Nirman Moranjak - Bambura}

51
Mizoginija
korijeni dru{tvene patologije

@
eljela bih da ovaj tekst ~itatelji(ce) prihvate kao tekst u procesu pisanja,
kao principijelno nedovr{en, jer je u biti tekst na marginama tu|ih
tekstova o ~udnoj bolesti kakva je mizoginija. ^injenica je da se identificiranje
mizoginije kao u~inkovitog koncepta u politi~kom, znanstvenom (sociologija,
psihologija, antropologija, filozofija, kulturologija...) i povijesnom kontekstu,
odvijalo i odvija pod ki{obranom razvijene i heterogene feministi~ke teorije,
ali posebnu te`inu ovakvom konceptualnom okviru obezbje|uje tako|er i uvid
u izrazito paranoi~ne antifeministi~ke kampanje koje vrhune u organiziranim
asocijacijama mizoginista (va`no je primijetiti oba spola) razli~itih provinijencija.
Dovoljno je prelistati na internetu enormno pove}an broj stranica podjednako
namijenjenih ozbiljnom prou~avanju problema mizoginije u razli~itim kulurama
i kontekstima, kao i publikacijama i webovima otvorenih mizoginista, pa da se
uvjerimo da one, s jedne strane, ako i svjedo~e u korist ideje da se problem
mizoginijskih aspekata politike kultur i diskursivnih praksi valja uzeti za ozbiljno,
s druge strane, upozoravaju svako ljudsko bi}e koje umije misliti da zagovaranje
mr`nje prema `enama mo`da nikad u povijesti nije imalo otvoreniji karakter.
Iako su ve} dobro poznati stereotipi, mitologiziraju}e ideologije i davno istro{eni
argumenti o prirodnoj nedoraslosti, iracionalnosti i gluposti `ena svi odreda
ponovo moblizirani u strastvenoj bici da se rezultati vi{estoljetne borbe `ena
za jednakopravnost pretvore u prah i pepeo (simptomati~no je da se taj proces
razgorio naporedo sa vidljivom internacionalnom politikom rodne senzibilizacije),
tvrdim da je javno zagovaranje mizoginije stvarna novina. Uglavnom, nisu vam
to nekakve sofisticirane rasprave o umu nasuprot kojeg stoji ~ovjek u sirovom
stanju (Kant), pa dakle i `ena podlo`na iracionalnim motivima i nesposobna za
dr`avne poslove, niti filozofsko produbljivanje ni~eanskih mizoginih aforizama
^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
52
(iako oni ~ine va`an dekorativni element neomizoginijskih napora). To su klubovi
obo`avatelja Otta Weiningera, fanovi ~uvenih `enomrzitelja i promotori svakovrsnih
politika retradicionalizacije. Na toj se sceni neuvijeno i bez osobite teorijske
argumnetacije, sa mnogo `u~i i epigonskog `ara, demonstrira osvetoljubivi macho
projekat spa{avanja tobo` ugro`ene mu{kosti, ali i panika, pathos ~istog u`asa
pred slikom uru{avanja kli{eiziranih rodnih uloga koje, feministi~ki prokazane i
{to je jo{ va`nije majstorski izvrgnute ruglu, otkrivaju mrtvouzice vladaju}ih
predrasuda i racionalnu nu`nost uru{avanja patrijarhalnih poredaka.
Upravo nas otvoreno zagovaranje mizoginije treba upozoriti da vrijedi
promisliti i analizirati antifeministi~ku paranoju preko, u prvom redu, veoma
racionalne procjene u kojoj su mjeri feministice svojim mnogobrojnim i dobro
dokumentiranim kolekcijama mizoginih filozofskih, knji`evnih i scijentisti~kih
kanona, te stereotipnih mitolo{kih slika o `enama kroz povijest njihove
reprezentacije (naprimjer u mitovima, umjetnosti ili medijima), na koncu izazvale
i veoma sna`nu konzervativnu protu`ensku reakciju. Da li je tu u pitanju simptom
kona~ne istro{enosti i dovr{avanja povijesti ~ovjeka ~ije je traumati~no jezgro
mu{kocentri~na (falogocentri~na) postavka o prirodi ljudskog bi}a, ili je na djelu
proces transformacije patrijarhat u moderniju i opasniju formu globalne slike
svijeta? Da li nam predstoji beznade`no utapanje u visoko formalizirani juridi~ki
diskurs o ljudskim pravima i istodbno vrtoglavo poni{tavanje bilo kakve ideje
pravde? Ovakva pitanja bi se mogla redati u nedogled. Ono {to se doga|a na
suvremenoj globalnoj teorijskoj sceni omogu}ava da o budu}nosti razmi{ljamo
kako skepti~ki, nihilisti~ki i ispunjeni opravdanom zebnjom, tako i s umjerenim
optimizmom i nadom da su ljudska bi}a ipak sposobna za kriti~ku refleksiju, pa
tako i obdarena da izna|u na~ine za osmi{ljavanje druga~ijih i vi{e obe}avaju}ih
na~ina djelovanja. U ovom smislu, ~ini mi se veoma produktivnim jo{ jednom
afirmirati feministi~ki koncept situativnog i kontekstualiziranog na~ina spoznaje
i kriti~ke refleksije koja ne bje`i od iskustva u kvazi objektivizaciju i ~uva se,
koliko god je mogu}e, od naturalizacije i esencijalizacije pojmova u ili ili klju~u
promi{ljanja nekog problemskog polja. Druga~ije re~eno, imaju}i u vidu ogromnu
literaturu posve}enu mizoginiji i pi{u}i doista na marginama tu|ih tekstova, cilj
mi je otvoriti neka va`na pitanja vezana za vlastiti kulturalni i povijesni milje.
U Bosni i Hercegovini su se u posljednje vrijeme desili neki zna~ajni pomaci,
koji nam poma`u da polako po~nemo povezivati konce `enskog aktivizma i
Zeni~ke sveske
53
feministi~ke teorije. Po~ele smo objavljivati knjige koje promoviraju `enske oblike
spoznaje, organizirati ozbiljne znanstvene konferencije o rodu i feministi~koj
teoriji, prevoditi zna~ajne autorice, izdavati ~asopise, organizirati `enske studije
i promovirati feministi~ke teme u akademskoj praksi. Vjerujem da su mnoge
moje koleginice i kolege, kao i ja, svjesne/i da nam je na ovom putu potrebno
jo{ mnogo u~enja i otkrivanja efikasnijih strategija uvezivanja razli~itih aktivnosti,
te sticanja i razvijanja sposobnosti za odgovorno savezni{tvo u zagovaranju
politike jednakopravnosti spolova u svim vidovima dru{tvenog i kreativnog
anga`mana. Upravo izvjesna rasutost `enske scene i nedovoljna me|usobna
podr{ka i promocija feministi~ki orijentiranih aktivistica i znanstvenica, ~ini mi
se najozbiljnijom pote{ko}om u ostvarenju ciljeva na{eg zalaganja da pogubni
socijalni i kulturalni procesi i dalje uti~u na, op}enito govore}i, mizeran polo`aj
`ena u BiH. Ovo je i okvir u kojem se na specifi~an na~in osmi{ljava moje
zanimanje za mizoginiju kao feministi~ki koncept koji mo`e biti od pomo}i kod
identifikacije uzroka te nedovoljne povezanosti, pa ~ak i simptoma surevnjivosti i
straha da su drugi `enski projekti konkurencija na{im vlastitim. Iako su u na{oj
regiji feministice ve} detektirale sindrom projektomanije kao opasnu boljku
feminizma i `enskog aktivisit~kog anga`mana, vjerujem da koncpetualizacija
mizoginije obezbje|uje i suplementarne odgovore.
Naime, ako je istina da su `ene ~esto spremene da mizoginijske obrasce
i predrasude interioriziraju, kako nas u~i teorija, valjano je upitati se da li
takva nesvjesna interiorizacija djeluje i na na{u sposobnost samospoznaje i
prepoznavanja onih momenata u kojima usvajamo strategije pre{u}ivanja,
kompeticijskog modela mo}i i agonalnog diskursa, za koje obi~no tvrdimo da
su izrazito mu{ki modeli pona{anja? Moja zabrinutost za mogu}nosti stvarnog
odjelotvorenja projekta osna`ivanja `ena u bosanskom dru{tvu tim je ve}a,
ako imam u vidu komparaciju koju je mogu}e izvr{iti u odnosu na postignu}a
feministi~kih teoreti~arki i aktivistica kako u susjednim zemljama, tako i u
svijetu. Ranjivost `enskih nevladinih organizacija, feministi~kih znanstvenica
i profeministi~kih kriti~ara dru{tva, ~ini mi se evidentnom u neorganiziranom
zalaganju za `enske i rodne studije, u na{im, ne previ{e efikasnim kampanjama, u
slaba{no razvijenim mehanizmima javnog zagovaranja.
Jedan bi primjer mogao pojasniti o ~emu je rije~: `enske i rodne studije u
veoma razvijenom obliku postoje u svim zemljama biv{e Jugoslavije; takvi studiji
^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
54
razvijali su se kao alternativni i okupljali su teoreti~arke i aktivistice na istom
poslu sticanja znanja kao mo}nog oru`ja u borbi za jednakopravnost. U Hrvatskoj
je, naprimjer, ove godine proslavljena destogodi{njica `enskih studija i na toj sam
se obljetnici imala priliku osvijestiti kako su zna~ajni u~inci na aktivisti~koj sceni
postignuti zahvaljuju}i promi{ljenom povezivanju teorije sa aktivizmom. Tako sam
prije dvije godine prisustvovala i simpoziju o uvo|enju `enskih / rodnih studija
na Sveu~ili{te, kada se ~inilo da su predava~ice sa `enskih studija i aktivistice
`enskih nevladinih organizacija jo{ miljama daleko od svog cilja. Me|utim, ve}
ove godine uvid u sveu~ili{ne programe pokazuje drugu sliku: kolegiji o feminizmu,
rodnim i `enskim studijima postaju sve mnogobrojni. Nasuprot ovome, dovoljno
je uvidjeti da se u BiH ama ba{ nitko, ni feministice, ni `enske NVO, ni Dr`avna
agencija za jednakopravnost spolova - niti ne poku{ava upustiti u kampanju da se
u reformske procese u visokom obrazovanju obavezno uklju~e i sadr`aji vezani
za pravo `ena na znanje i oblici studiranja koji nisu diskriminiraju}i, iako tzv.
bolonjski proces upravo to podrazumijeva.
Drugi primjer, koji je u biti primarni izvor mog zanimanja za mizoginiju, projekat
je sociologinje Marine Blagojevi} Mapiranje mizoginije u Srbiji. Prvi tom je
objavljen u Beogradu 2000g., a drugi je pripremljen za {tampu. Marina Blagojevi}
u svom uvodu za prvi tom pi{e: Projekat Mizoginije zapo~et je 1997.godine sa
osnovnom idejom da se detektuje i imenuje ne{to {to se nama `enama u Srbiji
doga|alo, a {to jo{ uvek nismo umele da nazovemo. Beogradske feministkinje,
iako dobro teorijski potkovane, pojam mizoginije gotovo da nisu upotrebljavale
iako su, naravno, znale njegovo zna~enje. Ipak, nekako je nedostajala veza izme|u
tog pojma i onoga {to se, ose}ale smo, {irilo svuda oko nas. Jo{ uvek smo
dobro pamtile neko drugo vreme i odr`avale smo to pam}enje sve`im kroz stalnu
razmenu koja se odvijala u getoiziranim `enskim prostorima. Ali, ratno okru`enje
i dominacija anti-ratnog i anti-nacionalisti~kog diskursa u `enskim grupama,
gurala je u stranu sve obi~nije teme, izuzev nasilja prema `enama. (2000:19)
Obi~nija tema kroz rad ove sociologinje i mnogobrojnih suradnica/ka ovog
projekta ispostavila se kao zna~ajan doprinos feministi~kom kontekstualiziranom
znanju, koje mapiraju}i mizoginiju nastoji uspostaviti stvarnu brigu za
higijenu javnog prostora i tako vratiti Srbiju u tokove civilizacije. Na{e iskustvo
rata i ono koje su imale `ene u Srbiji svakako je razli~ito, ali je podjednako vidljivo
i ono {to je zajedni~ko: srbijanske autorice, naime, uspje{no pro{iruju feministi~ki
koncept mizoginije, tako da on uspjeva obuhvatiti mnogostruke pojave: prirodu
Zeni~ke sveske
55
patrijarhalnih rodnih re`ima, nasilje, agresiju, dominaciju, oro|avanje ratnih
politika i nacionalisti~kih projekata. A to je sve klju~na topika kojom se slu`imo i
mi na svojim radionicama, okruglim stolovima, projektima...
Razmjena ideja izme|u Marine i mene zapo~ela je (nadam se da }e se i
nastaviti) u vezi sa Prvom balkanskom konferencijom o rodu, odr`anoj u Sarajevu u
novembru 2004.g. Ali, jo{ prije sam dobila u ruke prvi tom Mizoginije i tako po~ela
prikupljati {iru literaturu. To se interesovanje sretno spojilo sa pozivom da govorim
na javnoj tribini [ta je `enama rat? u Karabitu, kultnom sarajevskom kafeu, ~iji
osniva~i i ljubitelji poku{avaju uvje`bavati umje}e javnog dijaloga u specifi~nom
javnom prostoru, koji se ina~e u diskursu balkanizacije do sada prepoznavao
samo kao balkanska kr~ma. Tada mi se u~inilo da je to dobar povod da se javno
prodiskutira od kakve je va`nost i oro|eni pristup svim dru{tvenim konfliktima, a
osobito za{to je va`no rasvijetliti djelovanje i konstituciju rodnih re`ima u ratnim
okolnostima. Konceptualizacija rodnih aspekata ratnih politika, u teoretskom
smislu, odvija se u veoma {irokom kontekstu socijalnih, psiholo{kih, povijesnih
i epistemologijskih dimenzija mu{ko / `enskih uloga u konfliktnim situacijama. Za
plodnu diskusiju bilo je korisno razjasniti zna~enje klju~nih pojmova i koncepata
kojima sebi poku{avamo objasniti `ensko iskustvo, uobi~ajene slike i imaginaciju
koja se ve`e za mu{ke i `enske uloge u ratu i drugim konfliktima, kao i sve na{e
poku{aje, manje ili vi{e djelotvorne, da prona|emo neku epistemologijsku osnovu,
a od koje bi se moglo krenuti u osmi{ljavanju efikasnijih politika mira.
Prvi takav koncept koji, po mom ubje|enju, zahtijeva dalje pregovore oko
kontekstualno upotrebljive definicije je koncept roda (Gender). Postoje razli~ite
definicije, ali se obi~no prihvata kao polazi{te operativno razlikovanje spola (kao
biolo{ke, ali ne i neke prirodne kategorije) i roda kao dru{tveno i kulturolo{ki,
kontigentno konstruiranog od(ot)jelotvorenja ljudskih bi}a. Rodne teorije su
epistemologijski zasnovane i pretpostavljaju da rod kao socijalna konstrukcija
podrazumijeva varijacije u razli~itim kulturama, u razli~itim povijesnim vremenima
i unutar istog spola, prije nego izme|u spolova kao bilogijskih determinanti.
Drugim rije~ima, ono {to obi~no smatramo prirodnom podjelom, diskursivno je
konstruirano, te posljedi~no nema ni~eg prirodnog, preddiskurzivnog ili biolo{ki
neospornog u atributima, djelovanju ili pona{anju, {to bi moglo biti strogo
definirano bilo kao mu{ko, bilo kao `ensko. Oro|ena perspektiva poma`e nam da
sebi postavimo sljede}a pitanja: za{to ova partikularna konfiguracija rodnih re`ima
^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
56
u odre|enom kontekstu (npr. ratnom) uspostavlja upravo ovu rodnu hijerarhiju?
^iji je interes u pitanju? Tko govori tkome u nacionalisti~kim diskursima i tko tu
mo`e biti siguran? Kakve rezultate mo`emo o~ekivati ako je aktiviran odre|eni
imaginarij reprezentacije mu{ko / `enskih uloga u dru{tvu i sl.? Me|utim, ovakav
koncept roda, ukalkuliran u rodne studije, tako|e je otvoren za nove debate, jer
pokriva ponekad nesumjerljive interpretacije, a jo{ ~e{}e se po~inje koristiti kao
eufemizam za prikrivene procese u kojima ustvari feministi~ke studije postaju
`enske studije minus feminizam. Feminizam je ina~e rije~ koja izaziva prave
napade mizogine histerije, pa me to tako|er vodi prema jo{ pa`ljivijem odnosu
prema problemu mizoginije.
Drugi pojam koji sam tada, potaknuta Marininim tekstovima, izlo`ila javnoj
raspravi na neobi~no poticajnom mjestu kakvo je Karabit, bila je, dakako,
mizoginija. Rje~ni~ka definicija ovog pojma bila bi mr`nja prema `enama.
Suprotan bi pojam, u tom slu~aju, bila mizandrija, mr`nja prema mu{karcima.
Me|utim, upravo interpretacije rodnih identiteta pokazuju da ova dva pojma nisu
~isti antonimi, jer se iz historijske perspektive i kulturalnim analizama da pokazati
da je mizoginija najprije ambivalentna dru{tvena bolest, a zatim i generativni
aspekt kako patrijarhalnih, tako i postpatrijarhalnih dru{tava, dok se mizandrija
mo`e opisati kao reaktivna pojava zaziranja od mu{karaca. Ili, jo{ bolje,
mizandrija je mr`nja prema zlo~ina~kim posljedicama mizoginije. Mit o `enama
koje su neprijateljski nastrojene prema mu{karcima, mit je o Amazonkama,
`enama ratnicama. To je mit o amazonskom matrijarhatu, koji bi nas mogao
pota}i da razmi{ljamo o tome {to bi se doista desilo kada bi se neka armija
organizirala primarno kao `enska? Kako bi se razvijalo neko dru{tvo kada bi borci
za njegov opstanak i razvoj bile prete`no `ene? Mit o Amazonkama, me|utim,
ne mo`e nas informirati na ovaj na~in. Ni starija ni moderna historiografija ne
mo`e nam dati nikakve ~vrste dokaze da je takvo dru{tvo ikada igdje postojalo,
usprkos Herodotovim izvije{}ima.
Umjesto ove mitske osnove, suvremene debate upu}uju na mogu}nost da
se mizoginija shvati kao nova teoretska paradigma, ukoliko se prepozna kao
jedna vrsta veoma ~udne dru{tvene bolesti (K. Theweleit, D. D. Gilmor i neki
drugi teoreti~ari, a osobito feministi~ka istra`ivanja, prepoznali su je upravo kao
mu{ku bolest - mada se mo`e prenijeti i na `ene), koja izaziva patnju i obnavlja
sistem koji je proizvodi i jedan je od glavnih sindroma militarizma. Marina
Zeni~ke sveske
57
Blagojevi} insistira i da, za razliku od diskriminacije (isklju~ivanja, marginalizacije
i uskra}ivanja), ona ukazuje na ambivalentan odnos prema `enama (i u ratu i
u miru), koji je istodobno i mr`nja i ljubav, jer ne isklju~uje, naprotiv podr`ava,
ljubav i slavljenje `ena kao vid isklju~ivanja uklju~ivanjem (osobito kroz
pozitivne mitove i pozitivne stereotipe). Na ovaj na~in, iz obilja materijala koji je
prikupljen u projektu mapiranja mizoginije, M. Blagojevi} ima apsolutno pravo
kada tvrdi da je u oba slu~aja rije~ o jednoj funkciji odr`avanja patrijarhalnog
poretka (domestifikacija, pacifikacija ili onemogu}avanje linija solidarnosti me|u
`enama). Ovo je osobito vidljivo u ideologiji maj~instva, gdje podjela na dobre
i lo{e majke signalizira da nisu u pitanju oni potencijali bri`nosti i odgovornosti
koji bi u na~elu mogli biti usvojeni i od strane mu{karaca, ve} prije ono {to je
dobro i lo{e za va`e}e patrijarhalne rodne re`ime, pa je tako logi~no da govor o
maj~instvu metastazira, naprimjer, u govor o dobrim i lo{im Bo{njakinjama,
Srpkinjama, Hrvaticama, ili, ako se ba{ ho}e Francuskinjama, Ruskinjama...
Interpretacija mizoginije kao ambivalentne patologije dru{tvenih odnosa,
u kojoj participiraju i mu{karci i `ene, omogu}ava temeljniju kritiku dru{tvene
patologije i daje nam solidno oru|e za njihovu prevenciju. Sa koleginicama iz
Srbije dijelim mi{ljenje da upravo mizoginijski odnosi pothranjuju ukupan obzor
dru{tvenih konflikata, koji iz latentnog nasilja prelaze u porodi~no i grupno nasilje,
a u krajnjoj konsekvenci mizogini mitovi i slike uvijek se instrumentaliziraju kao
ratna politika. Stoga mi se ~ini korisnim i potrebnim da ovaj koncept apliciramo
na bosankohercegova~ki kontekst.
Ovdje nastaju pote{ko}e koje se nikako ne bi smijele potcijeniti. Ne smije nas
zavarati upravo ono {to u obja{njavanju mizoginije ~ini od nje gotovo univerzalan
koncept. Naime, nije nikakva velika novost da u svim kulturama i razdobljima
velika mu{ka opsesija `enskim tijelom proizvodi ekstremne i dramati~ne emocije
i pona{anja. Valja nam primijetiti da polje reprezentacija koje nastaje ovim putem
nije u Bosni konfigurirano na isti na~in kao negdje drugdje. Kako nemam iza
sebe odgovaraju}ih sociolo{kih, kulturolo{kih ili antropologijskih studija, moja
su zapa`anja ovdje provizornog karaktera, ali se ipak usu|ujem tvrditi da bi za
bosanski kontekst bilo od klju~ne va`nosti uzeti u obzir da je, ako ne nemogu}e,
onda bar izuzetno te{ko identificirati znakovita ot(d)jelotvorenja Nacije u `enskim
likovima, kakve je drugdje detektirala feministi~ka kritika. Prije mi se ~ini da je
znakovito odsustvo `enskog i `enstvenog u nacionalisti~kim diskursima. Ili,
^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku
58
preciznije re~eno, `ene su izrazito dio `rtvenog diskurs, a nikako nacionalno-
proslavljaju}eg. Tako|er, antropolo{ka konstanta da se domovina projicira
u figuru majke, ovdje ~udnovato pervertira, zajedno sa slomom patriotskog
diskursa tokom rata. Naravno, i ovdje neometano cirkuliraju klasi~ni stereotipi
o srodni~kim ulogama i reproduktivnoj ulozi `ena, o kurvama i sveticama,
suprugama i ljubavnicama, zlim ma}ehama i svekrvama i, osobito, ~angrizavim,
nametljivim i nepodno{ljivim punicama. I na{i mu{karci, kao i svuda na svijetu,
sanjaju o bezuvjetnoj mo}i nad `enskim tijelima, tako da, kako to veli D. Gilmor,
ogromni kapacitet te sanjane mo}i proizvodi ekstremne fantazme, nekontrolirane
frustracije i bizarne ritualizacije, prouzro~uj}i nesumjerljivo vi{e patnje i boli, nego
{to slavljenje `ena proizvodi zadovoljstva: ne njihovom vlastitom krivicom,
`ene su uzrok njihova najve}eg razo~arenja, njihova najgora sramota i
krivnja. Za mnoge mu{karce, konsekventno, `ensko tijelo je inspiracija ne
samo za `udnju, ve} za anksioznost, sumnju u sebe, ljutnju i teror. (The
Male Malady, 2001, cit. prema htp//www. The Connection, VMisogyny.htm) .
Zavr{it }u, za sada, ovaj tekst pozivom teoreti~arkama i aktivistkinjama da
osmislimo zajedni~ki istra`iva~ki projekat u BiH koji bi nam omogu}io da se i mi
zauzmemo za sopstveno prebolijevanje trpljenja, prilago|avanja i interiorizacije
mizoginijskih obrazaca kulture. Dozlogrdilo mi je da i dalje papagajski
insistiram: retradicionalizacija dru{tva proizvela je enorman porast nasilja u
porodici, jezik reklama je mizogin, knji`evni kanon je mizogin, jezik uli~nog
`argona fa{istoidan, djevoj~icama se zabranjuje {kolovanje, politi~ari
sustavno i otvoreno propagiraju patrijarhalne i nacionalisti~ki konzervativne
dru{tvene odnose. Ako politi~ara koji javno na TV uvrijedi mladu novinarku
progla{avaju nevinom `rtvom hajke politi~kih protivnika (kao da smo svi mi pred
TV ekranima bili slijepi i gluhi, te nismo same/i bili svjedoci/kinje njegova ruralnog
kabadhijskog i polurbanog machoisti~kog seksizma), te ga `ene koje ne samo da
su interiorizirale mizoginijske obrasce mi{ljenja i pona{anja, ve} postale i njihove
ogor~ene braniteljke i zagovara~ice (neke od tih `enomrziteljica su se javljale da
tog frustriranog i neodgojenog {ovinistu proglase najpo`eljnijim mu{karcem),
ja istinski osje}am da moram preuzeti svoj dio odgovornosti za higijenu javnog
prostora u kojem sama `ivim. A vi???