Mehanika tla i stijena str.

1
Vlasta Szavits-Nossan 7. predavanje

POSMINA VRSTOA TLA

1. Slom tla
1.1. Uvod
Posmina vrstoa tla povezuje se sa slomom tla. Slom tla je stanje nestabilnosti popraeno
velikim posminim deformacijama i s njima povezanim velikim pomacima. Obino se oituje
kao klizanje jedne mase tla po drugoj preko jasno izraene klizne plohe ili manje izraene
klizne zone. Na kliznoj plohi ili u kliznoj zoni posmino naprezanje je dosegnulo posminu
vrstou tla, a daljnji rast posminih deformacija vie nije popraen poveanjem otpora u
vidu poveanja posminih naprezanja kao prije sloma. Slom moemo poistovjetiti s
poputanjem tla. Primjerice, ako pretpostavimo da se tlo ponaa linearno elastino idealno
plastino, kao to je prikazano na slici 7-1, do toke A je ponaanje tla linearno elastino, a
nakon dosezanja toke A, idealno plastino. Elastino ponaanje znai da su deformacije
povratne, odnosno, kada bi se tlo, na putu do toke A, rasteretilo, ostvarena bi se deformacija
ponitila (bila bi nula). Linearni odnos znai da se elastini odnos izmeu efektivnih
naprezanja i deformacije moe prikazati ravnom linijom. Nakon dosezanja toke A, u kojoj
dolazi do poputanja (sloma) tla, deformacije se poveavaju pri konstantnom efektivnom
naprezanju. Deformacije su sada plastine, to znai nepovratne (trajne), odnosno, kada bi se
tlo, u nekoj fazi plastinog ponaanja rasteretilo, deformacija bi ostala ista kao prije
rastereenja.

idealno plastino
linearno elastino
s
e
'
A

Slika 7-1. Linearno elastian idealno plastian odnos efektivnih naprezanja i deformacija

Tlo se ne ponaa kao to je prikazano na slici 7-1, iako se ponaa elasto-plastino.
Meutim, potrebno je definirati neki kriterij (zakon) sloma, kako bi se slom u tlu mogao
Mehanika tla i stijena str. 2
Vlasta Szavits-Nossan 7. predavanje
jednoznano odrediti, pa tako i vrijednost posmine vrstoe tla. U mehanici tla najee
koristimo Mohr-Coulombov (ita se Mor-Kulonov) zakon sloma.
1.2. Mohr-Coulombov zakon sloma
Mohr-Coulombov zakon sloma definira posminu vrstou tla
f
prema izrazu:

f n
tan c (7.1)
gdje je c kohezija, kut unutarnjeg trenja, a
n
je normalno efektivno naprezanje, koje
djeluje na istu ravninu kao i posmino naprezanje
f
. Ova se ravnina zove ravninom sloma.
Parametri tla c i su efektivni parametri (posmine) vrstoe tla.
Jednadba (7.1) definira pravac, kojemu je c odsjeak na ordinati, a mu je nagib u
odnosu na horizontalu. Ovaj se pravac naziva anvelopom sloma, kao to je prikazano na slici
7-2. Linearna anvelopa sloma je Coulombov doprinos ovom zakonu sloma. Mohr je definirao
da slom u tlu nastupa kada Mohrova krunica naprezanja tangira anvelopu sloma, kao to je
to sluaj s krunicom naprezanja na slici 7-2. Ta krunica sijee apscisu u tokama
3
i
1
,
to su glavna efektivna naprezanja pri slomu. Kao to se vidi na uzorku tla sa slike 7-2, vee
glavno efektivno naprezanje
1
djeluje na horizontalnu povrinu uzorka, a manje glavno
efektivno naprezanje
3
djeluje na vertikalnu povrinu uzorka. Na ovim su ravninama
posmina naprezanja nula i to su glavne ravnine naprezanja.
Pol Mohrove krunice je jedinstvena toka na Mohrovoj krunici naprezanja. Za dano
stanje naprezanja, treba gledati par naprezanja , i odgovarajuu ravninu na koju ta
naprezanja djeluju. Primjerice, vee glavno naprezanje
1
prikazano na uzorku tla na slici 7-
2, djeluje na horizontalnu ravninu, a posmino je naprezanje nula. Ovo stanje naprezanja
odgovara toki
1
, 0 na Mohrovoj krunici. Kroz ovu se toku provue horizontalni pravac
paralelan s ravninom na koju ta naprezanja djeluju, a toka u kojoj pravac sijee krunicu
(toka P) definira pol Mohrove krunice. Svaki pravac kroz pol Mohrove krunice sijee
Mohrovu krunicu u toki koja definira stanje naprezanja na ravninu u uzorku paralelnu s tim
pravcem. Tako povuemo pravac kroz pol Mohrove krunice i toku A u kojoj krunica
tangira navelopu sloma. Ovaj je pravac pod nagibom
f
u odnosu na horizontalu. Toka A
definira naprezanja
n f
, koja djeluju na ravninu pod nagibom
f
u uzorku, kao to je
prikazano na slici 7-2. Ordinata toke A predstavlja posminu vrstou tla
f
. Ravnina na
koju djeluje
f
, pod nagibom
f
u odnosu na horizontalu, je ravnina sloma.
Za kut
f
se moe pokazati da je

o o
f f
'
2 90 ' 45
2
(7.2)
Mehanika tla i stijena str. 3
Vlasta Szavits-Nossan 7. predavanje
ravnina sloma
anvelopa sloma
s
q
t
j
2q
t
s
s
s
s s
q
1 3
f
n
1
3
n
f
f
f
t
f
c'
'
'
'
'
'
'
'
s
'
P
A

Slika 7-2. Mohr-Coulombov zakon sloma
2. Ispitivanje efektivnih parametara vrstoe u
ureaju za direktni posmik
Ureaj za direktni posmik (direktno smicanje) najjednostavniji je ureaj za ispitivanje
vrstoe tla u dreniranim uvjetima. Pomou tog se ureaja uzorak tla podvrgava prisilnom
smicanju po horizontalnoj ravnini, koja dijeli dvije usporedne kutije u kojima se nalazi
uzorak. Slika 7-3 prikazuje poeljnu konfiguraciju ureaja prema ISSMGE (1998), koja je
samo poboljana verzija ureaja koji je prije vie od dva stoljea Coulombu posluio za
odreivanje njegovog izraza za vrstou tla. U tom se ureaju ispituju neporemeeni uzorci
sitnozrnih tala ili se utvruje ovisnost vrstoe o zbijenosti krupnozrnih tala. Visina uzorka
mora biti barem pet puta vea od veliine najveeg zrna u uzorku.
Veliina kvadratne kutije za smicanje ne smije biti manja od 6 cm 6 cm. Odnos visine i
irine uzorka ne smije biti vei od 1/3. upljikavi kameni trebaju biti hrapavi kako bi
omoguili to bolji prijenos posminog naprezanja. upljine trebaju biti dovoljno malog
promjera da sprijee prodiranje sitnozrnog tla u kamen, ali takve da kamen ima barem za red
veliine veu propusnost od uzorka. Ureaj treba omoguiti najvei boni relativni pomak
izmeu dviju kutija od barem 20% irine uzorka. Mjerilo vertikalnog i bonog pomaka treba
biti odgovarajue preciznosti (0,002 mm za vertikalni, a 0,02 mm za boni pomak).
U pravilu se provode tri pokusa pri razliitom vertikalnom optereenju. Veliine
vertikalnih naprezanja treba birati tako da obuhvate mogui raspon normalnih naprezanja
koja se u razmatranom problemu mogu javiti u tlu. Treba paziti da su tri uzorka koji se
podvrgavaju ispitivanju uzeta iz istog tla, to se najbolje provjerava mjerenjem prirodne
vlanosti i klasifikacijskih svojstava iz ostataka tla izvaenog iz buotine na terenu, koji su
preostali nakon oblikovanja uzoraka.

Mehanika tla i stijena str. 4
Vlasta Szavits-Nossan 7. predavanje




Slika7-3. Ureaj za direktni posmik (direktno smicanje) (1- ureaj za nametanje vertikalne sile V, 2-
vodilice ureaja za vertikalno optereenje koje sprijeavaju naginjanje gornje ploe, 3- mjerilo
vertikalnog pomaka gornje ploe, 4- gornja ploa, 5-nazubljeni upljikavi kamen, 6- uzorak tla, 7-
pomina posuda na leajevima, 8- gornji (nepomini) i donji (pomini) okvir za uzorak potopljen u
vodi, 9- mjerilo horizontalne sile H, 10- ureaj za nametanje jednoliko rastueg horizontalnog
pomaka, 11- ploha na kojoj se pretpostavlja da e doi do posminog sloma uzorka tla)

0 1 2 3 4 5 6
relativni pomak, posmik (mm)
0.0
0.2
0.4
0.6
0.8
1.0
1.2
1.4
o
d
n
o
s

n
a
p
r
e
z
a
n
j
a

/
'

(
-
)
-0.8
-0.4
0.0
0.4
0.8
v
e
r
t
i
k
a
l
n
i

p
o
m
a
k

k
a
p
e

(
m
m
)
0 1 2 3 4 5 6
relativni pomak, posmik (mm)
zbijeni jednoliki
pijesak (e
0
= 0.53)
rahli jednoliki
pijesak (e
0
= 0.79)

Slika 7-4. Tipini rezultati pokusa u direktnom posmiku
Mehanika tla i stijena str. 5
Vlasta Szavits-Nossan 7. predavanje
Svaki od tri pokusa smicanja provodi se u dvije faze. Prvu fazu ini konsolidacija pod
vertikalnim optereenjem, a drugu fazu smicanje. Nakon nanoenja vertikalnog optereenja
treba pratiti i biljeiti slijeganje gornje kape uzorka s vremenom slino kao u edometarskom
pokusu. S drugom fazom se moe zapoeti tek kada je utvreno da je konsolidacija u prvoj
fazi zavrena. Iz dobivene konsolidacijske krivulje treba odrediti
50
t ili
90
t , vremena
potrebna za postizanje stupnja konsolidacije od 50% odnosno 90%. Ovi e podaci posluiti za
odreivanje najmanje brzine smicanja u drugoj fazi. Brzina smicanja vana je kako bi se
osiguralo da se viak tlaka vode u uzorku praktiki zadri na nuli tijekom smicanja. U tom e
sluaju efektivna naprezanja u uzorku biti jednaka nametnutim ukupnim naprezanjima. U
sluaju ispitivanja krupnozrnih tala dobre propusnosti, pokus se moe provoditi na suhim
uzorcima u kojima nema konsolidacije, ali svejedno treba mjeriti smanjenje volumena uzorka
uslijed vertikalnog optereenja.
Tipine rezultate smicanja za zbijeni i za rahli pijesak prikazuje slika 7-4. Posmino
naprezanje na ravnini smicanja (horizontalna ravnina) izraunava se kao / V A, gdje je
V vertikalno optereenje uzorka, a A je povrina presjeka uzorka. Na gornjem se dijagramu
slike 7-4 jasno uoava porast posminog naprezanja s porastom relativnog posminog
pomaka do postizanja najveeg posminog naprezanja (vrna vrstoa). Iza toga, daljnjim
porastom pomaka, posmino naprezanje pada, to je naroito izraeno za zbijeni pijesak.
Nakon dovoljno velikog pomaka, posmino se naprezanje stabilizira na nekoj manjoj
vrijednosti (rezidualna vrstoa).
Iz rezultata pokusa smicanja koje prikazuje donji dijagram slike 7-4 uoava se i promjena
visine uzorka tijekom smicanja, putem pomaka gornje kape na uzorku. Zbijeni pijesak pri
smicanju poveava volumen, dok rahli pijesak blago smanjuje volumen. Ova se pojava
naziva dilatacijom i bitno utjee na mnoge vidove ponaanja tla. Poveanje volumena tijekom
smicanja tipina je pojava zbijenih pijesaka i ljunaka te prekonsolidiranih sitnozrnih tla, dok
je smanjenje volumena tijekom smicanja karakteristino za rahle pijeske i ljunke te za
normalno konsolidirana tla.
Interpretaciju triju pokusa direktnog posmika na uzorcima istog tla te odreivanje
efektivnih parametara vrstoe c i prema Mohr-Coulombovom zakonu sloma prikazuje
slika 7-5.
Usprkos svojoj jednostavnosti, ureaj za direktno smicanje ima vie nedostataka. Meu
glavnim su potekoa oko ugradnje neporemeenog uzorka, razvoj nehomogenih deformacija
u zoni smicanja te nametnuti smjer plohe (horizontalna ploha) na kojoj se smicanje odvija.


Slika 7-5. Odreivanje efektivnih parametara vrstoe iz direktnog posmika

v
r
s
t
o

a
,

t
f
normalno efektivno naprezanje, s'
relativni pomak, posmik,
s'
I
s'
II
s'
III
t
f I
t
f II
t
f III
p
o
s
m
i

n
o

n
a
p
r
e
z
a
n
j
e
,

t
c'
j'
Mehanika tla i stijena str. 6
Vlasta Szavits-Nossan 7. predavanje
3. Ispitivanje u troosnom (triaksijalnom) ureaju
Troosni (triaksijalni) ureaj slui za odreivanje odnosa efektivnih naprezanja i deformacija
tla u uvjetima osne simetrije. On je po svojoj konstrukciji i postupcima ispitivanja
najsloeniji, ali i najsvestraniji, od standardnih ureaja geotehnikog laboratorija (slika 7-6).
U troosnom pokusu valjkasti se uzorak tla, obavijen gumenom tankom membranom,
postavlja na postolje s filtarskim kamenom. Ugradnja uzorka zavrava postavljanjem gornje
kape na uzorak, brtvljenjem gumene membrane i punjenjem elije ureaja vodom, koja
tijekom pokusa uzorku namee zadani izotropni (jednak u svim smjerovima) tlak
c
.
Gumena membrana slui za sprjeavanje prodora vode iz elije ureaja u uzorak. Nametanje
izotropnog optereenja (poveanog tlaka vode u eliji) na uzorak, ujedno je prva faza
standardnih troosnih pokusa.
Poveanjem tlaka vode u eliji, a zbog znatno vee krutosti vode od skeleta tla, raste i tlak
vode u porama uzorka, za istu veliinu koliko je povean tlak vode u eliji. Moemo zamisliti
da je ventil vezan uz uzorak, koji moe biti otvoren ili zatvoren. Ovaj ventil nazivamo
drenom. Ako je dren zatvoren, uzorak e biti u nedreniranim uvjetima. Ako je dren otvoren,
voda e poeti istjecati iz uzorka dok viak tlaka vode ne padne na nulu (drenirani uvjeti), to
predstavlja proces konsolidacije za sitnozrna tla.
Nakon prve, nedrenirane ili drenirane faze pokusa, prelazi se na drugu fazu. Ta faza
zapoinje dodavanjem inkrementa vertikalnog naprezanja
1
. Novo vertikalno optereenje
na uzorak opet izaziva promjenu tlaka vode u uzorku (sada vie ne za isnos inkrementa
vertikalnog optereenja, jer imamo trodimenzionalno stanje naprezanja u uzorku). Ako je u
drugoj fazi pokusa dren zatvoren, uzorak je u nedreniranim uvjetima. Ako otvorimo dren i
dopustimo da se efektivna naprezanja izjednae s ukupnima, uzorak je u dreniranim uvjetima.
Budui da u ovoj fazi pokusa postoji razlika glavnih ukupnih naprezanja (vertikalna su
ukupna naprezanja vea od horizontalnih ukupnih naprezanja za
1
), ovdje govorimo o
smicanju uzorka, jer se u uzorku pojavljuju posmina naprezanja. Smicanje se, dodatnim
inkrementima vertikalnog optereenja, provodi do sloma uzorka, pri emu ukupnu razliku
vertikalnog optereenja i elijskog tlaka (horizontalnog, konstantnog optereenja tijekom
smicanja) oznaavamo s
1f
. Obje faze standardnih troosnih pokusa prikazane su na slici
7-7.
Troosni ureaj omoguuje provoenje razliitih programa optereenja i/ili rastereenja
uzorka. Uglavnom su standardizirane tri vrste pokusa: izotropno konsolidirani drenirani
pokus (CID), izotropno konsolidirani nedrenirani pokus (CIU) i nekonsolidirani nedrenirani
pokus (UU). Ove tri vrste pokusa imaju dvije faze, kao to je prikazano na slici 7-7, a
meusobno se razlikuju po tome je li dren u pojedinoj fazi zatvoren ili otvoren. Slova CI
odnose se na prvu fazu pokusa s otvorenim drenom (izotropna konsolidacija Isotropic
Consolidation). Prvo slovo U u UU pokusu oznaava prvu fazu pokusa sa zatvorenim drenom
(nedrenirani uvjeti, tlo ne konsolidira Unconsolidated). Slovo D u CID pokusu oznaava da
se smicanje provodi s otvorenim drenom, to znai da e, nakon to viak tlaka vode postane
priblino nula, uzorak biti u dreniranim uvjetima (Drained). Slovo U u CIU pokusu i drugo
slovo U u UU pokusu oznaavaju da se smicanje provodi sa zatvorenim drenom (nedrenirani
uvjeti Undrained).
CID pokusi na uzorcima istog tla omoguavaju odreivanje efektivnih parametara
vrstoe c i prema Mohr-Coulombovom zakonu sloma (slika 7-8). Obino se provode tri
CID pokusa na uzorcima istog tla (na slici 7-8 prikazani su rezultati dvaju CID pokusa), s tim
Mehanika tla i stijena str. 7
Vlasta Szavits-Nossan 7. predavanje
da se u ova tri pokusa razlikuju veliine elijskoga tlaka
c
, a smicanje se provodi do sloma.
Budui da su u prvoj fazi CID pokusa u uzorku dosegnuti drenirani uvjeti (nakon
konsolidacije tla), efektivna su se naprezanja poveala za vrijednost elijskog tlaka.
Horizontalno efektivno naprezanje ostaje konstantno tijekom dreniranog smicanja (uz
odgovarajuu brzinu smicanja pri kojoj viak tlaka vode padne na nulu), a vertikalno se
efektivno naprezanje poveava do sloma. U drugom je pokusu sa slike 7-8 elijski tlak vei
nego u prvom pokusu, pa je i
(II) (I)
3f 3f
. Zato je u drugom pokusu potreban vei
inkrement vertikalnog optereenja do sloma nego u prvom pokusu, to daje Mohrovu
krunicu veeg promjera. Tangenta na ove dvije Mohrove krunice daje anvelopu sloma, iz
koje se odrede efektivni parametri vrstoe c i .



Slika 7-6. Suvremeni troosni ureaj (proba = uzorak)

Mehanika tla i stijena str. 8
Vlasta Szavits-Nossan 7. predavanje
s
c
s
c
s
c
s
c
1. faza pokusa: izotropno
(elijsko) optereenje
s
c
s
c
s
c
s
c
Ds
1
2. faza pokusa: smicanje

Slika 7-7. Faze standardnih troosnih pokusa

t
s
'
c'
j'
s s s
s
3f 3f 1f 1f
(I)
(II) (I)
(II)
' '
' '

Slika 7-8. Odreivanje efektivnih parametara vrstoe iz rezultata dva CID pokusa

UU pokusi na uzorcima istog tla omoguavaju odreivanje nedreniranih parametara
vrstoe
u
c i
u
0 (slika 7-9), pri emu je
u
c nedrenirana vrstoa tla. Obino se provode
tri UU pokusa na uzorcima istog tla (na slici 7-9 prikazani su rezultati dvaju UU pokusa), s
tim da se u ova tri pokusa razlikuju veliine elijskoga tlaka
c
, a smicanje se provodi do
sloma. Treba posebno obratiti pozornost na to da su na apscisi dijagrama sa slike 7-9 ukupna,
a ne efektivna naprezanja, jer se u UU pokusu ne mjeri tlak vode u porama uzorka.
Mehanika tla i stijena str. 9
Vlasta Szavits-Nossan 7. predavanje
Dva UU pokusa sa slike 7-9 provedena su za dva razliita elijska tlaka, s tim da je
(II) (I)
c c
. Pokazuje se da je, neovisno o veliini primijenjenog elijskog tlaka, pri
nedreniranom smicanju potreban isti inkrement vertikalnog optereenja do sloma, tako da je
(II) (I)
1f 1f
. Time se dobiju dvije Mohrove krunice ukupnih naprezanja jednakih
promjera. Anvelopa sloma je sada horizontalna, pa se zato i postavlja da je
u
0.
Nedrenirana vrstoa
u
c jednaka je radijusu dviju Mohrovih krunica.

c
t
s
anvelopa sloma
s s s s
Ds Ds
u
c
1f
c
1f
1f 1f
(I) (II)
(I)
(I)
(II)
(II)

Slika 7-9. Odreivanje nedrenirane vrstoe iz rezultata dva UU pokusa

U CIU pokusima mjeri se tlak vode u porama uzorka tijekom nedreniranog smicanja. Ovi
pokusi omoguavaju odreivanje efektivnih i nedreniranih parametara vrstoe.