Zato je Prvi svetski rat uopte toliko vaan? Zato moe da izazove tolike emocije? Zato je on neto to se politiki zloupotrebljava? Poimo od toga da je ba jedan istoriar, to je vano, rekao da je Prvi svetski rat kljuno mesto srpskog identiteta. Jedan istoriar to nikako ne bi smeo da kae. Ono to je sigurno u svim analizama konstrukcije identiteta, to je da oni nastaju na osnovu stereotipa, raznih emotivnih prerada istorije. Jednog istoriara bi trebalo, recimo, da zanimaju pitanja pescanik.net (http://getpocket.com/redirect? url=http%3A%2F%2Fpescanik.net%2F2014%2F07%2Fmitski- rat%2F) View Original (http://getpocket.com/redirect? url=http%3A%2F%2Fpescanik.net%2F2014%2F07%2Fmitski-rat%2F) kao to su: kako je to izgledalo na srpskom selu, na primer, tih est godina koliko su mukarci ratovali, od 1912-1918, kakva je bila glad, koliko je dece umrlo? Kad istoriar kae da se od toga pravi identitet, to znai da on svesno govori da istoriari treba da preziru stvarnost i da se bave pre svega emocijama koje moemo da iscedimo iz neke prolosti. Kljuni trenutak je 1972. godina, kada izlazi etvorotomni roman Dobrice osia Vreme smrti. On je, u stvari, odredio istorijsko seanje Prvog svetskog rata, s tim to je vano imati na umu da je ta 1972. bila politiko istravanje Dobrice osia, odnosno to je bilo prerano. Jugoslavija jo nije ula u krizu kakva e se desiti osamdesetih, i taj roman nije odmah imao tu ulogu koju e kasnije dobiti, ve je imao ulogu, ako moemo tako metaforino da kaemo, ideoloke ponornice. Bilo je potrebno da proe 10 godina i da se desi sve ono to se desilo od 1980. pa nadalje, odnosno bilo je potrebno prvo da umre Tito, zatim da krene Kosovska kriza 1981. i naravno da krene duboka ekonomska kriza Jugoslavije. I sva ta tri, i jo ko zna koji okidai, doveli su u pitanje jugoslovensku federaciju i ve ranih osamdesetih postavili pitanje njene ili reorganizacije, ili njenog ruenja. To je politiki kontekst koji je bio neophodan da bi Prvi svetski rat dobio sada svoje pravo mitotvorno mesto, i to mitotvorno mesto mislim da treba da smestimo u 1983. godinu, kada je u Jugoslovenskom dramskom postavljena predstava na osnovu romana Dobrice osia, Kolubarska bitka. Mislim da je to taj presudni trenutak. Tada su novine pisale da je ta predstava pokrenula, kako su govorili, provalu istorije, da se u pozorite ulazilo kao u crkvu. Svi koji smo bili na toj predstavi moemo da se setimo da je publika ustajala, navijala, vikala juri, da se plakalo, smejalo, da je to zaista bio jedan verski ritual koji bismo mogli da poredimo sa inicijacijom ulaska u novoroenu naciju, i mislim da je ta predstava bila taj pravi okida. Meutim, naravno, nije to neto to je moglo da napravi homogenizaciju naroda koja je bila potrebna, nije mogla cela Srbija da doe u Jugoslovensko dramsko. Celu Srbiju je pokrenulo neto drugo, ponovo u sferi kulture, i sada smo u godini 1985. kada je objavljen roman Danka Popovia Knjiga o Milutinu. To je taj prekretni dogaaj, i mislim da komotno tu knjigu moemo da zovemo mala crvena knjiga, seajui se kulturne revolucije Mao Ce Tunga. Ta knjiga je odigrala presudnu ulogu. Sa 140 i nekoliko strana ona je neka vrsta dajdest dela Dobrice osia. Tu su sve te ideje na gomili. I ono to je odmah vano da kaemo, iz ega je jasno da se ne radi ni o kakvom kulturnom, jo manje istorijskom fenomenu, ve da se radi o potpuno novoj, zapravo, politikoj situaciji, govori podatak da je za godinu i po dana objavljeno 18 izdanja te knjige, i da se rauna da je ona prodata u oko 500 hiljada primeraka. To je bila ta knjiga koja je ula u svaku srpsku kuu, i ona je prenela glavne mitske ideje. Da podsetim, Milutin je srpski seljak, i knjiga poinje njegovim ueem u Balkanskim ratovima a zavrava se njegovom smru u takozvanim komunistikim kazamatima. Dakle, on prolazi itav 20. vek i samim tim je personikacija srpske nacije. Pisalo se tada da je on arhetipski srpski seljak, da je on suma nacionalnih istina, da je on nosilac srpske istorijske sudbine, kolektivni heroj, a mislim da je najtanije rekao sam pisac, Danko Popovi, kada je rekao da je Milutin deda svih Srba. Ta knjiga je dobila mesto ideolokog pameta. Ona je izvrila neku vrstu medijskog prenoenja ideja Dobrice osia do irokih masa. Prvi svetski rat se vratio tek 2013. godine, kada su poele pripreme za stogodinjicu i Peanik je, naravno, reagovao odmah. Postavili smo pitanje o emu se tano sad radi i sad smo, mislim, u situaciji da sloimo te kockice. Da bismo razumeli kako je mogue da Prvi svetski rat uvek izazove povienu temperaturu, moramo da napravimo analizu tih kljunih mitskih mesta, da vidimo koje su te osnove, to bi ovaj istoriar rekao, srpskog identiteta, odnosno tog mitskog i emotivnog tumaenja istorije. Prvi svetski rat je izuzetno vaan zato to je nekoliko bitaka koje su se u njemu dogodile, poevi od Cerske i Kolubarske, zakljuno sa probojem Solunskog fronta, presudno za stvaranje tog mita o ratnikoj i pobednikoj naciji. Mislim da je Arsenije Jovanovi, koji je reirao Kolubarsku bitku u pozoritu, najbolje u jednom intervjuu kasnije to sam denisao, rekavi da je Kolubarska bitka u stvari Kosovska bitka, ali sa pobedom na kraju. To ne znai da je pobeda bitnija od poraza. Naprotiv, poraz je bitniji, ali ipak ta pria o pobedi godi, ona je vana za nacionalno samopouzdanje, za heroizaciju nacije. Poreenjem knjievnosti i udbenika istorije moj cilj je da pokaem kako su te predstave iz knjievnosti, od Dobrice osia preko Knjige o Milutinu, direktno ule u na sistem obrazovanja, preskoivi potpuno kritiku istoriograju. Knjievnost se direktno ulila u na sistem obrazovanja. Ideja o heroizaciji prolosti, na primer, ulazi u dananji udbenik kroz citat nekog francuskog ocira koji kae hajde da verujemo da to zaista kae Samo je francuska konjica, i to uz velike napore, mogla da stigne srpsku peadiju. U jednom romansiranom seanju francuskog ocira ovako neto je sasvim doputeno, ali da to ue u udbenik istorije, i to bez ikakvog otklona, bez ikakvog dovoenja u pitanje kako je mogue da francuska konjica jedva prati srpsku peadiju i to na visinama Kajmakalana, ve jasno govori da se tu radi o pripisivanju natprirodnih svojstava srpskoj vojsci i srpskom narodu. Ako se setimo, krajem osamdesetih, tokom priprema za rat se govorilo svi nai ratovi su pobedniki, nai protivnici su sve ratove izgubili i na tome se hranila nacionalna arogancija. Meutim, eto, kada neto postavite na mitu, stvar se obino preokrene, i Srbija je devedesetih doivela sve te velike poraze. Druga kljuna ideja zbog koje je Prvi svetski rat taj osnivaki mit jeste ideja o naciji-rtvi, ta samoviktimizacija naroito se lako izvodi na Prvom svetskom ratu gde je Srbija realno izgubila izmeu treine i etvrtine stanovnitva. Ali jedno pitanje je kolike su stvarne rtve, a drugo pitanje je kako se mi prema tim rtvama odnosimo, na koji nain ih pamtimo. U svakom sluaju, ta samoviktimizacija, koja je zloupotreba tih rtava, uasno je vana zato to narod-rtva ima sve te moralne i politike privilegije, svaki njegov postupak je unapred oproten, i ona slui da se svi okolni narodi stalno podseaju na taj nikad isplaeni dug. Ili, kao to je Amos Oz rekao jednom prilikom, prisustvujemo svetskom prvenstvu za najveu rtvu meu narodima. Mislim da su Srbi odavno u toj trci. To je neto to je, na alost, takoe ulo u nastavu istorije, i ovde se esto koriste izvori. To je taj tipian mehanizam, gde kaete pa evo, izvor kae. Pitanje je, naravno, kakav je tvoj odnos prema tom izvoru, kako e ti aka uputiti da ita taj izvor ili je aku od 13 godina preputeno da ga shvati. Na primer, na jednom mestu u dananjem udbeniku, gde se opisuje situacija u Valjevu stoji da su okupatorske snage javljale da i mukarci i ene smrtnu kaznu doekuju stoiki, mirno. Smrtna kazna izgubila je svaku efektivnost. Smrti se niko nije plaio. I kada vidimo bilo koji opis u dananjim udbenicima vidimo da je to ne samo ideja, ve i sam jezik Dobrice osia, tako da u udbenicima pie Srbija je bila zemlja smrti. To je ponovo irenje tih epskih vrednosti, u kojima se razvija prezir prema smrti i pripremaju se i najnovije generacije za ideju da je smrt vrhunac koji oni uopte mogu i da doive. Nova mitska taka koja se moe graditi na osnovu dogaaja u Prvom svetskom ratu, jeste ona ideja o srpskom narodu kao o velikodunom, koji sve ini za druge, i tu dolazimo do jednog izuzetno vanog mesta za itavu tu ideologiju, a to je emocija nepravde jer ona je moda najjai lepak za naciju. Ona je ta koja homogenizuje sve pojedince tim snanim oseajem da smo mi objekt stalne istorijske nepravde gde vi stalno nekom neto dajete, gde ste vi stalno neshvaeni i na kraju najloije proete. To je vano zbog toga to homogenizuje naciju, ali je vano i zato to je to najlaki okida za revan. To je taj sindrom neuzvraene ljubavi koji vas zapravo mobilie, koji je bio, ako se seate krajem osamdesetih i poetkom devedesetih kljuan za poetak rata i za ruenje Jugoslavije. Milutin neprekidno o tome govori. On stalno govori mi idemo da oslobaamo druge, mi ginemo zbog drugih, i onda poimence ide ta sve radimo za Slovence, ta za Hrvate i tako dalje, ali on stalno ima taj oseaj da je ta njegova rtva nepriznata, da to niko ni nee, da ga svi udno gledaju. Naravno, to je knjievnost i moemo o Knjizi o Milutinu da razgovaramo na razliite naine ali, to bi neki rekli, knjievnost ima pravo da bude kriva. Udbenici nemaju pravo da budu krivi, oni imaju potpis ministarstva obrazovanja, i sada emo da vidimo kako su ove Milutinove misli direktno prele u udbenik preskaui rezultate naune istoriograje i to pre svega kroz ideju da je Srbija oslobodila druge jugoslovenske narode, dala im dravu. Jo jedna izuzetno vana komponenta za taj srpski nacionalizam jeste da je Srbija svaki put dala ruku narodima koji se uvek nau nekako na pogrenoj strani istorije. Ali mi, iz te velikodunosti, uvek im damo ruku i prevedemo ih, provuemo ih kroz taj moralni usek istorije, a oni nas ponovo zloupotrebe. Citiram udbenik gde se kae: Srbija je omoguila ostalim jugoslovenskim narodima da formiranjem jugoslovenske drave napuste stranu poraenih i da se prikljue pobednicima. Sledea mitska taka koja je bila izuzetno vana tokom osamdesetih, ali nita nije izgubila na emotivnom potencijalu, jeste mit o neprijatelju koji takoe odlino moe da se gradi na osnovu interpretacija Prvog svetskog rata, pogotovo kada govorimo o svim susednim narodima ali i kad govormo o Evropi kao takvoj. Jer nisu nam neprijatelji samo Austrougarska i Nemaka protiv kojih smo ratovali nego su, bogami, neprijatelji i saveznici koji su raznim pokuajima pregovaranja sa naim neprijateljima, Italijanima i Bugarima, hteli da daju nae teritorije i tako dalje. To jeste bilo tako, ali je ponovo pitanje ta ete vi iz toga zakljuiti. Da li ete zakljuiti da sa velikim silama treba da gledate kako ete svoje interese da ostvarite, ako je takva situacija, ili vi treba ponovo da sve pretvarate u sopstvene neprijatelje, to radi i naa knjievnost i na sistem obrazovanja. Zato je vaan mit o neprijatelju? On je dodatni tap koji pomae osvetu. I ako je nekome ostalo neto nejasno, Milutin zakljuuje, citiram: Treba da im vratimo, da pobijemo Arnaute. Oni su pobili nae, razmrskali im glave uicama sekira. On najdirektnije poziva na osvetu. I svaki put kad na taj nain poreamo neprijatelje, moramo da znamo da je to uvek poziv na revan. Na kraju dolazimo do poslednjeg mita. To je mit o Jugoslaviji za koji je ponovo Prvi svetski rat, naravno, kljuan, jer je ta drava tada stvorena. Tu dolazimo do kljunog mesta i kod Dobrice osia i kod Milutina, i kod dananjih udbenika, a i kod dananjih politikih reakcija na Prvi svetski rat, zbog toga to se sve to smo ranije pomenuli herojstvo, velike srpske rtve, velika nerazumevanja i velike nepravde sve je uzalud. To je Dobrica osi formulisao: Jugoslavija kao istorijska greka. Tu ideju potpuno otvoreno nalazimo u udbenicima, recimo, za osmi razred. U dananjem udbeniku pie: Srbija je od prihvatljivog pijemonta srpstva dakle, kroz ovo prihvatljivo direktno pisac udbenika uestvuje u debati i kae ta je dobro dakle, Srbija se od prihvatljivog pijemonta srpstva proglasila za magloviti pijemont jugoslovenstva. Ponovo jasno sugerie korienjem prideva. Bio je to ishitren i nedovoljno promiljen preokret, fatalan mit o jugoslovenskoj dravi. Ne treba, naravno, ni govoriti da udbenik sasvim sigurno nije mesto za ovakvu vrstu rasprave i lupanja amara istorijskim junacima, istorijskim idejama i situacijama ali, naravno, poto kod nas obrazovanje nema obrazovnu svrhu, ovakve stvari su tu kljune. Ukratko sam pokazala koja su to kljuna mitska mesta, i sad moemo da preemo na ono to je politika sfera danas. Drava je odgovorila jednim skupom u Akademiji nauka koji je otvorio predsednik, koji je podneo jo jedan referat o Prvom svetskom ratu gde je ponovo, istim nabojem, rekao Srbija nee dozvoliti reviziju, Srbija e se suprotstaviti, Srbija ovaj put nee preutati i tako dalje. On i dalje ivi u toj napetosti. Meutim, vano je da su brzo posle, ili ak istovremeno sa tim skupom u Akademiji nauka, u posetu doli Milorad Dodik i Emir Kusturica, i tom prilikom su i predsednik Srbije i premijer Srbije Aleksandar Vui izjavili da oni nee ii u Sarajevo, ve u Andrigrad i tamo sami sa sobom obeleiti atentat koji se dogodio u Sarajevu. Tim gestom oni su jasno hteli da pokau da Srbija ni ne eli da se pravi da je sada neka druga Srbija. Oni koji stalno govore da je ovo sada neki veliki zaokret, zapravo ovim gestom pokazuju da ne samo to nisu doneli novo, nego da i na simbolikom planu svima poruuju da je to ona uvek ista Srbija koja nee pruiti ruku, koja nee iskoristiti ovu priliku da ba ode u Sarajevo. Oni odlaze kod Kusturice u Andrigrad. Poruuju tano ono to iz retorike Tomislava Nikolia mi i moemo da zakljuimo, tj da se rat nikada nije zavrio, da smo mi jo u ratu iz devedesetih, to se jasno poruuje odlaskom u Republiku Srpsku. to je jo mnogo gore, pokazuje se da smo mi jo uvek u 1914. da i taj rat jo uvek traje.
Iz radio emisije (http://pescanik.net/2014/06/emisija-27-06-2014/) 27.06.2014. Peanik.net, 03.07.2014.