Karlo Koba: Govor titara

195


UDK 8128
Izvorni znanstveni rad
Primljen 11. svibnja 2010., prihvaen za tisak 24. svibnja 2010.



Karlo Koba
GOVOR TITARA


Uvod

Ono to hrvatski jezik ini specifinim jest njegova tronarjenost. Dakle,
razlikujemo tokavsko, kajkavsko i akavsko narjeje. Pritom je bitno nagla-
siti da je tokavsko narjeje najrasprostranjenije, a sastoji se od nekoliko dija-
lekata: slavonski (arhaini akavski), novotokavski ikavski (zapadni), isto-
nobosanski (ijekavsko akavski), novotokavski ijekavski (istonohercego-
vaki krajiki), zetski (arhaini ijekavski) i novotokavski ekavski (vojvoan-
sko-kolubarski dijalekt). Iz ovog se popisa jasno da uoiti da se navedeni
dijalekti meusobno u veoj ili manjoj mjeri razlikuju jedni od drugih.
Tema ovog rada govor je titara koji pripada skupini tokavskih govora
istone Slavonije. Kroz rad e se nastojati ukazati na one odrednice staro-
titarskog govora koje ga razlikuju od dananjeg standardnog jezika. Najprije
emo rei neto openito o slavonskom dijalektu, ukratko o samom selu ti-
taru, te prijei na glasovne, naglasne, fonoloke, morfoloke, leksike i fraze-
oloke osobine starotitarskog govora.

Openito o slavonskom dijalektu

Dijalekt je pojam koji je na hijerarhijskoj ljestvici nazivlja nadreen
pojmu govora, a to pak znai da se jedan dijalekt sastoji od vie govora.
Osjeka znanstvenica Ljiljana Koleni (1997:101) tvrdi da je
slavonski dijalekt naziv za hrvatske starotokavske govore to su smje-
teni u slavonskoj Posavini, slavonskoj Podravini, u srednjem i istonom
dijelu Slavonije, u hrvatskom dijelu Baranje, te u nekim mjestima izvan
granica Republike Hrvatske. Slavonskim dijalektom izvan Republike Hr-
vatske govore neka mjesta u sjeveroistonoj Bosni, u zapadnobakom
Podunavlju, te nekoliko mjesta uz Dravu na maarskoj strani.
Govori su slavonskog dijalekta akavski, a u istonoj zoni javljaju se i
takavizmi. Najvanija znaajka slavonskog vokalizma jest razliitost reflek-
sa jata. Za slavonski je dijalekt karakteristino to da ujedinjuje razliite ref-
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

196
lekse jata. Obino je vokalizam slavonskog dijalekta prema peterolanom vo-
kalnom modelu, s fonemima a, e, i, o, u; koji se se, naravno, razlikuju po
duljini. S obzirom na naglasni sustav moemo rei da je slavonski dijalekt
petoakcenatski koji uz naglaske standardnog hrvatskog jezika, ima jo i stari
zavinuti naglasak, tzv. akut (~) koji se danas rijetko moe uti jer je istisnut
standardnim novoakcenatskoim sustavom. Na pojedine govore utjecalo je
vrijeme, ali su takoer utjecala i drutvena i politika zbivanja kroz povijest.
Tako se npr. u slavonskim govorima moe pronai mnogo turcizama, a razlog
tome su povijesna turska osvajanja na tom podruju i doseljavanje stanovni-
tva iz susjedne Bosne i Hercegovine. Isto tako na granici s Maarskom moe
se uoiti utjecaj toga jezika na hrvatske govore, a to je takoer posljedica
povijesnih prilika, ba kao i prisutnost germanizama u slavonskim govorima.

titar

Prema svom zemljopisnom poloaju i dnevnomigracijskim obiljejima
opina titar pripada upanjskoj Posavini. Smjetena je izmeu rijeke Save,
auto-ceste Zagreb Lipovac i u neposrednoj blizini grada upanje (uda-
ljenost 5 km). Mjesto je tipino ravniarsko, uorenog tipa. Izgraeno je za
vrijeme Vojne krajine u drugoj polovici 18. stoljea prema urbanistikim za-
mislima onodobnih vojnih vlasti. Kroz mjesto prolazi upanijska cesta koja
osigurava dobru prometnu povezanost s lokalnim centrima kao i s ostalim
dijelovima Republike Hrvatske. Selo lei na naplavnom podruju na nadmor-
skoj visini od 82-85 metara. Na sjeveru opina titar granii s opinom Cer-
na, na istoku s opinom Gradite i opinom upanja, te na zapadu s opinom
Babina Greda. Jug opine ini rijeka Sava, iji je tok granica s Bosnom i
Hercegovinom.
Oko titara naeni su mnogi predmeti iz ranoga i kasnoga kamenoga
doba (oko 5000 g. pr. Kr.) te metalnog doba, to dokazuje da je ve tada taj
kraj bio gusto naseljen. Naeni su nadalje izvjesni materijali iz rimskog doba
te nalazi srednjovjekovnog novca. Stanovnici Starog titara morali su se
povui i raseliti iza savskog nasipa pred estim poplavama rijeke. titar je,
vjerojatno, dobio ime po zanimanju svoga stanovnitva, koje je, navodno,
izraivalo titove. U 16. stoljeu na tom podruju dolazi do turskih osvajanja
te je to uzrokovalo migracije stanovnitva, a veliki dio stanovnitva iz pogra-
ninih dijelova Bosne preselio se na podruje oko titara. Kasnije, u vrijeme
Vojne krajine, formirano je selo titar koje moemo i danas prepoznati.
Karlo Koba: Govor titara

197
titarski govor

Kazivaica za titarski govor bila nam je 78-godinja Marica Blaevi,
koja je roena titarka i koja jo dobro uva osobine titarskoga govora.
Osim nje, imali smo jo kazivaa, ali njihov govor nije bio tako autentian.
Zakljuci su sljedei:

Glasovni sustav
titarski govor pripada slavonskom dijalektu, tonije okakoj skupini
govora. Glasovni sustav starotitarskog govora ima glasovni sustav od 29
fonema: a, b, c, , , d, d, , e, f, g, i, j, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, , t, u, v, z, .
Poznato je da se glasovi , , d i ne izgovaraju jednako na cijelom podru-
ju slavonskog dijalekta, nego ih dijelimo na dvije skupine, na skupinu u
kojoj se izgovara za i , za d i ; i na skupinu u kojoj se izgovara za
i , d za d i . No, starotitarski govor ne ubrajamo ni u prvu ni u drugu
skupinu, on razlikuje i , d i .
Takoer, vokalni inventar ima isto ono stanje koje je karakteristino za
knjievni jezik. ini ga pet slogotvornih fonema a, e, i, o, u, i svi oni mogu
zauzimati svaki poloaj u rijei, mogu biti dugi i kratki, naglaeni i nena-
glaeni. Vokalnim se fonemima pribraja i glas r u slogotvornoj funkciji, koji
zadrava sve osobine vokalnih fonema. Svi fonemi su u skladu s fonemima
dananje abecede, ali izostaje glas h koji starotitarski govor nije poznavao,
no o tome e biti vie govora neto kasnije.

Naglasni sustav
Starotitarski govor, ba kao i veina okakih govora, uz naglaske stan-
dardnog jezika (kratkosilazni, dugosilazni, kratkouzlazni, dugouzlazni) uva i
stari akut ili zavinuti naglasak (~) koji je karakteristian za okake govore.
Ovdje emo prikazati primjere koji se naglasno ne podudaraju s pravilima
naglaavanja u standardnom jeziku: eer, trpeza, Amerika, maina
1
, znje,
itnje, pisnje, jem, svi, vod, dic, zemlj.
Iz navedenih se primjera vidi da je taj govor petoakcenatski.

Odraz jata
U razgovoru s kazivaicom uoen je ikavsko - jekavski odzraz jata, to je
i vidljivo iz primjera: prko, mlko, clu, svt, lpe, blo, pjevali, djeca.


1
Podebljanim slovima u tekstu e biti oznaen kratkosilazni naglasak kroz cijeli rad.
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

198
Fonoloke osobine titarskoga govora
U titarskom govoru infinitiv se uvijek pojavljuje u tzv. krnjem obliku,
tj. bez zavrnog fonema i: priat, sastajat se, uzajmit, priplivat, igrat, zret,
poginit, ubost. U titarskom govoru zijev ili hijat ponitava se stezanjem te
imamo oblike: doo, reko, sluo, prio, otero, bro, kupovo, kazo. Imamo i
primjere gdje dolazi do ispadanja poetnog vokala o- kod priloga vamo
(ovamo), namo (onamo). Dolazi i do redukcije sredinjeg kratkog vokala i:
kolko (koliko), tolko (toliko), ovolki (ovoliki), onolki (onoliki). Takoer
imamo primjere dodavanja vokala i, to je neobino. Vokal se dodaje na kraju
rijei, odnosno na imenice mukog roda stranog porijekla u nominativu: bici-
kli, mukatli, vargli, fusekli. Glagol nositi takoer moe imati i oblik noati
to zakljuujemo iz zabiljeenog glagolskog pridjeva radnog koji glasi noo.
Na poetku rada spomenuto je da su u glasovnom sustavu prisutni svi
standardni fonemi osim fonema h, koji se ne pojavljuje uope, ili se zamje-
njuje drugim glasovima. Najei su primjeri kada se ne pojavljuje glas h:
stra (strah), mrtvi (mrtvih),), rane (hrane), gra (grah), rpa (hrpa); a rjee se
pojavljuju primjeri u kojima se glas h zamjenjuje glasom v: kuvaju (kuhaju),
orav (orah), suvi (suhi), kruv (kruh); ponekad se glas h zamjenjuje glasom j:
snaja (snaha), kujna (kuhinja), plej (pleh). Takoer dolazi u nekim primjeri-
ma do zamjene glasa p glasom f : safun, temfani (restani krumpir). Disimila-
cija: skupina mn razjednaava se u ml: mnoge mloge. Kod glasa takoer
imamo odstupanje u primjeru kujna (kuhinja).
to se tie akavizma i takavizma, moemo rei kako u titarskom go-
voru akavizam polako odlazi u zaborav, gotovo ga i nema. U razgovoru sa
titarkom Maricom uoeni su samo primjeri baa i maom s glasovnom
skupinom . Dakle, dolo je do irenja i prevladavanja glasovne skupine t,
ali se jo uje u nekim rijeima i .

Morfologija

Imenice
Kada govorimo o sklonidbi imenica, treba naglasiti kako se u govorima
slavonskog dijalekta uva starije stanje i to najvie vidimo po nastavcima za
genitiv, lokativ i instrumental jednine i mnoine, ali i ostali nastavci esto
uvaju starije stanje. Evo to se moglo uoiti u govoru bake Marice:
Genitiv mnoine imenice vrsta glasi vrsti (njeke vrsti kolaa, pet vrsti
sira).
Genitiv mnoine imenice e-vrste, u primjeru oblatne, ima nastavak -ija:
ni bilo oblatnija.
Genitiv mnoine imenice i-vrste ima nastavak -a: imali smo kokoa.
Karlo Koba: Govor titara

199
Genitiv mnoine imenice a-vrste vrata ima nastavak -o: do vrato.
Prisutan stari oblik imenice mati koja u G jd. glasi matere (ostatak r-
sklonidbe). Tako je i u hrvatskom standardnom jeziku.
Imenica dugmad u akuzativu mnoine glasi dugmeta: pravili smo dug-
meta.
Lokativ jednine enskog roda imenice e-vrste ima nastavak e: u upa-
nje, u vode.
Lokativ mnoine imenica a-vrste ima nastavak -a: na konja se obrai-
valo.
Instrumental jednine imenice i-vrste ima nastavak -om: nema veze s
pameom, kruva s maom.
Za standardni jezik neuobiajena sveza prijedloga k i imenice u dativu:
Ii k misi.
Neuobiajenu svezu prijedloga i imenice imamo i u primjeru: svira u
tambure.

Pridjevi
Pridjevi su najee u odreenom obliku: posleni dani, suvi kruv, pokoj-
ni Mato, crvena haljina, pravo vino, bogata obitelj, okaki cvit. Komparativ
pridjeva tvori se nastavkom ii: starii, siromanii, bogatii. Superlativ se tvori
dodavanjem komparativa prefiksu naj-: najstarii, najbogatii, najsiromanii.

Zamjenice
Upitno-odnosna zamjenica to u ovom govoru ima oblik ta. esta je re-
dukcija glasova (najee otvornika) pri izgovoru zamjenica: no (ono), vi
(ovi), va (ova). U nekim primjerima dolazi do redukcije konsonanata: ovaka
(ovakva), ge (gdje). Ponekad se pojavljuje i ikavizirani oblik neodreene za-
mjenice: nikoliko (nekoliko). esto dolazi do umekavanja glasa n kod za-
mjenica: njaka (neka), njeta (neto), njaki (neki), njeke (neke).

Brojevi
Kod izgovora brojeva dolazi do saimanja vokala ae u aj: petnajst (pet-
naest), etrnajst (etrnaest).

Prilozi
Najei prilozi su: obno (preko noi), frtalj (koliinski prilog), more
(puno), izdruma (s vanjske strane), mlogo (mnogo), potljam (poslije), furtom
(stalno), jesenas (ove jeseni) i sl.
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

200
Veznici
Veina veznika u skladu je sa standardnim jezikom, ali, naravno, javlja-
ju se i specifinosti. Tipina je uporaba veznika ve umjesto nego: nisu ko
sad bale, ve su velike, a ja vaka mala ve onda kad je otac prodo kuu
Takoer imamo i uporabu veznika jel umjesto jer: jel je bila obveza
platit i ito i marvu
Rastavni veznik ili glasi oli: U svatovima smo dobivali krpe oli ponjave.

Usklici, estice, potapalice
Navodimo primjere najeih usklika koji su zapravo i potapalice koje
koristi baka Marica: Ma jok!, Ma kaki!, ta e!, Eto!, Ta kaki! i sl.

Glagoli
Infinitiv se pojavljuje bez krajnjega i: radit, kosit, priat. Zemlja se ob-
raivala Za prezent zanijekanog glagola biti za 3. l. jd. uz oblik nije po-
javljuje se esto i oblik ni: Ni rat bio. Kod glagolskih pridjeva radnih glas l
na kraju sloga prelazi u o, te dolazi do stezanja: reko, sluo, prio, doo,
treso, io, prodo i sl. Glagolski pridjev trpni zavrava na -t: okitito, oenita,
popit, poet, ogradito i sl. Glagolski prilog sadanji uje se bez zavrnog -i:
pjevaju, kupuju, metu, stoje i sl. U imperativu se gubi krajnji -j: popi.

Leksik

S obzirom na leksik moemo zakljuiti da je starotitarski govor bogat
rijeima. Od stranih utjecaja najvie se moe uoiti prisutnost germanizama, a
nakon njih turcizama, ali to nas ni ne mora zauditi jer su te rijei ule u
starotitarski govor silom politikih prilika iz prolosti. Ovdje navodimo neke
manje poznate rijei koje se pojavljuju u tom govoru:
avlja, imenica, .r. dvorite
ambrela, imenica, .r. kiobran
brenajzli, imenica, m.r. dva drvena drka koja su se grijala i u njih se uma-
tala kosa kako bi bila valovita
cic, imenica, m.r. tanka, prozrana tkanina
ilm, imenica, m.r. tepih
oak, imenica, m.r. kut, ugao
drm, imenica, m.r. cesta
fuskle, imenica, .r. vezeni ukras na rubovima rukava
Karlo Koba: Govor titara

201
frotuk, imenica, m.r. doruak
frtlj, imenica, m.r. etvrt
feterj, imenica, m.r. umarija
gat, imenica, m.r. nasip
gamr, imenica, .r. hrpe
gba, imenica, .r. gruba, debela tkanina od lana
jabuice, imenica, .r. rajice
klmpe, imenica, .r. vrsta drvenih cipela
keclja, imenica, .r. pregaa
komje, imenica, m.r. susjedi
kaca, imenica, .r. visoka drvena posuda za kiseljenje kupusa, preanje
groa ili ljiva
kune, imenica, .r. materijal od lana kojim su se zatvarale boce
kot/kazn metalna, velika posuda za peenje rakije
koljba, imenica, .r. drvena kuica
kukunje, imenica, s.r. brzo kolo
kukmica, imenica, .r. punda
klecala, imenica, .r. klupe u crkvi na kojima se klei
lg, imenica, m.r. izbjeljiva
lokice, imenica, .r. tijesto za savijau
mrva, imenica, .r. stoka
masnca, imenica, .r. vrsta kolaa s orasima ili makom
nadniari, imenica, m.r. radnici koji rade za plau na neijem imanju
oraija, imenica, .r. posuda od lima, moe biti emajlirana, slui za toplje-
nje masti, peenje pekmeza i sl.
oplei, imenica, m.r. prsluk, dio muke i enske odjee i nonje, bez ovrat-
nika i rukava
opetvnice, imenica, .r. esta godina kolovanja, pohaala se naveer
opnci, imenica, m.r. - vrsta kone obue
putera, imenica, . r. maslac
potljam, prilog poslije, kasnije
parenica, imenica, .r. drvena posuda u kojoj se soli meso, pere rublje ili je
sluila za kupanje
pomalja, imenica, .r. djevojka ili ena koja je prva poimala pjevati u
zboru
ponjva, imenica, .r. navlaka za jastuke i pokrivae
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

202
prak, imenica, m.r. komad drveta s rukom kojim se udarala odjea pri
pranju
rsol, imenica, m.r. tekuina od kiselog kupusa
safn, imenica, m.r. sapun
sna naziv za djevojku ili enu
stela, imenica, .r. polica
sagti, glagol, svreni zapaliti
sjemenjaa, imenica, .r. savijaa sa sjemenom od bundeve
penclta, imenica, .r. vezeni ukras na odjei
najderica, imenica, .r. krojaica
trpza, imenica, .r. stol za objedovanje
tnfani, pridjev kuhani i izgnjeeni krumpir, restani krumpir
tepsija, imenica, .r. plitka posuda za peenje
trobozn, imenica, m.r. dio u crkvi gdje su kleale djevojke
zitit, glagol, svreni baciti
vad, imenica, .r. domae pernate ivotinje

Frazeologija

Frazemi su najmanje frazeoloke jedinice koje se ne stvaraju u govor-
nom procesu, nego se produciraju u govornom obliku, a znaenje im se ne
izvodi iz znaenja njegovih dijelova jer su svi, ili neki od njih doivjeli zna-
enjsku preobrazbu. Postoje frazemi u uem i irem smislu. Frazemi u uem
smislu (izriaji) su oni u kojima su ispunjeni svi uvjeti prema definiciji fra-
zema. Frazemi u irem smislu (lokucije) podrazumijevaju postojanu znaenj-
sku svezu, u njima nema neke velike znaenjske pretvorbe. Tu uglavnom go-
vorimo o svezama pridjeva i imenica. Upravo takva sveza je i najbrojnija u
ovom seminarskom radu, kako emo i vidjeti na primjerima. to se tie op-
sega frazema, najbrojniji i najuestaliji su skupovi rijei, koji podrazumi-
jevaju svezu dviju ili vie punoznanica. Najei frazemi:
(1) Pamet mi zastane. (oznaava trenutni zastoj u pamenju, sjeanju;
nemogunost osobe da se trenutno neega sjeti)
(2) Kako u ti znat kazat...; ta ja znam(potapalica koju rabi osoba koja
pokuava nai prave rijei kako bi neto rekla)
(3) Iz bogate kue. (iz imune obitelji)
(4) Puna kua svega i svaega. (oznaava obilje, bogatstvo obitelji)
(5) Ma jok!; Ma kaki! (potapalice kojima se neto negira)
(6) etrnajst usta u kui. (etrnaest osoba u kui)
Karlo Koba: Govor titara

203
(7) Igrat kukunjee. (plesati u kolu)
(8) Da za Boga nisi uzela! (ni u kojem sluaju)

Najea imena, prezimena i nadimci
Na kraju je potrebno navesti i najea imena u titaru: Josa, Mata,
Tuna, Luka, Tina, Franja, Stipa, Karla, ima, Iva, Faba, Andra, Ilja, Roka,
Marija, Elizabeta, Seka, Ivana, a kao est pojavljuje se nadimak Seka.
Takoer navodimo najea prezimena i uz svako prezime nadimke koje
su seljani dali jedni drugima kako bi u nekoj prii lake shvatili o kome je
rije: Dominkovi (Runde, Firovi), Milii (Petljeani, Prakaturovi, Paveni),
Vinceti (ureni, Piljeni, Gatar), Filipovi (Krnje), Martinovi (Gutenice,
Biger), ivkovi (Sinir, Buan, Aneni), Lukaevi (Gregii, Luceni, Petro-
vi), Oroli (Kuzmanovi, Tadijanovii, Cerani), Vuki (Semberovi, arkii),
Gaparovi (Gade, Nosorog, Adamovi), Matuzovi (Josii), Mikinac (Opan-
arevi) i dr.

Nazivi dijelova sela
Ovdje emo jo istaknuti nazive za dijelove sela koje seljani koriste um-
jesto naziva ulica: Bunari, Doljanski kraj, Gorjanski kraj, Trstenica, arage,
Abesinija, Paraoske, ikova ulica, Ciganski kraji i Livade. Naa sugovor-
nica ivi u Gorjanskom kraju.

Zakljuak

Nakon provedene analize starotitarskog govora, moemo sa sigurnou
tvrditi da se radi o okakom starotokavskom govoru koji se razlikuje dosta
od novotokavskoga na kojem se temelji knjievni jezik.
Vidjeli smo da titarski govor ima petoakcenatski sustav, ikavski i
jekavski odraz jata, da dolazi do umekavanja glasova l i n, nepostojanja
glasa h, gubljenja krajnjeg i u infinitivu. Takoer smo vidjeli kako se razli-
kuje od nekih skupina mjesta po izgovoru glasova , , d i jer ih sve razli-
kuje. Upoznati smo i s morfoloke i tvorbene osobine koje su svojstvene sla-
vonskom dijalektu, kojemu titarski govor i pripada.
titarski je govor prisutan jo samo kod najstarijih pripadnika te zajed-
nice i s vremenom ga standardni govor sve vie potiskuje u zaborav. Stoga je
i svrha ovoga rada ouvati taj govor od zaborava te na taj nain sauvati je-
zino blago. Dodatak ovom radu je CD na kojem se nalazi zvuni zapis iz-
vornog govornika starotitarskog govora. Taj zapis uva govor od zaborava,
ali se takoer moe promatrati i kao kratki dokumentarni prikaz o vremenima
naih baka i djedova od kojih se moe uistinu mnogo nauiti.
hrvatistika studentski jezikoslovni asopis

204
Izvori

www.stitar.com

Literatura

Finka, Boidar / ojat, Antun 1973. O slavonskom dijalektu ekavskog izgovora u
okolici Vinkovaca. Rasprave Instituta za jezik 2, Zagreb: JAZU.
Finka, Boidar / ojat, Antun 1975. Hrvatski ekavski govori jugozapadno od
Vinkovaca.
Radovi Centra za znanstveni rad Vinkovci, br. 3, str. 5-131.
Ivi, Stjepan 1913. Dananji posavski govor. Rad JAZU 196, Zagreb: JAZU, str.
124-254.
Ivi, Stjepan 1913. Dananji posavski govor. Rad JAZU 197, Zagreb: JAZU, str.
9-138.
Koleni, Ljiljana 1997. Slavonski dijalekt. Croatica, br. 45-46, str. 101-117.
Lisac, Josip 2003. Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori tokav-
skog narjeja i hrvatski govori torlakog narjeja, Zagreb: Golden-
marketing Tehnika knjiga.