islamski pogled na rad i privredjivanje

Novi Horizonti br. 37. hfz. dr. Safvet

M.Halilovic
Covjek je bice koje radi. Moe se reci da je cjelokupno ostvarenje ljudske civilizacije
rezultat covjekovog rada i truda. Kako islam gleda na rad? U prilici smo da cesto cujemo
sljedecu recenicu: Rad je ibadet! Da li je to doista tako? I pod kojim uvjetima? Ovaj
prilog malo poblie razmatra ovu problematiku.


Rad je zakonitost ivota i izravno slui afirmaciji covjekova ivota na Zemlji. Kao takav
rad je ne samo tjelesna vec i duevna potreba covjeka. Radeci covjek svojim trudom stice
plodove kojima ce prehraniti sebe i porodicu i tako zajamciti poten i pristojan ivot. To
je subjektivna vrijednost rada. Objektivna vrijednost rada sastoji se u tome da covjek
radeci privreduje i donosi doprinos cjelokupnom drutvu, jer plodovima njegovog rada
okoristice se i drugi.
Upravo zbog toga, glavni izvor islama, Kuran casni, na vie mjesta i u razlicitim
kontekstima spominje rad i privredivanje. Kuran jasno ukazuje na to da svako covjekovo
djelo, cak i pomisao trebaju biti usmjereni na opcekoristan interes i dobrobit covjeka. I
reci: -Trudite se! Allah ce trud va vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici, i vi cete biti
vraceni Onome koji zna nevidljivi vidljivi i svijet, pa ce vas o onome to ste radili
obavjestiti.1 Ko eli da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka cini dobra djela
i neka, klanjajuci se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga!2 Covjekovo
je samo ono to sm uradi.3
Traenje Allahove blagodati

Kur'ani-kerim naziva ulaganje truda s ciljem postizanja (halal) zarade, veoma lijepim
imenom, iz kog se moe nazrijeti Allahovo zadovoljstvo. On to naziva traenjem
Allahove blagodati, kao to vidimo u slijedecim ajetima:
A kad se namaz obavi, onda se po zemlji razidite i Allahovu blagodat traite!.4 Ajet
govori o duma-namazu koji je obligatna vjerska dunost petkom. Zbog vanosti dume-
namaza u mnogim islamskim sredinama petak je zvanicno neradni dan. Medutim, to nije
utemeljeno na erijatskim dokazima, jer - kao to se navodi u ovim ajetima - raditi nije
dozvoljeno za vrijeme namaza: O vjernici, kad se u petak na namaz pozove,
kupoprodaju ostavite i podite na namaz, ali zato nakon obavljenog namaza: po
zemlji se razidite i Allahovu blagodat traite.
Ne pripisuje vam se grijeh ako (za vrijeme hada) traite blagodat svog Gospodara.5
Ovaj ajet je, kau komentatori Kur'ana, objavljen u vezi hada i njime se reguliraju vani
propisi vezani za ovaj temeljni islamski art koji je dunost svakom erijatski sposobnom
muslimanu i muslimanki, a i pored toga toga navedeni dio ajeta dozvoljava trgovinu i
zaradivanje. Poruka ajeta bi, dakle, bila: Nije vam grijeh da, i za vrijeme hada trgujete i
zaradujete.
Kur'an poredi, u jednom kontekstu, one koji se trude i putuju za nafakom s mudahidima
(borcima) na Allahovom putu, pa kae: On zna da ce medu vama biti bolesnih, i onih
koji ce po svijetu putovati i Allahove blagodati traiti, i onih koji ce se na Allahovom
putu boriti.6

Iz ovih ajeta se jasno nazire vanost koju islam posvecuje radu i privredivanju. U okviru
islamskog ucenja, muslimanu nije dozvoljeno da bude ovisan o drugom u smislu da bude
na teret drutvu, da uzima od ivota, a ne daje mu. Naprotiv, islam insistira na tome da se
covjek zaputi u razgranate domene ljudske egzistencije radeci, proizvodeci i aktivno
dajuci svoj doprinos opceljudskom razvoju i boljitku. Na taj nacin, i uz nepokolebljivu
vjeru u Uzvienog Stvoritelja, covjek ce izvrati funkciju svoga bivstvovanja na ovome
svijetu.
Rad u hadisima i praksi Allahovog poslanika

Brojni su hadisi u kojima Allahov poslanik, s.a.v.s., usmjerava panju svojih sljedbenika
na vanost rada, trgovine, poljoprivrede, proizvodnje i ostalih aktivnih vidova ivota. On
licno, sallallahu 'alejhi ve selleme, je svojim ivotom i praksom olicenje portvovanosti i
aktivnosti na putu postizanja halal zarade za sebe i svoju porodicu. Jo u ranoj mladosti,
kada je postao jetim, svojim radom je doprinosio mnogobrojnoj porodici svog amide
Ebu Taliba kod kojeg je ivio cuvajuci stada imucnijih Kurejevica. Kada je poodrastao
poceo se baviti trgovinom, odlazeci u daleki am koji je od Mekke udaljen gotovo dvije
hiljade kilometara. Tim poslom se bavio blizu dvadest godina. Poslanik islama je sm
radio i pozvao je sljedbenike svoga ummeta da rade i privreduju. Brojne su izreke koje
kazao u tom pogledu.
Objanjavajuci vanost cinjenice da covjek ivi i hrani svoju porodicu od rada svojih
ruku, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: Nema bolje hrane od one koju covjek pojede od rada
svojih ruku. (El-Buhari)
Umor koji je rezultat truda koji se ulae da bi se zaradila halal zarada je znacajan faktor
na putu postizanja Boijeg zadovoljstva i oprosta. U tom smislu Poslanik porucuje: Onaj
ko omrkne umoran od posla s kojim trai halal zaradu, omrkne s oprotenim grijesima.7
Podsticuci muslimane da se, izmedu ostalog, bave zemljoradnjom i poljoprivredom, kako
u ishrani nebi bili ovisni o drugima, Muhammed, a.s., je kazao: Svaki musliman koji
neto posije ili posadi pa se od toga nahrani ptica, covjek ili ivotinja, taj cin mu se
smatra sadakom. (El-Buhari)
A da bi kod svojih sljedbenika razvio ljubav prema radu i sticanju opskrbe vlastitim
trudom i zalaganjem, a istovremeno im omraznuo nerad i traenje od drugog, Poslanik
islama je rekao: Da neko od vas uzme ue pa na svojim ledima donese tovar drva pa ih
proda, to mu je bolje negoli da moli od ljudi, dli mu oni neto ili ga odbili. (El-Buhari)

Ovaj hadis pojanjava da je svaki posao castan sve dok je legalan i dozvoljen po islamu.
To se, naravno, ne kosi sa eljom i nastojanjem svakog pojedinca da radi onaj posao za
koji ima potrebne kvalifikacije.
Po islamskom ucenju prosjacenje je veoma prezren posao. U tom pogledu Poslanik,
s.a.v.s., veli: Da znaju (oni koji prose) ta prosjacenje u sebi ima, nebi nikad niko od
nekoga neto traio.8 Rob nece otvoriti vrata prosjacenja a da mu Allah ne otvori vrata
siromatva.9 Uzimanje sadake (zekjata) nije dozvoljeno imucnom (ganijj), snanom i
zdravom covjeku (zu mirretin sevijj).10
U hadiskim zbirkama postoje hadisi u kojima Vjerovjesnik, s.a.v.s., upozorava na
opasnost od nerada i ljencarenja, jer to vodi ka neimatini i prosjacenju. U svojim dovama
(el-me'surat) Poslanik je ucio: Allahumme, inni e'uzu bike mine-l-hemmi ve-l-hazen, ve
e'uzu bike mine-l-'adzi ve-l-kesel, ve e'uzu bike mine-l-dubni ve-l-buhl, ve e'uzu bike
min galebeti-d-dejni ve kahri-r-ridal. (Boe, ja kod Tebe traim utocite od briga i tuge.
Tebi se utjecem od slabosti i lijenosti. Utjecem Ti se i od kukavicluka i krtosti. I utjecem
Ti se od toga da me dug savlada i da me ljudi gaze).
Gornja ruka je bolja od donje ruke

U jednom hadisu kojeg biljee Buharija i Muslim, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: El-jedu-l-
'ul'ja hajrun mine-l-jedi-s-sufla, to u prijevodu na na jezik znaci: Gornja ruka je bolja
od donje ruke. U nastavku hadisa Poslanik kae da je gornja ruka ona koja daje, a donja
ruka je ona koja prima. To znaci da je ona ruka koja radi i privreduje bolja od one ruke
koja ne radi i koja ceka da joj se neto udijeli.
U tom kontekstu postoji jedna veoma interesantna prica vezana za dvojicu ljudi iz
islamske prolosti.
Naime, jedan pobonjak po imenu ekik el-Belhi je krenuo na dug put s ciljem trgovine i
zarade. Prije polaska oprostio se sa svojim prijateljem Ibrahimom b. Edhemom i kazao
mu kako ce na tom putu dugo ostati. Medutim, nije prolo svega nekoliko dana a on se
vratio. Vidjevi ga u damiji, Ibrahim b. Edhem je zacudeno upitao: Zato si se tako
brzo vratio? ekik je odgovorio: Na putu sam vidio jednu veoma cudnu stvar, pa sam
odlucio da ne idem na put. Na hajr! ta si to vidio? upitao je Ibrahim.
Putujuci - zapoceo je ekik svoju pricu umorio sam se, pa sam odlucio da se
odmorim u jednom pustom i neplodnom predjelu. Tu sam primjetio jednu slijepu i
obogaljenu pticu, pa sam rekao u sebi: - Kako ova ptica ivi na ovom zabacenom mjestu,
a niti vidi niti se krece? Nije prolo puno vremena a doletila je druga ptica noseci onoj
prvoj hranu. To se ponovilo nekoliko puta na dan. Rekao sam: - Onaj koji je opskrbio ovu
nemocnu pticu na ovakvom pustom i neplodnom mjestu, opskrbice i mene! I onda sam
odustao od puta i vratio se.
Ba si cudan, ekiku odgovorio je na to Ibrahim b. Edhem. Zato si prihvatio da
bude slijepa i obogaljena ptica koja ivi od tude pomoci!? Zato nisi htio da bude ona
druga ptica koja se trudi da sebi pribavi hranu, a onda pomae slijepim i nemocnim!? Zar
ti ne zna da je gornja ruka bolja od donje!?
Kada je cuo ove rijeci ekik je ustao i poljubio Ibrahima u ruku. Potom je rekao: Ti si
na ucitelj, i onda se vratio svojoj trgovini i poslovanju.11

Ovakvo razumijevanje uloge u ivotu sasvim je saglasno sa temeljnim islamskim
ucenjem o covjekovom namjesnitvu na Zemlji. Musliman sebe posmatra kao Allahovog
namjesnika na Zemlji, cija je uloga, da izvri Allahovu naredbu, uspostavi Njegove
propise i obavi Mu dunost robovanja na najpotpuniji nacin. Zato on nastoji da svaku
svoju rijec, svako djelo ili pokret ucini ibadetom svome Gospodaru. Ovo se potpuno slae
s ogromnim znacenjem koje daje poznati ajet: Dine i ljude sam stvorio samo zato da Mi
ibadet cine.12
Sa ovakvim razumijevanjem svoje uloge u ivotu muslimani su tokom historije pokazali
fascinantne primjere rada i produktivnosti. Muslimani su, u vremenima dok su pravilno
razumijevali svoju vjeru, imali dominantnu ulogu u svjetskim politickim i ekonomskim
tokovima. Istaknuti bosanski intelektualac iz prve polovine dvadesetog vijeka, rahmetli
Mustafa Busuladic, je u jednom svom spisu zabiljeio sljedece:
Povijesno je utvrdeno da su muslimanski srednjovjekovni trgovci dolazili sve do Urala,
Kitaja, zatim do vedske i Norveke, dakle dalekog sjevera, o cemu svjedoce iskopine
arapsko-muslimanskog novca u skandinavskim zemljama. U svim muslimanskim
zemljama, od panjolske pa sve odo Indije, klucao je trgovacki i prometni ivot.
Muslimani, pie Larice u svom djelu Storia del commercio (Povijest trgovine) stvorie
suvremeno trgovacko racunovodstvo i proirie upotrebu arapskih brojki i pronadoe
razlomke. Od svih zemalja trgovacki ivot je najvie cvao u panjolskoj, Egiptu i Siriji,
kao i svim sredodozemnim gradovima muslimanskih zemalja. Trgovacki ivot se najvie
od svih zemalja razvio u Damasku, gdje su se proizvodili predmeti od eljeza, oruje,
koa, coha, razne vunenne i svilene tkanine koje su osvajale onovremena svjetska trita.
Bagdad je bio na glasu radi izrade dragocjenih zlatnih i srebrenih predmeta, raznovrsnog
nakita, vezova i svilenih stvari. Jemen je opet prizvodio laneno platno i glasovitu
ovnujsku kou te suho grode koje se najvie prodavalo u Korintu (Grcka) U Isfahanu
su se radili glasoviti i skupocjeni alovi, podsedlice, sedla, ukusno posude od ilovace, dok
se u irazu proizvodio ruin sok. Sredite egipatske trgovine je bilo u Asuanu. Od svih
sjevernoafrickih gradova trgovacki ivot najvie procvate u Kajrovanu, dok je
marokanski grad Fes bio na glasu radi proizvodnje kapa, sapuna, boja i masti. U
panjolskoj je trgovina cvala osobito u Kordovi, gdje se preradivala koa. U Murciji se
proizvodilo sukno, u Sevilji, Granadi i Almeriji svila, a papir od pamuka u atibi.

Poznato je da su muslimanski trgovci slovili ne samo kao izvrsni poslovnici i okretni
novcari nego i geografi i putopisci, a narocito kao vjerski misionari koji su svojim
znanjem i uzornim islamskim vladanjem mnogo doprinijeli irenju islama po svim
zemljama. Opcenito je poznato da su islam na malajskoj skupini otoka u Indoneziji
proirili muslimanski trgovci s Bliskog istoka i Indije, jer na Malajski arhipelag prije toga
nije nikada stupila noga muslimanskog vojnika osvajaca.13
Covjekov posao od kojeg ivi je ibadet, ali pod uslovima!!

Islamski ucenjaci su, razmatrajuci pitanje covjekove uloge u ivotu, doli do vrlo
interesantnih zakljucaka. Tako poznati egipatski ucenjak, na savremenik, prof. dr. Jusuf
el-Karadavi, u svojoj knjizi El-'Ibadetu fi-l-islam (Ibadet u islamu) kae da su dunjalucki
poslovi od kojih covjek (musliman) ivi i hrani svoju porodicu, ibadet. Medutim, za to
imaju uslovi kojih musliman mora pridravati, pa da bi njegov posao ili profesija imali
tretman ibadeta. Ti uslovi su sljedeci:
1 - Da posao koji radi bude dozvoljen po islamskom ucenju.Oni poslovi koje vjera
zabranjuje, kao npr. rad s kamatom, kockom, alkoholom i tome slicno nemoguce je
tretirati ibadetom. Allah d.. je dobar i plemenit i prima samo ono to je dobro i cisto.
2 - Potrebno je da uz posao bude cist nijet; a nijet muslimana je da ucini sebe i svoju
porodicu neovisnim i dostantnim i da bude od koristi svojoj zajednici i ummetu.
3 - Da se posao obavi lijepo i sa preciznocu, jer Muhammed, s.a.v.s., porucuje: Allah je
propisao lijep postupak prema svakoj stvari. (Muslim) Allah doista voli da, kada neko
od vas radi neki posao, da ga uredno i precizno obavi. (El-Bejheki, u'abu-l-iman)
4 - Da se u poslu pridrava Allahovih propisa, tako da ne cini nikom zulum, da ne
obmanjuje i ne vara, te da ne uzima tudi hak.
5 - Da dunjalucki posao ne odvraca covjeka od izvravanja temeljnih vjerskih dunosti,
poput namaza, posta, hada i zekjata. Allah d..kae: O vjernici, neka vas imanja vaa i
djeca vaa ne zabave od sjecanja na Allaha. A oni koji to cine, bice izgubljeni.14 A
Allah d.. u Kuranu hvali one ljude koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha
spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju...15
Ukoliko se musliman pridrava ovih uslova, on je tada u stanju da citav svoj ivot i rad
pretvori u ibadet Allahu d..16
Prenosi se od Ka'ba ibn 'Udre da je rekao: Proao je pored Allahovog Poslanika neki
covjek pa su ashabi, primjetivi njegovu cvrstinu i snagu, rekli: Allahov poslanice, da je
ovaj na Allahovom putu?!, (tj. da je u dihadu, jer to je bio najbolji ibadet kod njih).
Allahov poslanik, s.a.v.s., je na to rekao: Ako je iziao da bi zaradio za svoju malehnu
djecu - on je na Allahovom putu! Ako je iziao da bi zaradio za svoje stare roditelje - on
je na Allahovom putu! Ako je iziao da bi zaradio za sebe, da ne trai od drugog - on je
na Allahovom putu! A ako je iziao bi se pretvarao pred drugima i oholo pokazivao svoju
snagu - on je tada na ejtanskom putu!17
Rad i dobra djela

U Kur'anu se cesto spominju tzv. el-e'aml es-sliha ili es-sliht, to je oznaka za
dobra djela. Gotovo da nema nijednog mjesta u Kur'anu u kojem se spominje imn i oni
koji vjeruju, a da se paralelno s tim ne spominju i dobra djela. To apsolutno
korespondira sa kur'anskim nastojanjem da vjernike pripremi za rad i aktivno ucece u
ivotu na ovom svijetu. O tome kako bi muslimani trebali razumjeti vjeru i dobra djela,
odnosno svoju ulogu u ivotu, posluicemo se mislima istaknutog savremenog islamskog
mislicoa iz Egipta, rahmetli ejha Muhammeda el-Gazalija, koji kae:
Nemoguce je uspostavljanje u drutvu uspjene misije, ako su njegovi pripadnici
neznalice o ovom svijetu i slabici u ivotu. Dobra djela koja su potrebna cini motika
teaka, igla krojaca, pero ucenjaka, skalper lijecnika, cini ih ronilac u moru, pilot u
vazduhu, istraivac u svom laborotoriju, knjigovoda u svom defteru, cini ih musliman,
sljedbenik Boije Objave, izvravajuci svaku stvar i cineci od nje sredstvo kojim ce
pomoci svoj din i doprinjeti da Allahova rijec bude gornja. () Doista je cudna stvar da
vecina muslimana, vec nekoliko stoljeca, ne znaju o svemiru nita vano spomena, i da
saznjanja o njemu budu drugostepena u njihovoj licnoj i kolektivnoj naobrazbi, i da
istraivanje njegovih tajni i njegovih potencijala, kod nekih bude nevana stvar, a kod
drugih besmislica i neto beznacajno.
U vrijeme kada su muslimani odvraceni od studiranja i istraivanja svemira, drugi narodi
su daleko otili na tom putu i postigli ogromne rezultate, a zatim ih mobilisali u slubu
ideologija i filozofija konstruiranih od strane covjeka. Ovaj raskol izmedu vjere s jedne, i
kosmosa, s druge strane, islam, doista, apsolutno ne odobrava, i trai od Allahovih robova
potpuno suprotan nacin postupanja.
Obuzela me je srdba kad sam saznao da je jedna islamska zemlja izvozila penicu u
vrijeme kada je bila kolonija, a nakon to se osamostalila, i uzela uzde u svoje ruke,
zemlja se sasuila i ispucala, i poceo je uvoz iz inozemstva!!
Osjetio sam sramotu i stid brojeci industrijske proizvode zemlje, ne naavi medu prvih
deset, ni medu drugih deset, nijednu muslimansku zemlju. A poznato je da je Japan poceo
svoju obnovu prije jednog vijeka, otprilike, a islamski narodi zapoceli su svoj preporod u
isto vrijeme. Japan je danas stigao do atoma a mi smo (za)ostali. a je razlog tome?
Vjerovatno truhlost politicke atmosfere ima svoj veliki udio. Medutim, truhlost u domenu
naobrazbe ima, po mom miljenju, veci udio.18
Idi i iscijepaj ta drva

Jedan ensarija je doao kod Boijeg Poslanika, s.a.v.s., traei da mu da neto
od ega e se prehraniti i izdravati.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu ree:
"Zar u kui nema nita (od ega bi ivio)?"
Ree: "Imam prostirku od koje jedan dio koristim kao odjeu i oblaim a dio
prostirem, i drvenu au iz koje ja i moja porodica pijemo vodu."
Vjerovjesnik, s.a.v.s., mu ree da mu ih donese, pa kada ih je donio,
Vjerovjesnik, s.a.v.s., ih uze i ree:
"Ko e kupiti ove dvije stvari?"
Jedan od prisutnih ree:
"Dajem jedan srebreni dirhem", drugi kaza:
"Ja u ih uzeti za dva dirhema", pa mu ih Vjerovjesnik, s.a.v.s., proda, uze
dva dirhema, dade ensariji i ree:
"Jednim dirhemom kupi svojoj porodici hrane, a drugim kupi sjekiricu pa mi
je donesi."
Kada mu je donio, Poslanik, s.a.v.s., mu stavi drva (zavezavi mu na lea) i
ree: "Idi i iscijepaj ta drva (i prodaj) i da te ne vidim petnaest dana."
Ensarija otie i nakon petnaest dana se vrati s petnaest dirhema zarade, od
kojih kupi hrane i neto odjee, pa mu Vjerovjesnik, s.a.v.s., kaza:
"Ovo ti je bolje nego da doe na Sudnjem danu s crnom takom (mrljom)
na licu."
1



1
Riznica mudrosti muslimanskih velikana, str. 234