Ars Judaica

Sijavu-paina mahala u Sarajevu (Rumelijski beglerbeg Sijavu-paa

gradi 1581. iz svojih sredstava stambeni objekat za smjetaj jevreja
sefarda iz panije tzv. Kortido ili Velika avlija)
1492. Jevreji protjerani iz panije.
1496. Jevreji protjerani iz Portugala.
Poetkom XVI. stoljea izbjegli iz panije i
Portugala se naseljavaju uglavnom u zemljama
pod Otomanskom upravom. Neki jevrejski
trgovci posjetili Bosnu.
1551. prepostavlja se da su se naselilo nekoliko
jevrejskih porodica u Sarajevu. Mogue je da su
neki trgovci Jevreji doli desetak godina ranije.
1565. g. Jevreji osnivaju optinu u Sarajevu.
Stara sinagoga u Sarajevu (Il Kal Grandi), XVI st., danas
Muzej Jevreja
Prvobitni izgled Velikog hrama nije poznat, izuzev da je hram bio trobrodna
graevina sa jednom galerijom, duina objekta je bila 14 m, a visina 10 m.
Sinagoga je gorjela nekoliko puta, a najvee posljedice su bile 1697. i 1788.
godine. Godine 1788. u Sarajevu je izbio poar koji je zahvatio jevrejsku
mahalu i okolne mahale, i tada se u sinagogi obruio krov i popadali
stupovi. Za opravku i obnovu sinagoge morali su Jevreji traiti dozvolu od
sultana. Sultanov ferman je stigao 1794. godine u kome je stajalo da hram
ne smije biti ni za arin iri, ni za arin dui, ni za arin vii. Prema
tadanjim strogim propisima, graditelji nisu smjeli poveavati njene
dimenzije.
Tokom izgradnje, svod hrama se sruio, tako je zatraena i dobivena
dozvola za obnovu 1813. godine. Nakon osam godina gradnje, hram je
obnovljen i objekat je dobio dananji izgled. Tom prilikom stupovi su ojaani
i dodat je jo jedan sprat. Nije poznato kako je jevrejskoj opini uspjelo
zaobii tadanje zakone i poveati visinu sinagoge. Sinagoga je
nadsvoena sa 4 vee kupole u glavnom brodu i 4 manje u bonim
brodovima. Na fotografijama s poetka 20. stoljea se vidi i tek izgraena
konha na junoj strani sinagoge.
Za vrijeme II svjetskog rata, tanije poetkom 1941. godine, hram je
opljakan i demoliran. Poslije toga je sluio kao zatvor za Jevreje, a krajem
rata je bio magacin. Sve je potpuno uniteno u hramu, tako da su ostali
samo zidovi i krov. Godine 1957. je raena rekonstrukcija objekta.
Sinagoga je 1966. godine pretvorena u Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine
u kome su pohranjeni eksponati Muzeja grada Sarajeva.
U Drugom svjetskom ratu objekat sluio kao zatvor, zatim
kao magacin, dok na kraju nije pretvoren u muzej
Objekat Stari jevrejski hram u Sarajevu je etvorougaona
graevina, orijentiran u pravcu sjever-jug. Ukupna duina
objekta iznosi 23,17 m na jednoj strani (zapadnoj), dok je
duina druge strane 20,87 m (istona). irina objekta na junoj
strani je 10,87 m, dok je irina objekta na sjevernoj strani
11,62 m. U sklopu objekta, sa june i istone strane hrama, je
kaldrmisano dvorite koje je sa svih strana zatvoreno, dijelom
velikim zidovima od pritesanog kamena, a dijelom zidovima
samog hrama. Na uzdunoj strani zida smjetene su nie. U
dvorite se ulazi sa zapadne, sjeverne i june strane, a sva
vrata su iroka, dvokrilna, od eljeza
Il Kal Muevu Novi hram, danas galerija Novi hram (i
pogrebno drutvo Pokop), sagraen sedamdesetih godina
19. st.
Velika sefardska sinagoga, sagraena 1930., danas BKC,
projektant Rudolf Lubinski iz Zagreba
Velika sinagoga 1956.
Il Kal de la Bilava (Bet Tefila), 1900/01. Mejta, Sarajevo
Akenaska sinagoga, Sarajevo
Godine 1902, 30.septembra zavrena je izgradnja i izvreno osveenje prve
akenaske sinagoge u Sarajevu u tadanjoj Tereziji ulici.
Sinagoga je graena u pseudomaurskom stilu sredstvima same Optine i
dobrovoljnim prilozima. Projektant je bio poznati arhitekt Karl Parik, autor
mnogih zgrada u Sarajevu, graditelj Ludwig Jungwirth, a unutranja obrada i
oslikavanje sinagoge djelo je majstora Ludwiga Oisnera. Osveenje
sinagoge obavio je nadrabin dr. Samuel Vesel.
Iako graena u pseudomaurskom stilu, sa karakteristine etri ugaone
kupole i ornamentalnim reljefima na fasadi zgrade, sinagoga se odlino
uklopila u sredinu, preteno graenu u orijentalnom stilu.
Dvorana u kojoj se odvija bogosluenje, sagraena je sa galerijom, koja je
sluila za ene. Galerija se oslanjala na deset reljefnih stubova, izlivenih od
mjedi. Na istonoj strani, okrenut prema Jerusalemu, smjeten je Aron
Hakode (ormar u kome stoji Tora ), koji je odvojen poprenim zidom u
kojem je izveden visoki potkoviasti luk iz kojeg se efektno isticalo
"svetite".
Fotografija iz 1955.
Akenaska sinagoga 1940.
Fotografija iz 1955.
Nova fasada na sinagogi
U jugozapadnom dijelu Sarajeva, u predjelu Kovaii i Debelo Brdo,
smjeteno je Staro jevrejsko groblje, iza prakog najvei jevrejski
sakralni kompleks, a istovremeno jedan od najvrednijih memorijalnih
kompleksa u Evropi. Unutar njega zabiljeen je, specifinom fakturom,
znaajan i nezaobilazan segment hronike Jevreja negdje od sredine
XVI st. pa sve do zatvaranja nekropole, 1965 g..
Rabin Samuel Baruh, porijeklom iz Soluna, bio je sarajevski rabin
izmeu 1623-1640 g a po navodima Morica Levija "Tradicija oznauje
nadgrobni kamen Samuela Baruha kao najstariji u groblju. Taj se
kamen nalazi najednom breuljku u jugozapadnom dijelu oko 800
koraka udaljeno od junog reda kamenja. Oko tog kamena nie se pet
drugih velikih spomenika, koje tradicija oznauje kao poivalita
tadanjih bogotovanih predstojnika. Samo na Baruhovom kamenu
uspjelo se velikom mukom proitati sljedei hebrejski natpis: Nadgrobni
kamen pravednika Samuela Baruha.
Svojevrsni dokument o odreenim aspektima ivota Sefarda, kasnije i
Akenaza, grobljanski kompleks se prostire na strmom terenu, povrine
od 31.160 m2, na sedam parcela sa preko 3850 nadgrobnih
spomenika;
Sefardsko groblje na Boriku u Kovacicima, Sarajevo
izuzetnu vrijednost nadgrobnih
spomenika predstavlja njihova
epigrafika raena reljefnim i
urezanim slovima hebrejskog
kvadratnog pisma, rasi kurzivom
i latinicom. Na starim spomenicima
epitafi su obino postavljeni na
sjevernu eonu stranu
(sa ili bez nie), zatim na gornju
horizontalnu i na bone strane,
dok su na novim postavljeni i na
ovaj i na nain ispisivanja
vertikalnih dijelova grobnice.
Pored formule "ovdje poiva",
sadre ime pokojnika, datum
roenja i smrti, ponekad kratak
tekst o ivotu i djelu pokojnika,
stihove i citate iz jevrejske tradicije.
Hagada na hebrejskom znai pria, kazivanje i ovakve su knjige stoljeima nazivane Hagada el pesah -
Pashalna hagada. Knjiga je sastavljena iz blagoslova koji se izgovaraju nad vinom, kruhom, pri pranju ruku, poslije
jela, odnosno, to je zbornik pria, stihova i molitava velikog blagdana Pashe.
Rukopis je nastao u sjevernoj panjolskoj u drugoj polovini 14. stoljea, poslije 1350. godine.
Ovaj je zakljuak izveden na temelju minijatura, odnosno slikane odjee (ogrtai sa kukuljaama, koji su i
danas poznati meu idovskim stanovnitvom tog podruja) i uporabnih predmeta na njima, te nekih likovnih i
dekorativnih elemenata.Tako, npr., na treem listu Hagade, na kom zapoinje tekst Ha lahma, vide se tri grba. U
sredini pri vrhu, iznad slike ulaznih vrata utvrde nalazi se tit sa crvenim, zlatnim, tamnim uspravnim prugama,
koji predstavlja zatitni znak grada i pokrajine Barcelone. Na donjoj je desnoj strani na svijetlom titu grimizno
krilo, grb porodice Sauz, a sa lijeve je na titu jarkocrvena rozeta, obiteljski znak kraljice Margarete Aragonske.
Slikar ili naruilac je ovim grbovima davao poseban znaaj, pa se pozlaena rozeta javlja na estom i
devetnaestom listu u zastavici, meu slovima. Sve to upuuje da je mjesto nastanka Sarajevske hagade teritorij
nekadanje kraljevine Aragaon, moda Barcelona ili njena najblia okolica (E. Weber, 1999., str. 20), te da je njen
naruilac morao biti iznimno bogat ovjek i da je moda imao nekakvu vezu sa dvorom ili bar samo pristup na
njega.
Rukopis je na put ka Sarajevu krenuo oko 1492. godine, u vrijeme izgona idova iz panjolske. Godine
1609. nalazila se u Italiji, o emu svjedoi vlastoruni zapis cenzora iz Rima: Revisto per mi Gio. Domenico
Vistorini 1609. na listu 105, (Sarajevska hagada, 1999., list 105). Takoer postoji i biljeka na jednoj od praznih
stranica o prodaji Hagade u kojoj su izgrebena i bijelom bojom izbrisana imena prodavaa i kupca, kojom
prodavac izjavljuje i potvruje da je ovu Hagadu, danas u nedjelju 25. avgusta 5270. (1510. godine) prodao (E.
Weber, 1999., str. 19). Iz tog se izvodi zakljuak da je Hagada bila u Italiji, vjerojatno sjevernoj, te da je tijekom 16.
stoljea mijenjala vlasnike, a da je otuda, vjerojatno preko Splita i Dubrovnika u seobama prenesena na Balkan.
U Sarajevu je u vrijeme prodaje bila u vlasnitvu siromane obitelji Koen, iji su je lanovi uvali kao
obiteljsku relikviju, uspomenu na nekadanje bogate i slavne dane (Koenovi su obino pripadali visokom redu
sveenstva). Hagadu je 1894. godine obitelj Koen prodala Zemaljskom muzeju za 150 forinti. Nakon etiri godine
izuavanja i usporeivanja ovog rukopisa sa ostalim takve vrste u svijetu, dr David Muller i dr Julius Schlosser
objavili su u Beu 1898. godine studiju o Hagadi. Hagada je vraena iz Bea u Sarajevo u listopadu 1913. godine.
Od kraja II svjetskog rata do poetka 1992. godine nalazila se u Zemaljskom muzeju u posebnom sefu.
Rijetko je javno izlagana i to svega na par sati:
- 1966. godine povodom obiljeavanja 400 godina dolaska idova na tlo Bosne i Hercegovine,
- 1988. godine na izlobi Jevreji na tlu Jugoslavije,
- 1995. godine za Pashu u Jevrejskoj opini u Sarajevu.
Od 1992. godine nalazila se u sefu. U prosincu 2002. godine smjetena je u za nju posebno izgraen,
izlobeni prostor u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Sarajevska Hagada
Hagada
Shofar se pojavljuje iz oblaka, Primanje Tore na Sinaju,
Sarajevska Hagada, 14. vijek
Sarajevska hagada - rukopisna knjiga, pripada skupini panjolsko-
provansalskih, sefardskih hagada. Svega ih je nekoliko na svijetu, npr.
u British Museumu se uva nekoliko znaajnih primjeraka, ali
sarajevsku hagadu strunjaci smatraju jednom od najljepih.
Sarajevska hagada sastoji se od 142 ispisana, i iluminirana,
pergamentna lista veliine 16,5X 22,8 cm koji su vezani u aracima od
po 8, ali najee 12 stranica i moe se podijeliti na tri skupine. Prve
dvije, iako vizuelno razliite, ine ono to se naziva Pashalna hagada i
ukupno imaju 84 lista. Treu skupinu ini dodatak Hagadi, a sastoji se
od 58 listova. Uokvirena je u koni uvez.
Ars Catholica
Crkva sa samostanom u Fojnici, crkvu na temeljima iz prve
pol. XV stoljea sagradio arhitekta Josip Vanca
Samostan Gorica, crkva Sv. Petra i Pavla, Livno
Crkva franjevakog samostana Plehan, Derventa
Franjevaka crkva Sv. Ante Padovanskog, Sarajevo
Crkva sv. Ive u Podmilaju kod Jajca,
Crkva franjevakog samostana, iroki Brijeg, Litica
Franjevaki samostan Kreevo
Franjevaki samostan, Kraljeva Sutjeska, Kakanj
Sadanja crkva je izgraena 1906-1908. prema projektu
Josipa Vancaa.
Oltar crkve u Vareu, najkasnije XVIII st.
Dusparina kua u Kraljevoj Sutjesci
Sv. Ivan Krstitelj,
Zbirka franjevakog samostana
Kreevo
Sv. Katarina, XVIII st.
Nepoznata svetica,
nepoznati majstor, XVI-XVII st.,
samostan Visoko
Sv. Katarina, talijanski majstor,
XV-XVI st. Samostan Kreevo
Svijenjak, 1779.,
riznica samostana Kreevo
Monstranca 1776., samostan u
irokom Brijegu
Bezgreno zaee, Stjepan Dragojlovic 1621. Samostan
Kraljeva Sutjeska
Raspece Kristovo,
Stjepan Dragojlovi
1597. Samostan Kraljeva Sutjeska
Fra Miho ui, Portret biskupa 1802. g. Samostan Kraljeva
Sutjeska
Miho ui,
Stigmatizacija Sv. Franje,
druga pol. 18 st.
Samostan Kreevo
Sveta Obitelj 16 st. Plehan
Uzaae Marijino, nepoznati
venecijanski majstor druga polovina
XVI st. crkva Franjevakog
samostana Kreevo
Minerva i Hronos, nepoznati
holandski
Umjetnicka galerija Sarajevo
Sv. Katarina XVI st., ulje na platnu, nepoznati majstor,
muzej franjevakog samostana, Kraljeva Sutjeska
Stigmatizacija Sv. Franje,
XVII st. samostan u
irokom Brijegu, talijanski
majstor
Sv. Petar, tal. majstor XVII st., upni ured Dolac, Travnik
Madona sa Isusom,
Sv. Franjom i
Sv. Katarinom,
XVIII st., nepoznati
venecijanski majstor,
biblioteka samostana
Kreevo
Gospa sa Kristom i
Sv. Anto, XVIII st.
Muzej franjevakog
samostana,
Kraljeva Sutjeska
Portret biskupa Strossmayera 1815.-1905., nepoznati
majstor, druga pol. 19 st., samostan u Tolisi
Portret kralja Tomaa, nepoznati majstor, 1871., samostan
Kraljeva Sutjeska