NAJISTAKNUTIJI BONJACI OD

NAJSTARIJIH VREMENA, PA SVE DO

MODERNOG DOBA
Dosta malo se u domaim krugovima zna o bonjakim
velikanima koji su svojim plodonosnim ivotnim radom udarili temelje modernoj
bonjakoj, ali i svjetskoj misli. Malo se zna o bonjacima ija su imena zlatnim slovima
ukucana u okvire takvih naunih polja, kao sto su arapska filozofija, logika, lingvistika i
druge naune oblasti, prouavane ne samo na Istoku, nego irom svijeta. To mora da se
promijeni, jer o bonjacima itekako ima dosta da se pria. O bonjacima se u okviru
izuavanja znanstvenih oblasti moe uti i na vrhunskim univerzitetima irom svijeta,
primjerice u takvim naunim domenima kao to su logika, filozofija, filolofija, teologija i
lingvistika. Kada govorimo o naunim poljima logike, filozofije i drugih oblasti, ali i
bogate knjievnosti, bitno je napomenuti da su Bonjaci mnoga svoja djela pisali upravo
na arapskom jeziku iz razloga to je arapski bio slubeni (prvi) jezik Carstva; bosanski
jezik se nalazio na treem mjestu. Isto tako, mnogi Bonjaci su pohaali prestine
obrazovne ustanove u sklopu Carstva u kojima su na arapskom jeziku izuavali razne
nauke. Stoga osjeam potrebu da svojim skromnim prilogom, a uz konzultaciju dostupne
literature i naunih spisa omoguim da se o ovim bonjacima uje i u naim domaim
bonjakim krugovima, tj. na bosanskom jeziku.
Vana Napomena: Usljed brojnih zahtjeva posjetilaca nae stranice, ovom spisu smo
dodali i imena najistaknutijih Bonjaka iz ostalih domena ivota period od najstarijih
vremena, pa sve do modernog doba. Ovo nije kompletan spisak; ako elite pridonijeti
ovom projektu, poaljite nam imena Bonjaka koja biste eljeli ukljuiti. Sve kritike,
pohvale, sugestije su dobrodole. Hvala.
BAN BORI: Prvi po imenu poznati bosanski ban Bori spominje se u vremenu 1154-
1164. Ban Bori je vladao u doba kratkotrajne obnove bizantske moi za vrijeme
vladavine cara Manojla Komnena daleke 1143-1180 godine. Obnovivi bizantsku vlast
na veem dijelu Balkana, Komnen se neizbjeno morao sukobiti sa ugarskim svojatanjem
istog prostora. Tako se ban Bori javlja u vrijeme ugarsko-bizantskih ratova, ali ne kao
ugarski vazal, nego kao samostalni gospodar cijele Bosne. U ugarsko-bizantskom ratu,
ban Bori se, prema sauvanim izvorima, sa svojim etama pridruio ugarskoj vojsci
prilikom opsade grada Branieva (danas selo u sjeveroistonoj Srbiji). im je pred
opsjednuti grad stigao car Manojlo, ugarsko-bosanska vojska je digla opsadu. Ugarska je
vojska pola prema Beogradu, a ban Bori sa svojim etama uz rijeku Savu prema Drini,
odnosno prema svojoj zemlji Bosni. Kad je saznao da se Bori nalazio meu saveznicima
peonskog (ugarskog) kralja, car Manojlo Komnen odmah je odabrao najhrabriji dio
vojske da goni bana Boria. Ako je bizantski car uputio protiv Boria najhrabriji dio
svoje vojske, to pokazuje da je ovaj bonjaki voa raspolagao sa potovanja dunom
silom.
O svemu tome opirno svjedoi savremenik tih zbivanja, bizantski pisac Kinam
(Cinnamus). On bana Boria izriito naziva saveznikom (simahos) ugarskog kralja, a
njegovu dravu jasno razgraniava od okolnih zemalja. Kinam izriito pie da je Bori
skrenuo kod Save prema Drini, koja izvire negdje odozgo i odvaja Bosnu od ostale
Srbije. Bosna nije, izriit je Kinam, potinjena velikom upanu Srba, nego narod u njoj
ima poseban nain ivota i upravljanja. Ban Bori se kasnije djelatno upleo u borbe oko
nasljedstva ugarskog prijestolja. Pobjednik u tim borbama, Istvan (Stjepan) IV, iskazao
mu je zahvalnost tako to mu je 1163 darovao prostrane posjede u Slavoniji, koje je ban
Bori napustio kada je Manojlo Komnen ponovno zaratio sa Ugarskom. U tom ratu
Komnen je 1166-67 zagospodario Dalmacijom, dijelom Hrvatske, Srijemom i Bosnom,
koja se tada prvi i jedini put javila u bizantskoj carskoj tituli.
KULIN BAN: Veliki ban bosanski, vladao je od 1180. do 1204. i stekao potovanje
velikog voe u bonjakoj historiji. Sauvani fragmenti svjedoenja o ban Kulinovoj
vladavini govore o 24 godine mira i nastojanja da Bosna ekonomski prosperira. Kulin
banov trgovaki ugovor s Dubrovnikom, uvena povelja Kulina bana, sklopljena 1189,
poticala je dubrovake trgovce na eksploataciju bosanskih rudnika. Ovaj ugovor je
najstariji poznati dravni dokument pisan na narodnom jeziku. Ova povelja
nedvosmisleno pokazuje da je u vrijeme njenog izdavanja, krajem XII stoljea, na tlu
Bosne postojala dravna sa svojom osobenom organizacijom vlasti i odreenim pravnim
sistemom. Ugovorom se ureuje jedna ve uhodana praksa trgovakog prometa i veza
Bosne sa Dubrovnikom. Tri glavna trgovaka centra u to doba bila su Vrhbosna, Visoko i
Drijeva (Narenta), na lijevoj obali Neretve, kod ua rijeke Krupe. U doba Kulina bana,
Bosanska se drava prostirala od Drine do Grmea, sa oblastima Bosnom, Usorom, Soli i
Donjim Krajima oko Sane. Ban Kulin je vjerovatno najtipinija linost srednjovjekovne
Bosne i jedini je Bosanski vladar koji je ostao sauvan u savremenoj bonjakoj
tradicionalnoj narodnoj poslovici: Od Kulina bana i dobrijeh dana.
Ban Kulin je, zajedno sa familijom, i rodbinom, kao i ostali Bonjaci toga doba, bio
pripadnik heretikog uenja u Bosni. O tome je papu Inocenta III 1199 godine prvi
izvijestio zetski knez Vukan, stariji sin velikog rakog upana Stefana Nemanje. Razlog
iza Vukanovog ina je bio politiki. Naime, do srpske prijestolne krize dolo je kada se
1196 veliki upan Stefan Nemanja, protivno tadanjem redu naslijea, preskoivi
najstarijeg sina Vukana, odrekao vlasti u korist srednjeg sina Stefana, koji ja kao zet
bizantskog cara imao politiku prednost nad starijim bratom. Vukan je od oca umjesto
oekivanog prijestolja dobio na upravu Zetu i Trebinje, sa titulom velikog kneza.
Uvrijeen i nezadovoljan, Vukan se povezao sa ugarskim kraljem Emerikom i uz njegovu
podrku nekoliko se godina borio za prijestolje protiv mlaeg brata. U sklopu te borbe
treba gledati i Vukanovo pismo papi 1199 u kojemu je iznio itav niz optubi protiv
plemenitog Bonjaka, Kulina bana. Iza niza vjerskih optubi protiv Kulina bana i
bosanskih heretika, krili su se i konkretni politiki motivi i ciljevi. Ukoliko bi kralj
Emerik uspio svrgnuti Kulina, onda bi na mjesto bosanskog bana mogao doi sam Vukan,
kao Emerikov saveznik i pravovjernik koji priznaje papu i rimsku crkvu kao pravu i
jedinu. Time bi srpski knez Vukan doao u posjedstvo Bosne.
I sam kralj Emerik je imao negativan stav prema Kulinu banu, te se u jednom pismu alio
papi da je ban Kulin upao u Srbiju i odveo neke krane u ropstvo kao podanike
ugarske krune, te da prijeti da e i preostali dio zemlje uzeti. Jasno je da Kulin ban nije
bio nikakav ugarski vazal, nego, za razliku od svog prethodnika bana Boria, nije bio ni
politiki povezan sa ugarskim kraljem. Nakon to je 1202 pomogao Vukanu da zbaci
Stefana, ugarski kralj je smatrao da se moe okrenuti Bosni i dovesti je u svoju politiku
zavisnost. Da zaobie mogui kriarski rat, lukavi i oprezni bonjaki voa Kulin ban,
odmah je pokazao volju da u pogledu vjere prihvati sve to od njega trai rimska kurija.
Papa je poetkom aprila 1203 godine poslao svog izaslanika u Bosni da ukae na
bosansko navodno krivovjerje. Na Bilinom polju (kod Zenice) odran je sabor sa
starjeinama krstjana, banom Kulinom, njegovim asnicima i brojnim bonjacima. Papa
je pod prijetnjom kriarskog rata i istrebljena bonjakih heretika traio da se Bonjaci
odreknu svog heretikog uenja i prakse. Time je mudri Kulin ban potpisao akt o
odbacivanju heretikog uenja u Bosni. in odricanja od heretizma pokazao se samo kao
Kulin banov taktiki potez, povuen u samoodbrani da bi se izbjegla opasnost kriarskog
rata protiv bonjakih heretika. Treba imati u vidu da je Sabor na Bilinom Polju odran u
vrijeme IV. kriarskog rata 1202-1204 i mudri taktiki potezi Kulina bana spasili su
Bosnu od kriara. Uslijed svih ovih prijetnji i vanjskih pritisaka, bonjaki narod se ipak
nije odrekao svog vjerskog uenja.
BAN MATEJ NINOSLAV: Razdoblje od poetka XIII stoljea pa do dolaska na vlast
bana Mateja Ninoslava 1232 godine u Bosni je obiljeeno jaanjem i irenjem Crkve
Bosanske i njenog uenja, te naglim porastom moi i uticaja bosanske vlastele. Pritisci
papske kurije na Bosnu, u cilju pokrtavanja Bonjaka, ne gube na svom intenzitetu jos od
Sabora na Bilinu polju gdje je papa traio da se Kulin ban odrekne svog uenja ili u
protivnom da se suoi sa kriarskim ratom protiv Bosne i svog bonjakog naroda. Ve
1233 godine papa upuuje u Bosnu novog papskog izaslanika, kardinala Jakoba. On je tu
na prvom mjestu zatekao novog bana Mateja Ninoslava, Bonjaka porijeklom iz heretike
porodice, kojega je vjerovatno i uz ugarski pritisak, prisilio da prihvati katolianstvo.
Skupa sa Ninoslavom na katoliku je vjeru preao i njegov roak Prijezda. Ninoslav je
dominikancima, koji su kao misionari i inkvizitori ubrzo doli u Bosnu da pokrste
Bonjake, bio prisiljen predati i svoga sina kao taoca, ime je jamio da nee odstupiti od
rimske crkve. Ban Matej Ninoslav je 1233 godine pisao papi Grguru XI da se njegova
vlastela ne pokorava, prema starom obiaju, njegovoj vrhovnoj vlasti, nego samostalno
upravlja povjerenim upama. Dok su njegovi preci, alio se ban Ninoslav, po starom
obiaju, povjeravali upe i sela kome su htjeli i oduzimali ih prema vlastitom nahoenju
i potrebi, sada njemu, koji je nedavno sa heretike preao na katoliku vjeri i poeo da
goni heretike, draoci posjeda uskrauju poslunost, kre stare obiaje i zadravaju
posjede protiv njegove volje.
Meutim, nakon izvjetaja iz Bosne da je i sam ban Matej Ninoslav ponovno priao
hereticima i da je heretiki pokret zahvatio i susjedne zemlje, posebno Slavoniju, papa je
obnovio zahtjev da se protiv Bosne povede kriarski rat. Papskom biskupu Ivanu
Teutoncu naloeno je da u Bosni propovijeda sveti rat protiv bosanskih i slavonskih
heretika. Cijela kriarska vojna povjerena je hercegu Kolomanu, koji je dobio posebna
ovlatenja. Ban Matej Ninoslav, suoen sa napadom na Bosnu i moguim istrebljenjem
Bonjaka, nije oklijevao da se, bez obzira na vjerska pitanja stavi na elo otpora protiv
Rima i Ugarske. Kriarski sveti rat protiv Bonjaka i njihovog vjerskog uenja poeo
je 1235 i sa prekidima trajao tri godine. Kolomanova vojska upsjela je uz mnogo
prolivene krvi proi kroz Bosnu i Humsku zemlju. Kada se 1237/38 sa plijenom povukla
iz Bosne, stvari su u Bosni opet krenule svojim uobiajenim tokom. Cilj istrebljenja
heretizma kod Bonjaka ipak nije uspio. Nadasve, imao je kontra-efekat, jer je na elu
otpora sa banom Matejom Ninoslavom ujedinio u otporu sve strukture bosanske drave,
ukljuujui tu i domau crkvu, vlastelu, seljatvo i vladara. Nakon odbrane zemlje od
kriara, ban Matej Ninoslav je proljea 1240 zakljuio ugovor sa Dubrovnikom o trgovini
i prijateljstvu. Ban Ninoslav se obavezao ugovorom da e braniti Dubrovnik ako bi
zaratio sa rakim kraljem. Sve to pokazuje da je bez obzira na tek izdrani kriarski rat,
vojna snaga bana bila znaajna, a njegova vlast vrsta i postojana. Ban Matej Ninoslav je
1243/44 sa jaom vojskom otiao u Split i pomogao u ratu protiv Trogira koji je bio odan
Ninoslavovom politikom protivniku, ugarsko-hrvatskom kralju Beli IV. Ve 1244 kralj
Bela IV. poveo je kazneni pohod protiv bana i prisilio ga da oda svoju lojalnost ugarskom
kralju i prizna bosanskoj biskupiji prava i povlastice na ranije datim posjedima (radi se o
posjedima koji su dodijeljeni katolikoj biskupiji u Bosni poslije Sabora na Bilinu Polju).
Posljednje spominjanje bana Mateja Ninoslava potie iz 1249 kada je opet u punoj snazi
obnovio svoj raniji trgovaki ugovor sa Dubrovnikom.
TVRTKO KOTROMANI I: Bosanski ban i prvi bosanski kralj, vladao je od 1353. do
1391. godine. Za druge polovine Tvrtkove vladavine Bosna je uistinu bila najvea i
najmonija drava na Balkanu i meu junim slavenima. Jedini dio dananje Bosne koji
nije bio ukljuen u Tvrtkovo kraljevstvo jeste pojas zemlje na sjeverozapadu gdje se
danas nalazi grad Biha, sto je tada pripadao hrvatsko-ugarskom teritoriju. U vrijeme
Tvrtkove vladavine primjetna je politika stabilnost, znaajan kulturni i duhovni
napredak. Godine 1377. Tvrtko se krunio za prvog bosanskog kralja u mjestu Mili
(dananji Arnautovici) nadomak Visokog. S Tvrtkom u bosansku heraldiku ulazi
anuvinski ljiljan - istinski simbol bonjatva i snane bosanske drave. Da bi uzdrmao
bosansku dravu, ugarski kralj Ludovik je nakon skoro stogodinjeg zatija pokrenuo
pitanje bosanskih heretika, zahtijevajui njihov progon, posebno u oblasti Usore. Stoga je
Ludovik 1363 otpremio na Bosnu dvije kiarske vojske. Meutim, veliki bonjaki voa
Tvrtko Kotromani I do nogu potukao obje Ludovikove vojske jednu pod gradom
Sokolom na Plivi kod Jajca, a drugu kod Srebrenika. Ve 1366 dio bonjake vlastele se
pobunjuje protiv Tvrtka (navodno zbog sirenja katolicizma) i kralj biva prisiljen da
potrai pomo upravo na Ludovikovom dvoru. Punu vlast u Bosni Tvrtko ponovno
uvruje 1369 godine i u sljedeih dvadeset godina nainjava od Bosne najveu i
najmoniju dravu na Balkanu. Nakon to je ponovno zagospodario cijelom Bosnom,
Tvrtko I Kotromani je svoj prvi veliki vanjskopolitiki uspjeh postigao na istoku, gdje su
mu to omoguavale prilike nastale raspadanjem nekadanje Duanove drave. Tvrtko I je,
u cilju proirenja Bosne, stupio u savez sa knezom Lazarem, te 1373 godine skrio svog
prvog istonog susjeda, Nikolu Altomanovia. Poslije podjele Altomanovievih posjeda,
u granice Bosanske drave kralj Tvrtko Kotromani I je ukljuio Gornje Podrinje sa
Pivom, Tarom, te srednjim i donjim Polimljem. Ubrzo potom Tvrtko je zauzeo primorske
upe Trebinje, Konavle i Draevicu, ime je granicu Bosne pomjerio do Boke Kotorske.
Podjelom posjeda Nikole Altomanovia, u sastav Bosne je uao i dananji Sandak.
Uspjenim osvajakim pohodima, Tvrtku Kotromaniu je zakonito pripao i dvogubi
vijenac dvostruka kraljevstka kruna Bosne i Srbije. U manastiru Mileevo kod
Prijepolja, Tvrtko I se vjerovatno oktobra 1377 godine okrunio za kralja Srbljem i Bosne
i Primorju i Zapadnim Stranam te poeo s Bogom kraljevati. Istovremeno je svom
narodnom imenu, isto iz dravnopravnih razloga, dodao i ime Stefan, koje su
simbolino nosili svi srpski vladari, pa tako i dvostruki vladar Bosne i Srbije. Ime Stefan
je znailo vjenani, (onaj koji je krunisan). To je i u Bosni postalo tradicijom, pa su ga
poslije Tvrtka I svom imenu dodavali svi bosanski kraljevi. Tvrtko se krunisao u
Mileevu jer je htjeo da ojaa svoj uticaj i na tamonje Srblje.
Bonjaki katolik, gospodar heretike Bosne, iju je crkvu odluno branio, jednako kao
to je titio katolike i pravoslavne, koji su se teritorijalnim irenjem bosanske drave nali
u njenim granicama, Tvrtko I je po religijskim i politikim stavovima bio daleko od
polusvetakih likova i manastirske tame pravoslavnih srpskih vladara. Kao dra
dvostruke krune, Tvrtko I je bio daleko od pomisli da obnavlja staru srpsku dravu.
Tvrtko I je 1382 utemeljio grad Novi (Sveti Stefan), na ulazu u Bokokotorski zaljev, a
ve sljedee godine podigao je grad Brtenik (Sveti Mihajlo) kod Opuzena kao osnovu za
izgradnju brodogradilita i razvoj bosanske flote. Poslije dueg otpora kralju Tvrtku su se
1390 predali sljedei gradovi: Split, Trogir i ibenik, sa otocima Bra, Korula i Hvar. Pri
kraju Tvrtkove vladavine, na istonim granicama Bosne ve se pojavljuju Turci-
Osmanlije, koji polahko upadaju i u samu Bosnu. Prva provala Turaka u Bosnu uknjiena
je u jesen 1386, kada je jedan njihov manji odred uspio prodrijeti sve do doline Neretve,
gdje su zaustavljeni od strane bosanske vojske pod zapovjednitvom Tvrtkovog vojvode
Vlatka Vukovia. 27. VIII. 1388 Bosanska vojska je porazila Turske osvajae i kod
Bilee. Do odluujue bitke dolazi 28. VI. 1389. na Kosovu, gdje je bosanski vojvoda
Vlatko Vukovi predvodio bosansku pomonu vojsku. Tvrtko je u pismima Trogiru i
Firenci, augusta 1389, Kosovsku bitku opisao i predstavio kao svoju pobjedu. Kralj
Tvrtko Kotromani I umire 1391 godine.
HUSEIN KAPETAN GRADAEVI: Husein Kapetan Gradaevi roen je u
Gradacu 1802 godine, jedan od najveih bonjakih velikana ije e ime zauvijek ostati
zlatom urezano u bonjakoj historiji pokreta uvene bonjake revolucije i otpora
prema Turcima. Bio je jedan od najistaknutijih i najutjecajnijih ljudi u nacionalnom
osvjeivanju Bonjaka. Husein-Kapetan Gradaevi je bio odluna, razborita,
energina, pametna i visoko moralna osoba. U Bonjaka je poznat kao izdanak onog
najboljeg to karakterizira Bonjaka. Zbog toga su ga Bonjaci prozvali Zmaj od
Bosne. Za vrijeme svog ivota podie mnoge zadubine, a 1823 fra Iliji Stareviu
dozvoljava da otvori prvu katoliku kolu u Bosni. Za svoje vrijeme je bio pravi
demokrata nijednu odluku nije elio donijeti bez konzultacije sa svojim suradnicima i
samim narodom na koji se oslanjao i koji je predvodio. Bonjaci su, u sklopu neuspjenih
ratova koje je vodilo Carstvo, snosili ogromne materijalne i ljudske rtve i toga je Husein-
Kapetan Gradaevi bio svjestan. Nakon saznanja da e Bosna i bonjaki narod ostati
potpuno izolovani sa centralnim dijelom Carstva - sticanjem autonomije Srbije, Grke, i
Albanije ponukali su Kapetana Gradaevia na Revoluciju. Ubrzo, ratoborni Husein-
Kapetan Gradaevic postaje voa i pokreta Revolucije protiv Turaka. Sa Bonjakom
vojskom oslobaa Travnik i natjerava tadanjeg Turskog vezira da skine svoju odoru, i
nakon obrednog pranja obue tradicionalno Bonjako odijelo. Veina kapetana i ajana ga
priznaju kao svog vou, a izuzetak je bio hercegovaki kapetan Ali-paa Rizvanbegovi.
U to vrijeme na sjeveru Albanije dolazi do ozbiljnije pobune. Nakon toga, Husein-
Kapetan Gradaevic predvodi dobro naoruanu Bosansku Armiju od oko 25,000
Bonjaka i odlazi na istok, gdje Osmanskim snagama daje ultimativni zahtjev da srbima
ne ustupaju nahije preko Drine, da se Bosni ne mijenja poredak, da se zatite muslimani u
Srbiji, da se zatiti sirotinja i kmetovi u Bosni, te da se namjesnik u bosanskom elajetu
bira iz reda Bonjaka. Sultan pristaje na zadati ultimatum poto je Gradaevi na Kosovu
ve porazio velikog vezira Mehmeda Reid-pau i osvojio Prizren i Pe. Ve 1831
godine Husein Kapetan Gradaevi u Sarajevu biva proglaen za bosanskog namjesnika
i Bosna postaje nezavisna. Husein Kapetan Gradaevi se potpisuje kao Vrhovni
Komandant Bosne Izabran Voljom Naroda. U Julu 1831 godine, proao je sa vojskom
kroz bonjaki Sandak i Tutin, te logorovao u Mitrovi. Po tutnjavi te silne bosanske
vojske, grad Tutin u Sandaku dobija svoje sadanje ime. Videi da porta ne kani ispuniti
ve dogovorene zahtjeve, Husein Kapetan Gradaevi postavlja novi zahtjev da Bosna
postane nasljedna kneevina. Hercegovaki kapetani pod vodstvom Ali-pae
Rizvanbegovia odvajaju se od Revolucija Husein Kapetana Gradaevia. Sultan 1832
godine alje snanu vojsku od 30,000 vojnika na Bosnu. Nakon krvave borbe na
Sarajevskom Polju u kojoj je bilo velikih gubitaka na obje strane, bosanska vojska, na
elu sa Gradaeviem iznenada gubi tlo pod nogama i biva poraena na Sarajevskom
polju, gdje Gradaevi izrie svoje poznate rijei: Ovo je posljednji dan nae slobode!
Husein Kapetan Gradaevic potom nalazi sigurnost u Austriji i dobiva pomilovanje od
Sultana uz uvjet da se ne vraa u Bosnu. Njegovo doivotno odredite je bilo Trapezunt
(Trabzon na obali Crnog Mora). Tugujui za Bosnom odlazi u Carigrad, gdje je bio
zatoen, i muki otrovan 1834 godine.
U uvenom razgovoru sa Turskim beglerbegom, kada mu je Turski beglerbeg rekao:
Nema vie Bosne, a nee biti ni Bonjaka, Huseine Gine za dravu koja nikad nije
postojala niti e. Husein Kapetan Gradaevi mu je odgovorio sljedeim rijeima:
Ima Bosne, beglerbee i Bonjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti e i poslije
vas!
GERZ ELJAZ (ERZELIJA): Gerz Eljaz, rodom iz Janje kod Bijeljine, je bonjaki
narodni heroj, koji je poginuo u ofanzivi koju je veliki bonjaki vojskovoa Hadum
Jakub-paa poduzeo protiv Hrvata 1491 godine. U zasjedi gine Gerz Eljaz erzelija koji
je u narodnoj pjesmi proslavljeni bonjaki junak. uveni bonjaki historiar, Ibrahim
Alajbegovi-Peevija (1570-1650), pie u svojoj hronici Tarih-i Peevi, da je ban
Derenin odsjeenu erzelezovu glavu poklonio ugarskom kralju, a ovaj je ukopao na
Budimskom Brdu (od tada prozvanom Gerzelez Brdo). erzelez je igrao vanu ulogu u
odbrani Sarajeva 1480 godine u vrijeme opsade Vuka Jajanina (Grgurovia). Prije
Krbavske bitke 1495, u kojoj su Bonjaci totalno potukli itavu hrvatsku vojsku, erzelez
je bio Jajaki ban. Neki izvori smatraju da je erzelez preivio Krbavsku bitku i poginuo
u blizini Sokol-grada (kod Varcar-Vakufa) u novom sukobu sa banom Dereninom, koji
je povremeno uznemiravao Osmanski teritorij. I sam sultan se divio erzelezu. U jednoj
verziji pjesme, vezir uprili je predstavlio erzeleza pjesnikim rijeima, od kojih su
sultanu od radosti suze na oi izbile, pa je uzviknuo: uur Bogu i dananjem danu, kad
ja imam ovakvih junaka! U Gerzovu kod Sokola (Varcar-Vakufa) nalazi se Turbe
erzelez Alije, kod kojeg se svakog 2 augusta na Aliun (Alijin dan) odrava narodno
veselje. Ispod Hadi-Sinanove Tekije nalazi se velika ardaklija koju narod zove
erzelezova Kula. Na Debelom Brdu u predjelu Soukbunara ispod Trebevia nalaze se
otisci kopita erzelezovog dorata. Na lokalitetu Velika Drveta na Alipainom mostu, na
jednom od najstarijih bonjakih mezarja u Bosni, ukopana je erzelova sestra Ajka.
HADUM JAKUB-PAA: Stolovao je kao princ namjesnik u Amasiji, a 1490 godine
Bajezit II ga postavlja za bosanskog sandak-bega. U ljeto 1493, sa 8000 vojnika, Jakub-
paa kree u vojni pohod prema sjeverozapadu. Prolazi kroz Jajce i nastavlja pohod preko
Une i Kupe i stie sve do Celja, Ptuja, i Donje tajerske. Kod Zagreba udara na jug, preko
Modrua ka Udbini. Kod Prijevoja Sadbar put mu je bio zakren kamenjem i drveem, te
biva opkoljen hrvatima pod vodstvom bana Emerika Derenanina. Ban Derenanin u
zamjernu za slobodan put trai da Jakub-paa sa svojom vojskom oslobodi sve kranske
zarobljenike i preda sav plijen. Jakub-paa predlae otkupninu za siguran prijelaz, ali do
dogovora nije dolo i Jakub-paa sjee itavu umu i prokruje put do klanca. Ban
Derenanin namee Jakub-pai bitku na otvorenom polju. Jakub-paa kree u napad
9.IX.1493. Hrvatska vojska se sputa u ravnicu ispod Udbine, gdje se dvije vojske
susreu. Hrvatska vojska biva opkoljena i u potpunosti razbijena sa svim zapovjednicima
zarobljenim. Poslije ove pobjede, Jakub-paa zasluno postaje rumelijski beglerbeg. U
slavu pobjede nad hrvatima Jakub-paa je spjevao Fahriju (hvalospev). Jakub-paa
izvjetava sultana Bajezita II da je na bojitu palo 9000, a zarobljeno 11000 hrvatskih
plemia. Krbavska bitka je znaila pravi rasap kraljevstva hrvatskog i otvaranje kapije
prodora prema srednoj Europi. Neposredno nakon Krbavske bitke, ban Vlatkovi se na
Budimskom dvoru hvalio da e Jakub-pau iva uhvatiti i otpremiti kralju na dvor. uvi
ovo Jakub-paa mu u epskom stihu upuuje poslanicu: Evo mene, hodi i ti amo, na
mejdanu da se ogledamo, ko se hvali spremiu ga iva, to s u rupu ko lisica skriva, nek
se horoz junainom gradi, pred sokolom on je jadnik mladi!
GAZI HUSREV-BEG: Bonjak po oevom porijeklu i vlastitom duhovnom
opredjeljenju. Kao bosanski sandak-beg osvaja Knin i Skradin, a krajem 1523 i
Ostrovicu. Opsjeda sa bonjacima i Jajce 1525. Imenovan je odlukom carskog divana
15.IX.1521 na elo bosanskog sandak-bega. Prije toga, Gazi Husrev-begov ehaja
Murat-beg Tardi zauzima Jajce, nakon ega pada i Banja Luka, i pogranini gradovi sa
tvravama Greben, Sokol, Jezero, Vinac, Vrbaki Grad, Liva, Kamatin, Boac, Udbina,
Vrana, Modru i Poega. Sve ove gradove zauzeli su Bonjaci sa Gazi Husrev-begom na
elu. Na kopnu kod Nadina u Dalmaciji, Gazi Husrev-beg je potukao Mleane, a zatim
opsjednuo Zadar, te robei i palei prokrstatio itavom mletakom Dalmacijom. S druge
strane, Gazi Husrev-beg se istaknuo kao uveni graditelj Sarajeva, u kojemu je izgradio
najvece i najvaznije sakralne i profane objekte: Gazi Husrev-begovu dzamiju, Gazi
Husrev-begovu damiju, medresu, biblioteku, bezistan, hanikah (za izuavanje mistine
filozofije), hamam, talihan, sahat-kula, Moria han, prvu bolnicu, i dr., a Sarajevo
transformisao u bogati i veliki grad (eher) poznat irom Europe i prostranog Osmanskog
Carstva. Za svoju zadubinu Gazi Husrev-beg je ostavio ogromna dobra na teritoriji
dananje Grke, itava sela i zemljita u okolini Sereza, zatim irom Bosne, u okolini
Sarajeva, Jajca, Ostrovice, Kljua, Tenja U gotovini je uvakufio ogromne sume u zlatu
i srebru. Gazi, Husrev-beg je stanovao u uria mahali, u kui odakle se pruao
ivopisan pogled na njegove zadubine. Godine 1541 Gazi Husrev-beg gubi ivot u bitci
protiv pobunjenih Kua na teritoriji dananje Crne Gore. Po uobiajenom osmanskom
postupku, utroba Gazi Husrev-bega je bila izvaena i zakopana na mjestu pogibije, a
tijelo preneeno u Sarajevo i sahranjeno u turbetu u haremu njegove prelijepe damije. Po
mjestu gdje je zakopana Gazi Husrev-begova unutrica, itav kraj je prozvan Drobnjak /
Drobnjaci. Gazi Husrev-beg je ukopan u haremu njegove damije, pored koga je i turbe
njegovog osloboenog roba i prvog mutevelije njegovog vakufa Murat-bega Tardia.
Iznad vrata na njegovom turbetu uklesan je tarih na kome pie: Neka svaki dan milost
Boija i blagoslov na njeg pada. Okolo njegovih zadubina nastala je posebna
Husrevbegova mahala.
MURAT-BEG TARDI: Bonjaki vojskovoa Murat-beg Tardi je ehaja
Bonjakog vojskovoe Jakub-pae koji je u Krbavskoj bitci 1493 do nogu potukao
hrvatsku vojsku. Kako su kliki uskoci uznemiravali Bosansku Krajinu, to se 1536
bosanska vojska koju je predvodio Murat -beg Tardi stalno nalazila oko Klisa. U blizini
Sinja, Murat-beg Tardi podie dvije utvrde, kako bi presjekao dovod hrane i drugog
materijala nepristupanom Klisu. U pomoc opkoljenom Klisu 1537 pristie hrvatska
vojska pod zapovjednitvom Petra Kruia. Murat-beg Tardi ga presree kod Solina,
gdje ga je i potukao. Nakon toga, 12.III.1537. Bonjaci zauzimaju Klis. Svojom vojnom
zaslugom, Murat-beg postaje upravnik Klikog Sandaka sa titulom bega.
MEHMED-PAA SOKOLOVI: Jedan od najveih svjetskih vojskovoa, ve istaknut
u ratovima sa Ugarskom i Austrijom (1526-1533), u vrijeme sultana Sulejmana I
Veliansvenog, Mehmed-paa Sokolovi obavlja razne dunosti u carskom saraju. Ve
1543 bio je zapovjednik dvorske strae (kapidibaa), a 1546 biva unaprijeen u
kapundan-pau. Za dalje ratne zasluge, posebno na istoku i u perzijskoj vojni, ovaj
plemeniti Bonjak dobiva polozaj treeg vezira 1555. Diplomatski i vojni uspjesi otvorili
su put Mehmed-pai ka poloaju prvog inovnika Carstva 28.VI.1565 godine Mehmed-
paa biva unaprijeen na poloaj prvog inovnika Carstva. Nakon pogibije Sulejmana
Velianstvenog pod opsjednutim Sigetom 6.IX.1566, janjiari na juri zauzimaju Siget tri
dana kasnije. Pune tri sedmice, koliko je trajala opsada Sigeta u kojoj se nalazio Sulejman
Velianstveni, Mehmed-paa je vrsto drao vojnu snagu Carstva u svojim rukama, a i
kasnije punih 13 godina bio je - u sklopu Carstva jedan od najsnanijih svjetskih
vladara. Osvajanjem Sigeta, pod vodstvom Mehmed-pae Sokolovia, hrvatski ban
Nikola Zrinski iv je zarobljen i odmah pogubljen. Njegovu odrubljenu glavu Mehmed
paa Sokolovi alje svom neaku, Gulabi-agi, budimskom namjesniku sa zadatkom da je
proslijedi do Bea na ugarski carski dvor. Mehmed-paa je u meuvremenu, a uz pomo
carskog titonoe Dafer bega i tajnog pisara Feriduna, pune tri sedmice krio od vojske i
ostalih carskih dostojanstvenika smrt Sulejmana Velianstvenog.
Mehmed paa je podizao brojne zadubine i vakufe irom Carstva, a u svome rodnom
selu Sokoloviima kod Rudog izgradio je prelijepu damiju. Podigao je tri do pet mostova
na prostoru Bosne, a to su uprija na Drini u Viegradu, Arslanagia most u Trebinju,
Vezirov most u Podgorici, most na uu epe u Drinu, i Kozju upriju u Sarajevu. Nema
podataka da je Mehmed paa Sokolovi gradio kranske objekte po Bosni. Meutim,
vjerovatno je uticao na odluku osmanske drave na obnovi Peke Petrijarije 1557, na ije
je mjesto doveden Makarije koji je u srpskoj historiografiji pogreno smatran za Mehmed
painog brata. Mehmed-paa, kao lan vezirskog vijea, sigurno nije bio bez uticaja
prilikom donoenja odluke da se obnovi srpska patrijarija, ali to ne treba vezivati ni za
kakva osjeanja niti sentimentalna sjeanja, nego iskljuivo za procjenu osmanskih
dravnih interesa.
RUSTEM-PAA OPUKOVI: Sultan Sulejman je Rustem pau drao razboritim,
punim vrlina i veselog duha. Nakon slube na dvoru, postaje beglerbeg u Anadoliji i
Dijarbekiru, a u Istanbul se vraa kao etvrti vezir Porte. eni se sa omiljenom
Sultanovom kerkom, bogatoj i prelijepoj Mihrimah (Sunani mjesec). Ve u proljece
1541, ovaj Bonjak biva postavljen na mjesto drugog vezira u Carskom divanu i u tom
svojstvu uestvuje u devetom velikom Sulejmanovom osvajakom pohodu, iji je cilj bio
zauzimanje Budima. Glavna bitka za Budim vodi se 21.VIII.1541. godine u kojoj su
Bonjaci, predvoeni tadanjim bosanskim sandakom Ulama-begom, porazili i rastjerali
ete Ferdinanda Habsburkog. Nakon sto su Bonjaci razbili opsadu Budima, janjiari su
se u grad miroljubivo uuljali i odmah putem telala objavili stanovnicima garanciju
sigurnosti ivota i imovine, pod uvjetom da dobrovoljno predaju oruje i mirno prime
janjiare. O dogaajima oko Budima, Rustem-paa je igrao znaajnu ulogu kao diplomata
i pregovara oko mirne predaje grada. Na poloaj velikog vezira dolazi 1544, ali ubrzo
biva okrivljen za smrt sultan-zade (princa) Mustafe, te pada u Sultanovu nemilost, pa mu
je oduzet dravni pecat. Meutim, vjeta i mona Roksalena, uspjela je 1555 vratiti svog
zeta na poloaj velikog vezira koji je drao sve do smrti 1561. Za vrijeme svog ivota,
Rustem-paa je stekao ogroman imetak koji je kao vakif troio za podizanje brojnih
zadubina. Samo u Istanbulu je sagradio damiju, medresu, karavan-saraj, hamam, i
kutubhanu (biblioteku). U Sarajevu je podigao uveni Brusa-bezistan, han i most preko
eljeznice na Ilidi i druge objekte.
HASAN KAFIJA PRUAK: Hasan Kafija Pruak je bio jedan od najplodonosnijih
bonjakih skolara i jedan od najveih bonjakih mislioca. Puno ime mu je bilo: Hasan
Kafi b. Turhan b. Dawud b. Yakub az-Zibi al-Aqhisari al-Bosnawi. Kafi je njegovo
knjievno ime, az-Zibi (lokalitet u neposrednoj blizini dananjeg Bugojna), al-Aqhisari
(njegov rodni Prusac), i al-Bosnawi (Bonjak) predstavlja oznaku njegove etnike
pripadnosti. Roen je 1544. godine u Pruscu, nedaleko od Donjeg Vakufa. Studirao je u
Instanbulu punih 9 godina, a 1583 je imenovan za kadiju prusakog kadiluka. Dr. Amir
Ljubovi navodi da je Hasan Kafija Pruak napisao, koliko je za sada poznato,
sedamnaest djela iz razliitih znanstvenih oblasti i vjerskih disciplina, a predmet njegovog
posebnog interesovanja su bili politika, filologija, pravo, spekulativna teologiija i logika.
Napisao je poznato djelo Zrcalo za Prineve pomodnu raspravu o vlasti, kao i popis
bonjakih uenih autora. Iz oblasti logike, Pruak je napisao dva, svjetski priznata i
veoma poznata djela: Kafijin Kompendijum iz Logike i Komentar Kafijina
Kompendijuma iz Logike (struno obraen komentar na prvo djelo). Prvo djelo, Kafijin
Kompendijum iz Logike, nastalo je 1580. godine, a drugo djelo, Komentar Kafijina
Kompendijuma iz Logike, nastalo je 1583. godine.
U svom prvom naunom djelu iz logike, Hasan Kafija Pruak je logiku problematiku
razvrstao u sljedee kategorije: (1) O rijeima, (2) O ishoditima predodbi pet
univerzalija, (3) O ciljevima predodbi interpretativni govor, (4) O ishoditima tvrdnji
sud, i (5) O ciljevima tvrdnji silogizam. Petu kategoriju je podijelio na 4 sub-kategorije:
(a) Apodiktika, (b) Dijalektika, (c) Retorika, (d) Poetika, i (e) Sofistika. U komentaru na
svoje drugo logiko djelo, uz Uvod - komentar dijeli na tri logika poglavlja: (1) O
rijeima, (2) O ishoditima predodbi pet univerzalija, i (3) O ciljevima predodbi
interpretativni govor. Jedno od njegovih najpoznatijih djela iz apologetike je Denetske
Bae O Temeljima Vjerovanja.
U svom strunom naunom stvaralatvu, Hasan Kafija Pruak je isto tako napisao vie
djela i broura iz akaida u kojima pojanjava osnovne postavke akide ehli sunneta vel
demaata. Ta djela su, pojanjava Dr. Zuhdija Adilovi, odigrala veliku ulogu u
osvjesivanju muslimana u tadanjoj Bosni i susjednim predjelima. Dr. Adilovi istie da
je jedno od najznaajnihih djela Hasana Kafije Svjetlo Istinske Spoznaje o Temeljima
Vjerovanja u kome je dao komentar na poznatu poslanicu iz akide uvenog imama
Tahavija. Nadalje, Dr. Adilovi istie da s obzirom da je Hasan Kafi ivio u periodu
poetka dekadence Osmanskog hilafeta, dao svoj doprinos u analizi tadanjeg stanja i
ponudio konkretne prijedloge za njegovo prevazilaenje, tvrdei da je polazna taka u
renesansi i napretku ispravno i vrsto vjerovanje, smatram da mi danas moemo mnogo
nauiti iz tog vrijednog djela i prepoznati greke u shvatanju glavnih temelja islamskog
vjerovanja. Upravo je Hasan Kafija Pruak taj koji je predskazao propast Osmanske
Carevine upravo zbog toga to se tadanja carska elita odala razvratu.
MUHAMED SIN MUSE ALLAMEK (MUSI): Muhamed Musi je u starijim
izvorima poznatiji pod nazivom Allamek (Sveznalica), a u novijim izvorima pod imenom
Musi uz etniku doznaku al-Bosnawi (Bonjak) i as-Sarayi (Sarajlija). Muhamed Musi
je roen 1595. godine u Sarajevu, gdje zavrava Gazi Husrev-begovu medresu. U
Sarajevu je bio jedan od najpoznatijih bonjakih filologa. U Istanbulu se koluje na tada
jednom od najpriznatijih sveuilista u svijetu uvenom Sahn- i Semanu, koji zavrava
1616 godine. Izvrsnu ivotnu karijeru provodi kao Profesor, Sudija, i Pisac. 1626 godine
pie komentar djela ar-Risala asamsiyya i glose iz gramatike. Dr. Amir Ljubovi
navodi da je Muhamed Musi drao i predavanja iz logike prema vlastitom djelu. Ve
1627 godine poeo je da pise glosu uz komentar jednog poglavlja Kurana a.s. Od 1629
godine predavao je na dvije kole, a 1633 kao visoko cijenjeni skolar biva imenovan
za profesora uvenog sveuilista Sahn-i Semana. Pisao je djela i oblasti gramatike
(sintakse, stilistike, i retorike). Godine 1634/5 biva imenovan za vrhovnog sudiju u Siriji
(Halep), gdje je isto tako nastavio da radi kao ugledni profesor. Posljednje dane svog
ivota, po nareenju Mustafa-pae Silahdara, Muhamed Musi provodi u izolaciji
(uvena tvrava Rumeli Hisan, blizu Istanbula). Naime, Mustafa-paa Sildahar se bojao
da Muhamed Musi nebi obavijestio nadlene o zlodjelima i nasilju koje je Mustafa-paa
Sildahar vrio u Siriji. Unato izolaciji, Musi dobiva jedno od najviih priznanja
postaje Carigradski Kadija 1636. Umro je iste godine u Rumeli Hisaru gdje je i sahranjen.
Njegovo poznato djelo Glosa uz Mulla Dzamijev komentar arapske gramatike al-Kafija
stampano je 1890 godine u Istanbulu; sva ostala djela su sauvana u prijepisima. Nadalje
se proslavio u pisanju djela iz logike, prava, egzegeze Kurana a.s. i dogmatike.
Dr. Amir Ljubovi kae da je Musievo osnovno polazite bilo da se kod razmatranja
bilo kojeg znanstvenog problema, pa i u dogmatici, ne smije prihvatiti kao neosporno
tano neko rjeenje samo zbog toga sto je odgovor ve dao neki autoritet, pa ma ko on
bio. Na podruju logike, najpoznatije mu je djelo Komentar Sunanog Traktata (djelo
zavreno 1626). Djelo je podijeljeno na: (1) Uvod i dvije rasprave (a) O sutini logike i
(b) O predmetu logike, (2) Prvi lanak: O pojedinanim pojmovima - (a) O rijeima, (b)
O znaenjima, (c) O univerzalijama i partikularijama i (d) o definicijama, (3) Drugi
lanak sa Uvodom o Definiciji Suda i (a) o kategorikom sudu, (b) o kondicionalnim
sudovima, i (3) o pravilima suda (neposrednim formama zakljuivanja), (4) Trei lanak
O Silogizmu (a) Definicija, njeni dijelovi i figure, (b) O izmjeanim silogizmima
(modalnim), (c) O povezanom silogizmu, (d) O razdvojenom silogizmu, i (e) Dopune o
silogizmu, te (5) Zakljuak sa dvije rasprave (a) O sadrajima silogizama, i (b) O
dijelovima znanosti.
JUSUF LIVNJAK (SIN MUHAMEDA): Nedvojbeno je najstariji bonjaki pjesnik
alhamijado knjievnosti u Bosni. Uz Muhameda Hevaiju Uskufija, svrstava se i u pisce i
na bosanskom jeziku iz tog vremena. Za sebe kae: Ja, grijeni siromah, Jusuf, sin
Muhamedov, roen sam u kasabi Livno, gdje sam odrastao i bio mujezin Lala-paine
damije. Poznat je kao uveni bonjaki putopisac. Sastavio je do sada najstariji
poznati putopis sa prostora Bosne u Meku i Medinu koji datira iz 1615 godine. Njegova
ivotna elja je bila da posjeti sveta mjesta i mezarja islamskih svetitelja. U svom
uvenom putopisu je u opirnim detaljima opisao sve mogue lokalitete kroz koje je
proputovao, od Bosne, pa sve do svetih mjesta u Arabiji, i nazad. Put je trajao oko godinu
dana, a cijelim putem Hadi Jusuf Livnjak je obilazio znamenita mjesta i opirno
zapisivao svaki detalj svoga puta, ukljuujui manje i vee gradove i mjesta, sela i
zaseoke, ak i konake u kojima je odsjedao i koja je vidio.Kada je stigao u Carigrad
napisao je da nema ni rijei ni pera koji moe opisati ovaj prelijepi grad (Istanbul), a pri
dolasku u Meku i Medinu od ushienja je propjevao, pa opisao Harem-i erif, Mekam-i
Ibrahim i Kabu u prelijepim stihovima.
MUHAMED HEVAIA USKUFI: Muhamed Hevaija Uskufi roen je 1601 u Dobrinji
kod Tuzle. Prvi je do sada, uz Hadi Jusufa Livnjaka, bonjaki pjesnik koji je pjevao na
narodnom jeziku, koji je sa ponosom nazivao bosanski. Tako poinje i jednu pjesmu
Bosanski da vam besidim, bratani, da sluaju dobrotelji, prijatelji znani Obrazovanje
stie u Istanbulu, gdje biva i na dvorskoj slubi. Stil pisanja podsjea na jezik steaka.
Napisao je prvi rjenik bosanskog jezika Potur Sahidija 1631 godine, dakle 197
godina prije prvog srpskog rjenika. Prvi rjenik bosanskog jezika je napisan na arabici.
Postoje etiri sauvana primjerka ovog rjenika; jedan od njih se nalazi pohranjen u
univerzitetskoj biblioteci u Uppsalli (vedska). Zahvaljujui Muhamedu Hevaiji,
Bonjaci mogu slobodno da se ponose svojim bosanskim jezikom, jer je prvi rjenik
bosanskog jezika ujedno i jedan od prvih i najstarijih na Balkanskim prostorima. to se
tie bosanskog jezika, kojemu je Muhamed Hevaija Uskufi udario snane temelje
pisanjem prvog rjenika, zanimljivo je istaknuti miljenje modernog Britanskog
historiara Noel-a Malcom-a na ovu temu, koji kae: Kako je bosanski jezik bio trei
jezik Otomanske Carevine, nije nikakvo udo to je i dio Otomanske knjievnosti napisan
na tom jeziku. Jedan bosanski pisac iz 18 stoljea, ljetopisac Mula Mustafa efki
Beeskija (koji je u svom ljetopisu pridodao i zbirku pjesama na bosanskom jeziku),
ustvrdio je da je taj jezik mnogo bogatiji od arapskog, zato to ima 45 rijei za glagol ii.
ak je 1601 godine Marvo Orbini zapisao da od svih naroda koji govore slavenski,
Bosanci imaju najglai i najelegantniji jezik i die se injenicom da jedini oni dan-danas
paze na istou slavenskog jezika. Prvi poznati, sauvani, i do sada, otkriveni spomen
bosanskog jezika nalazi se u jednom notarskom spisu grada Kotora, a datira iz davne
1436 godine.
MUSTAFA EJUBOVI EJH JUJO: Mustafa Ejubovi spada u vrstu najistaknutijih
bonjakih pisaca na arapskom jeziku. Njegovo puno ime je Mustafa Yuyo b.Yusuf b.
Murad Ayyubi-zade al-Mostari al-Bosnawi. Roen je 1561 godine u Mostaru, a 1677
godine odlazi na kolovanje u Istanbul, na uveno sveuilite Sahn-i Seman, i nakon etiri
godine ga zavrava. Kako Dr. Amir Ljubovi navodi, Ejubovievi biografi biljee kako
je ejh Jujo dobro uviao slabost, umalost i teinu stare skolastike metode nastave u
medresama, pa je svojim metodom predavanja i svojim udbenicima pokuao da kri
nove puteve u metodici nastave. U Istanbulu je napisao desetak djela, te veii broj spisa
iz gotovo svih oblasti. Napisao je i 27 kraih i duih rasprava, meu kojima su najbrojniji
nauni radovi iz logike i disputacije (13 djela), prava (6 djela). Dodatno je napisao rad iz
perzijske leksikografije i metrike, dva djela iz dogmatike, te sastavio zbirku vazova.
Pretpostavlja se, prema broju sauvanih spisa, da je napisao preko 60 naunih djela. Od
1692 postaje Mostarski muftija. Vrijeme provedeno u Mostaru koristi za angairanje u
prosvjeti, predavanje, pisanje udbenika i drugih aktivnosti. Umire u Mostaru 16. Jula
1707 godine. U Predgovoru djela Komentar Obuke iz Logike i Apologetike biljei da se
dugo bavio ovim dvjema disciplinama i iz tih podruja napisao izvjestan broj korisnih,
manjih i veih, radova. Dr. Amir Ljubovi navodi da je ejh Jujo bio zaokupljen
pitanjima iz logike koja su se nuno vezivala za dijalektiku, tkz. nauku o pojmovima,
zatim za sintaksu, stilistiku i retoriku.
Njegovo prvo djelo Komentar Esirijevog Traktata iz Logike tj. Komentar Isagoge
nastalo je 1682 godine. Nakon predgovora, ovo djelo je podijeljeno na devet poglavlja:
(1) Isagoga (rasprave o rijeima, znaenjima rijei, odnosu izmeu rijei i ideja, zatim o
pojmovima i o pet univerzalija vrsta, rod, razlika, svojstvenost i akcidencija), (2) O
interpretativnom govoru (o pravilima formiranja definicije i deskripcije), (3) O sudovima,
(4) O silogizmu, (5) Apodiktika, (6) Dijalektika, (7) Retorika, (8) Poetika, i (9) Sofistika.
Ovo djelo nosi naziv Korisna glosa uz Al-Fenarijeve napomene za Esirudinov traktat iz
logike. Njegovo drugo djelo iz logike, Novi Komentar Sunanog Traktata biva zavrseno
1690 godine. Djelo je podijeljeno na Uvod, tri opsezna lanka i Zakljuak: (1) O
pojedinanim pojmovima (odsjek o rijeima, jednostavnim idejama, i istrazivanjima
opeg i pojedinanog), (2) O sudovima (odsjek o kategorikom sudu, istraivanje o
njegovim dijelovima i podjelama, utvrdjivanju kvantiteta sudova, odreenosti i dosegu
sudova, i o modalnim sudovima) zatim odsjek o podjeli kondicionalnih sudova,
neposrednom zakljuivanju (istraivanje o opozijici sudova kontradiktornost i
kontrarnost, istraivaje o konverziji ekvipolencija, istraivanje kontrapozicije, i
istraivanje o kondicionalnim sudovima), (3) O silogizmu (odsjek o definiciji silogizma i
njegovim dijelovima (prva, druga, trea, i etvrta figura), zatim odsjek o uslovima
zakljuivanja s obzirom na modalitet u izmijeanim silogizmima (prva, druga, trea, i
etvrta figura), zatim odsjek o povezanom silogizmu kod kondicionalnih sudova
(konjunktivni sudovi, disjunktivni sudovi, kategoriki i konjunktivni, kategoriki i
disjunktivni, konjunktivni i disjunktivni), zatim odsjek o rastavljenom silogizmu, o
dopunama silogizma (sloeni silogizmi, silogizam apsurda, indukcija, analogija), te
Zakljuak koji se sastoji od dva poglavlja: (1) Istraivanje o sastavnim dijelovima
silogizama (neosporno sigurna znanja prva znanja i aksiomi, saznanja na osnovu
iskustva, saznanja steena eksperimentom, intuitivna saznanja, prenesena saznanja,
propozicije u cijoj osnovi lee silogizmi, apodiktika, te dijalektika, retorika, poetika, i
sofistika); i na kraju (2) Istraivanje o dijelovima znanosti (predmeti znanosti, principi
znanosti aksiomi, postulati, hipoteze, i pitanje znanosti teze).
Ve 1692, Mustafa Ejubovi se ponovo osvre na Isagogu Esirudina al-Ebherija, jer misli
da e time razjasniti niz pitanja iz logike. Dr. Amir Ljubovi navodi da je Mustafa
Ejubovi nastojao da povee marginalije i da na diskretan nain skrene panju itaocu
gdje poinje i gdje zavrava problematika iz pojedinih poglavlja osnovnog teksta.
Njegovo posljednje djelo iz oblasti logike Komentar Obuke iz Logike i Apologetike
nastaje 1706 godine. Nakon Uvoda sa raspravama o znaenju rijei i shvaanju, djelo je
podjeljeno na dvije opsene kategorije sa petnaest poglavlja i zakljukom: Prva kategorija
Predodbe koja se satoji od est poglavlja: (1) pet univerzalija, (2) o rodovima, (3)
izricanje o neemu, (4) inilac za vieg je inilac za nieg, (5) zakljuak o
istrazivanjima univerzalija, i (6) odjeljak o onome sto definira neto; zatim Druga
Kategorija Tvrdnje koja se satoji od devet poglavlja: (1) kondicionalni sudovi, (2) o
opoziciji, (3) o konverziji, (4) o kontrapoziciji, (5) o kondicionalnom sastavljenom
silogizmu, (7) o rastavljenom silogizmu, (8) o indukciji, i zadnje poglavlje (9) silogizam
je ili apodiktiki. Zatim slijedi zakljuak koji govori o dijelovima znanosti.
MUHAMED AJNIANIN: Muhamed ajnianin je roen 1731 godine u ajnicu.
Potpisivao se kao Muhammad b. Mustafa al-ajnawi. Ovaj poznati Bonjak visoko
obrazovanje stie u Istanbulu, a ve od 1781-1783 predaje na istaknutoj umiia
medresi u Sarajevu. Dva puta prvi put 1783, a drugi put 1785 godine biva imenovan za
Sarajevskog muftiju. Umire u Sarajevu 20. marta, 1792 godine. Njegovo najpoznatije
djelo iz oblasti logike je Otkrivanje Tajni u Komentarisanju Isagoge. Djelo je, nakon
ospenog Predgovora, podijeljeno na devet poglavlja: (1) Isagoga, (2) O interpretativnom
govoru, (3) O sudovima, (4) O silogizmu, (5) Apodiktika, (6) Dijalektika, (7) Retorika,
(8) Poetika, i (9) Sofistika.. O Muhamedu ajnianinu je sauvano veoma malo
historijskih podataka. Dr. Amir Ljubovi navodi da mada se za cjelokupno stvaralatvo
na arapskom jeziku iz oblasti logike poznijeg perioda moze rei da je u duhu ideje i
oblika njihovih velikih prethodnika, za Muhameda ajnianina, odnosno za njegovo
djelo, se moe rei da je tipino epigonskog karaktera.
OMER EFENDIJA HUMO: Omer ef. Humo roen je u Mostaru 1808 godine gdje je
djelovao kao muallim i muderris. Kao istaknuti muderis u svakodnevnom radu sa svojim
uenicima i ljudima bio je estok borac za prednost i ouvanje bosanskog jezika nad
turskim. Predlagao je preobraaj u sistemu obrazovanja, te insistirao da se nastava
odrava na maternjem jeziku Bonjaka bosanskom jeziku tako da je svi razumiju.
Njegovo vrsto inzistiranje da se nastava obavlja na bosanskom jeziku, biljei Nusret
Omerika, je bio pionirsko-revolucionarni rad. I dan-danas, Bonjaci se sjeaju velikih
rijei Omer Efendija Hume u kojima je izrazio duboku ljubav prema bosanskom jeziku:
Brez suhbe je babin jezik najlasniji, Svatko njime vama vikom besidi, Slatka brao
Bonjaci, hak vam Omer govori. Najpoznatije Omerovo djelo Sehletul-Vusul je ujedno
i prva tampana alhamijado knjiga u Sarajevu, 1875 godine. Kao dodatak, u njoj se nalaze
i tri alhamijado pjesme, i to Dova na bosanskom jeziku, Stihovi zahvale na bosanskom
jeziku, i Dzenetska ilahija koja je bila popularna kako na prostorima Bosne, tako i na
prostorima Sandaka. Umro je u Sarajevu 1880 god. Slubovao je jo u Stocu i Konjicu,
narocito u selima oko Konjica. Kao duboko religiozna i visoko moralna osoba davao je
olakice seljacima pri uzimanju abdesta, uzimajui mesh po vunenim arapama, to je
uo mostarski muftija, pa ga zvao na odgovornost. Kada ga je muftija upitao: Je li istina
da ti dozvoljava seljacima da klanjaju u opancima? , odgovorio je: Ja sam ih doveo do
opanaka, a ti im ih izuj ako moze.
MEHMED EMSIKADI: Mehmed emsikadi, junak bonjakog naroda, roen je
1827. godine u uglednoj pljevaljskoj familiji u Sandaku. Obrazovanje je zapoeo u
rodnim Pljevljima, nastavio u Sarajevu, gdje zavrava medresu. Nastavlja kolovanje u
Istambulu, na uvenoj eherzada medresi, koju sa uspjehom zavrava. Nakon zavrnih
studija vraa se u Pljevlja gdje se zapoljava kao vaiz u pljevaljskoj Rudiji, a 1866. je
imenovan za muftiju u Taslidi (Pljevljima). Od Berlinskog kongresa, Mehmed
emsikadi se politiki aktivira i uspostavlja vezu sa vodeim ljudima u Sarajevu koji su
se pripremali za oruani otpor Austrijancima. Istovremeno radi na stvaranju
antiokupacionog otpora na Kosovu kako bi u svoje redove privukao i albanske
dobrovoljce. Mehmed emsikadi dolazi u Sarajevo 12. jula 1878. zajedno sa Hafiz-
paom, novim vojnim zapovjednikom Bosne koga je poslala Turska. Muftijin dolazak je
bio u funkciji dogovora oko odbrane Bosne. Austrijske trupe prodiru u Bosnu 29. jula
1878. Pljevaljski muftija je na noge podigao dobrovoljake odrede Bonjaka i krenuo ka
Bosni da je brani. Kada su izali iz Pljevalja i proli Dolove, Mehmed emsikadi silazi
sa konja, die ruke i upuuje sljedeu dovu: Boe nas ne vrati poraene bez obraza, i
Boe, sauvaj nam Bosnu i Hercegovinu od neprijatelja. Njegovim odredima prilaze i
Bonjaci iz Istone Bosne, tako da uveana vojska dolazi u Sarajevo 4. augusta, 1878
gdje biva doekana sa dobrodolicom.
Nakon kraeg boravka u Sarajevu, Mehmed emsikadi predvodi nekoliko tisua vojnika
u Tuzlu, gdje dolazi 8. avgusta i nakon dva dana estokih borbi, uspijeva odbraniti Tuzlu.
Zaposjeda obje strane rijeke Spree, ugroava neprijateljsku bazu u Doboju, a u jednoj od
tamonjih tekih bitaka ranjava i Austrijskog podmarala migoca. Odgojen u
starobosanskom duhu da se sa neprijateljem nema ta pregovarati dok gazi zemljom,
Sarajevskim agama poruuje sljedee: ujete li Sarajlije i svi ostali! Ja sam vam vabu
dobro doekao i vratio ga od Tuzle i Brkog, a jedna mi je vojska kod Maglaja gdje e
vabu doekati. No ujete li age Sarajlije! Kunem vam se vjerom i Kuranom, ako li mi
nevjeru uinite, ive u vas sve odrati! Padom Sarajeva 19. avgusta 1878, Mehmed
emsikadi se povlai u Sandak da izbjegne opkoljavanje. Tamo nastavlja sa svojim
aktivnostima protiv Austrijanaca. Izloen pritiscima, na poziv sultana Abdul-Hamida II,
seli se u Tursku gdje biva prglaen specijalnim musafirom. U znak potovanja dobiva i
veliki zemljini posjed ekmede iflik na obali Mramornog mora. Austrijskom
okupacijom Bonjaci se poinju masovno iseljavati iz Bosne i Hercegovine u pravcu
Sandaka, Albanije i Turske. Mehmed emsikadi znenada umire u svojoj 60-oj godini
ivota, 29. januara 1887. godine. Kao zasluna i izuzetno cijenjena linost Turskog
carstva, ukopan je u dvoritu damije sultana Memeda Fatiha (Osvajaa) u Istambulu.
SAFVET-BET BASAGI: Safvet-beg Baagi roen je 1870 godine i jedna je od
najmarkantnijih linosti moderne bonjake knjievnosti i zaetnik bonjakog
nacionalnog preporoda poetkom 20. stoljea. Osniva je mnogih listova, asopisa, i
nacionalnih drutava. Poznat je kao istaknuti pjesnik, prevoditelj, historiar, politiar, i
obnovitelj bonjake nacionalne svijesti. Bio je predsjednik Bosanskog Sabora,
utemeljitelj savremene bonjake politike, i moderne bonjake nacionalne svijesti.
Safvet-beg Baagi je 1900 publicirao Kratku Uputu u Prolost Bosne od 1463 do 1850,
koja je sve do pojave knjige Geneza Nacionaln
Hamdija Pozderac i borba za
nacionalnost Bonjaka
Hamdija Pozderac roen je u Cazinu 15.januara 1924. Godine u najpoznatijoj cazinskoj
porodici Pozderac koja je inae begovskog porijekla. Nurija Pozderac takoer je igrao
vanu ulogu u turbulentnim vremenima prije i u toku II. Svjetskog rata. On je naime bio
potpredsjednik AVNOJ-a kao najvieg politikog tijela okupirane Jugoslavije. Hamdija
Pozderac je, po uzoru na svog Nuriju, od prvih dana aktivni lan Narodnooslobodilakog
pokreta. Zanimljiva je injenica da je Hamdija ve u toku svog srednjokolskog
obrazovanja stupio u tada poluilegalnu Komunistiku partiju Jugoslavije, a s izbijanjem
rata postao je dijelom 8.Krajike narodnooslobodilake udarne brigade gdje je obavljao
niz funkcija. Zbog iznimnog zalaganja Hamdija Pozderac je munjevito napredovao u
hijerarhiji NOP-a, pa je ve 1944. Godine imenovan za sekretara Okrunog komiteta
SKOJ-a i lana Okrunog komiteta KPJ Biha. Za veliki doprinos u sprijeavanju
nacistiko-ustakog otimanja Krajine, Pozdercu su dodjeljene brojne plakete i spomenice
meu kojima valja istaknuti i Partizansku spomenicu, Orden za hrabrost, Orden zasluga
za narod, Orden bratstva i jedinstva, Orden Republike, Orden jugoslovenske zastave sa
lentom i orden junaka socijalistikog rada. Nosilac je nagrade ZAVNOBIH-a. Po
zavretku rata Hamdija Pozderac odselio je u Moskvu gdje je zavrio Visoku partijsku
kolu, a nedugo nakon toga stekao i diplomu Filozofskog fakulteta u Beogradu. Time je
stekao i sve uslove za nastavak napredovanja u politikim krugovima Bosne i
Hercegovine i Jugoslavije. Tako je ve 1965.godine postao lanom Centralnog komiteta
Saveza komunista BiH. Na toj funkciji je pokazao izvanredne liderske sposobnosti pa je
1971. Godine Hamdija Pozderac postao Predsjednik Predsjednitva BiH. U tom vremenu
Hamdija Pozderac je sa Brankom Mikuliem i Bracom Kosovcem pokrenuo estok
pokret obnove i izgradnje Bosne i Hercegovine u sklopu ega je i niknuo najvei
prehrambeni kombinat Jugoslavije, Agrokomerc, u Velikoj Kladui. Bio je to simbol za
uzbunu u velikosrpskim i velikohrvatskim brlozima da se Hamdiju Pozderca mora
skloniti. Tako je iskonstruirana umobolna mjenina afera koja, pored neviene
medijske hajke, nije donijela niti jedan ozbiljan dokaz o umjeanosti Pozderca u
nelegalne radnje. Jedan od veih, ako ne i najvei, uspjeh Hamdije Pozderca je
uvrtavanje Muslimana ( Bonjaka ) u Ustav SFRJ 1974. On je sa
kremom bonjake elite ustrajno agitirao i radio da se Muslimani sa autohtone nacionalne
manjine u Jugoslaviji dovedu na nivo ravnopravnog i samostalnog naroda. Tako e 1978.
Hamdija Pozderac izdati i knjigu u kojoj je podrobno objasnio svoje stavove o nunosti
pune integracije Muslimana (Bonjaka) u politiki i drutveni ivot Jugoslavije. Kao
predsjednik skuptine SR BiH i kao predsjednik CKSK BiH, Hamdija Pozderac, dao je
nemjerljiv doprinos djeliminom rjeavanju nacionalnog pitanja Muslimana BiH. Malo je
poznata uloga Hamdije Pozderca za vrijeme suenja tkz. muslimanskim intelektualcima
meu kojima je bio i Alija Izetbegovi koji e deset godina kasnije postati glavna
politika figura BiH. injenica da je Srpska Akademija Nauka i Umjetnosti itekako imala
prste u smjetanju optunice indicira i to da je cjelokupan proces imao karakter zamke za
Pozderca koji je bio svjestan svog apsurda tog suenja. Kada bi se pobunio protiv tog
kafkijaniziranja bio bi optuen da je fundamentalista i po kratkom postpku otklonjen iz
politikog ivota. Naalost, danas mnogi neuki i nepismeni bonjaki politiari tvrde da je
Pozderac kriv za progon bonjakih intelektualaca ne znajui da je upravo Hamdija bio
glavni ulov za srpske udbake i ine krugove. Kako je Pozderac uspio spasiti glavu, nije
bilo druge nego da ga se oznai kao glavnog krivca. Kao lan Predsjednitva SFRJ
Hamdija Pozderac bio je trn u oku onima koji su prekrajanjem Ustava spremali krvavi
krah Jugoslavij. Njega je valjalo sprijeiti da doe na elo Jugoslavije kako bi se na
njegovom mjesto instalirali podobni. Hamdija Pozderac je pomalo naivno svoje strahove
podijelio sa Slobodanom Miloeviem nakon ega je uslijedilo intenziviranje lova na
njegovu glavu. Suoen sa lavinom optubi i kleveta, Hamdija Pozderac je shvatio da je
njegovo vrijeme lagano prolo i da je vrijeme da se povue iz politikog ivota BiH. Uoi
preuzimanja funkcije Predsjednika Predsjednitva SFRJ, Hamdija Pozderac podnosi
neopozivu ostavku na tu funkciju. Direktno iz bolnice dolazi u Skuptinu SR BiH koja je
imala ovlasti razrijeiti ga. Gotovo je stravino i jezivo izgledala scena na kojoj Hamdija
Pozderac sjedi u prvom redu, a nekih sedam ili osam redova iza njega nije bilo nikog
izuzev Munira Mesihovi koji se Hamdije nije odrekao. Ponaanjem kao da se radi o
gubavcu, skuptinari su izdali Hamdiju i izdali ideju o multietnikoj Bosni i Hercegovini
koja je povedena u rat. Hamdija Pozderac umro je 7.aprila 1988. U bolnici KCUS.
Njegova smrt je obavijena velom tajne. Ono to je sramota za nas Cazinjane je svakako
injenica da Hamdija Pozderac, najistaknutiji bonjaki politiar jugoslovenske epohe,
nema svoje ulice niti spomenika. On je odbaen od strane svake poslijeratne vlasti u
Cazinu ba kako je odbaen bio na sjednici Skuptine. Slika njegovog brata, Nurije, na
Osnovnoj koli Cazin I je sramno i muki ofarbana, a cazinski Dom zdravlja vie ne nosi
ime Dr.Sead Pozderac. Jedno Sarajevo i jedna Tuzla imaju ulice Hamdije Pozderca dok
grad u kojem je roen ovaj veliki ovjek i politiar jo uvijek se slijepo odrie njegovih
zasluga. U vremenu kad je zaklinjanje u bonjatvo postalo atletska disciplina, upravo oni
kojima su puna usta Bosne i bonjatva ne znaju ili ne ele znati da bi, u sluaju da nije
bilo Pozderca i njegovih saradnika, Bonjaci vrlo vjerovatno nestali u svom punom
historijskom kontinuitetu.
Sa Hamdijom Pozdercom zavrsavamo listu kao poslednjim medju NAJISTAKNUTIJI
BONJACI OD NAJSTARIJIH VREMENA, PA SVE DO MODERNOG DOBA.

1 Comment for NAJISTAKNUTIJI BONJACI OD NAJSTARIJIH
VREMENA, PA SVE DO MODERNOG DOBA
1.
admin
3 september, 2011 - 18:35
VODEI POLITIAR U POVIJESTI BORBE ZA NACIONALNI IDENTITET
BONJAKA Pie: Mr. Alaga DERVIEVI
estog aprila ove godine navrilo se 22 godine od smrti jedne od najznaajnijih
politikih linosti u modernoj povijesti drave Bosne i Hercegovine, rahmetli
Hamdije Pozderca. Naime, bilo ko da pone pisati povijest Bosne i Hercegovine i
Bonjackog naroda u zadnja dva stoljea ne moe zaobii njihove tri politike
linosti, koje su svaka na svoj nacin obiljeile vrijeme u kojem su ivjeli, a to su:
Husein Kapetan Gardaevi, voa prvog pokreta i ustanka za identit Bonjaka i
samostalnost njihove drave Bosne i Hercegovine u prvoj polovini 19-tog stoljea,
dr. Mehmed Spaho, voa prve organizovane politike partije Bonjaka u prvoj
polovini 20-tog stoljea predratne, Prve Jugoslavije pod nazivom: Jugoslovenska
muslimanska organizacija, JMO (umro 1939. godine), Hamdija Pozderac,
centralna politika linost Bonjaka u posljednjih 30 godina komunistike vlasti,
iji je stric Nurija Pozderac jedna od vodeih politikih linosti uz dr. Spahu u
ovoj stranci, a poznatiji kao potpredsjednik Prvog zasjedanja AVNOJ-a u Bihau
krajem 1942. godine, koji je odigrao znaajnu ulogu u sprjeavanju masovnijeg
odlaska krajikih Muslimana u Ustae u prolom ratu. Suprostavljajui se tim
planovima velokisrpskih ideologa Hamdija Pozderac je kao lan Predsjkednitva
SFRJ i Predsjednik Ustavne komisije, koja je trebala predloiti promjene Ustava,
koje su se zasnivale na temeljima zajednitva i ravnopravnosti republika i naroda
u ondanjoj Jugoslaviji, to je bilo u neskladu sa autorima velikosrpskog koncepta,
Hamdija Pozderac, kao najvanija linost u tim procesima i budui predsjednik
drave, je normalno doao na udar tih snaga.
Bez obzira to su mnogi veoma obazrivi i mnogobojaljivi na samo spominjanje
imena Hamdije Pozderca, jasno je da u vremenu u kojem je on ivio i u odnosu
snaga koje su postojale prema njegovom narodu i dravi te vladavini jednoumlja i
reima sa izrazitom dominacijom velikosrpske ideologije, uinio najvie to se
moglo za Bonjake i dravu Bosnu i Hercegovini. Bio je dosljedan borac za
nacionalni identitet i afirmaciju Bonjaka kao nacije i izgradnju i utemeljenje
njihove jedine drave Bosne i Hercegovine. Kada je bio na samom vrhu politike
piramide u ulozi predsjednika Ustavne komisije Jugoslavije u vremenu poetka
realizacije velikosrpskog koncepta, hrabro je stao u odbranu Ustava koji je
garantovao opstanak kako njegovom narodu i dravi Bosni i Hercegovini, tako i
ostalima, a posebno Albancima i njihovoj pokrajini. Velikosrpski ideolozi su se
tada odluili za njegov silazak sa politike scene i otjerali ga u smrt. Po onome to
je u tom tekom vremenu uinio za svoj narod i dravu Bosnu i Hercegovinu s
pravom je nazvan ocem nacije. Sada je mnogima jasno:to je
Rahmetli Hamdija Pozderac je kao istaknuti revolucionar i politiar bio najvei
borac za nacionalni identitet Bonjaka i nepokolebljiv u odbrani dravnosti i
suverenosti Republike Bosne i Hercegovine koji je u borbi sa Miloseviem za to
dvoje dao svoj ivot, ime je postao prva rtva projekta Velike Srbije i prvi ehid
koji je pao u odbrani svoje zemlje i svoga naroda.Drava Bosna i Hercegovina i
njegov narod kojima je utemeljo i podario Ustav 1974. godine, na osnovu kojeg je
BiH po prvi put u svojoj povijesti dobila meunarodno priznanje do danas mu se
ni na kakav nain za to nisu oduili. Naprotiv, postojea vlast, ve nakon prvih
viestranakih izbora 1990. godine i pojedini njeni istaknuti ideologi su ga na sve
mogue naine nastojali oblatiti i diskreditirati, nipodatavajui mu ulogu i
historijski znaaj pomou sebi odanih trabanata i zaslijepljenih vjerskih fanatika.
Meutim, dogaaji koji su se desili u BiH i sa Bonjacima u zadnjih desetak
godina maksimalno su afirmirali i rehabitirali rahmetli Hamdiju Pozderca i
njegovo djelo koje e ubrzo, nadamo se, i zvanino biti na adekvatan nain
revalorizirano.
Bosne kao drave manje ili joj je sudbina neizvjesnija, a time i sudbina
Bonjakog naroda, to je uloga i znaaj Hamdije Pozderca vea. Prema tome,
Hamdija Pozderac jeste povijesna linost naeg naroda i drave Bosne i
Hercegovine o emu povijest kao najbolji sudija tek treba da dade svoju ocjenu.
Zbog toga ga se ovdje i sjeamo i to je najmanje to nakon 18 godina od njegove
tragine smrti moemo za njega uiniti. Idejni i politiki voa bonjake
anagairane inteligencije
Hamdija Pozderac je roen 1924.godine u poznatoj bonjakoj i begovskoj
familiji Pozderaca u Cazinu. U prolom ratu je od prvih dana pristupio
narodnooslobodilakom pokretu. Po zavretku rata odlazi na studije u Beograd, a
zatim u Moskvu, poslije kojih se ukljuuje u politiki rad. Obavljao je sve najvie
dravne i partijske funkcije u Bosni i Hercegovini i bivoj Jugoslaviji. Dobitnik je
najviih priznanja i odlikovanja onog vremena. Dugo godina je bio profesor
Sarajevskog universiteta. Napisao je vie knjiga i objavio znatan broj strunih i
naunih radova, do kojih su najpoznitiji oni u nacionalnom pitanju, drutvenim
odnosima i dravi. U politiku orbitu Hamdija Pozderac je lansiran poslije pada
Aleksandra Rankovia, kada po odobrenju Tita okuplja oko sebe najpoznatije
bonjake i druge probosanske intelektualce iz raznih oblasti kao to su: prof.
dr.Avdo Sueska, prof. dr. Muhamed Filipovi, prof dr Atif Purivatra, dr.
Muhamed Hadijahi, prof. dr. Fuad Muhi, prof. dr. Muhsin Rizvi, prof. dr.
Midhat Begi, prof. dr. Kasim Suljevi, prof. dr. Muzafer Hadagi, prof. dr. Arif
Tanovi, prof. dr. Hamdija emerli, prof. dr Mustafa Imamovi, veliki broj
knjievnika i drugih kulturnih i javnih radnika na elu sa Alijom Isakoviem, koji
su imali zadatak da timski, sa raznih naunih aspekata istrae i objasne istorijski,
kulturni, jeziki, ekonomski, knjievni, pravni, vjerski i dravotvorni nastanak i
razvoj Bonjaka kao nacije. Rezultat takvog timskog rada je nastanak po prvi put
u nekoliko znaajnih knjiga o Bonjacima u nacionalnom pogledu, kao to su prije
svih: Muslimani srpskohrvatskog jezika, Salema eria (196 i Nacionalni i
politiki razvoj Muslimana, prof. dr. Atifa Purivatre (1969), koje su kao prve
knjige u Bonjaka takvog karaktera u najveoj mjeri doprinijele boljem
razjanjenju nacionalnog pitanja Bonjaka pred vaan, za njih, povijesni dogaaj,
Popis stanovnita, aprila 1971. godine, kada se po prvi put u povijesti dogaa
pravo na izjanjavanje Bonjaka (Muslimana) kao pripadnika vlastite nacije.
Hamdiji prigovaraju to je pristao na naziv Musliman umjesto Bonjak, to ine
oni koji ne uvaavaju tadanji odnos politikih snaga, iako su Bonjaci iotavo 20-
to stoljee sebe sami nazivali Muslimanima i bili su, kako to kae akademik
Muhamed Filipovi u svojoj knjizi Bonjaka politika zaboravili na svoje pravo
ime Bonjaci, gdje su protivnici bonjake nacionalnosti jo uvijek kalkulirali sa
svojatanjem Bosne i Hercegovine, to im sa bonjakom nacijom nije ilo u
prilog, pogotovo, to bi ve tada povijesni naziv Bonjaci, moglo znaiti ubudue
njihovu nadpolovinu veinu u BIH, pa i opasnost da BiH jednog dana postane
nacionalna drava Bonjaka. Uostalom, za ime nacije je vano ta se pod tim
podrazumijeva i da je preko njega na ustavan i zakonit nain priznat i ravnopravan
jedan narod i ono je stvar plebiscita jednog naroda, pa su ti kritiari takvo pitanje
trebali uputiti rahmetli Aliji Izetbegoviu i Stranci demokratske akcije koji su na
popisu stanovnitva 1991. godine, kada su bili na vlasti, mogli, da su htjeli, a zato
nisu trebali bi odgovoriti onima koji danas takva pitanja postavljaju, nacionalno
ime Musliman promijeniti u Bonjak, pogotovo to je u tu svrhu odrano nekoliko
naunih skupova i izdano vie publikacija koje su na osnovu povijesnih i naunih
fakata predlagali takva rjeenja. Ako se je krajem ezdesetih godina prolog
vijeka, sa samo dvije pomenute knjige nacionalni identitet i ime Bonjaka moglo,
povijesno i nauno braniti i odbraniti, lake mu se je 1991. godine to ime, kada su
Bonjaci bili na vlasti, ako ne odgovara, moglo promijeniti, a ne mrtvog Hamdiju,
koji je za to ime i Bosne i Hercegovine glavom platio zbog toga i danas optuivati.
Bonjacima je, kao i ostalim muslimanima u svijetu, za sve njihove probleme
uvijek neko drugi kriv, bilo da su na vlasti ili u opoziciji, u manjini ili veini. Otac
obnavljanja nacionalnog identiteta Bonjaka
U pogledu kanjenja u priznavanju Bonjaka kao nacije i naeg nacionalnog
imena Musliman, zato ne Bonjak ili Bosanac, jednom prilikom sam za to pitao
Hamdiju, jer mi je on dao prijedlog da na fakultetu 1975. godine uzmem
diplomski rad o razvoju muslimanskog nacionalnog pitanja, poto sam se sa njim
poznavao i esto viao, posebno kada sam bio student, jer sam i ja iz Cazina kao i
on, a on je volio nas Krajinike na ta mi je rahmetli Hamdo, kako smo ga mi
Krajinici zvali, rekao:
To zato Muslimani nisu prije priznati kao nacija je isto da si me pitao zato
Kulin Ban nije uveo samoupravljanje. A to se tie imena, oni moniji od nas nam
nisu dali ime Bosanac, nama je, bolan zemljae, bilo vano da nas priznaju pod
bilo kojim imenom i da nas u Ustav stave a ime je lako promijeniti kada se za to
stvore uslovi,to je stvar plebiscita i bit e lake kasnije, kada se za to stvore uslovi,
rijeavati pitanje promjene imena, nego i imena i naroda i nacije. Uostalom, samo
ime i nije sada najvanija stvar. Tebi je sada ime Alaga, ako bi promijenio ime, u,
naprimjer, Mujaga, poto je u nas Krajinika i to ime veoma esto, bi li se time
kod tebe ita promijenilo i bi li se ti kao bie drukije osjeao, kad se po tvom
rodnom listu zna, ko si, ta si, ko ti je babo, a ko mater? Vano je ta se pod tim
imenom podrazumijeva i ta to konano znai, za jedan narod, tek onda kada se
ozvanii u Ustavu i u zakone unese. Eto vas mlaih, nastavite sa istraivanjima i
dokazivanjima, moja generacija nije mogla vie. Kada se radi o nacionalnom
pitanju, posebno nacionalnom pitanju Bonjaka Hamdija Pozderac je o tome puno
pisao, kako mnogim naunim i strunim tekstovima koje je objavio, a koje je
prethodno izloio na nekom vanom politikom ili naunom skupu. Na tu temu je
objavio 1978. godine posebnu knjigu, tako da je i danas jedan od naistaknutijih
autora koji se bavio tim pitanjima. Za ilistraciju, ovdje navodim samo neke
njegove stavove o nacionalnom identitetu Bonjaka i to: Kada je rije o
nacionalnom identitetu Muslimana, istorijski gledano, on se razvio, kao nacionalni
identitet svih ostalih naih naroda, na slavenskoj osnovi unutar granica nae
zemlje, u specifinim istorijsko-kulturnim uslovima, na podlozi srpsko-hrvatskog
kao vlastitog jezika na kojem izrastaju specifinosti kulture u najirem smislu
rijei.
Meutim, buroaska shvatanja o nacionalnom pitanju, i na njima zasnovana
politika praksa, Muslimane su opredjeljivali kao Srbe ili Hrvate islamske
vjeroispovijesti. Stav Komunistike partije Jugoslavije prema Muslimanima i
socijalistika revolucija naih naroda stvorili su neophodne pretpostavke za njihov
slobodan i nesmetan nacionalni razvoj, u naoj ravnopravnoj vienacionalnoj
socijalistikoj zajednici. Istaknuti teoretiar nacionalnog pitanja Bonjaka
Praksa je pokazala tetnost raznih oblika pritisaka, insistiranja iz ranijeg perioda
da se Muslimani u nacionalnom pogledu opredjeljuju kao Srbi, odnosno kao
Hrvati, jer se i ranije pokazalo, a to i dananja socijalistika praksa pokazuje, da
su Muslimani poseban narod. Dakle, stavovi Saveza komunista prema
nacionalnosti Muslimana su potpuno jasni, pa ipak i danas ima pokuaja negiranja
muslimanske nacionalnosti. U posljednje vrijeme nisu rijetki sluajevi da se
govori i pie kako je muslimanski nacionalni identitet istovjetan sa pripadnou
islamskoj vjeroispovjesti, da je besmisleno stvaranje nove muslimanske nacije,
da se samo iz politikog oportuniteta moe govoriti o muslimanskoj nacionalnoj
individualnosti, da Muslimani nisu nacija, da su Muslimani u naem
nacionalnom ivotu enigma, da su Muslimani zadocnijeli da budu narod, a
preuranili, da budu nacija, itd.
Nema potrebe ulaziti u polemiku o ovim i slinim shvatanjima. Prigovara se onim
ljudima koji su se ranije opredjeljivali za druge nacije i koji se danas prvi put ele
izjasniti onako kako se stvarno osjeaju u nacionalnomm smislu, to pokazuje da
se ne uzimaju u obzir uslovi i stanja pod kojima su se ranije sticajem razliitih
okolnosti, Muslimani opredjeljivali. Nacionalno izjanjavanje je stvar svakog
pojedinca, ali je neophodno stvoriti politiku klimu u kojoj e se svaki pojedinac
moi iskazati onim to stvarno jeste, a ne ono to nije (Muslimani-ravnopravnost
i afirmacija, list Preporod, broj 13, 15. marta 1971. god.)
Govorei i raznim tenjama i pogrenim i tetnim kombinacijama i devijacijama i
nepravdama za ovaj narod vezanim za to pitanje, i pored toga da je KP jo od
1938, a posebno 1940. godine uoila i uvaila narodnu posebnost Muslimana, to
je kasnije potvreno u svim ratnim i poratnim partijskim i dravnim
dokumentima, na 17. sjednici CK SKBiH 1968. godine, sjednici na kojoj je
donesena povijesna odluka da se ve slijedeim popisom stanovnitava 1971.
godine mora pitanje nacionanosti Muslimana rijeiti, to je i uinjeno. U istom
tekstu Pozderac govori i o ranijim rezulatima popisa, posebno o implikacijama
opredjeljivanja za naziv Jugoslaven, za koji su se najveem broju izjanjavali
Muslimani, kako bi izbjegli da izjanjavaju kao Srbi ili Hrvati, pa tako kae: Da
je prema popisu stanovnitva iz 1961. godine, u BiH 96,3% izjanjenih
Jugoslovena bilo iz muslimanske strukture, tj. Muslimana, dok je svega 3,7% iz
ostalih naroda i narodnosti koji ive u BiH. Slina je situacija i sa omladinom od
15-25 godina. Od ukupnog broja omladinaca koji su se izjasnili kao Jugosloveni,
ogromna veina su omladinci iz BiH i, opet, uglavnom, iz muslimanske strukture.
Svega 0,3% omladine izjasnilo se za jugoslovenstvo u drugim republikama.
Na kraju ovog teksta Hamdija Pozderac zakljuuje: I komunisti Muslimani, kao i
komunisti drugih nacionalnosti i narodnosti, moraju biti najistaknutiji borci za
nacionalnu emancipaciju kako svoga naroda tako i svih drugih naroda i
narodnosti (Nacionalni odnosi danas, izlaganje na 26. sjednici CK SKBiH, 9. i
10. mart 1971. godine).
Svoje principijelne i argumentirane stavove o nacionalnom pitanju Muslimana,
kao i o nacionalnom pitanju u BiH uope, Hamdija Pozderac je iznio u mnogim
nastupima i izlaganjima kao najistaknutiji bonjaki politiar s kraja ezdestetih
do kraja osamdesetih godina, a posebno u svojoj knjizi Nacionalni odnosi i
socijalistiko zajednitvo-Prilog prouavanju nacionalnih odnosa, Svjetlost,
sarajevo, 1978. koja predstavlja jednu od rijetkih dotad objavljenih knjiga o
nacionalnom pitanju, u kojoj on nacionalno pitanje posmatra teorijski u
kontinuitetu sa povijeu Bosne i razvojem nacionalnog pitanja drugih naroda u
Bosni i u okruenju, poev od srednjovjekovne Bosne, islamizacije, austrougarske
vladavine, Stare Jugoslavije, do socijalistikog i komunistikog shvatanja nacije i
njenog povezivanja sa formiranjem republika i drava (prema Ustavu iz 1974) u
Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.
O genezi i nastanku nacija u Bosni i Hercegovini Pozderac na jednom mjestu ove
knjige pie:Po etnikom porijeklu cjelokupno stanovnitvo Bosne i Hercegovine
je slavenskog porijekla. U tursko doba razlikovalo se iskljuivo po vjerskoj
pripadnosti (muslimani i nemuslimani.), a s pojavom nacionalnih pokreta,
odnosno u periodu austrougarske okupacije, poinju se vie isticati nacionalne
razlike Kada je rije o etnikom nastajanju naroda BiH, a prije svega bosanskih
Muslimana, u nas se najee polazi od bogumilstva. Izraz bogumil
upotrebljavam kao jedan konvencionalni izraz za tzv. crkvu bosansku. Nije mi
namjera da tematiziram pitanje da li su bogumili heretici ili nisu, da li su bili
dualisti ili nisu. Stoji, svakako, injenica da su imali posebnu crkvenu organizaciju
i da nisu isti to i katolici i pravoslavni Svi istoriari, pa i protagonisti teorija
koje se ovdje spominju, priznaju da se u srednjovjekovnoj Bosni i Humu formirala
jedna posebna crkva koja se strukturalno nije uklapala u istono-pravoslavnu
crkvu ni u zapadno-katoliku crkvu. Veliki doprinos razvoju i sazrijevanju
bonjake
misli i bonjake inteligencije i u njegovo vrijeme
Time se pokazalo poznato povijesno pravilo, da bez zavidne kritine mase
inteligencije, istraivanja, projekata i knjiga o jednom narodu ne moe ni biti
prave istine o njema, pa tako ni o Bonjacima, to e im omoguiti da uz naciju,
dobiju i suverenu dravu Bosnu i Hercegovinu, kao posljedicu dobijanja nacije i
na osnovu toga ulazak u Ustav i sve zakone kao jedan od ravnopravnih naroda,
kako u BiH, tako i u ondanjoj Jugoslaviji. Upravo u tom veoma sloenom
povijesno-politikom i dravotvornom procesu najvei doprinos i zasluge
pripadaju rahmetli Hamdiji Pozdercu kao vodeem bh politiaru toga vremena.
Ubrzo zatim dolaze veoma znaajne knjige o Bonjacima, njihovoj kulturi
knjievnosti, povijesti, naciji, jeziku, dravi BiH i slino, kao to su: Biserje-
Antologija muslimanske knjievnosti, Alije Isakovia, 1972, Knjievno
stvaranje muslimanskih pisaca u BiH u doba austrougarske vladavine, dr.
Muhsina Rizvia, 1973. Od tradicije do identiteta, dr. Muhameda Hadijahia,
1974. Jugoslovenska muslimanska organizacija u Kraljevini Srba, Hrvata i
Slovenaca, dr Atifa Purivatre, 1972. Nacionalni odnosi i socijalistiko
zajednitvo Hamdije Pozderca, 1978. Nacionalnost Muslimana, dr. Kasima
Suljevia, 1981. i druge. Navedene knjige i njihovi autori, kao i drugi angairani
bonjaki intelektualci toga vremena su odigrali odluujuu ulogu u nacionalnom i
dravotvornom priznanju i zaokruivanju Bonjaka kao dravotvornog naroda u
BiH i u Jugoslaviji, ime su stvorene glavne pretpostavke da se 1974. godine
donese Ustav kojim je Bonjacima priznato ustavno i zakonsko pravo na naciju, a
time i na suverenu dravu, kako je to bilo definisano Ustavom BiH iz 1974.
godine, sa pravom na opredjeljenje i otcjepljenje uz provoenje referenduma. Na
osnovu toga Ustava i takvog odreenja, kako Bonjaka kao suverenog naroda u
BiH, tako i drave Bosne i Hercegovine proveden je i referendum o njenoj
nezavisnosti, to je nakon njenog meunarodnog priznanja uslijedio i njen prijemu
u Ujedinjene nacije. Uloga Hamdije Pozderca, kao predsjednika Skuptine BIH u
tom periodu, kasnije predsjednika Centralnog komiteta BiH i vodeeg politiara u
BiH skraja ezdesetih do kraja osamdesetih godina prolog stoljea i jednog od
vodeih u Jugoslavi toga vermena, je bila odluujua. Time se jo jednom
pokazalo tanim da su Bonjaci ka narod i Bosna i Hercegovina kao drava kao
sijamski blizanci i jednog bez drugog ne moe biti. To je znao i Hamdija Pozderac
i za to se borio i nije sluajno to su kreatori velike Srbije poeli ruenje Ustava iz
1974. godine, odmah nakon usvajanja Memoranduma SANU 1986.godine. I nije
sluajno to su poeli od Bosne i Hercegovine i njenog rukovodstva, u kojoj je
Hamdija Pozderac imao najznaajniju ulogu. Tada je izmiljena afera
Agrokomerc, jer je to bio povod da se lake doe do Hamdije Pozderca kao
ovjeka koji je iz tog kraja i koji je svakako pomagao njegovom razvoju, pa i
ovom nekada velikom kombinatu, kao to su to inili svi utjecajniji politiari u
kraju iz kojeg su poticali. Neuspjela zamka 1983. godine
Prije toga, tanije od 1982. godine kada je Hamdija Pozderac kao prvi Bonjak
poslije rata bio izabran za predsjednika CK BiH, a zna se ta je tada znaio CK i
njegov predsjednik, kada su ve tada zapoeti frontalni napadi na njega, koji su,
uglavnom, kreirani u Beogradu i od, za tu priliku, posebno odabranog tima u
kojem su bili srpski nacionalisti iz Bosne i Hercegovine ( eelj, Drakovi,
Lubarda, Nogo i drugi ) zajedno sa njihovim mentorima Srpske akademije nauka i
umjetnosti na elu sa Dobricom osiem i njegovom velikosrpskom ekspoziturom
u Sarajevu, lanom te iste akademije akademikom Miloradom Ekmediem. U
tom pogledu je, pod ujecajem velikosrpskih ideologa iz Beograda i njihovih
istomiljenika u BiH i reirano suenje muslimanskim intelektualcima 1983.
godine, jer se oekivalo da e Hamdija kao predsjednik CK BiH pokuati to
sprijeiti, to je trebala biti zamka za njega. Ali, znajui ta znae reirana suenja
u komunizmu, okruen kosovcima i drugim udbaima i zastupnicima
velikosrpskih interesa, on tu nita nije mogao uiniti, jer je bio svjestana da nisu u
pitanju ovi muslimanski intelektualci, ve on lino, a sa njim i sva bonjaka
politika, nauna i druga javna iinteligencija koja je, u pogledu nacionalnog
identiteta Bonjaka i drave BiH dijelila njegove stavove. Jedino to je mogao, je,
da inicira i pokrene suenje pravim neprijateljima BiH i Bonjka srpskim
velikonacionalistima i eksponentima Beograda na elu sa Vojislavom eeljom
kao jednom od velikosrpskih eksponenata i menaderu Dobrice osia za ruenje,
kako Hamdije, a time i ostalih vodeih Bonjaka toga vremena, tako i Bosne i
Hercegovine, to je moralo ii preko ruenja Ustava SFRJ iz 1974. godine, a to
nije moglo proi bez ruenja Hamdije, kako se i pokazalo kasnije. Vrijeme je
pokazalo da je Hamdija Pozderac tada bio u pravu, jer se ubrzo pokazalo ko je
eelj i iji je igra, koji je ubrzo i svojim mentorima u Beogradu pokazao pravo
lice, naroito istom tom osiu, koji je kao predsjednik Jugoslavije u ratu 1993.
godine kod kue sa televizije saznao da je smijenjen, u emu je njegov pulen
eelj odigrao glavnu ulogu, koji je ak predlagao u Skuptini da se Dobrica osi
javno linuje i obesi na Terazijama, to se usudio da pregovara sa rukovodstvom
BiH o iznalaenju mirnog rjeenja zar at u BiH. Prije toga osjetio je eeljeve
batine i pokojni Prva rtva velikosrpskog programa
Ivan Stamboli, koji mu je kao vodei politiar tadanje Srbije otvorio prostor za
antibonjako i antibosansko djelovanje u Beogradu. U vezi toga, prema jednoj
izjavi, Hamdija Pozderac je tada rekao srpskom rukovodstvu, a posebno
Stamboliu slijedee: Vi njemu (eelju, p.a.) dajete prostor da radi i agituje
protiv nas u BiH, posebno protiv nas Muslimana, ali kada se on ispuca na nama,
tada ete i vi doi na red, pa ete tek tada i vi i Srbija vidjeti ko je i ta je Vojislav
eelj i ko stoji iza njega. Nije dovoljno navoditi kako su se Hamdijina
predvianja u ovom sluaju potpunosti ostvarila. eelj i njegova politika i
politika njegovih mentora im se svima o glavu razbila.
Na alost u javnosti je za suenje muslimanskim intelektualcima u Sarajevu 1983.
godine optuen Hamdija, a neki i danas u to vjeruju, iako je i maloj djeci jasno da
su idejni pokretai toga suenja dolazili iz Beograda. Kada su uvidjeli da im plan
nije uspio i da nije upecana velika riba, da se vlasi ne dosjete perfidno i lano,
kako to Srbi rade, jer je osi jednom izjavio da je la dio njihove strategije
ponudili su se svojim rtvama, uz ponizno padanje na koljena svojim
velokosrpskim delatima, moljakanje i kukanje nekih predstavnika i rodbine
osuenih Bonjaka iz 1983. godine na elu sa Nedadom Latiem, za koje su
krivci bili Hamdija i drugi bonjaki politiari u Sarajevu , a ne ovi u Beogradu,
uskoro pokrenuli akciju preko meunarodnih institucija za ljudska prava da se
nevino osueni puste. Ali hudi Bonjaci nevini politikim igrama, nisu, kao ni
mnoge druge u povijesti, prokuili ni ovu igru. Ko eli da se u to uvjeri neka
proita najnovije knjige Dobrice osia iz tog i kasnijeg vermena kada je postao
predsjednik krnje Jugoslavije, gdje on u jednoj iz perioda suenja Aliji
Izetbegoviu 1983. godine govori jedno, a u drugoj koja govori o njegovom
predsjednikovanju u periodu 1992-93. gdje Aliju optuuje kao panislamistu i
zagovaraa islamske Bosne u kojoj bi Srbi doivjeli sudbinu istu kao i za vrijeme
vlasti Osmanlija, pa e mu sve biti jasno. Pojedini jadni i naivni muslimanski
intelektualci sa tog suenja i danas misle da je Hamdija pokreta i naredbodavac
tog suenja, kojeg jedan od njih, Demaludin Lati, skoro na stranicama ovog
asopisa naziva zlikovcem, (pogledati ekskluzivni serijal broj VIII u ovom
asopisu: etnje s Alijom, od 21 februara 2006.). Hudi emo Hamdiju Pozderca,
borca za bonjaku naciju i dravu Bosnu i Hercegovinu i najeeg borca i
kritiara velikosrpske politike to e ga kotati glave, iji e egzekutori poklati,
pobiti i silovati emin narod i podijeliti i dovesti u pitanje dravu tog naroda,
naziva zilkovcem, iako je neposredno poslije rata za pravog zlikovca Velibora
Ostojia u Parlamentu BiH glasaso da bude predsjednik Komisije za ljudska
prava. Na pitanje potenih i osvjeenih Bonjaka, kako je mogao, kao njihov
zastupnik to uraditi odgovorio je: Morao sam pojesti g***o. Naem emi Latiu
je Hamdija Pozderac, kao borac za nacionalni identitet njegovog naroda i za
suverenu dravu Bosnu i Hercegovinu, za ta je platio glavom, zlikovac, a nije mu
zlikovac Velibor Ostoji, koji je u ratu, kako su novine izvjestile, sa odsjeenim
muslimanskim glavama igrao lopte. Prvi ehid za svoj narod i dravu
to se tie Hamdije bitka za njegov odstrjel je nastavljena do presudnog momenta
izrade Ustava 1986-1987 i mogueg dolaska na elo drave to se po svaku cijenu
moralo sprijeiti. Za njega se moe rei da je prvi ehid koji je pao za svoj narod i
za suverenitet drave Bosne i Hercegovine. U toku rasprave o ustavnim
promjenama (polovina 1986. godina) i neposredno poslije njegovog povratka sa
Kosova, gdje je kao potpredsjednik drave i Predsjednik Ustavne komisije bio u
razgovorima sa tamonjim rukovodstvom i odluke da nema mijenjanja statusa
pokrajina i republika u ustavnim promjenama, Hamdija je imao, kako kau,
osmoasovni razgovor sa Slobodanom Miloeviem, gdje ga je Hamdija
obavijestio o tim stavovima, na njega se organizuje neviena kampanja, pa i na
druge vodee bonjake kadrove i itav Bonjaki narod i dravu Bosnu i
Hercegovinu. Bio je to uvod u genocid nad Bonjacima kako je to i nagovijestio
dr.Fuad Muhi u tjedniku Danas jo 1989. godine u lanku Na redu su
Muslimani. U tom periodu svaki iole pametniji Bonjak, politiar, naunik,
knjievnik i intelektualac openito, koji se usudio stati u odbranu svoga naroda i
drave, nazivan je fundamentalistom od Hamdije Pozderca do Nijaza Durakovia,
da bi akademik Muhamed Filipovi u nemogunosti da se vie brani od tih napada
u jednom trenutku izjavio: Da, ja sam fundamentalista (tjednik Danas, april
1989.godine), mislei na temeljne vrijednosti povijesti i kulture svoga naroda,
nakon ega su ga prestali napadati, jer su ga bili shvatili ozbiljno. Na politiku
scenu je dola garnitura okupljena oko Alije Izetbegovia, gdje je osim njega bila
gotovo itava ekipa sa suenja 1983. godine, za koje je, od strane ideologa i
pokretaa genocida nad Bonjacima, prijatelja i boraca za ljudska prava brae
Lati iz Beograda, ovaj naziv fundamentalista ostao i do danas, ali ovoga puta u
tu kampanju se ukljuuju i nacional-faistike struje iz Zagreba, sa istim ciljevima
kao oni iz Beograda. Prema tome, vrijeme je pokazalo, da je svaki borac za
identitet i prava bonjakog naroda i dravu Bosnu i Hercegovinu, pa bio on
Hamdija Pozderac ili Nijaz Durakovi za velikosrpske i velikohrvatske
nacionaliste i ekstremiste isti i treba ga na razne naine onemoguiti da radi za
svoj narod i dravu. To je Hamdija dobro znao, pa je ustae i etnike smatrao
najveim zlom i opasnou po narod i dravu Bosnu i Hercegovinu, to je Nijaz
Durakovi u meuvremenu to dobro iskusio na svojoj koi. Slijedeim
generacijama bonjakih politiara treba biti jasno da se nikada u povijesti, pa ni u
budue, drava Bosna i Hercegovina i bonjaki narod sa velokosrpskim i
velikohrvatskim ideolozima, posebno sa etnicima i ustaama ne mogu odrati,
razvijati ni dugorono opstati. Nisu sluajno Sulejman Tihi i Zlatko Lagumdija,
u jednoj od naodlunijih faza za Bonjake i za Bosnu i Hercegovinu, zaboravili
uskostranake i line interesse i stali zajedno uz sadanje ustavne promjene. Da su
Bogdo Alija Izetbegovi i Nijaz Durakovi 1990- godine na isti nain postupili i
zajedniki formirali vlast u Bosni i Hercegovini, itava situacija oko Bosne i
Hercegovine i Bonjaka bi se sasvim drukije odvijala. Izdan od prvih saradnika
Prema tome, sa distance od 18 godina, odnosno od politike Memoranduma
SANU, koji je nastavak programa Ilije Garaanina i Stevana Moljevia, moe se
sa sigurnou rei da je to poetak rata za veliku Srbiju, prvobitno podstrekavanog
pomou medija i mitinga takozvane antibiokratske revolucije, pa do napada,
odnosno dogovora o izlasku Slovenije iz Jugoslavije, rata u Hrvatskoj te konano,
po redu kako je planirano, genocida i razaranja u BiH. Hamdija Pozderac je prva i
najvea politika rtva projekta velike Srbije. Sa dananjeg stanovita moe se
rei i prvi ehid za slobodu i nezavisnost svoga naroda i drave Bosne i
Hercegovine. Shvatajui u emu je glavni problem i u nemogunosti da ita uini,
izdan od prvih saradnika, prije svega Muslimana, od kojih je mnoge iz opanaka
izvadio, ostao je sam na brisanom prostoru, mudro podnosi ostavku i time na neki
nain svu krivicu prima na sebe titei time hiljade svojih sunarodnika, posebno
intelegencije, koji bi neminovno doli u teku situaciju da se stvar drukije
odvijala. Odjednom su ga svi dojueranji prijatelji, za mnoge se da nije bilo njega
nikada ne bi ni znalo, koji su ulizujui se Hamdijinim egzekutorima Uzelcu,
Zgonjaninu i drugim eksponentima politike iz Beograda, meu kojima je bio i
znatan broj Bonjaka. Ali jedno asno ime nikada neu zaboraviti, a to je
gospodin Munir Mesihovi, koji je jedini sjeo u red iza Hamdije, u velikoj Sali
Skuptine BiH, u koju je Hamdija doao na tu egzekutivnu sjednicu direktno iz
bolnice, dok su drugi nastojali da sjede u klupama to dalje od njega, koliko me
sjeanje slui izgledalo je ovako: Hamdija sam u prvom redu u drugom Mesihovi
iza njega, zatim nekoliko (7- redova pa tek slijedei posmatrai kao nekada u
Grkoj Sparti za vrijeme gladijatora, kao da je Hamdija imao ugu ili neku drugu
zaraznu bolest. Jedan od njih za govornicom tada polenti, i danas aktivni
politiari, tada komunistiki potrko, Izet Mehinagi iz Zvornika, Hamdiji za
govornicom prijeti podignutim prstom.
Kreatori njegova smaknua su oekivali drukiji zavretak, ak su ga prije toga
natjerali da odri oprotajni govor u svom rodnom Cazinu oekujui da bi mogao
da se poali Krajinicima i zatrai od njih podrku, to bi bilo dovoljno za akciju
veih razmjera, neto slino ustanku 1950. godine, pa bi time problem Cazinske
krajine u novom ratu za veliku Srbiju bio rijeen. Da bi ga to vie skrhali i
ponizili uhapsili su mu starijeg brata Hakiju, proglaavajui ga zajednio sa
Hamdijom za kontrarevoluciju i za vou Iranskog-Homejinovog
fundamentalistikog gnijezda u BiH takoe poznatog bonjakog politiara i
strpali ga u zatvor, jer su znali ta u Krajini kod Bonjaka znai stariji brat.
Iskusan politiar kao to je bio Hamdija Pozderac je dobro znao ta se time eli
postii i svojim mudrim dranjem spasio i veliki broj bonjake inteligencije, jer
da je drukije postupio, prvo bi stradali svi bonjaki intelektualci koji su se mogli
dovesti u vezu sa njim, Cazinsku krajinu i bonjaki narod veih represalija,
odnosno samo ih odgodio za pet godina.
Pored Demaludina Latia, koji ga je nazvao zlikovcem i drugih, uglavnom
velikosrba i etnika iz Beograda (eelja, Drakovia, Lubarde, Noge i drugih),
nalo se i jo pokoje bonjako piskaralo i pljuckalo koji su ga javno blatili i
omalovaavali, kao to je izvjesni, sa izmiljenim imenom, Muharem Mutibari,
pseudonim jednog od lanova redakcije u tadanjem muslimanskom nedjeljniku
Muslimanski glas za Hamdiju Pozderca je napisao da je: Din-dumanin i
najvei izdajica Muslimana Cazinske Krajine. Po podnoenju ostavke na mjesto
potpredsjednika Predsjednitva SFRJ i predsjednika Ustavne komisije moglo je
poeti ruenje Ustava 1974. i Jugoslavije a posebno BiH. Preko noi se naao na
samom dnu, jer se morao nai krivac za neto to je predstavljeno kao
antidravno, a po prirodi fundamentalistiko, opasno i po nebeski narod i po
Jugoslaviju, a time i Evropu, pa je glavni fundamentalista i velikomusliman
morao platiti, prvo gubitkom svih politikih funkcija, a zatim i ivota. Slino je
stradao, pored Huseina Kapetana Gradaevia i dr. Mehmed Spaho. Ako se tome
doda do danas nerazjanjena sudbina rahmetli Demala Bijedia, jasno je kakva je
sudbina ekala bonjake politiare u prolosti u kolu politikih igara, ukoliko ih
nisu znali igrati, posebno ako se radilo o politikim igrama u kojima se odluivalo
o sudbini bonjakog naroda i drave Bosne i Hercegovine. U jednom vanom
povijesnom trenutku u toj ulozi se naao Hamdija Pozderac. Povijest e jednog
dana dati prave odgovore na to vrijeme i njegovu ulogu te ocijeniti njegov znaaj i
doprinos. Tragina smrt
Da je poivio, Hamdija bi vjerovatno danas bio veliki junak i borac za kontinuitet
u razvoju svoga naroda i drave Bosne i Hercegovine. O njegovoj traginoj smrti
je malo pisano, a jo manje ga se u meuvremenu sjealo, vjerovatno iz razloga
to su se od tada pa do danas iz dana u dan smjenjivali dani odluke za sve nas, pa
za njega nije jednostavno bilo vremena, djelimino i zbog jo uvijek
nerazjanjenih dogaaja u kojima je uestvovao kao glavni takmac, te zbog
evidentnog nerazumijevanja, pa i nipodatavanja njegove linosti i njegovog
znaenja za to, a i za kasnija vremena, prije svega od strane SDA-aovske vlasti i
njenih polupismenih i poluinteligentnih pojedinaca. Inae je udan taj odnos SDA
prema familiji Pozderac. U Sarajevu su ukinuli ulicu Nurije Pozderca, a u
njegovom rodnom Cazinu i naziv osnovne kole koja je nosila njegovo ime, pa
ak i veliku umjetniku sliku na zidu ove kole su zamrljali kreom. Ne znam
zato, ako je zbog komunizma, rahmetli Nurija nikad nije bio lan KPJ, jer je bio i
umro kao musliman i kao beg. Osim toga, bio je prvi Bonjak u povijesti koji je
poslije to je sultan Fatih ukinuo dravu Bosnu aktivno uestvovao u njenom
ponovnom obnavljanju poeo na jednom zvaninom i vienacionalnom skupu
(Prvo zasjedanje AVNOJ-a kao njegov potpredsjednik). Komunistikom voi
Josipu Brozu Titu, koji je po njega doao njemu na noge u njegovu begovsku kuu
u Cazinu pred zasjedanje ovog poznatog historijskog skupa, nije smetala njegova
begovska prolost, njegovo muslimanstvo i nepripadanje Komunistikoj partiji, jer
je bio i elio ostati musliman-vjernik, a polupismenim inteligentima iz
muslimanske nacionalne stranke eto smeta. Neposredno nakon smrti opirniji
lanak o Hamdiji je napisao Josip Jovi u Slobodnoj Dalmaciji, gdje je
konstatovao slijedee:Hamdija Pozderac je junak jedne crno-bijele prie koja u
knjievnosti vie ne prolazi, ali u politici, eto, prolazi. Ali da je imao vie snage,
da je mlai i da je sklon knjievnom izrazu, Hamdija je mogao napisati roman
neprolazne vrijednosti poput svoga sunarodnjaka Mee Selimovia i mogao mu je
ak dati isti naslov Dervi i smrt.
U svom rodnom Cazinu Hamdija Pozderac jo uvijek nije dobio svoju ulicu, niti
naziv bilo kakve bonjake ili dravne ustanove, ali zato u Sarajevu, za veliko
udo jeste. Naime, za one koji ne znaju, biva Udarnika ulica se sada zove
ulica Hamdije Pozderca. Kakve li simbolike i ironije! Hamdija Pozderac je dakle
bio udarnik na nekoj od radnih akcija, to je takoe bila ast, a ne otac bonjake
nacije, kako su ga mnogi s pravom proglasili, nosilac najveih politikih i
dravnikih funkcija u republici BiH i bivoj Jugoslaviji, veliki borac za identitet i
prosperitet svoga naroda i Bosne i Hercegovine odlukom ideologa politike SANU
i realizatora te politike Slobodana Miloevia kanjen silaskom sa svih politikih i
dravnikih funkcija i ubrzo otjeran u smrt. Razumijem takav odnos neprijatelja
Bonjaka i drave Bosne i Hercegovine prema ovome bonjakom i
bosanskohercegovakom velikanu koji su svoj odnos prema Hamdiji, kao simbolu
Bosne i Bonjaka toga vremena ubrzo i praktino potvrdili i najokrutnije pokazali,
ali mi nikada dok sam iv nee biti jasan odnos bonjake vlasti prema njemu, kao
i prema drugim istaknutim Bonjacima i bonjakim herojima iz blie i daljnje
prolosti. Ta Hamdijina ulica se nalazi na Grbavici i u jadnom je stanju, u kojoj
teko da se biciklista i fio mogu razminuti, sa nekoliko brojeva s jedne i s druge
strane, sa ulazom, ali bez izlaza, jer udara direktno u veliku obalu od ilovae; ali o
tome nekom drugom prilikom. Jugoslavensko doba
Bonjaci su bili konstitutivan narod u SFRJ od 1971. godine, pod imenom
Muslimani. Bonjaci u Titovoj Jugoslaviji prvih dvadeset godina komunistike
Jugoslavije nisu imali pravo na kostitutivnost, niti pravo na upotrebu vlastitog
imena, koje su upotrebljavali tokom historije. Hamdija Pozderac, predsjednik
predsjednitva Bosne i Hercegovine tokom 70-ih godina 20. vijeka, prilikom
ustavnih promjena je pokuao vratiti povijesno ime Bosanci, koje je bilo
zabranjeno, a koje se koristilo u Osmanskoj i Austro-Ugarskoj carevini kao
Bonjaci do pred Prvi svjetski rat, te tokom postojanja Jugoslavije u kolokvijalnoj
upotrebi (termini Bosanci i Bonjaci naizmjenino). Znaajan pokret za renesansu
bonjake nacije tokom Monarhije poveo je Safet-beg Baagi, predsjednik
Bosanskog sabora zajedno sa bonjakim intelektualcima na ijoj strani se nalazila
zvanina politika Austro-Ugarske predvoena Benjaminom Kalajem, to je
izazvalo negodovanja srpskih predstavnika, a manjim dijelom i hrvatskih, jer su
vlasti zabranile srpske i hrvatske udruge, kako bi smanjile uticaj Zagreba i
Beograda na proces nacionalnog formiranja Srba i Hrvata u Bosni.
Uspostavljanjem FNRJ prigodom donoenja prvog ustava, bonjaki zastupnik u
skuptini Jugoslavije iz Mostara, Husaga ii, je glasao protiv Ustava zbog toga
to se nije uvaio zahtjev u skuptini manjinskih Bonjaka za uvoenjem este
baklje u grb FNRJ i priznavanje Bonjaka. Trend se nastavio i u SFRJ. Srpski
komunisti su uporno izbjegavali da Bonjacima daju status konstitutivnog naroda
smatrajui da e se tim inom ugroziti nacionalni interesi srpske populacije u
Bosni koja je svoj nacionalni identitet formirala ranije, pogotovo nakon atentata
Gavrila Principa u gradu Sarajevu. Nakon dogovora sa Titom, krajem 60-ih
godina naeno je kompromisno rjeenje da se d mogunost nacionalnog
izjanjavanja pod imenom Muslimani (sa velikim slovom M), odnosno u obliku
Musliman (u smislu narodnosti). Pozderac, svjestan injenice da u Jugoslaviji u
tom trenutku nije pogodna klima za punu nacionalnu afirmaciju Bonjaka,
prihvatio je kompromis kazavi uvenu reenicu
Ne daju bosanstvo, nude muslimanstvo Da prihvatimo i to to nude, makar i
pogreno ime ali emo otvoriti proces 1990. godine se osnivaju bonjake partije
SDA, a potom i MBO, Muslimanska bonjaka organizacija na elu sa Adil-
begom Zulfikarpaiem. Alija Izetbegovi, svjestan injenice da je sazrijelo
vrijeme za ponovnu afirmaciju bonjastva daje podrku Svebonjakom saboru,
koji okuplja intelektualnu elitu, a 1993. godine donosi deklaraciju o vraanju
imena Bonjak. Tokom postojanja pojma Musliman u SFRJ, odreeni broj
muslimana koji nisu etniki Bonjaci, se izjanjavaju Muslimanima. Nakon
vraanja imena Bonjak, jedan dio nastavlja da se i dalje izjanjava kao Musliman
(u Srbiji i Hrvatskoj), a vei dio se identificira sa bonjatvom, dok se u Bosni i
Hercegovini u gotovo stoprocentnom omjeru bonjaki narod izjanjava pod
novim-starim historijskim imenom. Valja napomenuti da je od 1910-tih godina od
kada je zabranjeno postojanje bonjake nacije i bosanskog jezika u Kraljevini
Jugoslaviji i u prvih 20-tak godina Titove Jugoslavije, Bonjacima nametnuto da
se izjanjavaju ili Srbima ili Hrvatima, a nakon to je uvedena rubrika Ostali,
veina Bonjaka je iskoristila tu mogunost.