Mato Lovrak Druzba Pere Kvrzice

Mato Lovrak
Druba Pere
Kvrice

2
Mato Lovrak: Druba Pere Kvrice

Sadraj

Kad je djeak u vruici _________________________ 3
kolski se nadzornik proslavio _________________ 10
Palaa na jezeru ______________________________ 16
Druba pod zemljom i pod oblakom ____________ 27
Krasno je biti poglavica _______________________ 33
Jedan slavni dan _____________________________ 39
Drubu je obasjalo sunce i zvijezda danica _______ 45
Milo dijete se proslavio ________________________ 52
Drubini crni dani ____________________________ 55
Svi su u vruici _______________________________ 59

Rjenik ______________________________________ 65

3
KAD JE DJEAK U VRUICI
Bilo je to prvog lipnja. Na katolikom kalendaru toga je dana stajalo tampano: Gracijan.
Pravoslavni je kalendar biljeio Patrikija. Sutradan je bio kod katolika Erazmo, a kod
pravoslavnih Talalej. A i kako e drukije? Valjda nee biti zapisani Joco, Bao i Dida! To
ne bi bio kalendar.

Sve se ovo dogaa u selu. U nizini uz rijeku.
Prvi je dan u mjesecu lipnju. Rano ujutro. Lastavice su izletjele iz staja. Pjevaju na gra-
nama oraha u oborima. U jednoj maloj seoskoj kui, slamom pokrivenoj, mrano je. I
sparno. Die mnogo ljudi. Spavaju. Na postelji uz oca lei Pero. Odjednom skoi sav zno-
jan. Sjedi na postelji kao mjesear. Ponad blijeda mu lica gusta kosa. Visok je i tanak dje-
ak.
Upiljio oi u kut sobe. Desnom rukom krui zrakom. Govori:
Vidno je! Ba je vidno! Tako se on svako jutro teko budi od sna.
Glas mu je kao u svih seljakih djeaka u oboru, na njivi, u livadi.
Otac ga kori:
Spavaj jo!
U sobi je nastalo gibanje. Sva sila ukuana spava u toj maloj i niskoj sobici. Bude se re-
dom. Pero je potpuno razbuen. Zavikne odluno:
Znam to je! Tu nema kisika! Svreno! Mora se uguiti!
Skae s postelje i otvara mali prozori. Oblai se.
Baka ne trpi otvoren prozor. Mrzi Perin kisik. Stenje na svojoj postelji i tui se:
Propuh je! Pero se nasmije:
Znao sam, bako, da ete prigovoriti. Ne moe biti propuha. Ta samo je jedan prozor
otvoren!... U koli uimo da je soba puna ugljine kiseline. I to znam da ima ljudi na svi-
jetu, koji spavaju samo po jedan u sobi...
Baka poe kihati. Da li na silu ili od zbilje, Pero nije siguran. Majka mu zapovjedi da za-
tvori prozor. On poslua, a onda viknu:
Idem od vas! Na pau!
Na kifik! veli krezuba baka.
Pero se na dvoritu slatko protegnuo i zijevnuo tri puta. Onda skoi k prozoru i viknu u
kuu:
Jao! Kolikog li vani pro-pu-ha!!! Onda potri na bunar. Izvadi kabli vode i napije
se na prazan eludac. Izlije zatim vodu u kopanj te se umije.
Zemlja je u dvoritu bila mekana i vlana. Lie na vokama isto. Nebo kao oprano
staklo. Pero kucne svojima o prozor:
Narode! Nou je kia padala!... Onda znajte jo i to da je zrak pun ozona! Razumijete
li? O-zo-na!

4
Baka opet kihnu.
Nazdravlje, bako, i na dugo ivljenje! klie Pero kroz prozor. Pa, ostanemo li ivi
od propuha i dobijemo li za doruak gance, onda molim da ih zalijete vruim mlijekom!
Ne moe biti odgovara mu majka. Mlijeko prodajemo da dobijemo koji dinar.
Da kupimo soli i petroleja. Da tebe obujemo za zimu...

Za kratko je vrijeme Pero vodio kravu u polje. Treba s njom poi od kue do ume uskim
travnim puteljkom. Krava pase na tom putu. Pero mora paziti na nju da ne zagrize ni
lijevo ni desno od puta, jer bi to onda bio kvar.
Kravino se puno vime gotovo vuklo po zemlji. Majka kravu dvaput na dan pomuze, a
nitko u kui i ne okusi mlijeka. Sve tui ljudi popiju! Tko? Pero ih ne pozna. Samo zna da
su daleko. Negdje u velikom gradu.
Polje je bilo jo mokro od kie. Pero gazi vlanu travu bosim nogama. To mu je godilo.
Imao je vruicu. Sjeao se svega, to je sino otac majci govorio dugo u no:
Ljudi su u naem selu nerazumni. Na rijeci imamo od vajkada stari mlin, vodenicu.
Mlin je seoski, zadruni. Zajedniko je to imanje svih nas. Pa to je s mlinom? Eno ga ve
est godina svega zarasla u dra. Trune. A zato? Samo zato, to se most preko potoka,
koji utjee u rijeku, provalio i ne moe se kolima prijei preko jarka u mlin. Neki su selja-
ci bili zato da se most popravi, a drugi su se tome protivili. Bogati vlasnik parnog mlina
spretno je to iskoristio. Podmitio je neke ljude u selu rakijom i drugim mitom. Ovi su
stvorili stranku koja nije htjela popravljati most. Svi su preli mljeti u parni mlin, a svoju
zadrunu vodenicu ostavie. I mlinar je napokon morao napustiti mlin. Odselio se u
drugo selo. Zato? Zato to je rakija tako razjarila ove dvije stranke u selu da je pola sela
mljelo u jednom, a pola u drugom susjednom parnom mlinu, a u svom zadrunom nitko
iv! Kad bi mlinar sam i popravio most, seljani opet ne bi kod njega mljeli, pa on ne bi
mogao ivjeti. Zato ni jedan mlinar nije vie htio zadruni mlin. Bojali su se mrnje u se-
lu. Nahuckani su seljani ratovali jedni protiv drugih. U isto su vrijeme dvostruko skuplje
mljeli u susjednim parnim mlinovima, a na je zadruni mlin do krova obrastao u ko-
rov.
Pero je jutros na pai stalno o tom razmiljao.
Krava se sporo vukla. Pero joj ree:
Mii se, kravo, malo bre! Da stignemo na brijeg. Da vidimo mlin na vodi!
S brijega, preko sela, daleko na drugoj strani, vidio se stari mlin na rijeci u gustom ikar-
ju. Naliio je iz ove daljine na ruevine staroga grada usred ume.
Vue Peru elja ve odavno onamo. Da preskoi jarak. Da se provere kroz grmlje. Da za-
viri u naputene prostorije. Da opipa teko mlinsko kamenje.
Vruica mu jo jae poraste. On kliknu:
Sam ne idem onamo! Skupit u ja drutvo!
Okrenu se kravi te joj govori kao kakvu eljadetu:
Tako je, kravo moja! Odlueno je! Skupit u ja svoju drubu. Osvojit emo stari mlin!
Radost ga obuzela. Ogleda se na sve strane. aljivo stavi prst na usta, i anu kravi na
uho:
Samo, stara moja, treba uvati tajnu!
Krava kimnu kao kad se od muhe brani. Pero je u vruici. Veseo je, skoi u kukuruze i
otrgne snop zelenih stabljika da njima poasti kravu.

5
Kad se Pero vratio s pae, baka mu je dala crnu kavu. On je prigovarao:
Ta grka crna tekuina nije za djecu. U njoj se nalazi kofein. Ja u od nje dobiti najma-
nje koleru!
Baka se opet poela uzrujavati. Pero nastavlja:
Nema vam pomoi, bako! aci mnogo toga znaju. A sve je to zanimljivo. Zamislite
samo ovo: kofein, alkohol, pa temperatura i... ps... ps... ps... ps...
Dozove tako psa i izlije crnu kavu u njegov loni. Ovaj ni da lizne. Mrko je pogledao
Peru. Pero se ispriava:
Izvolite, vjerni uvaru ove kue, prigovarati na pravom mjestu, a to je kod bake...
Pogleda na zidni sat. Pokazivao je devet. Pero se trgnu i stade se uurbano spremati. Vi-
e:
Ako je ovdje devet, onda je to zapravo ve osam sati u koli!
Trai eir. Ljuti se. Onda ne moe pronai torbu. Tu je! Srea! Ali gdje su sada knjige?
Istina, uitelj stalno govori: Ponesite, djeco, knjigu i na pau, pa ispred krave itajte.
Pero je mislio: To je pametno, da je inio tako, sada bi mu bila pri ruci.
Sat na zidu udara devet. Pero je naao na klupi hrpu knjiga. Odrezao je komad kruha,
uzeo aku soli i glavicu crvena luka, i sve to uurbano trpa u torbu.
Onda se priblii maku. Zamiri jednim okom. Nacilja i stane palcem maku na rep. Ma-
ak dreknu.
Slavno! zavie Pero.
Baka ga isprauje. Tepa mu korei ga kroz nekoliko zuba, to joj ostadoe na uspomenu:
Sad e se barem kua smiriti! Idi! Sretan ti put!
Na cesti je Peri prva briga da natrpa pune depove kamenja. On opet govori sam sebi:
Ako eli mir, spremaj se za rat! To sam negdje uo.
Na ljivinoj grani uz cestu nakostruila se dva vrapca. Svaaju se. Pero baci kamen na
njih, a ovaj udari o tarabe. Dotri pas. Uzbudio i druge susjedne pse. Pero je skoio na-
sred ceste i boj zapoe. estoro pasa odbija on kamenjem. Sve ih odbija junaki, samo jed-
nog ne moe. Taj ba navalio da podere Perine gae.
Onda Pero posegnu u torbu, izvadi luk i baci ga psu. Ham! Uhvatilo i zagrizlo prevareno
pseto, pa stade pljuvati i haktati, te se vrati nazad.
Tako se oslobodio pasa pa se smjeka. Iz dvorita ispadaju njegovi drugovi. uvi uzbu-
nu pasa, znadu oni, Pero to ide cestom. Tri ih pet. Umiveni su i zaeljani. Zovu se sli-
nim imenima poput Pere, ali osim toga imaju nadimke koje su stekli u koli. Jednom vele
Budala, drugog zovu ilo. Treemu govore Medo. etvrtom viu Divljak. A peti, onaj naj-
manji, ima lijep nadimak. Zovu ga Milo dijete. U koli je najlake stei nadimak. Tako im
se jedan ak zove Subjekt, jer stavlja toke u pisanju i ondje, gdje ne treba. To zovu bolest
toka. Kad se potpisuje, stavlja toku iza prezimena. Ljuti se uitelj:
Ti si onda isto prosta reenica. Ivan je subjekt, a Kati predikat.
Samo Pero jo nije imao nadimka.
Njih estoro krenulo je posred druma u kolu. Divljak jede velik komad gibanice sa si-
rom. Pero gleda, gleda, uti i eka. Onda stade pred njega i kae mu:
Budi ovjek!...
I razumije ovaj. Trga ostatak kolaa i dijeli svima po komadi.
Jesmo li za slogu? pita Pero.

6
Jesmo! odgovaraju oni. Skupie se u hrpu na cesti. Pero ih poziva priguenim gla-
som:
Drubo estita! Noas je kia oprala od praine gazda-Markovu trenju. Grijeh bi bio
da se ne popnemo na nju.
Oni pristaju.
Stoj! veli Pero. Neemo kusati nita. Neto drugo. Popeti se, da vam neto poka-
em iz visine!

Zamakla druba u sokak i poljem dooe do vonjaka gazda-Marka. Rana je trenja bli-
zu ceste. Potrbuke puzahu u visokoj travi vonjaka. Na trenju se popelo najprije Milo
dijete. Za njim Divljak i drugi. Pero ostao zadnji. Onda prigueno zavikne:
Sluga pokoran, gospodo! Ja idem. Dignu kapu i poe prema cesti. Zajauknue oni
gore, a Milo dijete skoro zaplakalo.
Pssst! uutkuje ih Pero, zakvaio se za stablo i penje se kao vjeverica. Gore je. Tjei
ih:
Naalio sam se. Nikad toga ne bih uradio. Nisam izdajica!
Svaki sjedi na jednoj grani. apui razgovaraju. Pero im pokazuje stari mlin.
Tko e sa mnom onamo?
Ima ondje zmija! tui se ilo.
Probodi zmiju! govori Pero opet u vruici i nagovara drubu da svi zajedno pou
onamo to prije. Pero im obeava da e ondje u guticima vidjeti svakojaka uda nevie-
na. I njegovo drutvo pristaje.
A sad u berbu! Na trenje! zapovjedi Pero. Naberimo ih gazda-Markovu sinu i
odnesimo mu ih u kolu za poklon.
Za naplatu to mu beremo treba da se dobro i mi najedemo! veli Divljak.
Kao da je to tako lako i jednostavno brati trenje! kae opet Budala. Tuili su se je-
dan drugom zbog naporna posla. Raspriali se. Milo dijete i Medo gutaju trenje s koti-
cama. Drugi kotice izbacuju. Budala gaa koticama svoje drugove. Pogoeni ga psuju,
a Pero se ljuti. Galama je velika. ut e ih tkogod.

Stazom prolaze pandur i inovnik, oni kupe zaostali porez. Djeca se prestraila da e ih
pandur opaziti. Srea u nesrei! S protivne strane dolazi seljak i vodi konja kovau na
potkivanje. Kad je konj doao blizu ove dvojice, skoi inovnik u stranu i povie:
Kakav je to red! Zar se konji vode stazom za ljude!
A zato se bojite, moj gospodine?! udi se seljak.
Kako da se ne bojim konjskih kopita?! uzrujava se inovnik.
Ali ja garantiram! uvjerava seljak.
U taj as pue granica na trenji. Konje se brecnu. Zbaci gazdu u jarak, okrenu se nazad
i u divljem trku otri cestom kui.
Smiluj se, Savo, Dravo i Dunave! zavapi Budala na grani. I, ne znajui ni sam ka-
kvom snagom, ali on je ve obujmio stablo i strelovito se sputa dolje. Svi padaju za njim.
Bjee. Neko vikanje uli su iza svojih lea, ali ne razumjee nita. Jure poljem i zaas su u
livadi.
Pero ih zaustavi:

7
Stoj! Nitko nas ne progoni! Ovamo u hrpu da vidimo jesmo li svi ivi?!
Jesmo!
Noge su na mjestu?! to je rasklimano?! Haj! Haj! Jedino nosovi nisu u redu! Malo kr-
vavi! Malo, pa nita!
Bacie se potrbuke i oprae nosove i lica u jarku.
Pero pita dalje:
A trenje za gazda-Markova sina?!
Drugovi pokazuju na trbuhe:
Samo ovdje. Dobro spremljeno!
Dosta! viknu Pero. Vi ste prostaci! To ne ide! Sramota!
Cvik!!! zabode se Peri jedna kotica u lice.
Tko me je? vie on.
Ja sam! isprsi se Divljak. Ne bojim te se! Nisi moj gospodar!
Ostali ih stadoe huckati, jedino Milo dijete vidi u tom veliko zlo. On ve cmizdri i nava-
ljuje da se poe u kolu.
Pero i Divljak bacaju torbe na livadu. Kosa im se najeila. Nasrnuo jedan na drugoga.
Pograbili se ispod pazuha. Zamahuju jedan drugim. Stenju. uljaju se. Podmeu noge.
Grizu se. Znoj ih oblio. Izbeili oi. I jezike ve plaze, hvataju dah. Divljak zavitla Perom,
sad e ga tresnuti o zemlju.
Majko moja! krgutnu Pero. Istrgnu se u zadnjem asu, vjeto kao zmija, i svali
Divljaka na zemlju. Prignjei ga koljenom i pljune u stranu.
Ba si Divljak! hukne Pero i die se.
Uza svu tu nevolju zau se iz sela vika. Vie neka ena na njih:
Ne gazite livade! Otale, vragovi! Sad u tamo s batinom!
Pokupila druba svoje stvari i krenula jo jedan komad puta livadom. Svrnue na cestu,
a onda stazicom kroz ito. Jo prije ceste sjeli su pod jedan grm. Milo dijete je nezado-
voljno. Strah ga je. On je za to da se ide u kolu. Pero se izdere na njega:
Nimalo pametno! Nita slavno! Proboraviti itav dan samo u koli! Vrlo jednostavno.
Ali biti u jednom danu i u koli i pod oblakom? to na to kaete?
Njegova ga druba nije u poetku razumjela. Pero ih upita:
Tko je za to, da se popnemo na crkveni zvonik, ako je crkva otvorena?
Milo dijete nije za to, ali sam se ne usuuje zakasniti u kolu. Sa crkvenog zvonika
obeava Pero vidi se stari mlin najljepe.
Ali sada ne smiju cestom, da ih ljudi ne vide. Pretrali su preko ceste na drugu stranu
polja. Putuju ispod ita, da ih ne opaze seljaci to kopaju kukuruz. ilo i Budala zaostali
su u itu. Nedozrele trenje uzbunie im se u crijevima. Milo dijete nagazilo opet na jea.
Nosio je stotinu metara itavu etku bodljika zabodenu u bosu nogu. Bilo je muke s tim
djetetom dok je pristalo da mu Pero izvri operaciju na nozi. Odmah zatim morade i Mi-
lo dijete u ito. Nee biti zbog operacije. Ta njegova su crijeva puna kotica!
Zar je udo?! ljutio se na njih Pero. Vi ste prava djeca! Jedete zeleno voe... Guta-
te i kotice... A povrh svega toga, Milo dijete je i prilino razmaeno... No, bit e bolje!
Naprijed! Popet emo se sad nebu pod oblake!

8
Dospjeli su iza crkve. Ve su pred vratima. Otvorena su. Crkva se zrai. Penju se na zvo-
nik. Popee se do tavana. Milo dijete vrisnu. Pero ih umiruje i hrabri:
Uplaio se kipa.
Ogledavaju tajanstveni, stari svetaki kip bez ruke, baen na tavan. Milo dijete se uplai-
lo sveevih oiju. Bile su izbuljene.
To je stara umjetnost! ree im Pero vano. A sad naprijed! Koga je strah neka
ostane dolje.
Penjali su se visokim stepenicama do zvon. Sjedoe ispod njih. Srce im gotovo na jeziku
od umora i jeze. Sva su etiri prozora otvorena. Silan propuh.
Haj! Haj! Ovdje bi bilo mjesto za promjenu zraka mojoj baki! vikne Pero. ilo upita:
to bi bilo da se otkai teki bat iz zvona i da na nas padne?!
Ja bih zamirio ree Budala.
Juh pameti! zgranu se Pero. Ama, da mi nije... zamalo te ne bismo primili u dru-
bu. Ba si prava budala!
Znate li to bi Pero uinio? priupita Divljak. Ne znate? udim se. On bi rukom
uhvatio bat u letu.
I onda bi Divljaka njime pogladio po njegovoj mudroj glavi! nasmija se Pero.
U taj as zaumi iznad njihovih glava: !
Svi se oni bacie na daske. Zaepili ui da ne uju udarac bata. Budala broji, a da ni sam
ne zna zato.
Nema udarca. Pero podie glavu. Smije se, ali je blijed. Govori.
Drubo junaka! Pogledajte gore! Pa to vise imii na gredi!
Zbog imia priini im se zvonik jo tajanstveniji. Pero zato preporuuje da gledaju radi-
je kroz prozor. Na poljima vide stotine radnika-seljaka. Okapaju kukuruz. Sa sjevernog
se prozora vidi pola sela. Kroza nj vodi cesta, a na njoj guske i mala djeca. Kroz juni
prozor vidi se druga polovica sela. U njoj je kola.
to e biti danas s nama u koli? zabrinuto pitaju svi Peru.
On ih poziva na istoni prozor.
Stari mlin! kliknu svi. Gledaju zadivljeni. Odavde se ini kao da bi ga mogao ru-
kom dohvatiti... Dolje u daljini, u dubini inio im se kao divna djeja igraka. ilo je ushi-
en. Okree se Peri.
Ba je lijepo!
Pero je gord. Uspravio se na prozoru. Lica mu gore. Zanosno govori.
Deki! Zamislite ovo! Kaimo: Mlin je na!
Druba ga ne razumije pa nita ne odgovara. Pero nastavlja.
Jasno je. Vi ste zanijemjeli. Ta ja vam jo nisam rekao to mislim. Neu se prenagliti.
Mozgam ovih dana. Dok smozgam, predloit u vam neto...
A to?! Reci sada! zapitkuju ga svi.
Ne mogu. Nije dozrelo. Recite jo jednom. Jesmo li sloni?
Jesmo! potvrde svi.
Da odemo u mlin to prije?!
Jesmo i za to!
Da dademo potenu rije? Zakunimo se!

9
Sunca mi!
Tako mi due!
Majke mi!
Pruie ruke. Kao kad se klade o neto. Milo dijete bio je svjedok. On im je presijecao ru-
ke.
A sad u kolu! viknu Pero razdragan.
Nazdravlje! veli ilo konac djelo krasi!
I ne mogavi odoljeti, nagne se kroz zapadni prozor i pljune iz visine na Zemaljsku
kuglu.

10
KOLSKI SE NADZORNIK PROSLAVIO
U kolsku su zgradu uli na prstima uljajui se kao tati. Sada su u prizemnom hodniku.
Pero se okrenu svima:
Tu bi trebalo propuha sa zvonika! Recite sami: to je ono prvo to nam u ovoj prasta-
roj koli veli dobar dan. Zna se! Smrad! A sad samo pamtite dobro sve redom. Dolazit
e sve ljepe za ljepim! Ali ipak, hrabro naprijed!... Stoj! Jo jednom da ponovimo: Stari
mlin!
Svi kao da se zaklinju:
Stari mlin!
Budala pie olovkom po zidu te dvije rijei. Pero prigovara:
To je divljaija! Ostrui to noem sa zida, budalo!
Sad Pero stade pred vrata uiteljiinog razreda i oima upozoruje drugove na utnju. Ob-
javljuje im priguenim glasom:
Narode! Tu je nadzornik!
to emo sada?!
Ako je ve bio u naem razredu, onda smo propali!
Ja najbolje raunam, a nije me bilo ovdje! tui se Divljak.
Pero opet najbolje znade povijest! promumlja Medo.
Da. Ali, ako nije bio u naem razredu, onda smo spaeni!! kliknu Pero. Nadzor-
nik ide obino najprije reetati onu mrkavad iz prvog razreda!
Popeli su se tiho u prvi kat. kolski sat na zidu pokazuje devet.
Silno! Sve nam ide od ruke! Nije kasno! veseli se Pero. Stade pred vrata razreda i
udeava zabrinuto i tuno lice.
Sat na zidu stoji! Ne kuca! ape ilo.
Probodi ga! odgovori Pero i uhvati za kvaku. Svi uoe za njim. Duboko se klanja-
ju.
Dobar dan!
Aaaa! zinula sva djeca u razredu kako samo kasno dolaze!!
Medo isplazi cijelom razredu jezik iza Divljakovih lea.
Milo dijete ape u strahu znatieljnoj djevojici u prvoj klupi:
Bili smo pod oblakom. Eto, da zna!
Ona razrogai oi. Druga je brbljava, pa je Milo dijete uutkava:
... ... imi!!
Druga sjeda od uda. Treoj, najbrbljavijoj ape:
Rekao sam: Mi! i! I! U! Ku... Dobro jutarce, seoska brbljavice!
Ona, uvrijeena, skae i tui uitelju:
Brbljaju nam sramotne stvari!

11
I tako su naljutili uitelja. Uz tolike brige on ima danas jo i nadzornika u koli. Srdei se,
stao je uitelj pred ake koji su zakasnili. Pero pokae rukom na djecu u razredu:
Lako ovima. Sve sami jedinci i mazunci. Oni mogu spavati do osam sati. Ne diu se
na pau ranom zorom kao mi.
Uitelj se udobrovoljio. Nato ree cijelom razredu:
Eh, tako je! Lako se vama uditi. Vi nemate druge brige, osim kole. Sjednite i smirite
se. Nadzornik e za koju minutu doi u na razred.

Pod je u sobi bio neobino ist. Nigdje ni truna praha. Prozori su s june strane otvoreni.
Lastavice se zalijeu prema njima. Pe je osvjetlana. Na stolu stolnjak. Na njemu vaza.
Tko ju je samo donio?! Vaza je starinska (Stara umjetnost, rekao bi Pero). Na vazi je
ukras s glavom vraika. Izboeni mu roii i isplaen jezik djeci u razredu. Medo se
zagledao u vazu i pokuava udesiti svoje lice kao vraiak na njoj. Spazili to aci, pa se
smiju.
Oh, to radi Medo?! Oh, to radi, majko mila!
Pssst! umiruje uitelj. Utiava amor. Poslije se hvata opet za glavu i vie:
Ne lupajte tim cipelama!
Odgovaraju aci jednoglasno.
Mi smo bosi!... Sad je ljeto.
Da. Nogama, htjedoh rei! vie uitelj. I opet ste noge ponijeli u kolu, dakako!
ali se uitelj, ali nakon nekoliko minuta opet se uzrujavao.
Djeco! to to tako zaudara? Cvijee ili zahodi?
Mi mislimo, zahodi zaudaraju! govore aci.
Zatvorite ih! Oni su otvoreni.
Odlazi nekoliko aka. Vraaju se.
Zahodi su zatvoreni.
Cvijee zaudara! Boli od njega glava govore djevojice. Drugi viu.
Zahodi su krivi! Osjeaju se kroz vrata. Barometar ide nalijevo. Bit e kie.
Ne! Cvijee zaudara!
Zahodi! Cvijee! Zahodi! Cvijee!
Svaaju se. Vika u razredu. Uitelj lupnu akom po stolu. Daje acima lijek protiv nere-
da u razredu.
Dijelit ete broj od nekoliko milijuna na veliko djelilo sa etiri brojke!
To je neto za naeg Divljaka! Divljak naprijed viknue djeaci.
Ue nadzornik. Rukuje se s uiteljem. Stane ispred djece, a onda e uitelj acima.
Djeco! Kod nas je na gospodin nadzornik!
U razredu tajac. A i to e djeca na to?! Da kau: Drago nam je! Hoete li nam popodne
dati odmor?... To ne smiju. Zato ute i ekaju.
Izvolite sjesti! ree uitelj. Mnogo zbunjenih aka reklo je zajedno s nadzornikom:
hvala, i svi sjedoe.
Nadzornik je izvadio lijepu depnu maramicu. Razmotavao ju je dugo i s uivanjem. Sa-
svim ju je rairio i useknuo se. Onda je izvadio malu etkicu i prigladio brkove. Pri tom
je govorio.

12
Sprema se na kiu.
Da. Zaudara... ree uitelj. Osjea se iz hodnika...
A, ne to! Osjeam ja u kostima upadne nadzornik. Pred kiu imam kostobolju.
Vi ste stari ratnik! rekao je uitelj.
Tono. Pogodili ste odgovori nadzornik. A sada, gospodine uitelju, izvolite da-
lje uiti djecu, to ste danas dopodne bili nakanili.
Uitelj se nakaljao par puta. Pitao je ake osjeaju li kako zaudara. Onda im je spome-
nuo kako imade u nas divnih krajeva u kojima je mirisan, svje zrak. Ondje na gorama
lei vjeni snijeg, a u dolinama zru trenje. Tamo ive ljudi isti, rumeni i vole pjevati.
Pruilo se tamo jedno krasno jezero. Oko njega su sazidane palae. Tu se ljeti ljetuje. Zi-
mi se opet zimuje na snijegu i ledu.
Pero je sluao i mislio o tome, kako ondje sigurno spava sve po jedan ovjek u sobi.
Uitelj je priao o tom naem kraju tako, kao da je to raj na zemlji. Pero je cijelo to vrijeme
gutao uiteljevo prianje. Zanio se pa je ovako razmiljao: To imamo i mi. Voda kod mli-
na divno je jezero. Palaa je kua kod mlina. Divne ume i gajevi, to je ono ikarje oko
starog mlina.
I dok je uitelj priao dalje, Pero se ogledavao i traio oima lanove svoje drube.
to je to, Pero?! pita uitelj.
To je stari mlin! odgovori on.
Mlin? udi se uitelj. I nadzornik se udi. I djeca. Svi.
Propast! jaukne ilo prema Budali. Daje ilu prstom znak. Probodi ga!
Ustaje ilo i brani Peru.
To se njemu samo tako priinilo!
to mu se priinilo?! upita uitelj zgranut. Onda se, sreom, Pero osvijestio i branio.
Ja zamiljam to jezero kao na mlin!
Tim je bilo sve sretno rijeeno. Uitelj neto ape nadzorniku. Milo dijete pie ceduljicu
Divljaku: Na Pero ima veliku vruicu. Ovaj odgovara. Kako tvoje kotice? uljaju li
te u trbuhu?
Kad se uitelj najljepe raspriao o bajnom jezeru, ustade Milo dijete: prekine ga.
Molim van!
Strpljenja malo vie ne bi kodilo! kori uitelj maloga pa ba sada!
Ne moe biti drukije! izjavljuje Pero nepitan.
ilo u uasnom strahu pogleda Budalu.
Bodi! govori ovaj prigueno prema ilu.
On je jutros trenje jeo! izjavljuje ilo. Svi su se tome nasmijali. I nadzornik. On
opet vadi maramicu. Kad se uredio, smijeei se ree:
No dobro. Neka aci malo raunaju, s trenjama, dinarima i kilogramima.
Kad su to zavrili, digne se nadzornik i ree:
Sad u vam ja zadati jedan zadatak. Sluajte! Piite brojke! Neki ratar ima njivu du-
gaku etrdeset i dva metra, iroku osamnaest metara. Na njoj je jedna bara. Povrina joj
je dvjesta i osamdeset etvornih metara...

13
Divljak izlazi pred veliku plou. Uzima kredu. Zbunjen je. Jedna kotica doletje odostrag
i pogodi ga u zatiljak. Sreom, nitko to drugi ne opazi a on razumije. To znai: Dri se!
Treba se proslaviti! To druba trai od tebe!
Divljak se osvijesti i ponavlja zadatak. Ide sve lijepo, ali tamo kod bare stade. Nikako da
kae da na njivi lei bara. Okree se acima. Pogleda Peru. Pero je, znamo ve, u vruici.
Die se i govori:
Narod se u naem kraju bavi naprednim ratarstvom. Gospodar taj ima na njivi moda
jednu jamu.
U nju baca stare lonce, razbito staklo i uginule make... nadovezuje Medo.
On e navesti zemlju i zatrpat e tu jamu dodaje ilo.
Nadzornik vadi opet maramicu i brie nos. Uitelj odlazi meu ake. Kod jedne djevoji-
ce kliknu:
Naa Marica je ve izraunala povrinu!
A neki zatrpali jamu, pa im i ne treba raunati! htjede rei ilo vie sam sebi, ali a-
ci zagrajali. Divljak ide u klupu. Prolazi pokraj Milog djeteta. ape mu Milo dijete:
Profukao si slavu!

U tom meteu Divljak dobije pisamce od Pere. Na ceduljici je napisano: Babama je sve-
jedno. Ba da je palo i sunce na njivu, one bi i njegovu povrinu izraunavale. Makar se i
opekle. No, sve im badava. Tu je stari mlin! Imamo ve skoro gotovu zamisao! Samo jo
malo strpljenja.
Nadzornik ustade od stola i ree:
No, dobro. Sada molim da djeica itaju iz svojih itanka!
Svi aci izvadie itanke. Pero je zamiljen i miruje. Uitelj ga omjeri pogledom. Tad se
Pero brecnu i izvue knjigu na klupu. im ju je otvorio, poeo je mijenjati boju lica. Sad je
crveno, sad blijedo. On je ponio od kue bakinu sanjaricu.
Uitelj uzvikuje:
Otvorite itanku tamo gdje se nalazi lijepa pria o Pepeljuzi!
Pero se skamenio. Otvorio je jednu stranu. Prvi red. Poetno slovo B. Kraj njega naslika-
na debela baba s brkovima. Pokraj slike pie: Sanjati o debeloj babi s brkovima znai
ogovaranje i klevetanje.
Pomisli: Glupost i strpa knjigu pod klupu. Uitelj se namrgodi na njega. Pero vadi
ponovo sanjaricu na klupu. Otvara sredinu knjige. Ne varaju li ga oi? Ta, evo, tu je nas-
likana vodenica, mlin. Pokraj slike pie: Sanjati o vodenici znai sreu i dobitak.
Pero govori u sebi: Da. Sanjam ja o tebi i danju i nou.
Sva je srea da Pero nije itao. Prestadoe s itanjem na vrijeme. Poslije toga zaelio je
nadzornik da uje kako aci poznaju povijest svoga naroda. Uitelj pljesnu triput ruka-
ma i namignu Peri:
Deder, ispriaj nam neto o vjerskoj borbi i o biskupu Grguru Ninskom! Onako lijepo
i pametno, kako ti umije.
Pero ustade. U taj as kao da mu je netko mozak izvadio ili klin zabio u glavu. U njoj sa-
mo umi, posve je prazno. Poe:
Bili su latinai... Osim njih glagoljai... Latinai i glagoljai... Latinai...
aci se smijuckaju. Uitelj ih strogo umiruje i govori Peri:

14
Samo mirno, dragi moj Pero! Ta to si se uznemirio pred gospodinom nadzornikom?
Hajde, Pero!
Pero se staklenim oima zagleda u nadzornika i klikne:
Kvrica!
Cio razred prasne u smijeh. Viu:
Kvrica! Pero Kvrica!
ilo se okree Budali i dovikuje mu:
Ovo nee moi podnijeti Zemaljska kugla!
Probodi je! dovikuje mu Budala.
ilo vie uitelju:
Pero ima vruicu!
Kako zna? upita uitelj. On je jo uvijek u udu.
Tuio nam se jutros! Jutrom rano ide na pau bos po rosi. I tako svako jutro, a rosa je
hladna.
Zato ne obuje cipele? pita nadzornik.
Cipele tedi za zimu! Mlijeko je jeftino. Litra pola dinara! nadvikuje ilo galamu u
razredu.
Dobro! ree nadzornik uitelju. Pustite djecu kui. Popodne ne trebaju doi u
kolu.
Pero skoi i kliknu:
Slavno djelo!!!
Kako? zaprepasti se uitelj.
Pero se sreom snaao. Opravdava se:
Grgur Ninski je uinio slavno djelo. Obranio je na crkvenom saboru u Splitu narodno
bogosluje!
Neka! Dobro! Dosta, drago dijete! govori nadzornik. Vjerujem da zna. Lijepo se
spremi i poi kui. Ako ima vruicu, legni u postelju. I ne zaboravi pozdraviti svoje
drage roditelje!

Svi su se aci spremili. Naklonili se uitelju i nadzorniku i spustili niza stepenice. Pero je
iao sa ilom. Ogrlio ga. ape mu vatreno u uho:
Nadzornik se proslavio! Popodne nas puta slobodne! Slavno djelo! Da on zna! Naa
druba treba danas poslije podne otii prvi put u stari mlin.
Kad ispadoe na cestu, osmaknu se o Peru crvenokosi djeak, zvan Batina, i podrugnu
mu se:
Pero Kvrica!!
Pero se istrgnu iz zagrljaja ila i potri za Batinom. Uhvati ga za kaput. Zamahnu rukom
i unu ga. Crvenokosi se uhvati za nos.
Sad je krtenje novog imena obavljeno. Tako estoko ipak nisam htio, ali izmaklo
mi! ree Pero, a onda se okrenu svima:
Da znate svi! Odsad me moete tako zvati! Ostajem Pero Kvrica i ne vrijea me to
vie. A ovaj je prvi dobio svoje.
Onda on stade izvan reda i ree:

15
Ne idem s vama. Tko e sa mnom, neka ostane!
Druba poletje Peri. Djevojice zavikae:
Kui se mora ii u redu! Tuit emo uitelju.
Najslavnije vae djelo! ree podrugljivo Budala.
Dugo su se na cesti svaali. Kad Pero ne htjede nikako s njima, aki red dva i dva krenu
dalje kui...
Druba Pere Kvrice ostade sama na cesti.
Sad tek Pero opazi da meu njima nema Milog djeteta.
Zato ne htjede s nama? zapita Pero oajan.
Boji se odgovorie mu drugi. Pa i ne trebamo ga! On je kao malo dijete. Mogao
bi nam samo smetati.
Pero ostade neutjean. On voli svoga malog druga i vie za djecom.
Martine! Oj! Milo dijete! Vrati nam se!
aki red je stao i okrenuo se, ali nitko se ne vraa.
Priekajte me ovdje ree Pero i zaprai bosim nogama za acima.
Milo dijete ide u redu kui sputene glave. Pero ga ogrli i stupa dugo uza nj. Nagovara
ga da se vrati. Onda izae iz reda. Primi Peru za ruku i obojica sretni potre nazad dru-
bi.

16
PALAA NA JEZERU
Opet su svi na okupu. Ovdje na cesti nije bilo zgodno mjesto za tajne dogovore. Zato
krenue prema prvom sokaku. Ulaz je bio zatvoren drvenom ljesom. Nee oni otvarati
ljesu. Milije im je skakati preko nje. Medo je zapeo nogom i pao na ledinu. Ne die se.
Ukoio se, a nos mu u travi.
Jao! zajauknula etvorica. Slomio je vrat! No Pero ustanovljuje mirno:
Probodi ga, ilo, pa da vidi, kako e skoiti!
Medo ne eka da ga ilo bode. Skae i smije se. Dotra k njima i ree posve ozbiljno:
Pero je opet pokazao da je najsposobniji u naoj drubi. Ne smijete odmah jaukati kao
bebe! Da Pero bude voa! Jeste li za to?
Milo dijete naglo odskoi i pobjegne u prvo ito.
Malo strpljenja ne bi kodilo! prigovara mu Budala. Pa upravo sada, u tako sve-
an as!
Drukije ne moe biti! ruga se ilo.
Da, slavna drubo, tako je! podruguje se Divljak. Tako je uvijek, kad se mala
djeca najedu zelenih treanja! Pero ga nije trebao vraati. On je moda i morao kui zbog
trbuha.
Pero dovikne Milom djetetu u ito:
Mi idemo, a ti danas ostani. Idi lijepo kui. Ti e drugi put s nama.
Druba je krenula ispod vonjaka prema starom taglju na ledini. Taj pust i gotovo pra-
zan tagalj ostao je od nekog vlastelinstva. Jo uvijek u njemu lei neto stare slame.
Druba je ula u tagalj. Iz njega izletjela sova.
Sova znai mudrost ree Budala.
Mudrost izletjela, budala uletjela! primijeti nato Divljak.
Budala odluno zahtijeva:
Pero, ovako me vie neete nazivati! Idem radije kui.
No Pero e jo odlunije:
Dobro! Pristajemo! Neemo ga vie tako zvati. On je za nas Vinca. To je njegovo pravo
ime...
Haj, haj, vinca-ca, vinca rumena! zabrunda Medo.
Stoj! viknu Pero. Hoemo li odrati dogovor ili neemo?
Poni, Pero!
On sjedne na gredu i stade da govori opet kao da je u vruici:
Deki! Sluao sam paljivo uitelja kad je priao o jezeru, o palaama i o divnim cvjet-
nim etalitima. Hajde, nainimo i mi sebi iz naeg starog mlina ljetovalite!...
Pero je uzbuen drhtao, a druba je zanijemjela.
Njegov ih je prijedlog zatekao nespremne.

17
U poetku su prihvatili zamisao Perinu, ali se poslije svaki lan dosjetio kojekakvih pote-
koa, pa je nastala prepirka. Jednomu je mlin predaleko, drugi nije znao, gdje e smoi
orue za taj posao, trei se bojao, da ih roditelji nee putati da cio dan borave negdje na
nepoznatom, daleko od kue. I sve tako slino.
Prepirka je postala sve vea. Medo je galamio, posve jasno. Nije mumljao. Vinca, znate,
biva Budala, on je vrlo mudro govorio, a glas mu je odzvanjao kao iz bureta. Divljak je
pak vrlo utivo dokazivao neto ilu, a da ga ni jednom nije gurnuo u prsa.
Pero se u poetku prepirke slatko smijao, a onda se zamislio i zagledao u jedno mjesto u
slami. Druba se smiri. Gledaju Peru. Onda navalili na njega da on presudi.
Pero! to ti je? Reci ti!
Pero uti, a oni jo jae navalie. Medo trese njime uhvativi ga za ramena. Onda Pero
ree zamiljeno:
Kvrica!
Druba sad navali na Peru da im razjasni, to time misli. Veli Pero:
Kad god ujete tu rije, treba budalaste prepirke prekinuti. Poslije te rijei dolaze
slavna djela!
Druba ga upita koje bi slavno djelo imalo sada doi, a on ih pozove jasno, glasno, krat-
ko:
Umjesto da se ovdje prepiremo, idemo u stari mlin! Tamo e se moi kazati moemo li
iz njega stvoriti ljetovalite ili ne.
Svi su pristali, ali se nisu mogli sloiti u tom treba li se prije ipak navratiti kui da neto
pojedu. Jedni su bili za to da se ide kui, a drugi nisu. I opet planu prepirka. Pero se za-
gleda u slamu i ree:
Kvrica!
No sad se on ozbiljno zagleda u slamu, a ne znam nije li mu se kosa pod eirom najei-
la. Iz slame je zaista niknula kvrica. Bio je to palac. Pravi ljudski noni palac.
Mrtvac! kriknu Divljak kao lud i nagne bjeati a za njim svi ostali. Udaraju bosim
petama po leima. Guraju se. Padaju. Diu se i dalje jure kao divlji.
Kad su se nali u livatku pod hrastom, smirie se i Pero ree:
U bjeanju i svaanju svakako smo sloni. Priznajemo, ustraili ste i mene i ja sam
bjeao, koliko su me noge nosile. Sad mi je ao. Budemo li takvi, neemo biti sposobni da
ivimo u starom mlinu!
Pero ih nagovori da se vrate u tagalj. Da im ovrsnu ivci.
Kad su stigli do taglja i zavirili kroz rupe unutra, opaze poznatog starog prosjaka kako
sjedi na slami i zijeva poslije spavanja.
Neki su bili alosni to u taglju nije bio mrtvac. Pero je bio radostan, jer da su nali mrt-
va ovjeka, svakako bi put u mlin bio odgoen. Ovako ih okupi iza taglja i upita:
Jesmo li za slogu? Ako jesmo, idemo danas bez jela u mlin! to prije, to bolje!
Idemo! pristanu oni, i upute se kradomice ispod vonjaka prema mlinskom putu. U
jednom vonjaku zaletio se ratoborni gusak na Divljaka i uhvatio ga za platnene gae.
Divljak vrisnu od uasa.
Vie hrabrosti ne bi kodilo prigovara ilo. Ta zar da djeak vriti pred gusa-
kom?! Gusak e priati svojim guskama kad se vrati. Bit e smijeha! Ga! Ga! Ga!
Medo prigovara ilu:

18
Deder, ilo, otupi malo svoj iljak i ne bodi kad ne treba! Razjurit e nam drubu i
prije reda!
Smiju se ostali, ali Pero viknu:
Kvrica!
Je li opet palac? pita Divljak. Pero uzbueno odgovara:
Drugovi! Evo mlinskog puta! Pogledajte kako je po sredini obrastao travom. Ovuda
kola ne prolaze ve nekoliko godina. Ni ljudske se stope ne vide. Deki! Mi smo prvi po-
slije svega toga! Meni srce drhe! Izletjet e! Za mnom!

Podnevno je sunce eglo. Uarena praina pekla je bose djeje tabane. Kad su propjeai-
li dva kilometra, sjedoe pod hrast. Medo je leao na trbuhu i turio nos u travu. On se
najradije tako odmarao. Divljak je tvrdio da se u grmovima uz put nalaze ptija gnijezda.
Pretraivao ih je. Nije naao nita do krepana maka u jarku.
Krenuli su dalje. Kad su preli etiri kilometra, dooe do zadnjeg zavoja. Pero stade iz-
nenada i vikne:
Drubo, stoj! eire dolje! Tu je iza zavoja: mlin!
Krenue dalje kao oarani. Svrava zavoj. Vidi se najprije gutik pun ikarja i visoka dra-
a. I onda, napokon, iznad svega toga crni se krov od dasaka.
Palaa! apnu Pero. Blijed je i Medo ve pomalo ali, to je poao, jer Pero bulazni.
Kvrica i palaa! Kako da to sloi zajedno!
Doli su do jarka. irok je dva metra. Pred njima je razruen most, zbog kojega su seljaci
napustili svoj mlin. Pero tumai drubi:
Nai se ljudi u selu nisu mogli sloiti da poprave ovaj most. Posvadili se i napustili
svoj zadruni mlin, pa melju u parnim mlinovima. To ih doe skuplje, a netko ih pri tom
svemu vue za nos.
Divljak se protivi:
Znamo mi to. Ne soli nam pamet. Idemo dalje!

Preskoie jarak. Put vodi do zgrade mlina. Vrbe su preguste, rairile se preko puta. Pe-
rina druba mora sebi kriti prolaz kao u gustoj praumi.
Pero gori od uzbuenja. Pretrao je ispod vrba. Onda jeknu krajem njegov uzvik divlje-
nja. Stoje svi na irokom prostoru pred mlinom gdje su se nekad skupljala kola. Vrata su
na mlinu debelim lokotom zakljuana. Lokot je zarao. Iz zidova raste dra. Na krovu je
propalo nekoliko trulih dasaka.
Palaa! podrugljivo e ilo.
A pred palaom jezero! pokazuje Pero.
Mrtvo jezero! primjeuje Vinca.
Ispred mlina se dugi niz godina skuplja voda pred ustavom. Izjela je obale te se rijeka tu
rairila kao jezero. Sada ima samo malo vode u njemu.
Gdje je voda? upita Medo, a ilo mu odgovori:
Zmaj dolazi nou iz dalekih planina i ovdje se napaja.
Neemo vie natezati mrtvace i zmajeve! Tako se nismo pogodili! odluno e Pero.
ilo na te rijei stade ispred njega u stavu mirno i pozdravi po vojniki:
Razumijem!

19
Onda se okrenue da na istonoj strani pogledaju veliku ustavu, sastavljenu od tri dijela.
Voda je izjela zemlju oko nje. Zato se i ne zaustavlja. Otjee dalje. Jedna je ustava sruena
i preko nje voda otjee.
itavo mrtvo jezero obraslo je vrbama, aem i drugim draem. Grane drvea i grmlja
lee na povrini niske vode. Voda je uz kraj smrdljiva, zelena, neista.
Bajno jezero! Taman za ljetovanje! ruga se Divljak, ali Pero klike u pravoj vatri:
Mi emo ga uiniti bajnim za ljetovanje!... Idemo dalje!
Sad opaze zavoj rijeke. Gubi se u gustim granama drvea i grmlja. Moraju prijei odvojak
rijeke iz jezera. On je naveden na mlinski toak. Tu je opet druga ustava. Ali mala! Ova je
itava. Snaga vode na velikoj ustavi vea je, pa je provalila i sruila jedan dio.
Pred malom ustavom mora druba prijei preko rijenog odvojka. Preko njega su polo-
ene duge daske po kojima se ure veliki crni mravi.
Pero stupi odvano na dasku. Pras!! pukne daska pri kraju i Pero pade u vodu. On se
odmah baci potrbuke i zapliva. Glasno se sam sebi nasmija i ispravi se u vodi. Druba
opazi sada da je odvojak dubok samo do koljena. Izvukoe Peru iz vode posve lako. Po-
pevi se na obalu kliknu radostan:
Drubo! Poloio sam ispit. Sad sam tek u nudi ustanovio da znam dobro plivati!
ilo pita:
Tko ne zna plivati, da ga bacimo u jezero? Da mu stvorimo malo nude?
Moram se svui i osuiti odijelo ree Pero i skide sve sa sebe. Ostao je potpuno go.
Okuava oprezno drugu dasku. Sretno prijee preko nje. Za njim druba. ilo je posljed-
nji. Eno ga nasred daske. Krh! pue i ova popola.
Ode i ilo na ispit! vie druba.
Sreom, skoio je na noge i stoji u vodi do koljena ravno kao vojnik.
ilo se zabolo! vie on iz vode. Drugovi mu dodaju komad daske i izvlae ga napo-
lje.
Tu se sada dalje dala naslutiti nekadanja stazica. Bila je sva prekrivena grmljem i gra-
njem od vrba te se druba morala verati kroz ikaru. Kad izioe na istinu, pred njima
je stajala kua u kojoj su mlinari nekada stanovali.
Zasad nisu uli u kuu, nego otre prema velikoj trostrukoj ustavi. Jedna lei slomljena u
rijeci i trune. Zemlja je s krajeva sva podrovana i voda bui i umi. Rui se kao kroz tjes-
nac u rijeku.
Medo sjedi na nasipu. Namae noge u vodi. Mora vikati, jer slapovi zagluuju.
Moje je ljetovanje poelo! Divni su to slapovi! Moramo ih opisati u novinama. Da ino-
zemstvo sazna za njih.
Zmija! probode ilo zrak svojim tankim vriskom, a Medo ustraen skoi i pope se
vjeto kao majmun na gredu ustave. Drugi se skupili u hrpu i pitaju gdje je zmija.
U naoj itanci naslikana! odgovara ilo umirujui Medu. Sii mirno dolje i dalje
peri noge u bisernim slapovima.
Pero vodi drubu dalje uz rijeku neznana toka. Idu stazom, koja je obrasla travom. Vra-
aju se nazad. Pero govori:
Sve je obraslo. Zaraslo. Zaputeno i divlje. No sve emo to mi preokrenuti! Uredit e-
mo etalite uz jezero i rijeku.
Druba nita ne govori. Svi su zamiljeni. Tako dooe do kue.

20

Mlinareva je kua zakljuana. Obilaze je djeaci okolo-naokolo. Ne mogu u nju. Prozori
su zatvoreni. Stakla su cijela. Ha! Srea je bila, pa prozori na tavanu nije imao stakla.
Brzo smislie ovako. Medo i Divljak neka se sagnu. Tako. Na lea im skoi Pero i evo
piramide! Preko Perinih ramena skoi Vinca i uhvati se samo jednom rukom tavanskog
prozoria. Stenje, lomata bosim nogama, no onda se odupre prstima o zid. Uhvati se i
drugom rukom prozoria i popne se. Provue se kroz prozori i nestane u mraku tava-
na.
Pero skine eir i estita Vinci na tavanu:
elimo ti ugodno ljetovanje! A mi idemo kui.
Vinca pokaza na prozoriu svoje prestravljeno lice i zajaue: A joj! A joj! Majko moja!
Ne idemo kui, pristane li da i dalje ostane Budala!
Pristajem! odgovara u suzama Vinca. Pero e nato:
Htio sam neto drugo. Po drugi put sam vas iskuao. Opet se pokazalo da ste plaljivi.
Bojim se kako emo dovriti nae djelo!
Ipak, Budala pretri tavan i sie po ljestvama u smonicu, a odavde u kuhinju. Otvori
tekom mukom prozor, jer je sve bilo zaralo. Skoi kroz prozor pred kuu i odahnu kao
da se oslobodio tamnice.
Pero je veseo, penje se kroz prozor u kuu i svi drugi za njim. Kuhinja je bila isprepletena
pauinama, smonica zaudarae na plijesan i vlagu. U jednom kutu iza zida rasla je pra-
va gljiva.
Dok su drugi razgledavali smonicu i ljestve za tavan, ilo znatieljan, otvori vrata od
sobe, a onda ih buno zatvori.
to je? skoe svi k njemu.
Ne ulazite ovamo! Strano je!
Je l' zmija? Moda mrtvac?!... Kakav kostur?!
ilo kimnu, a druba pojuri na onaj jedan jedini prozor. Svaki bi htio prvi van. Gaze je-
dan drugog. Guraju se nemilosrdno. Udaraju. A kad su se snali vide: ilo je ostao unut-
ra i smije im se:
estitam, drubo, na junatvu!... Pero, zar i ti?!
ilo se nasmije, skoi u onu stranu sobu i otvori prozor na njoj. Stisne nos, pa e drubi:
Samo malo prozraiti! Mrtvac zaudara!
Svi priskoie prozoru i na podu, usred mlinareve sobe, opaze neist.
Sramota! zgranu se Pero. Tjeio ga Medo:
Miruj, miruj! Kad se mi prihvatimo posla, nestat e svega toga. Bit e sve isto, miris-
no i lijepo!
I opet se svi vraaju kroz prozor u mlinarevu kuu. Penju se na tavan. Tamo ne naoe
nita drugo do starih ljusaka od graha i crvenog luka te nekakav poderan prastari kio-
bran.
Uvlai se druba u sve mrane kutove tavana ne bi li to pronala. Najednom Medo vri-
snu i nestade. Propao je u nekakav ponor.
Deki! Ovamo k meni! vie on drubi. Svi tabanaju tavanom do njega. Imaju to i
vidjeti. Medo nabasao na amac i uvalio se u njega. Sad se uspravi, prisloni uza se veslo
iz amca i ree:

21
Poklanjam ljetovalitu na prvi brod!
Imenujemo te kapetanom! veli Pero i prua mu ruku. Medo prihvaa ruku i tako
nehotice ispusti veslo, a ono svojom lopatom pljus Divljaka po glavi!
Glava je Divljakova, istina, tvrda, ali njemu je ve dosta svega i on gori od elje da se na
nekom iskali.
Za kratak as evo opet nove nesree. Budala stao tuliti. Plee po tavanu, hvata se za gla-
vu i tuli. Ostali vidjeli to se dogodilo, pa nagnue opet svi u bijeg prema otvoru i sve se
koturaju niza stepenice u smonicu.
A to je bilo? Kad je Medo uspravio veslo, dirnuo je njime u osinje gnijezdo na gredi. Jed-
na je naletjela i ubola Vincu u elo, a sve ostale navalie na drubu. Jedva su se spasili.
Kad je Budala skoio kroz prozor, tulio je i dalje od boli. Potri do rijeke. Tu se baci potr-
buke, turnu glavu u vodu i opere je. Tako se smiri. Svi ale Budalu, te se dre uza nj.
Samo Divljak nije s njima. Stoji po strani i misli: Koga da izaberem da se na njemu nasla-
dim?! Svreno! Medo mora izvui batina!
ilo e Peri:
Bilo bi vrijeme da se obue!
Pero skoi do male ustave po svoje rublje. Tu stade kao ukopan. Daske vie ni jedne ne-
ma. Kako e prijei nazad? Svi ne znaju plivati. Bit e zlo.
Pero skoi u odvodni rukav i zapliva u jezero. Tu osjeti pod sobom dubinu pa skupi sve
svoje snage i snano zaree po vodi. Dopliva do obale.
Ba je bilo dobro! ree sam sebi. Rashladio sam se, a sparno je i vrue danas kao
u krunoj pei.
On smota svoju odjeu i baci je preko odvodnog rukava na drugu obalu. Onda opet ot-
pliva natrag. Tu se mokar obue i odlui, da drubu ne podsjeti na to da nema prijelaza
kod male ustave.
Kad se vratio, nae Budalu i ila pod dudom u hladu. Sjede i razgovaraju o tom kako su
gladni kao kurjaci. No za to je lako, ali zlo je vee u tom, to su edni, a pitke vode ni za
lijek. Najednom su u dvoritu nali bunar te vode Peru k njemu.
Bunar treba najprije oistiti! veli Pero. Ne smije se iz njega prije piti!
Vidjeli su uginula takora kako pliva na povrini vode.
Njih se trojica vratie pod drvo. Sparina postaje sve jaa.
Idemo kui! predloi Budala.
Ne smijemo jo! odgovara Pero. Sprema se na kiu. Uhvatila bi nas na putu. Ov-
dje se imademo gdje skloniti dok prestane padati... Ali gdje su Divljak i Medo?
U taj as banu Medo pod dud. Govori uplaeno:
Divljak se zatvorio u smonicu i rei na vrata.
Budi pametan! miri ga Pero. Ali Medo se opet vrati onamo. Ovi pod dudom legoe.
Obuze ih drijem. Opet dojuri Medo. Sav je izoblien:
Divljak ne puta k sebi. Grebe, a pjena mu navire na usta. Pobjesnio je.
Smiju se ovi pod dudom i ne vjeruju. Medi se nee, ali opet, neto ga vue Divljaku.
Za nekoliko sekundi evo ga opet pod dud. Vie:
Onda se Divljak jutros najeo sapuna!
Nemoj nas buditi! ljute se ovi. Medo se opet vraa. I sad se odande, od smonice
zau lupa, vika i stenjanje.

22
Skoili ovi ispod duda i ravno k prozoru. Imaju to i vidjeti: Medo se i Divljak rvu i nose
po kuhinji. Udaraju sobom o zidove. Kakva tunjava! to e biti s njima?!
Uto iznenada prasnu grom. Prozori se na kui zatresli. Rvai se rastave. Cijela se druba
penje kroz prozor u kuu. Pero poe da zatvori prozor u sobi. Veseo se ogleda. Neisti u
sobi vie nije bilo. Vidi, valjana je njegova druba! Zatvori prozor i u kuhinji, jer je crni
oblak strahovito naglo jurio sa zapada prema mlinu.
Umrijet emo od ei! potue se rvai. U kui se i svud okolo zamrai kao da je ve-
e. Munja bljesnu. Grom udari negdje blizu. ilo se boji grmljavine. Stisnu se u kut. Pita
ga Medo:
Kako e se ti tek bojati rata? Nato e Pero:
ilo se ne boji rata. Znate li kako on pria da se ratuje?
Kako?
Sastanu se kraljevi zaraenih drava te se rvu...
Smije se druba, no grom prekida veselje. Poslije ovog groma pljusne gusta kia, te se
nije vidjelo ni nekoliko metara daleko. Cijela je druba najprije zanijemjela i problijedjela.
Poslije su se privikli. Za nekoliko minuta opaze na stropu iznad svojih glava veliku rupu.
Krov je upalj. Treba ga popraviti.
ilo pametno savjetuje:
Treba poslati Medu na tavan da rairi onaj stari kiobran.
Budali je otjecala glava od osina uboda. elo i oba uha narasla mu gotovo dvostruko, a
nos nabubrio kao golem krumpir. A oi? Ba je to bilo alosno! Oi su mu nestajale. Sva-
kih pet minuta bijahu mu sve dublje i dublje. Druba bi se bila smijala njegovoj glavi, no
on je poeo plakati kad je sam sebe ugledao u staklu od prozora. Osim toga, i drugi bija-
hu tuni, jer su bili strahovito edni.
Popio bih sav onaj bunar!
Pustio bih da kroza me rijeka tee!
Ispio bih ocean do dna!
ilo prekida:
Prvo i drugo bi moda jo ilo, ali ovo zadnje je pogreka. Morska je voda naime sla-
na.
Pero se digao te se penje na tavan. Ljuti se na njih:
Nemate strpljivosti ni za dvadeset i pet para!... Idem popraviti krov.
Na krovu je manjkao jedan crijep. On uspije podvui na njegovo mjesto daicu koju je
naao na tavanu. Onda je siao dolje i javio:
Krov je popravljen.
I kia prestaje padati! primijeti druba.
Budala je postajao sve smjeniji. Nos mu je dobio kvrge. elo je posve stisnulo oi. Pri-
govarao je to nisu ranije poli kui. To mu se onda svakako ne bi bilo dogodilo. Pero ih
opominje da najvanije nisu jo vidjeli, a to je mlin iznutra.
Sve bi dobro bilo, samo da nam se napiti vode! neprestano mrmlja Medo. Pokuali
su srkati kinicu iz aka. Nespretno je bilo skakati kroz prozor van i unutra.
Ta, mi imamo i vrata, narode! kriknu Pero.
Ali vrata su zakljuana! odgovara druba.

23
Treba ih otvoriti! veli Pero dalje.
Zar silom? udi se druba. Pero im se smije.
A zar nismo ve u kui? Ta mi smo ve ionako provalili!
Za kratko vrijeme otvorili su vrata silom. Udarahu eljeznim koturom s pei po bravi
dok je ne izbie.
Kinica im je bila bljutava i nikako im nije mogla ugasiti e. Svi su se sloili u tom da
moraju u svom ljetovalitu najprije oistiti bunar. Pero prekida razgovor o bunaru:
Vi ste dobri lanovi! Ne pitam tko je uinio, ali u sobi vie nema one sramote. To se
mora pohvaliti.
Medo je pocrvenio preko uiju. ilo mu pristupi:
estitam! To si ti bio istilac!
Medo se brani da nije. Drugi isto tako. Nastade graja. Dvojica se ve i guraju:
Kvrica! vikne Pero i svi se umire.
Pero predlae:
Dok jo kia pada, da odrimo kolu! Jeste li za to?
Jesmo!
Neemo mnoiti niti dijeliti! Neemo bubati pjesmice napamet. Mi emo uiti ono to
nam ovdje treba.
Da ujemo to?
Evo sluajte: Jednog od nas ujede zmija. to emo raditi?
Isisat emo ranu!
Povezat emo mu nogu iznad ugriza.
Ispei emo ranu!
Vrlo dobro. Sjednite!
Neemo tako, Pero! Ti se igra uitelja!... Pa i gdje da sjednemo?
Ne igram se. To je sasvim ozbiljno. Evo drugog pitanja: Jedan se utapa, to emo radi-
ti?
Bacit emo mu slamku pa neka se za nju hvata!
Neu tako! ljuti se Pero. Moramo plivati do njega i spasiti ga. Ili emo do njega
veslati amcem.
Divljak uzima rije:
A da vas ja neto zapitam? Doleti sedmoglava adaja da nas sve proguta. to emo
onda raditi?
Nita jednostavnije od toga. ilo e je probosti i svrena stvar.
Druba se smije. I Pero e kroz smijeh:
Tako je! Mudro pitanje, mudar i odgovor. Divljak mlati svata kao o tarabe... Sad ujte
opet moje pitanje: Najednom se uje: Drr! Drrh! Potres! to emo onda?
Ja bih se sakrio pod stol odgovara Divljak.
Druba se smije. ilo die dva prsta.
Tko je tu uitelj? Molim van!
On otvori prozor i poe se penjati.
Ta, ima otvorena vrata! upozori ga Pero. Kuda opet srlja kroz prozor?

24
Oblak je preletio prema istoku. Jo pada rijetka i sitna kiica. Sa zapada se vedri, kao da
ponovno svie dan nakon kratke noi.
Moglo bi biti oko est sati veli Pero.
Najednom naleti izvana na otvoreni prozor ilo i naglo se penje u kuu kao da je pomah-
nitao. Ovi iz kue graku na njega:
Kuda opet kroz prozor?! Vrata su ti otvorena.
ilo nita ne uje. Blijed je i uskae kroz prozor.
Sad tek opazie drugi da je on u strahu upao u kuu bez hlaa. Bile su pod prozorom.
ilo im tek sada moe govoriti:
Netko tu u blizini stenje i plae!... Pravi djeji glas!
Moda vodeno dijete?!
Moda koga zmaj guta?!
Stoj! vikne Pero. Za mnom, junak tko je!

Idu svi za njim. Kreu se polako stazicom izmeu vrba. Stadoe. Oslukuju! Zaista! Ta-
mo od mlina dopire jecaj. Najednom zau se odanle i otar krik. Druba pade od straha
na zemlju, u blato.
Pero!... Deeki! dopire i dalje vika od mlina. Druba sada hrabro ustaje iz blata.
Pa to je Milo dijete!
Sad su junaci i tre k mlinu. Kad su doli do odvojka, imaju to vidjeti. Milo dijete eli
prijei preko, ali ne moe. Nema daske. Plae. Odijelo na njemu slijepljeno. Skroz je na-
skroz mokar. Preko ramena visi mu torba.
ekaj! vikne mu Pero silno obradovan. Onda se okrene drubi: Svi za mnom!
Na tavan! Po amac!
Izmuili su se dok su teki amac spustili dolje s tavana i dok su ga dovukli do jezera.
amac se opet nakon mnogo godina naao u vodi. Od veselja se ljulja. Poigrava. U a-
mac su se usudili uskoiti samo Pero i ilo.
Najprije im se nagibao sad na jednu, sad na drugu stranu. Onda Pero zaree veslom po
vodi. amac jurnu i zabode se u ustavu. Veslaj ovako, ne ide, veslaj onako, opet ne ide.
Napokon mu uspije pogoditi onako kako treba. Vie on drubi na obali:
Veslati treba uiti, djeco, a ne samo bubati pjesmice napamet!
Doveslali do Milog djeteta. Ovaj sav drhturi. Hladno mu je. Boji se u amac. U njemu je
dobio jo jau drhtavicu. Sad zaveslaju. amac poe krivim smjerom prema rijeci. Onda
Pero poe drukije. amac poe nazad k obali. Na staro mjesto.
Ha! Sad ga imam! uskliknu on i zaveze. amac se jako nagnuo i malo da se ne
izvrnue u vodu. Milo dijete je zamirilo prije smrti. ilo je naoko hrabar, a zapravo mu
se gae tresu od straha.
Pero se sav kupa u znoju. Pokuava sreu u veslanju na jo jedan nain. Onda se amac
opet stao na jednom mjestu okretati oko sebe. Milo dijete zamiri nasred jezera drugi
put. ilu se ovo okretanje svidjelo pa se ali:
Ne moe se maknuti. Netko je od nas grean!
Sad se Peri dogodi sluajno i on veslom tako zahvati vodu da je kljun amca poletio k
obali gdje je druba ekala.

25
Tako! Tako! Rei! klike druba kod svakog Perina zamaha. amac je jurio takvom
snagom da je naletio na obalu. Druba zapljee od sree. Ova trojica sad lako izlaze iz
amca na obalu. ilo savjetuje:
S Milim djetetom u kuu! Da se svue. Da se ne prehladi.

Prvo im je bilo da pregledaju pridolu torbu. Bila je puna ranih treanja. Kia ih je oprala.
Bile su iste i mirisale su. Druba navali na trenje. Htjedoe rastrgati torbu. Divljak uda-
ri Medu akom meu oi. Ovaj njemu vrati nogom u trbuh. I tako nastane oko treanja
itavi rat.
ilo namignu Peri. Njih dvojica navale na zavaene, isklopaju ih i svladaju. Napokon se
sve smirilo.
Sad pogledajte! ree im Pero. Polovica je treanja zgaeno! To se zove sloga! Od
svega ovoga nee biti nita! Mi neemo moi u mlinu nita dovriti!
Ostale trenje podijelie na jednake dijelove. Nisu ih ni vakali. Halapljivo su gutali. Ta-
ko su utaili e. Svaki je od drube posudio Milom djetetu po jedan komad od svoje
odjee i obukoe ga u suho. Zato ovi drugi bijahu tek napola obueni. Jedan je bio bez
koulje, drugi bez gaa, trei bez hlaa.
Siti i utaene ei grlili su Milo dijete i ispitivali o svemu i svaemu, a ovaj obasipan lju-
bavlju, neprestano je gledao nabubrenu Budalinu glavu i pitao:
A tko je ovo?
Oteenoga se nije vie moglo prepoznati. Milo dijete je pripovijedao:
Bio sam na trenji i odanle gledao stari mlin. Nisam mogao odoljeti. Nabrao sam tre-
anja i doao k vama. Na mlinskom me putu uhvatila velika kia. uo sam u selu i to da
se cijeloj drubi spremaju batine kad se iz skitnje vrate kui. Nitko ne zna, gdje ste vi. Svi
misle da ste otili u umu brati jagode.
Hoemo li se sastati drugi put ovdje poslije batina? pita ih Pero.
Hoemo!
Dok je Pero ispitivao Milo dijete za kojekakve druge novosti iz sela, ostali su lanovi
drube izili napolje. Za kratko vrijeme uli su oni opet u kuu, okieni zelenim grani-
cama. Stali su pred Milo dijete, skinuli eire i poklonili se malo smijeno, ali duboko.
ilo stoji prvi i govori:
Milo dijete! Ti si nas spasio od gladi i ei. Zahvalni smo ti! Kao da si pao s kiom.
Dogodilo se kao u staroj prii. Neka bude i dalje nevjerojatno kao u prii. Ti si kao mali
princ! Darujemo ti ovo jezero i ovu palau!
Smiju se svi. Radosni su. U taj se as pokae sunce. Sve je naokolo bilo isto i kiom opra-
no. Jedino opazie da je sunce ve dosta nisko.
Svi odluie da odu kui. Ali kako? Jednostavno. Pero e ih prevesti na amcu.
Dotrali su do obale, ali amca nema. Mali valovi na jezeru odljuljali su ga nasred je-
zera. Ne zna druba to e. Kako da prijeu? Od muke upaju kosu. Pero bi dodue mo-
gao doplivati do amca, ali je ve hladno. ilo se dosjetio:
Pa imamo vrata!
Istavie vrata iz vratnica.
Vrata su preteka i padaju u jarak. Tekom su ih mukom ipak prebacili preko odvojka
kraj male ustave. Tako su od vrata dobili most. Kad svi prijeoe preko, ree im Pero:

26
Neka je amac na jezeru. Nee mu se nita dogoditi. Njegov je ivot na vodi... I vrata
mogu ostati dok ne doemo drugi put ovamo. Kua e se bolje zraiti.
Zdravo, kuo! vie druba.
Zdravo, ame!
Do vienja!
amac se kljunom okrenuo djeci na malim valovima. Ziba se i klanja im se.
Kad su doli do seoskih vonjaka, sunce je ve zalazilo. Zadnji su ostali Pero i ilo. Nji-
hove su kue najdalje. Napokon se i ilo rastaje. Udari Peru u lea:
Baba!
Pero mu vrati.
Baba!
Baba Pero! Baba ilo! Baba! Baba! Ovaj. Onaj. Onda Pero prestade:
Dokle emo tako? Pametniji treba da popusti. Ja ne udaram vie.
Onda se ilo veselo zaleti i jeknu Peru u lea:
Da zna, ostaje baba!
Onda krene dalje svojim vonjakom i vikne Peri:
Da pametniji uvijek poputaju budalastijima, ne bi valjalo. Onda bi budale prevladale!

27
DRUBA POD ZEMLJOM I POD OBLAKOM
Sad su u koli nastali najtuniji dani. Vani ljeto, a u kolskoj sobi tvrde klupe, hladno i
nita zanimljivo. Radi se, ali taj rad nije nita novo. Zove se ponavljanje. U koli su svi
prozori otvoreni i to je srea. Ako te jo vea srea poslui i uitelj ode nekamo na kratko
vrijeme, moe sjesti na prozor u katu da ti noge vise van. Tako si na slobodi, divljoj, iz
koje moe pljuckati na prolaznike. Ako si pristojan ak, odozgor e utivo pozdravljati.
Odrasli prolaznici nisu jednaki. Jedni se tome dive, drugi padaju u nesvijest od straha, a
trei glasno govore: To je nered! To je straan nered!
U deset sati je odmor i aci idu na tranje po dvoritu. Odmor je prekratak. Opet sjedaju
u razred i ponavljaju.
Preko podneva je najljepe. Onda su nekoliko sati na miru. Pero i njegova druba nisu u
srijedu ili kui na ruak. U koli su se dogovorili, pa kad bi se svi aci razili, oni su ne-
opaeni poli u stari tagalj na dogovor.
U taglju su najprije pregazili svu staru slamu. Ne, nitko nije spavao. Sami su. Mogu slo-
bodno razgovarati o najveim svojim tajnama. lanovi Perine drube tuni su i smrznuti
kao da su pokisli. Pero pita:
Tko ne kani vie poi u stari mlin?
Nitko ne odgovara. Svi gledaju ila. On bez rijei otkapa hlae i razvezuje gae, te po-
kazuje modre masnice po debelom mesu.
To je od bia. Mislio sam, ubit e me aa...
Druba je zanijemjela. Svi su oni sretnije proli kad su se iz mlina vratili kui, ali ilo je
zaista teko stradao. Medo veli posve pametno:
Da priznamo naim starima kamo idemo i to kanimo izvesti, nita ne bi pomoglo! Jo
bi nae priznanje sve pokvarilo. Ne moe se s njima raditi.
Oni nisu nikad u koli uili o jezerima! kae Milo dijete. Moj je tata zapamtio iz
kole jednu jedinu pjesmicu: Daj mi grle jedno zrno...
Oni ne znaju da ovjek ima nepotrebno slijepo crijevo veli Pero.
A o kakvom ljetovalitu da i ne govorimo! Pravo veli na Medo, oni bi nam sve upro-
pastili!
Dogovorili su se da e sutra poi ranije. Sastat e se na poetku mlinskog puta. Ponijet e
svakovrsnog orua. Donijet e jela i vode.
U koli se popodne opet ponavljalo. Pero je pisao ceduljicu i slao je od lana do lana
drube. Na njoj je napisao: Ovaj as razmiljam o tom, kako mi ovdje dangubimo! Mo-
gli smo to vrijeme korisnije upotrijebiti u mlinu. Meni nije potrebno ponavljanje. Ne bi li
ipak jedino uitelju priznali na posao u mlinu?
Kad se papiri vratio Peri, lanovi su drube pripisali: Uitelju ni rijei. Meni se uitelj
inae svia, ali o tom ni rijei. On e sazvati roditeljsko vijee, i mi smo onda slavno pro-
pali!
Uitelj vikne: Pa vi neki i ne radite! Vinca, Pero, im se to zabavljate ispod klupa?

28
Triglave, u pomo! zavapi Medo. to e sada biti?! Gdje je papiri?... Kod koga
je?!... Potrese iz Japana, doi ovamo i zadrmaj!...
Milo dijete pocrvenje. Uitelj se digne i poe k njemu. Nita nije naao. Istrauje dalje.
Pretraga pod klupama. Nita. Pretraga depova. Opet nita. aci su radosni. Oni vole,
kad se vodi kakva istraga. Osobito onda kad su sigurni da nisu nita krivi.
Ana s malim nosom veli uitelju:
Medo se s neim zabavlja pod klupom.
Dok uitelj pretrauje, Medo, ilo i Pero se sastali i namigujui neto apuu. ila nestade
meu klupama. Uitelj nije naao nita. Sva djeca sjela u klupe.
Tad ustane ilo i ree posve ozbiljno:
Da pokrije sebe, Anica tui druge. Trebalo bi pogledati pod njezinu klupu.
Uitelj to poslua i nae pod Aniinom klupom cijeli donji dio neke stare lule. Cio razred
upravo zaurla od veselja.
Anica, lulica! Anica, lulica!
Tako su u veselju dola etiri sata i aci su poli kui. Druba je bila u redu dva i dva. Svi
u hrpi nablizu. Medo upita Peru:
No kako ti se svidjelo dananje popodne?
Pero je bio oduevljen:
S Anicom je ispalo slavno!
Milo dijete upita:
A gdje je papiri?
Pero veli:
Ilo je teko, ali u zadnji as, u muci, ja sam ga stisnuo u kvricu i progutao.
Kvrica je spas u nevolji! veli Medo.
Na kraju sela ostali su zadnji Pero i ilo. Veli Pero na rastanku:
Bez tebe e mi biti kao bez brata roenog. Ali kad je tvoj otac strog, nemoj dolaziti u
mlin. Ubit e te.

Sutradan je bio etvrtak. ilo je prvi sjedio na mlinskom putu pod grmom. Onda su do-
lazili svi drugi redom. Nosili su sobom dosta jela i vode za pie. Osim toga donijeli su
sjekiru, pilu, eki, klijeta, mnogo avala, pa i dvije lopate.
Bilo je osam sati kad su se svi sakupili. Bili su sigurni da ih nije nitko opazio. Za p sata
stigli su do mlina. Zanimala ih je sudbina amca. On ih je ekao uz obalu. Sam se tako na
valovima i nehotice doklatio.
Zdravo, ame! viknu druba, a u tom asu zaboravili su sve nevolje koje ih ekaju
kod kue, kad se navee vrate.
Uskoie u amac trojica. I opet se dugo okretao oko sebe, dok nije Pero pogodio pravo
veslanje. Dvojica nisu htjela amcem prijeko, nego su prela preko vrata. Pero je svezao
amac za vrbu, da ne odluta. Potrali su svi do mlinareve kue. Zavirie u sobe. Pod je
ist. Razigrala se druba. Skau na tavan. S njega dolje. Bjee bosim nogama po pliina-
ma i hvataju abe.
Drubo!! saziva ih Pero. Jedva se nekako skupie. Veli im on: Vrijeme nam pro-
lazi. Najprije sve u red staviti, a onda ljetovati! Ta mi poznamo dosad samo jezero i pala-
u, a u industriju nismo ni zavirili.

29
Mlin je zakljuan lokotom.
Zato?
Sigurno je unutra remenje na tokovima. Pero, sav u vatri, zapita odluno:
Da provalimo?!
Da!! pristaju svi. Ponesu eki i klijeta. ilo prijee preko ustave i penje se na go-
lemi mlinski toak koji je imao guste lopatice za vodu. Vie drugovima:
Uitelj mi je vie puta u koli rekao: Ti nema sve tokove u glavi! Da mi nije ispao
ovaj? Haj! Haj!
Dotle Pero i Medo muku mue kako da otvore vrata na mlinu. Morali su razbiti lokot.
Drvena su vrata zacviljela. U mlinu je sve stajalo kao i pred nekoliko godina. Remenje na
tokovima bilo je napeto. Samo je sve isprepleteno pauinama. Druba je oprezno obila-
zila sve prostorije mlina. Penjala se na kat gdje su bila dva kamena. Na njima je bilo jo
starog zaostalog brana. Ono je bilo sve ugrudano, puno crvi i moljaca.
Ogledavali su djeaci eljezne tokove i pokuavali ih okretati, ali da, oni se i ne miu.
Sve kao da je zaleeno, mrtvo i zakleto. Dva su toka posve crvena od re. Na njih pada
kia kroz rupe na krovu.
Sve se to mora zaepiti! zamiljeno govori Pero i silazi s kata u prizemlje. Odavde
se sputa jo nie. Zadivljen, zagleda se u glavnu debelu osovinu koja ulazi izvana, iz
velikog toka, kroz zid, u mlin. Ona se zavrava koturom vrstih zubaca.
Svi su! klikne on. Pita ga druba:
Tko svi?
No on ne odgovara, nego promatra dalje. Ova osovina tjera opet eljezne osovine. One
pokreu tokove. Tokovi okreu teko mlinsko kamenje. Peri se ini da tu nita ne manj-
ka. Sve je na svom mjestu. Sve je spojeno. Sve je na vrstu temelju! Kako bi bilo da oni
sve to pokrenu! Od same pomisli zavrtje mu se u glavi. Kad su svi izili na zrak pred
mlin, ree Pero:
Drubo! Zasukati rukave! Na posao! Urediti ljetovalite. Prvo nam je bunar!

Dogovorili su se: vodu e svu iscrpsti. Tako e bunar oistiti. Medo eli da se prvi spusti
abrom u bunar. Ponijet e prut da izmjeri dubinu vode.
Milo dijete dobi od straha drhtavicu. Rekao je da to nee nikako gledati. Drugi su prista-
li. Ogledali su dobro lanac. Bio je vrst i siguran. abar je bio hrastov, velik. Medo je mo-
gao u njega sjesti. Vreteno je bilo jako.
Dakle, sve u redu, Medo kliknu Pero.
Idem! veli on. Nego, brao, hajte amo da se izljubimo, jer ja idem u podzemlje. A
ako se vie nikad ne vratim, evo moje oporuke: ilu ostavljam na brigu da jo jednom
izlupa Pavla, to sa mnom u koli sjedi. Divljaku sve trenje u selu. Milom djetetu sve
bombone u seoskom duanu. Budali ostavljam opinsku blagajnu.
Blagajna je prazna!
Peri dajem jedino svoje blago, moju pernicu.
Onda uze prut, istina, problijedio je, ali se penje i sjeda u abar, a dri se grevito za la-
nac. Pero zapovijeda onima to okreu toak da rade oprezno i polako, a on e gledati u
bunar. Izmakne li im se toak, teina e povui i Medo se moe o stijene bunara na mjes-
tu ubiti.

30
Polako ga sputaju. On iz dubine vie veseo. Najednom zamuknu kao presjeen. Pero
vidi, Medo je dolje u dubini klonuo i prut mu ispao iz ruku.
Vuci polako, oprezno!!! krikne Pero onima kod toka. Medo visi u abru. Samo
malo jai trzaj i on e pasti u dubinu.
Izvukoe ga. U nesvijesti je, blijed, zelen i ne zna za se. Pero i ilo ga izvuku i poloe na
travu kod bunara. Milo dijete udari u pla, a Budala kriknu i pobjee prema selu. U taj
as vikne Divljak:
Ja nisam nita kriv! i potri prema selu za Budalom.
Peru, ila i Milo dijete jednako zahvati veliki strah te nagnu bjeati i oni prema selu za
onom dvojicom.

Kad su ostavili mlin, ilo se napolju sjeti Mede, kako je ostao sam leati na travi. Pero
bjei preko polja, i najednom mu se priini, kao da pred oima vidi Medu, kako se boles-
tan die, a sam je, nema blizu nikoga svoga. ilo osjeti da ga je zabolo oko srca. Pero isto
tako. I jednom i drugom kao da se orosilo oko. Stali su i pogledali se. Okrenuli se i kao
strijele pojurili natrag u mlin. Za njima potri i Milo dijete.
Nali su Medu jo u nesvjestici. ilo se prvi dosjetio:
On nije umro. On se onesvijestio. Da ga polijemo vodom?
Da! Da! progovori konano i Pero. Brzo vode!
ilo je donosio, a Pero ga je polijevao po glavi, po licu, po vratu i vlaio mu prsa. Dotle je
Milo dijete trao kao lud, cmizdrio i mrcao. Ne smjede onamo ni pogledati, jer onesvije-
teni ljudi lie na mrtve, a on mrtvace ne moe gledati.
Za kratko vrijeme leao je Medo u vodi. Odjednom mu se otvore usta. Kao da je zijev-
nuo. Peri udari srce jae. Oslovljava on Medu. Zove ga. Drma. Konano Medo progleda i
opet zaklopi oi. Onda poe dublje disati. Njegovo je disanje postalo sve dublje i dublje, a
obrazi mu se zarumenjeli.
Pero se dosjeti. Vie Milom djetetu:
Pomozi nam barem u tom. Tri to bre moe za Divljakom i Budalom. Makar pogi-
nuo! Vrati ih nazad. Reci da Medo nije umro. Napravit e u selu strku. Na posao je onda
propao!
Milo dijete zatabanja i zaista, poletio je poljem kao munja. Dotle su ova dvojica odnijela
Medu u hlad i svega ga obrisali svojim kouljama. Ni maknuli se nisu od druga. Nijemo
su ga motrili. On je postajao sve rumeniji, a katkad je i zijevnuo. Za etvrt sata douljali
su se kao uplaene zvjerke Divljak, Budala i Milo dijete. Bili su prani i znojni. Pero ree:
U bunaru je ugljina kiselina. Ne smije se u nj ulaziti, ali mi emo ga ipak oistiti.
Milo dijete je ostao uz Medu, a drugi su prili stranom bunaru. Vukli su pune abrove
vode. Iskopali su jari i izlijevali u nj vodu. Voda je otjecala u rijeku. abrovi su bili te-
ki. Radnici su se umarali. I kad su opazili da je vode sve manje, veselje im poraste. Odije-
la su im se kod toga posla tako mazala i moila da su morali skinuti sa sebe sve osim ga-
a.
U jednom su abru izvukli ogavna takora. Kad su se odvie umorili, otili su pod drvo u
hlad da se odmore. Tamo je Milo dijete razgovarao s Medom. On se ve posve osvijestio.
Nasmijeio se drugovima, a onda im ree krepkim glasom:

31
U oporuci je trebalo da ostavim poruku acima u koli, da uiteljeva prianja ipak vri-
jedi zapamtiti. Sjeam se da nam je uitelj jednom govorio kako se na dnu starih bunara
moe katkada nai otrovne ugljine kiseline.
U razgovoru u hladu zauli su crkveno zvono. Zvonilo je podne. Druba je slatko ruala
slaninu, kruh i crveni luk. Voda je u uturama bila mlaka. Veselili su se kako e drugi
put piti svjeu vodu iz svoga bunara.
Do podne su izvukli etrdeset i osam abrova vode. Poslije podne su nastavili dalje. Kad
im je bilo prevrue, polijevali su se vodom. Kad im se opet poslije odmora vratila nova
snaga, nastavili su muan posao. Oko etiri sata ve su bili malaksali. Rekoe Peri:
Neemo vie! Idemo kui!
Pero je na muci. Veli drubi:
Idem i ja u bunar!
Ne! Ne! viu svi. Pero ih ne poslua.
Ja mislim da smo plin rastjerali! Idem dolje! Samo me polako sputajte! ilo! U tebe se
pouzdajem.
Svi ga odvraaju:
Ne idi! Mi te neemo sputati.
Sputajte me, molim vas! Htio bih izmjeriti.
Nekako ih ipak nagovori. Druba je bila u velikom strahu i napetosti kad se Pero abrom
sputao u dubinu. On im je stalno odozdo vikao:
Jo! Jo! Jo!
Proao je ono mjesto kod kojeg se Medo onesvijestio. Zato vikne odozdo:
Jo je malo zaguljivo, ali se die! Samo sputajte, bez brige!
Najedanput se Divljaku izmae toak. ilo se prestraio pa i on popusti. Vreteno se stre-
lovito zavrti i abar jurnu u dubinu. Pras!!!
Druba osta gore kao skamenjena. Iz dubine vie Pero:
Vi ste zaista prava, nepaljiva stoka! Mogao sam se ubiti! Ipak nisam! Pogledajte! Sto-
jim u vodi.
Neto jo vie od p metra ostalo je vode u bunaru.
Kako ti je dolje? pita Milo dijete.
Doi mi u posjete! naali se Pero. Nije ba najljepe. Straljivo je. Puno je stono-
ga. Jo samo da iznikne kakav vodenjak, pa da me odnese u podzemno carstvo!...
Dogovorili su se ovako. Pero e ostati dolje i mulj grabiti abrom. Oni gore moraju biti
jako oprezni da im se pun abar ne izmakne i ne jurne dolje, jer bi onako teak mogao
ubiti Peru.
Vuci! vikao je Pero kad je napunio abar.
Pazi! vikala je druba odozgo kad su sputali prazni abar.
Vuci!
Pazi!
Vuci!
Pazi!
Koliko puta tako?! Tko bi nabrojio?!

32
U jednom je abru doao u mulju stari eir. U drugom opet djeja lopta. Razliite su
stvari vadili iz bunara i stavljali na travu. Na kraju nije vie mogao Pero dolje na dnu na-
puniti ni polovinu abra. Zadnji abar izvue i njega gore.
On kliknu kad ga obasja toplo sunce:
Ipak je, deki, ljepe pod oblakom, nego pod zemljom!

Cijela druba bila je toga dana strano umorna. Slabo su i spavali. Svi su se nekako sret-
no izvukli kod kue. Samo je Milo dijete stradao. Majka je uzela tanku ibicu te ga ibala
po bosim nogama.

U petak su se jedva dovukli do kole. Boljele su ih ruke i noge. Kao da ih je tko ispremla-
tio. Nisu htjeli ni misliti na stari mlin.

U subotu su ve bili potpuno zdravi. Polovica drube kazala je Peri u koli, na odmoru,
da nee vie u mlin. O podne ih je Pero nagovorio da se popnu na zvonik crkve. Zvonar
je meo crkvu za nedjelju, pa ju je ostavio otvorenu.
Druba se popela do zvon. Na gredi su visili imii. Dvije su sove drijemale na gredi i
buljile u udne goste. Pero otvori prozor prema istoku. Mlin je bio duboko dolje.
Zar vas ne zanima upita Pero da li u bunaru ima pitke vode?
Mene zanima! I mene! I mene! potvruju svi ne skidajui oka s mlina. Da im je mo-
gue, odavde bi poletjeli onamo.
Jesmo li za slogu? upita Pero.
Jesmo! pristaju opet svi. Pruaju ruke i Milo dijete jo jednom presijeca. Na rastan-
ku ree Pero:
U ponedjeljak, znate ve, ne idemo u kolu. Kod nas je godinji sajam. to god je ivo,
sve e poi na sajam. Na poljima nee biti ljudi. Mi emo moi lake u mlin na posao. U
ponedjeljak ujutro je sastanak na poetku mlinskog puta. Treba ponijeti sav alat i hranu.
Vode ne treba nositi. Bit e pitke u ljetovalitu do grla!
Svi silaze sa zvonika. ilo ostaje zadnji, da se izdovolji:
Divno je pod oblacima!
Nagne se kroz juni prozor i pljucne na tu suznu dolinu.

33
KRASNO JE BITI POGLAVICA
Ponedjeljak je osvanuo lijep. Nebo je bilo modro. Na polju je sve bujalo. Tog je jutra gaz-
da-Markova trenja osvanula posve ista. Preko noi je svu netko obrao. Druba je tvrdi-
la da oni noas nisu ni dirnuli u trenju.
Bilo im je teko danas ostavljati selo, jer je sajam zanimljiva stvar. Tamo se prodaje i ku-
puje. Na sajmu andari veu depare. Ljudi se opijaju i gube novce. Djeca ih nalaze pa
kupuju medene kolae i pranjave bombone. Ako nemaju novaca, neki uzmu i bez nova-
ca. Kad ih mediar opazi, hvata ih. Onda ih smije tako nalupati da jedva ostanu ivi.
lanovi drube sjede pod grmom. Danas donesoe, osim svega drugoga, kosu i brus.
ini im se, ve je kasno, ali Pere nema. ilo im javi:
Pero je bolestan. Nahladio se. Tako mi je kazala jutros njegova majka.
To je sigurno dobio u bunaru kae Medo.
to e sada druba? Jedan bi iao u mlin. Drugi ne bi. Treeg privlai sajam. Pa i boje
se nekako bez Pere u mlin. I tako opet nastala meu njima estoka prepirka. Budala za-
uti, zagleda se i kliknu:
Kvrica!
lanovi se nasmijali. Vinca je tu rije zakretio sitnim glasom. Divljak se digne i progo-
vori vano:
Poslije te rijei dolazi sjajno djelo!
Neka nam danas Divljak bude voa! predloi Budala.
Poglavica divljih plemena! dobaci Medo, ali u zao as. Divljak skoi na njega i njih
se dvojica opet uhvatila ukotac. Bilo bi kako-tako da su se asno rvali. Ali nije bilo tako!
Oni su se, kao kakve babe, upali za uha i kosu. Budala je oko njih skakao i vikao:
Kvrica! Kvrica! Kvrica! no sve to nije pomoglo. Divljak je bio jai. Bacio je Medu
na zemlju u prainu. Vie druba:
Svreno, Divljak je voa!
Ali samo onda kad Pero ne moe doi zahtijeva Milo dijete.
Hajde, Divljae! Idemo! Vodi nas! Ve je kasno!
Druba sretno doe do mlina. Nikoga nisu susreli na polju. Vrata su na mjestu, prebae-
na preko odvojka. amac je jo svezan. On poigrava na vodi. Raduje se drubi. Divljak
se boji ui u amac, ali on je u vruici. Danas je voa pa mora vriti sva slavna djela kao i
Pero. Skoi u amac i pozove lanove na malu vonju.
Hvala lijepa! Ti se sam malo provozaj!
Divljak uhvati nespretno za veslo i pomisli: to li je uasno teko! Sad poe njim rezati
vodu, ali tako da je amac poeo poigravati kao nestano drijebe. Divljak se uznojio, ali
ne moe estito potjerati amac. Jedino ga je odbio od obale i sad se vrti na mjestu. ilo
mu dovikuje:
Dokle kani biti na vodi? Ako do veera, onda moramo izmeu sebe birati novoga
vou.

34
Djeaci na obali priredili novu derainu.
Kvrica!! vikne Budala opet.
Sitan ti je glas, kao da si jutros ensko! veli ilo.
Trebao si obui danas suknju. uli ste opet vanu rije kvrica. Sad mora doi slav-
no djelo. Mi na obali biramo Budalu za vou. On je poglavica na suhu, a Divljak na vodi.
Uh, to sam edan! Sav sam u znoju! prizna vodeni poglavica na amcu.
Sad se ovi na suhu sjetie bunara. Potrae onamo. U njemu voda narasla. Zagrabie je-
dan abar. akom su srkali dobru, svjeu vodu. Svi kliknue zadovoljni:
to li e se tome Pero veseliti!

Sad su se dogovorili: Medo i Budala moraju nainiti most preko odvojka, a ilo i Milo
dijete krit e nepotrebne grmove i grane koje smetaju. Uklonit e i dra.
Nije prolo ni etvrt sata, a njih su etvorica radili upravo mahnito. Medo i Budala trgali
su daske sa svinjca i skraivali ih pilom. Onda su ih odvukli do odvojka kod male ustave.
Vrata s mlinareve kue tekom su mukom uklonili i postavili etiri daske preko odvojka.
Tako su dobili irok i vrlo vrst mosti. Nije potrajalo dugo, i veliki crni mravi trkarahu
preko mostia.
Prvi izletnici idu preko naeg novog mosta zadovoljno e Medo.
To su Crnci! opazi Budala, pa nastavi u oduevljenju: to li e se Pero tome vese-
liti!
Otrali su veseli javiti onoj dvojici da su svrili posao. Kad oni tamo, a imaju to vidjeti!
Ova su dvojica sjekirom i lopatom uklonila sve grmove koji su bili obrasli sve do jezera.
Osim toga, sasjekoe grane vrba i drugog drvea koje su se bile pruale do jezera.
Sad je ilo kosio gusti dra, a on kosi kao pravi kosac. Milo dijete je rukama odvlailo
dra tamo iza staje.
Kako je to sada pitomo! kliknue ova dva doljaka. Uto spazie da je jedan grmi
ostao usamljen. Kad su traili razjanjenje, zato i njega ilo nije posjekao, odvede ih Mi-
lo dijete do grma i bez rijei rastvori mu grane. Bilo je unutra malo ptije gnijezdo i u
njemu etiri sitna ptieta.
A gdje je Divljak? Da se nije utopio?! upitae ova dvojica.
Samo nemojte opet bjeati prema selu! bocne ih ilo.
Kad bolje pogledae, a ono Divljak doveslao do obale ispod vrbe i nikako ne umije izii
na obalu. amac se vraa i on bi pao u vodu.
Da mu pomognemo? upita ilo.
Idem ja! kae Medo.
To je slavno! opet e ilo. Tako vam se pruila zgoda da se pomirite.
Kad su se vratili Divljak i Medo, svi prionue da oko jezera oiste tlo od grmlja, granja i
draa. Do podne su mnogo uinili. Oko jezera je bilo sve oieno na dva metra irine.
Sad se jezero priinjalo ire. Ispod draa i grmlja ostala je vlana zemlja. Oni su na obali
uz vodu okolo-naokolo nainili stazu iroku jedan metar. Zemlju, koju su iskopali za sta-
zu, bacali su na obalu i krpali rupe izderane od vode. Iza staze bili su grmovi i drvee. Iz
sela je dopro zvuk zvona. Podne. Odlaze u hlad pod orah. Tu su teno jeli i jo tenije pili
vodu iz svog bunara. Danas Medo nije donio jela. Dali su mu drugi.

35
Sunce je jako peklo te im se nije htjelo ispod oraha na rad. Razgovarali su o Peri:
Zato on onda u koli ree kvrica?
ilo zna:
Meni je jednom priznao. inilo mu se, ree, kao da je vidio na elu nadzornikovu kvr-
icu kao bradavicu. Tako neto slino. Onda je on bio u vruici zbog ovog mlina i ta mu
je rije pala na jezik...
Najednom druba prekida razgovor i nauli ui. U vodi se uje neki pljusak na drugoj
strani jezera.
Da nije vodenjak? upita u strahu Budala.
Da nije zmija? upita Milo dijete.
A zmaj?! dre vodeni poglavica Divljak. Medo je najhrabriji. Ustaje pa e prigue-
no:
A tko nam je danas voa? Treba da nas povede sa sobom! Kao ono Pero prvi put! Ta
zar vi ne znate da je to zmaj? Pije vodu!
Zmaj! vrisnu Milo dijete.
ilo je ipak najhrabriji:
Ne! Zmaj je nona zvijer! Po danu je slijep. Hajde, drubo, sa mnom. Va e ilo napri-
jed. Po danu e zmaj biti proboden! S njim emo na raanj.
Taman se druba ojunaila da skoi u borbu sa zmajem, kadli se iza vrba ukaza amac.
Digao je radosno kljun i vozi Peru!
Druba skoi veselo na obalu te udari u pljesak. Pleu na obali. Ciku. Ne mogu doekati
da amac pristane, te da opipaju Peru da li je iv i zdrav.
Zdravo! klike Pero i pristaje s laom u luku. On ve dobro vesla.
im je skoio na obalu, opazie lanovi da je blijed i slab. Osim toga u pluima mu je gr-
goljalo. Pero e drubi:
Nahladio sam se u bunaru. Kaljem. Ali nisam imao strpljenja kod kue. Doao sam.
Donio sam svakomu medenjak sa sajma. To mi je poklon od ujne i strine.
Poslije su vodili Peru oko jezera. On je drhtao od uzbuenja i sree. Zavirio je i u grm da
vidi ptiice. Obiao je i novi mosti preko odvojka. Kad je htio s njima na posao, rekli su
mu, neka danas ne radi. Oni su zadovoljni to je on uz njih. Da su svi na broju.
Pa nismo svi! kliknu Medo. Gledajte, nema Divljaka!
Trae ga, zovu, ali nitko se ne odazivlje. Sad su Peri ukratko ispriali sve to se danas
dogodilo. On se zabrinuo. Govori sav utuen:
Divljak je otiao u selo. On e sve odati. Sve e biti upropateno! Sad vidite, to moe
da uini nesloga.
Razmiljali su dugo, a onda konano smislie. Treba brzo nekoga poslati i javiti mu: Ako
oda njihovu tajnu o mlinu, svi e ga tui, i to: dan na dan u koli i putem u kolu, te iz
kole kui. Tui e ga kao vola, da e jedva iv ostati do kraja kolske godine.
Milo dijete otri s porukom. ilo, Medo i Budala krili su dalje. Pero je radio lagan posao.
Vukao je grmlje, granje i dra daleko od mlina na jednu hrpu. Prokrili su prolaz od mli-
na do mlinareve kue. Uklonili su tri vrbe i desetak grmova. Trideset grana su odsjekli.
Stazu su proirili i lijepo je ostrugali. Pero pozove drubu i predloi im: Mi bismo tre-
bali sav gusto zarasli prostor ispred mlinareve kue iskriti i urediti ga za cvjetnjak.

36
Iako su bili umorni, ipak navalie odmah na posao. Djeaci vole kriti. Lijevo uz jezero
imaju stazu i grmlje. Desno e iskriti toliko da se tamo od mlina bude moglo vidjeti cije-
lo proelje mlinareve kue. I na desno e iskriti stazu, a iza staze e ostaviti grmlje.
Djeaci su bili toliko radosni da su grmovi nestajali kao da ih netko prodire. Pero je pao
u vatru i uhvatio sjekiru iz Medinih ruku, da ga zamijeni. Sjekao je i krio kao mahnit.
Sruio je pet grmova, a onda ga uhvati kaalj. Medo mu ote sjekiru i zapovjedi mu otro
da miruje i da se suna.

Moglo je biti est sati poslije podne. Premda se nitko ne bi tomu nadao od Milog djeteta,
on je ipak prevalio tu daljinu i doao opet u mlin. Naao ih je sve kako sjede pred mli-
nom i promatraju kuu. Ona kao da im se smjekala svojim prozorima. Dogovarali su se
kako e ostaviti te dvije glavne staze, a izmeu njih e zemlju prokopati, usitniti i posadi-
ti cvijee. Moraju s tim poslom pouriti, dok zemlja odvie ne presui.
Sutra da nam je doi! kliknue svi. Veliko ih je veselje obuzelo sad, kad su vidjeli,
kako im posao napreduje. Prekinuli su dogovor kad se Milo dijete vratio. On im je priao
kako je Divljaka pronaao u igri s dvjema djevojicama.
Vodeni, bapski voa ljuti se Medo.
Milo dijete ispria:
Pozvao sam ga na stranu i rekao mu, to mu druba iz mlina poruuje. Divljak mi je
na to isplazio jezik. No to mu nije bilo dosta, nego me je jo i udario u prsa, da sam pao.
To e mu se svakako vratiti! obea Pero.
lanovi su ve tako gladni, a nemaju vie nikakva jela. Zato se spremaju kui.

Pero i ilo ostadoe sami u gornjem kraju sela. Skrenue iz vonjaka u polje, na Divljako-
ve njive, i nau ga na putu s kravom na pai. Provukli se kroz kukuruze i banuli preda
nj.
Divljak se smrtno prestrai, vrisnu, ostavi kravu i pobjegne ravno kui. Ova su dvojica i
odvie umorna da bi za njim bjeali. A krava? Ona zae mirno u kukuruze i predera se.

ilo i Pero vrate se kui. ilo je plesao pred majkom kao ono jednom Milo dijete. Ona uze
tanku ibicu i oplee ga njome po bosim nogama. Vie mu:
Sramoto moja! Tepino! Propalice jedna!
ilo cmizdri. Guta suze, plee i samo to ne prizna sve pred majkom. I plaui penta:
Sve bi onda propalo!
I propast e, propasti, propalice jedna, a ne moj sine! prihvaa majka. Priznaje
li?
Pero je opet cijelu no kaljao.

Ujutro nije poao na pau, jer je bio slab i neispavan. U kolu je ipak otiao. Kad je doao
u razred, doeka ga Milo dijete. On mu otkri tajnu:
ilo i Medo su otili u mlin. Ponijeli su i potrebno orue... Ne ispituj dalje nita! Glav-
no je da se u mlinu radi dalje, a i to je vano da se pobrine, kako treba da nas trojica po-
podne odemo u mlin, a oni e se vratiti u kolu.

37
Pero je za odmora nagovarao Budalu, ali ovaj nije htio poi. Divljak se uklanjao pred Pe-
rom, no Pero je ipak imao sreu. Kad je zazvonio svretak odmora, i kad su se djeca sva
skupila u razrede, doekao je Divljaka na hodniku, iznenada ga pograbio i odvukao u
kancelariju. Znao je da tamo nema uitelja. Tu je Divljaka pritisnuo o zid i priklijetio ga
za grlo.
Oda li komu ma i jednu rije o mlinu, bit e bijen tri puta na dan! Ni rijei vie ne
govorim... Bolje e ti biti da se vrati k nama!

Poslije ruka Pero je s Milim djetetom umjesto u kolu otiao u stari mlin. Na ramenu
je nosio torbu, a u ruci koaru. Tamo nisu nali nikoga, no zato su cijeli prostor pred ku-
om nali prekopan. Zemlja je bila vlana i Pero je s drugom sitnio zemlju i pravio uske
gredice za cvijee.
Kad je to bilo gotovo, izvadio je iz torbe deset zamotaka u starom novinskom papiru. U
svakom je bilo drukije cvjetno sjemenje. Skupio je to kod svoje kue, u rodbine i susjeda,
to je njima preostalo.
Posijao je rijetko i zatrpao sjeme grabljicama. Onda je izvadio iz koare dvadeset poveli-
kih cvjetova s korijenjem. Bilo je tu karanfila, tulipana i drugog cvijea. Divio se Milo di-
jete, kako je Pero dospio sve to nabaviti u ta podnevna tri sata. Cvijee su zasadili i u e-
iru nosili vodu iz jezera da ga zaliju. Svrili su posao, oprali ruke, a onda je Pero pozvao
Milo dijete u amac. Vozio ga je jezerom okolo-naokolo. Kad ga je dovezao nasred jezera,
ree mu:
Hej, prine na bez carevine! Vidi li, to se ve stvorilo iz tvojeg dara! Pitomo jezero!
Cvjetno etalite!
Sad Pero potjera amac u rijeku. Tu je Milom djetetu pruio veslo, da se vjeba veslati.
On je sav drhtao, ali nikako nije mogao potjerati amac posred vode, nego ga je zakretao
u vrbe, sad desno, sad lijevo, i tako neprestano. U au ispod vrba uzbudio je komarce i
oni poee ubadati. Pero nato prihvati veslo, potjera amac u jezero i onda stade govoriti
drugu:
Mi moramo drugi put iskriti i dra i granje uz rijeku. Barem na dvjesta metara uz-
du. U ljetovalitu ne smije biti komaraca.
Oni prenose malariju! primijeti Milo dijete.
Odlino! dometne Pero. Sjetio si me kole. to aci rade sada? Sigurno ponavlja-
ju, a to nama ne treba, jer mi smo svi u drubi odlini i vrlo dobri aci... Da, Budala nije
vie htio u mlin. Bojim se to e uiniti on i Divljak! Hoe li nam sve upropastiti?

Kad su poli kui, pogledali su jo jednom vrt ispred kue. Presaeno je cvijee klonulo.
U hladnoj noi cvijee e dii glave rekao je Pero.
Vraajui se kui, morali su se esto sakrivati ispod grmlja. Ljudi su radili na livadama.
Suilo se sijeno. I kad se nisu ni najmanje nadali, zauju iza lea glas.
Odakle vi, djeco?
Kupali smo se u rijeci.
A to e vam koara? Pa i to orue? ak i grabljice nosite udi se seljak. Djeca se
skamenila. Kako e se sada izvui iz kripca? Seljak ih prestigao i nastavlja:
Da niste i vi ili u lov na vidru?
Da! odgovori mu Pero. Seljak se smije i veli:

38
Naa dva lovca vrebaju vidru ve deset dana. Vidjeli su je, vele, u rijeci. Ako je oni pu-
kom ne ucecaju, sumnjam, da ete je vi lopatama!
I tako ih on, sreom, ostavi, a oni pooe dalje, bez neprilika kui.

39
JEDAN SLAVNI DAN
Druba nije imala sree cijeli jedan tjedan. Padala je kia sedam dana i sedam noi. Samo
se, upravo po srei, u etvrtak poslije podne malo razvedrilo i druba je otila u mlin.
Toga su dana oistili uz rijeku dra, grmlje i granje to je visilo u vodu. Oistili su stotinu
i osamdeset koraka u duljinu. Sad se rijeka inila irom i ljepom za ljetovanje i za vonju
amcem.
Kod toga su ih posla komarci iz aa tako izboli da su uveer ili kui krvavi po licima,
kao da su bili na ratitu. Da je druba bila potpuna, bilo bi se i vie uradilo.
Dvojica vie ne dolaze tuio se Pero svojoj maloj drubi. Premalo nas je. Osim
toga prekratko nam je vrijeme, da sve dovrimo.
Kada ima biti sve gotovo? pita ga druba.
Na dan zavrne kolske sveanosti.
A da jo neke pozovemo u drubu?
Bojim se da je prekasno! I koga? Kad se Divljak i Budala nisu s nama slagali, tko e
drugi? Tko je mogao i pomisliti da e nas ta dvojica iznevjeriti!
Divljak bi htio biti voa. To je razlog ustvrdi ilo.
On uz Peru nee da bude veli Medo.
Tako su se oni razgovarali u petak o podne u taglju. Milo dijete je rekao:
Pero, naa je srea da nas nisu jo nikom odali Boje se. To e tako biti dok kola traje.
Zato se moramo uriti da svrimo posao u mlinu do svretka kole.
Poslije ovih rijei svi su se utjeili. Jedino su se tuili na kiu. Nadali su se da e prestati
padati, barometar je naime u koli pokazivao da e se vrijeme popraviti.

Sutradan, u subotu, bio je etrnaesti lipnja. Osvanuo je lijep, vedar dan. Pero je dojurio u
kolu vrlo rano. Bio je prvi. Nestrpljivo je iekivao lanove svoje drube. Uto su zajedno
doli Divljak i Budala. Kad spazie Peru, pocrvenjee, kao da ih je Pero u neemu nepo-
tenom zatekao. Pero se ganu, pristupi im i upita ih lijepo, toplo:
Deki, evo opet lijepa vremena! Zato ne idete i dalje s nama u mlin? Da vidite to
smo ve uradili, ne biste prepoznali mlina!
Mi vie ne idemo! odgovori odrjeito i grubo Divljak. Zauju se koraci drugih aka.
Pero upotrijebi zgodu da im ponovo zaprijeti:
Ali, pokuajte onda komu odati! Da vidite to ete doivjeti!
Divljak isplazi jezik, a u razred nahrupila trojica lanova drube koji povikae:
Pero! Pero! Zna li novosti?
Mir! Ni rijei! Ovdje su izdajice! Pred njima ni slova!

Druba je otrala u stari tagalj. Tamo se otkrilo da svi lanovi o tom znadu. Velika no-
vost za drubu! Danas, u subotu poslije podne, imadu seljaci njihova sela, njihovi rodite-

40
lji, sastanak na ledini. A zato se sastaju? Zato, da se dogovore kako bi opet proradio nji-
hov zadruni mlin, koji je sada prava sramota njihova sela.
Mi bismo svakako morali biti na toj skuptini veli Pero. Svi su bili za to. Ali ima
jedna potekoa, a ta se zove kola.
Srea! kliknu Medo. Danas poslije podne dolazi upnik. Moi emo lake izosta-
ti.
Tu se stali opet grdno prepirati, jer su neki tvrdili da nije potrebno da idu svi, a drugi su
bili za to da svi budu na skuptini.
Kvrica! viknu Pero. Ako i nas etvoro ne moemo biti sloni, onda bolje da se
odmah raziemo!
Sloili su se da odu Pero i ilo. Druba je opazila u koli da je uitelj toga dana bio uzru-
jan. etao je po sobi neprestano gore-dolje i pri tom je neto biljeio na komad papira.
acima je rekao da vjebaju itati. inilo se da e to itanje potrajati najmanje do sud-
njega dana! Pero je pisao pisamce svojim lanovima: Dangubimo. Oh, da mi je sjesti u
amac! Kad je ceduljicu dobio nazad, lanovi su mu pripisali: Raste li nae cvijee pred
mlinarevom kuom? Ta kua nam jo nije u redu. Ja u danas u koli iz koe
iskoiti od dosade.
Pero je u jednom asu ustao i zamolio uitelja:
Molimo da nam dopustite sluati va radio.
Uitelj pristade i posla ih u dvorite. Njegova im gospoa stavi zvunik na prozor i otvo-
ri radio. Radio-stanica krupnim glasom javlja: Halo! Sad emo dati vremenski izvje-
taj. Nakon dugotrajnih kia, javljaju nam iz svih krajeva drave da se vrijeme popravlja i
meteorolozi obeavaju stalno lijepo vrijeme...
Slavno! kliknula je druba jednoglasno.
Pssst! uutkuju ih drugi. Zaas javlja se opet enski glas:
Dajemo jelovnik: to ete sutra moi kuhati. O podne: juha od pasirana pasulja s koc-
kicama od emlje, prenima na masti.
Juha! kliu djeca. enski glas na radio-stanici nastavlja, a djeca viu:
Zar nije dosta?
... peenka: telei pohani odrezak...
Djeca:
Aha!
... tome restani krumpir...
Djeca:
Mi jedemo samo krumpir, to za nas ne vrijedi!
... uz to pinat...
Djeca:
Juh, brate! Pa to su itavi svatovi!
... poslije peenke kola: roii s pekmezom.
Djeca:
Ne znamo, to je pekmez! Ne moemo roie! Preporuite za nas kukuruznu bazla-
mau.
enski glas sa zvunika preporuuje dalje:

41
... A za veeru? Neto posve lagano i jednostavno: ablji kraci s vrtnom salatom glava-
ticom.
Djeca se primaju za trbuhe i jauu:
Zlo nam je, gospoice na radiju!...
Uiteljevoj se gospoi ne svia takvo sluanje i ona zatvara aparat. alje djecu u razred.
Kad su se vratili gore, nali su praznu uionicu. Uitelj je valjda otiao u svoj stan. Jedino
zatekoe dva djeaka kod pei. Oni su crveni i kupaju se u znoju. A usred mjeseca lipnja
bukti vatra u kolskoj pei.
Jeste li poludjeli? Zato loite pe? pitaju aci ovu dvojicu.
Oni se ne miu od pei i ne daju nikakva razjanjenja. Onda otvaraju vrataca i araem
izvlae dva uarena siva kamena. Stavie ih u umivaonik i viknue:
Svi za nama u dvorite!
Djeca u divljem trku jure dolje. Ona dvojica bacaju kamenje u jamu s vodom. Voda uzav-
ri i zapari se.
Vapno! Vapno! kliu djeca. Ona dva majstora likuju. Oi im sjaju. Viu ostalim a-
cima:
Mi smo nali kamen vapnenac kod mosta i pretvorili smo ga u vapno.
Djevojice potrale uitelju da mu jave. Doao on brzo i kad se uvjerio da je istina, po-
zvao je onu dvojicu k sebi. Pomilovao ih je i rekao:
Lijepo! estitam! To mi je milo!
Pero izrabi tu zgodu i povue iza drva svoju drubu pa im ree:
Kapa dolje! Milo i ore nainili su slavno djelo. Oni bi bili zgodni da stupe u nau
drubu!
Tu se iza drva dogovore da e ih o podne pozvati u tagalj na dogovor. O podne je u ta-
glju ilo sve glatko. Nova su dvojica pristala. Pero ih je pohvalio da su slavni. Osim toga
je na rastanku tvrdio drubi i ovo:
Uitelj mi se danas svidio! Sve ide na bolje.

Kad je poslije podne zapoela kola, uitelj je bio jo nemirniji nego prije podne. Prenuo
ga je kucaj na vratima. Upao je upnik. Bljesnue njegove zlatne naoari. ilo viknu Medi
prigueno:
On je kratkovidan! To je dobro!
upnik je rekao uitelju u razredu:
Zar vi idete na skuptinu sazvanu zbog mlina!... Ja ne idem. Ne paam se! Sve e biti
obina svaa i galama na ledini i nita vie!
Pero pie ceduljicu lanovima: Dunave, izlij se i podavi nas! Nemamo sree. Eto, i uitelj
ide na skuptinu. lanovi mu otpisuju: Treba ipak otii potajno.
Kako je upnik kratkovidan, druba se mogla naveliko dopisivati. Medo je poslao Peri
ceduljicu: Pismeno smo se dogovorili. Da zna. Ja vodim Miloa i ora u mlin. Milo
dijete ostaje jedini u koli da pripazi nee li se sve to okrenuti na zlo. Ne protivi se nita,
inae u iz koe iskoiti!
U dva sata i p ustade Pero i zamoli upnika da ga pusti napolje.
Jednostavnije je da me ne smeta: Izai bez pitanja, ako ti je ba potrebno.

42
ilo ree:
O, i te kako je potrebno!
upnik prigovara:
Ne zanimaju me sitnice o tom!
Onako nagluh i kratkovidan, on nije ni opazio da je to drugi rekao. Za pet minuta izaao
je i ilo. U tri sata dade upnik svima krai odmor. Moglo se izii.

Kad je svrio odmor, u klupama nije bilo Mede, ora i Miloa. Da njih petorice nema,
nije se opaalo, jer ih u razredu ima preko osamdeset. Neki javie upniku:
Nema petorice aka.
Zapiite mi kojih to nema, pa me na to sjetite u slijedeu subotu.
I sad poe acima priati o zadnjoj pomasti, koja se daje umiruima. Milo dijete ne voli
sluati o mrtvima, to je ve poznato. On se, osim toga, osjeao vrlo osamljen. Zato ustade
i ree:
Molim van!
upnik se zaudi:
Pa, sad je bio odmor!
Milo dijete odgovori tako tuno:
Ne! Uistinu. Slabo mi je. Tu je sparina i zadah.
A ti se proei na zraku!
Milo dijete ispade na hodnik, pa na cestu, a odavde skrenu na mlinski put i otri za
onom trojicom.

A gdje su Pero i ilo? Njih moete vidjeti na ledini meu seljacima na sastanku. Oni su
preko polja doli do kuice za seosku strau i popeli se na tavan. Gore su oprezno odig-
nuli jedan crijep. Vidjeli su sve a njih nije nitko mogao ni opaziti. Srce im je burno udara-
lo. Pero ne bi znao rei da li se tome seoskom sastanku veseli ili ne.
Seljaci su dolazili u skupinama. to ih je vie bilo na ledini, sve su veu viku podizali, a
sve je liilo na sajam. Djeca na tavanu ne razabiru koji je uzrok galami, ali primjeuju da
jo uvijek ima ljudi koji nisu za to da se most pred mlinom popravi.
Odjednom Peri zastade dah: Ispred lipe penje se na humak njegov otac i poe govoriti.
Govorio je o onom to je Pero mnogo puta sluao kako je i majci priao kod kue. Rekao
je i ovo:
Sramota je da je na zadruni mlin obrastao u drau i korovu.
Vara se! Nije vie! poluglasno e Pero na tavanu, sav u vatri. Otac nastavlja pla-
meno:
Putovi su obrasli trnjem. Staze su se oko mlina pretvorile u zmijska legla...
Pero drhti uzbuen i ape prema ocu:
Vara se! Tamo raste divno cvijee! Sve se ono pretvara u etalite!
Njegov otac produuje:
... a mlin, brao, on je zabravljen i zakljuan lokotom. Lokotom nae sramote!
Pero se zanio na tavanu i, kao da ne zna za se, vikne prema ocu:
Smrvljen je!

43
Gomila se seljaka uskomea i okree se na sve strane. Trae, odakle je doao taj glas. ilo
grunu Peru u stranu i zaklopi crijep. Tu sada proivjee nekoliko sekundi velikoga stra-
ha. Izvana se ponovo zau glas Perina oca:
... Neko se ovdje podrugnuo. Neka mu. Ne marim za to! Neu da duljim, ali vam ka-
em, brao: U naem nas ivotu uvijek upropauje to podrugivanje, ta nesloga i jal! Trg-
nimo se! Otvorimo oi. Na iju tetu trune na zadruni mlin? Moda na tetu naih par-
nih mlinova? Ili na nau tetu?
Haj! Haj! Sad je poeo! vie jedna skupina seljaka.
Da! Treba i to rei otvoreno! Palo je u dep nekolicine zavedene nae brae mito. Na-
pili se muktai rakije! Potplaeni su!
Ohoho! viu na Perina oca sa svih strana. Tko je podmien? Govori! Kai mu
ime!
I otac Perin pokaza na jednog seljaka:
Pa ba ti, brate! Ti si skrivio da smo jo pod tom sramotom. Djeca e nam se roena
moi narugati.
ilo otvori crijep na krovu. Pero se prestraio. Onaj uvrijeeni seljak gura se kroz gomilu
do njegova oca. Sprema se da napadne Perina oca tapom. Pero htjede s tavana dolje, ali
ga ilo zadra. Seljaci se uskomeali i brane onom razbjenjelom da doe do govornika.
Jedva se sve umirilo. Najednom aci na tavanu problijedjee. Na humak se popeo uitelj.
Seljaci su zautjeli i sluaju. Uitelj im je tihim glasom ispriao nekoliko tekih gubitaka
iz nae narodne povijesti koje smo sami svojom neslogom skrivili. Onda im je prikazao
koristi koje bi imali od toga svi da melju jeftino u svom zadrunom mlinu. Na kraju im je
spomenuo da se odmah poslije rada na livadama prihvate posla na mlinu kako bi ve
novi jeam mogli u svome mlinu mljeti. Molio ih je da ne ekaju i da to ruglo i sramotu
ne predaju svojoj djeci u nasljee.
Mnogo ih je koji glasno obeavaju uitelju da e se primiti posla, ali jedna skupina poe
vikati na uitelja:
Brini se ti, uo, za svoje poslove! Sjedi tamo u koli i ibaj djecu, a ne soli nam tu pa-
meti!
Sramota je kako govorite! Vi ste podmieni! Ovako mnogi brane uitelja. inilo se
da e se te dvije stranke pobiti. Onda se umijea opinski redar i poe rastjerivati seljake.
Tek poslije jednog sata nije vie bilo ni jednog seljaka na ledini.
Pero i ilo kupaju se u znoju na tavanu. Neto od uzbuenja, a neto od ugrijana crijepa.
Kad su se nali u polju, stade Pero zamiljen i ree:
Moj otac i uitelj spadaju u nau drubu! Uitelj je na... Da mu sve priznamo?
Zakljuie da ipak nee. I otpute se zagrljeni na mlinski put.
U mlinu naoe sve u redu. Posijano cvijee niklo. Ono presaeno osovilo se. etvorica
je lanova na amcu. Tko vesla? A tko drugi nego Milo dijete! Ree veslom vodu, pa
stalno vrti drugove okolo-naokolo, ali naprijed nikako!
Onda Pero odbaci odijelo i skoi u jezero. Dopliva do amca. U njega nije mogao, jer su
se bojali da e se amac prevrnuti. Zato zapliva jednom rukom a drugom dovue amac
do obale. Tu se sad obue. Iskrca Medu i Milo dijete i zavesla jezerom da poveze nove
lanove ora i Miloa. Sve im je putem pokazao i onda ih zaveze u rijeku. Nova su se
dvojica divila i obeala da e marljivo s njima raditi. Bili su iskreno oduevljeni. Oi su
im blistale.

44
Moglo je ve biti blizu sedam sati. Pero okupi cijelu drubu u kuu i tu odre dogovor.
Pero i ilo ispriaju im sve o skuptini seljaka. Djeca se dogovorila da e sada morati ra-
diti vie da do kraja lipnja urede mlin. Takav ih je strah uhvatio da ih seljaci ne nau u
nedovrenu poslu da su neki htjeli raditi jo i u subotu do u no.
Ipak pooe kui, jer su bili umorni, a oni orua nisu imali. Prvi i najvaniji posao bit e
im da poprave veliku ustavu i da zemljom zaepe razrovane pukotine kako ne bi voda
mogla iz jezera otjecati kad ona hoe, nego samo onda, kad to budu oni htjeli, to jest kad
podignu ustavu. Tako e oni i dobiti vie vode u jezeru. Ono e postati dublje i ljepe.
Osim toga, treba i kuu urediti! veli Medo.
No za to treba novaca, a otkud nam novac? dometne Pero tuno.
Svi su o tom mislili i utjeli, dok ih nisu prenuli i prestraili neki seljaci na livadi.
Pitaju oni djeake:
Odakle vi, derani?! Da ne idete moda i vi s kakve skuptine?!
Idemo s rijeke.
Da moda ne popravljate mlin? podrugljivo pitaju seljaci dalje. Pero se prestrai.
Milo dijete viknu:
Ne! Vidru smo htjeli uhvatiti!
Seljaci se smiju, a djeca tre putem kui. Sretni su to su izbjegli opasnost. Na kraju sela,
kad se Pero rastajao sa ilom, rukovali su se kao stari ljudi. Pero na rastanku ree:
Reci i sam, nije li danas bio slavan dan?!

45
DRUBU JE OBASJALO
SUNCE I ZVIJEZDA DANICA
U nedjelju je Pero pozvao drubu u stari tagalj na dogovor. Saznao je od drugih aka,
da je upnik u ponedjeljak odredio ispovijed. Na dogovoru bilo je razgovora o tom, mo-
raju li svoje izostanke povjeriti na ispovijedi kao grijeh. Sloili su se ovako: Oni e rei
upniku: Bjeimo pomalo iz kole! Ali nitko ne smije spomenuti mlina! To mora ostati
tajna sve do zavrne kolske sveanosti, ako se na koji drugi nain prije ne sazna.
Druba se veselila danu ispovijedi samo zato jer toga dana nema kole, i oni e moi otii
u mlin. lanovi su drube doli vrlo rano u crkvu i bili su vrlo nestrpljivi. No to im nije
nita pomoglo. upnik nije dolazio, kad su oni htjeli. A kad je konano sjeo u ispovjeda-
onicu, lanovi drube naglo potrae k njemu da se on prilino zaudio njihovu oduev-
ljenju i urbi.
Priestit e se tek sutra ujutro kod rane slube, prije kole. Preporuio im je da do tog
vremena ne sagrijee.
Iz crkve potra druba u polje. Iz visoka kukuruza povadie spremljeno orue koje su
tamo sakrili prije ispovijedi. Sve su nali u redu i otpute se oprezno prema mlinu. Silno
su se veselili kad god bi bez neprilika doli do mlina. U mlinu im se inilo kao da su u
svojoj posebnoj zemlji, negdje vrlo daleko, kamo do njih nitko ne moe doprijeti da im
smeta u radu.
Ve su se juer u taglju dogovorili to e danas raditi. Ima se obaviti jedan od najveih
poslova: Urediti veliku ustavu, da ona moe zaustavljati vodu. Zar im se hoe vode da
melju? Ne! Nisu oni na to mislili. Htjeli su da im voda ne otjee iz jezera neprestano.
Htjeli su je zaustaviti, da dobiju duboko jezero, puno vode.
Dva su dijela ustave bila dobra, a trei je leao svaljen. Njega je stalno namakala voda.
Djeca su ga spasila od trulei. Tekom su ga mukom podigli u njegov okvir. Kako je sve
bilo rasklimano, Pero ree:
Moramo ga zabiti u okvir, da ne ostane tako stalno, i da ga vie ne pomiemo.
To su i uinili. Kad su ga okovali daicama i pruem, pozva Pero sve, da ga pokuaju
sruiti. Upotrijebili su svu snagu, ali nije ilo.
Kad navali sila vode, ona je stotinu puta jaa, opet e nam sruiti ustavu tvrdio je
ore.
Nee, ako se zdravi dijelovi otvore da viak vode slobodno otjee protumai ilo.
Tako su se razgovarali vrlo pametno, a onda zasukali rukave, pljunuli u dlanove, i stali
kopati utu zemlju iz nasipa kraj rijeke da zaepe provaljene rupe na obje strane ustave.
Da im velika, jaka voda ne odnese novi nasip, pleli su vrbovo debelo prue i zatrpavali
ga zemljom.
Kod ovog su se posla vraki znojili. Sjedali su esto u hlad pod orah i tjeili se, kako e to
sve ipak jednom biti svren posao. udili su se tome, kako ne opaaju ni po kakvim zna-
kovima, da su ih Divljak i Budala izdali. Medo kae.
Ili Divljak neto sprema ili nas se zaista boji, u to opet ne vjerujem!

46
Milo im je rekao vanu vijest:
Na uitelj imade neprilika. On je za to, da seljaci rade u zadrunom mlinu. To je kri-
vo bogatom vlasniku parnog mlina. Ljudi priaju da e uitelj morati otii odavle...
Pero klikne:
teta! Ali e prije barem vidjeti bajno jezero! Ljetovalite!... Samo vas molim, drubo,
nikom, ni svojim najbliim ne govorite o naem poslu ni rijei.
Milo dijete zapita plaho Peru:
Je li istina da e onaj uvrijeeni seljak tuiti tvog oca?
Hoe! Sve je opet zakuhalo. Jo i gore! A dotle? Mlin bi posve propao, da nas nema!
Na noge! Na posao!

Kad su svrili posao kod ustave, onda su tek poli da pojedu to su sobom donijeli. Kod
jela su se tuili kako sve smognu, ali novaca nikako. Zato e mlinareva kua ostati u ne-
redu.
Pljesniva palaa! veli ilo.
Nije jo sve izgubljeno tjei ih Pero i oni krenu da poprave nasip kod male ustave.
Upravo su poeli natrpavati zemlju kadli se sasvim jasno zau u blizini razgovor.
Pa to su enski glasovi!
Pero dospije u zadnji as natjerati drubu u ikaru da odande skriveni motre tko e to
doi. I nisu trebali dugo ekati. Ukazale se dvije djevojice iz njihova razreda. Bile su to
Marija i Danica. Pero zastenja bolno:
Propast, drubo!
inilo se zaplakat e kao da mu je majka umrla. ilo mu apne:
Da ih prestraimo odavde, nevidljivi. Moda se vie ne bi nikad ovamo navratile?!
Nisu dospjeli da to pametnije smisle. Djevojice su dole vrlo blizu i Marija viknu juna-
no iz svega grla:
Perooo! Djeaaaciii!
Pero i svi za njim iskoe naglo na stazu. Djevojice prestraeno vrisnue, no onda su se
radosno nasmijale. Pero ih upita odluno:
Po to ste dole ovamo?
Marija odgovori isto tako:
Po ono, po to i ti!
ilo se naljuti:
Nato e Marija:
Mi emo vas odavle ispraiti!
To ne bi bilo pametno. Sutra bi cijelo selo saznalo za va posao u mlinu.
Pero stade pred njih dvije. Veli im odlunije:
Sad je ionako sve otkriveno. Vie nema smisla. Mi naputamo mlin. Htjeli smo urediti
ovdje ljetovalite. Svemu je sada kraj! Mi idemo kui, a vi nastavite s naim poslom, ako
elite...
Ne ostavljajte mlin! upade mu Danica u rije. Pokaite nam, to ste sve ve ura-
dili.
Pa moemo ree Pero ali nam prije reci kako si saznala da smo ovdje.

47
Budala i Divljak su nam otkrili tajnu.
Druba krgutnu zubima i stisne pesnice. Djevojice su se nasmijale.
Nemojte se ljutiti na njih. Otkrili su nam tajnu za dva mala ogledalca.
Divljak ostaje pravi divljak! On bi i roenog oca prodao za kakvu svijetlu stvaricu
naruga se Medo.
Pero je upravo bijesan. Stade pred Mariju i ree joj izazovno:
No, pa dobro. A po to ste dole ovamo?
Ta i mi bismo htjele u drubu.
Deki, ne smijte se! Dosad mi je bilo kao da je pao na sve nas mrak, a sada mi je kao
da je drubu obasjalo sunce...
I zvijezda Danica! upade ilo.
Svi zajedno odu sada u hlad pod orah. Tamo sjednu i stanu oduevljeno priati o svojim
namjerama. Djevojice su se svemu tome mnogo radovale. One su obile mlin okolo-nao-
kolo, a kad su ga upoznale, dotrale su veselo. Marija je kliktala:
Imat emo pune ruke posla. Kua je u neredu. Uredit u je. Cvjetnjak je poslije kie
sav u drau. Zaguit e se cvijee. Oplijevit u ga.
Danica je ne moe doekati da zavri, pa prekida:
Sve u zidove oslikati. U koli, znate i sami, najvjetije crtam.
Pero skae na noge u uzbuenju i veli mukim lanovima drube:
Deki! Ove su djevojke slavne! Velim vam odmah, djevojice, ovo: Dosad su i jezero i
mlin pripadali kao dar Milom djetetu. Mi ga sada njemu oduzimamo i poklanjamo va-
ma!
One su se smijale od dragosti, i uto opaze amac. Pero se ponudi da e ih provesti preko
jezera u rijeku. One su se iz poetka plaile vode i amca, koji se ljuljao, ali kad je Pero
duboko zarezao veslom vodu, amac jurnu naglo naprijed a djevojice zapjevae. To se
ovdje nije ve davno ulo. Pero viknu drubi na obali:
ujete li? Ljetovanje ve poinje!
Onda im dovikne da odu dovriti onaj posao kod male ustave. On e se vratiti za nekoli-
ko asaka.

amac je zaao u rijeku. Pero upita djevojice:
Jeste li ozbiljno za slogu? Ne kanite li nas izdati?
Nikako! kliknue one.
Onda Pero jo jae zaree veslom i amac zae u obrasli i neiskreni dio rijeke. Ve su se
prilino udaljili od mlina te ga vie i ne vide.
Najednom djevojice vrisnue problijedjevi u licu. Zure u neto iza Perinih lea. On se
naglo okrenu i kriknu kao van sebe:
Vidra!!
ivotinja je brzo plivala glavom gore iznad vode. Pero planu. Silnom snagom zamahne
veslom i udari prema vidri. Pljusak vode i nita vie. I opet se ukae lijepa ivotinja! Pli-
va prema obali. Pero se obeznanio. Osjea golemu snagu u cijelom tijelu, u rukama i nok-
tima. Baci se iz amca u vodu.

48
Sve je to trajalo dvije sekunde. On dri u vodi vidru za vrat. Ova se bijesno otimlje iz Pe-
rinih ruku. Djevojice vrisnue u amcu. Voda se oko Pere zacrvenjela od krvi.
Odgrizla mu je palac! zastenje Danica. Djevojice pokrie oi rukama. Sjedile su
tako u amcu dok ih Pero ne pozva umornim glasom:
Evo maramice! Veite mi prst, gore, vrsto. Istei e mi sva krv...
Zar je prst odgrizen? zaprepasti se Marija.
Nije! Samo dobro nagrizen! odgovori Pero i dopliva do amca da ga dovue do
obale. Tamo je leala udavljena vidra s iskeenim bijelim zubima. Glava joj je blatna. Pe-
ro ju je udavio tako, da joj je glavu zario u obalu.

Prst je spaen. Pero je toga dana postao junak nad junacima. Lovac nad lovcima. Teko
e se moi sauvati u selu tajna o tome, ali opet mora se! Vidrino se krzno ljeti ne pla-
a mnogo, ali njima e dati dosta novaca. Palau e na jezeru moi ukrasiti.
Milo i ilo oderu vjeto kou s vidre i razapnu krzno da se sui. Pri tom su svi sudjelo-
vali kao promatrai i razgovarali ivo. Prodat e je to prije u kotarskom mjestu.
Trgovac e djecu prevariti opaa Milo dijete.
Da! Pedeset dinara e nam najmanje dati kae Pero.
Onda bacie oguljeno tijelo vidrino u vodu. Tu su opazili da voda vie ne prodire napo-
lje, nego da sva ostaje u jezeru.
Iako je ljeto, oni su znali, da e za koji dan jezero biti puno. Najradije bi ekali ovdje i
preko noi sve dok se jezero ne napuni!
Gladni nisu toliko, koliko su edni. Kako je to dobro da su najprije oistili bunar!
Razgovarali su putem kui o tom kako im roditelji sve vie bjesne zbog njihove skitnje
po cijele dane.
Dosad se izgovaraju da beru jagode, ali to e kad jagoda nestane!
Pero i ilo ostadoe zadnji, a onda e Pero drugu:
Mui me jedna misao: Nee li Marija i Danica sve odati?

Sutradan rano ujutro, prije kole, bili su u crkvi i priestili se. Kad su izali iz crkve, raz-
govarali su o tome, komu je najbolje uspjelo progutati hostiju. Pero, ilo i Medo tuili su
se da im se prilijepila za nepce. Znojili su se od muke, to da uine. Ne smiju je jezikom
motati, ne smiju je zubima gristi, pa to? Sreom se je rastopila.
Inae im je upnik u crkvi odrao oprosni govor za ovu kolsku godinu. Rekao je da vie
nee dolaziti na vjeronauk, jer u subotu nee biti svih aka u koli.
Druba se toj vijesti zaudila. Pero, radostan to je izbjegao kazni, uspije kriom bubnuti
Medu u rebra. Pri tom mu migne i ree:
Slavno!

U koli se susretoe Marija, Danica i Pero i namignue jedno drugom bez rijei. Toga da-
na bilo je u koli dosta zanimljivo. Uitelj je bio neto veseo. I Pero je imao stalno na umu
da mu ispria barem novost o vidri, no stisnuo je vrsto zube. Osim toga, donio im je ui-
telj etku za odijelo, sapun za ruke i etkice za zube. Nema nita ljepe od sapunanja ru-
ku, pa ti postaju bijele i meke kao barun. udila su se djeca tolikoj raskoi koja ih je iz-
nenada snala.

49
Osim svega toga, doao je najodrpaniji drug u novim hlaama. Bacio je one stare zakrpa-
ne, koje su krpama liile na oceane s kontinentima.
Druba se prije podne prilino zabavljala i nije bjeala u mlin. Ipak su stalno mislili na to
kako se vidra sui, a jezero puni vodom do vrha.

Srijeda je bila vaan dan. Kad se druba sastala ujutro u koli, skupie se tajno iza kol-
skih drva. Tu su saznali novost: Juer poslije etiri sata otili su ore i Medo u mlin.
Nisu mogli srcu odoljeti. Tamo su nali mnogo vie vode u jezeru. Druba je saznala jo
jednu novost koja ih je ozbiljno zabrinula.
amac smo nali odvezan. Luta po jezeru. Osim toga je cvjetnjak zgaen.
Tko bi to dolazio u mlin?
Pero ree:
Ako su Divljak i Budala, lako emo s njima. Ali ako je tko drugi otkrio nau tajnu, on-
da je sve upropateno. No, to emo onda danas ili sutra u selu primijetiti.
Tu su se dogovorili da e danas Pero i ilo otii u kotarsko mjesto, da prodaju vidrino
krzno. Samo treba smisliti kako e najzgodnije izmaknuti iz kole.
kolsko zvono je zazvonilo. Medo se lijeno vukao. Prigovara:
Ovaj osmi sat i ovo cin-cin zvonce, to drei, sjedi mi ve navrh glave.
U razredu naoe uiteljicu. Kad je ilo iao mimo njen stol, bio je tako slobodan i upitao
je:
Zar danas nee doi na uitelj?
Uiteljica mu poneto nevoljko odgovori:
Nee na alost! I hvala na pitanju!
ilo nastavlja kao oaloen:
Nee?! Oh!...
A kad je sjeo na klupu, napisao je Peri ceduljicu: Uitelj nee doi danas u kolu. Smisli,
kako da odemo u kotarsko mjesto.
Uiteljica naloi djeci:
itajte asopise! Moete pisati raune. Zabavite se radom.
Pero je bio zabrinut. Nikako nije mogao smisliti kako da odu. Uhvatio je neki djeji aso-
pis. Naao je tamo priicu. Poeo ju je itati. Doao je do mjesta gdje vrana govori ovje-
ku tako mudro, kao kakva stara baba. Nije vie htio itati.
Uhvatio je drugi asopis. Tamo je naao opet jednu priu. Priala je o magarcu koji je htio
jesti meda, pa je razbio nogom konicu s pelama. Pele su ga svega izbole.
Pero je pomislio kako to nije moglo biti. Sjeti se kotarskog mjesta i mlina i zapade od bri-
ge i nestrpljenja u vruicu.
Baci asopis, a uiteljica ga opomene:
Zato ne ita, Pero? Zar ti se ne sviaju asopisi?
Pero odgovori utivo:
O, da! Sviaju mi se. Uzet u ovaj as drugi. Imam ga ve!
Odmah na prvoj strani nae pjesmicu. Naslov joj je: Opi mir. U njoj se javljaju, valjda
acima graanima, novosti sa sela. Pero pomisli: Da nije o naem selu? Moda o mlinu?
Ili o svai u selu. Onda stade itati:

50
Da su se sa zecom izmirili psi, i s piliima jastrebi zli.
Da su se s korovom izmirile kose, i s malom djecom i strljeni i ose.
Da se sa abama izmirile zmije, da u selu nitko sad u svai nije.
Pero se razljutio i zaklopio asopis. Gledao je uiteljicu. Ona je itala novine. itala ih je
napeto. Mislio je Pero: Eh, novine! Njih bih i ja itao! U njima pie o dvjema malim pasti-
ricama kako su ubile vuka. U novinama su samo novosti! Ima u njima i to kako je bomba
digla u zrak brzi vlak. Vlak je imao vagone, u kojima ljudi spavaju. Novine piu da je bio
potres u Americi. Novine javljaju kako su radnici kopali vrt i nali jamu sa zmijama. Ubi-
li su dvjesta sedam komada. Imade u novinama novost da je jedan apotekar naao stari
rimski grad na Frukoj gori.
A kakvih li samo zanimljivih slika ima u novinama. Tamo vidi naslikane elave drav-
nike. Oni putuju po Evropi. S njima idu njihove gospoe u svilenim haljinama i sa cvije-
em u ruci usred zime. Naslikani su najbolji rvai i trkai. Osim svega toga ima i slika
najljepe ene na svijetu i pape kako sjedi na velikom stolcu. Naslikani su novi aeroplani
i azijske princeze.
eznuo je Pero za novinama. Ovako mu je dosadno. ekao je, ekao je, jo neko vrijeme,
a onda naglo ustade i poe uiteljici.
Molim vas lijepo, pustite me u kotarsko mjesto. Morao bih za svoje ondje neto obavi-
ti...
Za svoje, veli? pita ga uiteljica.
Da. Za svoje. Osim toga mogao bih i vama togod odanle donijeti, ako treba.
Uiteljica ga pusti. On je zamolio dopust i za ila da mu bude ljepe na putu. Uiteljica
na to ne pristade. Pero poe sam. Dok je uhvatio za kvaku, sjeti se uiteljica i ree:
Dat u ti osam dinara, pa mi donesi krupice iz mlina!
Pero jo jednom pokua:
ilo, molim!
to zaudi se uiteljica kakvo ilo trai od mene?
Mi tako zovemo Ivana odgovori Pero.
I uiteljica pusti da i ilo ide.

Njih dvojica upravo otrae u mlin. amac nije bio na svom mjestu. Cvjetnjak je zaista
zgaen. Vidrino krzno je netaknuto. Vode je mnogo u jezeru.
Nisu se u mlinu zadravali. Stazom preko polja krenuli su u kotarsko mjesto daleko est
kilometara. Tamo su uli u najvei duan. Cio duan se sjatio, da vidi vidrino krzno. Tr-
govac im je davao samo stotinu dinara. Oni nisu htjeli pristati.
Putujte onda dalje. Sluga pokoran! rekoe im oni u duanu. Stvar je spasila trgov-
kinja. Ona im vikne:
Stanite, maliani! Tko je uhvatio tu vidru?
Pero ree ponosno:
Ja! Gotovo mi je prst odgrizla.
I sad im Pero morao sve ispriati, samo o mlinu ne ree ni rijei. Kad je pripovijest svrio,
gospoa je svima u duanu kazala neto na njemakom jeziku, i oni su prodali krzno za
stotinu i pedeset dinara. Pero je onda rekao:
Sad emo mi od vas neto kupiti.

51
Pomonici su postali odmah prijazniji. Djeaci su kupili stolarske boje i etke. Kupili su
vapna i drugih boja za bojadisanje zidova. Osim toga, uzeli su avala. Svidjela im se i
velika staklena kugla, pa su i nju kupili za cvjetnjak pred mlinarevom kuom. I jo nekih
drugih sitnih stvari uzee. Napokon im pomonici ponudie bombone i okoladu. Svile-
nih bombona i okolade nisu Pero i ilo nikad u svome ivotu jeli, pa uzee i to. Kad im
je pomonik sve izraunao, nije im preostao ni jedan dinar.
To nije nikakvo gospodarstvo ree Pero, ali nije mogao dalje nikud. Oni su to sve
ponijeli kui. Bombone i okoladu su pojeli putem.
Nije lijepo da smo sve pojeli kazao je Pero ali sad je kasno.
Djeaci su sve druge stvari odnijeli u mlin na tavan, i teko umorni vratie se kui.

52
MILO DIJETE SE PROSLAVIO
U etvrtak se sastala sva druba na mlinskom putu i otila u mlin. Tamo podijelie po-
sao. Jedni su razruili svinjac dokraja a drvenu e grau upotrijebiti za popravak mosta
na ulazu u mlin. Tako e opet kola moi prelaziti preko mosta. Jedni e dokraja iskriti
sve gutike, grmlje i korov, gdje ga jo ima previe. Treba sve izgledati pitomo! Toga da-
na su natakli sjajnu staklenu kuglu na tap, usred cvjetnjaka. Lijepo je to bilo kad se sun-
ce ljeskalo na sve strane.
Jo su svrili jedan zgodan posao. Od prua su nainili koarice. U njih su stavili zemlju i
zasadili zelene puzavce. Deset takvih koarica objesili su ispod dugake strehe na kui.
Taj ih je ukras silno oduevio.
A to su radile djevojice? Marija je okopavala cvjetnjak. Kad ga je okopala, oplijevila je
dra sa gredica.
Danica je, znate ve, slikarica. Ona se putem dogovorila s drubom to e crtati. Neki su
htjeli da ona rie nae velikane iz povijesti, a meu njima da bude svakako i Kraljevi
Marko na svom arcu. Ona nije na to pristala, jer da je velikane teko nacrtati, a i konje
ona slabo rie. Narisat e pune zidove cvijea i voa. Pristali su svi na to.
Najprije je Danica skinula svu prainu i pauinu sa zidova. Milo dijete je nainio vap-
neno mlijeko. Njih su dvoje obijelili sve zidove iznutra. Zidovi su se brzo suili. Milo di-
jete je onda nastavio bijeliti kuu izvana. Sav je bio uprskan vapnom. Imao je kaplje i na
nosu i na bradi. Danica je toga dana obojadisala dvije sobe. U prvoj je nacrtala vijenac
okolo-naokolo od samih treanja, a u drugoj ukras od rua.

lanovi drube su svaki as dolazili gledati njezine crtarije i divili se umjetnikom poslu.
Kua je iznutra postala svjetlija i ugodnija. Oivjela je! Kao da e progovoriti. Oni su svi
toliko danas uradili, da je Peri bilo ao, to im svima nije donio bombona iz duana. Sa-
vjest ga je pekla uistinu! Da popravi, to je pogrijeio, on im ree uvee da e ih sve pro-
vesti amcem. Svi su se tomu veselili, osim Milog djeteta. On je vjerovao da e amac si-
gurno potonuti pod njima tolikima. Pero mu ree:
Pa dobro. Ti ostani kod mlina. Budi na strai. Ako doe neprijatelj, javi nam da nava-
limo na njega.
amac je bio prepun. Pero je teko veslao. Pomicali su se vrlo sporo. Svi su mahali Mi-
lom djetetu na obali.
Kad je amac nestao u daljini, u Milom djetetu plane tajna elja koju je ve dugo gajio u
svom srcu. On je u mlinu naao jedno ovee, staro, ali cijelo korito. Sad ga izvue iz mli-
na i uze jednu usku daicu. Sve to odnese pod mlin u plitku vodu ispod toka. Tu sjede
u korito i stade se uiti veslati. O, kako se gordo osjeao u svom amcu! Veslao je, ma-
hao, znojio se i puhao! Skinuo je sa sebe prsluk. Bacio i koulju! Veslao je i opet veslao.
Ljudi, gledajte, Milo dijete vesla! Vozi amac!
Zlo je bilo u tome to je stalno veslom po zemlji rovao. Bilo je tu pod mlinskim tokom
preplitko. Ne svia mu se. On eli dubinu, pa da prenese svoj amac u jezero? A, to ne
smije nikako! Jezero je sad puno vode i strano duboko.

53
Izvue svoje korito i popne se do male ustave kroz koju bi voda suknula kad bi je on di-
gao, jer je sada voda narasla i neto vie od ustave. On bi trebao samo malo podii usta-
vu, i voda bi se izlila u njegovu lokvu pod tokom. Oh, onda bi on imao vie vode, pa bi
bolje veslao!
Vidjelo se na njemu da ga je strah neki uhvatio, ali opet, on se odvai. Blijed je i dru
mu ruke. Vadi klinove sa strana. Sad je ustava slobodna. Treba je samo podii i svre-
na stvar. Hoe li samo moi?
I napokon, prihvati za dralicu i podigne. Ne ide. Pokua jo jednom. Ne ide. Trei put
napne se najveom snagom. Hlae mu od muke pukoe.
Ustava se malo odkrinu. Jo jednom povue. Ustava se digne za deset centimetara. Vo-
da grunu u snanom mlazu kroz drveni kanal i udari u veliki toak. Ovaj zakripi i po-
maknu se. Jedan! Dva! Tri! Toak se stade okretati. Osovina zakripi i potjera sve tokove
i kamenje u mlinu. Cijela zgrada zatutnji. Prozori se tresu. Krov se drma. Milo dijete se
skameni. Zuri kao izvan sebe u toak. Onda stade vikati:
Peeeeroooooo!! Sam sebe jedva uje. um vode i tutanj u mlinu zagluuju. Pokua
spustiti ustavu, ali ne moe. Poe u muci plakati. Htjede bjeati uz rijeku do drube. On-
da odustane, jer se bojao zmije i druge vidre, a napokon, tko e znati, nisu li oni ve stigli
do Dunava, a moda i u Crno more!
Pokua jo jednom da zatvori ustavu. Kad nije ni sad mogao, smirio se i motrio velian-
stveni mlaz vode, golemi toak i tisue bisernih kapljica to prte preko toka.
Poslije nekoliko minuta zaviri bojaljivo u mlin. Ovaj se iznutra sav zadimio. Nekakve su
se sitne leptirice uzbudile, pa lete preplaene. Crvi pojure iz kata u prizemlje. Na sve
strane uzbuna. Tokovi se brzo okreu. Remenje klizi i sike. Kamenje tutnji, prazno bez
ita. Mlin jei i sav se trese.
Milo dijete otri askom van do toka, askom opet u mlin i konano je uvidio da je to
vana stvar. On je bio svjestan da je to njegovo djelo. Nije on tek neka ua! Tako gorda
napade ga i vruica, ali s vruicom stee i kurau. Odvue korito do rijeke i spusti ga u
vodu. Sjedne u njega i pokua veslati. I gle! Danas Milom djetetu svi poslovi polaze za
rukom. Korito klizi po vodi. On je prvorazredan vesla! Krene druini u susret. ini mu
se da je narastao i da je slavan. I visok kao jablani uz rijeku.
A gdje je zapravo amac s drubom? Pero je bio daleko odveslao, a onda su zauli tutanj
i silno se tomu zaudili. Mlinovi tako tutnje, znali su oni, ali da bi to njihov mlin radio, to
nisu mislili. Prestraeni i zaueni okrenue natrag. Pero je veslao snano, tek to ne pu-
koe vesla. Drugi su pomagali veslati rukama, samo da to prije stignu do jezera.
Kad najednom iza zavoja ugledaju Milo dijete. Pero kliknu:
Narode! Pa taj momak vesla!
U koritu!! kliku drugi.
Kolike li hrabrosti!
Milo dijete je blizu amca. Mimoilaze se. Druba pita:
Kakav je to tutanj?!!!
Milo dijete odgovara:
Naa je industrija proradila!
Tko ju je pokrenuo?
Ja!!! klikne Milo dijete, okrene svoje korito i urno zavesla za njima.

54
Svi su lanovi kliktali od sree. Jurili su k mlinu. Divili su se strelovitom remenju i brzim
tokovima! Zadivljeni promatraju veliki toak u slapovima i biserju vode. Oni su skakali,
kriali, grlili se i ljubili!

Kad je Milo dijete stigao na svojoj posebnoj lai, priredila mu je druba u pristanitu sve-
ani doek. Pero je blijed od uzbuenja, ali je ipak smogao govor. Morao je vikati, tolika
je buka dolazila iz mlina:
Milo dijete! Ti si na velikan! Mi smo bili nepravedni i oduzeli smo ti palau i jezero i
poklonili Mariji i Danici. Sad emo to popraviti. Ti e upravljati naom industrijom!
Milo dijete se smjeka i pita Medu ozbiljno:
Zar ja moram sada neto odgovoriti?
Ako nisi nauio govor napamet, onda reci samo: hvala.
Tako on i uini. Pri tom je drao jednu ruku postrance na rupi od hlaa, da druba ne
vidi tu nevolju barem sada! Upravitelj industrije ne smije imati poderane hlae. Barem ne
ovaj as, dok sveanost traje!

Druba se dalje veselila i zavirivala u svaki kuti mlina. Vikali su i galamili u mlinu i ui-
vali u tom kako su jedva jedvice jedan drugoga razumjeli. U tom veselju najednom opazi
druba kako se Pero snudio. On pojuri napolje, a oni za njim. Pero uhvati ruicu ustave
i spusti je. Onda je klinovima zabravi.
Toak stade. Mlin se stia i nastade opet udan mir poslije one tutnjave. Onda im ree:
Mogli bi ljudi u selu uti tutanj mlina i mi smo propali!
Pa zar nije sada sve svreno? upita ilo. Neka dou. Mogu mljeti. Mlin im mo-
emo predati!
Ne! Ne! Nije sve jo gotovo. uvajte, molim vas, jo nekoliko dana tajnu. Ja smiljam,
kako da sve to udesimo, pa dok smislim, nee nam biti ao.
Dobro rekoe onda svi uvat emo jo tajnu.
Pero je presretan. Opet se obraa drugovima:
Drubo slavna! Danas je na najsretniji dan. Milo dijete se proslavio. Sve je kao u prii.
I ne ide mi se kui. Najradije bih ostao ovdje stalno!

55
DRUBINI CRNI DANI
U petak ujutro doe Pero u kolu zabrinut. Iza kolskih drva sakupi svoju drubu, pa im
saopi:
Moj otac je pozvan danas u kotarsko mjesto. To je zbog one uvrede na sastanku selja-
ka.
U podne odlazi kui vidjeti da li mu se otac vratio. Dolazi tuan. Saziva naglo drubu iza
drva.
Nesrea me stigla. Mojeg su oca zatvorili na osam dana. On nije kriv i nije nita ukrao.
Onom je seljaku rekao da je podmien. Zna sigurno da je tako, ali nema svjedoka. Neu
moi u te dane nikuda od kue. Ni u kolu neu dolaziti. ilo e vam donositi poruke od
mene.
Druba se poboja to e dalje biti. Pero ipak ne zdvaja:
Sve e biti dobro, ako budete sloni...
Bit emo sloni!
Makar i mene ne bude?
Zadivit e se to e sve nai za osam dana!
Pero je veseliji:
Drubo! Svako slobodno vrijeme otrite u nae ljetovalite. Blizu je konac kolske go-
dine. Mi moramo biti posve gotovi s mlinom.
Ne brini se! Vidjet e! Zaudit e se!
Dobro! Ali jo jedno: Sada zadnje dane najstroe uvajte tajnu!
Uitelj je dao Peri dopust od nekoliko dana. Rekao mu je: Tvoj je otac poten ovjek!
Nastojat emo da vam se i prije osam dana vrati kui.

ilo, Medo, Milo i Danica otioe poslije etiri sata u mlin. Tamo su opazili da je neprija-
teljska noga opet gazila po njihovu ljetovalitu. Na lijepom bijelom zidu mlinareve kue
napisana je ugljenom jedna reenica puna prostote. amac je opet odvezan i gurnut u
jezero. Cvjetnjak izgaen.
Druba je krgutala zubima od bijesa i stiskala pesnice:
Ovakve divlje poslove rade jedino Divljak i Budala! Taman drutvo! Mi im za takve
bezobrazluke moramo najmanje nosove razbiti!
Svu su tetu popravili i primili se novog posla. Oistili su lijepo mlin izvana i iznutra.
Osim toga su ga i obijelili. Danica je u to vrijeme crtala po kuhinji kruke, jabuke, trenje,
dinje i lubenice. Milo i ore umijeali su stolarsku smeu boju, pa su bojadisali drvene
dijelove bunara.

Kasno uvee vratili su se kui. Polovica ih dobila batine zbog tobonje skitnje. Majka je
Danicu arila koprivom po bosim nogama. Muka je to bila podnositi, no oni su opet stis-
nuli zube i tajne nisu odali!

56

Sutradan, u subotu ujutro, pozove ilo drubu iza drva da im kae poruku voe.
Pero je bijesan na Divljaka. Treba ga jae ustraiti. Medo i ilo uhvatili su ga jo prije ko-
le pred zahodom i pritisnuli ga o zid. Najprije je htio vikati, ali je dobio akom u prsa.
Onda je prijetio da e odati tajnu. ilo ga lako iglicom bocne u bedro. Ne umiju vie ime
da mu zaprijete. U muci govore i ovako: Nos emo ti odsjei, budemo li vidjeli da nam
kvari posao. U mlin ne smije!
Uitelj je doao i rekao djeci da ih puta kui. Neka se sveanije obuku i donesu pola di-
nara pa e ii na izlet u oblinje selo na kolsku predstavu. Zove ih onamo uiteljica iz
tog sela. Treba ponijeti i jelo, jer e ostati cio dan. Pita ilo:
to e biti s onima koji ne mogu dobiti novaca?
Ostat e u koli i prijei u uiteljiin razred.
ilo odmah ustaje i namiguje drubi: Mi ne idemo! onda se obraa uitelju:
Ja ne mogu ii. Meni je nemogue dobiti pol dinara.
I ostali lanovi drube izjavie tako. Uitelj ih alje odmah u uiteljiin razred. ilo e im
u hodniku:
Slavna stvar! Prepustite sve meni. Mi emo danas cijeli dan biti u mlinu.
Kad su uli u uiteljiin razred, ona uzviknu:
Taman! Upravo sam jo vas trebala!
Kad se smjestie u klupe, ilo je napisao drubi na papiriu: Sve ide kao po loju.
Uitelj je odveo djecu u drugo selo oko deset sati. Za etvrt sata ustane ilo i zamoli ui-
teljicu:
Molim lijepo, pustite me, ipak bih i ja htio na predstavu.
I ja, i ja! povikae ostali lanovi drube. Uiteljica ih sve pusti. Oni su joj rekli da e
trati za uiteljem. Druba je zaista trala, ali u mlin.
Upravo u podne stigli su u mlin. Dogovorili su se u hladu oraha, to e danas uraditi.
Sjetili su se i Pere. Stalno su poslije govorili za vrijeme rada:
Kad ovo Pero vidi! Pa ovo, i ovo!
Drubo! Mi smo sve sloniji! Sjetite se, Pero ve dulje vremena nije trebao vikati rije
kvrica, da nas umiri.
Danas su posve dovrili palau. Bojadisali su okvire, prozore i oprali stakla. Poistili su i
staze, jer je bila trava izbila. Osim toga, jo su bolje utvrdili zemljane nasipe kod velike i
male ustave.
U pet sati pozvao je Milo dijete drubu na amac, da ih provoza. Sretno je prolo. Svi su
djeaci sada dobili volju da se naue veslati. Idui tjedan bit e manje posla, pa e uiti
veslanje. Milo dijete bit e uitelj. On je u tom ljetovalitu ve svata bio: bio je princ, on-
da upravitelj industrije pa napokon, bit e i uitelj veslanja.

Poslije vonje ilo je rekao:
Drubo! Cijelo vrijeme kopka u meni elja da samo naas ujemo kako radi mlin!
Neki se boje da e uti u selu, a i Pero je protiv toga. To barem svi znadu. No opet, svi su
pristali kad je ilo rekao:
Ma, samo jednu minutu!

57
Svi otvorie usta, oi i ui. Medo i ilo izvade klinove, podignu ustavu i voda opet jurnu
u debelom mlazu i potjera toak. Mlin zatutnji. Djeca su radoznalo trala askom u mlin
da vide hitre eljezne tokove i remenje, a askom van da gledaju dostojanstveni toak u
slapovima vode. Medo kriknu:
Narode! Cijelo to ljetovalite, i jezero, i palaa, sve to nije tako vrijedno kao ova indus-
trija!
Kad zaustavie mlin, rekoe da e druge sedmice donijeti kukuruza i penice da pokua-
ju samljeti. Dogovorili su se da e sutra, u nedjelju poslije podne, doi samo na zabavu u
svoje ljetovalite. Doi e da se nauiju jezera na amcu. Koji budu htjeli, moi e se i ku-
pati. I ribe e hvatati udicom, jer se u jezero uselila riba otkako je voda dublja.

Sutradan, jedva je prolo podne, sastala se druba na mlinskom putu. ilo im je donio
pozdrav od Pere. On im poruuje kako im zavia to e popodne moi tako lijepo pro-
vesti u ljetovalitu.
Danas nije druba nita ponijela sobom, osim tankih laganih udica i kutije sa crviima.
Kad su doli u mlin, opazie odmah da sjajne kugle nema vie na tapu usred cvjetnjaka.
Ukradena je, a na njezino je mjesto nataknut stari lonac s dvadesetak rupa.
U palai, u najljepe oslikanoj sobi naoe nasred poda neto runo i sramotno, kao ono i
prvi dan, kad su bili doli ovamo u mlin.
Druba se sada pogotovo strano uzrujala. Sastali su se pod orahom na dogovor. Bilo im
je pokvareno cijelo veselje. Gadio im se Divljakov postupak.
To je Divljak prije podne bio ovdje. Prije nas.
U taj tren udari kamen u orah. Druba se sakri izmeu drveta i kue. ilo viknu:
On je tu! Drubo, spremaj se! Hvataj tko to nae. Rat poinje!
Djevojice nisu u toj uzbuni znale to e. Danica je zaplakala.
Babe u kuu! vikne Medo.
Kad djeaci pooe oboruani batinama prema mlinu, saspe se na njih kia kamenja. Je-
dan kamen rani Milo dijete u desno uho, sreom lako. Druba opet uzmaknu iza kue.
Ima ih vie! vie ilo. Odakle dolazi kamenje? Mora da su u mlinu na tavanu i
da bacaju odanle kroz prozori kamenje na nas.
Tu se dogovore da ne smiju svi najednom nego jedan po jedan da pretri to bre moe
preko cvjetnjaka do mlina.
Tako i uinie. Prvi pretra ilo. Onda svi redom. Na svakoga su neprijatelji bacali ka-
menje iz mlina, ali ranili nisu sreom nikoga.
Sad druba pokua provaliti u mlin, ali odmah ustuknue natrag. Sa kata sasu se gusto
kamenje.
Druba se povue pod strehu i dugo neto vano apue. Na tavanu mlina ula se kripa
dasaka. Neprijatelji u mlinu bili su napeti i paljivi.
Najednom Medo i ilo skoe naglo k maloj ustavi. Podignu je. Mlin se zatrese. Druba
podie viku:
Joj! Potres!! Joj! Potres!
Divljak, Budala i jo dva neprijateljska djeaka u uasnom strahu pojurie dolje i izau
na vrata. Druba ih doeka noktima i zubima. Budalu i drugu dvojicu priklijetie o zem-
lju, iako su se ovi junaki opirali, ali Divljak pobjee.

58
Medo nagnu za njim i uhvati ga jo na tlu mlinskom za kaput, Divljak nasrnu na Medu
kao zvijer. Upotrijebio je ruke, noge i zube. Udarao je mahnito oko sebe nogama. Grebao
noktima Medu po licu. Medo je samo vrebao da Divljaka zgrabi svojim rukama. Onda se
on njegovih otrih nokata nee bojati.
Kad se ve inilo da e Medo uspjeti, baci Divljak neto crveno Medi u oi. Medo vrisnu.
Baci se na zemlju i zajaue:
Majko moja! Majko jedina! Oslijepit u!
ilo skoi u pomo. Medo je dobio ljutu papriku u oi. Divljak je na mlinskom putu. Pra-
i. Za njim juri ilo. No ilo gubi nadu, time i snagu. Predaleko mu je Divljak! Nee ga
moi dostii.
Kadli najednom! to je to? Divljak je stao. Bjei nazad! Skae u kukuruz! Netko juri za
njim. Tko? Pero glavom! ilo pohita u pomo. Nije bio potreban, jer, eno, Pero tjera Div-
ljaka naprijed. Ruke mu je svojim kajiem svezao odostrag, na lea. Sav zadihan, ree
Pero ilu:
Ba sam stigao u dobar as. Oca mi pustie danas iz zatvora. Potrao sam sretan u
mlin!

Druba se silno obradovala Peri i njegovu plijenu. Neprijatelji vratie sjajnu kuglu i izne-
soe na daski svoju sramotu s poda u sobi... Medo nabije stari lonac Divljaku na glavu.
Pero e sada etvorici neprijatelja:
Jeste li za mali razgovor s nama?
Najprije mi skini lonac s glave zamoli ponizno Divljak.
Medo ga okrunio, Medo mu i skine krunu s glave te je baci u duboko jezero. Onda Pero
ree neprijateljima:
Hoete li pristupiti u nau drubu i raditi jo osam dana? Ako neete, mi emo vas
tui i neemo prestati do veeri! Osim toga, svako jutro, za svakog odmora, do podne i
poslije podne dobro emo vas svaki put izbatinati.
Neprijatelji izjavie da e radije pristupiti u drubu. Sad je druba brojila dvanaest la-
nova. Medo je brundao:
Ova etvorica dolaze na kraju, kad je posao ve obavljen. Samo da se nauiju!
I drugi su stari lanovi poeli prigovarati. Nastala je prepirka.
Kvrica!!! viknu Pero opet nakon dugog vremena. Sve se umiri, a onda nastavi,
mjerei pogledom stare lanove:
A to se drugo dalo uiniti sada u ovaj as? Zar ne razumijete?!
Djevojice su ovo prekinule i zamolile:
Mi bismo se tako rado malo provezle amcem.
Milo dijete skoi i stane pred njih. Nakloni se i pokae amac:
Izvolite! Ja sam danas vesla!

Kad su odlazili kui, viknu Pero:
Stoj, drubo! Pogledajte u cvjetnjak! Kape dolje!
Prvi je velik i gordi cvijet procvao. Bio je to crveni mak.

59
SVI SU U VRUICI
Druba je sada jo imala vrlo malo posla u svom ljetovalitu i u svojoj industriji. To je i
srea, jer su sada ve imali sve manje vremena da bjee u mlin to se vie pribliavao ko-
nac kolske godine.
Oni u mlinu nisu vie imali nikakva vanijeg posla. Sve je bilo gotovo i u redu. Sada su
samo uinjeno dotjerivali. Strugali su stazice, istili mlin, da ne ostane u njemu ni najma-
nja pauina. Cvjetnjak su ureivali. U njemu je procvalo sve presaeno cvijee. Zato su
dolazili u mlin poslije popodnevne kole, a vraali su se kui uvee, dosta kasno.

U srijedu su otili u mlin o podne. Nisu mogli doekati popodnevni etvrti sat. Ponijeli
su pet kilograma kukuruza. Podigli su malu ustavu i mlin zatutnji. Svi su na katu prisu-
stvovali sveanom inu kad je Pero stao sipati kukuruz u veliki drveni lijevak iznad ka-
mena.
Onda zaue kako se zrnje drobi. Jurnue dolje u prizemlje. Podmetnuli su svi ake pod
drveni kanali. Za kratak as procurilo je uto, vrue kukuruzno brano. lanovi drube
vritali su od veselja i sree da se sve orilo!

Toga su dana zakasnili popodne u kolu. Uitelj im ree:
Jo ovih nekoliko dana i gotovo je!
Zaboravivi se, Pero i druba uskliknu:
Jest! Jest! Sve je ve gotovo!
Uitelj se strano rasrdio. Udari rukom o sto i viknu:
Kakva je to drzovitost! Zaista, sretan sam da je za nekoliko dana sve gotovo i da se
vie neu morati susretati s tako neuljudnom djecom.
Druba se bez rijei uvue u klupe. Za vrlo kratko vrijeme dobio Pero ispod klupe papi-
ri. Pie ilo: Gotovo si se odao. Ohladi se malo i uti!
Uitelj nije mirovao. On je upravo uvrijeen.
Ne udim se da kasno dolazi Divljak i Pero...
U taj as ustade Divljak:
Ja nisam kriv! Ja moram! Oni...
Pero vidi, sve e se ovaj as stropotati. Naglo ustane i namignu drubi, pa podigoe svi
galamu:
to mora?! to tu pria! Divljak mora silom u umu po jagode! O siromah...
Cio razred to prihvatio i sada nastade prava buka. Tako se druba spasila. Uitelj snano
kriknu:
Dosta! Ni rijei vie!!
Kad se sve stialo, on nastavi dalje:
Ne udim se djeacima, ali se udim Danici i Mariji.

60
Sve su oi u razredu uprte u njih dvije. One su pocrvenjele preko uiju. Pero je u uas-
nom strahu. Nova opasnost! Djevojice e sigurno sada priznati.
I, to se dogodilo? Nita. Marija i Danica oborie glave i ute. Zaas alje Pero pisamce
ilu: Sad lijepo usporedi naeg Divljaka i nae dvije djevojice. Ja vie ne mislim zlo o
djevojicama. One su slavne!

Tako je srijeda nekako sretno prola. U etvrtak je druba u svom ljetovalitu imala lijep
dan. Jedino su se zabrinuli to danas nema Divljaka. Inae nisu nita radili. Jedino su se
zabavljali. Djeaci su veslali. Dotle su se djevojice kupale. Onda su se djeaci kupali i
hvatali ribu, a djevojice su otputovale na amcu daleko uz rijeku. I slikarica Danica se
uvjebala dobro veslati.
Djeaci su ronili i preplivali jezero. Natjecali se. Zadihali. Umarali. Sunali. Ugrijali. Na-
novo skakali u vodu i plivali, opet plivali, ronili, ronili!
Kad su se goli nasunali na velikoj ustavi, ree Pero:
Drugovi! Lijepo je! Ali sve se bojim, sve neto slutim, brzo e tomu biti kraj.
Tada Budala izgovori to ga je ve od jutra muilo:
Ja znam neto. ujte me! Divljak mi je juer poslije kole kazao da on vie nee u mlin
i da e sutra u koli sve odati acima.
Svi se zbog toga uzrujae i nestade dobrog raspoloenja.
Dogovore se da netko mora otii do Divljaka s najveom prijetnjom da barem danas ni-
kom ne oda. Otiao je ilo.

Druba se sutradan opet ujutro rano skupila u koli. Morila ih je znatielja da li je Div-
ljak odao, to vie, to ih je ilo obavijestio da nije juer mogao nigdje pronai Divljaka.
Htjeli su ga dobiti u ake prije kole, ali on nije dolazio. Na acima u razredu nisu pri-
mjeivali, da ita znadu o mlinu. Ipak, druba je ve bila odvie napeta i nestrpljiva.
Oko sedam i p pozva Pero drubu iza drva. Tamo im odluno ree:
Ja vie ne mogu izdrati! Bojim se, da e nam Divljak na koncu sve pokvariti. Ja pred-
laem da danas priznamo uitelju sve i da ga zamolimo da nas pomogne ouvati od Div-
ljakove izdaje.
Svi su kliknuli:
Priznajmo!
Pero i ilo blijedi, ali i odluni stoje pred vratima uiteljeva stana. Pokucaju. Otvara sam
uitelj:
O, momci! to vas nosi k meni?
Doli smo priznati!... Sve je gotovo...
to je gotovo?! u udu e uitelj. Dotle se ilo dospio snai:
Moramo vam dulje priati o tom.
E, onda izvolite unutra!

Zvonce je zvonilo, ali uitelja nema, a s njim ni Pere ni ila. Prolo je ve osam i p, i de-
vet, a njih jo nema.
Uto ue uiteljica da kae acima neka neto rade prije podne, jer da uitelj nee doi.
Kad je uiteljica otila, ree Medo ostalim lanovima drube da ide izvidjeti to se doga-

61
a. On je iziao iz razreda i otrao ravno do zvonika. Nije imao sree. Crkva je bila za-
kljuana. Onda potra do gazda-Markove trenje. Oprezno i neopazice popne se na njen
najvii vrh i pogleda prema mlinu. Srce mu zaigra od radosti. Lijepo se odanle vidjelo
kako se nekoliko osoba vozi na amcu. Bit e to sigurno Pero i ilo koji voze uitelja.
Najedanput mu srce jae zakuca. Jao! On se prevario! Na jednom zavijutku mlinskog pu-
ta opazi uitelja i Peru sa ilom. Ovi tek putuju prema mlinu!
Divljak! viknu Medo na vrhu.
Tko je Divljak! grmnu gazda-Marko ispod trenje. Dat u ja tebi. Sada barem
znam, tko moje trenje krade! Dolje silazi, bitango!
U Medi nije ostalo ni kapi krvi. On se strano sporo sputao dolje. Doekale su ga vrste
ruke gazde Marka. Medo zna da ne moe pobjei. Stisne zube, zamiri i pretrpi deset do-
brih iba po debelom mesu.
Kod osmog je udarca tiho zaplakao. Bol mu do kole nije prestajala.
U jedanaest i po doli su uitelj, Pero, ilo, Divljak i jo dva Divljakova druga. Nitko ni-
ta ne govori, samo se vidi na uitelju da je sav uzbuen. esto prolazi izmeu klupa.
Zaustavlja se osobito kod lanova drube i ne moe odoljeti da ih ne pomiluje.
Pero je poslao ceduljicu lanovima drube: Popodne svi u stari tagalj!
U jedan sat svi su u taglju. Doao je i Budala. Jedino nema Divljaka. Pero ree drubi:
Drubo moja slavna! Evo vam je ilo svjedok! Uitelj je ostao u mlinu zapanjen. Bio je
blijed kao stijena. Kad je sve obiao, pao je u vatru. Grlio nas je. Mal' nas ne izljubi tamo
u mlinu. A kad smo mu htjeli amac pokazati, opazili smo da ga nema. Tu smo mu spo-
menuli Divljakovu rabotu od poetka do kraja. Nije prolo ni nekoliko minuta, kadli
opazismo Divljaka sa dva druga, kako se vraaju na amcu iz rijeke. Kad nas je opazio,
trebali ste vidjeti to lice! Kad doveslae do obale, ree im uitelj: Dakle naao sam vas!
Mi u koli, a vi ovdje na veslanju! Divljakovi drugovi poeli plakati a Divljak nato ree:
Ja nisam kriv. Mene je ovamo Pero dovukao. Uitelj e onda: Dosta o tom. Pitam vas,
tko je ovo sve tako krasno uredio? Divljak odmah prihvati: Ja! To sam sve ja uinio!
Tako je uitelj Divljaka najbolje upoznao. Zaprijetio mu je strogo da ni on ni ona dvojica
ne smiju jednu jedinu rije nigdje kazati o mlinu.
Druba je bila silno radosna. Pero im na kraju ree:
A sada, drugovi, ono najglavnije! Mi ne moramo u kolu uope! Uitelj nam je dao
dopust da sve svrimo u ljetovalitu to smo nakanili i da ih na dan zavrne kolske sve-
anosti doekamo u mlinu.

Doao je dan zavrne kolske sveanosti. kolska soba uiteljeva bila je sva okiena zele-
nilom, cvijeem, ilimima i slikama. Djeaci su dolazili u sveanom odijelu, a djevojice
povrh toga sa cvijeem u ruci i s nakovranom kosom.
Oko osam sati poeli su dolaziti roditelji u kolu. Uitelj ih je doekivao. Rukovao se s
njima i sa svakim razgovarao. U devet sati doao je naelnik opine. Bili su i tamburai.
Oko devet i p uitelj e roditeljima:
Vi ste naueni redovno svake godine na naoj zavrnoj kolskoj sveanosti sluati a-
ke kako pjevaju i deklamiraju. Danas neete imati taj raspored. Silom prilika sve se u za-
dnji as preokrenulo. Na kolski raspored prenesen je danas u na zadruni mlin. Ja vas
molim, poimo svi odavde u mlin, gdje e biti dostojno proslavljen zavretak kolske
godine!

62
Jo nije uitelj niti zavrio, kadli u mnotvu svijeta nastade amor. Nisu mogli razumjeti
uiteljev postupak. Oni, koji su sjedili u prvom redu, vidjeli su dobro, kako naelnik na-
glo ustaje, prilazi uitelju, te ga pita:
Da to nije, prijatelju, kakva podvala? Po to da idemo u mlin?!
Naelniku uitelj neto govori i on se sada uspinje na podnoje i govori roditeljima:
Vae uenje nije na mjestu. I ja vas molim da poemo svi u mlin. Na je uitelj prenio
sveanost u prirodu zbog velike vruine. Mogli ste primijetiti da ovdje i nisu svi aci.
Oni nas ve tamo ekaju...
Perin otac kliknu:
Ta, vidim ja da mi Pere nema!
I drugi javljaju da u razredu nema njihove djece. I tako se ipak dadoe skloniti i pooe.
Jedan velik dio nije htio poi, nego su se vratili kuama prigovarajui uitelju da je spre-
man na kojekakve djetinjarije.
Svi ostali pooe. Bila je povorka i u njoj oko stotinu i pedeset ljudi. Putem su razgovara-
li o sijenu i jemu to e ga poeti kositi ovih dana.
Kad su stigli blizu mlina, najednom stadoe svi u udu i sluaju. To mlin tutnji! Ljudi ne-
to slute. Blijedi su i ure u mlin. Doli su do mosta. On je popravljen. Tre ljudi u nere-
du prema mlinu. Ostavie uitelja i naelnika. im prijeoe preko prvog ikarja, stadoe
zadivljeni. Pred njima je pitomo jezero, mlinareva kua sa cvjetnjakom i mlin, koji radi,
tutnji!
Ljudi ne mogu vjerovati da je to istina. Zinuli su, nijemo okreu glave i krue oima. Go-
mila se prenula i htjela jurnuti dalje, ali sad tek opazie jedanaestoro djece. Stoje ispred
mlina u redu kao vojnici.
Kad gomila stie do njih, aci, lanovi drube podigoe ruke i zavikae:
Molimo asak!
Mukarci, ene, djeca, sve se to zgrnulo na prostoru ispred mlina. Stigao je i naelnik s
uiteljem. Sad Pero vikne:
Deki! Zaustavite mlin!
Skoie Medo i ilo i spustie ustavu. Mlin stade. Nastala je tiina. Mnotvo zuri u djecu i
ini im se svima kao da sanjaju.
Sad Pero skoi na jedan panj. U ruci dri komad papira i poe itati. Najprije mu je drh-
tao glas, a onda je itao sve jaim i sigurnijim glasom. Ispriao je seljanima o svemu, to
su uinili od prvog lipnja do danas, i to su sve zbog toga morali od njih i od Divljaka
pretrpjeti.
Mukarci su u udu klimali glavama. ene su plakale. Pero je na kraju uzviknuo:
Predajemo vam mlin!!
Ljudi su pljeskali i podigli graju. Onda su jurnuli uz rijeku, u mlinarevu kuu i u zgradu
mlina.
ula se vika, radost i uenje na sve strane. I mlin je opet zatutnjio. lanovi drube imali
su pune ruke posla, jer su ih odrasli o svemu i svaemu ispitivali. Perin otac pograbi sina
u jednom asu i podie ga uvis. Onda ga pritisnu na prsa i poljubi u elo. Sav je sjao od
sree. A onda mu ree:
Sine! Tvoja je druba nas stare nauila pameti!
Nakon jednog sata uitelj viknu:

63
Druba izvodi svoj program na jezeru!
ilo, Milo, ore, Budala i Medo osvanue najednom na mostu velike ustave u platne-
nim gaicama za kupanje. Svijet podie viku:
A gdje je Pero?!
Plivai zaronie, izronie i zaplivae jezerom. Doplivali su nazad. Sad su skakali sa grede
velike ustave i izvodili svakojake majstorije u vodi. Svijet se smijao i pljeskao rukama.
Najednom podie mnotvo novu graju. Odavde rijekom juri amac u jezero.
Na sredini je pribit prut kao jarbol, a na vrhu vijori mala zastavica. U amcu vesla Pero i
vozi Danicu i Mariju. Svijet nagrnu na obalu i ivo uzvikuje. lanovi plivai skoe u vo-
du i plivaju u susret amcu.
No, sad svijet zagraja najjae. Udarie u zagluan pljesak i smijeh. A emu? Eno, pogle-
dajte! Iz rijeke plovi korito. U njemu vesla Milo dijete i smjeka se.
Uzbueni naelnik sav izvan sebe od oduevljenja vie:
Ovo treba proslaviti!
Treba! povikae svi i poslae u selo ljude koji e u mlin dovui pet buradi piva. Na-
elnik ree sakupljenom svijetu:
Mislim da vas ne treba nitko vie nagovarati da preuzmete ovaj mlin od svoje djece!
Jedan stari, sijedi ia zavikne:
Hvala djeci! ivjeli!
ivjeli! zaori iz stotinu grla, a naelnik nastavi:
Predlaem da se Perinoj drubi dade sva zarada prvog mjeseca! To se mora staviti u
ugovor koji e selo sklopiti s novim mlinarom!
Tako je! Treba! I vie su zasluili!
Pero pomisli: Kupit u pravi pravcati sat. Stalno e mi u depu tiktakati. I usred noi e
pokazati vrijeme. Pero se gotovo onesvijestio od sree.
Druba nije mogla odahnuti do tri sata poslije podne. Stalno su stajali u slubi da sva-
kom odgovaraju na pitanje i da priaju o svakoj sitnici iz ivota za vrijeme rada u mlinu.
Morali su odrasle djevojke voziti u amcu. Smijali su se djevojkama, jer su u amcu stal-
no vritale.

Pero i njegova druba bili su ve oko etiri sata teko umorni. Piva je kod odraslih poela
djelovati. Glazba je svirala. Momci i djevojke poee plesati. Mukarci se ve prilino po-
napili. Stadoe pjevati. Oni su se sve vie okupljali oko bureta. Djevojke su opet stalno
mislile samo na ples. Momci nikog drugog i ne gledaju nego samo djevojke. aci, koji
nisu u slubi, jure okolo-naokolo ili se igraju skrivaa.

Peru i njegovu drubu svijet je zaboravio i tako su oni mogli napustiti svoju slubu. Po-
lovica je drube prela u igru s ostalim acima, a Pero, ilo, Medo i Milo dijete ostave
mlin. Putem su susretali mnogo ljudi koji su urili iz sela, da vide udo u mlinu. Meu
ovima susreli su upnika. On sigurno nije dugo htio vjerovati prianjima, dok tako kasno
odlazi u mlin.

Pero s drugovima krenu prema crkvi. Bila je otvorena. Oni se popnu na zvonik. Gledaju
kroz istoni prozor. Mlin sada vie ne izgleda kao arobni dar princu za roendan. Mno-

64
tvo, to vrvi po mlinu, podsjea na sajam. Djeaci se stisnue na prozor i zure u mlin. I
nehotice se ogrlie. ute. Medo prekida utnju:
Predali smo im mlin. Ta, morali smo, ali kaem vam: Oni e opet sve upropastiti!
Ima pravo! To e se sigurno dogoditi potvruje Milo dijete.
Moda uzdahne ilo i pljucne po trei put na Zemaljsku kuglu.
Sad ova trojica zaele uti, to o tom misli Pero. On ne govori nita, nego samo zuri u
daljinu. Navaljuju na njega:
Jesi li uo, to je rekao Medo? Pero! to ti veli na to?
Pero i dalje gleda u daljinu i nita ne govori. A onda pogleda jo jednom u mlin i vikne:
Kvrica!!
Druba zanijemi. Nova radosna jeza proe im tijelom.
Zar novo slavno djelo? pita druba. Pero i dalje gleda u daljinu i ape u zanosu:
Da. Novo djelo! Psst! Ne bunite me!... Smiljam... Budite strpljivi! Rei u vam su-
tra!

65
Rjenik
bazlamaa vrsta jednostavnog, tradi-
cionalnog, "siromakog" kolaa iz sje-
verne Hrvatske
brecnuti se trgnuti se
abar vedro, kaca, kotao
djelilo djelitelj, divizor (u matematici)
istaviti skinuti, ukloniti
kopanj plitki drveni ili limeni sanduk
za noenje zemlje, korito
kotar okrug, teritorijalna upravna je-
dinica koja je u staroj Jugoslaviji obuh-
vaala nekoliko opina; kotarsko mjesto
glavno mjesto, sredite kotara
krupica grubo mljeveno brano, griz
kuraa hrabrost
ljesa drvena vrata na plotu
malarija opasna zarazna bolest koju
prenose komarci
mediar prodava medenjaka i drugih
slatkia
pasulj grah
pentati mucati, zamuckivati
sokak (tur.) uliica
anuti apnuti
tagalj sjenik, itnica
taraba plot, drvena ograda
tepina uveanica od tepac, deran, vra-
golan, mangup
zatabanjati tapkati nogama, tabanima

Mato Lovrak Druzba Pere Kvrzice

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Mato Lovrak Druzba Pere Kvrzice

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Mato Lovrak

You might also like