.Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-Biblijskipogledi, 3(2), 107-137. (1995.

)
UDK: 231.11:211.1
Izvorni znanstveni lanak
Primljeno: U srpnju 1995.
ONTOLOKI DOKAZ POSTOJANJA BOGA
eljko Porobija
eljko Porobija je diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beo
gradu i teologiju na Adventistikom teolokom fakultetu u Maruevcu,
a sada radi kao propovjednik u Zagrebu.
SAETAK:
Ontoloki dokaz postojanja Boga
Ovaj se lanak bavi jednim od najuzbudljivijih pitanja filozofije i teolo
gije, naime onim o dokazima Bojeg postojanja. Dokazi su imali dugu
i bogatu povijest, koja vue korijene iz vremena antike poganske filo
zofije (Platon, Aristotel) kroz srednjovjekovnu kransku filozofiju (An-
zelmo, Akvinski), racionalizam i empirizam 17. i 18. stoljea, njemaku
idealistiku filozofiju (Kant, Hegel), do modernih vremena analitike fi
lozofije (Russell, Moore) i katolikog neotomizma (Coplestone). Pristup
temi je radije "logiki" (koristi se oruem logike analize) nego "speku
lativan" (koristi se oruem metafizike; premda su neki "spekulativni"
filozofi, npr. Spinoza i Hegel, spomenuti gdje god je to bilo potrebno).
Prva stvar koja se imala uraditi bila je kratko izlaganje adekvatne teo-
rije dokaza, to je nuno radi daljnjeg objanjenja. Svi e se logiari
sloiti da dokaz treba biti logiki valjan i injenino istinit. Ali postoji
neto neslaganja o drugim potrebnim osobinama, i ovaj lanak razma
tra te osobine, kao to su persuadivnost, potpunost i procjenjivost. Za
persuadivnost je naeno da se ne treba smatrati nunom, budui da do
kaz treba biti objektivno valjan, bez obzira na pitanje ima li snagu nekog
natjerati da vjeruje. Potpunost je desideratum i moe se nai (u strogom
smislu) samo u apriornim znanostima. Procjenjivost je ve ukljuena u
pojam dokaza, zbog toga to dokaz per defmitionem nije neto privatno.
Ali to se tie granica dokaza, zakljueno je da nikada nije postojao neki
apsolutni dokaz. Kriteriji za dokaze Bojeg postojanja jesu kriteriji
zdravog razuma - oni koje bi prihvatio svaki razuman ovjek.
Upravo s ovog motrita analiziranje ontoloki dokaz. Taj dokaz tei biti
strogim u smislu apriornog dokaza logike i matematike. Autorstvo pri
pada sv. Anzelmu Kenterberijskom, i u svom esencijalnom obliku tvrdi
da sam pojam Boga sadri u sebi egzistenciju kao nuan atribut. Najra
niji kritiari, kao to su Gaunilo i Toma, nisu shvatili ovu toku. Ali
Kant, analizirajui Descartesovu verziju ontolokog dokaza, ispravno
je zakljuio da postojanje nije predikat u logikom smislu. Ova razlika
izmeu logikog i gramatikog predikata dalje je razjanjena analiza-
107
.Porobija,Ontolokidokaz postojanjaLBoga-Biblijskipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
ma modernih logiara Bertranda Russella i Georgea Edwarda Moorea.
Ali postoji jo jedan moderni pokuaj Normana Malcolma (kao i Char-
lesa Hartshorna i Alvina Plantinge) da se pokae kako postoji druga,
"ispravnija" forma ontolokog dokaza. Ovaj pokuaj, koji se temelji na
pojmu nune egzistencije, takoer se pokazao slabim. S druge strane,
pokuaj beogradskog filozofa Praia da naini logiki konkluzivan do
kaz Bojeg nepostojanja pokazao se manjkavim. Jo jedan pokuaj
skeptikog pogleda na ovisnost ontolokog dokaza o metafizici, to pri
pada Kolakowskom, j ednostavno potvruj e na stav da se ontoloki do
kaz ne treba smatrati valjanim, budui da nijedan dokaz logike ili
matematike nije ovisan o metafizici.
Uvod
Postoji li Bog? Odgovor na ovo pitanje iskon je svili drugih
odgovora. No moe li se dokazati Boje postojanje? Svaki e
poboan ovjek osjetiti izazovnost ovoga pitanja. ini se da je
odgovor na njega impliciran odgovorom na prethodno. Uostalom,
izgleda sasvim racionalnim prihvatiti i Boje postojanje i mo
gunost dokaza Njegovog postojanja. Koliko je takvo dokazivanje
doista mogue bit e predmet ovoga rada. elio bih prije samog
izlaganja iznijeti neke glavne postavke, zatim obrazloiti osnovni
metodski postupak u obradi i izlaganju teistikih dokaza, te na
vesti opi plan istraivanja i koritene izvore.
Pitanje dokaza Bojeg postojanja temelj je racionalne ili na
ravne teologije, koja ima cilj da razumom, odnosno filozofijom i
logikom, dokae sredinje tvrdnje boanskog otkrivenja. Stoga
su dokazi postojanja Boga eminentno filozofski po svojoj naravi i
nisu dio Boje objave, nego pokuaj njezinog opravdanja.1
Filozofski dokazi postojanja Boga imaju izuzetno dugu i bo
gatu tradiciju. O njima su zapoeli razmiljati najsjajniji pogan
ski umovi antike Grke, Platon i Aristotel. Zatim su teret
rjeavanja preuzeli na sebe kranski filozofi (Anzelm, Toma Ak-
vinski i drugi) i u okviru svojih skolastikih sustava znatno pri
donijeli boljem promiljanju o ovim dokazima. Nakon zavretka
srednjovjekovne teologije i filozofije, novovjekovni filozofski au
toriteti, prije svih racionalisti Descartes i Leibniz, ali i empirist
poput Lockea, pokuavaju revitalizirati dostignua srednjovje
kovnih autoriteta. No u doba prosvjetiteljstva osamnaestog stol
jea javljaju se i snani kritiari teistikih dokaza: prvo skeptik
1 Tako Toma Akvinski razumije smisao teologije, odnosno u njegovom nazivlju,
svete nauke. Vidi Toma, Izabrano djelo, izabrao i priredio Tomo Vere (Zagreb: Globus,
1981), str. 165-166.
108
. Porobija,Ontolokidokaz po stoj a nj a Boga - B i6Z ijsk i pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Hume, a zatim i "sverazara" Kant. Nakon Kanta, Fichte i Hegel
spekulativno pristupaju danoj problematici, a u naem stoljeu o
dokazima raspravljaju i katoliki dogmatski neotomistiki filozofi
i logiki precizni anglo-ameriki analitiki filozofi. Iako se radi
prvenstveno o tradiciji svjetovne i katolike filozofije, pitanje teis-
tikih dokaza razmatralo se i u krugovima protestantskih teologa,
te je poglavlje o filozofskim ili racionalnim dokazima postojanja
Boga postalo nezaobilaznim dijelom mnogih udbenika biblijske
doktrine.2Ne treba se stoga ustezati od te problematike i za nadati
se je da e i adventistiki teolozi ponuditi neto vie na ovome
podruju.
Metoda istraivanja i izlaganja teme
Postoje dva osnovna pristupa istraivanju dokaza postoja
nja Boga, oba zastupljena kod velikog broja filozofa. Neki filozofi
gotovo se podjednako slue i jednim i drugim.
Prvi od njih je spekulativni pristup, u kojemu se pitanje o
postojanju Boga smjeta u okvir metafizikog sustava. Oni misle
kako je svaki problem u krajnjoj instanci ontoloke naravi i ne
prelaze na spoznajne probleme prije rjeavanja ontolokih. Glavni
predstavnici ovakvog pristupa problemu Bojeg postojanja bili bi
Spinoza i Hegel. Da bi se razumjelo to oni govore o dokazima
Bojeg postojanja, treba prije svega razumjeti njihov zamren fi
lozofski sustav, kao i znaenje Boga u tom sustavu. Sljedstveno
tome i kritika njihovog dokazivanja Boga podrazumijeva kritiku
njihovih ontolokih postulata i teolokih implikacija. Ali to bi bio
prevelik posao u koji se ovdje nee uputati, jer ostaje problema
tinom korist od takva pokuaja. Dakako, neemo u cijelosti
zanemariti ono to su zastupali filozofi spekulativnog usmjerenja
i njihove e se misli spomenuti tamo gdje bude umjesno.
Drugi pristup dokazima postojanja Boga jest logiki.3 U nje
mu se vie obraa pozornost na logiku valjanost dokazivanja i
2 Kao primjere za ovu tvrdnju vidi jedan prezbiterijanski udbenik iz doktrine:
T. C. Hammond, Uvod u kransku teologiju, preveo Miroslav Volf (Osijek: "Izvori",
1994), str. 46-48, kao i zvanini adventistiki udbenik iz biblijske doktrine - Richard
Rice, Uvod u kransku teologiju, preveli Hinko Pleko i Dragutin Matak (Maruevec:
Adventistiki teoloki fakultet, 1987), str. 52-56. Tako je i pitanje teistikih dokaza
jedna od obvezatnih nastavnih cjelina na adventistikim teolokim fakultetima.
3 I ovaj, kao i prethodni naziv, treba prihvatiti sasvim uvjetno, jer niti oni mogu
iskazati u cijelosti ono to bi se njima htjelo, niti je ova podjela opeprihvaena u
filozofskom svijetu. Ali mislim daje ona ipak potrebna, dostatno jasna i Auminativna.
109
. Porobija, Ontoloki dokaz postojanja Boga-Biblijski pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
istinitost argumenata, promatranih znanstveno ili zdravorazum-
ski. U tom pristupu ne zahtijeva se razumijevanje filozofskih su
stava ili rjeavanje ontolokih pitanj a i takvo analiziranje dokaza,
ukoliko se pravilno izloi, moe shvatiti svaki uporniji itatelj. U
ovim lancima bit e primijenjena logika metoda, te e izlaganje
biti prilagoeno i onima koji se prvi put susreu s filozofskom
problematikom.
Radi preglednosti svaki e se dokaz izloiti uglavnom prema
istoj shemi, koja e sadravati sljedee toke:
1. U poetku emo istaknuti koja je njegova osnovna ideja,
odnosno na koje se filozofsko pitanje kani odgovoriti navedenim
dokazom.
2. Nakon toga dat e se povijest razmatranog dokaza na
voenjem njegova nastanka, prvotne formulacije i potonjih nado
puna i preoblikovanja onih koji su ga prihvaali.
3. Zatim e se izloiti logika struktura dokaza, koja je
nuna da bismo ga u cijelosti razumjeli. Na to e se odmah na
dovezati i:
4. Kritika dokaza. U njoj emo istaknuti prigovore koji su
se upuivali dokazu, u emu emo se drati logikog, a ne krono
lokog reda. Dakle vie pozornosti obratit e se na to koje se toke
dokaza i kojim argumentima napadaju nego na to koji je bio po
vijesni tijek tih kritika.
5. U zakljuku emo ustvrditi koliko ostaje od valjanosti i
snage dokaza nakon sueljavanja stavova njegovih pobornika i
kritiara.
Odmah nakon uvoda rei e se neto o dokazu i dokazivanju
uope i o naelnoj primjeni teorije dokaza na pitanje dokaza
Bojegpostojanja, ime e se znatno olakati razumijevanje onoga
to slijedi.
Zatim slijedi analiza dokaza -u ovome lanku ontolokog, a
u narednom - ostalih. Prije no to prijeem na njihovo navoenje
moramo dati jednu vanu napomenu. Ovih dokaza ima jako puno
i svaki njihov spisak, koliko god bio dug, ujedno je i nepotpun.
Navest u samo jedan takav pokuaj:
Postoji Platonov dokaz za opstojnost Boga kao Ideje Dobra, Aris
totelov koji vodi Nepokretnom Pokretau, Augusti nov iz openitosti,
nunosti i vjenosti istine, Anzelmov ontoloki dokaz, Bonaventurin
110
. Porobjja, Ontoloki dokaz postojanja Boga-.Bi6Zys&i pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
dokaz iz ovjekove tenje za znanjem, sreom i mirom, Tominih pet
putova, Duns Skotov dokaz za Prvo i Najvee Bie, Descartesov dokaz
iz ideje o Najsavrenijem Biu, Pascalov iz doivljaja Beskonanoga i
iz svijesti vlastite ogranienosti, Leibnizov dokaz iz objektivnosti ideje
o Bogu, Wolfov i Baumgartnerov iz mogunosti Najsavrenijeg Bia,
itd.4
I ovdje odmah treba naglasiti kako nee biti svih dokaza
nevedenih na ovoj listi, ali e opet biti nekih koji se ne navode.
Dakako, to nas sueljuje s pitanjem objektivnosti i opravdanosti
izbora koji je napravljen u ovom radu. On jest u stanovitoj mjeri
subjektivan, jer je to nuno s obzirom na golemost posla. No, s
druge strane, u dosadanjoj povijesti raspravljanja o dokazima
dostatno su se razluili oni koje gotovo svi filozofski autoriteti
dre znaajnijim i zanimljivim od onih koji nemaju takvo obiljeje.
U prvu grupu nedvojbeno spadaju ontoloki, kozmoloki i teleo-
loki dokaz, kojima je primjerice Kant ak podario dignitet jedinih
moguih dokaza postojanja Boga: "Vie ih nema, a i ne moe ih
biti vie", izuzetno saeto zakljuuje Kant.5 Stoga se njima u ovim
lancima dalo najvie mjesta. No pored njih navest e se jo neki
od poznatijih dokaza postojanja Boga. To su moralni dokaz, dokaz
iz religijskog iskustva, dokaz iz postojanja uda i Descartesov do
kaz iz postojanja ideje o Najsavrenijem biu. Ovdje e izlaganje
biti neto konciznije, te se nee nuno govoriti o njihovoj povijesti
i o njihovom opem filozofskom znaenju. U zakljunom dijelu,
dat emo skupnu ocjenu svih analiziranih dokaza, te objasniti
kolika je njihova opa valjanost i to se iz toga moe zakljuiti.
Mora se unaprijed upozoriti da se filozofi razlikuju i po pi
tanju klasifikacije i formulacije stanovitih dokaza: je li, na prim
jer, kauzalni dokaz isto to i dokaz iz kontingentnosti? Svako od
takvih pitanja razmatrat e se zasebno uz podrobnu argumenta
ciju za ovdje zastupani stav.
Na kraju i rije-dvije o izvorima. Iz razumljivih razloga nije
konzultirano sve to je napisano o pitanjima dokaza. Koriteni
su prije svega primami spisi, koji su povijesno priznati kao te
meljni za nau temu: dakle tekstovi Platona, Aristotela, Anzelma,
4 Rudolf Brajii, Opravdanje istoga uma u svjetlu transcendentalnih odnosa
(Zagreb: Filozofsko-teoloki institut Drube Isusove, 1988), str. 117.
5 Immanuel Kant, Kritika istoga uma, preveo Viktor D. Sonnenfeld (Zagreb:
Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1984.), str. 273. Kantovo je stanovite dakako
pretjerano, ali je ilustrativno za nau svrhu.
111
.Porobija, Ontoloki dokaz postojanja B o g a pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Tome Akvinskog, Humea, Kanta i drugih. Uz ove klasike, kao
primarni izvori upotrijebljeni su i spisi suvremenih filozofa, od
kojih se neki ve sada dre nezaobilaznima. Od sekundarnih iz
vora izabrani su prije svega oni anglo-amerike i protestantske
provenijencije, ali je radi objektivnosti dano mjesto i tomistima i
ateistima, jer je osnovni kriterij bio kvaliteta nekog rada, a ne
dopadljivost neijih stavova. Ostavljeno je i mjesta za hrvatske
autore, onoliko koliko su sami zasluili originalnou i potkrije-
pljenou svojih stavova. Od adventistikih autora duna je po
zornost poklonjena analizama Richarda Ricea, koji se u novije
vrijeme u adventistikim teolokim krugovima detaljnije bavio
pitanjem teistikih dokaza i pokuao dati i neki svoj osobni do
prinos. Tamo gdje to bude potrebno iznijet e se i neki poznati
tekstovi iz Biblije i djela Ellen White, koji se katkad, premda ne
i obvezatno, koriste (ili bi se mogli koristiti) unutar rasprava o
racionalnim dokazima Bojeg postojanja.
Teorija dokaza
to je dokaz?
Rije dokaz koristi se i u svakodnevnom govoru, alije pitanje
koliko ljudi umije tono definirati ovu rije. U logici se dokazi
vanje smatra logikim postupkom kojim utvrujemo istinitost
jednog iskaza, a sama logika forma tog postupka naziva se do
kazom.6 Tvrdnja iju istinitost dokazujemo naziva se tezom (the-
sis probandi), iskazi kojima potkrjepljujemo tezu nazivaju se
argumentima (argumenta probandi). Obino je jedan od tih ar
gumenata kljuan i on se naziva "ivac" dokaza (nervus proban
di).1 Od istinitosti tog argumenta esto ovisi i istinitost cijelog
dokaza. Razumjeti jedan dokaz znai shvatiti koji su njegovi ar
gumenti i koji je njegov kljuni argument.
Dokaz i zakljuak
Svojim logikim oblikom dokaz je istovjetan sa zakljukom,
ali se vrlo lako moe pokazati da su zakljuivanje i dokazivanje
dva razliita postupka. Na primjer:
6 Gajo Petrovi, Logika, dvanaesto izdanje (Zagreb: kolska knjiga, 1979.), str.
209; Sreko Kova, Logika (Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 1994.), str.
156-158.
7 Petrovi, str. 210.
112
.Porobija,Ontolokidokaz postojanjaBoga-BA/ij's/eipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Sve ribe diu krgama
Kitovi ne diu krgama
Kitovi nisu ribe
Ono to su u zakljuku premise, to su u dokazu argumenti
("Sve ribe diu krgama" i "Kitovi ne diu krgama"), a ono to je
u zakljuku konkluzija, to je u dokazu teza ("Kitovi nisu ribe").
Meutim, nama su u zakljuivanju dane premise iz kojih onda
izvlaimo konkluziju, dok je u dokazivanju stvar sasvim obratna:
dana nam je teza, za koju mi onda trebamo traiti argumente. I
najvei laik u logici i znanosti lako e zakljuiti da ako sve ribe
diu krgama i ako kitovi ne diu krgama, onda kitovi jamano
nisu ribe. No mnogo je tee kada nam je dana samo teza da kitovi
nisu ribe i kada mi sami trebamo pronai argumente kojima emo
je dokazati. Za tono izvoenje zakljuaka dovoljan je obian
zdrav razum, ali za pronalaenje dokaza potrebno je umijee, da
kle neto mnogo vie i tajanstvenije od poznavanja logikih pra
vila: "Logika ne moe pruiti nikakva pravila koja bi nam
osigurala da se u pravom trenutku sjetimo pravih argumenata."8
I za razumijevanje dokaza potrebno je stanovito umijee kojim
proniemo u strukturu i bit izloenog dokaza. Ako netko jo ne
shvaa teinu zadae dokazivanja, neka pokua dokazati inae
tonu tvrdnju da u New Yorku postoje najmanje dva ovjeka koja
imaju isti broj vlasi na glavi.9
to dokaz ini dobrim?
S obzirom da je dokaz svojim oblikom identian zakljuku,
prvi test kojemu podvrgavamo jedan dokaz jest njegova logika
valjanost. Zakljuak mora biti logiki valjano izveden iz premisa,
odnosno argumenti moraju implicirati tezu. Razmotrimo sljedei
sluaj:
8 Ibid.
9 Koen, MorisiNejgel, Ernest, Uvod u logiku i naunimetod, preveo Aleksandar
Kron (Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 1982.), str. 410. Rjeenje
ovoga problema zapravo je jednostavno: broj stanovnika New Yorka mnogo je vei nego
najvei mogui broj vlasi na glavi. Tako, da bi svi imali razliit broj vlasi, mora biti
navie 140-150 tisua Njujorana (a njih je mnogo vie). Dakako, vrlo je jednostavno
iz iskaza "Ako je broj individua vei od broja njihovih moguih osobina, onda e
postojati barem dvije individue s jednakim osobinama" i iskaza "Broj Njujorana vei
je od broja vlasi na glavi" izvesti zakljuak "Postoje barem dva Njujorana s istim
brojem vlasi na glavi", ali je teko od ovog zakljuka doi do premisa, tj. argumenata.
Manje dosjetljivi morali bi dugo brojati.
113
.Porobija,OntolokidokazpostojanjaBoga-.BiM/sipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Svi pjesnici su umjetnici
Neki Francuzi su pjesnici
Svi Francuzi su umjetnici10
Na prvi je pogled jasno da ovdje konkluzija ne slijedi iz pre
misa. Bilo bi ispravno jedino zakljuiti da su samo neki, a ne i
svi Francuzi umjetnici. Ovdje je prekreno pravilo prema kojemu
konkluzija mora biti partikularna (tj. imati oblik "neki x"), uko
liko je jedna od premisa partikularna. Nisu, meutim, svi logiki
nevaljani dokazi tako lako uoljivi i katkada je, kao to emo ka
snije i vidjeti, potrebno dosta pronicljivosti da bi se uoile takve
pogreke.
Druga stvar tie se istinitosti samog dokaza. Dok je u za
kljuivanju jedino bitna formalna pravilnost, za dokaz je bitna i
njegova istinitost.11 Tako u sluaju zakljuka
Ako je Kruno visok, Grci su Marsovci
Kruno je visok
Grci su Marsovci
nemamo nikakvu primjedbu formalne naravi, ali e teko netko
prihvatiti istinitost teze na osnovu ovih argumenata. Kljuni
argument u ovome "dokazu" jest hipotetini iskaz o logikoj
svezi izmeu Krunine visine i marsijanskog podrijetla Grka,
tvrdnja koja se protivi zdravom razumu. I ovdje opet treba upo
zoriti da u znanosti i logici greke ovoga tipa nikada nisu tako
oite i da je pronalaenje neistinitosti nekog argumenta katkad
pravi znanstveni pothvat.
Svi e se logiari sloiti u tome da bez ovih dvaju uvjeta
formalne valjanosti i materijalne istinitosti - nema dobrog doka
za, ali se nerijetko pita treba li dokaz jo neto posjedovati da bi
bio kvalitetan. U tome se ve logiari razilaze, a ovdje e se spo
menuti neke od osobina koje se, uz ove dvije, najee trae od
dokaza.
1. Potpunost ili deduktivnost dokaza. Dokaz je potpun ako
nisu potrebne druge premise osim onih koje su eksplicitno
izloene.12Moramo provjeriti nije li potrebna jo koja premisa da
bi se zasnovala eljena konkluzija. Potpunost i deduktivnost nisu
10 Petrovi, str. 74.
11 Ibid.
12 Koen-Nejgel, str. 412.
114
.Porobija.Ontoloki dokaz postojanjaBoga-Bii/i/s/eipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
istoznanice, alije iz naravi zakljuivanjajasno da jedino deduk-
tivni zakljuak moe biti potpun. Deduktivan je onaj zakljuak
u kojemu je konkluzija u cijelosti sadrana u premisama, odnosno
ona nuno slijedi iz premisa, dok kod induktivnog zakljuka kon
kluzija dodaje neto to nije sadrano u samim premisama i ona
vjerojatno slijedi iz premisa. U dosadanjim primjerima uvijek
smo imali deduktivne zakljuke, a primjeri induktivnih za
kljuaka vrlo su esti u znanostima. Primjerice, na osnovu
ponaanja ispitanih ljudi u nekim situacijama, pretpostavlja se
da e se u istoj situaciji tako ponaati svi ljudi, dakle i oni koji
nisu ispitani. Ali takav je zakljuak samo vjerojatan i povijest
znanosti puna je protuprimjera koji su obeskrijepili univerzalnu
valjanost nekih od tako izvedenih zakljuaka. Induktivne za
kljuke, te time i induktivne dokaze, treba uvijek dopunjavati i
time pojaavati njihovu izvjesnost, a kada se oni uine potpunim,
prestaju biti induktivnim i postaju deduktivnim. Ipak, induktiv
ni dokazi imaju jednu prednost nad deduktivnim: njihove su pre
mise provjerljivije od onih u veini deduktivnih. Lake je
provjeriti da se 1563 ljudi ponaa tako i tako u toj i toj situaciji,
jer se do toga dolazi empirijskim istraivanjem, nego to je tako
lako dokazati da sve ribe diu krgama.13
Naredna kvaliteta koja se zahtijeva od dokaza jest njegova
persuadivnost, odnosno psiholoka uvjerljivost. Dokaz mora biti
sroen tako da moe uvjeriti prosjenu osobu.
Oko ovoga pitanja nema suglasja meu filozofima. Na pri
govor onih koji dokaze postojanja Boga dre neuvjerljivim u psi
holokom smislu, Rice odgovara da treba razlikovati valjanost
dokaza od njegove persuadivnosti.14 Ljudi esto odbacuju nepo
bitne injenice ili pak prihvaaju oite lai i moda e ih prije
uvjeriti la nego istina. Rice stoga, slijedei ideju Jamesa F. Ros-
sa, trai da dokaz bude logiki valjan i istinit, bez obzira hoe li
uspjeti uvjeriti, obratiti ili utjeiti koga.15
Ovakvom Riceovom shvaanju protivi se Nashov stav da
dobar dokaz mora voditi osobu k prihvaanju zakljuka:
13 Osim ako ribu striktno definiramo kao ivotinju koja die krgama, iz ega bi
slijedilo da nita to ne die krgama nije riba. No u znanosti nije uvijek lako odluno
utvrditi koji je to conditio sine qua non neke stvari.
14 Richard Rice, Reason and the Contours of Faith (La Sie-rra: La Sierra
University Press, 1991.), str. 127.
15 Ibid, str. 128.
115
. P orobij a,O nt olokidokazpostojaryaBoga pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Drugim rijeima, da bi dokaz bio dobrim, argument ne treba zado
voljavati samo izvjesne logike kriterije. On mora takoer udovoljiti
jednom vanom psi hol okom testu; on mora doista uspjeti u
nagovaranju nekoga da prihvati zakljuak.16
Ostaje pitanje to bi se trebalo uraditi da bijedan dokaz bio
psiholoki uvjerljiv. Ako Nash eli jedino rei da dokaz nije valjan
ukoliko ga nitko ne prihvaa, onda je samo ponovio zravorazum-
sko rasuivanje da dobro odijelo mora nekom pristajati. S druge
strane, ako se ovime pak eli rei daje dokazu potrebno jo neto
osim logike valjanosti, potpunosti i istinitosti premisa, onda bi
trebalo bolje definirati to se pod tim misli. Dokaz, dakako, mora
biti pregledno izloen, dobro razjanjen i po mogunosti oprimje-
ren, ali nisam siguran da bi Nash to podrazumijevao pod persua-
divnou. On e, voen tim relativizmom, pozivati na oprez prema
nakanama filozofa da dokaze postojanja Boga uine dobrim za
svakoga.17 Ovakvo rezoniranje poiva na injenici da neke ljude
ne moe nita uvjeriti, no upitno je koliko to treba zanimati jednog
logiara. Ukoliko netko na ponueni dokaz ne moe odgovoriti
nikakvim protudokazom, osim banalnog "Nisi me uspio uvjeriti",
onda je to njegov osobni problem.
Za razliku od Nasha, Mavrodes i Evans brane jedan objek
tivniji pojam uvjerljivosti. U dokazu, na primjer,
Ili Jupiter nema satelit ili je Reagan republikanac
Jupiter ima satelit
Reagan je republikanac
imamo istinite premise i valjano izveden zakljuak.18 Problem
je, meutim, u prvoj premisi, koja je istinita ali objektivno nije
uvjerljiva kao argument. Ne moe se razjasniti zato moramo
birati izmeu iskaza "Jupiter nema satelit" i "Reagan je repu
blikanac"? Zbog ega bi nas pronalazak Jupiterovih satelita
(ime se utvruje netonost prvog iskaza), uvjerio u tonost
drugog iskaza? Ovdje oito nije problem u naoj psihi, nego u
nedostatku uvjerljivosti prvog argumenta, kvaliteti koja se
ipak moe jasno razluiti od valjanosti ili istinitosti. Ovaj smi
sao uvjerljivosti mnogo je relevantniji za epistemologiju, koju
16 Ronald H. Nash, Faith and Reason - Searching for a Rational Faith (Grand
Rapids: Zondervan Publishing House, 1988.), str. 109.
17 Ibid, str. 110.
18 Stephen C. Evans, Philosophy ofreligion (Downers Grove: Inter Varsity Press,
1985.), str. 42.
116
.Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-Biblijskipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
zanima pitanje objektivne istine, a ne subjektivnih razloga za
njihovo prihvaanje.
Jo jedna kvaliteta za koju je poeljno daje dokaz posjeduje
jest procjenjivost. Ross i Rice dre da ne moemo upotrebljavati
kao argumente sve za to znamo daje istinito ili logiki mogue.
Premise koje koristimo moraju biti opepoznate u nae vrijeme i
za njih se mora moi odluiti jesu li istinite ili ne s pomou ispi
tivanja voenih prema metodama filozofa. Argumenti trebaju biti
opi, a ne privatni.19
Granice dokaza
Vidjeli smo da od dokaza trebamo traiti logiku valjanost,
istinitost premisa, potpunost, objektivnu uvjerljivost i pro
cjenjivost. Sada nam ostaje razmotriti to ne trebamo traiti niti
smijemo oekivati od filozofskih dokaza.
Prvo, postupak dokazivanja podrazumijeva da postoje neki
stavovi koji predstavljaju osnovu svakog dokazivanja a koji se ne
mogu dokazati. To su bazini ili aksiomatski stavovi koji su pret
postavka svih empirijskih i matematikih znanosti.20
No pitanje granica dokazivanja sadri u sebi jedan jo
vaniji epistemoloki problem: koliko strogi trebaju biti nai zaht
jevi spram dokaza? Vidjeli smo da dokaz treba ispuniti odreene
kriterije, ali je pitanje treba li se ovima nadodati jo jedan, esto
prieljkivan u znanosti i filozofiji, a to je nesumnjivost. Ova bi
kvaliteta znaila da ne postoji nikakav racionalan stav kojim bi
se mogla dovesti u sumnju vrijednost argumenata upotrijebljenih
u dokazu.
Ovdje treba nainiti fundamentalnu distinkciju izmeu ma
tematikih ili apriornih dokaza, koji nastaju neovisno od svakoga
iskustva, i empirijskih ili aposteriornih dokaza, koji nastaju tek
na osnovi iskustva. Prvi dokazi su bezuvjetni i poivaju na zako
nima logike i matematike, a njihovo dovoenje u sumnju ne moe
imati racionalno opravdanje. Primjer za tu vrst dokaza jest Pi-
tagorin teorem, koji nikakvo iskustvo ili razum ne moe dovesti
u sumnju. Meutim, druga vrst dokazivanja nije bezuvjetna i u
nju uvijek moemo naelno posumnjati. Ovakva vrst dokazivanja,
19 Rice, Reason & Faith, str. 128.
20 Petrovi, str. 213.
117
.Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-.Bi6Zys&i pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
koja ne poiva na apsolutno izvjesnim premisama, zapravo je
najea u znanosti i filozofiji. Stoljeima se teilo da filozofsko
dokazivanje postane isto tako nesumnjivo i bezuvjetno kao i u
matematici, ali ako je ita u filozofiji definitivno jasno, onda je to
spoznaja da filozofski dokazi nikada ne mogu dostii strogost ma
tematikih. Stoga se u teoriji dokaza pokuava pronai neki blai
kriterij na osnovi kojega emo ocjenjivati filozofske dokaze. Da
kako, ti kriteriji i dalje su vrlo odreeni:
Nijedan filozofski dokaz bilo ega ne poiva na nesumnjivim pre
misama. Filozofski dokaz jednostavno ne moe ispuniti takve egzak
tne zahtjeve, ali to ne znai da treba praviti jeftine izgovore za povrno
miljenje.21
Stoga se Nash, Evans i R. E. M. Edwards zalau da se isprav
nost filozofskih dokaza mjeri pravnim standardima. To bi znailo
da se ne trai dokaz koji je izvan svake mogue sumnje, nego onaj
u koji se ne moe razumno sumnjati. Dobar dokaz nije apsolutni
dokaz, nego onaj dokaz koji e zadovoljiti razumnu osobu.22
Ovakvom rezoniranju nema se to zamjeriti u osnovi, jedino
to bi se namjesto govora o pravnim standardima moglo jednos
tavno govoriti o zdravorazumskim standardima. No reeno bi
trebalo primijeniti na dokaze Bojeg postojanja.
Dokazi postojanja Boga
Opeprihvaeno je miljenje meu filozofima da se dokazi
Bojeg postojanja dijele na apriorne i aposteriorne. U prvoj grupi
imamo samo jedan dokaz, ontoloki, dok se svi ostali dokazi nalaze
u drugoj grupi. Ta podjela nije bez osnove, ali se katkad dovodi
u sumnju. Hume e i kozmoloki dokaz drati apriornim, a su
vremeni filozof Hartshorne drat e da su svi teistiki dokazi
apriorni.
Hartshomovo shvaanje inspirirano je Kantovim stavom da
se i kozmoloki i teleoloki dokaz svode na ontoloki (a to su, pre
ma Kantu, jedini mogui dokazi uope).23 Mi neemo rei nita
unaprijed, nego emo svaki dokaz razloiti na premise, odnosno
argumente, i vidjeti za svaku tvrdnju posebno u koju grupu spada,
bez ega se oni ne mogu pravilno pojmiti.
21 Nash, str. 114.
22 Ibid., str. 115.
23 Kant, Kritika istoga uma, str. 279. 287.
118
.Porobija,Ontolokidokaz postojanjaBoga-Bi'Wi/s/?ipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
to se tie standarda kojima emo mjeriti dokaze, mora se
priznati daje teko u najopenitijem smislu povui strogu granicu
izmeu "zdravorazumskih" i "apsolutnih" standarda. No to emo
epistemoloko pitanje ostaviti postrani, jer nije od fundamentalne
vanosti za na predmet. U naem konkretnom sluaju to e
znaiti da emo smatrati prihvatljivim uobiajeno ljudsko
shvaanje o postojanju vanjskoga svijeta ili o kauzalitetu. Dakle
nijedan argument neemo dovesti u sumnju pobijanjem izvjesno
sti nae spoznaje o postojanju vanjskoga svijeta ili o postojanju
kauzalnosti, jer bi se onda zapleli u nerazrjeive filozofske
tekoe. To je jedino to bi se moglo misliti kada se govori o zdra-
vorazumskim (ili pravnim) standardima.24
Ontoloki dokaz
Osnovna ideja
Ontolokom dokazu redovito pripada prvo mjesto meu do
kazima Bojeg postojanja. Svi se slau o njegovoj apriornosti, to
znai da bi on trebao biti dokaz u naj stroem smislu te rijei, dakle
poput matematikih ili logikih dokaza. Njime se pokuava od
govoriti na jedno od glavnih filozofskih pitanja, a koje se tie od
nosa izmeu bia i miljenja. Neto moe. postojati u umu, ali nam
je potrebno iskustvo da bismo utvrdili postoji li to i u realnosti.
Neke se, pak, stvari ne daju ni zamisliti i nije potrebno nikakvo
iskustvo da bi se utvrdilo njihovo nepostojanje. Klasian je primjer
za to okrugli trokut, koji bi imao tri kuta i ije bi se sve toke
ujedno nalazile na podjednakoj udaljenosti od sredita. Postoje
li, meutim, neki predmeti ije postojanje u misli ujedno dokazuje
i njihovo postojanje u realnosti?
Spekulativni filozofi na ovom mjestu uvode poj am Apsoluta,
koji je jedinstvo bia i miljenja. No, to pitanje moe se analizirati
i logikom metodom, bez uvoenja zamrene metafizike. Jedno
stavno se moemo upitati: mogu li se iskazi kojima tvrdimo po
stojanje opravdati bez pozivanja na iskustvo? Ontoloki dokaz
odgovorit e odlunim da , ali jedino ukoliko se radi o postojanju
Boga.
24 Nash, Evans i Echvards imaju jo neto u vidu kada govore o pravnim
standardima, ali emo to morati ostaviti za zavrno poglavlje.
119
. Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-Biblijski pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Povijest i formulacija
Anzelmo
Iako ima filozofa koji dre daje bilo i nekih ranijih pokuaja
izvoenj a ontolokog dokaza,25poasni naziv njegova pronalazaa
pripada skolastiaru Anzelmu Kenterberijskom. U svom djelu
Proslogium Anzelmo dolazi na ideju da se iz analize pojma Boga
moe utvrditi Njegovo postojanje. Premda ima nekih koji poriu
Boga, i oni e se sloiti da pojam Boga znai bie od kojega se nita
vee ne moe zamisliti (aliquid quo nihil maius cogitari possit).26
Ovaj pojam veliine nema nikakvu fiziku konotaciju: biti vei,
znai biti savreniji.27 Najsavrenijem biu nita ne nedostaje,
niti bi se ono u emu trebalo jo usavriti. Ako bolje shvatimo ovu
definiciju, tvrdi Anzelmo, mi onda ne moemo poricati Boje po
stojanje, jer bi se od najsavrenijeg bia kojemu manjka postojan
je, moglo zamisliti jo savrenije bie - ono koje postoji:
Stoga, ako ono, od kojega se nita vee ne moe zamisliti, postoji
samo u razumu, onda ovo isto bie, od kojega se nita vee ne moe
zamisliti, jest ono od kojega se moe zamisliti neto vee. Ali to je oito
nemogue. Stoga, nema sumnje da postoji bie od kojega se nita vee
ne moe zamisliti i da ono postoji i u razumu i u stvarnosti.28
Cijelo Anzelmovo rezoniranje poiva na logikom zakonu
proturjenosti: ako jednom biu pripisujem predikat najveeg za-
mislivog, a ujedno mu ne pridajem postojanje, onda tvrdim da se
od najveeg zamislivog bia moe zamisliti jo vee bie, to je
proturjeno. Tko razborito misli da Bog jest, ne moe misliti da
Bog nije. Tko izgovara rijei Bog nije ne moe misliti to to kae,-
29
jer se ne moe misliti ono to proturjei samo sebi. Bog je ono
od ega se nita vee ne moe zamisliti, a ono to postoji vee je
od onog to ne postoji, dakle Bog postoji. Ili, reeno jezgrovitom
25 Tako Anzenbacher pronalazi predoblik ontolokog dokaza u Augustinovom
dokazivanju Boga na osnovi postojanja istine u Filozofija - uvod u filozofiju, preveli
Draen Karaman, Kiril Miladinov i Franjo enko (Zagreb: kolska knjiga, 1992.), str.
248.
26 St. Anselm and Gaunilo "The Ontological argument", u The Probleme of
Philosophy, ur. C. F. Delaney et al. (Notre Dame: University of Notre Dame Press,
1976.), str. 11.
27 John Hick, Philosophy ofReligion, third edition (Englewood Cliffs: Prentice
Hali Inc., 1983.), str. 16.
28 Anselm, str. 11.
29 Karl Jaspers, Anaksimandar, Heraklit, Parmenid, Plotin, Anselmo, Laoce,
Nagarduna, prev. Olga Kostreevi (Beograd: "Kultura", 1988.), str. 125.
120
.Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-BiWf/sipogZeGi, 3(2), 107-137. (1995.)
tvrdnjom jo jednog velikana skolastike, Bonaventure: "Ako Bog
jest Bog, onda Bog jest."30
Rene Descartes
Descartesovo obrazlaganje ontolokog dokaza logiki je ja
snije od Anzelmovog, te se kroz njegovu verziju ontolokog dokaza
lake shvaa logika struktura tog dokaza.31 Descartes tvrdi da
i postojanje (existentia) spada u Boju bit (essentis), kao to u bit
trokuta spada da ima tri kuta, ili u bit brij ega spada da ima dolinu.
Bog je bie koje ima sva savrenstva, a kako je postojanje jedno
od savrenstava, nuno slijedi da Bog postoji.32
Descartesu je jasno da neodvojivost pojma trokuta od triju
kutova ne znai da trokut postoji, nego samo to da gdje god imamo
trokut imamo i tri kuta. U pojam trokuta ne ulazi da on postoji,
ali u pojam Boga nuno spada i postojanje: "Zbog toga to o Bogu
ne mogu misliti nego kao o egzistirajuem, slijedi daje egzistencija
neodvojiva od Boga, te da on istinski egzistira"33.
Descartes dri daje izvjesnost ontolokog dokaza jednaka
izvjesnosti makojeg geometrijskog dokaza i da za postojanje Boga
moemo izvjesnije znati nego za postojanje naeg tijela, zvijezda
i drugih vanjskih stvari.34
Drugi pobornici ontolokog dokaza
Baruch de Spinoza
Spinoza je ontoloki dokaz shvatio spekulativno. Osnovu
njegovog filozofskog sustava ini pojam supstancije, odnosno Ap-
soluta koji obuhvaa sve postojanje. On tu supstanciju naziva Bo
gom, iako je Spinozin Bog neto potpuno drugaije od kranskog,
jer Spinoza razmilja panteistiki, a ne teistiki. Ako supstanciju
definiramo kao to to ini Spinoza, onda je bjelodano da ona, tj.
30 U originalu: "Si Deus est Deus, Deus est." U tom naoko paradoksalnom iskazu
Vere s pravom vidi britku rekapitulaciju Anzelmovog dokaza. Vidi Tomo Vere,
Iskonski mislilac (Zagreb: Dominikanska naklada "Istina", 1978.), str. 64.
31 Descartes je do ontolokog dokaza najvjerojatnije doao neovisno o Anzelmu.
Na Mersennovo pitanje u kakvoj je svezi njegov argument s Anzelmovim, Descartes
je navodno odgovorio: "Pogledat u Sv. Anzelma prvom prigodom." (vidi Hick, str. 18).
32 Rene Descartes, Meditacije o prvoj filozofiji, preveo Veljko Gortan (Zagreb:
Cekade, 1975.), str. 227.
33 Descartes, Meditacije, str. 228.
34 Descartes, Rasprava o metodi, ponovljeno izdanje, prev. Radmila ajkovi i
Duan Nedeljkovi (Beograd - Valjevo: "Estetika", 1990), str. 30-31.
121
.Porobija,Ontolokidokazpostojai\jaBoga-.Bi6Zi/s&ipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Bog, nuno postoji. Bog se ne moe zamisliti nepostojeim, jer
njegova bit sadri u sebi postojanje.35
Leibniz
Leibniz spada u pristae ontolokog dokaza, premda je drao
da bi se on mogao popraviti. Ustvari, ontoloki dokaz trebalo bi
se uiniti stroim time to e se pokazati kako ideja Boga nije
proturjena.36 Sam Leibniz nije sumnjao u neproturjenost pojma
Boga, ali ujedno nije dao nikakav konkretan prijedlog kako bi se
eljeno pokazivanje trebalo izvriti.
G. W. F. Hegel
Hegel, kao i Spinoza, spekulativno pristupa ontolokom do
kazu. Slinost izmeu Hegela i Spinoze jest i u tome to obojica
polaze od neeg apsolutnog, odnosno panteistiki shvaenog Boga,
koji onda po definiciji nuno postoji. Kada u svom izlaganju povi-
jesti filozofije Hegel govori o Anzelmu, on e jasno ustvrditi daje
Bog "ono to je beskonano, kao to su zauvijek povezani tijelo i
dua, bie i misao; to je spekulativna, prava definicija Boga".37
Hegel nee ni rije pojam shvatiti u uobiajenom smislu, nego kao
spinozistiku sveobuhvatnu supstanciju, totalitet,z&iz ega je ja
sno da su pojam i Bog isto, to znai da i Bog per definitionem
postoji. S obzirom da su Bog i pojam osnovni pojmovi Hegelove
filozofije, Anzenbacher je u pravu kada kae daje cijeli Hegelov
sustav u znaku ontolokog dokaza.39
Logika struktura ontolokog dokaza
Ona je, kako smo rekli, najjasnija u Descartesovoj verziji.
Moe se izloiti u obliku sljedeeg kategorikog silogizma:
Bog posjeduje sva savrenstva
Postoianie je jedno od savrenstava
35 Baruch de Spinoza, Etika - geometrijskim redom izloena i u pet delova
podeljena, prevela Ksenija Atanasijevi (Beograd: Beogradski izdavako-grafiki
zavod, 1983.), str. 11.
36 Gottfried Willhelm Leibniz, Novi ogledi o ljudskom razumu, preveo Milan
Tasi (Sarajevo: Veselin Maslea, 1986.), str. 394.
37 G. W. F. Hegel, Istorija filozofije, tom 3., preveo Nikola M. Popovi (Beograd:
Beogradski izdavako-grafiki zavod, 1983.), str. 129. Anzelmu e Hegel zamjeriti
jedino to to je jedinstvo Boga i postojanja shvatio kao jedinstvo nae predodbe i
objekta, jer je time ukazao samo na nunost naeg miljenja, a ne na nunost objekta,
koja zanima Hegela. Vidi Hegel, Enciklopedija filozofijskih znanosti, preveo Viktor D.
Sonnenfeld (Sarajevo: "Svjetlost", 1987.), str. 176.
38 Hegel, Enciklopedija, str. 153.
39 Anzenbacher, str. 251.
122
. Porobija,Ontoloki dokaz postojanjaBoga-B/iZi/sii pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Bog postoji
U formalno-logikom pogledu dokaz je valjano izveden, jer
zakljuak nuno slijedi iz konjunkcije ovih dviju premisa. Razmo
trimo svaku od njih posebno:
1. Prva premisa je analitiki sud, kojim dajemo definiciju
pojma Bog. Bog ontolokog dokaza posjeduje savrenstvo moi i
karaktera, on je upravo onakav kakvim ga zamiljaju monoteis
tike religije. Ostali dokazi postojanja Boga, kako emo vidjeti,
ne daju toliko tonu sliku kranskoga Boga. Nije nerazumna An-
zelmova teza da e se i ateist sloiti s ovakvom definicijom Boga,
samo to e on poricati da postoji Bog o kojemu ta definicija govori,
i time, vjeruje Anzelmo, upasti u proturjeje.
2.1 za drugu premisu Anzelmo i Descartes misle daje apriori
potvrena definicija. Ono emu manjka postojanje ne moe biti
savreno, jer e od njega biti savrenije ono to postoji. Iz toga e
nuno slijediti zakljuak da ono to posjeduje sva savrenstva
posjeduje i savrenstvo postojanja. Zato e Anzelmo rei da negi
ranjem Bojeg postojanja pokazujemo neshvaanje definicije
Boga.
Kritika ontolokog dokaza
Obje premise djeluju prima facie uvjerljivo, zakljuak je do
bro izveden, a umijee je kritiara pronai koja bi bila slaba toka
dokaza. Dugo su filozofi tragali za njom - mnogi su bili sumnjiavi
prema dokazu, ali nisu mogli tono odrediti to mu nedostaje.
Prva kritika na raun dokaza pokuavala je pobiti prvu premisu.
Nju je uputio Anzelmov suvremenik Gaunilo, redovnik iz Mar-
moutiera.
Gaunilova kritika
Gaunilo je drao da je greka prve premise u tome to
moemo jo mnoge predmete miljenja, a ne jedino Boga, definira
ti savrenim, i iz toga a priori zakljuiti njegovo postojanje. Za
mislimo, argumentira Gaunilo, da nam netko pria o otoku koji
obiluje veim bogatstvom nego legendarni Otok Blaenih.40 Lako
se moe razumjeti to nam taj pripovjeda govori, ali zamislimo
da ovaj hoe rei:
40 Anselm, str. 12.
123
. Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-B jiZi/sfei pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Ti ne moe vie sumnjati da onaj otok koji je izvrsniji od svih ze
malja negdje postoji, budui dane sumnja da je utvojemu razumu. A
poto je izvrsnije biti ne samo u razumu nego u razumu i u stvarnosti,
onda on mora postojati. Ako ne bi postojao taj otok izvrsniji od svih,
onda bi svaki postojei otok bio izvrsniji od njega, te onda on ne bi bio
izvrsniji od svih.41
Tako bismo opet pali u proturjeje, jer bismo tvrdili da otok
koji je najizvrsniji od svih nije otok koji je najizvrsniji od svih.
Anzelmova obrana
Na Gaunilovu Liber pro insipiente, kojom je on, kako naslov
kae, stao na stranu bezumnika (onog iz Psalma 53.), Anzelmo je
napisao Liber apologeticus adversus insipientem (Obrana protiv
bezumnika).42 Njegova se obrana zasnivana,jedinstvenosti pojma
Boga, jer se niemu drugom savrenstvo ne moe pridati u onom
smislu u kojemu se ono pridaje Bogu. Osobine koje posjeduje Bog
ne moe posjedovati nita drugo:
Sada sveano obeavam da ukoliko bilo koji ovjek otkrije ma to
postojee - bilo to u stvarnosti ili samo u umu (osim onoga od ega se
nita vie ne moe zamisliti) - na koje se moe primijeniti slijed mojega
rezoniranja, ja u pronai tu stvar i dat u mu njegov izgubljeni otok,
kako se ne bi nikada vie izgubio.43
Jedino Bogu pripadaju sva savrenstva, dok savrenom oto
ku ona po definiciji ne mogu pristajati. Bog je neogranien, dok
savreni otok mora biti ogranien: napokon,u kakvom bi se on
moru trebao nalaziti ukoliko nije ogranien? Problem je i u tome
kako odrediti koje osobine ima taj najsavreniji otok. Ima li on
stalnu temperaturu, i ako ima, koju? Koliko ga ivotinja nasel
java i kakav bi mu bio biljni svijet?
Nije, dakako, jasno kako bi se trebalo odgovoriti na ova pi
tanja, a isto tako je sumnjivo da postoji jedan skup odgovora koji
bi morao biti najispravniji skup odgovora. Za razliku od naj-
savrenijeg bia, pojam najsavrenijeg otoka ne odreuje jedan
jedini skup obiljeja.44
Gaunilova kritika poiva na logikoj greci zamjene teze:
Anzelmo govori o Bogu koji je savreniji od svega zamislivog, a
Gaunilo govori o otoku koji je savreniji od svih otoka, a ne od
41 Ibid, str. 13.
42 Hegel, Istorija filozofije, str. 129.
43 Anselm, str. 13.
44 Loux, str. 3.
124
.Porobija, Ontoloki dokaz postojanja Boga-Ei6/i/s/eipcgie<i i, 3(2), 107-137. (1995.)
svega zamislivog. Ali, dok se za najsavrenije bie moe precizno
odrediti to spada u njegovu savrenost, naime, savrena mo,
savreno znanje i savren karakter, za Gaunilov savreni otok ne
moe se rei nita poblie za to bi se svi sloili daje ono najbolje.
Iz toga bi slijedio i zakljuak da savreni otok zapravo i ne postoji.
Time je Anzelmov dokaz definitivno obranjen od Gaunilove kriti
ke.45
Toma Akvinski
Toma e drati sasvim ispravnom tenju za dokazivanjem
Boga, ali nee prihvatiti ontoloki dokaz. Toma svoj prigovor raz
vija u dva koraka i upuen je tezi daje postojanje Boga samora
zumljiva istina:46
1. Nee ba svi pod rijeju Bog podrazumijevati da ona znai
"ono od ega se neto vee ne moe zamisliti", jer neki Boga
zamiljaju kao tjelesno bie, od kojega se naelno moe zamisliti
neto vee.
2. Ako bi doista svatko pod rijeju Bog zamiljao bie od
kojega se neto vee ne moe zamisliti, opet se ne bi moglo za
kljuiti da neto takvo postoji u stvarnosti, "ve samo da je pri
sutno u poimanju ljudskog uma".47 Ne vrijedi ni rezoniranje da
je pojam Boga jedini pojam koji u sebe ukljuuje postojanje, jer
ateisti nee dopustiti da postoji u stvarnosti "ono od ega se neto
vee ne moe zamisliti".
Akvineva argumentacija ini se promaenom, jer on samo-
razumljivost shvaa u isto psiholokom smislu, to bi se teko
moglo pripisati Anzelmu.48 Prvim korakom Toma odbacuje da e
svi definirati Boga na Anzelmov nain, dok se drugim korakom
kani rei da ako bi svi ljudi priznali Anzelmovu definiciju Boga,
oni opet ne bi mislili kako taj pojam u sebi sadri i postojanje.
Toma odrie Anzelmovu dokazu uvjerljivost, koju on shvaa
subjektivno, odnosno kao persuadivnost. Copleston je u pravu
kada misli da Toma odrie ljudskom razumu sposobnost a priori
45 Zanimljivo je, meutim, da i dalje postoje filozofi koji ipak dre Gaunilovu
kritiku opravdanom. Kao primjer navodim inae vrsnog hrvatskog filozofa Branka
Bonjaka. Vidi Filozofska hrestomatija, sv. 2: Filozofija od Aristotela do Renesanse
(Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1978.), str. 100.
46 Toma, Izabrano djelo, str. 170.
47 Ibid
48 Ibid, str. 169.
125
. Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-Biblijskipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
spoznaje Boga, te jedinim legitimnim priznaje put "argumentima"
iz njegovih uinaka, to jest a posteriori.49
Toma ne pravi neku logiku analizu kojom e obesnaiti An-
zelmov pokuaj apriornog dokazivanja. Zato bi se dokazivanje
Boga moralo ograniiti na aposteriorno argumentiranje?
Znaajno je, meutim, za razumijevanje Tominih stavova uvidjeti
kako on od dokaza postojanja Boga trai sveopu prihvatljivost:
Toma naime imenu Bog pripisuje sasvim odreen sadraj, koji
nadilazi sve konfesionalne i religijske okvire. Rije je o Bogu o kojemu
govore svi ljudi i na koga svi misle, dakle i teisti, i ateisti, i politeisti
kad u bilo kojoj svezi izuste rije Bog. 50
Anzelmov dokaz nema za predmet takvog Boga, rekao bi
Toma, nego definiciju koja mnogima ne znai isto to i Bog, a jo
manje ne znai isto to i postojei Bog. Tomi je stalo da dokaz
svatko shvati i prihvati, a Anzelmu je bitna formalna valjanost
dokaza. Iako treba cijeniti Tomin pokuaj da dokae upravo ona
kvog Boga kakvim ga razumiju svi ljudi, o emu emo konkretnije
govoriti kasnije izlaui njegove dokaze, ipak se moe slobodno
zakljuiti daje Anzelmov dokaz ostao bitno neuzdrman Tominom
kritikom. Gaunilo i Toma se razlikuju u svom pristupu Anzelmo-
vom dokazu, ali su obje kritike podjednako neuspjene.51
Pravu i uspjenu kritiku Anzelmovog dokaza teoloki i filo
zofski svijet doekao je tek u XVIII. stoljeu. Nju je iznio Imma-
nuel Kant.
Kantova kritika ontolokog dokaza
Kant je u svojoj Kritici istoga uma napao pretenziju uma
da nadilazi svako mogue iskustvo, odnosno da predmetom ini
ono to se nalazi izvan prostora i vremena. Tako je odbaena i
mogunost dokazivanja postojanja Boga.52 Meutim, on se nije
zadrao samo na openitom odbacivanju teistikih dokaza nego
se latio i logike analize, uhvativi se u kotac prvo s ontolokim
dokazom.53
49 Frederick Copleston, Istorija filozofije, sv. 2: Srednjovjekovna filozofija, preveo
Jovan Babi (Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod, 1989.), str. 338.
50 Tomo Vere, Iskonski mislilac, str. 70-71.
51 Toma e, meutim, drati daje Bog istovjetan sa svojim bitkom (esse), to je u
skladu s Anzelmovim dokazom. Oito se neslaganje javlja po pitanju kako se dolazi do
ove spoznaje. Vidi Toma, str. 170.
52 Kant, Kritika istoga uma, str. 288-291.
53 Kant je kritizirao ontoloki dokaz jo u spisu Dereinzig mogliche Beiveisgrund
126
. Porobija,Ontoloki dokaz po stoj a nj a Boga -B ijsk i pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Kant raspravlja s Descartesovom formulacijom ontolokog
dokaza, ispoetka ponavljajui njegov stav kako je nuno da kada
je god dan trokut moraju u njemu postojati tri kuta, ali da to ne
znai kako uope mora postojati trokut.54 Rei "Trokut nema tri
kuta" jest proturjeno, ali rei "Trokut ne postoji" nije proturjeno,
premda je neistinito. Sud "Trokut ima tri kuta" daje nam analizu
pojma trokut, te je njegovo poricanje proturjeno, ali sud "Trokuti
postoje" nije analitian, nego sintetian, jer pojmu trokuta doda
jemo pojam koji u njemu nije sadran, tj. tvrdimo kako trokut
postoji. Ako poriem taj sud, nemam nikakvo proturjeje, premda
tvrdim neto neistinito, jer se lako moe zamisliti da trokuti ne
postoje - jedino se ne moe zamisliti postojanje trokuta koji nema
tri kuta.
Isto tako moemo postupati s pojmom Boga: ukoliko tvrdim
da Bog nije svemogu, onda tvrdim neto proturjeno, ali protu
rjeja nema ako tvrdim da Bog ne postoji. Iz ovoga je jasno da e
Kant prihvatiti prvu premisu ontolokog dokaza, odnosno da se
Bog definira kao ono od ega se nita vee ne moe zamisliti. Kant
je shvatio da je druga premisa kojom se tvrdi da je postojanje
jedno od savrenstava ivac dokaza i upravo nju on sada eli ospo
riti.
Prvo pitanje koje Kant postavlja u svezi s tim stavom jest
je li bilo koji iskaz tipa "x postoji" analitian ili sintetian. Ako je
taj iskaz analitian, onda nam spoznaja postojanja neke stvari ne
donosi nita novo. Zapravo, moe se to dodati, mogli bismo onda
sve predmete na koje bi uope pomislili proglasiti postojeima,
to nije logiki proturjeno ali je posvema neracionalno. Ako je taj
iskaz ipak sintetian, onda uope nije proturjeno negirati ga, jer
je proturjeno jedino negiranje analitikih sudova.55
Zatim Kant ulazi u bit pogreke ontolokog dokaza. U njemu
je dolo da zamjene izmeu logikog i realnog predikata. Realni
je onaj predikat koji uveava pojam neke stvari, te ono nije
sadrano u subjektu nekog iskaza. Kada kaem "Ovaj kaput je
pohaban", onda dodajem jedan predikat ("pohaban"), koji nije
zu einer Demonstration des Daseins Gottes, iz 1763. g. (dakle osamnaest
godina prije prve Kritike). No uspjenost te analize Kant je uvelike ponitio pokuajem
izgradnje drugaijeg ontolokog dokaza. Vidi Branislav Petronijevi, Istorija novije
filozofije (Beograd: Nolit, 1982.), str. 366-367.
54 Kant, Kritika istoga uma, str. 274.
55 Ibid, str. 275.
127
. Porobija, Ontoloki dokaz po stoj a nj a B oga - fi i W i/s i pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
sadran u samom subjektu ("kaput"), odnosno pojmu kaputa do
dajem pojam pohabanosti. Ali kada kaem "Ovaj kaput postoji",
onda nisam nita dodao samom pojmu kaputa. Isto tako, za
kljuuje Kant, kada kaem "Bog postoji", onda ja pojmu Boga ne
dodajem nikakav novi predikat. Glavni Kantov argument glasi
da ukoliko bi postojanje dodavalo neto subjektu, onda bi se pojam
neke stvari razlikovao od same te stvari, ime bi on onda prestao
biti pojmom te stvari:
I predmet i pojam moraju sadravati tono jedno te isto, a stoga po
jmu koji izraava samo mogunost ne moe nita vie prioi samo iz
toga razloga to ja njegov predmet (s pomou izraza: on jest) pomiljam
kao upravo dan. I tako ono stoje zbiljsko ne sadrava nita vie nego
ono to je samo mogue.56
Pokuajmo jo vie razjasniti ovaj Kantov argument, kori
stei se njegovim primjerom sa sto talira, to sadri u sebi pojam
sto talira? To su sljedee odredbe: da su srebrni, okrugli, s likom
i natpisom, da ih ima stotinu i tome slino, to sadri stvarnih sto
talira? Opet stotinu okruglih, srebrnih novia. Ako bi i posto
janje bila odredba, onda bi stvarnih stotinu talira bili neto drugo
nego pojam stotinu talira. Postojanjem stotinu talira mijenja se,
tvrdi Kant, financijska bilanca, ali se ne mijenja njihov pojam.57
U skladu s tim stavom slijedilo bi da se ni u pojmu Boga nee
izmijeniti nita ukoliko Bog postoji ili ne postoji. Pojam besko
nanog bia nije nita savreniji ukoliko ono postoji, niti mu to
manjka ukoliko ne postoji bie na koji se ono odnosi. Anzelmovski
reeno, Bog je ono od ega se nita vie ne moe zamisliti postojao
ili ne postojao. Time je Kant doveo u pitanje ispravnost druge
premise ontolokog dokaza, ime je, prema miljenju znatnog di
jela filozofa, taj dokaz zauvijek obesnaen.
Postojanje kao predikat
Kantovo razlikovanje izmeu logikog i realnog predikata
bolje se izraava razlikovanjem izmeu gramatikog i logikog
predikata.58 Gramatiki predikat (kod Kanta nazvan logikim)
56 Ibid, str. 276.
57 Ibid
58 Logiki predikat je ono to se esto naziva bitnostima ili esencijalima, tj.
osobinama koje nuno pripadaju nekom predmetu, bez kojih se taj predmet ne moe
ni misliti. Tako je za trokut nuno da ima tri zatvorene stranice, ili u protivnom ne
moe biti nazvan trokutom. Isto tako logiki predikat je i osobina koja proistjee iz biti
predmeta, iako ne ini samu bit. Ova vrst logikih predikata naziva se pridjevcima ili
128
. Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-Zii'W/s&i pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
jest svaki glagol u reenici. U tom smislu postoj anj ej este predikat,
jer u svakoj reenici tipa "x postoji", gramatiki gledano, "x" je
subjekt, a "postoji" predikat. Logiki predikat (kod Kanta nazvan
realnim) jest samo ona odredba koja ini pojam stvari, bez koje
se dani predmet uope ne bi mogao pomiljati.
Pitanje koje je Kant s pravom pokrenuo jest predstavlja li i
postojanje, u sluaju bilo kojeg predmeta, takvo obiljeje bez koje
se dani predmet ne bi mogao pomiljati. Kant odluno opovrgava
takvu mogunost, a njegovo miljenje podravaju brojni logiari,
od kojih emo obraditi dva najpoznatija britanska mislioca ovoga
stoljea, Bertranda Russella i Georgea Edvvarda Moorea, ije e
nam ideje dati jo dublji uvid u ovu problematiku.
Russellova analiza postojanja
Russellova polazna toka za analizu pojma postojanja jest
njegova teorija deskripcija. Deskripcijom se nazivaju sloeni izra
zi poput "sadanji predsjednik Amerike" ili "pisac Glembajevih".
One stoje namjesto imena kojim upuujemo na predmete i de
skripcija nam istie neko obiljeje koje se smatra specifinim za
dani predmet.59
Zatim se ove deskripcije razmatraju u kontekstu reenica,
poput "Pisac Glembajevih bio je ljeviar". Ova reenica bi znaila
"Netko je napisao Glembajeve i bio je ljeviar".60 Reenicu "Miro
slav Krlea je napisao Glembajeve" prevodimo sa "Jedan i samo
jedan ovjek je napisao Glembajeve, i taj je ovjek bio Krlea".61
U skladu s tim postavkama, Russell tumai i iskaze tipa "x
postoji". Rei da npr. krava postoji ne znai pripisati izvjesnu kva
litetu kravama, nego ustvrditi da ima predmeta na svijetu na koje
se deskripcija sumirana rijeju krava primjenjuje. Isto tako
atributima. Logiki predikat nije sluajno obiljeje, koje neki predmet moe i
ne mora imati, kao to npr. trokut moe biti mali ili velik. Vidi Kova, str. 23-24.
59 Bertand Russell, Istorija zapadne filozofije, prevela Duanka Obradovi
(Beograd: "Kosmos'', 1962.), str. 793. Upotrebljujem vlastiti primjer, koji je blii naem
itatelju od Russellovog "pisac Wauerleya. Ovaj Russellov tekst daje nam
najjednostavniji prikaz teorije deskripcija. Isti je objavljen i u Filozofska hrestomatija,
sv. IX, priredio Danilo Pejovi (Zagreb: Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1983.), str.
177-185.
60 Russell dodaje jo jednu klauzulu, a koja glasi "i nitko osim njega nije napisao
Glembajeve". Time se utvruje jedinstvenost izraza "pisac Glembajevih", koja se inae
samo podrazumijeva. Vidi W. V. Quine, 0 onome to jest, u Novija filozofija
matematike, priredio Zvonimir iki (Beograd: Nolit, 1987.), str. 105-106.
61 Ili, jo potpunije: "Postoji entitet c tako da je iskaz x je napisao Glembajeve
istinit ako je x = c, ali ne i obratno" (ibid).
129
. Porobija, Ontoloki dokaz po stoj a nj a Boga - B iM ijsk i pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
tvrdnja "Jednorozi ne postoje" znai "Nema x-ova takvih da x je
jednorog je istinito".62 Postojanje se, prema Russellu, pripisuje
samo deskripcijama i ono ne oznauje neku specifinu osobinu,
nego se tim pojmom jedino odreuje istinosna vrijednost iskaza
tipa "x postoji".
U razgovoru s tomistikim filozofom Coplestonom, Russell
e eksplicitno izjaviti da postojanje nije (logiki) predikat. Iskaz
"Egzistirajui okrugli etverokut egzistira" izgleda kao analitiki
sud, no okrugli etverokut ipak ne postoji.63
Russellovo shvaanje pojma postojanja bilo bi, dakle, da ono
ne moe biti deskripcija nekog predmeta, niti analitiki sadrano
u nekom iskazu. Time se na svje nain obrazlae i dokazuje Kan-
tova ideja da postojanje nije realan predikat (tj. deskripcija kod
Russella) i da egzistencijalni iskazi ne mogu biti analitini, to
nanovo opovrgava Anzelmovu i Descartesovu argumentaciju.
Mooreova analiza postojanja
Mooreovu je argumentaciju moda lake razumjeti jer se ne
zasniva na nekoj osobitoj teoriji. On se bavi utvrivanjem razlika
izmeu npr. iskaza "Psi postoje" i iskaza tipa "Psi laju". Logikom
analizom ovih dvaju iskaza moemo najbolje razumjeti to se kani
razlikovanjem izmeu gramatikog i logikog predikata. Moore
nalazi dvije temeljne razlike izmeu ovih dvaju iskaza:64
1. Iskaz "Psi laju" moe znaiti "Svi psi laju" ili "Neki psi
laju", dok iskaz "Psi postoje" moe znaiti samo "Neki psi postoje".
Iskaz "Svi psi postoje" sasvim je besmislen.60
2. Iskaz "Psi laju", prema Russellovoj teoriji deskripcija,
znait e da je u najmanje jednom sluaju (Moore e rei u naj
manje dva sluaja) iskaz "x je pas i laje" istinit. Ali iskaz "Psi
postoje" nee znaiti daje u najmanje jednom sluaju istinito "x
je pas i postoji", nego samo daje istinit iskaz "x postoji".
62 Hick, str. 19.
63 Branko Bonjak, "Jedan razgovor u Londonu, u Filozofija i kranstvo -
racionalna kritika iracionalnog shvaanja, drugo izdanje (Zagreb: Stvarnost, 1988.),
str. 389.
64 G. E. Moore, "Is Existence a Predicate?", u Logic and Language (Oxford: Basil
Black\vell, 1953.). Moore koristi iskaze "Pitomi tigrovi ree" i "Pitomi tigrovi postoje",
to zamjenjujem vlastitim primjerima.
65 Drugim rijeima, iskaz "Psi laju" moe biti kvantificiran ili pokolien bilo
univerzalnim bilo egzistancijalnim kvantifikatorom, dok se iskaz "Psi postoje" moe
pokoliiti samo egzistencijalnim.
130
. Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-Biblijskipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
U ovome se jasno oituje da se postojanje nikako ne moe
analizirati poput drugih logikih predikata, ime se ono iskljuuje
iz tog skupa.66 Reeno anzelmovskim jezikom, postojanje ne spa
da u savrenstva, to znai da postojee nije savrenije od nepo
stojeeg.
"Drugi" ontoloki dokaz
Kantova kritika i Russell-Mooreova analiza daju nam do
statno povoda za zakljuak da se ontoloki dokaz ne moe prihva
titi. Ovdje bi se rasprava o ontolokom dokazu mogla i zavriti
kada ne bi bilo nekih suvremenih filozofa koj i misle da ipak postoji
prihvatljiva verzija ontolokog dokaza. Prema njihovom
shvaanju, sam Anzelmo je ponudio dvije verzije ontolokog doka
za: jednu koja se zasniva na postojanju kao jednom od savren
stava i drugu, koja se zasniva na pojmu nunog postojanja kao
ekskluzivno Boje odlike.67 Ostaje problematinim shvaanje da
je Anzelmo doista imao na umu dvije verzije ontolokog dokaza,68
ali je to nebitno za valjanost njihove verzije. Zastupnici druge
verzije ontolokog dokaza suvremeni su filozofi Alvin Plantinga,
Charles Hartshorne i Norman Malcolm, iju emo argumentaciju
detaljnije razmotriti.
Malcolmova verzija ontolokog dokaza
Malcolm e svoje izlaganje zapoeti stavom daje Anzelmo
ponudio dva, a ne samo jedan ontoloki dokaz. Prvu verziju je
opovrgao Kant, ali postoji i druga verzija, koja bi preivjela Kan-
tovu kritiku.69 Ta druga verzija poiva na razlikovanju izmeu
dviju vrsta postojanja - nunog i sluajnog (odnosno
kontingentnog). Sluajno postoje one stvari za koje moemo lako
zamisliti da nisu nikada ni nastale. Ova osobina sluajnosti moe
se pripisati svim postojeim stvarima, jer se za svaku od njih moe
zamisliti da nisu nikad ni nastale. Stolar je mogao odluiti da ne
napravi ovaj stol i taj stol ne bi nikada nastao; napokon, i samo
66 Mooreovom analizom postaje jasnim daje poraba rijei postoji identina porabi
egzistencijalnog kvantifikatora u logici predikata, i sasvim je druga vrst simbola od
predikata.
67 Hick, str. 16.
68 Jer, kao to i Rice veli, ne postoji pokazatelj da je Anzelmo vjerovao kako je
formulirao dva razliita argumenta. Vidi Rice, Reason & Faith, str. 164, fusnota 53.
69 Norman Malcolm, "Anselms Ontological Arguments", u The Existence ofGod,
ur. John Hick (New York: Macmilan, 1964.), str. 47-70.
131
. Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-BiMijaki pcg/eali, 3(2), 107-137. (1995.)
roenje tog stolara je sluajno, jer se moglo dogoditi da se njegovi
roditelji nikada ne upoznaju.
Nasuprot ovim sluajnim stvarima, postoje i stvari koje
nuno ne postoje, poput okruglih trokuta, koji ne mogu postojati
zbog proturjenosti pojma. Malcolm zatim raspravlj a i o postojan
ju Boga i negira da bi se Bogu uope moglo pripisati sluajno
postojanje. Bog je vjean, to znai da nije mogao nastati, niti
moe nestati, jer su nastajanje i nestajanje obiljeja prolaznih,
vremenski ogranienih stvari:
Ono to je Anzelmo dokazao jest da pojam kontingentnog
postojanja ili kontingentnog nepostojanja nema nikakvu primje
nu na Boga. Njegovo postojanje mora biti ili logiki nuno ili
logiki nemogue.70
Ako ne dolazi u obzir govoriti o Bogu u terminima kontin-
gentnosti, ostaje nam izbor samo izmeu dviju mogunosti: ili Bog
nuno ne postoji, ili Bog nuno postoji. Tvrditi da Bog nuno ne
postoji bilo bi jednako tvrdnji daje pojam Boga samoproturjean.
Ali, ukoliko pojam Boga nije samoproturjean, sa ime bi se svatko
mogao sloiti, onda se mora prihvatiti Boje nuno postojanje.
Reeno jednom britkom tvrdnjom: "Ako Bog moe postojati, onda
On mora postojati."71
Logika struktura Malcomovog dokaza
Radi se zapravo o jednom deduktivnom lancu, sloenom od
vie zakljuaka, u kojemu konkluzija svakog zakljuka postaje
premisom narednog zakljuka:
1. Sve to pripada sluajnim stvarima, nastaje i nestaje
2. Bog ne moe ni nastati ni nestati
3. Bog ne pripada sluajnim stvarima
4. Moe se pripadati ili sluajnim ili nunim stvarima
5. Bog pripada nunim stvarima
6. Nunim stvarima pripadaju nuno postojee i nuno nepostojee
(odnosno, proturjene) stvari
7. Bog pripada ili nuno postojeim ili nuno nepostojeim stvarima
9. Bog pripada skupu nuno postojeih stvari72
70 Malcolm, str. 65.
71 Rice, Faith & Reason, str. 152.
72 Evans e drugaije izloiti strukturu Malcolmova dokaza: 1. Ako Bog postoji,
132
. Porobija, Ontoloki dokaz postojanjaBoga-Biblijskipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Kritika Malcolmouog dokaza
Neki e logiari u Leibnizovom duhu zakljuiti kako je sla
bost ovoga dokaza to nije dostatno strog, jer se ne dokazuje ne-
proturjenost pojma Boga.73 Iako ontoloki dokaz podvrgavamo
najstroim standardima, jer on pretendira na strogost logikih i
matematikih dokaza, u ovom sluaju mogli bismo primijeniti i
pravne standarde, te pojam Boga drati neproturjenim, sve dok
netko ne dokae suprotno.
No ovaj dokaz ipak ima svojih ozbiljnijih slabosti, koje se ne
smiju previdjeti. Prvo je pitanje koji bi od ovih dvaju iskaza Mal
colm prihvatio:
1. "Ako je mogue x, nuno slijedi x", ili:
2. "Ako je mogue x, slijedi nuno x".
Prvi je iskaz netona tvrdnja modalne logike i jedini njegov
pravilni oblik bio bi "Ako je mogue x , onda nuno slijedi mogue
x" ili "Ako x, onda nuno slijedi x", to je zapravo puka tautologija.
74 Ono "nuno" govori nam o nunosti zakljuivanja i nije ga se
mantiki nuno izrei. Ali time se ne postie ono to Malcolm eli
dokazati.
Ukoliko bi Malcolm, to je vjerojatnije, prihvatio drugi
iskaz, kojim se tvrdi nunost stvari, onda bi njegov dokaz bio jo
bremenitiji tekoama. Kao prvo, imamo logiku zbrku u tvrdnji
6, jer se njome onda tvrdi i postojanje nuno nepostojeih stvari,
to bi znailo da postoji ono to nikako ne moe postojati.75 Logiki
je dopustivo jedino govoriti o pojmovima kojima nita ne moe
odgovarati u stvarnosti, a ne o stvarima koje ne mogu postojati.
Pojmovi bi se se mogli podijeliti na neproturjene, kojima moe
odgovarati neto u stvarnosti, i na proturjene, kojima ne moe
odgovarati nita u stvarnosti. Pojam kojemu mora odgovarati
Njegovo je postojanje nuno. 2. Ako Bog ne postoji, Njegovo je postojanje
nemogue. 3. Bog ili postoji ili ne postoji. 4. Boje postojale je ili nuno ili nemogue.
5. Boje postojanje nije nemogue. 6. Boje je postojanje nuno. Nalazim da Evansova
struktura nije dostatno logiki povezana, te stoga nudim vlastitu. Vidi Evans, str. 48.
73 Tako e Evans drati daje problem u tvrdnji br. 8 (u njegovom izlaganjutvrdnja
br. 5). Vidi Evans, str. 49.
74 Dakle namjesto _x8x, treba ili _x8_x ili x8x
75 Za neke logiare tvrditi da neto ne postoji znailo je istodobno tvrditi i
postojanjei nepostojane dane stvari. Quine je iskoristio Russellovu teoriju deskripcija
kako bi se razrijeila ova logika i metafizika zbrka i obranilo intuitivno vjerovanje
da je tvrdnja o nepostojanju neke stvari neproturjena. Vidi Quine, str. 101-111.
133
neto u objektivnoj stvarnosti, do kojega je stalo i Anzelmu i Mal-
colmu, jest logiki i metafiziki nonsens, neopravdan Malcolmo-
vim dokazom. Jer, tek treba dokazati da bie koje ne moe nastati
niti nestati, nego mora vjeno postojati, doista i postoji. Moe se
jedino rei da ukoliko Bog postoji, onda postoji vjeno (jer u pro
tivnom nije Bog), ali nas nikakvo apriorno zakljuivanje ne moe
natjerati na prijelaz iz mogueg u nuno.
Dodatnu tekou Malcolmovom dokazu ini i naelno pita
nje podjele stvari na nune i sluajne. O tome emo detaljnije
govoriti u okviru kritike dokaza iz kontingentnosti, ali se ve sada
moe primijetiti da ova podjela unosi u drugu verziju ontolokog
dokaza jo veu zamrenost po pitanju toga gdje se govori o logici
a gdje o metafizici. Malcolm ne nudi nikakvu spekulativnu ideju
poput Spinoze ili Hegela i, ocijenjeno s logike strane, njegovo
rezoniranje nije potkrijepljeno.
Negativan ontoloki dokaz
Negativan ontoloki dokaz jest pokuaj dokazivanja nepo
stojanja Boga na temelju proturjenosti pojma Boga. Vidjeli smo
daje Leibniz zahtijevao dokaz neproturjenosti pojma Boga i re
eno je daje sasvim razumno prihvatiti ovu neproturjenost, dok
se ne dokae suprotno. Takav dokaz proturjenosti pojma Boga
pokuao je izvesti mladi beogradski filozof Prai.
On kani dovesti u kontradikciju Boju svemo i sveznanje,i
zapoinje od stava daje neznanje nuan uvjet svakog kuanja,
bivajui svjestan da ne moe dokazati nepostojanje Boga uope,
nego samo nepostojanje svemonog i sveznajueg Boga.76 Njegovo
zakljuivanje zatim ide sljedeim smjerom:
Ako kua zna to e kuani uiniti, onda ne moe biti rijei o
kuanju. Dakle ako je Bog kuao Abrahama, on nije mogao biti
sveznaju. S druge strane, ako je Bog sveznaju, onda nije svemoan,
budui da ne moe kuati. Drugim rijeima, ne moe se neproturjeno
zamisliti bie koje je i sveznajue i svemogue, to se i imalo dokazati.77
Ovakvom Praievom dokazivanju suprotstavio se
Bokovi, polazei od potpune ravnodunosti logike analize pre
ma postojanju Boga. Bokovi dri da logika analiza ima svoje
.Porobija,OntalokidokazpostojanjaBoga-Bi6Zysfeipogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
76 Aleksandar Prai, "O metodi pobijanja teizma", Theoria 3 (1981):102. Vidi i
str. 106.
77 Ibid, str. 105.
134
. Porobija,Ontoloki dokaz postojanjaBoga-Biblijski pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
granice, to je sasvim u redu, ali on pritom te granice smatra
uvjetovane predmetom kojim se logika bavi. Konkretno, njegovo
je gledite da se dokazivanjem proturjenosti pojma Boga ne moe
dokazati Boje nepostojanje:
Ako je bila namjera pokazati logikom analizom kako ni iz pro
turjenog ni iz neproturjenog pojma Boga ne slijedi njegova egzisten
cija, trebalo bi, logike analize radi i u skladu s njezinom bazinom
ontolokom indiferentnosti, rei i to da ni iz proturjenog ni iz nepro
turjenog pojma Boga ne slijedi njegova neegzistencija.
Bokovi je u pravu kada kae da ni teist ni ateist ne mogu
dokazati svoje uvjerenje,79 alije neprihvatljivo njegovo razrauna
vanje s logikom analizom. Ukoliko bi se doista dokazala protur
jenost pojma Boga, onda bi se time dokazalo i nepostojanje Boga,
jer je nemogue bilo koji predmet drati i proturjenim i posto
jeim. Vjerovanje u neto apsurdno protjeralo bi teologiju u svijet
bezumlja.
Praievu argumentaciju moemo opovrgnuti i bez izraa
vanja prezira spram logike, nego upravo u skladu s logikom. Prva
njegova greka sastoji se u tome to se pretpostavlja daje Bog
kuanjem Abrahama htio neto doznati. Kuanje Abrahama bilo
je da bi Abraham neto spoznao, a ne da bi se Bog obavijestio o
njegovom duhovnom stanju. Neznanje doista jest nuan uvjet ku-
anja, no radi se o neznanju kuanog, a ne o neznanju kuaa.
Drugi je problem kod Praia to e on odricati Bogu svemo
zato to Bog, ukoliko je sveznaju, ne moe kuati da bi spoznao
neto novo. Praievo shvaanje svemoi znailo bi da Bog doista
moe sve, pa i ono to je proturjeno. Ovo je negativni koncept
svemoi, jer bi po njemu Bog morao moi i da ne zna, da bi bio
svemogu. Ali Boja savrena mo ne znai mo da se uini bilo
to, nego samo mo da se uini ono to je logiki mogue:
Razlog to Bog ne moe nainiti kvadratne krugove, zbrojiti dva i
dva da dobije pet, ili stvoriti nestvorena bia nije u tome to Njegova
mo ne bi bila dostatna, ve u tome to tako neto nije mogue uiniti.
To je niz rijei koji nema smislenog sadraja. Mi ne ukazujemo Bogu
ast ako Mu pripisujemo besmislicu, niti oduzimamo od Njegove slave
ako je ne priznajemo.80
78 Duan Bokovi, "Logika i Bog - o granicama logike analize", Theoria 4
(1981):77.
79 Ibid, str. 75.
80 Rice, Uvod u kransku teologiju, str. 72.
135
. Porobija, Ontoloki dokaz postojaruaBoga-Biblijski pogledi, 3(2), 107-137. (1995.)
Praiev je problem u tome to se u egzegezu i teologiju ne
razumije toliko dobro kao u logiku. U svakom sluaju, dokaz ne
postojanja Boga i dalje oekuje svog nalazaa.
Zakljuak
Ontoloki argument je pokuaj da se pokae kako ne
moemo dosljedno misliti o Bogu sve dok poriemo Njegovo po
stojanje. Bez obzira na poetnu uvjerljivost dokaza, vidjeli smo
da su mnogo ozbiljniji razlozi njegovog neprihvaanja. Time je
propala prilika da se u okviru filozofije i teologije pronae dokaz
kojim bismo zadovoljili kriterije matematikih i logikih dokaza.
Teolozi ne bi trebali za njim aliti, jer bi prema ovom dokazu moglo
ispasti kako je Boje postojanje uvjetovano nekakvom nunou,
shvaenom bilo s logike bilo s metafizike strane. A to je ve
Spinozino, a ne kransko uenje.
Prema Kolakowskom, za kojega se nikako ne bi moglo rei
daje pobornik racionalne teologije, valjanost ontolokog dokaza
u krajnjem ovisi o naem temeljnom ontolokom stavu. Ukoliko
priznajemo samo ono to je iskustveno, onda emo iz naeg polja
istraivanja u cijelosti odbaciti pojmove postojanja i nepostojanja,
jer su oni neiskustveni. Iskustvom dolazimo samo do pojedinanih
predmeta, ali ne i do postojanja ili nepostojanja, kao nekih zaseb
nih entiteta. Rei da neto postoji jedino znai da se ono nalazi u
iskustvu. Ukoliko bismo, naprotiv, pojmove postojanja i neposto
janja prihvatili kao smislene, onda se nuno bie pojavljuje kao
prinuda uma.81
Kolakowski se navodi zato da bi se pokazalo koliko je u po
sljednjem desetljeu izgubljen pojam ontolokog dokaza kao do
kaza u pravom smislu te rijei. Jer dokaz, shvaen na
logiko-matematiki nain, nikada ne bi trebao ovisiti o tome koju
metafiziku prihvaamo. Ako bi logika i matematika doista ovisile
o metafizici, onda bi bila neobjanjivom injenica da e se speku
lativno i logiki nastrojeni filozofi sloiti po pitanju svih dokaza
matematike i logike. Time je ontoloki dokaz zauvijek prognan iz
one sfere u koju se uzaludno pokuao smjestiti.
81 Cjelovitu argumentaciju Kolakowskog ovdje nemamo razloga iznositi. Ona se
moe nai u Leek Kolakovski, Religija, preveo Vladan Perii (Beograd: Beogradski
izdavako-grafiki zavod, 1987.), str. 124-130.
136
.Porobija,OntolokidokazpostojaiyaBoga-Bi>Z/sipcg'Ze<ii, 3(2), 107-137. (1995.)
SUMMARY:
Ontological Argument For the Existence o f God
This article deals with one of the most exciting questions of philosophy
and theology, namely, the proofs of Gods existence. The proofs have a
long and rich history, which stems out from the times of ancient gentile
philosophy (Plato, Aristotle) through the medieval Christian philoso-
phy (Anselm, Aquinas), rationalism and empiricism of the 17th and
18th century, German idealistic philosophy (Kant, Hegel), to the mo
dem times of analytical philosophy (Russell, Moore) and catholic neo-
thomism (Coplestone). The approach to the topic is rather "logical"
(using the tools of logical analysis) than "speculative" (using the tools
of metaphysics; though some "speculative" thinkers, e.g. Spinoza and
Hegel are mentioned wherever it vvas needed). The first thing \vhich
had to be done was a short exposition on an adequate theory of proof,
which is necessary for further explanation. Ali logicians would agree
that the proof needs to be logically valid and factually true. But there
are some disagreement on some other necessary properties, and this ar
ticle considers these properties, such as persuasiveness, completeness
and accessibility. Persuasiveness is found to be unnecessary, since a
proof should be objectively valid, regardles the question of its force to
make someone to believe. Completeness is desideratum and could be
found (in a strict sense) only in a priori sciences. Accessibility is already
included in the very concept of proof, because per definitionem the proof
is not something private. But as far as the borders of proof are concerned
it is concluded that no absolute proof has ever existed. Criteria for pro
ofs of Gods existence are the criteria of common sense - those which any
reasonable man would accept.
It is the view from which the ontological proof is analysed. That proof
tends to be strict in a sense of a priori proof of logic and mathematics.
The authorshipbelongs to St. Anselm of Canterbury, and in its essential
form it declares that very concept of God contains existence as its neces-
sary attribute. The earliest critics, such as Gaunilo andThomas, missed
that point. But it was Kant vvho, analyzing the Descartes version of the
ontological proof, has properly concluded that existence is not a predi-
cate in a logical sense. This difference between logical and grammar
predicate is further clarified by analyses of modern logicians, Bertrand
Russell and George Edward Moore. But there is another modern at-
tempt of Norman Malcolm (as well as Charles Hartshorne and Alvin
Plantinga) to show that there is the second, "more proper" form of the
ontological argument. This attempt, which is based on the concept of ne-
cessary existence, is also found to be weak. On the other hand, the at
tempt of Belgrades philosopher Prazic to make a logical conclusive
proof of Gods norc-existence is shovra to be rather deficient. Still ano
ther attempt of skeptical view on ontological argument as depending on
accepted metaphysics, which belongs to Kolakovvski, simply affirms the
conclusion that the ontological proof should not be considered valid, sin
ce no proof of logic or mathematics depends on metaphysics.
137