TKO JE TKO U NDH

Hrvatska 1941.-1945.

MINERVA

Zagreb, 1997.

UREDNISTVO

Zdravko Dizdar, Marko GrCic, Slaven Raolu: i Darko Stuparu:

TAJNICA UREDNISTVA Nada Horvat

LEKTURA

Mirjana Mraleuzic, Zdenka Otic

VANJSKA OPREMA Draien Toniic

GRAFICKI UREDNIK M iroslav Salopek

Rijec urednisfva

Od prvohitne ideje da se izradi prirucni leks ikon Tho je tho u: NDH (Hruatska 1941.~1945.) do njezina ostvarenja u ukoricenoj knjizi pros Ie BU nepune dvije godine. Za Ieksikografsko je djelo to izuzetno kratko vrijeme poglavito stoga jito leksikon obuhvaca slozeno razdohlje kontraverznih zhivanja i licnosti na povijesnome hrvatskom tlu, U poeetku je namjera urednistva bila da se izracli informativni priruenik s najnuznijim podacima 0 osobama iz politiekog, vojnog i policijskog aparata Nezavisne Drzave Hrvatske, stovise, da se obuhvati Bruno najuzi VTh ustaske drzave, Medutim, nakon rasprava sa strucnjacima (povjesnicarima i javnim djelatnicima), prevladalo je misljenje da treba izraditi siri popis imena kojim ce se obuhvatiti osobe koje BU stvarale tu drzavu, njome upravljale i za nju ratovale, te istaknutcosobe iz kulture, umjetnosti, znanosti, crkvenog zivota, gospodarstva, sporta, tj. cjelokupnoga javnog zivota. U izbor su uvrstene i osobe koje su se toj drzavi protivile i borile se protiv nje. Obuhvacene su i ustaske zrtvel ali i jugoslavenske., cetnicke, partizanske, njemacke i talijanske, Taka je zamisljena brojka ad 300 zivotopisa ubrzo narasla na vise ad 1000, da bi naposljetku obuhvatila njih 1121. Osnovnorn tekstu leks ikon a dodali smo: kronologiju politickih dogadaja u NDH 1941.-45., popis clanova Hrvatskoga drzavnoga sabora i Hrvatske drzavne vlade, popis poslanika i poslanstava u NDH,sastav i rezultate nogometne reprezentacije NDH, te glosar osnovnih pojmova.

Na pocetku rada urednistvu se postavilo pitanje: prema kojem kriteriju treba uvrstavati osobe i koliko redaka posvetiti svakoj ad njih. U za svu spremnost da se u tome drzi odredenih pravila, ponovilo se vee poznato leksikografsko iskustvo da je takvo sto uglavnom neodrzivo. Premda su kriteriji za uvrstavanje pojedinaca bili formalno utvrdeni, oni se nisu uvijek. mogli postovati, svakako ne zbog same namjere, nego ponajpdje zbog nedostataka podataka. Nekoliko predvidenih zivotopisa zbog toga nije ni objavljeno, a neki su svedeni na najosnovnije podatke. (Slicno je bilo i 8 izborom, a ponekad i velieinom fotografije.)

U strukturi natuknica posebna je pozornost dana djelovanju pojedinaca u vrijeme postojanja NDH. Abecednim redom u leksikonu se nisu imena politieara, vojnika, znanstvenika, umjetnika, sportasa i dr. Mnogi ad njih u OVOID su leksikonu prvi put dobili cjelovitu biografiju, bez obzira na braj redaka. U dosadasnjim leksikografskim izdanjima u njihovim jezivotapisirna najces6e presueivano razdoblje djelatnosti u NDH, unatoc tome sto su upravo tada brojni umjetnici, znanstvenici i sportasi dosegli vrhunce svojih umijeca i svoje afirmacije. Nakon 1945. mnoge ad njih, naprosto se nastojalo izbrisati iz bastine i iz svijesti hrvatskog nar 0 da, iako je njihov prinos hrvatskoj riznici postignuca itekako -velik i znacajan, Neki ce pak pojedinci biti predstavljeni SaInG u ova] knjizi i vjerojatno nikada i nigdje vise, jer je njihovo djelovanje vezano uz NDH i izvan tog okvira je manje vaZTIO, Postavilo se i pitanje je Ii ispravnije dati vise podataka 0 osobama koje su zaobilazene ili zaboravljene 11 dosadasnjim Ieksikonima i slienim publikacijama ili 0 onima Cijinl su ziv-otopisima

TKO JE TKO U NOH

VI

posvecene cijele knjige pa i leksikoni. Opseg nekih zivotopisa odreden je i brojem prikupljenih podataka.

Urednistvo leksikona hotimice se odreklo nezahvalne zadace da donosi konaene prosudbe 0 osobama koje su bilo na koji nacin obiljezilo razdoblje NDH. Povijesna ce znanost reci jeclnoga dana sto se doista zbivalo na hrvatskim prostorima u razdoblju 1941.-1945., tko je kakav bio i kakav mu je povijesni predznak. Leksikon 11e daje (uz razurnljive iznimke) ocjene s obzi1'0111 na sumnje, optuzbe ili osude 0 zlodjelima, nego nudi Cinjenice koje su se magle dosed dosadasnjim istrazivanjirna i otvorenoscu arm va. Trudili smo se da ih 8to dosljednije i ujednacenije podastremo.

Izvori za pisanje Clanaka bili BU arhivi, biblioteke, postojeca literatura, maticni i zupni uredi, novine iz razdoblja 1941.-1945., iskazi clanova obitelji, sudionika onog vremena i dogadaja i dr. Teskoce na koje su nailazili suradnici, uvjereni smo, nisu uohicajene kad slienih projekata, te narn se cini da teret naslijeda NDH opterecuje i danas: jedne strahom, druge odbojnoscu, trece nekorn neshvatljivom kon spiracij 0111. Vee i pripreme za rad na OVOID leksikonu izazvale su kod pojedinaca nerazumjevanje te BU ga nastojali osporiti i prije negoli je zamakao u svoju zavrsnicu. To nam je sarno potvrda da NDH jos uvijek pobuduje suprotstavljene poglede i ocjene B krajnje nepornirljivih pozicija. Nezavisna Drzava Hrvatska (1941.-1945.), njezin poglavnik Ante Pavelic, te ustaski pokret u cjelini i danas - ne same u historiografiji nego i u politickom i svekolikom zivotu - pobuduju kontroverzije, koje razlistava i proslov ovoj lrnjizi iz pera Trpimira Macana.

U prikupljanju i provjeri podataka nailazili smo i na druge probleme: npr. pri utvrdivanju tocnog datuma smrti, Naime, sluzbeni podaci 0 smrti u dostupnim su izvorima cesto netocni. Sluzbena je objava katkad odredena iIi upisana hladnorn birokratskom olovkom u biljeznici srnrti prije ill poslije stvarne smrti, a zivoti su oduzimani nerijetko i prije sudskih odluka. U takvim smo slucajevima navodili sluzbene podatke, uz napomenu da su podaei sporni. Sudbine mnogih aktera NDH jos su uvijek nepoznate, uza sva nastojanja da ih se istraii. Neki ad njih uspjeli su izbjeci bleibursku sudbinu, dornoci S8, najcesce, juznoamcrickih prostranstava, ali su ondje ostali zaboravljeni, dok su drugi stradali u povlacenju, na »kriznim putovima« ili u jugoslavenskim zatvorima. Suocenje s toliko kontraverz no m , osjetljivom i jos duboko emocionalno obojenom problernatikom iz najblize hrvatske povijesti neprestano nas je poticalo na ispunjenje zahtjeva istinitosti, tocnosti i pouzdanosti. Koliko smo u tome uspjeli, reci ce 6tatelji. Ovaj leksikon treba prihvatiti kao poticaj za daljnja Istrazivanja koja ce se dovrsiti u nekome od buducih izdanja.

Uredntituo

Nezav;sna Driava Hrvatska. Prisfup; ; dvojbe

Razdoblje Nezavisne Drzave Hrvatske 1941.~1945. nije temeljito i objektivno prouceno. U qjelini povijesti hrvatskoga XX. stoljeca to je jos uvijek ziva i ni izdaleka pretresena tema,

o njemu je, doduse, mnogo pisano. Prvo u doba dirigirane i kontrolirane povijesne znanosti, publicistike i propagande, a onda u razmahu razliditih sastavaka, sto je - uz dosta nerazumijevanja, nesnosljivosti, nepomirljivosti, opravdavanja ili optuzivanja, pripadniekoga pa i naumljena krivog interpret:iranja - ponovno pokazalo koliko je toga i kako prouceno. lako se dosadasnjem istraZivanju ne moze posve zanijekati plodonosnost, ipak je nase znanje 50S uvijek oskudno, a prosudbena podloga nestabilna, Naposljetlru, pokazuje se povelika razlicnost u gledistim3 i ocjenama.

Prema jednima, ustase su fasisti, ideoloski i prakticni sljedbenici diktatorskoga i totalitaristickog inozemstva, a njihovaN ezavisna Drzava Hrvatska satelit faSisticke ltalije i nacionalsocijalisticke Njemacke, sila o sovine. Nezavisna Drzava Hrvatska proglasena je u sklopu njemaekoga plana razbijanja Jugoslavije i ustaska je akcija pritom sasvim sporedna. Njemacki i talijanski invazori i okupatori doveli su ustase na vlast, Ustasko preuzimanje vlasti 1941. nije nikakva revolucija, ponajmanje narodna, a pritom su Gradanska i Seljacka zastita Hrvatske seljacke stranke, koje su dotad vee dobrano bile fasizirane, bile fizieka sila u smjenjivanju jugoslavenskih vlasti. Hrvatsko je podruqe bilo i ostalo diielom okupiranoga podruqa Kraljevine J ugoslavije, Takvim su ga driali i okupatori, koji su se u N ezavisnoj Drzavi Hrvatskoj ponasali kao gospodari i eksploatatori, i Saveznici, koji je nisu ni priznali. Prema tome, N ezavisna Drzava Hrvatska uspostavljsna je suprotno medunarodnom pravu, pa nije ni bila drzava (uredenje njezinih granica, npr., zapravo je realizacija interesa okupacijskih sila). Ustase i njihova drsava ni u hrvatskom narodu nisu bili opcenito prihvaceni, Stanovit prvotni pozitivan odnos prema njima u casu propasti Jugoslavije ubrzo je nestao, i UStaS8 su izgubiIe svaki oslonac zbog teritorijalnih gubitaka, terora u sluzbi stvaranja naeionalnociste drzave i zbog okupacijske stvarnosti.

Cjelokupna ustaska ideologija i praksa ~ prema takvim piscima - nisu prihvatljive, a ustaski cilj hila je krivo zamisljena, pogresno ill kriminalno provo dena nacionalna, drustvena i kulturna revolucija, Pri tome oni nabrajaju i napadaju sljedece: drzava jest najsavrseniji oblik naroeIne zajednice, ona mora biti organizirana (kopirana) prema koncepciji »novoga europskog poretka« kao totalitarna i antoritarna na nacelu vodstva i staleskoga sklada; pobija se kapitalizam zhog individualizma u vladanju i liheralizma u djelovanju; nijece se komunizam zbog bezliena totalitarnoga kolektivizma i odbacivanja vjere, naroda, domovine i pojedinea, a ne prihvaea se ni razredna borba; Hrvati su izuzetan narod, ne-Slavcni, POtPUIllO razlieiti ad Srba; njihova povijesna i suvremena orijentacija hila je i jest iskIjuCivo zapadnjacka; istocna

TKO JE TKO U NOH

VIII

granica njihova povijesnog i etnickog podrueja jest na Drini, a Bosna i Hercegovina su hrvatske zemlje kao ate su tamosnji muslimani Hrvati; ustaski je pokret izrazaj teznja i probitaka hrvatskoga naroda, a Nezavisna Drzava Hrvatska, nacionalna drzava, glavni je dogadaj u njegovoj povijesti; zamisao pak cistoga hrvatskog zivotnog prostora vodila je istrebljivanju narodnih manjina, poglavito Srba i Zidova, a s razvojem prilika rasni su progoni prerasli U opci teroristicki sustav koji je zahvatio sve pa i Hrvate; ustaske 8U se koncepcije uz to u praksi pokazale neostvarivima, a oblasti su u njihovoj provedbi bile nedjelotvorne; uprava nije funkcionirala na cijelom podrucju, Sabor nije imao kompetencija, Poglavnik je bio odgovoran za sve, gospodarski sustav bio je nerazraden i nedjelotvoran (njemaeka i talijanska eksploatacija sirovina, proizvoda, prometa, radne sile, izdrzavanje tudih vojska, ratno i partizansko razaranje).

Ustaska Nacela jesu historicisticka, separatisticka, nacionalno i konfesionalno unitaristicka i iskljuciva, sovinisticka, rasisticka, totalitarna, fasisticka i teroristicka, Zastupnici takvih gledista cijeli ustaski rezim i N ezavisnu Drzavu Hrvatsku ocjenjuju zlocinackima,

Prema drugima, ustase su se upravljale nacelom stvaranja drzave, a ne nacelima fasizrna i nacionalsocijalizma, Ustastvo se nije izgradilo ni u kakvu ideolosku formaciju. Ono nije ni fasisticko, ni nacionalsocijalisticko, ni komunisticko, .ii demokratsko. Za mijenjanja versailleskoga sustava ustase su se pridrusile Njemaekoj i Italiji bez obzira na ideologiju pa i na odnos tih drzava prema Hrvatskoj i prerna ustaskom pokretu. Taj pak odnos nije uvijek bio povoljan, a te sile ni N ezavisnu Drzavu Hrvatsku nisu rado gledale. N a osovinski kolosijek ustase je gurala i Macekova politika, a alternativa Osovini i kakvoj-takvoj drzavi bila je Jugoslavija pod njemackom okupacijom, koja bi iz rata izasla jaca na propast Hrvatske. Uloga fasizma i nacionalsocijalizrna pocinje istorn nakon uspostave N ezavisne Drzave Hrvatske u realizaciji njemackih i talijanskih interesa te u otporu tim .interesima.

Stoga N ezavisna Drzava Hrvatska nije nikakva fasisticka i nacionalsocijalisticka pojava, ni ideolosko djelo Njemacke i Italije. Ona jest drzava. Stvorio ju je hrvatski narod koji se 1941. ubacio u dogadaje, a u borbi za draavu trebalo je iskoristiti ama bas svaku priliku. 'I'akav je razvitak dobro dosao Njemackoj i Italiji radi skracenja rata na Balkanu, smanjivanja zrtava te propagande cia su osloboditelji. S osovinskoga je stajalista N ezavisna Drzava Hrvatska slucajna tvorevina rata, a s hrvatskoga logicna tvorevina. U borbi za drzavu narod je napustio Maceka, kada se on deklarirao za Jugoslaviju, i prihvatio Paveliea. To je osobito zahvatilo Gradansku i Seljaeku zastitu, koje su s banovinskim upravnim aparatom omogucile i olaksale preuzimanje vlasti, Revolucija bi, da nije bilo protuhrvatskog ustanka, protekla mirno. U stastvo je kao koncentraeija drzavotvorne volje naroda mobiliziralo sve Hrvate. Kao borce za drzavu ustase je prihvatila golema vecina naroda. Medutim, kada su se oblikovali kao stranaeko-politicka organizacija, bili su od naroda odbaceni.

U N ezavisnoj Drzavi Hrvatskoj prihvacalo se autokratske i diktatorske forme, koje je favorizirala Osovina i kojima su pogodovali rat, prevrat, ignorancija j osobne slabosti. Udjela je imala i bastina jugoslavenske diktature koja je unistila shvacanje slobode. Negativna obiljezja Nezavisne Drzave Hrvatske jesu arijsko zakonodavstvo, nadredenost ustaskoga vodstva gradanskoj upravi, podjela oruzane sile na clomobranstvo i ustase, favoriziranje ustasa, ugusivaje akcije Mladena Lorkoviea i Ante Vokica, pogresan odnos prema pravoslavnom stanovnistvu, logori i na kraju povlacenje bez uputa. Sam Pavelic je svojim cinima doveo u pitanje svoj autoritet.

IA IVr::;ZdVI~l!d UfLdVd nIVQl::>f\Q. nJ~HUI-'J J UV""'J"'''''

Hrvatska revolucija nije samo u zlocinu. Posljedice se pak ne mugu proglasiti uzrocima: prvo je bila monarhisticko-cetnicka gerila pa komunisticko-jugoslavenska gerila s protuhrvatskom pobunom i zlocinima, pa je tek onda doslo do brvatske protugerile. Za hrvatske zlocine nisu hive drzavna ideja ni drzavotvorna borba, nego protuslobodarsko jugosiavenstvo, protuhrvatska politika u Kraljevini Jugoslaviji i pojedinci sadisticko-zlocinackih nagana, bez odgovornosti, karijeristi, ljudi bez morala.

Ustaska politika, povezana s porazenom Osovinom, nuzno je morala propasti, to vise sto su jedino ustase bile za nezavisnu drzavu, a i komunisti i hrvatska emigracija u Londonu .za Jugoslaviju. Zbog svoga smjestaja i opcih smjerova ratnih operacija Nezavisna Drzava Hrvatska nije se mogla potkraj rata preorijentirati, osloboditi snazna osovinskog utjecaja i opstati.

Nacela su eklekticna, drzavotvorna, utemeljena u povijesnom hrvatskom pravu, protujugosiavenska, protupartikulari sti en a, nacionalisticka (u obrambenom S111islu)1 gospodarski i socijalno anakronisticna (osirn u radnickom pitanju i, U odnosu na prirodna bogatstva), u vjerskom pogiedu liberalno ravnodusna, revolucionarna i niposto fasistieka,

Nezavisna Drzava Hrvatska bila je, dakle, drzava, a ustaski rezim poglavito rrije bio zlocinacki.

Uz taka skiciranu razlicncst kasnijih pisaca valja, cini se, upozoriti na zrenje kritickog odnosa prema vanjskoj i unutarnjoj politici Nezavisne Drzave Hrvatske, 11a kritiku sustava, metoda i ljudi, Rijec je 0 reakcijama i prosudbama pripadnika ustaskoga pokreta, njegovih suradnika ili suputnika, pa i Ijudi izvan toga kruga razlicitih svjetonazora i politickih gledista. Do njih ie dolazilo vee nakon prvotnoga zanosa stjeeanjem drzave, zatim u doba kada se vee mogao vidjeti stanovit kraj rata i kada 8U slom drzave i posljeclice poraza vee hili sasvim svjeza j bolna Cinjenica ..

Bili su to ljudi kojima su - zbog odgoja, vjerskih, politickih, civilizacijskih i kulturalnih pogleda - bili neprihvatljivi ne sarno komunizam nego i n.acionalsocijalizam i fasizam kao ideologije i diktature. Oni su prozirali njihov imperijalizam, protivnost europskoj tradiciji i kulturi. Buduci pak da su bili uvjereni hrvatski nacionalisti, oni su - dosljedno zastupajuci drzavnu nezavisnost i drzeCi da je nacionalizam naravan, napredan, slobodarski, demokratican, socij alan , konfesionalno snosljiv, nesovinistiean te kulturno otvoren - uocavali kako prihvacanje uvezene ideologije i otud potekla rezimska praksa komprornitiraju nacionalizam i njegov program, drzavu i narod, anti demokratiz rno TIl , diferenciranjem naroda, rasizrnom, strahovladom i progonima, Bili su svjesni da posljedice takva procesa rezim nije mogao nadvladati, da je stoga padao u vlastite protivnosti, narusavao i opovrgavao svoje prvotne motive i ciljeve, paralizirao se i odvajao od naroda te da je, grcevito se odrzavajuci 11a vlasti i ustrajavajuci na istoj vanjskoj i unutarnjoj politici, vodio drzavu u propast. Vidjeli su slabosti vlastodrzaca, duznosnika i provoditelja, ad zatvorenosti i frakcionastva do nesposobnosti i nasilnosti, ad castohleplja, koristoljublja, nepotizrna i konjunkturnog arivizma do nedostatka pravnog osjecaja i svijesti, do nepostovanja zakonitosti i etickih vrednota, od neosjetljivosti na naroeIne reakcije i ad onemogucivanja oporbe do besmislena trazenja neprijatelja na sve strane i represalija prema inonarodnjacima i inovjercima. Protivili BU se politizaeiji kulture, hili za njezinu autonomnost, slobodu stvaranja i kritike. Dosta su rano progovorili 0 rnoralnim vrednotama i obnovi covjeka, 0 izgradnji pravednoga poretka i covieka, slobodne i odgovorne osobe u slobodnu drustvu, u svijetu medusobnoga razumijevaja, postovanja i suradnje. Uzimaiuci obnovu hrvatske drzave kao cin pravedan i pravno utern elj en,

TKO JE TKO U NDH

x

povijestan i civiliz acij ski, jer realizira temeljno pravo covjeka i naroda na slobodu, mislili su da se opstanak drzave ima temeljiti na moralnim vrijednostima, na sto je onda upucen i hrvatski narod. Oni izricu kritiku, zahtijevaju uoeavanje zla i njegovih izvora, razmisljanje 0 vlasLitim postupcima, trajno ispitivanje poretka i drzavnog aparata. Isticu potrebu istine i istinoljubivosti te prava na izrazavanje razlicitih misljenja. Naposljetku, oni su dijelili uvjerenje da hrvatski narod ima pravo odlueivati o svim politickim i drzavnim pitanjrma, izricati sud 0 proslosti i odrediti put u buducnost, pa tako odluciti i 0 nositeljima vlasti, 0 ustastvu, koje su - nakon svega - ocijenili kao zavrsenu etapu u hrvatskoj povijesti.

Me dutim , nije rijec same 0 pojedincima koji su ostavili tragove ° svojim mislima, raspolozenjima pa i djelima. Za temeljitu rasclambu ondasnjih prilika nuzno je prouciti ono antifasisticko, antitotalitarno i demokratsko sto nije u partizanskom pokretu promicala i nadzirala Kornunisticka partija u sklopu svoga prornisljenog osvajanja vlasti. Pritom poglavito valja misliti na palitiku Hrvatske seljacke stranke, vodstvo koje nije prihvatilo suvremene totalitaristicke ideologije, odbilo je suradnju s ustasama i komunistima, vjerovalo u pobjedu Saveznika u ratu te demokracije u Europi i domovini, a onda u tom procesu i u demokratsko rjesenje hrvatskoga pitanja, te na polozaj i djelovanje Katolicke crkve, takoder doktrinarnoga i organizacijskoga protivnika totalitarizma na njezina moralna i idejna gledista i otpor, na odnos prerna njoj i njezin odnos prema narodnim potrebama i rezimskoj politici u delikatnoj razroznosti njezine duhovne misije, autoriteta i politicke uloge.

OCite SU, dakle, rnnoge dvojbe, ad znacenja ustaskoga pokreta do nastanka i drzavnosti N ezavisne Drzave Hrvatske, od prihvacenosti ustasa do njihove ideologije i prakse. Takoder je ocito da i u najrazlicitijim gledistima ima toeaka u kojima se ona susrecu,

Mazda je ovdje mjesto da se upozori i na nista manje kontroverzan pristup partizanskoj revoluciji i na njezinu ocienu. Nju se ocjenjivalo kao osloboditeljsku, antifasisticku, jugoslavensku, federalisticku, koja je rijesila hrvatsko pitanje obnovom demokratske i federalne hrvatske drzave na nacelima jeclinstvene pucke fronte. Komunisti su pak proglasavani neprijepornim borcima za drustvenu pravdu i nacionalna prava, a socijalizam i Jugoslavija smislom povijesti i ostvarenjern davnoga zajednickog sna. Drugima je ta revolucija protuhrvatska, nije se borila sarno proti ustaskom reZimu nego i proti hrvatskoj drz avi , vodili su je komunisti u sluzbi inozemstva, velikosrpstva i jugoslavenstva. Rusilacka je i zlocinacka,

S povijesnoga motrista ikoje pojednostavljeno polaziste, ikoja generalizacija, a ni ostro pratustavljene prosudbe nisu plodonosni ni vjerodostojni. Sto, npr., govori generalizacija da BU svi Hrvati ustase i da je cijeli hrvatski narod genocidan?

Stoga i ustaski pokret i N ezavisnu Drzavu Hrvatsku valja istrazivati, interpretirati i ocjenjivati cjelovito i u problematiziranim dijelovima. Kao povijesni predmet treba ih proucavati kao kratak, slozen i znamenit. dio ukupnoga modernog hrvatskog povijesnog razvitka, koji pak bitno odreduje i obiljezava borba za slobodu, za obranu i razvaj identiteta hrvatskoga naroda, za njegavu emancipaciju i pravo na samostalno odluCivanje, za sjedinjenje hrvatskih zemalja u suverenoj, demokratskoj, parlamentarnoj, pravnoj, socijalna pravednoj i prosperitetnoj vlastitoj drzavi kao dijelu slobodnoga svijeta.

Sarno se u cjelini povijesnoga razvitka mogu ocijeniti ustaski pokret i njegova drzava, njegov postanak, program i idealni eiljevi, metode borhe, ideoloski sustav, naein dolaska na vlast, organizacija i karakter vlasti, unutarnja politika, izbor

XI Nezavlsna Driava Hrvatska. Pristupi i dvojbe

saveznika i odnos prsma njima, uzroci njegova neuspjeha i posljedice, osobito za razumijevanje potreba i ciljeva hrvatskoga naroda u poratnom svijetu. Samo se taka mose prosuditi uloga ustaskoga pokreta i mjesto Nezavisne Drzave Hrvatske u hrvatskoj povijesti, u svoj njihovoj slQzenosti i protuslovnosti, onda kada se zacinjalo, iskusavalo i spoznavalo ne sarno one sto je bilo dijelom proslosti, ne samo ana sto je smjesta propadalo, nego i ono sto co postati dijelom suvremenoga nastojanja hvatskoga naroda u ponovno promijenjenim i ne uvijek povoljnim prilikama.

Za velike europske krize u prvoj polovici XX. stoljeca, u doba snaznih i bezobzirnih totalitarizarna, U - po zrtvama i protegama - neslucenom ratu, na kontroliranom podrueju osovinske Europe" izmedu dvaju nasilnih prekida politieke evolucije i demokratskoga riesavanja nacionalnoga pitanja, hrvatski je prostor prozivljavao jednu ad najsudbonosnijih prijelomnica usvojoj povijesti. Bile je to vrijeme kada se u nekoliko godina naglo ubrzavala izgusnjavala, razrnisljavala i osmisljavala povijest.

Tada je na kusnju stavljen citav modemi hrvatski razvitak, sva tematika.

Povijesnom su ispitu podvrgnuti utemeljenost nacionalnih i nadnacionalnih ideologija u njihovaj valjanosti, zabludbenosti, prepletenosti, supratstavljenosti i ostvarivosti; povijesnost, potreba i odrzivost jugoslavenske drzavne zajednice; nacin otpora tudinskom, osohito velikosrpskom presezanju; povijesnost i buducnost hrvatske drzavne ideje i njezine realizacije; dotadasnja nacionalna konsolidacija i integracija; izbor poretka; odnos prema neistomisljenicima, drugim narodnostima i susjedima; iskustvo i sposohnost organiziranja i vodenja drzave; socijalna politika; odnos vlastodrzaca prema vlastitom narodu, drzavi, povijesti; odnos prema pokrajinama, decentralizaciji, autonomizrnu, zatecenirn identitetima i mentalitetima; odnos prema Crkvi, duhovnom zivotu i njegovim nositeljirna, prema pojeclincu i njegovoj privatnosti; mede slobode kulturnoga stvaralastva, mjesto intelektualaca i njihov odnos prema vlasti; politicka svijest i odlucnost te civilizacijska i moralna snaga naroda.

Mogle bi se reei da je kusnja bilo previse, a vremena premalo. Da se postavilo vise pitanja no sto se moglo i stiglo dati odgovora te da u svemu sto ce se istrazivati valja u viselikosti traziti smisao i povijesno znacenje godina 1941.-1945.

One zasluzuju temeljito i potanko proucavanje koje 6e ih znanstvenom objektivnoscu i vjsrodostojnoscu izvuei iz klijesta bivsih propaganda i tabua, antagoniziranih protagonista i bastinika, zavisnih interpretatora. Prema ovom misljenju, vrijerne je za to dospjelo.

T rpirnir Macan