MILJENKO JERGOVI

OTAC
RENDE
Umro mi je otac.
U etvrtak je zvonio telefon, javila se ena koju sam upoznao jednom
davno, na knjievnoj veeri u Dubrovniku, rekla je da su ga jutros smjestili u
bolnicu.
Inae, ona je sestra oeve ene, koju nikada nisam sreo.
Pitam ta mu je. ae! dijabetes, a tvrdi i da mu je koa puna melanoma,
ali to mu nije dijagnosticirano. "sim toga, ima dekubitus.
ae! popodne mu idem u posjetu, negdje oko dva, pa bi# vas nazvala, da
razgovarate s njim. $ako je uznemiren zadnji# dana.
%elefon zvoni malo poslije dva, u autu sam, na veliko&gorikoj cesti.
'kre(em na )%ifonovu* benzinsku pumpu, stajem pokraj stroja za provjeru ulja
i tlaka u gumama, i javljam se.
"na kae! evo ti tate. +udno mi je uti tu rije, ne vezujem je za sebe,
nisam ju izgovorio barem trideset godina, otkako sam uao u pubertet.
$edva mu prepoznajem glas. ao da se pretvorio u balon i kao da netko
jako stoji na tom balonu, gnjei ga i pokuava ga probuiti.
Uinilo mi se da govori besmislice! 'ad sam s#vatio ta znae ,itlerovi
koncentracioni logori, kae, ovo je jedan od nji#.
ako si- pitam ga, kao da je sve normalno.
riv sam, kae, nikada ti nisam mogao pokazati svu svoju za#valnost.
.a ta-
.a tvoje pisanje. .a ispravnost.
'amo se ti uvaj, mora se sad oporaviti, govorim mu u nelagodi.
.atim utimo, izme/u nas bruji telekomunikacijski svemir, telegrafske
ice bruje, kralj nam Petar poruuje - pomislim, pa kaem & dobro, onda
zdravo, i uvaj se, mora se oporavljati.
.atim se javlja ona, kae & eto, uli ste se, s vama je bio mirniji & kao da
njega nema tu, u sobi, ili kao da je ve( otiao tamo gdje odlaze, nakon to se
dobro izmue, starci za koje se, umjesto zemaljskog pravorijeka, kae da imaju
dekubitus.
U nedjelju ujutro, doekala me je '0' poruka! Dobro je noas umro.
Primi nae sauee.
II
1ismo bili bliski, iako su mi oduvijek govorili da sam isti on. Dobio me
je s navreni# trideset osam, ve( ugledni sarajevski doktor, kojega su slava i
poloaj rano postarali, ali ve( nakon dvanaestak mjeseci, im sam pro#odao,
govorilo se da sliimo! glava, elo, oi, izraz lica... Djeai(, pa da bude toliko
nalik sredovjenom ovjeku, to vjerojatno ima samo kod nas, na .apadu ne
poznaju taj kult slinosti, ili neke vrste trajnoga sladostrasnog u/enja pred
injenicom da dijete slii svojim roditeljima, ili barem jednom od nji#.
2io sam isti otac.
're(om, jer ako bi# bio isti majka, postavljalo bi se pitanje tko mi je otac.
"d tog pitanja poinje naa cjeloivotna potraga za identitetima,
porodina i drutvena povijest, nekoliko zajedniki# i odvojeni# nacionalni#
#istorija proreetani# ratovima, kao njegovo starako tijelo metastazama3 od
pitanja tko je djetetu otac, koje nikada nije retoriko i koje se postavlja i nakon
to bi odgovor na njega trebao biti do kraja izvjestan, poinju
narodnooslobodilaka borba, zajedno s pet stolje(a pod %urcima, nekoliko
srpski# ustanaka i #rvatska seljaka buna3 da nije njega, tog prvoga naeg
pitanja, koje obino prva postavi svekrva & dakle majka nesu/enog oca, ili oca
ija je povijesna i bioloka uloga upitna & a zatim se pitanje prenosi kao plu(na
kuga, od uzda#a do uzda#a, sve dok na kraju ne dovede do krvoproli(a, ve(ega
ili manjeg, porodinog ili nacionalnog, koje je vazda i uvijek u nas nastajalo kao
najprimitivniji oblik krize identiteta3 da nije tog pitanja, mi u stvari ne bismo ni
znali tko smo i ta smo, niti bismo znali da se u ovome naem, balkanskom i
srednjoeuropskom svijetu, u ovoj tunoj katolikoj vukojebini, na divljem
pravoslavnom i islamskom zapadu, ljudi dijele na one koji slie na matere i one
koji slie na oeve.
' time da se na oca uvijek nedovoljno slii. %a se slinost cijeloga ivota
mora dokazivati.
rvna grupa 4 dominantna je nad krvnom grupom 5. .nai, vjerojatnije
je da (e dijete naslijediti od jednoga roditelja 4, ako je drugi 5. 1ajstariji je to, i
najprimitivniji medicinski nain dokazivanja oinstva. 1e daj 2oe da se dijete
rodi kao 2, jer to znai da mu otac nije ro/eni otac.
Iako je moja majka 4, a otac je 5, ja sam, ipak, naslijedio njegovu 1ulu.
1aslijedio sam sve njegove nezdrave sklonosti, karakterne mane i
slabosti, neke socijalne talente, jedino za to sam ostao uskra(en, a ega je u
njemu bilo obilato, jest talent za matematiku. Da mi ga je namro i u genima
zavijetao, ne bi# ovo pisao niti bi# se bavio svojim identitetima.
%ada bi moj identitet proizlazio iz matematike, kao to su neki od
njegovi# identiteta proizlazili iz matematike. 2io je internist, #ematoonkolog,
bavio se leukemijama i crtao mi, kao malome djeaku, s#eme pomo(u koji# mi
je #tio objasniti vrste i prirodu leukemija, a te su s#eme, inilo mi se, bile
nainjene od sute matematike. 6ripa se lijei vitaminom 7, upala grla
antibioticima, a leukemija, od svi# bolesti najstranija, lijei se matematikom.
Donekle mi je to zvualo utjeno.
'pecijalizirao je, nekad davno, u 8aravi, i mikrobiologiju, pa mi je, pod
kraj srednje kole, premda je znao za moje jedinice iz matematike i fizike, i za
viegodinje, uzaludne instrukcije kod razni# profesora, predlagao da studiram
mikrobiologiju, jer je u mikrobiologiji budu(nost. U svemu drugom bio sam isti
on, ali u onome to bi me izmijenilo i sa ime bi#, pretpostavljam, danas mirno i
anonimno ivio u nekom 2ostonu, 7#icagu ili %orontu, i ne bi# vie znao za
'rbe i ,rvate, sanjao bi# na engleskom ili francuskom, a ne na ovom kljastom
jeziku, koji tako/er ima problema s identitetima, u tome me je moj otac
uskratio. 0imo svoje krivnje, naravno.
'amo u toj stvari i nije bilo njegove krivnje. U svemu drugom bio mi je
kriv. 4 kako sam isti on, krive(i njega, krivio sam sebe.
III
"tac i majka rastavili su se malo nakon moga ro/enja.
'lubeno su se, pred sudom, rastavili nekoliko godina kasnije. %ada je
ona izbrisala njegovo prezime, koje je bila pridodala svome, nadaju(i se da bi
tako mogla u(i u jo jedan ivot.
"n se s rastavom dugo nije mirio. $ednom je tako, dolaze(i nam u
posjetu, vidio na naoj terasi saksiju s ma(u#icama to i# je baka posadila.
%akve (emo i mi imati u svome stanu & rekao je mojoj mami, a ona se
zacrvenila od bijesa, ali nije nita rekla.
%ada su ve( dugo bili rastavljeni.
U to vrijeme nas je posje(ivao svakoga tjedna, obino petkom. $ednom
mjeseno donosio je alimentaciju. Ispod stola bi brojao novce & to je baku silno
nerviralo, govorila je da gospoda nikada ne broje novce ispod stola & potom bi
i# stavljao u iskrzanu plavu kovertu.
U unutranjem depu sakoa imao je cijeli bunt plavi# koverata, za
alimentaciju. I tu sam sklonost od njega naslijedio! depovi su mi prepuni
kojeega, uglavnom stvari koje mi jednom zatrebaju, a onda i# nikada ne
izbacim van.
.atim bi plavu kovertu stavio na kredencu, ispod grke vaze, jeftinog
suvenira koji smo nekada od nekog dobili.
U tom ostavljanju alimentacije bilo je neega istovremeno vrlo
konspirativnog i vrlo administrativnog.
%ako je izgledao drugi moj vaan identitet! dijete rastavljeni# roditelja.
1isam ga intenzivno osje(ao, ali jest moja majka. 1joj je to bilo vano.
"na je, za#valjuju(i meni, bila samo#rana majka. %ako bi se to reklo u kljuu
politike korektnosti naega socijalizma.
U tradicijskome kljuu, ona je bila rasputenica.
1a drutveni ivot je, gotovo u svim elementima, bio sainjen od ta dva
kljua & ili slikovitije reeno & pomo(u nji# se svakodnevno otkljuavao. 1a je
socijalizam, iako smo se #valili njegovim ljudskim likom, pa smo govorili i da je
po mjeri ovjeka, te ga i danas smatramo liberalnijim od svi# drugi#
istonoeuropski# socijalizama, zapravo bio neki udan spoj ardeljevi#
Pravaca razvoja socijalistikoga samoupravljanja i epski# narodni# pjesama o
raljevi(u 0arku i njegovim nevoljama s %urcima.
Dobro pamtim kako mi je, s pet&est godina, zvuala rije rasputenica.
9asputena ena, kao to se za djecu o kojoj se nitko ne brine, niti i# tko odgaja
i vaspitava, govorilo da su rasputena, i da (e na kraju zavriti u popravnom
domu, nakon to nekome pra(kom izbiju oko ili nakon to obiju trafiku. %ako je
i rasputenica ena za popravnoga doma, pa kad netko za moju majku govori da
je rasputenica, on zapravo kae istu stvar to i za nekoga klinca koji samo to
nekome nije pra(kom izbio oko.
%ako je epska rije rasputenica zvuala u vrijeme kada sam ju prvi puta
uo. :1e spominjem to iz sentimentalni# razloga, da bi# naslikao kako sam se
osje(ao kada sam prvi puta uo da je moja majka rasputenica, jer ti razlozi i ne
postoje, osje(ao sam se sasvim dobro, bilo mi je svejedno. 8ra(am se djetinjem
razumijevanju rijei zato to mi se danas ini kako je ono najbolje i najtanije,
pa ako za ime alim, tada je to zauvijek izgubljeno, pobjeglo vrijeme kada sam
na djeji nain razumio rijei.;
I naravno, tko god da je moju majku nazvao u ono vrijeme
rasputenicom, u primisli mu je bilo upravo ono znaenje rijei koje se djejim
u#om tako tano moglo uti.
4li nju to nije inilo nesretnom. 2ila je radni ovjek, a biti enski radni
ovjek znailo je biti muenica. 1eka novozavjetna, koja je Isusu inila dobro, a
svi su je smatrali kurvom.
"sim toga, bila je samo#rana majka, to je u socijalistikome govoru,
naravno vie nego u drutvenoj stratifikaciji, zvualo neobino vano i
po#valno. 2ila je to jedna od oni# neformalni# uloga kakve su esto bile
probitanije i od formaliziranog drutvenog poloaja. 'amo#rana majka skoro
da je smatrana enom budu(nosti, pa je nesamo#ranim majkama moglo biti ve(
pomalo neugodno, jer one kao da su bile nedovoljno majke i nedovoljno
socijalistike, kao to su, recimo, radni ljudi i gra/ani koji nisu bili rudari ili
radnici u neposrednoj proizvodnji, bili nekako nedostojni puta u komunizam.
%o nikako ne znai da su u socijalizmu samo#rane majke na bilo koji nain bile
povlatene & taman posla, one su, ipak, bile rasputenice, dakle starozavjetne
kurve & niti su povlateni bili rudari i radnici. 1ji#ova je uloga bila mitska i
legendarna, recimo kao uloga siroma#a u ibliji i u drutvenim zajednicama
koje se na tu knjigu poziva#u kao mi na 0ar<a! siromasi (e u raljevstvo
1ebesko, kao to (e i samo#rane majke i rudari u komunizam. "stali (e svoj
zemni ivot odivjeti u grije#u, sretni i zadovoljni, i nadasve ideoloki ispravni,
u nadi i vjeri da (e na drugome svijetu rudarima i rasputenicama biti bolje nego
njima.
U naem je socijalizmu postojala neka vrsta ti#og kulta brani# rastava.
2io je to izraz zajamene gra/anske slobode, po kojoj se nae drutvo,
najpravednije od svi!, razlikovalo od buroaski# drutava, koja su se drala
crkvenoga pravila po kojemu se jednom ustanovljena veza mukarca i ene
mogla razvrgnuti samo u ekstremnim okolnostima kakva je, primjerice,
erektivna disfunkcija.
9astavljaju(i se, parovi su u socijalizmu inili neto drutveno korisno,
prkosili su tradiciji i konzumirali slobodu. 1aravno, potreba za tom slobodom
stizala je kao posljedica manje ili ve(e privatne nevolje, nesklada i nesre(e, ali
to se ve( nije ticalo drutvene zajednice.
1ije se ticalo ni mene kao djeteta rastavljeni# roditelja.
1ikada o nji#ovoj rastavi nisam razmiljao kao o nevolji ili nesre(i.
8jerojatno i zato to mi je ve( kao sasvim malome djeaku na ivce ilo to
majino busanje u prsa & samo#rana majka. ' djejom okrutno(u, od koje ve(e
okrutnosti do Pol Potove i nema, sudio sam da joj je do rastave bilo tako jako
stalo, i da je odbacila oevo i moje prezime samo da bi mogla biti samo#rana
majka.
IV
"tac je ro/en =>?@. u 'arajevu.
1jegova majka, 'tefanija $ergovi(, imala je pet sestara i brata, dvije
godine mla/eg od moga oca. 1ji#ov otac 0arko $ergovi(, po zanimanju potar,
u 'arajevo se doselio iz Aikoga Ae(a. 2io je strastven kockar. 7ijelu bi pla(u
utukao na barbutu, kartama i lutriji, pa se esto do sljede(e pla(e gladovalo. 2ili
su puka sirotinja, u gradu u kojem nisu imali ro/aka koji bi i# barem na#ranili.
4 onda se dogodi udo da 0arko $ergovi( dobije na lutnji.
2io je to najve(i lutrijski dobitak u povijesti 'arajeva, najve(i u
dotadanjoj, istina kratkoj, povijesti raljevine 'rba, ,rvata i 'lovenaca. "
tome su pisale sve novine, pradjed 0arko davao je izjave, njegova slava irila
se do .agreba i 2eograda. 6odinama nakon rata, ak i tokom sedamdeseti#, u
vrijeme moga djetinjstva, ivo je bilo gradsko se(anje na potara 0arka koji je
stekao bogatstvo na lutriji.
.a dio ti# novaca kupio je dvije ku(e. .nam da je jedna bila pod
2istrikom.
1ekoliko naredni# mjeseci, moda i itavu godinu, dobro se i bogato
ivjelo u ku(i $ergovi(a.
0oja baba Btefanija, mala djevojica, poeljela je klavir. "tac je kupio
klavir, premda djevojica nije bila muzikalna.
0arko $ergovi( ubrzo je prokockao sav preostali novac, pa jednu za
drugom i obje ku(e.
Ponovo su bili sirotinja, ali sada ona jo gora, oja/ena gubitkom, ali i
ivim saznanjem kako je to imati, kako je biti bogat, cijenjen i ugledan.
0oda umiljam, ali mi se ini da je moju babu Btefaniju upravo to
saznanje doivotno prozlilo, te da je kockarska sklonost pradjeda 0arka, skupa
s tim nesretnim dobitkom na lutriji, bila vana u ivotnome formiranju moga
oca, te da je odredila njegovu, a dijelom i moju sudbinu.
1ekoliko godina pred rat jedna je sestra pobjegla od ku(e, da se uda za
visokoga potanskog inovnika, solunskoga borca i nositelja ara/or/eve
zvezde drugoga reda 2udimira Dimitrijevi(a. .vala se 0elanija, a ja sam ju kao
djeak zvao teta 0ila. "d cijele oeve porodice najblii sam bio s tetom 0ilom
i ika 2udom.
"statak obitelji bio je uasnut 0elanijim bijegom, ali jo vie time to se
udala za 'rbina. Dugo godina, ukljuuju(i i Drugi svjetski rat, nisu #tjeli znati
za nju i njezinog mua.
2ili su ogoreni katolici.
1eto od te nji#ove jergovi(evske ogorenosti sam, ini mi se, naslijedio,
pa je esto uzalud pokuavam guiti.
%o je ona ljudska sklonost, ispunjena olovnim samosaaljenjem, da se
svaka stvar, svaki vedar i svijetao ivotni trenutak, zagora uvjerenjem kako ti
netko ini nepravdu, kako nisi nagra/en po svojim zaslugama i kako, sve u
svemu, jadnijega i nesretnijeg od sebe okolo i ne vidi. %ako se kvari vlastiti
ivot, zamara se i oja/uje blinje3 tako se ostaje sam, jer je s ogorenima teko
ivjeti. %o ja o sebi znam, i to je tako/er moj identitet.
Pritom, moja ogorenost nema ideolokog koda, ili mi se samo ini da ga
nema, dok je nji#ova bila kr(anska i katolika, te se nuno ticala nebeske, a ne
samo zemne nepravde, i lako je utje#u i ostvarenje nalazila u ovinizmu.
1apokon, bile su to dvadesete i tridesete godine, u orijentalnom 'arajevu, na
samome rubu rimskoga kr(anstva, mjestu vrlo ivi# i krvavi# antagonizama,
ali i ive puke i crkvene dogme o tome kako su Cidovi razapeli Isukrsta, dok su
pravoslavci op(enito raskolnici, izmatici i neznaboci.
0oj siroti pradjed, tvrdi Aianin, koji je na kocki izgubio sre(u svoje
obitelji, nije mogao zbog toga biti ogoren na sebe, nego je bio ogoren na
Cidove i pravoslavce. Prvi su udarili na 'ina 2ojega, a drugi su mu oteli k(er,
pa zar tu stvar nije savreno jasna-
V
2aba Btefanija voljela je sarajevskog prosvjetitelja, suvlasnika privatne
kole u kojoj se, izme/u ostalog, poduavalo i o budizmu, uvjerenog da (e
masovno opismenjavanje usre(iti svijet. .vao se 6jorgjo 8idovi(, a zajedno s
bratom 0iljenkom, bio je jedna od me/uratni# sarajevski# legendi, dobra
prilika za curu iz sirotinjske ku(e.
4li 6jorgjo oito nije volio Btefaniju. ao u kakvom socijalnom igrokazu
za neuku publiku, na brzinu ju je iskoristio, napravio joj dijete i pobjegao iz
njezina ivota.
'arajevo je malen i uzak grad, stijenjen izme/u brda, pa se oduvijek ini
da svatko svakoga zna i da se ljudi svakodnevno sre(u. 4li do kraja ivota, a
umro je u vrlo dubokoj starosti, sredinom ezdeseti#, djedu 6jorgju uspijevalo
je da vie ne sretne ni Btefaniju, ni njezinoga sina, moga oca Dobroslava.
ad mislim o tome, biva mi ga ao.
4li ne moga oca, koji je odrastao bez oca, nego djeda koji je morao paziti
kojim se ulicama i u koja doba kre(e. "sje(am njegovu ivu muku to je
'arajevo tako uzak grad.
VI
"ja/ena i prevarena, baba Btefanija je s poetkom rata doekala bolja i
pravednija vremena.
8elika vjernica i upna aktivistica, pritom arka ,rvatica, koja je ve(inu
svoji# ivotni# ponienja uspijevala udjenuti u priu o kraljevini vlaki# kravara
i svinjara ara/or/evi(a te se tako tjeiti, morala je biti oduevljena kada se u
posljednja dva tjedna aprila =>D=, na katoliki Uskrs vaspostavljena 1ezavisna
Drava ,rvatska proirila na 'arajevo i dalje, na istonu 2osnu.
2io je to, pretpostavljam, vr#unac njezina ivota, onaj trenutak koji se
ve(ini ljudi i ne dogodi, kada se ovjek, istina nakratko, na/e usred Pepeljugine
arolije, u kojoj bundeve postaju koije, a mievi konji bijelci.
" tim travanjskim tjednima =>D=. esto razmiljam, jo od rani#
srednjokolski# godina, kada sam itao sve to se u knjiarama moglo na(i o
4nti Paveli(u i njegovoj dravi. ako se ti# dana osje(ala baba Btefanija, to je
radila, s kime je razgovarala, gdje se kretala- Bto je govorila dok je, jo prije
ulaska njemake vojske i dolaska ustaa u grad, gradska #alaa, uglavnom &
strane li ironije & 7iganad s 6orice, provaljivala i pljakala jevrejski templ- $e
li stajala tu i gledala i#- 6dje je bila dok su po ariji razbijani izlozi srpski#
du(ana- $e li bacila kamen-
"dgovornost za #olokaust dio je drutvene, dakle kolektivne
odgovornosti.
"dgovornost za genocid poinjen u 1D, nad 'rbima, $evrejima i
9omima, tako/er je dio drutvene, kolektivne odgovornosti. "dgovorni su oni
koji su tog asa bili ,rvati, nji#ova djeca, unuci i praunuci, svi i uvijek, bez
obzira na to jesu li bili faisti ili antifaisti, pa ak bez obzira na to jesu li
nji#ovi blinji ubijeni zajedno sa 'rbima, $evrejima i 9omima.
1a suprotnoj strani od drutvene i kolektivne odgovornosti nije
kolektivna nedunost. 1a suprotnoj je strani neodgovornost.
4li osim kolektivne odgovornosti postoji i ono drugo, ono to je dio nai#
obiteljski# povijesti i sentimenata, ku(ni# pria i legendi, postoji ono od ega je,
dijelom, nainima ruka koja ovo pie i glava koja ovo misli. Pa iako se zlo, ili
sklonost zlu, ne prenosi genima & premda ja, recimo, jesam naslijedio
neprestanu ogorenost svoje babe Btefanije & postoji veza, iva i krvava, izme/u
nas dvoje.
ao to sam naslijedio progeniju donje eljusti, koju su zatim godinama
popravljali sarajevski ortodonti, tako sam naslijedio i neto to je, barem
posredno, u dalekoj intenciji, fiziolokome poreme(aju ili mentalnoj zadatosti,
djelovalo na moju babu Btefaniju da se raduje ruenju jevrejskoga #rama.
U tom je smislu moja odgovornost drukija. "na je intimnija.
Btefanija $ergovi( aktivno se ukljuila u ustaki pokret, kroz enska i
omladinska drutva. 2ila je sasvim u skladu s modom svoga vremena,
ideolokom i svakom drugom, pa kada se, recimo, me/u boljestoje(im
sarajevskim gospo/ama iz .agreba proirio obiaj koji je, opet, ranije bio
uvezen iz 1jemake, od nacistike partijske elite, da se usvajaju djeca koja su u
etnikim klanjima, partizanskim odmazdama ili saveznikim bombardiranjima
ostala bez roditelja, Btefanija je, bez obzira na to to je i dalje bila prilino
siromana, usvojila jednu djevojicu.
1ije to uinila zato to je bila dobra srca, nego zato to se oajniki
trudila postati dio drutvenoga sloja i klase kojoj je nakratko pripadala kada joj
je otac dobio na lutriji, a moda i kada je obljubila bonvivana 6jorgja.
0isle(i o njoj, vazda sam mislio o sebi.
"na je, u negativnom smislu, utjecala na oblik i vrstu moje drutvene i
klasne svijesti, na nelagodu koju uvijek osje(am kada se nalazim u boljem
drutvu, recimo na otvaranjima izlobi i premijerama, ili kada mi se osobno
iskazuje neko ceremonijalno potovanje, te s druge strane, na vedrinu i unutarnji
mir koji me obuzmu s jednostavnim, socijalno deklasiranim ljudima.
1o, istovremeno, misle(i svi# ovi# godina o njoj, toliko sam se
uivljavao u njezinu ulogu, pokuavao osje(ati njezinim srcem i misliti
njezinom glavom, da se danas, pred neispisanom bjelinom kompjuterskoga
ekrana, mogu unijeti u uloge ustae, zlosretnoga #rvatskog malogra/anina koji
(e ve( u sljede(oj epizodi pristati da se u njegovo ime ubija, pa i samog
pokrovitelja svi# zloina 0aksa Auburi(a, i u tim ulogama kroz tekst i priu
dugo ivjeti, nalaze(i im dramaturka opravdanja, psi#oloka i emocionalna
objanjenja, a da mi ta ista stvar, formiranje knjievnoga lika i ivot u njemu,
idu puno tee, nesigurnije i neizvjesnije, kada pokuavam misliti i osje(ati kroz
perspektivu ustake rtve, ili naprosto nekoga obinog i oajnog sarajevskog
antifaista iz =>D=.
%o, kao i moje rano interesovanje za iitavanje svega to ima veze s
1D,, zasluga je babe Btefanije.
VII
0oga oca, sedamnaestogodinjega gimnazijalca, poetkom aprila =>DE.
pokupila je na ulici, dok se vra(ao iz kole, neka partizanska jedinica.
0obilizirali su ga, strpali u stoni vagon, pa u kamion, i poslali na arlovac,
gdje se u jednoj krvavoj i bezglavoj bici, slinoj onoj poznatijoj koja se raniji#
mjeseci vodila na 'remskome frontu, probijala posljednja linija obrane 1D,,
znamenita u ustakoj propagandi kao .vonimirova crta.
"tac mi nikada nije o tome priao.
.apravo, s ocem nikada nisam razgovarao o njegovome ivotu.
've to znam ispriali su mi drugi. "n se na svako pitanje smjekao, grlio
me dok mi ne popucaju rebra, akom mi stiskao nadlakticu, tako da sam danima
imao modrice pa bi majka i nona mislile da sam se tukao u koli. Do kraja
ivota bio je fiziki puno jai od mene. $ednom je u lunaparku, da se napravi
vaan pred majkom, udario eki(em po onoj spravi za mjerenje snage, zvonilo
je zvono, svijetlila je arena reklama, trube su svirale tu, u ruke mi je sinula
kia mentol bombona, kao nagrada najjaem ovjeku na svijetu, bilo i# je etiri&
pet kila, nisam i# #tio ni sa kim dijeliti, bili su to bomboni moga oca, trajali su
dugo, dok se nakon godinu&dvije nisu ulijepili, pa su na moj uas i uprkos
silnom plau morali biti baeni u sme(e. $edan je, ipak, ostao zalijepljen za dno
ladice. 1jega sam uvao sve do rata, a poslije vie ne znam to se dogodilo s
njim.
%u je svoju srdanu snagu otac koristio protiv svi# moji# pitanja koja bi
se ticala njegovog ivota.
9ado je, me/utim, odgovarao na sva druga pitanja! kako se prave djeca,
kako se dobiva rak, ta je to abortus, ta su to pederi & mukarci koji umjesto
ena vole druge mukarce, odgovorio je, a mogu li ja biti peder, pitao sam dalje.
U vrijeme kada sam postavljao takva pitanja mogao sam imati pet ili est
godina. 2io je sretan to ga ne pitam ono drugo, pa je s vikom entuzijazma,
zanemaruju(i moj uzrast, govorio o onome o emu u naoj civilizaciji roditelji
ne razgovaraju s predkolskom djecom.
1e znam to se s njime doga/alo nakon to je probijena .vonimirova
crta, je li bio u jednoj od oni# jedinica koje su bandu tjerale preko 'lovenije,
sve do 4ustrije- 0ogu(e je da jest, koliko god da sam, naslijepo, po
bibliotekama i spomenicama partizanski# jedinica pretraivao oev ratni put,
nadaju(i se da (u jednom negdje prona(i njegovo ime ili fotografiju, sve je
vodilo prema 'loveniji i 4ustriji, tamo gdje se zarobljavalo, a zatim
zarobljenike strijeljalo po nekim umama i jarugama, tokom katinskoga zloina
nai# partizana, koji (e u novoj #rvatskoj #istoriografiji narasti do mitski#
razmjera & partizani su tada pobili i poklali cijeli jedan #rvatski narod koji, ini
se, nije nita manji od #rvatskoga naroda koji je ostao iv.
Prvi puta sam na priu o 2leiburgu i rinome putu, i poslijeratnim
masovnim partizanskim likvidacijama narodni# neprijatelja, ustaa, domobrana,
belogardejaca, etnika... sluajno nabasao u sarajevskoj 8ije(nici, narodnoj i
univerzitetskoj biblioteci, gdje sam po internome knjikom i asopisnom fondu
prouavao lik i djelo 4nte Paveli(a. 2ilo je ljeto =>@F, imao sam sedamnaest
godina, moji su op(enito bili zadovoljni ranim znanstvenim i knjikim
interesovanjima svoga /aka, preko veze su mi sredili da mogu njukati po
biblioteci, dramatino pogreno uvjereni kako od toga ne moe biti nikakvog
zla, jer je bolje da itam, nego da pijem ili se, nedajboe, drogiram.
1ije lako opisati kako se u tim prvim posttitovskim i prilino liberalnim,
ali ipak socijalistikim godinama, osje(ao jedan ideoloki nevin i ist
omladinac, kada je naiao na priu o tome da su partizani ubijali razoruane
ljude.
Aae neprijatelj, to je jasno, ali ta njegova la pada na eludac kao da si
ste(ak progutao, ne moe ga danima i mjesecima probaviti, a ne smije ni sa
kim o tome razgovarati, jer si uvjeren, moda i sasvim ispravno, da bi zavrio u
zatvoru im bi netko saznao da si, pa makar i u biblioteci, itao neprijateljske
lai.
$e li otac bio tamo, u 'loveniji i 4ustriji =>DE-
"dma# mi je i to na um palo. arlovac je blizu. "sloba/aju(i zemlju,
glavnina jedinica kretala se upravo tim pravcima. "p(enito, je li moj otac
nekoga ubio- 8jerojatno jest, ratovalo se.
Imao je sedamnaest godina, i sve petice u koli, onoj istoj Prvoj gimnaziji
koju sam i sam po#a/ao, istina s puno manje uspje#a. 8jerojatno su ga negdje
sklonili nakon arlovca, njega i njegove vrnjake, u neku naputenu kasarnu ili
tko zna gdje.
.nam samo da je demobiliziran krajem ljeta.
Do 'arajeva je stigao poluiv, bolestan od pjegavog tifusa.
2aba Btefanija jedva ga je pustila u ku(u, jer je otiao s partizanima da
ubija ,rvate. Aeao je u postelji i buncao, a ona mu je govorila neka crkne. ao
u narodnoj epici & detalj posve neupotrebljiv u literaturi i nevjerojatan u ivotu &
nije mu #tjela pruiti au vode, a on je bio neprestano edan.
U tom asu dvije su Btefanijine sestre ve( bile u izbjeglikome logoru u
Italiji, odakle (e, naravno uz pomo( nekog sve(enika, emigrirati u 4rgentinu.
%re(a je sestra, Paulina 'lavka, bila u samostanu u 'arajevu, kao asna sestra.
+etvrta je bila doma(ica, a petoj, teti 0ili, dola je sloboda, jer se vie nije
morala plaiti kad (e do(i ustae i odvesti ika 2udu u neki od svoji#
jasenovaca.
'tefanija i tri njezine sestre nikada ne(e prealiti 1D,. +etvrta, Paulina
'lavka, vjerovala je u 2oga i pokuavala i# tititi od nji#ovi# karaktera, a peta,
0ila, 1D, (e pamtiti kao spoj drutvenoga i intimnoga zla.
ao i mnogim drugima u nji#ovoj generaciji, 1D, je bila porodina
injenica, a ne samo drava. 1ain na koji su s Paveli(em i njegovim djelom te
ene bile intimizirane razlikovao se od onoga to je postojalo kao drutveni i
obiteljsko&drutveni model u nacistikoj 1jemakoj. Ima u tome i poneto od
nai# junjaki#, balkanski# mentaliteta! dok su 1ijemci emocionalno
distanciran svijet, mi smo u svojim identifikacijama i bliskostima vreli i
agresivni. .a razliku od 1jemake, u kojoj je zloin bio organiziran na savreno
kontroliranom i birokratiziranom industrijskom principu, u 1D, zloin je bio
manufakturnog karaktera. %o je razlog zato rtava nije bilo vie, ili ak zato i#
je po maksimalistiki postavljenim kriterijima poslijeratne jugoslavenske
propagande bilo nedovoljno, pa u $asenovcu nije pobijeno sedamsto tisu(a ljudi,
kako smo sedamdeseti# u 'arajevu uili iz udbenika povijesti za osmi razred,
nego oko stotinu tisu(a ljudi, dakle, demonskom matematikom izreeno, ak
sedam puta manje.
0anufakturni karakter ustaki# radionica smrti s jedne i# strane ini
manje monstruoznima od nacistiki#, jer je, naprosto, likvidirano razmjerno
manje ljudi, ali s druge strane, svaka je manufaktura osobnija i intimnija od
industrije, svaka je manufaktura runi rad, u koji su uneseni emocije pojedinca,
njegova znanja i stremljenja, te njegova inicijativnost, koja vazda nadilazi ono
to sustav proizvodnje od njega trai i oekuje.
'amim tim, ustaki je zloin poinitelju blii i u poinjenju osobniji od
nacistikoga.
ao to su i oni koji su zloin samo promatrali, ili su bili dobri i poteni,
obini gra/ani, u 1D, bili prisutniji nego u nacistikoj 1jemakoj. 4usc#Gitz
je bio tajno mjesto, za koje ljudi u 2erlinu ili 0unc#enu doista nisu znali
:1ijemci su samo znali da im susjedi netragom nestaju, morali su znati i da
nestanak moe znaiti samo smrt, ali za razliku od ,rvata, oni o mjestima na
kojima su umirali nji#ovi susjedi uglavnom nisu znali nita;, dok je $asenovac
bio javan, za njega su znali svi.
0oda je i u toj manufakturnoj, intimiziraju(oj prirodi ustakoga zloina
razlog zbog kojega, ezdeset pet godina kasnije, ,rvati tako teko i mrzovoljno,
uz silne primjedbe i protuoptube, pri#va(aju razgovor o svome linom,
originalnom i lokalnom #olokaustu i genocidu.
Uvijek im je u toj stvari drugi kriv! jesu li to 1ijemci, koji su, po
nji#ovome, donijeli nacizam u ,rvatsku, kao 4merikanci coca colu, a ,rvati,
zlosretnici, nisu imali nikakva izbora, nego da coca colu piju i nacizam
primjenjuju3 ili su krivi, moda, Hnglezi, koji su =>DE, negdje u 4ustriji, na
2lajburkome polju ,rvate izdali i prevarili, te i# zatim nabijedili za nacizam, i
onda preko svoji# obavjetajni# slubi desetlje(ima, sve do dananjega dana,
irili la o zloinima ustake drave i lokalnoga #rvatskog nacizma, kojeg, kao
ni takve, zloinake drave, znamo to mi, nije ni bilo, nego su se ,rvati tokom
cijeloga Drugog svjetskog rata samo molili 2ogu i, na elu s blaenim
4lojzijem 'tepincem, spaavali Cidove, premda se, zapravo, ne zna od ega su
i#, od koje to nepoznate pogibelji, morali spaavati3 ili su krivi komunisti, 'rbi,
$ugoslaveni i razne posrbice, koji stvari naprosto preuveliavaju ili promatraju
izvan vremena i povijesnog konteksta, pa tako ono to se dogodilo prije skoro
sedamdeset godina prikazuju i pokazuju kao da se dogodilo juer, i kao da ova
generacija ,rvata moe biti odgovorna za neto to su inile & a moda i nisu
inile & pret#odne, djedovske i pradjedovske generacije.
U svakom sluaju, teko je na(i odrasloga, emocionalno normalno
razvijenog i mentalno pribranog ,rvata, koji bi ovoga trenutka, u zimu ?5=5, u
danima kada mi je umirao otac, i malo nakon to je njegov grob prvi puta
prekrio snijeg, vjerojatno posljednji prije dolaska prolje(a, bio spreman do
kraja, i do posljednji# konsekvenci, razgovarati o specifinome, manufakturnom
#rvatskom nacifaizmu, a da nijednom ne sjecne priu s nekim & ali koji (e je,
zatim, preusmjeriti prema drugim malim narodima i nji#ovim faizmima, prema
naim susjedima, a pogotovo prema 'rbima, koji su, kao i mi, jadni, nesretni i
primitivni, pa su zato tako lako i pri#vatili modu iz 1jemake.
VIII
"tac nije umro od pjegavog tifusa.
"stao je iv, a majci je oprostio. .apravo, nije joj oprostio, nego se ni
tada a ni kasnije nije doveo u emocionalno stanje iz kojega bi joj imao to
pratati. %ada, i uvijek, ona je bila u pravu. 1e znam kako je do toga doao, ta
je osje(ao, ega se plaio, nisam mogao s njime o tome razgovarati, a s kime
god da sam pokuavao, bilo s onima koji su ga znali ili s onima koji op(enito
neto znaju o bezuvjetnoj ljubavi ili emocionalnoj ovisnosti, ve( nakon druge&
tre(e reenice spopadali bi me nekom pedagokom mudro(u, psi#ijatrijskom
uzreicom ili ne#otinom sentencom Paula 7oel#a, iz ega bi# zakljuivao da
odgovora nema i ne moe ga biti.
Da nije bio toliko jai od mene ili da me nije grlio im bi# ga neto pitao,
vjerojatno bi# znao barem kakav je osje(aj tifusara kojega ro/ena mater
optuuje za ideoloko zastranjenje, a on joj ne zamjeri.
1ije me se ova epizoda emocionalno ticala.
Priam ju kao da se dogodila tu/emu ocu. "na je knjievna i dramaturka
zagonetka, literarni sudoku, nita vie od toga. ad god bi# ju pokuavao
pretvoriti u fikcionalni tekst, nalazio bi# se pred nerjeivim problemom.
ako tu stvar napisati da ne djeluje patetino na nain rani#
socrealistiki# poslijeratni# proza-
1a kraju, kako ju napisati a da ne zvui lano-
U naem knjievnom iskustvu & a ne postoji nikakvo drugo iskustvo
unutar neke kulture i jezika & nema narativnog obrasca, nema epskog deseterca,
koji bi mogao podnijeti ovakav oblik majinskoga zlostavljanja i
familijarizacije revolucionarne ideologije.
2ivalo je da brat ubije brata, tovie, na tome je u nas uvelike i zasnovan
pojam bratstva! da nije aina koji ubija 4bela, skoro da se ne bi ni znalo emu
bra(a slue.
'vaki je na rat u posljednji# pet stolje(a bio bratoubilaki.
2ratoubilatvo predstavlja tragini aspekt ratovanja op(enito. Da nije toga, nai
ratovi bili bi & da se posluimo jezikom astrologa & iskljuivo pozitivno
aspektirani. Iz nji# bi izlazili iskljuivo kao rtve i muenici, a ne i kao
bratoubojice.
4li na tom se nae iskustvo, knjievno i #istorijsko, i zaustavlja. 'cena
majke koja polumrtvoga sina optuuje za izdaju 2oga i domovine nije mogu(a.
I nije s#vatljiva. %ako ni moj otac svojoj majci nije mogao zamjeriti ono to je
nezamislivo i nemogu(e unutar drutvene zajednice i kulture kojima je
pripadao. 1ita to se ne moe zamisliti, ne moe se ni dogoditi.
+esto sam gledaju(i one preduge 2ergmanove filmove, recimo Personu
ili "utnju, alio to nemam tu vrstu talenta, ili to nisam genijalni metafiziki
mistifikator poput 2ergmana, jer bi# tada, mislio sam, znao priu o tifusu
pretvoriti u zamornu i potresnu kazalinu dramu, u kojoj bi postojala samo dva
lika, majka i sin, i koja se ne bi mogla zavriti, niti bi gledatelji mogli iza(i van
iz teatra, dok se, poput posuvra(ene rukavice, ne otkriju motivi oba lika! nje
koja njega, polumrtvog djeaka u ognjici, optuuje za nacionalnu izdaju i
komunizam, i njega koji joj to nije u stanju ni zamjeriti.
Cao mi je to nisam 2ergman. U 'tock#olmu sam jedne zime vidio divlje
patke kako plivaju izme/u poslovni# zgrada.
1ije me se, kaem, ova epizoda nikada osobno ticala tako da bi# zbog nje
osje(ao sram, da bi# se zbog nje crvenio ili birao drutvo u kojem (u je ispriati.
1aravno, nisam je priao, jer sam znao da bi to njega moglo povrijediti.
4li da sam je umio pretvoriti u neku priu ili roman, rado bi# to uinio, iako
sam znao da bi on u literarnom tekstu prepoznao svoj ivot. I da bi ga
prepoznali drugi, svi kojima je znana epizoda s tifusom.
%o je bila mjera moje literarne slobode i intimne okrutnosti prema ocu!
pisao sam stvari iz njegovoga ivota, ono to ga se moglo ticati, ili to je bilo
prepoznatljiv dio ivotnoga iskustva i karaktera, pretapaju(i sve to u neku
drugu, izmiljenu ili tu/u priu, u neki ivot koji vie nije bio njegov, pa sam
tako komunicirao s njim, razgovarao i postavljao mu pitanja, ali puno e(e
obraunavao sam se s njim, govore(i mu, u tim poluizmiljenim priama, da je
slabi( i nikogovi(, i da mi nije pruio priliku da budem nikome sin.
"tac bi knjigu proitao, pa bi mi telefonirao i #valio me.
6ovorio je to su mu sve drugi rekli o mojoj novoj knjizi, to je o njoj
proitao u novinama ili uo na televiziji, i nikada nije izrekao nijednu stvarnu
zamjerku. 4ko bi neto i zamjerio, bile su to primjedbe stilske naravi. 1eki dio
inio mu se malo razvuenim. Ili je neki lik bio suvian.
'je(am se, nedavno mi je tako rekao da bi# se trebao podu#vatiti
'rebrenice. 8elika je to tema, rekao je, a nitko je od nji! ne moe napisati. Pii
o 'rebrenici dok ima snage, o ovom drugom (e i poslije mo(i.
1ije me se njegov tifus osobno ticao, ali je na mene formativno djelovao.
1a njega nije, on je ostao isti.
.a priu sam uo nekoliko godina pred rat. 2ila je to za mene vana
porodino&ustaka memorabilija. $edan od povoda za odgovornost. Ustae u
mome ivotu bili su vazda s ove strane ku(noga praga. 1ji# nisam mogao
istjerati van, niti re(i da nisam zainteresiran i zatvoriti vrata, kao ispred oni#
putuju(i# trgovaca arobnim mikserima i preparatima protiv starenja.
IX
1a dan ?@. prosinca =>DE. u 'arajevu je, pred 8ojnim sudom Beste
armije, okonan proces veleasnom Ivanu +ondri(u i fra Iranji Blaf#auzeru, te
jo dvadesetero gra/ana, sve(enika, asni# sestara i obinoga svijeta, redom
katolika, optueni# za pokuaj ruenja vlasti i za pomaganje ilegalni# grupa,
ustaa & koji su se nakon rata u pukome govoru prezvali u kriare & to su se jo
uvijek skrivali po bosanskim umama.
'u/enje je tempirano ba pred katoliki 2oi(, a ro/aci i prijatelji
u#apenika aputali su po gradu da im se sudi zato to su pjevali )9ajska Djevo,
kraljice ,rvata* ili )Do nebesa nek se ori*.
6olema je bila nji#ova povrije/enost.
I jo je ve(i bio nji#ov stra#.
'u/enje je bilo javno, ali se, naravno, dobro kontroliralo tko u sudnicu
ulazi i tko iz nje izlazi.
'amo nazoenje ovakvim procesima, ak i ako bi se radilo o rodbini, u to
se vrijeme smatralo oblikom kontrarevolucionarnoga i neprijateljskog
samorazotkrivanja.
%u je vrstu revolucionarne opresije u nas najbolje opisao, istina kroz
alegoriju, 0ea 'elimovi( u romanu Dervi i smrt. 9aspituju(i se za sudbinu
utamnienoga brata ,aruna, dervi 4#med 1urudin ini najtei prekraj prema
dravi i drutvenome poretku.
U jednom je trenutku tuitelj upitao fra Iranju Blaf#auzera to misli o
Poglavniku.
Ira Iranjo imao je dvadeset est godina, ro/en u Donjim +evljanovi(ima,
u eljezniarskoj, kuferakoj obitelji, slubovao je kao kapelan u .enici.
.avrio je slavnu francusku gimnaziju u 8isokom, a 2ogosloviju u 'arajevu. U
trenutku u#i(enja jedva da je imao dvije godine sve(enikog slubovanja.
1a tuiteljevo pitanje odgovorio je posve mirno, bez emocionalne
ustreptalosti!
)4nte Paveli( je bio dobar ovjek. Dok se god #rvatska vlast ne vrati u
2osnu i do rijeke Drine, ne(e biti mira u ovim krajevima.*
Ira Iranjo Blaf#auzer i veleasni Ivan +ondri( osu/eni su na smrt i
strijeljani.
Po sarajevskim i zenikim crkvama prialo se da su im nudili
pomilovanje, samo da napuste sve(enitvo i da se oene. 4li nji# dvojica to nisu
pri#vatili.
Ajudi su u takve stvari vjerovali. +udan je, i neopisan, taj poraeni
katoliki underground. 4 zajednika nam je ta epska enja za #erojskim
samortvovanjem, u kojem je princip vaniji od ive glave.
0e/u osu/enima, ali na samome dnu liste, nali su se 0arija $ergovi(,
koja je dobila petnaest mjeseci lienja slobode, s prinudnim radom, te Btefanija
$ergovi(, est mjeseci, s prinudnim radom.
X
"ca su rasporedili da studira agronomiju, i bio je oajan.
Pisao je molbe, pozivao se na odlian uspje# u koli i na besprijekorne
vojne karakteristike, i na kraju su mu dopustili da studira medicinu.
%ada, u ti# nekoliko mjeseci koliko je trajala njegova borba za ivotni
poziv, moj se otac po prvi put suprotstavio ivotnim okolnostima i uinio neto
na to se netko drugi, moda, i ne bi odvaio.
Ili (e studirati medicinu, ili ne(e studirati nita, nego (e raditi kao fiziki
radnik.
Iako mu je majka tada bila u zenikome zatvoru, to je, naravno, ulazilo u
njegove karakteristike i postavljalo mu socijalna ogranienja, on se suprotstavio
sustavu.
1ikada vie nije uinio nita tome slino.
2io je oportunist, premda iz oportunizma nije inio zlo. "sim onima koji
su mu bili najblii.
U toj jednoj jedinoj pobuni u ivotu bio je slian 4#medu 1urudinu. '
tom razlikom to je njegova pobuna, zaudo, bila uspjena.
Postao je lan Partije, i do kraja je ostao njezin pasivni lan. 1ikada nije
biran na poloaje, niti je za tim pokazivao ikakvog interesovanja.
.animalo ga je da bude lijenik.
1akon to mu je majka izala iz zatvora, ivio je s njom i s onom
usvojenom djevojicom, koju (e smatrati sestrom & ali ne ba sasvim & u jednoj
staroj, sirotinjskoj austrougarskoj zgradi, pri vr#u 1emanjine ikme, u neemu
to bi se, uvjetno, moglo nazvati garsonijerom.
2ila je to soba srednje veliine, pregra/ena zastorom iza kojeg je
improvizirana ku#inja. .a#od i kupaonica bili su zajedniki za itav kat i
nalazili su se u dnu #odnika.
Pola sobe zauzimao je klavir, onaj to ga je potar 0arko $ergovi(, kada
je dobio na lutriji, kupio svojoj nemuzikalnoj k(eri.
Ispod tog klavira i po njegovome zrcalno&crnom furniru moja (e baba
Btefanija rani# sedamdeseti# slagati tegle sa zimnicom.
'latko od rua stajalo je u prozoru, na suncu, povezanu celofanom i
gumicom, sve dok se dovoljno ne ue(eri.
Civo se tog mjesta sje(am.
Imao sam etiri godine kada sam prvi i posljednji put, s tatom, mamom i
nonom bio tamo.
2aba 'tefanija rekla je! Do/i teti#
4 ja, to (u, doao sam.
Iako sam bio isti otac, isti njezin Dobro, bila je sigurna, i govorila je to
okolo, da nisam njegov sin. ,tjela je da mama i nona to uju, pa je rekla do/i
teti.
1ije ga #tjela dijeliti s nekim.
1jezino vrijeme konano je zastalo u danima pada 1ezavisne Drave
,rvatske, kada je izgubila posljednju nadu da na ovome svijetu moe biti
ikakve pravde, osim nebeske, 2oje, katolike. 1ije joj preostalo nita drugo,
nego da, koliko je to bilo u njezinoj ogranienoj ljudskoj mo(i, kanjava one
koji su za sve to bili krivi, jer su imali namjeru da nastave ivjeti. $a sam, iz
perspektive babe Btefanije, bio grije# komunizma prema njoj osobno i prema
6ospodinu naemu Isusu ristu.
XI
2aba Btefanija sina nije #tjela dijeliti. Pogotovo nije s mojom majkom,
koja ju je ve( samom svojom pojavom mogla podsje(ati na starozavjetnu
bludnicu. 2ila je lijepa.
2ila je plavokosa.
U vrijeme kada se ovo doga/alo, i kada su se zbili biokemijski procesi
koji (e dovesti do moga ro/enja, imala je samo dvadeset tri godine.
Prie o svekrvama i sna#ama vaan su dio nae puke mitologije.
" tom su se odnosu smiljali vicevi & do prije zadnjega rata, nakon ega
je novi# viceva nestalo, ali to je neka druga pria.
U vicevima, svekrva je bila zla i priglupa, mrzila je sna#u.
Prigovarala joj je da ne zna ku#ati, da ku(u ne dri istom ili da je
rasipna, a ustvari bila je ljubomorna, nije joj #tjela prepustiti sina.
%i vicevi su, kao i svi drugi, trebali biti smijeni, i vrlo su esto i bili
smijeni, ali je od smije#a vanije bilo ono to se u njima podrazumijevalo.
2io je to zadati model drutveni# i porodini# uloga, koji je odre/ivao
smisao i znaenje pojedini# rijei.
9ecimo, runa rije svekrva! sve&kriva.
' jedne je strane, u tim vicevima, stara ena bila sve kriva, ali bila je i u
pravu, njezina se rije sluala u svakoj prilici, a na sna#i je bilo da uti, radi i
trpi, ili da je katkad & kad bi vic bivao naroito subverzivan & pokua prevariti.
U tom pojednostavljenom, epskom i stripovskom svijetu bosanski# i
jugoslavenski# narodni# skeeva, od ezdeseti# do devedeseti# godina, lik
svekrve sabirao je u sebi najve(i porodini autoritet. 1ije vano to je bila glupa
i zla. "na se morala potovati, jer je na tom potovanju opstajala porodica, koja
je, kako smo uili na asovima marksizma, osnovna elija drutva. 1ae se
patrijar#alno drutvo i u socijalizmu znalo relaksirati uzdizanjem kraljice majke,
u liku svekrve, na poasno mjesto.
1itko, nijedan mukarac, mladi ili stari, pa ni politiar, ukljuuju(i i %ita,
nije bio tako nedodirljiv kao ona.
1aravno, socijalna stratifikacija u drutvu 'ulje i 0uje nije bila precizna
kopija drutva u kojemu smo doista ivjeli. 'vijet vica karikiran je i zakrivljen,
iz njega je protjerano sve ono to nije smijeno, a svjetonazor iz kojega se
vicevi projiciraju krajnje je stiliziran i idealiziran.
.bog toga su, recimo, vicevi bili antipatrijar#alni :Iata je uvijek jaa i
pametnija od 0uje;, antisistemski :gotovo svaki politiki vic bio je & kao to se
to govorilo & za zatvora; i okrutni do ovinizma prema svemu i svakome to je
branilo i odravalo drutveni poredak :recimo, lik milicionera...;.
U tako zakrivljenom svijetu viceva nitko nije mogao biti iznad svekrve.
Povlateno mjesto, premda ne uvijek i moralno uzorno, svekrva je imala
u pounim priama svake vrste, televizijskim dramskim serijalima i filmskim
komedijama. 0o(nija od svoji# mukaraca, ona je presu/ivala o dobru i zlu, i u
tome obino nije bila pravedna, uvala je ku(no ognjite da se ne ugasi, a u
vrijeme ratova, kada se prolije krv sinova, svekrva bi najednom mijenjala ime i
ulogu, pa bi se o njoj, gnjevnoj, alosnoj i uplakanoj, govorilo kao o majci
paloga junaka, ija bi joj se sna#a, skupa s poneto nejai, vrzmala oko nogu, ali
ona vie ne bi bila svekrva, jer taj je pojam, to ime, lieno prava na tugu i
tragiku.
Btefanija je bila svekrva od leda.
1ita ju nije pokolebalo. Uzalud ju je sin uvjeravao kako njegova
odabranica nije laka ena samo zato to je plavokosa.
Uzalud se sna#a poniavala, pristaju(i da pokua jo jednom.
Btefanija je sinu obe(ala da (e ovog puta sve biti drukije, ali nije mogla
odrati obe(anje.
XII
1jezina nebesa bila su naikana nebeskim serafima, to lepraju oko
6ospodnjega prijestola i ispunjavaju 1jegove naloge.
"na je s njima bila u stalnome ivom doslu#u, i nita to je inila nije, po
njezinome dubokom uvjerenju, bilo stvar #ira ili nesigurne i slijepe ljudske
volje, nego je nastajalo iz kontemplacije i molitve, iz beskrajnoga nebeskog
bruja, u kojemu je sudjelovala sa svim krtenim duama, svima koji su se ikada
rodili.
Civjela je u svijetu svetaca, redom muenika, isprobadani# i
dekapitirani#, ku#ani# u kljualoj vodi i preni# u vrelome ulju, a u svakome
uglu po jedna 2ogorodica, koja svakoga dana u godini ra/a sina jedinca, kojega
zatim, svakoga dana u godini, mue i razapinju.
Civot u samosaaljivome i #isterinom iekivanju uskrsnu(a.
ada u emisijama pobonoga sadraja na ,rvatskoj televiziji sluam
kako su ,rvati marijanski narod, sjetim se Btefanije.
$eza me #vata pred kiastim kipekima 0ajke 2oje po katolikim
crkvama zemlje u kojoj ivim. %aj skrueni pogled, to see negdje mimo
promatraa i djeteca koje u naruju dri, i kao da se sputa niz promatraevu
lijevu nogavicu, tako podsje(a na enu koja mi je onomad milo rekla! do/i tetiJ
"tac se nije mogao od nje otrgnuti.
2io je slab, toliko slab da ga nikada nisam ni doivio kao oca, ili je u
mome unutranjem svijetu figura oca razliita i neusporediva s ocem i oevima
kakve sam gledao oko sebe, ili i# poznajem iz filma i knjievnosti.
1ije se uspijevao otrgnuti i zato to je iza babe Btefanije stajala jaa ideja.
'tajao je metafiziki autoritet, itav jedan nebeski centralni komitet,
kojemu on nije imao koga suprotstaviti. Dragi 2og i 0ajka 2oija, i njezin
snudeni i pravedni sin Isus, 7rkva i sva crkvena vjerovanja, dogme, sveta
prikazanja, pripovijesti i razna udesa, rimski papa, muenik 4lojzije 'tepinac,
nadbiskup Ivan Hvan/elist Bari(, negdje u emigraciji, i to je najstranije, sve to
u slubi Dobra, jer atolika crkva ni o emu drugome i ne govori, nita drugo i
ne zagovara nego Dobro i samo Dobro.
Pa tko bi onda bolje od nje mogao znati to je za njega Dobro-
ada ga je optuila da je otiao s komunistima da ubija ,rvate i bori se
protiv 2oga, onda je, u to nema nikakve sumnje, vjerovala u Dobro. .ato mu i
nije dala da se napije vode.
"n se nije znao suprotstaviti Dobru.
XIII
Btefanija $ergovi( umrla je sredinom sedamdeseti#. 1e pamtim godinu,
vjerojatno je to bilo =>KE.
Imala je previe kilograma, slabo se kretala, 1emanjina ikma strma je
ulica, nije lako uz nju se uzverati, pa godinama nije izlazila van.
4ustrougarske zgrade imaju iroke erkere na prozorima, katkad takve da
bi ovjek komotno mogao da prilegne izme/u dva prozorska stakla.
Prozor u Btefanijinom stanu nalazio se iza klavira sa zimnicom.
U prozor je poslagala jastui(e, da joj bude meke, pa bi se popela na
stoliicu & bila je niska, jedva metar ezdeset & i naslonjena na jastucima po
cijeli dan gledala bi ta se zbiva na ulici, tko prolazi.
ada bi se nagnula i izvirila, mogla je, niz svoju ikmu, vidjeti i
1emanjinu ulicu, kroz koju je tekao promet, djeca su ila u kolu, zuboboljni su
ili zubaru, jer je odma# tu, nekoliko desetaka metara nie, bio novosagra/eni
lijepi 'tomatoloki fakultet, s poliklinikom. %u su sedamdeseti# radili najbolji
sarajevski stomatolozi.
ada bi# s nonom iao zubaru, dok bismo prelazili 1emanjinu ikmu,
zamiljao sam kako me sad gleda baba Btefanija.
+ak i da me je vidjela, ne bi me prepoznala, iako sam bio isti Dobro.
XIV
1e znam kako je bilo u drugim dijelovima $ugoslavije, ali u 2osni se, u
'arajevu, i osamdeseti# jo vodilo rauna o tome kako su se neiji blii preci
drali u vrijeme 1arodnooslobodilake borbe i socijalistike revolucije.
I tako, kada sam krajem =>@L. pozvan na informativni razgovor u 'lubu
dravne bezbjednosti, jedno od glavni# pitanja na kojima su insistirali isljednici
& jedan njean, a drugi grub & ticalo se moje dvije pratetke, emigrantice u
4rgentini, i babe Btefanije, osu/ivane zbog neprijateljske djelatnosti.
%o je bila moja metafizika, ili nasljedna krivnja, a stvarna se sastojala u
tome to sam bio prisutan na ro/endanu jedne prijateljice, na kojemu su, pored
drugi# bizarnosti, majonezom po krekerima bili iscrtani kukasti krievi.
Izme/u ti# krekera i vremena kada je moja baba, na vr#uncima svoji#
ivotni# snaga duu zavijetala Poglavniku, proteklo je etrdeset pet godina.
Isljednici su, me/utim, spojili dvije krivnje, jednu koja je genetski
posredovana i drugu koja je poprilino mutna, jer zato omladina ne bi smjela
crtati kukaste krieve po krekerima- I to majonezom.
Iako ja, zapravo, nita nisam ni crtao. 1isam te krekere ak ni jeo, jer ne
volim majonezu.
4li nisam ni otiao u prvu stanicu milicije i prijavio kako su na jednome
ro/endanu vi/ena nacifaistika obiljeja od majoneze.
%o mi je bila dunost & pouavao me njeni isljednik & pogotovu zato to
bi# se morao dokazati, )s obzirom na specifinu porodinu situaciju i suradnju
bliski# ro/aka s okupatorom*.
Da me je tada, jedva dvadesetogodinjaka, upitalo odozgor s nebesa elim
li da nestane komunizma i $ugoslavije, rekao bi# & da, naravno, samo neka se
srue i propadnu.
1alog ideolokoga dokazivanja, koji sam primio od radnika 'lube
dravne bezbjednosti, predstavljao je onaj oblik ponienja za kakav do tada
nisam znao. 2io je to novi osje(aj, emocija s kojom (u se, u nekim drugim
okolnostima i vremenima, ve( potpuno suivjeti, i koja (e, na stanovit nain,
postati prevladavaju(a u mome ivotu.
"djednom nisam vie pripadao zajednici, grupi, kolskome razredu,
navijaima gradskoga nogometnog kluba, onima koji ekaju pred blagajnom u
samoposluzi, nego sam se, zbog babe Btefanije i njezini# sestara, trebao
dokazivati. 4 to je proces koji se nikada ne prekida, nego traje dok je ovjek
iv, to je njegova stigma, njegov drutveni status i identitet.
Dali su mi priliku da razmiljam o tome kako su osamljena djeca
narodni# neprijatelja. " tome razmiljam do danas, premda se su se narodni
neprijatelji u me/uvremenu pretvorili u dobre domoljube, a neprijateljima su
postali neki drugi.
.la misao o komunizmu i $ugoslaviji trajala je kratko.
%rajala je onoliko koliko je trebalo da se stia jedna medijska afera,
budu(i da je pria o ro/endanu dospjela i do novina.
4li nakon to se na nju zaboravilo, nakon to sam nastavio i(i na fakultet
i pisati za novine, ivot i misao o ivotu vratili su se u pre/anji okvir.
'luba dravne bezbjednosti opet je bila zgrada kraj koje se ne prolazi,
jer nije usput, i o kojoj se ne misli, jer to bi se o tome i moglo misliti. 2io sam
neprijatelj dok su me smatrali neprijateljem.
4li moglo je i drukije biti.
%vrdnja da bi# se trebao dokazivati zbog djedovski#, to jest bablji#
grije#a, mogla je biti dovoljna da u dui i po uvjerenju ostanem neprijatelj.
U tom sluaju ne bi# bio osamljen, kao to mi se danas ini da sam
osamljen.
Pripadao bi# zajednici, istina ne tako brojnoj, koja je prkosila
ideolokome i drutvenom sustavu i koja (e, kada se uskoro zarati, preuzeti
primat i u tren oka, u samo nekoliko mjeseci tokom =>>5, postati vladaju(im i
jedinim drutvenim sustavom.
I pritom bi mi, navodno, savjest bila mirna! rekli su mi da se moram
dokazivati, jer mi je baba bila narodni neprijatelj.
0ogao sam biti dobar ustaa, jer sam o ustaama znao ono to se iz
knjiga moglo znati.
4li poznavao sam i porodine sentimente toga svijeta, naine na koji je
on me/usobno komunicirao, njegov kriptini jezik, i taj savreno sloeni proces,
o kojemu bi se trebala pisati proza, duga, mrana i sasvim epska, kroz koji se
ratni zloini i koncentracijski logori proputaju u kr(anski i katoliki pojam
metafizikoga, 2oanskog Dobra. roz tu uicu igle ne(e prolaziti deve, nego
(e, im zatreba, pro(i i cijeli jedan koncentracioni logor, skupa s barakama,
straarskim tornjevima, bodljikavom icom i masovnim grobnicama.
I uop(e to nije teko! samo se valja sjetiti svi# nepravdi koje su nam
injene, od raspe(a Isusovog do zatvaranja prozora kada se neto govori & da ne
uju susjedi, i ve( sve ide svojim tokom, logino i bez imalo mrnje. $er 2og je
ljubav.
XV
"tac je bio ateist.
1ije iao u crkvu, niti mi je 2oga ikada spominjao. 0oda se na kraju
neto promijenilo, to ne znam, ali ako je bilo tako, ako je, recimo, primio
bolesniko pomazanje i od ovog se svijeta rastajao uz socijalne ceremonijale
atolike crkve, on, kao ni toliki drugi iz njegovoga narataja, nije prestao biti
ateist, nego je samo pri#vatio obiaje novoga vremena i pristao na retrofolklor.
2io je ateist, bez obzira na to to mu je majka, od koje se nije mogao
otrgnuti, bila vjernik.
2io je bez ikakvi#, ali doista bez ikakvi#, nacionalni# ili rasni#
predrasuda i zastranjenja.
8jerovao je da su ljudi onakvi kakvim su i# zamiljali komesari
komunistikoga internacionalizma. 'vi isti, razliite su im samo krvne grupe i
rezus faktor.
2io je takav, bez obzira na to to mu je majka vladala cjelokupnim
repertoarom mrnji i prezira koji krasi i obiljeava njezinu socijalnu, nacionalnu
i vjersku skupinu. I jo pokojom sasvim osobnom mrnjom, pride.
4li krivo bi bilo misliti da ga je preodgojila Partija. 1joj nije dugovao
nita, osim stra#a i poniznosti.
Politiki, ideoloki i op(enito drutveni stavovi moga oca bili su u
izravnoj vezi s njegovom profesijom. 0oe se re(i da su, glavninom, proizlazili
iz studija medicine, i da su nadogra/ivani njegovom specijalizacijom i
subspecijalizacijom.
$ednakost me/u ljudima proizlazila je iz jednakosti nji#ovi# tijela.
Istina, ta su se tijela troila na razliite naine, razliit je bio i pojedinani
ovjekov odnos prema vlastitome tijelu, rastronost s kojom je prema tijelu
postupao, tedljivo raspolaganje jetrom i bubrezima, ili briga o prostati, ali nita
od toga nije se moglo ticati vjere, rase ili nacije.
U prosekturi, na Institutu za patologiju bila je, to se njega tie,
nedvosmislena potvrda teza komunistikoga internacionalizma.
$ednom me je, kao trinaestogodinjaka, odveo da mi pokae to mjesto.
1ije me pitao elim li to, niti me je na bilo koji nain pripremio za ono
to (u vidjeti.
2io je veseo & mora neto da vidiJ & rekao je & ve( si dovoljno odrastao
za to & rekao je, i odveo me u nekakav podrum, gdje je bio bazen u kojemu su
plivali mrtvi ljudi i dijelovi ljudski# tijela. U teglama, na policama, kiselila su
se, poput paprika punjeni# kupusom, nero/ena djeca. Pokazivao mi je ljudski
mozak, plu(a izjedena karcinomom, oko iz kojega je virio repi(.
XVI
2avio se leukemijom.
9ekao je da ali to ne(e doivjeti vrijeme kada (e se znati kako
leukemija nastaje i zato neki ljudi obolijevaju, a drugi ne.
Hkstatino mi je, po stoti put, objanjavao tipove bolesti i crtao po papiru
leukocite, trombocite i eritrocite. Priao je zanimljivo, izlagao je dramu koja je
bila zbilja uzbudljiva, i nikad joj se nije znao kraj, ali nita od svega toga ne bi#
mogao prepriati, niti sam o leukemiji ita nauio.
"sim da se radi o matematikoj bolesti.
9azlikovali smo se u vrsti talenta, koja je onda odre/ivala i vrstu znanja
koje bismo mogli primati.
$a sam osje(ao samo dramu, osje(ao sam pripovijest, koja je tog asa
mogla biti ve(a i vanija od svega drugog to je postojalo izme/u nas.
0oj nemo(ni i slabi otac, stara, nesolidna #ulja, koja me se u vanim
trenucima toliko puta odrekla, ili me zatajila, u svojim se predavanjima o
leukemiji pretvarao u titansku figuru, u #ladnokrvnog i portvovanog gorostasa
socijalizma, koji je sabrano(u i okretno(u pobje/ivao snage entropije.
Aeukemiju sam zamiljao kao dugi niz nesretni# sluajnosti, koji se
doga/a u apstraktnome, matematiko&fizikalnom prostoru, izvan mo(i
ovjekove mate i imaginacije, i koji na kraju rastvori i rastoi sam ivot, uniti
tijelo i misao o njemu, ubije ovjeka i sve to je ovjek mislio, emu se nadao,
to je volio i to je zamjerao drugim ljudima.
Aeukemija nije bolest, nego je nain neprimjetnog unitavanja stvarnosti.
0oj otac se u stvarnosti nije snalazio, ali je zato vladao svijetom koji je
stvarnosti pret#odio, gdje se u nekim meni nezamislivim okolnostima, u
matematikim jednadbama i apstrakcijama, odvijala drama ljudskog
postojanja.
8jerojatno bi# prema njemu bio puno stroi da nije bio tako dobar s
leukemijom.
0oe li se leukemija izlijeiti- pitao sam ga jednom.
Pojedini tipovi da.
4 drugi tipovi-
%reba bolest iz akutne prebaciti u kroninu fazu, odgovorio je s ponosom
4lije 'irotanovi(a.
"ito, to je bio ve(i doseg i od izljeenja, jer se izlijei samo ono to je
malo bolesno, ili to je izljeivo, ali pravi uspje# je teku i fatalnu bolest
pretvoriti u kronino stanje, u ivot i u trajanje.
Cao mi je to nakon poetka rata vie nisam s njim razgovarao o
leukemijama.
XVII
Posljednji# tridesetak godina nisam uao u njegov dom.
1e znam kako je izgledala njegova soba, nisam bio u njegovom #austoru,
ne znam kakva su bila vrata njegovog stana, ta je na njima pisalo.
.nao sam samo adresu. Ulica se nekada zvala ,asana 2rki(a, danas se
zove oevo.
' njegovi# prozora vidio se stadion. ada je, malo nakon rata, na tom
stadionu bio koncert U?, znao sam da nas moj otac gleda s prozora. 2io sam
jedna od pedesetak #iljada glava.
$ednom je, druge godine rata, granata uletjela u njegovu sobu. 2io je,
kau, sav bijel od praine i stra#a.
XVIII
'astajali smo se kod njega u bolnici.
Prva interna, odjeljenje za #ematoonkologiju.
'tara zgrada, unutar golemoga bolnikog kompleksa, projektiranog i
izgra/enog u austrougarsko doba, s parkom i stazicama izme/u sivi#
viekatnica, onako kako se u to vrijeme zamiljao prostor u kojem (e ovjek to
bezbrinije i lake bolovati.
"samdeseti# godina koevska je bolnica, sa svim svojim klinikama i
odjeljenjima, cvrkutom ptica i drve(em odijeljena od grada, izgledala kao
industrijski pogon za proizvodnju svi# poznati# bolesti. Pritom, kako je sa svi#
strana bila ogra/ena jednoobraznom betonsko&ianom ogradom, s nekoliko
ulaza, s rampama i ku(icama za portire, bolnica se inila kao druga drava, u
kojoj vladaju druga pravila i obiaji, i iz koje se tako lako ne izlazi nakon to se
jednom u/e.
Ulazio sam uvijek s istone strane.
Pokraj portira se, obino, prolazilo bez rijei. 'jedio je unutra uz upaljenu
grijalicu, itao $slobo%enje ili Politiku, i ne bi me ni pogledao, ili bi dizao i
sputao rampu, proputaju(i bolnika kola i lijenike u osobnim automobilima.
0e/utim, doga/alo se, povremeno, da se granica iz sigurnosni# razloga
zatvori. Prvi put sam na dan smrti Hdvarda ardelja doivio da me portir ne
pusti unutra. 2io sam tek dvanaestogodinjak, nisam imao linu kartu, pa je
portir telefonirao ocu, da do/e po mene.
Drugi je put granica bila zatvorena mjesecima.
Poelo je nakon 1ove =>@5. godine, i trajalo je sve do poslije %itove
smrti. %i# sam dana, na oevu urgenciju, dobio slubenu bolniku propusnicu.
2io je to prvi dokument sa slikom koji sam imao u ivotu. 0alo nakon %itove
smrti izvadio sam linu kartu. %ek sam navrio etrnaest, to je, zakonski
gledano, bila donja granica za va/enje line karte.
1akon to bi se prolo portira, ulazilo se u bolniki krug, me/u pjeake
staze i izukrtane i asfaltirane kolne puteve, koji su se, nekome tko je tu prvi put
& recimo zato to nikada ranije nije bio bolestan, a upravo ima upalu slijepog
crijeva & inili nerazmrsivim, bez obzira na brojne putokaze. Aako se bilo
izgubiti, pogotovu kad ovjeka u#vati panika & a gdje bi nas prije i mogla
u#vatiti nego u takvoj jednoj #oror&utopiji kakva je bila ta koevska drava
bolesni# & iako je sustav staza i puteva zapravo bio jednostavan i lako razumljiv,
kao to je, samo kada se ovjek pribere, jednostavan i lako razumljiv svaki
sustav koji smo naslijedili od 4ustro&Ugarske.
"no to bi ovjeka svaki put dodatno obespokojilo bili su itelji tog
prostora.
oliko god sam dugo, barem dvaput tjedno, ulazio u bolniki krug, a
dolazio sam sam od navrene desete pa sve do poetka rata, nikada se nisam
navikao na nji#, nji#ovu socijalnu #ijerar#iju i odore.
0uki su bolesnici, u pravilu, etali po parku, dolazili do ruba kruga, a
katkad i bjeali van, u onim starinskim prugastim pidamama, plavim, zelenim
ili sivim, ogrnuti prljavim frotirskim ogrtaima, lafrocima i bademantilima, i s
vjenim kariranim vunenim papuama bez obzira na to koje je godinje doba.
%e su papue sedamdeseti# bile jedine koje su se uop(e mogle na(i u naim
du(anima, a moe i# se vidjeti i danas, u polupraznim izlozima obu(arski# firmi
pred steajem. 0oda bi trebalo kupiti jo jedan par, za uspomenu i pokazivanje
mla/im generacijama.
Cene su bile neto raznolikije odjevene! mla/e u arenim ku(nim
#aljinama, gumom utegnutim u struku, dok su starije lutale bolnikim krugom u
spava(icama i ku(nim ogrtaima. "ne koje su u bolnici kra(e jo uvijek bi
nosile civilnu obu(u, recimo zlatne natikae s visokom potpeticom, a tek kada
bi se pomirile s bole(u i s dugim leanjem, nazule bi papue, koje su zaas, ve(
tokom prvoga tjedna, postajale rune i prljave. %e su razgaene papue
sedamdeseti# i osamdeseti# bile grb, zastava i paso bolnikoga kruga. .dravi
su pred sobom imali zvijezdu petokraku, a bolesni su na nogama nosili iscufane
vunene papue s tankim gumenim donovima.
'ad mi na um pada neto zanimljivo! ne sje(am se da je igdje u
bolnikome krugu stajala zvijezda petokraka, ne pamtim jarbole sa zastavama, a
siguran sam da nigdje nisu bile ispisane revolucionarne parole, uobiajene za to
vrijeme, niti je na otvorenom prostoru stajala izvjeena slika druga %ita.
'imbolima vanjskoga svijeta mogli su se smatrati samo mramorni postamenti, s
bronanim glavama znameniti# doktora, osnivaa pojedini# klinika, ali i nji# je
bilo svega nekoliko.
Aijenici su se po bolnikome krugu kretali lakonogo i vedro, s
obaveznim stetoskopom oko vrata, po kojem su se razlikovali od nieg
medicinskog osoblja.
4 zdravi od bolesni# razlikovali su se po tome to su okolo #odali u
bijelim mantilima. +ak bi i posjetitelji, s najlonskim vre(icama punim naranaa,
morali osjetiti neku nelagodu, jer su po tome to nemaju bijele mantile
nalikovali bolesnicima. U bolnikome krugu zdravi su samo lijenici i
medicinske sestre, svi drugi su osumnjienici za bolest.
8e(ina bolesnika bila je sivoute puti, bez obzira na to od ega boluju.
oevski bolniki centar najve(i je u 2osni i ,ercegovini, a dugo je bio i
jedini u velikome dijelu one stare, centralne 2osne, u koji je jo u vrijeme
Iranje $osipa bio smjeten najve(i dio teke industrije, te kemijska i drvno&
prera/ivaka industrija, brojni rudnici uglja i pokoja cementara3 op(enito oni
pogoni i poslovi od koji# se ljudi masovno razbolijevaju, a onda i# eto u
'arajevu, na oevu.
Doseljavali su se u tu bolnicu sa svojim cirozama i silikozama,
karcinomima plu(a, kroninim upalama bubrega i kojekakvim drugim
udarnikim bolestima, uglavnom da tu i umru.
Autali bi bolnikim krugom, bezubi i neobrijani pripadnici radnike klase,
avangarde naega drutva, koja (e uspostavom diktature proletarijata zauvijek
izmijeniti drutvene odnose i preokrenuti dotadanji civilizacijski tok, s
cigaretom me/u prstima, uplaenog pogleda koji bi zvjerao uokolo, u stra#u od
doktora. ada bi ga ugledali, sakrivali su se iza drve(a i prepuni# kontejnera sa
sme(em, ili su po rukavima svoji# pidama skrivali are(e opuke.
Premda i# je ve(ina upravo umirala, najvie na svijetu plaili su se da bi
i# doktor, nji#ov ili svejedno koji, mogao zate(i kako pue.
%o je, vjerujem, bilo ono to je razlikovalo bolesnike u socijalizmu od
bolesnika koji su bolovali u svijetu koji (emo naknadno zvati slobodnim, ili
svijetom parlamentarne demokracije. 1ji# lijenici nisu lovili po bolnikim
parkovima dok pue.
Aijenici na .apadu nisu pla(eni da love bolesnike koji se aktivno
neprijateljski odnose prema mogu(nosti svoga ozdravljenja.
Danas, kada smo i mi .apad, barem mi koje je dopalo da ivimo u
.agrebu, lijenik se s cininim prezirom odnosi prema bolesniku koji potajice
kri pravila. $er on doista i nije pla(en da u#odi i kanjava svoje i tu/e
pacijente.
4li za takvo to nisu bili pla(eni ni doktori u ono vrijeme, a svejedno im
je svima, barem u 'arajevu, u bolnici )oevo*, bila dunost da kritelje pravila
love po bolnikome krugu.
1eki su to inili s vikom entuzijazma, pa bi nalikovali 2ati 'tojkovi(u u
alkanskome pijunu, a drugi bi, recimo moj otac, istu stvar radili diskretnije i
gospodstvenije, ali s jednakom strogo(u i osudom prema prekriteljima
bolniki# i zdravstveni# pravila.
4li zato su to radili, a da nisu bili pla(eni-
0islio sam o tome, ali svi# ovi# godina, mirnodopski# i ratni#, nije mi na
um palo nita drugo nego da su bolesnike koji pue lovili iz moralno&politiki#
razloga.
2io je to in ideoloke ispravnosti, koja nije bila jednokratna, nego se
ovjek svakodnevno morao dokazivati pred samim sobom i pred drutvenom
zajednicom. 2io je to jo jedan oblik budnosti, pred neprijateljem koji ne spava.
Btovie, neprijatelj pui, umjesto da bolesno tijelo okrepljuje snom.
Umiru(i koji se skrivaju po parku da bi slobodno puili i lijenici koji i#
u#ode, a zatim sramote i denunciraju, inili su groteskan preslik vanjskoga,
izvanbolnikog drutva.
"no na to su bili naviknuti, i to je inilo nji#ovu svakodnevicu i oblik
nji#ove drutvenosti, ljudi su, na odre/en nain, morali uvati i inscenirati i u
tim izvanrednim, rubnim ivotnim situacijama, dok su bolovali ili dok bi,
usporedo s lijenikom poslom, organizirali ivot bolnikoga i bolesnikog
drutva.
2ilo je u tome nekoga dirljivog egalitarizma.
2arem se iz dananje perspektive tako ini.
Pokazuju(i prezir prema pacijentu koji pui, dananji lijenici & u skladu s
pri#va(enim obiajima .apada & na njega gledaju s nebeski# visina svoga
socijalnog poloaja, ali i univerzalnoga zdravlja, kojim gospodare na isti nain
na koji popovi gospodare 2ogom.
"novremeni doktori su se, pak, ponaali kao da su na ravnoj nozi sa
svojim pacijentima, kao da s njima dijele isti svijet i pripadnost istoj drutvenoj
klasi, i samo su i# tako mogli loviti po parkovima i prijavljivati nji#ovim
ordiniraju(ima.
1apokon, zaotreno govore(i, svaki, i najokrutniji uvar u 6ulagu, pa ak
i zapovjednik logora, mogao je ve( sutra postati zatvorenik u logoru, pa koliko
god zlostavljao one ije mu je stradanje stavljeno u zada(u, on je, ipak, bio s
njima jednak.
4ko zgrijei, postat (e jedan od nji#.
%ako je bilo i s lijenicima u koevskoj bolnici! kada bi se razboljeli,
nali bi se u istome krugu, u istoj bolesnikoj ulozi, u samo malo elegantnijim
pidamama i lafrocima, s novijim papuama na nogama, pa bi se & kad zapale
cigaretu u parku & osje(ali neugodno, ako se ve( ne bi i sakrivali s ostalim
bolesnicima, da i# koji revan i zdrav kolega ne zatekne kako pue.
'ocijalizam je, ipak, bio ljudskiji i plemenitiji, ak i onda kada su doktori
u#odili pacijente. 0oda se i moemo osje(ati kao ljudska bi(a dok nas prate,
u#ode, prislukuju i pijuniraju, ali ne i kada nas otvoreno preziru jer smo to to
jesmo. 9ecimo, jer smo puai.
U socijalizmu je postojalo i to pravilo da se bolesniku od neizljeive
bolesti ne govori dijagnoza. 4ko je netko umirao od raka, dijagnozu je znala
samo porodica, ili ak samo jedan njezin lan. akve bi koristi, osim uasnog
stra#a pred bliskom smr(u, mogao od istine imati nasmrt bolestan ovjek-
U nova, kapitalistika doba, pravilo je da se bolesniku saop(i dijagnoza. I
to obino na nain na koji autome#aniar muteriji kae da je njegovome vozilu
prepukao blok motora, ili da je riknula radilica, pa popravke vie nemaju smisla.
Ili je autome#aniar u tome, ipak, neto obzirniji, ostavlja mjesto nadi,
napominje kako bi se na otpadu mogao na(i blok motora, kao nov-
2olesniku se u lice istresu sve loe vijesti, valjda da ga se upozori na to
koliko mu je ostalo vremena da zatvori bankovne raune, poniti kartice ili
napie oporuku. 4 to se tie stra#a od smrti, ili metafizike strepnje pred
nitavilom i pred trenutkom kad (e se ova misao pretvoriti u zrak, to je neto to
se, eventualno, tie 7rkve. 4teistima je oduzeto pravo na utje#u.
ada mi je sestra njegove ene u etvrtak javila da su oca smjestili u
bivu 8ojnu bolnicu, pomislio sam kako je to dobro. 1a oevu je bio doktor, i
bilo bi runo i degradiraju(e da tamo bude bolesnik, pa jo terminalni.
8ojnu je bolnicu gradila $14, u neka bogatija socijalistika vremena, bez
bolnikoga kruga, parka i ljudi koji lutaju okolo, ne bi li nali tajno mjesto da
zapale cigaretu i, eventualno, potegnu gutljaj iz unuica s )2adelovim*
vinjakom.
"sim bolesniki# uniformi, i mirisi su sugerirali da se ovjek, nakon to
pro/e portirnicu, naao izvan svoga svijeta.
Prvi, vonj bolnike ku#inje.
Iznenada bi me zapa#nuo, uvijek na drugom mjestu, valjda ovisno od
toga kako su, s koje strane i koliko jaki, pu#ali vjetrovi. "bino nisam stizao da
uda#nem i da ne diem dok ne pro/e val toga, uvijek istog smrada, koji nisam
uspijevao razloiti i detektirati3 u njemu je bilo zaprke i kiselog kupusa to se
zavlaio u sinuse, nekakvog gulaa, olovno tekoga biljnog masla, uegloga ulja
i jo kojeega, a da, zapravo, nisi mogao biti siguran ni u jedan od ti# mirisa.
0oda je vonjalo neto to mi nikada nije na um palo, ali ono to bi me
zbunjivalo i to me je uznemiravalo moda i vie od bilo ega drugog u
bolnikome krugu, bilo je to to se taj vonj, svejedno je li jesen ili je prolje(e,
ljeto ili zima, nikada, ba nimalo nije mijenjao.
"d tada se u mojoj privatnoj ideji o diktaturi ili negativnoj utopiji, za sva
vremena, kao vaan infernalni element, nala ku#inja u kojoj se FLE dana u
godini, i svi# dvije tisu(e godina suvremene zapadne povijesti, ku#a isto jelo.
Drugi, vonj bolnike praonice.
0alo nakon to se pro/e uspon pokraj parka, pa se krene kolnim putem,
pa pokraj Urologije, oko jedne je zgrade, uglavnom iz njezina podruma, u svako
doba godine kuljala vodena para.
%a siva gra/evina, koja se ar#itektonski nije razlikovala od ve(ine drugi#,
djelovala je kao da (e svakoga asa, poput kakvog )'putnjika*, biti lansirana u
svemir.
Ispod nje se nakupljala snaga potrebna za lansiranje, i tako godinama, uz
nevjerojatan i posve neobjanjiv smrad, koji je bio neusporedivo gadniji od
smrada bolnike ku#inje.
U ku#inji se, na neki nastran nain, jo i moglo uivati, i svaki put
otkrivati to to tako grozno smrdi, dok je praonica tako zaudarala da bi se
eludac dizao na povra(anje svakome tko tu nije bio dovoljno esto. Premda bi
se malo pourili i oni koji su pokraj praonice prolazili svakodnevno po nekoliko
puta. "d smrada bolnike praonice ovjeka je #vatala panika.
4li to moe tako strano smrdjeti iz praonice rublja-
1avikli smo da maine za ve miriu na prakove i omekivae cvjetni#
mirisa, kakvi se & uz diskretnu notu i nagovjetaj kemijskoga rata & osjete i u
javnim praonicama i kemijskim istionicama, pa nije lako zamisliti da bi
praonica rublja uop(e mogla smrdjeti.
1o, moje iskustvo je takvo, pa ne guram preesto nos u ve mainu, jer
se, ipak, pomalo plaim da bi me mogao zapa#nuti smrad bolnikoga
djetinjstva. 1eprestano oekujem da mi odnekud jo zasmrdi praonica, i tog
oekivanja se ne pokuavam osloboditi, jer ne znam emu bi takvo oslobo/enje
sluilo.
Imam predrasudu prema praonicama rublja, vemainama & tim #rvatskim
novoosmiljenim perilicama & i svemu to je u vezi s njima. I ta je predrasuda
dio moga identiteta, ili je jedan od moji# identiteta & ja sam onaj koji se
instinktivno i bez potrebe za udubljivanjem u problem ili upoznavanjem s
njime, grozi praonica.
0oja je predrasuda, istina, bezazlena, moj protupraoniki identitet jo
nikoga nije ugrozio, ali kada zamiljam kako je to dobivati negativnu fizioloku
reakciju na ljude iz susjednoga sela, osje(aj dubinskoga i intenzivnog ovinizma
predstavljam si vlastitim stra#om od praonikoga smrada. U svojim lakim,
ceremonijalnim i socijalno uklopljenim oblicima, nacionalizmi i ovinizmi
vrijedni su prijezira. U teim sluajevima vjerujem da bi trebalo imati su(uti da
se s#vati o emu je uop(e rije. Istinske predrasude osje(aju se poput
amputirani# udova. 4 da bi se znalo to je ovinizam, moralo bi se znati kako se
ovinist osje(a. %ano i pouzdano o ustaama moe govoriti samo netko tko se
identificirao s nji#ovim razlozima, motivima i osje(ajima. :1aravno,
podrazumijeva se da govorim o knjievnome, a ne o politikom govoru.
Politiki je govor uvijek samo osu/uju(i, a osu/ivati je i lako i lasno.;
1akon to se pro/e praonica skrenulo bi se nadesno, pa jo stotinjak
koraka uzbrdo, i stizalo se do Prve interne klinike. U prizemlju je bilo odjeljenje
za #ematoonkologiju, na kojem je, ti# osamdeseti#, moj otac bio gospodar i
kultna figura za koju se me/u bolesnicima, ali i u dijelu medicinskog osoblja,
vjerovalo da odluuje o ivotu i smrti.
XIX
Do njegove kancelarije vodio je #odnik, koji se zatim lomio pod pravim
uglom i produavao dalje. Du cijele duine #odnika, s obje strane, bile su
stolice na kojima su u neka doba dana, rano ujutro, a onda opet, oko jedan,
sjedili bolesnici.
'ivi# i bezizraajni# lica, nalik logoraima u amerikim ekranizacijama
koncentracijski# logora, ne bi me ni primijetili, oianog skoro do gola, u
pankerskoj konoj jakni i s tada ne ba uobiajenom naunicom.
U poetku sam, moda, neto i osje(ao za nji#, moda sam i# se plaio
kao to se djeca plae bolesnika i uniformirani#, ali s godinama sam se navikao
na nji# i na nji#ovu prolaznost i anonimnost, i nisam razmiljao o tome da
ve(inu ti# ljudi za mjesec&dva vie ne(u vi/ati jer (e se preseliti na 4#iret, u
ekaonicu za raljevstvo 1ebesko, ili (e naprosto, u skladu s ateistikim
vjerovanjem, trunuti u bosanskoj zemlji. :Uzgred, nije li, moda, ovakav
crkveni procvat na bivem komunistikom Istoku, pogotovo u dravama bive
$ugoslavije, dijelom posljedica loeg marketinga! zar ateisti doista nisu mogli
smisliti ita utjenije od tijela koje se raspada i due koja umire skupa s njim-;
"eva kancelarija bila je uska i skuena, asketski ure/ena, uvijek ista
nakon svi# modernizacija, irenja i preure/enja. Uza zid je stajao stari, zelenom
koom presvueni otoman za preglede, naslije/en vjerojatno jo iz vremena
Iranje $osipa. %u bi moj otac prilegao u glu#a doba, za vrijeme no(ni#
deurstava. Preko puta je bila kolska klupa sa stolicom, i )"livetti* pisa(a
maina, na kojoj je ispisivao dijagnoze i recepte.
"bino sam se kratko zadravao. 1ekoliko kratki# i op(eniti# reenica,
razmjenjivanje dviju nelagoda, koje bi se rijetko srele u jednoj.
I tako barem dvaput tjedno.
Dao bi mi deparac :alimentaciju je tokom osamdeseti# slao potom;, a
katkad bi iz ormara izvadio i neto od darova to su i# donosili za#valni
pacijenti, bombonijeru ili veliku )raovu* okoladu seka i braco, zamotanu u
onaj tanki bijeli papir.
$ednom mi je poklonio muki novanik, veliki, lijepi, od neke fine koe.
4li oito da pret#odno nije zavirio u njegove pretince i depi(e. ada sam
doao ku(i, naao sam duboko zavuen i skriven & dukat. 1ikada mu za taj
dukat nisam rekao. 4 novanik sam koristio dvadesetak godina, doselio sam se
s njim u .agreb, nosio sam ga sve dok se nije skoro raspao. 1e bi bilo loe kada
bi mi se udom vratili svi novci koji su kroz taj novanik proli. 4 dukat sam,
ini mi se, negdje izgubio.
1ai bolniki razgovori postali su puno ivlji, due bi trajali, i zaudo su
postali intimniji, koliko su ve( intimni mogli biti razgovori izme/u nas dvojice,
kada se nakon "sme sjednice poela komplicirati situacija u $ugoslaviji, i kada
sam, nekako u isto vrijeme, stasao u novinskoga komentatora.
2ili smo istomiljenici, osim to je on uvijek bio blai u osudama i to je,
za razliku od mene, vjerovao da (e sve jako loe zavriti.
XX
1ije podnosio plave koverte.
1ije doputao da mu pacijenti donose skupe darove.
.ato je i onaj dukat bio sakriven, jer je neki pacijent, neiji otac ili majka,
znao da doktor ne(e uzeti dukat, a njemu je, ili njoj, iz neki# razloga i
vjerovanja bilo do toga stalo, pa je, bit (e, i mislio da je sramota i da lijeenje
nije sasvim uspjelo ako doktoru ne pripadne taj dukat za#valnosti, s kojim (e
on, zajedno s bolesnikom koji je sada dobro, i s njegovom kroninom
leukemijom, u(i u neku epsku pjesmu ili narodnu pripovijest, iz koje je taj dukat
i izaao.
've je u ivotu radio da bude po zakonu.
4li ne vjerujem da je samo u tome razlog to nije podnosio skupe darove.
've je u njegovome ivotu bilo nekako ukrivo nasa/eno, a on je bio slab, ili nije
imao volje, da pokua mijenjati stvari, otrgnuti se iz okvira koji mu je bio
porodino i drutveno zadat.
4ko je u neemu i bio strastven, trudio se da svoju strast suzbije.
$edino u emu je ostao ustrajan i nepokolebljiv bila je njegova lijenika i
medicinska misija. Pacijenti su ga mogli nazivati usred no(i ako bi i# neto
zaboljelo, on bi skakao iz postelje i iao gdje treba.
ao doktor bio je tako dobar da mu se inilo kako onda i u svemu
drugom moe imati mirnu savjest. 4 nije je imao, pa bi u bolnici radio jo vie,
ne bi li je stekao.
"d svega drugog, od vlastitog ivota, pa onda i od mene, u stvarnome i
metaforinom smislu, bjeao je u medicinu.
ada bismo uli dublje u metaforu, to vjerojatno i nije najpotenije
prema ocu, ali je stilski privlano, reklo bi se da je mnogima produen ivot, i
da je mnoga leukemija od akutne postala kronina jer doktor nije znao ni #tio
biti otac.
Pacijenti su se morali dobro domisliti to pokloniti takvome doktoru.
8jerojatno su najdirljiviji bili oni darovi iza koji# ne ostaje traga! korpice
s doma(im jajima, prekrivene papirnom salvetom3 kaice travnikoga sira,
mladi sirevi, umotani u prozirne bijele gaze3 oerupane kokoi, divlji i pitomi
zeevi, pastrmke i jo ivi arani, iz ribnjaka koji su sedamdeseti# bujali oko
'arajeva3 makovnjae, ora#njae, kuglofi i sitni uskrnji kolai3 darovi sirotinje
sve tri vjere iz sela oko 'arajeva, kojoj se tada, prije nego to je televizija
postala ivim izlogom svi# boletina ljudskoga svijeta, leukemija prije inila
nebeskim prokletstvom, nekim stranim urokom i 2ojom kaznom, nego
bole(u od koje se ljudski boluje i, ako tako mora biti, u miru 2ojem umire.
"ni su doktora darivali onim jedinim to su imali, a to je, u iritantnoj i
besmrtnoj jugoslavenskoj mitologiji i mitomaniji, bilo nemjerljivo vrijedno!
doma(im jajima, doma(im mesom, doma(im kolaima...
1e(e pro(i tolike godine, ali (e provalija izme/u nas i svijeta postati
dublja od one koju premo(uje 'irat&(uprija, tanja od dlake i otrija od sablje,
kada (e & ba u vrijeme naega rata, oni# dana kada je otac odlazio u penziju &
mit o doma(oj pre#rambenoj proizvodnji u punom smislu rijei dobiti svoj
globalni i planetarni adekvat.
Hkoloki uzgojena #rana, slobodna od genetski modificirani# elemenata,
na(i (e se na specijalnim odjelima svi# veliki# supermarketa, a ougane i
smeurane jabuice, nalik onima koje su u naim djetinjstvima rasle u sjeni
visoki# dimnjaka novosarajevski# toplana, guene smogom teke industrije
socijalizma, bit (e viestruko skuplje od veliki#, rumeni# jabuetina, snani# i
zdravi# kao ameriki vojnik u Iraku, od koji# (e bogati svijet zazirati, kao to se
i u nae vrijeme, za socijalistikoga samoupravljanja i politike ekonomske
stabilizacije jugoslavenski# vlada od 8eselina Muranovi(a i 0ilke Planinc, do
predratnoga 4nte 0arkovi(a, zaziralo od svega to nije doma(e, nego je tu/e i
tvorniko.
Iz tog zazora i mita ra/ale su se onda i neke zanimljive situacije. 9ecimo,
banane su bile prokazane, kao da i# proizvode u tvornici vjetaki# boja i aroma
ili i# svakodnevno prskaju pesticidima, premda su, istovremeno, pristajali uz
kolektivnu viziju da banane rastu u praumi. 4 ima li prirodnijega i, na neki
nain, doma(ijega ambijenta od praume- 2anane nisu smatrane zdravima, bile
su u istome, prezrenom, pre#rambeno&kulturnom rangu kao okolada i
#amburger, i tako (e ostati sve do propasti komunizma. 0oda je razlog bio i u
tome to je banana bilo tokom cijele godine, a ostalo vo(e i povr(e pojavljivalo
bi se u skladu s ritmom godinji# doba. Plodova iz staklenika, koji bi ra/ali
usred zime, gotovo da i nije bilo, pa su, moda, banane bile prezrene i zato to
nisu potovale prirodna pravila, ili su stizale iz svijeta u kojem takva pravila ne
vae. Doma(e je, dakle, samo ono to iz zemlje izraste u ono doba godine kada
je red da se zrije i raste. 've je drugo mimo reda i nije zdravo.
"d pacijenata s Pala i 'okoca :o kojima (e u ovome oprotajnom eseju
tek biti rijei; dobivao je najneobinije darove! zaklanu prasad ili svinjske
polovice razliiti# formata, na ijoj bi koi, u skladu s nekim nikad
nerazjanjenim pravilom, tintnblaj olovkom, urednim tampanim slovima, kao
na kolskoj zada(i, bilo ispisano! )za doktora $ergovi(a*.
6rozio sam se, jo kao mali djeak, ti# posveta.
4 otkrio sam i zato, kada sam krajem sedamdeseti# po prvi puta gledao
&uma. "na konjska glava na postelji podsje(ala me je na posvete s mlade
romanijske prasadi, ulovljene na prevaru i mimo sezone klanja, da bi se doktoru
uinila velika ast.
.ato su pisane te posvete-
0oda zato to se darivalo doktora, uenoga ovjeka, i to je dar odlazio
u grad, gdje sve to je vano biva zapisano-
U to je vrijeme 9omanija bila znamenita po jednome travaru, koji je,
kako se vjerovalo, lijeio kad medicina od bolesnika digne ruke, i po jednome
guslaru, navodno najboljem u $ugoslaviji. 4 najbolji je, izgleda, bio jer je u
sedamdesetima ispjevao najvie deseteraca posve(eni# drugu %itu, Pokretu
nesvrstani#, .akonu o udruenom radu...
ada je, poetkom =>KK, u avionskoj nesre(i blizu 'arajeva poginuo
predsjednik 'aveznoga izvrnog vije(a, jugoslavenski premijer Demal 2ijedi(,
uobiajeni cjeloveernji potpuri svi# koncerata ozbiljne glazbe koji su se nali u
televizijskoj dokumentaciji prekinut je jednom nevjerojatnom snimkom, za
kojom sam godinama tragao, raspitivao se i na kraju doznao da je prebrisana,
tako da o tom udu jo mogu svjedoiti samo sje(anja televizijski# gledatelja!
bez ikakve pret#odne najave, nakon nekoga, recimo, 0ozartovog 'e(uiema,
snimljenog na )2emusu* tko zna koje godine, na ekranima nai# televizora
pojavio se osta Plakalovi(, u borbenoj narodnoj nonji, s guslama koje su
imale glavu u obliku avnojevskog grba sa est baklji i petokrakom.
2ilo mi je nepuni# jedanaest, moj dojam ne moe biti objektivan, ali ta
njegova tubalica, u kojoj je, prije nalaza forenziara i prije nego to je u
televizijskome dnevniku tano i reeno kako se nesre(a dogodila, opisivao
stradanje druga Demala i ene mu 9azije, ostalo je do danas me/u
najintenzivnijim i najpomaknutijim mojim gledateljskim, itateljskim i
sluateljskim iskustvima.
%aj je guslar pripadao istome svijetu kao oni koji su ocu poklanjali
potpisanu prasad.
+ak je mogu(e i da je barem jednom u ivotu bio njegov pacijent, a tada
mu je, vjerojatno, poklonio prase. Pa ga je, bez obzira na usmeni karakter svoga
stvaralatva, i potpisao.
%aj je potpis svakako bio ustupak gradu.
I bio je potvrda kako i oni s 9omanije pripadaju istome svijetu, da mogu
biti fini i paljivi i potovati gradske obiaje.
4li gdje su to u gradu mogli vidjeti potpisanu svinju-
0oda su peate veterinarske inspekcije, kakvi su se sedamdeseti# ve(
pojavili na butovima i ple(kama mrtvi# ivotinja, doivjeli kao neku vrstu
potpisa i posvete-
Ili su, to tako/er nije nevjerojatno, negdje vidjeli kako pisac & po
definiciji gradsko eljade & potpisuje knjigu & a od knjige nita gradskije nije &
pa su onda namjerili initi isto, potpisuju(i ono to je, iz perspektive grada, kod
nji# najdragocjenije i to je, na odre/eni nain, vano obiljeje nji#ovi#
identiteta-
"tac nije razbijao glavu oko razloga zbog koji# bi za#valni pacijent po
svinjetu ispisivao njegovo ime, makar i u ljubaznoj posveti. 8ano mu je bilo
samo da ga nitko ne uznemirava plavom kovertom i ne rui njegovu veliku i
plemenitu iluziju o sebi i svojoj misiji na ovome svijetu.
XXI
1aravno, naje(e su mu donosili alko#ol.
4 tek je taj dar bio taka precizne socijalne i staleke stratifikacije.
'eljaci, koji# je me/u pacijentima, ipak, bilo najvie, iz nekog razloga su
smatrali da doktori nemaju isto potovanje prema doma(oj rakiji kao prema
doma(im jajima. Ili im se inilo da je nepristojno pretpostaviti kako bi doktor
mogao biti potovalac me#ke ljive i uivalac u njezinim opojnim arima.
0oda je u tome bilo i neke praznovjerne strepnje i stra#a za vlastito dobro! ako
doktor, kao i oni, pije tu stranu rakiju od koje sutra ujutro boli glava i
nepodnoljivo zaudara govno, tada on, moda, i ne lijei neto tako sloeno,
neprisutno, avetinjsko i gradsko kao to je leukemija.
I tako su, strepe(i i zaziru(i iz ovoga ili onog razloga, seljaci doktora
darivali pi(ima iz samoposluge.
4lko#ol je u nas, ipak, bio statusni simbol, a ne, kao recimo svinjska
polovica, potvrda narodne genijalnosti.
Pacijenti su, bez obzira na status i podrijetlo, naje(e donosili bocu
stocka.
rajem sedamdeseti# bilo je to visokorangirano pi(e, ne samo cijenom,
nego i injenicom da je stizalo iz uvoza & ili su svi mislili da je uvozno, a
zapravo se flairalo u 'plitu & da bi u osamdesetima stock postao jedan od
amblema najbrojnije, nie srednje klase, zatitni znak posljednjega desetlje(a
jugoslavenski# krmi i birtija.
1o, koliko god se stock rairio, ostao je dovoljno reprezentativan da bi se
poklanjao doktoru.
,uda je sirotinja donosila )2adelov* ili ).veevo* vinjak, ili onaj
proleterski, )9ubinov*, kakav se toio po sarajevskim slastiarnama, koje nisu
pla(ale kafanski porez, pa su zbog jeftinijega pi(a postajale utoita urbani#
alko#oliara u nji#ovoj posljednjoj, ciroznoj ivotnoj fazi.
Donosili su se i kojekakvi likeri, koji# je, tako barem izgleda u sje(anju,
bilo vie nego danas, raznovrsniji#, lu/i# i besmisleniji#, u svim bojama,
nijansamaJ oblicima flaa. 8aljda su i# po jugoslavenskim punionicama kreirali
i dizajnirali upravo zbog tog arenila i oblikovnog kia3 valjda su se boce s
likerima i kupovale samo da bi bile lijepe poput zdjele s plastinim bananom,
jabukom, naranom i gro/em to je krasila jugoslavenske dnevne boravke toga
vremena, i da bi se koristile u vanim ceremonijalnim prilikama, kakvi# je bilo
na pretek, pogotovo u periodima socijalnoga blagostanja i formiranja nekoga
novog gra/anskog drutva.
"sim toga, likeri su se inili idealnima u onome neobinom i
neponovljivom ritualu, koji je, naalost, kao i toliko toga, ieznuo s raspadom
drave i ratom, a u kojemu bi ceremonijalni dar, recimo bombonijera, iao od
ruke do ruke, od ro/endana do ro/endana, pa i od lijenika do lijenika, sve dok
mu ne bi istekao rok trajanja. 2oca s likerom mogla je, prenoena tako poput
tafete, potrajati barem jo jednu cijelu jugoslavensku povijest, i nitko je ne bi
popio.
've do pred kraj osamdeseti#, kada su u svim ve(im gradovima otvoreni
free s#opovi, u kojima se slobodno kupovalo i za dinare, viski se doktoru
$ergovi(u iznimno rijetko darivao. "nima koji su za njega imali novaca, ili su
bili u prilici da ga donesu iz inozemstva :u naim ga je samoposlugama ranije
bilo samo pod nekim sumnjivim i nedopadljivim etiketama, ili je bio odbojno i
nesimpatino skup;, darivanje viskija se, valjda, inilo previe #o#taplerskim i
nedelikatnim, pogotovo u blizini i kontekstu leukemije.
Drugima koji nisu bili tako tana#ni, viski je ili bio nedostupan, ili ga nisu
rangirali iznad stocka.
4 moda je prema tom pi(u postojala i neka ideoloka predrasuda, budu(i
da se u javnoj sferi, u novinama, na radiju i na televiziji, spominjao samo u dva
sluaja! pili su ga negativci u vestern filmovima i & to je puno zanimljivije &
ispijanje viskija, ili a(avanje jataka viskijem, bilo je op(e mjesto u
razotkrivaju(im reportaama o, istina rijetkim, aferama s temom takozvanoga
privrednog kriminala.
8iski je me/u narodom spominjan i u jednom mitskom kontekstu! drug
%ito je na 2rionima doekivao goste, 9ic#arda 2urtona, Hlisabet# %aNlor i
"rsona Oellesa & spomenimo one slavne i raspusne & s viskijem i kubanskim
cigarama.
4li na taj smo viski bili ponosni, nismo mu imali prigovora, i kad
jednom, krajem osamdeseti#, i sami krenemo ispijati tu imperijalistiku rakiju &
koju je pret#odno od ideoloki# objeda u doma(oj tampi branio valjda jedini
2ogdan %irnani( & bit (e to zato to smo titoisti, a ne zato to bismo se
prikljuili onima koji su moralno&politiki zastranili po liniji viskija.
Da je tako, potvrdit (e se nekoliko godina kasnije, kada u vrijeme rata, po
antireimskim novinama u 2eogradu, a zatim i drugdje, diljem bive domovine,
ponu izlaziti fotografije 'lobodana 0iloevi(a kako pui cigaru i kada se,
naravno, u negativnom kontekstu, krene pisati o tome da mu je od svi# pi(a
najmiliji viski.
2io je to, naalost uzaludan i oajniki, pokuaj da se negativnim
marketingom na zao glas dovede ovjek koji je doao glave i vienacionalnoj
$ugoslaviji i njezinim mitologemama, to (e se, u kasnija doba, prera/ivati u
leksikonima jugonostalgije, sve dok u nizu patetini# izvedbi ne budu svedene
na op(a mjesta i tako predane konanom zaboravu.
Danas, u posljednjim trenucima jugoslavenske ere, ili u posljednjim
trenucima sje(anja na nju, zanimljivo je konstatirati da se 0iloevi(a, kao i sve
druge razbojnike i imperijalistike sluge, osu/ivalo zbog viskija, tako da mu ak
ni njegovi blinji nisu pokuavali priskrbiti pravo da se viskijem opija.
$er kao to je nektar bio pi(e bogova, tako je viski bio pi(e druga %ita.
0oj otac, me/utim, nije ni pio.
Ili bi se s nekim od prijatelja & bila su i#, moda, dvojica & oblokao za
nekoga od oni#, meni oduvijek zagonetni#, muki# samounitavaju(i#
ceremonijala.
4li i to mu se dogodilo, koliko znam, samo jednom ili dvaput za vrijeme
moga djetinjstva.
1ije mu bilo lako rijeiti se svi# ti# boca.
'edamdeseti#, dok je jo dolazio k nama, donosio je cekere u kojima su
zveckale flae sa estokim pi(ima. 1ona i# je slagala po policama u pajzi, iza
tegli sa zimnicom. asnije bi meni, kada bi# mu doao na odjeljenje, uz novac
za deparac trpao u ruke najlonske kese s bocama.
%ako sam mu godinama olakavao tu neobinu brigu kako se rijeiti sveg
tog alko#ola, pajza nam je ve( odavno bila kao u ruski# krijumara, boca je
bilo svuda po stanu, i samo su pogoravale nerede nai# ivota, majinoga i
mog, pogotovu nakon to je umrla nona, a u nas se prestalo ku#ati, usisavati i
brisati praina.
7eremonijalni ivot nikad nam nije bio osobito aktivan, ne sje(am se da
smo majka ili ja ikada prepoklanjali te oeve alko#ole.
Da nije bilo 9adovana aradi(a, tko zna kako bismo se rijeili njegovi#
boca.
"vako, pomogle su nam da preivimo rat. %anije, meni su pomogle.
U esnaest ratni# mjeseci, koliko sam proboravio u 'arajevu prije nego
to sam otiao ili & kako se to sarajevski suptilno kae & pobjegao u .agreb,
uspjeli smo se rijeiti ve(ine pi(a.
"stale su samo flae s najsumnjivijim teku(inama, recimo ljivovica boje
karamela nekoga slovenskog proizvo/aa, koja je imala tvorniko ime )6rom*,
te je onako zaepljena djelovala opasno, taman kao da (e oslijepiti taj koji se
odvai i onjui je. ada bi mi doli prijatelji, donosio sam tu bocu, pokazivao
im je i govorio da (u sam samcijat ispiti litru gromovae onoga dana kad 14%"
intervenira u 2osni i zbrie aradi(a.
6odinama nakon rata pitao sam majku to je uinila s )6romom*, jer
boce vie nije bilo u pajzi, ali se nije sje(ala. 2it (e da ju je nekome poklonila,
jer nju, za razliku od mene, rat nije nauio uitku u opijanju.
%ako sam dijelom popio, a dijelom poklonio tu neobinu kolekciju
doktorski# poklona, s kojom je nekako minula i oeva lijenika karijera.
4li i u tome je bilo neke neobine logike, pa ak i poetike dosljednosti!
leukemija se, iz ratne i poratne perspektive, inila kao najmirnodopskija od svi#
strani# i fatalni# bolesti. 2lijeda i neprisutna, pretvarala je, u pukoj predodbi,
krv u vodu.
Aeukemija je urbana & seljaku je bilo teko objasniti da uop(e i postoji
takva bolest, ali i da ona nije dio neke paklene zavjere kojeg od ar#ajski# i
epski# neprijatelja, a ako ve( nije tako, onda je sigurno dola iz grada. I kako
ve( biva s onim zagonetnim u naemu, balkanskome svijetu, leukemija je & irila
se o tome pria, i bila je mo(nija od svake injenice koja bi tvrdila suprotno &
bolest dobre i vrijedne djece, ku(ni# an/ela, k(eri koje su upravo upisale
fakultet u 'arajevu, oeva koji nikada nisu bili kod lijenika a mogli su se s
medvjedom po#rvati, i onda im je jednoga dana samo briznula krv iz nosa...
Aeukemiju nisu dobivali oni koji su bili nesavreni.
U ratu takva bolest ne bi imala smisla.
"sim toga, u sarajevskom se ratu nije umiralo od bolesti. "d svi# koje
smo znali, samo je jedan kipar umro od infarkta, i jednog je bibliotekara,
bivega fratra, udario auto. Drugi su ubijeni.
1akon rata leukemija se, kao bolest i kao metafora, vratila #itrije nego to
smo mislili. 4li oca se to vie nije ticalo, jer je bio penzioner.
XXII
ao mladi lijenik, jo je sredinom pedeseti# pri#vatio #onorarni posao
na 'okocu i Palama.
6odine su prolazile, generacije se smjenjivale, on je napredovao u struci i
uspinjao se na #ijerar#ijskoj ljestvici koevskoga bolnikog carstva, polagao
specijalizacije i subspecijalizacije, pomalo bivao i na nekim stipendijama u
inozemstvu, uglavnom u Poljskoj, u ona ledena i burna 6omulkina vremena,
koja ga se, kao ni Oajdini filmovi, nisu niim dodirnula, jer se on u 8aravi
bavio genima i inim najsitnijim sastavcima ovjeka i ovjenosti3 na kraju je
postao i vrlo ugledan u drutvenim krugovima narastaju(e bosanske
prijestolnice, ali je i dalje, svakoga drugog utorka i etvrtka, nakon to obavi sve
bolnike obaveze, te vikendom ako bi to bilo potrebno, a gotovo uvijek je bilo
potrebno, odlazio na Pale ili 'okolac, obilazio bolesnike po okolnim selima,
iao u 0okro, 8uiju Auku, neinu, i lijeio ljude od srani#, plu(ni#,
bubreni# i ve(ine drugi# oboljenja iz opisa slube kakvoga lijenika op(e
prakse, iz romana ruskog realizma.
Aako se u ovoj epizodi oeva ivota prepustiti pijevnoj romantici jednoga
udarnikog vremena.
Iako je, u tim njegovim odlascima na Pale i 'okolac, koji (e trajati kroz
tano pola njegova ivota, vie bilo neuroze i unutarnje slabosti, nego radnog
aktivizma. 1ije znao kako da jednoga dana do/e tim ljudima i kae im da vie
nije nji#ov doktor.
1ije vidio problem u onome to bi ve(ini lijenika bilo problematino, i
to objektivno valjda i jest problematino, da ujutro lijei ljude od matematiki
sloeni# i kompleksni# #ematoonkoloki# bolesti, a da im popodne propisuje
diuretike zbog nogu koje su poele naticati ili da zaviruje u gnojna djeja
drijela.
%ako je radio, a ja se njegovoga neobinog naina sjetim kad se u
novinskoj redakciji veselim redigiraju(i ili opremaju(i lanke mladi# novinara,
premda mi to nije posao, nitko to od mene ne trai i nijedan kolumnist ili
novinar moga statusa takvo to ne radi.
Umiljam kako je to neka naa karakterna slinost.
I bez toga, romanijski dio oeve biografije obiljeio me je u
emocionalnom smislu, ili me je, barem, naveo da vie mislim o stvarima koje bi
inae, moda, prole mimo mene.
4negdota koju esto ponavljam, ispriao sam je u nekoliko eseja i
intervjua, a plaim se da joj se ne(u oduprijeti i da (u o toj epizodi jednom
napisati i fikcionalni tekst! u jesen =>LE, nakon obilaska paljanski# bolesnika, u
koji je on te subote iz 'arajeva poveo i moju majku, otac i ona ostali su da
prespavaju u tada jedinome, starom #otelu, sagra/enom u #absburka vremena,
koji se zvao )Panorama*.
%e no(i sam zaet.
U istom je #otelu, u aprilu =>D=. prespavao kralj Petar, s /eneralom
alafatovi(em & koji (e docnije potpisati kapitulaciju, prije nego to je napustio
svoju voljenu zemlju i otiao u progonstvo, koje (e se na kraju, poput
progonstava ve(ine europski# monar#a, pokazati doivotnim.
Pedeset godina kasnije, u aprilu =>>?, u #otelu )Panorama* bit (e sjedite
aradi(eve vlade. %u su se donosile operativne odluke o opsadi 'arajeva,
prstenu od ognja i olova, s kojim (e & pored svega ostalog zla & zauvijek biti
izmijenjene paradigme nai# ivota, koji (e potom promijeniti smjer, poput
stabla to nai/e na stijenu i nastavi rasti na drugu stranu, onu na kojoj ga, da je
sve bilo normalno, nikada ne bi bilo.
Da nije bilo 9adovana, ni mene u .agrebu nikada ne bi bilo.
I tako, izme/u mladoga kralja Petra ara/or/evi(a i zreloga 9adovana
aradi(a zaeta je metafora iz koje sam ro/en.
4 da metafora nije ala, i da itavi svjetovi nastaju i uruavaju se na kraju
u metaforu, zna svatko tko je itao )tari zavjet.
0ilan undera pie da nae civilizacije ne bi ni bilo da neka ena, po
svemu drugom sasvim nevana, iz nabujali# voda nije izvadila korpu u kojoj je
bilo dijete osu/eno na smrt.
%o je dijete odraslo u biblijskoga 0ojsija, od kojega je ovo i poelo.
1aravno, moda tog doga/aja u stvarnosti nije bilo, vjerojatno da nije, ali
to bi uop(e bila prola stvarnost, ona od juer, od lani i od prije koju #iljadu
godina, ukoliko nije vrsto fiksirana u nedvosmislen povijesni dokument :a to
bi tek to trebalo biti i kako se provjerava )vrstina* povijesni# dokumenata-;,
nego je preputena ljudskome sje(anju, fantaziji i legendi-
+ak i ako je provjerljiva, pa postoje ar#eoloki ili forenziki nalazi,
prola je stvarnost samo metafora. Prolost je metafora, kao i #istorija.
njievnost podrazumijeva umije(e organiziranja niza metafora i pretvaranja
prolosti u novu stvarnost.
0etafora je ono ega nema, a svejedno je ivo, iz ega nastaje
pripovijest, koja se pripovijeda u kupeu vlaka ili se pretae u tekst. Iz metafore
je, kao iz prve estice, sve nastalo, u metafori (e, kao u crnoj rupi, svega nestati.
0ogao bi# se sramiti injenice da sam zaet u #otelu )Panorama* na
Palama. 1iti se uklapa u poeljnu paradigmu nacije koja me je dopala i koju
sam svojim odrastanjem poastio, niti je moj pogled na svijet u skladu s jednom
tako neotesanom okolno(u. "sim toga, rije je, ipak, o sluajnosti.
1o, ta je sluajnost u svakom sluaju sudbinska.
Da se te subote moj otac nije poelio dokazati, da nije uzeo sobu u #otelu,
da moja majka nije pristala, ili da je sve odgo/eno za koji dan, ili za samo
nekoliko sati, ja se ne bi# rodio. 'permij koji je zaeo jajnu stanicu ve( bi bio
jako star i umoran, i ne bi prvi stigao do cilja, pa bi na mome mjestu sad bio
netko drugi ili & ugodnije mi je tako misliti & neka druga. 1adam se da bi ona
dobro znala matematiku, bila bi slavna mikrobiologinja, ivjela bi u %orontu i
polako bi ve( zaboravljala ovaj jezik, a s njime bi isprala i svu njegovu gorinu.
Dakle, iako je rije o sluaju, koji je dio jedne metafore, injenica da sam
zaet u #otelu )Panorama* na Palama jedna je od vaniji# moji# ivotni#
okolnosti.
1aravno, mogao bi# se toga sramiti, pa preutjeti.
4 moglo je biti i da mi majka nikada ne kae gdje sam zaet.
"tac mi ni to, kao ni ita to bi se ticalo njegove privatnosti, ionako nije
rekao. 1ju sam pitao, pa mi je, iznena/uju(e vedro, i uz brojne detalje, rekla.
Imao sam desetak godina. Da je preutjela, ne bi# nita o tome znao, kralj
Petar i /eneral alafatovi( ne bi mi se nikada pribliili, ne bi bilo metafore.
XXIII
1ajvie vremena u ivotu s ocem sam proveo na 'okocu i Palama.
8odio je mene i majku, od koje je odavno bio rastavljen, da se nadiemo
zraka.
atkad bismo nas dvojica ili sami.
2ilo je to nakon to je, tek sredinom sedamdeseti#, poloio vozaki ispit i
kupio renault D.
2io je siv, pamtim mu registarske oznake! '4 @?K&>L.
1akon renaulta, osamdeseti# je vozio 7itroen visu, i na kraju, koji mjesec
pred rat, maruttija. %o su bila tri auta u njegovome ivotu.
Dok se vozio, sluao je belcanto, 0arija Aanzu, 7#opina i 0ozarta,
iskljuivo onu vrstu muzike u kojoj nije uivao, ali za kojom je, na neki naivan i
udan nain, eznuo.
%ako su se klavirski koncerti nadglasavali s motorom njegove )etvorke*.
4 on bi u nekom naivnom, izmiljenom djejem ritmu lupkao po volanu i
pravio se da uiva.
6odinama je, prije polaganja vozakog i kupovine prvog auta, na Pale i
'okolac odlazio autobusom.
Ajudima je bilo neugodno to im se doktor dovozi onim smrdljivim,
ras#rndanim /akim i radnikim autobusima koji su vonjali na sve i svata,
ponajvie na slabo sagorjelu naftu i izluevine slabiji# eludaca, pa se katkad
inilo kako je auspu# okrenut prema unutra, kao u onoj stranoj beogradskoj
duegupki iz televizijskoga filma 'ave 0rmka. .ato bi mu esto slali op(insko
slubeno vozilo, ali njemu to nije bilo drago jer bi se moglo prouti da se vozi
na dravni raun.
Priznao je da su mu nudili polaganje vozakoga preko veze.
Postoje ljudi koji (e to srediti.
Doktor ne treba nita da se brine.
0ajka je o tome govorila s prezirom, op(enito, o njegovim je socijalnim
vjetinama, strepnjama i frustracijama govorila s prezirom.
1a kraju, ne znam jesu li mu Paljani sredili vozaki preko veze, ali je
sigurno da ga nije polagao kao sav ostali svijet. 1aime, sedamdeseti#, kao i
osamdeseti#, sve do rata, 'arajevo je bilo najgore mjesto u $ugoslaviji za
stjecanje vozake dozvole. Prosjek broja izlazaka na ispit kretao se izme/u pet i
dvanaest, cvjetao je biznis koji bi se suvremenim rjenikom mogao nazvati
javno&privatnim partnerstvom! instruktori vonje & koji su, kao i taksisti, i u
socijalizmu bili privatnici & i umirovljeni milicioneri, koji su sainjavali
komisije pred kojima se polagao ispit, imali su zajedniki interes da kandidat
to vie puta padne. Instruktori bi napla(ivali dodatne sate vonje, dok su
lanovi komisije bili pla(eni po broju izlazaka na ispit.
I tako, zapravo nikome nije bilo u interesu da ovjek za ivota poloi
vozaki i od kandidata postane voza.
"tac je ispit poloio iz prve, to se nije dogodilo nikome tko nije imao
vezu. I to jako dobru vezu.
U to je vrijeme ve( bio u kasnim etrdesetim.
Postao je voza jer je jednostavno bio prisiljen na to. 4li kada je napokon
provozio, radovao se poput djeteta tim kratkim putovanjima, slobodi koja se
pred ovjekom rastvori kada sjedne u auto i krene.
9anije se nije usu/ivao.
%u vrstu stra#a prepoznajem u sebi, ne znam je li posredovana genima ili
socijalnim okolnostima, ali sam, kao i on, iz stra#a odustajao prije nego to bi#
neto i pokuao, liio sam se mnogi# ivotni# zadovoljstava, mnogo toga nisam
se odvaio, misle(i da ja to ne mogu.
"tac nikada nije nauio plivati. 1ije se usudio, ili se plaio da (e ga netko
vidjeti. $a, ipak, plivam.
XXIV
Uvodio me je u ku(e u kojima bi leao netko bolestan.
1a debelim seljakim perinama, kao u nekom bijelom moru, uglavnom
su bili starci ili starice, kojima je on sluao plu(a i srce, napipavao jetru i
#rabrio i# otprilike onako kako sam ja u proli etvrtak #rabrio njega.
I dok sam mu govorio kako se samo mora oporaviti, u nelagodi jer nas
netko slua, imao sam na pameti da je to isto & sad se morate oporaviti & on
govorio tim romanijskim starcima, koji bi gledali u njega kao u 2oga. I znao
sam da on dobro pamti te svoje rijei i da zna to one znae.
9azgovarali smo i tada, za posljednjeg telefonskog razgovora i kontakta u
ivotu, kao dvojica oajni# ateista. "tac nije imao doktora u kojeg bi gledao kao
u 2oga, jer za njega takav doktor nije postojao.
U tim ku(ama u 0okrom ili u 8uijoj Auci, koje nisu imale fasadu, niti
ograde na vanjskim stepenitima i terasama, ivjeli su ve(inom 'rbi. U ono
vrijeme to nije bilo vano, ali (e kasnije biti. I opet u jednoj, istina prilino
krvavoj metafori! granate, mine i rakete dolijetat (e s mjesta na koja je, svakoga
drugog utorka i etvrtka, te vrlo esto i vikendom, tridesetak godina odlazio da
lijei ljude. Ispaljivat (e i#, bolno esto, njegovi pacijenti, nji#ova djeca i unuci.
I ona koja mu je aterirala u dnevni boravak mogla je biti granata nekoga
od njegovi# pacijenata.
%o to je u turobnoj medijskoj, politikoj i epskoj patetizaciji postalo
dijelom op(e nacionalistike retorike & da su bivi komije, oni kojima smo
inili dobro, #ranili i#, branili i pomagali, pucali po nama dok smo se goloruki
skrivali po svojim domovima & mome se ocu stvarno dogodilo.
1esre(a je bila dvostruka! pacijenti kod koji# je ostavio pola ivota
pokuavali su ga ubiti, a radio, televizija i novine stvorili su retoriku koja
nemogu(im ini njegovu priu, jer se ona, kao propagandni kod, dogodila
svima. 4 kako se ono to se dogodi svima zapravo ne doga/a nikome, tako, na
kraju, ni njega nisu ubijali oni koje je lijeio.
XXV
' 9omanije pamtim neke od najstraniji#, potpuno neobjanjivi# prizora.
"vaj (u pokuati da predoim onako kako sam ga tog dana doivio.
2ila je subota, otac me je poveo sa sobom, bilo je to jo u ono vrijeme
kada nije poloio vozaki. Doli smo u neko malo selo blizu 'okoca, ne znam
kako se zvalo, pred ku(u u kojoj je neki mladi ovjek upravo umirao od srca.
'je(am se da su priali kako je voda krenula prolog vikenda, od glenjeva pa
prema koljenima, i da je zatim rasla i skoro (e do(i do srca. "tac je klimao
glavom i mrtio se, neka starija ena, koja se u autu #itne pomo(i s nama
dovezla iz 'arajeva, plakala je i grcala kad god bi njezin mu spomenuo tu
vodu, a meni se usjeklo u pamet da ljudi umiru kada im se srce utopi.
I danas mi je ta slika blizu kad god ujem da netko boluje od srca.
Umjesto da me uvede u ku(u, otac me je ostavio vani.
0oda se takvo to dogodilo jo samo jednom, a moda i nikada.
2ilo je ljeto, mjesec august, iroka, bujna livada, nasred koje su neki ljudi
sa sjekirama, testerama i eki(ima sklapali drvenu konstrukciju nepoznate
namjene.
'jedio sam na panju i gledao i#. "ni su se smijali i neto mi dobacivali.
2ili su neobrijani i krezavi, kao ve(ina stariji# 9omanijaca u ta doba, a meni su
se svi krezavi ljudi inili nekako zlim i opasnim.
Uskoro je stiglo jo ljudi, sada mla/i#, parkirani su automobili, irilo se
neko neobino raspoloenje. Uzbu/eno su o neemu govorili, uo se tranzistor s
prvim popodnevnim utakmicama.
Pojavila su se etvorica, goli do pasa, vuku lancima sapetu ivotinju.
"na isputa glasove kakve do tada, a moda mi je pet godina, nisam uo.
Iza nji# ide ovjek u bijelome, doktorskom mantilu, s velikom konom torbom.
Civotinju su dovukli do drvene konstrukcije, i sada je okre(u na le/a i
vezuju lancima. 1a jedan, dva, tri, pokretom kao da lome debelo granje,
etvorica su joj raskreili stranje noge i tako i# vezali za drvene grede.
+ovjek u bijelom mantilu otvorio je torbu i iz nje izvadio nekakvu
metalnu spravu, poput oni# iz oeve ordinacije samo puno ve(u, njome je
za#vatio golema ivotinjska muda, stvor je prodorno kriknuo, a onda je ovjek
dograbio golemi drveni eki( i udario.
$ednom.
Drugi put.
%re(i put.
'vaki put ivotinja bi uinila trzaj od kojega je poskakivala cijela drvena
konstrukcija. 0ukarci su je pokuavali zadrati, ali bi onda i oni poskakivali
zajedno s njom.
rikovi mladoga junca, sada voli(a, neusporedivi su u sje(anju. Ili tako
jezovit glas ivoga stvora nisam u ivotu uo, ili je sje(anje takvo da neto
stranije vie i nisam u stanju uti.
'jedio sam na svome panju, gledao, i nisam znao to se doga/a.
Ajudi su se ponovo smijali, ivotinja je tupo, ravnim, odsutnim, glasom i
dalje tulila, bilo je gotovo.
"ca dugo nije bilo.
ada je iziao, znao sam da je mladi ovjek umro. Iz ku(e se uo krie(i
enski glas, ali puno slabiji i manje dojmljiv od glasa onog vola.
1isam ga nita pitao, niti sam mu rekao to sam vidio. 1ikome tu priu
nisam ispriao.
XXVI
Drugi neugodan doga/aj ticao se none.
0oja baka, koju sam zvao nona, majina majka "lga 9ejc, ro/ena
'tubler, bila je iznimno gadljiva kada je rije o #rani ili pi(u. Plaila se da bi
ona, ili netko njezin, a najprije ja, jer me je voljela vie nego oboje svoje ive
djece, mogao preko pokvarene #rane ili neoprani# aa navu(i neku teku i
neizljeivu boletinu.
U drugim stvarima nije bila takva istunica, ali sa elucem je bila vrlo
oprezna.
1ona je od neki# runi# ivotni# doba bila izriit ateist, a oduvijek je bila
antinacionalist. 1e bi# to napominjao da joj se nije dogodilo neto zbog ega se
odma# zatim ugrizla za jezik i to je kasnije, istina uzalud, stotinu puta
pokuavala objasniti! imao sam devet godina, otac je nedavno poloio vozaki i
kupio renaulta, i #tio me je voditi sa sobom u jednu od svoji# romanijski#
bolesniki# vizita.
"na, koja mu tota u ivotu nije pratala i nije se lako nosila s njegovim
slabim karakterom, strogo mu je rekla, prije nego to (e me predati u njegove
ruke!
Pazi da ta ne pojede kod 'rbaJ
.aprepateno ju je pogledao, moja na viku vazda spremna majka je
dreknula & mama, ta to govori pred djetetomJ & otac me je zgrabio i izvukao
van, nastoje(i mi, kao da sam, recimo, retardirani trogodinjak, odvratiti panju
na neto drugo, ne bi li se to prije zaboravio taj udni ispad.
1aravno, ne samo da ga nisam zaboravio, nego mi se utisnuo kao jo
jedan identitetski znak, moda ne toliko vaan, ali raspoznatljiv svi# ovi#
godina.
I naravno, opet nisam nita pitao.
1o, ona je uskoro, misle(i da ne(u prepoznati povod, jedne veeri pred
televizorom krenula pripovijedati o tome kako su 0uslimani, ak i kada su
najsiromaniji, jako isti i uredni, jer nji#ova vjera nalae da se esto peru i da
stalno budu blizu vodi. .ato se, govorila je, a da je nisam nita pitao, kod
0uslimana moe s poda jesti. 'rbe i ,rvate nji#ova vjera nije uila #igijeni, pa
zato oni nisu isti, i ne bi se kod nji# trebalo jesti ako i# ovjek jako dobro ne
poznaje. Pa je nabrajala neku nau radniku rodbinu kod koje joj se gadi i kafu
popiti, a kamoli neto vie od toga.
%ako se opravdavala za jednu bizarnu, dananjim govorom reeno &
politiki nekorektnu reenicu, kojom je, mislilo se, zatrovala moju ideoloki i na
svaki drugi nain nevinu djeju duu.
"tac, da bi popravio stvar, tog je dana pri#va(ao svako a(avanje,
tjeraju(i me da kod svakoga jedem i pijem, kako u srpskim tako i u
muslimanskim ku(ama, ne bi# li pri#vatio da su svi ljudi jednaki i da su svi
jednako isti.
1e znam prilazi li se danas na takav nain odgoju djece, bilo gdje u
zemljama rasturene $ugoslavije, ali i ire. Polaze(i od razliiti# porodini#,
ideoloki#, pa i sudbinski# pretpostavki, moji su razdvojeni roditelji, kao i moja
nona, bili uvjereni da gotovo i nema niega vanijeg u odgoju djeteta nego
nauiti ga kako su svi ljudi jednaki i kako nitko nije bolji ili pametniji zato to je
ove ili one nacije. Uz to im je, ini mi se, bilo vano jo samo da ne postanem
lopov. 've drugo je bilo mogu(e i doputeno.
2ili su inficirani jednim lijepim komunistikim vjerovanjem, ili i# je
neto drugo navodilo da se plae prezira prema drugima- 8jerojatnije, ovo
drugo.
XXVII
Postojala je mentalitetna razlika izme/u romanijski# 0uslimana i 'rba.
"sim to je prvi# bilo manje & kao dijete neto i nisam primje(ivao da su
i(i od drugi# & oni su svoju za#valnost prema doktoru iskazivali na tii nain i
unutar vlastita etiri zida.
Pritom, valja znati da su tada gotovo sva drutva bila mjeovita, u kafani,
domu zdravlja, autobusu ili na autobuskoj stanici, ve( tamo gdje su oca
prepoznavali. %ako/er, neki su se 0uslimani ponaali sasvim kao 'rbi, dok su
neki 'rbi bili ko upisani 0uslimani. %ako to jest u mijeanim sredinama, ili je
tako bilo jer danas u 2osni mijeani# sredina gotovo da i nema, oni# u kojima
se ne bi tano znalo tko je ve(ina, tko manjina. 0ijeana je samo ona sredina
gdje se Drugi ne osje(a kao nacionalna manjina. 2rojevi i statistika nisu
najvaniji.
.ato je vazda neugodno, i vazda ovjek ima neku potrebu da se ispriava
im krene govoriti da su jedni bili ovakvi, drugi onakvi, ali taj je govor, osim
to je blizak predrasudi i stereotipu, katkad i taan. 4 onda kada nije taan, tada
se u njemu krije neto to je jednako vano! op(epri#va(eni stav o nekoj stvari
ili pojavi.
Postojalo je op(e miljenje o tome kakvi su romanijski 0uslimani, a
kakvi romanijski 'rbi.
0oda i nije bio tano, ali se ivjelo kao da jest.
'rbi su svoju za#valnost pokazivali na burniji nain. "sim to bi doktora
poastili u svojoj ku(i, bilo im je stalo da uine neto to (e se vidjeti i
prepriavati. 'voga spasitelja i iscjelitelja #tjeli su pokazati u ariji, da ga svi
vide i da svi znaju. .vali su ga za kuma i predlagali mu da se bratime.
"cu je i to, vjerojatno, prijalo.
ada ti se svi dive, i sam pomalo prestane da se brine.
Pale i 'okolac, 9omanija i podromanijski kraj, imali su zanimljivu
povijest u Drugome svjetskom ratu. "sim to je tim krajem minuo mladi kralj u
asovima kad mu se raspadalo kraljevstvo, i to je na samome poetku ustanka
komunist iz 9ijeke 'lavia 8ajner, nastoje(i da otme narod od etnika, preuzeo
neto od nji#ova outfita, pa je pustio gustu crnu bradu, nabio ubaru na glavu i
udesio da ga zovu +ia, da bi zatim poginuo & kriptinim argonom socijalizma
govore(i & u nerazjanjenim okolnostima, 9omanija se pamti i po & tako/er
kriptinom & naslovu )kriza narodnooslobodilakog pokreta*, iza kojega u
slubenoj povijesti onoga vremena ne stoji uglavnom nita, nekoliko prazni#,
neispisani# stranica, ali se podrazumijeva zapravo sve.
1aime, nakon to im je ubilo +iu, ili nakon to su ga ubili sami,
9omanijci su masovno mijenjali znakovlje na svojim ubarama, ajkaama i
titovkama, skidali su petokrake i vra(ali kokarde, o emu govori jo jedna
ironina povijesna injenica! posljednji bosansko#ercegovaki predratni film,
6luvi 2arut 2ate +engi(a, snimljen prema Popi(evom mranom i turobnom
romanu, govorio je, kroz perspektivu potpunog razumijevanja i pripovjedaeve
su(uti, o tim danima kada su se +iini romanijski partizani pretvarali u etnike.
U etnicima su ostali sve do pred kraj rata, kada su, sasvim bezbolno,
ponovo mijenjali stranu.
omunistika vlast nad 9omanijcima nikada nije provodila onu vrstu
pedagoke vendete kao nad svijetom iz neki# drugi# krajeva koji bi pruao
masovnu podrku ustaama, etnicima, suradnicima okupatora op(enito.
I jo bi za svaki dravni praznik kolski zbor pjevao onu! )Ide %ito preko
9omanije, i on vodi svoje divizije...* 4ko i# )i on vodi*, tada mora da je i netko
drugi vodio svoje divizije, mislio sam, nemaju(i jo uvijek saznanja o ritmikoj
strukturi pjesme, niti o tome da se, kako je genijalno objanjavao 0arko
8eovi(, u desetercu mora masno lagati da bi se moglo pjevati. 4 katkad se u
takvoj lai zna na(i i neka zabranjena istina. Hto, ta s divizijama.
2ilo je to =>L>. ili =>K5, kad su ga poveli na a(avanje u )Panoramu*, i
kad su se u neka doba jako podnapijali, pa je pao prijedlog da se moga oca
proglasi za vojvodu.
U tom trenutku, njemu i nije na um padalo to bi to trebalo da znai i
kakvo je to vojvodstvo ija ast mu je upravo ponu/ena.
'vjesno ili nesvjesno, odma# zatim zaboravio je taj doga/aj, pa ga se
sjetio dvadesetak godina kasnije.
0oglo je to biti ono lano dolaenje pameti, kakvo je malo pred rat ulo u
modu, pa su svi priali neke anegdote, iznenada se prisje(aju(i svi# oni#
situacija u kojima #i dobre komije, prijatelji ili kumovi pokazali takozvano
pravo lice, ali niti je otac takvim stvarima bio sklon, niti je njegova pria imala
tu vrstu pouke.
Pripovijedao ju je s nekim sitnim veseljem, kao da su ga Paljani tada,
prije trideset godina, namagarili na kartanju, a on je upravo otkrio prevaru.
U svome su ga pijanstvu, sretni to imaju takvoga doktora, astili svojom
velikom tajnom, a on se, poput Petera 'ellersa u filmu Dobro doli gospodine
*!ance, samo dobro(udno smjekao i nita nije razumio :ao dijete mislio sam
da imam runog oca, sve dok nisam vidio Petera 'ellersa. Drugi tu slinost ne
primje(uju, ali meni se i danas ini da je taj ovjek bio isti moj otac.;.
4 mogao je, barem tada i barem u jednoj drutvenoj igri, biti etniki
vojvoda. %ek da vidi kako i to izgleda.
1a kraju, nisu se Paljani pokazali ni toliko neza#valnima.
8e(ina 'arajlija poetkom je rata doivjela frustraciju koja (e se na kraju
pretoiti u konstitutivni mit, gotovo identitetsku stavku, neto to 'arajlije
obiljeava i odre/uje do dana dananjega.
"naj dobar prijatelj, komija, kum, a u naroito atraktivnim sluajevima
rod ro/eni, brat od tetke, zet ili punac, svi oni srpske nacionalnosti koji su mu
valjali u ivotu, i kojima je on valjao, obino neka dua od ovjeka, ljudina,
plemenit u svakome pogledu, dobrovoljni davalac krvi, istaknuti sportski
radnik, samo je jednoga dana, krajem marta ili poetkom aprila =>>?, bez
pozdrava nestao iz svoga stana, iz #austora, s ulice, iz zajednike kafane...
'ljede(e to slijedi u tom mitu slui tome da istakne irinu due i
toleranciju onoga koji ovo pria! ne zamjera on njemu to je otiao na Pale, ako
je budala neka ide, ne zamjera mu ni to je sada prvi do aradi(a, svatko sam
bira svoju sudbinu, ali kako je mogao oti(i, a da svome najboljem drugu, kumu,
rodu ro/enome ne kae da odlazi i to (e se dalje doga/ati-
4li ni to na 'arajlija ne bi njemu zamjerio, samo da je kazao! de, bolan,
skloni djecu, bit (e sranjaJ
I tako se, ve( skoro dvadeset godina jedni 'arajlije obraunavaju s
drugim 'arajlijama, sve dokazuju(i preko tu/i# grije#a svoju moralnu i ljudsku
ispravnost.
1a kraju, od jedne ozbiljne prie, od stvarnoga rascjepa u duama
mnogi#, koje su nji#ovi bliski i dragi bez rijei naputali, odlaze(i tamo odakle
(e se potom pucati na 'arajevo, nastao je nepristojno patetian socijalni
obrazac, ime je na svaki nain karnevalizirana i ona vana i tragina privatna
razina raspada multinacionalnog i multikulturnog 'arajeva, koji (e biti
dovravan skoro dvadesetak godina kasnije.
I kojega (e dovriti upravo oni 'arajlije koje drugim 'arajlijama nisu
mogli oprostiti to to su izme/u ljudskosti i nacije odabrali naciju. Istina, oni
svoje komije krive nacije ne(e bez rijei napustiti i oti(i, nego (e od nji#
svojim ponaanjem i dranjem nainiti drugorazredne gra/ane.
"sim to je bio nesklon ceremonijalima javni# ispovijedi i moralnome
samopotvr/ivanju, oeva pria bila je suprotna.
%okom marta =>>?. telefonirali su mu ljudi s Pala i govorili neka se
skloni. %o je bio nain na koji su oni pokazivali za#valnost. 9adilo se o
neobinoj ponudi! protjeraj se sam prije nego to te mi protjeramo, a moda i
ubijemo.
XXVIII
0islim da nije ostao iz neki# vrsti# i naelni# razloga.
ada je poeo rat u 'arajevu, imao je ezdeset tri, bilo mu je jo malo
ostalo do penzije, a sve to je u ivotu napravio bilo je vezano za taj grad. Izvan
'arajeva u tim godinama vie nita nije mogao zapoeti. "stao je jer nije imao
kamo da ode.
U +epodnoljivoj lakoi postojanja, undera pie! )Civjeti u tu/ini znai
kretati se u praznom prostoru visoko iznad zemlje bez zatitne mree koju
ovjeku osigurava njegova vlastita zemlja, u kojoj ima porodicu, kolege i
prijatelje, gdje se lako moe sporazumjeti sa svakim na jeziku koji zna iz
djetinjstva.*
%u vrstu rizika on ne bi mogao podnijeti, izme/u ostaloga i zato to je
tada polako zapoinjalo njegovo umiranje.
Uskoro (e prestati da radi, prestat (e biti ono to je u njegovome ivotu i
identitetu jedino pozitivno odre/eno! biti doktor, lijeiti ljude. "noga to ga je
na negativni nain odre/ivalo i to je u njemu stvaralo tjeskobu ve( se bio
oslobodio! vie mu nisam postavljao pitanja, nije me morao u nelagodi grliti,
majka mu je bila ve( odavno mrtva, sa svijeta su nestali svi oni i sve ono to ga
je inilo ucijenjenim, to ga je brinulo ili plailo.
1jegova je patnja napokon bila nalik patnjama drugi# ljudi me/u kojima
je u ratu ivio. 8ie nije bilo ni Partije, i nikome nije bilo vano to je iz ustake
obitelji. Uskoro (e mu, me/utim, za#valjuju(i meni, sti(i nova javna stigma. 4li
i s njom (e lako.
Da je otiao, samo bi se izloio.
XXIX
.a#valjuju(i meni, stigla ga je jedna od apsurdniji# objeda, ona da je
zapravo 'rbin.
Do rata se, dakle, morao snalaziti i domiljati kao ustaki sin, da bi malo
prije kraja rata postao 'rbin. U obje situacije bila je to, za sarajevske prilike,
najneugodnija socijalna pozicija.
'amo to se u prvome sluaju status mogao razrijeiti lanstvom u Partiji
i odre/enim oblikom drutvenoga dezangamana :jednostavno reeno,
ustakome sinu nije bilo preporuljivo da ikome da povoda pomisliti kako se
negdje gura preko reda;, dok je prevo/enje u 'rbe bezizlazna i neusporediva
nezgoda.
ako i zato bi ovjek rekao da nije 'rbin-
Pogotovo nakon to su 'rbi poinili zloine i nakon to im je ime dolo
na zao glas.
ako se onda odnositi prema konstataciji da si 'rbin-
ae li da nisi, muit (e te savjest, jer (e izdati vlastito naelo po kojem
su svi ljudi i svi narodi potencijalno jednako dobri i zli.
4ko uti, to znai da pomalo ve( jesi 'rbin i da bi se, u vlastitoj koi,
morao snalaziti i u toj ulozi, s tim identitetom.
4li zato, ako to nije ni bolje ni loije nego biti ,rvat-
4li da i nije tog silogizma, i da u tom istom 'arajevu nije bilo i oni#
drugi# i drukiji# 'rba, nego da su ba svi 'rbi pucali na 'arajevo, za mog bi
oca bilo nedostojno da kae kako 'rbin nije, nego je ,rvat.
"sim to bi time sugerirao kako ima neto protiv 'rba, da je i on u ratu
postao nacionalist, gubio bi i poneto od svoga stvarnog identiteta. +ovjek je
,rvat samo ukoliko to ne mora dokazivati & pogotovo time da nije 'rbin & jer
onoga asa kada se takvi dokazi od njega zatrae, svaki je ovjek zapravo
$evrejin. 'amo to su drugi $evreji daleko, i nisu njegovoga jevrejstva svjesni.
1aravno, svatko, ili gotovo svatko, tko je na bilo koji nain mogao glasno
tematizirati njegovu nacionalnost, znao je da je moj otac ,rvat.
4li ne bi li se tim inom iskazao prezir prema njegovom sinu, a moda i
ne bi li se sinu zaprijetilo preko oca simbolikim oduzimanjem onoga jedinog
identiteta koji se u nas uop(e i broji u ljudske identitete, isto su ga i neduno u
nekoliko navrata proglasili za 'rbina.
%o je jedna od rijetki# stvari u vezi s kojima sam na njega ponosan! dobar
je 'rbin u takvim situacijama bio moj stari.
.animljivo je i da se zna odakle je pria krenula! iz netom otvorenog
veleposlanstva 9epublike ,rvatske u 'arajevu.
Birili su je u )Imperijalu*, prvoj u ratu ure/enoj gradskoj kafani, neki
krupni, (elavi i kvrgavi momci u diplomatskim odijelima, koji su tjednima, vrlo
glasno, ali blagonaklonog tona, sa svakim tko bi elio sluati zapoinjali priu o
doktoru $ergovi(u, divnome ovjeku, 'rbinu koji je ostao u svome gradu, za
razliku od sina propalice i etnika, koji je pobjegao gdje, nego u ,rvatsku, pa
jo u .agreb, gdje ga finansira Cidov 'oros.
1aravno, pozivali su se oni na svoje izvore i saznanja, pogotovo ako bi se
naao netko da im to prigovori, i tako fascinirali prisutne lanim i izmiljenim
obavjetajnim podacima, sve pla(aju(i pi(e svakome tko bi i# #tio sluati.
%akvi# je u 'arajevu bilo na pretek, a i vremena su bila gurava pa se koristila
prilika da ti netko plati pi(e.
Puno kasnije, pogotovo nakon to je 2onjake desetak godina nakon rata
epao nji#ov nacionalistiki amok, koji se od srpskoga ili #rvatskog razlikuje,
ipak, samo po vrsti i koliini naoruanja i vremenu pojavljivanja, srbovat (emo
moj otac i ja u nekim novim, sada muslimanskim interpretacijama.
1o, dok su se nadleni u ,rvatskome veleposlanstvu naprosto bavili
izmiljanjem i laganjem, to jest kontraobavjetajnom djelatno(u na nain
novokomponirane Bukove i %u/manove ustaije, ovi su se pozivali na
injenicu da je moj otac radio na Palama i na 'okocu.
0islili su da on to, valjda, sakriva, pa su, da meni napakoste,
slavodobitno otkrili stvar.
I uop(e im nije bio potreban drugi dokaz! im je tako ustrajno lijeio
'rbe, i ponekog 2onjaka koji bi se tamo zatekao, mora da je doktor $ergovi(
bio 'rbin.
XXX
Poetkom sedamdeseti# kupio je zemlju na %rebevi(u i poeo graditi
vikendicu.
%aj predio zove se 0ala Pelina, danas je u 9epublici 'rpskoj.
Ili smo tamo, esto i svi zajedno, mama, tata i nona.
Da nas je netko gledao sa strane, djelovali bismo mu kao jedna sretna i
skladna socijalistika obitelj. 1osili bi se cekeri s #ranom i pi(em, karirana
dekica koja (e se rasprostrijeti na travi, i sve ono to je u to vrijeme inilo
izletnika.
'je(am se, recimo, svi# oni# novotarija to su nadopunjavale rekvizitu i
scenografiju, ili su nas podsje(ale na neto to smo vidjeli samo na filmu.
$ednoga su se dana, tako, u du(anima pojavili valjci s aluminijskom
folijom. 0oda u prvi ma# i nismo znali emu to slui, ali onda je netko u foliju
zamotao pile(e batake za na izlet, i tada smo mogli s#vatiti da je ta folija
zapravo ono to smo vidjeli u nekom amerikom filmu. 1ije dovoljno izumiti
kota, treba dokuiti da se on okre(e.
Ili HurokremJ
0oda ba iste godine kada je otac kupio zemlju i unajmio radnike da mu
grade vikendicu & daleko od toga da je bio jedan od oni# koji bi sve svojim
rukama napravili & )%akovo* iz 6ornjeg 0ilanovca je, po licenci neke talijanske
firme, poelo naveliko proizvoditi Hurokrem, koji (e na kraju, u kolektivnom
doivljaju stvari i sentimentalnom odgoju djeji# narataja, postati eurokrem.
Do tada, u $ugoslaviji je okolada postojala samo u vrstom stanju, a
teku(a ili kremasta bila je, opet, samo u stranim filmovima i u bajkama :pamtim
kako sam, kao etverogodinjak, bio zadivljen kada mi je nona proitala frazu iz
neke, ini mi se, skandidavske bajke! )rijeka okolade*;.
%ako/er, postojao je mit za koji (e nas doivotno uvjeravati kako je
utemeljen, a mi u njega ne(emo vjerovati ni nakon to povjerujemo da puenje
izaziva rak plu(a. %aj mit glasi! jedenje okolade izaziva karijes.
Ponesene novinskim lancima sa stomatolokim preporukama,
objavljivanim po Praktinoj eni, )vijetu ili +adi, stotine (e #iljada
jugoslavenski# majki poetkom sedamdeseti#, prije pojave eurokrema, braniti
djeci da jedu okoladu.
I onda se, kao neko svjetsko udo, dogodilo da se u du(anima pojavi
okolada koja se ne grize zubima, pa onda, vjerovali smo, otpada i stomatoloka
objeda da i# moe kvariti. 0ajkama je bilo teko dovoditi u pitanje neto to je
toliko logino, pogotovo kada je potvr/eno specifinom djejom verbalnom
agresijom! ne moe zube kvariti neto to se samo grlom gutaJ
1aravno, pojavit (e se drugi naini za diskvalifikaciju teku(e okolade,
me/u kojima su dva najvanija i tako karakteristina za eru socijalizma i njezin
prate(i imaginarij.
Pod jedan! eurokrem je skup, nemamo mi para za to, dijete treba rano da
se ui ekonomiziranju materijalnim sredstvima, tednji i tome da se u ivotu ne
moe imati ba sve.
I pod dva! eurokrem nije zdrav, jer je nezdravo sve to kod nas ne raste,
od banana do viskija, i to ne postoji u varijanti koju bi nam poslali ro/aci sa
sela.
U svakom sluaju, u boljim se ku(ama eurokrem smio jesti samo u
iznimnim prilikama. 9ecimo, u sluaju bolesti, pljuskavica, zaunjaka ili
rubeole, kad ti ionako nije bilo ni do ega, i jedva da bi se mogao radovati
eurokremu.
Ili u pravilnim vremenskim razmacima, jednom tjedno, na primjer u
petak.
Ili, naravno, kad bi se ilo na izlet, u naem sluaju na %rebevi(.
Dakle, da bi me odobrovoljili za %rebevi(, ili da bi# i ja mogao uivati u
neemu to je za nji# bilo veliki uitak, kupovali su mi kutijicu & ne onu
najmanju, nego malo ve(u & s eurokremom.
$o bi# od 'arajeva zamiljao kako (u ga pojesti, i onda bi mi bilo zlo po
onim trebevi(kim serpentinama.
1o, kad sam ve( kod eurokrema, vrijedilo bi se sjetiti i zanimljivoga
psi#otesta koji je taj proizvod upisao u nae ivote.
rema je bila podijeljena na bijeli i sme/i dio. 2ijeli je, kako su tvrdili u
reklami, bio nainjen od ljenjaka. 8jerojatno u $ugoslaviji nije bilo djeteta koje
bi preferiralo bijeli pred sme/im eurokremom, ali pitanje je koji dio pojesti prvi,
ako zna da (e se naekati do sljede(eg eurokrema.
$edni bi, ispunjeni oduevljenjem, navalili na sme/i, a onda bi & takav je
ivot & s ravnoduno(u prerano odrasle djece pojeli i bijeli. Drugi bi zamijeali
sme/i i bijeli dio, i mutili ga kaiicom sve dok ne nastane neka nova krema,
koja vie nije tako fina kao sme/a, ali nije ni bezvezna kao bijela.
$a bi# na brzinu smazao bijelu kremu, a onda bi# natenane, lagano i
dugoasno, obra/ivao sme/u. Da mi to due potraje, moda i cijeli ivot.
%re(i vaan izum socijalizma, koji se pojavio u vrijeme kada je otac
poeo graditi vikendicu, bio je radiokasetofon.
Do tada su postojali samo mali japanski tranzistori, i oni malo ve(i,
radioaparati na baterije, ali ideja da na izletu slua muziku koja nije s radija
inila se revolucionarnom. ao da na livadu donese gramofon i ploe, ukljui
ga tko zna u ta, i slua ono to slua kada si kod ku(e.
Pojava radiokasetofona bila je prvi korak ka onome to (e nastati nakon
raspada $ugoslavije, kada otac ve( postane starac i kada ga se ivot, zapravo,
vie i ne bude ticao! bio je to korak prema vremenu kada (e ljudi na livadama,
osim muzike kao s gramofona uza se imati i telefone da telefoniraju i da na tim
telefonima gledaju televiziju, ili neke svoje odabrane filmove, kao da su upravo
u kinu. Imat (e op(enito sve to imaju kada su kod ku(e i nisu na izletu, ali ne(e
time biti previe fascinirani. 'vakako ne onoliko koliko su bili kada se pojavio
radiokasetofon.
Problem s tom spravom sastojao se u nesolidnosti industrijske
proizvodnje u socijalizmu i problematinom stanju nai# energetski!
potencijala, kao i op(enito socijalistiki# zemalja, na elu sa 'ovjetskim
'avezom, da prate napredak te#niki# dostignu(a, pogotovo u oblasti
elektronike.
1aime, svi ti radiokasetofoni bili su japanske ili njemake proizvodnje, a
samo su baterije bile nae, uglavnom marke 7roatia ili %esla. U to vrijeme
nigdje nije bilo uvozni#, 8arta baterija.
9adiokasetofoni rani# generacija bili su pogonjeni sa etiri do est oni#
najve(i# okrugli# baterija :od koliko volti, tko bi to sad znao-;. 'ilna energija,
reklo bi se.
4li ve( nakon pola sata sluanja muzike kaseta je poinjala zavijati,
soprani su se pretvarali u tenore, tenori u basove, Ajupka Dimitrovska u Aea
0artina, i nastupalo bi dugo, viesatno muenje, od kojega ni djeca ni odrasli
nisu eljeli odustati, jer je kasetofonsko udo bilo dojmljivije i od svoje, tako
brze i iritantne zvune degradacije.
Iz nekoga neobjanjivog razloga, baterije koje bi oslabile nakon pola sata
jo bi barem itav sat bile dovoljno snane da pogone to zavijanje.
ako li su samo bili sretni oni kojima bi netko iz %rsta donio prave,
njemake baterije.
I nakon to kaseta vie ne bude, niti ikakvi# nosaa zvuka iji bi ton bio u
vezi s bilo kakvim me#anikim kretanjem, ovjeku ostaje taj zvuk u uima, i
udan osje(aj da u televizoru, ipodu ili 7D&plejeru povremeno neto poinje
zavijati, premda je to te#niki nemogu(e. 2it (e da to zavijaju du#ovi nae
prolosti.
Dobro pamtim oev trebevi(ki kasetofon, iako sam ga posljednji put
vidio prije trideset i koju godinu.
$ednoga dana otac me je samo prestao voditi u svoju vikendicu.
1akon toga vie nikada nisam bio na 0aloj Pelini, ne znam kako su
napredovali radovi, ni kada je vikendica dovrena.
1i to jedan drugome nikada nismo spomenuli.
XXXI
1e znam kako je i od koga stigla vijest da se otac oenio.
'amo se poelo ivjeti kao da je oenjen i kao da je oduvijek tako.
1ita mi o tome nije rekao, samo je bio jo prijazniji i veseliji, pun
preventivni# zagrljaja.
Cena moga oca pret#odno je, navodno, bila njegova pacijentica. 1ije
bolovala od leukemije, nego od neke lake bolesti. 1ikada ju nisam sreo, premda
'arajevo nije tako veliki grad. 1jen glas nisam uo ni preko telefona, jer se
nekako podrazumijevalo da ga ne nazivam ku(i.
1e znam kakav je problem imala sa injenicom da je imao sina, pogotovo
jer ona nije imala djece. 0ogla je, bez puno truda, biti dobra pomajka.
Imao sam dvanaest&trinaest godina, ve( odrasli djeak, jeftin i
jednostavan za odravanje.
U nekoj bern#ardovskoj, tjeskobnoj katolikoj prozi, moda bi# je mogao
opisati i oivjeti kao enu koja je frustrirana time to nije mogla imati djece.
4li to bi, kaem, bila fikcionalna proza, bio bi to roman koji bi# mogao
pisati jer se radi o neemu to me se jako tie, o emu razmiljam cijeloga svog
odraslog ivota i jo koju godinu adolescencije, puberteta i kasnoga djetinjstva,
i to mi je u svakom pogledu blisko. 2liski su mi motivi svi# likova u tom
romanu! slaboga oca, tjeskobne ma(e#e koja ne moe biti majka, sina koji je u
mnogo emu nalik ocu, katkad skoro njegovo zrcalo...
%o bi bio roman, a ovo je pria o jednoj stvarnosti koja je u nedjelju i
bioloki okonana.
U stvarnosti ne znam doista nita o eni s kojom je otac ivio due od
trideset godina.
1ikada se nisam ljutio na njega zbog ove izdaje.
1isam se ljutio to vie ne mogu i(i na %rebevi(. 1i to mi nikada nije
pokazao stan u koji se uselio malo prije nego to (e se s njom oeniti, i u kojem
je, prema socijalistikim stambenim pravilima, dobio barem petnaestak kvadrata
pride na to to ima dijete. 1isam se ljutio to mu mogu telefonirati samo kada je
na poslu. 1isam se ljutio to se sve to nekako podrazumijeva, i to se
podrazumijeva jo toliko drugi# okolnosti i injenica, i nikad u svemu tome
nisam nita pokuao promijeniti.
1ai me/usobni odnosi i ivoti mogli su se promijeniti samo na jedan
nain! da prekinem svaki kontakt s njim i uznastojim u ivotu biti sve suprotno
od onoga to je bio on.
4li da bi# to ostvario, morao sam se najprije naljutiti.
4 ja se nisam mogao ljutiti na njega jer sam ga u svemu tome razumio, i
jer mi je bilo ao to mu je ivot bio teak i to do smrti nije mogao rasteretiti
svoju savjest. %ako me je rastuilo kad mi je u etvrtak rekao kako mi nikada
nije mogao pokazati svu svoju za#valnost.
.a#valnost, za ta-
.a ono to piem, naravno.
2io je daleko od mene i nije znao ni kako bi me volio. Pa ga je onda i
zbog toga muila savjest.
XXXII
U bern#ardovskom romanu o ocu, ma(e#i i sinu, epska bi okosnica
morala biti posve(ena oevom grizoduju.
2io je ovjek osjetljive savjesti, uvijek se zbog neega osje(ao krivim, i
nakon to mu majka vie nije bila iva, i nakon to je, istina kasno, sasvim
zagospodario svojim moralnim i emocionalnim bi(em.
1jegov osmije#, kojim me je podsje(ao na Petera 'ellersa, bio je osmije#
grizoduja.
0oralna procedura katoliki# zajednica zasnovana je upravo na grinji
savjesti, to se stolje(ima kosi i kultivira poput engleske trave. 6rije# je poput
vode kojom se trava zalijeva, zajednica bi se raspala kada bi na as presuili
grijesi, ili kada bi se najednom grijesi kanjavali po zakonu i po ljudskom srcu.
"tac je, zbog neega to stalno ponavljam, bio ateist.
4li bio je katoliki ateist. 've je u njegovoj patnji, samooptuivanju i
prijetvornosti bilo katoliko. atolika je bila i ti#a strepnja da bi ga na kraju
mogla sti(i strana kazna, od koje se branio lijenikom portvovno(u & kad
god bi ga usred no(i budila rodbina umiru(eg bolesnika, on je skakao iz
postelje, iskupljen za grije# to me vie ne vodi na %rebevi(.
1ije nita manje bio katolik od svoje majke, ili od stranoga sarajevskog
nadbiskupa Ivana Hvan/eliste Bari(a, koji je pisao ode poglavniku Paveli(u, a
na istrebljenje $evreja i 'rba gledao je kao na alosnu povijesnu potrebu, ili
2oju kaznu za razapinjanje rista i crkveno raskolnitvo. "sim to otac, za
razliku od svoje majke i od njezinoga nadbiskupa, nije imao 2oga na svojoj
strani.
1ain na koji ga se njegov otac, a moj djed, odrekao, na neki je neobian
nain odredio njegov odnos prema meni.
"pet to ne mogu drukije ispriati ili objasniti, doli prispodobom iz moga
nenapisanog bern#ardovskog romana, i u tom romanu odnos oca prema sinu
predstavlja zrcalnu sliku odnosa njegovoga oca prema njemu.
've je tu isto i ponavlja se, svaki osje(aj i svaki stra#, osim stra#a od
kazne i grinje savjesti.
Imaju(i pred oima, i u dui, grije# svoga oca prema sebi, imaju(i svijest
da (e, po 2ojim i po ljudskim zakonima, on ispatati grije#e u vjenim,
paklenim mukama, otac je prema sinu bolji, iako ponavlja istu matricu.
$edna se fabula ne razlikuje od druge, a svijest o grije#u proizlazi iz
svijesti o ponavljanju. Umjesto ljubavi prema svome djetetu, ovjeka vodi samo
stra# od grije#a.
XXXIII
Da li ja to upravo kaem da me otac nije volio-
1isam razmiljao o tome, tok ovoga popodnevnog nedjeljnog eseja naveo
me je i na to, ali mi se ini da me zapravo nije volio. 2io sam njegov stra# od
grije#a. 1ita me u toj misli ne uznemirava, osim strepnje pred mogu(om
patetikom, nakon to je sad napisana.
'ama misao nije bila patetina.
U njegovome ivotu nekako su se skladno uklopile, kao u djejem
puzzleu s razglednicom 'arajeva, dvije velike patnje! privatna, obiteljska, koja s
mjestom i vremenom nije nuno u vezi3 i #istorijska, koja se utisne u ovjeka,
poput peata s dravnim grbom.
Privatne okolnosti bile su istovjetne s povijesnim, i razlike skoro da nije
bilo izme/u onoga emu je stremio i u to je tonuo kockarski du# oevog djeda,
potara rodom iz Aikoga Ae(a, i onoga u to se pretvarala drava u kojoj se
otac rodio.
2rana nesre(a i frustracija moje babe Btefanije fatalno se potrefila s
branom nesre(om i frustracijom ,rvatske i #rvatskoga naroda u
kara/or/evi(evskome kraljevstvu. "d tada, njezin je ivot, a zatim i ivot
njezinoga slabog sina, a moga oca, bio trajno ucijenjen dravnim prilikama i
politikim promjenama.
1e znam kako bi bilo da je bilo drukije.
.nam samo da onda ovo ne bi# bio ja.
Da me je mogao voljeti, ili da je imao ime, da se znao otrgnuti od onoga
to mu je ivotnim okolnostima bilo zadano, ne bi bilo ni ovog oprotaja. 4li ne
bi, pretpostavljam, bilo ni one vrste moga interesovanja za politiku i za povijest
dvadesetog stolje(a, uglavnom balkansku i jugoslavensku, koje je upisano u
ve(inu toga to sam napisao, u knjigama ili u novinama. Da nije tog puzzlea
koji se tako savreno uklopio, nainjenog od povijesnoga zla i privatne nesre(e,
sigurno bi# bio drukiji pisac, ako bi# uop(e bio pisac.
XXXIV
$ednog je dana, u mjesecu kada je u 'arajevu poinjao rat, on bio na
klinici, i uo je kroz prozor niz eksplozija. Dolazile su s istoni# strana, gdje su
2jelave i 0ejta, kraj u kojem sam ivio.
,vatala ga je panika. Ukljuio je radio, da uje gdje se puca.
$avljeno je da su tri minobacake granate pale na 'epetarevac. %o je ulica
u kojoj sam ivio.
"tiao je do telefona i nazvao, ali se nitko nije javio.
"stavio je pacijente, premda je za deset minuta trebala biti vizita, pa je
onako u bijelome mantilu, s kemijskom olovkom zataknutom za dep na
kojemu je pisalo dr $ergovi(, istrao van, na ulice po kojima su, poput ljetne
kie, sve jae pljutale granate, pa je trao, onako vremean i debeo, sve do
0ejtaa i 'epetarevca, izbezumljen milju da sam poginuo.
ada je stigao, naao me je ivoga.
2io je sretan.
8jerujem da on to ne bi mogao preivjeti, da bi mu se srce raspuklo.
Ubila bi ga savjest da me je tada ubila granata. %akav je to bio trenutak.
XXXV
1e postoji beskonfesionalni ateist, onaj koji nema svoj #ram, makar bio
naputen od 2oga. 2arem u nas, i u Huropi, takvog ateista nema. 0oda
drugdje, gdje svaega ima, i taj ateist postoji.
.ato ivot bez 2oga, ili bez vjere u njega, i dalje podrazumijeva ivot
unutar istoga sustava vrijednosti, pravila i ceremonijala. 4teist je obino
obavezan da ini isto to i vjernik, ivi poput njega, iste ga aveti progone, od
isti# stra#ova stra#uje, samo to se nema emu nadati, nema u to vjerovati i ne
zna zato je takav kakav jest.
%o nije povrna stvar, niti je 2og poput cigarete, pa da ovjek tek ne zna
kamo (e s rukama nakon to prestane puiti3 2oga se nekako i moemo
osloboditi, pa umjesto beskraja apsoluta pri#vatiti beskrajnu prazninu, ali nain
na koji se 2ogu prilazi trajat (e jo dugo nakon to ga vie ne bude. Put ostaje i
nakon to cilj vie ne postoji.
$a sam, recimo, odrastao uz ateiste muslimane koji nisu jeli svinjetinu.
1ji#ov je ateizam u svemu bio beznadno uvjerljiv, ali su se po tom
detalju razlikovali od ateista katolika i pravoslavni# ateista.
1eki od nji# ak su i obrezivali djecu. I nisu to inili zato to bi im bilo
vano to (e re(i svijet, ili zato da udovolje tradicionalnoj obiteljskoj staradi.
1isu to inili ni samo zato to je takav bio obiaj. 1i samo zato to je to bio
jedan od mogu(i# sadraja nji#ovoga deklariranog nacionalnog identiteta.
I kada 2oga za nji# vie nije bilo, ostala je iroka cesta po kojoj se prema
njemu ilo i na kojoj se, puno vanije od toga, svakodnevno ivjelo. 'pecifini
nacionalni supstrat nai# naroda, ono to doista razlikuje ,rvate od 'rba, ili
2onjake od jedni# i drugi#, toliko je oskudan i siromaan, a slinosti su nam,
od %riglava do 6evgelije tako fatalne, da bi ateistima ostalo malo od nji#ovi#
nacija kada bi nekim udom zaboravili obiaje i mitove religija iz koji# su
potekli. 1a kraju, ak i temeljito ateizirana balkanska multikulturalna drutva
temeljena su na vjerskim razlikama, pa onda nije neobino ni da smo doivjeli
to da se vjerski ratovi vode me/u ateistima.
Ili, recimo, katoliki ateizam slovenskoga socrealistikog pisca Iranceta
2evka.
1jegova &njiga o ,itu nalazila se u kolskoj lektiri za etvrti razred
osmoljetke. U njoj je na pristupaan, ali mitomanski & da ne kaem
mitomanijaki & nain bilo opisano odrastanje $osipa 2roza.
Dio materijala za knjigu 2evk je, navodno, pronaao u Dedijerovim
Prilozima za biografiju -osipa roza ,ita, a dio je otkrio samostalnim
istraivanjem.
8ladimir Dedijer svoju je knjigu demonstrativno zapoeo nakon
rezolucije Informbiroa, s namjerom da raskrinka sve osobne uvrede i objede na
%itov raun, a objavio ju je u godini 'taljinove smrti, usporedo u Ajubljani i
2eogradu. Irance 2evk je &njigu o ,itu objavio dvije godine kasnije, =>EE.
Do danas, i po 2evku, i po Dedijeru, i po svim drugim biografima i
#agiografima, teko je znati to je u prii o odrastanju najve(ega sina nai#
naroda i narodnosti vjerodostojno, a to je mistifikacija ili naprosto izmiljotina.
1o, njegovo ro/enje, djetinjstvo i odrastanje, kada i# 2evk iz Dedijerovog
reportanog diskursa pretvara u lijepu knjievnost, poinju frapantno podsje(ati
na rane dane Isusa rista. +esto je mogu(e ustanoviti po kojim je dijelovima i
motivima iz +ovoga zavjeta 2evk ispisivao svoj socijalistiki palimpsest.
$ednostavno, ali i posve krivo, moglo bi se zakljuiti kako je pisac to
inio s namjerom da svjesno manipulira s upisivanjem %ita u narodnu svijest, i
to na mjesto na kojemu je u pret#odni# dvadesetak generacija i tisu(injak
godina bilo upisano ime 'ina 2ojega.
1o, prije (e biti da nesretnome 'lovencu, vjernome ueniku Ivana
7ankara, koji je, kao i toliki drugi, tokom rata izgubio vjeru u 2oga, evan/elja i
ristovi ivotopisi ne samo da nisu bili ni na kraj pameti, nego i da bi se
posramio ili uvrijedio kada bi nas uo to o njegovome djelu govorimo i to u
njemu nalazimo.
2it (e da je, u asovima svoje velike fascinacije %itovom osobom, te pod
politikim, ali i knjievno&stilskim imperativima svoga junaka prikazao
onakvim kakav bi, u njegovoj svijesti i njegovom doivljaju ljudski# vrlina i
veliina, izgledao najve(i i najovjeniji ovjek na svijetu.
I tako je Irance 2evk prikazuju(i %ita prikazao 2oga, i to onakvoga
kakav mu je bio najblii i kojega je poznavao iz djetinjstva, premda u njega vie
nije vjerovao, 2oga po katolikom nauku i kalupu.
4li zato je onda prestao vjerovati-
.ato je cijeli partizanski narataj prestao vjerovati u 2oga-
.ato je moj otac, jo nesvreni gimnazijalac, ve( bio bezbonik-
"bjanjenje da je tako #tjela Partija bilo bi nedovoljno i krivo. Isto kao
to je krivo zakljuivati kako su ljudi ponovo postali poboni nakon to vie nije
bilo omunistike partije.
Uostalom, ako je netko iz oca istjerivao 2oga, ili ako je & kako to vrlo
tano i slikovito utvr/uje narodna fraza & ubio 2oga u njemu, onda to nisu bili
komunisti, nego njegova majka. 1akon to vrlo pobona majka sinu na umoru
odbija dati au vode, kanjavaju(i ga tako za komunistiko bezbonitvo, sin
se, moda, i ne(e na majku smrtno naljutiti, ali (e sigurno pomisliti kako s
njezinim 2ogom stvari ne stoje dobro.
4li i to je literarizirana pretpostavka.
0rtav je, pa o njemu nita drugo vie i ne mogu znati, osim onoga to
nastaje iz literarne mate.
0oj otac nestvarno je bi(e, #obit, raljevi( 0arko, trol i ,arrN Potter,
'aladin iz .iljadu i jedne noi i Ilas# 6ordon, gore na nebesima, pa sve to o
njemu kaem, i o vremenu u kojem je bio iv, izmiljeno je. 1ema istine o
mrtvima, osim da su mrtvi i vie i# nema, kao da i# nikada nije ni bilo.
4li i dok je bio iv, toliko sam malo o njemu znao da je za mene otac bio
bi(e iz mate.
U ratnim godinama i u prvim godinama mira partizanske, pa
komunistike vlasti doputale su slavljenje vjerski# blagdana. " partizanskim
boi(ima potreseno je pisao i Hduard ocbek u svojim dnevnicima.
2ilo je to vrijeme kada se, prema zamislima velikoga 'taljina, borba za
slobodu vodila kapilarno, kroz 1arodnu frontu, koju su sainjavali svi
antifaisti, patrioti i nevoljnici koje je u borbu potjerala pripadnost krivoj rasi ili
naciji. omunistika partija trebala je biti zamanjak te iroko za#va(ene
drutvene skupine, diskretna u distribuciji svoji# ideoloki# postulata, ali i & to
bi bilo vanije & nije smjela u(i u provo/enje ideolokoga monopola i
preuzimanje vlasti.
'taljinova volja i elja inila se paradoksalnom! od jugoslavenski#
komunista oekivao je da se ne ugledaju na "ktobarsku revoluciju i godine
stvaranja 'ovjetskog 'aveza.
Iz strateki# razloga nije #tio uznemiravati zapadne saveznike u vrijeme
kada su mu, tokom =>DF. i =>DD, dostavljali oruje s kojim (e, uz stravine
#erojske rtve naroda 'ovjetskoga 'aveza, slomiti ,itlerovu 1jemaku i
osvojiti pola Hurope.
4li neto je bilo vanije! konano osvajanje i sovjetiziranje $ugoslavije
provelo bi se mimo slabe i nesamostalne omunistike partije. Ideoloko
prepora/anje trebalo je sti(i tek sa sovjetskim osloboditeljima. Dok oni ne do/u,
avangarda radnike klase sudjelovat (e u boinim i uskrnjim proslavama. 4
kad sovjetska bra(a stignu, lokalne omunistike partije vie ne(e biti. 1a
takav nain okupiran je ve(i dio istone Hurope.
I tako je drug 'taljin, nadaju(i se da (e od $ugoslavije stvoriti uzornoga
satelita, na koju godinu produio ivot 2ogu u naim krajevima.
Pa kad dananji antikomunisti govore da je %ito bio gori staljinist i
bezbonik od samoga 'taljina, nisu ba posve u krivu. 1a kraju, za#valjuju(i
tom njegovom #iperstaljinizmu i nepovjerenju prema ideji 1arodne fronte,
za#valjuju(i tome to je insistirao na vode(oj ulozi omunistike partije, %ito je
u nekoj ne ba tako dalekoj budu(nosti to (e nastupiti ve( sredinom ezdeseti#
omogu(iti radikalnu liberalizaciju jugoslavenskoga drutva. I postupio je kao
dobar patriot.
%ako bi to, opet, izgledalo u literarnoj interpretaciji. ao literarni
paradoks.
"tac je, dakle, postao ateist jo u vrijeme kada to nije bio drutveno&
politiki imperativ.
1ikada ne(u doznati kako je postao svjestan 2oje neprisutnosti.
Podijelio je jedno metafiziko iskustvo cijeloga svog narataja, ili barem
najve(ega njegovog dijela. .animljivo je, me/utim, da nji#ova du#ovna
revolucija nikada nije postala temom jugoslavenski# knjievnosti ili
kinematografije.
4 trebalo bi biti da je udo otkrovenja 2oje neprisutnosti jednako udu
2ojega ukazanja.
4teizacija ratnoga i poratnog jugoslavenskog drutva velika je pria, koja
se redovito pokuavala ispriati u sociolokom i drutveno&politikom kljuu,
na nain koji je 2ranko Popi(, kroz usta 1ikoletine 2ursa(a, satirom rasteretio
od svakoga dubljeg i privatnijeg znaenja.
'cena u kojoj 1ikoletina po povratku iz borbe starici majci objanjava
kako 2oga nema i zato ga nema, na kraju je postala amblematska, pa se tokom
jugoslavenske #istorije razlistavala u desetine i stotine isti# a razliiti# pria,
skeeva, anegdota, pisani# i usmeni#3 od partizanski# igrokaza i komedija koje
bi pisali lokalni uitelji, a izvodile su i# amaterske kazaline druine, do
bezazleni#, na brzinu improvizirani# petominutni# scenski# prikazanja, kroz
koja bi se, u televizijskim emisijama poput /nanja imanja, sela nadgornjavala u
kulturno&umjetnikom stvaralatvu. 2oga nema zato to ga nema, zato to je
komesar brigade rekao da ga nema i zato to se ni po emu ne vidi da ga ima.
1iti se ikada vidjelo.
1a to bi se, nakon to ga oslobodimo Popi(eva literarnog genija i
socijalnog dara, mogao svesti 1ikoletinin pouak o 2ogu.
1a njega su se kasnije nadovezivali i komunisti, i antikomunisti, pa se
sva jugoslavenska drama ateizacije svela, uglavnom, na seljaka s mitraljezom,
koji (e, urbi et orbi, iriti i diktirati vjeru da 2oga nema, pri emu (e
krivovjernici imati posla s njegovim mitraljezom.
ada se jednoga dana, poetkom devedeseti#, jutro pred rat, 2og u
$ugoslaviju vrati, ne(e to biti isti onaj 2og koji je izme/u =>DF. i =>D@, ili jo
nekoliko sljede(i# godina, naputao due nai# oeva, baba i djedova, nego (e
taj novi 2og svjedoiti svoje prisustvo u ime nacije.
Ukazat (e se svakoj od nji#, pa (e u 2osni, slijedom povijesni# i
narodnosni# okolnosti, svoju svetu trojnost rasporediti na tri nacionalne
nominacije. 1ovi 2og ne(e biti ni tako za#tjevan i striktan kao stari, niti (e od
vjernika oekivati da vjeruju u mitove, legende i svete prie, u to da je 'vijet
stvarao est dana a sedmoga se odmarao, ili u to da je ain ubio 4bela. 2it (e to
2og nacionalnog poslanja, neka vrsta nebeskoga 'tarevi(a, 'trossmaNera i
ara/or/a, sasvim praktian 2og, ije (e se ingerencije vriti i provoditi po
starinskome principu, kako budu napredovale njegove vojske, ali prema
suvremenim metodima i saznanjima nauke i te#nike, koja su dovela do izuma
savreni# artiljerijski# oruja i oru/a, to 2oje stvorenje uspijevaju prona(i i
likvidirati na svakome mjestu na kojem se ono skrije u stra#u od smrti i patnje.
1ekoliko puta sam nakon =>>5. s ocem razgovarao o 2ogu i 7rkvi. ada
bismo se nali, a kasniji# godina puno e(e telefonom.
1isam ga to na takav nain mogao pitati, ali me je zanimalo #o(e li se
vratiti tamo odakle je jednom davno pobjegao. "slukivao sam to (e o 1jemu
re(i, iekivao stanku u reenici, neloginu jer nije na mjestu zareza ili take, u
koju bi se udjenula njegova sumnja kako 1eto, ipak, postoji.
Bpijunirao sam ga tako, slao mu lane signale, pa ga navlaio i pomalo
lagao o vlastitoj vjeri i nevjeri, a on bi mi govorio kako o svemu tome valja ti#o,
diskretno i nikako drukije, jer su ovi novi vjernici zastrauju(e agresivni i
brojni3 govorio je da im se ne smije davati povoda za sva/u, da i# se treba
uvati i izbjegavati bilo kakve rasprave s njima3 govorio je da u .agrebu trebam
biti jo puno oprezniji nego u 'arajevu, jer su u .agrebu samo jedni, samo su
katolici, dok drugi# nema, pa se katolici nemaju uz koga navikavati da drugi i
drukiji postoje, to i# ini jo zatucanijim i radikalnijim3 govorio je, pred rat u
'arajevu, kada su po gradu osvanule naljepnice s natpisom )4bortus je
ubojstvo*, kako se plai da takvu propagandu ire budu(i ubojice, ali me je
molio da o tome ne piem...
2io je ti# i bio je trpe(i, pravi katoliki ateist, nije ga obasjala 2oja
milost novoga, nacionaliziranog 2oga.
1i o tome ga nikada nita nisam upitao, ali mislim da nije izvadio
#rvatsku domovnicu, na koju je, kao i svi bosansko#ercegovaki ,rvati, prema
%u/manovim zakonima imao pravo. 4ko je to, moda, i uinio, moglo je to biti
samo na enin nagovor.
2io je star, nigdje mu se vie nije ilo, odbijao je da se seli u sretniju
domovinu, a domovnica bi mu bila korak ka iseljenju. 4li da je to uinio, da je
traio #rvatsko dravljanstvo, morao bi se posluiti praktinim drutveno&
politikim licemjerjem.
Priznaju(i tako da 2og postoji, morao bi, kao i svi drugi
bosansko#ercegovaki ,rvati, priloiti krtenicu atolike crkve kao jedini
dokument to im ga #rvatska drava priznaje u dokazivanju #rvatstva.
XXXVI
Imao sam dvadeset etiri godine, kada su moje pjesme uvrtene u
0ntologiju !rvatskoga pjesnitva koju je za sarajevsku )'vjetlost* priredio
pjesnik 0ile 'toji(. 2ila je to =>>5.
U vrijeme zajednikoga, dvovarijantnog jezika, pisao sam i govorio, kao i
danas, neortodoksnom, ali i nedvojbenom zapadnom varijantom. Pisao sam,
dakle, #rvatskim jezikom.
"d rana sam, bilo u novinama ili u svojim pjesmama & poto sam prije
rata objavljivao samo knjige pjesama & tematizirao svoje porijeklo na nain iz
kojega je prilino nedvosmisleno proizlazilo da sam u nacionalnom smislu
,rvat.
U ljeto =>>=. i poetkom =>>?. supotpisao sam dva javna proglasa, to i#
je sastavljao uglavnom Ivan Aovrenovi(, u kojima se prosvjedovalo protiv
%u/manove politike prema 2osni i apeliralo na njega da se predomisli i da
potuje subjektivitet 2osne i ,ercegovine. Potpisnici su se deklarirali kao
)#rvatski intelektualci iz 'arajeva*. .ato bi# se na takav nain i na tom mjestu
izlagao ukoliko nisam ,rvat-
0oje prezime je markantno #rvatsko.
U vrijeme moga odrastanja i kolovanja nisu postojali dokumenti u
kojima bi# & ili u kojima bi netko drugi u moje ime & deklarirao svoju
nacionalnost, ali u vjenanom listu moji# roditelja, na primjer, ili u nji#ovim
rodnim listovima i krtenicama jasno pie da su ,rvati.
Poetkom devedeseti# postojali su praktini razlozi zbog koji# se isplatilo
imati #rvatski paso, ali naelno govore(i, zato bi netko tko nije ,rvat tvrdio
da jest ,rvat-
Ipak, kada sam ljeta =>>F. stigao u .agreb, i to kao ovjek sa & to bi se
ono reklo & stalnim radnim mjestom, budu(i da sam od =>@>. bio zaposlen kao
novinar u )lobodnoj Dalmaciji, nisam imao dokument kojim bi# dokazao da
sam bosanski ,rvat, a ne, recimo, bosanski 'rbin ili bosanski 0usliman.
1isam ga ni mogao imati, jer za razliku od svoji# roditelja, nisam bio
krten u katolikoj, ni u bilo kojoj drugoj crkvi.
Prema metafizikim izvjesnostima i neizvjesnostima nisam toliko
ravnoduan da bi# se mogao na brzinu krstiti iz praktini# razloga. 2ilo bi to
samoponienje, ali i izraz odsustva svakog potovanja prema 2ogu i onima koji
u 2oga vjeruju. $a ne vjerujem, ali zato bi to moralo znaiti da 2oga ne
potujem-
I nije mi ilo u glavu da bi# mogao biti ,rvat po tome to sam katolik.
U glavu mi nije ilo da bi itko mogao biti ,rvat po tome to je katolik.
atolitvo i #rvatstvo bili su, u ta moja rana i naivna doba, jasno odijeljeni
pojmovi, koji su se dodirivali samo u kulturnim identitetima. $ednom davno,
katolitvo je postalo dijelom #rvatskoga nacionalnog identiteta, ali je ono
dijelom kulturnoga identiteta i oni# ljudi i naroda koji me/u ,rvatima ive a
nisu ,rvati. 'koro onoliko koliko su islam i pravoslavlje dio mog identiteta. 2io
sam smrtno ozbiljan mladi(, i tako mi se sve to inilo. 1isam se namjeravao
krstiti, nego sam ivio s privremenim dokumentima i po .agrebu traio vezu
koja (e mi pomo(i da nadleni uvae moju neospornu pripadnost #rvatskome
nacionalnom korpusu. 1apokon, mislio sam, nije poteno da i mene i moga oca
nadleni za komunizma sumnjie jer je baba Btefanija bila ustaica, te to su joj
sestre kao ustaice emigrirale u 4rgentinu, a sada mi ti isti nadleni, koji su
katkad i bukvalno isti ljudi, postavljaju pitanje jesam li uop(e ,rvat i
za#tijevaju crkvenu potvrdu o toj stvari.
4li vezu nikako nisam nalazio.
Prijatelji i poznanici zbunjeno bi zurili u mene, nudili da me nji#ov
prijatelj sve(enik krsti, a kad to nisam #tio, nudili su mi i fiktivna uvjerenja o
krtenju, i nikako da s#vate to ja, zapravo, elim i zato odbijam tu jednostavnu
i razumnu ponudu.
1e mora uiti katoliki katekizam, molitve i te stvari, rekao mi je jedan
moj i danas dobar drug, misle(i, valjda, da se plaim kako bi me vjerske knjige
mogle zaraziti kakvom duevnom bolesti.
've to bolje znam i od tebe i od toga tvog popa, bjesnio sam.
%i# dana, mjeseci, pa i koju godinicu, poesto sam znao upasti u gnjev,
pa viu(i, da me svi to bolje uju, psovati 2oga, 7rkvu, popove, i sve druge
koji mi ne daju domovnicu. .vualo je sablanjivo. .ato sam to i inio. Inae
2oga nisam psovao, i mislim da ga nije u redu psovati. 0oe se takvom
psovkom nekoga bespotrebno uvrijediti ili uplaiti.
"sim toga, to je ona vrsta psovke koju samo uzda# dijeli od molitve.
"psovati se moe samo ono to postoji, barem ovim naim balkansko&
slavenskim psovkama. 0oda negdje postoje i psovke kojima bi se psovalo
nitavilo i #ulila praznina, ali nae su psovke vrlo konkretne, ak i onda kada su
bogate metaforama. 0i psujemo iskljuivo nekoga tko je prisutan, u nama, oko
nas ili nad nama. 2oga se psovkom doziva. ad god bi# ga opsovao, potvr/ivao
sam njegovu sveprisutnu "sobu.
4ko postoje ljudi koji su u stanju da 2oga psuju, a da ga pri psovci ne
osjete, nego se u sljede(em trenutku vie i ne sje(aju to su to i koga upravo
opsovali, tada su oni idealni ateisti. %akav oito nisam.
1a kraju, nitko od oni# koji su mi mogli, ili #tjeli pomo(i, nije s#vatio
zato elim domovnicu bez krtenice.
U jednom je trenutku pria dola i do D. B, #rvatskoga lirskog pjesnika
delikatne due, za #rvatske ratne prilike jo delikatnijega seksualnog
opredjeljenja, koji je, od prvi# %u/manovi# dana, navikao voljeti ,rvatsku kao
golemu i rodnu majku, me/u ijim se golemim grudima njezini sinovi i k(eri
iskupljuju od svakoga zla. Pisao joj je pjesme, posve(ivao i# #rvatskim
braniteljima i stradalnicima, te je po Aondonu i diljem svijeta agitirao za
domovinu.
1a kraju, vr#ovnik ga je uzeo u 0inistarstvo vanjski# poslova, gdje je, u
vrijeme kada sam pokuavao do(i do nekrtene domovnice, bio na dovoljno
visokom mjestu da mi je pribavi u roku od dvadeset etiri sata. 1apokon, ba
preko tog su ministarstva, u isto vrijeme, domovnice i vae(e pasoe, katkad i
vie nji# s razliitim imenima, dobivali i istaknuti me/unarodni kriminalci, koji
s ,rvatskom i s #rvatstvom nisu imali nikakve veze, a kao najistaknutijega
me/u njima pamtit (emo stanovitoga 'emjona 0ogiljevia, jednoga od
vr#ovni# vo/a ruske mafije. %akve domovnice i putovnice imali su, itamo u
novinama, i ubojice .orana Min/i(a.
D. B. bio je prijatelj jedne moje prijateljice, obe(ao je da (e provjeriti to
se moe za mene uiniti, a prijateljica je rekla da to moe znaiti samo jedno!
pobijedila je moja principijelnost i tvrdoglavost, dobit (u domovnicu bez
krtenice. $er kad on kae da (e neto provjeriti, to znai da je posao ve( skoro
zavren.
"sim toga, kolege ste pisci, rekla je, a ni to nije neto na to bi takav
ovjek mogao ostati neosjetljiv.
Dobro, taj mi se argument ba i nije svidio, jer D. B. nikako nije bio pisac
i pjesnik po mojoj mjeri i volji. 4li #ajde, nakon to mi sredi papire, nikada o
njemu i njegovoj knjievnosti ne(u nita loe govoriti. %oliko mogu uiniti za
zajedniko dobro i za #rvatsku knjievnost, u znak za#valnosti i u ime
prijateljstva.
Pa kao to je 0ile 2udak rlei spasio glavu u ustakome .agrebu, tako
(e i meni D. B. srediti uvjerenje da sam ,rvat. Istina, takvo uvjerenje rlei nije
bilo potrebno, ali ni meni ne visi glava o koncu, kao to je njemu visjela.
Proli su mjesec, dva i tri.
Pjesnik se nije javljao, premda mu je zajednika prijateljica ostavila moj
broj, da mi se javi kada sve bude sre/eno.
4 onda sam sluajno sreo nju. 9ekla mi je da ju je on zvao prije nekoliko
tjedana, i da je bio jako nesretan i tuan.
Dobro, lirik njegove vrste uvijek je nesretan i tuan, u trenucima kada to
nije, on prestaje biti pjesnik.
4li zbog mene je bio nesretan i tuan.
ae da mi ne moe pomo(i i ne moe mi srediti domovnicu, jer da sam &
o tugo i nesre(o #rvatske knjievnosti & u svim dokumentima napisao da sam po
nacionalnosti & $ugoslaven.
Prijateljica je zvuala nekako su#o. Poput runo ra/ene #artije, to je
dvjestotinjak godina amila izme/u knjiga u kakvoj crkvenoj knjinici, i sada
se, pri prvom dodiru ljudski# ruku, osipa i pretvara u pra#, tako da ne(emo ni
saznati to na njoj pie, tako mi se rasipala pred oima. 1isam ju ni dodirnuo, da
je sasvim ne izgubim.
Uglavnom, ne reko# joj nikad da u ivotu nisam imao tu ast da
ispunjavam dokumente u kojima bi# se nacionalno deklarirao, tako da se nisam
mogao deklarirati ni kao $ugoslaven, premda mi se sad, evo u ovome trenutku,
dok pred njom stojim, i u sljede(em, dok ovo piem, ideja o tome da u
ponu/enu rubriku ispiem tu omrznutu, neprijateljsku rije, ini sasvim
pri#vatljiva i bliska.
$er ako D. B, taj nesretni i tuni #rvatski lirik, ne bi za mene uinio ni
djeli( onoga to je ratni zloinac 2udak uinio za rleu, nego me jo lano
denuncira kao $ugoslavena ne bi li to ula Ustaka nadzorna sluba iz etrdeset
prve, tada mi se ini da je ovoga asa pred njim i njegovima jedino asno i biti
samo $ugoslaven.
1ita joj od svega toga nisam rekao, nego sam se poteno uplaio.
%elefonirao sam prijatelju, jednome od oni# pravi# i doivotni#, inae
bosanskome franjevcu, i iznio mu svoj problem. "n je uinio sve to je bilo
potrebno. Doao je u .agreb i krstio me svojeruno u jednoj novozagrebakoj
crkvi.
' tom sam krtenicom otiao po domovnicu, putovnicu, osobnu
iskaznicu...
Uvukao sam se kao uljez i ostao tu u sve vrime godita.
2arem administrativno, vie me ne mogu izbaciti. Povremeno bi# znao
sresti D. B.&a u gradu, nakon njegovi# dugi# i naporni# misija u irenju istine o
,rvatskoj i njezinoj borbi za slobodu. $ednom nas je, ne znaju(i nita, netko i
upoznao, dok smo obojica sudjelovali u osnivanju novoga, antinacionalistikoga
drutva pisaca.
Pruio mi je ruku, i ja sam neko vrijeme drao i otresao tim njegovim
malenim, vlanim i mlitavim udom, neprijateljski srdaan i odsutan, ba kao da
u glavi upravo slaem sonet.
8last u zemlji bila se promijenila, %u/man je umro, ali D. B. je ostao na
visokim diplomatskim poloajima. Istinu o ,rvatskoj irio je po Indiji i $apanu,
i sastavljao lirska soinjenija o istoj i gracilnoj ljepoti toga siromanog svijeta.
4 kada bi doao doma, grozio se divljaka koji na stadionima pjevaju! )"j
#rvatska mati, 'rbe (emo klati...* $er, nismo mi 2alkanci.
ad god ga vidim na televiziji, prepoznam u njemu neki tik, boju glasa ili
uljudnost moje ustake babe, pa mi nije draga njegova lirika prilago/ena novim
politikim okolnostima. "p(enito, takve me #rvatske personae vazda okrenu
epici.
XXXVII
9o/en sam u braku krteni# roditelja, iji su roditelji tako/er bili uredno
krteni, po obredu 'vete rimske katolike crkve.
Po onom uobiajenom redoslijedu stvari, i po logici jugoslavenski#
ateizama, nisam trebao ostati nekrst.
4li, evo, kako je bilo!
9oditelji me nisu krstili, jer su imali pametnija posla & upravo su se
razvodili & jer su bili aktivni nevjernici i jer u nji#ovoj generaciji nije bio obiaj
krstiti djecu. 1o, u ve(ini sluajeva, zapravo uvijek, nala bi se neka pobona
baka, ili neki djed, demobilizirani domobran i stari maekovac, koji bi, to iz
vjerski#, to iz buntovni# razloga, potajice ili javno, ali svakako bez prisustva
roditelja, krstili dijete.
%ako je dolo do toga da golema ve(ina moji# vrnjaka bude krtena,
ukoliko su katolici, ili obrezana, ako su muslimani.
%ek bi se me/u 'rbima naao poneko da ga nije kropilo svetom vodicom
ili umakalo u svete vode rijeke $ordana.
$e li to bilo drutveno&politiko i vjersko licemjerje-
.apravo i nije. 4ko se ve( nije vjerovalo u 2oga, nije se moralo zaklinjati
protiv njega. 'veta vodica nije otrov, obrezivarije je, kau doktori, zdravo iz
#igijenski# razloga, pa ako je babama i djedovima sve to nekakvo veselje, ako
i# podsje(a na mladost, onda neka im bude. "sim toga, rekosmo da smo se po
krtenjima i sune(enjima i nacionalno razlikovali.
8e(i dio godine ivjeli smo u Drveniku kod 0akarske.
1ono, nona i ja. 1ono je bio otac moje majke, bolovao je od srane
astme, pa je za magloviti# i smogoviti# zimski# mjeseci morao ivjeti na moru.
'arajevo bi ga ubilo.
2io sam vezan za nji# dvoje, puno vie nego za majku i oca, i to (e trajno
ostati tako. I danas, u mnogo emu, majku doivljavam vie kao sestru. I to
mla/u sestru.
1ono i nona tako/er su bili ateisti.
"n se, govorio je, rodio kao nevjernik. Iako se kolovao u %ravniku, u
isusovakoj gimnaziji, ni kao djeak nije vjerovao da (e ga strano prokletstvo
sti(i ako zubima dodirne #ostiju. ,rabro bi savakao %ijelo ristovo, i nije mu
bilo nita.
U Prvome svjetskom ratu bio je, kao i ve(ina 2osanaca, na talijanskoj
fronti, na 'oi, blizu svoga zaviajnog %olmina. 0oda je sreo Hrnesta
,emingGaNa, kada je on kao novinar prolazio tim ratitem, jednim od
najkrvaviji# u 8elikome ratu, koje (e mu, potom, biti inspiracija za niz ratni#
scena u vie njegovi# knjiga.
0oda je, kaem, ,emingGaN vidio noneta, s pukom, bajunetom i s
fesom 2osanske regimente na glavi, pa je, moda, barem u nekoj reenici, rijei
ili zarezu, nono iv u knjizi velikoga amerikog pisca.
Pao je u talijansko zarobljenitvo, o kojem je cijeloga ivota pripovijedao
kao o lijepim i dobrim vremenima, nauio je talijanski i sprijateljio se s ljudima
iz razni# dijelova razvaljene 0onar#ije.
7ijeloga ivota imao je ratne drugove, ali u 2oga nimalo nije vjerovao.
'amo bi se svake godine sveano uredio, pa je odlazio na pono(ku u
sarajevsku katedralu, da se dobro ispjeva. 2oine su ga pjesme podsje(ale na
majku, koja je mlada umrla. 4 pjevati nije znao.
1ona je nekad bila vjernica, premda nije bila iz religiozne obitelji.
Imala je sina, moga starijeg ujaka, o kojemu esto piem. 0obiliziran je,
kao unuk narodnosnog 1ijemca i materinji govornik njemakoga jezika, u
jedinice Oe#rmac#ta. Poginuo je u 'lavoniji, u kasno ljeto ili ranu jesen =>DF.
%ako je nona postala ateist.
anjavala je 2oga tako to u njega vie nije vjerovala, niti je ulazila u
crkvu. 4ko bi i ula, da meni pokae ta ima unutra, ponaala se kao da je
kroila u bilo koju gra/evinu u kojoj nema nikoga. 9ecimo, kao u muzej.
"na me je nauila svemu to je zaista vano.
8e(inu drugoga nauio sam sam.
"voga se sje(am dobro! imao sam etiri godine, etali smo 'tradunom,
pitao sam je postoji li 2og.
"nima koji vjeruju, postoji, a onima koji ne vjeruju, ne postoji.
Postoji li tebi-
1e postoji.
4 postoji li meni-
%o (e sam znati.
ada-
ad bude #tio.
1ono je bio poliglot. 6ovorio je pet&est jezika, i stalno je uio neki novi.
Druio se s ljudima koji su dobro igrali preferans ili su znali voditi ozbiljne
razgovore. .a drukije ljude bio je previe nervozan.
Drvenik je zimi bio sasvim pust. Dio ljudi, demobilizirani partizanski
oficiri, odlazio bi u gradove koje su naselili, najvie i# je ivjelo u 2eogradu,
dio je radio u 0akarskoj i 'plitu, bilo i# je i po 4ustraliji i 1ovom .elandu,
mladi su kojekuda ili u kole i studirali, tako da u selu osim nas, poneto
staraca i kojeg ribara s porodicom, nikoga nije ni bilo.
4li djed nije volio samovati, nego je traio nekoga od svoje vrste.
%ako je pronaao fra 4leksandra, redovnika iz drevnog samostana u
oblinjem .aostrogu, koji je u malenoj drvenikoj crkvici sluio nedjeljne mise.
Poeli su se me/usobno posje(ivati, fra 4leksandar bi dolazio kod nas,
pogotovo u vrijeme burni# politiki# doga/aja, pa su nji# dvojica zajedno
sluali radio i raspravljali o katastrofi to se pribliava.
4 uvijek se pribliava neka katastrofa i nailazi neki sudnji dan.
'je(am se dobro i onoga ljetnog dana i no(i =>L>, imao sam tri godine,
kada je fra 4leksandar doao da s mojim djedom slua direktni radijski prijenos
sputanja ovjeka na 0jesec, iako ga je, kod sebe u .aostrogu, mogao gledati
na televiziji. 0i, pak, nismo imali televizor, poto djed nije doputao da
televizor u/e u njegovu ku(u, i vrlo je agresivno i nemilosrdno zastupao tezu
kako ta sprava odvlai panju, razbija koncentraciju, razara ovjekov privatni
ivot, oteava misli i tko zna to sve jo.
Prvi televizor kupit (emo tek nakon to, u jesen =>K?, moj nono umre.
atkad mi je ao, katkad mislim da je dobro to sam tu dugu raspravu o
ljudima na 0jesecu doivio kada sam imao samo tri godine, pa je tota u njoj,
vjerujem, u sje(anju nadopisano i pridodano, i u svemu je vie mirisa, boja i
dojmova nego to (e i# biti u slinim doga/ajima iz kasnijega ivota.
'je(am se kako su, tokom razgovora, izlazili van, me/u oleandere, kako
su gledali u nebo i raspravljali. Uvala je bila posve ti#a, vladala je bonaca, a
nji#ovi su glasovi odjekivali sve do punte i do puntina, pa i# je nona pokuavala
utiati, jer tko zna to (e svijet uti u nji#ovoj raspravi o 0jesecu. 0ogao bi
netko pomisliti da se to jor Irane sva/a s fratrom.
1ono je bio konzervativan! astronautika je za njega bila isto to i a#,
lijepa, ali beskorisna igra, danguba vana samo zato to su 4merikanci odluili
da u njoj nadjaaju 'ovjete.
Ira 4leksandar je vjerovao da to ovjek, s 2ojom pomo(i, kre(e na
putovanje prema zvijezdama.
1ono se smijao i govorio mu da su zvijezde daleko, a 0jesec je tu, na
do#vat ruke, blii od 0akarske, i zato bi se mi sad uzbu/ivali to su
4merikanci u 0akarsku stigli prije 'ovjeta.
Uivali su u tom nadgornjavanju, ali ja sam ve(inu toga zaboravio.
1ji#ove sam razgovore sluao do navrene este godine, a poslije djeda
vie nije bilo. .a neke stvari bio sam premalen da bi# pamtio, ili da bi# razumio
o emu govore, ali druge su mi se usjekle, vie po atmosferi, bojama i
osje(ajima, nego u rijeima i reenicama koje bi se mogle prenijeti na papir.
Postoji i ono neto to je u ovjekovom ivotu vano, to je, moda i
presudno, utjecalo na njegov svjetonazor, neto to je jedan od njegovi#
identiteta, ali se ne da pretvoriti u rijei.
Oittgenstein, moda, nije u pravu! postoji i to neto, to se nikako ne da
izre(i, a o emu je, istovremeno, nemogu(e utjeti. njievnost, izme/u
ostaloga, i slui tome da se cijeloga ivota iznova pokuava re(i poneto od
onoga to se ne da utjerati u rijei, a piscu se uvijek ini da mu je na vr# jezika.
$edna od knjiga za koju se pripremam otkako me je upustilo me/u pisce,
iako je, vjerojatno, nikada ne(u napisati, kratki je roman o sputanju ljudi na
0jesec, u Drveniku, uz radio. 1ono i fra 4leksandar jedini su ivi likovi. %u je
jo djeak koji uti i slua, i nona koja ispunjava ukrtene rijei, i samo i#
pogleda mrgodno kad u aru rasprave diu glas. $edan je u #abitu, drugi u sivom
ku(nom demperu na zakopavanje, premda je ljeto. 0iriu borovina i
coppertone, iz kampa s druge strane uvale uju se glasovi, mla/arija pjeva uz
gitaru.
%akav bi to bio roman, ali treba prona(i nain da se prenese osje(aj one
no(i, ijeg iskustva nema u rijeima, ne postoji u konkretnim doga/ajima, nema
ga u opisima.
" 2ogu nisu razgovarali.
'vakome od nji# troje bilo je jasno kakav je iji odnos s 2ogom.
4li fra 4leksandar je jednom poelio da me krsti. 1ji# dvoje nisu se
protivili, ali nona je vjerojatno rekla da bi trebalo upitati moje roditelje jesu li
protiv toga.
1isu imali nita protiv, bit (e da su i oni slegnuli ramenima.
4 bilo bi lijepo da se ku(nome prijatelju ispuni elja.
1a kraju, ne znam zato me fra 4leksandar nije krstio. 8aljda nije #tio
biti napastan, jednom je spomenuo krtenje, poslije vie nije, pa su moji to
nekako smetnuli s uma. Poslije je nono poeo pobolijevati, dolo je ljeto =>K?, a
onda ga vie nije bilo.
Btota o ,rvatima ne bi# saznao da me je fra 4leksandar krstio. "
,rvatima i o tome kako se biva ,rvatom.
1aravno, nitko od nji# nije mogao ni zamisliti kako bi mi jednoga dana
pitanje krtenja moglo biti od ivotne vanosti, i kako bi se na njemu mjerili i
vagali svi moji toboe principijelni stavovi. Da nisam oportunistiki popustio,
da sam ostao ono to sam mislio da mogu biti, danas bi#, pretpostavljam, bio
dravljanin anade, i vjerojatno se vie ne bi# bavio knjievno(u. 2io bi#
previe ogoren da bi# mogao biti pisac.
Da su to znali, naravno da bi me krstili.
4li u to je vrijeme, krajem ezdeseti# i poetkom sedamdeseti#, 2og u
nji#ovim katolikim ivotima, duama i svjetonazorima bio tako neprisutan, a
zemlja u kojoj su ivjeli inila se mirnom, vjenom i postojanom, skupa s
ideologijama oni# koji su njome upravljali, da nitko ne bi mogao zamisliti kako
(e se za samo dvadesetak godina vratiti u srednji vijek, pa (e krtenice
odre/ivati sav ovjekov identitet, i razliku u odnosu na barbare, a ,rvatska (e,
poput Irana i Izraela, biti teokratska republika u kojoj barem dio njezini# itelja
pravo gra/anstva moe ste(i iskljuivo vjerom u propisanog 2oga.
Da su takvo to slutili moji dobri nono i nona, krstili bi me bez imalo
femkanja, nacionalnog i vjerskog prenemaganja, i u katolikoj i u pravoslavnoj
crkvi, i jo bi me dali obrezati.
Ira 4leksandar bio je partizan, prvoborac i zanesenjak. 2io je dalmatinski
radikal, u punom smislu rijei. ada je narod krenuo uz 'avku i %ripala, njemu
se to nije svi/alo. 4 kada su na zaostrokoj rivi pristalice ,rvatskoga prolje(a
drali veliki miting, sve s #rvatskim zastavama )bez socijalistiki# obiljeja*,
fra 4leksandar i# je glasno betimao. asnije (e to prerasti u legendu,
zlonamjernu i neistinitu, ali iz dananje perspektive meni dragu, po kojoj se u
vrijeme mitinga popeo na vr# svoga zvonika pa je zapucao iz puke, malo iznad
glava uplaeni# demonstranata.
8olim tu sliku, premda je izmiljena, jer ga mogu jasno vidjeti s pukom
na zvoniku, kako niani i puca, i mogu zamisliti ljude sa zastavama kako tre uz
obalu, bjee(i pred poma#nitalim fratrom. %aj prizor, bez ijedne kapi krvi, kao
da je snimio i reirao Iederico Iellini, u nekoj od svoji# junjaki# i
mediteranski#, posve katoliki# evokacija.
4li zanimljivo je da su iz dokone mrnje fra 4leksandrovi sumjetani
izmislili ba takvu priu, sa zvonikom i popom koji zlorabi crkveni prostor da bi
pucao po ljudima. "sim to je ideja prie borbeno ateistika ona se na
paradoksalan i zastrauju(i nain realizirala u stvarnosti, tano dvadeset godina
kasnije. U ljeto =>>=, pravdaju(i mitraljiranje, miniranje i artiljerijsko
djelovanje po katolikim sakralnim objektima, katkad i starim baroknim
crkvama, u 'lavoniji, Informativna sluba 6eneraltaba $14 uporno je, u
stotinu varijacija, ponavljala istu priu o )ustakim teroristima* koji
zloupotrebljavaju crkve i zvonike, da iz nji# pucaju po golorukoj vojsci, te
srpskim selima i tamonjoj nejai. Praktino svaki crkveni toranj, najprije u
,rvatskoj, a zatim i u 2osni, sruen je uz isti apsurdni refren.
%ako sam na kraju ostao nekrst, to me umalo ne uini i ne#rvatskim
ivljem.
U ratna vremena, i u doba krize, ve(ina naslova ovjekovi# identiteta
zapoinju s prefiksom ne. 9adikalna is#odita tako komponirani# identiteta su
azili za strance i osobe bez dravljanstva, ali i ludnice.
+ovjekova je dua od papira. Po papiru na kojem je ispisano njegovo ime
i prezime, ovjek se razlikuje od zvijeri. ada ostane bez tog papira, on je
potencijalni duevni bolesnik. 4li ne zato to je lud, nego zato to je radikalno
razliit. 1jegova razliitost ugroava druge ljude, u njima budi nevjericu.
XXXVIII
I danas, kada se navikavam na to da vie nemam oca, da je mrtav i da je
mrtvo, u prolosti, sje(anju i fikciji, ve( skoro sve, i ve( skoro svi, koji me
vezuju za moj rodni grad, ,rvati ro/eni u 2osni i ,ercegovini na jednak nain
mogu da steknu dravljanstvo 9epublike ,rvatske. 1ji#ovo je #rvatstvo i dalje
crkvena stvar, i nitko se protiv toga ne buni & osim, ispoti#a, ve( skoro dvadeset
godina, mudriji me/u sve(enstvom, koji s#va(aju koliko je nepravedno, ali i
bezbono prvi 'veti sakrament pretvarati u uvjerenje o dravljanstvu, i nitko,
osim mene i nekolicine meni slini#, izravno zainteresirani#, nikada nije
napisao niti izrekao ni rijei o tom grdnom ponienju.
'koro da se i moe razumjeti to su za ovaj problem nezainteresirani ljudi
koji su ro/eni u ,rvatskoj, ali zastrauju(a je, ipak, sva snaga i agresivnost
nji#ove nezainteresiranosti.
0oda tek kada bi im iz 2ru<ellesa netko javio kako nije primjereno da
se dravljanstvo neke moderne drave stjee na takav nain, moda bi tek tada
pokuavali razmiljati o toj stvari. 4li teko da bi im i tada na um palo misliti o
tome kako se osje(a ovjek kojemu trae krtenicu da njome dokazuje pravo
svoga gra/anstva.
Da moj otac nije slijepo i fanatino vjerovao u svoj poziv, da nije
vjerovao kako je leukemija stvar nesretnoga rasporeda figura u jednoj
kompliciranoj a#ovskoj partiji, da je, gledaju(i kako mu bolesnici umiru na
odjeljenju ikad pomislio da bi im molitva mogla pomo(i, a umirali su na straan
nain, esto od nezaustavljivog iskrvarenja3 da je povjerovao kako se protiv
leukemije bori jo neto osim volje bolesnika i njega koji u cajtnotu pokuava
rijeiti nemogu(u situaciju na ploi, vjerojatno bi# na vrijeme bio krten i manje
bi#, kao odrastao ovjek, mislio o 2ogu i o naciji. 0anje bi# mislio o naim
zajednikim identitetima, o onome to nas dvojicu sjedinjuje i onome to nas
dijeli.
1e bi mi, vjerojatno, nikad na um palo ni to da me on, zapravo, nije volio,
i da sam mu bio grinja savjesti. 4 onda ni to da ni ja njega nisam volio onom
ljubavlju koja bi nalikovala sinovljevskoj, nego sam ga volio kao to se voli
knjievni lik, ili kao to se voli onoga koga se dobro poznaje.
U odre/enom smislu, bio mi je posve nepoznat.
4 opet, poznavao sam ga kao samoga sebe.
1jegova duga patnja, prema kojoj sam i mogao biti ravnoduan, esto je
bila moja patnja, ali bez boli, anestezirana.
Previe njegovi# mana i ljudski# nedovrenosti mogao sam prepoznati u
sebi. Patio je vrlo esto zbog ti# mana, ali ja nisam osje(ao njegovu patnju,
premda je bila moja.
1ije to jednostavno, ali je zamamno.
ao to je zamamna i moja dananja tuga, uz misao i iv, premda ne i
bolan osje(aj da mi je umro otac.
0noge druge stvari vie su boljele.
9ecimo, njega ti njegovi dekubitusi.
Dok je radio, kada bi po Palama i 'okocu obilazio svoje bolesnike,
nji#ovim je blinjima drao predavanja o dekubitusima, i kako i# izbje(i.
'vijet ga je sluao zbunjeno, otvoreni# usta, pretvaraju(i njegove rijei u
motive svoji# novi# deseteraki# legendi. +ovjek je iv, i ivjet (e sve dok mu
se po tijelu ive rane ne otvore. Dogodi li se to, a na blinjima je da sprijee,
malo mu toga jo moe pomo(i. 1a kraju, eto, umro je s dekubitusima.
Ispada da o toliko toga nikada ne bi# mislio da su me krstili, da su otac ili
majka posumnjali u vlastiti ateizam, ili da je fra 4leksandar bio barem malo
nametljiviji i agresivniji.
XXXIX
%elevizijska emisija, u danima nakon njegove smrti.
8isoki krupni ovjek arijevski# crta lica, kao da ga je 0etrovi( u
kamenu tesao, ili kao ustaki legionar koji se =>D?. sprema na 'taljingrad,
govori o me/usobnim me/unarodnim tubama ,rvatske i 'rbije za genocid. "n
je ef nekakvog braniteljskog instituta za povijest, ili se to nekako drukije
zove.
Iako govori s neospornim patriotskim autoritetom, takvim da jedino njega
me/u pet&est uesnika u emisiji voditelj nijednom ne prekida, nego ga puta da
do kraja izrekne ono to misli, on svaki# nekoliko reenica to i# s mukom i
mucanjem slae i povezuje, ima potrebu da kae & )ja kao povijesniar*.
%ako uz onaj jedan autoritet, koji se u emisijama ,%8&a nitko nikada ne
usu/uje osporiti, i ravan je autoritetu partizanski# #eroja na mitinzima tokom
pedeseti#, pa ak ni onda kada neki branitelj javno slavi 1ezavisnu Dravu
,rvatsku ili ustaki pokret, ili kada nalazi opravdanje za likvidaciju
dvanaestogodinje djevojice 4leksandre .ec, on nalazi potrebu da uspostavi i
drugi autoritet, epski i guslarski, u #rvatskome sluaju! znanstveno&povijesni.
Pritom, tip i nije od takvi# koji bi #valili ustae, ni pravdali zloine, on bi
sebi samo pridodao na vanosti, kao dobar pionir druga %ita koji nakon drugoga
tei i tre(emu, ordenu 1arodnoga #eroja :Uzgred, jeste li kada pomislili da bi
moglo biti skandalozno to $osip 2roz nije i etvrti, a zatim peti put proglaen
za narodnoga #eroja- 1akon to mu je dodijeljen i drugi orden, svaki je sljede(i
bio nedostatan, sve do beskonanog broja ordena. Ili se na broju tri stalo zbog
iste simbolike 'vetoga trojstva koju je slijedio i Irance 2evk-;.
2ranitelj, koji je pritom i povjesniar, a zapravo je ef nekakvog
fantomskog instituta, svjedoi, naravno, o nepravdi koju me/unarodna
zajednica ini prema ,rvatskoj i svim njezinim ratnim stradalnicima. 1ema on
problema sa srpskom kontratubom. .a njega je to besmislica, o kojoj se nema
to ni razgovarati. 2rine ga ova naa tuba, jer je, kae on, me/unarodna
zajednica redefinirala neke pojmove iz me/unarodnoga prava, pa je sada
)ljestvica genocida jako visoko podignuta*.
ada je to izgovorio, nitko u studiju nije pokazao znakove uznemirenosti.
8oditelj je mirno nastavio voditi emisiju, branitelj povjesniar nastavio je
izlagati svoje teze, gledatelji su i dalje zurili u svoje ekrane i nitko ni sutradan ni
sljede(i# dana ne(e pokazati da je uo i razumio frazu koju je taj ovjek izumio
i javno upotrijebio.
Ajestvica genocida jako je visoko podignuta.
,tio je re(i da je, nakon to su 2osna i ,ercegovina pa ,rvatska,
podnijele svoje tube protiv 'rbije, me/unarodna zajednica & a me/unarodna
zajednica je sve ono to zapadno od ,rvatske odluuje o neemu, od
eurovizijske pobjede do is#oda svi# ratova & izmijenila pravno tumaenje pojma
genocida.
Poelio je to to slikovitije kazati, jer slikovitost u izraavanju, vjeruje se
u nas, ini intelektualca, dakle povjesniara, pa se prisjetio sjajne #rvatske i
europske skakaice u vis 2lanke 8lai(, koja, evo, ve( nekoliko sezona
najavljuje ruenje svjetskoga rekorda 2ugarke Btefke ostadinove, koja je taj
rekord postavila valjda u vrijeme kada se moj otac drugi put enio, ali za
2lanku ljestvica svjetskoga rekorda jo uvijek je )jako visoko podignuta*. 4li
ona se trudi, svakoga tjedna skae na ponekom mitingu, i cijela se ,rvatska
nada da (e do(i dan kada (e 2lanka preskoiti zadanu visinu. Potom slijedi
grandiozan doek u .agrebu i 'plitu, odlikovanja predsjednika drave, prijemi
kod premijera i predsjednika Parlamenta, i sve ono ime mala ,rvatska asti
svoje najve(e sinove i k(eri.
1a branitelj povjesniar svoju ulogu doivio je na zanimljiv nain.
"n je poput 2lankinog trenera, a )trenira* rtve domovinskog rata,
tanije sve one za iju bi smrt, ako se cijela ,rvatska dobro potrudi,
me/unarodni sud mogao osuditi 'rbiju.
0e/utim, me/unarodna zajednica visoko je podignula ljestvicu.
4li ni svjetski rekord se ne obara svaki dan, pa se ne(emo jako ljutiti na
me/unarodnu zajednicu.
1o, to bi nas u svemu tome moglo kotati da ne )ostvarimo* ili da ne
)osvojimo* genocid- %o to rtve ne(e biti u stanju da dovoljno visoko skoe-
Ili to to su nas 'rbi opet prevarili, pa nisu pobili dovoljnu koliinu ljudi-
1ema sumnje da je branitelj povjesniar be(utan i prilino glup ovjek.
4li u ,rvatskoj nema onoga tko bi mu takvo to rekao. "p(enito, u
,rvatskoj nema previe ljudi koji bi sluali druge ljude pa bi uli kad netko
kae! )ljestvica genocida jako je visoko podignuta*.
Utjeno je pomiljati da ovakve fraze nastaju zbog nepoznavanja, ili
pasivnog poznavanja, materinjeg jezika.
1e, to jezik samo slijedi misao i emociju govornika.
"suda 'rbije za genocid poinjen u ,rvatskoj, iz patriotske, ustvari
nacionalistike take gledita, ravna je situaciji u kojoj (e 2lanka 8lai( oboriti
svjetski rekord. I jo je malo vie od toga.
4ko bi 'rbija bila osu/ena za genocid, tada bi svi koji se u ,rvatskoj
zalau za suradnju i razumijevanje sa 'rbima i 'rbijom, po onome kako stvari
razumijeva na branitelj povjesniar i kor njegovi# istomiljenika, tako/er bili
osu/eni za genocid. 2io bi to veliki uspje#. I garancija da (e izme/u ,rvata i
'rba niknuti veliki i vjeni zid, na vr# kojega (e biti bodljikava ica, kroz koju
(e biti putena naizmjenina struja onoga 'rbina s #rvatskom domovinom,
1ikole %esle.
"vi# dana to je istina o zemlji koja je trebala ponijeti odgovornost za
injenicu to je moj otac etrdeset pet godina ivota nosio peat krivnje jer je
bio iz ustake obitelji.
4li ta zemlja odbija biti odgovorna, njezini najodliniji sinovi, oni koji su
je branili kada je =>>=. bila napadnuta, odbijaju biti odgovorni. Umjesto toga,
oni se sa svojim bivim ratnim protivnicima bore za titulu svjetski# prvaka u
genocidu, za osvajanje velikoga prelaznog pe#ara koji bi slavnome #rvatskom
imenu pruio satisfakciju za sve pret#odno poinjene zloine. $er kada bi 'rbija
bila osu/ena za genocid u 8ukovaru, istonoj i zapadnoj 'lavoniji, u
Dalmatinskoj zagori, Aici, 'kabrnji i Drniu, tada se vie ne bi smjeli ni
spomenuti $asenovac, $adovno i ozara, ne bi bilo spomena iezlim
zagrebakim 'rbima i $evrejima, slobodno bi se ubudu(e pjevale ustake
pjesme, ime 4nte Paveli(a spominjalo bi se samo po dobru.
%ako na branitelj povjesniar, tako #rvatska nacionalistika elita
zamilja su/enje za genocid pred 0e/unarodnim sudom pravde u ,aagu, i
samo zato, vjeruju oni, #rvatska drava taj proces i vodi.
1ji# ne zanima etrdeset pet godina krivnje moga oca.
.a nji#, on je danas kriv iz neki# drugi# razloga. 1ije doivio obra(enje,
niti se =>>5, zadnjega dana komunizma, pokajao i odrekao svega onoga to je
etrdeset pet godina bio. "dbio je pri#vatiti da njegov ivot nije bio onakav
kakvim ga je ivio, odbio je tu/a sje(anja pri#vatiti kao svoja, i spoznati da je
ivio u srpskome ropstvu. 1astavio je #odati pognute glave, umjesto da se u
novim okolnostima ponosi svojim porijeklom. 4 nije bio #rabar ovjek, bio je
slabi( i kukavica, ponizan u svim ivotnim prilikama, idealan oportunist u ono
veliko i glavno vrijeme nai# ivota i naega vijeka, o kojem (emo jedinom bez
prestanka govoriti dok god smo ivi, u vrijeme $ugoslavije, komunizma i druga
%ita. Po svemu je bio nalik svome narataju, osim to je odbio lano svjedoiti o
sebi.
4 da je to uinio, kao to je mogao, da se u ljeto =>>5. barem prikljuio
,D.&u, kada su ga, pred nekoliko tisu(a prisutni#, na jednom velianstvenom
predapokaliptinom skupu u dvorani )'kenderija*, osnivali bosansko&
#ercegovaki ,rvati, odazvavi se jo jednom, kao ono =>D=, zovu .agreba, i
da je sjedio za onim dugim stolom na pozornici, dvanaest puta duim od stola
za kojim je, rist veeravao s apostolima, jer mu je tu po njegovim zaslugama,
po znaaju me/u sarajevskim ,rvatima i po njegovome muenikom ustakom
porijeklu, svakako bilo mjesto3 da je samo to uinio, moj otac bi me grdno
ojadio. 'tavio bi na kunju moj karakter, nemo( da preutim ono to bi se
svakako moralo preutjeti, pa bi# mu, zgroen tom stranom slikom, uzvra(ao
poput kakvoga mladog skojevca to se obraunava s ocem izdajnikom.
2io sam, kao dopisnik splitske +edjeljne Dalmacije, toga augustovskog
popodneva u )'kenderiji*, gledao i sluao ono to puno pitomije djeluje i zvui
kada se ita u novinama ili gleda na televiziji.
9ecimo, ljude u demodiranim odijelima, s razdrljenim kravatama,
umorne i podbu#le, upravo pristigle iz anade, 4ustralije, 4merike, 1ovog
.elanda, %asmanije, da u domovini u kojoj nikada nisu bili, iji jezik jedva da
razumiju, diu ustanak protiv komunizma kojeg vie nema i da svome
#rvatskome narodu s vrata smaknu srpski jaram.
%ada sam prvi puta uivo uo sintagmu srpski jaram, koja se ve( nekoliko
mjeseci mogla proitati u pojedinim zagrebakim novinama, i bio sam zau/en i
uplaen kako je ti ljudi engleski# naglasaka, koji nisu poteno ni znali #rvatski
jezik, izgovaraju s dubokim uvjerenjem.
2io sam jako mlad, i nisam je uo na nain na koji je danas ujem, niti
sam znao u to (e se ta sintagma s vremenom pretvoriti, ali imao sam neku
unutranju potrebu da im prilazim nakon to bi sili s govornice, povlaim i# za
rukav i kaem im da nisu u pravu, da je moda nekada tako i bilo, ali danas je
drukije, u zabludi su, i sami (e s#vatiti da je tako, neka samo malo proetaju po
'arajevu i raspitaju se kod ljudi koje je tko nacije i ta koga mui i tlai...
1aravno da to nisam inio, ali kaem, imao sam potrebu da razjasnim
stvari. Bta bi# da je tada moj otac bio me/u takvim ljudima-
Dvadeset godina kasnije, u nedjelju, na dan kada on lei mrtav u
friiderima bolnike mrtvanice, nalik onim nepoznatim mrtvim ljudima koje
mi je kao djeaku pokazivao, i eka da u srijedu bude pokopan, mene u sintagmi
srpski jaram zanima jo samo slika koju ona pred oima stvara, a za koju sam
kao mladi( bio slijep.
Pa ti su domoljubi iz dalekog svijeta svoj dragi narod, s kojim su se prvi
puta sreli kada su na butmirskome aerodromu izali iz svoji# aviona, zamiljaju
kao vola. $er tko bi jo, i zato, nosio svejedno iji jaram, osim volova-
0ogao je moj otac biti tada u )'kenderiji* me/u govornicima koji su,
poput Davora Perinovi(a, #valili 1ezavisnu Dravu ,rvatsku i 4ntu Paveli(a.
Uinio je to Perinovi( u govoru kojim se kandidirao za predsjednika stranke, a
zatim je ve(inom glasova i izabran. 0ogao je, poput slavnoga zagrebakog
lingvista Dalibora 2rozovi(a koji je kao ro/eni 2osanac doao da u %u/manovo
ime pozdravi skup, urlati za mikrofonom kako vie nikada 'rbin ne(e drati
ruku u #rvatskome depu. 4 mogao je i samo sjediti i utjeti, sa stranakom
znakom zataknutom za rever.
0ogao je nakon toga mjesecima, a zatim godinama, svjedoiti kako su ga
izdali i izigrali njegovi pacijenti, romanijski 'rbi, uz ije je postelje ostavio dio
ivota.
8rijedna bi to pria bila, koju bi rado uli mnogi zagrebaki, a zatim i
sarajevski novinari, mogao se od nje nainiti jo jedan ivot, i jedan od
uspjeliji# #rvatski# patriotski# vodvilja. 'amo zamislite tu priu! sarajevski
lijenik, ,rvat iz potene, siromane i bogobojazne obitelji, bez obzira na sve
muke koje su on i njegovi doivjeli od etnika i komunista, trideset godina,
barem etiri dana u svakome mjesecu, a da nikada ne izostane ni zbog
godinjega odmora, odlazi lijeiti djecu i unuke bivi# etnika, odlazi lijeiti i
nji# lino. 4 onda dolazi rat, i u dnevnu sobu stie mu nji#ova granata.
1ije to uinio, pa su pomislili da je, moda, 'rbin.
XL
%eta 0ila i ika 2ude stanovali su u ulici Palmira %ogliattija u 1ovom
'arajevu.
"na je bila oeva tetka, crna ovca u obitelji, jer je prije Drugoga
svjetskog rata pobjegla od ku(e i udala se za 'rbina.
+ika 2ude je bio visoki potanski inovnik, 'rbijanac koji ni nakon pola
stolje(a ivota u 2osni nije izgubio svoju ekavicu. 1ije tako govorio zato da
time izrazi neki stav, ili da se on razliit ne izgubi u masi isti#. 0lijeko je njemu
bilo mleko, a sneg kad ariju pokrije bio je lep, zato to ni nakon strani#
godina Drugoga svjetskog rata on nije pri#vatio, ili nije s#vatio, potrebu za tim
op(erazumljivim lukavstvom, za tom ponizno(u u lukavstvu.
U mladosti je esto mijenjao mjesto slubovanja, direktorovao je u
potama po ,rvatskoj i 2osni, i nije se ni oko ega previe brinuo. 2io je visok,
lijep i elegantan ovjek, bonvivan po mjeri onoga vremena.
1ji# dvoje ivjeli su i provodili se daleko od tame i leda njezine obitelji.
%ako je to bilo prije rata, u raljevini $ugoslaviji.
"sim to je bio obrazovan i vian potanskim poslovima, 2udimir
Dimitrijevi( bio je 'olunac. Imao je vojni in i sveanu uniformu, sablju, orden
ara/or/eve zvezde drugoga reda, i bio je u vrijeme arlstona i okretni# igara,
9udolfa 8alentina i 0arijana 0atijevi(a, najjaeg ovjeka na svijetu, cijenjen i
potovan ovjek. ao svaki ozbiljan potanski slubenik, sakupljao je marke.
"n i njegova 0ila nisu marili za komuniste i ustae, 0ussolini i ,itler
bili su samo likovi iz karikatura Pjera riani(a objavljivani# u Politici, koju je
itao cijeloga ivota, a rat koji se bliio bio je tuna i zabrinjavaju(a okolnost,
ali pred kojom ovjek ne bi smio gubiti nadu i vjeru.
U tom (e ratu, opet, netko postati 'olunac, i poslije (e na dravne
praznike nositi orden i sveanu sablju.
%ako se to njemu inilo.
%ko bi pomislio da (e se ovaj rat razlikovati od svi# pret#odni#. "sim to
(e biti krvaviji, bit (e intimniji, u(i (e u porodicu, a 'olunski front sputat (e se
niz grane porodinoga stabla i niz ovjekovu kimu, tako da ni rat ne(e mo(i da
bude okonan mirom, nego dugim tinjaju(im primirjem.
Dok je 0ila 2udu spaavala i sakrivala od ustaa, sestre i dalje nisu #tjele
za nju znati. "sim jedne, Pauline 'lavke, koja je bila asna sestra, doista je
vjerovala u 2oga, molila se za sestru i njezinog mua, ali je pokuavala i da im
pomogne na druge, praktinije i konkretnije naine.
+ika 2ude se u novim okolnostima pokazao savreno nesposobnim.
1ikako nije mogao s#vatiti situaciju u kojoj se naao, nije pri#va(ao da
ustae ba tako i toliko mrze 'rbe kao to se pria, nije umio izgovarati rijei s
je i ije, pa kada bi ga teta 0ila izvela iz ku(e da se nadie istoga zraka, naredila
bi mu da uti, a on bi se onda trudio.
4li onda bi vidio neku mladu majku kako pred sobom gura kolica s
djetetom, lijep je i sunan dan, a ona se smije.
$ao, 0ilice, vidi kako lepo dete, kao neki beli an/elakJ & izgovorio bi
dovoljno glasno da mama uje njegov dentlmenski kompliment, ali uo bi ga i
mamin pratitelj, neki debeljukasti plavuan u odori domobranskog pukovnika.
1a kraju ga vie nije izvodila u etnju, jer je bilo preopasno.
+uvala ga je kao neku skupu i vrijednu stvar. "n je u tom uvanju bio,
uglavnom, potpuno pasivan i nesvjestan opasnosti koja mu prijeti. +udo je to
ga je sauvala.
+ika 2ude bio je priljiv ovjek. " svemu je volio govoriti, osim o
'arajevu u vrijeme Drugoga svjetskog rata.
Pred tom bi priom ostajao zbunjen, kao da nije bio tu, ili je pijan
prespavao rat, i zapravo nije znao ta bi se o tome moglo ispriati.
Iz njegove perspektive ovaj rat je bio jedan veliki nesporazum, jer vojske
nisu ratovale jedne protiv drugi#, nego je netko grekom imao neto protiv
njega i nekolicine drugi# ljudi, uglavnom civila, koji su se onda morali sakrivati
po tavanima i podrumima. " tom bi vremenu priala teta 0ila, a on je morao
utjeti.
1akon rata, kada su dvije sestre zavrile u zatvoru, dvije u 4rgentini, a
peta je bila u samostanu, sestre su se pomalo poele miriti s 0ilom. 1ije ba da
su joj oprostile to se udala za 'rbina, ali ipak i# je ganulo to se brinula za nji#
kada su bile u zatvoru, i to je Dobri, mome ocu, ostala pri ruci u to teko i
gladno vrijeme.
%eta 0ila Dimitrijevi( bila je neobian karakter, posve netipian za
$ergovi(e, i ao mi je to mi u genskom ruletu nije pripala njezina priroda, ili
barem neto od te prirode.
ao to se nije plaila sakrivati mua po ustakome 'arajevu, tako se nije
plaila ni brinuti se o sestrama, narodnim neprijateljima, u komunistikom
'arajevu, niti i# posje(ivati u zenikom zatvoru. 4 bile su to godine =>DL. i
=>DK, kada su narodne vlasti slabo razabirale razliku izme/u neprijatelja naroda
i nji#ove bra(e i sestara. $edino to se oekivalo bilo je da i# se odreknu.
4li jo vie joj zavidim na tom nerazruivom dostojanstvu, koje joj je
doputalo da im u trenu oprosti to joj u vrijeme rata nisu pomogle da sauva
ika 2udu, nego su putale da nji# dvoje gladuju.
onano, lako im je i vedro, kao da prije rata plee arlston u nekom
dekadentnom beogradskom lokalu, oprostila i to to one nisu opratale njoj to
se udala za 'rbina.
%etu 0ilu se nije moglo poniziti.
1akon to su putene iz zatvora, sestre su preko nje ostvarivale vezu sa
svijetom i s novim drutvenim kontekstom, koji se, suprotno oekivanjima,
nadama i molitvama pokazao trajnijim od nji#ovi# ivota.
U sarajevskoj kotlini, s tri strane zatvorenoj planinama, u gradu barem
petsto kilometara udaljenom od prve dravne granice, i u 2osni, zemlji u kojoj
se odigrao nemjerljivo najve(i i najkrvaviji dio narodnooslobodilake borbe i
socijalistike revolucije, ali i genocida nad 'rbima i $evrejima, nji# dvije ivjele
su kao u zatvoru. 1ji#ova je krivnja, kao i krivnja svakoga drugog narodnog
neprijatelja, bila ogledna. 2ila je izlobeni eksponat jugoslavenskoga
realsocijalizma. 1eto to (e cijela kasaba znati, nad ime (e se nasla/ivati i
tu/om krivnjom braniti i potvr/ivati svoju istu savjest. oga god je zanimalo,
mogao je do(i i gledati kako slobodno ive oni kojima su Pokret i Partija
velikoduno oprostili nji#ova sagrjeenja.
Pritom, ivjele su u 'arajevu, kao pripadnice neugledne, u me/uvremenu
ozloglaene #rvatske manjine, gdje je bilo puno neugodnije i tee imati ustaki
pedigre nego, recimo, u zapadnoj ,ercegovini ili Posavini, krajevima u kojima
su ,rvati inili ve(inu. %o ne znai da je tamo vladala manja dravna i
policijska represija nad narodnim neprijateljima :Upravo suprotno, sve do
sredine ezdeseti# i emancipatorske politike akcije to ju je predvodio Demal
2ijedi(, u zapadnoj se ,ercegovini, uz pomo( policijski# slubi, provodio
neselektivan, osvetniki teror, a ljudima iz ti# krajeva dugo nije pruena
mogu(nost bilo kakve drutvene integracije, osim integracije u & zatvorski
sustav.;, ali razlika se sastojala u tome to narodne neprijatelje, tamo gdje su bili
pripadnici nacionalne ve(ine, nitko nije promatrao kao uljeze ili kao primjerke
egzotinoga, nepoeljnog, nepripadaju(eg i neuklopivog drutvenog sloja.
%amo gdje su bili ve(ina, imali su, kao i svi drugi, pravo na ideoloku mimikriju
ili pokuaje da se dopadnu novim vlastima, da pokau rezultate vlastitoga
preodgoja ili da se naprosto izgube u masi.
U 'arajevu im to nije bilo doputeno iz jo jednog razloga, o kojem se do
dana dananjega nije govorilo ili pisalo.
1aime, tano je da su ,rvati nakon aprila =>DE. bili samo signifikantna
manjina u 'arajevu, ali nekoliko mjeseci ranije, moda jo u martu =>DE, ili sve
do trenutka kada je postalo jasno tko (e biti ratni pobjednici, ,rvati su u
'arajevu inili golemu ve(inu.
"sim to je 4nte Paveli( bosanske muslimane smatrao ,rvatima, ili
)cvietom #rvatskoga roda i naroda*, golemi dio nji# u 'arajevu, skoro svi koji
nisu poli u partizane ili nisu pripadali statistiki zanemarivoj skupinici vjerski#
intelektualaca koji su se ilegalno zalagali za neki maglovit oblik nacionalne
izdvojenosti, spremno su pri#vatili ponu/enu im nacionalnu pripadnost. %ako su
postupili i oni koji su, u naelu, bili protivni ustakome zloinu, kao i ve(ina
oni# koji su, poput ve(ine u svakoj zajednici u ratna doba, u svakome pogledu
bili pasivni.
"sim to je to bio izraz socijalnoga i egzistencijalnog oportuniteta,
sarajevskim i bosanskim muslimanima u to vrijeme i nije bilo osobito teko
pri#vatiti ovakvu ponudu, jer se & to je zapravo i najvanije & nisu morali
niega odricati, poto se jo uvijek nisu bili nacionalno samodefinirali i
izdvojili.
0e/utim, onoga dana kada su partizani uli u grad, logika oportuniteta
naglo se izmijenila. 1ajednom vie nikome pametnom nije bilo do toga da bude
,rvat. 4ko, naravno, zaista nije ,rvat. 4 zaista ,rvati opet su bili, kao i prije
rata, u velikoj ve(ini ,rvati katolici. ao to su lako pri#vatili Paveli(evu
ponudu, tako su je se sarajevski muslimani jo lake odrekli. :Dok se prema
ljudima koji su obukli ustake uniforme, svejedno koje vjeroispovijesti bili,
teko moe imati razumijevanja, nad injenicom da su, kada je trebalo,
pri#va(ali neku, svejedno koju, nacionalnu pripadnost, i da su je se kasnije
odricali, ovjek se nema razloga zgraavati.;
+etrdeset pet godina kasnije, kada se #istorija nanovo bude pisala,
izmiljala i krivotvorila, oni isti koji (e u augustu =>>5. odrati velebni
osnivaki skup u )'kenderiji* gnjevno (e i oja/eno ustvrditi kako je do takvog
ras#rva(enja bosanski# muslimana dolo pod pritiskom partizana, ili preciznije
reeno, 'rba me/u partizanima. ao, u aprilu =>DE. 'rbi su uli u 'arajevo i
zaprijetili muslimanima da ne smiju vie biti ,rvati, a muslimani su i#
posluali.
"sim to je bilo lasno i lako odustati od neega sa ime, kao musliman,
nisi bio ni jako sro/en i identificiran, odricanje od #rvatstva ticalo se & ak i ako
ljudi to nisu znali ili nisu toga bili svjesni & pojma kolektivne odgovornosti.
1aravno, u nizu sluajeva ticalo se i konkretne osobne krivnje, jer su se
,rvatima prestajali zvati i oni muslimani koji su, ba poput moje babe i njezini#
sestara, bili vrlo aktivni u kojekakvim ustakim udrugama, te staja(im ili
pokretnim vojnim i politikim formacijama. 4 tko nije ,rvat, mislili su, taj ne
moe biti optuen ni da je bio ustaa.
.apaljena ekipa iz 'kenderije muslimanima ovo nije lako pratala,
premda su tog ljeta s muslimanskom 'D4 u zajedniki vor vezivali stranake
zastave. 4li nije ta simpatija mogla potrajati...
1ije im to ras#rva(enje pratao ni Iranjo %u/man, koji je dugo, skoro u
svakom svoj intervjuu za doma(e i strane novine, kakve je davao izme/u =>@>.
i =>>=, govorio kako je zasebna muslimanska nacija u $ugoslaviji komunistika
izmiljotina, kao to je i 2osna i ,ercegovina umjetna tvorevina, nastala kao
posljedica osmanski# osvajanja, jer je to nekada bila #rvatska zemlja, kao to su
i bosanski muslimani ustvari ,rvati. ada muslimani nisu pri#vatili ponudu da
jo jednom budu ,rvati, Iranjo %u/man je preko struktura ,rvatske vojske i
obavjetajni# slubi u ,ercegovini otvorio niz koncentracijski# logora u kojima
su zavravali svi muslimani iz pojedini# sela i gradi(a, bez obzira na spol ili
uzrast. %i logori zatvoreni su tek kada su 4merikanci vrlo ozbiljno zaprijetili da
(e ,rvatskoj biti uvedene iste sankcije koje su provo/ene nad 'rbijom.
Dogodilo se to poetkom =>>D. 4li golemi broj, vjerojatno i ve(ina, ljudi iz
%u/manovi# koncentracijski# logora u ,ercegovini nije se vratila u svoje ku(e,
nego su zavrili u izbjeglitvu, uglavnom u skandinavskim zemljama.
1a kraju, bilo je neega modernog, vanog i dubokog, neega sa ime se,
kao to se vidjelo i u ratovima devedeseti#, ,rvati do dan&danas ne znaju nositi,
u toj injenici da su se =>DE, u posljednjoj fazi formiranja #rvatske nacije i
trenutnome ugasnu(u stoljetne fantomske ideje o ,rvatima islamske vjere,
samoodre/ivali kroz pojam kolektivne odgovornosti.
Iako nismo krivci, to jest krivci su samo neki od nas, na nas je veliki
zloin uinio narodom kakvi jesmo. :U toj je injenici neto tako intenzivno da
sam, skoro ne#otice, i prvi put, udjenuo i sebe u #rvatsku gramatiku i narodnu
mnoinu. 1apokon, moe se ovjek, i treba se ogra/ivati od naciona dok god
nacion nekoga ili neto slavi, ali bilo bi #uljsko ogra/ivanje od njegove
odgovornosti. 1apokon, zar se od te odgovornosti u nas ne ogra/uju upravo
najgori nacionalisti- Igor .idi(, primjerice, kunst#istoriar i ugla/eni vo/a
0atice #rvatske, ustanove koja je dvijetisu(iti# potonula u nekakav gotovo
muzealni, frankovaki nacionalizam, uvijek govori o nama .rvatima, osim
kada ga, u rijetkim trenucima, netko na televiziji ili u novinama pritjera uz temu
o #rvatskim zloinima iz Drugoga svjetskog rata. %ada .idi(, u skladu s
vladaju(im bontonom, procijedi rije&dvije o njima ustaama.;
'amo to onda iz injenice da i# je zloin do kraja nacionalno zaokruio i
definirao ne proizlazi zakljuak da su ,rvati gori od ostali# naroda & moda su
i# okolnosti vodile u zlo onda kada su druge iste te okolnosti od zla izbavljale &
ali moralo bi proizlaziti neto drugo! takvo povijesno optere(enje ili (e ,rvate,
a zapravo #rvatsko drutvo, initi odgovornijim od drugi#, ili (e i# initi ve(im
oloem.
1akon to su =>DE. dovreni kao nacija, oni su neprestano suoeni s tim
izborom.
1o, u 'arajevu su nakon =>DE. bili izloeni dvostrukom prijeziru. ao
pripadnici nacije koja je, jednim svojim ne ba beznaajnim dijelom, bila
najkompromitiranija zbog samoinicijativnog i vrlo kreativnog pristanka uz 'ile
osovine. %e drugo, kao bivi sunarodnjaci muslimana, koji su nali naina da se
ratosiljaju svoje privremene nacionalne pripadnosti i skinu sa sebe i svoje
zajednice bilo kakvu odgovornost za ustake zloine.
$edni su i#, dakle, prezirali jer su u ratu bili na drugoj strani, dok su i#
drugi, esto jo i vie, prezirali jer su s njima bili na istoj, ustakoj strani.
U odre/enom smislu, sarajevski muslimani su se, uz dobar dio
bosansko#ercegovaki# muslimana, zatekli u ulozi 4ustrijanaca nakon Drugoga
svjetskog rata. ao to oni vie nisu eljeli imati nikakve veze s ,itlerom, ali ni
sa injenicom da su se koji mjesec ranije osje(ali 1ijemcima, tako ni muslimani
vie nisu imali veze s Paveli(em, ni s vlastitim dojueranjim #rvatstvom.
'arajevski ,rvati su u toj analogiji bili u poloaju fiktivne njemake
nacionalne manjine u 2eu. I onda, kako bi se osje(ala njemaka manjina u
2eu, da je sluajno postojala-
Dakle, mojoj babi Btefaniji i njezinoj sestri 0ariji sasvim sigurno nije
bilo lako.
$o od prije rata bile su puka sirotinja, do posla su teko dolazile i mora
da su u godinama nakon rata bile vie gladne nego site. 1e mogu zamisliti kako
je moj otac pored nji# dvije studirao medicinu, kakav je bio njegov drutveni
ivot, ta je mislio i osje(ao, od ega se sastojao njegov identitet- Bto je jo bio
osim to je bio lijenik-
XLI
"d kraja rata, pa sve do poetka sedamdeseti#, na zanimljiv se nain
izmjenjivala struktura sarajevski# ,rvata.
8e(ina oni# koji su kolaborirali kroz sustav 1ezavisne Drave ,rvatske,
ukljuuju(i i takve koji su samo, svejedno kako, sudjelovali u javnome ivotu, a
nisu bili sudski osu/eni za kolaboraciju, traili su i nalazili naine da se isele,
uglavnom prema .agrebu i drugim dijelovima ,rvatske.
Isto su inili i oni koji su bivali oslobo/eni nakon izdravanja kazne.
"stajala je sirotinja, koja nije imala kako i sa ime i(i, te ljudi koji su tokom
rata sura/ivali s partizanima ili s ilegalnim pokretom u gradu.
U nekom je smislu to bio prirodan proces! manjina se, pogotovo u krizna
ili revolucionarna vremena, povlai tamo gdje (e biti ve(inom.
0e/utim, istovremeno su se u grad, i to vrlo esto po kazni, doseljavali
neki drugi ,rvati.
Aiterarno najzanimljivija, i najslikovitija, vjerojatno je pria o klasinim
glazbenicima.
Iz udni# i teko objanjivi# razloga, ovaj ce# se, za razliku od,
primjerice, glumakoga, u .agrebu masovno angairao na strani ustaa. Istina,
nji#ov angaman nije bio dramatian, i uglavnom se svodio na svirake i
propagandne usluge reimu, povremeno panciranje u odorama domobranski#
:rje/e ustaki#; asnika i koncerte po 2eu i 2erlinu, na kojima se pred
publikom tisu(ljetnoga njemakog reic#a demonstrirala tisu(ljetna #rvatska
kultura i uljudba. :Danas me, u novoj #rvatskoj dravi, odnos vlasti prema
sportu, sportaima i nji#ovim me/unarodnim uspjesima, esto podsje(a na tu
glazbenu promociju 1D,. 1o, dok je Paveli(eva propaganda nastojala dokazati
kako su ,rvati jedan od najkulturniji# europski# naroda, ova dananja takvu
potrebu nema, valjda zato to se jo od Paveli(evi# vremena ta #rvatska
kultiviranost podrazumijeva, nego na isti nain i uz isto omalovaavanje svi#
drugi#, nastoji dokazati kako su ,rvati najjai, najokretniji i za sve sportove
najdarovitiji ljudi na svijetu. 1aravno, 9epublika ,rvatska supstancijalno je
neusporediva s ubilakom i zloinakom mainerijom 1D,, ali propaganda,
marketing i mentalitet vladaju(e klase vrlo su slini.;
.audo, prema glazbenikim grijesima revolucionarni sudovi i nisu bili
osobito strogi. Dok bi za slina djela poneki novinar, knjievnik ili kulturni
radnik osu/ivan na dugogodinju robiju, te na socijalnu, a katkad i fiziku smrt,
muziari bi, u pravilu, nakon nekoliko mjeseci izlazili na slobodu, a onda su i#
slali u provinciju, obino u 'arajevo, katkad i u 'kopje, da oivljavaju glazbeni
ivot i stvaraju kulturne institucije.
%ako su bivi kulturtregeri ende#akog muzikog ivota, koji su
zabavljali Poglavnika i krijepili vojnicu po povratku s fronte, ili pred
nacistikim vr#om u 2erlinu izvodili petominutne dajdest potpurije
sveukupni# djela #rvatske glazbene povijesti, najednom postajali komunistiki
prosvjetitelji, koji bi partizansku publiku po 'arajevu uili da se ne aplaudira
izme/u stavaka u simfoniji.
"ni su postavljali prve opere, osnivali 0uziku akademiju, organizirali
muziki ivot po radnim kolektivima, uz teku(u traku i usred livnike ege, ali i
u klasine #armonijske obrasce i aranmane salijevali partizanske borbene
pjesme, pisali oratorije na tekstove najistaknutiji# pjesnika revolucije i stvarali
soundtrack jednoga vremena.
Izgleda da su komunisti imali predrasude prema ljudima koji sviraju i
tamburaju, i onda su nekima od zagrebaki# glazbenika te predrasude spasile
glavu.
0uziari su po njima bili svijet bez intelektualnog, ideolokog i moralnog
sadraja. .abavljaju one koji imaju novca da i# plate. .abavljaju svakoga tko je
na vlasti. ' vremenom vlasti se mijenjaju, dolaze crveni i odlaze crni, ali
muziari ostaju. Pa je onda i =>DE. bilo prirodno da ostanu. Ili da i# se poalje u
'arajevo da privedu ariju 0ozartu i 2ac#u.
Pjesnike, knjievne prevoditelje, filozofe, komunisti su vie cijenili. Pa bi
i#, ve( iz potovanja, skratili za glavu, premda su u propagandi reima
sudjelovali manje aktivno nego muziari.
Uglavnom, sve do rata =>>?, pa i kasnije, u ratu i malo nakon rata, jedna
od rijetki# gradski# institucija u kojoj su ,rvati, iako najmalobrojniji narod u
'arajevu, inili apsolutnu ve(inu, bila je 0uzika akademija.
%o vie nisu bili oni glazbenici koje je partizanija potjerala iz .agreba da
u 2osni iri kulturu, nego nji#ovi sinovi i k(eri, ne(akinje, ne(aci, itave
porodine dinastije, ili lokalni, bosanski, ,rvati.
ao posljedica toga to su poslije rata zagrebaki grenici ravnali
sarajevskim muzikim ivotom, ro/eno je uvjerenje, koje se potom usjeklo u
mentalitet, da je ,rvate i katolike 2og blagoslovio klasinom muzikalno(u.
I onda, to su 7igani za (emane i za kafanu, to su ,rvati za fagot i
violonelo. Auckasto jest, ali nigdje se vie, nakon to bi se izalo izvan kruga
od stotinjak kilometara koji sainjava centralnu 2osnu, nije tako obra(ala
panja na taj iznimni, karakteristino #rvatski, glazbeni dar.
+ak je, sve do rata, iv bio i metajezik sarajevski# klasini# glazbenika.
"sim probranog, esto radikalno #rvatskog leksika, podrazumijevao je
karakteristine naglaske, koji su se opirali onim lokalnim, sarajevskim, i koji su,
vie od najprobraniji# rijei, trebali potvrditi da se govornik izdvaja i razlikuje
od drugoga svijeta.
%i su naglasci bili dirljiva imitacija ili interpretacija zagrebakog govora,
i naina na koji su govorili nji#ovi stari, odavno ve( umirovljeni profesori.
%aj metajezik imao je i svoju intonaciju. Pomalo unjkavu, kao da
govornik ima devijaciju septuma i kao da (e se svakoga trenutka rasplakati, koja
je & vjerovalo se & pridonosila govornikovom gospodskom dranju, a sarajevske
klasine glazbenike i profesore akademije inila je pomalo nalik katolikim
sve(enicima i biskupima, koji su insistirali na tom govoru poluzaepljenim
nosom i na istome #rvatskom jeziku.
Iz tog bi se glazbenikog metajezika mogla romansirati povijest klasine
glazbe u 'arajevu. Aijepa bi i tuna bila ta knjiga. ao neka o 4rmencima i
6rcima u Izmiru.
U vrijeme kad i glazbenici, u 'arajevo su iz .agreba stizali i drugi
kolovani #rvatski kadrovi, sa zadatkom da oive i iz ratni# ruevina podignu
razliite segmente drutva.
4li jedino su muziari doli po kazni.
Drugi su bili provjereni, reimu odani ljudi, esto partizanski borci i
komunisti, koji su pokretali industrijske pogone, sudjelovali u osnivanju
Univerziteta, bivali imenovani za prve profesore na Iilozofskome,
4r#itektonskom, 8eterinarskom, 0edicinskom i drugim fakultetima.
8e(ina nji# su po nacionalnosti bili ,rvati.
4li takvi ,rvati s kojima baba Btefanija i njezina sestra nisu imale nita.
+ak ni s onim glazbenicima koji su, kao i one, jednom bili vjerni Poglavniku.
4li to se doga/alo u .agrebu. 8ijest o nji#ovoj krivnji do 'arajeva nije stizala.
"stavili su je za sobom, u svojim pret#odnim ivotima. I nisu imali namjeru
podsje(ati na nju sebe ili druge. "vo je bio novi ivot, na koji dvije $ergovi(ke
nisu imale pravo, jer nisu imale novca da se presele u .agreb, gdje se za nji#ovu
krivnju ne bi znalo.
1ji#ova sestra 0ila i njezin mu 2ude dugo su im bili jedina veza s
ve(inskim, moralno&politiki ispravnim svijetom. 1e vjerujem da su im bile
za#valne.
I na kraju, ne mogu da preskoim jednu sliku koja s ovim esejom, moda,
i nema veze. Pred kraj ivota, a umro je u osamdeset i kojoj, ika 2udu je
sasvim uzela neka staraka demencija. Betao bi gradom, i odjednom vie nije
znao gdje se nalazi. %ipini 4lz#ajmer, reklo bi se. 4li mislim da nije to. "n se
gubio samo me/u novim zgradama, po ulicama i kvartovima izgra/enim u
posljednji# etrdeset godina. +im bi se naao pred ku(om koja je bila tu i prije
=>D=, odma# je znao gdje se nalazi.
8rlo je selektivno zaboravljao dijelove svoga ivota, ljude koji mu nisu
bili simpatini, komije s kojima je desetinama godina ivio vrata do vrata.
"sim ako su bili njegovi# godina! nji# ne samo da nije zaboravio, nego bi
razgovarao s njima na stubitu, raspitivao se za zdravlje, kao da je sve
normalno.
$ednom je tako umro netko iz porodice, moda je to ak bila moja nona, i
trebalo je po(i na sa#ranu. +ika 2ude se spremio i uredio, govorili su mu da ne
ide sam, ali nije i# sluao, i krenuo je na groblje. 4li ne na 2are, na kojima su se
ve( dvadesetak godina pokopavale 'arajlije svi# vjera i nacija, nego na 'vetoga
$osipa, gdje se posljednji sa#ranio prije etrdesetak godina.
Betao je tako, jadniak, po groblju, sve zaraslo u neku duboku travuljinu,
nigdje sprovoda koji trai, ali puno ga je vie potreslo neto drugo! tolika
poznata imena na spomenicima, sve njegovi drugovi iz 6lavne pote i iz
Iilatelistikog drutva, nji#ova rodbina, i neke lepe mlade ene koje su pevale u
katolikom zboru. I svi su oni umrli a da on nije imao pojma.
2io sam tu kada se vratio s groblja. 1ikada nisam sluao nekoga toliko
tunog ovjeka. Ubrzo je umro. "d starosti, reklo bi se, ali ja mislim od tuge.
XLII
Paulina 'lavka $ergovi( bila je najneobinija od svi# oevi# tetki.
+asna sestra, dugo godina nadstojnica malenog samostana u 7ankarevoj
ulici, na 0ejtau, koji se nalazio iza zida kolskoga dvorita "snovne kole
)'ilvije 'tra#imir ranjevi(*, u koju sam i ja iao.
ada bismo na asu fizikoga igrali nogomet, pa kad bi lopta preletjela
zid, bila bi vra(ena i prije nego to bismo stigli povikati, ili & ne daj 2oe &
preskakati zid.
Imao sam dojam da s one strane uvijek deura jedna asna sestra, ija je
zada(a samo to da loptu baca preko samostanskog zida.
U to vrijeme, poetkom sedamdeseti#, teta Paulina vie nije bila tu.
Preselila se u .agreb, u neki zagrebaki samostan.
1ekoliko puta godinje dolazila je u posjete sestrama, i uvijek bi zvala
moju majku, nonu i mene da se svi zajedno na/emo kod tete 0ile i ika 2ude.
Imala je strogo dranje, koje nije umjela dobro sakriti ni kada bi sa nama
razgovarala. 1ije bila ba jako armantna, ali bila je dobra i moralna osoba.
0ojoj je majci rekla da je njezina sestra, moja baba Btefanija, grena
prema nama.
0ajci je to puno znailo. I danas se toga sjeti, pa onda naglas mora re(i
to joj je teta Paulina govorila.
I teti 0ili je rekla da je baba Btefanija bila grena prema njoj i ika 2udi.
Pokuavala je moralno ravnati svojom porodicom, jako se trudila oko
toga, ali nikada nije bila indiskretna. 9ecimo, zapamtio sam, i do danas to silno
cijenim, premda je i teta Paulina ve( odavno mrtva, da u razgovorima sa mnom,
a puno smo razgovarali izme/u moje pete i petnaeste godine, nikada, ni u aluziji
ili uzreici, nije spominjala 2oga. I niim mi nije stvarala nelagodu. "sim to
me je osobno potovala, znala je potovati i nain na koji sam odgojen. :%aj
odgoj svodi se na onu anegdotu s nonom, kada ju pitam postoji li 2og a ona
kae kako za nekoga postoji, za nekoga ne postoji.; 1ije postavljala neumjesna
metafizika pitanja, niti se bavila misionarstvom tamo gdje bi misionarenje bilo
nepristojno.
1a taj je nain, vie nego itko drugi, utjecala na moja gra/anska
oekivanja od 7rkve i od sve(enika.
Da nije bilo nje, moda ne bi# ni primje(ivao, ili bi# tolerirao, onu
specifinu popovsku indiskreciju koja se ispolji u javnome i medijskom
prostoru kada ljudi u mantijama i #abitima vlastite metafizike i du#ovne
kompetencije nadre/uju tu/im.
'vaki ovjek, koliko god bio mentalno ili duevno oskudan, odnosom
prema sebi i svome postojanju, a samim time i prema 2ogu, jednak je svakome
drugom ovjeku, pa makar taj drugi bio 0artin ,eidegger ili rimski papa. 'vaki
rasizam i svaki faizam kre(u od negacije te injenice. %eta Paulina me je tome
indirektno nauila. "na je vaan akter moga katolikog, ateistikog i osobnog
identiteta.
XLIII
'redinom sedamdeseti# oeva tetka .lata dolazila je posjetiti domovinu.
1isam jo imao navreni# deset, po svemu sam bio primjeran %itov
pionir, osim, moda, po tome to sam ve( previe znao, ali moji toga nisu bili
svjesni, pa su me morali uputiti na zanimljiv niz okolnosti koje su tetu .latu
odvele sve do 2uenos 4iresa, a da pritom niim ne zatruju moju djeju duu.
1aravno, otac u tome nije sudjelovao.
ratak teaj porodine povijesti, s posebnim naglaskom na niz ideoloki#
i politiki# aspekata, majka je preuzela na sebe.
0orala mi je objasniti zato su dvije oeve tetke =>DE. bjeale u
4rgentinu.
Pritom, trebala i# je ideoloki markirati, ali ne na takav nain da se
uplaim i zgrozim. .nai, moralo mi se re(i, ali nekako lijepo, da su tetke
petljale s ustaama. 4li ustae se nisu smjele spomenuti, jer bi me ta rije
sigurno uplaila. 4 ako se ne spomenu, kako (u onda znati da je rije o
ustaama-
%ako/er, neprimjereno bi bilo upotrijebiti neku aluziju, iz koje bi mi onda
bilo jasno da se radi o ustaama, jer bi me tek to uplailo.
1i iz taktiki# razloga nije joj bilo doputeno relativizirati povijesnu
ulogu ustaa. 1e samo da bi takvo to moglo ostaviti trajne posljedice na mene,
nego joj je bilo jasno da sam toliko pametan da osjetim takav pokuaj
manipulacije.
I jo bi# mogao pomisliti da je sila s uma i poela #valiti ustae.
8olio bi# da se sje(am kako je razgovor tekao i ta mi je govorila, ali sam
zaboravio sve, osim da mi je jednoga popodneva, dok se vra(ala s posla, uz
Dalmatinsku i uz 'epetarevac, sva zadi#ana jer se radi o velikom usponu,
objanjavala zato su teta .lata i njezina sestra emigrirale u 4rgentinu.
'luao sam je, iako sam sve to ve( odnekud znao. .animalo me je kako
(e se majka izvu(i iz svoje prie. 4 onda me je 2og kaznio, pa sam sve
zaboravio.
%eta .lata bila je starica na kojoj se nije primje(ivalo da je bila u
ustaama.
%o je ono to me iznena/ivalo. 0islio sam da bi suradnici okupatora i
doma(i izdajnici morali izgledati nekako posebno. 9ecimo, baba Btefanija je, na
neki nain, izgledala posebno.
+ini mi se da ve(ina ljudi takvo to misli i danas. 1a licu zloinca mora
biti neto to ga ini zloincem! neki trag, stigma, zao izraz lica.
Umjesto toga, teta .lata izgledala je kao svaka starija sarajevska gospo/a,
a tako je bila i obuena. +ak je i govorila onim karakteristinim sarajevskim
govorom, uz tek poneku ar#ainu rije, koja se vie nije koristila.
4ko je ona nekada bila u ustaama, tada je i bilo koja druga starija ena
mogla nekada biti u ustaama.
2ilo je okantno, zbog neega i prilino neugodno, to otkri(e. "ni se,
naime, ne razlikuju od nas, kao to su se razlikovali u filmovima i televizijskim
serijama. 1akon to su godine prole, svi smo isti, iste su nae bake i djedovi,
isti su nam oevi, a moda su bili isti i dok je trajao rat.
Pomisao da je razlika, moda, samo u uniformama i u djelima i
nedjelima, djelovala je subverzivno. 1itko me na nju nije pripremio. Ili se
svima, osim meni, podrazumijevalo da ne postoji fizika razlika izme/u dobri# i
zli#, izme/u partizana i ustaa.
U ti# desetak dana koliko sam se uz tetu .latu vozio na zadnjem sjeditu
oevog renaulta, bio s njom na %rebevi(u, kod tete 0ile i na nekoj veeri u
madarskome restoranu, ona nije rekla nita to bi me podsjetilo na ustae ili to
bi zvualo ustaki. 4, naravno, vrebao sam svaku njezinu rije.
0oda se s godinama popravila-
Iz djeje perspektive, sve je jo uvijek bilo jako ivo, Drugi svjetski rat,
partizani, ustae i etnici. 0oj um nije funkcionirao na takav nain da bi#
mogao pomisliti kako su u me/uvremenu nji#ove karakteristike izblijedjele.
Htike kategorije & a ratne pripadnosti bile su, u mojoj glavi, jedino tako
kategorizirane & nikako se nisu mogle promijeniti ili nestati s protokom
vremena. 1isam imao svijest o protoku drutveno&politikoga vremena, za
mene se vrijeme mjerilo samo godinama nai# ivota, nisam mogao zamisliti
mogu(nost da je neki faist u me/uvremenu postao dobar ovjek.
ada bismo proli pored neke katolike crkve, teta .lata bi se prekrstila.
1ikada nisam vidio da to netko radi. %a je ceremonijalna gesta bila
usporena i teatralna, da svi vide.
Poslije su mi obje tetke iz 2uenos 4iresa slale pisma.
"dgovarao sam na nji#, jer su majka i nona insistirale na tome. 6ovorile
su da je to pristojno i da su nji# dvije same u 4rgentini, pa im u pismima trebam
praviti drutvo.
'je(am se da su mi napisale kako (e se na ljeto :=>K@.; u 4rgentini
odrati svjetsko prvenstvo u nogometu, a da (u ja sigurno gledati utakmice. %o
se doga/a jednom u sto godina.
)ada sljede(i put prvenstvo svijeta bude u 4rgentini, svi (emo ve( biti
mrtvi.*
Upamtio sam tu udnu, jezovitu reenicu.
XLIV
Iza est sestara $ergovi(ki, ostalo je samo jedno dijete, moj otac.
1eke nisu mogle imati djece, druge su i od udaje i od djece odvratile
ivotne okolnosti, a jedna se predala 2ogu.
%ako se ta velika porodica, nalik na zeinjak, koja je, za#valjuju(i ocu
kockaru ivjela u minijaturnoj garsonijeri, pretvorila u niz samo(a i grobova.
1e znam kada su, ni kako, umrle oeve tetke u 2uenos 4iresu.
1isu se udavale i cijeloga su ivota ostale zajedno, u malome stanu u
centru grada. $edna je radila u tvornici arapa, druga je bila sekretarica. 1ita u
ivotu nisu imale, i ni od ega drugog nji#ov se ivot nije sastojao, osim ba od
onoga to je nakon =>>5. mjera #rvatskoga nacionalnog identiteta! ljubav prema
Domovini i ljubav prema 2ogu.
oje li samo nesre(e, koje pustoiJ
1a kraju, nekim cinizmom povijesti, ja ivim u zemlji u kojoj su se
ostvarili skoro svi nji#ovi snovi, i vrlo se esto tako i osje(am.
XLV
9ijetki trenuci kada smo bili jedna, opet sastavljena obitelj, nastupali su
kada bi se netko s majine strane jako razbolio. .apravo, kada bi umirao.
ako je me/u njezinom rodbinom bilo tetaka, strieva i ujaka, skoro svi
preko sedamdeset, umiralo se tokom moga djetinjstva, u prosjeku, svake dvije
godine, a nekad i e(e.
" kojoj god bolesti da je rije, nazivalo bi se oca.
"n je preuzimao brigu o bolesniku, smjetao ga na najbolju kliniku, kod
najboljeg specijalista, tjeio ga, obilazio, uz njega provodio no(i i, naje(e,
ispra(ao iz ivota.
%i# je dana esto boravio u naem stanu, noni je mjerio tlak, s mamom
razgovarao o bolestima onoga koji odlazi, razmjenjivali su latinske rijei kao to
drugi parovi razmjenjuju ljubavne izjave, i samo tada u njezinom dranju prema
njemu nije bilo optubi.
1jega tada nije muila savjest i bio je sretan. ao i uvijek kad nije morao
biti nita drugo osim lijenika.
.atim bi, nekoliko dana kasnije, bolesnik umro. %o se uvijek doga/alo
usred no(i, on je dolazio kod nas u bijelome lijenikom ogrtau preko kojega
bi ogrnuo kini mantil.
'vi bismo bili budni i obueni. +ekali smo da se neto dogodi. 0ajka bi
sastavljala novinsku smrtovnicu, nona preturala po ormaru i sparivala crninu u
skladu s godinjim dobom.
.atim bi dolazila sa#rana.
"n je stajao u prvome redu, kao da nisu rastavljeni i kao da smo jedna
cijela obitelj.
I to bi bio kraj. Do sljede(eg umiranja, za dvije godine.
0islim da sam se za prvi# smrti nadao da (e se i nakon sprovoda
nastaviti ta iznenadna bliskost. Ili toga ima samo u sje(anju.
1a kraju, pomrli su svi starci.
XLVI
Iamilijarne veze, i op(eniti pojam porodice, za mene je oduvijek bio
povezan sa starcima.
0oja familija, moja porodica, nalik je starakome domu. 8rlo je brojna i
raznovrsna, pogotovo s majine strane, a ine ju generacije oni# koji su ro/eni
izme/u =@@5. i =>?@. 1eke sam upoznao, druge nisam, jer su umrli koju godinu
prije moga ro/enja, ali u sje(anju, i u mojoj uobrazilji, ivi su i prisutni.
Povijesna razdoblja u kojima su ivjeli, carevine, kraljevine i dravni
poglavari, mode u oblaenju, kultne kafane i #oteli, odlasci u 2e i 2udimpetu,
nedjeljni rukovi, nain na koji su komunicirali, nji#ov drutveni ugled i
poloaj, pozorine predstave, premijere, balovi i nedjeljne zabave, ratovi u
kojima su uestvovali, godine gladi i blagostanja, epidemije gripe i tuberkuloze,
sve te injenice nji#ovi# ivota i svi biografski podaci dio su, i to onaj najivlji i
najprisutniji, moga vlastitog sje(anja i identiteta.
U biti, intenzivnije mi pripadaju nego injenice vlastitoga ivota, one
koje sam, navodno, doivio.
%o je jedan od razloga, premda nije najvaniji, moji# nesporazuma sa
zajednicom u kojoj ivim. 1jima su, recimo, 4nte Paveli(, 0ilan 'tojadinovi(,
'tjepan 9adi( ili Iranjo $osip #istorijske linosti, ija se neprisutnost malo
razlikuje od neprisutnosti 4dama, Hve, ara/or/a i 0atije 6ubca, a meni su
sve to ljudi iz moga ivota.
8ie me se tiu ideali, opsesije i strepnje nji#ovoga vremena, nego sve
to se doga/a danas. Pred ovim to je danas ja sam odsutan du#om.
0oda je i moje ustrajavanje na kolektivnoj odgovornosti naroda manje
uzrokovano injenicom da su mi baba i njezine sestre bile me/u ustaama ili da
mi je ujak bio u Oe#rmac#tu, a vie time to sam u tom vremenu bio prisutniji
nego u ovome u kojem stvarno ivim, jer sam tada imao tako veliku, razgranatu
i kompliciranu familiju. asnije, u svome stvarnom ivotu, pogotovo kada sam
odrastao, vie nisam imao skoro nikoga. 0ogao sam imati, ali nisam #tio. 2ili
su premladi.
Uvijek se osje(am krivim kada ujem onu frazu, tako estu u posljednji#
dvadesetak godina, da se moramo okrenuti budu(nosti.
0ene budu(nost nikada nije zanimala. $o od vremena kada sam iao u
osnovnu kolu, budu(nost se sastojala u tome da je sutra ponedjeljak, a prvi sat
matematika.
2udu(nost pripada samouvjerenim i lakomislenim. Pripada onima koji
znaju to bi sa sobom, onima kojima je zakrljala mata.
$er mata je uvijek okrenuta prolosti, velike prie zamiljaju se u
vremenu koje ovjek poznaje i u kojem se osje(a sigurno jer je to vrijeme
prolo.
.ato )cience fiction i jest samo subliterarni anr, koji se iznimno rijetko
uzdie u veliku knjievnost, ali ak i kada se to dogodi & kao, recimo, u
0utostoperskome vodiu kroz galaksiju Douglasa 4damsa & rije je o prii u
kojoj je budu(nost samo krinka za neku klasinu, u prolost uronjenu priu, za
komediju, sagu i grotesku, za aavu interpretaciju starozavjetne pripovijesti o
'udnjemu danu.
4 #istorijski roman, ak i kada je lo, ili kada je pisan bez ambicija da
bude velika literatura, u sebi ima neega to je prisno i privatno, neega to je u
mati, ili izvan nje, doivljeno i fiksirano u ovjekovom identitetu.
2udu(nost, a s njome i )cience fiction, pripada matematiarima,
fiziarima, prirodnim znanstvenicima op(enito. Pripada onima koji nau
galaksiju poznaju kao svoj dep, i koji s#emu zvjezdanog neba umiju
rekonstruirati jednako precizno kao i s#emu vrsta i oblika leukemije. 4li nikada
ne(e primijetiti da te s#eme slie.
0ome ocu, bez obzira na to to je u nedjelju umro, pripada moja
budu(nost, dok meni pripada njegova prolost.
$a ivim u onome od ega je on zazirao i ega se plaio, dok on ivi u
onome o emu ja ne elim znati nita.
Iraza da bismo se trebali okrenuti budu(nosti opasno je glupa, osim to je
progresivna, te su je, u kljunim trenucima, izgovarali svi koji su nastojali
pobijediti 0iloevi(a ili %u/mana, ili obojicu.
'amo se u prolosti da razrijeiti neto to se u prolosti i dogodilo.
U budu(nosti toga nema.
U budu(nosti se razrjeava ono to je budu(e ili, vjerojatnije, ono to se
ne(e ni dogoditi.
8alja postupiti kao Indiana $ones u 'pielbergovim pripovijestima, treba
se vra(ati u prolost cijeloga ivota, e ne bi li se promijenilo neto to se ve(
dogodilo.
1aravno, matematiari, fiziari i astronomi su u pravu, nita se ne moe
promijeniti, ni u privatnoj ni u drutvenoj povijesti, ali ne moe se drukije nego
cijeloga ivota, dok god su iva sje(anja narataja, a u nae doba, kada prolost
na ivotu odrava filmska vrpca i televizijska dokumentacija, moda i zauvijek,
treba pokuavati mijenjati doga/aje iz prolosti. %o je jedini nain da oni ne
budu krivotvoreni, i da iz krivotvorina ne nastanu nove, jo nakaznije metastaze
prolosti.
Izmiljanje junake prolosti, u kojoj su nai bili #eroji ili rtve, dok su na
drugoj strani bili sve sami zloinci, prolosti u kojoj su nae majke i oevi bili
poput majki i oeva u prvokolskim doma(im zada(ama iz materinjeg jezika,
neizbjena je reakcija svakoga ovjeka i drutva, odluni# u nakani da se
okrenu prema budu(nosti, a prolost da prepuste #istoriarima.
U takvom budu(nosnom drutvu #istoriografske se knjige itaju poput
vremenske prognoze. "no to u njima pie uputa je za budu(nost, #o(emo li iz
ku(e iza(i s kiobranom ili s mitraljezom.
1a poprita takve povijesti nakon #istoriara sti(i (e ar#eolozi i
forenziari, da svaki na svoj nain i iz perspektive vlastite znanosti potvrdi
istinitost nalaza krivotvorene i izmiljene povijesti.
1i jednima ni drugima to ne(e biti problem, jer se la neke #istoriografije
ne sastoji u tome to izmilja srednjovjekovne kraljeve i kraljevske gradove, niti
to mijenja line karte leevima po masovnim grobnicama. %o rade samo
diletanti i amateri&#istoriari po radnim organizacijama. Prava la, la ozbiljni#,
u tome je to se previ/a tu/e kraljeve i zaobilazi one masovne grobnice koje su
leevima prepuni# nai #eroji.
Aa je u tome to su jedna nacija, jedna drava i jedan kulturni prostor
vazda u centru panje, tako da tisu(ama kilometara unaokolo nema naroda,
drave ili kulture koji su u isto povijesno vrijeme ivjeli i postojali.
1a geografskim mapama te sasvim nedavne prolosti postoje samo
8elika 'rbija, 8elika ,rvatska, 8elika 0adarska, i svaka od nji# toliko je
velika da ni za ta drugo i ni za koga drugog, osim za ponekog 2arbarina i
ratnoga zloinca, nema mjesta, nitko drugi tu vie ne stane.
I svaka od ti# 8eliki# Domovina podrazumijeva drutvo okrenuto prema
budu(nosti. " prolosti se, naime, sve zna. U prolosti su 8elikonarodi mogli
biti samo #eroji ili muenici. "ni su, u vrijeme svoje najve(e slave i arkadijske
idile, to je trajala tisu(ama godina nji#ovoga narodnog zrenja, ivjeli potpuno
sami, zati(eni svojom samo(om.
0inuo bi samo, za #ladniji# no(i, sluga s nokirom, ili sobarica s
papuama i termoforom za gospodu pretke.
+enja za 8elikom 'rbijom, ili za bilo kojom drugom 8elikom,
istovremeno je enja za idilinom samo(om, kada opet vie nikoga, tisu(ama
kilometara unaokolo, ne(e biti.
.ato je i $asenovac, zato 'rebrenica ili 8ukovar, a ne zato to su neki zli
ljudi eljeli kopirati ,itlera, ili se osve(ivati onima koji su kopirali ,itlera. 1aa
su stratita vrlo originalna, kao i nai razlozi za klanje. 0asovne su grobnice
enja za samo(om.
.ato ima smisla ivjeti u prolosti i ne nadati se budu(nosti.
XLVII
"tac je umro i s time smo gotovi.
1a sprovod nisam iao. 9ekao sam majci kako nema smisla da sre(em
oevu enu, ako ju ve( nikada u ivotu nisam sreo.
Pravi razlog je taj to nisam elio da me itko u 'arajevu vidi pri tom
posljednjem, simbolinom, susretu s ocem. 0ene u 'arajevu vie nema, i vano
mi je da tako i bude.
Prema sprovodima ne osje(am nita.
Aoe se osje(am pri onim ceremonijalima kada ljudi jedni drugima
zaviruju u lica, i pritom misle da neto vide. 1ita tako ne ugroava ovjekovu
intimu i dostojanstvo kao ta simbolina situacija u kojoj ga netko gleda u
trenucima kada pokuava pri#vatiti da nekoga njemu bliskog vie nema. %akav
je pogled vazda bezduan.
1e pri#va(am ni takvu simboliku ni tu vrstu ceremonijala.
1e elim da me itko gleda i pretpostavlja da neto vidi.
"tac mi je olakao stvar jer je bio takav kakav je bio, pa sam mogao na(i
socijalno pri#vatljivo objanjenje zato mu ne idem na sprovod.
XLVIII
0ajka me je pitala treba li ona i(i.
,tjela je da to netko odlui umjesto nje. 9ekao sam joj neka svakako ide.
1je se sprovodi tiu, ona i# razumije. .a mene su groblja poput
dokumentacijski# ar#iva i stari# telefonski# imenika. 8olim groblja i grobove,
ali ne u vrijeme ukopa.
XLIX
1ikome nisam rekao da mi je umro otac. .nala je samo 4.
Drugi bi saznavali sluajno, s posljednji# stranica sarajevski# dnevni#
novina.
U nedjelju smo, nakon to sam na zaslonu mobilnog telefona proitao
vijest, otili na trnicu, kupili meso i povr(e za ruak, a onda, kao i svakoga
dana, sve #rvatske dnevne novine.
'jeli smo u gostionicu u koju dolazimo svake nedjelje. "tvorio sam
novine u kojima radim. Aistao i# sve do velike duplerice, na kojoj je, preko
etiri stranice, bio feljton o 4nti Paveli(u.
Preko prve stranice bila je fotografija Poglavnika, kako na koljenima dri
unuicu. Dirnut je i zagledan u tu svoju budu(nost. ao i svaki djed, vjean i
velik za svoje unue.
4li mi ba ne bismo da budemo Paveli(eva unuad. 2arem ja to ne bi#.
Ispod je stajao teki olovni naslov! )+etnici pokuavaju ubiti
Poglavnika*.
1ikada ne(u zaboraviti ni izbrisati iz memorije moji# kompjutora uvredu
koja mi je '0' porukom stigla kada sam pokuao upozoriti onoga tko je
najodgovorniji, i s kojim sam osje(ao i neku bliskost, da tu, s tom slikom i
naslovom, neto nije u redu.
1e, nije me ta poruka dojmila ili potresla u mojoj strateki odabranoj
zagrebakoj i op(enitoj samo(i, nego su te rijei bile ne#otian, ali u svojoj
preciznosti ubitaan #ommage mome ocu. %o vjeno suoavanje s identitetima.
L
"evom smr(u ugaena je sarajevska loza 0arka $ergovi(a, kockara i
potara, rodom iz Aikoga Ae(a. 1a svijetu nema nijednoga ivog $ergovi(a
koji bi mi bio neki rod.