pod djelovanjem gravitacionih sila i njeno uzvitlavanje pod
djelovanjem vjetra. U osnovi stabilnost disperzionih sistema uvjetovana je sljedeim svojstvima: - stupnjem disperznosti, - koncentracijom disperzione faze, - gustoom, - strukturom disperzionih estica (oblik), - vlanou i sposobnou sedimentacije i - difuzijom i koagulacijom (sljepljivanje sitnih estica kod sudara). Faktor, koji naroito utjee na stabilnost disperzionog sistema, je zrana struja. 1. METEOROLOKI UVJETI Razgoliavanje velikih povrina terena, radovima na otkrivanju i eksploataciji mineralne sirovine i odlaganjem otkrivke unutra i van kontura eksploatacije, kao i formiranje umjetnih udubjjenja, dovodi do promjene strukture zrane struje unutar povrinskog kopa, to uvjetuje odreene mikroklimatske karakteristike zraka, koje sa svoje strane odreuju intenzitet prirodne razmjene zraka u kopu. Ovako stvorena mikroklima se bitno razlikuje od klime okruujueg podruja, a te razlike se sastoje prije svega u uvjetima upadanja suneve energije na razliito orijentirane strane i etae kopa na njegovim raznim nivoima, zatim u apsorbiranju i odbijanju suneve energije u kopu, zaklonjenosti horizonta i slino. Prirodna razmjena zraka na ovako izmijenjenim povrinama, odreena je njihovim geometrijskim parametrima, poloajem u odnosu na smjer vjetra i mikroklimom podruja. Kod poremeaja prirodne razmjene zraka i odsustva efikasnih naina suzbijanja tetnih primjesa, dolazi do oneienja atmosfere povrinskog kopa. To oneienje se naroito oituje u sunom periodu za vrijeme temperaturne inverzije, kao i u bezvjetrenom periodu. Kao veoma vani meteoroloki elementi koji utjeu na oneienje atmosfere kopa pojavljuju se: - temperaturni reim, - brzina vjetra, - vlanost, - koliina vodenih taloga i slino. Poznavanje ovih elemenata omoguava prognoziranje oneienja atmosfere i pravilan izbor efikasnih metoda suzbijanja oneienja. Ovi elementi, kao uzroci oneienja utjeu na ostale naprijed navedene Poglavlje II Sektor 1. Meteoroloki uvjeti uzroke (izdvajanja praine i plinova i stvaranja magle). Takoer, od njih ovisi koliko e se izdvojene veliine oneienja zadrati u atmosferi kopa. 1.1. Temperaturni uvjeti u kopu Toplinski sastav atmosfere okolnog podruja, u osnovi odreuje temperaturu zraka u kopu. Odreeni utjecaj na temperaturu zraka u kopu, u smislu njenog poveanja, ima dubina kopa i suneva radijacija, zbog ega je temperatura zraka u kopu po pravilu via od temperature na nivou povrine okolnog podruja. Atmosfera kopa se moe smatrati kao termodinamiki sistem u kojem se vertikalno premetanje mase zraka, kod odreenih uvjeta, moe tretirati kao adijabatski proces, tj. proces koji tee bez pritjecanja ili odavanje topline. Svaka masa zraka koja se die u visinu se hladi, a masa koja se sputa se grije. Pad temperature zraka prilikom dizanja njegove mase u visinu proizilazi iz okolnosti, to u takvom sluaju raste njegov volumen usljed pada tlaka. Kod sputanja mase zraka dolazi do obrnute pojave - volumen se smanjuje, a temperatura raste. Pri suhom zraku i brzini vjetra iznad 1 m/s, za svakih 100 m dubine kopa po pravilu se temperatura poveava za 1C. Ovakva zakonitost promjene temperature uvjetovana je sabijanjem stupca zraka pri poveanju njegove visine i naziva se suhoadijabatski temperaturni gradijent. Poto zrak u prirodi naih krajeva sadri uvijek dosta vlage, sa promjenljivom zasienou, i poto na isti utjeu i drugi faktori, to u stvarnosti rast temperature sa dubinom nije uvijek po suhoadijabatskom gradijentu, nego po vertikalnom temperaturnom gradijentu, koji moe biti razliit ili jednak suhoadijabatskom. Veliina vertikalnog temperaturnog gradijenta mijenja se u irokim granicama i ovisi od opih klimatskih uvjeta podruja. U uvjetima indiferentnog stanja atmosfere tj. kad su vertikalni i suhoadijabatski gradijenti jednaki, svaki elementarni volumen zraka, u granicama ope mase zraka kod promjene svog poloaja, ima temperaturu. kao i okolna atmosfera. Ako se ta masa iznese iz mirovanja, ona e nastojati da se ponaa kao masa okolnog zraka. U sluajevima horizontalnih (advektivnih) strujanja i vjetrenih zastoja, indiferentno stanje atmosfere dovodi do znatnog oneienja iste prainom , i drugim produktima oneienja. Baklja praine nastala od nekog od izvora zapraenosti ima vodoravno rasprostiranje - ematski prikaz na slici 1-1. pod (a). U sluajevima nestabilnog (labilnog) stanja atmosfere tj. kad je vertikalni temperaturni gradijent vei od suhoadijabatskog, svedu elementarni volumen zraka je pri dizanju okruen hladnom i teom 55