Nova prisutnost 12 (2014) 1, 37-48 37

Matoeva recepcija Nietzschea

O 100. obljetnici smrti Antuna Gustava Matoa (1914-2014)
Vladimir Jelki
*
vjelkic@fos.hr
UDK: 821.163.42 Mato, A. G.
1 Nietzsche, F. W.
Prethodno priopenje / Preliminary communication
Primljeno: 1. prosinca 2013.
Prihvaeno: 8. oujka 2014.
Tema ovog lanka su motivi iz flozofje Friedricha Wilhelma Nietzschea u
feljtonima, polemikama, pamfetima i korespondenciji hrvatskog knjievnika
Antuna Gustava Matoa analiza ne obuhvaa njegove umjetnike radove.
Pokazuje se da Mato ima vrlo osoban odnos spram Nietzschea, kojega smatra i
vrhunskim stilistom i jednim od oeva moderne. Motivi koje Mato istie kores-
pondiraju s onovremenom recepcijom Nietzschea u Europi, a Matoeva je origi-
nalnost u tome to u njegovu uenju uoava kranske momente, te povlai jasne
razlike s uenjem grofa Tolstoja koji je Nietzscheov antipod. Pored toga, Mato
je ustrajan u polemici s onim hrvatskim suvremenicima koji Nietzschea povrno
poznaju, a pozivaju se na njega. Glavna slabost Matoeva itanja Nietzschea je
nedovoljno produbljeno shvaanje pojma moderne, ali i pored toga moemo za-
kljuiti da je Mato o Nietzscheu pisao s dobrim poznavanjem njegove flozofje
koja je na njega oito imala velik utjecaj.
Kljune rijei: Antun Gustav Mato, Friedrich Wilhelm Nietzsche, moderna,
individualizam, kranstvo.
*
Dr. sc. Vladimir Jelki, izv. prof. na Odsjeku za flozofju Filozofskog fakulteta Sveuilita Josipa
Jurja Strossmayera u Osijeku, Lorenza Jgera 9, 31000 Osijek.
Vladimir Jelki, Matoeva recepcija Nietzschea 38
Uvod
Antun Gustav Mato (13. lipnja 1873. 17. oujka 1914.) je jedan od prvih
hrvatskih knjievnika na kojega je njemaki flozof Friedrich Wilhelm Nietzsc-
he (15. listopada 1844. 25. kolovoza 1900.) svojim djelima imao snaan i trajan
utjecaj. Naime, u cjelokupnoj Matoevoj raznovrsnoj spisateljskoj aktivnosti
vrlo su oigledni motivi iz Nietzscheove flozofje, koji se mogu vrlo lako i jasno
pratiti. tovie, ti motivi su toliko esti i prepoznatljivi da moemo tvrditi kako
se radi o najvanijem flozofskom utjecaju u Matoevu opusu.
Ovo je izlaganje usmjereno na Matoeve feljtone, polemike, pamfete i na
njegovu korespondenciju, a ne na njegove prozne i poetsko-umjetnike teksto-
ve. Ta se redukcija ini dakako, namjerno, ponajprije zbog toga da se izbjegnem
raspravu o onim temama koje nisu iskljuivo flozofske, to pak ne znai da se
te teme smatra manje vrijednima ili nezanimljivima za ozbiljnu analizu, su-
kladno ve iznesenim tvrdnjama poznavatelja te tematike:
U stvari, Mato nije refeksivan pisac, zastupnik sudbinske literature i pred-
vodnik flozofskih svjetonazora. Nisu ga zaokupljala flozofska, nego knjievna
pitanja, nacionalno osloboenje i estetski izazovi.
1

Ipak, u velikom Matoevu opusu nemogue je previdjeti trajan utjecaj Frie-
dricha Nietzschea.
Matoevo itanje i razumijevanje Nietzscheova nauka temelji se na nainu
koji je istovjetan onome koji prevladava u Europi tijekom prvog razdoblja re-
cepcije Nietzschea, dakle u razdoblju od 1890. do 1930. godine.
2
U to vrijeme
Nietzsche je shvaan kao flozof morala i kao kritiar kulture, ije djelo karak-
teriziraju imoralizam, antikranstvo i nauk o nadovjeku. Tek je tridesetih
godina u sredite rasprave dolo pitanje o metafzikim temeljima Nietzsche-
ova miljenja, a jo kasnije sve do naih dana razliiti motivi iz njegovih
djela postaju nezaobilazni u razumijevanju i tumaenju razliitih flozofskih
pravaca.
Filozofsku recepciju Nietzschea unutar akademske zajednice u Hrvatskoj
zapoinje Albert Bazala u zavrnom dijelu svoje povijesti flozofje koji je objav-
ljen u Zagrebu 1912. godine,
3
a odjeljak o Nietzscheu uvrten je u poglavlje Ma-
terijalizam (Neovitalizam Energetika Naturalizam). Bazala o Nietzscheu
kae sljedee:
Njegova nauka pokazuje utjecaje najraznijih sustava, te se kriaju u njoj misli
Straussove, Feuerbachove, Stirnerove s mislima grkih flozofa, osobito Hera-
1
Drago IMUNDA, Bog u djelima hrvatskih pisaca, sv. 1., Zagreb, Matica hrvatska, 2004, 130.
2
Usp. Alfred GUZZONI (ur.), 90 Jahre philosophische Nietzsche-Rezeption, Kningstein/Ts.,
Hain, 1979, VII-VIII.
3
Prvo izdanje Bazaline Povijesti flozofje u Zagrebu je od 1906. do 1912. objavila Matica hrvat-
ska u tri sveska (autor se sluio reprint izdanjem Albert Bazala, Povijest flozofje 1-3, Zagreb,
Globus, 1988).
Nova prisutnost 12 (2014) 1, 37-48 39
klita i sofsta s mislima Hobbesovim, Spinozinim, Spencerovim, Darwinovim;
tu se sastaju nazori pozitivistiki, empiristiki, evolucionistiki sa skeptinima,
trijezne misli s poetikim smiljanjima, doivljaj s opaanjima, i podaju jednu
vrlo bujnu i arenu sliku.
4
Bazala istie da u novije doba nitko u stilistikoj vjetini nije ravan Ni-
etzscheu, ali da to itatelja ne smije zavarati, nego da Nietzscheovo djelo trai
objektivnu kritiku. Sa svoje strane Bazala istie da je teko izrei objektivan sud
o Nietzscheovoj flozofji i izbjei krajnosti u prosudbi, te zakljuuje da je nje-
gov nauk donio mnogo novih poticaja, ali da je, u konanici, Nietzsche isuvie
radikalan:
Nietzscheova flozofja sile je neprihvatljiva, jer joj fali jedan elemenat, koji se
ne da izbrisati iz ljudske prirode: moral.
5
Ukratko Nietzsche je za Bazalu stilistiki vjet eklektik s neprihvatljivim
nedostatkom etikog momenta unutar cjeline njegove flozofje.
Nekoliko godina prije Bazale, u asopisu Hrvatskog pedagoko-knjievnog
zbora Napredak (1908.) pedagog Davorin Trstenjak objavio je lanak Nietzsc-
he kao pedagog. U tom se lanku Trstenjak, kako i sam istie, oslanja na teze
njemakog pedagoga Ernsta Webera. I ovdje se na Nietzscheova djela gleda kao
na mjeavinu flozofje i poezije. Trstenjak ima visoko miljenje o Nietzscheu
kao ovjeku i uitelju:
Nietzsche je bio velik ovjek. Nigdje u njegovom ivotu nema puke sebinosti,
tatine ili gramzenja za kakvom au i odlikovanjima. () Nietzsche bijae
roen uitelj, pa nam je mogao da kae to je pravi uitelj. On je velikom snagom
utjecao na svoje uenike.
6
Samo Nietzscheovo uenje on pak dijeli u dva razdoblja:
Temeljna razlika teorije mladoga Nietzschea od njegovih kasnijih nazora jeste
u tom, to on jo nije poprimio Darwinovih misli o razvoju i kultiviranju ovje-
anstva i odgoju genija.
7
Iz perspektive naeg pedagoga, temeljna misao Friedricha Nietzschea bila
je tema o nadovjeku, a ona se pojavljuje tek u drugoj fazi njegova miljenja
(Nietzscheovu rije bermensch Trstenjak pie nadovjek, a njegov suvre-
menik Mato natovjek, pa se ini ni prije jednog stoljea Hrvati nisu imali
jedinstven pravopis!). Iz Trstenjakova lanka oito je da on vrlo dobro poznaje
Nietzscheove spise Schopenhauer kao odgajatelj i O budunosti naih obra-
4
Bazala, nav. dj., sv. 3., 223.
5
Isto, 236.
6
Davorin TRSTENJAK, Nietzsche kao pedagog, Napredak. Nauno-pedagoka smotra, (Za-
greb, teaj XLIX), 1908, 241.
7
Isto, 242-245.
Vladimir Jelki, Matoeva recepcija Nietzschea 40
zovnih ustanova.
8
Meutim, upitno je njegovo nastojanje da Nietzschea prika-
e srodnim pedagozima Johannu Heinrichu Pestallozziju, Johannu Gottfriedu
Herderu i Jean Paulu, odnosno da ga svrsta u red pedagoga uvstva. Ipak, u
konanici zakljuuje da u pedagokom podruju Nietzsche nije pripadao nika-
kvoj koli, a najvie mu zamjera sljedee:
Nietzscheova etika je egoistina i eudaimonistika zajedno.
9
Priznaje mu znaajne poticaje disciplini kojom se i sam bavi,ali ne prihvaa
cjelinu njegova uenja.
Trstenjakov rad je vrlo znaajan ve i zbog toga to je uoio i istakao mogue
poticaje iz cjeline Nietzscheova miljenja za pedagoki nauk i flozofju odgoja
openito. Pokuaj vezivanja ideje nadovjeka uz darvinizam je posve pogrean,
ali to nije tema ovog izlaganja. Ovdje je jedino vano istaknuti da se i u aka-
demskim krugovima u Matoevo vrijeme vodila rasprava o Nietzscheu, ali da
je Matoeva recepcija njemakog flozofa i pjesnika bila jedinstvena po tome
to je on prema Nietzscheu imao posve subjektivan odnos i to ga je itao kao
umjetnik koji je pronaao sebi duhovno bliskog umjetnika.
10

Oito je da Nietzscheovo djelo Matoevim suvremenicima u Hrvatskoj nije
nepoznato, nego je u kulturnoj i znanstvenoj javnosti na razliite naine itano
i komentirano. Ono to Matoa izdvaja od svih ranih komentatora i recipijenata
Nietzscheove flozofje njegov je subjektivan i nedvojbeno afrmativan odnos
spram Nietzscheova djela i njega kao osobe. ak i onda kada se u neemu ne
slae s Nietzscheom, Mato o njemu pie s neskrivenom simpatijom, a vrlo e-
sto ga vehementno brani od domaih nedouenih sljedbenika i loih tumaa.
Zbog toga se mora istai i ocjena Viktora megaa koji kae:
Zacijelo nije samo sluajno podudaranje to se Matoevi sudovi o suvreme-
noj kulturi i knjievnosti kadto potpuno slau s Nietzscheovim. I Nietzsche
se obara na suvremenu civilizaciju, a naroito na drutveni i politiki razvoj
moderne Njemake u eri poslije osnutka carstva 1871.
11
8
Vidi o tome isto, 244-245.
9
Isto, 247.
10
Na osebujnost Matoeva subjektivna pristupa ukazuje i Dubravko Jeli: Zato Josip Tomi
nije imao pravo kad je omalovaavao Matoevo znanje francuske knjievnosti: nije uraunao
osebujnost Matoeva subjektivnog pristupa, nije shvatio da su mnoge Matoeve grijeke u in-
terpretaciji hotimini otklon od uobiajenih tumaenja. A Mato je upravo tako pisao o svima,
o Voltaireu i Rousseauu, Wildeu i Verlaineu, Nietzscheu, Maeterlincku i Anatoleu Franceu,
Stendhalu i Baudelaireu, Teopileu Gautieru, Emersonu i Barresu A postigavi tu prisnost
s mnogim velikanima duha, Mato je otkrio njih u sebi i sebe u njima: u Parizu je konano
spoznao da nije barbarin, da je batinik i dionik bogate duhovne tradicije, da je Europljanin
idejama i osjeajem (Dubravko JELI, Mato, Zagreb, Globus, 1984, 181-182).
11
Viktor MEGA, Mato i njemaka knjievnost, u: Aleksandar FLAKER; Krunoslav PRANJI
(ur.), Hrvatska knjievnost prema evropskim knjievnostima. Od narodnog preporoda k naim
danima, Zagreb, Liber, 1970, 381-391, 385.
Nova prisutnost 12 (2014) 1, 37-48 41
Moda je, stoga najbolje zapoeti s analizom Matoevih pisama. Tako u pi-
smu iz eneve, koje je 29. lipnja 1909. godine uputio Vladimiru Tkaliu, Mato
kae:
Pa onda, dragi moj, dananji je vijek tako mediocris, da ne podnosi te titanske
nauke; danas nema vie velikog flosofa ni velike flosofje, a posljednji, Friedrich
Nietzsche, poludi, plati glavom, te dojde do ubjedjenja, da istine nema, da je
ivot fkcija, iluzija, koja ne da postoji bez umjetnosti, bez lai, bez iluzije (...) I
ja bih poludio da ne bijae te lijepe bure moje mladosti, toga orkana, iza kojega
e nastupiti ili zvjezdana no tihe smrti ili ditirampska radost novog, vedrog
ivota.
12
Matoeva vrlo osobna relacija spram Nietzschea jo je vidljivija iz pisma An-
driji Milinoviu od 30. srpnja 1907. godine:
Htjedoh si konstruirati tvrdu, neosjetljivu duu a la Stendhal, Merimee, Ni-
etzsche ali kada ga i hou, srce se moje vraa ko zlo dijete, naroito nou
kad i ponosni ljudi plau.
13
Iz pisama je, takoer, oito da Mato i Nietzschea ita s kritikim odmakom
u njega uvijek prisutnim. Tako u pismu Milanu Ogrizoviu od 9. srpnja 1907.
godine moemo proitati:
Od romanopisaca najvie mi veli Balsac, najvie me potresa Dostojevski, Ni-
etzschea vie volim kao problem no kao pisca.
14
Iako se ovdje Nietzsche (flozof i pjesnik) naao u Matoevu subjektivnom
izboru omiljenih romanopisaca, vano je uoiti to da ga Mato i u tom kon-
tekstu spominje kao problem. Naime, kao to se vidi na vie mjesta kod Ma-
toa (od kojih emo neka koja su karakteristina kasnije citirati) Nietzscheov
problem je problem epohe, on je za Matoa najznaajniji suvremeni mislilac.
Sve to je reeno u pismima, Mato, bez izraene osobne note, ali jo jasnije i
donosi u svom najopsenijem tekstu posveenom iskljuivo Nietzscheu. Rije
je o lanku ivot Fridrika Nietzschea koji je objavljen u zagrebakom Savre-
meniku 1910. godine.
15
Tekst je vaan jer u njemu na jednom mjestu nalazimo
gotovo sva vana mjesta Matoeva razumijevanja Nietzschea. Njih e se nakon
kraeg navoenja, obrazloiti uz pomo Matoevih stavova koji su izreeni u
brojnim i raznorodnim tekstovima koji su objavljeni tijekom njegove spisatelj-
ske djelatnosti.
Odmah se moe anticipirati ocjenu: Premda se Nietzscheovom milju nije
bavio na sustavan nain, ipak se moe zakljuiti da je Mato ponudio zaokru-
eno shvaanje Nietzschea, koje se, dodue, uvelike temeljilo na ogranienjima
12
Dragutin TADIJANOVI (ur.), Sabrana djela Antuna Gustava Matoa, Zagreb, JAZU Liber
Mladost, 1973, sv. XX, 125; dalje: Sabrana djela.
13
Isto, 409.
14
Sabrana djela, XX, 51.
15
Sabrana djela, XIX, 103-117.
Vladimir Jelki, Matoeva recepcija Nietzschea 42
rane recepcije Nietzschea u Europi, ali je, usprkos tome, poticajno i za dananjeg
itatelja. Kao prvo, Mato konstatira da je Nietzsche u modi i on je moderan.
To da je u modi znai da je popularan. Kod nas je vrlo itan, kae Mato,
ali u svom stilu, kao intelektualac koji je u vjeitom ratu s naim zaostalim
prilikama, da o popularnom i vrlo itanom njemakom flozofu po obiaju
nemamo studije.
16
(Usput napomenimo da je monografju Friedrich Nietzsche
71 godinu nakon Matoeve zajedljive konstatacije objavio Danko Grli. Toliko
o zaostalim prilikama!) Teza da je Nietzsche moderan zasluuje opirniji
komentar, ali prije toga neka budu navedeni preostali relevantni sudove koji
ukazuju na vane odrednice Matoeva odnosa spram Nietzschea.
Druga je teza da je Nietzsche vie od flozofa. Za Matoa je on pjesnik
i navjestitelj novih kulturnih vrijednosti. Nadalje, Nietzsche je apostol
kulta volje koji je misao evolucije primijenio na sferu morala. Prema Matou,
Nietzscheov radikalan i aristokratski individualizam nije nikakva novost, ali
njegova snaga i nije toliko u originalnosti koliko u njegovu demonskom hero-
izmu. Nietzsche je energian i dosljedan, te Mato zakljuuje da njegov ivot
moe sluiti svakome i kao uzor intelektualne vie egzistencije.
17
Vratimo se kljunoj tezi da je Nietzsche moderan koju Mato opetuje na
vie mjesta u svojim spisima. Primjerice, u lanku Sintetina kritika on kae
da je antimoralista, stvaratelj Natovjeka, protivnik Wagnera, Nietzsche bio
u znatnoj mjeri otac moderne.
18
to u stvari Mato razumije pod pojmom
moderne najbolje se vidi iz njegova lanka O modernosti iz 1909. godine u
kojem se tvrdi sljedee:
Pojam modernosti je prije svega negativan i oznauje negaciju svega to je do-
jakanje, staro, uobiajeno. Moderno je, dakle sve to je novo i primljeno kao
bolje od staroga.
19
ak i kada bismo se ograniili na podruje knjievnosti, teko da bi pojam
moderan odgovarao ovakvom jednostavnom znaenju, koje mu daje Mato.
Meutim, to za ovu analizu nije od presudnog znaenja. Vlatko Pavleti s pra-
vom kae:
Pritom valja istai da se Mato nije formirao pod utjecajem hrvatske moder-
ne, nego je svojim djelima utjecao na formiranje i pisanje pojedinih njezinih
predstavnika.
20

Meutim, oito je da na knjievnik ima ire znaenje pojma moderne kod
nas nego to bi to bilo ime za vremenski jasno omeen knjievni pokret koji
16
Isto, 103.
17
Isto, 105.
18
Sabrana djela, IV, 220.
19
Isto, 272.
20
Vlatko PAVLETI, Hrvatska moderna ili tenja za slobodom, u: Zbornik radova Antun Gustav
Mato, izbor i redakciju izvrio Tode olak, Beograd, Zavod za izdavanje udbenika Socijali-
stike Republike Srbije, 1965, 53.
Nova prisutnost 12 (2014) 1, 37-48 43
ima relativno precizno odreeno programsko utemeljenje. Zbog toga je vano
istai Nietzscheov utjecaj.
Interesantno je da Mato modernu defnira slino kao i suvremeni talijanski
flozof Gianni Vattimo:
Meu brojnim defnicijama, vjerujem da postoji jedna oko koje se mogue
sloiti: moderna je razdoblje u kojem injenica bivanje modernim postaje odlu-
ujua znaajka.
21
Ovo je povezano s prosvjetiteljskim shvaanjem prema kojem je ljudska
povijest progresivan proces emancipacije. Stoga Vattimo s pravom zakljuuje:
Ako povijest ima taj progresivni smisao, oito je da e biti vrednije ono to je
naprednije na tom putu dovravanja, ono to je blie zavretku tog procesa.
22

Nietzsche, meutim, ne dijeli taj prosvjetiteljski optimizam. Upravo suprot-
no, on spram moderne ima jasan kritiki intoniran odnos koji esto prelazi u
ironiziranje.
23
Navedimo samo jedan karakteristian citat koji jasno pokazuje
Nietzscheovu nakanu da se uzdigne iznad svega modernog:
Mahnitajue i nepromiljeno komadanje i krhanje svih fundamenata, njihovo
rastvaranje u bivanje koje postaje sve vie tekuim i sve vie otjeuim, neu-
morno kidanje niti i historiziranje svega postalog, sve to ini moderni ovjek,
taj veliki pauk krsta u voru svemirske mree time se mogu brinuti moralisti,
umjetnici, oni poboni, pa i dravnici. Ali nas to ve danas treba razvedravati,
jer mi sve to vidimo u zrcalu flozofskih parodista, u ijoj glavi je doba do-
lo do ironijske svijestio samom sebi, i to jasno sve do pakosti (da se izrazim
goetheovski).
24

Ipak, Nietzsche ne samo to je, prema Matou, uvelike otac moderne, nego
je i jedan od njenih najboljih literarnih predstavnika. U citiranom lanku Sin-
tetina kritika Mato konstatira da su najbolji moderni umjetnici, na primjer
Nietzsche najvoljeli ba kratak, fragmentaran izraz.
25
Proturjeje suvreme-
nog duha je u tome to su istodobno u modi aristokrat Nietzsche i plebejske
doktrine (O modernosti).
Ovi Matoevi stavovi, ini se, pokazuju to da je u recepciji Nietzschea on bio
samo dijete svog vremena. Kao to je poznato, Nietzsche je svoja Nesuvreme-
na razmatranja objavio u Leipzigu od 1873. do 1876. godine. Ta etiri spisa,
od kojih su O koristi i teti historije za ivot i Schopenhauer kao odgojitelj
prevedeni na hrvatski jezik, a spis o Davidu Straussu i Richardu Wagneru nisu,
21
Gianni VATTIMO, Transparentno drutvo, prev. Nino Raspudi, Zagreb, Algoritam, 2008, 11.
22
Isto, 12.
23
Usporedi o tome: Richard RORTY, Kontingencija, ironija i solidarnost, prev. Karmen Bai,
Zagreb, Naprijed, 1995, 112-127.
24
Friedrich NIETZSCHE, O koristi i tetnosti historije za ivot, prev. Damir Barbari, Zagreb,
Matica hrvatska, 2004, 74-75.
25
Sabrana djela, IV, 219.
Vladimir Jelki, Matoeva recepcija Nietzschea 44
pokazuju da Nietzsche ima puno kompleksnije shvaanje pojma modernosti od
svojih prvih itatelja i sljedbenika. Tako, primjerice, on kae:
Ne sumnjam u to za to bi moderne knjige (ako potraju, za to dodue ne tre-
ba strepiti, i isto tako pretpostavi li se da e jednom biti narataja sa stroim,
pouzdanijim i zdravijim ukusom) za to bi sve to je moderno tom kasnijem
narataju uope posluilo, emu bi mu moglo posluiti. Posluilo bi mu kao
sredstvo za povraanje i to pomou svoje moralne zaslaenosti i lanosti,
svojeg najunutarnjijeg feminizma koji se rado naziva idealizmom i u svakom
sluaju vjeruje da je idealizam.
26
Kao to istie Jrgen Habermas u svojoj knjizi Filozofski diskurs moderne:
S Nietzscheom kritika moderne po prvi puta odustaje od zadravanja svog
emancipatorskog sadraja.
27

Nietzsche je kritiar moderne, usmjeren prema kritici moderne koja svog
najznaajnijeg predstavnika ima u Georgu Wilhelmu Friedrichu Hegelu koji
je smatrao da su konstitutivni elementi moderne prosvjetiteljstvo, protestan-
tizam, francuska revolucija i klasini njemaki idealizam. Sve te elemente Ni-
etzsche sustavno razlae i, dananjim rjenikom reeno, dekonstruira. Stoga
moemo rei da je Nietzsche otar i dosljedan kritiar moderne, a nikako njen
predvodnik. Nesporazum nastaje ako modernu shvaamo iskljuivo kao kritiku
tradicije iako je Mato uvjereni i deklarirani Europejac, on je istodobno do-
moljub koji je u stalnom sukobu sa zaostalim i skuenim domaim politikim i
kulturnim prilikama i njihovim uskogrudnim i nedoraslim protagonistima. U
vezi s tim treba napomenuti da Nietzsche pie vrlo kritiki o buenju naciona-
lizma kao sastavnom dijelu moderne Europe:
Taj proces Europljanina koji postaje, koji se moe odugovlaiti velikim pado-
vima u tempu, ali moda upravo time dobiva i raste na vehementnosti i dubini
tu spadaju bura i poriv nacionalnog osjeaja, koji jo i sad bjesne jednako kao
i anarhizam koji se upravo uzdie: taj se proces vjerovatno kree prema rezul-
tatima na koje najmanje ele raunati njihovi naivni pospjeitelji i panegiriari,
apostoli modernih ideja.
28

Jednostavno reeno, Nietzsche ve kritizira ono to Mato vidi kao rjeenje
za hrvatske probleme, te zbog toga Mato (kao uostalom ni njegovi europski
suvremenici) ne moe sagledati cjelinu i krajnji doseg te kritike. Valja naglasiti
i da sam Mato ima kritikih primjedbi koje se odnose na modernu i njenog
glavnog protagonista Nietzschea. Tako, primjerice, u lanku Ljudi i ljudi
29

konstatira sljedee:
26
Giorgio COLLI, Mazzino MONTINARI (ur.), Friedrich Nietzsche. Kritische Studienausgabe, V,
Berlin New York, DTV de Gruyter, 1999, 385-386; dalje: Nietzsche, KSA.
27
Jrgen HABERMAS, Filozofski diskurs moderne, prev. Igor Bonjak, Zagreb, Globus, 1988, 93.
28
Nietzsche, KSA, V, 182-183.
29
Sabrana djela, XVI, 75-81. Inae, lanak je prvi put objavljen u Obzoru, 4. kolovoza 1918.
Nova prisutnost 12 (2014) 1, 37-48 45
Dok kult energije i uma nije pristupaan svakome, genij dobrote je kao dar suze
dan velikoj veini ljudi pa je navea krivica modernosti to je ba tu najvaniju
stranu due ovjeka najvie zapustila, te je moderan ovjek moralno siroe, a
moderan ivot ilustracija bestijalnog egoizma i bestijalne borbe za bestijalan i-
vot. U novije doba imat emo ak teorija po kojima je zloinac vii ovjek! Otac
tih teorija je, naravno, vrlo popularan u Hrvatskoj, zemlji golubinjih udi.
30
Ovdje se oito aludira na Nietzschea koji je, hvalei Zapise iz mrtvog
doma Fjodora Mihalovia Dostojevskog, ustvrdio da su zloinci u sibirskim
zatvorima koje je Dostojevski opisao iz vlastitog robijakog iskustva jai i bolji
ljudi od modernih obrazovanih Europljana. Iako Mato u spomenutom tekstu
koji je objavljen u Obzoru 1912. godine brani Nietzscheovu tezu da cilj prave
kulture moe biti tek pojedinac, on njemakog flozofa svrstava meu one koji
brane egoizam i bespravnu silu. Tu Mato proturjei nekim ranije iznesenim
ocjenama o Nietzscheu. Tako, primjerice, u lanku Hrvatska drama, kada
govori o drami Josipa Kosora Poar strasti Mato kae:
Kosor je dakle nevjeto izabrao nosioce svog nietzscheanizma, ali nije razumio
Nietzschea, jer Nietzscheu ideal nije praovjek, ovjek prolosti, ve natovjek,
ovjek budunosti; nije paor ve aristokrat, nije intelektualni bogalj ve genij;
nije bolesnik ve suto zdravlje, nije ovjek slijepog instinkta ve ovjek volje i
razuma, nije fukara ve gospodin.
31
Ove proturjene ocjene ne moemo jednostavno pripisati Matoevoj ne-
dosljednosti ili pjesnikoj razbaruenosti. One su utemeljene u konfiktu u
uenjima dvojice ljudi kojima se Mato divi, a to su grof Lav Nikolajevi Tol-
stoj i Nietzsche. Ako problem promatramo samo iz perspektive interpretacije
Nietzschea, onda se moe rei da Mato nema jednoznaan i konaan sud o
Nietzscheovoj kritici kranstva. Iz teksta Ispovijest mog ivota vidi se da
Mato ovom problemu pristupa kao osobnoj, egzistencijalnoj dvojbi, a ne ap-
straktnom teoretskom problemu:
Tko je Spasitelj, kultura ili priroda, Nietzsche ili Tolstoj, helenizam ili Crkva,
socijalizam ili nauka? Ne znam, ali znam da svaka reforma treba poeti iznutra,
da svak treba poeti najprije od samoga sebe i da se taj unutranji preporod
nikad nije odvie kasno.
32
Ovim stavom o unutranjem preporodu Mato je sigurno blii Tolstoju
nego Nietzscheu. (to za Tolstoja znai unutranji preporod najbolje se vidi iz
njegove knjige U to vjerujem i iz romana Uskrsnue.) Glavni lik Tolstoje-
vog romana Uskrsnue Dmitrij Ivanovi Nehljudov svoj unutranji preporod
doivljava itajui Evanelje:
30
Isto, 80.
31
Sabrana djela, VII, 154.
32
Sabrana djela, XIX, 62.
Vladimir Jelki, Matoeva recepcija Nietzschea 46
Kad je proitao propovijed na gori, koja ga je uvijek dirala, danas prvi put nije
razabrao u toj propovijedi apstraktne, krasne misli koje iznose veim dijelom
pretjerane i neizvrive zahtjeve, nego priproste, jasne i praktiki izvrive za-
povijedi koje ustanovljuju, ako se provede (to se potpuno moe) sasvim novo
ureenje ljudskog drutva koje ga je zadivilo, a u njemu ne samo da se zatire
sve ono nasilje koje buni Nehljudova, nego se postizava i najvie dobro koje je
dostupno ovjeanstvu carstvo Boje na zemlji.
33
Sam Tolstoj svoj odnos prema kranstvu izraava na sljedei nain:
Ueni povjesniari o kranstvu sude po onom kranstvu koje vide u naem
drutvu. A kranstvo naeg drutva i vremena priznaje da je istinit i svet na
ivot ivot pod kojim se podrazumijevaju tamnice i elije samice, tvrave,
tvornice, novine, bordeli i parlamenti; i iz Kristova uenja preuzelo se jedino
ono to ne smeta takvom ivljenju. A budui da Kristovo uenje rui sav takav
ivot, iz njega se nije preuzelo nita osim praznih rijei. Ueni povjesniari to
vide i s obzirom na to da nemaju razloga zato bi to skrivali, kao to to ine pri-
vidni vjernici, ba takvo Kristovo uenje lieno svakog sadraja podvrgavaju
dubokoumnoj kritici, veoma opravdano zakljuujui da u kranstvu nije i nije
bilo iega osim sanjarskih ideja.
34
On je svjestan (tu je slian Nietzscheu!) izdvojenosti svoje pozicije:
Tako se, eto, nakon 1800 godina dogodilo da sam ja nadoao na strahotu da
moram otkrivati smisao Kristova uenja kao neto novo.
35
Ipak, na vie mjesta u Matoevim spisima moemo vidjeti da on defnitivnu
odluku ne donosi i Nietzsche i Tolstoj su naem pjesniku, svaki na svoj nain,
isuvie radikalni. U tekstu Profesor Nikola Grot o Nietzscheu i Tolstoju Ma-
to prepriava Grotove stavove i zakljuuje:
Nietzsche sanja o starom poganskom idealu i trai da se svijet odrekne kr-
anstva; Tolstoj trai jezgru kranstva, a zabacuje nauku, umjetnost i dravnu
formu, jer je sve to stvorila poganska kultura. Nietzsche je estetiar, Tolstoj je
moralist.
36
Suprotnost Nietzscheova i Tolstojeva nauka je puno vie od obine raspra-
ve ili polemike. Mato to pregnantno izraava u tekstu Holocaustum divini
amoris:
Tragika moderne due je u nesposobnosti starog vjerovanja i u jo veoj ne-
sposobnosti stvaranja nove vjere. Tolstoj je primitivno kranstvo, kranska
reakcija. Nietzsche je dosta naivna aplikacija ideje progresa i evolucije na o-
vjeka budunosti i identifciranja nemorala dekadentnog poganstva i posljednje
33
Lav Nikolajevi TOLSTOJ, Uskrsnue, prev. Iso Velikanovi, Zagreb, Liber, 1980.
34
Lav Nikolajevi TOLSTOJ, U to vjerujem?, prev. Luka Malnar, Zagreb, VBZ, 2012.
35
Isto, 49.
36
Sabrana djela, XIX, 8.
Nova prisutnost 12 (2014) 1, 37-48 47
renesanse s energinom, zdravom etikom republikanskog Rima, Atene prvih
tragika, Dantea i Michelangela, skruenog kranina u starosti.
37
ini se da su proturjeja unutar samog moderniteta za Matoa nerjeiva.
38

Sigurno je samo da mu je Nietzscheov individualizam, aristokratizam i, kako
ga na knjievnik zove, kult energije blii i privlaniji od egalitarnih i socijali-
stikih doktrina.
Treba istai da Mato, za razliku od svojih suvremenika, ukazuje na bli-
skost Nietzschea i kranstva. U tekstu Bog Uskrsa itamo sljedee:
Nietzsche, najvei moderni dumanin kranstva, vjeruje kao pravi kranin
u novog ovjeka i, kao pravom kraninu, njemu je ponajglavnije zanimanje
prouavanje moralnog problema. (...) Novi Antikrist miljae najzad za sebe da
je novi Krist.
39
Na drugom mjestu, u lanku tiskanom u Hrvatskoj slobodi u Zagrebu na
Badnjak 1910. godine Mato je jo eksplicitniji:
Nietzsche pie dodue Antikrista, ali pravi kranin je tom vjenom analizom
vlastite due slian mukama pustinje i drevnih remeta, pa traenjem nove due
i novog ovjeka.
40
Iz svega reenog moemo zakljuiti sljedee:
1. Mato kao ovjek izvan struke izvrsno poznaje izvornu i sekundarnu
literaturu o temama o kojima esto pie u razliitim prigodama, najee
za itatelje koji nisu ni povrno upueni u problem. Tako je i s njegovim
tekstovima o Nietzscheu.
2. Matoeva recepcija Nietzschea odgovara onovremenom itanju njema-
kog flozofa u Europi dominiraju isti problemi i sline ocjene.
3. Mato ima osoban, subjektivan stav prema njemakom flozofu kojega
smatra vrhunskim stilistom i jednim od oeva moderne. To je shvaanje,
ini se, iz vie razloga dvojbeno. Naime, Nietzsche je jamano jedan od
37
Sabrana djela, XI, 315.
38
I Matoev suvremenik ruski flozof Lav estov obrauje, u ono vrijeme oiglednu aktualnu ra-
spravu o Nietzscheu i Tolstoju, ali za razliku od naeg knjievnika, rezolutno odbacuje obojicu:
Ovdje smo se pribliili flozofji tolstojevskog antipoda Niea. I kod njega, kao i kod grofa
Tolstoja, poetak duevnog prevrata bio je u saznanju o velikom dogaaju da je Bog umro ili,
da je Bog dobro kako sada kae grof Tolstoj, uvjeravajui nas da je u tome sutina hrian-
stva i religiozna svest naeg vremena. Da su Bog to je dobro i Bog je umro izrazi istovetnog
znaenja i da su se Tolstoj i Nie drali iste take gledita, mogu nam potvrditi sledee Nieove
rei: Najbolji nain da se zapone dan. Kada se probudi pomisli nije li najbolje neim obra-
dovati makar jednog oveka. Ako se to pokae kao zamena za religiozne navike, ljudi e dobiti
od te zamene (Lav ESTOV, Dobro u uenju grofa Tolstoja i Niea, prev. Mirko orevi,
Beograd, Knjievne novine, 1981, 85).
39
Sabrana djela, V, 173.
40
Sabrana djela, XIV, Na Boi, 296-298.
Vladimir Jelki, Matoeva recepcija Nietzschea 48
najotrijih i najdosljednijih kritiara moderne shvaene u dubljem flo-
zofskom smislu.
4. Iako je za njega Nietzsche prvak modernizma i aristokratskog individua-
lizma, Mato u njegovu uenju vrlo lucidno uoava kranske momente.
5. Mato ne donosi konaan sud o proturjeju unutar moderniteta neod-
luan je izmeu Nietzschea i Tolstoja, odnosno njihovih ocjena suvreme-
nih procesa.
Vladimir Jelki
Matos reception of Nietzsche
Commemorating the 100
th
Death Anniversary of Antun Gustav Mato
(1914-2014)
Summary
Te topic of this article are the motifs from Nietzsches philosophy in sketches,
discussions, pamphlets and correspondence of Croatian writer Antun Gustav
Mato the analysis does not include his works of art. It shows that Mato has
a very personal relationship towards Nietzsche, whom he considered both a
top-level stylist and one of the fathers of Modernism. Te motifs that Mato
highlights correspond with the reception of Nietzsche in the Europe of his day,
and Matos originality derives from his observing the Christian aspects, where
he makes a clear distinction between Nietzsche and the teaching of count Tol-
stoy as his antipode. Apart from that, Mato persistently polemizes with the
Croatian contemporaries of Nietzsche who barely know his work, but never-
theless admit his infuence. Te major weak spot of Matos reading Nietzsche
is an insufcient understanding of Modernism, but in spite of that we can con-
clude that Mato wrote about Nietzsche with understanding of his philosophy,
which obviously had a great infuence on him.
Key words: Antun Gustav Mato, Friedrich Wilhelm Nietzsche, Modernism,
individualism, Christianity.
(na engl. prev. Zoran Podobnik)