je iskopavanje vr5ilo nestrud-
no lice, a sam Radimski moZda nije ni
bio tada prisutan, ovaj negativni mome-
nat nije potpuno uvjerljiv. Na zidovima
apside saduvala se Zbuka sa viSebojnim
premazom, u kojoj preovladava svijetla i
tamnoZuta boja; na soklu ljubidasta (dvi-
je horizontalne linije) i crvena (vertikalne
crte na podnoZju i ornamenat iznad nje-
ga). Ispied apside nalazi se b,ema,Siroka
4,40, a duboka 3,00. Quadratum populi i
transpet niZi su od apside za 0,21 m. Na
sredini zapadne strane bema ima produZe-
nje, kao neku platformu. Jugozapadniji
ugao ove platforme bio je uzdignut,do vi
sine 0,60 m. Ta je platforma moZda slu-
Zila kao ambon, ili kao schola cantorurn.
Sl 87. Majdan, ulomci arhitekt'ure
Oltarna pregrada je nesumnjivo po-
stojala u obliku kamene pergole, jer.se u
pu6likaciji opisuju ostaci odgovarajuiih
stupova od 0,18 m u d,iametru, na detvr-
tastom bazamentu (sl. 87), a uz to se
spominju odlomci ploda sa okvirom. Od
njih na Zalost nije ni5ta saduvano,a ne-
ma ni slike, pa ni,opisa.
Niie saduvan ni bazament Sto ga je
objavio Radimski. Na njegovoj prednjoi
strani vidimo samo profilirani okvir, a
to znati da je on stajao sa strane ulaza
u presbiterij ili na samom kraju lijeve
strane septuma. Kapitel ( sl. 87) je slabo
saduvan - samo polovica. Njegov je ob-
lik tipidan za VI vijek. To su detiri glatka
lista pripojena uz stablo, a oividena du-
bokom urezanom crtom. Visina odlomka
iznosi 0,23. Osteien je gore, odbijen dole;
a,')
ipak se saduvaloneito od gornje povr5ine,
koja je obradena sa'ferrum dentatum. Sa-
duvana je i okrugla rupa u sredini. Pro-
rnjer stupa bio je ne5to ispod 0,19 m.
Pergolu je sadinjavalo vjerojatno 6 stu-
pova; arhitrav je bio, svakako, od drveta.
Sa obadviie strane beme staiala su
po dva stupa sa razmakom od oko 4,50
m, vjerojatno nosadi trijumfalnog luka.
Od njih su se saduvalein situ dvije baze.
Osim tih baza naSli su se i mnogobrojni
ostaci samih stupova i kapitela, od dega
je u Zemaljski muzej dospio samo jedan
kapitel i baza. Stupovi su bili promjera
0,40 m i nosili su kapitel diji se oblik po-
sve podudarao sa oblikom kapite'la per-
gole. Visina kapitela iznosila je 0,38 m.
Abak je imao dimenzije 0,59X0,60X0,50
m; ima utegnute strane, polucilindridki
flos, a gornja povrSina je bez rupe.
Baza je visoka 0,37 m, a izradena za-
jedno sa komadom stupa (visina 0,05),
promjera 0,43; na gornjoj povrSini je ru-
pa za usaclivanje; donji plint je 0,61x
X0,57X0,10 m. Kasnije su stupovi dobili
zidani kvadratni omot od ooeke i koma-
da sedre u pnesjeku 1,00 m,-koji je sezao
do visine 0,60 m. Taj omot je bio izraden
vrlo nemarno. tako da se moZe nasluii-
vati da to nije bio popravak crkve, nego
adaptiranje ru5evine za neke druge svrhe.
U naos se ulazilo sa zapada, iz nar-
teksa F, kojri je bio 0,19 m viSi od razine
naosa. Vrata su bila Siroka 2,40. Ispred
vrata u naosu leZao je kamen od praga.
Narteks F je zauzimao samo sredinu
zapadne fasade, tj. bio je Sirok koliko i
naos - 7,00 m, a dubok 3,60 m. lz nar-
teksa su vodila detvera vrata: ulazna, 5i-
roka 2,00 m; zatim Ll naos, sjevernu i
juZnu prostoriju sa po 1,00 m Sirine.
Sjeverne i juZne prostorije posve su
slidne po planu i dimenzijama, a original-
nog su plana. Svaka se strana sastojala
od duguljaste prostorije dimenzija 8,80X
X 3,30 m, svaka sa po jednim ulazom iz
narteksa i iz manjih prost,orija, onih Sto
su b,ile 3,80X3,30 metara velike, a koje
su imale samo po jedna vrata u trans-
ept, Siroka 1,00 m,
Prostorija Ct sluZila je kao baptiste-
rij. Zidane baptismalne piscine u podu
nije bilo, nego je tu naden zidani okrug-
li postamenat 1,90 m u promjeru, a 0,70
94
m visine, na kojem je stajala posuda za
kr5tavanje. Nad tim postoljem je bio po-
dignut ciborium; to dokazuju 4 udublje-
nja za nosade- u jednom je joS bio do-
nj'i dio stupiia in situ. Naokolo su leZali
njihovi mnogobrojni odlomci.
Ispred zapadne fasade crkve nalazila
se joS prostorija Siroka 7,60, a duboka
8,80 metara. Sudeii po opisu, ova prosto-
rija je bila naknadno prigrad.ena uz za-
padni zid. Dul, istodnog zida bile su ka-
mene stepenice,Siroke 0,70, a visoke sva-
ka 0,18 metara. Ta prostorija dini se kao
katekumenij, zbog stepenica i pla,tforme
koji podsjeiaju na ambon.
Crkva se moZe datirati, najvjerojat-
nije, u podetak VI stoljeia. Na to uka-
zuje baptisterij, koji je ureden za preina-
deni nadin krStavanja, obidajan od VI vi-
jeka. I prisustvo arcus triumphalis kao
da govori za ne5to kasnije datiranje ob-
jekta.
Crkva, koliko se moZe prosudivati, ne
nosi na sebi nikakvih tragova popravaka,
njezina ru5evina bila je kasnije, ne moZe-
mo reii kada, adaptirana kao poljopriv-
redno imanje. Zanimljivo je i to, da se u
crkvi nije na5lo grobova, kako mi to obid-
no nalazimo u ruSevinama ranokrSian-
skih crkava. MoLda, upravo zbog promje-
ne u funkciji gradevine. Ona je inaie
srodna crkvi u Oborcima.
Za majdansku crkvu zanimljiv je po-
jadani krug apside koji sa alama tini
oblik grdkog slova OMEGA, posljednjeg
slova alfabeta.
U selu Mali Mo5unj, 8 km od
Travnika, u jugo,istodnompravcu, posto-
je ostaci crkve iz kasnog antidkog doba.
Lokalitet se zove "Crkvina" ili ,Crkvi5te".
sada, takode, i >Kalvarija"4s.To je mali,
strmi breZuljak na desnoj obali La5ve. Po
njivama na njegovim padinama i u su-
sjednim selima, nalaze se mnogobrojni
ostaci antidkih naselja, na Sto je vei dav-
no bila obraiena paZnjaa6. Sudeii po obi-
" I. KujundZii, Najnovije rimske iskorpine
u Mo5unju, GZM, XXVilI (1916), str. 477-496.
ouI. Jukii, Zemljop,is i povjersnica Bosne,
1851,str. 23, isti, Kolo, 1847,5; M. Nedii, u Ar-
krvu za povjesnicu jugoslovensku, IV,1857,
151; Knezovii, Bosanski Priljateli IV, 1870; O.
Blau, Reisen ,in Bosnien, Btirlin, 1877, 105; M.
Hoernes u Arch.-Epigr. Mitteilungen, IV, 1880,
2 0 1 ; i s t i , A l t e r t h u m e r d . H e r z e g o v i n a I I , 1 8 8 1- =
s. 898.

lju rimskog novca, narodito iz IV vijeka,
koji nalazimo po okoliciaT,Zivot je ovdje
cvao vrlo dugo. Ostaci zidova na Crkvini
ukazuju na to, da je u ovo vrijeme bri-
ieg sluZioi kao refugij.
Iako su arheolozi desto posjeiivali ovo
mjesto, ru5evine nikad nisu bile ozbiljno
istraZene.Ciro Truhelka i A. Hoffer, dali
su u dva navrata iscrpan pregled antid-
kih starina sa tog mjesta i okoliceT8,a
1912. godine ovdje je bila gradena nova
crkva. Tom prilikom se nai5lo i na dije-
love ruSevini starih objekata, Sto je opi-
sao I. KujundZii. Teren je bio pun ostata-
ka antidkih zidova i ornamentiranog ka-
menja, veiim dijelom spolija. Tu je bilo i
mnogo grobova, koji nisu opisani. Nova
crkva pre5la je samo jednim svojim ug-
lom preko antidkih zidova - po svoj pri-
lici preko jugozapadnog dijela ranokr5-
ianske crkve. KujundZii je 1914. godine
izveo pokusno kopanje prema sjeveru od
sada5nje crkve, pa je naiSao na an'tidki
pod od naljevenog betona, a pod njim je
na5ao zidanu baptismalnu piscinu koju
u potankostima i opisuje, ne znajuii de-
mu je to sluZilo. P'iscin'aje okruglog ob-
lika, sa po jednom stepenicom na dvije
strane. Iznutra je bila pokrivena lijepo
ugladenom Zbukom uz obilnu primjesu
tucane cigle. Bila je vei u staro doba za-
suta, pa je preko nje izljeven novi pod
antidke faktureae.MoZe se pretpostaviti da
je baptisterij leZao,kao i obidno u crkva-
ma Bosne i Hercegovine,u sjevernoj pro-
storiji crkve.
KujundZii spominje i neku ru5evinu
,iza (sada5nje) crkve", valjda prema ju-
gu. I ona je isto tako imala naljeveni pod,
pod kojim je Kujundiii na5ao zidanu
grobnicu na svodso.
O planu ove ranokr5ianske crkve, ra-
zumije se, ne moZemo ni5ta reii, nego sa-
o' Truhelka, u WMBH, III, 232; Hofffer u
W M B H , V ( 1 8 9 7 )s, t r . 2 5 4 .
ts C. Truhelka, GZM, (1893), str. 687-692;
isto wMBH, III (1895), str. 229-233; Hoffer,
GZM, VII (1895), s,tr. 54-58; isto WMBH, V
( 1897),.str. 252-255.
" KujunclZii, o. ,c. 490. Zasuta ,piscina -
vidi tako<Ier Lepenicu, Mogorjelo i Blagaj-Ja-
pra.
'o Isti. o. c. 479.
::,?::;:::fi 3-;.T-;?3;-.;.i-{r-ir'r*tiir{tr':;:-?ir:--:,::F
Sl. 88. MoIi Mo|unj, osnoDa i glat:ice nosaia
oltarsl:e menze
mo opisati odlomke kamenog namje5taja
koji je bio u razna vremena, a najvi5e
1912. godine, naden na ovom prostoru i
prenesen u isusovadku gimnaziju u Trav-
niku. Ti predmeti nalaze se sada u Zavi-
dajnom muzeju u Travniku.
Sudeii po inventaru, sa Crkvine je bi-
lo preneseno 159 manjih i veiih odloma-
ka; u ogromnoj vedini to su spolija. Mi
moZemo izdvojiti nekoliko komada koji
su nesumnjivo pripadali kamenom nam-
je5taju crkve.
Od menze je saduvano 12 fragmenata
- svi su od muljike. To su:
Br. 1. Odlomak postolja od menze -
kratka strana, razbijena u dva dijela. Sa-
duvana su obadva ugla i dvije detvrtaste
r u p e ( 0 , 1 1 x 0 , 1 1 ) z a n o g e m e n z e .S i r i n a
postolja (zajedno obadva komada) 0,67,
duZina joi 0,22, debljina 0,11 m. Razmak
izmedu rupa iznosi 0,265 m. Sada zagub-
ljen.
Br. 2. Dvije baze od stupiia menze
(saduvanajedna). eetvrtasti dio (0,11x
X0,11) za usadivanje u postolje i mali
ostatak profilacije. Dimenzije odgovaraju
rupama u postolju (sL 88).
Br. 3. Dva fragmenta od stabla str,rpi-
ia, dijarnetra oko 0,11, duZina (visina)
0,32 i 0,165. Radeni su rukom pomoiu
dlijeta, a ne na tokarskom kolu.
95
 Br. 4. Dva kapitela od stupiia menze.
a) Vis. 0,185 m. Od toga: gore glatki
plint, vis. 0,55; Kalatos sa jednostavno
urezanim li5iem - vis. 0,08; dole ravni
astragal - vis. 0,02; ostatak stabla -
0,03.b) kapitel slidnih oblika I dimenzija,
razbijen vertikalno, opia visina 0,305.Po-
vrSina plinta obradena sa ferrum denta-
tum (sl. B8).
Od daske menze nije nadeno niSta.
Septum. Ne moZe se sa sigurno5iu re-
ci, kakvog je oblika bila oltarna pregra-
da. Prema saduvanim ostacima nije to bi-
la pergola (templon), kako je u svim os-
talim dosada nama poznatim crkvama u
Bosni i Hercegovini, nego moZda tranze-
ne izmedu hermula. No, i to nije sigurno
jer su tranzene mogle stajati i na drugom
miestu. Hermule se nisu na5le.
SI. 89. Mali Mo!;unj, ulomci Lronzena
96
..t.4
'
t/-/
--tu
Sl. 90. MaLL Moiunj, rekons',rukcija imposta
OSTALI NALAZI
Br. 5. Tranzene.Tranzene su u obliku
malih lukova svega 19 odlomaka dvaju
vrsta: a) 12 fragmenata od svijetle mu-
ljike; na povriini z rezana crta u kosom
rezu, b) 7 fragmenata od tamne muliike,
na povr5ini vertikalno urezan Zljeb ( sl.
8e) .
Br. 6. Cipus ili bazament. Ovaj ko-
mad KujundLic je opisao kao stup od ol-
tarne pregradesr.Ne izgleda da je on pri-
padao oltarnoj pregradi, jer je izraden
samo sa jedne strane, dok ostale tri stra-
rre iskljuduju svaku moguinost takve upo-
trebe. Ali sudeii po njegovom ornamentu,
itomad ima vezu sa krSianskim kultom.
Materijal je pje5dar, a ne muljika. Vis.
0,87, 5ir. 0,38, deblj. 0,28. Gornji dio je
jako nastradao (slika 167). Na prednjoj
strani u profiliranom okviru predstavlje-
na je vinova loza koja raste iz vaze; na
njoj su ptica, zmija i riba. Sa strana ok-
vira ostavljen je neravan i neizraden pro-
stor koji dini utisak da izrada nije zavrSe-
na. Bodne strane su neizradene,posve ne-
ravne, isto tako i straZnja povr5ina; na
gornjoj povr5ini postoji rupa za spojni-
cu, tako da se komad mogao pridvrstiti
uz ne5to iza njega.
8r.7. Manji odlomak imposta (?).
S jedne strane odlomljen, sa drugih jako
otucan; dosada ostao nezapaZen.Vis. joS:
0,175, Sir. 0,2t., duZina 0,15. Materijal
je muljika. Ako je to impost, onda je sa-
duvano manje od polovice, a ukoliko je
to konzola, onda je propao 6itav dio za
" Kuj,undZii, o. c. 484, slika 6.
-111:;iJ-. ii,.i ,.,.'i-t,ilG.S
usadivanje u zid. Slobodnu rekonstrukci-
iu vidi na slici 90. Ukra5en je sa tri stra-
ne ornamentom urezanim pomoiu tan-
kih crta. Bodne strane ukraSene su kru-
govima i detverokrakim zvijezdama, a
prednja strana je jako otucana, pa su ta-
ko od ornamenta ostali saiuvani neznat-
ni tragovi.
Br. 8. Stupovi. Hoffer i KujundZii
spominju na Crkvini stupove veiih di-
menziias2.MoZda su oni tinili arcus tri-
umphalis, kome bi mogao da pripada i
spomenuti impost. Od tih stupova ni5ta
nije saduvano.
Br. 9. Reljefna ploda. U profiliranom
okviru, sa astragalom pri dnu, prikazana
je povorka od 4 osobe koje se kreiu ude-
sno (s/. 91).Prra nosi uspravni uski pred-
met, dok je druga podigla ruke. Svi su
obudeni u duge potpasane koiulje (tuni-
ke), diji nabori padaju okomito niz tijeio.
Nije sasvim jasno sa kojom funkcijom
.je ova ploda bila namje5tena u crkvi.
Njen autor je, uostalom, onaj isti klesar
koji je u susjednom selu Putidevu izradicr
stelu /s/ifta 163). Osoba koja pridrZava
" A. Hoffer, o. c. str. 253; I. KujundZii, o.
c. str. zl85; D. Sergejevski, Iz problematike ilir-
s k c u m i e t n o s t i , s t r . 1 3 4i s l i k a 2 7 .
Sl. 91. Mali Mo!;unj, reljefna plota
konja na putidevskoj steli data je na pot-
puno identidan nadin i osobe sa ove plo-
de. Buduii da stela ne moZe biti miacla
od IV st. mi smo u moguinosti da i ovu
plodu datiramo u isto doba, ali se ne mo-
Zemo zaustaviti samo na tome: bazament
(ili cippus) br. 6 takoder bismo morali
staviti pribliZno u ovo doba, a i tranzene
govore u prilog moguinosti da gradevinu
na Crkvini u Malom Mo5unlu datiramo
ne5to raniie.
Na Crkvini je 1912. godine nadeno
mnogo gro,bova,ali ih KujundZii nije po-
tanko opisao. Vjerojatno su to bili gro-
bovi sastavljeni od kamenih ploda bez
priloga, kakve desto nalazimo oko i u ru-
Sevinama ranokr5ianskih crkava. Bila je
nadena i zidana grobnica na svod, ispod
poda antidke zgrade. Druga je nadena
1913.godine u neposrednoj blizini crkves3.
Bila je orijentirana u pravcu jugoistok-
-sjeverozapad,velidine iznutra: 1,85x 1,25
m, i sa jednim kamenim leZaiemna istod-
noj strani.
Datiranje crkve je teSko. Izgleda da je
sagradenavei u IV st., a svakako je po-
stojala duZe vremena, Sto se moZe za-
kljuditi po zatrpavanju duboke baptismal-
ne piscine, Sto aproksimativno moZemo
staviti u podetak VI viieka.
Dvije kasnoantidke crkve na M o g or-
i e I u smje5tenesu u jugozapadnom uglu
kompleksa, a iznad poru5enih zidova an.
tidke vile (sl. 92). I dimenzijama i pote-
zima plana one posve slide jedna na dru-
gu, pa su im i zidovi paralelni, tako da
mi moZemo primiti kao sigurno da su
bile sagradenezajedno, tj. da ih moiemo
nazvati basilicae geminae.
Mogorjelo I ( s i e v e r n ac r k v a s / .
e3).
Crkva je orijentirana prema istoku sa
malom divergencijom prema jugu. Vanj-
ska joj duZina bez apside iznosi 18,15
dok je sa apsidom duga 21,40m. Siroka
je 14,05,koliko se moZe prosudivati po
snimcima iz godine I9O2.s1
" KujundZii, o. c. 489.
'o D. Basler, Bazilike na Mogorjelu, NaSe
s t a r i n e ,V ( 1 9 5 8 ) s, t r . 4 5 - 6 2 .
97
 sa u juZnu bodnu prostoriju. Znajuci pla-
,t' :
,
nove crkava u Bosni i Hercegovini to nas
ne zaduduje. Vrata iz narteksa u naos bi-
la su 1,35 m Siroka. Prae ima dva udub-
ljenja za cardo; vjerojatio je spolij.
Naos je dugadak 10,35, a Sirok 5,95,
od apside je odijeljen temeljem. Apsida
je samo malo uZa od naosa,a dubokaoko
2,70 m. O njezinom uredenju ne moZemo
niSta reii. Kako izgleda naos je imao sa-
mo jedan ulaz - iz narteksa. Ne moZemo
ni5ta reii, gdje se nalazila oltarna pregra-
da, buduii da se od nje nije saduvao ni
najmanji odlomak, a pretpostavljamo
da je bila od drveta. U naosu, liievo od
ulaza, naden je grob, dubok 1,30m ispod
poda naosa. O prilozima ni5ta nije pozna-
Sl. 92 Mogorjelo, prag sjeuerne crkoe to. Ovaj grob saduvan je i sada.
Sjeverni dio crkve sastojao se od por-
Zidovi su bili gradeni na nadin oplr tika, krstionice i male prostorije koja se
incertum sa licem od lomljenog kamenja. nalazila u sjeveroistodnomuglu zgrade.
Temelji su bili 0,70 do 0,80 m, a zidovi
do 0,60 metara debeli. Kod iskopavanja U krstionicu se ulazilo iz sjevernogpor-
1902. godine zid apside bio je saduvan tika; ona je bila dugadka oko 2,80, a oko
jo5 u visin'i oko 0,80, sjeverni zid do oko 3,00 m Siroka. U sredini se nalazila pis-
cina, zidana od opeke i tegula, kao spo-
0,50, dok su zidovi na juZnoj strani bili
lija, iznutra je krstolikog oblika, dok se
uni5teni do temelja.
za oblik izvana ne moZe ni5ta reii, jer je
Plan crkve je uobidajen: to je pravo- taj dio zate(en u ponu5enom stanju. Mo-
kutnik 18,15X14,05m, iz kojeg prema is- Lda je bila i okrugla. Sudeii po razini sa-
toku istupa (na 3,25) polukruZna apsida, iuvanog praga, ona je bila potpuno spu5-
a sa svake strane od nje grobnice (1,2 i
3). Kako izgleda, te grobnice su bile sa-
gradene zajedno sa crkvom. Crkva je po
duZini podijeljena u tri prostora: central-
ni, Sirok 5,95, sjeverni - 3,00 i juZni -
2,60 m. Sjeverni je bio podijeljen u ne-
koliko prostorija. Jedan dio prostorija
bio je zapravo portik sa zidanim nosadi-
ma lukova. Na zapadnoj fasadi otvori
portika su kasnije zazidani (sudeii po
fotografiji iz 1902.godine), a vjerojatno
je to isto bilo udinjeno i na sjevernoj fa-
sadi. Sudeii po saduvanom planu u nar-
teks se ulazilo ne sa zapada nego sa sje-
vera.
Narteks je bio Sirok 5,95, a dubok
2,80 m. Osim ulaza na sjevernoj strani, "-____e3!_r
on je imao vrata prema naosu. Na sadu-
\ianom planu ne vide se vrata iz nartek- SL. 93. Mogorjelo, tlocrt crkaua

9B

./jt!:;',J -'..7 jj_:, -i,t:ffiffi

:i
 Sl. 94. Mogorjelo, rekonstrukcijo crkat-,o
tena u pod. Iznutra je pokrivena u dva
sloja, Zbukom debljine 0,35 m. Svaki krak
je dugadak oko 1,17,a Sirok oko 0,60 me-
tara. Sa detiri strane postojale su stepe-
nice Siroke 0,18. Dubina piscine iznosila
je viSe od 0,65 metara.
Iz baptisterija su uska vrata vodila
u malu prostoriju u sjeveroistodnom ug-
lu, koja, kako izgleda,.nije bila poveza-
na vratlma sa presDrteruem.
JuLna prostorija dugadka je 10,35,Si-
roka 2,60 m. Nemoguie je o njoj ne5to
reii. Sudeii po saduvanoj I'otografiji iz
vremena iskopavanja, ova prostorija nije
imala vrata prema naosu. Moguie je da
ih nije bilo ni prema portik'u, nego se,
kao u Nerezirna,u nju ulazilo izvana. No,
sve su to nagadanja, jer je taj dio grade-
vine saduvan samo u temeljima.
Na istodnom zadelju, sa obadvije stra-
ne apside, bile su izgradene tri grobnice
SI. 95. Mogorjelo, osnoDa stupa
( 1 , 2 1 3 ) . D i m e n z i j es u b i l e : d u Z i n a o k o
2,60,Sirinaoko 1,30 m. O njihovom ure-
denju, ni o prilozima (ako su takvi bili)
ne znamo niSta. One su vjerojatno bile
presvodene badvastim svodom, kakav je
i kod. drugih grobnica u Bosni i Herce-
govrnr.
Mogorjelo I I ( j u Z n ac r k v a )
Julna je crkva sagradena 1,60 m dale-
ko od sjeverne, potpuno paralelno prvoj.
Kako izgleda, kod iskopavanja 1902. go-
dine ovdie su bili nadeni samo temelji.
DuZina zgrade, kao i kod prve crkve, iz-
nosi 18,15;pa i polukruLna apsida istupa
van isto tako na 3,25 metara. Samo Siri-
na zgrade je rnanja: ona iznosi 10,40 m.
Plan crkve je vrlo jednostavan: zapadno
uz naos nalazi se narteks dubok oko 2,60
metara. Sami naos, dugadak je oko 16,80
m, a apsida je Siroka oko 6,50 m. O vra-
tima i o unutra5njem uredenju ne moie-
mo ni5ta reii.
Nalazi. Saduvano je nekoliko odloma-
ka arhitekture i od komada kamenog na-
mje5taja, koji mogu da potidu od crkve,
ali, na Zalost, samo za jedan od njih je
zabiljeieno da je naden u naosu crkve.
To su:
Br. 1. Osnova stupa (sl. 95), razbijena
u tri komada. Materijal je krednjak. Na-
dena u naosu sjeverne crkrte.
8r. 2. Impost ( s|. 96). Dimenzije: visi-
na - 0,18,gornja povr5ina - 0,22x.0,46;
donja - 0,18x0,225.Sa strane je Zlijeb.
Na uskim kclsim stranama ie ornamenat
r-r obliku urezanih crta. Ne zna se gdie
ie naden.
99
 Br. 3. Dva imposta (sl. 97). Yisina -
0,16, gornja povr5ina - 0,335X0,46; do-
nje - 0,185x0,23. Sa strane je urezan
Zlijeb. Materijal je krednjak. Ornamenta
nema. Mjesto nalaza je nepoznato.

. Br. 4. Dva stupa pravokutnog presje-

ka. (Prikazani na sl. 93). Dimenzije:
presjek 0,I9x0,225; visina - 0,83.
Sa dvije suprotne strane gore i do-
lje jednostavni gesims. Mjesto nalaza
se ne zna. Dimenzije stupova odgovaraju
dimenzijama imposia, Sto znadi d-asu oni
dinili jednu cjelinu.
Br. 5. Ploda (slika 9Bl, gornji dio ne-
dostaje. Dimenzije: visina joS 0^34,Sirina
0,36, debljina 0,12. S jedne strane udub-
ljeno polje u rustidno profiliranom okvi-
ru, ukra5enom cik-cak liniiom. Povr5'ine
sa strana obradene su sa ferrum denta-
tum. Ornamenat i nadin obrade novr5ine
r-rkazujuna kasno-antidko doba,^isto ta-
ko i materijal (muljika) koji ie bio obi-
dajan u to doba.
Br. 6. Objekt trapezoalnog presjeka,
odlomljen gor.e i dolje. Dimenzije: visok
joS 0,30, Sirina lica - 0,16, zadnje povr- SI. 97. Mogor jelo, ieturtasti stup s impostom
Sine - 0,095,Sirina svake strane - 0,12.
Na prednjoj strani polustup, Sirok gore Datirati crkve moiemo samo priblii-
0,08, dolje - 0,09. Materijal je muljika. no: od razaranja vile (oko 400. godine)
Nije iskljudeno da su ovaj stup i gore moralo je proii dosta vremena, da se,
opisana ploda dijelovi jednog objekta, bez obzfta na ru3evine, sagrade crkve. Za-
moZda korone oktogonalnog bazena bap- to kao vrijeme gradnje uzimamo kraj V
tismalne piscine. vijeka. Kako smo rekli, crkve nisu pre-
Br. 7. Odlomak gredice (slika 99). iivjele seobu naroda.
Obradeno je lice i donja povr5ina, Sto po- R u S e v i n ec r k v e u s e l u M o k r o nala-
kazuje da je, vjerojatno, sluZila kao nad- ze se 20 km od Mostara pTema?Sadutt.
vratnik. Oba su kraja odbijena. Dimenzi- Lokalitet se zove ,Crkvinan, a leZi odmah
je: visina - 0,16, duZina oko 0,40, deib- ispod strmog breZuljka zvanog ,Gradi-
ljina 0,18. Na prednjoj povr5ini je or- nan. Na Gradini su saduvaneimpozantne
namenat - vinova loza i ptica koja zob- ru5evine utvrde, diji temelji, sudeii po ka-
lje groZtle. Na donjoj povrSini su kane- menju od kojeg su gradeni, potidu joS
lure. Mjesto nalaza je nepoznato. iz antidkog doba, dok su gornji dijelovi
vjerojatno iz srednjeg vijeka. U zemlji se
nalazi dosta rimske keramike. Nema sum-
rrje da ovu tvrdavu moZemo identificira-
ti sa oMokriskokomn Konstantina Porfi-
rogenitas6.

'ssD. Sergejevski,Bazilika u Mokrom, GZM,

NS, XV-XVI, (1960-61).211--223,tab. I-III.
'u Const. Porph. De administrando imperio,
ed Bonn, c. 33. Uspor. F. Si5'ii, Povjest Hrvata
SI. 96. Mogorjelo, impost u vrijeme 'narrodnihvladara, Zagreb 1925,454.

100

:d -'.i,i i'::.,t. .EG".SE

 Crkva leZi na periferiji sela, a njezine
ruSevinebile su kori5iene za zidanje ku-
ca u novije doba; osim toga, pre-
ko sredine crkve prolazi danas se-
oski put. Ipak je saduvano dosta
zidova da bi se mogao uspos'taviti
plan u najvaZnijim potezima (sl. 10A), a
u seoskim kuiama naden je uzidan izvje-
stan broj ornamentiranih odlomaka.
Crkva je u planu gotovo kvadratnog
oblika: dugaika je 18,20,a Siroka 22,80
metara, tj. Sirina je, dakle, veia od duZi-
ne. Orijentirana je prema istoku.
Zidovi crkve, gradeni na kasno-antidki
nadin, u Bosni i Hercegovini susreiu se
dosta desto: obadva lica sagradenasu od
malih kvadara, dok je sredina ispunjena
sitnim kamenom u malteru. Kvadrice su
sa lica detverokutnog oblika, ali se suZa-
vaju prema unutrainjosti zida (sliino u
Klobuku i Cimu). Zid je bio pokriven
Zbukom, kako iznutra tako i sa vanjske
strane. Pod je bio napravljen od sitnog
kamena zalivenog malterom; ostaci poda
zatedeni su u prostorijama A, B, D i E.
Krov, na odvije vode", bio je pokriven
crijepom: pored zidova, sa vanjske stra-
ne, natlene su velike kolidine izlomlienih
tegula, dok se unutar zgrade nije toga
na5lo, Sto znadi da je unutra5njost bila
ii5iena od ru5evine.
Debljina zidova iznosi 0,60, a u apsidi
od 1,10 do 1,13 metara. Iznad apside ni-
je bilo kamene polukalote, jer nije na-
den nijedan kamen te vrste. Zid od
apside prema sjeveru i sjeveroistodni u-
gao pojadani su sa detiri lezene Sirine
0,60,0,60,0,84 i 0,38,koje istupaju.prema
Sl. 98. Mogorjelo, rekonstrukcija baptismalne
piscine
SI. 99. Mogorjelo, d,io naduratnika
vani za 0,20 m. Zidovi su se saduvali do
1,10metara visine.
Zapaiene su 3 faze gradnje zidova:
najstarija je ona Sto je malodas opisana.
Zid izmedu prostorija B i C izraden je,
takode naknadno. na isti nadin od
kvadrica, ali nemarno. Sjeverni se zid
svojim nadinom gradnje potpuno razli-
kuje od ostal'ih: on je sagradenod amorf-
nog kamenja, bez reda. Sieverni zid
izveden je znatno kasnije od grad-
nje crkve, moLda u srednjem vije-
ku. Tada ie crkva dobila i novi
krov, drveni ili od slame. Nemosuie
ie tadno odrediti momenat kada jel iza
katastrofe, crkva bila popravljena (sje-
verni zid!) i dobila novi krov. Tako nam
nije poznato ni vrijeme konadnog propa-
danja crkve.
Po svome planu crkva je tipidan pred-
stavnik "bosanskih. bazilika. Naos A je
dug 9,60, a Sirok 6,00 metara. Zavriava
polukruZnom apsidom, Sirokom 3,75, a
dubokom 3,20 m. Od oltarne pregrade os-
talo je udubljenje u pod'u,na mjestu gdje
je bio smje5ten kameni temelj koji je ne-
stao. Prema tome je quadraturrt populi
bio dubok 8,20, a Sirok 6,00 metara. Pod
presbiterija je nadvisivao nivo poda nao-
sa za 0,10 m. Na istok od vjerojatne li-
nije septuma naSao se dvostruki pod, tj.
ispod gornjeg poda nalazio se drugi, sli-
dan ovome. Od subsellia u apsidi nije bi-
lo nadeno nikakvih tragova - vjerojatno
su bila od drveta. Nije iskljudeno da se
ciebljina zida apside moZe smatrati djelo-
midno podlogom za ta sjedala. U centru
apside naden je sepulchrurn, 0,44x0,44
m u presjeku, dubok 0,65 m. Bio je pro-
valjen, tako da se poklopac nije vi5e na-
Sao.Bio je napravljen od ploda lapora, a
101
 Sjeverna prostorija B bila je dugadka
7,20, a Siroka 3,90 metara. Na istodnoj
strani uzidana je polukruZna apsida, 5i-
roka 2,60, duboka 1,70 m. Na zaPadnoj
strani je kratki zid odvajao B od prosto-
rije C, ostavljajuii sa obadvije strane ma-
nji prolaz, Sirok 0,85 metara. U_prostori-
ii Bnai5li su 1951.godine na zidanu bap-
tismalnu piscinu, okruglog oblika sa dva
poluokrugla udubljenja na dvije strane.
Ona je bila duboka oko 1,00m. Iz,pisci-
ue ig vodio prema sieveru kanal od zem-
lianih ciievi. Zid piscine bio je pokriven
debelim sloiem odlidne Zbuke. Od svega
toga ie kod'iskopavanja 1958.godine bilo
nu"d"tro sa-o milo zbuke, dok- ie sve os-
talo propalo. Dimenzije prostorije C nisu
siguine.^Isto tako i blah ,narte\sa E je
uJpostavljen na osnovu oskudnih ostata-
o .cr 5 ka. U slidnom poloZaju je i juLna prosto-
rija D. Ipak njezino iroito.lai'je dokazuju
c-rstacizidova u njezinom sjeveroistodnom
SI. I00. Mokro, tlocri crkue
i sieverozapadnomuglu. Ona je imala
pod od krednog naljeva i to na istoj razi-
ispunjen zemljom i sitnim odlomcima ni kao i u prostoriji A.
boiadisane Zbuke. Boie su bile: cinober, Zapadni zid crkve produZavao se u
tamno-crvena, bijela, plava, Luta i zelena. iuZnom pravcu, ali tu nije bilo vr5eno is-
To je bio prvi sepulchrum koji je naden KopavanJe.
u Bosni i Hercegovini.
Pojedini nalazi. U samoj crkvi otkri-
Od oltarne pregrade nadeno je neko- veno ie vrlo malo objekata kamenog na-
Iiko maniih komada. Ne zna se da li je
presbiterij bio povezanvratima sa susjed-
nim prostorijama - sigurno je da sa juZ-
nom prostorijom D ta veza svakako nije
postojala. Prostor za vjernike bio je, ka-
ko smo rekli, malih dimenzija. U sjever-
nu prostoriju B vodila su vrata, Siroka
0,94, a svakako je postojala veza i sa nar-
teksom E, (zid je na ovom mjestu uni-
Sten). Pod je ostao na dva mjesta sadu-
van. U sjeverozapadnomuglu odmah is-
pod poda (tj. na dubini od 0,105) \alaze
ie dviie grobnice. One su posve jednake,
ietvrtistdg su oblika i zidane od-paZljivo
tesanih plbda lapora; svaki je grob bio
sastavljen od 8 ploda, debelih oko 0,14.
Kao poklopac na svakoj grobnici bile su
po dvije plode, dija je gornja povr5ina bi-
la blagog profila ,na dvije vode". Dimen-
zije iznulra bile su gotovo iste: 1)-duZina
1,b0,Sirina na zapadu0,49,na istoku 0,42,
2) duLina 1,83,Sirina 0,53 i 0,45. Sjeverni
grob je naden prazan, a u juZnom je bio
jedan kostur bez priloga. Te grobnice da-
tiraju jo5 od antidkog doba. SI. 10I. Mokro, uzorak reljefne ploie

t02

{::GFf

.i
 mada okvir se sastojao od astragala i
stilizirane lozice akanta; dva druga poka-
zuju isto tako stilizirani biljni orname-
nat, ali bez astragala.Interesantan je ma-
li odlomak ornamenta koji prikazuje sti-
lizirani gr'ozdizmedu dva trokuta.
Br. 4. eetiri odlomka od kapitela, na-
Zalost mala, tako da nije moguie uspo-
staviti ciieli oblik. (slika.104). Svi oni
su sastavlieni od korintskih elemenata i
pokazuju t-endencijustvaranja dvaju zona.
Br. 5. eetiri fragmentirana imposta,
od kojih su dva veieg, a dva manjeg ti-
pa. a) Veii tip: Saiuvana je jedna kratka
i jedna dugadka strana. Vis. joS, 0,177,
Sir. gore 0,238, dug, jo5 0,42 m. Prednja
strana je ukraiena lozicom, slidnom onoj
na jednoj plodi. b) Manji tip: vis. joS,
0,135,Sir. (gore) 0,23. Saduvan je gornji
dio konkavne prednje strane, koja je u-
kradena kriZem u okviru od trokuta, sve
u kosom rezu na gornjem kraku kriZa
urezan je mali 'RHO,,, ali sa lijeve stra-
ne ( sl. 105).
Prema svemu tome dolazimo do ovih
zakliudaka:
a) Crkva je gradena u kasnoantidko
doba, najvjerojatnije u V ili u podetku
VI vijeka. Bila je bogato ukra5ena orna-
5L 102. Mokro, ulomci reliefnih ploia mentiranim kamenim namjeStajem.
b) Motivi i nadin izrade ornamenata su
mje5taja. ViSe se nailo u susjednim seos- razliditi: imamo lozicu akanta, koja je bi-
kim kuiama koje su bile izgradene od
materijala izvadenog iz crkvene ru5evine.
Opisaiemo one najvaZnije:
Br. 1. Dva fragmenta od baze stupa di-
ji je promjer iznosio 0,22m.
Br. 2. Dva posve slidna detvrtasta stu-
piia od tvndog lapora (tzv. Kreuzstab,
fr. meneau sl. 103), vis. 0,60 i 0,61; 5ir.
oko 0,19. Na prednjoj i straZnjoj strani
izraden je polustup u profiliranom okvi-
ru. Gornji dio je u obliku kocke; ukra-
Sen kriZem datim u plastidnim kontura-
ma unutar profiliranog okvira. Izrada je
plecizna. Predmeti su odlidno saduvani,
no demu se narodito razlikuiu od ostalih
naelenihkomada.
Br. 3. eetiri odlomka plode, naZalost,
suviSe malenih da bismo mogli odrediti
njihov osnovni poloZaj, vjerojatno su to
odlomci pluteja oltarne pregrade; ali ntije
nadeno nijednog stupiia u koji bi one bi-
le udvr5iene (slika 101 i 102). Svi ovi
komadi potidu sa ruba ploda; na dva ko- Sl. 103. Mokro, bazament oltarske pregrade

103
la omiljena-po cijelom Sredozemlju to-
kom mnogih stoljeia; imamo troliute u
kosom rezu, za koje moZemo isto reii.
Kapiteli su daleko od klasidnih oblika.
Analiza ornamenata ne pruZa nam mogui-
nosti bliZe dataciie. Menoi odaiu utisak
da su znatno mladi od ostalih "or.ram..,-
tiranih dijelova_,ali isto tako mogu potie-
cati i iz VI vijeka.
c) Crkva je bila temeljito popravljena,
pri iemu je izmijenjen ditav ijeverni zid,
a krov od tegula zamijenjen je drvenim.
To se moralo dogoditi dosta kasno.
d) Iako je oko crkve ostalo staro sta-
novniStvo, ipak se u crkvi i oko nie niie
vrSilo ukopavanje.
e) Vrijeme konadnog napu5tanja crk-
ve ostaje nam nejasno, pa tako ne zna-
mo da li je crkva doZivjela doba Kon-
stantina Porfirogenita.
Kasnoantidkacrkva u selu Mui dZ i-
Ci, leZi 3 km juZno od eitluka, a"5 km
od Sipova. Njene ru5evine zauzimaju go-
tovo iitavu povriinu malog breZ'uljka,
zvanog ,rCrkvinan.Na zapadu se tlo naglo
spuSta prema rijeci; na istoku izmedu
crkvenog zida i seoskog puta u obronak
je ukopano nekoliko zidanih grobova,
vjerojatno antidkih. Seoske kuie nalaze
se pored samog juZnog zida crkvesT.
Ru5evina je dugo vremena kori5iena
kao rudnik gradevinskogmaterijala. Osim
toga, jedna se strana breZulika vreme-
' D. Sergejevski, Kasnoantidk,i
spomenir:i
iz laica, cZM (1938)str.5l-60.
,#
SI. 104. Molcro, dio stupa
104
SI. I05. Mokro, rekonstrukcija imposta
nom obruSila, pa je odnijela veii diio is-
todnog zida zajedno s apsidom od koje
nije ostalo ni traga. 1933. godine izvr5e-
no je iskopavanje, pa je tada sastavljen
i plan. Opis te akcije ne postoji.
Crkva je orijentirana prema sjevero-
istoku, dugadkaje 27,25,Siroka 24,50m.
Zidovi su gradeni od lomljenoga kamena,
i razne su debljine: juZni zid je oko 0,80
m Sirine, a zid izmedu naosa i sieverne
prostorije samo 0,40 m. Ostali su-zidovi
u prosjeku 0,65 m debeli. Temelji su de-
beli oko 0,80 m. U prostoriji C nadeno je
neSto spolija - dva akrotera od sarkofa-
ga a i neSto Zbuke na zidovima (bez bo-
jenja), jer je zid mjestimidno bio sadu-
van i do jednog metra visine. Pod je bio
od krednog naljeva, ali je slabo saduvan.
Gradevina je bila pokrivena tegulama.
Crkva je bila detvrtaste osnove. Sredi-
nu je zauzirnao naos 21,20 m dugadak i
14,20m Sirok. U naosu su staiali
-1,004 zida-
na detvrtastapilona dimenzije x 1,00;
oni su udaljeni od bodnih zidova samo
1,50 i vjerojatno su sluZili kao podupi-
radi krova. Apsida se nije saduvala; ona
je bila isturena. Ni od beme nije ostalo
tragova. S juZne strane naosa leLala je
prostorija B, Siroka 3,70 m, ali saduvana
samo u jedva vidljivim temeljima. Ist<r
tako je jedva moguie dati plan i dimen-
zije narteksa D, koji je bio Sirok 4 m, a
prostirao se vjerojatno ispred cijele fasa-
de. Iz njega su vodila u narteks troja vra-
,,.".i.:..:_-i-".
-,.;j91:r!^
ta, od kojih su srednja (Siroka 1,80) bi-
la, kako izgleda, naj5ira. Ali i ispred nar-
teksa je morala leZati neka prostorija,
slidno Varvari i Zenisi, jer se i tu na5lo
ne5to poda od maltera - ali se tlo na
ovom mjestu u doba iskopavanja vei bi-
lo obru5ilo u potok.
Bolje je saduvana sjeverna prostorija
C. Njezin pod leZi 0,40 m niZe od naosa.
Siroka je 3,20 m i podijeljena u tri dijela.
Najmanji od tih dijelova je zapadni, koji B
je sluZio kao baptisterij: u podu je uzi-
dana baptismalna piscina, relativno malih
dimenzija, a krstolikog oblika. Oko pisci-
ne, sa tri strane (osim juZne), nalaze se
ostaci kanala, Sirokog 0,48. Iz narteksa
u krstionicu vodila su vrata 1,50 m Siri-
ne, dok je od ostale prostorije odvaja is-
tup zida. U istodnom zidu prostorije C
bio je Siroki otvor koji je vodio u neku
prostoriju (F), od koje je saduvansamo -d 5

dio poda od maltera. Na jednom je mje-

L--

stu pod b'io prolomljen, a pod njim ie na-

clen grob bez priloga. Sl. 107. Nerezi, tlocrt crktse

Ulaz u crkvu bio je sa zapada, no mo-

Zda i sa istoka, iz prostorije F. Ne zna-
mo ni5ta o vezi juZne prostorije B sa na-
osom i sa vanjskim svijetom. MoZda, ta
prostorija nije ni bila vezana sa naosom,
nego je imala vrata u juZnom zidu, ka-
ko to vidimo na pr. u Docima.
Iz ove crkve potidu ovi ornamentira-
ni komadi:
Br. 1. Kapitel pilastra, 'izraden od la-
pora (s/. 106). Visina 0,25, duZina 0,59,
debljina 0,25.Izraden sa tri strane. Orna-
menat se sastoji od jednog reda akanto-
vog li5ia; izmedu listova je tordirana tra-
ka. Iznad ovih listova nazire se drugi red
listova.
SI. 106. Mujdii(.i, kapitel pil.astra
Br. 2. Komad gezimsa (razbijen), vi-
sok 0,325,dugadak 1,29 (0,54+0,75),slid-
no kao prethodni, i on ie ukra5en akan-
tovim li5iem.
Oko crkve nalazilo se antidko i sred-
njevjekovno groblje. Sa istodne strane
crkve bile su u obronak uzidane grobni-
ce na svod. Grobovi se nalaze i na sje-
vernom dijelu breZuljka. Kod prosjeca-
nja ceste, zapadno od crkve, nadeno je,
takode, nekoliko grobnica, zidanih na
svod, Sto je u kasnoantidkovrijeme bila
obidna pojava.
Plan ove crkve slidan je planu osta-
Iih ranokr5ianskih crkava u Bosni i Her-
cegovini. Osim toga i krstolika baptis-
malna piscina, pa kasnoantidki grobovi u
neposrednoj blizini - sve to govori da je
crkva gradena krajem V ili podetkom VI
vijeka. Takoder se ni ornamenat ovdje
otkrivenih arhitektonskih komada ne pro-
tivi ovom datiranju.
Nerezi su omanji prostor s ostaci-
ma antidke naseobine kod sela Tasovdi-
ca, a pod brdom Hotanj. Jedan njegov
dio nosi karakteristiini naziv "Crkvinan.

105
Ovdje su 1957.godine vr5ena iskopavanja
jedne kasnoantidke crkves8.
Ru5evina je bila dosta dobro saduva-
na; o5teien je bio samo jugoistodni dio
i sredina zapadnog zida, gdje je bilo ne-
koliko srednjovjekovnih grobnica. Na sje-
vernoj strani zidovi su saduvani i do 1,30
m visine, dok je juLna strana jedva nad-
visila temelje. Debljina zida iznosi od 0,60
do 0,70 m. On je slabe konstr'ukcije, to-
liko, da je zid iste debljine bio ukopan i
u zemlju kao temelj. Zidovi su inade gra-
eleni paZljivo, od lomljenog i malo iste-
sanog kamenja. Nadeno je i nekoliko spo-
lija, pa i klinasto pritesanih kvadrica:
kako izgleda kod gradnje crkve bio je
upotrijebljen gradevinski materijal od
poruSenih zgrada iz ranijeg carskog vre-
mena. Pod je bio napravljen od sloja
Sljunka zalivenog malterom. Krov je bio
od crijepa.
Crkva je usmjerena prema istoku. Os-
nova joj je u obliku kvadrata velidine
jedne strane 15,49x1,4,A9metara (s/.
107). Ima 8 prostorija. Naos B sa pres-
biterijem A Sirok je 5,67 m, a dugadak
6,07 m. U podu je ostao niz kamenja, ko-
je je, kako izgleda, sluZilo kao temelj ol-
tarnoj pregradi, vjerojatno izradenoj od
drveta. Apsida je polukruina, Siroka 3,87
m, a duboka 2,90 m. Od njezinog je zida
ostalo vrlo malo, on ie bio debeo 0,70 m.
s8D. Serrgejevski,Bazilika u Nerezima i Do-
cu GZM, NS, XIV (1959),str. 163-173.P. Ande-
lii, Slavens{kakeramlka sa Crkvine ru Nerezima
k o d C a p l j i n e ,G Z M , N S , X I V ( 1 9 5 9 ) ,s t r . 1 7 5 -
-178.
Sl. 108.Nerezi, pogled na baptLsmalnugtiscinu
106
U sredini apside nadeno je postolje za
menzu izgradeno od lomljenog kamena.
Od crkvenog namje5taja nije se niSta sa-
duvalo. Iz presbiterija su vodila 1 metar
Siroka vrata prema sjeveru u prostoriju
F. Iz prostorije za vjernike vodila su is-
to tako jedna vrata u narteks C. Kao prag
u tim vratima upotrijebljen je spol,ium-
isto tako odlomak praga, ali uzidan po-
prijeko.
Narteks C zauzimao ie samo srednii
dio zapadnog prostora. Njegov zapadni
zid se malo saduvao;u njemu se vjerojat-
no nalazio ulaz u crkvu. Drusa vrata mo-
rala su voditi prema jugu u-prostoriju I
* ali je na ovom mjestu zid o5teien.
Sjevernu stranu crkve zauzimale su 4
prostorije. U sjeverozapadnom uglu na-
lazi se prostorija D, velidine 5,00X3,56
metara. Ona je mogla imati ulaz u sjever-
nom zidu, ali je zid na ovom mjest,r.rra-
zoren. U ovoj prostoriji nije nadeno osta-
taka poda; ditavo tlo je izrovano, a sa
zemljom je pomije5ano mnogo ljudskih
kostiiu 'i slovenske keramike VII-VIII
vijeki. Iz prostorije D vodila su vrata u
krstionicu E, koja je najbolje oduvana
prostorija u cijeloj zgrad'i. Prostorija
E je, u planu, oktogon sa uskim
rzratima na zapadnoj i istodnoj strani.
Pod prostorije je za 0,14 m niZi od poda
u D i F. Sredinu zauzima zidana krsto-
lika piscina (slika 108), diji r"ubovi nadvi-
suju pod za O,24m. U krstionici su nade-
ni kosturi tri odrasle osobe i jednog dje-
teta.
Prostorija F bila je prvobitno dugadka
3,00 m, i sa istoka ogradena zidom koji
je odgovarao opiem planu crkve. Zatim
je, kako izgleda, taj zid bio razoren, a
prostorija je produiena do zida koji je
ovdje vei od ranije postojao. U prostori-
ji F nadena je zidana grobnica, visoka
iznad poda 0,96, dugad'ka 1,94, a Siroka
0,96 metara. Grobnica nile bila o5teiena,
ali je bila puna zemlje i kostiiu u neredu.
Osim toga, i u samoj prostoriji F nadeno
ie slabo oduvanih kostiju, pa je i jugo-
istodni zid bio o5teien grobom. Iz pro-
stor'ije F-G vodila su takode vrata, (5i-
roka 1 m) u presbitenij. JuZni d,io crk-
ve sadiniavaju prostoriie H i I. H je 5i-
roka 3,62, a dugadka 8,87 m; ima vrata
samo prema prostoriji I. U ovim vratima
 riju. Ova zadnja vrata bila su kasnije za-
zidana.
Sieverni dio gradevine sastoji se od
3 diiela: I ) ietvorokutne prostorije u- sre-
dini" sieverne fasade, 2) sjeverngg krila
tru.r."ptu i 3) prostorije n'epravilnog-ob-
lika u sieveroisioinomuglu zgrade'U pr-
voi nroitoriii koia ie u ,'bosanskimncrk-
vaira redovno sluziia kao baptisterij, pis-
cina niie bila nadena. Ispod sjevernog
krila trinsepta bila je zidana grobnica, u
koju se ulaiilo tz zapadneproslorije'
'Dvije
juZne proslorije imale. su ulaz
iz nart'eksa,dok- su od naosa bile potpu-
rro odvoiene.
U crkvi su bile nadene detiri zidane
grobnicekasnoantitkog.tipa sa.badvastim
ivodom. Sve su one bile izvedene od se-
dre i iznutra oZbukane.Tri od njih ima-
le su po dva lei'aja,4o\ j" ietvrta imala
samo ledan niski Siroki leZaj s lijeve stra-
ne od"ulaza. Grobnice br. II i III imale
su ulaz dimenzija 0,50X0,50(slidno u Sa-
loni), dok su k"od grobnice I i IV ti ula-
zi biii veii (oko 0,85 visine i oko 0,73
Sirine). U grobnice II i III ulazilo se iz-
vana, ispod- zida prod'elja. V grobnicama
f e bilo nalaza;najvaZniji je bronzara Kop-
da gotskog tipa ii ranog VI stoljeia'

Sr. II0. Otinouci, pribli|ni tlocrt crkue (prema

opisu V. Dolifu)

van, dok se sa sjeverne strane na nju na-

slanjalo produZenje sjeverne prostorije
(u demu slidi na crkvu u Nerezima). U
apsidi, na juZnoj strani, saduvanasu slzb-
sellia, Siroka 0,40, a visoka 0,45 m. Ap-
sida je znatno razvaljena od okopadabla-
ga" 1930.godine, tako da se nisu saduva-
li nikakvi tragovi od menze.
Narteks ie zauzimao samo centralni
i sjeverni dio zapadne fasade; bio je 5i-
rok 10,67,a dubok 4,20 m; imao je det-
vora vrata: l) :ulazu zapadnom zidu, 2)
u naos - Sirok 1,76,3) u juZnu prosto-
riiu - Sirok I ,45 i 4) u sjevernu prosto- Sl. 1lI. Potoci, reljefna Plota

108

SL.112.Potoci, kapitel stupa
U Otinovcima, na visoravnK i u-
pres, otkopana je 1888.godine na mjestu
zvanom ,Crkvinan, trobrodna bazilika. Iz-
vjeStaji o tom nalazu su skromni i ne-
potpuni, tim prije Sto je objavljen samo
Sematiziraniplan (a i on netodan),i mje-
re koje ne odgovaraju stvarnostid. Crkva
se u narodu zvala ,RuZica., sastojala se
od 3 izduZenelade, od kojih se svaka pre-
ma istoku zavrsavala polukruZnom apsi-
dom (s/. 110). Srednja apsida je prostra-
nija i duZa od pokrajnjih. U zapadnomdi-
ielu nalazi se narteks koji tede cijelom
Sirinom zgrade. U presbiteriju se spomi-
irju tragovi oltara, ali bez pobliZeg opi-
sa; takode i stepeniceprema prostoru za
narod. U narteksu i juZnoj bodnoj ladi
zatedenesu zidane grobnice na svod.
Zidovi su bili oko 0,60 debljine, a sa-
duvani od 1,00 do 2,00 metra u visinu.
Zapaieno je i kamenje od svodova, moZ-
da od lukova izmedu lada. Nedaleko od
ru5evina, preko kojih je u meduvremenu
sasradena nova crkva, nalazi se danas
uoV. Dolii, Glasnik jugosl. franjevaca II
(1888),10-12; isti, Vrhbosna 1888,14; K. Patsch,
Epigrafsko pabirdenje, cZM, VII, (1895), str.
2 8 6 ;i s t o , W M B H , V ( 1 8 9 7 ) .s t r . 2 2 t ; D . B a s l e r ,
Kup'res,GZM, NS, VIII (1953),str. 340;M. Dia-
ja, Sa Kupredke visoravni, Otinovci 1970,str.
t75-17 8.
fragment korpusa stupa, promjera 0,55
tretara. Bodne lade bile su 24,50m dugai-
ke, a Sirina cjelokupne gradevine iznosi
1 4 , 1 5m .
Pod je bio od naljevenog betona, a
krov od drveta. U opisu nalaza spominju
se nagoreni ljudski kosturi u sloju garo-
tine, pa Dolic izraLavamoguinost da su se
za vrijeme propasti gradevineu njoj zatek-
li ljudi - slidno crkvi u Brezi. Od drugih
nalaza spominju se ostaci stakla i sreibre-
nih predmeta, deformiranih poZarom.
U vezi s ovim nalazom bio je osvjeien
podatak iz 1447. godine, kada je bosan-
ska kraljica Katarina dala sagraditi crk-
vu sv. Trojstva u mjestu ,Verlann ili
oVerlaun,Sto je poistoveieno sa Vrilima
na Kupresu. Medutim, nijedan od nala-
za sa ovog mjesta ne govori za kasni
srednji vijek, naprotiv, svi nabrojani ele-
menti ovdje govore u prilog datiranja ove
gratlevine nekamo u VI vijek.
U selu lotoci, b l i z u M o s t a r a ,n a
^---___--_+
loKallrelu urclne. nalaze se rusevrne ra-
nokr5ianskecrkve. Svojedobno(1902.g.)
bilo ie odatle dopremljeno nekoliko od-
lomaka od kamenog namjeStaja, a 1959.
godine bilo je iz zidova kuia u blizini
izvadeno i preneseno u Zemaljski muzej
ioS nekoliko ornamentiranih kamenih ko-
mada6r.Plan crkve je nepoznat, ali nade-
ni fragmenti dozvoljavaju moguinost da
stvorimo predstavu o uredenju ove crkve.
Ukupno je dosad nadeno 9 fragmena-
ta, koji su svi izradeni od lapora. To su:
Br. 1) odlomak lijevog donjeg ug-
la plode (pluteja), visina, jo5 0,71 m,
Sirina 0,37 m, debljina 0,13 m (okvir) i
0,09 m (polje). Udubljeno polje je ispu-
njeno prikazom vinove loze i ptice koja
zoblje grozd. Naokolo je profilirani okvir
i bordura od lozice jako stiliziranog aka-
ntova li5ia62.
Pozadina ploie ie obradena sa ferrwn
clentatum srehnje Sirine zuba.
Br. 2) Odlomak pluteja: sredina plo-
6e sa gornjim okvirom63.Odbijen je sa
urC. Patsch,Rimsko glavno mjesto u Bijc-
_
lom Polju kod Mostara GZM, XVI (1904),str.
3 3 - 4 1 i s t o u W M B H , I X ( 1 9 0 4 )s, t r . 2 6 4 i d . ; N .
Miletii, GZM, NS, XVII (1962), srtr. 153-157.
u'D. Ser,gejevski,u GZM, NS XV-XVI
(1960161), str.22l--223,slika 15,6.
o' Patsch,o. c. 271-2, sl. 144.
109
 p{. Donja povriina odbiiena. Uglovl su
odbijeni. Sudeii po dimenzijama"ovaj je
kapitel mogao potjecati od pergole.
Br. 5. fmpostft, (slika 1,13).Na uskim
stranama u kosom rezu prikazan je po je-
dan krst sa pro5irenim krajevima. po ru-
bu strane urez,anatanka crta. Na bodnim
stranama urezan je ilijeb Sirine 0,05 m.
Bodne su strane obradene zubadom, uske
strane su glatke. Impost je slabo oduvan,
narodito gornja povrSina. Vis. 0,24, gor-
nja povr5ina 0,48X0,27; donja * 0,I1X
X0,12 metara.
Br. 6. Impost67.Pada u odi slaba, nesi-
nretridna izrada. Na jednoj uskoj strani,
Sr. 113. Potoci, impost u kosom_rezu,prikazdn je i<riZ,ni drugoj
6 vertikalno urezanihcria.
Boine povr5ine su relativno dobro sa-
duvane.Na njima su urezani Zliebovi oko
0,055m Sirine. Gornji dio jako nastradao.
Dimenzije: visina - joS 0,20, gornja po-
vrSina- 0,49X0,164,donja - 0,22X0,12.

o uI s t a , o . c . , 154,
Tab. I I , l .
o t I s t a , o . c . , 154,
Tab. I I , -J-

SI. 114. Potoci, osnoDa stupa

svih strana; saiuvani dio polja i okvira

sa bordurom ornamentiran -O,O:S,
ie na slidan
naiin, kao i broj 1. Visina Sirina
- 0,27.(sl. 111).
Br. 3. Odlomak pluteja6a.Saduvani os-
taci okvira i ornamentiranog polja slii-
nog prethodnom primjerku. Obijen sa
svih strana. Visina 0,35, Sir. 0,33; debli.
0,13i 0,09.
_ Br. 4. Kapitel korintskogreda, verti-
kalno odbijen6s.UkraSenje jEdnim redom
iiSia, profiliranim abakom,-flos je odbi-
jen, jednostavni heliksi i glatki astragal
( sl. I I2). Gornja povr5ina-djelomiino-je
saduvana,na njoj se nalazi detvrtas'taru-

" N. Miletii, o. c., sl. t 5 4 l 5 ,T a b . I I I , 2 .

o ' I s t a , o . c . , 1 5 4 ,T a b .
III, 1. S I . 1 J 5 . P o t o c i , d . i o b a z a m e n l a i o s n o u a stupa

110

:,...,'-'tt$-;f.hE

,)t*
 lomljen gore i dolje - visina objekta 0,36
m. Oblik i mjere su kao i kod primjera
br. 8, s tom razlikom Sto ornamenat pri-
kazuje vinovu lozu.

Ovi odlomci, iako malobrojni, svjedo-

de, da su u kamenom namjeStaju crkve
postojali ovi objekti:
a) Septum,' u obliku pergole (pod na-
iim brojevima 1, 2, 3, 4), b) Arcus lri-
umphalis (br. 7), c) Ciborittm (brojevi 8
i 9) i d) neki nepoznati objekat sa impo-
stima(broj5i6).
Crkva je, kako vidimo, bila bogato
u k r a 5 e n a( s l . 1 1 7 ) .

'o Patsch, o. c., s. 272, sl. 145.

Sl. J16. Potoci, dio bazantenta i osnoua s'.upa

Br.7. Osnovastupa sa donjim dijelom

stabla68.(sl. 114). Plint jako odibijen,vis.
oko 0,08. Na profilaciju otpada 0,09. Na
gornjoj povr5ini tragovi zubade. Promjer
stabla je 0,305,visina 0,37.
Br. 8. Gornji dio malog bazamentasa
ostacimastupa (sl. 115)68. Odlomljen gore
i dolje. Stupii je vjerojatno bio izraden u
jednom komadu sa kapitelom i bazamen-
tom: cjelokupna visina iznosi sada 0,41.
eetvrtasti bazamenatje u presjeku 0,15x
X0,15 m. Na prednjoj strani udubljeno
polje sa ornamentom: neke vrste >rotae-
syriacaeo sa rozetama. Na desnoj bodnoj
strani ilijeb, Sirok 0,07, a oko 0,025 du-
bok. Lijeva bodna strana i pozadina su
glatki. Stupii je imao bazu u obliku lo-
rusa, promiera 0,152. Sve povr5ine su
glatke, osim Zlijeba, koji je obraden sa zu-
badom.
Br. 9. Gornji dio malog postamenta sa
ostacima stabla stupa70,(slika 116). Od-

I s t a , o . c . , 1 5 4 ,T a b . I I , 2 .
Patsch,o. c., s. 272, sl.146. Sl. 117. Potoci, rekonstrukcija oltarske pregrade

111
 U selu Prisoju, z a p a d n oo d D u v -
tra, zatedeni su na poloiaju zvanom Crk-
vina ostaci crkve u vrlo Sirokom oodrud-
ju ruSevina nekog antidkog naselji, u na-
rodu zvanog Sirkovac-grad. Narod hoie
da je to )u stara doba" bio ,najveii grad
u Bosni, veii od Rima".
Crkva je bila duga 21,50 m, a Siroka
15,50 m7r. Na istodnoj strani, osim apsi-
de koja se nije nalazila u osovini grade-
vine, postojala je joS jedna pravokutna
prostorija (4,40X2,20m), a uz juZnu stra-
nu apside bila je prislonjena grobnica na
svod, sa dvije kline za polaganje mrtva-
ca. Uz juZni zid lade nalazi se prigradak
od 3,90 m Sirine i 9,25 m duZine,vratima
povezan s naosom. U zapadnom dijelu
gradevine nalazi se predvorje od 9,70 m
duZine i 4,80 m Sirine, iz kojeg jedna vra-
ta vode u sjevernu bodnu prostoriju, a
druga u naos. Ulaz u baziliku bio je uz
sjeverozapadni ugao fasade, a drugi po-
stavljen simetridno - u prigradak na ju-
Tnom krilu.
Objekt je bio pregradivan. U starije
doba (u V st.) to je bila manja gradevi-
na. Ona ie u VI st. rekonstruirana u ve-
iu crkvu, tako da su prvobitnom preC-
vorju i ladi dodate nove prostorije. Cije-
Iom sjevernom stranom izgradena ie ta-
ko uska izduiena prostorija (12,50 duZi.r:
i 4,80 Sirine), u kojoj se, po tada5nje:l
obidaju u ovim krajevima, mogao nalaziti
baptisterij. Presbiterij je uniSte:-ru no-
vije doba, tako da se nije mogao ustano-
viti njegov izgled, pa ni namje5taj, izu-
zev nekoliko fragmenata stupiia od sep-
luma.
U ruSevinama sradevine otkriven ic
natpis koji spominjl ciliras DELMINIVM.
Ovaj natpis, pa i onaj 5to je desetak go-
dina prije otkriven u Mokronogama, a u
kome se takode spominje DelminijT2, pot-
vrduju ranije pretpostavke da se ovaj sta-
ri centar ilirskog plemena Delmata nala-
zio upravo u podrudju danaSnjegDuvna.
Prisoje je, kako izgleda, bilo najveie na-
selje u ovom kraju.
Na starom kr5ianskom groblju na Ca-
rini u Sarajevu, S e r g e j e v s kj e
i 1939
do 1944.godine pratio otkrivanje grade-
" L Bojanovski, Arl'reolo,Ski preglecl l0
( 1 9 6 8 ) ,s t r . 1 6 2 - 1 6 5 ; p l a n n i j e o b j a v l j e n .
" D. Sergejevski, Epigrafski nalazi iz Bo-
sne, GZM, NS, XII (1957),sr. 109-110.
1r2
vinskih ostataka koje je on i pored teS-
koia (grada je bila lo5a) pripisao rim-
skom dobuTr.
Zgrada je bila saduvana u vrlo frag-
mentarnom stanju jer je prostor oko nje
bro KoriSien kao groblle ne samo u pret-
historijsko i rimsko doba nego i tokom
mnogo kasnijih vijekova - sve do druge
pol. XIX st., a iskopavanje ove gradevine
n i j e v r S e n os i s t e m a t s k i .
Gradevina je bila podignuta na rit-t-t-
skoj nekropoli iz prvih vijekova n. e. Nai-
me, ispod mozaika kojim je ona bila po-
podena, bili su joi in slta saduvani gro-
bovi dija starost ne bi mogla prelaziti
vrijeme od kasne prethistorije do prvih
vijekova nove ere. Zidovi su bili izvede-
ni od lomljenog i neuredno sloZenogka-
mena, uz ulomke rimskih opeka, a sve
skupa povezano krednim malterom. U
r-rsipinigradevine nalazilo se mnogo frag-
menata opeka, tegula, imbreksa pa i tu-
bula, odito spolija sa neke starije zgrade
urblizini.
Sergejevski nije prenio na papir sve
nalaze zidova, nego se ogranidio na jedan
kraii potez, koji je bio u vezi sa ne5to
veiom povrSinom mozaidkog poda. Taj
mozaik se svoiim motivom protezao u
pravcu istok-zapad, a po miSijenju Ser-
gejevskog nalazio se u nekoj prostoriji od
svega2,26 metara Sirine (sl. 118). Ploha
.ie bila oko 4,50 metra duZine. Mozaik je
bio konstruiran tako da su na podlogu od
kredne smjese, 0,15 m debele,ulagane 5a-
rene kamene tesere slabe izrade. Moza-
ik je mjestimidno bio zakrpan krednim
malterom. Ornamenat je bio geometrij-
ski i vrlo iednostavan: sastoiao se od
niza detvrtastih okvira u kojima su bili
naizmjenidno postavljeni rombovi i kva-
drati od plave i bijele boje na smedem
polju. Zanimljiva su rombidna polja,- jer
su-se u njihovoj sredini nalazili prikazi
kriZeva od bijelih tesera. Upravo ovaj
fakat upuiuje na prisustvo kasnoantic-
kog kulinog mjesta. Kod opisanog dijela
zgiade imamo pred sobom jednu od 5i-
rih prostorija neke bazilike, vjerojatno
naos, diii je pod bio uokviren ovom bor-
durom. Boja mozaika i koncepcija orna-
menata su iz relativno kasnog vremena,
7 3D . S e r g e j e v s k i , G Z M , N S , I I (1947), str.
t4--42.
rekao bih iz vremena bliZe sredini VI st.
Tome u prilog govori i nalaz Justinovog
novca (518-527) u podrudju ove ru5e-
vine. Istom vremenu pripada i fragmenat
opeke sa urezanim kriZem, naden takoder
uz ove ruSevine.Crkva je, dakle, u kasno-
antidko doba bila sagradena na groblju
na kome su vei i ranije bili ukopavani
stanovnici rimskog naselja koje se stera-
lo odavde do preko potoka Ko5eva. Ovo
je jedini sludaj u Bosni da se crkva gradi
preko starijih grobova za koje se mora
pretpostaviti da nisu biii kr5ianski. Poz-
nato je da je dana5nja ulica koja iz Sara-
jevskog polja vodi u srediSte grada bila
Sr. II8. Sarajeuo, podni mozaik u zgradi 'na
Carini
N
prilazna cesta rimskom naselju, pa zbog
toga na nekoliko mjesta uz nju i nalazi-
mo grobove 7a.Veia skupina grobova bi-
la je upravo na ovom mjestu.
Da li je to bila cemeterijalna bazilika?
Koji su bili razlozi da se ona postavlja
Lrpravo usred starijeg (paganskog) grob-
lja? To nam ostaje, za sada, kao zago-
netka.
U Skelanima, gdjeje od davnina
bio prelaz preko Drine, Sto i samo ime
kai.e, na lijevoj obali rijeke nalaze se ru-
Sevine rimske naseobine, koja je moZda
nosila ime GERD. . .7s.Tamo se nalazila
postaja beneficiara, od koje je saduvano
nekoliko Zrtvenil<a76. U noviie doba izre-
deno je miSljenje da je ovo mjesto pri-
padalo u zajednicu municipija ,Malvesi-
atiumn77.
Ovdje su 1896-98 otkopane dvije crk-
ve. Tokom svog boravka u tome mjestu
Patsch je, osim njih, iskopao na vi5e mje-
sta veliki broj epigrafskih spomenika, ko-
3e je publiciraoT8,dok su sami spomenici
propali.
Obadviie crkve nalaze se blizu obale
rijeke, pod samim obronkom planine.
I s t o d n i j ao d n j i h ( " S k e l a n i I") ori-
jentirana je prema istoku i neprav,ilnog
je plana: to je detverokut, dug 20,19, Si-
rok 15,63,iz kojeg istupa apsida i prosto-
rije E i G (s/. 119). Uzev5i u obzir pro-
storije B, E i G, duZina gradevine iznosi
23,96,Sirina21,88metara. U dasu iskopa-
vanja zidine su bile dosta dobro ,oduvane
pa su se mogla odredivati i mjesta vrata.
Crkva je bila relativno dobro gradena,
7{ GZM, NS, II (1947), str. 28--29.
" K. Patsch, Iz rimske varcr5,iu Skelanima,
GZM, XIX (1907), str. 460--463; isto u WMBH,
xI (1909), s'tr. 14G-177.
' 6 P a t s c h ,o . c . , n a t p i s i : 1 , 2 , 4 , 5 i 6 ;
Ser-
gejevski, r$tpemenik SAN (Beograd) XOII'I, 1940,
Br. 14,15 i 16.
'7 I. Bojanortski, Municipium Malvesiatium,
Arheol. radovi i rasprave VI (1968), str. 241-
262.
E Spomenici su bili smje5teni na samoj
obali Dri'ne radi utovara na brod i trans.porta
vodom za Sarajevo, ali je katastro,falna 'fopla-
va (u novembru 1898. g.) odnijela zajedno sa
di'jelom obale i sve spomenike, koii nikada vi-
5e nisu qrronatteni.
I lJ
 U sjeverne prostorije D, E i F moglo
se uCi samo iz narteksa. Patsch ne spo-
minje nikakve nalaze u njima, a\i ina-
juii plan ranokrSianskih crkava u Bosni
i Hercegovini, drZimo da je srednja pro-
storija F (Siroka 6,18, duboka 4,90) bila
koriSiena kao krstionica. U prostorijama
E i F bil,i su, takode, nadeni grobovi: je-
danuF,advauE.
Na jugoistodnom uglu zgrade nalazila
se malena prostorija G (3,68y2,73), na-
slonjena na zid naosa. Ona nije imala
vrata na normalnoj visinri pa Patsch pret-
postavlja, da su ona bila visoko postavlje-
na, i da su za ulaz u nju bile potrebne ste-
penice. Sluzila je, valjda, kao riznica. I u
njoj su bila nadena dva naknadno uko-
ohlr5
pana groba, vjerojatno iz srednjeg vijeka.
Patsch niSta ne govori da li je bilo
Sl. lI9. Skelani I, tlocrt crkue tragova poiara ili drugog nasilnog uni5-
tavanja.
od lomljenog kamena, koji je bio zidan
redovima sa lica, dok je unutrainjost zi- Druga crkva u Skelanima, oznadena
da bila ispunjena sitnim kamenom, utop- kao "skelani I I o , l e Z a l aj e 3 0 0 k o r a -
ljenim u do,bar malrer. Tu je bilo uzida- ka zapadnije od prve, u pravcu antidke
no, narodito na uglovima, i antidkih spo- naseobine, pod samim obronkom plani-
lija - u svem'u 68 komada na broiu. Zi- ne (sl.120).
dovi nisu bili oZbukani. Debliina im izno-
si od 0,60 do 0,70 m. Temelj, koji je bio
za oko 0,10 m Siri od ztda, sezao je oko
0,55 metara u dubinu. Pod je bio od kred-
nog namaza. Krov je, moida, bio od drve-
ta, jer Patsch ni5ta ne govori o crijepu.
Crkva se sastojalaod 7 prostorija: naos
A, dug je 13,97,a Sirok 9,97 metara. Pa-
tsch ni5ta ne govori o oltarnoj pregrad,i,
koja je vjerojatno bila od drveta. Isto
to moZemo reii i o uredenju oltara: sav
crkveni namje5taj je bio od drveta. Kako
izgleda, presbiterij i prostor za vjernike
bili su na istoj razini. Na pet mjesta na-
osa pod je bio provaljen zbog kasnijih ---l
ukopa u ruSevini. Pokojnici su bili polo-
Zeni licem prema zapadu, a bez priloga.
Iz naosa su vodila samo jedna vrata u
predvorje. Narteks C dubok je oko 10m, a
Sirok 4,25 m; leZaoje samo ispred naosa.
Imao je troja vrata: jedna na prodelju,
Siroka 1,83 (bez dovratnika), druga veie
Sirine - u naos i treia vrata koja su vo-
dila u sjevernu prostoriju F, Siroka 1,27
(bez dovratnika). Sl. 120. Skelani II, tlocrt crk0e

114
r la
:: IIE ffi ^'::ltila;:T'it-l:ri.-;:

Orijentirana je prema sjeveroistoku.

Jugoistodna strana naosa bila je osigura-
na podzidom debelim od l,I4 do 3,74 me-
tra. Nadin gradnje je slidan kao u prv,oj
crkvi, samo je slabiji. Kod zidanja su
upotrijebljeni i komadi antidke cigle, a
neSto manje i spolija (4 na broju). Te-
melj je bio slidan kao i kod prve crkve,
tj. Siri od zida za ,oko 0,10, a dubok 0,55
m. Pod je bio od nabijene zemlje. Cini
se kao da su obje bile gradene od istih
maistora.
-Crkva
je manjih dimenzija nego ona
prva: duZina iznosi 18,94,Sirina oko 15,50
metara. Buduii da su zidovi saduvani na
dosta velikoj visini, samo u jugozapad-
nom dijelu crkve, ne moZe se ustanoviti,
gdje su bila vrata. Ona su vjerojatno le-
Lala u jugoistodnom zidu narteksa.
Naos A je dug 10,20,a Sirok je 6,36
metara. Nije nacleno nikakvih tragova ol-
tarne pregrade; isto tako prazna je i ap-
sida: sav namjeStaj je vjerojatno bio od
drveta - kao i u onoj prethodno opiisa-
noj crkvi I. Prvobitno se crkva sastojala
samo od prostorija C, A, B, i G, a ova
zadnja je bila vrlo malih dimenzija (1,40
X 1,56) i sluZila,valjda, za istu svrhu kao
-#
i analogna prostorija u prvoj crkvi. Pre- Sl. 121. Siprage, tlocrt crkue
ma sjeveru od naosa kasnije su bile do-
gradene prostorije D i F, izmedu kojih je 1,00do 1,30 m visine. Gradeni su od lom-
leZao prolaz E. Iz E nije bilo vrata u A; ljenog kamena i oblutaka iz rijeke, sa
to je sigurno, jer je na ovom mjestu zid tvrdim malterom, a sa unutraSnje strane
bio saduvando I m visine. pokriveni Zbukom; Vrata su izridena od
Kako je redeno, gradevina je istovre- sedre. Pod je bio od krednog namaza, na-
mena onoj Sto je malodas spomenuta. livenog na sloj sitnog kamenja, a krov
Selo Siprage leZi na desnojobali od crijepa.
rijeke Vrbanje blizu Kotor-Varo5a. Na Crkva je dugadka (bez apside) 18,42,
breZuljku zvanom ,Crkvinan, u blizini Siroka 74,20 metara (sl. /21). Poluokrug-
tragova antidke naseobine, 1891. godine la apsida, postavljena izvan osovine gra-
kotorski predstojnik Schweiger iskopao devine, strSila je na 3,36 m, tako da ditava
ie ru5evine ranokrSianske crkve. Radovi- duZina crkve iznosi 21,78 metara. Bila ie
ma je neko vrijeme prisustvovao kustos podijeljena u tri prostorije: narteks, n-a-
Zemaljskog muzeja V. Radimsky. Istra- os i sjeverna dvorana. Naos je, bez apsi-
Zivanje je bilo provedeno samo djelomid- de, dueadak 12,38,a Sirok 8,30 m. Pred
no: bili su otkopani zidovi i apsida dok apsidom je bila kamena stepenicaili prag
je unutraSnji prostor ostao neotkopanTe. u podu, dok su kamena subsellia, 0,34
Crkva je usmjerena prema istoku sa Siroka a 0,60 m visoka, tekla duZ apsidal-
malom deklinacijom prema jugu. Zido- nog zida. U apsidi je bio naden impost
vi, 0,65 m debljine, bili su saduvani oko (sl. 122). Unutra5njostnaosa ostala je, na
Zalost,neiskopana.Zna se samo da su po-
stojala vrata iz narteksa,Siroka 1,90,i dru-
" V. Radi,msky, Ostaci rimskirh naseobina ga, iz sj,everneprostorije, a, takode, i vra-
u Sipragi i Podbrdu, GZM, IV (1892),str. 75
-79; isto ,u WMBH, U (1894),str. 45--49. C. ta u juZnom zidu. Narteks je dug 13,90,
Truhelka, Starokr,Sianskaarheologija 117-119. Sirok 4,09 m. Ulaz je imao samo-sa juZ-

115
ne strane. U njegovom juZnom dijelu na-
dena je velika kolidina ugljena i tubulusa.
Sjeverna dvorana bila je Siroka oko 4
metra a dugadka 12,38 m. Prema jugu
rri.jebilo prostorija.
Oko 2 km od Suice prema sjevero-
zapadu, u zaseoku BogdaSiii, a na loka-
litetu ,Crkvina na Baramao, nalazi se ru-
Sevina ranokrSianske crkvem. Sva ie za-
rasla u Sumu, i nije bila otkopana, ali
otuda potidu dva stupa od oltarne pre-
grade, koji su prije 1898.godine bili iz-
vadeni iz ru5evine.To su:
'o K. Patsoh, Rimska nasedbina kod Suice,
GZM, XIV (1902), str. 6-8; isto u WMBH, IX
(1904),str.227-228.
Sl. 122. Siprage, ukrasi na impostu
I r0
l. eetvrtasti bazament od stuoa oltar-
ne pregrade koja je bila vjerojatno u ob-
liku pergole (sl. 123). Vis. 0,93, a u pre-
sjeku 0,27X0,20 m; na gornjoj povr5ini
su vidljivi ostaci stupa koji je bio 0,19 m
u promjeru, a dinio je monolitnu cjelinu
sa bazamentom. Prednia strana ukra5ena
.ie stiliziranom akantovom lozicom. Na li-
jevoj bodnoj strani urezan je 2lijeb za
usadivanje parapetne plode 0,08 m Sirine.
2. Bazament manjih dimenzija: visi
na 0,335 m, u promjeru 0,10X0,10 m;
na gornjoj povr5ini ostaci stupa; sa oba-
dvije bodne strane urezan je Zlijebom
od 0,035m, Sirrine(sl. 124).
O samom izgledu i velidini crkve ne-
moguie je ne5to odredeno reii, ali nalazi
pokazaju slidnost sa nekim drugim gra-
devinama u srednjoj Bosni.
Turbe l e Z i u d o l i n i L a 5 v eo k o 4 k m
zapadno od Travnika. Ovdje je postojalo
bogato rimsko naselje, Sto je i razumlji-
vo jer ovaj kraj povezuje dvije glavne
doline u Bosni, dolinu Vrbasa i rijeke
Bosne.
RuSevine ranokrSianske crkve lelale
su na lokalitetu "Crkvinan u predjelu
"Varo5lukn na malom uzviSenju blizu Le-
ljeznidke stanice. Devedesetihgodina pro-
Slog stoljeia, prilikom gradnje Leljezni(.-
ke pruge, koja je trasirana upravo preko
ru5evina, izvr5eno ie za5titno iskopava-
njest ( sl. 125) .
Kompleks je vei tada izgledao dosta
velik: Truhelka govori da se prema sje-
verru nalazilo ioS ostataka zgrada, Sto je
u novije doba i potvrdeno. Zidovi su gra-
deni od lomljenog kamena na nadin
>opus incertum<. Njihova debljina izno-
sila je od 0,60 do 0,80 m, pa dak i do 1,00
metar. Podovi su bili od naljevenog mal-
tera. Kako su visoko bili saduvani zidovi,
to Truhelka ne govori. Ipak, na njego-
vom planu oznadenasu vrata, Sto poka-
zuje da su ne sarno temelji nego i zidovi
bili saduvani do visine koja je dovoljna
" C. Truhelka - K. Patsch, Bazilika u Va-
ro5luku., GZM, V (1893), str. 695--699; isto u
WMBH, III (1895), str. 236-239; M. Mandii,
Tur"be kod Travnika, GZM, 1924, str. 89-90;
N. Maslai, ZlaIni nalaz u kr5ianskoj baailici u
selu Tur"betu,GZM, XLIV (1932),'str. 31.
 U naos su vodila najmanje troja vrata.
Jedna od njih su ona vei spomenuta iz
narteksa, 2)5 m Siroka a koja nisu bi-
la u osovini zgrade nego ne5to sjevernije,
zatim dvoja vrata koja su bila sa iuZne
strane u prostoriji I i F. Sa juZne strane
t:t bilo je rasporedeno 5 prostoiija od G do
K, koje su, kako izgleda, dinile niz Sirine
6,45 m, dok im ie dubina bila razlidita.
\ Prostorija K, duboka 3,25, imala je samo
,',ll*' jedan ulaz, iz A, i to uzak - sarno 0,80
m. Sljedeia prostorija I bila je istih di-
menzija kao i K - tj. duboka 3,25; ima-
la je jedna vrata u naos, Siroka 1,50, i
druga u prostoriju H, Siroka 1,78 m. Od
svih prostorija u ovom redu, prostorija H
je najveia: ona je duboka 5,70 m. Pro-
storija F duboka je 3,72, a ima troja vra-
ta: u naos, (Siroka 1,65), prema prosto-
riji I (Siroka 1,40 m) i ona 1,02 m Siri-
ne koja su vodila u malu prostoriju G.
Osim toga je prostorija F imala malu po-
lukruZnu apsidu, duboku oko 3,93,a Siro-
ku 2,07 metara. O namjeni prostorije F i
G ne moZe biti sumnje. G je grobna ko-
mora (kako,to vidimo u Mogorjelu), a F
je kapelica za sluZbu mrtvima. U H je vje-

Sl. I23. Suica, bazament oltarske pregrade

za identifikaciju prostorija i prolaza. Sa-

rna crkva je leZala na juZnom kraju dvo-
ri5ta B. Njezine dimenzije su: duZina
29,50, Sirina 16,65 metara.-Crkva ie bila
po duZini podijeljena u dva dijela pred
kojima se sterala velika prostorija A, du-
boka 4,85; valjda je igrala ulogu atrija.
Taj prostor imao je vrata izvana (sa sje-
verne strane) Siroka 1,60 m, a ne zna
se da li je bilo ulaza i sa drugih strana.
Sjeverni dio zauzimao je narteks C i
naos D sa isturenom polukruZnom apsi-
dom. Narteks je bio dubok 3,25 m, Sirok
8,40 m, a imao je vrata iz atrija - Siro-
ka 2,28, a sa sjevera (iz B), Eiroka 2,26
metara.
Naos D bio je dugadak 14,30 (bez ap-
side), Sirok 8,40 m. Polukruina apsida
bila je Siroka 4,14, duboka oko 3,55 m. 5L 124. Suica, bazarnent oltarske pregrade

117
roiatno krstionica. U crkvi ie b'io naden
stup oltarske menze (sl. 126) i nekoliko
Zelj-eznihpredmeta, zemljana lampa od
crvene zemlje kr5ianskog tipa, i lijepa
staklena candella.
Godine 1919, prilikom radova na ie-
ljeznidkoj pruzi, radnici su kopajuii pi-
jesak nai5li, negdje na prostoru same cr-
kve, na zidanu grobnicu u kojoj su, kao
prilog, na5li zlatni nakit (slika 127). Od
toga nakita spaseno je od jedne ogrlice
18 medaljona i mali krstii. Grobnica je
bila ukopana u stijenu, i imala je svod
izgraden od sedre. Bila je dugadka oko
2,95 - Siroka oko 1,66, a visoka u slje-
menu 2.08 metara. Imala ie mali detvrta-
sti ulaz, kakav poznajemo iz Salone. Na
dva lei,aja, visoka oko 0,20 m, zatedeni su
ostaci od detiri ili pet pokojnika.
U selu Varvara, k o d i z v o r ar i j e k e
Rame, vrSeno je 1905.godine iskopavanje
dijelova crkve, od koje je bio saduvansa-
mo zapadni dio, a i to samo u temelji-
82K. Patsch, Bistue Vetus GZM, XVIII
( 1 9 0 6 ) ,s t r . 1 5 1 i d ; i s t i u W M B H , X I ( 1 9 0 9 ) ,
s t r . 1 0 5 - 11 5 .
=--*
Si. 125. Turbe, tlocrt crkue prema najnouijim iskopat:anjima. Kompleks gradeuina
jatslja se kao tip duojne crkoe sa interpoliranim paradisusom (prem,a I. Bojanot:skom)
118
ma82.Crkva je bila orijentirana prema is-
toku. Gradena je od lomljenog kamena
sa vrlo slabim malterom. Debliina zi-
dova iznos,i u sjevernom dijehi 0,45,
u ostalim 0,66, dok je zid kasnije prigra-
denog ulaza E bio 1,00 m debeo. Ulaz u
crkvu bio je sa zapada. Pod u otkrivenom
prostonu bio je od krednog namaza, krov,
vjerojatno, od drveta. Ostataka crijepa
nije, naime, naden'ou podrudju ruSevine.
Naos A je Sirok 8,24, a dugadak ne5to
vi5e od 9,60 m. Istodni dio s apsidom ne-
dostaje. Ispred naosa leZao je narteks B.
On je zauzimao Sirinu naosa, i bio je
Sirok 8,75, a dubok od 3,55 do 3,75 m.
Narteks je imao troja vrata i to: u za-
padnom zidu (Siroka l,2l), istodnom
(1,45) i sjevernom (1,25 rnetara).
Sa sieverne strane od narteksa i nao-
sa leZali je prostorija C, Siroka 2,93 m.
Prostorija D bila je Siroka najmanje 6,50
m, ali njen juZni zid nije saduvan. Kako
izgleda, ta prostorija nije bila pristupad-
na iz same crkve, iako je bila gradena u
isto vriieme kada i sama crkva. Ona ie
9---------l r.
 Nikakvih drugih nalaza nije bilo, ali
su nadena detiri spolija: jedna ditava i
tri fragmentirane nadgrobne stele. Na
njima se detiri puta spominje ime Fla-
vius. Dvojica od njih bili su dek'urioni
municipija BIST . .. - svakako BISTVE
VETVS, koji nalazirno na Tab. Peut. i kod
Ravenatass.
Crkva je odito kasnoantidkog porijek-
7a, moLda je bila u upotrebi i tokom sred-
njeg vijeka.
U s e l u V r d o l j u , n a p a d i n a m aB j e -
la5nice povi5e Konjica, otkiivena je 1956.
godine, na mjestu zvanom Crkvina, kasno-
antidka grobn,icana svod8a.Pored nje su,
vei i ranije, stanovnici sela nailazili na
neke slidne podzemne prostorije, ali su
--a'
nf-.SfVE NOVA je vieroiatno danaSnje
podrudje Zenica-Y t Iez.
8{ V. Pa5kvalin, GZM. NS, XIV (1959), str.
149-150.

Sl. 126. Turbe, stup oltarske menze

imala zidanu grobnu komoru E sa bai-

vastim svodom, Siroku, iznutra, 1,79, a
dugadku 1,99 m. Grobnica je imala ulaz
izvana,ispod zapadnogzida (0,55X0,485);
unutra su bile dvije kamene kline, na
kojima je leZao po jedan kostur, dok su
izmedu leiaja bile u neredu kosti od io5
4 osobe. Od priloga je naden samo jedan
i.e\jezni noZii. Sl. 127. Turbe, zlatni m,ed,aljoni iz grobnice

119
 neke crkve, o kojoj, na Zalost, nemamo
joS nikakvu odredenu predodZbu.
U arhivu Zemaljskog muzeja nalaze se
podaci o iskopavanju jedne starokrSian-
s k e r u 5 e v i n eu s e l u V r t o d e . T i p o d a c i
su bili jednom prilikom samo il.rzgredno
spomenuti.ss
Zgrada je bila orijentirana od zapa-
da ka istoku (sl. 128). Frontalni zid, du.
Zine 5,80 m (Sto je ujedno i Sirina crk-
ve), bio je 1,20 m Sirine (: 4 stope).
Bodni zidovi bili su 0,60 m Sirine, a -
neSto iduZena apsida (2,80 m rasp,ona i
2,80 m dubine) imala je zid 0,90 m deb-
Ijine. U ru5evini je nadeno nekoliko ko-
mada profiliranog karnenja i ploda od ol-
tarske menze. Crkva se nalazila u pod-
rudju ru5evina neke rimske zgrade, pa
je bila djelomidno poloZenapreko tih ru-
Sevina,a zidovi su bili izgradeni od spo-
lija. Ukupna duLina iznosila je 12,30me-
tara.
Selo Z aloLj e leZi 6 km sjever.oistod-
no od Bihaia u dolini Une i obiluie antid-
kim ostacima86.Ovi ostaci su, vei od ra-
nije, bili poznati pod imenom "eavkiia
Glavice" (sI. 129).
Ovdje su 1954.i 1955. godine otkopa-
ne ru5evine dviju crkava87,od kojih je
jedna smatrana kao srednjovjekovna, a
druga ranokrdianska, medutim, obie ove
gradevine su ranokr5ianske. Imenom
"Z al o i. i e I< nazvat iemo onu srade-
vinu, koja je opisana u GZM 1951, na

" Vidi: E. Pa5alii, Antidka naselia i komu-

nikacije u BiH, Sarajevo 1960, str. 13-16. Ta-
mo je navedena u primjed,bama 43-70 i sva li-
teratura o antidkim ostacima u ovom kraiu.
" I. ererno5nik, Arheolo5ka ri,stra2ivanja u
okolici B,ihaia, GZM, NS, XIII (1958), s'tr. 117-
136.
Sr. 128 Vrto(e, tlocrt crkue

ih bez kontrole arheolosa razarali i za-

trpavali. Vrdoljaike gro6nice nalaze se,
kako se to kainije rioglo ustanoviti, u
kompleksu neke ruievine, vrlo vjerojatno
neke kasnoantidke kultne sradevine. O
tome govore i ulomci stup6va i reljefa
s.a-ljudskim prikazima, Sto je u novile
cloba -- prema obavje5tenjima stanovni-
ka - ovdje otkriveno. Ovir su, za sada,
jedini podaci koji indiciraju postojanje q- -------- c
-liV]C.,"dii, a.t

Starineiz okolineBos. petror"

ca,GZM,XIV (1902), str. 253. Sl. 129. Zaloije, ilocrt antiikih ru\euina

1.20
stranama ll7-121, a plan na str. 118, sli-
k a 1 , ( n a 5 as l . 1 3 0 ) .
Ia je crkva bila sagraclenausred an-
tidkog naselja, moZda tada vei u ruSevi-
nama. Izvedena je veiim dijelom od an-
tiikih spolija - rimskih, pa dak i ilir-
skih.
Crkva je u svojoj osnovi, kao i veiina
crkava u Bosni i Hercegovini, pravokut-
nik, a orijentirana je prema jugoistoku.
Slabo je saiuvana - samo u svojim te-
meljima, tako da se nije mogao odre-
diti poloZaj vrata. Temelji su gradeni ve-
iim dijelom od antidkih spolija i rijed-
nih oblutaka. Pod ie saduvan u veiem
dijelu naosa i u apiidi. U naosu je taj
pod izveden od sloja sitnog kamenja za-
ljevanog malterom u kome je bilo i tu-
cane opeke. Na mjestu beme, i u apsidi,
povrh ovoga poda leZao je drugi do 0,25
metara debljine. Drugim nije6ima, pres-
biterium je bio najmanje 0,25 rn vi5i
od quadratum populi - prostora odre-
denog za vjernike.
Crkva se sastojala od narteksa, naosa,
sjeverne prostorije, male jugoistodne pro-
storije i ne5to veie jugozapadne prosto-
rije. Cijela zgrada je dugadka oko 17,60,
a Siroka oko 12,15metara.
Naos je (bez apside) dug oko 13,40
m, Sirok oko 7,00 m. PolukruZna, ,isture-
na apsida Siroka je oko 4,00, duboka oko
2,45 m. Bema je (sudeii po Sirini gornje- Sr. lJ0. Zaloiie I, tlocrt crkte
ga poda) bila Siroka oko 3,00 m. Od ure-
daja u presbiteriju nacleno je samo p,o- prostoru mi bismo odekivali baptismalnu
stolje od menze. Ovo postolje je kamena piscinu uzidanu u pod.
ploda 0,90X0,55X0,16metara sa kvadrat- JuZni dio gradevine je zanimljiv. Tu
nim rupama za noge menze; od same su djelomidno saduvani temelji neke ma-
menze nije nadeno nikakvih ostataka, ta- le prostorije, koja sadinjava jugoistodni
kode ni od ,septuma, pa ni subselija. dio zgrade. Ona je Siroka oko 1,50,a du-
Pred naosom se nalazi narteks, Sirok gadka oko 3,50 m. Po vanjskim mjera-
oko 3,70, a dugadak oko 7,75 m. Od nar- ma, ovoj prostoriji na zapadnoj strani
teksa je, s juZne strane, odvojena prosto- crkve odgovara druga prostorija, pa iz-
rija Siroka oko 3,50, a duboka oko 3,70 gleda da se izmedu njih nalazila jo5 ne-
m. U ovoj prostoriji saduvan je pod. ka treia koja je nestala, moZda je to bila
Sjeverna prostorija slabo je saduva- drvena nadstre5nica ( porticus).
na; samo po ostacima temelja moglo se U naos su vodila dvoja vrata: jedna
utvrditi da je ona postojala i da je bila sa zapada iz narteksa, druga s juga is-
dugadka oko 12,70,a Siroka oko 2,60 m. pod portika.
U zapadnom dijelu nadena su tri groba U crkvi je bilo nadeno 10 grobova.
diji poloZaj se poklapa sa pretpostavlje- Od toga su dva, sigurno, iz vremena ka-
nim planom prostorije. Sav ostali pro- da je ova crkva bila jo5 aktivna.
stor je vei ranije prerovan, a zidovi iz- Grob br. I nalazi se u naosu uz iuZni
vadeni zajedno sa temeljima. U ovom zid. To je sanduk napravljen od tankih

I21

.-rJ
SI. 131. ZaIoZje ll, tlocrt crkoe
(0,15) ploda lapora. Njegov poklopac je
ugraden u podnicu crkve. Priloga nije
bilo.
Grob br. 2 izraden je uz sjeverni zid
sjeverne prostorije; ovaj grob je udub-
ljen u stijenu (zcmlja je ovdje plitka) i
ograden od lapornih"pl6ea sa vrlo tvrdim
malterom. Jedna od ploda koje su pokri-
vale grob, bila je spolij sa nekog japod-
skog groba; druga, opet, spolij sa rim-
skim natpisom. Ostali grobovi su bili
ukopavani tek iza razorJnia crkve - u
njezinoj ruSevini.
U ovoj su crkvi nadena mnogobroina
spolija od koSih su gradeni zidov"ii grbb-
nice. Najvainiji je ploda sa japodskog
groba, kojom je bio pokriven grob 2; to
r22
je ploda od lapora, dimenzija 1,94X0,74x
X0,10 m. Prvobitna je ploda bila naj-
manje dva puta deblja. UkraSena je na
jednoj plo5noj i na dvije bodne sirane.
PredodZbe su radene kao obris, urezanim
crtama. Na prodelju je prikazana povor-
ka od pet konjanika, a na boinim-iedan
vojnik i dvije panteres8!Nadeni su, na-
dalje, mnogobrojni odlornci nadgrobnih
spomenika s natpisimasn. Takode je za-
nimljiv reljef koji prikazuje Silvana, u
obliku Pana, i tri nirnfem.
U zemlji, kojom je bio zasut grob br.
10 naden je bronzani novdii Konstanti-
na, SOLI INVICTO COMITI, kovan u Ak-
vileji.
Crkva potide iz kasnoantidkog doba:
i plan, i nadin gradnje su isti kao i kod
ostalih ranokr5ianskih crkava Bosne i
Hercegovine. Prisustvo spolija posve je
pr:irodno. Crkva je mogla biti sagra-
dena na ru5evinama antidke naseobine,
koja je moi.da nastradala krajem IV sto-
ljeia, istodobno kada ,i Stridonel, a po to-
me je poloZaj u Zalo?ju bio slidan ono-
me u Nerezima. Na5u crkvu datiramo.
kao i druge ranokr5ianske crkve ovog
podrudja u drugu polovicu V vijeka.
R u 5 e v i n aS t o j e z o v e m oZ a l o L j e II
nalazi se nekoliko desetaka metara sie-
vernije od crkve koja je prethodno opi-
sana. Teren na kome ;se ona nalazi ne-
znatno je uzvi5en. Otkopana je 1955. go
dinee2.
Zgrada je dugadka (sa apsidom) oko
21,30,a Siroka oko 11,50m (st. 131). Zi-
dovi su gradeni paZljivo, od kvadrica la-
pora, dugih od 0,20 do 0,30, koje su
stavl jene na obadva lica zida, dok je unut-
ra$njost ispunjena sitnim kamenom,
utopljenim u malter (opus caementici-
r.rs).Temelji su ne5to deblji 'od zida, I iz-
-ll--Ct.mo5nik,
Spomenik sa japodskim
k,onjanicima itz Zalolja kod Bihada, ,GZM, N,S
XIV (1959),str. 103-111,Tdb. I-I,I; ,A,.Stbee-
vii, Arte degli llLiri, Mrilano, 1963,p. 23 \ 24,
Tab. 44,45.
8sI. CremoSnik,U GZM, NS XII (1957),s,tr.
165-172,Tab. I, 2, 4; 4,5; IlI, 1-5.
'o I. Cremodnik, Relief Silvana i Nirnfa iz
ZaloLja (Bihai) u GZM,-NS,XI (1956),str. 111
*126, Tab. I+IiJ.
'1 I Jeronimov Stridon je le,Zaonegdje 'u
ovim krajevima!
n2L Cremo,Snik,Arheolcr5kaistraZ,ivanja u
o,ko,iciBrihaia,GZM, NS, XIII (1958),stn. 123-
128.Tab. I-III. V-VL
nose od 0,50 do 0,80 m Sirine. Zidovi su
mjestimidno potpuno poru5eni, a mjesti-
midno su saduvani do visine na kojoj se
mogu odrediti vrata. Pod se sastoji od
sloja sitnog kamenja pokrivenog malte-
rom. Saduvan je u naosu, apsidama, a
djelomidno i u bodnim prostorijama D
i E, dok je u narteksu uniSten.
Plan crkve svojim centralnim i zapad-
nim dijelom slidi na ostale crkve u Bos-
ni i Hercegovini. Crkva je podijeljena u
detiri glavna dijela: narteks, naos i dvije
bodne prostorije. Razlika je samo u to-
me Sto se istodni dio crkve sastoji od ,tri
apside: jedne, postavljene u osovini crk-
ve, i dvije bodne, postavljene ukoso, ta-
ko da prave trotrist - slidno crkvi u
Cimu.
l,laos. Prostor za vjernike je Sirok
oko 5,50, a dugadak (dubok) oko 10,50
m. Presbiterij sa apsidom dubok je oko
5,10, a Sirok oko 4,90 m. Izmedu prosto-
ra za vjernike i presbiterija otkniven je
jarak Sirok 0,32 m, koji nesumnjivo po.
tjede od temelja oltarne pregrade. Pres-
biterij nadvisuje ostali naos za 0,30 m,
a bodne apside za 0,10 metara. Ostataka
od subselija nije se na5lo, a biie da
od menze potjede odlomak stupiia od
mramora, promjera 0,10, i visine 0,20 m.
Nadeno je mnogo odlomaka 'od oltarne
pregrade, koja je bila izradena od lapora.
U naos su vodila dvoia vratar iz nartek-
sa, Siroka oko 1,80, i iz juZne prostorije,
Siroka oko 1,50 m; moguie da su bila
vrata i u sjevernoj prostoriji D, jer je
zid na jednom mjestu nestao.
SI. 132. Zalodje II, ulomak filoie iz
pregraile
Sl. 133. Zaloije II, ulomak plode iz oltarske
pregrade
Narteks se proteZe uzduL cijele zapad-
ne fasade; Sirok je 11,5, a dubok oko
3,50 m. Ima ulaz sa zapadne strane, (5i-
rok oko 2,20), i vei spomenuta vrata u
naos. Vjerojatno su vodila vrata i u sje-
vernu prostoriju. U sjeverozapadnomug-
lu nalazi se grob (br. l) napravljen od
laporastih ploda, debelih 0,10 m. Gro;b je
velidine 2JAx0,70X0,50 m. U njemu su
nadena dva kostura bez priloga. Graden
je vrlo pailjivo u vrijeme dok je jo5 crk-
va postojala.
Boine prostorije dugadke su po 9,00,
a Siroke oko 1,50m, prema istoku potpu-
no otvorene. Juina prostorija ima vrata
u naos, (Siroka oko 1,65). TeZe je reii
odakle se ulazilo u sjevernu prostoriju,
jer su sva tri zida poru5ena; svakako je
iz apside vodio uzak ulaz u dogradenu
prostoriju.
Na sjeveroistoku, uz crkvu je bila pri-
gradena mala prostorija, Siroka oko 3,20,
a duboka od 2,75 do 3,50 m, koja se na-
slanja na apside. Nikakvih bliiih potan-
kosti o njoj nemamo; ulaz u nju je vje-
rojatno bio iz aps,ide, gdje nedostaje
zid. Tu blizu nadena su dva imposta i
stupii. MoZda je prostorija sluZila kao
krstionica, pa su spomenuti kameni ob-
jekti spadali u njezin namje5taj.
Nalazi. U crkvi je nadeno mnogo od-
lomaka crkvenog namje5taja, bogato or-
ol.tarske namentiranog, a izradenog, sa jednim iz-
uzetkom,od lapora:
t23
 Br 1. Menzi pripada, izvan sumnje,
odlomak vei spomenutog stupiia, (diam.
0,10). To je jedini mramorni predmet
naden u ruSerrini.
Br. 2. Od oltarne pregrade naSlo se
mnogo odlomaka, koji su bili razbacani
po naosu i apsidi, ili upotrebljeni za
gradnju groba u sjevernoj bodnoj prosto-
riji (s/. 132-133). Od pluteja se nailo
12 odlomaka, od kojih se mnogi mogu
spojitie3. MoZemo konstatirati 6 raznih
ornarnentalnih kompozicija, od kojih su
se detiri mogle rekonstruirati (sl. 134).
Po miSljenju Sergejevskog, svaki plutej
se sastojao od dva kvadratna polja veli-
dine 0,74x0,74 m. Ornament polja, u tri
sludaja, bio je centralnog sistema, a sa-
stojao se od kombinacija krugova i ra-
dijalnih crta; jedno polje bilo je ukra5e-
no kombinacijom sitnih krugova u "bes-
konadnom" nizu. Oko svakog polja je bio
okvir od urezanih polukrugova, dok na
gornjoj strani moramo zamisliti plasti-
dnu lozicu od polupalmeta. Vjerojatno
su bile najmanje detiri parapetne ploie,
svaka dugadka po 1,58 m. Prema tome,
na frontu pregrade Sergejevski je pred-
vidio dvije dvostruke plode, 4 stupiia i
vrata. Ostale dvije plode zamiSljene su
na stranama presbiterija.
" D. ,Sergejevski, Pluteji 'iz baziltke u Za-
loi.ju, GZM, NS, XIII (1958), str. 137-145.
St,. 7'i4. Zaloije Il, rekonstrukcija
124
Br. 3. Od stupiia oltarne pregrade sa-
duvano je: a) jedan odlomak visok 0,65,
promjer 0,18, b) odlomak vis. 0,30, pro-
mjer 0,18, c) mali kapitel izraden u jed-
nom komadu sa stupiiem od kojeg je
saduvan fragment u duZini 0,25, odlom-
ljen, ali se pripaja kapitelu. Naden je u
sredini apside. Ovaj mali kapitel je ko-
rintizirajuceg oblika: 6etiri velika stili-
zirana (ujednostavljena) lista akanta iz-
medu dva degenerirana i stilizirana he-
I'iksa, po jedan sa svake strane, ko-
ji obuhvataju isto tako po jedan ma-
nji list na uglu; sve izradeno u kosom
rezu. Gore je ravni abak ukra5en ureza-
nom horizontalnom crtom; dolje glatki
astragal. Visina kapitela je 0,26 (sa ostat-
kom stupa), visina listova 0,132 m, gor-
nja povrdina iznosi 0,16X0,16.Na gornjoj
je povr5ini urezana kvadratna rupa 22x
X26 mm, duboka 51 mm.
Br. 4. Veliki kapitel (slika,135) naden
je izmedu sjeverne prostorije i narteksa.
Od donjeg odbijenog dijela na5ao se sa-
mo mali odlomak s ostacima stabla stu-
pa. Dva su ugla odbijena, ostala dva o5-
teiena. Visina, jo5, 0,35m. Ornament je
komponiran u dv'ije zone, slidan ono-
rne ,na malom kapitelu, samo je obli-
kovan pomoiu unezanih crta; na svakoj
strani su dva lista (palmete) koji su ras-
tavljeni sa jednim rnalim listom izmedu
oltarske pregrad,e, stupoui su ,,posudeni" iz crkue
u Majdanu
dva heliksa. Na uglovima su, takode, po
jedan mali list izmedu dva heliksa. Do-
nja zona se sastoji od spirala, identid-
nih onima koje smo nazvali heliksima.
Gore leii abak, utegnut na sredini svake
strane i ukra5en sa tri horizontalno ure-
zane crte. Flos je u obliku valjka (polu-
cilindra). Izrada je dobra. Promjer stupa
ie bio oko 0,28m. Te5ko je odrediti, gdje
su se nalazili ti stupovi (najmanje, valj-
da, dva). Najprirodnije bi bilo da je po-
stojao arcus triuntphalis, kao Sto je bio
u Majdanu i Oborcima, ali se oko presbi-
terija nije naSlo nikakvih ostataka od
baza.
Br. 5. Izvan ruSevine, blizu sieverne
apside, nadena su dva imposta, dobro
oduvana, sa glatko izradenim stranama,
slidnih dimenzija (sl. 136). Mjere poka-
zuju da ti imposti nisu stajali na velikim
stupovima, jer im donja povr5ina iznosi
samo 0,195x0,1.4(0,12) m. Navedene di-
rnenzije odgovaraju gornjoj povrSini det-
vrstastog stupiia, nadenog u sjevernoj
apsidi, tj. u blizini nalaza dvaju imposta.
Br. 6. Gornji dio stupiia, visina, joS,
0,43, Sirina 0,125,debljina 0,21 m. Na us-
kim stranama urezan je dugadki krii.,
uobidajenog oblika u V i VI vijeku.
Pretpostavljam da je ovaj stupii zajed-
nidki sa impostima, opisanim pod ,5".
Izuzev neob'idnog rasporeda apsida -- Sl. I35. ZaloZje II, kapttel stupa
sve ostalo je na ovom objektu tipidno za
ranokr5ianske crkve u Bosni i Hercegovi- ni) MUN(icipii) BlS(tuensis) ET AVR-
ni. Krstionica ie bila dozidana kasnije. -(reliae) PROCUL(a)E FL(avia) PROCIL-
Sa crkvom Sto je zovemo In ona LA V(iva) F(ecit) ET SIBI ET SVIS'4.
"ZaloLje
dini urbanu i vremensku zaiednicu. Si- 2) CIL, IIl, 12766:12762:.. . TII IV-
stem ukrasa pluieja vodi nas inaie prema -(iro municipii b) IST(uae) SACERD-
Saloni Sto ne mora da dudi, jer se ovaj
kraj i tokom srednjeg vijeka nalazio iz-
van Bosne.
R u 5 e v i n ec r k v e u Z e n i c i nas pose-
bno zanimaju, jer je sva prilika, da je ov-
dje negdje bilo naselje BISTVE NOVA, tj.
sjedi5te onog biskupa Andrije, Sto ga po-
znajemo po Salonitanskim koncilima
530. i 533. godine. Bistue Nova je bila
municipij, Sto potvrduju i 4 spomenika
upotrijebljena kao spolij u ru5evini ove
crkve. To su:
1) CIL, III, 12765:D(is) M(anibus)
T. Fl-(avio) T. F(ilio) LUCIO DEC(urio-
e'rTruhelka, WMBH, I (1893),str. 275; conf.
Serseievski, GZM XLIV (1932), str. 39--40; ta-
kotl!:" Patsch, WMBH, xi (l9og), str. 104 d d. SI. I36. Zalo|je ll, impost

125
-(oti) (provi) NC(iae) DELMA(tiae) V-
-(lp/ia) P(r) OCI (lla co) Nr(iuigi) (et s)
IB(i)".
3) U Fazliiima, 18. km daleko od Ze-
nioe, u dolini rijeke Bile, naden je,
takode, jedan natpise6, koji spominje
mun. Bist. CIL, III, 12761,p. 2256. Nat-
pis glasi:
D(is) M(anibus) P. AEL(ius) IVS-
TVS D(e) C(urio) M(unicipii) BIST(ue-
05Truhelka, WMBH, I (1893), str. 278; conf.
Sengejevski, o. c., S. 37-38.
'u C. Patsoh, u WMBH, IIII, 43; ,{. Hofer u
WMBH. ILII (1895), str. 245.
nsis) ET AEL(ia) PROCVLA CONIVX
VIVI SIBI POSVERVNT.
4) Kod Bugojna, tj. dosta daleko, ne
samo od Zenice nego ,i od Fazli(a, nadena
je 1958. godine tegula sa Zigom BIST-
VES97.
Za pololaj centrainog naselja muni-
cipiia BISTVb, kod ZeniEe (a n-e u doli-
ni LaSve ili Bile) sovori ne samo veli-
dina, bogatstvo karienog nakita crkve i
(1960-61),
" J. Pe'trovii, GZM NS XV-XVI
str. 230.

l)

l"-l

o rl ll
,it /i, !l
ai t,'l (r.,
6f
,l.l
,il
e
.l
li
,l l,
Iril

r:. i,>=

A
St. 137. Zernca, tlocrt gradeuina
126

veliki broj spolija nego, joS viSe, prisust-
vo sacerdosa provincije Dalmacije i Ur-
bis Romae. Zenica je, dakle, bila u rim-
sko pagansko doba religiozni centar pa
je tako i kr5ianski biskup potraZio ovo
mjesto za svoju rezidenciju. Tu je, uo,s-
talom, odrZan i veliki sinod 1203. godi-
ne. Drugo je, rnedutim, pitanje da li je
ova na5a crkva bila rezidenciia bestoen-
skog biskupa ili samo jedna-od crkava
u municipiju.
Ranokr5ianska crkva u Zenici leZala
je na desnoj obali Bosne, T-36-cl53frieffi
predgradu BilimiSie, na imanju Kaznenog
azvodaes. 1891. godine zenidki oficiial
Czerny poduzeo je iskopavanje (sl. 137).
Odlomci bogatog kamenog namjeStaja
crkve bili su nakon iskopavanja prenese-
ni u Zemaljski muzej, ali, sa izuzetkom
nekolicine najinteresantnijih komada, ni-
su bili objavljeni. Mnogo komada os-
talo je neinventarizirano, a publikaci-
ie o nalazima bila je prekratka. Tru-
helka,uopie, nije opri5no namjeStaj. Pa
ni u kasnijim radovima Truhelka ne
daje vi5e od onoga, Sto je napi-
sao u WMBHee, a jedino K. Patsch,
govoreii o nalazima u Varvari (Bistue
Vetus), navodi, sasvim nuzgredno,jo5 ne-
ke zanimljivosti o Zenicitm.
Lokalitet je zadnjih godina XIX sto-
lje(a zaravnan, kamenje iskrdeno, a te-
ren pretvoren u oranicu.
O nadinu gradnje ovih objekata mo-
Zemo reii samo ono, Sto se vidi na foto-
grafiji koja je priloZena prvom dlanku
T'ruhelke. Zidovi su bili izvedeni od lom-
ljenog kamena, mahom spolija koji se na
licu slagaou redove, no dosta neurednoror.
Debljina im iznosi 0,60 m, osim zida koji
odvaja sjeverni naos od juZnoga, (debeo
svega0,40),izida sjeverne apside, dija de-
e' C. Truhelka, Rimska zgrada u Zenici,
GZM, IV (1892),srr. 340 i d.; ris,ti,Zenica und
Stolac,WMBH, I (1893),str.273-275,isti, GZM,
XXVI (1914),str. 221--227.
' C. T,ruhelka, Die ohristlichon Denrlkmdler
Bosniens und der Herzegovina, Rijm. Ouartal-
sohrift, IX (1895), str. 195-235; isti., rStardkr5-
ianska arheol'ogija, Zagreb 1931,str. 129+134 i
158-166.
100K. Patsch, GZM, XVIII (1906),str. 156,
birljeSka3; isto, WMBH, XI (1909),str. 110,
prim. 2.
'o' Fotorgrafija je kako izgleda snimljena sa
zapada, iz narteksa. Na prvom je planu vjero-
jatno zid koji odvaja nalteks od naosa.
;-'::i11r i:'ir'ld
bljina iznosi 1 metar. Zidovi su bili sa-
duvani na prilidnoj visini, sudeii po fo-
tografiji i po opisu u navedenim dlanci-
ma Truhelke.
Gradevina je bila orijentirana prema
istoku.
Pod je u naosu bio od krednog na-
maza, a u narteksu poploden.
Plan crkve se u mnogome razlikuje od
plana os'talihbosanskih crkava. To je dvo-
struka crkva - basilica gemina. Ukupna
duZina zgrade iznosi (zajedno sa apsida-
rna) 24,10,najveia Sirina 22,40m. Osnov-
ni korpus zgrade (ako odbacimo apside i
juZnu dogradnju) daje,ovevanjske dimen-
zije: duZina 18,60,Sirina oko 18,20 m. U
tom kvadratu, duZ ditave zapadne fasade,
leZi narteks B, dubok 4,10,u koga se ulazi-
lo kroz vrata Siroka 2,30 m. Vrata nisu le-
Lala t sredini fasade, nego ne5to prema
sjeveru. Ulaz su s vanjske strane flanki
rala dva zida, dugadka 3,45 m, sa stepe-
nicama izmedu njih. Oni ,su vjerojatno
nosili neki natkrov za za5titu unutra5njo-
sti od kiSe.
Iz narteksa su vodila dvoja vrata u
dva naosa: unutraSnji dio zgrade bio je,
naime, podijeljen uzduZnim zidom u dva
jednaka dijela: prostorije C i Cr. Oba-
dva su naosa imali polukruZne isturene
apside, od kojih je sjeverna bila manja
od juZne: 3,70 dubine i 3,25 Sirine, sa zi-
dom debelim 1,0Om. JuZna apsida bila
je duboka 4,70, i Siroka 3,65 m. Izmedu
tih apsida bila je izgradena prostorija u
kcrju su iz oba presbiterija vodila vrata
Siroka 1,35 i oko 1,20 m. APsida E bila
je Siroka 3,30 i 4,05, a duboka 4,90 me-
tara.
Sjeverni naos C imao je quadratum
po,puli Sirok 8,20, a dugadak 9,70 m. Ol-
tarna pregrada odvajala ga je od presbi-
terija: kod iskopavanja bio je jo5 naden
in situ kameni temelj pregrade. Na pla-
nu, koji je u mnogo demu neispravan, vi-
d,i se 7 udubljenja za bazarmente na de-
lu pregrade, dok u svom radu ,Starokr-
Sianska arheologijan Tr.uhelka govori
samo o 6 stupovaro2, Sto je is,pravn,i-
je. Pregrada je imala oblik pergo-
le obidnog tipa: detvrtasti bazamenti sa
stupovima, drveni epistil i parapetne plo-
de izmedu bazamenata. Sudeii po planu,
'o' Truhelka. o. c.. str. 133.
t27

SI. I38. Zenica, reljelna ploia
br. 1
u presbiteriju su bile i dvije popreine
pregrade sa po dva stupa. U siev'erno-
dijelu_presbiterija nalaiilo se uzvi5enje
koje Truhelka, bez razloga, tumadi kio
ambon. I/ apsidi je postojalo postolje za
menzu, dok od same menze niie nadeno
nikakvih ostataka. Truhelka vi5'e ni5,ta ne
govori o ovom presbiterilu, no izgleda da
je izmedu odlomaka kamenos nimie5ta-
ja (koji je kod iskopavanja bi6 naden sav
na _jednoj hrpi u nartekiu), bilo i odlo-
maka katedre koja se nalazila u siever-
noj apsidi.
JuZni.naos p' je iste iirine kao i sje-
verni, a dlrgadak je 12,65m. Nisu zabilje-
Zeni nikakvi os,taci od oltarne pregrad",
pa ni oltara.
_ Juini prigradak, niii za 50 cm
od razine lada, sastoii se od tri Dro-
storije nepravilnog oblika, u puu"iurr"
vratima; istodna od njih ima vrita, koja
vode u C'. Sa narteks,omi prema vani
ove prostorije nemaju nikakve veze, Sto
nas zaduduje. Najmanja Sirina ovih pro-
storija (na zapadu) iznosi 3,00, najveia
(na.ist-oku) - 3,80 m. DuZina,spolja iz-
nosi 14,20m.
Truhelka u svome dlanku navodi da
su_ stupovi pregrade bili nadeni u nar-
teksu, ali ne kaZe da li su leLali bez
reda, ili su sastavljali kakvu pregradu.
Isto tako, on ni5ta ne govori gdje-su le-
Zali ostali ornamentirani komidi". Iz nri-
^za-
sustva stupova u narteksu, Truhelk,a
lljgeyje da je- tu bila napravljena kapela
(mi bismo rekli - privr-emenacrkva) iz
nuZde, Sto je potpuno moguie, ili se pak
pomiSljalo na rekonstrukciju gradevine
(nakon p.oiara), pa je namjeitij privre-
meno odloZen u sporednu prostoriju.
128
Crkva je propala u poZaru. U prosto-
r i j a m a B , C i C ' b i l o j e n a d e n o7 ' g r o b o _
l,a ispod podnice.
Sto se tide kamenog namjeS,taja,vei
kod prvog pogleda padl u oii .ii.rou.r_
nost ornamenta kojim su ukraieni. Izbor
spomenika pruZa sljedeii pregled:
1. Plutej (parapetna ploda)r02",
(. s"Brgi
/.138).
je sastavljeno_i montirano po-
9u"g3
Toiy gipsa 47 odlomaka od lapora; na
6 mjesta, rekonstruira_n po-oiu gipsa,
dopunjen je torzo ,dobrog pastira;,'ko-
mad lava,. prednja pteeta janjeta
r rrl ,iznad
DeznacaJnedopune.
Visina plode 0,60, duZina 1,12 m.
Naokolo je okvir, primitivno oznaden
sa clvrJeu_rezanecrte. U polju, u plosna_
tom .reljefu, prikazan je-u sredinli kriZ,
koji.im-a pro3irene krajeve krakova (kao
j: bio obiiaj u Vi. stoljedu) i pro-
:to
Sireni donji krak (crux poriab;/is). S li_
jeve
_strane od kriZa, iipod horizontal-
nog kraka, prik-azan je liv okrenut pre-
ma desno; iznad-njegi i ispod njega pri-
Kazana 1e po jedna zmija. Svi su ukraSe_
ni urezanim crtama. Slobodni prostori oko
ovih figura ispunjeni su stililinanim li5-
iem. S desne strane od kriZa nalazi se
ljqdska figura koja lijevom rukom drZi
neki duguljasti predmei, a desnu -kraka ie sta-
vila na prsa. Iznad horizontalnos
kriZa prikazano je janje okrenutj na de-
sno,- a ispod kraka drugo, okrenuto pre-
ma kriZu. Sa strane imJne5to bilinos or-
namenta. Sve figure su jako stiiizifrne;
izracleneprimitivno, narodito liudska fi-
'u."^C. Trutelka
_ .je spomenr.lo i dao sliku u
Rom. Quart.^!89F;212,slika ,m., 2) GMZ, 1114,
s t r . 2 2 7 ,s I . 2 2 , 3 )
" S t a r .A r h . n s t r . l Z . s l . ' 2 .
Sr. I39. Zenica, reljelna ploia br. Z
:-tr
SL. 140. Zenica. reljeJna plota br. 3
gura: glava je potpuno okrugla, vrat je
tanak, tijelo ima oblik kvadrata, ruke i
noge su tanke.
Broj 2. Ostaci pluteja (parapetne plo-
de), (slika 139). U literaturi se spominje
samo jedan fragmentro3,ali ga je Truhel-
ka svojedobno izloZio u Srednjovjekov-
noj zbirci Zemaljskog muzeja sa ozna-
kom ,Zenicao. Sastavljen je, otprilike,
od 50 fragmenata sa dodacima od gipsa;
takvih sigurnih dodataka ima najmanje
3, a u tome broju je i prednji dio lavlje
glave. Svi su odlomci montirani na dasci
pomoiu gipsa. Osim toga, ditav reljef je
premazan tankim slojem cernenta, Sto
otelava razlikovanje originalnih dijelova
i dodataka. Ploda ie visoka 0,59, Siroka
(dugadka) 1,10 metara.
Naokolo je plosnati okvir; profilacija
je samo nazna(ena pomoiu dviju crta.
Polje je podijeljeno u tri dijela. U sred-
njem je kriZ, koji ima pri kraju proSi-
rene krakove (oblik V-VI st.), dok donji
krak ima pro5inenje kao crux gestatoria
(portabilis). Naokolo su stilizirani listovi
akanta. U lijevom dijelu polja prikazan je
lav okrenut prema desnoj strani u borbi
sa zmijorn. U uglovima je biljni orname-
nat. Desna strana plode podijeljena je u
tri vertikalne trake. Ona najbliLa kriLu
ispunjena je lozom koja raste iz vaze -
sve iako stilizirano. Zatim sliiedi verli-
kalni traka sa Sah-motivom,tj. dva reda
kockica. Desni prostor je ispunjen stili-
'o' C. Truhelka, Starokrdianskaarheologija,
sfr. 164, sl. 80 i str. 29, sl. l0; GZM, XXVI
(1914),,str.226,sl. 20.
ziranim biljnim motivima; ovaj dio .ie
saduvansamo djelomidno.
Ovaj plutej, po izradi i stilu sli6i na
prethodni.
Br. 3. Odlomci plode koji se spajaju,
(slika 140)t01.
Spomenik se sastoji od 10 odlomaka
koji su bili 1892. godine montirani na
dasku i mjestimidno dopunjeni gipsom,
sastavljeni odlomci dine plodu od 0,48 m
visine i 0,55 Sirine, dok se debljina plo-
de kreie izmedu 0,072 i 0,088 metara. Po-
ledina je obradena sa ferrum dentatunt
plosnatih zuba, Sto aproksimativno od-
govara V st. n. e. Bodne su povr5ine ote-
sane dlijetom, i ravne su. Postrani (boe-
ni) odlomak bordure irna udubljenje
39x25x20 milimetara. Svi ovi odlomci
pripadaju gornjem desnom uglu plode.
Na jednom mjestu (iznad konjanika) vi-
di se i trag udarca, svakako iz vremena
propadanja gradevine. Sada je nemogu-
ie uspostaviti sudbinu tih komada u po-
tankostima.
Saduvani su dijelovi udubljenog po-
lja uokvirenog bordurom koja'se sasfoji
od dvoprutog ornamenta koji podsjeia
na onaj iz Dabravineros.U polju se nalaze
dva konjanika sa kopljima, vepar u trku
i duguljasto liSie na tri mjesta - sve
u plosnatom reljefu. Pada u odi da ko-
njanici nisu prikazani paralelno prema
kraju plode, nego koso. Ljudske figure
prikazane su vrlo nezgrapno, dok su fi-
gure konja date mnogo bolje. Isto tako i
vepar je prikazan prirodno.
10{D. Sergeje'r'ski, oEquites bistuensesn u
GZM, NS, XX (1965),str. 17-25.
'o' D. Sergejevski, Dabravina, Taib. I, I i III,
l, 2, 7, strana 22/4.
Sl. 141. Zenica, reljefna ploia br. 4
129
 Sto se tide sadrZaja, mole se pretpo-
staviti da je na predloS'ku,Sto ga je imao
majstor, bio prikazan lov, a to je motiv
kojim se moglo ukra5avati i crkve, no
Sl. 142 Zenica, dijeloai bazamenta.
Sl. I43. Zenica, glauica stupa
130
majstor je (zbog pomanjkanja mjesta?)
skratio tu scenu i stisnuo figure, tako
da kompozicija donekle slidi i na meg-
qan.
Br. 4. Ornamentirana ploda, (slika
141)n6.Sastoji se od 18 odlomaka. Nedo-
staje veii dio lijeve strane. Visina 0,964
m, Sirina 0,58, debljina 0,08 metara. Uo-
kolo tede bordura od pletera sa ljiljani-
ma (tr,odjelnim listiiima). Sastoji se od
dva polja: u lijevom su neznatni ostaci
prikaza nekog dudovi5ta u trku, a u des-
nom su rombovi sa rozetama od ljiljana.
Polja su odijeljena okomitom ,trakom sa
istim ornamentom. Svi elementi orna-
menta su dvoprutasti.
Br. 5. Tri odlomka od bazamenta,
(slika 142). Odlomci se ne spajaju tadno,
ali su vjerojatno od jednog komada: sva-
kako dva od njih, A i B. Treii odlomak
je neznatan.
Odlomak.4; Gornji dio detvrtastog ba-
zamenta, visok joS 0,162, 5ir. 0,21, deblj.
0,21. Razbijen (vertikalno). Prednja je
strana saduvana, a ukra5ena je 'ornamen-
br. S tom u plosnatom reljefu. Lijeva bodna
strana saduvana je samo djelomidno; ima
glatku povr5inu. Na straZnjem dijelu po-
vrSine podelo je s otklesavanjem verti-
kalne vrpoe, Sirine oko 0,05, a dubine
oko 0,02. Desna bodna strana je znatno
o5teiena, imala je Zlijeb nepoznate Sirine,
udaljen od rubova 0,06 m. Strainja stra-
na je bila glatka. Na gornjoj povr5ini ,os-
tao je trag odbijenog stupa promjera oko
0,18. Na prednjoj je strani udubljeno po-
lje sa okvirom jednostavne profilacije. U
polju su prikazane dvije prepletene zmi-
je, izmedu njih rozeta sa pet latica, a po-
red glava su dva mala uzviSenja u ob-
liku dunkova.
Odlomak B: Srednii dio bazamenta.
razbijen vertikalno. Visina joS 0,18, Sir.
0,22, deblj.0,22. Na prednjoj strani, ko-
ja je manje-viSe sa6uvana, dvije zmije
izradene su na slidan nadin kao i na od-
lomku A. Dvije su rozete, od kojih je je-
dna odb,ijena. Sa strana je jednostavni
okvir. Ostale su strane nastradale, ali,
ipak, moZemo konstatirati da su one po
'06C. Truthelka,GZM, XX\II (1914), str,22:6,
sl. 21; lsti, Starokr5ianska arheologija, str. 163,
sl. 79. Ploda je ,po svojoj duZini bila horizon-
talno poloZena a istoveina je plodi b,r. 3.
izradi slidile ua odgovarajuie povr5ine
kod A.
Br. 6. Kapitel, (slika 143)107.eini ga 7
odlomaka koji se spajaju: kapitel je mo-
nolitan sa dijelom stupa. Visina iznosi
0,38. Sastoji se od _3 zone: a) detvr-
tasta ploda uvrh kairitela, 0,188X0,188
metara bez ornamenta. b) eetvrtasti dio
kapitela s volutama;'sa svake strane po
dvije zmije koje se savijaju i tako nado-
knaduju volute; visina ovog dijela je 0,13,
dok strane iznose p'o 0,21 metar. c) Ka-
latos visine 15 cm koji se suZava prema
dolje sa 3 urezane horizontalne crte: go-
re promjer iznosi 0,16, dolje ispod listiia
- 0,1.46;d) Vijenac od 12listiia, visokih
0,088, Sirokih oko 0,A27, ukraSenih
sa po 3 crte. e) Astragal, visok (debeo)
0,02, promjera 0,183.f) Dio korpusa stu-
pa, promjera AJ37. Na donjoj povr5ini
okrugla rupa. Donji dio je jako nastr"a-
dao.
8r.7. Uski, istegnuti kapitel (sl. H4)
sa detiri biljke koje se ispod gornjeg det- SI. 144. Zeni:a, glau:ca stupa
vrtastog plinta savijaju u oblik slidan
korintskim volutama. Pri dnu ovih bilja-
ka odvajaju se iz osnove kapitela listovi
slidni akantima.
Br. 8. Odlomak ornamentirane olode.
(slika -145).Saduvano ie 8 odlomata od
ugla plode. Dimenzije 0,37x0,225x0,055
m. Naokolo je bordura, Siroka 0,145 m
od dvoprutastog ornamenta. U polju krug
sa nasjeckanim motivom klasa, a unutra
trotradni savijeni ornament sa ljiljanima
i zvijezdom u centru. U uglu, na kraju,
sjedi ptica. Pozadina grubo oderana dli-
ietom.
U Zemaljskom muzeju duvaju se joS 4
manja odlomka slidnog ornamenta.
Br. 9. Ostaci plode 5to je dini 7 slijep-
ljenih odlomaka: dolje dodato gipsom;
gornji dio nedostaje. Dimenzije 0,56X
X0,375X0,05 m. StraZnja je povr5ina ob-
radena zubadom (sl. 146).
Profilirani okvir; u polju dvoprutasti
pleter sa ljiljanom. Izrada nije precizna.

'o' Slike kod Tnuhelkeu GZM, XXVI (1914),

str.226, Sl. 19; isti, Starokr5ianska arheologija, Sl. 145. Zeni,ca, ulomak plote oltarske pregrade,
str. 161.sl. 74. broi I

9"' 13i
 Br. 10. Ostaci ornamentirane ploie. /s/i-
ka 147).Svega26 odlomaka montiranlh na
dasci. Polje okruZeno nizom naizmienid-
nih. kvadrata ispunjeno je prepletom od
5 lrnua, koji u beskonadnom nizu zatva_
ra krugove ukra5ene Sesterolisnim roze_
tama, dobivenim kriZanjem segmenta kru-
ga. Saduvana je povr5ina vel,idine0,g4X
X0.70 m.
Br. 11. Ornamentirana ploda, ( slika
148). Sastoji se od 7 odlomaka montira-
nih na dasci. Dimenzije: 0,79x0,34X0,036
do- 0,06 m. Naokolo profiiirani'okvir, Si-
rok 0,06, zatim sa st-rana clviie vertikal-
ne trake, Siroke oko 0,05 m # ,pro- u
trku". U sredini se nalazi stilizirana loza
Sl. 147. Zenica, ulomci reljefne ptoie, br. 10
koja raste iz kalela. ornament ie izve_
den u jednotradnoj tehnici.
Br. 12. Ostaci ornamentirane plode, od.. drugog dvostrukim uZet,om, moZda
(slika 149). f inc je 4 odlomka koji * ,pu- stiliziranom girlandom lovora. U kvad_
jaju- Odbijena_je sa tri strane; pozadina ratima _krug sa m,otivom klasa; unutra
je -obradena zubadom. Mjere: 0,75x0,47x dvoslruka zvijezda sa 6 zraka; u uglovi-
X0,08 m. Sa tri strane vide se ostaci ok- ma listiii; promjer kruga 0,2g mJtara.
vira sa Sah-motivom. Polje je podijelje- Br. 13. Odlomak ornamentirane nlo_
no u 4 kvadrata koji su odvojeni l"edan (e,(slika 150,).Sastoji se od 5 odlomaka
plo.ie koji su slijepljeni. Odbijeni su sa
SI. 146. Zenica, ornamentirana ploia. br. 9 svih strana, osim jedne. Saduvanemiere:
0,42x?,68x0,055m, prvobitno oko tjOx
X0,80X0,08. Sa strane se vidi okvir, Sto
ga iine dva reda trokuta izvedenih u ko_
som rezu izmedu dviie trake Sah-motiva.
Ostacidvaju polja sa ,liilianiman. od-
vojenih Sirokom trakom koja se sastoji
od detiri reda trokuta i tri trake Sah-mo-
tiva.
Br. 14. eetrnaest odlomaka ornamen-
tirane plode istorodne broju 13, (sI. 151).
eine je kornbinaciie traki sa nizom na-
izmjenidnih dvorednih Sahovskih plota,
dvostruki nizovi trosrranih Supliih^pira-
mida i stilizirane biljke.
Br. 15. Gornji dio bazamenta, (slika
1sla). eetvrtasti bazament sa donjim di-
jelom stupa, izraden od iednoe komada.
Odlomljeno gore i dol.je.Visini 0,g05,od
dega na stup otpada 0,235 m. Ornamen-
tirane su prednja i lijeva bodna strana.
S1_de;1oj. stranl usje8en je Zlijeb, Sirok
0,07, dubok 0,035 m; na slraZnloi strani
takode je Zlijeb, Sirok 0,05. preiiek baza-
menta iznosi 0,21X0,22 m; promjer stu-
pa iznosi 0,27 m. Ornament le stilizirana
akantova loza, koia izrasta iz kalela.
. Iznad loze je iriz od visokih listiia
koji rastu iz savijene dvoprutne trake.
Na bodnoj strani nalazi se samo loza bez
friza. Bodne strane obraclene su zuba-
iom. Vjerojatno je to lijevi ugao oltarne
pregrade.
Br. 16. eetvrtasti bazamenat, (slika
152b)108. Slijepljen je od 9 komada. Na
prednjoj strani prikazan je friz od 7 du-
guljastih listiia koji rastu iz savijene tra-
ke. Dolje je prikazana stilizirana vitica
--lillllt"
u GZM, XXVI (1914),str. 225,sl.

SI. 148. Zen;.ca, reljefna ploia, br. 11

Sl. I49. Zenica, dio reljefne ploie, br. 12

akanta koja raste iz kalei,a. Na lijevoj

boinoj strani je Zlijeb. Desna boina stra-
na je ravna. StraZnja strana jako oSte-
iena. Na gornjoj povrSini vide se ostaci
debla stupa, diji je dijametar 0,18 m.
Bazamenat je od oltarne pregrade, vje-
rojatno je stajao kao lijevi ortostat na
ulazu u presbiterij.
Br. 17. Cetvrtasti bazamenat. (Slikq
152c)t]e.Visina 0,86, presjek bazamenta
0,20X 0,20; visina ostatka stupa 0,03 m.
Na prednjoj strani ornamenat, slidan kao
kod broja 16 i 17. Na lijevoj strani bio
je Zlijeb. Desna strana je ravna.
Br. 18. Hermula od pregrade ili epi-
skopalnog prrijestolja, (s/. I53). eetvr-
tasti stupii, razbijen u 3 komada. Visi-
na 0,82, od toga na dunkasti gornji dio
otpada 0,13 m. Na prednjoj strani ukra-
Sen sa ietiri pravokutnika i zvijezdom
unutra. Na desnoj strani nalazi se Zlijeb,
Sirok 0,05 m.
Ovdje je, dakako, nabrojeno samo ne-
koliko primjeraka zenidke ukrasne arhi-
tekture. Vjerojatno ce ovaj materi-
jal jednom biti u cjelini obratlen i
objavljen. Medutim, vei i sa ovim pre-
gledom postaje nam jasno da je i pored
raznovrsnosti ornamenata oprema ove
bestoenske crkve bila iedinstvena u po-
gledu atmosfere u kojoj je ona nastajala,
i ruke koja ju je izradivala, Sav namje5-
taj je, dakle, izraden u jedno vrijeme i po
jednoj cjelovitoj zamisli (sl. 15a). To se

'.'qSlike u GZM, XXVI (1914),str. 225, sl.

t6.

133
narodito zapaZa na nekim ornamentima
koji se kao okviri i trake, ili inade po-
pune ukraienih polja, javljaju eas u j-ed-
noj, das u drugoj figuralnoj temi, ali uvi-
jek tako da ovaj namje5taj poveZu u ne-
prekinuti lanac istorodnosti.
Tematski su nam ovi ornamenti po-
malo strani. Za nuidu, jednoj od scena
dali smo ime oDobri pastir<, a drugoj
jednostavne
"Equites bistuenses". Pri
promatranju tih reljefa nama se, medu-
tim, otvara jedan novi dudni svijet, koji
nas - ako bismo ga htjeli nazvati pra-
vim imenom - mami nekamo u vode i
tokove gnosticizma. Taj svijet alegorija i
simbola, kako vidimo, sav se ustremio na
to da nam istakne prisustvo Dobra i Zla,
svijet Plerome i Kenome, kao podela lju-
di i zemaljskog Livota, pa Isusa kao ar-
bitra i presuditelja medu njima. eini
nam se tako da uDravo odatle izvire bit
poruke Sto je nama prenosi ova grade-
vlna.
U selu Zitomisliii, na mjestu
zvanom nCrkvina" u dolini pored lijeve
obale Neretve, nalaze se ru5evine vrlo
zanimljivog kompleksa sa dvostrukom
crkvom, sporednim prostorijama i veli-
kim ogradenim dvoriStemtto. Sjeverna
crkva imala je oltarsku pregradu, i po-
lukruZno razvedenu prostoriju s baptis-
malnom piscionom, ukopanom u zemlju,
a juZna je jednostavna, obje su zavrSa- 51.151. Zenica, ulomci reljefne ploie, srodne
vale apsidom prema istoku. Izmedu kul- broju 13
tnih dvorana nalaze se dvije manje pro-
storije: istodna, vjerojatno diakonikon, a zapadna protezis (pastoforij). Uz juzni
bok nalazi se nekoliko prostorija. Sav
ovaj kompleks okruZen je zidom koji is-
"o Radovi na iskopavanju su u toku, a na-
pred crkava zatvara veliki pravougaoni
lazi5te nije ioS obia'r.lieno.
trg (dvori5te). Ovaj sakralni kompleks
nalazio se u relativno pustom kraju, jer
Sl. 150. Zenica, ulomali reljefne ploie, br. 13 je promet u rimsko doba tekao desnom
obalom Neretve, i preko Dubrava. Karak-
i", t"u))ttltilt ter nalaza dopuSta njegovo datiranje u V
t. r._."r".1(.,"{l ili VI viiek.
I i1r{,rl,ry*,,, Na jo5 nekoliko lokaliteta zapaLeni
su ostaci kasnoantidkih crkava, koje nisu
pobliZe istraZene.Tako su u selu Crni-
Ci, na Dubravama kod Stoca, zate(ene
kasnoantidke srobnice unutar zidova ko-
ji su raskrdeii prije nego su arheolozi
mogli izvrSiti potrebno istraZivanje.Odav-
de potjecu dva fragmenta kdsnoantidke
crkvene opreme koji se nalaze u Zbirka-
ma Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ovdje

IJ+
je stajala crkva o kojoj, na Zalo'st,nema-
mo dovoljno podataka. Tako ovaj lokali-
tet postoji samo kao topografski podatak.
U C e r i n u , n a m j e s t u z v a n o m) C r k -
vinan, postojale su ru5evine nekih zido-
va, koji su, po svemu sudeii, potjecali
od crkve iz kasnoantidkog doba. Gratle-
vina se nalazila u blagoj kotlini ispod
brijega, gotovo nadornak Brotnjeg polja'
Na tom mjestu naden je sarkofag sa re-
lie;fnim prikazom krlla (naia slika 160)
i" ploda od oltarske pregrade, sa reljef-
nim prikazom vinove loze i grozdova.
Ploda je ugradena u Zupni dvor. Iz zi-
dova crkve izvudeni su i neki fragmenti
obradenog karnenja iz I-IV vijeka, odi-
to upotrijebljeni kao spolija u gradevini
V i VI viieka.
Na gi'oblju ,Karaulao u Duvnu,
otkrivenb je nekoliko komada ukraSenog
karnenja p-oriieklom iz starokrdianske crk'
vene gradevine, po obliku i sistemu ukrasa
srodnog nbosanskimnukrasima. To su dva
stupa iadena na tokarskom kolu sa pla-

SI. 152. Zenica, bazamenti; a - br. 15: b - br.

16:c-br.17

SI. I53. ZenLca,herm'ula

stidnim )prstenoviman, slidno stupovima

iz Breze. Nadena je takoder glavica stu-
pa (sl. 155) sa prikazom ptica na uglo-
vima, razvedenim abakusom i astraga-
lom koji monolitno prerasta u korpus
kolumne. Po motivu ukrasa, ovaj kapitel
slidi nekim primjercima iz Dabravine.
Sama crkva mogla je stajati uPravo
na ovom mjestu, ali su kasnija ukopava-
nia mrtvih p'otpuno uniStila njene tra-
gove.

'r' K. Patsch, Prilog topografiji i povijesti

Zupanjca-Delrniniuma, GZM, XVI (1904), str'
314-345.

135
 U ovom pregledu obuhvaieno je -
kako vidimo - 46 crkava koje, zbog ne-
kih karakteristika, moZemo datirati u ka-
sno antidko doba. Rekli smo vei da u
to doba u Bosni i Hercegovini nije bilo
velikih urbanih aglomeracija, jer naselja
kao Sto su bila ona na tlu dana5nje Ro-
gatice, Gradine kod Srebrenice, u Poto-
cima kod Mostara ili u Kamenskoj Pod-
gradini na Glamodkom polju (sl. 156),
ipak nisu prema5ivala karakter skromne
provincije, ogranidene na Zivot bez veli-
kih pretenzija. Slobodnih opiina, kolo-
nija i municipija, bilo je oko dvadeset.
Mi zapravo ne znamo u kakvoj urbano-
-psiholo5koj atmosfieri su stare plemen-
ske civitates dodekale ovo doba, a s pra-
vom rnoZemo sumnjati u moguinost da
su rimski nadin Livota i sviiest rimskos
gradanstva postali opca i iniegralna svol
jina svih ovdaSnjih stanovnika.
Prvobitno kr5ianstvo bilo je religija
gradova, a to je moZda i bio razlog Sto
se ono u fazi ilegaliteta tako teSko pro-
bijalo na ilirski teritorij. Ili, da se izra-
SL. 154. Zen;.ca, rekonstrukcija
136
zimo drugadije, odsustvo brojno znatni-
jeg kr5ianstva u ovim krajevima do IV
vijeka znak je da pravih grad'ova u kla-
sidnom rimskom smislu ovdje nije bilo.
Opisane crkve bile su svakako izgra-
clene pored naselja. Iznimke, kao Sto je
sludaj u Dabravinama, su rijetke. Drugo
je pitanje, kakvog su karaktera bila ta
naselja u kojima su bile one sagradene.
Velika je Steta da takva naselja ovdje ni-
su ni istraiena - iztrzev manjih iznima-
ka kao Sto su Blagaj na Japri kod Bos.
Novog, ili, moida, Lisidiii. Ako su neke
crkve i zatedeneu podrudju s ostacima
(rimskog) naselja, pitanje je da li su te
zgrade u doba postojanja crkve bile akti-
vne, ili vei u ruSevinama.
Pretpostavljamo da su u podrudju na-
selja bile sagnadeneove gradevine: Bla-
gaj na Japri, Breza II, Cim, Crvenica,
Halapii, Majdan, Mokro, Potoci, Prisoje,
i Zaloije.
U blizini naseobina: Breza I, eitluk, Do-
ci, Lisidiii, MujdZiii, Oborci, Otinov-
ci, Skelani i Zitomisliii.
oltarske ptregrade
Cemeterijalna bazilika: Sarajevo(?).
U blizini naseobina, ali na ru5evinama
starijih gradevina: Borasi, eipulii, Dolja-
ni, Vrtode, Klobuk, Mogorjelo, Nere-
zi i Turbe. Niie iskliudeno da su ne-
ke od njih pripadale samostanima,
kao Sto se sa manje ili vi5e sigur-
nosti moZe tvrditi za Dabravine.

U okvirima refugija bile su: Blagaj na

Buni, Carakovo, Gornji Vakuf, Lepe-
nica i Mali Mo5unj.
Nije mogao biti ustanovljen ambijent za
lokalitete: Kakanj Doboj, Si-
prage, Suica, Varvara, Vrdolje i Ze-
nica. Navodi Patscha o postojanju
>trga okruienog gradevinama( po-
red crkve u Zenioi, ne iskljuduje sa-
mostan, jer na podrrudju te crkve ne-
ma inade tragova naselia - dak ni
rasprSenogtipa.

Drugo je pitanje u kakvom su odnosu

bile naSe kasnoantidke crkve sa velikim
magistralnim cestama. U tom pogledu su
na$i podaci neSto konkretniji. Prije svega
zapaLamo da se episkopalna sjedi5ta na-
laze na znadajnim prometnicama: BA-
LOIE-na cesti Salona-Servitium, DELMI-
NIUM-u spletu cesta zapadne Bosne, BIS-
TUE-na cesti koja se dolinom Bosne veZe
za Panoniju, a SARSENTERUM (ili SAR-
SINTERON - kod Ravanata) - u pote-
zu Anderba- Bistue, 5to ie svakako mora-
la biti jedna od popreinih magistrala na
pravac Jadran - kontinent. Gotovo sve,
dosad ot'krivene, kasnoantidke crkve mo-
i.emo vezati uz neku saobraiajnicu, tako
da i nema posebnog razloga navoditi po-
jedine sludajeve,osim onih koji su naju-
padljiviji: Halapii, Prisoje, Crvenica, Oti-
novci, Varvara, Lisidiii, Kakanj i Sara-
jevo.
Ne znamo da li je bilo privatnih crka-
va, sagradenih na velikim imanjima.
Postojanje dvojnih crkava (Mogorje-
lo, Turbe, Zenica i Zitomisliii)
crkava koje imaju posebnu prostori-
ju s apsidom (Dabravine, Mokro) dovodi
na pomisao da je tu u pitanju postoja-
nje monasterija. Status takvih gradevina
bio je vei u mnogo navrata predmet ras-
prava (Th. Kempf, K. H. Schdfer, E. Ma-
le, I. Hubert, Kandler, Swoboda, Gerber,
Sr. 155. DUL)no,glauica stupa
Egger, Karaman i dr.), jer pisani dokazi
o tome ne postoje, nego se sve tvrdnje
osnivaju na pretpostavkama. Tako Theo-
dor Kempf misli da su zgrade mogle slu-
Liti za bogosluZja u ljetno i zimsko do-
bart2. K. Schrdferrr3je miSljenja da je
iedna od zgrada sluZila kao parohijalna
crkva, a druga za skupne molitve kano-
nika. Ovakav zakljudak nije lo5, ali je
autoru izmakla iz vida dinienica da ie
ljudi vezanih za skupne horie u katedra-
li vrlo malo, pa im nije potrebna ditava
iedna crkva, nego tek mala prostorija
je smatrao da su seu
u njoj. Emile MAle'ra
i jednoj od crkava, posveienoj Sv. Mariji,
"'?Th. Kempf, Eoclesia cathedralis eo quod
ex duobus ecclesiis perficit,ur, Arte del primo
millenio,str.3id.
"' K. H. Sohd,fer, Pfarrkirohe und Stifts-
kirche, Kirchengescrhichtliche .Abhandtl'ungen 3
( 1903), Stuttgart, str. 196---204.
I'n E. Mdle, La fin d,u paganirsme.

lJt
[^l.t

n
SL 156. Pregled kasnoantitkih crkaua u Bosni i Hercegooini
 dijelili sakramenti,dok je ona druga, p<"r-
sveiena nekom rnuieniku, sluZila za sku-
pne potrebe vjernika. MAle je, Sto se de-
dikacije tiie, polazio sa stanovi5ta prilika
u franaikoj Galiji. Tamo su, za lrrileme
Merovinga i Karolinga, gotovo sve kated-
rale posveiene sv. Mariji, a tek parohi-
.lalne crkve pored njih lokalnim svecima
ili poznatirn mudenicima, naroiito sv.
Stjepanu. To je, jednostavno, bio uho-
dani obidaj u Galiji, koji ie se jo5 jed-
nom ponoviti u Madarskoj za kralja Stje-
pana.
I. Hubert je neodludant'5.
On ne zna
zaito je na evropskom Zapadu do5lo
upravo do dedikacija koje spominje MA-
le, ukoliko se to nije prakticiralo samo u
drugoj detvrtini V stoljeia.
Kandlerovo miSljenje da dvojne gra-
devine odraZavaju liturgieku praks,.,"ka-
sne antike, utoliko Sto je jedna od gra-
-liturgiji
ClevinasluZila redovnoj ,t piro-
hijalnoj crkvi, a druga za kuli mrtvih, bi-
lo je kasnije prihvaieno od Gerbera, Svo-
bode i Eggera, pa i E. Dyggveal16. No, to
stanovi5tenije moguie primijeniti na slu-
dajeve u Bosni i Hercegovini. U Mogorje-
hJ je upravo ona "parohijalna" gradevina
okruZena grobnim komorama, a ni u ied-
noj od onih bez septuma i oltara (u Bift
uvijek juLna gradevina) nije otkriven ne-
ki znak poStivanja mrtvih.
Na kult mudenika pomi5lja i Rudolf
Egger.
Za bosansko-hercegovadkedvojne crk-
ve karakterist'iino je sljedeie:
a)- Sjeverna gradevina je komplicira-
nog tlocrta. Prostor za vjernike je malen
zbog nekoliko onuzgrednihn prostorija,
odito vezanih za liturgiju i dijeljenje sa-
kramenata. U sjevernoj se nalazi ollar.
b) JuZna gradevina je jednostavna,
bez nuzgrednih prostorija i - kako iz-
gleda - bez oltara.
c) Izmedu glavnih dvorana nalazi se
diakonikon (Zenica, Zitomisliii), ili -
kao Sto je sludaj u Turbetu - tu stoii
atrijalno dvori5te ( paradisus).
"' I. Huber-t, Le's cathedr.alesdoubles Atti
del .Iu Qglgresso !1ter1. di srudi langobardi,
S p o l e l o1 9 5 2s, l r . 1 6 7 - 1 7 6 .
. "' E._Dyggve,History of Salonitan Christi-
anity, Oslo 1951,prema rijemu citirani su ostall
autori.
d) Juzna gradevina sluZi samo za oba-
v.ljanjemolitava jedne zajednicekoja zah-
tijeva vedi prostor nego Sto je onaj-za na-
rod- kada prisustvuje- liturgiji. prisutnici
kod molitve u juZnoj gradlvini Zele biti
odvojeni od naioda (Mogorjelo, Turbe;,
ali se sluZe istim diakonikonom (Zenica.
Zitomisliii).
_e ) U z j u Z n u g r a d e v i n up r i s l o n i e n es u
neke prostorije bez kultnog znadenja,mo-
2.da_za -stanovanje (Zenica, Mogorjelo,
Turbe, Zitomisliii).
f) Kompleks je ogratlen u veliko dvo-
ri5te (Dabravine, Mogorjelo, stari zidovi
iz IV vijeka, Turbe, Zenica i Zitomisliii).
g) Pored crkve nalaze se celiie (Da-
bravine, moZda, Zenica).
Sve ovo navodi na pomisao da mi u
sludaju
"bosanskih. dvojnih gradevina
moZemo imati posla sa monasteriialnim
institucijama. Ovu pomisao potkr6pljuje
i dinjenica da se u vezi sa Prvim solinskim
koncilom spominju predstojnici sarnosta-
na u Dalmaciji, a i podaci o darovanji-
ma cara Justinijana sv. Benediktutl?.Ti-
rne je zasvjedodenmona5ki Zivot u pro-
vinciji Dalmaciji VI vijeka. Prikazi mo-
naSkih likova na kapitelima u Dabravina-
ma, pojadavaju ovu pretpostavku, pa i
dopuStaju ovu praksu duboko u unutra-
Snjosti provincije.
Zanimljivo je, ipak, da se u nekim od
ovih crkava nalazi i baptisterij (sa dubo-
ko ukopanom piscinom), St,oie moZe tu-
maditi misionarskom dielatnoiiu osniva-
da crkve. Sergejevski je u viSe navrata
zastupao mi5ljenje da izgradnju ovako
brojnlh crkavi u"jednom iskom rasponu
vremena treba protumaditi misionarstvom
u jednoj jedinstvenoj akciji. Misionarenje
u nekr5ienim krajevima bilo je ponekad
povjereno jednom dovjeku (sv. Bonifaci-
je medu Germanima i dr.), a ponekad
mona5kim zajednicama (npr. irlki mo-
nasi). No, dok su neke akciie ostale zapi-
sanc kao historijska dinjenica, dotle' u
sludaju zaled.aprbvincije balmacije mora-
mo _ostati ogranideni samo na pretpo-
stavke na temelju arheolo5kih nalaza.-
Pripisivanje dvojnih crkava u B,osni i
Hercegovini samostanskim zajednicama
Benediktinci u Hrvatskoj I,
^ .."'_!._-Ostojii_,-
S p l i t 1 9 6 3s. t r . 8 0 .
139
nidim ne obavezuie istraZivadeu Noriku
ili Galiji da ovaj itav prihvate kao ispra-
van, i apliciraju na njihove prilike. KrS-
ianstvo je u tim pokrajinama imalo svo-
je individualnosti i svoje tokove razvoja,
pa zbog toga je i na svoj nadin formiralo
objekte. Drugim rijedima, pretpostavke
jznesene za sludaj Dalmacije ne moraju
vaLiti kao uzorci za druge pokrajine i u
onom sludaju kada su u pitanju slidni
objekti.
Mnogo teZe pitanje postavlja pred nas
pojava dviju istodobnih crkava u jed-
nom mjestu, i na razdaljini od kojih sto-
tinjak metara. Tu vi5e nisu u pitanju
dvojne crkve, geminae, nego bogomolje
koje su moZda sluZile razliditim kultnim
c-rpiinama.To su Breza, Skelani i Zalolje.
U traZenju rjeSenja za ovaj problem naj-
bliZa nam je misao prisustvo Istodnih
Gota u ovim kraievima, u doba kada ra-
dunamo s podi/anjem ovih gradevina.
Urezane rune na jednom stupu istodnog
portika, i germanski umbo od Stita (VI
vijek) u garotini izgorjelog krova crkve
na desnoj obali Stavnje, u Brezi, dozvo-
liavaju pretpostavku da u ovom sludaju
imamo pred nama arijansku bogomolju.
Arijanske crkve nisu se razlikovale od
onih koje su sluZile ,pravovjerniman, bar
Sto se tide rasporeda objekata vezanih za
liturgiju. Sto se crkva u Brezi po svojim
arhitektonskim osobinama izdvaja od
drugih istodobnih gradevina svoga vre-
mena u Bosni, tomu neie biti uzrok dog-
matske razlike njenih vjernika, nego ne-
ki drugi razlozi.
Po primjeru Breze moZda je i grad-
nju jedne od crkava u Skelanima i Za-
loZju moguie pripisati vjerskoj (a joS
vi5e druStvenoj) izoliranosti Istodnih Go-
ta u drZavi kojom su vladali.
Kasnoantidke crkve u Bosni i Herce-
g<-rvinisu malih razmjera, izuzev one Sto
se nalazila pored metalurSkog pogona u
dolini Japre. Razlog tome bila je velidi-
na naselia. Rekli smo vei da u zaledu
provincij-e Dalmacije nije bilo veiih ur-
banih aglomeracija, nego su plemenska
svijest i privrZenost ba5tini bili jadi od
italskog smisla za zbijene zajednice grad-
skog tipa. Tu, dakle, leie razlozi za skro-
mno dimenzioniranje gradevina, povrSne
zanatske usluge i vrlo individualno kon-
140
cipirane ukrase. U veiim gradskim za-
jednicama sve bi to bilo dotjeranije i u-
niformnije.
Izuzev Cim i Klobuk, iini nam se da
su graditelji ovih crkava radili vi5e "od
oka". Neuredno sloZeni zidovi bili su oZ-
bukani, a rijetko oslikani (Majdan i Mo-
kro).
Oltarne pregrade bile su od kamena i
drveta. Od onih prvih saduvali su se u vi-
5e ili manje sludajeva elementi po koji-
ma ih je moguie sa, isto tako, vi5e ili
nanje domiSljanja rekonstruirati. One
drvene su, svakako, uni5tene, i samo u
nekim sludajevima saduvalesu se osnove,
ili bar tragovi na mjestima gdje su one
stajale.
Kamene septume imale su, koliko nam
je poznato, ove crkve: Breza I, Cim, Da-
bravine, Klobuk, Mokro, Potoci, ZaloLje
i Zenica. Drveni su bili u Carakovu, Do-
cu, Mogorjelu, Nerezima, Oborcima, Ske-
lanima i Turbetu. Nije sa sigurnoSiu us-
tanovljeno kakve su bile pregrade u Bre-
zi II, eitluku, Lepenici, Majdanu, MujdZi-
iima i Sipragama.
Koliko se na temeliu saduvanih osta-
laka moZe prosuditi, naSe oltarne pre-
grade bile su u obliku pergola (tentplon).
Stupovi su se sastojali od detvrtastog ba-
zamenla, visokog oko 1 m; na njemu je
stajao okrugli stup promjera 0,18 do 0,22
m sa odgovarajuiim kapitelom. Obidno
su sva tri ova elementa bila nadinjena od
jednog komada. Izradivanje baza i kor-
pusa stupova od jednog komada je obi-
daj koji se javlja u V vijeku. Stupovi su
dotierivani na tokarskom kolu (Breza,
Duvno, Klobuk), ili su klesani dlijetom,
pa nareskani zubadom (Mogorjelo, Poto-
ci, itd.) - Sto je, i opet, karakteristika
kasnoantidkognadina izrade.
Izmedu bazamenata nalazile su se uZ-
lijebljene plode pluteja. Pluteji su prvo-
bitno bili probuSeni kao tranzene (eipu-
ljii, Mali MoSunj), dok se, vjerojatno, u
drugoj pol. V vijeka, javljaju pune ploie
sa likom i simbolidnim ornamentima, iz-
vedenim u reljefu.
Stupovi su bili odozgo povezani gre-
dom: u Dabravinama od kamena, a Po-
negdje moZda i od drveta.
Korpusi stupova rjede su bili ukraSe-
ni reljefima, a^ deiie"raznovrsnorn hori-
zontalnom profilacijom. U Dabravini se
javlja kao ukras vinova loza koja raste iz
c:alix-a, sa liSiem i grozdovima. Stupovi
tr Brezi, Duvnu i Zenici bili su izradeni
na tokarskom kolu, pa tako nije bilo teS-
ko ukrasiti ih profiliranim prstenovima,
i zonama u obliku trohila. Bilo ih ie i sa
tordiranim kanelurama, kao u Dabravi-
nan-ra- ali to ie za ove kraieve izniman
sluiaj.
Stupovi pergola templona nisu imali
izrazite baze na prelazu od bazamenta ka
korpusu, jer ono ne5to torusu slidne pr-
stenaste plastike pri dnu stupa jo5 uvi-
jek ne bismo mogli svrstati u pojam
baze.
Sto se velidine tide, septumi bosan-
sko-hercegovadkihkasnoantidkih bogomo-
lja bili su isto tako skromni kao Sto su
bile i gradevine u kojima su se nalazili.
Broj stupova ograniden je na 4 (Dabravi-
ne) ili 6 (Zenica) komada. Te5ko da ih
je vi5e bilo, ali ih nije moglo ni manje
biti, jer to nije dozvoljavala Sirina naosa.
Za \zradu kamenih septuma upotreb-
ljavan je mekani kamen, uglavnom mulji-
ka, a rijetko pje5dar. Nigdje se nisu sa-
duvali tragovi vi5ebojnog premazivanja.
Ukrasi na njima dolazili su do 'izraiaja
angaZiranjem oskudnog bodnog svjetla la
prozora.
Efekti su pojadavani draperijama od
tkanina koje su bile obje5ene na epistil-
noj gredi, no i sa kandilima (Turbe) -
pa i uljenim lampama od gline (MujdZi-
ii, Turbe-Varoiluk).
Oltar se nalazio u presbiteriju, tj. ap-
sidalnom prostoru, iza septuma. einila
ga je plota od mramora, ne5to udubljena
u profiliranom okviru. Podivala je na 4
stupiia koji su bili usadeni u za to p,o-
sebno izgradenu osnovu u podu. Neki ol-
tari sadrZavali su sepulchrum, kao u Bo-
rasimalr8i Cimu. U Zemaliskom muzeiu
iuva se postolje neke oltaiske menze sa
malim Zlijebom za mo(i. Njegovo porijek-
lo nije poznatorre,a moZe biti iz srednje
ili zapadne Bosne. Buduii da se u zaledu
provincije Dalmacije kr5ianstvo Sirilo sa
"' C. Truhelka, Starokr5ianska arheologiia,
str. 104, sl. 30.
"' D. Sergejevski, Nove akvizicije odjeljenja
klasidne arheologije Zemaljrskog muzeja, GZM,
NS, III (1948), srr. 173-174, sl. 4 ri 5.
znatnim zaka5njenjem, to ovdje nije bilo
mudenika, pa su tako sepulchrumi bili
vi5e simbolidnog zna(aja, kao Sto je bio
i ovaj: u njega su se mogli smjestiti tek
neznatni fragmenti kostura. Takav >se-
pulchrumo ie se vremenom
"penjatin u
menzi oltara navi5e, pa 6e vremenom do-
biti svoje mjesto u samoj tabuli. To je,
moZda, razlog Sto u na5im bazilikama ni-
smo na5li otvore za smjeStaj moii.
Nosadi menze bili su ukra5eni kao
stupovi.
Sto se sjedala i prijestolja tide, mi,
dakako, moZemo govoriti o onim crkva-
ma u koiima su ona bila izsradena od
kamena. Moguia drvena sjedila su sva-
kako razorena u davna vremena.
Zidana sjedala su bila jednostavna -
ona prate tok apside, s tim Sto su u dnu
apside prerastala u episkopalni thronus.
Debeli zidovi apside u Klobuku moZda
Lrpravo potjedu od apside i substrukcija
subselija, a manje je vjerojatno da su
tu debljinu uvjetovale neke nadgradnje u
apsidi, - kalota ili ne5to tome slidno.
Subselija, naime, nisu uvijek bila izgra-
rlena zajedno sa gradevinom, Sto se mo-
glo vidjeti u Oborcima. Iznimku moZda
i iini sludaj bazilike u Klobuku, pa otu-
da tako debeli jedinstveni temeljni zid.
Ova siedala nisu bila umietniiki do-
tjerivana. lzgle'da da su bila'samo oblo-
Zena tkaninom, jastucima i slidnim pred-
metima za udobnije sjedenje. Taj obidaj
nam je poznat sa mnogo mozaika iz ono-
ga vremena. Tragova nekih drvenih oblo-
ga nije se naSlo.
D. Sergejevskije neke komade ukraSe-
nog kamenog namje5taja u Dabravinama
rekonstruirao kao okvire rtronusa i subse-
lija'20.Nalazno mjesto tih predmeta nije
bilo poznato, ali u dilemi oko namjene
tih objekata, misao o presbiteriju je re-
alna. No, kompleks Dabravina je izniman,
i misao o samostanu ima svojih osnova.
Tako moZemo razumjeti i ukra5ena sje-
dala u njenoj apsidi.
U Majdanu i Oborcima nadena su, ne-
gdje izmedu prostora za narod i presbi-
terija, dva poveia stupa za koje se moZe
pretpostaviti da su nosili arcus triutnp-
halis. Da li je to bio u pravom smislu
zidani luk, no5en od dva stupa, ili je to
"o D. Sergejevski, Dabravina, tab. XVII.
141
bio samo nadomjestak - iluzija te pre-
dodZbe- te5ko je reii. U Oborcima se na
tom mjestu nije na5lo karnenje koje bi se
moglo pnpisati neKom svoctu. Medutim,
u prostoru apside nadeno je vrlo mnogo
konidnih blokova sedre (sa crvenim pre-
mazom) za koje se u prvom trenutku mi-
slilo da potjeiu od apsidalne polukalote.
Nije, rnedutim, iskljudeno da se grada
trijumfalnog luka u jednom trenutku na-
gela i sru5ila prema apsidi. O nadograd-
nji kod stupova u Majdanu nemamo po-
dataka jer je ta gradevina iskopavana od
nestrudnog lica.
U bosansko-hercegovadkim crkvama
kasne antike ambon je bio gotovo nepo-
znat. Za baziliku u Zenici postoji izvje-
Staj u kome se spominje konstrukcija
slidna ambonu, a moZda je i u Majdanu
postojalo tako neSto slidno. No, ta dva
sludaja su izuzetna,pa se o ambonima ne
moZe govoriti kao o karakteristidnim ele-
tnentima unutra5nje opreme ovih grade-
vlna.
Kasnoantidke crkve u Bosni i Herce-
govini stajale su, kako izgleda,na slobod-
riom prostoru. Iznimno se pred bazilikom
u Zenici sterao prostrani "trg< 'uokviren
zgradama.To je mi5ljenje iznio K. Patsch
u jednoj primjedbit'?r,pa tako ne znamo
na temelju dega je on dao ovu svoju iz-
Javu.
Crkva u Blagaju - Japra, imala jc
atrij a za onu u Turbetu moZemo samo
pretpostaviti. Na oba ova lokaliteta nisu
se saduvali kameni stuoovi. MoZda su oni
bili od drveta, a moLda su postojali zi-
dani stupovi sa svodovima ili, rnoZda, dr-
venim gredama. Ne znamo Sto znadi >trg"
juZno od crkve u Zenici, Sto spominje K.
Patschr22.
Baptisteriji su se nalazili, obidno, u
sredini sjevernog niza bodnih prostorija.
Konstatirani su u sljedeiim gradevinama:
Blagaj na Japri, Cim, Crvenica, eipu-
ljii, Doci, Klobuk, Lepenica, Mali Mo-
Sunj, Mogorjelo, MujdZiii, Nerezi i Priso-
je. Svi su oni prvobitno bili gradeni du-
boko u podnici, pa kasnije pregradivani.
Pitamo se koje su od ovih crkava bile
episkopalne rezidencije, a koje su sluiile
r21K. Patsch, WMBH, XI (1909), str. 110,
primj. 2.
tg: K. Patsch,GZM,1906,s,tr.156,bilje5ka 3.
t42
parohijalnim funkcijama. Pri tome ne
smijerno zaboraviti da je, upravo, u vri-
jeme koje se tretira u ovom radu, do5lo
do promjena u crkvenoj upravi i ritualu.
Pojam episcopusau IV i dijelu V stolje-
(a, nije istovetan o,nom u VI slolje-
iu, a nadin kr5tenja, uzmimo kao primjer
koji je utjecao na oblikovanje crkvenog
prostora, takocle je u meduvremenu do-
Zivio promjene.
U IV i V stolieiu svaka slobodna cr-
vitas imala je svog episcopusa, no kom-
petencije tih ,biskupan nisu prelazile
vlast jednog arhiprezbitera u kasnijem
smislu. Rekli srno vei da se u ditavom
zaledu provincije Dalmacije do sada naiS-
lo na svega dva nesigurna podatka o po-
stojanju kolonija (AQUAE S.. ., i RIS. . .)
dok se u mnogo veiem broju javljaju mu-
nicipiji (BISTUE, DELMINIUM, DILUN-
TUM, DOMAVIA, SALVIAE itd.) - moZda
u svemu oko 20 takvih samouprava. Sto
se, medutim, dogodilo sa plernenskim civi-
tates? U prvim vijekovima izridito su nam
iskazane neke od njih (IAPODES, DAE-
SITIATES), ali je kasnije mreLa munici-
pija manje-viSe pokrivala cijeli teritorij
provincije, Sto je samo po sebi iskljudilo
potrebu tribalnih civitasa. Ako plemenske
civitas u ovo kasno doba nisu viSe pravno
postojale, jedva b,ismornogli odekivati da
bi i za tu kategoriju rimske upravne admi-
nistracije postojao posebni episcoptts.
U VI stoljeiu pojam biskupa dobija
nove kvalitete. Tada su na uiem terito-
riju Bosne i Hercegovine zabiljeiene sve-
ga 4 biskupske rezidencije (DELMINI-
UM, BALOIE, BISTUE I SARSENTE-
RUM)l'?3. Bestoenski biskup se (530. g.)
dak i tuZi na preglomaznost svog terito-
rija. Predstojnici municipalnih crkvi ne
nose tada viSe naslov biskupa, ali su za-
drLali svoje stare funkcije, kao Sto je,
na primjer, krStenje.
Ostaje nam sada otvoreni problem da
li je ijedna od dosad otkrivenih crkava u
Bosni i Hercegovini bila rezidencijalna
crkva neke biskupije u danaSnjem smis-
lu - a Sto vude svoje korijene joS od VI
stoljeia, ili su one bile samo sjediSta
municipalnih episcopus-au smislu IV i
"' Siscia, Ciibalae, Sirmium i rNarona ,prote-
zale su svoju jurisdikciju Li na dijelove terito-
ri.ia Bosne i Hercegor.ine.
V stoljeca, dakle lidnosti i funkcija koje
su danas u rangu "parochusao. Ovo dru-
go ima vi3e osnova.
Drugo je pitanje za5to su u relativno
kratkom roku izrasle tolike crkve u Bo-
sni i Hercegovini. Vremenski, one su u-
glavnom vezane za dominaciju Istodnih
Gota u ovim krajevima, a poznato je da
je upravo u to doba ovdje vladala pri-
lidna netrpeljivost izmedu starosjedilaca
i vladajuieg sloja. MoZda, upravo, tom
dinjenicom moZemo protumaditi ovaj fe'
nomen.
Spomenuli smo da je u dasu raspada-
nja Rimskog Carstva Crkva postala baS-
tinik i duvar njegovih tradicija: latinskog
.iezika, pojma vlasti i univerzalnosti.
URBS AETERNA nastavio ie tako Zivot
kao nestvarni, a ipak svugdje i svagda
prisutni CIVITAS DEI. usred bura i va-
lova Sto su zapljuskivali njegove obale sa
svih strana. Tako ie. u dasu kada se Car-
stvo ovdje ugasilo (480), Crkva postala
njegov idejni nasljednik i onaj organiza-
cioni fakat koji je ljudima dodaravao ilu-
ziju pr,ipadnosti rimskom svijetu i gra-
danstvu.
Sto je, dakle, preostalo "provincijali-
ma( u gotskoj drZavi, nego da zbiju re-
dove i da gradnjom crkava dokaZu pri-
sustvo one s'ile koja se smatrala duvarom
rimske baStine.A uz to je postojao i pra-
vi car, onaj u Konstantinopolu, koji je
ga5enjem Zapadnog Carstva postao vla-
dar Ekumene. Nisu, dakle, Istodni Goti
bili oni koji su forsirali gradnju crkava
u ovim krajevima, nego je njihovo pri-
sustvo bilo tihi razloe da se te crkve
grade.
l+J
 .'r
DepurKrarnl spomenlcl
Od gradevina namijenjenih kultu mrt-
vih kasnoantidkog doba malo se saduvalo
objekata koji su izgradeni u klasidnom
stilu. Iznimku dini zgrada mauzoleja u
S i p o v u, kod Jajcar ( sl. 157). Detalji
same gradevine ostali su nam nepoznati,
jer su se do nas saduvali samo dijelovi
prodelja, nadeni porazbacani pored rije-
ke, po svoj prilici pripremljeni za grad-
nju mosta u kasnije tursko doba. Prema
saduvanim dijelovima zabata, korniZa, i
friza rmoLemopretpostaviti da je prode-
lje ovog mauzoleja bilo izgradeno u ok-
virima poznatih normativa za klasidne
gradevine. Sudeii po visini epistilnih ele-
menata, pa uvaLavajuii raspon unutra6-
njeg polja zabata, modul ove gradevine
iznosi oko 25 cm, Sto za cjelokupno zda-
nje, zajedno sa stilobatom, daje visinu
od oko 8,5 metara. Da li je prodelje bilo
oblikovano kao tetrastilni prostilos, ili
pak kao templum in antis, slidno nalazi-
ma na P a n i k u, kod Bilece2,to je na
temelju raspoloiivih nalaza te5ko reii.
Sudeii po natpisu, porodica pokopanih
osoba stekla je rimsko gradansko pravo
od jednog vladara iz dinastije Konstan-
tina Prvog, a imena na sp'omeniku ( Apol-
linaris, Honorius, Frontinus i Maxima)
su ionako karakteristi(na za IV viiek. U
to doba moZerno datirati ovaj na5 spo-
menik. Tabuta ansata, ubadena u friz, uo-
kvirena je dvoprutim prepletom loze mo-
tivom koji je u klasidnoj antici bio u
ovom obliku nopoznat, pa, prema tome,
spada u novine koje je sobom donio IV
vijek.
t D. Sergejevski, Kasnoantidki spomenici iz
Sipova, GZM, NS, VII (1952), s,tr. 4l-57.
' I. Cremoinik, Prethodna istraZivania na
-XV-
rimskom lokal,itetu na Paniku, GZM, NS,
xvl (1960--{1), str. 173-184.
l0
1l 1 '
Mnogo skromniji ali ne manje zanim-
l j i v j e m a u z o l e ju T u r b e t u kod Trav-
nika3. To je jednostavna cella sa lezena-
ma na vanjskom zidu i podzemnom grob-
nicom (sl. 158). On se znatno razlikuje
od spomenika u Sipovu. Dok je Sipovska
gradevina koncipirana uglavnom u klasid-
nom stilu, svojstvenom Zapadu, gradevi-
na u Turbetu ukazuje na novo vrijeme u
kome ie tendencije Istoka doii do znat-
nog izraLaja. Prije svega, lezene, koje ov-
dje imaju disto estetski karakter, karak-
teristidne su za arhitekturu koju smo pre-
ko Sirije primali iz istodnih provincija.
Mauzolej u Turbetu ukazuje nam nadalje
na utjecaje koje je na ove krajeve vr5ila
Salona, gdje su otkrivene slidne gradevi-
ne koje su vrlo vjerojatno posluZile kao
uzorak za ov:u. Utjecaj Sirije na arhitek-
turu u Primorju bio je pojadan i znat-
nim naseljavanjem Orijentalaca u Saloni,
gdje su se tako i medu prvim biskupima
ovoga grada naSla dva Sirijca: Domnije
(Dujrno) i Primus.
Mauzolej je sagraden u V vijeku, pa
nam konfrontiran sa ne5to stariiim mau-
zolejem u Sipovu rjeiito govori o prom-
jenama koje su se dogaclaleu ovom vre-
menu.
Kada se vei nalazimo u domeni ceme-
terijalne arhitekture, onda treba da ima-
mo u vidu brojno zastupljene grobne ko-
more koie su otkrivene sotovo u svim
kraievimi Bosne i Hercee-;vine. Komore
su pravokutnog oblika, o(o 2,2 do 2,4 m
duiine, i oko 1,6 do 1,7 m Sirine, polu-
kruZno su presvedene, a uz obje duZne
strane nalazi se po jedan leLaj, kline, ne-
Sto povi5en u odnosu na uski hodnik ko-
3 D. Sergejevski, Kasno-antidki mauzolei
u
Tu,rbetu, GZM, NS, VI (1951), str. 135-145.
t45

SI. 157. Sipouo, proielje m,auzoleja
ji se nalazi izmedu njih. U komoru se u-
lazi kroz detvrtasti otvor velidine ne5to
preko pola metra jedne strane. Zidovi
su bili oZbukani.
Dakako da se u pojedinim sludajevi-
ma odstupalo od ove sheme. Tako je kli-
na za polaganje mrtvaca u jednoj od ko-
mora u Oborcimaa bila vrlo niska,
oividena niskom zidanom ogradom, i -
dovoljno Siroka za dvije osobe - postav-
ljena u jednom kraju komore, uz sjever-
ni zid. Odito je bila namijenjena za sahra-
njivanje dviju osoba. Nadalje Se, kod
clnih komora Sto su bile unutar sradevi-
na, ulaz sastojao od ne5to veie pl-odeko-
ja se nalazila u podu. Ispod nje su bile
stepenice i mali hodnik kojim se prila-
zilo u komoru, koja nije bila joS posebno
zatvorena. Komore, kojima se pristupalo
izvan gradevine, imale su ulaze zatvorene
kamenim nlodama.
- O. nurter, Bazilika u Oborcima, 'NaSe sta-
rine VII (1960),str. 59J2.
lao
Mrtvaci su sahranjivani u drvenim
sanducima okovanim Zeljeznim sponama.
Nakon izvjesnog broja godina komore su
otvarane, kosti mrtvaca i ostaci sanduka
odbadeni su u hodnik, a na upraZnjenu
klinu poloZen je sliedeii mrtvac. Ukopa-
nim osobama nije u ovom sludaju podi-
zan poseban spomenik, niti je grob na
povr5ini zemlje bio obiljeien posebnom
arhitekturom.
Obidaj pokopavanja u komore podsje-
ia donekle na katakombe. Pored disto je-
vrejskih katakombi koje su postojale u
Rimu, u novije doba otkriven je u Gali-
leji veii broj podzemnih hodnika i pros-
torija koje su sluZile za ukop mrtvacas,
pa nije iskljudeno da su i rimske krSian-
ske katakombe zapravo nasljedstvo iz jev-
rejskog kuturnog dobra. Ta ideja pod-
zemnih ukopnih prostorija prenosi se za-
tim, nakon Milanskog edikta, u obliku
komora, kao minijaturnih katakombi, na
Siroka podrudja, a u kriptama romanskih
crkava doZivljava svoju veliku renesansu.
Paralelno sa komorama tede i kult mude-
nika, no buduii da mitraidki raspoloZeni
Iliri u Bosni i Hercegovini nisu dali mu-
denike u prvim vijekovima krSianstva, to
je u na5im krajevima izostalo osobito po-
Stivanje nekog kultnog mjesta, kao 5to
su, na primjer, Manastirine u Solinu.
Zbog toga se ovdje, u Bosni, komore na-
Iaze ili u sporednim prostorijama crkava
(Oborci, Turbe, eitluk kod Jajca) ili sa-
svim daleko od njih (Blagaj na Japri).
Neito rjedi nadin ukopavanja pred-
stavljaju sarkofazi izradeni od muljike i
vapnenca.Veiina tih sarkofaga potjede iz
vremena kasne antike. Medu ukraSenim
primjercima istide se sarkofag iz Ba(e-
vi(,a kod Mostara (sl. 159)6.Nadinjen
rr oblicima koji su bliski klasidnom do-
bu, on de ipak biti proizvod kasnijeg vre-
mena, sudeii, barem, po prikazima loze
i grozdova na akroterijima. Na jednoj du-
Znoj strani, koja kod sarkofaga predstav-
lja delo spomenika, isklesano je uokvi-
reno polje za natpis, tabula ansata, ali ie
sarko,fag ostao ipak anepigrafidan.
' V . N e d o m a d k i , Stara jevrejska umetnost
u Palestini, Beograd 1964, str. 103----124.
u V. Radimskv. Prerr-istoridke i rimske sta-
rine kod Badevi-ia blizu Mos'tara, GZM, IV
( I 892), str. 332-336.

- - Ne5tormladi po obliku je sarkolae na
Mogorjelu, izraden vrlo uiedno, ^ll--b",
ikakvog posebnog ukrasa. po oUtl'ti" i"
on inaie dosta iliean onom o*rUir"l"
Anastasa iz Slanog kod Dubroi"itru, a"_
t r r a n o gu 4 6 1 .g o d i n u .
primjerak u-kraSenogsarkofaga
-- , _l.ij"p .
potjeie
iz ruSevina Kasnoan'iidke bogo_
Tglj" u e-erinu, sada sm.ie5ten
riSt'u pored dana5nje crkve. i, i", "-Juo_
gnoj strani, u reljefu, prikazai'friZ
krugu, kome se donji-krak produzuje joS
jednim dijelom izvan kruga-(st. 160j.
tiy donekle podsjecani varijanru tzv.
egrpatskogkrila, ankha, iako ie nasla5e_
nim_krugom moZdazamiSl.ieniamo
ol. I ovaj sarkofag rado bismo datirali
u V viiek.
- Kainoantidkom dobu pripadaju vrlo
z d e p a s t is a r k o f a z ii z M u j a l i C L , ,udu
I
I
I
I
st. 1.58.
;,::,;:'.:4i,
u zbirci lranjevaikog samostanau Jaicu,
(.s11. 6 1 ) .O n i s u t i p i i a n p r i m j e r p r o i i v o _
da rustiine provincije koja ieito u teZnji
da imponira, prelazi u hiperrrofiiu. Maj_
stor jednog od ova dva sarkofaga'nije se,
naime,.pri izradi-poklopca zaddvoljio sa_
mo prikazom zabata na uZim bbenim
stranama, nego je takve zabate stavio i
na ce_ na uzduZno delo, medu akroteriie koii su
zapremili gotovo preko polovine cjeloiup-
" ne duZine sarkofaga, a svojom visinom
dos_eglisu vrh zabata. Ovom vremenu Dri-
Mo_
padaju i drugi nalazi, tako: sarkofas' i,
-Vi
-uure_ Sargovca kod Banje Luke, iz
n jana kod Posu5ja i dva fragmentira-
na primjerka iz B I agai a nalapri.
' D.
Sergejevski, Kasno_antiiki spomcnici iz
.
< , k o l i n e J a i c a . "G Z M , L t t S 3 8 i , " j , " . t l : " i g : : ; i
1Aa
la r
 Dobu oko IV vijeka pripadaju ukopi
u grobnicama nadinjenim od tegula koje
su poloZene u obliku krova. Pored Mo,
gorjela zateben je veliki broj ovakvih u-
kopa, odito nekropola robova na drLav-
nom imanju. Dva groba, pored samih sje-
vernih vrata, svakako potjedu iz vreme-
na kada je zbog provale barbara vrijeme
bilo nesigurno, pa su ukopi vr5eni u taj-
nosti, a zbog toga i sasvim blizu vrata.
Probijanje sarkofaga zapaLenoje samo
kod primjeraka iz Badeviia i u eerinu. To
obijanje grobnica tumadi se na razne na-
dine, no neiemo biti daleko od istine ako
to dovedemo u vezu sa Teodorihovom ak-
cijom prikupljan ja zlata. Sarkofazi su de-
sto bili uzidani u gradevine, pa se otuda
nisu mogli otvarati podizanjem poklop-
ca, nego probijanjem deone strane. MoZ-
da je ovdje u pitanju i otvaranje fenes-
tella za kult mrtvih, no, pretpostavljarno,
da bi u tom sludaiu otvor morao biti
uredniji.
MoZda je jedan od najzanimljivijih
spomenika nadgrobne plastike kasne an-
tike nadgrobnaploda iz ZeniceB sa pri-
kazom detiri figure (sl. 162). Kompoziciju
dini edikula, prodelje zgrade sa podnoZ-
jem, dva stupa, epistilom i zabatom sa
akroterijima. Uski, dugadki s,tupovi stoje
na dosta nagla5enoj jednostavnoj osnovi.
Njihovu glavicu dini stilizirani akant'ov
list koji zauzlma gotovo cijelu plohu gla-
vice. Uz rubove kapitela tede vrpca koja
se na gornjim uglovima zavr5ava u volu-
' D. Ser.gejevski,Spdtantike Denkmdler aus
Zenica,GZM, XLIjV (1932),2, str.35-56.
Sl. I59. Bateui(i, sarkofag
148
Sl. 160. (eyin, earkofag
te, okrenute prema unutrainjem polju.
Abak ne postoji. Na stupovima podiva
glatka epistilna greda sa urezanim ukra-
som u obliku tri vodoravne crte i nizom
polumjesedastih zareza. Vrlo nagla5en a-
kroterij ukra5en je sa dvije rakovice i
manjom rozetom u krugu. U zabatu se
vidi veliki krug, u kome se vjerojatno na-
lazio prikaz rozele.
U slobodnom prostoru edikule prika-
zane su 4 ljudske spodobe: jedna Lena i
tri mu5karca. 7-enaje lijwom rukom za-
grlila mladiia do sebe, a desnom mu daje
predmet slidan jabuci, obudena je u ko-
Sulju (tunica), a preko nje je haljina sa
dugim rukavima. Preko ramena prebaden
je Sal sa dugim resama. Glatko podeSlja-
na kosa proviruje ispod vezene kape. Na-
kiiena je nauSnicama i ogrlicom, na pr-
sima je pridvr5dena agrafa, a na dva pr-
sta vidi se prstenje. Druga figura je dje-
dak obuden u ko5ulju sa dugim uskim ru-
kavima, a preko toga je pnebaden ogrtad
(sagum). Desnom rukom zagrlio je Zenu,
a u lijevoj drZi torbu. Ogrtad je na des-
nom ramenu prikopdan krstastim fibu-
lom. Isto tako odjevene su i ostale dvije
osobe. Tr.eia os'oba, moZda otac, prika-
zana je kao zreo bradati mu5karac, sa
plodicom za pisanje i testamentom (vo-
lumenom) u lijevoj, a stilusom u desnoj
ruci. eetvrta figura predstavlja odraslog
mu5karca, koji je svoju d,esnuruku polo-
Zio preko ramena dovjeka do sebe, a lije-
vom rukom pokazuje na testamenat.
Na sve tri mu5ke figure urezan je
crux gammata sa kracima koji su okre-
nuti u smjeru protivnom od kazaljki na
satu. To je sanvastifta, simbol smrti.
 Spomenik potjede s podetka IV vije-
ka. No5nja, kratko SiSanakosa i brada
kod mu5karaca, a zagladena kosa kod
tene, zatim uska, isposnidki izduZena li-
ca, s odima koje ukodeno gledaju preko
posmatrada nekud u daljinu - to su k,a-
rakteristike plastike ovoga doba. Sagle-
dan u cjelini, ovaj reljef teZi u svemu ka
ukodenosti i tipiziranosti. Figure po's'taju,
zapravo, stilizirani ornamenti, njihova
bezoblidna tijela pretvaraju se u niz oko-
mitih crta, a njihove ruke, isto kao i gla-
ve, izgledaju samo kao uopiene dekora-
cije, bez nastojanja da se pojedinci nagla-
se individualnostima poteza lica ili po-
kreta udova. Koliko je tu idejne slidnosti
sa arhitekturom Mogorjela! Ne samo da
su ovi spomenici nastali u isto vrijeme,
nego, evo, ovdje vidimo kako se dinov-
nidka despotija Dioklecijanovog doba od- Sl. 162. Zenica, nadgrobna ploia
razila na psihu ljudi, pa tako i na spome-
nicima koji su nastali u ovo doba.
Svakako da je i vrijeme ovdje udini- Zenidki neljefi s podetka IV st, i po-
lo svoje. Primitivna sredina, tek zapahnu- red svoje povezanosti sa umjetnidkim na-
ta idejom antike, davala je kao odjek tih zorima koji su svojstveni kasnoj antici,
poziva umjtnost interpretiranu na svoj predstavljaju vei nagla5en korak dalje u
nadin. Druga je stvar Sto je upravo ta pri- razvoju stila i ukusa. Prikazi na tim re-
mitivna i poluromanizirana sredina bila ljefima, i pored dosta jasno fiksiranog
vitalnija, i Sto je vremenom dala ton di- vremena u kome su nastali, prikazuju
tavom druitvu, pa i umjetnosti antike. vei,u vrlo naglaSenoj mjeri,tendencije ko-
je zapravo pripisujemo kasnijem vre-
Figure na reljefu iz Zenice dine niz menu.
koji jo5 nije sasvim nagla5en,ali se nje- Za nas je posebno zanimljiva nadgrob-
gove tendencije vei naziru. n a s t e l a ,n a d e n au s e l u P u t i d e v o (s/.
163) '. Likovna tema ovog spomenika je
uobidajena na ilirskom podrudju u III
i IV stoljeiu. U gornjoj edikuli nalazi se
poprsje mu5karoa sa svitkom testamen-
ta. U donjem dijelu dovjek u potpasanoj
tunici pridrZava konja. Ta nam figura ot-
kriva da je majstor stele isti onaj klesar
koji je izradio i plodu sa povorkom ljudi,
nadenu u susjednom selu Mali Moiunj.
Stela iz Putideva znadajna je i kao pred-
stavnik jednog novog stila i ukusa Sto ga
susredemo u IV st. u srednjoj Bosni, a
narodito u podrudju municipija BISTVE.
Stela nam, osim toga, pomide vremensku
granicu gradevina na Crkvini u Malom
Mo5unju prema IV stoljeiu, dime moZemo

' A. Hoflfer, NalaziSta rimskih starina u

travnidko,m kotanr, GZM, V I I ( 1 8 9 5 ) ,s t r . 5 0 .
Predmet je prvi opi'sao M. Hoernes u Alterthii-
SI. 16l. Mujdii&, sarkolag mer, II, str. 895i d.

149
 koja je karakteristi(na za IV vijek; tome
odgovara i nadin na koji je prikazana
kosa i brada. Portret ovog mezejskog me-
talurga, dat u stilu naivaca, spada medu
najbolje primjerke domaie umjetnosti IV
vijeka u Bosni i Hercegovini.
Vrlo zanimljiv je spomenik u obliku
s t e l e .u z i d a n u d a n a i n i u c r k v u u R i b -
n i k u kod Kljudat0, a porijeklom iz sela
Srijede na Sani (sl. 165). U njegovom
gornjem dijelu, u edikuli koja je polukru-
Zno presvodena,prikazan je u plitkom re-
ljerfu vrlo nesrazmjerno lik mu5karca sa
kratkom bradom. Objema rukama dovjek
drZi koplje. Nabori haljine dati su jed-
nostavnim okomitim crtama, a na des-
nom ramenu prikazana je krstasta fibula.
Lice je dato vrlo primitivno: uvrh glave
nanesene su povelike odi, slidne onima
na relje,fu ilirskih bogova iz Opadiia, kod
Glamoda (I vijek; slika 166)11,a izmedu
'o D. Sengejevski, Rimski kameni spomenici
sa Glamodkog i Livanjskog 'polja i iz Rib,nika,
GZM, XL (1928), str. 79-98.
" D. Sergejevski, Dijana i S,ilvan, GZM, XLI
0929), str. 95-102.

5L 164. Blagaj - Japra, ulomak nadgrobne stele

SI.163. Putiteuo, nadgrobna stela

protumaditi i ne5to osebujnije likovne oso-

bine namje5taja ove crkve. Za njeno ne-
Sto ranije datiranje govore, uostalom, i
nadsvodene grobnice, dija izgradnja u
Bosni i Hercesovini neie biti mlada od
V vijeka.
Vrlo lijep pr,imjerak cemeterijalne ar-
hitektonske skulpture predstavlja ulo-
mak stele iz IV vijeka, nekada5nje ne-
k r o p o l em e t a l u r g ai z B l a g a j a n a J a -
pri (slika 164). Spomenik je bio raz-
lomljen i ugraden kao spolij u z\d bazi-
like iz VI vijeka. Naizgled rustidni rad,
odaje ipak ruku majstora koji je uspio
dati portrelu izraz odredene lidnosti, sa
potezima lica koji odaje odredeni karak-
ter. Plo5na obrada povr5ine lica, nos jed-
nostavno izrezan, usta data obidnim za-
rezom i uSi oblikovane kao slatkovodne
Skoljke, sve je to dato u interpretaciji
 svoga doba. Plitkost reljefa, ukodenost,
odijelo prikazano okomitim naborima, a
precizno interpretirani neki detalji - to
ie karakteristiina osobina umietnosti iz
doba kasnog carstva u Bosni i Hercego-
vini. Upravo zbog tih i takvih detalja na-
ma je moguie ove spomenike vrernenski
precizno odrediti, jer bismo inade - pro-
matrajuii cjelinu - desto mogli poii
krivim putem, ako bismo uzeli u raznat-
ranje samo njihove umjetnidke karakte-
ristike.
JoS jedna misao namece nam se pri
usporedivanju re,ljefa bogova iz Opatiia
i ovog nadgrobnog reljefa iz Ribnika. ei-
ni nam se kao da ih je radila gotovo ista
ruka - iako se izmedu jednog i drugog
spomenik,a proteglo nekoliko vijekova.
Jedno nam je ovdje nepobi'tno: oba spo-
menika su predstavnici umjetnosti jed-
nog naroda kojeg smo, po navici, nau-
dili zvati Ilirima. Ta umjetnost je tekla
paralelno sa sluZbenom umjetno5iu anti-
ke, pa je samo u datim dasovima, daleko
u izoliranom podrudju, povremeno izbija-
Ia na povr5inu kao popunjenje vakuma,
njegovana svakako u veioj mjeri u drve-
tunoiukamenu.

SJ. I66. Opaii(i, reljef Dijane

Sl. 165. Ribnik, nadgrobna stela

njih se spuSta jedva nagla5en amorfni

nos prema ustima koja su data obidnim
zatezom.
Luk edikule uokviren je astragalom.
Po tipu slova u natpisu ispod reljefa,
kao i po obliku fibule, pa moZdai po krat-
koj bradi ovaj spomenik potjede i2 tV vi-
jeka. Vrlo nevje5t provincijski klesar po-
trudio se, ovdje, da svoju slabu umjel
nost nadoknadi preciznom obradom de-
talja ili marljivim nano5enjem velikog
broia nabora na haliini. Bez obzira na to
Sto klesaru nije poSio za rukom da dade
izrazito dobar rad, spomenik iz Ribnika
moZe se uvrstiti u red izrazitih tinova

151
 ;r::r,./...^1{>r.:i 3,rI :i

Pogovor
Listajuii historiju, doba kasne antike pridinjava nam se kao tuZni
niz p'odataka o umiranju jedne civilizacije, kao vijek surovih ratova,
i vrijeme u kojem su ljudi vrlo razliditih Zivotnih rrazora bili prisiljeni
na zajednidki Zivot - desto u nepravednom poloZaju pretpostavljenih
i potdinjenih. Cinilo nam se da je to doba konfrontacije surovog na-
diranja ljudi na niskom stupnju civilizacije i apatidne rezistencije-onih
sa visokom kultunom. Civilizirani svijet pruZao je, na mahove, sliku pot-
punog propadanja, i Grgur T'ourski, koji je Zivio usred tog propadanja
(on je 592. godine zavr5io svoju >Historiju Franaka"), i koji ga se
prepla5io, tuZno je rezimirao svoje utiske u ovim rijedima obeshrab-
nenja: Mundus senescit (Svijet stari).
Nasuprot pisanoj povijesti, koju zanimaju ratovi i drugi burni
dogaclaji, arheologija je vi5e u moguinosti da pruii sliku izgradnje
u mirnim'intervalima Zivota. Ta otvaranja moguinosti sagledavanja jed-
nog svijeta, koji usred epohe ru5enja uporno obnavlja i gradi, pruZa
nam upravo ovo vrijeme od IV do VI vijeka. Poljoprivredno imanje
na Mogorjelu, tvornica Leljeza u r.lolini Japre, ili ditav jedan grad (Ca-
riiin grad kod Lebana), nastaju usred vrernena koje nam se iini da
je puno meteZa,nesigurnosti i ru5enja.
Ne smijemo, ipak, zaboraviti da se sve ovo dogadalo u rasp,onu
od 300 godina, pa je, prema tome, u ovako dugom vremenu nuZno
moralo dolaziti do oscilacija klatna histonije u pozitivnom i negativnom
pravrcu. Nisu b'a5 uvijek Rimljani i naii nomanizi'r'ani stanosjedioci bili
graditelji civilizaoije i dobrih obidaja, niti su ubarbanin uviiek bili
oni koji su sve ruSili. Dovoljno je da malo prelistamo korespondenciju
istodnogotskih kraljeva, pa iemo se uvjeriti u to sa koliko je brige
Teodorih slu5ao prituZbe svojih rimskih podanika na bogate posjednike
u Saviji koji nisu plaiali duZni porez, ili su svoje javne funkcije kori-
stili za privatno ob'ogadivanje. On je tim gradanima velikodu5no izlazio
usus-ret kada su molili da bi organi pravosuda de5ie dolazili u manja
mjesta.t Kada je kralj Atalarih 526. godine imen'ovao Ostrina komesom
u Dalmaciji i Saviji, naredio mu je da zemljom pravedno upravlja i
da se brine o njenoj odbrani2. Distanoe izmedu "barbara,, i ,Rimljana"
nisu bile tako oStre kako su to zakoni zahtijevali. Tako kralj Teodorih
nareduje da se uzima porez starih barbara koji su uzeli Rimljanke
"od
za Lene, ili su na neki drugi nadin stekli imanjen (526-527. god.)t.
Koji su to >stari barbarin koji su vei prije dolaska Istodnih Gota u

'F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, Ljubljana 1903,

pod godinama 523-526.
" Cassiodori Var. IX, B, 9.

153
ove krajeve (490. godine) sticali imanja i gradanski ugled, za nas nije
viSe toliko vaZno kao dinjenica da ih je bilo.
U Sirokom vremenu, dakle, u kojem je zalede rimske provincije
Dalmacije preZivljavalo dosta burne dogadaje,na5lo se vremena i mogui-
nosti da se grade tvornice, obracluju imanja, podiZu gradovi i osnivaju
utvrdenja, a paralelno s tim, grade crkve i mauzoleji.
Mi, dakako, nismo u moguinosti da okolnosti koje su vladale u
to doba u Italiji, Galiji ili u Istodno-rimskom carstvu, jednostavno
,presadimon u-zalede Dalmacije. Svaka od ovih zemalja imala je svoje
posebnosti. Italija je bila o'pteredenaslavom starog carstva, u Catili
su se posljednji "barbarin stabilizirali vei podetkom V vijeka, dok se
Istoino Carstvo trudilo da odrZi tradiciju Rimskog Imperija, pa se
u svim moguiim trenucima mira ponaSalo kao bezbrilni domaiin sa
planovima za daleku buduinost.
U Bosni i Hercegovini prilike su bile drugadije.
SvjeZina domorodadkog stanovni5tva, u ovo kasno doba rimske
civilizacije, za nas je zanimljiva pojava, naro6ito zbog toga Sto tu, u
zatvorenoj provinciji, rnoZemo pratiti proces preoblidavanja antidke
umjetnosti; njeno presadivanje medu domorodadko stanovniStvo, kao
prvu fazu, a zatim, preko njih, preno5enje na one narode koji su vre-
menom postali ba3tinici Carstva (sl. 167).
Iliri nisu bili u potpunosti romanizirani. Naime, odito nepozna-
vanje normativa, kod predstava antidke arhitekture na spomenicima
s konca III ili podetka IV vijeka, znak je nedoudenostiu tom pogledu.
Ta arhitektura nije bila rodena medu njima, nego samo donesena hedu
njih, vielena, ali ne i doZivljena. Na reljefima sa nadgrobnih sitela, taj
proces rustifikacije moZemo pratiti vei od druge polovine III vijeka,
Sto se upravo poklapa sa vremenom kada Iliri uzimaju u svoje ruke
kormilo drlave.
Ilirska umjetnost morala je u I vijeku n. e. izdrLati pritisak rim-
ske antike, koja se beskompromisno nametala, i svojom prodornoSiu
zaglu5ivala svaki glas provincije. No, dini nam se, da je i pored svega
toga, u meduvremenu, ipak tinjala neka narodna umjetnost, liSena
dareZljivosti bogatih narudilaca, pa tako, zadahurenamedu pastirima u
planini, dekala na onaj trenutak kada se u IV vijeku opet uspela na
rang oficijelne umjetnosti, zajedno sa svojim ilirskim protektorima,
koji su od sredine III vijeka pomalo dolazili na vlast.
Od primijenjenih umjetnosti vezanih za gradevinarstvo, u ovo
doba, umjetnost mozaika i oslikavanja zidova se zapostavljaju. Tome,
naprotiv, dekorativna plastika doZivljava u crkvama svoj veliki pro,cvat.
Oprema vi'la bila je opienito skromna, bar nam se tako dini, na temeliu
ono malo objekata za koje moZemo kao sigurno reii da potjedu iz vre-
mena od IV do VI viieka.
Mozaici su u ovo doba izradivani dosta rijetko, narodito u domo-
vima privatnika. Palada na Mogorjelu imala je u nekoliko pro'st,orijana
prvom spratu podove ukrasene mozaikom, koji su znatno izlomljeni
u.vrijeme .glqlja zgrade. Krpljenja starih dotrajalih mozaika u hospi-
c.ijima. na. Ilidzi pr_ovodese upotrebom kockica od grubo pritesanbg
q9rna.99skamena. ove popravke nisu vrsene tako da-bi se^izgubljen"i
dio slike obnovio, nego je nadeta ploha jednostavno zakrpljena-biietim

C a s s i o d o rV
i ar. V, 15.

r54

rai-ialg;il4,3:::ilG
 .;:::t::;::itrY:i

ili sivim kamendiiima. Radio je to, odito, dovjek kome to nije bilo
zanimanje. Kako nalaze na Mogorjelu datiramo u ka,snoantidkodoba,
to su oni - koliko nam je do s,ada poznato - jedini i posljednji
koji su izvedeni u tehnici svoistveno.j klasidnom dobu. Dugo vremb-
na poslije toga, gotovo preko 200 godina, ova vrsta dekoraciJe izgleda
da ie u na5im krajevima bila zapostavljena. Tek u VI vijeku mozaici
se ponovo javljaju na fasadi bazilike u Blagaju na Japri, ovoga puta
ve( uz upotrebu staklene paste, zlata, ali i obidne pedene zemlje. Po
tome ma,terijalu moZemo stvoriti i izvjesnu predodZbu o izgledu te
dekoracije. To su bi,le, nes,umnjivo,slike sa religioznom temom, dakle,
prikazi biblijskih simbola i svetadkih likova. Iz istog doba potjede i
mozaik iz gradevine na Carin'i u Sarajevu, a moZda i onaj iz faknSa.
Bosansko-hercegovadke crkve bile su u svojoj unutra5njosti li5ene
imaginarnog svjetlucanja zidnih mozaika. Umjesto toga vjernike su u
polutarni enterijera dodekivala prodelja oltarskih pregrada, na svoj
nadin mistidna, iako sadinjena od lapora, i postavljena na dohvat ruku
vjernika (sI.168).
Zidno slikarstvo iz ovog kasnog doba gotovo nam nije ni poznato.
Vrlo sumarni izvje5taji o nalazima oslikanih zidova na Mogorjelu prak-
tidno nam ne kaiu niSta. Samo ie u bazilici u Maidanu kod Mrkoniii-
-Grada i Mokrom ostao satuvan-dio oslikanog zid-au apsidi. Kod ove
dekoracije, prije svega, pada nam u odi asimetridnost kompozicije i
njen nagla5enogeometrijski karakter. eini nam se kao da su uzorci za
ovakvu dekoraciju nalaZeni u mramornim inkrustacijama, a niie is-
kljudeno da ti ornamenti sadrZe neke simbolidne predstave. Izgleda da
bismo uzorke ovog sistema ukra5avanja zidova morali traLiti na Istoku,
u Siriji, pa i dalje, odakle potjedu, i inade, mnogi impulsi u arhitek-
turi kasne antike. Zidno fresko-slikarstvo se, ionako, gubi u V vijeku,
pa su tako i saduvani primjerci u Evropi vrlo rijetki. Ova grana umjet-
rrosti zapala je u potpuni zaborav.

Sl. -i67. Bazamenti iz Malog Mo!;unja, Dabrauina i Zenice. Primjer preobra2aja

anti,tl;og poimanja ornamenta od realistiikog prikaza u profiliranom oktsiru, do
apstraktnih pred.od|bi bez nagla|enog oboda

155
 Izuzetno je dekonativna plastika dobil'a dareZljive porudioce u crk-
vama V i VI vijeka. Na ru5evinama star,og druitva, krSianstvo je izra-
stalo kao novi pokretad dogaelaja, dinllac kome je u svemu tome bila
potrebna u znatnoj mjeri i vanjska reprezentacija. Dugo robovanje u
ilegalnosti i misao da je (sada vei osvojeno) Rimsko Carstvo vjedno,
davala je nosiocima kr5ianstva uvijek nove impulse.
Za razliku od bogato opremljene unutrainjosti, vanj5tina tih bogo-
molja bila je vrlo jednostarma. Time se htjelo simbolizirati novog rirn-
skog gradanina: skromnog po vanj5tini, a bogatog u duii. MoZda su,
upnavo zbog ove aktualnosti na5e crkve izraziti indikatori vremena i
prilika, pa nije na odmet da zavriavajuii ovaj pnegled, jo5 jednom
uzmemo u razmatranje neke spomenike medu njima. Uzmimo kao prvu
onu u Dabravinama.
Oltarsku pregradu, ovdje, sadinjavalo je 6 stupova, od kojih su
4 tordirana a dva sa reljefom loze. Izmectu njih stajala su 4 pluteja,
dva veia i dva manja. Sirina naosa dozvoljavala je septum od 4 stupa
i dva pluteja, prema dvorani z.a narod, dok su ostala dva stupa i dvije
plode zatvarale sveti5te sa bodnih strana. Stupovi su podivali na izdu-
Zenim bazamentima, ukra5'enrim lozom koja izrasta iz kantarrosa, sa
postranim utorima za pridrLavanje ploda pluteja. Majstorska ruka, koia
ic izradila ove kantarose u dnu bazamenta, gotovo je identirina s ru-
kom koja je radila imposte u Lepenici.
Kapiteli stupova sadrie prikaze Zivotinja (volova, ovnova i or-
lova) rizmedu kojih se nalaze male ljudske glave, poprsja osoba sjamonas-
kom kapucom, figure jelena i medvjeda. Epistil pregrade bio je ukra-
Sen geometrijskim ornamentom, dobivenim presjecanj,em kruZnica na
oblik rozeta.
Prikazi apostola na plutejima iz Dabravine, rnoZda se ovdje mi-
slilo na sv. Petra i Pavla, ne dopuStaju suviSe rano datiranje baizlike.
Naprotiv, njihov postanak mogao bi se lako staviti ,i u kasnije doba,
na primjer, u odmakli VI vijek. Kako se ovdje upravo moZemo osloniti
i na historijske dinjenice, ne smijemo gubiti iz vida odnos cara Justi-
nijana I prema sv. Benediktu i mona3kom redu kojemu je on dao
regule. Navodi Montekasinske knonike, da je Justinijan benediktincima
darovao neke posjede u Dalmaciji, dozvoljavaju nam vrlo dalekoseine
pretpostavke, ne samo u vezi sa Dabravinama, Lepenicom, Mogorjelom ili
'furbetom,
kao lokali,tetima, nego i s novim razvirtko'm umjetnih zanata
u naiim krajevima, dije podetke, izmedu os'talog, pnedstavlja septum
iz Dabnavina.
Mi ne moZemo opovrgnuti antidki karakter jednog dijela oprerne
u dabravinskol baz-ilici, ali ne treba da gubimo iz vida vrlo jake "bar-
barske" natruhe, imajuii u vidu osebujne kapitele. Nije zato ni dudo
Sto poneki ukras iz bosansko-hercegovadkih crkava ostavlja utisak
mlade tvorevine.
Ornamenti namje5taia crkve u Mokrom pokazuju razlidite estet-
ske koncepcije i tehnidku obradu. To nas navodi na pomisao da su
poneki komadi namjeStaja ove crkve porijektrom ,iz epoha koje dopu-
Staju pretpostavku o postoianiu crkve i u X vijeku, kada mislimo
da se podaci Konstantina Porfirogenita odnose na ovo mjesto. Medu
i.zrazitije primjerke ornamenata spadaju reljefi sa prikazom lozice
akanta. Taj motiv je bio omiljen vei u klasidno doba antike, no Sto
je vrijeme odmicalo, to je on prerastao u ornament slidan virovitim
rozetama. Polazeci od motiva akantove vitice, koji smo zatekli u Mok-
rom, sljedeiu fazu njegove o,blikovne metamorfoze vidimo na okviru
parapetne plode u Poto,cima, kod Mostara, gdje nas posuda u uglu

lDr)

,;:ilt$jJ3f -ij-ilG,
=.;:{=;:'ri-:-'+lii-f:Ii:t.l3f, ...: jij

't'
I j::i;rr ::i; ixi::'i:,il.:l; dJ,"'.-i

plode opominje da je tu jo5 uvijek u pitanju loza, makar vei znatno

bliZe ornamentu koji je izoblidio prvobitni biljni prikaz. U treioj fazi
tog izoblidavanja sve je vei izgubljeno, kako to pokazuje ukras na ba-
zamentu iz bazilike u Suici; sve skupa, moZda, ne5to blaZe nego Sto ie
se dogoditi sa motivom gnozda na bazamentu iz Mo5unja, koji doZiv-
ljava slidnu metamorfozu, preko Dabravina, ka Zenici. Motiv akantove
loze u Mokrom ne moZe se pr.eciznije datirati jer se on javlja na raz-
nim mjestima u rasponu od IV do VI vijeka. Tom vrernenu pripadaju
i modificirani korintski kapiteli, vjerojatno sa pergole oltarske pre-
grade. Jedan impost ukra3en je krstom u okv'iru koji je izveden u teh-
nirci kosog reza. Stide s'e utisak da je ovdje do5la do izralaja narodna
rezbarska umjetnost, no i pored toga bisrno ovaj pnedmet mogli da-
tirati u V vijek.
Neito izduieni kapitel stupova s,eptuma crkve u Lepenici izvedeni
su, u prilidnoj mjeri, u oblicima slidnim antici. Oni su ukraSeni lisna-
tim ornamentom. rozetama i volutama. Kasnoantidki elementi ovih ka-
pitela bit ie da predstavljaju ne5to mladi produZetak uobidajenih ob-
lika u zabadenoj provinciji. Vodoravno profilirana debla stupova, koji
se neposredno nadovezuju na kapitele (po demu su strukturalno bliski
stupovima iz Zenice), predstavljaju tokarski rad kakav vidimo u Brezi,
Zenlci, Duvnu i Ktrobuku. Stup je is'to tako dinio cjelinu i sa detvrta-
stim bazamentom. Pluteji pregrade bili su ukraieni raznim Zivotinjama,
Sto takode povezuje ovu baziliku u kmg zajednidki Brezi i Zenici.
JoS jedan detalj je karakteristidan za ovu yezlr, a to je ornament koji
se nalazi na uZim stranama imposta, gdje vegetabilni motivi (loza, ro-
zete) izrastajr iz kantarosa koji je gotovo identidan onima sa baza-
menta u Dabravi,nama.
Medu plutejima septuma u Zenioi istidu se dvije plode, u sredini
podijeljene znakom kriZa. U desnom polju jedne plode nalazi se vrlo
primitivno izraden prikaz Sto smo ga nazvali ,Dobri pastir<, a dije
stado dine dvije ovce. Na lijevoj strani prikazane su napasti grijeha
date kao divlje Zivotinje u nemirnim pokretima; to su zmija, zmaj, lav
i bazilisk. Vrlo primitivni prikaz dovjeka sa Stapom u ruci, gotovo je
slidan starim ilirskim predodibama Silvana.
Na drugoj plodi istih razmjera i sa istirn okvir,om prikazan je, i
opet, krii kao granica Dobra i Zla, samo Sto je umjesto pastira i stada
na strani Dobra prikazana biljka, kombinirana s kriZem, koji u ovom
sludaju simbolizira Isusa, dok je strana sa prikazom Zla interpretirana,
i opet, istim simbolima: divljim Zivotinjama u Zivom pokretu.
Osim ovih, po motivu osebuinih ploda oltarske pregrade, u ru-
Sevinama su otkrivene jod dvije plode, uokvirene Sirokom bordurom
iako stil,izirane loze, a podijeljene u dva kvadratidna polja. Jedno polje
ukra5eno je ,koso nanizanim kvadratnim poljima koja su popuniena
cvjelovima. U dmgom polju nalaze se prikazane divlje Zivotinje (koliko
se t'o moZe primijetiti na saduvanim dijelovima), dok su na drugoj plodi
prikazani ratnic{ koji se medusobno napadaju kopljima. Svakako bi se
ovi, naoko profani i nealistidkti interpretirrani prikazi, m'ogld, pa i rnorali,
trretirati kao simbolidna sakralna tema, a ditavi skup svih ,ovih e'lemenata
dini cjelinu septuma koji se prema saduvanim temeljirna rnoie,inade, do-
sta tadno rekonstruirati. Okvir ovih ploda je gotovo identidan sa arhi-
travom ploda septuma u Dabravini, a sudeii po pronadenim fragmen-
tima, ista dekoracija postojala je i na septumu crkve na Srdu u Brezi.
Tako su se kao karike jednog lanca na5le ove tri na5e gradevine.
Jezik s,imbola magidne fantazije na plodama o,ltarske pregrade u
Zenici bliii je problemima morala i grijeha, a manje - ili gotovo ni-

757
kako - naivnoj i neposrednoj ilustraciji biblijskih tekstova iako tu
ima nedega Sto se osniva na Apokalipsi. On nam odito govori o dva
principa na kojima podiva ovaj svijet-o dobru i zlu-a St,oje po,lazna
misao Manijevog udenja. To narodito vidimo na primjercima br. 1 do 4.
Na ploii br. 4 princip dobra prikazan je kao vrt (paradisis) sa kvad-
ratnim poljima ispunjenim cvijeiem, a isti motiv morali bismo odeki-
vati i na nestaloj polovini plode br. 3, one sa prikazom ,bes,teonskih
konjanikan. Ni mobiv Sestokrakezvijezde na plodi br.12 nije samo pusti
ornament, jer je njegov dublji kozmidki smisao isto tako bio gnostidke
baStine.
Graditelji zenidke crkve nisu zbog svega ovoga bili disidenti i
otpadnici, nego tek sudionici vremena u kojem je krSianska teologija
trad'ila puteve pravovjerja i teze za dogme. Jer, tek kada ie u XI ,i XII
stoljeiu biti izgraclen sistem sko,lastidke teo'logije, onda ie se prema
gnosticima zauzimati odbojni stav s odredenim reperkusijama; onda
ce ih proglaSavati heneticima i otpadnicima, pa ih potiskivati \z zajed-
nice pravovjerenika.
Postavlja se pitanje kada je u zenidku crkvu unesen ovaj zanim-
ljiv namje5taj, dakle, u koje vrijeme i u kojim uslovima je ova zgrada
smogla kamenu opremu za svoj presbiterij. Rekosmo da je okvir ne-
kih pluteja gotovo identidan sa ukrasnom bordur,om uvrh pluteja sep-
tuma iz Dabravina i fragmenata sa Srda u Brezi, i taj nam se fakat
nameie kao vodid u opredjeljivanju ovih nalaza. Grafiti na fragmentu
sa vijenca pluteja u Dabravinama datiraju kameni namjeitaj ove bazi-
like ne samo u doba kasne antike nego i u dr"u5tvo koje se osjeialo
romanskim, p4, S obzirom na politidk-e prilike, njihova" izrada he bi
mogla biti mlada od VI vijeka.
PredodZba apostola u Dabravinama podsjeia nas na ukus i teh-
niku epiantidke umjetnosti Langobarda i franadkog kruga, a tu se, dini
nam se, opet susreiemo sa idejom ,barbarskih" udjela i monaSkih
presada,koje nas lako mogu zavesti na krivi put.
Od kamenog inventara bazilike u Malom MoSunju saduvalo se
nekoliko komada. Posebno je zanimljiv bazament stupa iz o,ltarskep're-
grade sa prikazom kantarosa, vinove loze, ptice koja zoblje grozdove,
i ribe uvrh udubljenog polja sa profiliranim okvirom. Realistidki nad'in
prikazivanja, pa i profilirani okvir ove scene, odaju antidki rad, dist
od bilo kakve natruhe provincijalizma ili barbarstva. Ovako fini rad
ne bismo, gotovo, smjeli datirati izvan IV vijeka. Postoji izvjesna slid-
nost ovog ornamenta sa primjercima iz Mogorjela i Potoka, no, dok
kod pluteja u Potocima dolazi znatno do izraLaja izvjestan ornamen-
talni horror vacui, dotle je lice ovog bazamenta disto u klasidnom srrr-i-
slu.
JoS jedan mo5unjski spomenik potjede iz ovog vremena. To je
ploda, moZda plutei oltarske pregrade, na kome je, u plitkom reljefu,
prikazana povorka od detiri osobe. Kao predvodnik povorke prikazana
je mu5ka osoba, obudena u potp,asanu,bogato naboranu haljinu sa ru-
kavima, koja seZedo koljena. Osoba drii u desnoj ruci predmet slidan
Stapu, moZda procesioni kriZ. Ostale osobe obudene su u ne5to duZu
naboranu haljinu, alibez opasada.
Ovaj reljef, istovetan sa stelom iz Putideva (IV st.), po nadinu
obrade, podsjeia nas i na plode pluteja iz Dabravina. Niz osoba, ditava
rnala povorka, oblikovanih na vrlo osebujan nadin, izaziva pogreSan
utisak da se tu radi o spomeniku iz ranog srednjeg vijeka, no ipak mi
nemamo razloga za ovako kasno njegovo datiranje. Jednaka je situa-

158
cija i sa reljefima u Dabravinama, dije uni5tavanje je datirano avar-
sk,om s'trelicom, nadenom u garotini razorene crkve.
Nadin prikazivanja figura na reljefima iz na5ih ranokr5ianskih
crkava biie da podiva na lokalnim tradicijama. Te tradicije moZemo
pratiti sve do reljefa ilirskih bogova iz I vijeka n. e. sa Glamodkog
polja, pa do ovih spomenika iz kasnog antidkog doba. Prodiranie Rima
u I i II vijeku svakako je za izvjesno vrijeme zaustavilo razvoj na-
rodne umjetnosti u na5im krajevima, bar u materijalima koji su traj-
nije vrijednosti. Antidka umjetnost nametala je tako svoje norme i svoj
ukus, Sto su ilirski majstori djelomidno i prihvatili. No kako vitalnost
Italika niie izdrZa.latrku sa vremenom, to se sa krizom rimske drZave
u sredini" III vijeka u Bosni i Hercegovini ponovo javlja stil i ukus
koji se u I vijeku uzalud poku5avao afirmirati. Teme su se donekle
rnorale mijenjati jer su se stari bogovi vremenom izgubili, a nove na-
rudZbe trahile su izradu crkvenog namje5taja. U ditavom tom rasponu,
normativi umjetnidkog izraLavanja kao da se nisu uopie mijenjali, .ler
interpretaci.ja lica i,li odjeia spomen'ika iz Ribnika, pa i zenidkih spo-
m,enikaiz III vijeka, ne pokazuje znatno odstupanje u odnosu na reljerf
Thane iz Opadriia.Tek u IV vijeku, kad ova umje,tnost ponovo osvaja
stare pozicije, mi vidimo njen dalji razvoj na zenidkom spomeniku sa
detiri figure, steli iz Putiieva i na plodi sa povorkom vjernika u Malom
Moiunju. Koiiko su u tom kasnom razvoju mogli imati udjela i dipti-
honi od slonovade,to je te5ko reii.
Nas zanimaju, isto tako, i oni dijelovi ukra5ene arhitekture koji
se ne mogu vczivati za bilo kakve uzoike. To su kapiteli st,rpc,vap"i-
gole u Dabravinama, Zen\ci i Duvnu. Malo je, naime, izgleda da bi se ti
rnotivi mogli pripisati nekoj izgubljenoj ,prailirskojn umjetnosti u dr-
vetu, jer za takvu tvrdnju nemamo ni posrednih dokaza. Tim prije bi-
smo uzorke za ove oblike morali traLiti na Sirokom planu. Stapanje
pojedinih etnidkih skupina u ovo vrijerne nije izuzetan sludaj, a preko
svih tih barbara javlja se kao baStinik antike Crkva, neokrnjena i ne-
oStedena,koja se nije odricala svojih principa ni onda kada je od jedne
ili druge skupine i prihvatila neku tekovinu. Koliko god su ogotske"
kopde od opasadanaSle korisnike i medu domacim stanovnicima, toliko
nas kombinacije antidkih motiva na septurnu u Dabravinama, u kombi-
naciji sa zoomorfnim kapitelima, dovode do istog zakljudka: Istodni
Goti ri s,taro,sjediocinisu bili dva izolirana svije'ta, nego jedno dru5tvo
u kome su dvije raznorodne skupine poku5avale da zadrLe neke samo-
svojnosti; Iliri u uvjerenju da su nosioci stare civilizacije, a Goti svje-
sni da su gospodari zemlje. Za razliku od barbara u Galiji, koji su se
vei od podetka V vijeka, ulazeii u Crkvu znatnije prilagodavali tekovi-
nama vi5e civilizacije, ovdje u Bosni i Hercegovini taj proces je tekao
rnnogo sporije zbog razlitite vjerske pripadnosti. Otuda netrpljivost
umjesto mirnog stapanja, pa i poraz Gota u sukobu sa Carstvom, za-
pravo, jo5 samo sa njegovim torzom, jer Justinijan, ne bi inade, imao
uspjeha da nije bilo pomoii od sarrr-ihstarih stanovnika u Dalrnaciji.
Kako bismo kvalificirali umjetnost ovog doba? U ko'likoj mjeri
u nienom oblikovanju igraju ulogu umjetnost antike, ili nekih drugih
sredina? Na ovo pitanje nije mogude dati egzaktne odgovore. Jer, Rim-
sko Carstvo ie u odima ljudi kasne antike jo5 uvijek bil'o univerzalno
i vjedno. Ljudi su, 'isto kao u odobra stara vremena(, mnogo putovali
-- ako ne po drZavnoj sluZbi, a ono po crkvenim poslovima i zbog po
poboZnosti. Mije5anje ljudi je nastavljeno, a sa njim su tekli i oblici
umjetnosti. Gradani Evrope otpodeli su epohu velikih hododa5da: u
Jeruzalem, Rim, Efez, Tours i Kartagu. Sa hododasnicima se prenosila

159
moda i tehnika. Ukus ljudi u rnerovin5kom kraljevstvu ne razlikuje se
zato od onog u Hispaniji, Iliriku ili u drugim dalekim provincijama.
Tehnidka dostignuia ovog doba svugdje su podjednaka. Svi, pa i novi
vladari medu gerrnanskim plemenima, nastoje da budu po svaku ci-
jenu ,Rimljanio - ako ne imperatori, a ono bar patriciji, rnagistri mi-
litum ili neSto slidno. Nije zato dudo Sto i na crkvama u Bosni i Her-
cegovini zatidem,o, ponekad, tendenoije ka antidkom smislu za dekora-
ciju (Potoci, Mogorjelo, Sipovo), paralelno sa oblicima porijeklom iz
sredine koja nije bila pod utjecajem antike. Mi, dakle, ne rnoierno ni-
jekati antidki karakter osnova i rasporeda gradevina, koji u mnogo
sludajeva imitira municipalne kurije. Antidkog su porijekl'a ri stupovi
sa bazama i kapitelima koji su d,erivat korintskog reda. I,stom skupu
pripadaju i neki ukrasi na plodama oltarskih pregrada: loza, ptice Sto
zoblju grozdove, virovite roze'te, akanti i slidno. eak ni ,oni elementi St<r
su pripisivani Ilirimaa nisu zapravo iskljudivo njihova ba5tina u svijetu
kasne antike. Oni su joj, moZda, dali neke impulse, toplinu izraza i
poneku specifidnu crtu, ali - uzeto u cjelini - plo5nost i dekorativnost
reljefa, igra svjetla i sjene, ukodenost figura, njihovi rizgubljeni pogledi
u beskonadni prostor i vrlo povr5na zana'tska vje5tina - sve to nije
vi5e specifidnost lokalne umjetnosti u zaledu provincije Dalmacije, nego
odraz vremena.
Sa druge strane, grad,itelji stupova u Brezi, Zenici, Lepenici, Duvnu
i Klobuku nisu orimski ljudi". Raznovrsnost oblika reljefa i kapitela po-
sljedica je nemira u kome su ti ljudi Zivjeli, vjednog pokreta ditavih
masa kroz najrazliditije klimatske i kulturne regione, nemoguinost smi-
rivanja na jednom mjestu, dakle i neposr,,ednoststvaranja oatmosfereu
jednog ambijenta. Istove'tnos,t ornamentalnih detalj.a, u nekim crkva-
rla, znak je da su kontakti medu graditeljima postojali, no ne toliko
dvrsti, i ne podloZni jednom snaZnom kulturnom centru. eini nam se
da je mnogi nekada5nji rnunicipij zradio svoju speoifidnost, uslovljenu
ljudima koji su uspjeli prebroditi krize 'barbarskih rinvazijan, ili pak,
primiti u svoju sredinu nekog umjetnika pa i neku ideju sa strane.
Prisustvo Istodnih Gota u Bosni i Hercegovini od konca V do detvrte
decenije VI s,toljeia je fakat pneko kojeg mi ne moZemo prei,i negi,rajuii
svaku moguinost manifestacije njihovog stvaraladkog genija. Drugo je
pitanje Sto se od arhitektonskih i likovnih djela rnoZe njima pripisati.
No, pitanje je i u kolikoj su mjeri skupine pojedinih naroda ostajale
u etnidkom pogledu rdisteo, nakon Sto su se kao parni valjak probi-
jale knoz teritorije duge po nekoliko stotina kilornetara. Da li je mo-
gude izdvojiti Herule od drugih Germana u okvirima hunske drLave,
da li su striktno odvojeni Gepid,i ,od Gota i Slaveni od Avara? To su
samo poznati sludajevil Umbo i rune iz Breze su germanska kulturna
svojina za koju ne moZerno (pa i ne smijemo) tvrditi da su is'todno-
gotska. Za vrijeme njihove vladavine nisu ,ovdje postojali samo ,oni i
Itrini. Teodorih jasno zahtijeva da se u Dalmaciji uzima porez I od
onih "starih barbara koji su oZenjeni Rimljankaman. Moguinost pri-
sustva i drugih ljudi, tako potomaka rimskih gradana s heleniziranog
Istoka, neiemo ni sporn-injati.U toj mjeiavini naroda postojalo je sa-
mo jedno vezivo: crkva. Sve druge veze su bile razbijene. Kod rimskih

' D. .Sergejevski,Iz problematike ilirske trmjetn<rsti,Godi5njak Naudno'gdnu-

Stva Ei'H III, Sarajevo1965.str. ll9-142.

160
 -l

gradana, svakako, nije izblijedjela svijest pripadnosti municipijima -

sada vei vi5e neovisnih o pnovincijalnim centri a kod Istodnih
Gota plemenska pripadnost. U takvom druStvu, svaki, iole znadajni
centar, bi,o je u prilic.i da radi i gradi sa vlastitim snagama i po vlasti-
tom ukusu. >Bestoenskijahadin, stupovi u portiku crkve u Brezi i joi
slidni objekti, ne veZu nas nidim za svijet antike, a to znati da udio
nnovih ljudi. i novih pobuda u izgradnji spomenika nije bio bez zna-
i'aja.
Jasno nam je da bosanske kasnoantidke crkve dine izuzetak u
evropskoj arhitekturi svoga doba. Zbog toga je tako mudno povezivati
ih u dru5tvo vei poznatih kulturnih skupina. Svakako, ovdje moramo
radunati i sa tendencijama gnosticizma,jedne teoloSkekoncepcije kakvu
drugdje, u susjedstvu Bo,sne,mi ne primjeiujemo.
Nameie nam se pitanje odakle je, daleko u zavje'trini dogadaja,
ovdje izrastao ovaj dudni svijet, no mi moida imamo netodne predodZbe
o samom gnosticizmu, jer m,i ga rado iskljudujemo iz zajednice Crkve,
a ne vo'dimo dovoljno rad'una o torne u koliko su sludajeva razni slo-
jevi vjernika u Crkvi, a narodito skupine redovnika u osamljenim samo-
stanima, njegovali kultove koji nisu bili dio smjernica sluZbeneCrkve.
Toga je bilo sve do odmaklog srednjeg vijeka u cijeloj Evropi, pa se
tek cisterciti, dominikanci i franjevci sa njima razradunavajus.Mi ne
znamo u kakvom obliku su kruZile te ideje svijetom, i u kojim oblici-
ma su se granal'e pod kro5njom unriverzalne Crkve. Jesu li to bili krip-
toheretici, ili je njihovo udenje javno propovijedano? Bosna i Hercego-
vina dine nam se kao neki posebni svijet unutar evropske kr5ianske
ekum,ene,pa je upravo to bio razlog da su se, prilikom istraZivadkih
radova u novije doba, za kasnoantidku crkvenu umjetnost ovdie tra-
' Duro Basler, Neke likovne paralele steicima, NaSe starine, XIII.

Sl. 168. Zenica, dio oltarske pregrade

*- *: r',
,r j
lf "".,. . . r ,' r

161
iili ilirski i ostrogotski uzorci, neka izgubljena prakultura koja se, jer
bi bila od drveta, nije do danas saduvala.
U saznanju da ukrasi crkvene arhitekture Bosne i Hercegovine vu-
ku svoje tematske korijene iz gnostidkih udenja, mi smo prisiljeni
okrenuti se ka jednom novom kompleksu problema, ne samo u pitanju
porijekla i presada ove umjetnosti na tlo u zaledu provincije Dalmaci-
je nego i njegovih izdanaka na nadgrobnim spomenicima u srednjem
vijeku, takozvanim steioima. Jer, terne na plutejima u Zenici nisu nilta
drugo nego daleke misaone pretede ukrasa na steicima. Na historida-
rima je da nam eventualno dokaZu neki idejni kontinr,rritet,pored sa-
znanja da su na prelomu od VI na VII sto,lieie sp,omen'iciu ovoj zemlji
bili do temelja razoreni.
Kako ie do5lo do toea da su ove crkve ostale do naSih dana u
ru5evinama,"no ipak sa na-rivom ,Crkvinan? eini se d'a dolaskom Slo-
vena u VII vijeku nisu prekinute sve veze s antikom, pa tako i sa tra-
rlicijama ovih crkava. I poslije doseljenja Slavena, u ovim krajevima
zadrlalo se stanovni5tvo koje je govorilo neku varijantu romanskog
jezika, ali u dnu svoje du5e nije pripadalo antidkom svijetu, jer nije
Zivjelo unutar urbaniziranih naselja, koja su i prije toga ovdje bila ri-
ietkost, nego raspr5eno po ruralnim zajednicama. Buduii da nije bilo
gradova, nije se m,ogla nastaviti ni tradicija biskupskih sjedi5ta - a
bez njih ne moZemo ni zamisliti organizaciju Crkve. U sjeianjima ljudi,
ove ru5evine su ostale kao neka )sveta mjesta", ali i ni5ta viSe od toga.
U rjedim sludajevima tu je formirano groblje, no ne toliho zbog sveto-
sti mjesta, koliko zbog ru5evine, koju je bilo lakSe odgrtati orudem
nadinjenim od Leljeza slabog kvaliteta.
Na starim ilinskim plemensk,impodrudjima izra5ie tokom vremena
nove srednjovjekovne upravne tvorevine, tako zemlja Bosna na tlu starih
Des,itijata, a Hum u zemlji Daorza. Pa i manje upravne jedinice, Zup,e,ve-
Luseza stare ilirske gradine.Tu i tamo zatidemo jo5 i u srednjem vijeku
neki blijedi odbljesak rimskih municipiija,tako nase,ljeBo'snau podrudju
Vis,okog, Sto ie po svoj prilici biti neki amalgam rimsko-pnovincijskog i
slavensko-rodovskog poimanja zajednice. Vrijeme antike izgleda kao da
je bilo prebrodeno u nekoj sporednoj epizodi, jer sada Iliri i Slaveni
postaju nosioci nove simbioze - oni traLe nadin zajednidkog livota,
dok spomenici antike ostaju kao loca sacra zaboravljeni u ru5evinama
sve do na5ih dana.

162
 .//
..4r//

f : ::,..-l;:. :, -,"r,; :.'' t<..i;;i i,.a:.$, :: ::1,1'-::;:',r..,::,:

ZUSAMMENFASSUNG
DIE ARCHITEKTURDER SPATANTIKEN ZEIT IN BOSNIENDER HERZEGOWINA

Die Zeit der Spdtanti,keim Hinterland der Provinz Dalmatia besteht aus
drei Epochen:
a) Sptite Kaiserzeit, d.h. die Epoche des Dominats (284-480)
b) Herrschaft der Barbaren (480-535)
c) Wiederherstellung des (Ost-) Romischen Imperiums unter Justinian
I. (seit535).
Mit der Einwanderung der Awaren und Slawen ain Ende des VI. und in
den ersten Jahren des VII. Jahrhunderts bricht eine neue, der Antike fremde
Kulturepoche an. Doch auch wdhrend der drei Jahrhunderte, die wir als Spdt-
antike bezeichnen,haben sich die kulturellen Verhiiitnisse im Lande. allmdh-
lich gedndert, besonders durch die Anwesenheit fremder Vdlker, die fiir
krirzere oder ldngere Zeit sich hier niedergelassenhaben, und sci einen der
Antike fremden Einfluss ausger.ibthatten.
Die Spdtantike erscheint uns zu oft als eine Zeit des Verfalls, der Zer-
stcirung und Zersetzung. Eine rege Bautdtigkeit im dalmatinischen Hinterland
wiihrend dieser Zeit spricht jedoch eindeutig von der Zdhigkeit rcjmischer
Brirger, die jeden Augenbliok ihres Lebens dazu benutzten. um ihre Wjrt-
schaftshdfe,Stddte, Befestigungenund Kirchen neu zu bauen.
Landwirtschaft und Eisenvei:arbeitunggehdrten zu ihier Hauptbeschdf-
tigung, und dnickten dem profanen Bauwesen ihren Stempel auf. Wohl wurde
noch im IV. Jahrhundert ein Teil der Villen in der althergebrachten Weise
gebaut (Ljusina), der grdsste dagegen zeichnet sich durch sehr einfache Raum-
gestaltung (Mogorjelo, Blagaj-Japra, Lisiii6i) aus. Dis Wohnhduser verwan-
delten sich in gemduerte gleichfcirmige, stereotype Rdume, die in Bezi.ehung
auf Wohnkuitur auf anspruchloseWohnungsinhaberhindeuten.
Die Castra dieser Zeit werden nicht, so wie in den ersten Jahrhunderten,
planmiissig angelegt. Es treten neue Typen der Befestigungen auf: der Burgus
und das Refugium. Die meisten Befestigungen befinden sich auf den Bergen
und unzugdnglichen Felsen, so dass manche wdhrend des Mittelaiters als feu-
dale Wohsitze wiederhegestellt werden konnten (Blagaj-Runa, Bobovac, Sto-
lac). Als solche hatten sie in der Geschichte Bosniens eine wichtige Rolle
gespielt.
Die Kirchenbauten der spdtantiken Zeit i.n Bosnien und der Herzegowina
sind fiir die Kulturgeschichte des Landes von besonderer Bedeutung. Die
Anwesenheit der arianisch orientierten Ostgoten im Lande gab wahrscheinlich
der einheimischenBevdlkerung Anlass durch Errichtung relativ vieler Kirchen
die Zugehiirigkeit zur ,,Rechtgldubigkeit" und somit zum ..Rcimertum" zu be-
weisen. Die meisten dieser Kirchen wurden wdhrend der Awaren- und Sla-
weneinfdlle vernichtet und als Rulnen mit der Bezeichnung Crkvina (Kirch-
stdtte) bis auf unsere Zeit bewahrt.
Die ,,bosnischen"spdtantiken Kirchen, allgemein in ostwestlicher Richtung
gelegen,sind durchschnittlich etwas iiber 20 Meter lang; sie bestehen aus meh-

.roJ
reren Raumen, so dass der fiir das Volk bestimmte Raum relativ klein ist.
An einigen Stellen wurden Doppelkirchen angetroffen, wobei die ncirdliche
das Baptisterium und Anlagen ftir die bischcifliche Liturgie besitzt, und die
siidliche einfach gestaltet ist. Es scheint, dass solche Anlagen von Klosterge-
meinschaften gestiftet wurden, und dass der einfache Rau,m dabei ftir das
gemeinsame Gebet gedient hat.
Die Ausschmi.ickung der Kirchen in Bosnien und der Herzegowina war
eigenartig. Manche For,scher wollen in dieser seltsamen Ornamentik illyrische
Kunstriberlieferung sehen, manche jedoch ein Erbe der Ostgoten. Einige Orna-
mente, so diejenige von den Altarschranken in Zenica, deuten auf gnostische
Henkunft. Dualistisch konzipierte Darstellungen einer Konfrontation der durch
das Kreuz getrennten Welten des Heils und Unheils ist sonst der altchristlichen
Kunst in Europa nicht bekannt.
Die Monumente der Grabdenkmalkunst sind selten erhalten. Das Mau-
soleum von Sipovo (IV. Jahrh.) war noch in klassischen Formen entworfen,
dagegen jenes von Turbe (V.-VI. Jahrh.) schon als ein einfaches Gebiiude mit
Lisenen gebaut. Bezeichnend fiir diese Zeit sind unterirdische Grabkammern.
Die wenigen Grabstelen aus dem IV. Jahrhundert wurden mit Totenreliefs
geschmiickt, deren Ausfr.ihrung als typisch fr.ir den Geschmack und die Leistung
spdtantiker Steinmetzen zu betrachten ist. Mag sein, dass manche Darstellungen
ei,ne persdnliche Note des Meisters und des Dargestellten verraten, aber die
Verflachung der Reliefe, die Ausdruckslosigkeit stereotyper Gesichter sowie
Oberfliichlichkeit der Ausftihrung, sind zweifellos das allgemeine Merkmal die-
ser untergehendenZivilisation.

164

t:xi;*:'e,gffii .*-1
 ,,,.,,,,,,,,

REGISTAR NALAZISTA

A Doljani 83, 137

DOMAVIA 66_6?. 142
AD BA.. FLUMEN 56 Dubica 60
AD TURRES 52 Duvno 13, 20, 54,6b, 13b, 140, l 4 l . 1 5 ? . 1 5 9 1 6 0
AQUAE S. . . 37, 142
ARGENTARIA 12 G

B Gornji Vakuf 84, 13?

Badeviii 146, 148 n

Banja Luka 52
BALKIS 20, 47, 54 Halapii 5?, 61, 84, 136, t3?
BALOE 19, 20, 65, r37, t42 Hutovo 52
Biograci 59
Biograd 19. 6l I

BISTUE 18, 119, l3:/, 142, r50

Blagaj na Buni lg, 29, 47-50, 60, 6?, 13? Ilidia 37, 44,154
Blagaj-Japra 30, 32, 3?, 38, 43, 6?-69, 136, 142, lzati( 54
146 148, 150, 155
Borasi 70. 137. 141 T

Bobovac 19, 30, 31, 47, 58

Bos. Gradi5ka L7, 20. 5+ Jajce 64
Bratunac 63
Breza 30, 31, 65, 70-74, 135, 1.36,r40, 141. l5?, K
158,160
Bugar-grad 54 Kakanj 84, 137, 155
Kalesija 60
c Klakar 47, 54, 58
Klobuk 30, 31, 85-88, 13?. 140-t42, t57, 160
Cim 29, 31, 75. 136, 140-t42 Kljun 20, s8
CLANDATE 37 Konjic 13, 55, 63
CLAUDATD 3i Kostel 54
Crniii 134 Koitur 19, 30, 31, 47, 50, 60
Crvenica 58, ?5, 136, 13?, 142 Krupac 5'7

c L

Carakovo 55, 60, ?6, 77,137,140 LAUSINIUM 19

Cerin 135. 14?. l4B Lepenica BB-91. 13?, 140, 142. 156, l5?, 1 6 0
Cipuljii ?6, 13?. t4O, r4Z Lis'diii 38. 44, 92. 136 13?
ciiluk 7?. 136. 140. 146
IT

D
Ljusina 29, 38, 43
DALLUNTUM 51. 52
Dabravine 30, 31, 65, ?B-82, l3b-rg?. lJ9-141. lvt
I 56-159
Dardagani 59, 64 Majdan 92-93, 136, 140-142, 155
Debelo Brdo 19, 55-56, 60 Makljenovac 3f, 56, 60
DELMINIUM 17, 20, 8], 137, 112 Mali Mo5unj 58. 60, 94-97, 137, I40, 142, 150,
DILUNTUM 5I, I42 157-159
Divii 4?, 58 ManZeljski grad 47, 58
Doci 82-83, 136. 140. 142 Medna 5il

165
Mogorjelo 20, 29, 30, 38-12, 97-101, 137. l:Jg Skodii 59
140, 142, 147, 149, 153-156, 158. 160 Srebrenica 12, 136
Mokro 31, 100-104, 136, 13?, 140, 155-157 Stobi 19, 47, 51, 60
MujdZiii 104 105, 136, 110-142, 147 STRIDON 13, 65
StrZanj 4?, 59
N
b
Nakiia kula 58
Nerezi 30, 31, 105, 106, 137, I40, 142 Sargovac 147
Setidi 59
o S povo 115, 160
S i p r a g e 1 1 5 ,1 1 6 , 1 3 7 , 1 4 0
Oborci 30, 10'/, 136, 140-142, 146 Suica 116, 13?, 1ti
Opadiii 151, 159
Otinovci 109, 136. 137
T
P
Todorovi6i 59
Turbe 116-119, 137, 139-112, 145, 1 4 6 , 1 5 6
Panik 45, 1tl5
Podgradirna 57, 60 136
V
Potoci 63, 64, 109-111, 136, 140, 156, 158, 160
Priv:Iica 63
Varvara 118, 137
Prisoje 112-113, 136, 137,142
Velika Vrata 13, 59
P u t i d e v o1 4 9 , 1 5 8 , 1 5 9
Vido5i 60, 61
Vinjani 147
R
Voljevica 63
Vratnica 63
Rakani 3?, 38
Vrbljani 47, 52-54, 60, 6l
Rankoviii 45, 58, 60
Vrdolje 119, 13?
Repovac-grad 47, 5B
Vrtode 120, 137
Ribii 4?, 58-59
VONKIS 54
R : b n i k 1 5 0 ,1 5 1 ,1 5 9
Rogatica 65, 136
z
S
ZaloLje 46, 120-125, 136, 140
SALLUNTUM 19 Zecovi 19, 76
SALVIAE 81, I42 Zenica 18, 30,65. 125-134, 13?, 139-142, 148,
Sarajevo 29, ll2, 113, 137, 155 1 4 9 , 1 5 7 , 1 5 9 ,1 6 0
SARNADE 54
SARSENTERUM 65, I37, I42 z
SERVITIUM 20,54, 737
S k e l a n i 1 1 3 ,1 1 4 , 1 3 6 . 1 4 0 Zitomisliii 30, 134-13?, 139

166
 REGISTAR GRADEVINSKIH POJMOVA

Abak - detvrtasta ploia uvrh kapitelal

Akant - bodljirkavi list biljke Acanthus moll.rs,sluZio kao motiv za oblikovanje
korintskog kapitela
,{kroterij - ukras na vrhu i oba kraja timpanona
ALA - krilo, postrani aneks zgrade
AMBITUS - slobodan prostor izmedu gratlevina
Ambon - uzviSeni podij za predavaia ili propovjednika
Ambulatorij - prostor za ophod oko oltara
Ankh - slovo hijeroglifa u obliku kriZa s kolutom umjesto gornjeg kraka
Tajni simbol Isusa, poznat kao Crur ansata.
Anta - kod grdkih i rimskih hramova produZetak bodnih zidova do linije
proielja
Apsida - polukruZni prostor, obidno nadsvedenpolukalotom
ARA - Zrtvenik, oltar u obliku cippusa
Arhitrav - donja od tri grede Sto podivaju na stupovima
Arkosolij - grobnica usjeiena u stijenu s otvorom u obliku polukruga
ARCUS TRIUMPHALIS - (slavoluk), u bazilikama polukruZni svod no5en
stupovima; nalazi se izmedu oltara i naroda
Arhivolt - profilirana deonastrana luka; slidno arhitravu
AREA - podrudje naselja, groblja ili ogradeni prostor oko hrama
Astragal - uzak izboden prsten iii prut koji oznaiava granicu izmedu o,rna-
mentalnog i konstruktivnog dijela graclevinskog elementa
Atrij - otvoreno predvor;e okruZenotrijemovima sa stupovljem
Aureola - krug svjetlosti oko glave svetaca
Baptisterij - prostorija za vrSenje obreda kr3tenja
Bazament - povisoko detvrtasto podnoZjeza stupove, obitno u pergoli oltarske
pregrade
Bazilika - (lat. Basilica), dvorana u kojoj su vr5ene javne sluZbe.Pravokutnog
je oblika, stupovima podijeljena u tri laile, osvijetljena prozorima u
zidu poviSe stupova. U dnu dvorane nalazila se polukruZna apsida ili
egzedra.Tip je u doba Konstantina I preuzet za gradnju velikih crkava.
Varijante su: B. geminata - dvije bazilike spojene jedna uz drugu;
B. mr,nor .- crkva u dasti episkopalnih bazilika, ali bez biskupa; B. ur-
bana : gradska bazilika
Bifora - prozor sa dva otvora
Bema - uzviSeni,stepenicamapristupadni prostor oko oltara
BURGUS - utvrclenje u obliku tornja
CANCELLI - oltarska pregrada
CATAGEUM - grobna zgrada sagradenana povr5ini zemlje
CASTELLUM - manje utvrctenoupori5te, nalazj.se obiino na brijegu
CASTRUM - rimski utvrdeni vojnidki logor relativno vedih razmjera, oblino
u obliku pravokutnika
CARDO - jedna od glavnih ulica u castrumu, vodile su od sjevera ka jugu

lb/
CELLA - mala prostorija, 6elija. Varijanta: C. trichora : grobljanska ceilo
sa tri apside
CHORUS - mjesto za pjevade u crkvi
Cenobij - samostan,zgrada za zajednidki bivot monaha
CIBORIUM - gradevina nad oltarom u obliku baidahina
Cinktura - ograda oko groblja ili crkve
CIPPUS - nadgrobni spomenik u obliku kocke ili prizme
CISTA - kutija, sanduk, cilindridna posuda s poklopcem
CLAUSTRUM - zatvoreni, neprJistupadnidio samostana
CLAVUS - zaglavni kamen u luku
CLIPEUM - obidno portret ili neki simboi u okruglom okviru
CLOACA - vidi: kloaka
COEMETERIUM - groblje. Varijanta: C. hupogeum - prvobitni naziv za ka-
takombe
COMPLUVIUM - otvoreni prostor u atriju rimske kude
CONCHA - polukruZna udubina u zidu, slidna apsidi
CONFESSIO - grobnica mudenika u oltaru
CONSIGNATORIUM -- dvorana blizu baptisterija, sluZila za podjeljivanje
potvrde
CONVENTICULUM - manja gradevina, sluZila kao sastajali5tevjernika
CORPUS - (tijelo, stablo), Isus na kriZu, cilindridni driostupa
CRUX - (kriZ, krst), varijante: C. ansata : krii s kolutom umjesto gornjeg
kraka; C. comrnissa: sa duljim okomitim krakom; C. gammata - ku-
kasti kriZ; C. gestatoria : krii. za noSenje;C. immissa: l<riZsa jedna-
kim krakovima; C, portabil.is : za no5enje
CUBICULUM - u rimskoj ku6i prostorija za spavanje
DEAMBULATORIUM - prostor za ophoetenjeoko oltara
DECUMANUS - uzduZna ulica u castrumu, vodila od istoka ka zapadu
DIACONIKON - vidi: dakonikon
Diptih - dvije povezane ploiice, s jedne strane ukraSene,a druga je sluZila
za prigodna upisivanja stilusom
Dakonikon - prostorija pored presbiterija, sluZila za oblaienje sluZbenikakulta
Edikula - arhitektonska dekoraci,jau obliku proielja hrama
Egzedra - 1) prostorija, obidno polukruZna. otvorena prema nekoj ve6oj dvo-
rani; 2) polukruZna,klupa na otvorenom prostoru
Egzonarteks- prostor ispred narteksa, u istoj funkciji kao i narteks
ENTASIS - zadebljanje stupa na donjoj tre6ini visine korpusa
EPISCOPIUM - biskupski stan
Epistil - greda nad stupom
Epitrahelij - (ovratnik), kod stupova zavr5ni profil ispod kapiteia
FENESTELLA - (prozordi6),otvor na sarkofazima za odavanje poiasti reli-
kvijama svetaca
FIBULA - kopia na odjeCi
FLOS - cvijet u sredini abaka
FORUM - trg
Front - zabat; trokutasta zidna ploha ispod dvostre5nogkrovi5ta na prodelju
Herma - stup koji se na vrhu zavrSavaJ.judskomglavom
HOSPICIUM - gostinjac; svrati5te za putnike
Hipogej - podzemna grobna zgrada
Imbreks - koruga; polukruZni krovni crijep
IMPLUVIUM - ietvrtasti otvor u atriju rimske ku6e
Impost - nadglavnik; obrnuto postavljena krnja piramida iznad kapitela, koja
nosi krak svoda
INSULA - (otok), jedna ili skup ku6a okruZen sa svih strana ulicama
I(alatos - dio kapitela u obliku pletene ko5arice

168
Kalota - polovina Suplje kugle
Kanelure - uz'duZni Zljebovi u korpusu stupa
KANTHARUS - posuda sa dvije uzdignute rudke
Katakombe - podzemnogroblje; hodn,icisa grobnicama
KIMATION - profilirani niz stiliziranih listova, ili sa motivom jaja. Jonski
(jajoliki) kimati.on vezan je uz astragal
Kiklopski zid - gradevina od velikih blokova kamena vezanih u suhoj tehnici
Klina - (leZaj),podivaljka, krevet
Kloaka - odvodni kanal
Kolumna - stup
Konzola - nosadkipa ili grede, usaden u zid
Krepidoma - podnoZnakonstrukcija gradevine
Kripta - podzemnaprostorija koja obiino sluZi za ukop
LAURA - manastiri5te u kojem monasi Zive odvojeno u malim 0elijama
Lezena - neznatno pojadanje zida slidno pilastru, ali bez baze i kapitela
LOCULUS - duguljasta pravokutna udubina u stijeni sluZi za smje5taj mrtvaca
MANSIO - odmori5te za putnike, gostinjac
Matronej - prostor za lene u crkvi
Mauzolej - grobna gradevina monumentalne izrade
Menza - (stol), oltarna ploia; oltar u obliku stola
MEMORIA - prostorija za obred sluZbemrtvima
METALLUM - kamene ploie podnice
MONASTERIUM - zajednica monaha; zgrada za zajednidki Zivot monaha
MUTATIO - mjesto za izmjenu konja u javnom prometu
NAOS - glavna dvorana bazilike, tini ga prostor za vjernike i sveti5te
Narteks - predvorje crkve namijenjeno za katekumene
NIMBUS - trakasta osjenka oko tijela svetaca
NYMPHAEUM - pove6i rezervoar za vodu
OECUS - sysians dvorana u rimskoj ku6i
Oltar - Zrtvenik na koji se stavljaju darovi ili vrie kultni. obredi
ORATORIUM - mala gradevina za poboZnostuZeg kruga vjernika
Ortostat - dovratni:k
PALATIUM - bogato opremljena stambena zgrada; palada
Palmeta - ukras u obli.ku palminog lista
PARADISUS - cvijetem zasadenopredvorje bazilika
Pastoforlj - crkveni ured; kancelarija
PATIBULUM - kriZ u obliku slova T
Paviment - podnica
PERGOLA - oltarna pregrada sastavljena od niza stupova izmedu kojih se
nalaze pluteji
Peristil - dvori5te opasano stupovima
Pilastar - ukrasni polustup na zidu
PISCINA - spremi5te za vodu, krstionica
Plint - ploia, obi.ino detvrtasta
Plutej - uokvirena pioda izmedu stupova oltarske pregrade
Portal - posebnoukra3ena vrata na prodelju zgrada
Portik - trijom; natkriveni prostor sa stupovima
Pretorij - zgrada uprave u kastrumu i utvrdenim vilama
Presbiterij - prostor za svetenike u crkvi
PRONAOS - predvorje hrama
Protezis - prostorija u crkvi, namijenjena za ostavu Zrtvenih darova i pripre-
mu oblata
QUADRATUM POPULI - prostor za vjernike u crkvi
Refugij - pribjeZi5te;utvrcteni prostor za samoodbranustanovni5tva
SANCTUARIUM - sveti5te; prostor za vrSenje vjerskih obreda

169
Sarkofag - mrtvadki sanduk s poklopcem
SCANDULA - Simla; letvice drvenog krova
SCHOLA CANTORUM - pjevaonica u crkvi; isto Sto i chorus
SEPTUM - ograda, obidno oko oltara
SEPULCHRUM - udubina u oltaru za odlaganje relikvija mudenika
SIGMA - polukruZni, s prednje strane ravni stol
spolij - gradevno kamenje izvudeno iz jedne zgrade, pa ugradeno u drugu
srELA - okomita kamena ploda. varijanta: s. funeraria : nadgrobna ploda
STIPADIUM - polukruZna klulpa uz zid apside
stilobat - najgornji profil krepidome; konstrukcija na kojoj podivaju stupovi
SUBSELLIUM - kamena klupa uz zid apside
Svastika - kukasti kriZ, simbol Livota
TABULA - ploda za natpis. varijanta: T. ansata: ploda sa postranim la-
ticama
TABLINUM - u rimskoj ku6i soba u kojoj je domadin primao goste i stranke
TEGULA - pravo'kutni crijep sa izvijenim uzduZnim rubovima
Tesera - kamena kocka za sastavljanje mozaika
Timpanon - zabat; trokutasta zidna ploha ispod dvostresnog krovista
TOMBA - grobnica
Torus - izbodeni profil na osnovi stupa
TRABS - greda
Transept - popreina latla u bazilici
Tranzena - proSupljenakamena ploda prozora ili pluteja
TRIBUNA - povi5eni prostor u apsidi, sa biskupskim sjedi5tem
Trifora - prozor sa tri okna
Triklinij - prostorija za objed, prijem gostiju i slidno
Trohil - usukani profil na osnovi stupa
vila - lat. vitla :ladanjska kuia. variiante: v. rustica - zgrad.apotjopri-
vrednog proizvodada; v. urbana: Ijetovaliste gradskog stanovnika
Voluta - spiralna zavojnica na kapitelima
Zabat - vidi: fronton i timpanon

170
 LITERATURA ZA UVODNA POGLAVLJA

A I f it I d i Andreas, Der untergang der Rcimerherrschaft in pannonien. Ber-

Iih 1926
B i hl m a y e r KarI - T r.ic hI e Hermann, Kirchengeschichte,paderborn lg66
Burghardt J a k o b , D i e Z e i t K o n s t a n t i , n sd e s G r o s s e n ,s t u t t g a r t 1 9 8 9
C u m o n t l'ranz, Die Misterien des Mithra, Darmstadt 1963
Dannenbauer H e i n r i c h , D i e E n t s t e h u n g E u r o p a r sS
, tuttgart 1959
Ferrero Guglielmo, Propast antikn,e civilizacije, Zagreb 1922
L o p e z Robert, Naissancede I'Eurorpe,paris 1962
i{ a i e r Franz-Georg, Die verwandlung der Mittelmeerwelt, Frankfurt
196g
IVIri I I e r carl, Ausgang der Antike zwischen Donau und Adria,
Stuttgart 1gb0
Pirenne Henri, Povijest Europe,Zagreb 1g56
s I s i e Ferdo, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, zagreb rg2b
Tti c h I e Hermann, vidi: Bihlmayer-Trichle
G l a s eh a pp Helmuth, Di,e nichtchristrichen Religionen, Frankfurt/Main
1957

t7r