Pod suprematizmom podrazumijevam prevIast istog senzibiliteta u figurativnim umjetnostima.
Pojave objektivne prirode, same po sebi, sa stajalita suprematista, Liene su znaenja; senzibilitet kao takav, u stvari, posve je neovisan o ambijentu u kojem se pojavio. Takozvana konkretizaija! senzibiliteta u svijesti u stvari znai konkretizaiju odraza senzibiIiteta posredstvom prirodnog prikazivanja. Takvo prikazivanje je bez vrijednosti u umjetnosti suprematizma. I ne sarno u umjetnosti suprematizma, ve" u urnjetnosti uop"e, jer je postojana, autentina vrijednost umjetnikog djeIa #ma kojoj koli! pripadaIo$ iskIjuivo u izra%enorn senzibiIitetu. &kademski naturalizarn, naturalizam irnpresionista, ezannizam, kubizam, itd., u stanovitoj mjeri nisu nita drugo doli dijaIektike metode koje, same po sebi, ne odre'uju speifinu vrijednost umjetnikog djeIa. Predmetno prikazivanje, samo po sebi #predrnetno u smisIu jedinog iIja prikazivanja$ neto je to nerna nikakve veze s umjetno"u; pa ipak koritenje predmetnog u urnjetnikorn djeIu ne iskljuuje da to djeIo mo%e biti vrIo velike umjetnike vrijednosti. (a suprematista, me'utirn, uvijek "e vrijediti ono izra%ajno sredstvo koje omogu"uje izraz po mogu"nosti pun senzibiliteta kao takvog i koje je strano uobiajenoj predmetnosti. )bjektivno sarno po sebi bez znaenja je za suprematista, a prikazbe svijesti za nj nemaju vrijednosti. *asuprot tome odIuan je senzibilitet, i umjetnost u suprematizmu dosti%e prikazbu bez predmeta njegovim posredstvorn. +opire do pustinje u kojoj nita nije prepoznatljivo, osim senzibiliteta. ,mjetnik je odbaio sve sto je odre'ivaIo objektivno-ideaInu strukturu %ivota i umjetnosti!. odbaio je ideje, pojrnove i predod%be, da bi osIu/nuo samo isti senzibilitet. ,mjetnost prolosti, podvrgnuta #barem izvana$ slu%enju vjere i dr%ave, mora uskrsnuti u nov %ivot u istoj #ne-primijenjenoj$ umjetnosti suprematizma i mora izgraditi nov svijet, svijet senzibiIiteta. 0ad sam se, 1213, oajniki nastoje"i osloboditi umjetnost balasta predmetnosti, utekao obIiku kvadrata i izlo%io sliku koja je prikazivala sarno rni kvadrat na bijeloj pozadini, kritiari i pubIika su %aIiIi. Izgubilo se sve to smo voljeli. *ali smo se u pustinji. Pred nama je samo rni kvadrat na bijeloj pozadini4! I tragaIi su za tekim! rijeima da bi odagnali simbol pustinje i da bi na mrtvom kvadratu! ponovo naIi sIiku zbilje!, zbiljske predmetnosti! i moralnog senzibiIiteta!, koju su vie voljeIi. 0ritika i pubIika smatraIi su taj kvadrat nerazumljivim i pogibeljnim ... *o to se moglo i oekivati. ,spon do visina ne-predmetne umjetnosti te%ak je i pun patnja, pa ipak donosi osje"aj sre"e. )bod predmetnosti na svakom koraku sve se vie sunovra"uje i na konu svijet objektivni/ pojmova sve to smo voljeli i od ega smo %ivjeli! - postaje nevidljivo. 5ie nema slika zbilje!, vie nema idealni/ prikazbi, nema nieg doli pustinje4 *o ta je pustinja puna du/a ne-predmetnog senzibiliteta i sva je pro%eta njime. I ja sam osjetio tjeskobu koja je poprimila dimenzije strave kad sam morao napustiti svijet volje i prikazivanja! u kojem sam %ivio i stvarao i u stvarnost kojega sam vjerovao. (anos ne-predmetne slobode gurnuo me je, me'utim, u pustinju! gdje je jedina stvarnost senzibilitet, i tako je senzibilitet postao jedini sadr%aj moga %ivota. To to sam izlo%io nije bio prazan kvadrat!, ve" perepija nepredmetnosti. 6/vatio sam da su stvar! i prikazba! bile pojmljene kao slika senzibiliteta i s/vatio sam la%nost svijeta volje i prikazivanja. Je li boca mlijeka simbol mlijeka? 6uprematizam je ponovo prona'ena 7ista umjetnost, ona umjetnost koja je s vremenom postala nevidljiva, skrivena sve ve"om gusto"om stvari!. Izgleda mi da 8afaelova, 8ubensova, 8embrandtova umjetnost za kritiku i za publiku nije nita drugo doli konkretizaija bezbrojni/ stvari! od koji/ se vie ne vidi prava vrijednost to se krije u inspi rativnom senzibilitetu. *a %ivotu je ostalo sarno divljenje virtuoznosti predmetnog prikazivanja. +a je bilo mogu"e iz djela veIiki/ majstora slikarstva izdvojiti u tim djelima izra%en senzibilitet - dakle nji/ovu stvarnu vrijednost - i sakriti ga, kritiari, publika i teoretiari umjetnosti ne bi to ni zami jetili. Prema tome ne treba se uditi to je moj kvadrat izgledao lien sadr%aja. 9eli Ii se o nekom umjetnikom djelu suditi na temelju majstorstva predmetnog prikazivanja, to jest na temelju uvjerljivosti iluzije, i vjeruje Ii se da se simbol inspirativnog senzibiIiteta otkriva u samoj pred- stvari znai konprikazivanja. atizma. I ne , jer je postod koIi! pripoj prikazbi, nikad se ne"e mo"i dosegnuti zadovoljstvo sjedinjenja s pravim sadr%ajem umjetnikog djela. 5e"ina ljudi jo uvijek %ivi u uvjerenju da odustajanje od imitiranja voljene zbilje! za umjetnost znai propast; i stoga sa stra/om gleda kako omra%eni element istog senzibiliteta - apstrakija - sve vie napreduje. ,mjetnost vie ne %eli biti u slu%bi vjere i dr%ave, vie ne %eli ilustrirati povijest obiaja, vie ne %eli znati za predmet kao takav i vjeruje da se mo%e potvrditi bez stvari! #dakle bez valjanog i provjerenog izvora %ivota!$, ve" u sebi i za sebe. :it i znaenje bilo koje umjetnike kreaije neprestano se pogreno vidi u neemu u emu nije, ba kao i bit figurativnog rada uop"e; to je stoga to je izvorite svake kreaije oblika uvijek, posvuda iskljuivo u senzibilitetu. )sje"aji koji se javljaju u ljudskom bi"u sna%niji su od sama ovjeka, moraju silom izbiti, pod svaku ijenu, moraju zadobiti neki oblik, moraju biti izra%eni i sistematizirani. Pronalazak zrakoplova potjee od osje"aja brzine, leta, koji je osje"aj tra%io da se uoblii u neki lik. zrakoplov i nije bio konstruiran da bi prenosio trgovinska pisma iz :erlina u ;oskvu, ve" da se zadovolji neodoljivi nagon perepije brzine. *aravno, kad se radi o tome da se doka%e izvorite i svr/a neke vrijednosti, prazan %eluda! i razum, koji je u njegovoj slu%bi, uvijek moraju imati posljednju rije. *o to je posve druga stvar. & to vrijedi i za figurativnu umjetnost, to jest za umjetnost slikarstva koju se priznaje kao takvu. , umjetniki naslikanoj slii gospodina ;iillera, to jest u genijalnoj prikazbi vje"arie s Pots darner Platza, vie nema nieg od prave biti umjetnosti, od inspirativnog senzibiliteta. Tu je slikarstvo diktatura metode prikazivanja kojoj je jedini ilj da prika%e gospodina ;iillera, okoli u kojem on %ivi i njegove konepte. Crni kvadrat na bijeloj pozadini bio je prvi oblik izraza ne-predmetnog senzibiliteta: kvadrat = senzibilitet, bijela pozadina = Nita, ono to je izvan senzibiliteta Pa ipak velika ve"ina ljudi do%ivjela je odsutnost predmeta kao kraj umjetnosti i nije raspoznala neposrednu injeniu senzibiliteta koji je postao oblik. 0vadrat suprematista i oblii koji su iz njega proizali mogu se usporediti sa znakovima! primitivnog ovjeka koji u jelini nisu %eljeli ilustrirati ve" predstaviti senzibilitet ritma!. 6uprematizam nije stvorio novi svijet senzibiliteta, ve" novu neposrednu prikazbu svijeta senzibiliteta op"enito. 0vadrat se mijenja da bi oblikovao nove forme, elementi koji se sla%u na ovaj ili onaj nain, u skladu s inspirativnim senzibilitetom. (austavimo li se da promotrimo neki antiki stup kojega je konstrukija, u smislu gra'evinske korisnosti, danas liena znaenja, u njemu mo%emo otkriti oblik jednog istog senzibiliteta. 5ie na nj ne gledamo kao na gra'evinsku nu%nost ve" kao na umjetniko djelo. Praktini %ivot!, poput kakve skitnie bez vlastita krova, prodire u sve umjetnike forme i vjeruje da je nji/ov razlog i svr/a. 6kitnia me'utim ne boravi dugo na istom mjestu, a kad ode #to jest kad praktino vrednovanje nekog umjetnieog djela vie nije prikladno$ umjetniko djelo ponovo dobiva svoju punu vrijednost. , muzejima se ne smjetaju i ljubomorno se uvaju umjetnika djela stare umjetnosti ne radi toga da bi se ouvala za praktinu upotrebu, ve" da bi se u%ivalo u nji/ovoj vjenoj umjetnikoj vrijednosti. 8azlika izme'u stare i nove umjetnosti bez predmeta i bez uporabne vrijednosti je u tome to se puna vrijednost prve raspoznaje tek kad je %ivot, u potrazi za novim uporabnim vrijednostima, napusti, dok nepri - mijenjeni umjetniki element potonje ide ispred %ivota i zatvara vrata praktinom vrednovanju!. I eto nove ne-predmetne umjetnosti kao izraza 7istog senzibiliteta, koja ne te%i praktinim vrijednostima, idejama, nikakvoj obe"anoj zemlji!. Ljepota nekog antikog /rama ne proizlazi iz toga to je slu%io kao azil odre'enu sustavu %ivota ili njemu odgovaraju"oj vjeri, ve" iz toga to je njegov oblik proizaao iz iste perepije plastiki/ odnosa. Ta umjetnika perepija #koja je u gradnji /rama postala oblikom$ dragojena je i %iva za nas u svim vremenima, a sustav %ivota u kojemu je /ram bio izgra'en vie nije %iv. +o sada se na %ivot i njegove oblike oitovanja gledalo s dva stajalita. sa materijalnog i s vjerskog. ;oglo se misliti da stajalite umjetnosti mora postati tre"i kut gledanja %ivota, s pravima jednakim pravima prvi/ dvaju stajalita; me'utim, u praksi, umjetnost #kao snaga drugog reda$ stavlja se u slu%bu oni/ koji na svijet i %ivot gledaju s jednog od dvaju prvi/ stajalita. Takvo stanje stvari u neobinoj je oprei s injeniom da umjetnost ima preiznu ulogu u %ivotu svi/ doba i u svim okolnostima i da su sarno umjetnika djela savrena i vjeno %iva. ,mjetnik uz pomo" najprimitivniji/ sredstava #ugljenom, etkom, drvom, strunom od rijeva ili od metala$ stvara ono to ni najistananija i najpraktinija me/anika nikad ne"e biti u stanju stvoriti. Pristalie praktinosti! vjeruju da umjetnost mogu smatrati apoteozom %ivota #praktinog %ivota, naravno$. , sreditu te apoteoze stoji gospodin ;iilIer! ili pak slika gospodina ;iillera #to jest slika slike! %ivota$. ;aska %ivota skriva pravo lie umjetnosti. (a nas umjetnost nije ono to bi mogla biti. ;e'utim, svijet, me/aniziran prema kriterijima utilitarnosti, mogao bi postati zaista korisnim kad bi pokuao svakome od nas osigurati maksimum slobodna vremena!, kako bi ovjek mogao obavljati svoju jedinu stvarnu du%nost, onu za koju je ro'en, to jest umjetniko stvaralatvo. )ni koji za/tijevaju da se prave korisnije i praktinije stvari!, zele"i pobijediti umjetnost ili je uiniti robinjom, morali bi uzeti u obzir da postoje praktine stvari! jednom zauvijek napravljene. (ar ne dostaje iskustvo tisu"lje"a da praktinost stvari! malo traje< 6ve to se mo%e vidjeti u muzejima posve jasno govori o tome da ni jedna stvar! nije uistinu podobna svrsi, to jest da nije uistinu odgovaraju"a. +a jest, nikad ne bi poivala u muzeju4 & to je nekad izgledala pogodna i praktina, to je bilo samo stoga to se jo nije poznavalo neto jo pogodnije. Imamo li i najmanjeg razloga da pretpostavimo kako stvari! to nam se danas ine praktinima i pogodnima sutra ne"e biti nadmaene< &, na kraju krajeva, zar injenia da i najstarija umjetnika djela danas ne izgledaju manje lijepa ni manje uvjerljiva no prije tisu"u godina ne zaslu%uje da ju se uzme u obzir< 6uprematisti su, samoiniijativno, odustali od predmetnog prikazi vanja da bi doli do vr/a prave nezakrabuljene! umjetnosti i da bi se odatle divili %ivotu, kroz prizmu istog umjetnikog senzibiliteta. , svijetu predmetnosti nita nije toliko vrsto i neoborivo! kao to nam se ini u naoj svijesti. *aa svijest ne priznaje da je ita napravljeno a priori! i za vjenost. 6ve to je nepokretno! mo%e se premjestiti i prenijeti u nov poredak bilo kada. (ato se sve to ne bi moglo smjestiti u umjetniki poredak< 8azliiti osje"aji koji se me'usobno nadopunjuju i sukobljuju, ili, tonije reeno, predod%be i konepti to se pojavljuju u vizionarskom obliku u naoj svijesti kao odrazi ti/ osje"aja, neprestano se me'usobno bore. osje"aj :oga protiv osje"aja 'avola, osje"aj gladi protiv osje"aja lijepog; osje"aj :oga nastoji prevladati osje"aj 'avola i, istodobno, osje"aj tijela; on nastoji uiniti uvjedjivim! propadanje zemaljski/ dobara i vjeno gospodstvo :o%je. I umjetnost je osu'ena ako nije u slu%bi kulta :oga #ili =rkve$. Iz osje"aja :oga proizala je vjera, a iz vjere proizala je =rkva. Iz osje"aja gladi proizali su kriteriji praktinosti, a iz ti/ pojmova proizali su zanati i vjetine. =rkve i vjetine nastojale su za vlastiti interes iskoristiti figurativne sposobnosti umjetnosti, izvlae"i iz nji/ djelotvornu /ranu za svoje proizvode #za idejno-materijalne i za isto materijalne$. Tako se kori sno! pridru%ilo ugodnome!, kako se obiava re"i. 6veukupnost odraza razliiti/ osje"aja u svijesti odre'uje poimanje svijeta! ljudskog bi"a. )bzirom na to da su osje"aji koji utjeu na ljudsko bi"e od vremena do vremena razliiti, mogu"e je zamijeniti naju- desnije promjene poimanja svijeta!. ateist postaje bogobojazan, bogobojazni gubi vjeru, itd .... , odre'enoj mjeri ljudsko se bi"e mo%e usporediti sa slo%enim radioprijemnikom koji /vata i odailje itav niz valova razliiti/ osje"aja, sveukupnost koji/ odre'uje vi'enje svijeta. 6ud o vrijednosti postojanja time postaje posve varijabilan. 6arno se umjetnike vrijednosti odupiru naizmjeninoj struji razliiti/ tendenija suda; tako da, primjerie, slike svetaa ili bogova bez oklijevanja mogu biti ukljuene u zbirke ateista, ako se u njima oituje umjetniki senzibilitet to ga raspoznajemo u istom obliku #i zaista su i ukljuene$. Prema tome, suoavamo se neprestano s novim prili kama u kojima se mo%emo uvjeriti da sklonosti nae svijesti - praktino stvaranje! - dozivaju u %ivot uvijek drugaije vrijednosti #to jest, obezvrije'ene vrijednosti$ i da je sarno izraz istog podsvjesnog ili svjesnog senzibiliteta #dakle samo umjetniko stvaranje!$ u stanju uiniti opipljivim! apsolutne vrijednosti. ;oglo bi se, dakle, dosegnuti zbiljsku praktinost, u viem smislu te rijei, ako se tom svjesnom ili podsvjesnom senzibilitetu dade povlastia figurativnog odluivanja. *a %ivot je kazalina predstava u kojoj se nepredmetni senzibilitet iskazuje posredstvom predmetne pojave. Patrijar/ nije nita drugo do gluma koji %eli, posredstvom gesta i rijei, prenijeti vjerski osje"aj #ili pak vjerski oblik jednog odraza osje"aja$. 7inovnik, kova, vojnik, knjigovo'a, general svi su oni uloge u ovom ili onom kazalinom djelu to ga izvode odgovaraju"a lia i u kojem glumi! postaju %rtvom takvog zanosa da zamjenjuju dramu #i svoju ulogu u njoj$ za sam %ivot. Pravo lie ljudskog bi"a otkriva se teko naim oima; kad se nekoga upita tko je, on odgovara. >a sam ?in%enjer?, ?seljak?, itd.!, jednom rijeju, odgovara uz pomo" definiije uloge koju tumai u nekoj drami osje"aja. Takva indikaija o preuzetoj ulozi zabilje%ena je i potvr'ena i u putovnii, uz ime i prezime, tako da uini vidljivom i nedvojbenom iznenaduju"u injeniu da je nosila putovnie in%enjer Ivan a ne slikar 0azimir. *apokon, i same osobe vrlo malo znaju same o sebi, jer se pravo ljudsko lie! ne mo%e raspoznati iza maske o kojoj smo gore govorili i koju se smatra pravim liem!. @ilozofija suprematizma ima 6ve razloge da se ne pouzda ni u masku ni u pravo lie!, stoga to je op"enito protivna stvarnosti ljudskog lia, to jest ljudskoj figuri. ,mjetnii su se uvijek rado slu%ili ljudskim liem u svojim prikazbama, jer su vjerovali da u njemu nalaze najbolju mogu"nost da izraze vlastite osje"aje #viestrana mimika, elastina i puna izraza zaista pru%a takve mogu"nosti$. Pa ipak suprematisti su odustali od prikazivanja ljudskog lia i ,op"e naturalistikog predmeta i potra%ili su nove znakove za tumaenje neposrednog senzibiliteta a ne odraza koji su postali oblii! razliiti/ osje"aja, i to stoga to 6uprematist ne gleda i ne dodiruje. on samo peripira. ;o%emo vidjeti kako, na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stolje"e, umjetnost odbauje balast vjerski/ i dr%avni/ ideja to i/ je do toga doba bila prisiljena nositi na le'ima, i kako time dose%e do sebe same, do forme koja odgovara njezinoj pravoj biti, postavi tre"i neovisni kut gledanja!, s jednakim pravima kakva imaju i ve" spomenuta druga dva kuta gledanja!. +rutvo je, prije i poslije bilo uvjereno da umjetnik ini stvari bez potrebe i liene praktinosti, a nije mislilo da se te stvari bez praktine vrijednosti opiru prola%enju tisu"lje"a i uvijek ostaju aktualne!, dok potrebe i praktine stvari %ive tek vrlo kratko. +rutvo iz toga nije zakljuilo da ne poznaje stvarnu vrijednost stvari, a to je postalo i uzrokom kronini/ neuspje/a svake praktinosti. Ljudska bi bi"a mogla doprijeti do pravog apsolutnog reda u svojim me'usobnim odnosima samo kad bi ga /tjeli oblikovati i ostvariti u du/u besmrtni/ vrijednosti. Iz svega toga oito proizlazi da bi umjetniki element valjalo, sa svi/ stajaIita, uzeti kao odluan; budu"i da tako nije, ljudskim "e odnosima, na svim podrujima %ivota, dominirati ne toliko %eljan mir apsolutnog reda! ve" zbrka provizorni/ poredaka!, jer provizorni poredak! je odre'en kriterijima suvremeni/ spoznaja o korisnosti, a ti kriteriji, kao to znamo, najpromjenljivi suo Iz svega toga osim toga oito proizlazi i to da se i umjetnika djela koja se primijene na praktini %ivot!, ili se pak koriste u praktinom %ivotu, u stanovitoj mjeri devalviraju!. Tek kad budu oslobo'ena od tereta eventualnog praktinog vrednovanja #to jest kad budu smjetena u muzej$, a nikako prije, bit "e raspoznata nji/ova autentina #umjetnika$ vrijednost. )sje"aj tranja, mirovanja ili sjedenja prije svega su plastini osje"aji koji stimuliraju stvaranje odgovaraju"i/ uporabni/ predmeta!, odre'uju"i i nji/ove bitne aspekte. 6tol, krevet iIi stola nisu korisni predmeti, ve" oblii plastinog osje"aja. Prema tome, op"enito uvjerenje da su svi predmeti koji su u svakodnevnoj uporabi rezuItat praktinog razmiljanja, temelji se na pogrenim pretpostavkama. Ima bezbroj prilika da se uvjerimo kako nikad nismo u stanju poznavati stvarnu praktinost stvari i kako nam nikad ne"e uspjeti napraviti uistinu praktian predmet kaji "e odgovarati svrsi. ;i vjerojatno mo%emo sarno peripirati bit nekog apsolutnog poklapanja sa svr/om, ali sarno utoliko ukoliko su ta perepija ili senzibilitet uvijek ne-predmetni. 6va istra%ivanja koja te%e spoznavanju poklapanja sa svr/om predmetnosti utopijska su Tendenija da se senzibilitet neke svjesne predod%be zatvori, ili da ga se zamijeni tom predod%bom time to "e se predod%bu realizirati kao konkretan utilitaran oblik, za posljediu je imala ostvarenje svi/ oni/ stvari koje odgovaraju svrsi! a koje su zapravo bile od male koristi i koje su potom od danas na sutra postajale predmetom sprdnje. *ikad ne"e biti na odmet jo jednom ponoviti da apsolutne i stvarne vrijednosti mogu proiza"i sarno iz iste umjetnike kreaije, svjesne iIi nesvjesne. *ova umjetnost suprematizma, koja je ostvarila nove oblike i nove odnose oblika, na osnovi perepija koje su postale likovi, kada se ti oblii i odnosi oblika s povrine platna prenesu u prostor, postaje nova ar/itektura. !"prematizam, kako " slikarstv" tako i " ar#itekt"ri, slobodan je od bilo kakve dr"tvene ili materijalisti$ke tendencije 6vaka drutvena ideja, ma kako velika i znaajna bila, ra'a se iz osje"aja gladi; svako umjetniko djelo, ma kako osrednje i beznaajno bilo naizgled, ra'a se iz plastinog senzibiIiteta. :ilo bi vrijeme da se, konano, prizna kako su problemi umjetnosti i problemi %elua i zdravag razuma vrlo daleko jedan od drugoga. 6ada kad je umjetnost, putem suprematizma, dosegla sebe samu, svoj isti neprimijenjeni oblik, i kad je priznala nepogreivost ne-predmetnog senzibiliteta, sada pokuava uspostaviti nov i pravi poredak, novo vi'enje svijeta. Priznala je neobjektivnost svijeta i stoga se vie ne trudi iIustrirati povijest obiaja. *e-predmetni senzibilitet u svim je vremenima bio jedini izvor stvaranja umjetnikog djela; zato, s toga stajalita, suprematizam nije donio nita nova; no umjetnost prolosti, primjenjuju"i se na predmetnost, pri/vatila je; ne /tiju"i dugaak niz osje"aja koji su /ili strani njezinoj biti. 6tablo, me'utim, ostaje stablo, ak i ako soAa sagradi gnijezdo u duplji debla. 6uprematizam dakle otvara umjetnosti nove mogu"nosti, jer odustajanjem od takozvanog postivanja poklapanja sa svr/om! postaje mogu"e u prostor prenijeti plastinu perepiju reproduiranu na povrini slike. ,mjetnik, slikar, vie nije vezan za platno, za povrinu slike, ve" je u mogu"nosti svoje kompoziije s platna prenijeti u prostor. 0azimir 6. ;aljevi * Manifest suprematizma Kazimira Maljevia, na knjievnom uobliavanju kojega je sudjelovao i Majakovski, objavljen je u Petrogradu 1915 !aj je manifest pet godina kasnije bio ukljuen u najznaajnije Maljevievo teorijsko djelo, "uprematizam kao obraza# ne$prikazivanja, %to je kasnije 19&', djelomi#e objav(jeno na njemakom, u izdanju )au*ausa, zajedno s +,vodom u teoriju dodatnog elementa-, napisanim nekoliko godina ranije 3. MALJEVI KAO PEDAGOG Maljevievo djelovanje bilo je fokusirano i na pedago%ki rad gdje ga je pervenstveno zanimala per#ep#ija umjetnosti kod svoji* studenata 1919g bio je imenovan za nastavnika na akademiji lijepi* umjetnosti u Moskvi 191'g, a slijede.e ga je godine Mar# /*agall, komesar za lijepe umjetnosti u 0itebsku, )ijelorusiji, pozvao na akademiju tog grada 1odine 1919g dobio je katedru za slikarstvo u 2a#ionalnoj %koli za primijenjenu umjetnost u Moskvi, a 19&3g postao je direktorom za prouavanje umjetnike kulture u 4enjingradu 19&5g utemeljio je ,2(06" 7utvr8ivanje novog u umijetnosti9 u 0itebsku iji #ilj bio je %irenje ideja "uprematizma na kolektivnu krea#iju "line dunosti imale su !atljin, Kandinsk:, ;l 4issitzk: kao i mnogi drugi slikari i kipari <jela avangardni* umjetnika pojavljivala su se na svim slubenim izlobama u domovini i inozemstvu, sve do 19&'g, do izlobe odrane u 0ar%avi Maljeviev pedago%ki rad zasnivao se na izuavanju djelovanja informa#ija i uno%enja -adi#ijski* elemenata= u neijem poimanju umjetnikog iztiaja >nalitikim pristupom propitivao je razvoj svoj* uenika u svim fazama svog djelovanja na raznim institu#ijama 2a upitnik za upis na u %kolu odgovarali su svi kandidati koji su eljeli da se upi%u u ,260(" $ ,tvr8ivanje novog u umjetnosti? umjetniku %kolu koju je Maljevi osnovaao krajem 1919 u 0itebsku, naslje8uju.i /*agalla @ad u 0itebsku predstavlja najznaajniji period Maljevieve %iroko zastavljene pedago%ke djelatnosti ,260(" $ >nketa :r. +atum. Bodina. Ime. 6tarost. &dresa. Cta prouava< 0akvu ideju i formu %eli uspostaviti u umjetnosti< 0akvo je tvoje miljenje o novim sistemlma u umjetnosti i koje je djelo od svi/ koje poznajes iz povijesti umjetnosti za tebe obraza< +a li si prouavao, ill da Ii prouava ranija stanja slikarstva. klasiizam, realizam, &kademizam, impresionizam - kakvo je tvoje miljenje o njima sa gledita sauvremenosti< +a Ii si se spreman boriti za uspostavljanje odre'ene ideje i forme u umjetnosti< +a Ii il je poznat pogled na svijet ,*)5I6-a< aD njegova ideologlja bD njegova povezanost sa suvremenos"u D njegova polltika djelovanja u umjetnosti koja odgovara politii u %ivotu. 6a ime se sla%e a sa ime se ne sla%e< +a Ii si spreman u %ivotu uvr"avati pogled na svet ,*)5I6-a u eijelini, iii samo neku od njegovi/ istina< +a Ii si spreman boriti za realizaiju pri/vaene istine< +a Ii ti je poznat op"i plan razvoja kole ,*)5I6< *a kojem se stupnju sam nalazi< Cta je za tebe materijal< platno. priroda. boja. ostala sredstva. +a Ii sam pri/vta" sljede"e stavove ,*)5I6-a. aD umjetnike kole su aparati za izgrodnju kulture nove /armonije utilitarnog svijeta stvari; bD umjetniki radnii su uvjek partijni i potvr'uju da li je taj proIi pogled na svijet nov, D partijnost kole jest nu%nost; dD kola pru%a poznavanje materijala. materijal je sredstvo za izra%avanje sistema, sistem voidi spoznaji stvaralake forme, e$ kola pru%a poznavanje sistema. , kojim odjeima ,*)5I6-a "e raditi. agitaijskom, literarnom, slikarskom ili gra'evinsko - te/nikom )dgovori moraju biti dati u obliku isrpni/ tekstova. 6amo u u izuzetnim, opravdanim sluajevima mogu biti kratki. Ime, starosti i adresa moraju biti navedeni na ovom anketnom listu.