Antnio Sousa Ribeiro

1

PREVOENJE KAO METAFORA NAEG VREMENA. POSTKOLONIJALIAM! GRANI"E
I I#ENTITETI

Studije prevoenja su u svojim ranim danima pojam prevoenja ograniavale na veoma usko
polje, polje onoga to se naziva modelom susreta dva jezika svedenim na odnose izmeu
tekstova u interlingvistikom procesu prijenosa. Jednostavnim, pojednostavljenim rijeima,
takvi procesi pretpostavljaju jedinstvo i izvornog i ciljnog jezika, ograniavajui aktivnost
prevoenja na traenje takvi! jednakosti kakve "i "ile najpodo"nije prijenosu izvedenog
znaenja iz jednog jezika u drugi # na kraju "i prevodilac "io puki tuma smjeten u veoma
usko polje djelovanja i lien skoro svake autonomije. Slo"odno moemo rei da model koji
sam opisao nije nita vie od karikature za trenutno stanje studija prevoenja. $apravo, ove
studije su dosljedno proirivale svoju epistemoloku am"iciju daleko izvan pretjeranog
pojednostavljenja ovog modela. %vo je podrazumijevalo, pored drugi! posljedica, i
izmjetanje iz ose primijenjene lingvistike u osu kultural ni! studija i, u skladu s tim, nji!ovo
de&initivno uspostavljanje u vidu interdiscipline.
' posljednje dvije decenije, pitanje de&inicije prevoenja je postalo sve sloenije. (ose"no
"itan moment ovog procesa se nalazi u stavljanju pod znak pitanja jednoglasnu
univerzalnost pojma prevoenja i njegovo rede&iniranje sa kontekstualne take gledita.
(rema )ariji *+moczko, pristup ,ideona *our+ja sa poetka -./ti! je "io presudan po ovom
pitanju0 prevoenje po *our+jevoj de&inicije je svaki tekst na ciljnom jeziku koji je
predstavljen i smatran kao takav unutar samog ciljnog sistema na "ilo kojoj osnovi 1*our+,
12-30 345. *ako je, kako naglaava *+moczko 13..65, otvoren put ka decentraliziranju studija
prevoenja i, naime, ka uvoenju ne/eurocentrini! perspektiva, jer je de&inicija poput one
koju predlae *our+ primjenjiva tek a posteriori 0 prijevod je ono to &unkcionira kao takvo u
sklopu datog konteksta, a ne ono to se povinuje prevazilaenju predodreenog i krajnje
preskriptivnog modela.
(luralizirajui model, koji je podloak *our+jeve de&inicije, je "io smjeten u granicama
tekstualne paradigme. ' skorije vrijeme, meutim, pojam prevoenja je rede&iniran u sklopu
kulturalni! studija na nain koji prevazilazi tu paradigmu i vodi ka znatno irem polju
primjene. Samo po se"i se razumije da irenje okvira neiz"jeno ini pojam sve vie di&uznim
i poliseminim. 7 tako, da para&raziram jedan od mnogi! a&orizama o jeziku austrijskog pisca
8arla 8rausa, istina je da, ovi! dana, to "lie pogledamo rije prevoenje, to je vea
razdaljina sa koje nam ona uzvraa pogled. Sve vee tekoe pri de&iniranju prevoenja se
izravno priznaju, npr. od strane Susan 9assnett 13..15 # a ona se oko toga ni najmanje ne
uznemiruje. 'stvari, trans/disciplinarna teoretska produktivnost ireg pojma prevoenja je
neupitna: ono sad zauzima sve vaniju poziciju ne samo u sklopu kulturalni! studija, ve i u
drutvenim i !umanistikim naukama uope. Stoga se prevoenjem kao predmetom analize
vie ne moe "aviti sa disciplinarne take gledita, ve mu je jasno potre"an multi/
disciplinarni pristup.
;ko u svakoj epo!i postoje pojmovi koji u odreeno do"a postignu tako iroku
rasprostranjenost da se ini da su sami sposo"ni imenovati glavne odrednice te epo!e, onda
je u dananje vrijeme jedan takav pojam i pojam prevoenja. $apravo se moe rei "ez
imalo ustruavanja da je prevoenje postalo centralna meta&ora, jedna od kljuni! rijei
naeg vremena. ' potencijalnom smislu, svaka situacija u kojoj pokuavamo da se znaajno
odnosimo prema razlikama se moe opisati kao situacija prevoenja. ' ovom smislu
prevoenje pokazuje kako se razliiti jezici, razliite kulture, razliiti politiki konteksti mogu
spojiti tako da se omogui uzajamno razumijevanje, ali "ez da se rtvuju razlike u korist
slijepe asimilacije. %vim se takoer o"janjava zato etika i politika prevoenja postaju sve
!itnijim pitanjima u naem vremenu.
)oglo "i se, naravno, dokazivati da u eri glo"alizacije prevoenje postaje sve vie suvino i
da je potre"a za prevoenjem sve manje oigledna. 8ada se engleski jezik koristi kao lingua
franca , kao to je to sluaj sa tako mnogo meunarodni! susreta irom svijeta, to, istina,
moe oznaavati ne vie od stvaranja neutralnog prostora komunikacije, sluenja
instrumentalnoj svrsi uslovljenoj opim mjestom engleskog jezika kao esperanta naeg
vremena. ;li engleski je lingua franca glo"alizacije zato to je to jezik imperije, jedine
imperije koja moe opstati u savremenom svijetu. ; logika imperije, sveo"u!vatnog centra
voenog ciljem totalne asimilacije, je sutinski monolingvalna i monologina. ' tako
uni&iciranoj perspektivi koja razlike ne priznaje ili gdje one jednostavno ne postoje,
prevoenje je, zapravo, irelevantno. (roizlazi da je jedna mogua de&inicija !egemonijske
glo"alizacije da je to glo"alizacija "ez prevoenja, koja, na jednom drugom nivou, odgovara
procesu putem kojeg se neka !egemonijska zemlja stavlja u poziciju da promovira svoje
lokalizme u o"liku univerzalnog ili glo"alnog.
)eutim, nuno je uzeti u o"zir, kako to u vie navrata nalae teorija glo"alizacije, da je slika
!omogenosti na mnoge naine o"mana. <ove te!nologije i virtualno "eskrajne mogunosti
manipulacije in&ormacijama koje one pruaju dozvoljavaju prilagoavanje glo"alni! kulturni!
proizvoda lokalnoj logici. ;, u skladu s tim, dozvoljavaju i sve vee mogunosti aktivne
intervencije od strane primalaca, gradei s&eru gdje se tumaenje glo"alnog i lokalnog moe
odvijati na viestruke i ne uvijek predvidive naine. 7z ove perspektive procesi glo"alizacije
su !eterogeni i &ragmentirani 1;ppadurai, 122=0 63: Santos, 3..3a5: glo"alizacija i na polju
kulture oznaava proces koji nije jednolik nego interno sloen, kontradiktoran i pun suko"a.
>rugim rijeima, granice, i to se toga tie, kulturne granice, ne nestaju nego se mnoe i
premjetaju. Stoga je iluzija !omogenosti puka &ikcija kroz koju !egemonijska glo"alizacija
ini nevidljivim one razlike, nejednakosti i kontradikcije koje protu/!egemonijska glo"alizacija
nastoji o"jelodaniti. <a ovaj nain, ako !egemonijsku glo"alizaciju zamislimo kao
glo"alizaciju "ez prevoenja, sama ideja protu/!egemonijske glo"alizacije je u potpunosti
ovisna o pojmu prevoenja, jer po svojoj de&iniciji mora imati kritiki stav naspram "ilo
kakvog centralizma ili univerzalizma i ne moe se oslanjati na "ilo kakve transcendentalne
principe, nego mora napredovati kroz pruanje sredstava za artikulaciju kultura i interkulturne
razmjene. %vo nas neiz"jeno dovodi do pitanja identiteta.
(rema Stuartu ?allu 112235, identitet nije toliko pitanje tradicije koliko je pitanje prevoenja,
jer se o pojmu identiteta ne moe razmiljati kao o nekom sutinskom jezgru nego samo kao
o poziciji u sklopu neke mree relacija. *o jeste, jednostavna jednad"a kulture i identiteta #
kultura kao identitet, kako to kae *err+ @agleton 13...5 # ni u kom sluaju nije primjenjiva.
*akva jednad"a se temelji na de&iniciji kulture kao krajnje van/!istorijskog sutinskog
sadraja opravdanog skupom tradicije i ogranienog poput neke vrste unutranje teritorije.
<aprotiv, podsjea nas 9ak!tin0

Oblast kulture ne treba zamiljati kao prostornu cjelinu oznaenu granicama, nego kao neto
to posjeduje svoju sopstvenu teritoriju. U oblasti kulture nema unutranje teritorije: ona je
smjetena u potpunosti na granicama, granice prolaze posvuda, kroz svaki od njenih
sastavnih dijelova ( !. "vaki kulturni in se u sutini odvija na granicama. (#akhtin, $%&%:
$$$!
8ultura postoji tamo gdje se odvija interakcija i relacija sa razlikama, u smislu onoga to
9ak!tin oznaava uesnikom autonomijom svakog kulturnog ina 1 ibid 0 1115. *o jeste,
pojmovi kulture i granice pretpostavljaju jedan drugog, ali na nain koji je dinamian, a ne
statian, !eterogen, a ne !omogen. S druge strane, razmiljati o unutranjoj !eterogenosti
kultura znai s!vaati prevoenje ne samo u smislu interkulturni!, nego i u smislu
intrakulturni! odnosa.
<eiz"jeno je na ovom mjestu spomenuti pitanje multikulturalnosti. 'stvari, postoji,
paradoksalno, verzija multikulturalnosti koja takoer izostavlja prevoenje i u tom smislu je
nalije imperijalnog stava. ;ko multikulturalnost zamiljate kao puki suivot kultura koje su
same se"i dovoljne i ne moraju ulaziti u interakcije jedna s drugom # esta slika koju je
Susan Ariedman 1122-5 opravdano kritikovala je ova slika mozaika iji dijelovi imaju jasno
de&inirane samostalne granice i jednostavno su postavljeni jedan do drugog # ako
multikulturalnost zamiljate na ovaj nain, onda zaista nema potre"e za prevoenjem.
(olitike posljedice ovakvog miljenja su do"ro poznate0 one vode, u ekstremnom sluaju,
desniarskoj verziji multikulturalnosti, koju do"ro predstavlja diskurs jednog populistikog
politiara poput Be (ena u Arancuskoj. ;li, na kraju, ova verzija je osnova i do"ro poznatog i
poleminog modela suko"a civilizacija kojeg predlae Samuel ?untington. %vaj model se
temelji na pretpostavci sutinske neprevodivosti kultura. Stoga, za mene, on predstavlja i
krajnji o"lik ludila identiteta , kako ga je nazvao *!omas )e+er 112245, ludila zasnovanog na
viziji kulture kao nekakvog monolitnog "loka iji jedini mogui odnos sa drugim kulturama,
koje se po analogiji takoer smatraju monolitnim, je, u naj"oljem sluaju, puka
koegzistencija, a u najgorem sluaju rat civilizacija. 8ako to ?untigton kae0 )i znamo ko
smo tek onda kada znamo ko nismo i esto tek onda kada znamo protiv koga smo.
1?untigton, 122=0 315. <ikakva teorija prevoenja se ne moe zasnivati na takvom stanovitu
meuso"ne iskljuivosti, niti na de&iniciji granice kao linije razdvajanja, a ne kao prostora
susreta i artikulacije.
;ko, pak, dijelimo u"jeenje da je svaka kultura sama po se"i nuno nepotpuna i da ne
postoji samostalna, !omogena kultura, onda sama de&inicija "ilo koje kulture mora sadravati
neto to "i! ja nazvao inter/prevodivou. *o jeste, postojanje/u/prevoenju je sutinska
odrednica samog pojma kulture. 'z pretpostavku da, kako to Col&gang 7ser kae,
prevodivost podrazumijeva prevoenje drugog "ez njegovog podvoenja pod predodreena
s!vaanja. >rugim rijeima, da ponovo citiram 7sera, u inu prevoenja strana kultura se ne
podvodi pod sopstveni re&erentni okvir: umjesto toga, upravo taj okvir se podvrgava
promjenama kako "i se prilagodio onome to se u njega ne uklapa. 17ser, 122D5.
;li ako se pri svakom inu prevoenja sam okvir mora staviti pod znak pitanja i rede&inirati,
onda se odnosi moi takoer moraju staviti pod znak pitanja i rede&inirati. Ein podvoenja,
asimilacije odgovara, kako je ;dorno insistirao, upotre"i moi u konceptualnoj o"lasti. ;nF"al
Guijano i Calter )ignolo, izmeu ostali!, su predloili pojam colonialidad ili kolonijalnost, koji
"i tre"ao oznaavati radnje poput podvoenja navodno potinjenog 1Guijano, 1224: )ignolo,
3...5. ' svojoj studiji pod naslovom "kandali prevo'enja i sa programatinim
podnaslovom (a etici razlika 1Henuti, 122-5, BaIrence Henuti prua neke veoma otkrivajue
primjere naina na koji se potraga za providnou, za savrenom asimilacijom u ciljnom
kontekstu izraava kroz moduse upoznavanja putem procesa elizije i &orsirane trans&ormacije
koja odgovara nametanju ideologija ili vrijednosti centra i s!ema koje su, u posljednjoj
analizi, kolonijalnog tipa. Jedan od okantni! primjera koji iznosi Henuti tie se !istorije
naroda )eksika o"javljene u "ilingvalnoj verziji, na engleskom i na panskom jeziku, u
pu"likaciji )ourier of U*+")O . ' engleskoj verziji, antiguous meJicanos 1stari
meksikanci5 je prevedeno kao 7ndians 1indijanci5, sa"ios 1mudraci5 kao diviners
1KvraeviK5: testimonias 1svjedoanstva5 kao Iritten records 1pisani dokumenti5, to
ukazuje na prezir prema znanju prenoenom usmenom tradicijom 1Henuti, 35. %vo su
e&ektivni primjeri naina na koji eurocentrini racionalizam ne priznaje rivalsko znanje i stoga
ga ne moe vrednovati u inu prevoenja, nego ga, umjesto toga, jednostavno o"likuje
prema s!emi zapadnjake moderne, za koju se implicitno dri da je jedina validna.
@tika razlika, prema Henutiju, "i morala ukljuivati kritiku toliko zloupotre"ljavane rijei
dijalog. 'istinu, nije dovoljno da se ova rije koristi poput nekog maginog rjeenja. %no to
je kljuno je, naravno, to kako se pojmovi dijaloga de&iniraju. 8ao to se lako moe vidjeti iz
postkolonijalnog konteksta, ponuda da se stupi u dijalog, ako nije popraena spremnou da
se stave pod pitanje dominanti re&erentni okviri, esto se svede na samo jo jedno djelo moi
# nije ni udo to kolonijalizirani ili podinjeni ljudi esto nisu spremni da pri!vate takav dar
dijaloga, to 1na kraju neopravdano5 iznenauje stranu koja takav dijalog nudi. Sigurno je s
takvom praksom prevoenja na umu // ve otkrivenom u klasinoj analizi @dIarda Saida
u Orientalizamu , knjizi koja se u velikoj mjeri, ako ne izriito, "avi prevoenjem # )ic!ael
>utton svom izvrsnom eseju, koji je 3..3. godine o"javljen u asopisu *epantla: ,iljenja sa
juga , dao naslov <e vodi nas u prevoenje. 7z perspektive postkolonijalni! ;zijski! studija i
oslanjajui se na Saidove teze, >utton u svom eseju razvija utemeljenu kritiku modela
prevoenja kojem je &igura >rugog tradicionalno podinjavana od strane zapadnjakog
naunog diskursa. %vo je "io model koji se naelno ticao potkrjepljenja sopstveni!
pretpostavki i stoga je "io odan o"ezvreivanju, ignoriranju i uutkavanju svega u tom
>rugom to "i se moglo ispostaviti kao !eterogeno ili kao razliito od ti! implicitni!
pretpostavki.
Elanak )ic!aela >uttona prati pravac mnogi! drugi! studija koje su se "avile kritikom
postkolonijalne epistemologije. %va epistemologija djeluje sistematino putem izgradnje
topogra&ije svijeta zasnovane na retorici univerzalnog koja je u isto vrijeme i retorika
prevoenja s!vaenog u smislu svoenja drugog na isto. (ojam prevoenja koji proizlazi e-
negativo iz kritike te epistemologije, pojam, koji se poklapa sa irokom de&inicijom na koju
aludiram kroz itav ovaj esej, mora se odaljiti od jednostavnog poimanja dijaloga izmeu
kultura. $"og toga to nuno pretpostavlja prevazilaenje razlika, prevoenje se "avi neim
drugaijim od dijaloga, to takoer pretpostavlja da ono od"ija !ermeneutiku poziciju
zasnovanu na ,adamerskoj &uziji !orizonata. 7stina je, kao to nas Jo!n AroI podsjea, da
je &igura >rugog neiz"jeni proizvod kulturne konstrukcije koja proizlazi iz imanentne logike
svake pojedinane kulturne kon&iguracije0
(.! ne mo/e biti nikakvog jednostavnog kontrasta izme'u 0njihovog1 kulturnog okvira i
2naeg1, jer je ovaj prvi proizveden kao spoznajni objekt iz 0naeg0 kulturnog okvira. 3odjela
na 2nas1 i 2njih1 djeluje kao odraz u ogledalu 4 inverzija koja nam govori samo ono to /elimo
znati o sebi samima. (5ro6, $%%7: 8!
' smislu analogije, kulturna semiotika Jurija Botmana razvija pojam granice kao osnovni
sastavni dio svake kulturne prakse, kao o"lik organizacije svijeta koji konstruira ja u
procesu de&iniranja drugog kao vanjskog i stranog 1c&. 9elo"ratoI, 122-5. Lto e rei da
ovo znai isto to i to da je pojam razlike uvijek nerazdvojan od procesa prevoenja koji
dozvoljavaju odnos sa tom razlikom. Sutinsko pitanje je upravo modus prevoenja, pitanje
da li ti procesi tee samo ka asimilaciji i redukciji na identino, ili su naprotiv u stanju da
prue ne/identino, to je mogue samo u sluaju odravanja odnosa meuso"ni! tenzija i
meuso"ne stranosti.
(o mom miljenju, u vezi sa ovim pitanjem se pojam granice razvija u svojoj punoj
produktivnosti. (revodilaki rezon je kozmopolitski rezon, ali ne samo u smislu da prelazi
granice: ono to je odluujue je njegova sposo"nost da se smjesti na granici, da
zaposjedne prostore artikulacije i da trajno prevazie uslove te artikulacije. >rugim rijeima0
kozmopolitski rezon, koji je i rezon prevodioca, je u "itnom smislu, rezon granice. ' tom
smislu, &unkcija prevodioca, da upotrije"im sugestivnu &ormulu *o"iasa >Mringa, nije &unkcija
Kpo/srednikaK nego &unkcija Ku/srednikaK, nekoga ko umjesto da samo odnosi i donosi,
"ukvalno stupa u sredinu 1>Mring, 122N5.
8ada govorimo o prevoenju rijeima koje ja koristim, mi zapravo govorimo o Ktreem
prosoruK. )oramo "iti svjesni rizika ovog pojma koji su na prvom mjestu vezani za upotre"u
prostorne meta&ore. )i, naravno, u ovom kontekstu ne govorimo o prostoru u njegovom
"ukvalnom smilsu. *akoer ne govorimo ni o nekoj transcendentalnoj jedinki niti o nekom
nadzornom principu, ve jednostavno o onom stupanju u sredinu koje sam spomenuo.
*rei prostor prevoenja oznaava taku kontakta izmeu istog i drugog # granicu # i
ukazuje na pretenost odnosa tenzije izmeu o"a re&erentna okvira. *ako da svaka sinteza ili
asimilacija koja "i predstavljala puku kani"alizaciju moe "iti iz"jegnuta, a itava skala
interakcija se moe pokrenuti. Oezultat takvog graninog odnosa moemo nazivati razliitim
imenima. >oris 9ac!mann/)edick, izmeu ostali!, naziva ga !i"ridnim tekstom na tragu
?omija 9!a"!ae 19ac!mann/)edick, 122=5: BaIrence Henuti 1122-5, pak, koristi pojam
sporedne knjievnosti koji su razvili >eleuze 7 ,uattari da "i nagovijestio da je zadatak
prevodioca da proizvede sporedne tekstove, tj. tekstove koji se opiru transparentnoj
komunikaciji i koji uspostavljaju gustou jezika stranog dominantnim diskursnim kodovima
ciljnog konteksta.
' svakom sluaju, osnovna pretpostavka je od"ijanje retorike autentinosti # to da
prevodilac jeste izdajnik je potpuno pri!vatljivo u pozitivnom smislu, kao odrednica onog
stupanja u sredinu koje je nerazdvojivo od njegovog zadatka. 7, naravno, aktualno miljenje
da e u procesu prevoenja neto neiz"jeno "iti izgu"ljeno gu"i na teini u poreenju sa
s!vaanjem da e se dosta toga i do"iti.
Einjenica da granica po de&iniciji oznaava stanje nesigurnosti i nesta"ilnosti je neto to ne
tre"a pose"no naglaavati. Jedna od posljedica pri!vaanja ovog meuprostornog,
meuvremenog stanja je da pri!vaeni toposi, "ukvalno ope pojave date kulture, vie ne
vae kao premise nego sami postaju predmeti prepirke i svae # prevazilaenja. %vo
naglaava 9oaventura de Sousa Santos u tekstu koji snano svjedoi o relevantnosti koju je
pojam prevoenja preuzeo za savremenu teoriju i, pose"no, za savremenu drutvenu teoriju.
,ovorim o lanku naslovljenom (ara uma sociologia das ausPncias e uma sociologia das
emergPncias 1(rema sociologiji odsustava i sociologiji pojavljivanja5 1Santos, 3..3"5.
$amisao na kojoj se zasniva argumentacija ovog teksta, koja je na tragu pret!odni! priloga
ovog portugalskog sociologa, je pojam diatopine !ermeneutike de&inirane kao
epistemoloke pozicije koja, kada se suoi sa razliitim kulturama, prepoznaje nji!ovu
meuso"nu nepotpunost, od"ija da uspostavi !ijerar!iju meu njima i, umjesto toga, "ira da
selektivno vrednuje ono to u o"je kultura moe znatnije pridonijeti pojaanju nji!ovog
dijalokog odnosa. 8orelativno, prevoenje se de&inira kao postupak koji "ilo kojem skupu
saznanja ne pripisuje ni status iskljuivog totaliteta, niti status !omogenog dijela 1Santos,
3..3"0 3=35.
(ojam prevoenja ima centralan status u Santosovom eseju. 'zima se da lei u jezgri pojma
drutvene promjene, jer se kroz prevoenje iri polje iskustva tako da se moe "olje
procijeniti koje alternative su danas mogue i dostupne 1 ibid: 34D5. <a taj nain
postkolonijalno s!vaanje prevoenja dozvoljava otvaranje prostora znanja i polja djelovanja
koja su suvie dugo "ila izolovana z"og meuso"no iskljuivi! di!otomija. Jedan od
nekolicine primjera koje daje Santos tie se pitanja takozvani! rivalski! znanja. $asnovane
na "rizi o "io/razliitostima, postkolonijalne re&ormulacije odnosa izmeu "iomedicine i
"iote!nologija razvijeni! u centralnim zemljama i tradicionalnog medicinskog znanja s Juga
dovode do stvaranja meuso"ni! razumljivosti i do ponovnog vrednovanja znanja koje je
ranije "ilo rtva kolonijalnog ili imperijskog epistemicida. ; ovaj proces se, naravno, moe
tretirati kao proces prevoenja.
' posljednjem dijelu svog teksta, gdje se "avi uvjetima i postupcima prevoenja, jasno je
da 9oaventura de Sousa Santos # nekad izriito kao kad koristi pojam Kkontakt zone
posuen od )ar+ Bouise (ratt, a nekad implicitno # ulazi u dijalog sa centralnim s!vaanjima
savremeni! studija prevoenja, istim s!vaanjima koje sam ja pokuao da o"radim u svom
tekstu. ,ovorim o temama poput pro"lematizacije pojma originala i prednosti originala:
pojma prevoenja kao naina prevazilaenja razlika i o"jelodanjivanja razlika: prevoenja ne
samo kao interkulturnog ve i intrakulturnog &enomena: prevoenja kao stanja samo/
re&leksivnosti kultura. (risustvo ovi! tema, na"rojani! ovdje "ez neke sistematine namjere,
svjedoi o centralnom znaaju pojma prevoenja kao kljunog stjecita u trenutnom stanju
znanja u !umanistikim i drutvenim naukama. Sigurno postoji irok raspon mogui!
kon&iguracija jednog takvog stjecita0 ispitati u nji!ovim speci&inim kontekstima razne
moduse prevoenja pojma prevoenja # sigurno postoje i mnogo manje uz"udljivi zadaci.
$ib%io&ra'i(a)
;ppadurai, ;rjun 1122=5, ,odernit9 at :arge. )ultural ;imensions of <lobalization .
)inneapolisQBondon0 'niversit+ o& )innesota (ress.
9ac!mann/)edick, >oris 1122=5, Rultural )i sunderstanding in *ranslation0 )ulticultural
RoeJistence and )ulticultural Ronceptions o& Corld Biterature, +rfurt +lectronic "tudies in
+nglish , 4 1!ttp0QQIe"doc.gIdg.deQedocQiaQeeseQartic2=Q"ac!mannQ4S2=.!tml5.
9ak!tin, ). ). 112425, >as (ro"lem von 7n!alt, )aterial und Aorm im
Cortkunstsc!a&&en, in ). ). 9ak!tine, ;ie =sthetik des >ortes 1ed. Oainer ,rT"el5.
Arank&urt am )ain0 Su!rkamp, 2N/1N6.
9assnett, Susan 13..15, *!e Auzz+ 9oundaries o& *ranslation, in Oo"erto di <apoli et
al. 1eds.5, 5uzz9 #oundaries? @eflections on ,odern :anguages and the Aumanities .
Bondon0 Rentre &or 7n&ormation on Banguage *eac!ing and Oesearc!, =4/44.
9elo"ratoI, ;leJandr C. 1122-5, >ie 8ultur der U"ergVnge0 8on&likt&elder interkultureller
(rozesse, Brans. CnternetDEeitschrift fFr (ultur6issenschaften , N
1!ttp0QQIII.adis.atQarltQinstitutQtransQN<rQ"elo"ra3.!tm5.
>Mring, *o"ias 1122N5, *ranslating RulturesW *oIards a O!etoric o& Rross/Rultural
Rommunication, +rfurt +lectronic "tudies in +nglish , 1
1 !ttp0QQIe"doc.gIdg.deQedocQiaQeeseQeese.!tml5 .
>utton, )ic!ael 13..35, Bead 's <ot into *ranslation. <otes toIard a *!eoretical
Aoundation &or ;sian Studies, *epantla: Gie6s from the "outh , 6165, D2N/N64.
@agleton, *err+ 13...5, Bhe Cdea of )ulture . %J&ord0 9lackIell.
Ariedman, Susan Stan&ord 1122-5, ,appings. 5eminism and the )ultural <eographies of
+ncounter . (rinceton, <J0 (rinceton '(.
AroI, Jo!n 1122N5, Rultural "tudies and )ultural Galue . %J&ord0 %J&ord '(.
?all, Stuart 112235, *!e Guestion o& Rultural 7dentit+, in Stuart ?all et al . 1eds.5, ,odernit9
and its 5utures . Bondon0 (olit+ (ress, 346/63N.
?untington, Samuel (. 1122=5, Bhe )lash of )ivilizations and the @emaking of the >orld
Order . <eI Xork0 Simon Y Sc!uster.
7ser, Col&gang 1122D5, %n *ranslata"ilit+, "urfaces , vol. D
1!ttp0QQpum13.pum.umontreal.caQrevuesQsur&acesQvolDQiser.!tml5.
)e+er, *!omas 112245, CdentitHtsD>ahn. ;ie 3olitisierung des kulturellen UnterD
schieds. 9erlin0 ;u&"au.
)ignolo, Calter >. 13...5, )olonialit9, "ubaltern (no6ledges, and #order Bhinking .
(rinceton0 (rinceton '(.
Guijano, ;nF"al 112245, Rolonialidad del poder, cultura + conocimiento en ;mZrica
Batina, Inuario ,ariateguiano , 2125, 116/131.
Santos, 9oaventura de Sousa 13..3a5, *!e (rocesses o& ,lo"alisation
1 !ttp0QQIII.eurozine.comQarticleQ3..3/.-/33/santos/en.!tml5 .
Santos, 9oaventura de Sousa 13..3"5, (ara uma sociologia das ausencias e uma
sociologia das emergencias, @evista )rJtica de )iencias "ociais , =6, 364/3-..
*our+, ,ideon 112-35, ; Oationale &or >escriptive *ranslation Studies, ;ispositio 4, special
issue 1 Bhe Irt and "cience of Branslation , ed. ;ndrZ Be&evere Q 8ennet! >avid Jackson5,
33/62.
*+moczko, )aria 13..65, @nlarging Cestern *ranslation *!eor+0 7ntegrating <on/Cestern
*!oug!t a"out *ranslation 1 !ttp0QQIII.soas.ac.ukQliteraturesQsatranslationsQsecurearea.!tml
5 .
Henuti, BaIrence 1122-5, 1Bhe "candals of Branslation: Bo6ards an +thics of ;ifference .
Bondon0 Ooutledge.

" engleskog prevela Ulvija BanoviK