294

ANTUN GUSTAV MATO PREMA JANKU POLIU KAMOVU

JE LI MATO DOISTA ISPRAVNO OCIJENIO KAMOVA?
Rosalba Asno
Dakako, () moi e se alobno i porugljivo
nasmijeiti vrhu mojih pjesama i knjiga; ja znam, kako
sam ih platio i kako sam onaj novac zaradio; drugi e
moi vikati na moju drskost i prepotensu, koji su prosto
prisvojili tui kapital i tue nazore; ja znam, kako sam
do svojih doao i ako propovijedam nemoral do toga sam
doao stoputa moralnije od svih onih, koji propovijedaju
moral; oh, svi ti komotni, zadovoljni, ugojeni, sva ta podla
psetanca jedne velike kontese jo vee jame!

J. P. K.
U ovom izlaganju pokuat emo to vjernije dokumentirati sve ono to
je najvei kritiar hrvatske moderne, Antun Gustav Mato, napisao o mlaem
knjievniku Janku Poliu Kamovu i njegovu stvaralatvu. Mato i Kamov i osobno
su se poznavali; o tome svjedoi njihovo meusobno dopisivanje i izjave drugih
295
1
Dosta je zanimljivo, na primjer, da se Vladimir erina, veliki i prvi apologet J. P.
Kamova, obratio upravo najveem napadau, tj. Matou, zbog grae o svojem omiljenom
autoru: Da li mi moete dati kakve /o privatnom ivotu/ o Janku Poliu kakvo njegovo
pismo ecc. Bit u Vam vrlo zahvalan. Iz pisma erine Matou iz Firence 9. III. 1913. Vidi:
AGM XX, str. 235.
2
Ovih u dana izdati u svojoj nakladi sljedea svoja djela: Itipana hartija. Pjesme.
Psovka (Pjesme u prozi.) Tragedija mozgova (dramatizovana studija.) Na roenoj grudi.
Knjige se tampaju kod tiskara g. M. Maravia i bit e gotove do konca ovog mjeseca.
Citat iz Kamovljeva pisma izdavau i knjievniku Mirku Beyeru. Pismo nosi datum: Rim,
18. 8. 1907. vidi: JPK IV, str. 287288.
3
AGM XIX, str. 124.
4
Ibidem, str. 124.
5
AGM XII, str. 109117.
literarnih linosti
1
. Razliite dokumente prikazat emo uglavnom kronolokim
redom njihova nastajanja, i ondje gdje je to mogue, dopunit emo ih dodatnim
podacima i informacijama.
Upravo tim kronolokim iznoenjem Matoevih stajalita moe se uoiti
evolucija jednog miljenja. Svojim pretjerano izazovnim stilom i jezikom Mato
je zapisao jednu od najnesretnijh stranica u povijesti hrvatske knjievne kritike,
to je do danas uglavnom ostalo preueno, utjeui na stvaranje neobjektivnoga
i potpuno nepravednoga suda o rijekom piscu.
Janko Poli Kamov u kolovozu 1907.
2
nalazi se s prisnim prijateljem Mijom
Radoeviem u Rimu, dok mu se brat Vladimir u Zagrebu brine o objavljivanju
njegovih ranih djela. U isto vrijeme Mato jo uvijek ivi u izbjeglitvu u Beogradu,
odakle se dopisuje s razliitim, manje ili vie poznatim hrvatskim knjievnicima.
Upravo iz jedne razglednice od 15. studenog te godine, upuene Franu Galoviu,
doznajemo o prvom Matoevu zanimanju za Janka Polia Kamova: Imate li stvari
Polia Kamova da mi ih na prikaz uzajmite?
3
Galovi mu odmah alje Kamov
ljeve knjige i pismo koje poinje sljedeim rijeima: Potovani gospodine, aljem
Vam evo Polieve stvari, tono sam ih uzajmio od prijatelja Malaia takoer
Starevianca.
4
U prosincu 1907. zagrebaki asopis Hrvatska smotra konano donosi prvi
Matoev lanak kojim on recenzira etiri stvari Polia Kamova. Opirna recenzija
desetak stranica naslovljena je: Lirika lizanja i poezija pljuckanja
5
. Njezin
296
se autor, kako mu je to svojstveno, poigrava leksemima i citatima preuzetim iz
Kamovljeve poezije; inae, ne samo u naslovu nego i u cijelom prikazu Mato
upotrebljava Kamovljeve lekseme koji su mu posluili za sastavljanje najbolje
porazne kritike. Navodimo detaljno Matoeve defnicije autora i njegova djela:
No proitavi tekom mukom! Na roenoj grudi, Tragediju mozgova,
Itipanu hartiju i Psovku, uvjerih se da g. Poli Kamov sasvim tano obiljeava
svoju poeziju ovako:
Apsurd postaje pjesma moja i nema ludnice za mene.
6
Jest, apsurd su te pjesme i te drame, nemajui ni trunka poezije iz tog prostog
razloga jer nesmisao i apsurd nije poetian, premda moe biti smijean. G.
Poli Kamov je mogao imati, rimujui ta svjesna averljanja i preplitanja,
samo jednu namjeru: da mistifcira, da se naruga hrvatskoj javnosti, da se
nasmije domaoj gluposti.
7
Pa dalje:
Koliko vratolomnih besmislica, megalomanskih gluposti, savrenih apsur
dno sti u velikoj pozi neshvaene misli!
()
Ta djela sa pridranim pravima nisu samo nepristojna i pornografska, ne samo
abnormalne seksualnosti i abnormalne etike, nego su nenormalna logikom.
Samo luda, ili to je jo gore, silom luda, eretbudala, mogae ih napisati
i izdavati, pa jo vlastitim trokom.
8
Taj dijaboliar idiotske poetike i kretenske retorike rimuje (esma
pjesma!)
9
uasno, usuuje se pisati i sonete.
10
6
Stih je preuzet iz pjesme Intermezzo, u zbirci Psovka.
7
AGM XII, str. 109110.
8
Ibidem, str. 112 i 113.
9
Prema svim pravilima prozodije i metrike hrvatskog jezika, taj je srok potpuno toan;
Matoeva je zbunjenost totalno neshvatljiva.
10
Ibidem str. 114. Prozodijska i metrika analiza zbirke Itipana hartija nepobitno
dokazuje da su i sustav Kamovljevih soneta i narav njihovih srokova jednostavno magis
tralno sloeni.
297
Gospodin Janko Poli Kamov je plodan kao kuni ili g. Milan Marjanovi.
11

Blagoslovljene god.1907. izdao je etiri djela: dva lirska (Psovka, Itipana
hartija) i dvije drame: Tragedija mozgova i Na roenoj grudi. Dok su mu u
lirici najmiliji izrazi motanje, lizanje i pljuckanje, u dramama je najei glagol
puhati, ispuhavati. Na roenoj grudi, dramatizovana studija je mistifkacija
dijabolinih, perverznih, lanih sadskih motiva s istim glavnim junakom koji
nam je poznat iz te lirike cinizma i apsurdne blasfemije.
12
Evo, ovakva je najnovija poezija koju preporua moralni i napredni gospodin
Marjanovi.
Gospodin Janko Poli Kamov mu evo nevjerojatno podvali. A ja, upozora
vajui ljude to i u Hrvatskoj jo misle i osjeaju na tu lirsku i dramsku
neotesanu mistifkaciju, () u plod tih sablanjivih literarnih pljuvanja i blju
vanja
13
, alei knjievnost gdje se ovakvi ciniki atentati na jezik, harmoniju,
ljepotu i zdrav razum mogu proglasiti djelom talenta.
14
Ubrzo nakon tog lanka, ve 21. i 22. istog mjeseca, Mato objavljuje, pod
naslovom Literarne lakrdije, u asopisu Hrvatsko pravo drugi
15
lanak, napisan
u obliku dijaloga izmeu dvaju zamiljenih likova, Rutavca i Guravca, koji
raspravljaju o najsuvremenijim knjievnim pojavama u Hrvatskoj i spominju ne
samo hrvatske knjievnike (npr. Tresia Paviia) nego i neke slovenske, kao to
su Ivan Cankar i Zofka Kveder, dok o Kamovu Rutavac i Guravac Matoev
alter ego meu ostalim kau:
R u t a v a c: () u istoj rubrici
16
koja je nedavno pohvalila Marjanovievom
kritikom onaj atentat na razum, moral, zdravlje i poeziju, ono literarno
11
U biti, cijela agresivna Matoeva kritika Kamovljeva djela indirektno je i napad na
poznatoga kritiara Milana Marjanovia, koji je i bio napisao sjajnu recenziju o Kamovu, i
bio kriv to je oduvijek, za razliku od Matoa, podravao napredne ideje.
12
AGM XII, str. 115.
13
Vrlo profnjena paronomazija: pljuvanja i bljuvanja.
14
Ibidem, str. 117.
15
AGM XIII, str. 176182.
16
Rije je o rubrici u asopisu Savremenik.
298
pljuckanje i pjesniko lizanje nekakvog Polia Kamova, jamano samo zato
jer pie u Pokret kao Marjanovi
17
G u r a v a c: () ignoranta Marjanovia, hvalei sadike elukubracije Poli
Kamovih surovih i nedotupavnih blasfemija, nazivajui nepovoljne ocjene
svoje nedonoadi p o d v a l a m a.
18
U tim odlomcima ostaje u sjeni drugi, vrlo vaan aspekt rasprave, a to je
sukob Matoevih stajalita s onima koje su iznosili asopisi kao to su bili Savre-
menik, Pokret i Supilov Rijeki Novi list optuujui ih zbog njihovih naprednih
ideja i naklonosti jugoslavenstvu u podruju politike, a u onom knjievnom jer su
na svojim stranicama objavljivali djela mladih i jo nepoznatih autora koji su se
usuivali ne samo kritizirati nego i opovrgavati ideje samog Matoa. Sve je ovo
bilo dovoljnim razlogom da su se spomenuti asopisi neprestano nalazili na meti
toga monog kritiara.
Sauvano je jo jedno pismo upueno Matou koje je napisao Ljubo Wiesner
u lipnju 1908., gdje se na posredan nain lako uoavaju suprotna stajalita dviju
sukobljenih strana. To je pismo vano i zato to je Wiesner uz njega poslao i knjigu
(roman) Karikature Mije Radoevia (najdraeg Jankova prijatelja), u elji da je
Mato proita. Navodimo odlomke iz tog pisma
19
:
tovani prijatelju!
aljem Vam po svom obeanju roman najnovijega knjievnika Mika
Mjajceta, vulgo Mijata Radoevia. Dok etiristoljetna naa literatura ima
pravo zahtijevati od svojih radnika dobre radove, ta je stvar naprednjakoga,
pozitivistikog pisca i suradnika Novog Lista posve neuspjela i nesavremena.
Roman, osnovan na rezultatima znanosti. Radoevi je Lombrozovac
20
,
pozitivista, za literaturu dakle jedan sasvim negativan elemenat.
17
Ibidem, str. 178.
18
Ibidem str. 181.
19
AGM XX, str. 213.
20
Dokaz o tome da je Lombroso bio jedan od Kamovljevih najomiljenijih autora,
koje je on volio prouavati, nalazi se meu podacima koje je Nikola Poli iznio u svojim
Iskopinama (vidi SD I, str. 30), a vidljiv je i iz naslova nekih njegovih eseja /O djelu C.
Lombrosa; Enciklika, Lombroso i kola; Lombroso (fragmenti)/.
299
Podrcrtah nekoliko stvari, iz kojih se vidi sva osebujnost stila i literarnost
kritiara, koji Vas nazva reakcionarom.
()
Htjedoh pisati u Hrv. Pravu referat o Karikaturama, no uinio bih Vam
nepravdu i nanio uvredu, da spomenem Radoevievo pisanje o Vaim nes
ravnjivim Vidicima i Putovima u Supilovu listu.
21
Mjajce pripada Vama i
samo Vama.
22
Uostalom, vidjet ete i itati taj literarni monstrum. Tako je pisao
Poli Kamov.
23
I Radoevi pljucka i lie.
24
On je napredan.
() Va odani Ljubo Wiesner
Zagreb, 20. 6. 1908.
Mjesec dana nakon tog pisma, tonije 18. srpnja, u Hrvatskom pravu izlazi
recenzija romana Karikature pod naslovom Savremenikova apoteoza gluposti
25
. U
lanku su Mijo Radoevi, Milan Marjanovi i Poli Kamov zdrueni u napadanju:
Svima nam je u ivoj pameti kako je novinarski grafoman i recenzentski
nadniar Milan Marjanovi u organu Drutva hrvatskih knjievnika
26
pohvalio
sumanuta i suluda djela nekakvog cininog i iz reklamskog snobizma do
ogavnosti megalomanskog mladia Polia Kamova () Apsurd zamjenjuju
ti atentatori na zdrav razum sa poezijom, nedotupavni cinizam s iskrenou,
pozu naduvenog kretena sa talentom.
27
Mato nastavlja svoj otri govorniki napad odreujui i opisujui karakterne
pojedinosti nova, mlada intelektualca koji sebe smatra naprednjakom i uobraeno
umilja da stvara knjievna djela. U svojem opisivanju Mato izriito navodi Janka
Polia Kamova kao tipian primjer takva intelektualca:
Literat te vrste je mlad () Obino je bedast kao toljaga i da bi skrio
svoju hereditarnu, neizljeivu nemo, nabacuje se velikim frazama, visokim
21
Rije je o recenziji to ju je Mijo Radoevi napisao o Matoevoj knjizi Vidici i
putovi, a koju je Supilov Rijeki novi list objavio 21., 24. i 25. srpnja 1907.
22
Kakva plemenita dareljivost (!).
23
Nije poznato u kojem je od svojih eseja Kamov Radoeviev roman nazvao liter
arnim monstrumom.
24
Ovdje Wiesner oito aludira na Matoev lanak Lirika lizanja i poezija pljuckanja.
25
AGM XII, str. 125132.
26
Tu Mato podrazumijeva asopis Savremenik.
27
Ibidem, str. 125.
300
pitanjima i problemima. () Impotentan pisati lijepo, on toboe princi
pijelno pie nakaradno. Roen mrzilac i zavidnik radi svoje nepopravljive
inferiornosti, roen intelektualni i etini parija, na mladenac, kao neki junoe
Dostojevskoga, se tjei nekom flozofjom praktinog nihilizma, negacijom
svega i svaega () Kao ideal nesposobnosti uvjerava kako nije impotentan
sebe radi ve zbog ovih sitnih, nekulturnih prilika u naoj domovini. On je
pjesnik, jer sasvim nesposoban za poeziju, knjievnik, jer nema pojma o
pisanju. Apsurdan stvara samo apsurdnosti. () Taj naprednjaki svirac i
poletarac bio bi sasvim neopasan, ostao bi sasvim neopaen u svom smijenom
i kukavnom zakutu, ne bi nikako zasluivao da mu se javno udari sramotni
ig () Janko Poli Kamov je neopasan i smijean sam, ali nije neopasan
i smijean kada mu je za leima Hikec i Milan Marjanovi i legija drugih
invalida, kada mu pravi reklamu Savremenik i kada brani njegove na svaku
poetiku i na svaki stil (osim apsurdnoga).
28
Tekst se nastavlja u duhu prave recenzije Radoevieva romana (naravno, u
nepromijenjenom tonu i stilu).
Nakon nekoliko dana, u asopisu Pokret izlaze dva lanka kao odgovor na
Matoevu recenziju. Prvi, od 20. srpnja, potpisao je Mijo Radoevi
29
; dok je drugi,
objavljen pet dana poslije, 25. srpnja, bio lanak Janka Polia Kamova s naslovom
A. G. Mato, iji sadraj u potpunosti citiramo:
A. G. MATO
Kritike se Matoeve ne itaju radi pisca dotinog djela, nego radi autora
dotine kritike. Mato je nazvao moje knjige sumanuta i suluda djela cininog
i do ogavnosti megalomanskog mladia i onda sasuo na mene i ostale pogrde
kao nedotupavi cinizam, naduveni kreteni, glupi ko toljaga, novinarski gra
fomani, prnjavoski klipan, telad U svojim je novijim feljtonima pogrdio
Begovia, Lovria, Nodila, Drechslera, Pasaria, alskoga, Demana
28
AGM XII, str. 125126.
29
lanak nosi sarkastian naslov Apologeti i reprezentanti matoidstva u Hrvatskoj,
gdje se u igri rijei pod imenom matoidstvo skriva Matoevo prezime. Vidi: AGM XII, str.
133135.
301
Ali sve to ne osvjetljuje nimalo one koje je Mato pogrdio i iskritikovao, nego
sve to osvjetljuje pojavu Matoevu; a kako je Mato literata, ja u radi publike
i Matoa upozoriti na troje:
I. Od feljtona do feljtona, od prikaza do prikaza, od napadaja do napadaja
Mato postepeno i logino prelazi od podrugivaa i zabavljaa u pogrivaa
i psovaa: kako duhovitost, sjaj i blistavost njegove stilistike raste s odmi
canjem od domovine, tako kletva, grdnja i prostatvo raste s pribliavanjem
roenoj grudi.
30
II. Mato nije vie obijestan, okretan i elastian; postaje sve uveliji, gri i
smreniji: on se je smijao i nasmijavao, zanaao i oduevljavao, sipao i posi
pavao sada kune, sikti i hropti. Tj. njegova elastinost duevna s njegovom
potensom raste i pada, die se i spusta: Mato vidi da drugi hoe i mogu;
osjea da bi on htio, a ne moe. Njegova je srdba u, zavist i zloba neto
nalik na asketizam i moralisanje onih koji su postali impotentni jer su mogli
previe ljubiti i jer bi htjeli jo. Mato bi zato morao postati cinik i pesimista
kao drugi i ree: alim vas koji moete i ubiti u pojam nas koji velimo:
alimo tebe koji hoe.
III. Mato je jedamput rekao da je on dvorska budala jedne princese i bio
jedna duhovita budala jedne neduhovite princese Ali od nekog vremena dvor
se je ove Matoeve princeze suzio i skranio u Starevievu frankovu stranku
prava. I u tom je dvoru sve tuno, tragino i turobno Izgubljene bitke, pob
une u vojsci, revolucija u puku Tu nema mjesta smijehu i dvorske budale
obavljaju slubu lakaja Oh! I Zyr Xapula se je smijao i nasmijavao Od
smijeha mu se rairivahu usne. Smijeha je nestalo, ali usta ostadoe velika
Tako se od prevelikog i predugog smijeha dobivaju djeje gaice i ablja
usta Moda se varam, ali ako se ja varam, onda Mato lae. On mi se sada
moe narugati i moe me izgrditi: ako mi se naruga, dokazat e da sam se ja
prevario i da je on slagao; ako me pogrdi, dokazat e da je bio iskren i da
sam ja napisao istinu.
30
Tu Kamov aludira na injenicu da se Mato 22. sijenja, dobivi amnestiju, konano
vratio u Hrvatsku.
302
Jedamput sam shvatao, jer sam osjeao; danas osjeam, jer shvatam. Pa ako
sam opjevao Ridanje jedne bludnice
31
, zato da ne opjevam i Hropac jednog
talenta?
Bilo to bilo: Mato nee utjeti!
32
Kamovljev lanak nosi datum: Punat (na otoku Krku), 22 srpnja 1908. g.; to
znai da je bio zavren tek etiri dana nakon objavljivanja onog Matoeva.
Bez namjere da se uputamo u obrambene rasprave, eljeli bismo samo istak
nuti i mirni ton i dijalektiku racionalnost Kamovljeva stila kojim je lanak napisan
nasuprot onog, bilo bi premalo rei estokog, Matoeva. Ako bismo eljeli biti
pomalo otriji u analizi, mogli bismo rei da bi se sve kategorije koje je Mato
izabrao kako bi objasnio Kamovljev fenomen, knjievni ali ponajvie onaj osobni,
mogle gotovo u potpunosti primijeniti na onoga tko ih je izabrao.
Kamovljev tekst, osim u sadraju, u formalnom smislu donosi apsolutno vana
gledita: tu se u stvari nalaze tipini stilemi Kamovljeva modus scribendi (kao npr.
antitetska struktura nekih reenica: Kritike se Matoeve ne itaju radi

nego
ili: Ali sve to ne osvjetljuje nimalo nego sve to, taj se stilem moe nai esto i
u pjesnikovu stihotvorstvu, gdje Kamov upotrebljava usporedbe. Osim toga, cijeli
ustroj kompozicije i poiva na trostrukom ponavljanju gramatikih elemenata,
ponekad i cijelih sintagmi
33
, a gledajui sa ireg aspekta, na vrstoj strukturnoj
izgraenosti teksta. Smatramo da je zanimljivo, ali i vrlo vano istaknuti injenicu
da u Kamova ne postoji razlika u pisanju kada je rije o kreativnom knjievnom
pisanju ili onome namijenjenom u druge svrhe, kao na primjer u ovom tekstu
polemike naravi. Dakle, zakljuujemo da je nain pisanja u Kamova obinog
ovjeka i Kamova knjievnika potpuno identian
34
. Najvjerojatnije, upravo mo
poruke i strogoa forme daju neprocjenjivu vrijednost cijelom Kamovljevu opusu,
budui da je njegovo pisanje uvijek iskreno i osobno proivljeno, a nikad nije
isprazna vjetina ili literarno vjebanje.
31
Naslov pjesme koja zakljuuje zbirku Itipana hartija.
32
JPK IV, str. 148149; i AGM XII, str. 136137.
33
Navodimo emblematian primjer strukture trostrukog ponavljanja: Mato nije vie
obijestan, okretan, elastian; postaje sve uveliji, gri, smreniji: on se je smijao i nasmijavao,
zanaao i oduevljavao, sipao i posipao sada kune, sikti i hropti.
34
Vidljiva je namjera opovrgavanja ili raspravljanja u cijelom tekstu koji se temelji
na oprenom stajalitu: autorova ja prema protivniku.
303
Potvrdu tomu nalazimo izravno u intimnim pismima, gdje Kamov izjavljuje:
ja sam postigao to, da sam danas u svojim djelima jedan od najiskrenijih,
najpotenijih i najistinitijih ljudi, koji u Hrvatskoj piu (podcrtao sam J. P. K.)
35
;
ili: Dakle ja mogu taj svoj artizam samo usavravati u tome pravcu, ali ne
mijenjati. Jer taj artizam rezultira iz mojeg nazora na svijet, mojih studija,
percepiranja znanosti, iskustva i mojeg ivota i duevnosti.
36
Uostalom, uvijek
je u Kamova prisutna stalna povezanost izmeu proivljenoga, razmiljanja i
knjievnog stvaranja.
Bilo to bilo: Mato nee utjeti! tim rijeima zakljuuje Kamov svoj
lanak u asopisu Pokret, i zaista, 8. kolovoza, Mato pobija prigovor u Hrvatskom
pravu lankom: Pokret, Majer Mjajce i literatura
37
, odgovarajui obojici:
Kamovu i Radoeviu.
I u tom se naslovu Mato igra rijeima u svojem stilu te umjesto pseudonima
Mayer, kojim se potpisuje Mijo Radoevi
38
, upotrebljava rije Mjajce. Postoji
veza izmeu njemake rijei Eier koja se izgovara aier, jednako kao Mayer,
a znai jaje odnosno jajce (deminutiv), kojoj Mato dodaje na poetku slovo M,
postiui time vulgaran efekt.
Njegov se lanak, ni po sadraju ni po stilu, ne razlikuje od prethodnih: on
napada i Pokret i Savremenik, kritiara Milana Marjanovia i pisca Miju Rado
evia. Ovdje se navode jedino odlomci posveeni izravno Kamovu:
Ja ne bih nikada itao ni recenzirao djela nekoga tamo Polia Kamova
da tim evidentnim budalatinama i nesvjesnim mistifkacijama nae sasvim
nepismene publike nije dao svog blagoslova (kao srodnim produktima) neki
propali kritiar, dramatiar i romanopisac, imenom, Milan Marjanovi.
()
Kao kod pojave PoliKamovljevih buzdovanskih mistifkacija, utvrdih i tom
prilikom da se u anarhiji naeg javnog i sasvim nekulturnog mnijenja udruuje
hrvatska megalomanska glupost u organizovane koterije, imajui svoje javne
35
JPK IV, str. 279.
36
Ibidem, str. 302.
37
AGM XII, str. 144149.
38
Vidi: AGM XV, str. 231.
304
advokate, listove i stranke, to pod krinkom najrunijih modernih fraza vuku
ordinarnim glupostima za nos nau sasvim nezrelu iru publiku.
39
Govorei o Miji Radoeviu, meu ostalim, kae:
Kao Poli Kamov pati od megalomanije i seksualnih abnormalnih autosu
gestija.
40
Mato nastavlja dalje citirajui dijelove iz Kamovljeva lanka A. G. Mato,
potvrujui da je Janko Poli napisao gore navedeni lanak kako bi obranio
prijatelja Miju Radoevia
41
, to je potpuno netono jer, kako se to moe lako
provjeriti, Kamov u svom lanku ne spominje nikad ni roman ni njegova autora
nego raspravlja i opovrgava stajalita iznesena protiv njega posebno u Matoevu
feljtonu Lirika lizanja i poezija pljuckanja.
Nakon toga Mato objavljuje i dalje svoje lanke u kojima se spor ne smiruje,
ali barem se nastavlja u blaem tonu, njihov autor spominje Kamova samo usput,
ali ne izbjegavajui dodavanje svojih uobiajenih epiteta.
42
Janko Poli Kamov
oglaava se u Rijekom Novom listu 31. oujka 1909. novim lankom, Jedno
zanimljivo literarno oitovanje
43
. U nastavku navodimo tekst u cijelosti:
Savremenik je jedini tampao jednu moju novelu
44
, a u rukopisu imam ve
gotovih za tisak petest knjiga. U dotinim se redakcijama moji ponueni
rukopisi ni ne itaju; na moja se pisma ne odgovara, a ako doem sam osobno
po odgovor, onda mi se konano izjavi da je stvar odbivena. Odbivena ba od
39
AGM XII, str. 144.
40
Ibidem, str. 146.
41
Poli Kamov, priskakajui u pomo svom herostratskom pjevodrugu Ma
jeruMjajcetu i potvrujui tako najeklatantnije moju tvrdnju da se nai literarni parije
i modernistiki invalidi udruuju u drutva za uzajamno pomaganje, uzajamnu tednju i
literarni kolitivizam, brani Karikature ovako u naprednom listu Pokreta. Ibidem, str. 147.
42
Mi ga u Zagrebu danas ignoriemo, da je (ako je vjerovati Obzoru) u Rusiji poznat
kao hrvatski modernista neki mladi literarni varalica Poli Kamov AGM VI, str. 194;
Pjesnik Poli Kamov pati od suvika talenta jer ga hvali Milan Marjanovi. AGM II, str.
16; preporuivao apsolutne neuspjelosti duhova kao Poli Kamov Ibidem, str. 196;
nita nova, dakle.
43
Zanimljivo je da ovaj lanak NIJE ukljuen u Sabrana djela Antuna Gustava Matoa.
44
Rije je o noveli Ecce homo, objavljenoj u listopadu 1907.; vidi.: JPK I, str. 335
344; i JPK IV, str. 374.
305
onih redakcija s kojima ja kako to tvrdoglavo do dosade ponavlja duhoviti
gospodin Mato sainjavam jednu literarnu koteriju.
Isti tvrdoglavi i duhoviti gospodin Mato ponavlja isto tako tvrdoglavo do
dosade da je mene Marjanovi veliao samo zato, jer sam suraivao u Pokretu
i s tim me je konano uvjerio da se je on (g. Mato) oborio na mene fraze
ologijom hrvatskog parlamentarizma, urnalizma i jedne neovisne, slobodne
i objektivne literarne kritike
45
samo zato, jer me je uzveliao Marjanovi.
Ja ne velim i raskijanice. Raskijanici ast!
U ovo est mjeseci nije se elastini gospodin Mato prema meni ni u emu
promijenio, pa ako se ne promijeni ni nakon ove moje izjave, bit u upravo
prisiljen drati da je gospodin Mato ba fanatiki karakteran i tvrdoglav. Ja
ne velim ko magare. Magarcu ast!
Uostalom meni e biti milo, ako produktivni gospodin Mato zaslui na raun
mojih tampanih knjiica i onoliko novaca, koliko sam ja izgubio.
46
Ne velim
A. G. Mato. Autoru Umornih pria ast!
47
Nakon te prve faze, obiljeene otrim tonom, slijedi druga, iz koje se nasluuje
da su se Kamov i Mato susreli i imali priliku meusobno razjasniti i pomiriti, i
tako uspostaviti (privremenu) ravnoteu. Tu valja upozoriti i na ono to je Jankov
najmlai brat Nikola napisao u svojim Iskopinama vezano za tu tvrdnju: () izlazi
da su Janko i Mato bili per tu i da je Janko, valjda preko samog Matoa, upoznao
i njegova oca, to znai da su bili sklopili dosta prisno prijateljstvo.
48
Kao dokaz tome sauvane su dvije Kamovljeve dopisnice upuene Matou te
Matoev lanak u kojem on objanjava da je konano imao priliku bolje upoznati
Janka Polia Kamova i Miju Radoevia. Prva razglednica napisana je u proljee
1910. i poslana Matou u Zagreb iz Punta, s Krka, gdje je Kamov boravio:
Dragi i potovani Matou,
ujem da se srdi, to ti nita ne piem, ali ja rijetko piem duga pisma, jer mi
je uope muka primiti pero. Od one studije nee biti nita, jer ne osjeam jo
45
Cijela ova reenica zvui kao jedan citat, ali izvor je nepoznat.
46
Brojni su navodi u pismima bratu Vladimiru gdje se Kamov ali na injenicu da
njegova djela ne ele prihvatiti ni nakladnici ni kritika.
47
JPK IV, str. 154.
48
JPK I, str. 43. Da je Janko upoznao i Matoeva oca, oituje se i iz rijei koje slijede
u ovom sauvanom Kamovljevu pismu Matou.
306
dovoljno spreme za ovakva neto.
49
Premalo ili nikako ne poznam tvoj lite
rarni ambijenat: slutim samo da su Srbi obogatili, moda i ispravili tvoj jezik;
Francuzi protanali i osvjeili duh, ali moja nepotpuna i povrna naitanost
ne moe me uiniti posvema domaim u tvome literarnom ambijentu.
50
A
bez uivljavanja i bolje da se ne pie. Tu ostajem do travnja, a onda moda
u paniju.
51
Ako dospije, i ako se sjeti, izvoli mi napisati jedan popis svih onih djela
savremene i moderne literature, specijalno romanske dramske i novelistike,
koje bi bilo zgodno i unosno prevesti na hrvatski pa bih o tome obavijestio
Malinara, urednika i izdavaa Moderne Biblioteke. Gosp. Ocu izrui moj
pozdrav s veletovanjem. Inae nita osobita. Tu nema ba nita; lokarde
jo nisu dole, vino se je ve poelo kiseliti; ostaje samo duvan, ali i taj se
iskvari u tim trafkama, gdje prodavaju i ulje i petrolej i sukno i sve, to jedan
otoanin moe trebati. elim ti ve sada sretan uskrs i primi najsrdaniji
pozdrav sa tovanjem od
Janka Polia.
52
Kamovljeva prva reenica u pismu, meni je uope muka primiti pero, mogla
bi zvuati pomalo sibilinski. Mogla bi to moda biti mala provokacija usmjerena
grafomanu Matou; ili isticanje da on pie samo ako je neim duboko nadahnut,
ali osobno mislim da je, naalost, rije o neemu puno konkretnijem: budui da
su ve od 1906. poeli za Kamova zdravstveni problemi, a u pismu iz 1908. pri
jatelju Radoeviu on spominje oteklinu na ruci
53
te potekoe s oima, kao to,
iste godine iz Genove, pie bratu Vladimiru: piem naime pravei nakon svake
rijei malu pauzu (skupljam puz, to mi s oiju curi); nakon svakog 3. retka veliku
(ekam, da mogu opet uhvatiti snagu vida)
54
.
49
Nije poznato o emu je rije; za razjanjenje bi naime bilo potrebno poznavati sadraj
pisma koje je njemu uputio Mato.
50
Vrlo je znaajna ova potvrda o nedovoljnom poznavanju Matoeva literarnog svijeta,
jer ona opovrgava uvjerenja brojnih kritiara (ak i suvremenih), pa i samog Matoa, koji
izjavljuju da je Kamov bio Matoev sljedbenik!
51
Janko stie u panjolsku, odakle se nikad nije vratio u srpnju te godine.
52
JPK IV, str. 316; i AGM XX, str. 298.
53
Vidi: JPK IV, str. 297.
54
oteklina na ruci malo popustila, ali me esto zna zasvrbiti pola lakta. Kad
doem u Veneciju idem direkte dru. Cavazzaniu, koji je bio lijenik Milutinov. U sluaju
307
Svoju drugu dopisnicu, s datumom od 24. svibnja 1910., Kamov alje Matou
iz Bologne. U tekstu ga, jer je obavijeten da je Mato napisao neto o njemu, moli
da mu poalje asopis u kojem je lanak objavljen ili da mu javi o kojem je broju
rije. Mato je u stvari bio objavio u travnju u Hrvatskoj slobodi lanak u kojem
je pomirljivim tonom pisao i o Kamovu i o Miji Radoeviu.
Evo najprije onog to pie na svojoj dopisnici Kamov:
Dragi Matou,
javljam ti se, da te pozdravim i da te uvjerim, e te se sjeam. Ja u ostati mjesec
dana u Bologni, a onda ako bude sredstava skoit u u paniju. U Italiji ne
bih ostao ni za ivu glavu, jer je ionako skup duvan poskupio! Volio bih u
Francusku, ali nemam dosta novaca. Italija mi je inae ve dosadila pa me tu
ni slikarstvo (staro) ve ne oduevljava. Na Rijeci sam tek douo, da si pisao
neto o meni u podlistku Hrvatske Slobode, pa, ako hoe, polji mi, molim
te, taj broj ili mi bar javi dotini. Zanima me kao sve to ti pie, a kakve si
ti udi, moda si me onako opet zdravo izmlatio radi sporta.
55
Kako
inae? Ja u se dati i opet na dopisivanje, koje mi je malne odvratno, ali to
je sve, to mi se je dosad isplatilo. U Hrvatskoj se najvie isplauju ekscerpti
a originalne se stvari uope ne plaaju. Trpio sam do danas, od odlaska iz
Rijeke na strahovitoj glavobolji i mislio, da je to posljedica Komete!
Bogami! Kani li kuda? Javi mi se bar s nekoliko rijei. Valja tediti i na
potarini; to je malenkost, ali je i sitan, tj. realan rad Pozdrav s potovanjem
g. ocu. Srdano te pozdravlja tvoj prijatelj
Janko.
56
Navodimo u cijelosti ono to je Mato napisao u lanku objavljenom u dodatku
Hrvatske slobode 2. travnja 1910. To je posljednji Matoev lanak koji pripada
razdoblju dok je Kamov jo bio iv (Kamov umire u kolovozu te godine), i jedini
sluaj gdje je Mato pisao mirnim nainom, a ne nepravedno i nekorektno (istie
da je to tuberkuloza kostiju, eka me Milutinova sudbina prije ili kasnije. Kod mene je
olakica to, to u se odmah stati lijeiti i nisam zaraen onako po tijelu kao on. Ali je
potekoa u tome: ja sam slab na pluima. Vidi: JPK IV, str. 305.
55
Ako iskljuimo mogunost samoljublja, i sm Kamov uope smatra da su otra
Matoeva napadanja nepravedna.
56
JPK IV, str. 320321; i AGM XX, str. 298299.
308
se ipak da Mato govori o plemenitom inu dvojice mladia, ne uzimajui u obzir
njihova knjievna djela).
Gg. Mijo Radoevi i Poli Kamov pruie mi desnicu premda sam ih nekad
u polemikama sa Pokretom uasno peglao. Taj veleduni in mojih mlaih
novinarskih i literatskih drugova je najsvjetliji momenat u mojoj feljtonistikoj
karijeri i slui gg. Radoeviu i Poliu vie na ast no meni, pokazujui
najutjeljivije koliko tolerancije, pregaranja, intelektualnog potenja i kava
lirstva moe imati pored sveg stranarstva siromani Grabancija
57
, krasni na
dijak hrvatski. Mada sam ocijenio prve knjige tih omladinaca kao pretenciozne
neuspjelosti, karikirajui ih tovie kao straan exemplum drugim svircima
i proletarcima, ja nikad nisam posumnjao da bi ti mladi ljudi s vremenom,
trudom i iskustvom mogli dati uspjelih stvari. Nisam sumnjao o njihovom
talentu, ali mi se inio na sasvim krivom putu. Znak je njihovog dara to i
sami to uvidjee, pruivi mi priznanjem svega toga dokaz karakternosti i
znaajnosti kojim se ponosim kao novinar i kao Hrvat. Uz ovakve doivljaje
elite ostati vjenim studentom, a vjera u mladost, u proljee, u vjeno mladi
idealizam prave omladine ojaa vas kao izgubljena i opet naena nada.
Pa onda, ta dva mlada literata su siromani, vrlo siromani, mnogo, mnogo
siromaniji od mene! Poli je sit Zagreba pa ide na Zapad, u paniju, za
znanjem i za Avantirom, n a o m Gospoom!
58
Zanemarujui ezegetsku analizu, koja bi istakla premo autorova Ja kroz cijeli
sadraj
59
, dodat emo samo da je Mato svom lanku (gdje on na neki nain ne
sebi nego nekome drugome, iako neizravno, ipak priznaje zasluge), dao znaajan
naslov: Pierroti i clowni (sic!).
57
Tu Mato citira svoju ranu pjesmu Grabancija: Pod mirom lipe, u idili trave / lei
grabancija, stari, slavni ak
58
AGM XII, str. 204.
59
Cijeli je tekst obiljeen pretenom prisutnou autorova ja. S jedino dvije iznimke:
u prvoj reenici Uz ovakve doivljaje elite, (taj estitni sadraj u svakom sluaju podra
zumijeva status inferiornosti dvaju primatelja); te u zakljuku Poli je sit gdje se autor
ponovno pojavljuje u tom posvojnom pridjevu istaknutom kurzivom (n a o m).
309
O osobnom poznavanju Kamova i njegova napadaa postoje razliite potvrde,
kao to je, meu ostalima, sljedea Kreimira Kovaia
60
:
Kratko vrijeme poslije aneksije Bosne i Hercegovine se sastalo u kavani
Bauer u Zagrebu drutvo mladih pisaca, koje je doskora svojim neobinim
izgledom i ponaanjem unijelo nemir meu inovnike i penzionerske sta
rosjedioce, koji su ranije u punom miru pili svoju crnu kavu i itali novine.
Tome drutvu pripadali su Janko Poli Kamov, Milan Vrbani, Ljubo Wies
ner, Tin Ujevi, Karlo Hasler, Miko Radoevi, Pero Magerl Gotalovaki,
Kreo Kovaevi i Vladimir Bornemissa. lanove drutva nisu povezivale
ni meusobne simpatije, ni neki zajedniki politiki ili kulturni program.
Oni su pripadali raznim politikim strankama stareviancima, socijali
stima i naprednjacima pa su se zato esto prepirali, i gdjekada je dolazilo
i do veoma estokih rijei. () U drutvo je dolazio i A. G. Mato, koji je
svima lanovima imponirao kao neki novator i revolucionar u literaturi i
bio je doekivan od sviju kao uitelj. Dakako, prema Matou nisu imali svi
podjednake simpatije, jer su neki s njime i javno polemizirali, kao Poli i
Radoevi
61
To svjedoenje posebno je znaajno jer se slae s naim miljenjem da je
Kamov bio jaka linost, ovjek apsolutno slobodne i kritike misli, i koji nije imao
potrebe prepoznavati se ni u kojem autoritetu.
Najvjerojatnije su Kamov i Mijo Radoevi susreli Matoa u Zagrebu zimi
1909.1910.
62
, ali to sigurno nije bilo nakon mjeseca veljae, budui da je poznato
60
U Zagrebu Mato se okruio mladim pjesnicima manje ili vie bohemskoga ivot
nog stila, izrazito esteticistikih sklonosti, koji su cijenili njegova kozmopolitska iskustva,
voljeli njegovu poeziju i priznavali ga kao uzor (Fran Galovi, Ljubo Wiesner, Karlo Husler,
Augustin Ujevi, Kreimir Kovai, Nikola Poli). Premda su i pojedini pripadnici njegove
kole bili za njega uzrok razoaranja i polemikog bijesa (npr. Ujevi), mladi privrenici,
sa svojim uglavnom visokim estetskim kriterijima i dobrim poznavanjem pjesnikoga
umijea, bili su za njega jak pozitivan poticaj. Z. Kravar, D. OraiToli, Antun Gustav
Mato, str. 89.
61
K. Kovaevi, Kavanski soneti i njihovi autori, Globus, II, Zagreb 16.VII. 1955.,
str. 5.
62
Kamov je u Zagrebu boravio od jeseni 1909. do prvih mjeseci 1910. Tako izjavljuje
Dragutin Tadijanovi u etvrtom svesku Kamovljevih Sabranih djela. Vidi: JPK IV, str. 335.
310
da je tog mjeseca Kamov otputovao u Punat; usto, poznato je i da je u tom razdoblju
Janko ivio u glavnom gradu kod bliskog prijatelja Radoevia
63
.
Mato e o Kamovu opirnije govoriti jo dva puta: najprije u nekrologu, a
zatim u jednom lanku u kojem recenzira monografsku studiju Vladimira erine.
Ako nekrolog, anonimno objavljen u rujnu u Vijencu, donosi presmjele su
dove, u smislu da ih ne bi trebalo bezrezervno prihvatiti, a vidjet emo zato, u
drugom tekstu, objavljenom u Obzoru 19. listopada 1913., Mato dosee vrhunac
paroksizma i estine. Ono to najvie zapanjuje jest injenica da se on obruava
na preminulu osobu, koja nema nikakvu mogunost replike. Stoga se spontano
namee pitanje emu toliko zlobe i uljivosti.
Ako promatramo prema kronolokom redoslijedu: u nekrologu s crnim
uokvirenim naslovom: Janko Poli Kamov
64
naveden je nama vrlo zanimljiv
odlomak, a u njemu jedan od rijetkih opisa vanjskog izgleda Janka Polia
65
:
Bijae ovisok, mrav, pognutog hoda i malo uleknulih prsiju: pravi prole
tarac.
66
Glava istog junjakog, primorskog i latinskog crnomanjastog tipa
maslinaste tamne puti imala je neto glumako i talijansko.
67
U tom svojem lanku Mato istie injenicu da je zahvaljujui svojoj pora
avajuoj kritici prvih njegovih promaenih poetskih pokuaja uspio nagovoriti
Janka Polia da odustane od slaganja stihova i uvjeriti ga da se posveti iskljuivo
pisa nju proze.
Po Matoevu miljenju, zahvaljujui upravo njegovu posredovanju, Kamov
je ba u novinarstvu pronaao svoj istinski i najbolji umjetniki izraz:
Uoi svog odlaska u paniju javio mi se vesele nezaboravne jedne noi.
Njegovi prvi lirski pokuaji naoe nekad u meni nemilosrdnog kritiara, ali
63
JPK IV, str. 55.
64
AGM XII, str. 209212.
65
Kamovljev izgled bio je donedavno poznat samo preko jedne jedine fotografje, a
danas, zahvaljujui istraivanju Mladena Urema, imamo jo jednu fotografju. O eventual
nom Kamovljevu vanjskom izgledu vidi: M. Urem, Budimpeta, 1909., Vijenac, br. 236/
IX, 20. oujka 2003., str. 2021.
66
Pravi proletarac, kae Mato; pravo znaenje ove rijei moe se nai u rjeniku
u XII. svesku Matoevih Sabranih djela, gdje s.v. proletarac pie: a) nekada uobiajeni
naziv za proleter; b) katkada i umjesto proletarac, mlado ptie; u prenesenom znaenju:
poetnik, mladi knjievnik. Vidi: AGM XII, str. 383.
67
AGM XII, str. 210.
311
Poli mi se ba za okrutnost mog negativnog suda vrlo kavalirski zahvalio.
On je mislio da brutalna, veristina iskrenost ve sama po sebi stvara liriara,
da se disharmonija due i ivota moe prikazati naturalizmom disharmonije u
stihu. Od te zablude sam ga vrlo radikalno izlijeio, uputivi ga prozi, naroito
eseju i novinskom feuilletonu, u kojemu je u posljednje vrijeme tako sjajno
uznapredovao da je u njemu Pokret izgubio najbriljantnijeg kroniara mlae
generacije. Umro, poginuo je u asu kada je naao svoju literarnu formu i
nauio dobro pisati. Njegovi posljednji lanci o Orianiju (Savremenik) i o
S. S. Kranjeviu (Bosanska vila), puni su ve sasvim osobnog, originalnog
stila, kojim se i ja mogu ponositi, jer se Poli priznavao mojim novinarskim
ne velim akom, ve mlaim prijateljem, pa kod ove mlade i tragine
smrti osjeam teki, nenadoknadivi gubitak srodne due, gubitak to tei to
sam Polia svim silama odvraao od puta u paniju, upozoravajui ga da je i
putovanje jedna od modernih predrasuda i da se kod kue, u domovini, dade
ovjeku siromanu lake raditi, razvijati se i ivjeti no u tuini. On je ipak
otiao, ne slutei da ga na daleke putove i vidike ne zove ivot nego smrt.
68
Meutim, Matoev sud opovrgnut je vie puta i na vie mjesta, to se vidi iz
pisama koja Kamov pie svojem bratu Vladimiru. Usput reeno, Mato je ostao
vjeran tome svom sudu do kraja ivota, kako svjedoi i ono to je bio napisao u
predgovoru neizdanoj knjizi koju je spremio za tisak 1912.
69
:
Kako ete proitati, i pokojnog Polia Kamova sam zbog neuspjele prve
knjige malo jako presliao. On je jogunio i traio pomo od politikih mojih
protivnika, ali kasnije je uvidio da imaah pravo, bacio se na novinarstvo za
koje bijae silno sposoban, pa sa cijelom Hrvatskom poalih njegovu traginu,
daleku smrt.
70
Janko je stvarno bio prisiljen u inozemstvu raditi kao dopisnik za razliite
zagrebake asopise, i to mu je, osim fnancijske potpore brata Vladimira, bio
jedini izvor prihoda (iako to samo tako izgleda budui da mu redakcije asopisa
nikad nisu isplaivale honorare).
68
AGM XII, str. 209.
69
Rije je o legendarnoj Matoevoj knjizi Dragi nai suvremenici.
70
AGM XXII, str. 9.
312
S tim u vezi postoje i brojni dokazi koji proizlaze iz Kamovljevih pisama, a
ovdje se navodi samo nekoliko primjera u kojima je sam Kamov osobno podrctao
neke dijelove reenica: od P[okreta] nema nita, a ne znamo imamo li jo
jedno pisati odreito, il uope oni ni ne misle platit svoje suradnike? (pismo od
1907. iz Venecije bratu Vladimiru)
71
; Veletovani gospodine, i po trei Vas put molim
da mi poaljete honorar za prevod novela R. Bracco-a; Spas due i Svjedok
() Moete i sami znati, da se nalazim u skrajnjoj stisci, k tome bolestan jer se
inae ne bih toliko ponizivao za par kruna i nije mi ba ugodno, to me Vi jo vie
ponizujete () Ja Vas dakle i po trei put molim, da mi honorara o d m a h poljete,
jer mi je neophodno nudan. (Pismo od 1910. iz Bologne Milivoju Demanu,
uredniku Obzora).
72
U nastavku navodimo citat o tome to je i sam Kamov napisao ve 1907.
Vladimiru o pitanju Matoeve izjave da je Kamov upravo u novinarstvu naao svoj
kongenijalni umjetniki izraz:
I vidi: ovo je znaajno i sramotno: nisam kadar zasluiti sebi kruh
nisam kadar zaraditi ono, to zaradi jedan kopista svojim radom ne mogu
stei ni najprimitivnije uvjete ivota i eksistense, one uvjete, koje najgluplji
egrt jednim kretom ruke stie! zato bit e mi drago, ako mi nae kakvo
mjesto ne kod novina! u gospodarskom drutvu ili gdje drugdje, gdje
bih bio zaposlen jutro s plaom svojih 5060 kruna. Dopise vie neu nigdje
slati: skupo sam ih platio, a samo su mi na smetnju literarnom radu. Imam da
dovedem kraju vanije stvari.
73
Ali samo nekoliko mjeseci poslije (u pismu iz Rima iz srpnja te godine),
zabrinut za Vladimira koji mu je prisiljen poslati novanu potporu, Janko izjavljuje:
Ja bih volio ivjeti od literature, nego od novinarstva, ali sila kola lomi. () Na
ovom mjestu hou da istaknem i opet ovo: ako bi tebi ma samo malo troak na
mene bio teak, a ja ne bih dospio, da si dovoljno zasluim, tad mi javi stante pede
i ja u se odluiti i natrag, pa i u pisare! Bez zamjere!
74
71
JPK IV, str. 273.
72
Ibidem, str. 324.
73
JPK IV, str. 272.
74
Ibidem, str. 282283.
313
U ovoj drugoj fazi, iako jo uvijek nepravedni i neutemeljeni, komentari
velikoga hrvatskog kritiara ipak ostaju unutar doputenih ogranienja, koja su,
naprotiv, snano bila prekoraena u posljednjim njegovim lancima, to jest upravo
nakon Kamovljeve smrti.
Sljedei lanak, koji je Mato objavio u Hrvatskoj slobodi 28. IX. 1910., nosi
naslov Novi futurma, namijenjen je Kosprivu, ali u njemu se Mato obraa
Kamovu tonom koji e s vremenom postajati sve ogoreniji:
Evo kamo to vodi, kada zanimljive, ali i surove i nekultivirane literarne
poetnike mazimo u ime svakakih utopija. Moje je najdublje uvjerenje da
Poli Kamov nikada ne bi bio u dalekom, tuem i gladnom svijetu tako zlo
proao i bijednio svrio, da M. Marjanovi u stranakoj simpatiji ne pohvali
kao sjano djelo njegovih sasvim neuspjelih i nakaradnih stihova. Poli si je
zabio u glavu da je neobian, izvanredan stvor, i u toj imaginaciji slomio si je
vrat, dok je kod kue mogao mnogo vie drugima i sebi koristiti pruivi se
prema pokrivau i ne traei hljeba preko pogae. Slino je i sa Kosorom.
75
Najvii e stupanj paroksizma Mato dostii u lanku pod naslovom Apolo gija
futurizma, objavljenom u Obzoru ili, tonije reeno, u dugom prikazu monograf
ske studije Vladimira erine posveene Janku Poliu Kamovu.
76
Brat Vladimir e,
ozlojeen, napisati protiv te Matoeve recenzije javno pismo na koje Mato nikad
nije odgovorio, vjerojatno stoga to je ve dugo vremena bio jako bolestan (umro je
nekoliko mjeseci poslije, 17. oujka 1914.), ili nikad za njega nije doznao. U nastavku
se navode najzanimljiviji odlomci proizali iz Matoeva pera
77
:
Bijae vrlo inteligentan, ali obino nije dobro pisao jer je obino novinarski
producirao, jer je prerano poeo pisati i jer je tragino poginuo u asu kada je
jamano postao pisac i doao na pravi put i nauio pisati. Janko Poli Kamov
nije zanimljiv onim to je dao, ve onim to bi literarno nesumnjivo bio s vre
menom stvorio, pa ivotom svojim. Bijae od onih to nikako ne mogu disati
u skuenim naim prilikama, pa se vjeno bunio i putovao po inozemstvu, i
tu je (u Barceloni) od bijede u bolnici umro.
78
75
AGM VII, str. 9293.
76
Radi se o erininoj monografji: Janko Poli Kamov, Gj. Trbojevi, Rijeka 1913.
77
AGM VII, str. 259265.
78
Ibidem, str. 259.
314
Mato prigovara Kamovu zato to je htio otii u svijet kako bi, kao poetnik,
pisanjem zaradio za ivot, i kad mu to nije polo za rukom, jedva je tamo
preivljavao, i to s novcem koji je primao iz svoje rodne zemlje. S istim tim novcem
mogao je bolje ivjeti u domovini, a Matou je sve to poznato jer je i sm proivio
isto. Kamov je napravio kobnu pogreku:
No dok se obini nai emigranti sele jer u tuini veinom bolje zarauju no
doma, njegova je tragika u tome to nije mogao i znao nai kruha u tuini,
pa je morao ivjeti od onoga to je kao poetnikliterat zasluio i dobivao iz
domovine. S tim sredstvima mogao bi u Hrvatskoj kao toliki drugi ivotariti i
kuburiti, no u tuini je morao propasti iz tog prostog razloga to literarni dobro
plaeni nai knjievnici ne mogu ivjeti u inostranstvu od svog pera. I ja sam
ivio tim ivotom, govorim dakle s nekom kompetencijom i uvjeravam da sam
tek pukim sluajem ostao na ivotu, premda sam bio stariji i poznatiji literat
od Polia, bavei se i sviranjem u teim asovima, imajui uvijek u kritinim
trenucima utoite bratske Srbije. Polieva traginost je u samoobmani da se
u inozemstvu moe a u domovini ne moe ivjeti kao knjievnik.
79
Poinje dakle pravi prikaz djela Vladimira erine: Mato u biti smatra da je
autor studije previe mlad da bi mogao imati i znanja i iskustva nunog za pisanje
jedne tako zahtjevne knjige. Osim toga, jasno izvire ideja da Kamov nije bio tako
veliki pisac koji zasluuje da mu bude posveeno monografsko djelo.
Dva puta ponavlja kako je Kamov napisao malo i iza sebe ostavio gotovo nita:
Ostavio je malo, gotovo nita: traio je originalnost koju je prije smrti tu i
tamo naao tak kao novelist i novinar. To je odvie malo za knjievnu nau
povijest koja ne cijeni pisca po eljama ve po gotovim djelima. () Vladimir
erina posvetio je onomad Poliu knjigu (234 str.!), jamano veu od svih
njegovih radova. Nema fajde: omladina treba svetaca, junaka, naroito kad
su njeni lanovi. Omladina treba svetaca, pa nema li svetaca, omladina e ih
izumiti, stvoriti. () Vladimir erina je ovjek vrlo mlad, tako mlad da se
uz najbolju volju nije mogao spremiti za literarni posao koji trai mnogo vie
znanja i iskustva.
80
79
Ibidem, str. 259260.
80
AGM VII, str. 260.
315
I tko zna koja po redu netonost, to jest pogreka hrvatskog kritiara, ak
nedovoljno opravdana, jest tvrdnja da je najvei dio Kamovljeva djela ostao u
rukopisima. Istina je da je erina u svojoj monografji obradio cijeli Kamovljev
opus, ukljuujui i rukopise, tako da se Mato, u najmanju ruku, mogao suzdrati
od nepotrebnih tvrdnji.
I konano je Mato izlio sve svoje protivljenje zapisujui time, smatram, jednu
od najnesretnijih stranica hrvatske knjievne kritike uope:
Umjesto da je proslavio muenitvo i primjernu vrijednost toga ivota,
prije vremena ugasnulog, V. erina slavi veliinu Polievog djela, koje ima
prolaznu vrijednost tek vie ili manje originalnog, no ni u kojem sluaju
uspjelog literarnog pokuaja. Poli Kamov nije uspio ni kao dramatiar ni
kao lirik, poginuvi u asu kada je tek naao svoj novelistiki izraz i svoj
personalniji stil u feljtonu. Njegovo djelo je neuspjelo jer je improvizirano,
dakle tek skicirano i nedotjerano, i jer je tragini mladi pisac, sudei po
njegovim spisima, dijelio poput futurista miljenje da se abnormalne
i konfuzne, nelogine i nesvjesne pojave i senzacije najbolje opisuju stilom
abnormalnim, konfuznim, neloginim i neliterarnim. On nije shvatao da je
vrijednost umjetnosti i poezije ba u tome to harmonizuje i stilizuje i ono
to djeluje kao nesklad i apsurd, drei da grdobi sadraja mora odgovarati
grdoba stila i izraza.
81
Nakon to je razmotrio nain, stil, i jezik kojim je erina ostvario svoju studiju
o Kamovljevu stvaralatvu, Mato zakljuuje sljedeim rijeima:
Ako i pretea naeg futurizma, J. Poli Kamov ipak nije zasluio da bude
predmet ovakovoj futuristikoj kritici, a mladi, idealni i inteligentni Vladimir
erina je nesumnjivo uzaman hario svoje vrijeme, opetujui neuspjela lite
rarna vjebanja traginog pisca u kojem ne alimo futuriste ve boema koji
bi se vremenom nesumnjivo bio odrekao pseudomodernizma i postao soli
dan, dobar i normalan knjievnik, to se i od Vl. erine pouzdano nadamo,
napisavi u toj elji taj nemili, ali iskreni i dobronamjerni lanak.
82
81
Ibidem, str. 261.
82
Ibidem, str. 265.
316
Kako je ve prije spomenuto, na taj je lanak Antuna Gustava Matoa reagirao
ozlojeeni, Vladimir Poli, upuujui Hrvatskom pokretu pismo koje je objavljeno
3. studenog. Navodimo cijeli tekst:
Od brata pokojnoga Janka Polia Kamova, g. Vladimira Polia, primamo
kao odgovor na feljton A. G. Matoa (u Obzoru od 19. oktobra) ovo pismo,
upravljeno na adresu g. Matoa:
Nije istina, da je pokojni Janko Poli Kamov u bolnici od bijede umro, pa je
stoga i daljnja primjedba, da on ne bi umro u bolnici, da ga je gosp. erina
poznavao, suvina.
Nadalje nije istina, da je on ivio (!) od onoga, to je kao poetnikliterat
zasluio, jer s onim, to je dobio za svoje tampane stvari, ne bi mogao ni
mjesec dana ivjeti, a kamoli putovati inozemstvom pune tri godine!
Uvjeren sam, gosp. Matou, da ste Vi vie honorara ubrali za Vae lanke, u
kojima ste napadali pok. brata Janka, negoli on za svoj sveukupni knjievni
rad.
to se pak ostalog sadraja pomenutog podlistka tie, to mislim, da bi Vaa
kritika samo onda bila ozbiljna, kada biste Vi bili proitali sveukupna djela
pokojnog brata Janka (igrokazi: Orgije monaha, Djevica, ovjeanstvo, Lakr
dija naeg doba, ene, ene, Majino srce; novele: Knjiga lakrdija, Skepsa,
alost, Smranska trilogija; pjesme: Na Horlinom talamu, Lirika neurastenije,
Ljubav, ena te roman Isuena kaljua), kao to je to uinio gosp. erina, prije
negoli se upustio u kritizovanje rada Poli Kamova. Ovako pak, Va podlistak
za mene vrijedi samo est flira redak.
Rijeka, dne 20. listopada 1913.
83
Na to pismo Mato nikad nije odgovorio, moda stoga to je ve bio teko
bolestan, a moda jer se vie nije imalo to rei.
to se tie osobne veze izmeu Matoa i Kamova, navodimo Jeliev komen
tar, koji je u potpunoj suprotnosti s naom tezom: A i Mato! Bilo bi uope
nepravedno kad bismo mislili, da su samo drugi opratali njemu. I on je opratao
drugima! A da je znao biti i velikoduan, konano vei od svoje sredine, pokazuje
i njegovo pomirenje s Jankom Poliem Kamovom i Mijom Radoeviem. Nakon
83
JPK IV, str. 369370.
317
to je o Kamovu napisao vrlo otar i nepravedno negatorski esej i nakon osobnih
uvreda koje mu je godinama nanosio Radoevi svojim pamfetima, imao je Mato
da sve zaboravi. I ne samo da im je pruio ruku pomirnicu, nego je to i obznanio
(biljekom Pierroti i clowni, u Hrvatskoj slobodi 1910): ! [slijedi citat] Bilo je
to, to se Kamova tie, pomirenje u posljednji as: samo nekoliko dana zatim,
prije nego to je i tiskana Matoeva biljeka, krenut e on za Zapad () A kad je,
samo nekoliko mjeseci kasnije, u Barceloni, zgasnuo njegov nemirni ivot, Mato
je napisao topli nekrolog (Vijencu 1910). Napisao je, rekli bismo, s osjeanjem
kao da ga sebi pie.
84
Kao to smo proveli analizu odnosa izmeu Matoa i Kamova, isto bismo
mogli uiniti i za kontradiktorne odnose koji su se razvijali izmeu Matoa i, na
primjer, Tina Ujevia.
Zanimljivo je da se sm Ujevi izraavao o odnoenju Matoa prema Kam
ovu:
85

Janko Poli Kamov umire alosnom smru tuinca usred Barcelone? Mato,
ispraivi Polia iva, lije usred kavane u pivo krokodilske suze oinske suuti
i proglasuje pokojnika svojim uebnikom naavi i ovdje prilike pa preko
drugoga die Gospodina SEBE. Istodobno po Zagrebu, e mu je Poli priznao
(!) svoje brojne plagijate iz tal. pisaca, nadodavajui da ih je uz to prilino
okrao (dakako!). Njega, A.G.M., i srdei se na kritiku to to nije zabiljeila!
Naalost, Matoev sud o umjetnikoj vrijednosti Kamovljeva stvaralatva
i stereotip Janka Polia Kamova kao prokletoga hrvatskog pisca suvereno je i
zlokobno opstajao previe vremena; meutim, moda e pravednija ocjena s vre
menom prevladati.
84
Dubravko Jeli, Mato, Globus, Zagreb 1984., str. 295296.
85
Govorimo o Ujevievu lanku Cezar na samrti, namijenjenom bivemu rabbiju
Matou. Vidi AGM XII, str. 264.
318
FROM MATO TO KAMOV
HAS MATO JUSTLY JUDGED KAMOV?
S u m m a r y
In her paper the author states the letters and articles in which Mato has the
chance to discuss on Kamov and his early works.
This chronological expounding of Matos views shows an evolution, or
rather, a regression of a thought: Mato strongly infuenced on the creation of an
unobjective and absolutely unjust judgement of the writer from Rijeka with his
exaggerated challenging style and language.
He thus created an unhappy page in Croatian literary criticism, which today,
unfortunately, has remained suppressed.