Atlas zločina u BiH

Piše: Irina Studenkova

Istraživačko dokumentacijski centar u Sarajevu U osvrtu na rad Instituta za nestale osobe BiH, Tokača
promovirao je tokom studenog 'Bosanski atlas zločina', izražava nezadovoljstvo, jer smatra da je riječ o ''instituciji
projekt koji sadrži rezultate višegodišnjeg rada ovog u kojoj, umjesto profesionalizma, dominira politika'', u
centra i ujedno stavlja točku na mogućnost manipuliranja kojoj se ne poštuje Zakon o slobodnom pristupu
brojem žrtava u posljednjim ratnim sukobima u BiH. Riječ informacijama, ''od javnosti BiH skrivaju se podaci o broju
je o digitalnom memorijalu koji, osim
podatka da je u BiH u periodu od 1991. do
1995. godine stradalo oko sto tisuća ljudi,
(97.000 je poginulo od direktnih uzroka
rata, a 2.000 ih je registrirano kao
indirektne žrtve rata), sadrži i imena svih
stradalih, opis načina stradanja,
medicinsku dokumentaciju, riječju
kompletne dosjee. Dio sadržaja je
objavljen na Webu (http://idc.org.ba/)

Vjerojatno najbolji indirektni pokazatelj

objektivnosti 'Bosanski atlas ratnih
zločina' činjenica je da se na i prije objave
svih rezultata na projekt sručila trostruka
lavina kritika – bošnjačkih, hrvatskih i
srpskih koji su, jedinstveni kao nikad do
sada u osudi projekta kao ''diletantskog,
manipulativnog i kvazistraživačkog''.
Bošnjačka javnost zamjera projektu
umanjivanje broja stradalih Bošnjaka čime
je ''agresiju na Bosnu i Hercegovinu
pretvorio u grañanski rat'', a bošnjački
mediji su cijeli projekt kvalificirali kao ''odvratnu podvalu''.
Srpska strana je projekt prozvala tendencioznim te da su
prešućene mnoge od srpskih i hrvatskih žrtava. Hrvatska
strana je iznijela ocjenu kako projekt ''predstavlja pristran
prikaz dogañaja na području BiH u kojem nema
ogromnog broja imena žrtava Hrvata i Srba, a imena
nekih bošnjačkih žrtava se mogu pronaći na web-
stranicama američkog državnog odjela za useljeništvo,
što znači da su ti ljudi živi''.
Direktor Istraživačkog dokumentacijskoj centra Mirsad
Tokača je odbacio sve paušalne optužbe na račun
projekta te objasnio da je 'Bosanski atlas zločina'
''revolucionarni projekt'' koji će biti dostupan svakom
grañaninu da može, ukoliko to želi, zaviriti u
''sveobuhvatnu i kvalitetnu bazu podataka do koje smo
došli višegodišnjim istraživanjem stradanja svih žrtava,
bez obzira na to kojoj vjerskoj ili nacionalnoj grupi
pripadaju''. Prema njegovim riječima, projekt istraživanja
je završen, ali nije i zatvoren, a Tokača procjenjuje da
može biti nekih manjih odstupanja, ''u okviru nekoliko
postotaka, više ili manje, ali sigurno ne 40 ili 50 posto''.
On je procijenio kako se brojem žrtava rata u BiH
manipulira, a svojevremeno su se procjene o broju
stradalih kretale od 70 do 350 tisuća ''ovisno od toga u
ime koje etničke ili vjerske grupacije su spominjane, iz
kog izvora su dobivane i u koje svrhe su trebale poslužiti''.
On je pozvao sve koji imaju primjedbe, nadopune ili kritike
da to dostave kako bi se rezultati u što većoj mjeri mogli
približiti istini.
ekshumiranih i identificiranih''. Proces nestalih, prema
njegovom mišljenju, mora biti osloboñen političkog
utjecaja, ''ne može ni jedan političar, ma kako se on zvao,
doći i narediti kako treba raditi, a toga u institutu,
nažalost, ima i to se reflektira na obitelji žrtava. U institutu
rade ljudi koji su duboko politički involvirani, nije
slučajnost da se pred svako obilježavanje dogañaja u
Srebrenici otkrije neka nova grobnica, ako se već zna da
grobnica postoji zašto onda treba da se čeka 11. srpanj
da bi bila otvorena'', pita Tokača i spominje slučaj Avde
Palića, kao očit primjer neefikasnog procesa identifikacije
koji nije i usamljen, jer ''nekome izgleda odgovara da
identifikacije traju strašno dugo, bez obzira na činjenicu
što se u BiH još traga za oko 13 tisuća nestalih''.
Na pitanje gdje je problem on odgovara kako iz
„Meñunarodne komisije za nestale osobe stižu
uvjeravanja da nije ni do instituta, ni do DNK analize,
problem je, kažu, nedostatak patologa''. Meñutim, Tokača
smatra da ''iz ovakvog načina rada instituta, koji ima tri
direktora, proizlazi kako nekome iz meñunarodne
zajednice i od domaćih političara očito odgovara da se
proces traženja nestalih u BiH odugovlači, vjerojatno zbog
novca, posla i svih drugih privilegija''. U meñuvremenu, i
Tokača i Istraživačko dokumentacijski centar imaju
policijsku zaštitu. Bosansko-hercegovačka policija štiti
bosansko-hercegovačke istraživače od Bošnjaka, Hrvata i
Srba u Bosni i Hercegovini.
(preneseno s portala ajme.info)