Neodoljivo vragolast roman o dekadenciji i arobnjatvu u Parizu u

17. stoljeu. Na temelju stvarnih policijskih spisa iz doba vladavine

Luja XIV. autorica plete arobnu i mranu priu koja prati ivot
Genevive Pasquier, petnaestogodinje djevojke koja se preobraava
u samosvjesnu, naizgled nepogreivu vraaru Genevive je
mravica, prerano sazrela vragolanka s umom filozofa i moi itanja
budunosti iz uzbibane vode u prorokoj vazi. Nakon to obitelj
povjeruje da je Genevive mrtva, pod svoje je okrilje uzima La Voisin,
ingeniozna okultistica i svemona vraara iz visokog drutva. La
Voisin takoer vlada tajnim drutvom vjetica osoba koje se bave
pobaajima i trovanjima koje manipuliraju ivotima bogate i
skandalozne aristokracije, sve do samoga prijestolja. Pod vodstvom
La Voisin, Genevive si gradi novi identitet kao tajanstvena madame
de Morville sa staromodnom crnom haljinom, napudranim licem,
tapom za hodanje i zajedljivo sarkastinim opaskama koja
navodno ima sto pedeset godina. ak se i slubena ljubavnica Kralja
Sunca obraa madame de Morville kako bi saznala to joj donosi
budunost. A to se tie madame de Morville, Genevive moe uivati
u onome to je enama obino uskraeno moi, nezavisnim
prihodima te prilici da slobodno govori to misli. Iza njezine
inteligencije i duhovitosti, Genevive vodi osobna osveta no, ne
oekuje da e se u sve uplesti i ljubav.
Ovaj nesvakidanji pogled u iskvareno pariko drutvo u vrijeme
Kralja Sunca s veoma nadahnutom i rjeitom junakinjom udo je
autentinosti i jetke duhovitosti.

Naslov izvornika:
Judith Merkte Riley
The Oracle Glass
Copyright Judith Merkte Riley, 1994
Copyright za hrvatsko izdanje Znanje d. o. o. 2013.


Parkesu s ljubavlju

KRALJ, DVOR I GRAD l675. GODINE
Povijesne osobe u romanu Kristalna kugla:
Luj XIV., Kralj Sunce, francuski kralj Marija Terezija panjolska,
francuska kraljica Philippe od Orleansa, Monsieur, mlai brat Luja XIV.
Elizabeta arlota Bavarska, Monsieurova druga ena
Kraljeve slubene ljubavnice:
Vojvotkinja de La Vallire, biva ljubavnica, povukla se u karmelianski
samostan. Kralju je rodila troje djece, jedno je umrlo u djetinjstvu Markiza
de Montespan, sadanja ljubavnica. Djeca koju je rodila kralju: Louise,
umrla s tri godine Louis Auguste, vojvoda od Mainea Louis Cesar, grof de
Vexin, umro s jedanaest godina Louise Francoise, Mademoiselle de Nantes
Louise Marie, Mademoiselle de Tours, umrla sa sedam godina Francoise
Marie, Mademoiselle de Blois Louis Alexandre, grof de Toulouse U njezinu
domu:
Mademoiselle des Oeillets, drubenica od povjerenja. Djeca koju je rodila
kralju: moda dvoje, nepriznata
Ostali lanovi obitelji madame de Montespan:
Vojvoda de Vivonne, njezin brat Madame de Thianges, njezina sestra
Predstojnica samostana u Fontevraultu, njezina sestra Mademoiselle de
Fontanges, uskoro kraljeva miljenica
Markiza de Maintenon, u ovo vrijeme guvernanta djece markize de
Montespan, poslije e postati posljednja kraljeva slubena ljubavnica
Obitelj Mancini, rodbina pokojnog kardinala Mazarina:
Philippe Julien Mancini, vojvoda od Neversa, pokrovitelj umjetnosti, bavi
se okultizmom Marie Mancini Colonna, princeza Colonna Olympe
Mancini, grofica de Soissons Marie Anne Mancini, vojvotkinja de Bouillona
Dravni dunosnici:
Jean-Baptiste Colbert, ministar financija Francois Michel Le Tellier, markiz
de Louvois, ministar rata Gabriel Nicolas de La Reynie, naelnik parike
policije, podreen Louvoisu Desgrez, porunik (poslije kapetan) strae,
podreen La Reynieju
Gatari, vjetice, arobnjaci i trovai:
Primi Visconti, kraljev gatar Madame de Brinvilliers, slavna trovaica
Catherine Montvoisin (La Voisin), poznata vraara Antoine Montvoisin,
njezin suprug Marie-Marguerite, njezina pokerka
Margot, njezina slukinja
Adam Lecouret (Le Sage), vra, njezin ljubavnik
Catherine Trianon (La Trianon), vraara, poznata po pripravljanju arobnih
I ljekovitih pripravaka, La Voisinina stara prijateljica La Dode, La
Trianonina pomagaica
La Lpre, ena koja je obavljala pobaaje i primalja, La Voisinina
pomagaica Marie Bosse (La Bosse), vraara, La Voisinina suparnica
Marie Vigoreux (La Vigoreux), supruga krojaa za gospode, La Bossina
pomagaica
Opat Guibourg, sluitelj crnih misa
Izmiljeni likovi:
Markiza de Morville, Genevive Pasquier, poznata vraara Sylvie, njezina
slukinja Marie- Anglique Pasquier, njezina sestra tienne Pasquier,
njezin brat Vitez de Saint-Laurent, brat njezine majke Matthieu Pasquier,
propali novar i filozof, njezin otac Marie-Francpise Pasquier, njezina
majka Baka Pasquier Lorito, bakina papiga Mustafa i Gilles, tjelesni uvari
markize de Morville Astarot, demon Andr Lamotte (poslije de La Motte),
netalentirani pjesnik i talentirani karijerist Florent d'Urbec, amater
matematiar, graditelj mehanizama, varalica na kartama i povremeni
pijun Brojna i buna obitelj d'Urbec
PRVO POGLAVLJE
to je to, zaboga? Milanski ambasador na dvoru francuskoga kralja,
Njegova Velianstva Luja XIV., podigne lornjon k oima kako bi bolje
promotrio neobinu osobu koju su upravo uveli u prostoriju. ena koja je
stajala na pragu bila je sama po sebi izvanredan prizor, ak i u ovom
neobinom ambijentu u godini pobjeda, 1676. Iznad starinske panjolske
krinoline nosila je crnu brokatnu haljinu, skrojenu u stilu Henrika IV, s
malim bijelim nabranim ovratnikom. Njezin tap od ebanovine, visok
gotovo kao i ona sama, bio je ukraen spletom crnih svilenih vrpci, a
zavravao je srebrnom sovinom glavom. Lice joj je skrivao veo kakav su
nosile udovice. amor glasova na maraliinu primanju na trenutak je
utihnuo kad je ta kruta enica u odjei koja je pripadala nekom
prethodnom stoljeu podignula svoju crnu koprenu i otkrila lijepo lice,
sablasno blijedo ispod naslaga bijeloga pudera. Na trenutak je zastala,
samozadovoljna izraza lica, upijajui atmosferu u prostoriji, kao da je bila
potpuno svjesna dojma to ga je njezin izgled ostavljao na nazone.
Mnotvo ena pohitalo ju je pozdraviti, a skromno odjeven pratilac
milanskog ambasadora, general-pukovnik parike policije, okrenuo se i
primijetio:
To je, dragi moj ambasadore, najdrskija ena u Parizu.
Doista, gospodine La Reynie, oito ne postoji nitko prikladniji od vas da
prosudi takvo to, odgovorio je uljudno Talijan, teko odvajajui pogled s
lijepoga lica te ene. No, recite mi, emu tap sa sovinom glavom? S
njime izgleda poput arobnice.
Ona to upravo i eli. Ta ena ima smisla za dramatinost. Zbog toga
cijeli Pariz bruji o markizi de Morville. Naelnik parike policije ironino
se nasmijeio, ali u njegovim blijedim oima nije bilo veselja.
Ah, znai to je ena koja je kraljici prorekla sudbinu. Grofica de
Soissons kae da je nepogreiva. I sam sam je mislio posjetiti, da vidim
hoe li mi prodati tajnu karata.
Njezina tajanstvena formula pobjeivanja u kartama jo je samo jedna
od njezinih obmana. Svaki put kada netko osvoji malo bogatstvo na
kartama, proiri se glas kako je dobitnik napokon uspio nagovoriti markizu
da mu oda tajnu karata. Tajna... Ba! odbrusi naelnik policije. Ta
besramna pustolovka samo zna iskoristiti svaki skandal u gradu. U tu tajnu
vjerujem upravo onoliko koliko vjerujem njezinim tvrdnjama da je
alkemija odrava na ivotu ve vie od dva stoljea.
uvi ovo, milanski ambasador posramljeno spusti svoj lornjon.
La Reynie podigne obrvu. Nemojte mi rei, dragi moj prijatelju, da ste i
sami razmiljali o kupnji tajne besmrtnosti?
Oh, nipoto, odgovori ambasador hitro. Uostalom, ovo su moderna
vremena. U naem stoljeu sigurno samo budale vjeruju u takva
praznovjerja.
Onda polovinu stanovnitva Pariza ine budale, ak i u ovo doba
znanosti! Svi koji izgube rupi, prsten ili ljubavnika pohrle markizi da im
gata iz karata ili da im prorie iz svoje takozvane kristalne kugle! I to je
najgore, obino od nje odlaze i te kako zadovoljni! Da biste odravali takvu
prijevaru, morate posjedovati odreenu vrstu opasne inteligencije.
Uvjeravam vas, kad bi gatanje bilo protuzakonito, ona bi bila prva osoba
koju bih uhitio!
Markiza de Morville koraala je dvoranom za primanje, nadsvoenom
visokim lukovima, kao da sudjeluje u sveanosti rimskoga trijumfa. Iza nje
se vukla njezina crna brokatna povlaka koju je nosio patuljak u maurskoj
nonji, a slukinja u napadnoj zelenoj prugastoj haljini pridravala joj je
rupi. Uas se oko nje sjatila gomila traitelja usluga koji su vjerovali da bi
im mogla priskrbiti bogatstvo: osiromaene grofice, rastroni sveenici i
vitezovi, razuzdana eljad s plemikim naslovima i sifilisom, poznati
lijenik Rabel, zloglasni dijabolist vojvoda de Brissac i njegovi zlokobni
pratioci.
Ah, eno nekoga tko nas moe predstaviti, povikao je ambasador,
presrevi vitkog mladia maslinaste koe na putu do stola s jelom i piem.
Primi, moj prijatelj i ja eljeli bismo upoznati besmrtnu markizu.
Dakako! odgovori mladi Talijan. Markiza i ja poznajemo se ve
godinama. Dade znak obrvama. Za samo nekoliko minuta naelnik
policije nae se oi u oi s predmetom tolikih tajnih izvjea. Njezine
hladne sive oi procjenjivale su ga gotovo matematikom preciznou. Ta
uspravna malena figura odjevena u crno zbog neega ga je neizrecivo
iritirala.
Dakle, kako je ovih dana najozloglaenija arlatanka u Parizu? upitao
je vraaru, nervoza je prevladala nad njegovom uobiajenom
besprijekornom pristojnou.
Pa, jednako tako dobro kao i najnapuhaniji naelnik parike policije,
odgovorila je markiza mirno. La Reynie je zamijetio njezin savren pariki
naglasak. No, u njezinu se govoru osjeala odreena formalnost,
preciznost kao da je nekako bila odvojena od svega oko sebe. Je li
moda strankinja? U gradu je ovih dana bilo vrlo mnogo pustolova iz
inozemstva. No, prema onome to je policija mogla utvrditi, ona se barem
nije bavila pijunaom.
Pretpostavljam da ste doli prodavati tajnu karata, procijedio je kroza
zube. ak se i sam zaprepastio koliko ga je uspjela razbjesnjeti samim time
to ga je tako gledala. Kakva drskost, usuditi se izrugivati ovjeku njegova
poloaja!
Oh, ne, nikada to ne bih mogla prodati, odgovorila je gatara. Osim,
dakako, ako je vi sami niste eljeli kupiti... Markiza se zlurado
osmjehnula.
Sva srea, inae bih vas uhitio zbog prijevare, La Reynie je uo samoga
sebe kako govori. On, Gabriel Nicolas de La Reynie, koji se ponosio svojim
savrenim samosvladavanjem, svojim preciznim manirama poznat po
vrhunskoj pristojnosti koju je primjenjivao ak i pri ispitivanju zatvorenika
u tamnici Chtelet
[1]
.
Oh, zloesti ste, gospodine La Reynie. Ja za novac koji primam uvijek
uzvraam punu vrijednost, stigao je odgovor dok je promatrao njezinu
vrstu ruicu koja je drala dugi, crni tap. udnovat prsten u obliku
zmaja, drugi u obliku mrtvake glave te jo dva, jedan s golemim
krvavocrvenim rubinom, bili su preteki za male bijele prstie. Ovo je ruka
blistava djeteta, a ne stare ene, pomislio je La Reynie.
Ispriavam se, markizo, rekao je La Reynie dok se ona okrenula kako
bi odgovorila na oajniku molbu starijega gospodina koji je traio od nje
da mu nasamo prorekne sudbinu. Volio bih znati odakle ste,
pustolovko, promrmljao je sebi u bradu.
Kao da joj nijedan zvuk nikada ne promakne, ak i dok razgovara s nekim
dragim, markiza se osvrne preko ramena i odgovori policijskom naelniku:
Odakle sam? Nasmijala se. Pa, ja sam iz Pariza. Odakle bih bila?
Lae, pomislio je La Reynie. Znao je sve tajne grada. Nemogue je da se
okoti takvo udo od djeteta, a da za to ne saznaju njegovi agenti. Bio je to
izazov i on ga je namjeravao rasplesti radi javnoga reda. Nikakva ena ne
smije uznemiravati general-pukovnika parike policije!

DRUGO POGLAVLJE
Moje prvo pojavljivanje u ovome svijetu nije niime nagovijestilo sjaj koji
u postii kao markiza de Morville. Moj je dolazak u najmanju ruku trebao
obiljeiti komet ili vatra svetog Elma. Taj sam nedostatak, naravno,
popravila u svojoj slubenoj biografiji, dodavi oluju, kao i potres.
Meutim, u tekstu koji je pred vama morat ete se zadovoljiti istinom.
Dan mojega roenja ustvari je bio vrlo obian sivo zimsko jutro u Parizu,
poetkom godine 1659. Moja je majka raala cijeli dan i sljedeu no te su
ve svi strepili za njezin ivot. No, u posljednjem trenu, kada je lijenik iz
svoje torbe ve bio izvadio dugu kuku kojom bi, u najgorem sluaju, barem
majka mogla biti spaena, njegova je pomonica kriknula. Uvukla je ruku i
izvukla smeuran plod preuranjenih trudova, s gnuanjem gledajui krv
koja se prolila po plahtama.
Madame Pasquier, dobili ste zdravu djevojicu, objavio je lijenik,
zagledavi se ozbiljno u siuan uzrok svojih problema dok me primalja
pruala majci na pregled. Noga mi je bila svinuta, sva sam bila prekrivena
crnom kosom.
Oh, Boe, kako je runa! bilo je sve to je moja majka rekla, zatim je
okrenula svoje lijepo lice prema zidu i sljedea dva dana razoarano
plakala. Tako su me nakon tjedan dana zamotali poput paketa i, u kolima
punim vritavih novoroenih Pariana, poslali na selo blizu Fontenay-aux-
Roses da me ondje othrane. Nisam se vratila sljedeih pet godina, a i tada
je to bilo samo igrom sluaja. Kod kue sam ostala tek toliko dugo da moj
otac primijeti kako imam sive oi.
Tek sam bila navrila pet godina kada je velika crna koija sa sjajnim
zlatnim okvirom i visokim crvenim kotaima stigla u Fontenay-aux-Roses.
U to vrijeme, kada su koije bile rijetkost ak i u Parizu, u malome selu ni
slon ne bi pobudio vei interes. Glave su provirivale iza svakog prozora,
ak se i seoski sveenik zagledao. Koiju su vukla dva golema dorata, uz
zveckanje ulara s mjedenim iljcima. Njome je upravljao koija s dugim
biem, iza njega bila su trojica u plavim livrejama sa sjajnim pozlaenim
gumbima, slukinja sa snjeno bijelom kapom i pregaom, zatim moj otac,
siva lica, pogrbljen od briga. U ruke njegovih bankara stiglo je pismo
upueno mojoj majci u kojem se zahtijevalo vie novca za moju njegu te je
on sada doao po mene da me odvede kui. Odmah me je prepoznao po
mojem krivom stopalu. Crna kosa, rekli su mi, ispala mi je nekoliko tjedana
nakon roenja. Svojim tapom pokazao je na mene meu svom djecom
koja su uz viku dotrala da se dive neznanevoj koiji. Tada je iz nje
iskoila slukinja te me oprala i odjenula u finu odjeu koju su donijeli iz
grada, a otac je dao kesicu s noviima dadilji Mre Jeannot, koja je
plakala.
U koiji je bilo vrue i neudobno. Kona su sjedala bila skliska, a fina
odjea kruta, hrapava i uska. Vie nije bilo Mre Jeannot. Na sjedalu
nasuprot mojem sjedio je nepoznat ovjek u starinskom putnom odijelu i
irokom eiru ukraenom perjem i gledao me. Oi su mu bile pune suza, a
ja sam tada zamiljala da je to zato to je i njemu nedostajala Mre
Jeannot. Napokon je progovorio.
A tvoja majka mi je rekla da si umrla, rekao je. Polako je odmahivao
glavom, kao da ne moe vjerovati. Dugo sam promatrala njegovo tuno
lice. Ja sam tvoj otac, Genevive. Zar me uope ne prepoznaje?
Poznajem vas, odgovorila sam. Vi ste najdivniji otac na cijelome
svijetu. Mre Jeannot mi je tako rekla. Tada su mu niz obraz potekle suze
te me je zagrlio, usprkos opasnosti da e unititi prekrasan vez na svojem
prsluku dugih rukava.
***
Kakvo si mi to bezduno stvorenje doveo! okomila se moja majka,
upravljajui prema meni otar pogled svojih oiju boje zelenog porculana.
Sjedila je u naslonjau u svojem salonu, odjevena u haljinu od ute svile i
pregledavala uzorke tkanina to joj ih je poslao kroja kojega je redovito
posjeivala. Tek pristigla s puta, stajala sam na drugoj strani salona i dugo
je promatrala. Bila je vrlo lijepa, ali sjeam se kako je nisam eljela
dotaknuti. Vatra u kaminu bila je ugasla te se u prostranu prostoriju visoka
stropa obloenu plavobijelim drvenim oplatama zavukla hladnoa.
Godinama nisam primijetila, sve dok mi netko to nije rekao, ali parket je
bio gol, s njega je bio uklonjen sag, a na zidu su bili svijetli kvadrati na
mjestima gdje vie nisu visjele Vouetove i Le Sueurove slike.
Kua u koju me otac doveo bila je staro zdanje sagraeno u vrijeme
Ivana II., a nalazilo se na Ile de La Cite, u srcu Pariza. Iznad salona i
blagovaonice koje su bile obnovljene prema novoj modi, uske i stare sobe
zbile su se oko dvorita u ijem se jednom kutu nalazio toranj, dok je u
njegovu sreditu bio zdenac. U prizemlju su bile kuhinja i staja koje su
gledale na dvorite. Tu su Cezar i Brut, smei kastrati, izlagali suncu svoje
duge njuke, psi i make leali su u blatu i traili ostatke hrane, a kuhar je
izvikivao uvrede na raun sluavke koja je izlijevala prljavu vodu po
poploenom tlu. Iznad se nalazio otmjen salon, sa zidovima prekrivenim
pozlaenom oplatom, stropom oslikanom nimfama, odakle bi dopirala
glazba violine kada je majka primala goste. Sve ostalo bilo je starinsko i
neplanirano, neobine sobe razliitih veliina gotovo su se nasumce
pojavljivale na vijugavim stubitima i u labirintu povezanih prostorija.
Proelje kue, sa irokim, niskim gotikim lukom i tekim vratima koja su
vodila na ulicu, otkrivalo je malo od sloena ivota u unutranjosti:
slukinje koje su kleei brisale prainu s tekog namjetaja, dok je majka
zakljuavala ormarie prepune srebrnine, slugu koji je sputao luster da bi
zamijenio svijee, moju stariju sestru koja je svirala klavikord, oeva
sobara koji se urio na kat da mu odnese alicu kakaa te visoko, visoko na
vrhu, bakinu papigu koja je skakutala i krijetala dok je starica itala
novosti s dvora u Gazette de France. Iznad tih vrata koja su sve to
skrivala, na kamenu luku, bile su uklesane one male gotike groteskne
figure zvane marmousets. Zbog toga ne samo da je kua bila poznata kao
Kua Marmousets nego se i uska vijugava ulica iza nje, koja je vodila iz
Ulice Juiverie do samoga samostana Notre Dame, zvala Ulica Marmousets.
Otac se, kao to sam doznala mnogo poslije, brzo uzdignuo kao novar
pod zatitom Nicolasa Fouqueta, koji je bio ministar financija, da bi u
Fouquetovu padu izgubio i svoje bogatstvo i svoju slobodu. S oeva lica
nikada nije nestalo bljedilo Bastille, niti iz njegova srce prijezir prema
dvora i njegovim spletkama. Bio je prisiljen prodati svoje urede, a sada je
primao samo prihod od malena imanja to mu ga je ostavio stric. Nakon
godina koje je proveo u zatvoru bila mu je vana samo filozofija, a
povratak u svijet novarstva vie ga uope nije zanimao. Brujile su glasine
da je skrio novac u inozemstvu, daleko od Colberta, kraljeva ministra
financija, ali otac nije odavao svoje tajne.
Majka je dala izraditi nekoliko horoskopa koji su upuivali na povratak
sree, ali ona se prema njezinu miljenju nije vraala dovoljno brzo. Jo je
bila ogorena to im se s kraljevskim oprostom nije vratilo oevo
bogatstvo, koje je prodro stalno gladni Colbert. Kralj je trebao, rekla je,
uzeti u obzir injenicu da je ona zapravo Matignon po majci te joj dodijeliti
rentu.
Uostalom, govorila je, nezamislivo je da bi obitelj kao to je moja,
bez obzira na to u kakvim se tekoama nala, ugovorila brak sa
siromanim ovjekom vaega imena, a sada me je vae loe upravljanje
dovelo u sasvim neprikladne okolnosti! Posve je nedolino da jedna
Matignon ivi na ovakav nain! Ja zasluujem ivjeti bolje! Osim toga,
potpuno ste mi pokvarili moje srijede!
to je to srijeda, bako? upitala sam nekoliko tjedana nakon svojega
dolaska, kada sam se popela stubama koje su iz kuhinje vodile do bakine
sobe. Baka je uvijek bila tu. Nikada nije naputala svoj golemi krevet koji je
bio okruen tekim zelenim zavjesama. Kad god bih pokucala na vrata,
bakina bi papiga ponavljala za njom: Uite! trkarajui amo-tamo po
visokoj preki na svojim suhim, utim noicama i gledajui u mene crnim
okicama preko zakrivljenog naranastog kljuna. Da je imao ruiasto lice
umjesto zelenoga i da je nosio kapicu, prilino bi sliio baki.
Ah, donijela si mi aj od cikorije, zar ne? Doi i sjedni ovdje na krevet,
pa mi reci to se dogaa dolje. Zidovi njezine sobe bili su obojeni u
starinskome stilu, tamnocrveno, boje osuene krvi, s geometrijskim
likovima pozlaenih rubova. Zavjese su uvijek bile navuene na prozore.
Baka je smatrala da sunce nije zdravo.
Bako, zato majka kae da ona ima srijedu, kada ona pripada svima?
Srijeda, ha! To je poslijepodne kada ta moja kurvinska snaha svijetu
pokazuje grudi i oijuka s neznancima! Ona to naziva svojim salonom i
zahtijeva da joj se ljudi obraaju s Amrinte umjesto njezinim pravim
imenom! Otmjeno, taman posla! To nije nita drugo nego kartanje i
dvorski traevi... I povremeno poneki lo pjesnik koji si ne moe stei ime
na nekom boljem mjestu. Oh, bio je poguban onaj dan kada se ta
siromana obitelj parazita prilijepila za mojega sina! Dodaj mi Bibliju s tog
nonog ormaria, Genevive, pa u ti proitati o Izabeli i to se dogaa
zlim enama. I tako sam ula neto vrlo zanimljivo i jezivo iz Biblije, o
psima koji su pojeli Izabeli osim njezinih ruku i nogu. Baka je bila
hugenotkinja prije nego to su njezinu obitelj prisilili na preobraenje, a
ona je zadrala protestantsku naviku itanja Biblije na sablazan obitelji.
Vraajui se dolje, prolazila sam kroz ujakovu sobu, u kojoj je spavao
cijelo jutro jer nikada nije spavao nou. Vidjela sam mu glavu i nepoznatu
enu koja je virila ispod pokrivaa. Ujak, brat moje majke, nazivao se
vitezom de Saint-Laurent, iako je baka uvijek govorila da mu je naslov
laan jednako kao i on sam, to bi se moglo i oekivati od crva koji je
grjeno zaraivao za ivot kartanjem i posuivanjem od ena. Ujaka su
mnogi smatrali naoitim, ali u njegovu uskom, lisijem licu i arogantnim,
blijedim oima iznad visokih, kosih jagodica bilo je neto to mi se nije
svialo. Ipak, ene su ga smatrale privlanim.
Tako sam srijedom zavirivala u visoko nadsvoeni pozlaeni salon za
primanje u nadi da u vidjeti neke zanimljive grijehe poput onih Izabelinih
s njezinim rukama i nogama, ali jedino to sam vidjela bili su odrasli koji su
jedan drugoga oslovljavali izmiljenim imenima, izmjenjivali britke
doskoice te pili iz finih aa, dok se majka smijala svojim posebnim,
srebrnastim smijehom koji je uvala za srijede. Nosila je usku haljinu od
ljubiaste svile koja je sprijeda imala vrlo dubok izrez, a na rukama je
imala svoje zlatne narukvice s dijamantima. Tada bi sa strane ispod
trepavica pogledavala mukarce koji bi hvalili njezine zelene oi i moda
na licu mjesta izmislili kakav stih o temi njezina nosa ili usana. Bilo je samo
nekoliko dama, i to onih koje nisu bile tako lijepe kao to je bila ona, te
puno mukaraca koji su poput mojeg ujaka nosili iroke hlae s vezicama
koje su im visjele niz potkoljenicu te izvezene gajtane i kratke haljetke, sve
u svili. Mnogo su razgovarali o srei u igri bassette ili hoca te koga je kralj
pogledao proli petak i pretvarali su se da se zanimaju za majku dok, na
njezin znak, moja starija sestra Marie-Anglique ne bi uetala klizei i
crvenjei se. Tada je ona bila jedina osoba koju su gledali. Svi su znali da
ona nema miraza jer otac nije imao novca ili, bolje reeno, morao ga je
tedjeti kako bi moj stariji brat tienne mogao ostati na College de
Clermont i postati avocat te tako ponovo stei bogatstvo za svoju obitelj.
No, majka se nadala da e jedne od njezinih srijeda moja sestra upoznati
nekoga vanoga, nekoga tko bi je mogao uvesti u drutvo zbog njezine
ljepote.
Srijedom se otac zatvarao u svoju radnu sobu kako bi itao o
Rimljanima. Pritom bi uzimao burmut iz male srebrne tabakere koju mu je
jednom dao monsieur Fouquet. Zapravo nikada nije elio razgovarati ni s
kim, osim katkada sa mnom.
Zato Rimljani, oe? pitala sam ga jedno poslijepodne.
Zato to nas, dijete moje, oni ue kako se nositi s patnjama u svijetu
nepravde gdje je svaka vjera mrtva, odgovorio je. Vidi li ovdje? Epiktet
nam pokazuje da razum vlada svijetom jer je istovjetan Bogu. Pokazao je
prstom na neko mjesto u latinskoj knjizi koju je itao.
Ja to ne znam itati, oe.
Oh, da, naravno, odgovorio je tim svojim dalekim, odsutnim tonom.
Nitko se nije pobrinuo za tvoje obrazovanje. Oito u se ja morati
pozabaviti time. Moderno obrazovanje ionako nije nita drugo nego puste
prie koje su samo kadre zarobiti um. Pogledaj svoju sestru nita do
pomodne praznoglavke! Ona malo veze, malo prebire po clavecinu i zna
dvadesetak molitava napamet. Njezin je um u potpunosti oblikovalo
itanje romana. Pa i tvoj brat, pamti samo pravne presedane. On ui
presedane umjesto logike, zakone umjesto vrlina. Ne, puno je bolje uiti o
Rimljanima. Rekavi mi da je racionalno otkrie istine najuzvienija
aktivnost ljudskog uma, dao mi je svoju malu biljenicu uvezenu u kou da
u nju zapiem svoje misli i da ih sredim za svojega uitelja latinskog.
I tako me je, prema oevu ekscentrinom planu, pouavalo mnotvo
gladnih opata i studenata bez prebijena novia koji su drali poduku za
obrok dok nisam stekla dovoljno znanja da s njime mogu raspravljati o
Rimljanima, pogotovo o njemu dragim stoicima.
Vrlo brzo moji su dani upali u ugodnu koloteinu, iako je ona bila posve
neuobiajena za jedno dijete. U jutarnjim satima prouavala sam to god
je zanimalo mojeg trenutanog uitelja: Descartesove ulomke, epikurejce,
pitanje dokazivanja u geometriji, nova otkria u fiziologiji monsieura
Harveyja, engleskoga lijenika. U svemu tome vodio ih je moj otac koji je
vjerovao da nove umove treba osposobiti za novo doba, da e znanost i
razum iskorijeniti praznovjerje stare ere.
U poslijepodnevnim satima udobrovoljila bih svoju majku tako to bih za
nju obavljala povjerljive zadatke. Od nje sam dobila tri podsuknje koje je
moja sestra prerasla, stari ealj te obeanje da u za Boi dobiti novu
haljinu ako zadrim njezine tajne. Iako me majka drala neurednom i
neupuenom u enska pitanja, ipak sam neizravno mnogo toga od nje
nauila. Na svojim poslijepodnevnim zadatcima nauila sam gdje se mogu
kupiti ljubavni napitci, boja za kosu i krema protiv bora, kako razmijeniti
novac te prepoznati laan novi. Saznala sam gdje valja kupiti najbolje
zabranjene pamflete za baku te da majka prima tajna pisma s tekim
votanim peatima. To nipoto nije bilo ispravno obrazovanje za mladu
damu iz dobre obitelji, koju se nikada ne smije vidjeti na otvorenom bez
sluge, ali moje iskrivljeno tijelo i divlje, neuglaene manire izuzimali su me
od svih pravila, ba kao to su me sprjeavale da se okoristim prednostima
svojega roenja.
U veernjim satima, dok je majka zabavljala divnog monsieura
Courvillea, boanstvenoga markiza od Livorna, ljupkoga viteza de la
Riviere ili nekog drugog poseura, s ocem sam raspravljala o pravilima
logike i posebno o Rimljanima. Uivala sam u nainu na koji je itao,
svojim mirnim, dubokim glasom, a zatim se zagledao preko svojih malih
naoala za itanje da bi dao neki svoj komentar o tekstu. Tada bih mu
pokazala to sam nauila tog jutra, a on bi me nagradio svojim finim,
ironinim osmijehom. Bio je to savren red i nisam eljela nikakav drukiji
ivot.
TREE POGLAVLJE
U ljeto moje dvanaeste godine sudbina i ambicija moje majke dovele su
me pred najmoniju vraaru Pariza. U tom je trenutku najizopaeniji um u
tom izopaenom gradu smislio plan kako stvoriti markizu de Morville.
Moderna vraara kojoj je majka odluila otii kako bi joj popravila sudbinu
bila je briljantna i zlokobna kraljica parikih vjetica, to majka nije znala, a
upravo je ona otkrila da sam roenjem dobila mo itanja iz kristalne
kugle. Jo se sjeam kako su joj oi zasjale kad je prepoznala moj dar, kao i
njezina mirnog, posesivnog osmijeha osmijeha jednog znalca i
kolekcionara koji je naiao na rijetku vazu u rukama budale. Budui da je
vraara bila otroumna, odluna i strpljiva poput pauka u svojoj mrei, bilo
je samo pitanje vremena kad u joj pasti u ruke.
Dobro se sjeam toga dana. Bio je vrui dan sredine ljeta, nakon one
zime koje sam napunila dvanaest godina.
Mademoiselle, jeste li stavili boicu iz Galerie na moj toaletni stoli?
Bilo je to vrijeme majina jutarnjeg lev ea, ceremonije ustajanja. Ono
vjerojatno nije bilo Bog zna to prema dvorskim standardima, ali toga ju je
dana u spavaonici dvorilo nekoliko slugu, moj najnoviji uitelj i ovjek
kojega je zaduila da naslika portret Marie-Anglique u minijaturi.
Da, majko, otraga, iza zrcala. Vidite li, ondje?
Majka je sumnjiavo odmjeravala to mjesto, potom se okrenula tako
naglo da je djevojci koja joj je eljala kosu ispala etka iz ruke.
A ostatak? Sve si donijela? Pruila sam joj ga, a ona ga je pomno
izbrojila prije nego to ga je pospremila. A cedulja? Cedulja s adresom
njezine parfumeuse u Ulici Beauregard. Izvadila sam je iz svojega rukava i
predala joj. Nisi je nikomu pokazala, zar ne? upitala je otrim glasom.
Odmahnula sam glavom.
Nisam joj rekla da sam na putu kui juer poslijepodne isprobala
parfem. Ve sam odavno nauila kako ponovno zatvoriti boicu tako da
majka ne primijeti da je bila otvarana, samo kako bih mogla isprobati
neto zanimljivo. ena u parfumerie u Galerie du Palais opskrbljivala je
majku svime i svaime to joj je bilo potrebno: bojom za kosu, ruem za
usne, a sada i novim mirisom s nekim posebnim dodatkom koji je imao
veze s vraanjem, od ega bi ona koja ga nosi postala neodoljiva. Nema
bolje osobe da to isproba od mene, pomislila sam. Nije nikakva mudrost
uiniti lijepu osobu neodoljivom, ali runu djevojku koja ne moe ravno
hodati i koja je mrava i malena poput majmuna eh, to bi bilo zaista
mono! Tako sam se zalila tim parfemom i skrivala od majke cijeli taj dan.
Najprije sam otila u sobu u tornju gdje su drali staru odjeu, jastuke
koje su pojeli mievi i namjetaj kojem je bio potreban popravak te sam
izvadila svoju tajnu knjigu. U nju sam zapisala datum: 20. srpnja 1671., a
kraj njega: Neodoljiv miris pokuaj broj 1. Zatim sam nestala na cijelo
poslijepodne moja sestra to nikada nije smjela. No, u runoi se skriva
sloboda: majku nije bilo briga to se dogaa sa mnom, a otac nikada nije
ni primjeivao da me nema, osim ako nije bilo vrijeme za razgovor o
Rimljanima.
Vonjajui na majin parfem, ula sam u Ulicu Marmousets kao to bi
netko uao u rijeku, plutajui i zaranjajui u mnotvo. Bilo je tu trgovaca i
derana, grupica uglednih ena u kupnji sa svojim natovarenim slugama
koji su ih pratili, poneki avocat ili javni biljenik koji uri u Palais de Justice
s pravnim spisima u konoj aktovki pod rukom. Tu i tamo bi se na toj rijeci
pojavila poneka nosiljka, u kojoj je napudrani putnik bijela lica samo zurio
u prazno iznad znojnih lea nosaa. Rijeka se pridruila glavnom toku koji
se izlijevao prema Pont Neufu, a ja sam uspjela neopaeno skliznuti
blijeda, svijena djevojica, epajui postrance poput raka, medu masom
ljudi. Bio je to dobar dan za znanstvene pokuse; most je bio krcat
prosjacima, sviraima, pokuarcima i malim tandovima na kojima se
prodavala sitniarija i nedoputene publikacije.
Poela sam kupnjom vrlo zgodnog libela
[2]
za baku, kod trgovca vjerskim
traktatima koji je najbolje stvari skrivao pod svojim platem. Prola sam
jeftino, tek prokrijumaren iz Nizozemske, gdje tiskaju najbolje ilegalne
pamflete: Skandalozan ivot Luja, kralja francuskog, u kojem je bilo
objanjeno kako je sasvim prirodno da kralj redovito kri svete brane
zavjete jer je on zapravo stvarni sin kardinala Mazarina, koji je imao
ljubavnu vezu s kraljicom. Naravno, skrila sam ga jer ga je bilo jednako
protuzakonito itati kao i objavljivati ili prodavati, te sam se pridruila
mnotvu gledatelja i depara oko improvizirane pozornice, gdje je
nekoliko glumaca pod maskama izvikivalo proste viceve, dok je ovjek koji
je predstavljao enina ljubavnika udarao uurena mua rogonju batinom
po glavi. Kada su zatraili novac, otila sam dalje jer ga vie nisam imala.
arlatan sa irokim, olinjalim pustenim eirom i torbom lijekova pjevao
je hvalospjeve o njihovim vrlinama: lijek za boginje ili groznicu, ireve ili
kugu, doite kupiti i budite mudri, doivite duboku starost. Na uzici je
vodio majmuna, odjevena u odjeu od satena poput nekog ovjeuljka.
Majmuni mi je priao, dotaknuo mi ruku svojim siunim smeim
dlanom te me pogledao tunim, blistavim oima.
injenica broj 1: neodoljiv parfem privlai majmune.
Osjetila sam da me netko vue za stranji dio plata. Prokleti lopove,
pomislila sam, neete dobiti nita od mene bez borbe! Tako sam snano
privinula ogrta uza sebe da me kradljiveva velika ruka podignula u zrak.
No, nisam se predala, vrisnula sam: Upomo! Ubojstvo! Lopov!
Nee ti nikamo! Razmedjivo odjeven mladi u kratkom ogrtau, s
barem deset kitica vrpci i sivim eirom iroka oboda s bijelim perjem
poloio je svoj ma na pljakaev upav i otrcan haljetak. Taj me grubijan
ispustio i pobjegao, prijetei da e se vratiti sa svojim prijateljima.
injenica broj 2: neodoljiv parfem privlai pljakae. to djevojica
poput vas radi ovdje bez pratnje? Zar ne znate da bi vas mogli ubiti?
Dopustite mi da vas odvedem kui. Zar vas nisam vidio kako izlazite iz
Kue Marmousets? Moj je spasilac znao odakle sam. Je li on bio lovac na
miraz ili junak?
injenica broj 3: neodoljiv parfem privlai lovce na miraz.
Hi, hi! nasmijao se slijepi prosjak na kraju mosta. Sve sam vidio! Jako
smijeno, jako smijeno, doista, monsieur Lamotte!
injenica broj 4: neodoljiv parfem slijepima vraa vid.
Lamotte, rekla sam sama sebi. To nije ugledno ime. Lovac na miraz
trebao bi imati barem de u svojem imenu. Moje je srce i dalje lupalo,
okrenula sam se prema svojem spasiocu te sam ispod oboda njegova
eira ugledala par blistavih plavih oiju, profil Adonisa s dugim smeim
kovrama koje su mu padale do ramena i sjajile se na suncu. Kada sada
razmiljam, mislim da nije mogao imati vie od esnaest godina. Na
njegovu sam licu proitala da je primijetio moje rumenilo, a istodobno i
moju runou. Lice mi je gorjelo. U tom trenutku nisam mogla odluiti
koga sam od nas dvoje vie mrzila: njega, jer on mene nikada ne bi gledao
na nain na koji sam ja gledala njega, ili sebe, jer sam izgubila svu
sposobnost govora, ak i da mu zahvalim. Dok je moj bijeli vitez leerno
odetao niz Ulicu Marmousets, promatrala sam ga kako odlazi, s udnim,
novim, bolnim osjeajem u utrobi. Odluila sam ga iskorijeniti to prije.
Otac mi je objasnio da je discipliniran um najvanije to netko moe
imati. Te smo se veeri odmarali od stoika i itali Raspravu o metodi
pravilnog upravljanja umom i traenja istine u znanostima monsieura
Descartesa.
A sada, poni gdje smo stali, na etvrtoj raspravi, rekao je otac, a
zatim objasni to to znai.
Ali sam odmah zatim primijetio da, dok sam htio tako misliti, da je sve
krivo, nuno treba da ja koji mislim jesam neto. I budui da mi je bilo
jasno da je ova istina mislim, dakle jesam tako vrsta i tako pouzdana da
je ni najpretjeranije pretpostavke skeptika nisu u stanju uzdrmati,
prosudio sam da je bez promiljanja mogu prihvatiti kao prvo naelo
filozofije koje sam traio, proitala sam. To znai, rekla sam, da se
prema geometrijskoj metodi dokazivanja...
Hm... Kakav je to odvratan miris? Ovdje zaudara kao u bordelu!
Nemam pojma, oe.
injenica broj 5: neodoljivi parfem nema nikakva utjecaja na ljude jasna
rasuivanja.
Na kraju dana, uza svjetlo svijee, u svoju sam tajnu knjigu zapisala: Ovaj
parfem e dobro pristajati mojoj majci, ali ja ga vie neu koristiti.
***
Vratimo se na majin leve onoga dana kada mi je promijenila ivot:
nakon to se namirisala neodoljivim parfemom, majka je provjerila adresu
na ceduljici. Bila je to adresa proslavljene vraare, a njezini savjeti nisu bili
jeftini. Majka se doimala uznemirenom, gurnula je cedulju u njedra svoje
haljine. Zatim je stala posvuda traiti neke vrijednosti, u staroj rukavici
koju je drala pod madracem, u lakiranoj kutijici na psihi te u koveiu u
stranjem dijelu ormara. Sve je bilo prazno, zahvaljujui ujaku. Na kraju je
izvadila osam bakinih srebrnih lica, koje su ve prije nestale iz komode, te
me poslala da ih zaloim kod krojaa za gospoe u Ulici Courtauvilain, gdje
su dame u nevolji nabavljale novac za svoje svilene haljine.
Razmiljala sam o tome na putu kui i inilo mi se sasvim ispravnim da
zadrim dva franka, kao svoj udio u licama koje bi mi baka ionako
ostavila, i da odem u Galerie du Palais, vrlo blizu nae kue. Ondje sam
kupila jo jednu malu crvenu biljenicu na odjelu uredskog pribora.
Prodava je takoer nudio odlian libel iz dobro skrivene kutije s
pozamanim brojem stranica za taj iznos, pod naslovom Odvratne tajne
papinskih trovaa. U njemu su bile detaljno opisane sve metode kojima
su se u stara vremena sluili ambiciozni Talijani da bi se rijeili suparnika te
je bilo objanjeno kako ih je upravo talijanska kraljica donijela u
Francusku. Tiskano u Nizozemskoj, najbolja kvaliteta. Kupila sam ga za
baku.
Baka je bila oduevljena ovim novim primjerkom za njezinu kolekciju
skandala. Kad sam joj donijela libel, zatekla sam je kako sva sretna sjedi u
krevetu i ita o unitenju Sodome i Gomore.
Nemoj to zaboraviti, Genevive, tako se kanjavaju zli! Ognjem i
sumporom! Njezine crne okice blistale su od uitka, dok je papiga
krijetala: Oganj! Oganj! Oganj i sumpor! i kimala svojom zelenom
glavom. Baka je stavila libel pod jastuk, da ga proita poslije.
Tog je poslijepodneva majka dala upregnuti konje te je sa sobom povela
sestru i mene. Prole smo Pont Neuf, Les Halles i Cimitire des Innocents i
dole do samoga ruba Pariza, tik do zidina u blizini Porte Saint-Denis.
Ondje smo ule u etvrt koja se sastojala veinom od visokih, otmjenih vila
okruenih velikim vrtovima. Majka je vozau naredila da se zaustavi u Ulici
Beauregard, gdje smo vidjele maskiranu damu kako kriomice izlazi iz jedne
od kua i ulazi u osmeroprenu koiju koja ju je ekala, s livriranim
slugama, a iz daljine se inilo da je na vratima bio oslikan vojvodski grb.
Dama je izdala zapovijedi te je koija krenula velikom brzinom, jedva
izbjegnuvi skupinu nosaa koji su kraj dviju praznih nosiljki ekali
povratak drugih vraarinih klijenata. Majka je izgledala zadovoljno: voljela
je poslovati ondje gdje je klijentela brojna i otmjena. I tako je, nesvjesno,
zakoraila preko nevidljive granice u kraljevstvo tame.
Nakon kratkoga ekanja u predsoblju, gdje je majka sjedila hladei se
lepezom u toj vruini dok joj je uta boja iz vlane kose curila niz vrat,
lijepo odjevena slukinja odvela nas je u vraarin salon. Zidovi i strop bili
su oslikani crnom bojom. Prostorija je bila slabo osvijedjena svijeama
koje su svjetlucale ispred nekoliko gipsanih svetaca u kutu. Kapci su bili
sputeni zbog vruine, ali teke crne zavjese bile su razmaknute. U
drugom je kutu bio kip Majke Boje u plavoj halji, pred njim je gorjela
teka svijea, a iz vaze pune cvijea irio se odvratan miris. Niz
porculanskih figurica anela bio je smjeten na policama ormara. Pod
slabim svjetlom njihova su lica poprimila prijetei izraz. Raskoan, teak
sag prekrivao je pod, na ijoj se sredini nalazio stoli, bogato ukraen
rezbarijama. S jedne strane stola bio je naslonja za vraaru, a na drugoj
irok stolac obloen jastuiima za klijente. Sjele smo na stolce
postavljene ispod porculanskih anela i ekale.
Ona je sigurno neka stara vjetica, apnula mi je Marie-Anglique,
plavih iroko razmaknutih oiju i visoko uzdignute guste zlatne kose koja
je poput svijetle aureole krasila njezino lijepo lice. Sigurna sam! Oh, to
u rei ocu Laportu? On ne odobrava gatanje! A ja ne odobravam kad
netko ima ispovjednika umjesto savjesti, pomislila sam. Veoma sam se
ponosila svojom savjeu koja je bila proizvod otkria zakona vrline
upotrebom razuma.
No, ena kojoj nas je slukinja uvela kroz unutarnja vrata nije bila nimalo
nalik na oekivanja Marie-Anglique . Izgledala je kao dama, odjevena u
smaragdno zelenu svilu preko crne izvezene podsuknje. Crna kosa bila joj
je poeljana u kovre i ukraena briljantima prema posljednjoj dvorskoj
modi. Lice joj je bilo blijedo i otmjeno, sa irokim elom, dugim klasinim
nosom i uskom, profinjenom bradom. Osmijeh joj je bio neobian,
stisnutih usana, savijenih kutova usana prema gore, kao iljasto slovo V.
Primijetila sam da se majci i Marie-Anglique svia njezin izgled. Ona
dobro zarauje u ovome poslu, pomislila sam.
Netremice sam je promatrala dok je sjedala jer, kao to mi je jedan od
mojih uitelja objasnio, znanost fiziognomije omoguava obrazovanim
ljudima odrediti karakter osobe po njezinim crtama lica i dranju. Vraara
je izgledala kao da ima tridesetak godina. Drala se samouvjereno, a
njezine oi, mrane i crne, doimale su se sveznajuima, gotovo
podrugljivima. Cijela njezina osoba odisala je nekom mrzovoljnom
estinom, sjedila je u svom brokatom presvuenom naslonjau,
kraljevskoga dranja, kao da je gospodarica ovoga tajnog svijeta koja je
privremeno dopustila traiteljima usluga niega ranga da je posjete. Da
vidimo to e nam prorei, rekla sam sama sebi. Vidjet emo koliko je
pametna.
Dobar dan, madame Pasquier! Doli ste saznati kakve e biti sree vae
keri u braku. Majka je bila zadivljena. Njezina se lepeza prestala gibati.
Logian zakljuak kada ena dolazi u pratnji svojih dviju keri, pomislila
sam. Ova je ena otroumna. Nakon to su razmijenile nekoliko laskavih
komplimenata, majka je gurnula Marie-Anglique na mjesto za stolom
nasuprot vraari. Najslavnija zmija u Parizu primila ju je za ruku.
Vaa je obitelj pretrpjela obrate, rekla je vraara, prelazei prstima
preko dlana moje sestre. Doveli su vas kui iz... ah, da... samostanske
kole zbog nedostatka novca. Miraz je... ah... umanjen. No, ispunit ete
najvei san svoje majke! Ljubavnik najviega ranga bogatstvo! No,
uvajte se ovjeka u nebesko plavom kaputu. Onoga koji nosi plavu
periku. Bravo, izvrsno! Polovica najmodernijih mukaraca u Parizu nosi
nebesko plavi kaput i plavu periku!
Majka se zadovoljno smijeila, a Marie-Anglique je briznula u pla. Zar
ne vidite brak i djecu za mene? Morate bolje pogledati! Oh, pogledajte
opet! Pametno, pomislila sam. Zadovoljite prvo onoga tko plaa. No,
kako e izbjei ovaj problem?
Ne vidim uvijek cijelu sliku, rekla je vraara, mekanim i sugestivnim
glasom. Dijete? Da, mislim. A tu moe biti i brak nakon ovjeka u
nebesko plavom kaputu. No, u ovom trenutku ne mogu vidjeti dalje od
njega. Moda biste me trebali ponovo posjetiti za nekoliko mjeseci kada
e se dalja budunost jasnije vidjeti. Vrlo otroumno! Marie-Anglique e
se potajno vratiti prije Boia sa svakim noviem koji uspije isprositi ili
posuditi, unato svim opomenama oca Laportea.
Majka je bila toliko nestrpljiva da uje vlastitu budunost te je gotovo
odgurnula Marie-Anglique sa stolca kako bi ula rijei proroanstva.
Povjerljivim tonom koji ja nisam trebala uti, arobnica je apnula: Va
suprug vas ne razumije. inite tisuu ustupaka radi njegove sree, a on ne
primjeuje niti jedan od njih. On nema ambicija i odbija otii na dvor
traiti milost koja bi vam vratila sreu. No, ne bojte se, eka vas nova
radost! Na majinu se licu pojavio udan, zadovoljan pogled. Ako elite
ubrzati tu sreu vraarin se glas ovdje stiao mlai... ula sam i
vidjela je kako je uzela boicu iz ladice u stolu. Majka ju je brzo skrila u
korzet. Izvrsno, pomislila sam. Kada je majka odbila lijek koji joj obeava
vratiti izblijedjelu mladost? Da sve one kreme zaista djeluju, sudei prema
broju ljudi koji ih prodaju, svi bi u Parizu imali lica glatka kao djeja
stranjica. Ako i dalje bude krut i nezainteresiran... donesite njegovu
koulju... na misu svetom Raboniju... Fascinantno. Jedan posjet umnoi
se u nekoliko takvih, s odgovarajuim novanim naknadama.
A sada, kri koji svakodnevno nosim, rekla je majka, ustavi i gurajui
me naprijed. Recite nam to e se sve dogoditi djevojci ije je srce
jednako nakazno kao i njezino tijelo.
Vraara je najprije pogledala majku, a zatim mene, procjenjujui nas.
Ono to doista elite znati, kazala je hladnokrvno, jest hoe li ovo
dijete naslijediti novac novac skriven u stranoj zemlji. To nisam
oekivala. Pogledala sam vraaru u lice. Pozorno me promatrala, kao da
mi uzima mjeru. Tada su njezine tamne oi pregledale moj mali znojni
dlan.
Ovo je neobino... rekla je, a majka i Marie-Anglique su dole blie
da bolje vide. Vidite li ovu liniju zvijezda koja se ovdje oblikuje? To znai
bogatstvo. Tri to je sasvim neobino. Vrlo moan znak. ak je i vraara
bila zadivljena. Osjetila sam zadovoljstvo.
Bogatstvo, golemo bogatstvo! prosiktala je majka. Znala sam! No,
moram znati. U kojoj se zemlji krije to bogatstvo? Moete li upotrijebiti
svoje vjetine i otkriti ime tog bankara?
Zvijezde oblikovane na dlanu nikada ne pokazuju o kakvom se
bogatstvu radi ili gdje se ono nalazi, samo da ono ukljuuje velike
promjene te da e na kraju sve biti dobro. Trebat e vam preciznije
proricanje za odgovor na vae pitanje gatanje vodom. Morat ete
nadoplatiti za pripremu vode. Majina su se usta vrsto zatvorila kao
novanik. Dobro onda, rekla je s ogorenjem. Vraara je pozvonila
zvoniem, a kada se pojavila slukinja, posavjetovala se s njome. Dar
proricanja vodom je rijedak, obino ga imaju samo mlade djevice pa
tako, naravno, u ovom zlom svijetu ne traje dugo. Na njezin otar,
sarkastian smijeh majka je uzvratila svojim srebrnastim smijehom kojim
se obiavala smijati u drutvu.... Poeljela sam da mogu otii. Bilo mi je
sasvim dovoljno.
Slukinja se pojavila s pladnjem na kojem su bili stakleni tap za
mijeanje i okrugla kristalna vaza puna vode. Pratila ju je uredno odjevena
djevojka moje dobi, smee kose, vrsto zaeljane unatrag i sumorna
izraza lica. Bila je to vraarina ki.
Vraara je tapom promijeala vodu, recitirajui neto to je zvualo kao
Mana, hoka, nama, nama. Zatim se okrenula prema meni i rekla:
Stavite dlanove oko kugle. Ne, ne tako! Da. Dobro. Sada ih maknite.
Djevojica je zavirila u vazu, koja je bila sva ljepljiva od mojih dlanova, a
voda se opet umirila.
Uinile su neto vrlo zanimljivo s vodom. inilo se kao da se iz dubine
oblikuje malena slika, bistra i jasna poput odraza nevidljiva predmeta. Bilo
je to neko lice. udno, lijepo lice djevojke od dvadeset i neto godina sivih
oiju zurilo je u mene, crna kosa lebdjela joj je oko blijedog lica, teki sivi
plat koji je vrsto privijala k sebi leprao je na vjetru. Naslanjala se na
ogradu broda koji se ljuljao gore-dolje na nevidljivu oceanu. Kako je
arobnica proizvela tu sliku? Majka i Marie-Anglique promatrale su
vraarino lice, ali ja sam gledala samo u tu malenu sliku. Vraara se
obratila svojoj keri:
Onda, Marie-Marguerite, to vidi?
Ocean, majko.
Ali kako ste proizveli to malo lice? pitala sam bez razmiljanja.
Vraarine tamne oi tekih vjea zagledale su se u mene, inilo mi se da je
to trajalo cijelu vjenost.
I ti vidi sliku? upitala je.
Jeste li to uinili zrcalom? upitala sam. Mrane vraarine oi gramzivo
su zasjale. Odjednom je okrenula lice od mene, kao da je neto odluila.
Bogatstvo dolazi iz zemlje do koje se mora doi oceanom, vraara se
obratila mojoj majci. No, to se nee dogoditi jo mnogo godina.
No, to znai to lice? prekinula ju je Marie-Anglique . Nita. Samo je
vidjela svoj odraz, to je sve, rekla je vraara naglo.
Mnogo godina? zazvonio je majin srebrnasti smijeh. Sigurno u ga
izvui iz nje mnogo prije toga! Draga mala jadnica, dodala je kao usput,
lagano me udarivi svojom lepezom kako bi svi znali da je to rekla u
dobrom raspoloenju.
***
Kasno te noi zapisala sam u svojoj maloj biljenici: 21. srpnja 1671.
Catherine Montvoisin, Ulica Beauregard, vraara, pokuaj broj 1.
Marie-Anglique bogat ljubavnik, uvati se ovjeka u nebesko plavom
kaputu i plavoj periki, moda dijete.
Majka krema za pomlaivanje. Mjeriti bore sljedea tri tjedna. Uskoro
velika radost.
Ja u stranoj zemlji je novac. Misao: Lijepe se ene vie boje starosti
nego rune. Kad ostarim, kupovat u knjige, a ne kreme protiv bora.
Te veeri, nakon to sam raspravljala s ocem o Seneki, upitala sam ga
to misli o vraarama.
Draga moja djevojice, one su utoite lakovjernima i praznovjernima!
Volio bih rei enama, ali ima mnogo mukaraca koji hrle k njima. Svi su
oni budale!
Tako i ja mislim, oe. Zadovoljno je kimnuo glavom. No, recite mi, je
li mogue vidjeti slike u vodi, kao to one opisuju?
Oh, ne. To su samo odrazi. Katkad uporabom zrcala moe izgledati kao
da svjetlucaju iz vode ili kristalne kugle, ili ega ve. Veina gatanja je
samo majstorija, poput opsjenara na Pont Neufu.
Ali to kad se ini da znaju tue tajne i rukopis?
Pa reklo bi se kao da si to prostudirala! Jako mi je drago to
primjenjuje svjetlo razuma u tami lopovtine i praznovjerja. No, to se
tie odgovora, trebala bi znati da su vraare podla sorta koja obino
odrava mreu dounika, tako da uvijek znaju gdje se kreu njihovi klijenti
lako zadivljuju lakoumne.
To savreno zakljuuje ovu temu, oe! inilo se da je zadovoljan. Ali
imam jo jedno pitanje... filozofsko pitanje... Otac je podigmio obrvu.
to kau Rimljani da je bolje: biti pametan ili biti lijep? Moj je glas bio
uznemiren. Otac me dugo gledao. Pametan, naravno, moja keri! Ljepota
je isprazna, varljiva i brzo nestaje. Njegov je pogled iznenada postao
bijesan. Rimljani su vjerovali da se kreposna ena ne treba ukraavati.
Ali, oe, tada se radilo o Korneliji, iji su sinovi bili njezini dragulji. Zar
ne mislite da je morala biti barem malo lijepa kako bi se udala i dobila
sinove? Mislim, ne smatra li se vrlina u neugledne djevojke prilino
nezanimljivom?
Drago moje dijete, zar se opet usporeuje sa svojom sestrom? Budi
sigurna, ti si meni mnogo ljepa ba ovakva kakva jesi! Tvoje su crte lica
upravo kao moje, to je jedini dokaz mojega oinstva! Zapanjila me
gorina u njegovu pogledu.
No, sljedeih je dana moje srce pjevalo: Ne lijepa, nego posebna! Otac
me voli najvie od svih! Bila je to moja tajna. Nitko mi je nije mogao
oduzeti. ak nisam osjetila potrebu da je zapiem u svoju malu biljenicu.
ETVRTO POGLAVLJE
Doi i pogledaj, Genevive! Opet stoji dolje! Marie-Anglique je
podignula zastor u svojoj spavaonici i pozvala me rukom. Spustila sam svoj
blok za crtanje te smo zajedno provirile van u maglovito proljetno jutro.
Voke u vrtu posute pupoljcima, spremnima da svakoga trena procvjetaju,
podignule su svoje grane s druge strane iznad visokih zidova. Ondje,
skriven pod ulazom preko puta ulice, stajao je neki ovjek. Svaki je dan
ondje. to misli, to on eli? Lice Marie-Anglique zarumenjelo se od
zadovoljstva. eljela je da opet kaem ono to je ve mislila.
Pretpostavljam da je zaljubljen u tebe. Svatko se zaljubi, prije ili
poslije. Jadan ovjek. Bilo je to poetkom 1674. godine, a ve ih je bilo na
stotine prije njega. Teki miris sunovrata u vazi kraj kreveta Marie-
Anglique ispunjavao je prostoriju dakom proljea. Osim vaze, na malom
nonom ormariu leao je primjerak romana Cllie s raskono izvezenim
oznaivaem stranice. Marie-Anglique je voljela romane. Bili su joj
mjerilo ivota; prizore iz stvarnosti prosuivala je prema tome koliko su
bili usklaeni s prizorima u kojima Aronce izjavljuje svoju ljubav Clliji ili
kada Cyrus otima Mandanu svojom raskonom laom. Marie-Anglique ,
recimo da je Cyrus imao malenu tronu lau. to bi tada mislila? upitala
sam ju jednom. Oh, Genevive, odgovorila je, Mademoiselle de
Scudry ne bi mogla ni zamisliti neto tako neromantino! Jadna
stvarnost uvijek bi izgledala tako blijeda u usporedbi s glupostima koje je
itala. U to sam doba ja s ocem itala Herodota.
Oh, zar zbilja misli da je zaljubljen? zatreperila je. Koliko je dugo ve
ondje? Tri dana?
Ne, prije bih rekla tjedan dana.
Oh, to je strano romantino! Zar ne misli da lijepo izgleda? Oito je
proljee, pomislila sam. U proljee svi se zaljube u Marie-Anglique . Opet
sam provirila kroz prozor umjesto nje. On je iskoraio iz sjenovita ulaza, a
moje je srce za trenutak stalo kad sam prepoznala njegovo lice. Imao je
visoke izme, kratak izvezen kaput ukraen vrpcama, ma zataknut o
raskoan pojas, a preko ramena bio mu je teatralno prebaen kratki plat.
Razmetljivo je nakrivio eir nad svoje mravo lice, a otkad sam ga
posljednji put vidjela, uspio je i brkove uzgojiti. Bio je to moj bijeli vitez,
Andr Lamotte, ali sada vie nije bio moj, ak ni u mati.
to misli, tko je on? sanjarski upita Marie-Anglique . Nema nikakvu
ipku... Oh, je li ono prsten? Ne... Ali moda je preruen! Marie-
Anglique je uvijek bila puna nade.
Vidjela sam ga jednom kad me otac odveo u Luksemburki park. itao
je, rekla sam.
Oh, student! uzviknula je razoarano Marie-Anglique . No, moda
je on princ koji ui o svojim odgovornostima prije nego to preuzme
dunost.
Mislim da se zove Lamotte.
Uh, ree Marie-Anglique . Bolje da odmah navue zastor,
Genevive! Majka ne voli kada gledamo nepoznate mukarce. Navukla
sam zastor i uzela svoj blok za crtanje. U njemu, medu vrijedno
preslikanim cvijeem, to je bio zadatak koji mi je odredio uitelj crtanja,
skicirala sam Lamotteov naoit mladi profil. Ispod njega sam napisala: Ne
gledaj nepoznate mukarce i pokazala crte Marie-Anglique , koja je
prasnula u smijeh.
Sestro, to u ja s tobom? Nikada nee nauiti to je dolino!
povikala je.
Hajde, mesdemoiselles, to ekate? Majka je uletjela u sobu u svojem
plastu, s koarom kolaa, voa i pateta. Ne besposliarite! Vie niste
djeca! Krajnje je vrijeme da nauite to je kranska odgovornost! Ne,
nismo vie bile djeca. Ve sam navrila petnaest godina, a Marie-
Anglique devetnaest te je bila dovoljno stara za udaju, kad bi imala
dovoljan miraz. Majka je izgledala vrlo poslovno. Milosre je bila novost
kojom se poela baviti izmeu posjeta gatari. Sada je svaki tjedan nosila
milodare za siromane bolesnike u Hotel Dieu, dobrotvornu bolnicu koja
se nalazila na trgu u blizini katedrale Notre Dame. U posljednje su vrijeme
svi to radili, a majka je voljela slijediti modu. Osim toga, mogla je susretati
dame najviega ranga dok bi previjala rane i dijelila slatkie u golemoj
kamenoj dvorani bolnice Hotel Dieu. Bilo je to gotovo kao posjet Saint-
Germainu ili Versaillesu, i svakako mnogo lagodnije.
Taj napadaj dobroinstva javio se nedugo nakon to su oevi vjerovnici
zaplijenili nau koiju i konje. Isprva mi se inilo da to nije nimalo nalik na
majku, koja je obino dizala nos kad bi naila na prosjake i bila vrlo krta u
dijeljenju milostinje. No, to je tada bilo moderno, pa se predala
dobrotvornim misijama s istom onom upornom energijom koja je ouvala
njezin salon. Da bi utiala glasine o nestalu bogatstvu, trudila se da se vidi
kako su ene iz obitelji Pasquier dobro odjevene, s natovarenim koarama,
kako mrmore blagoslove od kreveta do kreveta s ostalim velikakim
anelima milosra.
Svatko je od nas naao neto vrijedno u tim posjetima. Danima nakon
njih Marie-Anglique bi ivjela od toga to je vidjela lijepe vrpce tog-i-tog
markiza ili novu frizuru te-i-te grofice, a ja bih zapisivala u svoju malu
biljenicu. U to sam vrijeme ispitivala ispravnost religije pomou
geometrijske metode kojom sam procjenjivala uinkovitost molitve. Prvo
sam zabiljeila niz bolesti i ozljeda onih koje smo posjetili te vjerojatnost
oporavka bolesnika koje smo vidjeli. Zatim sam, otroumnim ispitivanjima,
pokuala utvrditi koliko je molitava bilo izmoljeno za svakog pacijenta. To
sam uinila mnoenjem broja rodbine s brojem od jedan do pet, ovisno o
tome koliko je pojedina osoba bila omiljena u svojoj obitelji. Potom bih
zabiljeila je li osoba nadivjela svoju prognozu. Taj me je projekt posve
zaokupio. Uostalom, koritenje loginog razmiljanja u svrhu otkrivanja
istine najvia je preokupacija ovjeanstva.
Milosre je dobro djelovalo na majku, smirilo ju je. Onoga dana kad su
nam odvezli koiju, vritei je jurila po kui, zatim je uz lupu i dernjavu
upala u oevu radnu sobu, gdje smo on i ja raspravljali o Seneki, te ga
zasula uvredama. On je samo podignuo pogled prema njoj dok je stajala
ispred njegova naslonjaa. Oi su mu se pomicale polako, vrlo polako,
nikada neu zaboraviti taj njegov pogled.
Madame, ja vas preputam vaim nevjerama, a vi mene prepustite
mojim filozofima.
Vaa... vaa glupost! Va nedostatak ambicija! Odbijate otii na dvor,
da onamo odnesete moje predstavke! Vai Rimljani su me unitili,
monsieur! Oni su me doveli dovde, ja to vie ne mogu trpjeti!
Otac je progovorio krajnje mirno: Sljedei u se put pojaviti na dvoru
tek s predstavkom kralju da vas zatvori u samostan zbog vaega
skandaloznog ivota. Odlazite, madame, i ne prekidajte me vie. Ponovo
je otvorio svojega Seneku na mjestu na kojem je ostavio oznaiva
stranica.
Majka je stajala bez rijei, sva blijeda, napola zatvorenih oiju. Zatim je
progovorila. Krajnje ste zamorni, rekla je hladnim glasom i izala iz niske
prostorije, ispunjene knjigama, drei u ruci povlaku svoje blijedozelene
svilene jutarnje haljine. Otac je i dalje mirno sjedio u svojem naslonjau, s
otvorenom knjigom na krilu i gledao preko malih naoala za itanje kako
ona odlazi s istim onim izrazom lica s kojim bi netko promatrao kukca kako
nestaje u pukotini zida.
Nakon toga je otila u iznajmljenoj nosiljci i nije je bilo ostatak dana.
Ubrzo je otkrila milosre i sve je opet bilo mirno.
No, da se vratimo naem posjetu bolnici. Dok smo prolazile, Andr
Lamotte, odvaan i siromaan, teatralno je skinuo eir pred mojom
sestrom.
Ne kimajte glavom prema njemu, rekla je majka, okreui lice od
njega. On nema nikakva bogatstva! Ne elim da potiete takve ljude!
Kad smo skrenuli u Ulicu Saint-Pierre-aux-Boeufs, okrenula sam se da ga
vidim. Drao je eir na prsima, eznutljiva izraza lica. Kada je vidio da ga
promatram, osmjehnuo se, a mislim i da sam vidjela kako je namignuo.
Preli smo trg ispred Notre Dame, majka je pogledavala na sve strane
kako bi bila sigurna da nismo propustili nikoga vanoga. Ah, nije li ono
grofica d'Armagnac koja pristie? primijetila je. Hodaj malo sporije,
Marie-Anglique , tako da je moemo pozdraviti dok bude prolazila. Uli
smo pod niske, gotike portale bolnice Hotel Dieu gdje nas je doekao
mladi redovnik koji nas je odveo niz dugu salu Sv. Tome. Zaustavljali smo
se kraj svakog masivnog kreveta sa zastorima kako bismo ponudili hranu
bolesnicima koji su leali u njima, a majka se raspitivala o sudbini onih koji
su prologa tjedna bili svjedoci njezine dareljivosti.
Ne vidim pacijenta na desnoj strani u krevetu broj osamdeset est...
monsieur Duclos, zar ne? Tako su mu se svidjeli moji kolai! Pogledajte,
donijela sam mu njegove omiljene... Majin poboni ton odavao je jedva
primjetno razoaranje.
Naalost, madame Pasquier, njegove su patnje na ovom svijetu zavrile
nedugo nakon vaega posljednjeg posjeta.
Nedostajat e mi. Bio je tako krasno duhovit, ak i dok je patio! Majka
je prela rupiem preko oiju i krenula prema drugom redu kreveta,
nudei kolae, rijei ohrabrenja, a tu i tamo i molitvu. Sve sam to zapisala.
Koliko su dana izdrali, procijenjeni broj molitava. Za sada je molitva bila
na gubitku.
Otila sam s deset sluajeva. Dvojici kojima majka nije obratila nikakvu
pozornost bilo je sve bolje. Od preostalih osam pet je umrlo unato
obilnoj dozi molitava i majinoj patetici, a jo su dvojica poprimili onu
zanimljivu sivkastu boju koja prethodi smrti. Te sam veeri olakala duu
zapisujui u svoju biljenicu. Kada bih imala ker, ne bih je vodila u
bolnicu.
Misao: Moda sam geometrijskom metodom dokazivanja uinkovitosti
molitve zapravo mjerila zle uinke bogate hrane na bolesnike? Te sam
veeri ponovo prouila svoje biljeke uz svjetlost treperave svijee. Brojila
sam i brojila. Da, sve je bilo tu. Samo primjera radi, svatko tko je jeo
majine patete i ueereno voe je umro, bez obzira na to jesu li za njega
molili ili nisu. Valja osmisliti drugi dokaz. Bog se sigurno ne skriva u
pateti. Zastala sam, podiui olovku. Je li to majka inila? Ne, to je
zacijelo bila samo sluajnost.
***
Kamo ete, ovako sasvim sami? Ula sam kroz stranja vrtna vrata
nosei u koari ostatke hrane iz bolnice.
U Ulicu Licorne, a to se to vas tie?
Znate, nikada do jutros nisam uope posumnjao da ste ki iz ove kue.
Mislio sam... Pa... Znate, kako lutate sami i sve to...
Andr Lamotte se i dalje zadravao u naoj ulici. Projurila sam pokraj
njega, dignula nos u zrak, uvrijeena to je mislio da sam obina slukinja.
Mislili ste da sam plaena pratilja, je li?
ekajte... Ne moete to nositi. Ja u vas otpratiti. Posjedovao je neku
vrstu nehajnog arma, ali instinktivno sam znala da njime, poput sunca,
jednako obasjava svakoga i da to ne znai nita. Upravo me taj
egalitarizam arma vrijeao ak i vie nego to bi me uvrijedila
nepristojnost.
Samo zato to ne mogu hodati ravno, ne znai da sam slaba, rekla
sam. Osim toga, trebala bih Vas odmah obavijestiti da moju sestru i
mene ne eka nasljedstvo, iako je kua tako velika. Dakle, slobodno
moete sauvati svoje napore za neku perspektivniju! On se nasmijao i
nastavio me besramno pratiti.
Nakon to sam odloila koaru, okrenula sam se prema njemu i odrjeito
rekla: Monsieur Lamotte, recite mi zato me slijedite! On se naklonio u
toj blatnjavoj uliici te irokim pokretom ruke skinuo eir, bila je to gesta
dostojna palae Saint-Germain.
Mademoiselle Pasquier, ja, Andr Lamotte, poetske due i njenih
manira, na usluzi sam vam! Ja vas ne pratim, nego vam pravim drutvo. A
to inim kako bih stekao naklonost sestre, toga boanskog anela s
prozora na katu!
Tono sam to i mislila, frknula sam nosom i odepesala dalje bez
osvrtanja. Pourio se ispred mene i prije nego to sam stigla do ugla,
preprijeio mi je put, ponovo se naklonio i skinuo eir. Ljudi su zurili u
nas. Bila sam povrijeena.
Mademoiselle, preprijeit u vam put zauvijek ako mi ne podarite svoju
milost! Neka je ena izala iz trgovine u ijem su izlogu visjele oerupane
kokoi i guske, tarui ruke o pregau. Nasmijala se.
Glupost! odbrusila sam. Pogledala sam oboje i zatim pobjegla u
suprotnome smjeru. On je nataknuo eir i odjurio ispred mene u velikim
skokovima, doekavi me kod sljedeeg ugla.
Prestanite s time! povikala sam. Opet je skinuo eir. opor malenih
djeaka koji su se loptali stao je gledati. Okrutna eno, prozborio je
glasom profesionalnoga tragiara, recite da ili u umrijeti od tuge na
ulici!
Prestanite s time ve jedanput! prosiktala sam. Namjerno me
poniavate!
Kad umrem, mademoiselle, to e sve biti vaa krivnja! Svijet e
oplakivati jo jednu rtvu enske okrutnosti! Privinuo je svoj eir na srce.
Reci mu da, glupa djevojko! povikao je enski glas s nekog prozora.
Tako je, uini to! Veoma je naoit! povikala je druga. Uskoro se
dignula dreka: Uini to, djevojko tvrda srca! Da! Pa i ja bih to uinila!
Ako umrete ovdje na ulici, osramotit ete svoje roake! uzviknula
sam, pokuavajui ne obazirati se na okupljenu svjetinu.
Ah, ali ja nemam nikoga nemam nikakve nade osim vas! Hinio je da
brie suzu. Okupljena svjetina ga je glasno ohrabrivala, a on joj se otmjeno
poklonio.
Prestanite mi se izrugivati, monsieur! povikala sam, udarajui nogom i
osjeajui kako mi lice sve vie gori.
Bezduna eno! povikao je glas iz gomile.
Prestanite! Odvedite me kui! Briznula sam u pla od bijesa.
Da, da, odvedite je kui! radosno je uzviknula gomila. Stavio je eir.
Dobro onda, ako ba ustrajete, rekao je, obraajui se okupljenima i
uzimajui me za ruku teatralnom gestom. ak i u tom trenutku svjetina je
bila na Lamotteovoj strani. Kimnuo je glavom i nasmijeio se razdraganoj
skupini poderanaca. inilo mi se da e nas slijediti sve do mojega praga.
Dok ih je vodio kroz ulice i uliice, kao da su postajali sve brojniji. Jo
uvijek bijesna, zaula sam krik: Eno ga! Veliki Cyrus na elu svojih
vojnika! Glas je doao kroz otvorena vrata Pomme de Pin, onog
zloglasnog okupljalita nesuenih dramatiara i pisaca satirinih pamfleta.
esto ga je posjeivala policija traei autore zabranjenih djela jer takvi
ljudi nemaju stalnu adresu.
Ukratko, bio je to salon knjievnika, a meu uglednim ljudima slovio je
kao krma najnie vrste. Poderanci su se okupili iza mojega pratioca, koji
se zaustavio kako bi se obratio glasu koji je dolazio s one strane vrata.
Ba kao Cyrus, i ja odnosim nagradu, objavio je Lamotte mirno,
obraajui se tamnoputom, tamnokosom mladiu iza otvorenih vrata. Bio
je srednje visine, malo pognutih ramena od previe uenja, staromodno
odjeven u obinu crnu odjeu.
Ha! odgovorio je ovjek odjeven u crno, izlazei iz tajanstvenog
otvora u pratnji viega prijatelja. A ja sam do ovoga trenutka mislio da je
taj nepoznati aneo plavokos!
Zaista, ljubav je ludost, pa tako mijenja boju kose voljene osobe!
sloio se visoki kolega u otrcanoj odjei.
Njezina sestra, izjavio je moj pratilac skinuvi eir, pristup
oboavanoj, kova moje sree ili oaja mademoiselle Genevive,
smijem li vam predstaviti dva prijatelja na svojem ivotnom putu: ovaj
momak koji izgleda kao potenjak u otrcanu kaputu je Jean-Baptiste Gillet,
poznatiji po svom imprimaturu kao Griffon. Uskoro e se proslaviti kao
nakladnik mojih sabranih djela, im ih napiem! Visok momak aljiva lica
na to je odgovorio naklonom.
A sada, ovaj skromno odjeveni ovjek do njega nije niti udovac niti
boanski jansenist, nego Florent d'Urbec, zvan Katon Cenzor meu onima
koji ga najbolje poznaju! On razumije sve i ne odobrava nita! Vjeruje u
univerzalnu primjenjivost geometrijske metode dokazivanja i jednako je
primjenjuje u dravnim pitanjima, kartanju i udvaranju mladim enama!
Tamnokosi mladi u provincijskom odijelu, koje mu je loe stajalo,
duboko se naklonio, skinuvi svoj eir iroka oboda.
Geometrijska metoda? upitala sam pomalo zaueno.
Nepobitna je, ustvrdio je zagledavi se u mene drskim inteligentnim
crnim oima. Od geometrijske metode namjeravam napraviti univerzalnu
znanost predvianja. Imao je naglaen orlovski nos, jake, izraajne obrve,
a crne su mu kovre padale oko uiju u anarhinom neredu, kao da ih je
jednostavno sam oiao karama kako bi utedio troak odlaska brijau.
No, najvie me uznemirio njegov osmijeh: bio je to zao, lijen, arogantan
osmijeh, kao da je on jedini pametan ovjek na svijetu. Pokazat u ja
njemu, pomislila sam.
Oh, vi ste Katon? obratila sam se tom arogantnom mladiu. Autor
Zapaanja o zdravlju drave? Oduvijek sam vas zamiljala kao naduta
starijeg gospodina.
Mademoiselle, injenica to vjerujete kako su samo stariji ljudi
sposobni biti ozbiljni upravo je znak frivolnosti ovoga vremena, rekao je,
rugajui mi se svojim tamnim oima. Njegova me je umiljenost
razbjesnila.
Ali doista, rekla sam naglas, zar mislite da je primjereno tako
dosljedno raspravljati po analogiji tijela u sluaju toliko razliitog entiteta
po sastavu kao to je drava? Na primjer, funkcije srca koje je otkrio
Englez monsieur Harvey uope nisu one koje su mu se prethodno
pripisivale...
Monsieur Lamotte se povukao i poeo zuriti u mene kao da je otkrio
guju ispod svojega jastuka.
Ha, Lamotte, naili ste na jo jednu uenu damu. Mislio sam da vie ne
elite imati veze s jednom pr cieuse! ubacio se Griffon.
Monsieur Gillet, ja nisam nikakva pr cieuse! Sve nazivam svojim
pravim imenom, a ne kienim maskama, gospodine nakladnice uvredljivih
pamfleta!
Molim vas, mademoiselle, povrijedili ste me. Ja irim prosvjetljenje!
Griffon je stavio ruku na svoja prsa.
Griffonov znak? Navodno tiskan u Haagu? Griffonovi Grozni zloini
opata Marietta? Neizreciva djela opsjednutih urulinki iz Loudona?
Lutajua bludnica? To vi nazivate prosvjetljenjem? Onda ste zasigurno vi
prcieux!
D'Urbec se okrene i pogleda me s odobravanjem, a zatim se okrene
prema svom prijatelju izdavau i nasmije se.
Dakle, Gillet, morate uzviknuti touch! Dobro vas je dohvatila, ta
pretjerano naitana mlada dama! uzviknuo je Katon, potapavi Griffona
po ramenu. A vi, jadni prijatelju, u oima vam vidim da se bojite kako bi i
boanstvena sestra mogla biti iskvarena posjedovanjem uma. Razmotrite
ovo, prijatelju moj iskren govor u ena valja pohvaliti jer je on najrjea
od enskih vrlina! Prekriio je ruke i poeo me odmjeravati sarkastinim
pogledom. Ja sam zurila u njega. Primijetio je moj pogled i ponovo se
nasmijao. Mademoiselle, moram vas obavijestiti da inteligentna ena
dri klju mojega srca. Pogotovo ona koja je, svojom vlastitom voljom,
proitala moj traktat o spaavanju drave fiskalnim reformama. Da tlo nije
tako blatnjavo, kleknuo bih pred vas i izjavio vam ljubav, oh, pronicljiva
sivooka Ateno!
Vi ste svi podrugljiva i ja idem kui! Sigurna sam da moja majka ne bi
odobrila poznanstvo s vama! Okrenula sam se elei otii. Poderanci su
ve odustali i otili.
Tada emo vas otpratiti i pomoi svojemu dragom prijatelju Lamotteu
u njegovoj namjeri a i vas elimo zatititi od one vrste baraba kakve
moete nai u krmama rekao je Griffon.
Griffone, prestani, smeta mi! zareao je Lamotte.
Onda ne oekuj od mene da u ti objaviti sljedeu zbirku soneta!,
uzvratio je Gillet.
Kada moje drame postanu slavne, neki drugi izdava objavit e moja
sabrana djela i obogatiti se umjesto tebe! frknuo je nosom Lamotte.
Polako, gospodo. Doli ste do toke u kojoj samo filozofija moe
razrijeiti vae nesuglasice. Katon je sustigao zavaene strane iza mojih
lea.
Politika filozofija? Kada to politiki filozofi nisu uspjeli prouzroiti
nevolje i pobunu? Ratovi su se vodili zbog politike filozofije! odgovorio
je Griffon.
Tako sam brzo skrenula iza ugla u Ulicu Marmousets da su me jedva
uspijevali pratiti, posve zaokupljeni svojom svaom. Zatim je Katon vjeto
stao ispred mene, zauzeo klasinu pozu, s jednom rukom na svojem srcu i
drugom ispruenom kao da e odrati govor.
Utjeem se vama, Ateno! Povrijedili su me! Obranite mene, siromana
filozofa, i moje radove! Govor je bio podrugljiv, ali neto sasvim drugaije
stalo je treperiti duboko u njegovim oima. To me uplailo, pa sam
pobjegla. Stigli smo do uskog ulaza kraj tekih ulaznih vrata za koije koja
su vodila u nae dvorite.
Svi me sramotite na mojem vlastitom pragu! Zbogom, gospodo!
Zaboga! rekao je Griffon, odmjeravajui nau kuu. Pa to je Palaa
Pasquier! Oni su vrlo bogati. Petronije, nema izgleda. Napii to god eli,
ali nikada nee dobiti pozivnicu ak ni da proviri unutra! Naravno,
Petronije. Kako bi uope ovjek poput njega, pun vrpca i ukrasnih gumba,
mogao biti nazvan nego kao i arbiter elegantiarum, autoritet za
eleganciju? No, taj je brkati kavalir izvukao pismo iz svoje koulje i gurnuo
mi ga u ruku.
Mademoiselle, zaklinjem vas svime to je sveto! Prenesite ovu poruku
ljubljenom anelu na katu!
To je za Marie-Anglique?
Marie-Anglique ... Oh, oduvijek sam znao da je aneo! Recite joj da
venem!
To svi oni kau.
Svi? Zar imam suparnika? Tko je on?
Pa, najnoviji je moj uitelj. Osjetno je okopnio.
S kakvim rezultatom? iznenada estoko povie Petronije. Prema
uzajamnom dogovoru, poslali su ga da potrai sreu prodavanjem sheme
vjebanja pamenja.
Slomljena srca, pretpostavljam? ponovo je povratio svoj vedar ton.
Oh, pretpostavljam da je bilo tako. No, on sada pouava kopilad nekog
provincijskog grofa i udvara se glumici mademoiselle du Pare.
Onda je nije bio dostojan. Ja sam je, pak, istinski dostojan! Uzmite
moje pismo, molim vas...
To e vas kotati. Bilo je sasvim poteno da mi nadoknadi tetu za sve
ono javno sramoenje.
Zar ne vrijedi ljubav vie od pukoga novca?
Nisam to imala na umu, monsieur Petronije. Ja u vama uiniti uslugu...
i to uslugu koja nije u potpunosti ispravna... pa biste tako i vi meni mogli
uiniti uslugu zauzvrat. Ve dugo elim primjerak Satyricona. Bilo bi
upravo prikladno...
Oho, vi ste nevaljala djevojka, mademoiselle! Svatko tko bude uhvaen
s francuskim prijevodom provest e dugo vremena u Chteletu, rekao je
Griffon.
Imala sam na umu latinski prijevod. Ne mogu ga sama kupiti, znate.
ak u vam vratiti novac.
Katon me je cijelo vrijeme netremice gledao. Pretpostavljam da znate
itati i grki, Ateno?
Malo. Zadnji uitelj me je prerano napustio.
Onda smatrajte da moete milostivo ponuditi Petroniju svoju pomo
kako on ne bi kopnio i umro ovdje na vaem pragu. Ja u se obvezati da
ete dobiti svoju nepristojnu knjigu, ali to bi moglo malo potrajati. Neto
u njegovu cininom osmijehu me zbunilo i razljutilo. Zgrabila sam pismo i
zalupila vratima iza sebe, sve u jednom hipu.
***
Oh, to je to? Marie-Anglique je iznenaeno uzela pismo. Jo jedno
ljubavno pismo, mislim.
Dakle, sada ih ak i ti nosi. Je li to od onog lijepog plavokosog mladia
koji me pozdravio iz koije?
Ne, od onog s vrpcama i izmama koji stoji ispred vrata.
Oh, od njega. Marie-Anglique je pogledom preletjela pismo, a zatim
ga zguvala i bacila iza reetke u hladan kamin. Reci mi, Genevive, kako
to zvui... biti vojvotkinja?
Pa, to zvui vrlo dobro. Tko je vojvotkinja?
Mademoiselle de la Vallire je postala vojvotkinja jer je kraljeva
miljenica i rodila mu je djecu.
Rimljani su vjerovali da je vrlina najvei ukras koji ena moe imati.
Plemenita se Lukrecija radije ubila negoli dopustila da joj ugled bude
okaljan.
Ali mi nismo stari Rimljani, Genevive, oni su svi mrtvi. Mi smo
Francuzi! Drukije je u ovim modernim vremenima.
Doista jest.
Boe, kako si danas ljuta, sestro! Zar ne vjeruje u snagu ljubavi?
Vjerujem u snagu logike, Marie-Anglique , odgovorila sam kratko,
naputajui sobu. Priekala sam da ode, a onda sam se vratila kako bih
potajno proitala zguvano pismo. Bila je to poezija, pisana kasno nou, a
na papiru su bile kapi voska. Presavinula sam ga i spremila izmeu stranica
svojega Cicerona, gdje ga nitko osim mene ne bi mogao nai.
PETO POGLAVLJE
U prvim tjednima rujna otac se razbolio od tajanstvene eluane bolesti.
Lijenik je izjavio da je rije o neuravnoteenosti unog tjelesnog soka, ali
nakon niza jakih ienja njegovo se stanje pogoralo. Majka je postala
veoma brina, sama je kuhala za njega, ak mu je prala koulje i posteljinu.
Da ga razveselim i ubrzam njegov oporavak, svaki sam mu dan satima
naglas itala. No, i sa svom majinom skrbi, inilo se da otac kopni iz dana
u dan. Katkad bih pomislila da me uope ne slua, ali onda bi okrenuo
glavu i rekao: Keri, tvoja je nazonost za mene potpora i utjeha. Poni
opet itati Desetu knjigu. Reci mi, kako Aristotel definira istinsku sreu?
Oe, on nam govori da se prava srea nalazi u kontemplaciji, dok
uobiajen pojam sree kao ugodnog zabavljanja potiu dvorovi tirana.
Keri, brzo ui. itaj dalje. I tako sam nastavila itati iz Nikomahove
etike o temeljima sree u kreposnim djelovanjima, a on je kimao glavom u
znak odobravanja kad god bih proitala dio koji mu se osobito svidio i
ironino se nasmijeio kad sam proitala da su robovi mogli uivati u
tjelesnim uitcima, ali da se nisu smatrali sretnima. U to vrijeme nisam ba
potpuno razumjela to je govorio, iako sada kada sam starija razumijem i
previe dobro koliko je jasno vidio svijet.
Dakle, ma petite, to se dogaa vani? Moj bi se sin ve trebao
oporavljati. Baka kao da se osjetno smanjila tijekom posljednjih nekoliko
tjedana, kao jabuka koja se postupno isuuje. Jesenja kia udarala je o
prozor njezine sobe, a navuene zavjese mirisale su na vlagu, iako je
gorjela vatra da zagrije prostoriju. Spustila je Bibliju na krevet, bila je
otvorena na Knjizi otkrivenja.
Bako, uope mu nije bolje, iako ga majka njeguje. ak ga ni Rimljani ne
vesele kao nekad.
Ona? Kurva babilonska njeguje mojega sina? Moe li Etiopljanin
promijeniti kou svoju? Ili leopard krzno svoje? Reci mi, u emu se sastoji
to njegovanje?
Ona ini sve, bako. Sasvim se promijenila.
Sve? Lice stare dame iznenada je poprimilo lukav izgled. Reci mi,
kuha li za njega? Pere li mu sama koulje?
Pa, naravno, bako i plahte i zavoje.
Zavoje? Nisu mi rekli da treba zavoje. Rekli su mi da mu je sve bolje.
Oh, ne. Da vidite njegove rane, slomilo bi vam se srce, bako! Bakino
bijelo, naborano lice jo je vie problijedjelo, a ispod kape sijevnule su joj
male crne oi. U sapunu je, promrmljala je. itala sam o tome. Jedva
se nekako pridignula na krevetu.
Dodaj mi moj tap, Genevive, i moju najbolju crnu haljinu, ondje iz
ormara! Pomogni mi da se odjenem! Ustajem! Ne bih se vie iznenadila
ni da mi je rekla kako se Seina pretvorila u vino. Donijela sam tap i
pomogla joj da ustane i da se dovue do ruba kreveta. Dahtala je dok se
dizala, zatim je vrsto stisnula usta. Baka se odijevala u starinskom stilu
Luja XIII., bez steznika, u teke crne udovike halje, ukraene uivenim
crnim biserima. Noge su joj bile majune posljednji trag njezine
nekadanje znamenite ljepote. Smjekala se dok sam joj stavljala crne
papuice preko crnih vunenih arapa. Kad je bila gotova s odijevanjem,
uprla se snano o moju ruku, doteturala do svojeg starog naslonjaa i
spustila se u nj, teko dahui.
Dodaj mi moje pero i tintu, rekla je. Moram neto napisati. Ti idi
unajmiti koiju, ali nemoj nikomu nita rei. Zapamti, nikomu ni rijei i
vrati se to prije! Primaknula sam joj mali pisai stol do naslonjaa i
pripremila pero, tintu, papir i pijesak.
Kad sam otvorila vrata bakine sobe, uinilo mi se da sam ula utanje
odjee i brze, meke korake. Sva napeta izala sam iz sobe. Baka je bila vrlo
udna, sva zgrena i nemona, poduprta u naslonjau, ali neto je udno
plamtjelo u njoj dok je energino pisala, pero joj je letjelo po papiru.
Poslala sam djeaka po koiju, a zatim se urno vratila baki.
Sjedila je na stolcu, glave zabaene unatrag, tijelo joj se grilo. Stoli se
prevrnuo na pod, a otvorena boica tinte otkotrljala se i prolila svoj
sadraj u crnom polukrugu na sagu posutom pijeskom. Viui pozvala sam
u pomo. Papiga je krijetala i lamatala krilima na preki zavjese. Sluge su
uletjeli u sobu. Majka, drei rupi, kriknula je od uasa. Marie-Anglique
stajala je iza nje, potpuno blijeda od oka. Dok su sluge podizali umiruu
enu na njezinu postelju, ptica je odleprala na baldahin i poela krijetati:
Pij, pij, staro udovite! Kra! Oganj i sumpor!
Za Boga miloga, zadavite tu zvijer! povikala je majka, a sluge su samo
poveali kaos lovei po sobi papigu koja je mahnito letjela iznad njih.
Marie-Anglique je prosvjedovala, krei ruke: Oh, ne! Draga, slatka
ptica! To joj je u prirodi!
Bako, bako, nemojte umrijeti! Oh, molim vas, ne smijete umrijeti!
Primila sam bakinu stisnutu aku i osjetila kako joj tijelo iz asa u as
postaje sve ledenije i mlitavije. Nisam ni ula ujaka kako iza mene tiho
koraa u papuama.
Vidi dirljiva prizora, rekao je ledenim glasom.
Zovi sveenika! obratila mi se majka, oiju hladnih i ugaslih od mrnje.
Ti si odgovorna za ovo, mademoiselle! Ti si kriva za sve! Ubila si ju jer si
joj pomogla da ustane! Izala je iz sobe pod ruku s bratom, a ja sam
ostala sama s bakinim mrtvim tijelom, odjevenim u najbolju odjeu iz
starih dana.
inilo mi se da satima zurim u bakino kameno lice dok su kapi kie
udarale po prozorima. Kako je mogla tako iznenada umrijeti? Ona koja je
mogla prkositi smrti jo desetljeima? ula sam tiho Urk, urk s
baldahina iznad kreveta i podignula pogled. Papiga, i dalje slobodna,
skakutala je po baldahinu i isputala zvukove iz eluca kao to to ine
takve ptice. Spustila sam pogled na bakinu ruku koja je leala u mojoj i
primijetila u njoj zguvani komadi papira. Uzela sam ga i izravnala. Bilo je
to pismo koje je pisala. Netko joj ga je istrgnuo, ali komadi joj je ostao u
ruci. Okrenula sam ga. Na njemu je pisalo meni nepoznato ime. M. de La
Reynie, pisalo je. Samo to. Nita vie. No, kamo je nestao ostatak pisma?
Traila sam oko stolca gdje je mogao pasti. Nala sam otkotrljanu praznu
aicu pokraj pozlaene noge naslonjaa, ali pisma nije bilo. Vratila sam
aicu na noni ormari uz malu kristalnu bocu. Da joj barem nisam
pomogla ustati, oajavala sam. Za sve sam ja kriva!
Majka je ve bila na vratima sa sveenikom i mukarcima koji su doli da
pomognu postaviti tijelo na odar.
Jo si tu, je li? rekla je majka hladnim glasom, ali usta su joj se iskrivila
u jedva vidljiv sablastan pobjedniki osmijeh. Trebala bi se sramiti!
Pobjegla sam iz sobe, plaui.
Kad sam izala iz bakine sobe, primijetila sam da su pozvali mojega brata
s Collegea. Nizak i zdepast, ve je pokazao znakove dobivanja eljusti
pravednika i hladnog, ribljeg oka jednoga suca. Stajao je ukoeno i naduto,
skoranji nasljednik kue Pasquier, osuujui me pogledom. Budui
avocat. Moda, ako dobije dovoljno u bakinoj oporuci, vlasnik manjeg
ureda to bi bio prvi korak na ljestvici. Smjerna enica s velikim mirazom.
Palaa Pasquier preureena u dolinijem stilu. Sve sam to vidjela u
njegovim oima. Nee on biti budala, mislilac, gubitnik poput oca.
Genevive, znam da nisi uistinu ti kriva za ovo. Marie-Anglique me
zagrlila. Ne zanima me to majka kae! Odvela me u miran kut majina
pozlaenog salona, blizu jednog od visokih prozora s brokatnim
zavjesama. No, ne smije tako plakati. Rastuit e baku na nebu.
Izvukla je rupi iz rukava i obrisala mi lice. Izgledala je zabrinuto. Osim
toga, dodala je, mora misliti na oca. Mora biti vesela radi njega, tako
da ozdravi! Razgovaraj s njime o svim onim stvarima koje ita. Od toga e
mu biti bolje!
Bolje? No... No, pretpostavimo, Marie-Anglique , da mu ne bude
bolje?
Oh, ali to ne moe biti! Jednostavno ne moe! Marie-Anglique je bila
blijeda i uznemirena, imala je podonjake. Bez oca nemam nikakve
izglede u svijetu! Niega vie ne bi bilo, niega ni za koga od nas! Zaplijenit
e namjetaj, kuu... to e biti s nama? Ujak nema niega, a oeva obitelj
je mrtva. tienne jo nije zavrio studij. No, otac nas jo moe spasiti,
Genevive, kada mu bude bolje.
Razveseli ga, Genevive! Izlijei ga! Njezin se glas stiao do urotnikog
apta koji svi koriste kada govore o bolesnim ljudima. Svi smo odluili da
mu neemo nita rei o baki dok se ne oporavi kada e moi podnijeti tu
vijest.
Nisam mogla rei Marie-Anglique da sam ve vidjela kako oevo lice
poprima onu sablasnu sivu boju koja nagovijeta neizbjean kraj. To je
nedostatak prouavanja bolesnih ljudi u Hotel Dieu, umjesto odjee
pomodnih posjetitelja. Pitanje za moju biljenicu te veeri:
Je li istina uvijek dobra? Osmisliti metodu za uravnoteenje privremenog
zadovoljstva koje daje dobronamjerna neistina i udarca loe vijesti za koju
ovjek nije pripremljen.
***
Oh, kada mi bar crno ne bi tako loe stajalo! rekla je Marie-Anglique ,
promatrajui svoje lice u zrcalu toaletnog stolia. U propisanim tjednima
alosti nakon bakina pogreba Marie-Anglique je pokuala olakati teinu
koja je ispunjala kuu time da joj itam C linte dok ona isprobava nove
frizure i preinauje haljine dodavanjem gajtana i redova proivenih vrpca.
I premda sam se stidjela to rei, miris bolesti, oblaci mrane tuge i aljenja
u oevoj bolesnikoj sobi bili su vie nego to sam mogla podnijeti. Njezini
besmisleni romani bili su dobrodola razonoda.
Boe, kako lijep osjeaj izraava mademoiselle de Scudry u tom
odlomku! Kako je divno biti tako zaljubljen! uzdahnula je Marie-
Anglique .
Ne iznenauje me to ti se svia svidjelo ti se ba kao i onda kada je
taj isti odlomak upotrijebila u romanu Cl lie, ako se ne varam. ini se da
si je tako na ovome mjestu pritedjela napor ponovnog pisanja.
Oh, sestro, sigurno si pogrijeila. Pa likovi su posve drugaiji!
Pa dobro, odgovorila sam i nastavila itati dugi razgovor u
Cleoniminoj palai, u kojoj drutvo ustvruje da porok tajnog otvaranja
tuih pisama neizostavno vodi varanju na kartama te naposljetku
posvemanjoj izopaenosti, koja se oituje u elji poznavanja budunosti,
te time upadanja u mree astrologa.
Mademoiselle de Scudry je vrlo nepopustljiva u svojim pogledima.
Marie-Anglique je izgledala ljutito. Uostalom, sasvim je prirodno eljeti
znati to nosi budunost. A ja nikada ne varam na kartama! Zavrila je s
ureivanjem kose te se dala na ivanje. Oh, razgrni zavjese, sestro,
jednostavno ne mogu podnijeti svu tu tamu... Oh, tako si indiskretna!
Koga to promatra dolje?
Lamotte se vratio, sestro. I doveo je prijatelja da ga ohrabri.
Nakon to sam obiljeila mjesto u knjizi, pogledala sam kroz prozor. Sivo
nebo nagovjetavalo je skoru kiu, inilo se da dodiruje visoka, uska
proelja s druge strane ulice. Ondje je, zamotan u dugi plat da se zatiti
od hladnoga vjetra, stajao Andr Lamotte, alias Petronije, pretvarajui se
da je zadubljen u razgovor s Florentom d'Urbecom, Katonom Cenzorom.
Prijatelj? Izgleda li on kao da je bogat?
Ne, on je filozof...
I ti poznaje takve ljude? Sestro, tako si nepraktina.
D'Urbec, odjeven u golem i bezoblian brandenburki kaput i s onim
irokim, ravnim crnim eirom, kimao je glavom na Petronijeve energine
geste, pogledavajui svako toliko prema prozoru. Kaput je imao velike
depove. Bili su dovoljno veliki za knjigu, pretpostavila sam. Zamijetio me
je, pa sam mu mahnula. Povukao je Petronija za rukav i pokazao prema
prozoru. Zatim je izvukao knjigu iz depa te su njih dvojica pokazivala na
nju maui mi. Uzvratila sam im nijemom gestom, a zatim pokazala u
smjeru dvorinih vrata.
Pa nee valjda razgovarati s njima, sestro! Marie-Anglique spustila
je svoje velo i pogledala me s negodovanjem.
Naravno da hou. Donijeli su knjigu. Za... ah... oca! Kad sam izala
kroz uzak trijem, zatekla sam ih kako vrlo ponosno stoje kraj velikih
reetkastih vrata za koije.
Imamo je! objavio je Lamotte sveano. Steena je uz neizrecivu cijenu
i trud, rjea je ak i od zlatnih Hesperidinih jabuka.
Kao to je Hipomen iskuavao Atalantu, bacam vam je pred noge,
objavio je d'Urbec. Zarumenjela sam se kad sam ugledala njegov znakovit
poluosmijeh. Silno sam poeljela zgrabiti knjigu i pobjei.
Ah, ne, pohlepna sestrice boanske Marie-Anglique . Najprije pismo,
rekao je Lamotte, izvukao iz svojih njedara presavijen, zapeaen list i
tutnuo mi ga u ruku.
Doista ste drski, monsieur Lamotte.
No, sigurno vaa milostiva naklonost... Oh, pardon. Jesam li previe
nepristojan u trenutcima vae tuge? Vidim da alujete. Vatreni plam
mojega srca zaslijepio me te sam zaboravio na drutvenu obzirnost.
Nadam se da va otac nije mnogo patio.
Nije umro otac, nego naa baka. No, kako znate da je otac bolestan?
Zanima me sve to se dogaa u kui mojega dragog anela.
Uvrijeeno sam mu okrenula lea. Kojeg ste od slugu potkupili?
upitala sam. Pocrvenio je.
Oh, znai, niste nikoga potplatili... Mogla sam to i misliti. Pridobili ste
neku enu svojom slatkorjeivou. Koju?
Neu vam rei! Nasmijao se, ali onda je pogledao prema kui, a lice
mu je problijedjelo. Moete li mi barem rei smijem li se uope nadati?
Zar ona uope nee ni razgovarati sa mnom? povikao je tjeskobnim
glasom.
Znate odgovor na to pitanje. Majka je ula vae ime. Raspitala se.
I saznala je... sve?
Dovoljno da vam zatvori vrata. Ne moe vas primiti ovdje, monsieur
Lamotte! Lamotte se inio izbezumljenim. D'Urbec, koji uvijek vlada
sobom, primio je svojega prijatelja za lakat.
Glavu gore, Lamotte. Doi e dan kada e vas svuda primati. Kada e
mene svuda primati, inilo se da je to elio rei. Htjela sam odgovoriti:
Gospodine iz provincije, priznajte istinu drutvo nas stavlja u malene
okvire i mi to ne moemo izbjei. Ne moete ui u kuu Pasquier kao to
nitko od kue Pasquier ne moe ui u Marly
[3]
. Samo zato to sve znate, ne
znai da ita moete promijeniti.
No, valjda nije nikomu obeana? pitao je Lamotte, oajnikim glasom.
Ne, odgovorila sam, ljutita na sebe zbog tog naglog gra zavisti koji
sam osjetila u srcu. Dodala sam beutno: Njezin miraz nije dovoljno
velik.
Jeste li to uli, d'Urbec? Nema skrivenoga miraza u Amsterdamu, nema
tajnih pregovora s nekom ukoenom otmjenom obitelji! Udario je
svojega prijatelja po leima. D'Urbec se trgnuo. Ima nade! Moj
siromani, zlatokosi aneo! Upravo u vas ja, Andr Lamotte, spasiti od
okrutne sudbine!
inite mi se premladi da budete ludi, monsieur Lamotte, rekla sam
razdraljivo.
Lud? Oh da! Lud sam od ljubavi! Tisuu, tisuu vam puta hvala! Poeo
je skakutati poput slaboumnika, upravo ondje na ulici.
Ponaa li se on esto ovako, monsieur d'Urbec?
Samo kad naie na nedostian par plavih oiju, mademoiselle,
odgovorio je d'Urbec. Ja jo nisam postigao slavu i bogatstvo, pa
izbjegavam tugu tako to odbijam eljeti ono to ne mogu dobiti. Logika
uvijek mora vladati srcem. Dugo me je promatrao alosnim tamnim
oima. Promijenila sam temu.
Ova knjiga... To je doista Satyricon?
Jest, upravo to. Dopustite mi da vam kaem da imate vrlo nestaan
ukus, iako itate latinski. Osjetila sam kako mi krv navire u lice.
Nije valjda tako zloesta? Bila sam znatieljna, znate.
Znatielja. Veliki porok. Navodi ljude da otvaraju pisma, zatim da
gledaju u tue karte, a na kraju i da posjeuju astrologe, rekao je,
stavljajui knjigu u moje nestrpljive ruke dok je citirao miljenje
mademoiselle de Scudry.
Jedan se filozof zacijelo nikada ne bi smio poniziti i itati bezvrijedne
romane poput Clinte, primijetila sam. Njegove su oi zablistale, kao da
je ispravno ocijenio neki tajni test.
Dunost je filozofa znati sve. Pogotovo filozofa koji su odrasli itajui
naglas starijim roakinjama. No, moram vam rei, mademoiselle, veoma
vam lijepo pristaju rumeni obrazi. Iznenada se okrenuo i sputene glave,
s rukama duboko u depovima, krenuo za svojim ludim prijateljem koji je
pleui nestajao niz usku ulicu.
ESTO POGLAVLJE
Tajnik monsieura de La Reynieja uveo je inspektora Legrasa u golemu
staru Palau La Reynie, sredite tek reorganizirane parike policije. Legras
je nelagodno promotrio nezgrapan, tamni namjetaj iz prethodnoga
stoljea. Kako to da nikada prije nije primijetio kako zlokobno izgleda? Ti
nizovi pravnikih knjiga, poredani poput vojnika na policama
postavljenima uz drvenim oplatama obloene zidove: eta njemu
suprotstavljenih nijemih svjedoka. Naelnik je poeo listati neku knjiicu.
Njegovo se lice, ak i u stanju mirovanja, doimalo hladnim, uljudnim i
strogim. Nemilosrdno lice, pomislio je Legras. Nos mu je bio predug i
arogantan. Bore izmeu obrva te oko blijedih oiju djelovale su podmuklo.
Tamnim brkovima nije uspio prikriti neobino senzualne usne. Ispod njih
naelnikova je brada poela pokazivati posljedice previe brojnih sveanih
veera. Legrasu se ni to nije svialo. ovjek koji je tako ivio nije mogao
razumjeti njegove probleme.
Zlatne zrake proljetnog sunca padale su preko tekog starog radnog
stola i otvorenih stranica knjige. Ta prokleta knjiga, njegov jedini
neuspjeh. Zato bi jedna knjiica ugrozila ovjekovu karijeru? Legras je
prebacio teinu s jedne noge na drugu i privinuo poslovnu knjigu na prsa.
Legras... Podsjetite me u vezi s ovom izdavakom kuom Griffonov
znak. La Reynie je podignuo svoje hladne oi s knjige. Nije ponudio
Legrasu da sjedne.
Monsieur de La Reynie... inspektor za trgovinu knjigama osjetio je da
mu koljena blago podrhtavaju. Oh, Boe, ako ne naslonja, onda barem
stolac. Stajanje e ga sigurno izdati. Legras je vidio da mu naelnik
promatra koljena nekim suzdranim, profesionalnim zanimanjem. Ispitiva
La Reynie, koji bi osumnjienika toliko preplaio da bi od njega dobio
priznanje mnogo prije nego to bi ga rastegnuti na uskome stolu u
podrumu Chteleta.
Griffonov znak, izdava pornografskog smea i pamfleta protiv
uglednih graana i slubenika, propagandna tiskara nalazi se u Haagu,
nedvojbeno je podrava izdajniki Vilim Oranski...
Ipak, prekinuo ga je La Reynie, pretraili smo svako vozilo koja je
pristiglo u grad, svaku poiljku drva ili hrane... Legras se pod tim
nemilosrdnim pogledom osjeao kao da ne pripada ljudskoj vrsti. Legras,
hoete li razmotriti ono to je oito? Protuzakoniti tekstovi koji
nesmetano krue Parizom kao da su tiskani ovdje...
Tajna tiskara? Oh, ne. Kako to moe biti, monsieur? Uvjeravam vas,
prema naem novom programu inspekcije, neto tako veliko kao to je
tajna tiskara ne bi nam moglo promaknuti.
Legras, morate upotrijebiti glavu. Zamislite licenciranu tiskaru koja po
danu, recimo, tiska vjerske traktate... ili prijenosnu tiskaru na kolicima,
koja se seli iz jedne staje u drugu. Mislim da bi netko drugi bio uspjeniji.
Ili ste moda primili novac od tog Griffona? La Reyniejev glas bio je
istodobno barunast i prijetei. Pravedniki kurvin sin, razmiljao je
Legras. Ljudski je uzeti neku sitnicu, ako u tome nema zla. No, u ovoj
situaciji Legras se osjeao istim kao novoroene. ak je i on prepoznao
opasnost ove knjiice u konom uvezu koja se nalazila na naelnikovu
stolu. No, da barem tajnik monsieura Louvoisa nije naao prvi primjerak
Louvois je bio ministar rata komu je La Reynie kao naelnik policije bio
podreen. Louvois, osvetoljubiv, nemilosrdan, koji nikada nije zaboravio
uvredu ili neprijatelja. Strah i trepet Nizozemske poslao je taj mali svezak
La Reynieju uz sarkastinu napomenu: Dakle, ovako odravate red i mir u
kraljevoj prijestolnici? Legras je znao da e ga upravo ta poruka unititi.
Nedovoljna marljivost u izvravanju dunosti. Donijeli ste svoje zapise?
Naelnikov glas ga je prenuo. Stigao je trenutak kojega se Legras grozio.
Njegovi zapisi: svaki pisac u Parizu od najvieg do najnieg ranga. Adrese,
djela, procjene pouzdanosti.
Legras se ponosio svojim zapisima. Ili, bolje reeno, nekad se ponosio
njima. Bez obzira na to to je tko napisao, dramu, sonet ili samo jedan
epigram, nitko nije zadugo izbjegao neumornu Legrasovu evidenciju. Osim
jednog.
Nesumnjivo ste vidjeli ovo djelo, Legras? upitao je La Reynie,
tapkajui kaiprstom po knjiici koju je itao.
Monsieur de La Reynie, upravo su mi je pokazali. Zapaanja, o zdravlju
drave pogubno djelce! Odmah sam vidio da ga treba zabraniti! Legras
je sada osjetio kako mu koljena postaju vra, ali njegove su ruke izgubile
postojanost. Sklopio ih je ispod knjiga kako bi ih umirio, ali u sebi se
vrpoljio dok je promatrao La Reyniejeve blijede oi koje su ovu gestu
primile na znanje. U njima kao da su se zrcalile sjene galije i ome.
Izdajniko djelo, Legras! Zalae se za ukidanje izuzea aristokracije od
poreza te umjesto toga predlae zamjenu svih poreza jednom desetinom
proporcionalnom prihodima!
Neuveno! Apsurdno! uspio je dometnuti Legras.
Taj... Ah, Katon... daje matematike izraune koji predviaju kolaps
drave zbog fiskalne insolventnosti. Sluajte ovo: Dok se zaista moe rei
da je Njegovo Velianstvo glava politikoga tijela, a nii stalei njegovi
udovi, ipak, zar nee i glava trpjeti ako noge obole od gangrene? Tako
imamo preoptereeno seljatvo koje poljoprivredom stvara bogatstvo
drave. A kad trule dosegne srce, tijelo mora umrijeti Jasno je: Taj Katon
zagovara unitenje monarhije pod izlikom reforme! Ta takozvana
geometrijska metoda nije nita drugo nego krinka za izdaju! Nije ni udo
to se skriva. Vae zapise, Legras. elim otkriti tko bi mogao biti taj
Katon!
Ni... Nisam to tono otkrio, ali postoji nekoliko mogunosti ovdje... i
ovdje... Legras je otvorio svoju knjigu na stolu te svojim drhtavim prstom
pokazao na razne natuknice. La Reynie je sa zanimanjem pregledao
stranice, otvorio svoju tintarnicu te zabiljeio nekoliko imena i adresa.
Mogue, ali nije vjerojatno, kratko je primijetio La Reynie. Svojem
tajniku dao je znak rukom. Odnesite ovo Desgrezu, rekao je. Neka ih
privede na ispitivanje. Kad je tajnik otiao, La Reynie se ponovo okrenuo
Legrasu. A vi, Legras... elim da mi donesete malo vjerodostojniji popis
od ovoga. Vidite? Ve sam primio lettre de cachet
[4]
od Njegova
Velianstva za tog Katona! Pokazao je na otvoren dokument koji je leao
na stolu, peati su ve bili na mjestu. Osuen na galiju.
Trebam samo popuniti prazan prostor kraj pseudonima. ujte, ne bih
volio gledati kako ove naredbe skupljaju prainu. Naite mi ovjeka koji
sebe naziva Katonom, inspektore!
Monsieur de La Reynie, smatrajte to uinjenim! Ja vam to jamim!
Imam dounika u krmi Pomme de Pin...

SEDMO POGLAVLJE
to su ti to dali? Marie-Anglique me doekala u dnu dvorinih stuba,
pogledavajui uokolo kako bi se uvjerila da nas nitko ne uje.
Pismo za tebe i knjigu na latinskom jeziku, koja... Ah... mogla bi se ocu
svidjeti. Poi danas sa mnom i pomogni mi itati. Katkad to tako dugo
traje i glas mi se umori. Pruila sam joj pismo, ona ga je zguvala i
pospremila u njedra.
Previe me rastuuje sjediti s ocem i sigurna sam da sam loa u tome.
Ne mogu ga usreiti. Ni upola kao ti, Genevive. Osim toga, smrad je tako
grozan! Kada zavri s itanjem, doi i pomogni mi da se razonodim! U
duanu pod arkadom u Galerie jedan je krasan mali ipkasti ovratnik, i
sam pogled na njega sasvim me oraspoloi! Kada izaemo iz korote,
mogla bih dati da mi prekroje gornji dio haljine prema novoj modi,
ovratnik bi mi izvrsno pristajao! Sviam se vitezu de la Riviere kad nosim
ipku! Sigurna sam da majci nee smetati ako mi Jean bude nosio
povlaku.
Onda neka te prati Jean, Marie-Anglique . Ovih me dana uope ne
veseli prizor ipkastih ovratnika i srebrnih kopa.
Oeva je soba mirisala na lijekove i bolest. Prozori su bili zatvoreni, a
zavjese navuene, da ne bi ulazio tetan zrak. ak se inilo da su i
tamnozeleni zidovi poprimili boju stare boice lijekova, a velika tamna
postelja s odmaknutim zavjesama doimala se poput kostura drevnog
Bahamuta. Leao je u koulji i nonoj kapi, bio je preslab ak i za svoj kuni
haljetak. Na toaletnom stoliu stajale su sveane i svakodnevne perike na
nizu drvenih stalaka, poput mnogih bestjelesnih, bezlinih glava, svjedoci
njegove bolne borbe da napusti zemlju. Uz krevet je bio otvoren ormar
pun knjiga. Ula sam na prstima i uzela Seneku, sjela na stolac ravnoga
naslona uz krevet elei mu itati. No, nakon samo nekoliko rijei, vidjela
sam da je otac previe umoran da bi sluao. Pruio je ruku i stavio je na
moju. Nije mogao podii glavu s jastuka.
Genevive, prije nego to umremo, moramo se ispovjediti i iskupiti.
Uinio sam ti lou uslugu.
Nipoto, oe! Ne mogu zamisliti kako.
Odgojio sam te da bude poput mene, Genevive, umjesto da se
prilagodi svijetu. Sada vidim da je to bilo sebino.
Oe, nije tako! Vi ste najbolji, najnjeniji otac na svijetu!
Ali sam i glup. Shvaa li, Genevive? Nikada nisam mislio da u
umrijeti. Mislio sam da u moi uivati u tvom drutvu i razgovorima s
tobom mnogo dulje. Kako li sam bio sebian! Ali sada... Sada vidim sve.
Nisam te pripremio za samostan, keri moja. Pouavao sam te istini
umjesto praznovjerju. Znanost, geometrija, novi nain razmiljanja. to e
sada biti od tebe? Nisi ni za asnu sestru ni za suprugu. Molim te za
oprost, keri moja.
Oe, odgovorila sam, pokuavajui zanemariti da me peku oi,
nemam vam to oprostiti. Vi ste mi dali dom, svoju panju i moj vlastiti
um, koji je najvee blago.
Da, najvee blago. Iako je poznato da ga je teko jesti, odjenuti ga ili se
njime zatititi od kie, keri moja. Njegov je stari vragolasti osmijeh
zatreperio i izblijedio. Da, najvee blago. I rjee nego to misli.
Moram vas prekinuti. Majka je tiho ula u sobu kroz otvorena vrata.
Stajala je i gledala kako otac tone u nestalan san, zatim se okrenula
prema meni i ravnoduno rekla: Genevive, vrijeme je da ode po
sveenika. Nee izdrati ovu no.
***
Otac je brzo slabio u sljedeih nekoliko sati. Uvela sam sveenika u
prostoriju, jo etkajui s njegova bireta
[5]
prvi ovozimski snijeg. Obitelj je
stajala kod uzglavlja samrtnikog kreveta, a sluge su jecali. Meni pak
nijedna suza nije navrla na oi. Oca vie nije bilo. Vani su bijele pahuljice
tiho padale sa sivoga neba, a n kui su potiho mrmorili molitve. Uinilo mi
se da ujem oev podrugljiv smijeh, smijeh slobodoumnika, kako
ispunjava prostoriju nakon to je otkrio svemir izvan tijela. Je li ga i majka
ula? Iznenada je uprla pogled prema stropu, problijedjela i sklopila ruke
prije nego to se pribrala. Oh, monsieur Descartes, nemate sve odgovore!
Sreen um moe rijeiti sve probleme, ula sam oev glas kako
strpljivo ponavlja u mojoj glavi. Moja mala biljenice, ima jo jedan
problem. Kada je sveenik otiao, zapisala sam ispod M. de La Reynie:
Tijelo, um, dua kako su povezani? Otkriti metodu provjere.
***
A sada, mademoiselle, vi ete nam rei gdje je. Bila je pono. Oevo
mrtvo tijelo jo je bilo izloeno na krevetu u sobi iznad, svijee su gorjele
kraj njegove glave i njegovih nogu, kao da nastoje rastjerati vjenu tamu.
Dignuli su me iz kreveta, jo sam bila odjevena u spavaicu, i gurnuli me u
kut oeve radne sobe gdje nije bilo prozora. Svaka je ladica njegova stola
bila otvorena, knjige su leale na podu u hrpama, nakon to su ih temeljito
pretraili ne bi li nali komadie papira izmeu stranica. Kovei je leao
prevrnut i prazan na jednoj od polica za knjige. Ujak je lupkao po oplati i
namjetaju u nadi da e uti mukli zvuk koji bi mogao otkriti skriveni
pretinac. Ispred mene postavila se majka, a brat je stajao iza nje. Izgledali
su poput mrkih urotnika.
Gdje je to?
Ne pravi se nevinom! Majin je glas bio otar. Zna gdje je inozemni
raun! Novac koji je skrio od Colberta i kralja. Rekao ti je gdje je blago
prije nego to je umro! ula sam ga kako ape: Rekao je blago. Nemoj
misliti da moe skriti batinu mojega sina radi svoje koristi! Reci sada ili,
uvjeravam te, nee poivjeti da uiva u njemu!
Nikada mi nije rekao nita takvo! To blago ne postoji!
Ajme meni, tvrdoglava je! Ba kao to sam predvidio. Ujak je prestao
pustoiti oevu knjinicu te je svoje uske, male, proraunate oi uperio u
mene.
Imam li vae doputenje, monsieur? Okrenuo se prema mojemu
bratu, novoj glavi kue Pasquier. Novo promaknue uinilo je mojega
brata beutnim i starim, samo je potvrdno kimnuo glavom. Tada sam
vidjela kako je ujak podignuo dugi ara.
***
Sljedeih nekoliko dana provela sam u drutvu mieva, zakljuana u
tornju. Poslali su Marie-Anglique da mi apue kroz vrata: Genevieve,
sestro, oduvijek smo bile prijateljice, zar ne? Samo im reci i sve e opet
biti u redu. No, ula sam ujakove teke izme na stubama iza nje.
Sestro, nema niega. Otac mi je rekao da mi je ostavio blago filozofije.
Oh, sestrice, onda nema nade, ula sam kako je zajecala.
Zatim jedne veeri, kad sam izgubila pojam o vremenu, vrata su se
otvorila. Ispod niskoga dovratka pognuto je stajao ujak, sa tapom za
etnju pod rukom i svijeom u uzdignutoj ruci. Ispod otkopana prsluka
visjela mu je koulja. Bazdio je po vinu. Oi su mu prijetei sjajile.
Reci mi, poeo je dubokim, prisnim tonom. Mudra si to si to
zadrala za sebe. to je tvoja majka ikada uinila za tebe? Ja... Ja sam ti
prijatelj. Niste vi niiji prijatelj, pomislila sam s gaenjem. Draga mala
neakinjo, kako e do njega ako nema mukarca koji e putovati u tvoje
ime? Podijeli blago sa mnom, pa emo ga podijeliti na samo dva dijela.
Spustio je svijeu i krenuo prema meni. Povukla sam se u kut. Pritisnuo
me uza zid i stavio svoje ape na moje grudi. Nisam mogla izbjei odvratan
vonj njegova daha. Reci mi, reci mi. Nas dvoje emo podijeliti blago!
Boe moj, pomislila sam. Misli da u mu rei ako bude vodio ljubav sa
mnom! Bila sam uasnuta. Hajde, rekao je. Zna da eli ovo. Sve ene
to ele!
Nema tajni, ujae. Nikada nije postojala, rekla sam, pokuavajui ga
odgurnuti, odmiui svoje lice od njegova. Zar ne shvaate?
Mora postojati! Mora! Ti ga skriva! Vikao je, drei me vrsto i
prtljajui po mojoj haljini, kao da sam nekako u nju skrila novac.
to to radite?! povikala sam. Nemam nita! Zar ne vidite?
Mora postojati neki papir! Ima papir s bankarevim imenom! rekao je,
nerazgovjetnim glasom dok je pokuavao ugurati ruku pod moju haljinu.
Pustite me! Nemam nita! vrisnula sam, pokuavajui ga odgurnuti.
Prestani ga skrivati, kujo mala! Moram ga dobiti! Zgrabio me za grlo i
pokuao lupiti mojom glavom o zid, ali uspjela sam ga udariti u lice svom
snagom te mu se istrgnuti iz ruku. eljela sam pobjei, a on me zgrabio za
haljinu i poderao je do struka. Taj zvuk kao da ga je razbjesnio.
Nita, nita! Ipak nema niega! Obmanula si me! Ona me obmanula!
Potrala sam prema otvorenim vratima, ali on me pretekao u nekoliko
koraka i bacio na pod.
Pustite me, za Boga miloga! Pustite me! glas mi je bio priguen, davio
me rukama. Boe dragi, pomislila sam, ubit e me, a sve to zbog toga
groznog izmiljenog novca!
Da te pustim? Da te pustim? Ti varalice...! oi su mu bile razrogaene,
luake. Oh, da, pustit u te ja... Varalice! Laljivice! Kradljivice! Vraji
okote! Pokuavala sam mu se oduprijeti, ali njegovo me odvratno teko
tijelo priklijetilo na pod. Pustit u te, rekao je daui, kada... mi...
se... odui...
Kada je uo kako vritim, oi su mu zablistale od pohote. Guio me
oduran zadah koji je dolazio kroz njegove ute vuje zube. Bol koju sam
osjetila kao da je raspolovila moje tijelo. Balava kujo! Ti e krasti moj
novac... Kad je napokon ustao, zakopao je hlae i rekao: Prestani
cmizdriti. Trebala bi mi zahvaliti. Tko bi drugi uzeo ovakvu runu nakazu
poput tebe? Sva natuena i izgrebena, omotala sam razderanu haljinu
oko sebe. Osjeala sam kako u meni buja mrnja poput plime.
Kunem se, osvetit u vam se za ovo! proaptala sam. On se nasmijao.
enina osveta? A komu e rei za ovo? Rei u da si me preklinjala da
to uinim. Preklinjala me, ti runa droljo! Svi e ti se smijati! uti ili u te
unititi, draga neakinjo. Nitko ti nikada nee vjerovati!
***
Hladno sivo svjetlo zimske zore ispunilo je prostoriju u tornju. Tanki sloj
snijega pokrivao je visoke, iljaste krovove Ulice Marmousets, pa su
izgledali poput vrha torte prekrivene eerom u prahu. Otvorila sam
maleni prozor i pogledala prema dolje. Sve je u ulici bilo tiho i bijelo pod
sivim nebom, a ve su i prvi jutarnji tragovi u snijegu otkrivali crno,
smrznuto blato ispod bijela pokrivaa. Pokuala sam otvoriti vrata. Ovaj su
put bila otkljuana. Ujak je zalupio njima kad je otiao, ali oito ih je
zaboravio zakljuati. Dobro, dakle, takva je sudbina. Tiho sam odjenula
ogrta, dohvatila svoje male biljenice iz njihova skrovita te ih spremila u
ostatke svoje haljine. Postojao je samo jedan nain da uutkam jeku
ujakova zlog smijeha u svojoj glavi. Lukrecijin nain.
Neujno sam se oduljala dugim, zavojitim stubitem u labirint
prostorija kroz bakinu visoku crvenu sobu, gdje se papiga mrgodila u
natkrivenu kavezu. Oko ugla i dolje, kroz predsoblje za posluge, zatim kroz
vrata pokraj oeva praznog kreveta. Potom kroz majinu dnevnu sobu, u
donji kat, kroz blagovaonicu i visoki salon, koji je sada bio hladan i miran.
Zbogom, zbogom. Netko je bio u kuhinji ispod stuba. ula sam zveckanje
posuda. epala sam, sva pogrbljena, do ulaznih vrata. Podigla sam zasun i
nala se na ledenoj ulici. Zbogom, kuo, zbogom, ulico.
Skrenuti kod Ulice Lanterne. Ah, to je tu. Stari prijatelj. Pont Neuf, s
hladnim vjetrom to fijue oko njega, komadi leda plutaju po smeoj vodi
pod njime. Glumci su nestali. arlatan i njegov majmun, pokretni tandovi
s lijepim stvarima, opsjenari, prodavai pamfleta. Ve su izali prvi
prosjaci. Bez nogu, bez ruku. ena s kljastim djetetom, stari vojnici. Neka
je starica posrtala preko bljuzgavih brazda koje su napravile prve koije.
Vriska. Prilaze vatrogasne koije. Mjesta, starice!
Dugo sam stajala uz ogradu na mostu. Sunce se uzdizalo, bilo je tek
blijedi bijeli krug na sivome nebu. Rijeka je izgledala mrana i hladna.
Rimljani su to znali bolje uiniti, pomislila sam. Topla kupka, mirisna.
Prerezati venu. Dok se crvena tekuina mijea s vodom, nasloniti se i
polako zaspati uz njenu glazbu harfe. Mi jo nismo civilizirani kao
Rimljani...
tropot i buka koije koja se pribliavala jedva da su prekinuli moje
sanjarenje. Strano sam se tresla. Nije bilo drugog naina. Uostalom, u
emu je razlika? Roena sam kao pogreka. Pa, ta e se pogreka upravo
sada ispraviti... No, koijaev krik, topot konjskih kopita presjekli su moje
misli poput krhotine leda.
A onda sam zaula glas iza sebe, kroz prozor koije: Rijeka je hladna.
Mislim da bi pametna djevojka poput vas mogla i bolje postupiti!
Bila je to vraara iz Ulice Beauregard.
OSMO POGLAVLJE
Ulazite! rekla je vraara. Ili biste radije dovrili to ste namjeravali?
Njezin je sluga otvorio vrata koije, neupadljiva vozila skromno oslikana u
crno s crvenim i zlatnim ukrasima. Par lijepih riana, ija je orma bila
optoena ukrasima od mjedi, dahtao je na ledenom zraku. Opazila sam je
kako sjedi unutra, ogrnuta tekim platem obrubljenim svilenom vrpcom,
sa irokim eirom preko vunenog rupca koji joj je skrivao kosu. Krznom
podstavljen pokriva bio je odignut i otkrivao njezine noge u crvenim
konim izmama, poloene na malu metalnu kutiju punu tople eravice.
Pokazala je na sjedalo nasuprot sebi, gdje je leao slian pokriva. Ja bih
vam pomogla da se obogatite, ako elite... Osim, naravno, ako nemate
arku elju pridruiti se ostalim utopljenim truplima izloenim u podrumu
Chteleta. Veina ih je vlana i neprivlana.
Ja ne zasluujem ivjeti. Glas mi je bio tih.
Ni manje ni vie nego bilo tko u ovome gradu, rekla je ravnoduno.
to je bilo ovaj put? Ubojstvo? Silovanje? Ucjena? Incest? Sitnice
sasvim uobiajene u ovoj velikoj prijestolnici. Zato mislite da se moete
izdignuti iznad svih ostalih, rairiti ruke i odbaciti savreno dobar ivot
bacivi se u odvratnu, ledenu rijeku? Zurila sam u brokatom podstavljenu
unutranjost koije. Izgledala je udobno i toplo. Zatim sam se osvrnula i
pogledala preko snijegom pokrivene ograde mosta. Tko ste vi da sami
sebi presuujete?, nastavila je uvjerljivo. Bog nam je svima dao ivot i
On e nam suditi. No, ja sam ta koja e vam dati bogatstvo i sreu, ako
uete i ujete to imam rei. Nagnula se prema naprijed da me promotri,
kao da iz mojeg razbaruenog izgleda moe proitati sve to mi se
dogodilo. Zatim je nestrpljivo dala znak rukom. Odluite se, i to brzo!
Hladnoa ulazi. Ne volim slabe ljude koji se ne mogu odluiti. Skoite ili
uite! Ula sam.
Eto, rekla je oputeno dok se koija klopoui pribliavala kompleksu
uskih kua izvan Quai de Gvres, nije li divno to je sudbina uredila da se
ovako sretnemo? Imam izvanredan poslovni prijedlog za vas! Sudbina,
ma to kaete, pomislila sam, jer sam se vodila iskljuivo logikom. No,
zahvaljujui toj neobinoj sluajnosti, dobila sam dva pokrivaa. No, kako
bi itko mogao znati za ludi nalet strahota koje su se sruile na kuu
Marmousets ili tono vrijeme kad sam se mogla pojaviti na mostu? Oito
sam poludjela. Ideja da sam nekako mogla sudjelovati u poslu to je
potvrdila. Bilo je to nemogue. Iluzija. Ipak, bila je to neka solidna vrsta
iluzije. Vraara me pogledala i ponovno progovorila:
Vi ste Genevive Pasquier, djevojica koja ita iz vode i govori sjajnim
dugim rijeima te uenim frazama, poput staria!
Prouavala sam filozofiju sa svojim ocem.
Vidi, vidi! udno za jednu djevojicu. Tada ste bili manji, ali isti ste i
sada. epate. Lea su vam pogrbljena i svinuta u stranu. Koliko sada imate
godina? Oko petnaest? Da, mislim da imate toliko. Pozorno me
promatrala svojim proraunatim crnim oima. I, da, moja suut to se
tie vaeg oca. To je bilo jako tuno. Jezivo se nasmijeila, osmijeh kao da
joj je strio iz lica. Bila je gotovo punana, ali i dalje prilino elegantna. I
takva prijateljska srdanost, a jedva da me poznavala. To nije imalo smisla.
A sada, ree ona uz osebujan i pomalo bodljikav smijeak, vjerojatno
mislite da ovo nema smisla. No, ja sam poslovna ena i sve to radim
uvijek ima smisla! Koija je usporila i gotovo se zaustavila dok je koija
pokuavao prokriti nam put na trnici kroz mnotvo ena natovarenih
koarama i tekih kolica zbog kojih je podruje oko Les Halles bilo gotovo
neprohodno. Kakofonija glasova, pjevanja i izvikivanja robe koju su
prodavali ispunila je koiju.
Ja ne znam nita o poslu.
Pogledajte van, rekla je, razmaknuvi zavjesu na koiji. Ono je posao
kupnja i prodaja. Ljudi ele robu. Ako im prodate ono to ele, obogatit
ete se. Ako ustrajete u tome da im pokuavate prodati ono to ne ele,
gladovat ete. Zapamtite to. Sluajte te ljude vani i obogatit ete se, kao
to sam se obogatila i ja, poevi od niega. Ti ljudi, ondje, imaju jednu
zajedniku stvar svi oni ele znati to e im se dogoditi. Odmahnula je
lijepo njegovanom rukom, ukraenom s nekoliko skupih prstena. Kako
lijepo za mene, i za njih, to im svojim znanjem o umijeu fiziognomije,
hiromantije i astrologije mogu pruiti takve zadovoljavajue odgovore. A
za nagradu, postala sam bogata. Sada vam elim pomoi da se i vi
obogatite. inila se tako razumnom i tako ugodnom da sam je nastavila
sluati unato njezinu oitom ludilu. Iz male vree koju je drala skrivenu
ispod haljine izvukla je zaepljen proziran vr vode. A sada, draga moja
mala filozofkinjo, recite mi to vidite ovdje.
Blistave boje njezine odjee i unutranjost koije sjajile su se u
iskrivljenu odrazu u vru.
Vidim samo odraze to je sve to se moe vidjeti. Pogledala sam je i
rekla odrjeito, kao to jedno racionalno bie govori drugome: itanje
sudbine u vodi, zrcalima i kartama je praznovjerje. Tajne zakona prirode
slijede pravila logike. Prema monsieuru Descartesu...
Ajoj, prekinula me. Jeste li posve sigurni da je to sve to vidite? No,
Boe moj, ako je tomu tako, naa e vonja oito biti kraa nego to sam
oekivala. Pokuajte jo jedanput, draga moja. Zaustavila je koiju tik
pred Cimitire des Innocents kako bi se umirile vibracije u vodi. Eto,
rekla je, primite ga svojim rukama. Da... Tako... Pogledajte u vodu... A
sada... Stala je recitirati one neobine rijei koje sam prepoznala. Recite
mi to vidite o meni u vodi. Govorila je tiho i polako. Recite mi, recite
mi... Samo pustite neka se slika pojavi kao mjehuri u vodi. Osjeala sam
kako je kroza me prola neka vrsta slabosti i topline, u elucu sam osjetila
muninu, dok su se na rubovima poele mrekati male figure.
Vidim... Vidim dobro odjevenu enu tamne kose, nosi masku, dolazi do
vas. Vi imate zelenu haljinu s crvenom proivenom podsuknjom i
ipkastim ovratnikom. Vodite je do... vrlo neobine male radne sobe...
Namjetena je pozlaenim, izrezbarenim drvenim ormarima, a ima
prozori u kutu sa sitnim staklima ispod kojega je stolac. Otvarate vrata
jednog od ormara, a u njemu su police... Uzimate zelenu staklenu bocu i
dajete je eni.
Da, to sam i mislila, ree ona tiho. Previe toga vidite. Glas joj je
zatim postao energian, prela je na posao. Imate sreu to ste dospjeli u
moje ruke. Drugi bi vas moda iskoritavali umjesto da vam pomognu da
neto napravite od sebe. Vozi dalje, Joseph! Da, gdje sam stala? Oh, da.
to je dar bez vjebe? Nita! Zlato u umskoj stijeni. Majstorija, draga
moja, ini sjajan dragulj! Upamtite to. Koija je poskoila prema naprijed,
a ja umalo da nisam skliznula sa sjedala.
Pribravi se, odgovorila sam: Ja i dalje ne razumijem. Uostalom, uvijek
je najbolje pretvarati se da ste malo glupavi u drutvu ljudi koji imaju
skrivene namjere. To ih navede da budu otvoreni.
Ah, kako ste spori danas, usprkos svemu to ste prouavali! Pa, znajte
ovo, Genevive Pasquier. Ja pomaem ljudima. enama pogotovo.
Namjeravam i vama pomoi na isti nain. Glas joj je bio topao i uvjerljiv.
Pogledala sam je, ali crte lica su joj bile neprozirne.
Uostalom, nastavi ona, to potena ena moe uiniti kada je zadese
teka vremena? Obudovjela ena jedina potpora leglu malene djeice.
Pranje rublja, krpanje, ak ni prostitucija ne bi priskrbila dovoljno da im
ispuni eluie. No, ona zna pripravljati lijepu ruinu vodicu... Zna kako
napraviti ru za usne prema starom obiteljskom receptu. ula sam za nju...
Platim joj stanarinu, poastim njezinu djeicu lijepom veerom, a zatim joj
zakupim lijepi maleni tand u Galerie, ili moda malu trgovinu na Pont
Notre Dame, organiziram poneto s monicima i voila! Ona je pomodna
parfumeuse ili prodavaica elegantnih mirisnih rukavica iz Italije i vie nije
siromana. Odui mi se s kamatama, malo mi pomae iz zahvalnosti,
zna. Obje profitiramo! Vidite kako to ide? Tko bi drugi pomogao jadnoj
eni u nevolji? Sveenici? Bankari? Kralj? Svi oni nude samo duniki
zatvor, Slpetrire
[6]
, doivotno progonstvo. Kako li je samo drukije kada
ena ima mene za prijateljicu! Gledala me je dobrostivo i odvie srdano,
kao to bi ena gledala posebno lijepu porculansku figuricu koju kupuje da
njome upotpuni svoju zbirku.
Ispred prozora koije stajala je skupina prosjaka i drhtala na snijegu.
Meu njima je bila i slijepa ena te jo jedna prekrivena odvratnim
irevima.
Vidite li sve te ljude? rekla je pokazujui kroz prozor. To se dogaa
kada nemate zanat da moete zaraditi za pristojan ivot. andari e ih
sigurno poslije pohapsiti. Zadrhtala sam. To bih mogla biti ja, stajati
onako u dronjcima. A i elja da skoim u rijeku me je prola.
No, vidite, nastavila je, nakon to je koija poskoila preko nekoliko
rupa, ja nudim vie nego kralj bogatstvo, nezavisnost, sreu. Ne
gledajte me tako. Nisam glupa, znate... Oh, da, ne mogu ni prebrojiti
komu sam sve pomogla. Kupujem lijepe kuice, unajmljujem stanove,
slatkoj siroadi nalazim posao slukinje ili, ako su iz dobre obitelji, posao
druice najvioj aristokraciji. I svi su oni moji prijatelji i pomagai! Kako su
mi samo zahvalni! I kako sam ja sretna! Da, svi moramo pomoi jedni
drugima da se obogatimo. Dakle, vidite, ja sam filantrop. Pokazala je
razmedjivo kroz prozor na duge, uske ulice gdje su drevne zgrade stajale
poput zidova s obiju strana koije koja se sporo kretala, kao da je nekako
posjedovala cijeli svijet. Ja sam filantrop en. Svima im donosim sreu
kada usreujem sebe. A i vas mogu usreiti.
Bila sam vie nego ikad uvjerena da sam potpuno poludjela, i jo da k
tomu sluam trabunjanja jedne luakinje! Ipak, dobro je zvualo.
Samoubojstvo je poelo iezavati iz mojih misli dok je moje zanimanje
pobuivala zagonetka ovog arobnog stvorenja koje je sjedilo nasuprot
meni.
Ali upravo ste rekli da ljudi kupuju samo ono to ele. Iako mi je otac
ostavio blago filozofije, kako je on to nazvao, nitko ga ne eli kupiti... ne
moete ga niti razdijeliti besplatno. Osim toga, ja nemam znanja o
poslovanju.
Ah, ali draga moja, imate dar! I sreom za vas! s obzirom na to
kakvi ste, nema sumnje da ete zauvijek ostati djevica, pa emo tako
prekrasno poslovati zajedno, a ne kao ona glupa Marie-Marguerite koja je
ve pokvarila svoju budunost... Zastala je i pozorno me promotrila.
Zacijelo sam izgledala vrlo udno jer sam mislila na ujaka. Kaite mi,
rekla je, odmjeravajui me, jo ste djevica, zar ne?
Nisam vie, rekla sam, zurei u nju uvrijeeno. Uzela je moju ruku i
potapala je. Bilo je neeg gotovo komercijalnog u njezinoj naklonosti.
Ipak, u posljednje vrijeme nisam osjetila nikakvu naklonost, niti
komercijalnu niti bilo kakvu drugu. Osim toga, imala je odlinu koiju.
Osjeala sam da mi se poinje sviati.
Vidi, vidi... Vrlo zanimljivo. Tim bolje! Da, utoliko bolje. Vi i ja emo
dugo poslovati. Nauit u vas sve to trebate znati, uvesti vas u drutvo, a
onda emo izraditi plan otplate. Uskoro ete biti bogati fina vina,
prekrasne haljine, vlastita koija...
Kakva dobra moe novac uiniti za osobu poput mene? Ne elim te
stvari! elim... elim... Ne znam to elim. vrsto sam pokrila oi
dlanovima kako mi ne bi navrle glupe suze. Maloprije sam planirala
poiniti samoubojstvo, a ona mi je sada govorila da bi mi sve probleme
rijeila nova haljina! Bila je to uvreda mojoj inteligenciji, uza sve ostalo, a
takvo to je bilo teko podnijeti. Zar je mislila da sam obina glupaa koju
e potkupiti ipkastim ovratnikom ili bisernom ogrlicom? Primijetila sam
kako se pogled njezinih tamnih oiju promijenio kad je opet progovorila,
naginjui se naprijed kako bi dotaknula moje koljeno.
Vjerujte mi, draga moja. Recite da i dat u vam ono o emu sanjate:
ljepotu... Pogledala sam je. Lice joj se inilo sasvim normalnim dok je
govorila. Oi su joj bile malo sjajnije, ali nisu bile luake.
Pogledajte me! Jeste li slijepi? Pomislila sam. Ne moete me dovesti u
napast s nemoguim.
Nemogue? Za mene nije, odgovorila je na moju misao. Mogu vas
iznova stvoriti i podariti vam svoje moi, uiniti vas privlanom bilo kojem
mukarcu o kojemu sanjate! Djevojka poput vas zacijelo je vidjela nekoga
tko joj se svia? Bit e va, draga moja, ako mi se pridruite. Isto sam
uinila za mnogo zahvalnih dama. Na trenutak sam se prisjetila lijepoga
Andra Lamottea, kavalira ispod prozora. A onda sam se sjetila iskre u
njegovim oima kad je primijetio moju sestru. Kakva glupa tlapnja!
Ne elim nikakve mukarce, rekla sam, ali vraara se samo zagledala u
moje lice i jedva primjetno kimnula.
No, hajde, rekla je, svatko ima neku elju. Recite mi za ime udite i
dobit ete to. Smatrajte da sve mogu. No, priznajte. Sjetili ste se neega,
zar ne? Vidjela sam da promatra emocije na mojem licu dok mi se sve
vraalo, moj zavjet u tornju, mrnja, uzaludan zatomljeni bijes poput
otrova.
elim osvetu, rekla sam.
Osvetu? upitala je vraara, a zatim se malo nasmijala. Pa, draga
moja, ima li iega to bi meni moglo biti lake? Ja sam strunjak za
osvetu!
Rekao je da mi nitko ne bi vjerovao, da me nitko ne bi sluao...
Ja vas sluam. Tolike ene dolaze k meni. Koji mukarac slua ene? Ali
ja... ja sam uho Pariza! Smatrajte me Pravdom.
Rekla sam mu da e platiti, a on mi se nasmijao u lice...
Ah, vi drago, darovito dijete. Ne morate vie nita rei. Pridruite mi se
i mi emo se osvetiti: krvavo, do namirenja, i vie od toga. Vjerujte mi, u
ivotu vas gotovo nita ne ispunjava kao unitenje neprijatelja.
elim ga unititi. elim ga mrtvog!
Dobro, rekla je, zavalivi se u svom sjedalu. Doli smo do Port Saint-
Denisa, te goleme imitacije rimskoga slavoluka u utom kamenu,
posveenog slavi Luja Velikoga. Sada razumijemo jedna drugu. Koija je
skrenula ulijevo, u duge, uske ulice Villeneuvea i ula u Ulicu Beauregard.
Ulica je bila puna nedavno izgraenih kua srednje veliine od dva ili tri
kata. Bile su iroko razmaknute, izmeu njih visoki zidovi preko kojih su
provirivale gole grane drvea iz skrivenih vrtova. Veliki kolni ulaz s lukom
odavao je da se iza zidova skrivaju koije i staje. Slukinje su otvarale teke
kapke prednjih prostorija kue, a pojavili su se i prvi ulini prodavai.
Odrpani ovjek u otrcanu eiru i uskim hlaama izvikivao je: Kremen i
kresivo, kremen i kresivo! dok je drugi, nosei mrtve takore vezane
repom za tap, nudio otrov za takore povicima: Smrt takorima! Smrt
takorima!
Vraara ga je pogledala i frknula nosom uz kratak tihi smijeh. Ovdje
nema posla, zahihotala je. Na moj zbunjeni izraz lica odgovorila je: Oh,
nita. Samo interna ala u ovom susjedstvu.
Zaustavili smo se u snijegu, koji se sada ve pretvarao u bljuzgavicu, a
sluga je skoio s koije da otvori dvorina vrata njezine vile.
Vidite li ovu kuu i otmjen vrt iza zidova? Sada je sav smrznut i gol, ali
tako je lijep ljeti... Tako zelen! Kraj paviljona prireujem svoje male fetes,
sveanosti sa zgodnim svilenim prugastim atorima postavljenima za
zakusku. Razmiljam o tome da iz Italije naruim pokojeg slatkog Amora za
svoju fontanu. Zar to ne bi bilo sjajno? Kako to da je i obian ushien
govor iz njezinih usta uspijevao zvuati pomalo zlokobno? Pomogli su nam
da siemo s koije. Umalo da se nisam poskliznula na bljuzgavim stubama,
ali ona me primila za ruku da mi pomogne doi do ulaza stambenog dijela
njezine kue, iza salona za slubena primanja. Zatim je zastala, traei
kieni klju u unutarnjem depu plata, dok je strugala blatnjav snijeg sa
svojih izama.
Sada kada smo prijateljice, duo mislite tako o meni, pokroviteljica i
tienica zvui tako hladno dolazit ete na neke od mojih lijepih zimskih
veera uz violine, im vas malo dotjeramo. Ugoujem duhovite ljude iz
svih najboljih krugova! Okrenula je klju u bravi visokih vrata od
izrezbarene hrastovine i gurnula ih te me uvela u unutranjost kue.
Slukinja s urednom kapom i pregaom dola je uzeti joj ogrta.
Biste li ikada rekli da je moj mu dva puta propao u poslu? nastavila
je, pokazujui zgodnu prostoriju u koju smo uli. Izgubio je dvije
draguljarnice! Duniki zatvor propast. Oh, prola sam najgore u ivotu.
to sam mogla? Uostalom, volim lijepe stvari. No, zahvaljujui vjetinama
koje sam nauila od svoje majke, prehranjujem kuanstvo od desetero
usta i inim upravo ono to mi se svia!
Prostorije iza salona s tamnim zavjesama uope nisu bile tajanstvene,
nego tople i ugodne. Iz dvorita zametenog snijegom ule smo u salon koji
je grijala vatra u velikom kaminu s isklesanim mramornim okvirom. Pod je
bio pokriven lijepim turskim sagom. Teak stol izrezbarenih nogu
prekriven dugim brokatnim stolnjakom stajao je u sredini sobe, okruen
visokim, bogato izrezbarenim stolcima presvuenim tamnim barunom.
Izmeu masivnih ormara koji su stajali uza zidove bio je par raskonih
tapiserija koje su prikazivale Magdalenino pokajanje i prikazanje malenog
Isusa u hramu. Dva malena djeteta, ija je razlika u dobi bila samo malo
vie od godinu dana, igrala su se na tepihu sa svojom dadiljom, a ula sam
i povike starije djece s druge strane vrata. Nekoliko velikih maaka lealo
je pospano na ognjitu. Jednako pospano na oblinjem naslonjau leao je
i Antoine Montvoisin, njezin drugi suprug blijed, ispijen ovjek s rupcem
na glavi, u kunom haljetku i papuama. Nije se elio upoznati.
Iz kuhinje su dopirali fini mirisi, vika slukinja i zveket pripremanja
skoranje veere. Odjednom sam se sjetila da sam gladna. Ta su me rasko
i obilato koritenje drva za ogrjev zadivili. Ovo je bogato kuanstvo,
sjeam se da sam pomislila. Tek sam neto poslije upoznala svoju
pokroviteljicu dovoljno dobro da bih mogla pokuati pogoditi koliki su joj
prihodi: vii od svaijih, osim onih najbogatijega plemstva, otprilike koliko
i oni ministra drave! Djevojka koje sam se sjeala, Marie-Marguerite, ki
njezina mua iz prethodnoga braka, koja je sada bila via od mene,
presjekla nam je put, nosei alicu okolade svojem ocu. U tom bih
trenutku prodala duu za alicu okolade. Madame Montvoisin, ijem
otrom pogledu nikada nita nije promaknulo, nasmijala se vidjevi izraz
mojega lica.
Bez rijei, povela me u svoju radnu sobu, a ja sam prepoznala malu
prostoriju koju sam vidjela u staklenom vru. Bila je puna zakljuanih
ormara, a teke crvene zavjese bile su razmaknute i otkrivale su uski
prozor, sav bijel od mraza. Na suprotnoj strani gorjela je topla vatrica iza
para stalaka za klade, pocrnjelih od ae, izraenih u obliku maaka. U
jednom se kutu nalazio iskieni pisai stol, prekriven udnim stvarima:
napola dovren horoskop, mala ruka nainjena od srebra, boica tinte u
obliku satira, a usred hrpe raznih papira bilo je malo maje lice od jantara
koje kao da je sjajilo svjetlou to se reflektira iz nekog nepoznatog
izvora.
Sjednite ovdje. Pokazala je na stolac s jastuiima kraj pisaeg stola.
Nadala sam se da nije mogla uti kako mi krali u elucu. Svjesna
dramatinosti toga trenutka, nisam ga eljela pokvariti takvim priprostim
zvukom. Moramo se dogovoriti prije nego to ponemo. Dobro. Nije
ula. Za prvu godinu pruit u vam smjetaj, hranu, odjeu, poduku i mali
dodatak za nune trokove. Vi ete mi vraati sve to zaradite. Izvadila je
kljui iz svojih njedara i otkljuala vrata jednog od visokih ormara koji su
inili glavni namjetaj ove radne sobe. Unutra sam na polici vidjela red
zelenih poslovnih knjiga, svaka je bila oznaena drugim slovom abecede.
Izvadila je knjigu sa slovom P i mapu vezanu uzicom s oznakom ugovori
te se ponovo okrenula prema meni.
Nakon godinu dana poduke, ako budete pokazali dostatnu sposobnost,
smjestit u vas u lijepu vlastitu kuicu, koju ete mi otplaivati iduih pet
godina iz svojih prihoda, plus dvadeset pet posto od svog ukupnog
prihoda.
Uzela je list papira iz ugovora i stavila ga na stol. Ve je bio ispisan u
pravnikoj maniri s praznim rubrikama za odgovarajue injenice. Sjeam
se da sam bila zadivljena njezinom pripremom i organizacijom. Iako se
bavila praznovjerjem, ona je to inila poput pravnika ili vanoga trgovca, a
ne kao stara vjetica u potkrovlju. Podignula je pogled s ugovora i
nasmijeila se, onim udnim malim V.
Takoer ete izvravati neke male... usluge za mene, povremeno ete
nositi poruke ili pakete. Nakon toga naa e suradnja ukljuivati samo to
da mi prosljeujete klijente. Ponudit u vam svoj standardni ugovor,
naknadu temeljenu na postotku zarade od klijenta kojega mi poaljete. I,
naravno, i dalje u vam nuditi bilo kakvu pomo i savjete koje budete
trebali, sasvim besplatno. Sjela je, izvadila pero, otklopila boicu tinte u
obliku satira i upitala, Vae puno krsno ime, duo? Malo kiljei, ispunila
je prvu prazninu u ugovoru. Zatim me je pogledala kao da se upravo
neega sjetila. Poslije sam shvatila da ona nikada nita ne zaboravlja. No,
vjerovala je da se sve mora ispravno predstaviti, kao vano jelo velikoga
kuhara. Podignula je prst i malo nakrivila glavu.
Ah, da! rekla je. No, kao prvo, prije nego to nastavimo, morate se
zakleti da e na sporazum ostati tajan, kao i sve to ujete u ovoj kui ili
tijekom pouavanja. Bila sam jako gladna. Ruke su mi se poele tresti i
osjeala sam kako mi krv otjee iz lica.
Nervozni ste? Nasmijala se. Moda mislite da morate potpisati
ugovor u krvi? Ne, vrijeme za nervozu je bilo kada ste stajali na mostu. Zar
ne znate kakve su kazne za samoubojstvo? Zar ste zaista eljeli da vam
truplo bude izloeno u podrumu Chteleta radi identifikacije, a onda da ga
na vjealima objese za nogu dok od njega ne ostane nita osim kosti?
Mene bi to inilo nervoznom! Umjesto toga, postat ete dio moje tajne
obitelji! Poela je listati zelenu poslovnu knjigu s oznakom P dok nije
nala niz praznih stranica. Na vrhu prve napisala je Pasquier, Genevive
i datum, 10. prosinca 1674. Zatim se povjerljivo nagnula prema naprijed.
Obitelj zahtijeva odanost... zahvalnost... diskreciju. A u naoj se
profesiji nasluamo mnogih tajni. To je vrsta ispovijedi, mi smo gotovo
poput sveenika. Ljudi nam donose svoje male tragedije esto razliiti
ljudi ele istu stvar, a mi to ne smijemo otkriti. Tajnost, morate razumjeti,
dio je vraarina zanata. Poela sam se ruiti sa stolca. Pogledala me s
ponovnim zanimanjem.
Oh, pa vi ste zacijelo gladni! Pogledajte samo kako vam ruke drhte, a i
sasvim ste problijedjeli! Obavimo sada zakletvu, a onda emo proslaviti
malom zakuskom. Bila sam toliko gladna da bih se u tom trenutku zaklela
bilo u to. No, kako je prisega odmicala, prizivala je monoga kneza
Radamanta, Lucifera, Belzebuba, Sotonu te beskonaan katalog paklenih
sila, mislila sam da u se onesvijestiti licem prema njezinoj kadionici u
obliku kopita. Zakletve, prema mom miljenju, paklene ili ne, trebaju biti
kratke.
Kopajui u jednom od ormara, izvukla je veliku kutiju matovito
oblikovanih kolaia od marcipana, bocu slatkog vina i dvije ae. Znate
kako je, ispriala se, moram to drati pod kljuem zbog ovdanje djece,
inae jednostavno ne bih imala nita! No, no, ne tako brzo ili e vam biti
slabo. etiri komada su sasvim dovoljna! Napunivi mi au, odnijela je
kutiju i opet je zakljuala. Uzmete li jo, neete moi ruati. Vino mi je
klizilo kroz grlo u utrobu poput tekue vatre. Sada sam vidjela dvostruko.
Dvije La Voisine su podignule svoje ae i nazdravile. I ja sam podignula
svoje dvije ae. Pile smo u ime drevne vjetine proricanja budunosti.
Vjetina proricanja budunosti! poviknula je. Ugodna, unosna i
posve zakonita! Ah, kako ste sretni danas, kraljev je zakon proglasio
praznovjerje zastarjelim! Nema vie suenja vjeticama, nema spaljivanja.
Na je novi svijet sada svijet znanosti, prava, razuma. No, ak i u tom
novom svijetu mukarci moraju enama dopustiti njihove male... zablude
jer smo mi jadna previe maloumna stvorenjca da bismo mogle bez njih.
Ustala je i spremila bocu i ae u drugi ormar. Vidjela sam da su ostale
police bile pune udnih staklenih boica i sve su bile uredno obiljeene.
Opet je zakljuala ormar i okrenula se prema meni. to je bilo u tom
ormaru? Iz nekog sam razloga osjetila neto udno u elucu.
to vam je? Malo ste zeleni oko usta. Oh, zaboga! Nisam vas smjela
prestraiti sa svim tim priama o spaljivanju. Ne brinite se. Moj je zanat
najvii sud hereze, sud doktora sa Sorbonne, u cijelosti proglasio
zakonitim. Osobno sam ga branila. Bila sam puno mlaa, ali ak sam i tada
znala kakva je mo elegantne haljine i lijepog poprsja kod starijih
bogoslova! Pih! Kakve predrasude! Sigurno su oekivali neku turobnu,
glupu staru babu. Samo sam istaknula kako mi se ne moe zamjeriti to se
sluim umijeem astrologije kad ga pouavaju na vlastitu fakultetu. Nakon
toga sam me je rektor sveuilita pozvao da ga posjetim te je time
osujetio moje progonitelje u Drutvu presvetog sakramenta. I dalje ruam
s rektorom svako toliko kako je drag! I kakve gozbe prireuje!
Nezaboravne! Nisam si mogla pomoi, jednostavno me zadivila svojim
znanjem o svijetu. eljela sam ga za sebe. Kako sam bila glupa, ivjela sam
samo u knjigama!
Posegnula je u ladicu svojega radnog stola i izvukla ugovor. Gurnula ga
je prema meni i pokazala gdje trebam potpisati. Jedva da sam ga mogla
proitati, toliko mi je titralo pred oima, ali uspjela sam se nekako odrati
na mjestu da umoim pero u tintarnicu i nakrabam potpis na dnu. Uzela
je papir, pogledala ga i nasmijala se.
Vidim sjajnu budunost pred vama! rekla mi je. Vidovnjaci koji itaju
iz vode sada su u modi i kreu se u najboljim krugovima. Naravno, slike
same po sebi ne vrijede puno, od mene morate nauiti umijee
tumaenja, istraivanje fiziognomije, magine formule. No, s tim
obrazovanim govorom moi ete ii bilo kamo. A ja volim modernu
klijentelu. Vie e nam platiti. Ustala je i araem razgrnula eravicu.
Iskreno sam poeljela da opet otvori ormar s marcipanom, ali nije.
E sada, tijekom svojega rada ut ete vrlo tune prie: okrutan,
bezosjeajan mu, mala, ah, neugodnost na putu, udnja za ljubavnikom
koji je ravnoduan. Takve ete poslati k meni. Vaa e kristalna kugla
otkriti da u Ulici Beauregard mogu nai rjeenje svojih problema. Srea u
kartama, poveanje grudi, lijekovi za bolesti ljubavi, ouvanje tijela od
rana na bojnom polju. Nudim niz malih povjerljivih usluga bez kojih svijet
mode i kulture ne bi mogao napredovati.
Ah, shvaam, rekla sam pristojno, ali moj je um funkcionirao jednako
kao i moje oi te nita nisam razumjela.
Sumnjam da zasad ita shvaate! Nasmijala se. Dovoljno je da inite
to ja kaem i bit emo vrlo sretne zajedno. Evo, ovim ete znakom biti
prepoznati kao jedna od nas spoji prstenjak i palac, dlanom prema gore.
Moete li to uiniti ili u vam morati poslije opet pokazati? Samo
zapamtite: jako ste daleko od toga da vas uvedemo u nae istinske
misterije, stoga ne budite oholi i ne pokuavajte me nadmudriti, jasno,
duo? Da, tako je. Dajte da vas pridrim za ruku, sad e ruak. Ne, vrata su
ovdje, sjeate se? I tako su me jednog jutra uveli u tajni svijet za koji
nikada nisam ni sumnjala da postoji pred mojim vlastitim pragom.
Tog se dana pobrinula za sve. Otklonila je moju zbunjenost obilnim i
izvrsnim rukom i naruila da se moja haljina pokrpa, smatrala ju je
previe lijepom da bi se bacila. Bila je to prilino zgodna alobna haljina od
fine sive vune, ukraena crnim svilenim vrpcama. Cijelo poslijepodne,
snena od hrane, ljenarila sam u podsuknji na katu u jednoj od njezinih
spavaih soba, punoj golemih tapiserija i ekala da mi vrate haljinu. Ovo
su bili sati kada je primala klijente, a mene se nije smjelo vidjeti u njezinoj
kui. Listala sam neku dosadnu vjersku knjigu koja je bila jasno izloena na
nonom ormariu, Reflections sur la mis ricorde de Dieu, a zatim sam,
prilino hrabro, pretraila ladice i bila nagraena zanimljivijim sveskom
pod naslovom Les amours du Palais Royal, boicom neega za to sam
pretpostavila je lijek za spavanje, odreenim brojem neobinih eljeznih
sprava koje su izgledale kao dugake igle ili kuke te tekom elinom
pricom s dugim, tankim vrhom. Bila je tu i hrpa istih, zguvanih
platnenih salveta i klupka ovje vune. Nisam mogla ni zamisliti emu je sve
to sluilo. Ba sam se eljela nagraditi izvrsnom knjigom o Palais Royalu
kada sam zaula buku i urno sve vratila na mjesto.
Srce mi je poelo lupati, a onda sam vidjela da je to samo jo jedna od
sveprisutnih maaka moje domaice. Veliki prugasti maak skoio je sa
svojega mjesta na vrhu ormara gdje je spavao. Spustio se ljupko na golem
krevet s baldahinom na kojem sam sjedila, poeo presti i trljati glavu o
moju ruku, traei da ga mazim. Dok sam se igrala s makom, nisam mogla
ne primijetiti kako je soba bila zagrijana u ovo hladno zimsko
poslijepodne, iako nije bilo vatre u kaminu spavae sobi. Sigurno je negdje
bila skrivena pe. Kako pametan nain da se grije inae hladna spavaa
soba! Ustala sam i ogledala se po prostoriji, traei oko tekog, tamnog
namjetaja. Podignula sam raskone zelene zavjese, koje su sprjeavale da
hladnoa ne prodre kroz ledeni prozor, i navirila se u goli vrt. Redovi
uredno zasaenih, golih stabala izdizali su se iz snijega, a u sredini klasini
ukrasni kamenjar s grkim stupovima i fontanom koju su pridravale nimfe
inile su ledenu skulpturu, bijelu na bijelom, u smrznutu krajoliku. Uski je
dimnjak nezgrapno strio iza kamenjara. ak je i vrt madame Montvoisine
bio opremljen svim udobnostima.
Odustavi od svoje potrage, odluila sam se vratiti zanimljivoj knjizi na
nonom ormariu. No, prolazei pokraj velike tapiserije iza kreveta,
osjetila sam neobian izvor topline i namirisala neto udno. Podignula
sam tapiseriju, a iza nje je bila mala eljezna pe postavljena u kamenom
zidu i jo je otputala toplinu koja je jenjavala. udno mjesto za pe,
pomislila sam, spustivi tapiseriju kad sam zaula kucanje na vratima. Bila
je to vraarina pokerka, Marie-Marguerite, otprilike moje dobi, ali via i
uspravnija, a sad kad sam je dobro promotrila, naalost i ljepa. Nosila je
pladanj s keksima i okoladom koje mi je poslala njezina maeha.
Sada bih radije bila ovdje nego dolje, rekla je veselo, liui okoladu s
uglova usta i spremajui se smazati jo jedan keks. Sve te dosadne
maskirane dame... Recite mi ovo, recite mi ono! Kad se udam za Jean-
Baptistea, ivjet emo iznad njegove patisserie i jedino to u raditi bit e
piti kakao i igrati se sa svojom djecom po cijeli dan! Neete mene nai
kako u tajnosti putujem po cijelom selu i putam neznance u svoju kuu!
Ja u ivjeti onako kako prava ena treba, moj e se mu brinuti za mene!
Lijepo, ako to uspijete ostvariti, odgovorila sam, ljutita na njezine
lijepe smee kovre.
Oh, dobro, ne budite tuni. Niste vi krivi ako se mukarci ne zanimaju
za vas. Vama e biti dobro itati iz vode, pretpostavljam, iako se meni to
ini uasno dosadnim! elite li se kartati? Iz depa pregae izvadi paket
izlizanih karata umotan u komadi svilena ala. Evo! ree i stane ih
rasporeivati u oblik zvijezde na krevetu izmeu nas. Takve karte nikada
prije nisam vidjela. Nisu bile oslikane sa srcima i trefovima, nego s
noevima, kulama, licima sunca, pustinjacima, kraljevima i kraljicama.
Ovo je vrlo lijepo! poviknula je.
to je lijepo? Kako se igra ova igra?
To nije igra, ludice, to je vaa budunost! Vidite li ono sunce? To je
dobra srea. A ova ovdje znai novac uskoro. to emo sada?
A to je s makom? Nasmijala se i ponovo razdijelila karte. Oh,
maco, mrtvaka glava za tebe, stara! Bolje ne idi van ili e zavriti u juhi
obitelji vrtlareva pomonika! Tako smo ostatak poslijepodneva provele
dosta ugodno, gatale smo razliitim lanovima obitelji i velikaima na
dvoru. Samo to ne smijete initi za kralja, upozorila me. To je izdaja i
za kaznu e vas raetvoriti na Place de Grve. Oito je za bogaenje u
vraarskoj profesiji postojalo vie zamki nego to mi je njezina maeha
rekla.
DEVETO POGLAVLJE
Dakle, mademoiselle, da vidimo koliko ste brzi. Ovdje su tri karte: desetka,
kraljica, kralj. Posloila sam ih po redu prema veliini. Gdje je kraljica?
Pokazala sam na mjesto gdje je bila kraljica, licem prema dolje, na La
Voisininu velikom, tamnom stolu. Zimska kia udarala je o prozore, pa se
ta visoka soba puna tapiserija s vatrom u kaminu inila jo vedrijom i
ugodnijom. Pogreno! Pokuajte ponovo! Ha! Opet pogreno! Gledajte
pozorno! Opsjenarske ruke, glatke i spretne, bljesnule su preko karata.
Jo jedan od La Voisininih ljubavnika, ovaj put jedan od glavnih, koliko sam
mogla zakljuiti po dolascima i odlascima u ovom vrlo sloenom
kuanstvu. Izgledao je starije, bio je naboran, nosio je zaputenu periku, a
odjea mu je bila od domaega sukna. Zvao se Le Sage i doimao se gotovo
varavo nespretnim, dok niste pogledali u njegove lukave oi i vidjeli kako
mu klize neobino bijele ruke, koje je obino titio rukavicama.
Vae oi trebaju naoale, mademoiselle... Pa, evo kraljice! Skrivena je u
vaem vlastitom rukavu! Njegova bijela ruka bljesnula je i izvukla kraljicu
uz teatralnu gestu.
Lano mijeanje, lano presijecanje, navoenje partnera da odigra tono
odreenu kartu, sve sam to nauila, a tada bi eljena karta neprimjetno
kliznula na vrh snopa pod mojim rukama. Neprocjenjivo znanje za vraaru.
No, Le Sage je bio majstor. Zatim je vratio te tri karte u snop, a onda se
cijeli snop karata razlio izmeu njegovih ruku poput tekuine.
Pokaite mi to, Le Sage! preklinjala sam ga.
Opet ste budalasti, mademoiselle, rekao je. Gatar nikada ne smije
izgledati previe vjet u mijeanju. Odreena naivna iskrenost je
vana.Intenzitet. Polako promatrajte svaku kartu, kao da gledate
proroanstvo o propasti. Promotrite madame kroz prorez na vratima
sljedei put kada bude imala klijenta. Zatim je, kao da eli dokazati svoju
poantu, ponovo promijeao karte, ovaj put samo jednom rukom.
Kua madame Montvoisin bila je prava tvornica prijevare, s prorezima
iza tapiserija, akustinim cijevima izmeu blagovaonice i salona te
nauljenim koloturama u stropu kojima se moglo upravljati s gornjega kata.
U nekoliko dana koje sam provela ondje ve sam vidjela seansu u kojoj se
pojavila sablasna bijela ruka, zgodno sputena na crnoj niti. Ipak, ak i
tada sam osjetila da postoje stvari koje nisam smjela vidjeti. Pojavila se
neka ena pod maskom, blijeda i prestraena, koju su odveli na kat radi
neke nepoznate svrhe. Pe koja se puila u vrtnom paviljonu i madameina
radna soba sa svojim udnim ormarima uvijek su bile pod kljuem. Katkad
bi madame prekidak ale koje su ukuani zbijali, primjeujui s mranim
izrazom lica: Da razumijete moje moi, nikada ne biste to rekli preda
mnom!
No, uglavnom sam bila previe zauzeta da bih se pitala o dubljim
tajnama kue u Ulici Beauregard. Zapljusnuli su me podukama: znakovi
zodijaka, linije na dlanu, tumaenje kapljica voska baenih u zdjelu vode.
Zatim odgonetavanje znakova i proroanstava te prouavanje predmeta
kao to je drago kamenje, valjalo je zapamtiti koji od njih vraaju zdravlje,
donose sreu ili tite od otrova. Sve sam to morala nauiti ako sam eljela
zadiviti svoje nove klijente jer veina plemia koji su dolazili vraarama i
sami su se bavili okultnim te su brzo znali prepoznati amatera.
Dakle, Adame, kako napredujete? Zar vam nisam rekla da je brza? La
Voisin je dojurila iz salona nakon dugog niza konzultacija.
Kao i obino, zar ne, ljubavi moja? Vae moi otkria su neupitne. A
vaa ideja jednostavno genijalna! Kako ona govori, napuenih usana,
inteligentno, te duge rijei! udo! Tko bi ikada povjerovao da nema barem
sto godina? La Voisin je bila zadovoljna sama sa sobom. Nije bilo druge
nego da pokaem svoje nove vjetine. La Voisin je naruila malo vina i
tanjur kolaa iz kuhinje, a zatim sjela u svoj naslonja na elu stola.
Ah, odlino! rekla je vraara uz duboki udah. Ali, mademoiselle,
kakav to kiseo izraz lica vidim? Gdje je zahvalnost za blago znanja kojim
sam vas obasula?
Mislila sam da ete me pretvoriti u ljepoticu koju e svi eljeti, a ne u
kartaicu, odgovorila sam. La Voisin se nasmijala.
Sve u svoje vrijeme, razmaena djevojko! Pa ve sam dogovorila. Ve je
ionako vrijeme da se hranite izvan kue. Ne elim se izloiti opasnosti da
vas moji klijenti opaze prije nego to budete gotovi.
Gotova? Kao peenka?
Gotovi kao remek-djelo. Bit ete moje krunsko djelo.
Nae krunsko djelo, draga moja, ispravio ju je gatar, iskapivi vino.
Jeste li ve bili kod Lemaira?
Da, to je sve dogovoreno. Konzultacije s Lemairom, zatim kroja.
Bouchet je vrlo spor s rodoslovljem kae da je ovih dana posao na dvoru
tako naporan. Podsjetila sam ga na njegov mali... hm... dug prema nama,
ini mi se da je nakon toga postao mnogo susretljiviji.
Bouchet, genealog? prekinula sam je. Onaj koji dotjeruje pretke
onima koji se ele uzdii na dvoru?
Bouchet je genij, draga moja. Vidite? Ne tedim na vama! Morate
priznati da e vas plemiki naslov uzdignuti. Osim toga, otvara mnoga
vrata. elim vam da imate uglednu klijentelu. Da, doista, uivat ete u
svojem novom ivotu, to vam jamim! Kako vam se svia naslov markiza
de Morville, ha? Otmjeno, zar ne? Naviknite se na njega!
Ali... Ali... Bit u lijepa, zar ne? Poput drugih djevojaka? Obeali ste!
La Voisin i Le Sage su izmijenili poglede.
Draga moja, odgovorila je arobnica, obeala sam da u vas uiniti
lijepom i poeljnom, ali vam nisam obeala da ete biti poput drugih
djevojaka. Vraara nikada ne smije biti obina! Morate odisati nekom
tajnovitou i boanskom distanciranou od svega to je obino. Adame,
jeste li donijeli knjigu?
S teatralnom gestom, Le Sage iz depa izvue mali svezak uvezan u
teleu kou. Prolistala sam ga. Bio je to bonton iz vremena Henrika IV.
Prouite ga veeras, rekla je La Voisin, nakon lekcije s kuglom. elim
da se doimate kao ena iz nekog drugog stoljea. Markiza de Morville je
vrlo stara dama.
Ali ja ne elim biti stara! protestirala sam.
Ne stara. Ouvana u vjenoj mladosti. Tajnim umijeem alkemije!
Veselo je uzdignula obrve. Nije trebala vie nita rei. Sve sam odmah
shvatila. Tajanstvenost. Magnetizam. Pokoja ala. Aristokratski domovi
koji nikada ne bi ni razmotrili mogunost da prime financijera Pasquiera,
ak ni u danima kada je bio u milosti i kada je bio bogat, natjecali bi se
meusobno tko e od njih primiti najbesramniju arlatanku ikad stvorenu!
Takva je bila kazna za bogatstvo i dosadu. Prekrasno!
Te sam noi napisala u svoju biljenicu:
12. prosinca 1674. Veliki Platon kae da mase ne mogu upravljati same
sobom zbog svoje lakovjernosti. No, to emo onda rei o najboljim
obiteljima u Francuskoj, koje su jednako lakovjerne? Kako bih voljela da
mogu razgovarati o ovome s ocem. Vjerujem da bi markizu de Morville
smatrao sjajnom podvalom jednako kao i ja.
Ve idue veeri, nakon veselog slavlja u kojem se ispilo previe zdravica
u ime moje sjajne nove karijere, spakirali su me u koiju i odveli na
skrovito mjesto, gdje sam se trebala obnoviti kao gusjenica u ahuri prije
nego to zabljesnem pred zaprepatenim svijetom.
***
Probudila sam se u nepoznatom kraju. Zimska je svjetlost sjala kroz
otvorene kapke u uskoj sobici i bacala sjajne are na goli drveni pod kraj
kreveta. Buketi nacrtanog cvijea unosili su malo ivota na uto oslikane
zidove pod kosom strehom, a ta sobica u potkrovlju mirisala je na svjeu
posteljinu. Jastuk se doimao kao da je ispunjen ciglama. Krevet je teio
petsto kilograma. Glava me je strano boljela. Okrenula sam je. Odjea mi
je bila ovjeena o klin, biljenice uredno posloene uz cipele. Netko mi je
navukao spavaicu i stavio me u krevet. Sve dok ne pomaknem glavu,
vraarska profesija zasad i nije tako loa, pomislila sam. Netko je pokucao
na vrata. Uurbano, prsata mlada ena u kapi i pregai ula je u sobu, a s
njome je odnekud dolebdio i miris okolade. Zastenjala sam.
Dakle, napokon ste se probudili, ha? Kakav je osjeaj imati sto i
pedeset godina?
Ba kao i imati petnaest godina. No, strano me boli glava.
Kao to ste mogli i oekivati. Nikada nisam vidjela ikoga pijanijega od
vas sino kad su vas doveli ovamo. Donijela sam vam lijek za glavobolju.
Sama ga radim i izvrstan je. Evo, popijte ovo i odjenite se. Pred vama je
puno posla. Danas idete na savjetovanje kod monsieura Lemaira, a idete i
krojau da vam uzme mjeru za novu haljinu. Diite se! Da, morate ga
popiti! I neka vam to bude pouka! Ako kanite biti velika vraara, vie
nikada ne smijete izgubiti kontrolu! Ostavite se vina ili ete se izdati u
drutvu!
Pogledala sam tu odvratnu mjeavinu u peharu. Dovoljan razlog da se
ostavim vina ako je to lijek. Popila sam ga. Imalo je okus po neemu
stranom sastruganom s dna rijeke u ljetnim danima.
Ah, dobro. Tako. Eh sad, kad bih mu samo mogla dati bolji okus,
obogatila bih se! objavila je. Doite dolje kada budete spremni.
Napravili smo kakao vama u ast.
Glavobolja je ve prolazila. Ustala sam, oprezno opipala svoje udove i
vidjela da ih jo imam, odjenula se i sila niz usko stubite. Velika
prostorija u prizemlju prilino me zadivila. Bila je to dijelom kuhinja,
dijelom ljekarna. Nikada nisam vidjela nita slino! U irokom ciglenom
zidu velikoga kamina bila je ugraena penica, a kraj kamina bila je visoka
pe udnog izgleda s tornjiem u kojoj je bio ugljen, tako vjeto sagraena
da se vatra u pei mogla neprestano odravati nekoliko dana. Uza zid bili
su dugi radni stolovi prekriveni neobinim staklenim posuem i
zapeaenim vrevima. Dvije djevojice koje su izgledale kao da im je oko
deset i dvanaest godina lijevkom i zaimaom punile su redove malih
zelenih staklenih boica pod nadzorom visoke, starije ene koja je drala
bakrenu posudu punu neega tajanstvenog. Sluavka u pregai i kapi,
nakon to je promijeala nekakvu jezivu mjeavinu slatkastog mirisa u
malom loncu kraj velikog kotlia na ognjitu, sada je dodavala cjepanice u
pe iz koje se irio udan otar miris i mijeao s privlanim mirisom
okolade. U kutovima prostorije bile su nagomilane kutije i svenjevi tko
zna ega, a na policama je stajao niz udnih, kuglastih ivotinja, sloenih i
sauvanih u staklenkama kao da su krastavci. Iznad svega toga sa stropa je
visjelo fantastino djelo umijea prepariranja, dlakavo stvorenje s etiri
noge, a svaka je zavravala golemim stopalima rode. Stvorenje je imalo
rairena pernata krila i lice nalik na ljudsko nainjeno od gipsa te neto to
se doimalo kao kozja dlaka. Na neobinoj pei grijala se zdjelica kakaa, dok
je kraj nje na maloj polici stajao teak zemljani tanjur pun svjeih peciva iz
pekarnice, prekrivenih ubrusom.
Ah, dakle svia vam se naa harpija. Lijepa je, zar ne? Starija od dviju
ena se okrenula i obratila mi se. Bila je visoka i mrava, sijedu je kosu
podvila pod malu kapu, lice joj je bilo blijedo. Oi su joj izgledale lukavo,
kao da je u ivotu vidjela i previe te se u tome snala najbolje to je
mogla. Predstavila se kao udovica, Catherine Trianon, a ljudi su je
poznavali kao La Trianon. Djevojice su odloile lijevak. No, no,
prekorila ih je, morate oprati ruke prije nego to ita pojedete! To je
pravilo kada uite ovaj zanat. Keri? Pripravnice? I koji je to bio zanat?
Alkemija? Farmacija? Nisam znala. Djevojke su se razbjeale da postave
posudu ispod slavine golema kuhinjskog rezervoara koji je stajao u kutu.
Kako znate da je enskoga roda? upitala sam, i dalje gledajui u
bezlinu donju stranu toga stvorenja. Majstor prepariranja diskretno joj je
prekrio trbuh arenim pajim perjem.
Jer je sve u ovoj kui enskoga roda! Ne bismo dopustile nita drugo.
Nia, ljepa ena koju sam prvi put vidjela na katu i koja je bila poznata
kao La Dode, dohvatila je alice s police i postavila ih na prazan radni
stol.
Psst, upozorila je njezina starija druica, ne bih tako spremno
brbljala dok ne vidim znak. Okrenula se prema meni. Jeste li vi jedna od
nas? Napravila sam znak koji su me nauili. Jedna od nas, ali niste jedna
od nas. Koliko je vremena prolo otkad ste napustili onaj drugi svijet?
Nekako sam znala to je time htjela rei.
Prije dva tjedna, rekla sam.
Boe, kakva promjena! to ste radili dva tjedna prije nego to je sve
poelo? upita La Trianon.
Planirala sam se utopiti, ali umjesto toga sam ovdje, rekla sam
bezizraajno. Nekako nisu izgledale okirane kao to bi se oekivalo od
veine ljudi. Otpila sam jo jedan gutljaj odline okolade.
Je li se radilo o mukarcu? upitala je nia ena koja se zvala La Dode.
Obino je tako. Niste valjda nosei? Kakva uasna pomisao! okolada je
odjednom imala okus po praini. ene su primijetile moj pogled i kimnule
jedna drugoj. Ne brinite se, odgovorila je La Dode. Sada ste s nama.
To nije problem u naem svijetu. Iako ne mogu rei da nam ne pokuavaju
praviti probleme. Mukarci, mislim. Oni ne mogu podnijeti pomisao da
ena vodi vlastiti posao. Gdje vam je dozvola? Tko je vlasnik zgrade?
Skrivate li ovdje zloince ili bjegunce? Zacijelo ne ivite u potpunosti bez
mukaraca! Ali ivimo, monsieur andaru, i svi su nam papiri u redu. Mi
smo asne udovice, bavimo se zanatom koji su nam ostavili nai dragi,
pokojni muevi, pripravljamo parfeme i lijekove. Obriemo suzu,
ponudimo malo ruine vodice za suprugu ili djevojku. Popijte malo na na
raun, narednice, znamo da samo izvravate svoju dunost. I, dakako,
utjecaj pomae. La Voisinin utjecaj. Moemo ivjeti kako elimo. Bez
mukaraca.
Ona kae da su vas pouavali, prekinula ju je prva ena. Kada nas je
zamolila da vam pomognemo, rekle smo: Dobro, ako zna itati i raunati,
moe nam pomoi da dovedemo evidenciju u red. Promotrila sam
neuredne hrpe papira koje su leale posvuda. To me razljutilo, nije uope
imalo veze s ahurom u kojoj gusjenica eka da se pretvori u zanosnog
leptira. La Trianon je nastavila: Posao nam je u posljednje vrijeme malo
izmaknuo nadzoru. Vidite, toliko smo uspjene isporuke po cijeloj
Europi! To je zbog nae kvalitete. Jamimo kvalitetu i nikada nismo imale
razoarana kupca. Dakle, ljudi nam vjeruju. Fino! Znala sam da ete nam
pomoi! Mi emo paziti na vas, vi pazite na nas, a La Voisin pazi na sve
nas. Pa, mi smo gotovo filantropsko drutvo! Da, dobro doli u nae
drutvo! inite dobro i uvijek e vam biti dobro, kao to je moja majka
govorila.
Opet filantropija. Zbilja nikada nisam susrela toliko dobrostivih dua u
ivotu kao u posljednjih nekoliko dana. Prekinuo nas je zvuk zvona koji je
dolazio iz predsoblja, zapravo trgovine, ureene kao salon nekog vraa i
ukraen astrolokim znakovima. La Dode je pourila prema ulaznim
vratima. Oh, to je zacijelo ljekarnik, monsieur Jordain s isporukom! ula
sam je dok je nestajala u prednjoj sobi. Hvala Bogu. Ponestalo nam je, a
imamo toliko narudbi!
Vratila se u pratnji starijega gospodina bezopasna izgleda koji je nosio
nekoliko ruiastih vreva privezanih uzicom koje je stavio na najvei radni
stol.
Evo, moje dame jo svjee i ilo! to to mirie? okolada?
Nema vie, odbrusila je La Trianon, reui vrpce i sumnjiavo virei u
jedan od vreva da provjeri kvalitetu robe. Nisam mogla ne vidjeti njezin
sadraj.
Vrevi su bili puni ivih aba!
***
Moja je preobrazba ostvarena nizom posjeta stranjoj sobi duana
moderne coiffeuse-bouquetire u blizini Port Saint-Denisa: jo jednog
mjesta vezanog za madameino filantropsko drutvo. Ondje su me
ispitivali i prosuivali dok nisam proplakala: moje lice, hod i dranje bili su
nedopustivi za modernu enu. Posavjetovali su se s jednim propalim
uiteljem baleta koji je bio duan madame i on je otkrio da mi je jedna
noga kraa od druge. Pozvao je postolara da izradi podstavljenu cipelu s
povienim potplatom, a onda zakiljio pregledavajui mi kraljenicu i
poslao po majstora za steznike. On je prema njegovu nalogu izradio
odvratnu spravu za muenje s elinim ipkama koje su sezale sve do
mojih ramena.
Eto! ree, dok su me tako vrsto uivali u nj da su mi na oi navrle
suze. Promijenite je tako da je ni njezina vlastita majka ne bi
prepoznala! To je rekla ona stara vjetica i, tako mi Boga, to u i uiniti!
Ali kako u izai iz njega? upitala sam oajniki.
Neete, rekao je mirno. Sve moje uenice moraju biti utegnute u
korzete danju i nou dok ne postignu dvorsko dranje! Ne brinite se, kosti
su vam jo mekane.
Vae obrve... Uh, rastu poput korova! uzviknula je coiffeuse-
bouquetire dok mi je cupkala dlaice izmeu obrva.
Zato me sve to radite mora boljeti? zastenjala sam, mislei na svoja
bolna lea i rebra.
Zar nikada niste uli staru poslovicu za ljepotu valja trpjeti? Sreom,
imate dobru kou, nemate oiljke od boginja. Premda se kod mukarca
pokoji oiljak smatra otmjenim. Kralj, na primjer, ima oiljke od boginja, a
on je olienje elegancije!
Na neki bizaran nain, to je ak imalo smisla. Ono to je kod puanina
mana, kod plemstva je ukras. Odjednom sam shvatila da bi markiza de
Morville, ako postane dovoljno bogata, dovoljno mona, mogla
redefinirati ljepotu! To je bio La Voisinin trik. Nije imala arobni napitak od
kojega bih uistinu postala lijepa. Ona e jednostavno promijeniti nain na
koji me svijet vidi! Bilo je to briljantno, kao iluzija opsjenara.
Ista ona oronula unajmljena koija koja me uvijek prevozila kad sam ila
na ove sastanke ekala je da me vrati u radionicu koju je vodila La Trianon.
Naviknula sam se na to da koija, jednooki ovjek u crnom plastu, nikada
nije pitao za novac. No, ovog poslijepodneva dogodilo se neto sjajno.
Jednooki je ovjek oklijevao da mi pomogne popeti se u koiju,
promatrajui me kao da me ne poznaje.
Vidi, vidi, smijuljio se stari koija. Ista odjea... Mora da je i djevojka
ista. Znatno manje nalikuje na grotesknu vodorigu! Dok je stari konj
polako koraao i vukao koiju, ula sam ga kako mrmlja sebi u bradu,
Nije loe, uope nije loe.
No, na krianju ulice naglo smo se morali zaustaviti na povik koijaa
bogato ukraene i pozlaene teke koije koju je brzim kasom vuklo est
konja i od koje su pjeaci bjeali jer je od nje prskalo blato na sve strane.
Mjesta! Mjesta! uli smo nove glasove, iz suprotnog smjera dojurila je
druga koija koju su velikom brzinom vukla etiri dorata. Konji su
zanjitali, zaule su se psovke i zvuk brzih koija koje su se sudarile. Sluge
iz obiju koija pohrlili su da osvete povredu asti svojih gospodara.
Evo nam zabave, progunao je voza. Sada smo zarobljeni ovdje dok
ne raiste ulicu. Livrirani sluge isukali su maeve i uli smo ih kako,
borei se, jedni druge obasipaju uvredama. Zaulo se bodrenje okupljenih
prolaznika kad je gospodar prve koije iskoio iz svoje koije, otvorio vrata
one druge te izvukao njezina putnika da ga dobro izbatina svojim tapom.
Budalo, platit ete mi! Ja sam engleski ambasador! vikne drugi ovjek.
Evo vam onda, podmukli Englezu! uli smo kako je prvi ovjek
uzviknuo, udarivi ga svojim tapom. Obojica su se ubrzo izgubili usred
metea kad su se oko njih sjatili njihovi sluge, samo smo uli pokoji povik
Upomo! i Prokleti luak!
Oh, Boe, policija! uzvikne moj voza. A mi smo se nali izmeu njih,
ne moemo otii. Navucite zastor! Vidjela sam kako se voza stisnuo pod
svojim platem, navukao stari eir iroka oboda preko lica. Virei iza
zavjese, ugledala sam iroka plava odijela i eire s bijelim perjem, odore
parike policije. Njihov narednik, koji se isticao crvenim arapama, trao je
iza njih dok su se probijali kroz guvu. Za to je vrijeme miiav tamnoputi
ovjek srednje visine, otra profila, u pristojnom graanskom odijelu,
oito iz dobre obitelji, krenuo prema koijama sa zapovjednikim
dranjem. Uljudno je skinuo eir i duboko se poklonio pred zavaenom
gospodom, od kojih je jedan, u svojem prsluku stranoga kroja te kaputu
koji je izgledao skupocjeno, ali je bio provincijski kaput, izgledao prilino
loe. Kako dolikuje u takvim svaama, obojica su se okrenuli pridolici i
poeli mu prijetiti. Snaan gospodin je hitro uzmaknuo, prepustivi svojim
andarima da se pobrinu za sluge.
Vozau, vozau, jeste li slobodni? upitao je muki glas iz gomile. Bio je
to andar. Spustila sam zastor.
Imam putnika.
On moe pjeice kui. Desgrez iz policije zahtijeva vae usluge.
Ali rije je o dami, rekao je moj voza.
Oho, dama, Latour? andar je prepoznao mojega vozaa. Onda sam
siguran da vaoj dami nee smetati zaobilazan put preko Chteleta, zar
ne? Kad je u nju zakoraio, klimava mala koija se zanjihala.
Vidi, vidi, doista dama. Vrlo lijepa mlada dama, tovie. Nije va
uobiajeni tip, ha, Latour? Ako je suditi po tomu kako se zarumenjela?
Mademoiselle, dopustite da vam se predstavim. Ja sam kapetan Desgrez iz
parike policije. Vjerujem da vam zaobilazan put nee biti previe izvan
ruke. Kamo ste poli?
Bez razmiljanja sam odgovorila argonom pomonice parike
trgovkinje. Vraam se svojoj gazdarici, madame Callet. Poznajete je, zar
ne? Fina posteljina za gospodu? Dostavljala sam u Palau Tubeuf. Kada je
koija napokon poskoila i krenula, izvadio je biljenicu i olovicu te poeo
pisati svoj izvjetaj o nesrei. Nakon to je zavrio, vidjela sam da me
pomno promatra.
Ta je haljina prilino lijepa za pomonicu u prodavaonici rublja,
primijetio je neuljudno.
Zar nije krasna? Jedva da je noena. Dobila sam je na tandu rabljene
odjee u Les Halles! Nisam bila budala. Znala sam gdje sluge i pariki
siromasi kupuju svoju raskonu, prljavu i rasparenu odjeu.
Sjeate li se kod kojeg je staretinara to bilo? Njegov tihi glas
odjednom je zvuao zlokobno. Kako sam bila stisnuta u koiji s njime,
bojala sam se da bi mogao uti kako mi srce lupa.
Kod onog blizu stupa, sa znakom majmuna i zrcalom. Dugo je
promatrao moje lice. Otvorila sam oi i uzvratila pogled. Imao je usko,
inteligentno lice s tamnim, tekim oima. Crna kosa bila je njegova
vlastita, oiana do ovratnika. Da nisam znala da je policajac, pretpostavila
bih da je sjemenitarac ili inkvizitor.
Moda je istina, ula sam ga kako mrmlja. Kao da se ne uklapa. Ipak,
svijetla alobna haljina, siva sa crnim i sive svilene vrpce... Pozorno je
promotrio haljinu. Osjeala sam kako gleda dug zakrpan razrez do struka,
gdje su bile vrpce i umetak kako bi se to bolje prekrio uredan av. Aha,
pomislila sam. ovjek logike. Najopasniji! Pribliavali smo se sa strane gdje
je bio sud velikom zatvoru-utvrdi Ulicom Pierre-a-Poisson, gdje su dugi
stolovi prodavaa riba, koji su bili postavljeni uza zid tvrave, bili
prekriveni tisuama grgea, arana i drugih rijenih riba. Cijela vojska
prodavaa istila je ribu i izvikivala svoju robu mnotvu kupaca koji su se
naguravali oko koije, uope je ne primjeujui dok su bili u potrazi za
savrenom ribom. Vonj je bio nepodnoljiv! Gomile trulih ribljih iznutrica
leale su pod stolovima, a takori su slobodno trkarali preko smrdljivih
gomila smea.
Recite mi, mademoiselle. Je li bila vlana kad ste je dobili?
Vlana? Oh, ne. Suha kao barut! Vidite? Vrpce nisu unitene, a vuna
nije zaprljana. Pruila sam mu rukav. Boe, pomislila sam. Dali su moj
opis policiji kad sam nestala! Obitelj Pasquier dovoljno vano da izbije
skandal, da me policija zapamti. No, negdje duboko u meni pjevuio je
neki glas: On me ne prepoznaje, ja izgledam drukije. Rekao je da sam
lijepa.
Hm... Zanimljivo... rekao je kad je mala koija ula u veliko dvorite
Chteleta.
Neto nije u redu s mojom odjeom? upitala sam uznemirenim
glasom.
Ni govora! odgovorio je Desgrez glatko. Savrena je! Au revoir,
malena prodavaice rublja! Moda u jednoga dana imati zadovoljstvo da
vas opet sretnem.
DESETO POGLAVLJE
Kapetan Desgrez, zadubljen u misli, velikim je koracima proao kroz
straarnicu u Chteletu do unutarnjih vrata na suprotnome kraju velike
kamene dvorane. Jedva da je kimnuo na pozdrav skupine asnika koja je
ustala dok je prolazio, stavljajui u stranu svoje mukete to su ih istili.
to mu je? upitao je jedan od asnika, odloivi svoju dugu etku i
vadei snop karata iz depa.
Nemojte mu smetati. Kada ima taj izraz lica, na tragu je neega,
odgovorio je narednik.
Na tragu? ao mi je onda toga neega, odvratio je prvi ovjek dok je
mijeao i dijelio karte.
Kroz otvorena vrata uli su kapetana kako vie na glavnog arhivara u
prostorijama izvan straarnice. Desgrez je zatim izaao nosei pod rukom
mapu vezanu uzicom i nestao u smjeru odaja monsieura de La Reynieja.
Ah, Desgrez, uite! Ba sam se spremao poslati djeaka da vas
potrai. General pukovnik policije, u svojem grimiznom platu koji je
odavao njegov visoki poloaj u slubi, bio je uljudan kao i uvijek, iako nije
ustao sa stolca. Zid iza njega bio je obloen policama s pravnim knjigama.
Pred njim na stolu leao je prijepis suoenja dvojice krivotvoritelja novca
koji su prethodno bili ispitivani odvojeno. La Reynie je obiljeio
suprotstavljena svjedoanstva i to zapisao u svoju malu crvenu biljenicu
koju nikada nije isputao iz ruke. Bio je to veliki sluaj, ukljuivao je
riznicu, a moda ak i izdaju! Louvois, kraljevski ministar kojemu je bio
odgovoran, bit e zadivljen. Desgrez je skinuo eir i naklonio se.
Monsieur de La Reynie...
Vidim po izrazu vaega lica, Desgrez, da ste na tragu neega. Recite mi,
odnosi li se to na dokumente koje imate pod rukom?
Monsieur de La Reynie, krivotvoritelj Latour je opet u gradu. La
Reynie je odloio svoju biljenicu.
Taj nitkov? zaudio se naelnik policije.
I vozio je djevojku koja je nosila haljinu mrtve ene. Desgrez je otvorio
mapu: Pasquier, Genevive, nestanak. Kad je Desgrez stavio krojaevu
skicu pred efa, iz nje je ispao komadi skupe sive vunene tkanine.
Identina odjea, poderana i uredno zakrpana.
Sluaj je zatvoren, Desgrez. Tijelo je naeno u rijeci.
Ali haljina, monsieur, ne pokazuje znakove da je ikada bila mokra.
Ukrasna pletenica nije se rasplela. Mogla je biti nova, osim to je
zakrpana.
I tako ste doli traiti da ponovo otvorim taj predmet kao...
Kao ubojstvo, monsieur de La Reynie. Rodbina previe lako nestaje u
ovome gradu, pogotovo kada se radi o nasljedstvu. Koliko se sjeam, ta je
djevojka upravo bila naslijedila lijepo imanje na selu koje je oekivao sin.
elim nastaviti s istragom.
Dobro. Vaa gorljivost je pohvalna. No, morat u zatraiti da odgodite
istragu na ovom sluaju u korist mnogo vee stvari. Upravo sam primio
vijest da je madame de Brinvilliers napokon pobjegla iz svog skrovita u
Engleskoj. Za skandal njezina bijega iz Francuske optuili su nas, Desgrez!
La Reynie je odjednom izgledao ogoreno.
Ali... njezin poloaj... Louvois sigurno zna... Imala je pomo na najvioj
razini...
Njih poloaj zasljepljuje, Desgrez. Ti dvorani vjeruju da bi trebala biti
dva zakona, jedan za njih, drugi za sve ostale! No, mene poloaj ne moe
zadiviti, uvjeravam vas! Ovo kraljevstvo mora imati jednu pravdu ili e
propasti! Njezin poloaj ne mijenja injenice. Ta je ena sustavno trovala
svoju obitelj kako bi dobila novac kojim je uzdravala svoje ljubavnike! Da
je bila puanka, vjetar bi ve raznio njezin pepeo. elim da je naete, gdje
god bila, i da je dovedete na vjeala!
Gdje je zadnji put viena?
Kod Dovera, odgovorio je general-pukovnik policije, predavi
Desgrezu izvjetaj svojih engleskih uhoda to ga je izvadio iz ladice. Ovdje
imam ime njezina broda. Moete poeti s ispitivanjem zapovjednika broda
Swallow. Tu su i imena nekoliko putnika. Slutim da e se skriti u
samostanu stranom, ali u kojem se govori francuski. U tom emo sluaju
s vremenom dobiti obavijest od crkvenih vlasti. Sam kralj je naredio da se
ne smije dopustiti da nam pobjegne najozloglaenija trovaica u povijesti
ovoga kraljevstva!
Tu je, meutim, i pitanje vjerskog azila...
Sitnica za vjetog ovjeka kao to ste vi, Desgrez. Samo ne ostavljajte
nikakve tragove nita to bi dovelo u nezgodan poloaj Njegovo
Velianstvo. Vi ste sada zadueni za ovaj sluaj. Morate je dovesti natrag
pod svaku cijenu!
Desgrez se naklonio u znak pristanka, ali duboko u svoje sjeanje
pohranio je sliku prodavaice u sivoj haljini. Prije nego to je vratio mapu
u arhiv, nakrabao je na njoj Callet prodavaica rublja da se podsjeti gdje
e poeti s novim ispitivanjima.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Boe, kako ste hladnokrvni! rekao je koija pomaui mi da izaem iz
koije i vodei me do vrata La Trianonina malog laboratorija. Odmamili
ste ga tako vjeto od ove kue kao da vam je to u krvi! ak ste i zvuali kao
djevojica iz prodavaonice rublja u Ulici Aubry-le-Boucher! Sada znam to
ona vidi u vama. Samo tako nastavite i jednoga ete dana biti kraljica!
Kraljica? Kraljica ega? Zapitala sam se, pospremajui te podatke za
kasniju uporabu.
Ta vijest nije razveselila moje domaice koje su stale zdvojno kriti ruke.
Morat ete rei njoj'. Smjetaje treba premjestiti! tuila se La Dode.
Moda nas je dovela do samoga Boe moj Desgreza!
Pst! Ne vie nego to je potrebno, apnula je La Trianon ljutito,
pogledavi me.
Smirite se, kad vam kaem! Odvukla ih je odavde. Mislio je da je
pripravnica u trgovini rublja. Prisegnuo bih na raspelo! Lukava je ona!
Oito emo mu morati vjerovati na rije, rekla je mrko La Trianon za
veerom.
Znat emo za nekoliko dana. La Reynie ne doputa da se stvari
odugovlae. Mogli bi ve sutra doi. Od uhienja do vjeala s njime to
moe biti samo pitanje dana!
Ime koje sam prepisala u biljenicu iz ruke moje mrtve bake, La Reynie.
Tko je La Reynie ? upitala sam.
La Reynie? odvratila je La Trianon. Pa, on je novi general-pukovnik
policije. Najopasniji ovjek u Parizu jer je najnepotkupljiviji. On odgovara
jedino Louvoisu i kralju!
Misli su mi poele letjeti u nekoliko smjerova odjednom. Baka je
napisala tajanstveno pismo samo nekoliko trenutaka prije svoje smrti.
Pisala je naelniku parike policije, a to joj je pismo netko istrgnuo iz ruke i
unitio. to se dogodilo baki dok je bila sama u toj sobi? Pokuala sam
prizvati u sjeanje bilo kakav neobian detalj, ali nisam se niega mogla
sjetiti, osim utanja svile ispred sobe kad sam ula i nala je kako umire
od napadaja. ime su se to bavile moje domaice kada su toliko znale o
tajanstvenom La Reynieju? Oito tu ima vie od mukanja ljubavnih
napitaka i gatanja. Morala sam saznati to je to.
Ionako ne moete zaraditi za ivot od potena rada u ovome gradu,
alila se La Dode. Ali barem dok hvata prosjake i zatvara prostitutke, taj
andar ima previe posla da bi se bavio nama! No ipak, zato djevojkama
brijati glavu, zatvarati ih u tamnicu jer ine upravo ono to ine otmjene
dame koje za to jo dobivaju i nagradu? Kraljeva kurva ivi u sjaju, a
njezina djeca imaju plemike naslove! Odakle njemu pravo da bude uvar
morala nacije?
Od kralja, draga moja, odgovori joj La Trianon, i nikada to nemoj
zaboraviti!
Onda moramo biti zahvalni na kraljevskoj obitelji! dometnula je La
Dode. Posebno na Monsieuru! Monsieur, odnosno vojvoda od
Orlansa, bio je kraljev mlai brat. Monsieur se odijevao u crveno i nosio
je zakrpe te je iao na balove odjeven kao ena. Njegovi muki ljubavnici
otrovali su njegovu prvu suprugu. Dok je Monsieur iv, kralj se nije
usuivao provesti zakon i pogubiti one koji su ivjeli poput njega. Ta je
aluzija bila dovoljna. Sada sam gledala svoje domaine drugim oima.
Znai to je bilo to. Jedna rije stranca u prolazu bila bi dovoljna da ih izda
te bi svi zavrili na vjealima zbog naina na koji ive. Gotovo sam se
razoarala da su bile tako obine. S obzirom na sve prie koje sam ula,
oekivala bih da imaju brade ili da nose udnu odjeu.
Vi ste... hm...?
Dobre djevojke ne znaju za takve stvari. Mislila sam da ste bolje
odgojeni! frknula je nosom La Trianon.
Nisu me odgojili da budem dobra djevojka. Mislili ste na moju sestru,
koja je lijepa i plavokosa.
Nije li to uvijek tako? rekla je La Dode. Zaboga, neobino izgledate.
Jeste li nas eljeli neto pitati?
Pa, hm... Je li istina da, hm... znate ve, da mogu imati djecu bez, pa...
mukarca? Obje su ene prasnule u smijeh.
Samo je Blaenoj Djevici to uspjelo, rekla je La Dode.
Da, sve su to samo lai, znate. Samo zato to nas nazivaju
hermafroditima, to ne znai da smo graene na neki udan, nenormalan
nain. Mi smo zapravo samo ene kojima mukarci ne trebaju i to ih
uzrujava! Uzmite jo jedno kuhano jaje. Nekako ste blijedi, usprkos tomu
to su vas oni ljudi na drugom kraju grada toliko namazali.
To je zbog korzeta u koji su me uili. Lea kao da mi gore! I tako sam
ukoena. Bojim se da u pasti i slomiti kosti.
Pa, ve se mnogo bolje drite. Vidljivo poboljanje! rekla je La
Trianon.
Da. Rekle bismo vam i prije, ali nismo htjele da se ne umislite, dodala
je La Dode.
Rekli su mi da u morati spavati u njemu i zaklela sam se da hou.
Uinila bih sve da postanem lijepa kao i druge djevojke, ali sada me toliko
boli da bih eljela da me oslobodite! Bio je naporan dan, s mnogo
iznenaenja. Bez ikakva razloga niz lice su mi potekle suze.
Oh, nemojte! Pokuajte. Napravit emo vam neto od ega ete
odmah zaspati. Samo obeajte da to neete piti danju. Ona nam nikada
ne bi oprostila ako bi to unitilo va dar itanja vode. La Dode se uvijek
doimala suutnom.
Recite mi... Postavili ste pitanje, sada sam ja na redu, rekla je La
Trianon. Govorite tako lijepo da oito dolazite iz dobre obitelji. Zato ste
ovdje sami? Zato elite trpjeti bol i sramotu da biste uli u svijet o kojem
ne znate nita? Mogli biste itati svojemu ocu ili vesti u jednom od onih
ugodnih samostana za bogate djevojke... Njezine su mi rijei ponovo sve
dozvale u sjeanje i neko vrijeme nisam mogla odgovoriti. Tada sam se
zagledala u nju u njezino kruto, usko lice, kosa joj je bila zategnuta pod
bijelom kapom i u njezine tamne, prastare oi.
Osveta, rekla sam. Mrzim jednog ovjeka. Ona je obeala da e me
uiniti dovoljno jakom da ga unitim.
Samo jednoga? primijetila je La Trianon. Doista ste mladi.
***
Nakon veere smukale su neto iz nekoliko boca s polica i izlile u au.
Sjedei u njihovu malom salonu, meu astrolokim kartama, osjetila sam
kako poinje djelovati. Prekrasna oputenost poela mi je obuzimati tijelo,
mozak mi se uspavao, a misli su mi postale spore i snene. Bol je nestala i
sve je postalo poput sna.
Kako se sada osjeate? upitale su me.
Prekrasno! to je bilo u tom napitku?
Oh, svata. No, uglavnom opijum. Zapamtite, ne tijekom dana.
Nikada prije nisam primijetila... Va salon izgleda tako lijepo.
Pogledajte kako svaka svijea stvara mali krug svjetlosti... Gotovo kao da
su lica...
I to je djevojka koja je odgovorila Desgreza da je prati kui. Sada se
svakako ini drugaijom.
Desgrez. Tko je on zapravo?
On? On je zapovjednik asnike strae i La Reyniejeva desna ruka, ali La
Reynie se ne mijea s oloem. La Reynie izdaje naloge, Desgrez uhiuje.
uvajte se njega ako ga ikada opet vidite. Naravno, on moda nee
jednako izgledati. Kau da se voli preruivati. La Trianon je djelovala
ozbiljno.
Pogledajte samo kako se dim uzdie, kao mala plava nit. Svijea kao da
visi. Moda biste u salon trebale postaviti ukrasne vijence. Izgledao bi tako
sveano! Crnina je tako obina.
Nije na posao izgledati sveano. Ova prostorija treba odisati
tajanstvenou. Zato nam se klijenti stalno vraaju, kupuju nae napitke i
horoskop. Taj mali drhtaj straha da su zakoraili u drugi svijet, svijet
okultnoga. Zapravo nam treba lubanja. Ili moda kostur. Da, kostur bi
ovom salonu dao odreeni ton. Naem poslu ne bi bilo kraja! La Dode
se zamiljeno zagledala u poneto goli kut kraj malene nie preko kojeg je
bila navuena zavjesa, a koji bi kostur ba lijepo upotpunio.
Recite mi, upitala sam, osjeajui toplinu u tijelu, je li i La Voisin
potajno jedna od vas hermafrodit?
Ona? Teko! smijuljila se La Dode. Ona je svaki dan s novim
mukarcem! Kupi ih kao dinje na trnici te s njima paradira ispred svojega
glupog starog mua. Svakoga, od plemia do nikogovia! Sada voli gatare,
neko vrijeme su to bili alkemiari, a odrava i vezu s krvnikom. No,
pretpostavljam da se to rauna kao posao...
Trebali biste pokazati vie potovanja, prekinula ju je La Trianon.
Njezine su ui posvuda! Pogledala me je i inilo se da joj je laknulo kad
je na mojem licu vidjela ono to je htjela vidjeti. Ako jo niste toga
svjesni, uskoro ete biti. Svi mi pripadamo jednom velikom drutvu, ali
nisu svi uvijek odabrani za inicijaciju u nae istinske misterije. Neki
zauvijek ostaju u vanjskome krugu, slabii koji su zadovoljni to mogu jesti
mrvice s naega stola. No, ona vas je uzela pod svoje, to vam mogu rei.
Mi koji slijedimo drevne obiaje gospodari smo ivota i smrti u ovome
gradu, a Catherine Montvoisin je najvea vjetica meu nama. Ona je naa
kraljica! Kod tih zadnjih rijei La Trianonino lice postalo je odluno,
uzvieno i odjednom sam osjetila da sam uvuena u vrtlog ludila. Moje
male biljenice, krhka splav razuma, nikada me ne bi mogle spasiti od
utapanja.
Te sam noi usnula udne snove. Sanjala sam da me progoni ovjek bez
lica. I majka je nekako bila u njemu, ali postala je golema i odvratna. Ulice
Pariza ispreplitale su se u beskrajnu labirintu, a ja sam njima bjesomuno
trala u potrazi za neim dragocjenim to sam izgubila, bezlian ovjek bio
mi je za petama da mi to neto ukrade ako bih to nala. Upravo sam bila
nadomak toga to je to bilo? Kua? Okrenula sam se i vidjela ovjeka bez
lica kako se nadvio nad mene, s noem u ruci. Zadrhtala sam i zagledala se
u mrak, shvatila sam da leim na eljeznim ipkama, vrsto svezana. Bol mi
se irila tijelom, mojim slomljenim kostima poput kiseline. Puzala sam po
krevetu i nala napola punu bocu koju su mi ostavili, pa sam ponovo
skliznula u more sablasnih snova.
***
Sutradan su me La Voisininom koijom isporuili na novu adresu gdje sam
trebala ostati oko tjedan dana dok se moja zatitnica ne uvjeri da nam
Desgrez nije na tragu.
Uostalom, draga moja, rekla je La Dode dok je u paket s mojim
biljenicama dodala staklenku sirupa za spavanje u velikodunoj koliini,
jo niste doista jedna od nas. Mi smo poloile krvnu zakletvu i nauile
kako podnijeti muenje, tako da neemo izdati jedna drugu. No vi ne
moete podnijeti ni vrsto utegnut steznik! To je bila istina. Tupa bol
irila se mojim tijelom i kad sam sjedila i kad sam stajala. Poviena cipela
uljala mi je iskrivljeno stopalo, a miii nogu, nenavikli na novu
ravnoteu, arili su poput vatre.
Moje novo boravite bila je prostorija ispod strehe velike stare kue u
Ulici Faubourg Saint-Antoine. Ondje sam trebala biti kod otune stare
vraare zvane La Lpre, ije je zanimanje imalo neke veze s neukusnim
aktivnostima to su se odvijale na donjem katu. Nikada vie nisam vidjela
jednookog koijaa. Poslije sam ula da su ga poslali izvan grada te da je
osnovao tvrtku koja se bavila iznajmljivanjem koija u Rouenu. U novim
me je odajama posjetila krojaka i donijela rabljenu haljinu od vune zelene
boje s vulgarnim utim satenskim obrubom koji je vie odgovarao
talijanskoj komediji nego ulici. Bila mi je neopisivo odvratna. Prepravila mi
ju je, a izdajnika siva haljina je nestala. La Lpre je sve to promatrala i
rekla: Ovaj je pothvat milostivi oito vaan! Poigrava se s plemstvom.
Ona bi klijente visoke klase! No, no, no! A ja tako naporno radim i nikada
ne zaradim ni novi! Molim se za svakoga od njih i plaam crkvenjaku
neku sitnicu da ih dostojno pokopa u nekom kutku na groblju. A ona sve
to dotakne pretvara se u novac! Zakiljila je prema meni kad je krojaka
kleknula, obiljeavajui rub gdje treba skratiti tu uasnu haljinu. Barem
mi poteno plaa za vas, mlada damice! Odakle ste kad govorite tako
fino, a izgledate tako priprosto?
Nisam iz ovoga grada, odvratila sam ljutito.
To sve kau. Kad malo razmislim, ne znam zato biste vi bili drukiji.
Bilo je veliko olakanje napokon pobjei od jadikovki najneuspjenije
vjetice u Parizu te se opet nai pod visokim, vedrim prosinakim nebom,
zamotana u dvokolici s groznom zeleno-utom haljinom pristojno
skrivenom ispod staroga plata od domaega sukna. Hladan vjetar zvidao
je izmeu zgrada u uskim ulicama i zveckao dimnjacima. Jednom sam
rukom vrsto stezala zaveljaj sa svojom imovinom, dok sam drugom
pridravala golemi eir koji je, zajedno s tekim alom koji mi je zaklanjao
lice, dovoljno uvao moju anonimnost. ovjek koji je vukao kolica nosio je
razgaene cipele, a njegova supruga, koja je gurala sa stranje strane,
podvila je suknju oko snanih listova, a stopala i noge omotala krpama.
Prosjake, koji su teturali po smrznutom kamenom poploanom podu
pruajui ruke, odbijao je njezin otrovan niz uvreda koje su uvijek
zavravale sa Zato ne pokua raditi, ha? Obina gnjido! Ulice su bile
pune ena s koarama i livriranih slugu jer je trebalo pripremiti gozbe,
kupiti svijee i drva, poslati poruke i pozivnice. Tu i tamo pokoja bi koija u
prolazu sve stjerala uza zidove jer u uskim ulicama nije bilo mjesta za
sigurno kretanje. Nosiljke su bile traene u ovo doba godine jer su ih
nosai mogli nositi uza stube i u kuu, tako da gosti ne bi morali svojim
satenskim papuama stati u ledeno blato.
Kad smo proli crkvu Saint-Nicolas-des-Champs, ugledala sam mukarca
u krznom obrubljenom odijelu kako izlazi iz crkve, slijedei damu u
grimiznom platu s bijelim krznenim mufom. Stigla je koija te je dama, ne
osvrui se, dopustila da joj pomognu ui. Dok je koija odmicala,
prepoznala sam arogantan profil viteza Saint-Laurenta. Ujak! udovite!
Oh, da ima pravednoga Boga, On bi ga zgromio na licu mjesta! Ujak se
okrenuo, a njegov se preziran pogled na trenutak zaustavio na mojoj
koiji. Okrenula sam glavu, ali nae su se oi na trenutak srele, strah i
ponienje prostrujili su mojim tijelom. Prestani, ljutito sam rekla sama
sebi. On te ne prepoznaje. Ne moe te prepoznati. Kada sam ponovno
pogledala, vie ga nije bilo.
***
Znai, ki madame Pasquier, djevojica koja ne vjeruje u vraga, je
narasla! Zato se takvoj djevojci ije haljina na La Voisinin raun? La
Vigoreux, krojaeva supruga kod koje sam neko zaloila mnogo predmeta
u majino ime, uzvratila mi je tajni znak i uvela me u radionicu u Ulici
Courtauvilain koju sam dobro pamtila. Na ognjitu u radionici iza ulaznih
vrata plesala je vatra. Naunik je porubljivao konjskom strunom rub
goleme haljine od satena tamnocrvene boje. Na velikom stolu za krojenje
leale su mjerne trake, kare, jastuii za igle. Mathurin Vigoreux se
svakoga trenutka trebao vratiti iz Maraisa, kamo je otiao isporuiti
boinu haljinu.
Uim privreivati za vlastiti ivot, odgovorila sam dok mi je pomagala
skinuti ogrta koji je objesila o klin. Ugledavi moju odvratnu haljinu,
prasnula je u smijeh.
Ne u tome, nadam se! Osim ako vam ne planira otvoriti tand
pantomimiara na Foire Saint-Germain!
Moja se haljina unitila, frknula sam nosom.
Da, mogu misliti. Budui da je ki blagopokojnog monsieura Pasquiera
nestala ba kad je sadraj njegove oporuke postao poznat, andari su bili
ovdje kako bi dobili potpuni opis njezine alobne haljine. Laknulo mi je kad
su identificirali njezino tijelo u mrtvanici u Chteletu. inilo se kao kraj.
Samoubojstvo iz oaja, rekli su. Voljela ga je. Dobro, rekla sam. Policija se
vie nee mijeati. Ali onda se vratila! Gori su od kuhinjskih takora!
Haljina, ini se, nije pronaena meu rtvinom odjeom koja je visjela na
kukama iznad tijela. Nakon to su vidjeli komadi tkanine koji sam uila u
jednu torbicu, zakljuili su da je haljina jednostavno bila previe vrijedna
te ju je netko ukrao iz Chteleta. Pogledala me zamiljeno.
Izgledate drukije nego zadnji put kada ste bili ovdje. Tanji ste. Stariji.
Ravnije se drite. Neto vam je uinila s licem. Umalo da vas nisam
prepoznala. to planira? Ne bi se toliko potrudila da nema neki... razlog.
Pokrenut u vlastiti posao, rekla sam, pazei da ne otkrijem previe.
I nestati iz ivota svoje voljene obitelji, je li? Oito ste djevojka koja voli
ivot i mnogo ste pametniji od prosjenih ena. Recite mi, kakav posao?
Zasigurno neete destilirati rainu vodicu ne u haljini od crne svile koja
stoji tisuu cua
[7]
.
Postat u gatara. Znam itati iz vode.
Njezin je smijeh zazvonio malom prostorijom, a naunik, nakazan mladi
pun runih oiljaka od velikih boginja, podignuo je pogled. Zatim je, oito
naviknut na njezine hirove, samo nastavio s radom. A vi u to uope ne
vjerujete! rekla je, gledajui me zamiljeno. Malena djevojica koja mi
je jednom pogledala u oi i rekla da su sva bogatstva lana! Ovo je
neobina ala na raun svih nas! Kada samo pomislim, ak ni ja nikada
nisam posumnjala, a gledala sam vas kako odrastate!
Imala sam mnogo vremena za razmiljanje dok su me mjerili i pripremili
mi tkanine da ih pregledam. ak me i neobian crte haljine, sa svojom
panjolskom krinolinom i malim nabranim ovratnikom, jedva omeo.
Kada smo suoeni s iracionalnim, moramo proiriti sferu logike kako bi
ukljuila pravila logike za ono to nije logino. To je jedina mogunost u
svijetu koji funkcionira prema pravilima racionalnosti.
***
Pogledajte se u zrcalo. to kaete? La Voisinin glas zvuao je veselo i
zvonko. Bilo je badnje poslijepodne, a njezina se kua ve punila
lanovima filantropskoga drutva. Opojni mirisi bogate veere su me
izluivali jer smo poeli postiti u oekivanju priesti na polnoki. Morate
znati da su u tim iskvarenim vremenima, kada su se razvratnici ispovijedali
samo na samrtnoj postelji, a vojnici i slobodoumni ljudi gotovo nikada,
parike vjetice pobono odlazile na mise. Samo su se kralj i njegov dvor
mogli mjeriti s njima u redovitosti: i jedni i drugi bili su jednako neuki to
se tie Svetoga pisma, i jedni i drugi vie su vjerovali u vraga nego u Boga.
No, kako bez Boga ne postoji ni vrag, vjetice su redovito iskazivale
potovanje Biu s nebesa, dok su se obraale biu iz dubina za svoju
zaradu.
Dakle, cijela se druina ve ispovjedila ocu Davotu u crkvici Bonne
Nouvelle koja je stajala na uglu Ulice Beauregard i Ulice Bonne Nouvelle.
Poslije e nam se taj dostojanstvenik pridruiti kada emo nakon polnoke
svi navaliti na prekrasne slastice koje su nas sada mamile iz kuhinje. U
meuvremenu moja je nova haljina bila isporuena, nakon ludog napora
koji je ukljuivao zapoljavanje troje privremenih pomonika koji su
priskoili pri ivanju, kao i dovoenje jednog od najpoznatijih
profesionalnih ipkara u gradu. Doista se inilo kao da je Boi.
Nije loe, uope nije loe, rekla je La Trianon obrativi se La Dode
dok sam stajala ispred pravokutnog zrcala u spavaoj sobi punoj tapiserija.
Zrcalo je bilo uokvireno kao slika. Izala sam iz tame poput drevnog
portreta. Bila sam odjevena u bogatu crninu, s barunastim umetcima, sve
izvezeno crnim svilenim koncem i biserima, kao plemika udovica iz
prolih vremena. Ispod malo ukrobljenog ovratnika, koji mi je prekrivao
vrat, sjajilo se teko srebrno raspelo to sam ga dobila na posudbu dok si
ne budem mogla priutiti vlastito. Kosa mi je bila zaeljana u stilu staroga
portreta Marije Medici. Zabacila sam proziran crni veo privren na malu
crnu biserima proivenu kapu kako bih bolje vidjela svoje lice. Blijedo i
napeto od boli zbog tekog korzeta ispod haljine, lebdjelo je iznad stare
ipke kao jeziva, bestjelesna maska u tami. Bilo je to strano lice, jedva sam
ga prepoznala pod bijelim puderom i visokim, umjetno zaobljenim
obrvama: izgled duboke starosti skriven pod maskom mladosti. Lijepo, na
svoj nain, a posve neoekivano. Moja leda, i dalje poduprta dugim
eljeznim ipkama koje su ih jedva drale uspravno, izgledala su nekako
zgrena od starosti. Dugaak tap od ebanovine, gotovo moje visine,
obrubljen prstenom od srebra i kiticom crnih vrpci, upotpunio je sliku
pomaui da odrim ravnoteu i prikrio ostatke mojega epanja. Izgledala
sam ba kao da sam dola iz nekog prethodnog stoljea, stata ena
ouvana gnusnim vraanjem koje joj je dalo privid vjene mladosti. Bila
sam potpuno oarana tim dramatinim efektom. Tajanstvena ena! Nova
osoba.
Nevjerojatno! opsjenar Le Sage odmahivao je glavom, pogledavajui
najprije mene pa La Voisin, a onda opet mene, kao da se nije mogao
nauditi promjeni. Vraarine crne oi zasjale su dok je promatrala svoje
djelo.
Rekla sam vam. Vidjela sam to iz prve! Sada je savrena! Jeste li sve
dogovorili?
Da, juer sam posjetio grofa Bachimonta. Rekao sam mu da sam je
naao kao stanara u maloj tavanskoj prostoriji u samostanu sestara
urulinki gotovo izgladnjelu, naravno. Rekao je da mu je moram odmah
dovesti, prije nego to vi ujete za nju, ili ete je sigurno vi ugrabiti radi
svojega ugleda. Oajniki je zaduen i nada se da bi je mogao iskoristiti da
ude u krugove gdje jo nije posuivao.
Sjajno! Upamtite, obratila se meni, ni rije grofu ili grofici o vaoj
vezi sa mnom. Oni nisu nai, razumijete. Povezani su s vitezom de
Vanensom i njegovim drutvom. Alkemiari, imaju laboratorij u Lyonu.
Moda i krivotvore novac, ako su moje slutnje istinite. Nakon to vas
uvedu u bolje krugove, napustite ih, ali njeno. Ne smijete pobuditi
sumnju...
Njezin mali savjetodavni govor prekinula je buka koja je dopirala s
donjega kata. Proklet bio, evo ga opet! uzviknula je i potrala niza
stube, La Sage ju je slijedio. Nemojte! ula sam Margot kako vriti.
Zauo se zvuk djejeg plaa, tresak i lupanje. La Trianon i La Dode
spustile su se uskim stubitem, a ja sam ih pratila, pazei na svaki korak jer
su stube predstavljale najveu opasnost za moju novu ravnoteu. Kada
sam stigla, svaa je ve bila u tijeku. Vrata ormara u vraarinoj sobici
zjapila su otvorena, netko je silom obio brave. Knjige s neobinim
dijagramima bile su razbacane, a zaepljene boce kotrljale su se po podu.
Antoinea Montvoisina, toga krhkog ovjeka koji je jo stiskao nekoliko
knjiga na svojim mravim prsima, bezumno je svojim tapom mlatio Le
Sage dok ga je Marie-Marguerite pokuavala odvui od svojega oca.
to to radite? vritala je La Voisin, sva crvena od gnjeva.
Spaljujem ih! Spaljujem te grene stvari! Zlo mi je od ovog prljavog
posla! Radije asna korica kruha nego gozba koja dolazi od vraga!
Spremni ste sudjelovati na gozbi ako je netko drugi pripremi! Tko vas je
izbavio iz dunikog zatvora, slinave?! Uzdravam desetero usta, a
najvea su vaa! to ste ikada vi uinili za mene, osim to ste propali u
poslu? A sada kada sam ja uspjela u svom poslu, vi to ne moete podnijeti.
Vratite moje grimoires ili, kunem se, neete doivjeti sutranji dan!
Mislite da ne znam to inite? Sa svim svojim finim govorom i
prijateljima iz visokog drutva? Pe iza tapiserije? Onaj grozan paviljon u
vrtu? Kada dolaze na vae vrtne zabave, te dame iz visokog drutva pleu
na mrtvacima! I one su udovita puna zlata, ba kao i vi!
Vratite ih, rekla je hladno, stojei nad njim dok je kleao, oi su joj
plamtjele. Mravi ovjeuljak u prljavom kunom haljetku puzao je po
podu, podizao razbacane knjige, a njegova je ki odvratila pogled.
Odjednom se La Voisin okrenula i vidjela me kako stojim pred otvorenim
vratima.
to ste uli?
Nita, odgovorila sam. Kakva grozota! Zamijenila sam jedan luaki
dom drugim. Zar u ovom zaostalom gradu nitko nije ivio pristojno? Osim
toga, ako nekomu utoite prui najvea vjetica u Parizu, taj oekuje vie.
Sjaj. Tajne. A ne prljavo obiteljsko nasilje.
Dobro, odgovorila je. Vrlo brzo uite. Margot, pobrinite se za veeru.
Neu da mi moju savrenu veer pokvari nijedan mukarac! Prezirno je
pogledala mua, koji je brisao nos rukavom svoje kune haljine.
Mnogo su me puta poslije zapitkivali kako izgleda veera s vjeticama.
Goste li se ljudskim mesom? Dolaze li na metlama? To su predrasude
neobavijetenih. Vjetice pristiu pjeice, u modernim haljinama, s
platem i kapuljaom, prelazei nakon polnoke u Notre Dame de Bonne
Nouvelle nekoliko ulica do La Voisinina elegantnog malog prebivalita.
Drutvo koje se ondje pridruilo vjeticama bilo je obrazovano i otmjeno
odvjetnici, jedan arhitekt te razni sveenici i opati, i u sveenikim haljama
i bez njih. Pridruio nam se otac Davot, obiteljski ispovjednik iz Notre
Dame de Bonne Nouvelle, kao i opsjenar Le Sage, koji je takoer bio La
Voisinin najnoviji ljubavnik.
Na bogato pripremljenu stolu gomila svijea: bijele, ne crne, gorjele su u
lijepom srebrnom svijenjaku. Bilo je tu dimljene unke s anisom, kopuna i
pataka u umaku, bogatih juha i peciva te izvanredno slasnih slatkia.
Pladnjevi su bili od srebra, s iznimkom nekoliko velikih junika od
prekrasno oslikana porculana. Dok se posluivala juha, zbila se, naravno,
malena nezgoda, kada je Margot laktom gurnula ruku monsieura
Montvoisina ba u trenutku kada je prinosio licu ustima, te se malo juhe
prolilo po lijepom bijelom stolnjaku. Njegova ga je ena runo pogledala, a
zatim, spazivi mrlju na stolnjaku, naredila slukinji da ukloni tanjur s
juhom, iako je njegov sadraj bio netaknut. Ostavit u ga u kuhinji za
takore, rekla je Margot drsko, uklonivi sporno jelo.
Osim te nezgode, veer je prola savreno. Otac Davot je zatraio repete
za sva jela, a Le Sage je popio previe vina i poeo pjevati. Kao poasni
gost u svojem novom liku, jela sam meso od kopuna punjeno kamenicama
u umaku od kapara i proglasila to jelo previe modernim, nepovoljno ga
usporeujui s jednostavnim i zdravim jelima koja su se posluivala u
vrijeme Henrija IV, kada se sve kuhalo u istome loncu. Mrzila sam
moderne manire i propast koje je nosilo vrijeme arom koji bi oduevio
moju baku. Iskuala sam prastare geste i izraze koji su za stolom doekani
s odobravanjem i pljeskom. Beskrajno sam uivala u njihovu divljenju!
Kako su vjetice bile zanimljive i zabavne, pomislila sam dok su mi opet
punile au. Kako li su samo njihovi ivoti bili zanimljiviji od ivota obinih
ena! Dok sam govorila, sjetila sam se bake. Zapravo, postala sam baka!
Upila sam je u sebe, takorei, a ona me utjeila svojom nazonou. Bilo je
to lijepo. Prvom prilikom kupit u si papigu, pomislila sam.
Ta je no bila prvi od mojih mnogih uspjeha. Svijee su dogorjele,
posljednja je pjesma bila otpjevana i zadnja boca ispijena tek sat vremena
prije zore. Posljednje su zvijezde izblijedjele, a ruiasta svjetlost
rastjerivala je tamu nad Porte Saint-Denis kad sam otila u nosiljci. Novi
dan. Osjeala sam se neizrecivo zadovoljnom kada se neki prolaznik, jo
sasvim pijan, zaustavio i sa strahopotovanjem zagledao u tajanstvenu
enu prekrivenu crninom.

DVANAESTO POGLAVLJE
Jedva sam doekala sljedei tjedan da iskuam svoje novo ja. Ula sam u
drutvo siromanih plemia i sumnjivih stranaca koji su preplavili Pariz,
motali se oko rubova dvora i natjecali se za naklonost. U ovome je svijetu
sve bilo na prodaju, svime se moglo trgovati radi vlastitih interesa.
Najsretniji su bili zakupnici poreza ili lovci na miraz, a oni s manje sree
prodavali su svoju imovinu ili su za novac izvjetavali policiju u oekivanju
boljih vremena. Lijepe manire i sposobnost odravanja privida bili su
ulaznica u drutvo, ali trebalo je napredovati u toj igri. Stasitost ili
privlaan profil, u mukarca ili u ene, predstavljali su prednost, ali tek
malenu. Glasine o nasljedstvu ili srea u kartama vrijedile su vie. Veza s
kraljem, bez obzira na to koliko slaba, bila je najbolji adut. U toj borbi da
se bude primijeen, da postoji neto o vama dostojno makar
petominutnog traa, velika je prednost bila biti ena od sto i pedeset
godina koja ita budunost u vodi i koju bi se moda moglo nagovoriti da
proda staklenku pomade za pomlaivanje koe.
Vjena je mladost strano prokletstvo! Ne bih to nikomu poeljela!
rekla sam grofici Bachimont preko pladnja s ostatcima ragouta, dok je
njezina slukinja, koja je bila i kuharica, domaica i posrednica za
zalagaoniara, odnosila tanjure kako bi mogla donijeti sljedee jelo. Osim
toga, formula je sastavljena prije vie od stotinu godina. Ne znam hoe li
vie biti djelotvorna.
Ali vaa je koa tako glatka, tako blijeda... Nije mogla odoljeti da mi
rukom ne dotakne obraz.
To je bljedilo grobnice, madame. Nadivjela sam svoje vrijeme. No,
dobro da moj dragi mu markiz nije doivio izopaenost ovoga doba.
Rupiem sam njeno dodirivala oi, ali paljivo, da ne razmaeni mrlje od
ae od koje su izgledale tako zanimljivo upalima. Kupila je staklenku.
Citate budunost iz vode, ujem, rekao je grof Bachimont uza svijee
to su tinjale kada su odnijeli i posljednje jelo ove bogate veere.
Prigueno svjetlo prikrilo je neobino pust izgled njihovih unajmljenih
soba. Prema cijenama po kojima se prodavao namjetaj, izraunala sam
da e se vratiti u Lyon prije Nove godine. Morala sam neto brzo uiniti.
Grof je za stolom pokuao staviti svoju ruku ispod mojih skuta. Nisam ba
morala neto uiniti tako brzo.
Moja draga markizo, drugi gost, lijenik dr. Rabel, nagnuo se preko
stola, zar taj dar nije obino, ah, prisutan samo u mladih djevojaka?
Dragi doktore Rabel, nakon dobi od devedeset i jedne godine gubi se
interes za spolni uitak... potpuno... odgurnula sam grofovu ruku. I tada
ponovo postajete djevica, takorei. Nakon toga se pojavio talent.
Hm... rekao je uenim glasom, Da, svakako. To sve objanjava. Ali,
recite mi, formula ne djeluje u potpunosti? To jest, niste se sasvim
pomladili, hm, u svemu? Odnosno, kada je opat kupio formulu od Nicolasa
Flamela, zar niste popili napitak to ste ga pripravili?
Teko mi je govoriti o grijehu za koji sam tako davno dobila oprost, ali
formula je za pomadu. Opat je veinu upotrijebio za sebe, bio je previe
sebian da bi mislio na mene, iako sam za njega rtvovala nadu da u ikad
ui u raj. Kada je ostatak pomade primijenio na mene, poeo je od vrha,
ali nije bilo dovoljno... opet sam prelazila oprezno rupiem preko oiju
a druga tura, razumijete, nije bila tako jaka kao prva... bila sam
zadovoljna svojim umjetnikim uljepavanjem prie o kremi za kou.
Kreativnost je, naposljetku, najvee zadovoljstvo za ljudski um. Lice mi je
poprimilo tragian i zamiljen izraz.
Cijelo je drutvo suutno promrmljalo. Kakav sebian ovjek, ostaviti
tako lijepu djevojku poput mene samo napola vjeno mladom! Razmiljala
sam kako proiriti priu na najzanimljiviji nain, kada je Rabel zatraio da
mu gatam. Bila sam u svojem elementu. Trebam apsolutnu tiinu,
izjavila sam sveanim glasom. Svijee moraju stajati na jednakoj
udaljenosti oko kugle, tako da ne ometaju sliku. Zatraila sam od njih da
obave sitne zadatke, namjeste stolnjak, donesu neobinu crnu vreu u
kojoj sam drala svoju okruglu staklenu vazu i njezino postolje. Znala sam
da mi slika uope ne treba da bih mogla gatati. La Voisinina pijunska
mrea i obuka u znanosti o fiziognomiji ili itanja crta lica bile su sasvim
dovoljne. Ako se slike i pojave, to je samo bonus, neto ime u uljepati
svoje djelo.
Rairila sam svoj stolnjak crven poput krvi, prekriven kabalistikim
crteima, a na njega stavila okruglu vazu. Zatraila sam da je ispune
apsolutno istom vodom te je kuhar, pun strahopotovanja, filtrirao
vodu kroz pet slojeva gaze prije nego to sam je izlila u arobnu posudu
kroz ukraeni lijevak koji je izgledao kao da je nainjen od istoga srebra.
Mnogo sam vremena posvetila odabiru pravoga tapia za mijeanje.
Zrcalo? Zmajeva glava? Zmija? Osjeala sam kako me pozorno promatraju,
ba mene. Napokon, bila sam poznata i cijenjena, ba kao to je vjetica i
obeala. Bila sam potpuno opijena time!
Izgovarala sam arobne rijei, mijeala sam, a zatim sam, na udan nain
kao i uvijek, osjetila jezivo oputanje, neobian osjeaj kao da mi ivci
nestaju iz tijela te se slika polako poela pojavljivati.
Kako zanimljivo, gospodine Vanens! Na slici ste s gospodinom
Bachimontom. Prodajete neto... Ah, to izgleda kao poluga srebra...
slubeniku krune. Hm, on sada potpisuje neki dokument. Je li to
alkemiarevo lano srebro koje se u talionici prodaje kao pravo, ili je to
bilo pravo, ali ukradeno srebro? Nisam mogla odrediti karakter te
transakcije, pa sam tumaenje prepustila svojim gledateljima.
Upalilo je, rekla je grofica, naginjui se tako blizu da je zamaglila
staklo.
Uspjeh! Boe, formula je upalila! Talionica, rekao je vitez Vanens.
Vidi, vidi, ipak se tu radilo o krivotvoriteljima novca. I vjerojatno e ii u
zatvor na dugo vremena. No, nisu eljeli jo jedno itanje, a ja im se nisam
eljela ponuditi da potraim loe vijesti. U tome je bio problem s malim
odrazima. Njihovo znaenje nikada nije sasvim jasno. To je kao da gledate
kroz prozor u prostoriju gdje ljudi dolaze, odlaze i govore, a da ih
promatra ne uje. to su rekli? to se prije dogodilo? to to znai? Sve je
u tumaenju. Ljudi misle da je to lako, gledati u budunost. Sve ete znati,
dobiti sve oklade, odseliti se prije nego to vam kua izgori, ulagati u
nekretnine. To uope nije tako. Veina ljudi ne razumije ni sadanjost.
Zato bi onda razumjeli bljeskove sliica iz budunosti?
Te sam veeri sjedila sama uz svijeu i sreivala najnovije slike prema
datumu kada sam ih vidjela, osobe koje su bile ukljuene u predvienom
vremenu ispunjenja. ak i vizije zahtijevaju racionalnu analizu.
Slike predstavljaju zanimljiv problem, zapisala sam. Kako se odnose na
budunost? Ili
(I) predstavljaju stvarnu budunost, koja je apsolutna i nepromjenjiva, ili
(II) predstavljaju vjerojatnu budunost, ako se dogaaji nastave odvijati
kao do sada. Ako (I), onda je Bog odredio budunost svijeta na samom
poetku te ne postoji slobodna volja. Zastala sam i proitala to sam
napisala. Izgledalo je zgodno, tako na papiru, sve je bilo izloeno u
racionalnoj strukturi, ba kao Euklidova geometrija. Red i logika, kroenje
nepoznatoga.
Podzakljuak (LA): Bog je moda stvorio svijet i napustio ga, prepustio ga
vlastitom djelovanju, kao stroj.
(I.A.i): Ako Bog ne moe intervenirati u svijet, onda Bog nije svemoan.
No, Bog je po definiciji svemoan, pa stoga ako je (I) istina, onda slijedi
(I.A.i. a) Bog ne postoji prema naem trenutanom razumijevanju i
definiciji toga pojma. Ako Bog postoji, ali odluuje da nikad nee
intervenirati (I.A.ii), slijedi da je de facto (I.A.i.a) takoer istina. To je
stajalite razvratnih, pomislila sam. inite kako elite. Nije vano.
Sada sam se okrenula analizi postulata broj (II): Ako (II), onda Bog
doputa slobodnoj volji, odnosno ljudskom izboru da preoblikuje
budunost. To se dogaa ili stoga to Bog nije svemoan (I.A.i) pa ostatak
slijedi ili zato to (II.B): postoji Milost, pa tako i Bog. Ovaj me je zakljuak
veoma zbunio jer bi nas racionalnost trebala dovesti do istine. Odluila
sam se za jedini razuman test koji bih mogla promatrati i katalogizirati:
Test: 1. Prizvati sliku svoje vlastite budunosti.
2. Slobodnom voljom stvoriti postupke koji e promijeniti tu sliku.
3. Vidjeti je li slika izmijenjena.
Meutim, koliko god pokuavala, nisam uspjela prizvati sliku koja bi se
ticala moje vlastite budunosti.
TRINAESTO POGLAVLJE
Inspektor Moreau bio je zaprepaten kad je ugledao gomilu koija i nosiljki
kako se naguravaju u ulici oko skromnog doma udovice Bailly. Proveo je
jutro provjeravajui nove stanovnike pansiona i iznajmljenih soba u svojoj
etvrti u potrazi za odbjeglim kriminalcima, vojnim dezerterima i
strancima sumnjivih zanimanja. No, ispitivanje ove nove stanarke oito e
trajati mnogo dulje. Ugledna udovica odmah ga je obavijestila o svojoj
tajanstvenoj novoj stanarki. Razgovori sa susjedima i udoviinom
mrzovoljnom mlaom keri, ije je lice bilo puno priteva, uvjerili su ga da
tajanstvena ena nije bila prostitutka. Zapravo, mukarci je uope nisu
posjeivali u kasnijim satima, a oni koji su joj i dolazili na konzultacije
ulazili su samo u salon, njihovu privatnost jedva je jamio paravan koji je
skrivao dva stolca i veliku, ukraenu vazu punu vode koju je udovica s
velikim potovanjem nazivala gospoina kristalna kugla.
Dok se god bavila samo gatanjem, to je bilo legalno. No, inspektor
Moreau je u svom kaputu skrio est lica ukraenih grbom istaknute
obitelji i nije odjenuo plavo odijelo i eir s bijelim perjem svoje policijske
odore.
Nakon poduljega ekanja, tijekom kojeg je promatrao kvrge stranih
boja na paravanu za koje je neki amaterski umjetnik oito smatrao da
nalikuju na cvijee, napokon je dobio priliku sjesti za stol na kojemu je bila
kristalna kugla. ena koja je sjedila nasuprot njemu bila je malena, uredna
i odjevena u skupu alobnu crnu svilenu haljinu.
I vi ste doivjeli tragian gubitak? poeo je, vadei rupi.
Moj dragi suprug, markiz, nesrea u lovu. ini se kao da je to bilo juer,
ali je u stvari bilo estoga kolovoza. Taj je dan urezan u mojem sjeanju.
Naglasak joj je bio profinjen, nain govora obrazovan. Morala je pripadati
viem staleu. No, bilo je nemogue da je bila i udana i stanar u
samostanu od prolog kolovoza. Moreau je osjetio da je vrijeme za
suptilne upite.
Tako nedavno? Kako vam mora biti teko kad ste svojega voljenog
mua izgubili prolog kolovoza. Markiza ga je pogledala ispod svojih
dugih tamnih trepavica. Lice joj je bilo posve bijelo od teke minke. Bilo
je teko ocijeniti koliko ima godina. Njezine su sive oi blistale.
Monsieur Moreau, zbog svoje duboke osjetljivosti osjeam kao da je to
bilo tek juer, uzdahnula je. Ali moj jadni, dragi Louis doivio je svoj
nesretan kraj 6. kolovoza 1548. njeno je tupkala oi ipkastim rupiem.
Moreau se doimao mirnim, ali je strano elio prasnuti u smijeh. Ova
vraara je velianstvena arlatanka! Ispriao je poduu lanu priu o tuzi i
jadu, zaustavljajui se na onim mjestima gdje bi pokvarenija vraara mogla
ponuditi udotvorni napitak, nezakonitu i kriminalnu misu ili moda i
neto jo gore. Madame de Morville ga je sasluala, suutnim pogledom, a
zatim je upala u nekakav polutrans, zagledavi se u dubinu svoje kugle.
inilo se da je zabavlja to je vidjela, a zatim ga je pogledala s neobinim
osmijehom i rekla:
Monsieur Moreau, svi ovi problemi koji vas mue uskoro e nestati kao
da ste ih samo umislili. Primit ete pohvale od osobe koju potujete, a
prihod e vam se poveati.
Ali ja novac trebam sada! inzistirao je Moreau, glumei oajniki ton.
Ako ne uspijem vratiti zajam, zavrit u u zatvora! Recite mi, moete li mi
preporuiti nekoga kod koga mogu zaloiti ovo?
Madame de Morville je pogledala oito ukradene lice.
Sudbina od vas trai da ih vratite na mjesto odakle su dole, rekla je
tihim glasom. Ako ih uspijete zaloiti, eka vas vrlo nesretna budunost.
Istina, pomislio je Moreau. Do sada su njezini savjeti bili sasvim razumni
i u skladu sa zakonom. Platio joj je i otiao napisati svoj izvjetaj.
Markiza de Morville, Ulica Pont-aux-Choux u domu udovice Bailly.
Markiza je ena neodreene dobi i dobroga rasuivanja, koja dijeli
inteligentne savjete maloumnima i glupima uz skromnu naknadu. Ne
prodaje ljubavni praak, ne bavi se maginim pripravcima niti daje
preporuke za druge nezakonite radnje. Bezopasna. Prosuvi pijesak po
papiru da se tinta osui, nije mogao a da se ne zapita, iako je znao da je to
glupo, kada e primiti tu pohvalu od gospodina La Reynieja.
ETRNAESTO POGLAVLJE
U vrijeme svojega prvog uspjeha ivjela sam u namjetenoj sobi u
pansionu u Ulici Pont-aux-Choux. Vlasnica ovog skromnog, ali nadasve
potovanog doma bila je uvjerena da sam dola ravno iz prilino strogoga
samostana sestara urulinki nakon primitka malenog nasljedstva. Umijee
njezina kuhara i njezine izvrsne perine opravdavale su promjenu. Moj
poloaj i uspjeno proricanje u vezi s brakom njezine starije keri ispunili
su je strahopotovanjem. Od tada sam bila promaknuta iznad njezina
prethodnog najboljeg stanara, opata, tunih, smeih, pseih oiju koji je
volio mrkati duhan i koji je uveavao svoj maleni prihod prevodei
talijanska pornografska djela.
Uz malu naknadu bilo mi je doputeno primati posjetitelje i klijente u
njezinu malom salonu iza nespretno oslikana paravana koji je izradila
njezina druga ki, ona koja se nije nikako uspijevala udati. Moja je
gazdarica dobila jo jednu malu sumu jer je moju nazonost dojavila
policiji, koja je istraila moje poslove i zakljuila da su poteni, barem u
onoj mjeri u kojoj je obmanjivanje lakovjernih zakonito, iako nije
hvalevrijedno.
Klijente viega ranga posjeivala sam u njihovim kuama, davala sam
napojnice djeacima koji su radili u kuhinji da mi unajme nosiljku ili koiju,
ovisno o udaljenosti i vremenskim prilikama. Za manje od tjedan dana bila
sam u tri nevana salona i poslala sam dvije dame s nevjernim
ljubavnicima kod La Voisin, kao i mukarca koji je traio zakopano blago
koje je njegov prastric skrio u vrijeme fronde. Uskoro sam mogla
usporeivati kvalitetu kuhinja nekoliko velikih kua. Osjeala sam se kao
mondena ena. Ipak, iako se moj ivot u mnogoemu promijenio nabolje,
jo sam izbjegavala javna mjesta na kojima bih mogla sresti ujaka ili brata,
koji bi me mogli razotkriti te mi, kao muki roaci, oduzeti sve to sam
imala, ak i slobodu.
Do kraja sijenja otkrila sam da sam zaradila znatan iznos od trideset i
osam cua, to nije bilo loe za poetnicu. I tako sam jednog prohladnog,
maglovitog nedjeljnog jutra poetkom veljae otila u susret La Voisin
nakon mise da joj predam utrak svojeg prvog pravog posla i svoju
evidenciju.
***
Hladno se sunce tek probilo kroz gustu jutarnju maglu, a zvona su jo
odzvanjala uskim uliicama Villeneuvea nakon to su se skromni portali
Notre Dame de Bonne Nouvelle otvorili da propuste rijeku vjernika koji su
se gurali i putem ogovarali. Probijajui se kroz guvu koja se polako
prorjeivala, spazila sam da hodam iza velike, pogrbljene starice odjevene
u crni plat i ekstravagantan pretjerano ukraeni eir, koja si je krila put
podbadajui spore ili neoprezne prolaznike golemim zlatom obrubljenim
tapom. Lice joj je bilo jarko obojeno, oi su joj zlokobno sjale. Jo jedna
vjetica, pomislila sam. Poinjem ih prepoznavati. Tko bi ona mogla biti?
Moja zatitnica, elegantna u kapuljai obrubljenoj krznom i uskom
kaputu dobroga kroja, zabacila je svoj lijepi izvezeni plat, zastavi pred
vratima crkve da bi navukla par mirisnih rukavica. Dignula je pogled i
ugledala tu arenu staricu kako joj se pribliavala u punoj ratnoj spremi.
Na licu joj se moglo proitati da se najednom uzrujala. Starica se
prepredeno nasmijeila.
Kako je La Voisin danas? ula sam kako je starica upitala. Dobro,
nadam se. A kako je suprug? Jo je iv? grohotom se nasmijala vlastitoj
ali kad je La Voisin nakubila usne s gaenjem i brzo otila bez odgovora.
Starica je nastavila kriti si put prema crkvi, gdje je oito imala nekog
posla. Moja zatitnica, jo uzrujana zbog ovoga susreta, spazila me je na
udaljenosti od nekoliko koraka i urno mi rukom dala znak da se
sastanemo iza ugla, daleko od brbljave gomile vjernika.
Ta grozna ena! elim da je se klonite. to li vas je, zaboga, sada dovelo
ovamo? Poite u moju kuu, uite na bona vrata i priekajte me ondje!
Uvrijeena, odetala sam do njezine kue, gdje mi je vrata otvorio njezin
suprug, i dalje odjeven u svoj stari kuni haljetak. inilo se da je on jedini
lan kuanstva koji nije otiao na ovu kasnu misu.
Uite, rekao mi je, dok se povlaio u kuu ispred mene, u pratnji
naranaste make i njezina dva poluodrasla maia. Pretpostavljam da
elite sjesti, dodao je, sjeo u naslonja, jedna maka mu je skoila na
krilo, a druga se smjestila na njegovo rame.
Dobro izgledate, rekao je nakon duge utnje. Promatrao me kako
sjedam na maleni stolac ravnoga naslona koji mi je ponudio. Uspjeno!
Milovao je veliku naranastu maku koja mu je sjedila i prela u krilu.
Manje poput utopljenog takora kako ste izgledali onog dana kada sam
vas prvi put vidio. Nisam nita rekla. Uvrijedila sam se. Genevive
Pasquier nikada ne bi mogla izgledati kao utopljeni takor! Tako osoba iz
dobre obitelji ne moe izgledati, bez obzira na okolnosti u kojima se nae.
Tiina je teko visjela u zraku u toj visoko nadsvoenoj prostoriji prepunoj
brokatom presvuenih stolaca i bogato izrezbarenog namjetaja.
Naravno, kad sam prvi put vidio nju, bila je najljepa ena na svijetu.
Bio sam ludo zaljubljen! Moete li to zamisliti? Ludo zaljubljen! Dugo je
zurio u zid, kao da e mu tapiserija odgovoriti. Nisam to mogla zamisliti.
Upala lica, neobrijan i nemoan, nije izgledao kao ljubavnik, ovjek koji bi
mogao nekomu aputati na uho ili pjevati uz glazbu mandoline.
Imao sam prsten od... smaragda i bisera! Kako su joj crne oi zasjale
kad ga je ugledala! Stvorena je da nosi smaragde. Zbog boje svoje koe.
Vi... ih ne biste trebali nositi. Uz njih e vam koa izgledati blijeda. Ne... za
vas ogrlica od safira! Safira i dijamanata! Koa e vam izgledati poput
snijega! Oi e preuzeti boju... Siva e poprimiti plavkastu nijansu.
Bilo je neto jezivo odbojno u svemu tome. Zvuao je kao da je u
polusnu, kao da govori u snu. ula sam tapkanje na katu iznad, zvuk kao
da se neto valja i djeje glasove.
Vjerovnici... bacaju djecu na ulicu... Nastavio je istim snenim glasom,
poput mjeseara. Dok su me vodili u zatvor, vidjeli su prsten na njezinoj
ruci. Predajte ga! rekli su i skinuli joj ga s ruke. Njezine su crne oi
bljesnule kao bunari otrova, kao noni olujni oblaci koji sadre
smrtonosne munje. Platit ete mi! rekla je hladnim glasom poput elika.
Nasmijali su joj se. Svi su oni sada mrtvi, mademoiselle. Svi su mrtvi! A iz
mene je isisala ivotnu energiju. Suh sam. Usahnuli list. Smeurana
jabuka... S ulaznih se vrata zauo prasak i La Voisin je ula u crni salon.
Istodobno, Margot, Nanon, kuhar i neki ukuani zveckali su kuhinjskim
vratima u stranjem dijelu kue.
Antoine, ne doputam da dosaujete maloj markizi! Doite,
mademoiselle, idemo u moju radnu sobu. Jeste li donijeli cijeli izvjetaj?
Dakako, madame, odgovorila sam, slijedei je u njezinu malu radnu
sobu. Vatra je bila ugaena. Nije odloila svoj teak plat, ali skinula je
talijanske mirisne rukavice, prst po prst. Bile su divne modre boje. Njihov
je miris ispunio hladnu sobicu.
Taj Antoine! Beskoristan kao i moj stari maak! Ne moe uhvatiti
takore, ne moe napraviti maie! A ipak, obojicu ih jo drim, iako ne
znam zato... Otkljuala je vrata ormaria, pretraila svoje knjige i izvukla
svezak sa slovom P.
Trideset i osam cua! rekla je, njezine crne oi zaarile su se pred
prizorom zlata. Vidi, vidi... Tako vam je brzo krenulo. Naglo je dignula
oi prema meni, kao da e me probosti pogledom. Niste nita zatajili, zar
ne?
Ne, madame! Ovdje je evidencija. Papir, pero i tinta. Prijevoz i par
debelih arapa jer sam od cipela dobila plikove. Njeno je pogledala hrpu
novia na stolu, a zatim opet stranicu s mojim raunom.
A kakva je ovo isplata za La Trianon?
Napitak za spavanje. Steznik je bolan.
Bolan? Naravno da je bolan! Trebate bol! Ona e ovrsnuti vau
odlunost da se obogatite! Ostavite se opijuma. eliite svoj um mrnjom
i osvetom! Sjetite se ili vi ili on! Opijum e vas potkopati. Potezom
pera prekriila je ovaj izdatak. Odluila sam zatajiti dio svojeg prihoda
sljedei put i preutjeti sljedeu kupnju. Sada sam trebala opijum. Utapao
mi je bol i priguivao none more. Bio mi je jedini lijek protiv sjeanja i
tuge. Bila sam sigurna da me La Dode, kojoj je to u interesu, nee odati.
Uostalom, sada sam bila dobar kupac. Moja zatitnica je podignula pogled
da bi me promotrila jer sam jo stajala dok je ona sjedila i unosila biljeke
u svoju knjigu. Glas joj je bio proraunat, a osmijeh laan. Rekla je: Dama
poput vas ne bi smjela biti bez slukinje. Tko vam je dosad pomagao
navui steznik? Sluga te glupave udovice?
Njezina najmlaa ki mi pomae pri odijevanju.
Da vidim te ipke. Hm... I dalje ste svinuti. Nije dovoljno jaka da vam ih
dovoljno zategne. Jo spavate u njima, zar ne?
Ne bi mi trebao napitak za spavanje da ne spavam u njima, odgovorila
sam sarkastino. Odvratila je smijehom, ali pritom je pokazala previe
zuba.
Samo neka bude vrsto utegnut i uskoro ga neete trebati nositi nou.
Mislim da tono znam koja vam slukinja treba... To mi se nije svialo.
Dounica koja e paziti na mene. Oito se boji da u postati neovisna.
Promijenila sam temu.
Ona ena koja vas je pozdravila, rekla sam, Tko je ona? Jedna od
nas?
Da, jedna od nas, recimo, u irem smislu, La Voisin frkne nosom,
uznemirena spomenom na nju. To je Marie Bosse. Nije va tip. Potpuno
nepismena i zbraja uz pomo prstiju. Bavi se starim umijeem, ali nema
poslovnoga talenta. Naravno, zavidi mi. eljela je biti Izabranica, umjesto
mene. No, tko bi s njome imao posla? Nepromiljena je i pijanica! Osim
toga, bila je u braku s trgovcem konjima! La Voisinin glas odavao je
snobizam. Dobro da je La Voisin podignula profesiju vraarstva na ovakvu
otmjenu razinu, pomislila sam. Doista nisam imala nikakve elje biti
povezana s priprostom udovicom nekog trgovca konjima.
***
Madame ne treba aliti za muem koji je tako dugo mrtav. Koliko biste
samo mladenakije izgledali, draga moja markizo, kada biste se odjenuli u
svjee boje proljea! Postariji provansalski opat koji je volio mrkati
duhan toliko se nagnuo prema meni dok je govorio da sam osjetila njegov
dah na vratu. S druge strane stola udovica Bailly naglo je prestala dijeliti
juhu i s neodobravanjem se zagledala u njega.
Prestara sam da se bavim tatinama ovoga svijeta odvratila sam
prezirno. No, proljee je bilo u mojem srcu. Prvi put u ivotu eljela sam
novu haljinu. Lijepu.
ak i tatinom koja svaki dan u sve veem broju navodi mnotvo da se
okuplja pred ovim paravanom? ree opat lijenim i lukavim glasom,
pokazavi nemarno na paravan u kutu prostorije koja je istodobno bila i
salon i blagovaonica madame Bailly. Uasan ovjek! Provansalci nikada ne
prestaju juriti za enama. To im je navika. ak i na samrtnoj postelji
napastuju njegovateljice.
To je moj dobrotvorni rad, monsieur. Provodim dane pomaui
drugima, pretvarala sam se da sam zauzeta lomljenjem kruha.
Gospoa markiza je udotvorka, prava udotvorka! Trgovac suknima s
vlastitom trgovinom i pomonicima! Moja sretnica, sretnica Amlie! Sve
se dogodilo ba kao to je rekla! pourila je madame u moju obranu.
Amlie je spustila pogled i pocrvenjela pri pomisli na svoje skoranje
vjenanje. Brigitte, njezina mlaa sestra, bez miraza, sumorna i puna
priteva, samo je kivno zurila u nju. Ostali stanari, zbirka potrebitih
stranaca i provincijalaca, izgledali su ljutito to je obrok prekinut.
Dakako, mogu samo prihvatiti rije ovako armantne domaice!
procijedio je opat. Madame Bailly se zadovoljno zarumenjela i nastavila
posluivati juhu. Ponovo se ulo ujednaeno zveckanje lica. Monsieur
Dulac, javni biljenik, opet je poeo govoriti o skandalu na Foire Saint-
Germain, koja je tek nedavno otvorena za razdoblje prije Cvjetnice.
A kada smo stigli u Ulicu Lingerie, sve je bilo u meteu, tandovi
razbijeni, a prodavaica limunade sa slomljenom rukom! Kunem se! Cijela
njezina zaliha bila je prolivena na tlu! Bili su to neki mladi vikont i njegov
suputnik, mrtvi pijani! Dojahali su na trnicu na svojim konjima u punom
trku, maui maevima i prevrui tandove! Jedva sam izvukao ivu
glavu, ivu glavu! Moete zamisliti!
Monsieur Dulac, trebali biste se ograniiti na veeri kada prolaze bolji
ljudi, nakon opere, primijetila je madame Bailly dok je njezina slukinja
odnosila tanjure za juhu.
Kao da vi to znate, apnula je Brigitte zlobno.
A cijene su se udvostruile, madame Bailly, odgovorio je biljenik, pa
sam se morao ograniiti samo na gledanje. Danas sam vidio najudesnije
stvorenje za samo dva sua
[8]
. Raritet s dalekih Antila rakuna!
Oh, kakav je bio? Je li bio kao zmaj? upitala je Amlie.
Ne, u cijelosti je bio prekriven dlakom poput vuka i imao je golem rep,
sasvim prugast. Kau da su otrovni poput zmija. Ali Antili su vrlo opasno
mjesto. Kau da ondje ima biljki mesoderki koje mogu zdrobiti ovjeka na
smrt, a zatim popiti njegovu krv svojim dugim, upljim viticama! Svi su
zadrhtali.
Oh! uzviknula je Brigitte. Imaju li i to u ponudi? Bilo bi divno vidjeti
ih u vrijeme hranjenja!
Dakle, nije bilo druge nego da iste veeri okupimo drutvo i u
unajmljenoj koiji koju e pribaviti velikoduna markiza de Morville, ija su
joj dobrotvorna djela donosila sve vee blagostanje, poemo pogledati
rakuna i gospodu.
Oh, kako se volim voziti u pravoj koiji! oduevljeno je uzviknula
Brigitte kad smo u sumrak krenuli prema golemoj opatiji Saint-Germain na
lijevoj obali Seine. Amlie ju je samo ravnoduno pogledala.
Trgovac suknima, dosadan sredovjean ovjek, koji je stijenjen sjedio
izmeu svoje zarunice i njezine sestre, izjavio je: Kada se vjenamo,
uvijek ete imati koiju na raspolaganju, draga moja mademoiselle Bailly!
Vae njene noge ne smiju dodirivati zemlju! Njezina majka uzdahne.
Kako dirljivo, kakva otmjena predanost! Oh, monsieur Leroux, tako ste
galantni!
Kako bi uope moglo biti drukije s takvom armantnom mladom
osobom? rekao je opat koji se, stijenjen izmeu udovice Bailly i mene,
jo nije odluio iza ijega bi struka vrludala njegova ruka. S moje je strane
naiao na hladnou i elik, a s njezine na skvianje i hihotanje. Povukao se
na za njega povoljniju stranu.
Oh, pogledajte! Pale uline svjetiljke! Brigitte je pokazala prema
ovjeku na ljestvama na uglu kod policijske barijere.
Najbolji izum gospodina La Revnieja! izjavio je trgovac suknima.
Uskoro e cijeli Pariz nou biti siguran kao vae vlastite spavae sobe,
moje dame! Poveao je strau, a uskoro e potjerati i zadnjega prosjaka i
lopova koji sramote na veliki grad. Nae doba je doba uda...
Naa se koija zaustavila na raskriju da bi propustila veliku koiju.
Njezin je grb bio premazan i bila je puna maskiranih dama i gospode koji
su ili na sajam. Opera je zavrila. Za oko mi je zapela nova javna obavijest
ispod upravo upaljene svjetiljke, zalijepljena preko nekoliko starih.
Najnovije knjige koje je policija zabranila. Protuzakonito je posjedovati ili
tiskati, kupiti ili prodavati, uz najstroe kazne, itd. Moje oko koje oboava
skandale trailo je neto zanimljivo: La defense de la Reformation
dosadni protestantizam. Filozofska razmatranja o milosti jo dosadniji
jansenizam. Zapaanja o zdravlju drave, nepoznati autor, pseudonim
Katon. D'Urbec, Lamotteov prijatelj, znanstvenik. Znai, to je nastalo od
vae rasprave o reformi. Geometrijska teorija dravnih financija dovela
vas je do lomae, ako ve niste u progonstvu. Nekako sam se osjeala kao
da sam se upravo vratila s pogreba.
Zabranjene su knjige najbolji predmeti za kolekcije, madame markizo,
primijetio je opat usput, primijetivi gdje mi je zastao pogled. Vi biste to
trebali znati, stari pokvarenjae, pomislila sam, s obzirom na to da vi njima
trgujete!
ovjek koji bi posjedovao takve stvari nije nita drugo doli izdajica koja
eli potkopati sigurnost drave! odluno je rekao monsieur Leroux,
trgovac suknima.
Prolog su tjedna na Place de Grve uza svjetlost baklji slomili kosti
izdajici na kotau za muenje, dobacila je Brigitte. Svi su rekli da je bilo
divno, ali majka mi nije dopustila da idem!
Nije dolino da djevojka ide na nona pogubljenja bez pratnje,
odvratila je njezina majka.
ena odreenog poloaja uvijek treba ii s pratnjom na pogubljenja. Ja
bih, naravno, uvijek osobno pratio svoju enu na takve pohvalne moralne
predstave, rekao je monsieur Leroux, drei Amlie za ruku.
Jasno, na zabranjenim se knjigama moe zaraditi mnogo novca,
zloesto je izazivao opat. Tijekom vonje pomno je promatrao trgovca
suknima i procjenjivao ga.
Novac? javilo se zanimanje kod monsieura Lerouxa. Oh, pa sigurno
ne puno, dodao je urno.
Oh, kada je Le colloque amoureux bio zabranjen, cijena mu je skoila
od dvadeset sua na dvadeset libra! A sada ne moete nigdje dobiti niti
jedan primjerak! Moglo bi se zaraditi i do trideset ili vie libra ako bi se
moglo doi do njega. Na opatovu licu zatitrao je ironian osmijeh.
Dvadeset... trideset libra? Pa to je nevjerojatno! to se tie povrata na
uloen kapital... trgovac suknima se izgubio u raunanju.
A tu je zatim i otac Dupre koji je anonimno pisao policiji da prijavi svoj
traktat u kojem je napao janseniste. Dosadan i neoriginalan rad, nije
mogao prodati niti jedan primjerak. Za manje od mjesec dana cijelo je
izdanje rasprodano za deset puta viu cijenu od poetne! Opat se
nagnuo prema trgovcu suknima sa zlonamjernim osmijehom i povjerljivo
mu priapnuo: Naravno, vano je imati monog zatitnika.
Skandalozno! uzviknuo je trgovac suknima. Ipak, to pokazuje
odreenu pohvalnu ambiciju. Daleko bolje od sramotne propasti.
Monsieur Leroux je izgledao samozadovoljno. On, naravno, nikada ne bi ni
pomislio da bi mogao propasti. Osim toga, njemu bi pokroviteljstvo
monih moglo opravdati bilo kakav pothvat.
Sada smo ve preli Pont Neuf, iako nas je usporila gomila oko zubara na
podiju, koji je vadio zube uz svjetlost baklji. No, ubrzo se naa koija
pridruila onima koje su ekale u redovima pred sajmom, a mi smo preli
desetak stuba prema uliicama staroga sajmita. Bile su toliko stare da su
potonule ispod razine da, kao da su ih utabali milijuni stopala tijekom
stoljea. Redovi paviljona, osvijedjeni tisuama svijea, primamljivo su sjali
niz duge ulice koje su nosile imena prema robi koja se u njima prodavala.
Prodavai limunade, okoladnih napitaka i slatkia izvikivali su svoju robu.
Iz paviljona u kojima se prodavala hrana irili su se mirisi ukusnih jela koja
su se upravo pripremala. Mnogi od njih, ureeni za otmjenije veernje
posjetitelje sajma, imali su stolove s bijelim stolnjacima i lijepim
svijenjacima.
etali smo du Ulice Mercerie i razgledavali namjetaj i rijedak porculan
iz Azije i Indije. Amlie se zabavljala veselo nabrajajui to bi eljela imati u
svojoj kui kada bude u braku. Plakati su najavljivali pice a criteaux, to
je bila jedna od smicalica kojima su glumci na sajmovima izbjegavali
slubeni monopol na izgovorenu rije parikih kazalita. Nijemi glumci nisu
mogli biti optueni da su izgovorili niti jednu jedinu rije jer je u svakoj
sceni dijalog bio zapisan na velikim transparentima. Zastali smo i
promatrali dvojicu gospode odjevene u elegantnu blijedu svilu kako se
cjenkaju oko neke vaze. Jedan od njih je slea toliko nalikovao na mojeg
ujaka da sam se preplaila. Pa valjda nije imao kaput te boje... ovjek se
okrenuo, a meni je laknulo. Ne, to nije bio vitez de Saint-Laurent. Dok su
moji suputnici i dalje etali divei se draguljima, ipki, srebru te hrpama
arenih slatkia i naranaa, osjetila sam hladnou po cijelom tijelu, kao da
bi svakog trena iz sjene moglo iskoiti neto ega sam se bojala.
Mukarci u udnim kostimima izvikivali su vrline raznih kockarnica i
pokuali nas navesti da uemo, a usred izvikivanja trgovaca uli smo
priguen zvuk pjevanja, praen klavirom i flautom koji je dolazio iz jednog
od kazalita. Zato sam dola ovamo, zapitala sam se. Mogli bi me vidjeti i
sve mi oduzeti. Koraala sam kao u transu, jedva primjeujui okolinu.
Kroz guvu pokraj nas je proao dobro odjeveni gospodin u pratnji
etvorice livriranih slugu.
Oho, priapnuo mi je opat, veer doista priziva bolju klasu ljudi. ak
su i depari pripadnici vie klase. Njegov ugodan, bestidno povjerljiv ton
me trgnuo. Poela sam pozorno promatrati i, doista, vidjela sam blijedu
ruku kako je bljesnula iz ipkom okienog rukava i ula u dep
zamiljenoga gospodina koji je pratio dvije starije ene.
Oho! Kakve boanske naunice vidim ondje! povikala je Amlie i
odvukla gospodina Lerouxa i nas ostale niz dugu, svijeama obasjanu
uliicu zvanu ulica zlatarstva, gdje je bio izloen nakit svih vrsta.
Maskirane ene elegantno skrivenog identiteta etale su sa svojim
kavalirima, zaustavljajui se da rukom u rukavici pokau neki predmet.
Dragi moj prijatelju, kako li je samo draestan ovaj mali bro, uli smo
visoke, profinjene glasove dvorskih dama.
Ljubavi moja, va je! I gospodin bi nabavio eljeni predmet te ga
predao svojoj ljubavnici uz teatralan naklon.
Ah, kakve divote! Oh, prijatelju moj, iscrpljena sam!
Dopustite mi da vam ponudim osvjeenje. Vojvoda de Vivonne je
izjavio da svatko mora kuati novo pie u turskome paviljonu koje
prekrasno krijepi ula!
Oh, gospodine Leroux! povie Amlie. Poimo i mi!
Njezin zarunik, elei je odvratiti od bljetavih dragulja, urno se sloio.
Slijedili smo maskirani par do turskog paviljona. Tu smo tik uz vrata
velike prostorije zauzeli jedan od stolova pokrivenih svjeim bijelim
stolnjakom. Iznad nas bio je irok strop s kojega su visjeli plamtei lusteri.
Konobari s golemim podstavljenim turbanima i irokim hlaama nosili su
neobine mjedene pladnjeve pune majunih emajliranih metalnih alica.
udan miris spaljenog pluta ispunio je prostoriju tursko pie, nema
sumnje ali bilo je prekasno da se elegantno pokupimo.
Dakako, dragi, ula sam kako se visoki glas maskirane dame probija
kroz graju, nisu nas smjeli posjesti tako blizu nikogovia. Madame Bailly
i njezine keri bile su previe zauzete analizom ipki i frizura onih za
susjednim stolovima da bi primijetile, ali opat mi je uputio veseo pogled.
Opet se zauo glas maskirane dame: Ona ena, na primjer, ne moe
biti nitko drugi nego mademoiselle de Brie, komiarka iz Thatre de la rue
Gungaud. Sigurna sam da sam prepoznala tu uasnu haljinu i ogrta s
povlakom! Mislim da pripadaju glumakoj druini ili ih je moda kupila
rabljene.
Upravila sam pogled prema stolu u otmjenijem dijelu za kojim se
nalazila ta nepoudna haljina. Velika ena pod crnom barunastom
maskom, u haljini istanana ukusa, bila je usred duhovita razgovora s
kavalirom koji nam je bio okrenut leima. eir s perjem bio mu je
vragolasto nakrivljen preko njegovih vlastitih kovra koje su sezale do
ramena, plat od plavog baruna nonalantno je prebacio preko jednog
ramena, otkrivajui njegovu podstavu od grimizna satena. ena kao da je
bila oarana i fascinirana njime. Iako se prema njezinoj figuri inilo da vie
nije u cvijetu mladosti, maska joj nije mogla u potpunosti skriti ostatke
nekadanje velike ljepote.
Moje remek-djelo, napisano u cijelosti kao okvir za vau ljepotu i
talente... ula sam da govori taj mukarac. Kakva udesna mala drama!
Utjecajna starija glumica i mladi dramatiar ije je karijere ona bila
pokroviteljica. Kako li joj je samo laskao!
Turska kava o kojoj su svi brujili napokon je stigla. Pogledali smo u
prekrasne male alice i vidjeli gustu, crnu tekuinu kako se sjaji poput
katrana na bijelom emajlu. Kako odbojno! Nitko nije elio biti tako
priprost i izrei da smo nasamareni. Uostalom, ve smo vidjeli rakuna, koji
je naalost uginuo i bio zamijenjen crteom, i dvoglavog ovjeka, ija je
druga glava bila drvena. Nitko od nas nikada ne bi priznao da je najnovije
udo meu piima na sajmu bilo odvratno.
Monsieur Leroux je pridignuo malenu alicu usnama, dok ga je Amlie
zaljubljeno gledala. Doista izvanredno! izjavio je. Pomalo poput
zagorjela karamela! i srknuo je jo jedanput.
Amlie je podignula svoju alicu na onaj elegantan nain kako je vidjela
da je ona dama to uinila. Oh, monsieur Leroux, savreno ste to rekli!
Izvanredno je! Ali lice joj je bilo izoblieno.
Ne vidim nikoga vanoga ovdje. Kako moete rei da je ovo moderno?
Sigurno je Monsieur vojvoda mislio na neki drugi paviljon... damin visoki
glas stigao je do nas. Odgovor njezina pratioca nestao je u zveketu
posua. Ona ena s koprenom u crnoj svili ondje s opatom moda bi
mogla biti netko, kada ne bi sjedila s onim nevjerojatno burujskim
ljudima...
Srknula sam prvi gudjaj iz malene alice. ak ni eer, od kojeg je pie
bilo gusto kao sirup, nije mogao prikriti gorak okus toga uda.
Doite, ljubavi moja, rekao je dramatiar, glas mu je pun gaenja od
onoga to je upravo uo, seljako plemstvo iz provincija izguralo je
dvorsko plemstvo iz ovog mjesta. Ovdje vie nema nikoga istinski
modernog! Uz izvjetaenu gestu, uzeo je glumicu za ruku. Ona je rukom
u rukavici podignula povlaku svoje haljine te su zajedno proli pokraj
maskirane dame, a zatim i pokraj nas i izali kroz vrata. Poznavala sam tog
mukarca, od njegovih votanih brkova do dugih smeih uvojaka koji su se
prelijevali preko ipkastog ovratnika, inilo se, uz pomo klijeta za
kovranje kose. Prepoznala sam Lamottea, lijepoga kavalira iz Ulice
Marmousets, kojega je oito pomazila srea.
Boe, kako je taj ovjek naoit! primijetila je Brigitte. Iako je ona
prestara za njega.
To je Andr Lamotte, dramatiar, rekla sam. Je li to tamno pie bilo
odgovorno za titranje mojih ivaca koje sam tako osjeala u tijelu?
Boe, toliko znati o drutvu... zadivljeno je rekla madame Bailly.
Lamotte... Lamotte... rekao je opat. Znam to ime. Bio sam u Theatre
de la rue Gungaud prije Boia i vidio sam neto kako se to zvalo? Svi
su govorili o tome nekoliko tjedana. Ah, da. Osmin. Radilo se o turskom
princu koji umire od ljubavi prema kranskoj djevojci ije je lice vidio
samo na prozoru... zastao je i pogledao me prodorno i romantino.
Mukarci umiru za ljubav, znate, dodao je, pokuavajui staviti ruku na
moje koljeno. Odgurnula sam ga.
Oh, kako je to romantino! uzdahnula je Amlie.
Vjerojatno je bila plavokosa i imala savren ten, dometnula je Brigitte
kiselo. Sve su takve u tim priama. Nitko ne umire za djevojku s
pritiima!
Zaokupilo me je ispijanje ostatka gorkog napitka. U umu sam osjetila
radost, misli su mi jurile sve bre i bre, osjetila su mi postala izraenija.
Kakav divan napitak, pomislila sam. Moram otkriti kako ga ee piti. Okus
i nije ba bajan, ali kakav sjajan uinak ima! Mjesec dana u termalnim
kupkama zasigurno ne bi moglo podariti mojem tijelu ovakvu snagu,
mojim mislima ovakvu bistrinu. Tada sam odjednom znala da moram imati
Andra Lamottea. Kakva god bila cijena, odluila sam da u ga dobiti uz
pomo vjetijeg umijea.
PETNAESTO POGLAVLJE
Jedva tjedan dana poslije dr. Rabel, poznati arlatan kojeg sam upoznala
kod Bachimontovih, doao je potajno u kuicu u Ulici Pont-au-Choux radi
osobnog gatanja. Imao je dobar razlog zato je elio saznati svoju
budunost. Prva slika koja se pojavila u kugli rekla mi je da je za novac
trovao pacijente. Prizvala sam jo jednu sliku i vidjela ga kao pouzdanog
savjetnika bogatoga stranca. Rekla sam mu da e iznenada morati
napustiti zemlju, ali da e se obogatiti na nekom stranom dvoru.
Da, da. Znam tko je to prepoznajem opis. To je engleski kralj! Moja
nagrada ha! Oh, sudbino! Pogledao me s novim potovanjem. A vi...
To je dokaz. avao doista djeluje u svijetu, a vi ste u savezu s njime! Zato
biste se inae pojavili u mojem ivotu? Tako mrani, tako tajanstveni, da
mi kaete kakva me nagrada eka za moja... moja djela? Hoete rei,
zlodjela, pomislila sam, njegovo samozadovoljno lice bilo mi je odvratno. I
sada mi vie nee biti koristan za moj eksperiment u gatanju jer ga uope
nee zanimati da pokua promijeniti sliku u kugli. avao... nastavio je
zamiljeno, kada ste ga upoznali? Moete li mi ga otkriti? Jeste li mu
morali prodati duu za ovaj nadnaravni dar? njegova su mi naklapanja
postajala sve odbojnijima.
Koliko znam, nisam, rekla sam nehajno, pokuavajui se izdignuti
iznad situacije. Ja sam jednostavno nesretni proizvod alkemijske
znanosti. Obina dama iz dobre obitelji... Ljubav me izdala... Pokus koji je
poao po zlu. Izgledao je slomljeno. Otii e, pomislila sam. Meutim,
dobro plaa, tako da ga ne bih smjela u cijelosti obeshrabriti. Naravno,
nastavila sam, ne bih mogla rei da moj bivi ljubavnik, opat, nije bio u
dosluhu s avlom kada je napravio pomadu.
Naravno, naravno, promrmljao je. Veina opata to i jest. To ima
smisla. to bi ena znala? Ipak, biti povezan s avlom, ak i iz druge ruke...
Da, vojvoda... Draga markizo, morate mi dopustiti da vas uvedem u
odreeni krug... ljudi koji e biti vrlo zainteresirani... Ha! Vi i ja... Zadivit u
svijet! Uf! Najprije krivotvoritelji novca, zatim trovai, a sada i bogati
dijabolisti. Ali dvorski dijabolisti, dovoljno moni da budu opasni, ak i bez
pomoi avla. Poslovanje je postupno postajalo sve sloenijim. Onda bi
bilo dobro, pomislila sam, da imam iskusnu enu koja bi me savjetovala.
Moram porazgovarati s La Voisin prvom prilikom. Nipoto ne elim zavriti
kao rtva u nekom smijenom satanistikom obredu.
5. oujka 1675. Zato ljudi ustraju u bavljenju s avlom? Ako Bog ne
postoji, onda ne postoji ni davao i sve je uzalud i ludost. Ako postoji Bog,
zato bi itko pri zdravoj pameti elio imati posla s drugorazrednim biem
kao to je avao? To ne samo da prkosi logici nego je i neukusno. Ostatak
stranice ispunila sam crteima Lamotteova lica.
***
Ne bih se uope brinula, draga moja, rekla je vjetica iz Ulice
Beauregard, milujui glavu ute makice. Hladna proljetna magla lebdjela
je pred njezinim prozorom, ali vatra koja je skakutala iza dviju eljeznih
maaka ispred kamina gotovo je previe ugrijala prostoriju. Dok sam
stajala pred njezinim pisaim stolom, osjeala sam kako mi se znoj slijeva
niz leda. Pogledala me je kao da sam bila nekako... naporna. Na crnim
misama najvie to se rtvuje je dijete, a poesto je dovoljna samo
ivotinja ili tek malo ljudske krvi. Vi ste puno prestari! Najvie to bi vam
se moglo dogoditi jest da od vas zatrae da sluite kao oltar, ali za
prizivanje avla poeljna je djevica. No, ako se misa slui u neije ime, a to
je ena, obino se od nje same trai da slui kao oltar, osim ako iz nekog
razloga ona ne zatrai zamjenu. Mukarac, dakako, treba dobiti enu da
slui za njega. No, to je sasvim dobrovoljno, kako bi inae kale ostao na
mjestu?
Nasmijala se zagledavi se u vatru mimo mene, kao da razmilja o emu
drugom. Zatim me je pogledala, s onim neobinim osmijehom, zailjenim s
donje strane, kao slovo V na njezinu licu. Ne, ne biste smjeli imati
nikakvih problema. to god budu inili, samo se pretvarajte da vam je
dosadno, kao da ste sve to ve vidjeli u boljem izdanju. Vidjet ete da e
vam poslovanje porasti za nekoliko razina. U najviim krugovima u
posljednje vrijeme luduju za dijabolizmom. Nae se plemstvo umorilo od
plesa, kockanja i ratovanja. Sve je u novotarijama! Spustila je makinu
glavu. To je nekako oznailo da je razgovor zavren. Ustavi iz malenog
naslonjaa, okrenula se prema meni, stajala sam pred njezinim prepunim
pisaim stolom. uta maka, koja je sjedila na vrhu snopa horoskopa u
izradi, namignula mi je. Nekoliko raznobojnih boica i jedna od njezinih
poslovnih knjiga borile su se za prostor s vulgarnim malim vraikom u
kojem je drala tintu. Zastala je na vratima i pogledala me preko ramena.
Ah, rekla je, kao da se upravo neega sjetila, ako vidite oca Guibourga,
podsjetite ga da kasni s isplatom.
I tako me je, ponovo ojaanu, sljedeeg tjedna slavni lijenik uveo u
golemu i raskonu palau vojvode de Neversa, lana utjecajne obitelji
Mancini i neaka pokojnog kardinala Mazarina. Nevers se, ula sam, bavio
magijom i iznad svega je elio susresti avla osobno. ak je i meu
aristokracijom bio neto poput slavne osobe. Uostalom, ne susreete
svaki dan ovjeka koji je krstio svinju. Bilo je to malo, ali zanimljivo
drutvo. Meu gostima bio je vojvoda de Brissac, sljedbenik koji je
provodio mnogo vremena u razgovorima o Paracelsusu i Salamonovu
kljuu, to je pobuivalo zanimanje samo meu ostalim nazonim
alkemiarima. Od Rabela sam doznala da je Brissac cijeli svoj imetak
izgubio zbog kocke i ekstravagantnog ivota te je tako morao ivjeti kao
gost vojvode de Neversa. Pospana od dosade, sjedila sam u salonu kraj
Rabela i brbljavoga Brissaca te sluala kako vojvoda de Nevers ispituje
talijanskog vraa momka zvanog Visconti, koji je bio kraljev miljenik o
demonskoj opsjednutosti u Italiji.
Ondje se mogu vidjeti izvanredne stvari, stvari koje nikada ne moete
vidjeti u Parizu! U Italiji su blie avlu... Recite mi, isplati li se putovati u
Rim u ovo doba?
Radi se jednostavno o tome da je Italija blie inkviziciji, a ne avlu,
presvijetli vojvodo, odgovorio je Talijan hladno. Inkviziciji odgovara
potvrivati bilo koju fantastinu priu. A zahvaljujui opoj maloumnosti
ovjeanstva, Talijani vjeruju svemu to inkvizicija potvrdi. Tako se stvara
reputacija. Ne, monsieur vojvodo, ako elite vidjeti avla, jednaka je
vjerojatnost da ga naete i u Parizu.
Ali mogu vam pokazati druga udesa. Zanima me vae miljenje. Vae
miljenje mi mnogo znai. Pogotovo nakon to ste tako precizno
predvidjeli najnoviju pobjedu Njegova Velianstva nad Nizozemcima!
Ovdje, u svom vlastitom domu imam fenomen, ker devinerase
[9]
, koja
vam moe proitati vae tajne misli napisane u zrcalu! A otkrio sam udo
ak i vee od toga ona starica u crnom... Njegov se glas spustio do
apta kad je poeo govoriti o meni. Hladnokrvan pogled Talijana pao je na
mene. Bio je vitak, maslinaste koe, imao je oko dvadeset i pet godina i
bio je vrlo elegantno odjeven. Osjetila sam vruinu u licu i bilo mi je drago
da su mi veo i debeo sloj riina pudera skrivali crte lica. Dakle, to je to,
pomislila sam. Natjecanje u gatanju. Nadigrat u ga, rekla sam sama sebi,
puna samopouzdanja koje mi je ulijevala mladost i moji nedavni uspjesi.
Sve su to budale, ta praznovjerna eljad. ak i Talijani.
Drutvo se poelo natiskivati oko lijepe djevojice od oko dvanaest
godina koju su doveli i postavili pred zrcalo. No, nakon niza vraanja i
nekoliko neuspjenih pokuaja da u zrcalu proita rije koju su zamislili
razni plemiki promatrai, djevojka je briznula u pla.
Trebali ste znati da e pokuaj biti uzaludan, rekao je Visconti, jer
samo djevice mogu itati u zrcalima, a ovu su djevojku zaveli u vaem
domu. Pogledao je ravno u monsieura vojvodu, koji nije ni trepnuo.
No, to ne uzima u obzir fenomen revirginizacije, koji se javlja u
poodmakloj dobi, upao je u rije Rabel uenim glasom.
Revirginizacija? Talijan se nasmijao. To je tajna koju bi pola nevjesta
u Parizu eljela znati! Snobovski talijanski vrau, pomislila sam. Ve u
vas ja srediti!
Ovo je moj drugi fenomen, otkrio ga je ueni dr. Rabel. Markiza de
Morville, naena kako ivi u siromatvu, kao podstanar u samostanu
sestara urulinki. Stara je vie od jednog stoljea, rtva uasne alkemijske
nesree. Vojvoda de Nevers se nagnuo da bi se povjerljivo obratio
Talijanu: Recite mi to mislite.
Madame markizo, va sluga, rekao je Talijan, teatralno se naklonivi.
Drago mi je, monsieur Visconti, upoznati tako odlina uenjaka, rekla
sam, prihvaajui njegov pozdrav na starinski nain na koji je moja baka
primala svoje prastare posjetitelje.
Va je glas glas mlade ene, rekao je, a kada biste podignuli veo...
Moj trenutak! Podignula sam veo polako i dramatino, pripremajui se na
njegov ironian pogled. Cijelo je drutvo zinulo u udu. ak se i
Viscontijevo zurenje pretvorilo u zadivljen pogled. Na licu sam imala
mrtvaki bijeli puder i mrlju od neprivlano plavkasto-ljubiastog rua za
usne, vie ili manje nijanse odnedavno mrtvog tijela. Efekt je bio sjajan!
Izgledala sam kao da sam upravo ustala iz groba.
Vae je lice... mlado... i lijepo, rekao je Talijan tiho, ali va hod i nain
govora su stari. Nisam mogla odoljeti nekomu tko je mislio da sam lijepa.
Nai su se pogledi sreli. Ali oi oi su prastare, izjavio je.
Onda? prekinuo je vojvoda od Neversa.
Ona je varalica! rekao je Visconti. U prostoriji su se zauli uzdasi. Na
mojem ste popisu, Talijane, pomislila sam, osvetit u vam se za ovo! Nije
tako stara kao to tvrdi. Kakva god da joj je nesrea ouvala lice, nema
vie od devedeset ili sto godina najvie. Dobro. Prvi susret, nerijeeno. A
sada drugi.
Njezina su gatanja izvanredna, izvanredna, proglasio je Rabel.
Zatraila sam vodu, proienu pet puta. Destiliranu vodu nije teko dobiti
u domu sljedbenika, pripremili su je unaprijed. Vojvoda od Neversa je
pozvonio i sluga je donio veliki vr. Sjela sam pred stoli u salonu i
rasprostrla svoje stvari, u potpunosti iskoristivi svaki dramatini trenutak.
Osjetila sam kako Visconti zuri u moj vrat.
A sada, monsieur Visconti, prorei u vam vau budunost, i vi ete
priznati da je ona istinita. Pojala sam, mijeala te mrano i znalaki
pogledavala okupljeno drutvo. Mala se slika pojavila gotovo odmah:
zamraena unutranjost crkve. Maskirana ena ula je s ulice, uurbano se
osvrui. Skinula je masku, nakratko zastala kod krstionice da umoi prste
u svetu vodu. Nije vidjela mladog Talijana skrivenoga u sjeni, lice mu je
bilo olienje enje.
Sreom, prepoznala sam crkvu. Zaljubljeni ste u prekrasnu enu koju
ste vidjeli kako se moli u kapelici u junoj lai crkve Saint-Eustache. Ondje
ete je ekati u prikrajku, nadajui se da ete je makar samo nakratko
vidjeti. Ona je u braku, a vi je sramotno slijedite. Sada je on bio
zaprepaten. Ponovo sam pogledala u kuglu. Dogodilo se neto jako
udno. Slika se malo promijenila, i to bez mojega posredovanja. Kako
neobino, pomislila sam. To se ne bi trebalo tako dogoditi. Jesam li gubila
nadzor nad svojim darom? to je to prouzrokovalo? Pretjerana uporaba?
Opijum? Nije vano, pomislila sam dok sam poblie promatrala sliku. Bilo
je zabavno, dapae. Podignula sam pogled i vidjela cijelo drutvo
okupljeno oko mene kako zuri i die kao jedan.
uvajte se, monsieur Visconti, rekla sam, maui prstom kao tobonje
upozorenje pred njegovim zaprepatenim licem. Ona e organizirati
sastanak u perivojima Tuileriesa i poslati svoju slukinju po vas, odjevenu
u njezinu odjeu. Upamtite moje upozorenje i recite mi ako sam istinito
proitala iz kugle. Mladi je pocrvenio kao cikla kad se cijelo drutvo stalo
grohotom smijati.
Vrlo dobro, Primi, nasmijao se monsieur vojvoda de Brissac. Morate
priznati da je ovaj put pogodila. No, kad sam mu vidjela izraz lica,
iznenada sam pomislila kako ne trebam neprijatelja na dvoru. Dat u mu
neto da izgladim.
Monsieur Visconti, ula sam da radite uda. Red je da vas zamolim da i
vi proreknete moju budunost te pokaete svoje vjetine.
Dobro. Prvo u opisati va karakter uz pomo znanosti o grafologiji, a
zatim proitati vau sudbinu uz pomo umijea fiziognomije u kojoj sam
majstor.
To je istina, istina, promrmljala je neka ena. Bila sam kod grofice de
Soissons kada je rekao vitezu de Rohanu da mu je na licu zapisano
stratite. Madame Lionne, koja je bila zaljubljena u njega, prosvjedovala je
da ima najljubaznije lice na svijetu, ali Visconti je imao pravo.
Na komadiu papira kao primjerak rukopisa zapisala sam: Razum je
kraljica svih umjetnosti uma. inilo se da Viscontija to zabavlja.
Madame markiza ima okretnu pamet i izotrila je svoj um itanjem
mnogih filozofskih djela.
Istina je, doista istina, uzdahnula sam. Kada bi samo ljudi mogli
shvatiti koliko je dosadno ivjeti sto pedeset godina, ne bi se uope trudili.
Ve desetljeima nemam to itati!
Prerijetko ide na misu za jednu pobonu staru damu koja je ve tako
dugo stanar u samostanu. Sada je na meni bio red da budem uzrujana.
Nastavite, rekla sam. Pregledao mi je lice iz nekoliko kutova.
elo, rekao je, klimajui glavom poput mudraca, je iroko, to
upuuje na inteligenciju. Nos, odlunost i ponos. To je nos osvajaa,
cezara! Rekao bih, U ovom sluaju nos drevne loze, noblesse de l'epe
[10]
.
Brada je, meutim, preuska slaba toka. Sentimentalnost, draga moja
markizo, bit e vaa propast! Lice kao cjelina vam je srcoliko. Markiza je
roena za ljubav, ali ponos je uva od nje. Pretpostavljam da prodajete
pomadu koja je ouvala vau ljepotu i preko groba?
Monsieur Visconti, kako ste mogli izrei takvu uvredu na raun asti
mojega mrtvog mua? Trgovina, ba! Pomislite na svoju majku kada
govorite takve strahote! rekla sam, u svojem najboljem oponaanju
sovolike starice.
Ostatak u joj, izjavio je, rei u tajnosti jer ne elim sramotiti
preasne dame. No, prema crtama vaega lica, madame markizo, upozorit
u vas: uvajte se osoba koje vas okruuju.
Ah, uzdahnuli su promatrai, duboko impresionirani.
I budite oprezni kada prihvaate hranu i pie od neznanaca. No, to je
prilino openito, pomislila sam. Trijumf za Viscontija. Sada vie nee biti
ljut. Zatim je ustao i nagnuo se preko stolia te mi apnuo u uho:
Bezobraznice malena, nemam srca odati vas. Mislim da sam ve napola
zaljubljen u vas. U pravilu volim visoke, zlatokose ene, tako da znate. Ali
vi... vi ste djevojica hrabra kao i bilo koji vitez koji je ikada pokuao
zauzeti neko prijestolje.
Osjetila sam kako se pod mojim bijelim puderom iri rumenilo i ula sam
drutvo kako vriti od smijeha, mislei da je upravo predloio neto
nepristojno.
Ovo je danas opaki svijet, svijet grenika! povikala sam, maui svojim
dugakim tapom prema Viscontiju.
Zato su stari ljudi uvijek tako mrzovoljni? upitao je s lijenim
osmijehom. to e nam alkemijski lijek za kou ako ne postoji lijek za loe
raspoloenje?
Te sam veeri prorekla budunost nizu ljudi i preporuila majci djevojke
koja je zanijela sa svojim ljubavnikom tik prije zaruka s mukarcem kojeg
je odabrala obitelj neka se ide posavjetovati s La Voisin. to je tono moja
zatitnica inila u takvim sluajevima ne znam, ali u posljednje sam
vrijeme poela sumnjati da bi to moglo ukljuivati vie od nuenja
talismana i prakova od sasuenih golubljih srdaca. No, to se dogaalo s
napetim, blijedim, maskiranim enama koje su izbjegavale pogledati jedna
drugoj u oi u njezinoj ekaonici, nisam mogla zamisliti.
Na kraju veeri vojvoda od Neversa mi je dao kesu srebra u znak
zahvalnosti za moje usluge. Sluga koji mi ju je dostavio elio je dio za sebe,
Rabel je elio dio za sebe, ali jo je ostala lijepa svotica, pogotovo jer sam
polovicu skrila prije nego to ju je prebrojio. Nisam se uope iznenadila
kada sam nakon tjedan dana dobila poziv da doem u Palais-Royal kod
madame la Marchale de Clrambaut, guvernante djece Monsieura,
kraljeva mlaega brata i astrologa stanovitog ugleda.
***
Umorna sam od crnine, rekla sam sama sebi, gledajui se te veeri u
malenom etvrtastom zrcalu na svojem toaletnom stoliu. Umorna od
izigravanja starice, umorna od zurenja u kristalnu kuglu dok me oi ne
zabole, umorna od lai. Mogla bih biti lijepa, pomislila sam, kad bih imala
haljinu proljetne boje. Pravu haljinu da. Krojenu kako valja, da pokazuje
izvezenu podsuknju, ali skriva cipele. Ove moderne dame nisu ba sve bile
ljepotice, ak veina njih. Lijepa je bila njihova odjea. A i izgledala sam
gotovo uspravna, moda ak i posve uspravna pri slabom svjetlu svijee
koja je stajala na stolu kraj zrcala. Nisam bila tako mrava. Nisam bila tako
malena. Uistinu nisam!
U ovo mi vrijeme Marie-Anglique najvie nedostaje, pomislila sam.
Zaista eli novu haljinu, sestro? rekla bi. Oh, idemo pogledati modne
crtee u prodavaonicu Au Paradis na Pont au Change. Imaju i najljepe
tkanine. Kada budem bogata, ondje u nabaviti kunu haljinu, od onog
prelijepo oslikanog indijskog pamuka i neke male barunaste papue ba
kao one koje sam vidjela u duanu preko puta. ak i bez novca, ivjela je
za kupnju. Da sam s njom, bilo bi mi zabavno i bila bih oduevljena novim
stvarima te bih zaboravila metafizike brige. Sestro, previe se uzrujava.
S lijepim parom naunica djevojka se uvijek osjea potpuno novom, rekla
bi da je sada sa mnom. Moda je ipak bilo neega u ivotnoj filozofiji
Marie-Anglique . Zamiljala sam je kod kue, kako svira embalo, kako joj
se mukarci dive. Kako samo imaju sree oni koji se rode lijepi, uivaju u
mnotvu bezbrinih zadovoljstava!
inilo mi se da su mi kosti vodenaste od umora cjeloveernjeg gatanja.
Uzela sam licu lijeka za spavanje i opet se zagledala u zrcalo. uvaj se,
rekao mi je moj um. Sjeti se vjetiina upozorenja. Ako izgubi nadzor nad
slikama, one e te opsjedati i ti e poludjeti. U dubinama kristalne kugle
likovi kao da su se kretali svojevoljno. No, ipak nisam odvratila pogled.
Htjela sam se utopiti u oblicima to su se pojavljivali. Vidjela sam
Lamottea kako sjedi u svojoj koulji na masivnom, izrezbarenom krevetu.
Koulja mu je bila otkopana na vratu i vidjela sam njegovu bijelu kou na
kljunoj kosti, vidjela sam kako mu krv pulsira na vratu. Nagnuo se prema
naprijed i skinuo koulju. Boe, kako je bio lijep! Njene dlaice na prsima,
koja su se dizala i sputala s njegovim udisajima i izdisajima. Pribliila sam
se zrcalu i zamaglila ga svojim dahom. Vidjela sam kretnju u krevetu i
razabrala udnu ensku bijelu ruku, okruglo rame, kutravu blijedu kosu.
Zato sam to morala znati? Je li to nain na koji slike donose unitenje,
slamaju neije srce znanjem o onome to jest?
Osjeala sam kako mi suze teku licem po debelom sloju pudera. Jesam li
ga uplaila onaj dan, jesam li bila previe pametna? Je li ikada mislio ita
vie od udvorne galantnosti u nainu kojim me oarao? Jadna neugledna
sestra, to je to drugo moglo biti? Nikada nisam bila nita doli sredstvo
kojim bi doao do lijepog, nedostupnog lica koje je vidio na prozoru. to
ako bih ga ponovo vidjela i da izgledam poput kraljice? to ako dobijem
poudre d'amour od La Voisin i ako mu ga stavim u au? to ako bih se
smijuljila i armantno naklapala ni o emu i treptala oima kao i druge
ene... Oh, to ako, to ako... Genevive, budalo! Andr Lamotte nikada
nee biti tvoj, to god da uini! Uzela sam jo jednu veliku licu napitka i
slika je nestala.
Madame, Brigitte je stajala na vratima i ekala da mi pomogne oko
svlaenja. Posve je nemogue da se sama uhvatim ukotac s redovima
sitnih gumbi, s iglama u prsluku, tekom krinolinom. Napokon smo uspjele
skinuti elini steznik, prednja ravna strana s filigranom u sredini imala je
okov, na stranjoj su bile ipke i ipka do vrata.
Brigitte, odveite ga. elim ga skinuti.
Ali, madame, svaki ga tjedan steete sve vie.
Skinite ga ili u umrijeti! Moram opet biti svoja, bez obzira na sve. Kad
ga je skinula, na tankoj potkoulji koju sam nosila ispod bili su vidljivi
tragovi hrde na mjestima gdje je moj znoj izjeo elik.
Boe, pomozi! viknula sam, sruivi se na pod. Od stalne potpore
elika miii torza izgubili su mi svu snagu. Nisam mogla stajati ni
uspravno sjediti. Kraljenica mi je bila kao u crva. Brigitte je raskolaila oi
i pozvala svoju majku. Njih dvije su me uspjele odvui u krevet. Tu sam
leala, zurei u mraku u strop, dok je groznica bjesnjela mojim tijelom u
vatrenim valovima, a lude slike iz prolosti, sadanjosti i budunosti
plesale u zraku poput duhova.
***
Vidjela sam pueve s vie kraljenice. Usnula sam udan san. La Voisin,
stotine metara visoka, nadvila se nad moju postelju u svojem pranjavom
putnom platu i irokom eiru s perjem. Tek to sam se vratila iz Lyona,
a vidim da je sve u rasulu! La Filastre je zatajila dio novca. Guibourg je
poveao svoju naknadu. to si taj ovjek umilja? Ja sam ta koja mu
dobavlja posao! A onaj nezahvalni Le Sage pokuava mi preoteti klijente!
Barem je ova Pasquier zadrala zdravi razum, rekla sam sama sebi, samo
da bih otkrila da ste smotani u klupko te da umirete od groznice
prouzrokovane neuzvraenom ljubavlju! Doktore, koliko puta ete joj jo
pustiti krv dok joj se ne snizi groznica?
Jo jedanput bi trebalo biti dovoljno, ula sam odgovor iz daljine.
Dobro. Uzmite joj ovaj put iz pete. Ne elim da ima oiljke na
zapeima. Osjetila sam da mi netko die posteljinu i zaula druge ljude
kako se kreu po sobi. A sada, mademoiselle, ime tog ovjeka koji mi
krade moj ulog?
San je bio jako udan. Nisam bila u svojem krevetu kod madame Bailly.
Gdje sam to? mislim da sam rekla.
Nemojte me ljutiti da ne moram ponovo proivljavati sve neugode koje
sam prola dovodei vas ovamo, a da ona policijska dounica od udovice
ne sazna kamo idete! Ime, ime, mademoiselle! Znam da je Andr. Andr i
kako jo? Govorite! Lamotte? Lamotte dramatiar? Oh, kako ludo! S njime
neete imati sree! On je nitko i nita! Sluajte, vi glupa, bolesna zeice, i
postupite kako vam savjetujem. Brissac je zreo za branje! U svai je s
Neversom, ima plemiki naslov. On e se pobrinuti za vae interese. I
gladan je. Kada vidi koliko zaraujete, zgrabit e vas u trenu! Moe vas
jednako dobro zabaviti kao i Lamotte. I alkemiar je. Moe nam nabaviti...
Ha! Zatreskali ste se u najambicioznijega igola u Parizu! Zaljubite se u
Brissaca, kaem vam. Imat emo koristi od toga!
Brissac je odvratan, proaptala sam.
Dakle, mislite da moete biti izbirljivi? Sluajte me pozorno, markizice,
u ovome poslu nema mjesta za gadljivost. Nakon to uete u na svijet,
nema povratka. Ako vas itko ikada razotkrije, va najblii muki roak ima
pravo na sve to posjedujete. Zavrit ete ravno u zatvorskom samostanu
na njegovu molbu za ono to ste ve uinili. Djevojka iz ugledne obitelji
koja ivi za svoj vlastiti raun? Zarauje kao vraara? Vlasti bi se
sablaznile! Dokle god misle da ste udovica i dok imate nau zatitu, ostavit
e vas na miru. No, nikada nemojte pomisliti da moete pobjei. Kada
budete izvan naeg dosega, nikada vie neete vidjeti sunce, uvjeravam
vas!
Dok je krv tekla u lijenikovu zdjelu, osjeala sam slabost, preplavljali su
me slabost i zdravlje. Kroz uski prozori vidio se komadi plavoga neba.
Kosi strop sputao se gotovo do poda kraj kreveta. Bila sam u spavaoj
sobici u potkrovlju La Voisinine kue.
A sada vam kaem, sutra ete se dii, opet stegnuti taj svoj korzet i
otii u Palais-Royal kamo ste pozvani! Zapamtite: ako se obogatite, moi
ete kupiti Lamottea kao svoju igraku. Ako ne uspijete, va e vam se
ujak popiati na grob! Nemate kamo nego prema gore!
Ne podnosim ga! Ne mogu ga vie nositi, proaptala sam tom
zastraujuem liku iz sna koji se nadvio nada mnom.
Ne moete? Ne postoji takav izraz! No, od sada ga moete skidati nou.
Treba vam znatno vie kraljenice nego to je imate sada. I ravnije se
drite, ak i sada, bez njega.
Ravnije? Zidovi kao da su mi se ruili pred oima koje su mi se sklapale.
Vidjela sam sebe kao damu, koja se ravno dri, u vrtu nekog dvorca, kako
bere rue. ula sam mukarca kako me doziva po imenu. Mogla bih biti
lijepa. Mogla bih biti bogata. Mogla bih biti voljena. Rue. Da. Treba mi
haljina boje rua.
***
Svjetlost stotina svijea umnoavala se u zrcalima i ponovno odbijala od
pozlaenih oplata na zidovima malenoga salona u Palais-Royalu. Gosti iz
najvieg stalea sjedili su u izrezbarenim naslonjaima, a manje vani su se
morali zadovoljiti tekim stolcima s resama. Sitne ribe su stajale ili, bolje
reeno, njeno klizile izmeu naslonjaa, smjerno sluale i nudile lasku
prema potrebi. ula sam lagani smijeh maralice iza njezine lepeze jer,
bilo ljeto ili zima, nijedna dvorska dama nije bez lepeze kad zadirkuje: Ali,
draga moja grofice, kau da je markiz de Seignelay sasvim poludio za
vama!
Nisam ja odgovorna za to tko me gleda. Pitanje je gledam li ja njega! A
morate priznati da markiz nedvojbeno ima neto burujsko u sebi.
To je, dakako, krivnja njegova oca, Colberta! Prava je teta to kralj
podie svoje ministre iz niega. No, ne moete porei da taj mladi ne
izgleda savreno ljupko! I naravno, da je iznimno bogat...
Ali, naravno, gotovo nevidljiva mrlja u njegovim manirama, neoprezan
izraz ili maleni nedostatak u izgledu ili odjei uskratili bi mu ulaz u
najprobranije krugove. To je bila jedina prednost koju sam stekla u Ulici
Marmousets. Izgled i govor dobra podrijetla. To se ne moe kupiti, ne
moe se krivotvoriti. La Voisin ne bi mogla bez mene. Saloni me ne mogu
razotkriti. Osjeala sam kako me preplavljuje zadovoljstvo. Opet sam se
vratila poslu.
Bez obzira na to to mislili o Colbertu, morate priznati da je Louvois
daleko gori. Jedan kraljevski ministar protiv drugoga.
Ah, Louvois! uzviknula je dama kroza smijeh. On djeluje kao da je
valet de chambre
[11]
.
ujem, rekao je gospodin u zelenom barunu i posebno visokim
cipelama s crvenom petom koje je u modu uveo Monsieur, da oajniki
pokuava popraviti svoj izgled te da njegovo odijevanje traje satima, da
trai savjete od mukaraca koji slijede modu gdje bi trebao staviti svoje
vrpce!
Dame su se sve nasmijale zamislivi Louvoisa pred zrcalom. Louvois
osvetoljubivi, ija je jedna rije unitavala sudbine i iji je miljenik La
Reynie provodio uhienja po nalogu tajnih lettres de cachet koje je
Louvois dobivao od kralja. Da je bio ovdje, s kakvom li bi ga samo
ironinom uljudnou doekali! Kako bi samo nakloni bili duboki, kako bi
samo osmijesi bili iroki! A kakav li bi se samo smijeh provalio nakon to bi
on otiao! Kako to da on nita nije sumnjao?
No, ova je veer pripadala okultistima: amaterima i profesionalcima, koji
su se okupili kako bi zaprepastili i zadivili jedan drugoga.
Znate, rekao je jedan stariji gospodin kojega nisam prepoznala, uo
sam da se horoskop moe izraditi ak prema rukopisu!
Tko je uspio uiniti takvo to? Naglasak grofice de Gramont i dalje je
odavao njezino englesko podrijetlo. Visoka i plavokosa, kretala se s
uvjerenjem ene koja zna da je polovica mukaraca u dvorani zaljubljena u
nju. Njezin suprug, govorilo se, bio je pokvarenjak s nosom Harlekina i
strahovito ljubomoran ovjek.
Mislim da je to bio Primi Visconti, odgovorio je opat de Hacqueville.
Visconti? Pih! Amater! rekao je napuljski sveenik snanim talijanskim
naglaskom. On ne razumije znanost divinacije. Ja sam pak izvorite
upravo tog umijea, to u i pokazati!
Bravo, oe Prgnani, povikao je stariji gospodin. Pokaite kako vae
umijee nadmauje Viscontijevo! To je, dakle, bio Pregnani, Viscontijev
suparnik. Zaista je odbojno izgledao. Stjecao je ugled predviajui za
plemstvo ishode na konjskim utrkama. Sa zanimanjem sam promatrala
njegovu tehniku kad je pozvao ljude da mu dadu primjerak rukopisa po
kojem je zatim sastavio horoskop, privlaei pozornost svakoga u
prostoriji.
No, najvie je od toga imala koristi markiza de Morville jer je ta mudra
starica oarala oboavateljice horoskopa, doputajui im da interpretiraju
slike svojim razliitim metodama proricanja. Njihova prepirka oko
prednosti hiromantije nad itanjem iz dlana postala je toliko zanimljiva da
je ak i grofica de Gramont prekinula svoje oijukanje s ocem Prgnanijem
kako bi se ukljuila, a do kraja veeri markiza je od nje primila najeljeniji
poziv od svih. Grofica se dodvoravala sve oajnijoj kraljici time da joj
dovede jo jednu od vraara koje je Njezino Velianstvo trailo u sve
veem broju. Markiza de Morville, najmodernija nova devineresse u
Parizu, ii e u Versailles.
ESNAESTO POGLAVLJE
Va prvi posjet dvoru, rekla je vraara zadovoljno. Njezine su se make
trljale o njezine skute dok je sjedila u naslonjau u svojoj radnoj sobi.
Ponudila mi je stolac. Jedan korak prema gore na drutvenoj ljestvici,
pomislila sam. Jednoga e mi dana ponuditi naslonja. Proitala sam vam
to u budunosti. Visoko ete se uspeti. Hoete li jo marcipana? Uzela
sam veliki komad. Nasmijeila se. U tom sam ga trenutku poeljela
zamijeniti za manji, ali bilo je prekasno. Osim toga, voljela sam marcipan.
Mogu vam, naravno, ponuditi savjete. Bila sam na dvoru u Saint-
Germainu, Fontainebleauu i Versaillesu. Ali kraljica... Ve ste jako puno
postigli. Zadovoljna sam. im sam pojela prvi komad marcipana, poela
sam razmiljati o jo jednom. Neu gledati u tanjur, pomislila sam.
Ustala je naglo i potaknula araem vatru, koja se gotovo ugasila. Dok
mi je bila okrenuta leima, uzela sam jo jedan komadi marcipana.
Malen, koji ne bi primijetila. Izvadila je poslovnu knjigu iz zakljuanog
ormaria da neto provjeri. Okrenula se i pogledala me dok je vraala
knjigu. Uivajte meu elitom, draga moja. Saznajte njihove tajne,
sasluajte njihove ispovijesti. Zapamtite, ja sam uvijek ovdje da
pomognem vama, a i njima, svojim malim povjerljivim uslugama.
Ponovno je sjela. Oi su joj se suzile kad je primijetila tanjur. Recite,
kada idete u Versailles ? Nastavila je kao da nije primijetila da nedostaje
komadi marcipana. Imam jedan paketi, voljela bih da ga dostavite
onamo. A moram vas i podsjetiti na jedno znate, smatram se gotovo
vaom majkom i elim samo ono to je dobro za vas nikad im ne
pokazujte slabost! Oni su poput pozlaenih vukova. Ako osjete imalo
oklijevanja, okrenut e se protiv vas i u trenu vas progutati! Odvanost!
Smjelost! Oni ele da ih zaslijepite. Oslonite se na svoju pamet. Ne vjerujte
ni u kakva prijateljstva: gnijezdo zmija velikodunije je od dvora Kralja
Sunca. S obzirom na osobu koja mi ga je dala, savjet me se duboko
dojmio.
Treba vam haljina za dvor, izjavila je, iako e ovo to imate morati
biti dovoljno za sada, dok ne zaradite vie novca. Nasmijala se. elite li
vidjeti moju? Izvezeni ukrasi stvarno prekrasni! A i trebali bi biti jer sama
haljina stoji pet tisua libra! Pitala sam se zato je ila na dvor. Sigurno ne
zato da gleda kralja kako blaguje pred publikom kao to su to inili turisti.
U spavaoj sobi na katu La Voisin je otvorila zakljuana vrata ormara u
kojem su visjeli redovi odjee, skriveni pod navlakama od muslina.
Podignula je jednu od zatitnih vrea da bi mi pokazala svilenu haljinu s
blijedozelenim porubom. Iz druge je ispao niz tekih, arenih podsuknja od
tafta.
Oh, prekrasno! pretvarala sam se da uzdiem. Vidjela sam njezin
proraunat pogled. Pobuivala mi je apetit za raskoan ivot.
Naa struka je dobrodola na svakom dvoru na kugli zemaljskoj uz
uvjet da nismo prostaci, poput vulgarne La Bosse! Pazite na svoje manire i
sjetite se mojih lekcija, pa ete i vi imati desetak haljina kao to je ova.
I ovu? Od crvenog baruna? pokazala sam na krajiak bogate haljine s
izvezenim dvoglavim zlatnim orlovima koji su virili ispod jedne od
muslinskih navlaka.
Nikada! rekla je, paljivo popravljajui navlaku. Naas sam vidjela
morsko zelenu ipku prije nego to je haljina nestala iz mog vidokruga.
Ovo je carsko ruho. Jedini nain da ga ikada dobijete jest da postanete
kraljica! Nagnula je glavu i iznova me pogledala svojim crnim, crnim
oima. Boe, kakve proraunate sive oi imate, draga moja! Doista imate
mozak s kojim biste mogli postati kraljica a tako malo njih uspije ali
sasvim vam nedostaje karakter da postanete dobra vraara. Mislim da ne
trebam probdjeti noi i brinuti se, zar ne? Zatvorila je vrata ormara i
okrenula klju u bravi.
Sjetila sam se stoika. Sjetila sam se monsieura Descartesa. Upravo sam
se uvrijedila jer mi je bilo reeno da nisam dovoljno luda da bih bin prava
vraara! Otac, ljubitelj ironija, dobro bi se nasmijao.
Netko je pokucao na vrata spavae sobe i prekinuo moja razmiljanja.
Madame, djevojka po koju ste poslali eka u prizemlju, a va se suprug
vratio s paketom.
Oh, izvrsno, Margot. Koliko mu je Samson dao?
etiri ovaj put, madame. Hoete li suiti ovdje, kao i obino?
Dakako! Donesite paket. Okrenula se prema meni i hladno me
pogledala, kao da me procjenjuje. Nemam nikakvih tajni pred
markizicom, rekla je vragolastim tonom. Ugljen u pei je dogorio gotovo
do kraja. Imala sam pravo. Uinilo mi se da sam primijetila neobinu
toplinu kako dopire od tapiserije na zidu spavae sobe.
Kad je Margot otila, La Voisin se okrenula prema meni. Nala sam vam
prekrasnu malu slukinju. Poznaje dvor. Moe vam mnogo rei o ljudima
koje ete susretati i paziti da se ne osramotite. Recimo ako na primjer
pokucate na vrata umjesto da pogrebete neete preivjeti sramotu. No,
ona vam moe rei na koja vrata valja pokucati, a na koja pogrepsti... Kada
valja posjetitelju otvoriti samo jedno krilo vrata, a kada otvoriti vrata
irom. To je pitanje prvenstva. Prvenstva i dvorske etikete. Vano je da ne
pogrijeite. Oh, da. Trebali biste poeti putati nokat na malom prstu
lijeve ruke, svi dvorani to ine, radi grebenja po vratima. Djelovala je
zadovoljno sama sa sobom te je nastavila: Kako li sam samo imala sree
to sam je dobila... Bila je u domu La Grande Mademoiselle
[12]
dok nije
privukla pozornost pogrenoga mukarca. Provela je nekoliko tjedana u
Slpetrire te se pokajala zbog svojega ivota i obratila se meni. Ja sam joj,
zbog dobrote svojega i previe velikodunoga srca, sredila da izae i
omoguila joj poetak novoga ivota!
Zanimljivo. Jedini nain da takva djevojka izae iz zatvora jest da ode
ivjeti u kolonije. Dakle, La Voisinin utjecaj dopire do zatvora i bolnica u
gradu. Kako li je dogovorila bijeg? A sada je imala jo jednu odanu
sljedbenicu i uhodu koja e joj dojaviti svaki moj potez. Ah, filantropija! To
postaje nain ivota. Doista ste previe velikoduni, rekla sam, a ona me
je prostrijelila strogim pogledom, prije nego to se obratila svojem muu
koji je uao kroz vrata spavae sobe.
Dakle, evo vas napokon! Ne mogu zamisliti zato ste bili toliko spori!
Koliko vam je potrebno da odete samo niz ulicu? Pa ne ivi Samson na
drugom kraju grada, zaboga! Antoine Montvoisin ovaj put, zaudo, nije
bio u svojem kunom haljetku, nego u otrcanom sivom odijelu kune
izrade i pustenom bezoblinom eiru irokoga oboda koji je jadno visio
preko perike od kozje dlake izjedene od moljaca.
Morao sam ga... hik... dugo... ekati, rekao je Montvoisin slabanim
glasom. Njegova je supruga razmaknula tapiseriju u stranu i otkrila vrata
pei u kamenome zidu. Montvoisin je stajao, sav nakrivljen, njegovo
mravo tijelo povremeno je potresalo tiho tucanje.
Odmotajte ih i stavite na stalak za suenje i neka ovaj put ne curi s njih,
za Boga miloga! Zar ne moete prestati s tim prokletim tucanjem?
Vi ste ga... hik... prouzrokovali, tako ako vam smeta, sami ste za to...
hik... krivi! Sljedei put zadrite svoj ablji prah... hik... za svoje klijente!
Kako se usuujete vrijeati moju profesiju kada ivite od nje? Oh,
grozno su vlane, trebat e itava vjenost. Zar Samson nije mogao dobiti
starije? La Voisin je trkarala kao domaica koja sprema zimnicu. Smuilo
mi se kada sam prepoznala predmete to joj ih je poslao njezin ljubavnik
Samson, pariki krvnik. Bile su to ljudske ruke.
Zar vam ne smeta miris, ovdje u kui? pokuavala sam zvuati
hladnokrvno, leerno, kao da esto viam takve stvari. No, glas mi je bio
tii nego inae. Moda doista nisam bila stvorena za vraaru.
Ovaj? odgovorila je La Voisin. Oh, nita nije gori od suenja unke.
Osim toga, to je miris prosperiteta. Takvo to nikad mi ne smeta. Pardon,
ali vi ste pozelenjeli. Trebate li sjesti? Sjela sam iznenada na krevet.
Nemojte mi umrljati sag. Upotrijebite nonu posudu. Vi? Na dvoru? Pa
jo ste slabi!
emu... emu slue?
Ruke objeenoga. Vlasniku privlae skriveno blago. Pola dvora ih ima.
Dame ih dre uivene u suknjama, mukarci u depovima. Zajameno
donose sreu u kartama. Ne gledajte tako gadljivo! Vrlo su kompaktne i ne
prljaju nakon to se osue. Stisnu se, znate. Kupujem ih od krvnika, ljudi su
ve mrtvi. Pa nisam ih ja ubila! To su uinili kralj i sudovi. Zato ne bi
barem netko imao malo koristi od toga? Ja na to gledam kao da stvaram
dobro od zla! Zaraujem na neemu to bi inae propalo to je prednost
kada razumijete to je voenje kuanstva. Nikada ne bi trebalo dopustiti
da ita propadne. Uite od mene i moi ete pretvoriti tue zlo u svoju
korist.
Pitala sam se to su Rimljani poduzimali protiv munine. Vjerojatno
nikada nisu ni pokuali povraati u steznicima.
Antoine, drite joj glavu! Ne elim da joj sve kaplje po toj dobroj haljini
koju sam platila! ivci! Ha! Nemate ih, mademoiselle. Vi? elite osvetu? Vi
ne biste mogli ubiti ni mia! Ne sjeam se kada sam zadnji put upoznala
ovako kukaviku djevojku! Dobro da sam vam nala sluavku koja ima
kimu, za razliku od vas, inae ne biste preivjeli niti tjedan dana meu
velikaima.
Kad je glasno zalupila vratima penice, Antoine Montvoisin mi je
ponudio ruku da me otprati u prizemlje.
Moda jest mona, ali... hik... bez obzira to pokuava, moja dua je
vrsto vezana za moje tijelo. Ustrajnost je... hik... vrlina. No,
preporuujem vam... hik... da je ne ljutite, a ako je naljutite, nemojte
uzimati... hik... hranu ili pie u ovoj kui. A ondje kamo idete... hik...
korisno je znati nekoliko stvari. Uvijek imajte... hik... protuotrov pri ruci, a
ako to nije mogue, pijte mnogo... hik ... mlijeka ako je juha udnog...
hik... okusa. Otkrio sam... hik... da je to vrlo uinkovito, iako od toga...
hik... imam ovu prokletu... tucavicu. Govorim vam to zato to... hik... mi
se ini da ste sasvim... hik... u redu.
Te sam noi usnila strane snove. Prostorija se pretvorila u visoku,
bljetavu blagovaonicu, a ja sam sjedila s otmjenim drutvom oko velikoga
stola s bijelim lanenim stolnjakom. Srebrni svijenjaci stajali su meu
krcatim srebrnim pladnjevima i vodio se duhovit razgovor. Na jednom od
pladnjeva bila je ukusna pateta. Jedan se mukarac pridignuo da je
razree svojim noem i ponudi nekoj od dama. Pateta je zastenjala
ljudskim glasom.
Oh, kako odvratno! uzviknula je dama, a on je urno povukao svoj
no. Vidjela sam kako je ta grozna stvar krvarila na mjestu gdje ju je
zarezao.
Ne bi smjeli pozvati takve stvari na veeru, primijetio je gospodin
okien ipkom. Sluga mi je natoio au gustog, zelenog likera.
Oh, meni vie ne, rekla sam. Ve sam previe popila. Previe.
Previe. Koga sam poznavala za tim stolom? Pogledala sam na obje strane.
Tri prijatelja iz Ulice Marmousets sjedila su s obje moje strane, Lamotte u
vrpcama, Griffon u barunu utosmee boje i d'Urbec, blijed kao duh, u
crnoj svili.
Recite mi, rekao je Griffon, objavljuje li pateta togod?
Nije li dovoljno da govori? upitao je d'Urbec onim svojim jetkim
nainom. Njegove tamne oi, nekako upale, blistale su udnom gorinom i
porugom koje prije nisam vidjela.
Monsieur Lamotte, odvedite me s ove veere. Umorna sam,
preklinjala sam. inilo se da me on doveo.
Oh, ne moete otii! povie ovjek koji je jeo kamenice. Vi trebate
platiti za veeru.
Ali ne mogu... moje oajniko prosvjedovanje prekinulo je ogoreno
vritanje ena: Morate! to ste oekivali? Tada se drutvo poelo
prepirati oko toga tko e platiti, sve glasnije i svadljivije.
Mademoiselle Pasquier, ne mogu jo otii, povjerio se Lamotte tihim
glasom. Punio sam svoje depove sutranjim dorukom. Pjesnikova
privilegija. Uzeo je jo mesnih svitaka, desetak ili dvadesetak, nestajui
pod stolom. Zatim je presavinuo veliki junik u maleni ubrus i skrio ga pod
koulju. A d'Urbec me pogledao onim udnim, prodornim pogledom koji
kao da je sve vidio.
Vrijea vas, rekao je, bacivi ubrus preko patete. Iako, da ste
paljivije proitali esto poglavlje mojih Zapaanja o zdravlju drave,
uope ne biste bili zaprepateni. Poimo prije nego to se dvorana zapali
od njihove svae. Kad je od prvog udarca posue uza zveket palo na pod,
a zapaljeni se svijenjak otkotrljao preko finog stolnjaka, uzeo me za ruku
te smo neprimjetno pobjegli u no.
Sva u znoju i prestraena, leala sam smrznuta, ekajui zoru. to bi ti
snovi mogli znaiti? I znae li oni ita uope?
***
I tako sam se u roku od tjedan dana nala kako u tekoj koiji madame la
Marechale iza est upregnutih sivaca jurim prema Versaillesu. Moja nova
slukinja, neustraiva crvenokosa, sjedila je preko puta mene na sjedalu,
leima okrenuta smjeru kretanja, drei moju kutiju za eire, stisnuta
izmeu maraliine osobne slukinje i jedne od njezinih siromanih
pratilja. Sama madame i mademoiselle d'Elbeuf sjedile su kraj mene.
Nedaleko od dvorca, gdje se cesta odvaja prema Marlyju, iza sebe smo
ule povike i prasak bieva.
Koliko konja? upitala je madame slukinju koja se nagnula kroz prozor
da vidi tko dolazi. Ne bismo se maknuli koiji od samo etiri konja.
est, madame, odgovorila je slukinja.
A koje su boje livreje slugu?
Plave i srebrne, pripadaju madame de Montespan.
Onda svakako recite koijau da stane uz rub ceste ili emo se
prevrnuti u jarak! Naa se koija zaustavila kraj travnatog nasipa uz
cestu, a druga teka koija prola je pokraj nas, s konjima u punom galopu,
dok je blato od njihovih kopita prskalo na sve strane. Unutra sam vidjela
tri ene i blijedo lice malenog djeaka. Vratili smo se na cestu iza njih, da
bismo se opet zaustavili nakon otprilike kilometar i pol. Velika koija je
stala nasred ceste, sluge u plavom i srebrnom prepirali su se s koijaima,
dok su na cesti dvije ene iz koije plakale i vikale nad unakaenim
truplom jadnoga rezaa vinove loze, kojega su zdrobili koija i konji. Oko
njega bili su razbacani tapovi to ih je u snopu teglio. Uz cestu su se
okupili lanovi njegove obitelji, zurei u tiini. Punana plavokosa ena
naglaenog nosa i uske brade nagnula se kroz prozor koije.
Vratite se, kad vam kaem! Kakve koristi od vaeg sentimentalnog
kukanja? isto licemjerje! Ne biste se tako ponaale da se to dogodilo
podalje od vaih oiju! Ta moji su ga sluge upozorili! Svatko zna da ena
mojega poloaja vozi brzo moja koija ree vjetar! Jedna je ena
obrisala nos, druga je poela jadikovati jo glasnije. Oh, prestanite!
povikala je ena iz koije na ovu novu drskost. Kriv je on i njegova
nesmotrenost to se nije sklonio s puta! Imam potpuno pravo nastaviti u
ovakvim okolnostima.
To je madame de Montespan, priapnula mi je moja slukinja. Ah,
kraljeva najnovija matresse en titre
[13]
, promaknuta sa svojega
prethodnog poloaja neslubene matresse zbog prisilnog odlaska bive
slubene ljubavnice La Vallire, koja je zbog tisuu ponienja bila prisiljena
otii u samostan.
Vai su sluge odgovorni, a vi ih uope ne krivite? rekla je jedna od
ena na tlu, ona odjevena u tamno koja je plakala. Stajala je kraj tijela i
bijesno se obratila lakajima odjevenim u plave i srebrne livreje: Da ste
moji, brzo bih se obraunala s vama!
Onaj u koiji je vojvoda de Maine, najstariji sin madame de
Montespan, a na tlu, ona u crnom i sivom je madame de Maintenon. Ona
je guvernanta. A ona druga ena, to je markiza d'Hudicourt. Markiza
d'Hudicourt je nastavila zapomagati i kriti ruke, dok je publika pljeskom
pozdravljala estok govor madame de Maintenon.
Vive madame de Maintenon! vikali su.
Budite dobre i uite, moje dame. elite li da me kamenuju?
zapovijedi ena u koiji. No, uplakane dame nisu se micale dok im kraljeva
ljubavnica nije dala kesicu novca za siromane roake mrtvoga ovjeka.
Potom su ponovo ule u koiju koja je odtropotala uz prskanje
proljetnoga blata.
Zaboga, rekla je pratilja, oi onoga ovjeka sasvim su izletjele iz
njegove glave! Trebat e mi alica okolade kada stignemo, ovo mi je bilo
jednostavno previe bolno.
Ali, mademoiselle, takvo suosjeanje je neumjesno kad se radi o
potpunim neznancima. Uostalom, to nije bilo smiljeno ubojstvo, rekla je
madame d'Elbeuf hladno.
Ostatak vonje provela sam sjedei u tiini.
***
U Versaillesu me kraljici predstavila mademoiselle d'Orleans, kneginja de
Montpensier. elim znati hoe li moje dijete biti djeak ili djevojica,
rekla je kraljica svojim tekim panjolskim naglaskom. Pogledala sam je.
Sjedila je u velikom, izrezbarenom naslonjau sa zlatnim resama i
pozlaenim srebrnim nogama, u ruci joj je bila polusklopljena lepeza od
bjelokosti. Imala je etrdesetak godina, s izgledom slabog, prerano
ostarjelog izdanka incestuozne aristokracije. Toliko je loza prineva
kulminirala u ovoj niskoj, blijedoutoj eni plave kose s izbuljenim oima i
neobinim crtama lica gotovo kao groteskni kip vodorige koje laskavi
portreti nikada nisu zabiljeili u pravoj mjeri. Nisam mogla drugo nego
uditi se. S njom je bilo nekoliko strogih panjolskih dama odjevenih u
tamno, tri njezina omiljena patuljka dvojica mukaraca niih od mene, ali
vrlo iroka, s golemim glavama te savreno graena, malena, naborana
ena i dobrih pola tuceta dlakavih malenih luksuznih psia veoma runih
plosnatih njuki.
Svakodnevno se molim za jo jednoga sina, nastavila je. Nije mi
izgledala kao da je nosea, ali ionako nisam imala iskustva u tim stvarima.
Morat u vjerovati kristalnoj kugli. Ogledavala sam se po golemoj
prozranoj dvorani u potrazi za prikladnim stolom. Zlato na zlatu, oplate
rijetkog drva s intarzijama, teak, raskono oblikovan namjetaj od
plemenitih metala no, unato svom tom luksuzu, dvorana se doimala
hladnom i bez due. Napokon sam shvatila zato. To su prostorije kroz
koje pamet i uenje nikada nisu proli. panjolska je kraljica bila jedna od
najglupljih ena u cijelom kraljevstvu, njezina vjetina razgovora bila je
bijedna i bez duha. Opazila sam stol od masivnog srebra koji je stajao
ispod goleme, tamne panjolske tapiserije. Pokazala sam na njega te su
donijeli teak malen jastucima obloen stolac, izraen od zlata
inkrustriranog na srebru, da sjednem na njega. Ponijela sam jednu od
svojih najljepih kugli i zatraila da je napune vodom. Odmotala sam svoj
mali kabalistiki stolnjak i pripremila lijep niz tapia za mijeanje. Njezino
me Velianstvo gledalo s odobravanjem dok sam pojala i mijeala vodu
staklenim tapiem. Odjednom sam shvatila zato. Sve dame koje su se
okupile oko mene nosile su staromodne panjolske krinoline, vrlo sline
mojoj. Polovica ljudi u prostoriji bila je nia od mene, a ostatak nije bio
puno vii. Uklopila sam se meu nakaze sa panjolskog dvora koje je jo
drala oko sebe, nakon svih ovih godina koliko je ve bila u Francuskoj.
Odraz je bio jasan. Nije bila nosea. Nisam joj se to usudila rei. Ponovila
sam vraanje i zatraila od nje da stavi ruku na kuglu. Vidjela sam bolest i
vazu kasnoproljetnog cvijea u prostoriji. U umu su mi se brzo rojile misli.
Vae Velianstvo, ao mi je to vam moram rei da ete u kasno
proljee dobiti teku bolest i da ete izgubiti dijete.
Izgubiti dijete? Izgubiti dijete? Moram imati jo jedno dijete! Ta strana
ena, odvratna La Montespan, dri ga svojom mladou, svojom djecom!
Ja sam kraljica, a ne ona! A ipak ona eli vladati umjesto mene! Oh, Boe,
prekasno alim za La Vallireom, koja se barem sramila zbog onoga to je
radila. Ali sada, ovaj grijeh s udanom enom ovom besramnom
bludnicom drska jezika... Kaem vam, ta e me kurva ubiti! Nastavila je
na panjolskom, to nisam razumjela, a njezine su se dame pourile
utjeiti je. Ovdje se nikada neu obogatiti, pomislila sam. Ne mogu joj dati
dobre vijesti. S dubokim naklonom otila sam iz kraljevskog okruenja.
Od ulaza u kraljiine odaje koraala sam na nain za koji sam se nadala
da je dramatian, lupkajui svojim visokim tapom sa svakim korakom.
Moja crna haljina je utala i ukala oko mene dok sam silazila
prekrasnim stubitem od raznobojnog mramora kojim se silazilo iz
kraljiinih odaja do irokog mramornog hodnika u podnoju. Ondje sam
naila na gomilu slugu, nosiljki i turista, ba kao da sam bila u glavnoj ulici
nekog velikog grada. Jedina je razlika bila da su u Versaillesu avenije bile
poploene mramorom i ukraene zlatom, kao da su to ulice u raju.
Zapravo je palaa u Versaillesu bila ba poput grada, s hodnicima koji su
sluili kao ulice. Nosai su na nosiljkama prenosili dvorane s jednog mjesta
na drugo, osobito ene, jer nisu bile sposobne hodati desetak metara u
svojim vrsto stegnutim dvorskim haljinama i krhkim satenskim
cipelicama. Osim toga, hodnici nisu uvijek bili dovoljno isti da njima
nesmetano gazite dok nosite haljinu koja stoji koliko i godinji prihod
tisuu seljakih obitelji jer su se nestrpljivi dvorani esto olakali u kakvom
kutu ili uza zid. Nosiljke su se kretale kroz mnotvo svakovrsne posluge,
izletnika i stranaca koji su doli vidjeti prostorije dvorca otvorene za
javnost, podnositelja molbi, vojnika i nadrilijenika. Bilo je teko zamisliti
da se sve to namjetaj, rojevi dvorana, znatieljnika, slugu, kuhara,
glumakih druina sve se moglo spakirati u tren oka i odvesti u neku
drugu kraljevsku palau kad god je kralj poelio promijeniti rezidenciju.
Ipak, uza sve njegovo sezonsko seljakanje, nikad se nije vratio u Pariz,
drevnu prijestolnicu, te je ustupio Palais-Royal svojemu bratu. I tako su
pariki konjuari davali posebnu hranu novoj pasmini ilavih, velikih
zaprenih konja koji su najveom brzinom mogli vui koije do Versaillesa,
Saint-Germaina, Marlyja, Fontaine-bleaua. Baka je govorila da je to grijeh
te da bi kraljevi trebali ivjeti u Louvreu, medu ljudima njihove
prijestolnice, kao to su to inili vladari davnih vremena. Bila je to vrlo
staromodna ideja koju nisam usvojila za markizu de Morville.
Markiza je postajala moja stara prijateljica. ivjela je u mojoj glavi,
nudei komentare o mojem svakodnevnom ivotu, nou me gnjavila kada
nisam mogla zaspati. Lukava stara dama silovite naravi, kovala je aforizme
i lagala mi o svom djevojatvu. Muila me uasnim zapaanjima o mom
karakteru i postupcima, nekanjeno optuivala dvorane i smijala se kad
bih se uzrujala. Kad su me stavili u teki korzet i kad mi je preko glave
sputena besmislena zvonolika podsuknja s obruima, ona je zatvorila
Genevive u ormar s odrjeitim No, no! ekanje e biti dobro za vas. U
moje vrijeme, mi smo puno vie ekali od dananjih mladih ljudi i bili
smo pristojni! I zatim bi odmarirala, lupkajui svojim visokim tapom,
kako bi svijetu rekla poneto te ga time popravila.
Hodnicima Versaillesa sada je koraala zgrena mala spodoba koja je sve
osuivala, odjevena u crninu iz prolog stoljea, tajanstvena crna koprena
skrivala joj je crte lica. Nije joj se sviao miris u hodnicima, provirivala je
kroz koprenu i zgraala se nad obnaenim grudima dviju kraljiinih
dvorskih dama koje su projurile mimo nje, frknula nosom na odijelo
beznaajnog plemia seljakog izgleda koji je tek pristigao iz provincije
tako da je pocrvenio.
U moje vrijeme, mukarac je skinuo eir pred damom visoka ranga, a
ne ga samo dotaknuo kao da mu je urastao u kosu, rekla je vitkom
gospodinu maslinaste koe u vreastim hlaama od crna baruna i sivom
kaputu izvezenom svilom. Mukarac je okrenuo glavu prema njoj i
zagledao se u nju. Visconti, vra. Markizu nisu zabrinjavali ostali vraevi.
Pogotovo Visconti, kojemu je nedostajalo barem sto dvadeset i pet godina
njezina iskustva.
Dobar dan, monsieur Visconti. U potpunosti ste popravili moj dojam o
vama iz drugog pokuaja. Visconti je skinuo eir s nekoliko teatralnih
gesta te se udvorno naklonio.
Moja draga markizo, oduevljen sam to sam vas susreo ovom sretnom
sluajnou! Moje moi mi govore da ste upravo posavjetovali kraljicu o
pitanju njezine trudnoe.
Kako udno. Moje moi meni govore isto o vama. Pretpostavljam da
ste joj pretkazali sina kojega prieljkuje.
Nisam jer elim zadrati svoj ugled na dvoru nakon njezina pobaaja u
travnju.
To je bilo mudro. Daleko ete dogurati, Visconti.
Ve jesam, mala zajedljivice. Sino su me odveli na kraljev petit
coucher
[14]
. Slobodno pozelenite od zavisti. Iako ne mogu zamisliti zato
najvei plemii u zemlji plaaju sto tisua cua za privilegiju da vide kralja
kako sjedi na svojem chaise perce
[15]
prije nego to ode na poinak! Vi
Francuzi ste lud narod, zar ne? A kralj je duan sjediti na njemu bez obzira
na to zahtijeva li to priroda ili ne jer se to od njega oekuje, tu on vodi
poslove!
Monsieur Visconti, usuujete se ovako govoriti jer ste stranac. Sve to
na monarh ini je samo savrenstvo, ukljuujui sjedenje na njegovu
chaise percee tijekom sveanosti petit coucher!
Nikada nisam rekao da nije savrenstvo. Recite mi, jeste li prodali jo
svojih pomada za pomlaivanje sada kada ste se popeli do ovakvih
nesluenih visina? Razgovor nas je doveo do hodnika pred cour des
princes
[16]
. Na suprotnoj strani velika su vrata vodila prema perivoju.
Dvojica slugu drali su vrata otvorena za svojega gospodara koji je
ispraao enu koja je ekala koiju za obilazak perivoja.
Ovdje gatam. Potranja je sve vea. Vie se trai. Oh, tko je to? Bilo mi
je drago da sam nosila koprenu. Markiza de Morville zbunjeno je pobjegla,
ostavljajui Genevive na cjedilu, otvorenih usta.
Vojvoda de Vivonne, brat gospoe Montespan. Od njega je uinila
mona ovjeka. Zasigurno ga poznajete ili moda mislite na djevojku
koja je upravo ula u koiju? Lijepa je, zar ne? To je neka Pasquier, njegova
najnovija neslubena ljubavnica. Dobro su je nali, zar ne? ujem da je
dola niotkuda pekarova ki, neki kau, ali moda su ljubomorni. Jeste li
uli kako ju je ukrao vitezu la Riviere? Pravi skandal! Osvojio ju je na
kartama i pouzdano znam da je varao! Vjerojatno ju je doveo da vidi
znamenitosti. On slovi kao poznavatelj ljepote. Kau da joj je dao koiju i
konje te malu vilu u Ulici Vaugirard.
Bila je to Marie-Anglique , moja sestra. La Voisin je sve to davno
predvidjela, onog vrueg ljetnog dana u svom visokom crnom salonu za
gatanje. Ali, ono to me je potreslo bilo je to to je monsieur vojvoda imao
nebesko plavi kaput s brokatima i golemu, kovravu plavu periku.
***
Sad kad sam prorekla budunost kraljici, svi su na dvoru poludjeli za
mojim gatanjem. Oni kojima je bilo dosadno, koji su bili zabrinuti,
ambiciozni svi su me oni traili, mukarci i ene, slukinje i grofovi.
Njihovi strahovi, njihove strasti, njihova pohlepa o svemu sam se tome
nasluala. Netko je pokrenuo glasinu da znadem tajnu koja onomu tko je
dozna moe donijeti pobjedu na kartama. Stali su me opsjedati! Ta tajna
sa sobom nosi i prokletstvo. Otkriti je znai smrt! apnula sam
tajanstveno i zaprepateno gledala kako su obeavali da e zaloiti sav
svoj nakit i pogledati sigurnoj smrti u lice samo da je doznaju. Prema
drugoj glasini zapravo sam bila besmrtna i roena u vrijeme Rimskog
Carstva. Oito sam malo preesto citirala Juvenala. Moje kretanje niz
hodnike sada je pratilo udno aputanje, a na prizor mojeg sitnog lika
odjevenog u crno s dugakim tapom ak su se i ratoborni vojnici povlaili.
ak je i moja drska slukinja, namigua, nasjela na igru i smjerno hodala
iza mene, nosei mi stvari, kao da ju je moja mo uasavala. Iza mojih lea
uzimala je mito od ljudi koji su eljeli dosegnuti moje tajne. Dobro da sam
bila barem stotinu i trideset godina starija od nje, inae bi ona pokuala
upravljati svime. Svoje male filozofske biljenice i novac drala sam u
zakljuanom kovegu i nikada se nisam odvajala od kljua. Sada se proulo
da imam klju od tajne komore u dvorcu u Svetoj Zemlji gdje se uva tajna
kamena mudraca.
Svoje sam tajne zadrala za sebe. Svake noi u unajmljenom sobiku u
potkrovlju prepune gostionice u selu Versailles ispisivala sam svoj kodirani
popis klijenata i svojih predvianja, i dalje u potrazi za pravim smislom
slika iz kristalne kugle.
Zato svake noi sjedite i piete raune? pitala bi me Sylvie, moja
slukinja, kada mi je eljala kosu. Da imam upola dobar posao kao vi, ne
biste mene vidjeli kako sjedim i piem. Plesala bih ili skakala po krevetu s
onim momkom dobra izgleda koji vas je juer doao pitati za tajnu
karata!
Upravo bi takvo to unitilo moj ugled. Moj zanat ovisi o tajanstvenosti
i strahu. Ljudi koji idu na ples i koketiraju nemaju ni jedno ni drugo.
No, to to piete? ulagivala se.
Namjeravam jednoga dana postati vrlo bogata, a valja poeti sa
zdravim temeljima, evidencijom i logikom. Rimljani...
Oh, k vragu s Rimljanima! Katkad zaista vjerujem da ste stari koliko
kau. Tko bi drugi nego stara dama doao na mjesto prepuno lijepih
mladia i bogatih staraca, a noi provodio piui izvjetaje! Najbolji nain
da se postane bogat je jednostavan: udati se za mukarca s novcem! Ili
nai zakopano blago! ena se ne moe obogatiti sama takav je zakon
prirode.
Odrijeila mi je steznik i pomogla navui spavaicu. Bila je prekrasna.
Slap finog veza i ipke na tkanini tako tankoj i blijedoj kao da je istkana od
paukove mree. Sada su sve moje stvari bile lijepe. Istini za volju, bila sam
ravnoduna prema odjei madame de Morville dok sam god imala svoje
knjige, ali La Voisin potie noenje luksuznih stvari. To impresionira
klijente, a trebao je i biti mamac koji bi me uvukao dublje u zanat
proricanja. Nikada nije razumjela da je za mene najbolji mamac
promatranje izvanredne galerije ljudskih likova koji mi se svakoga dana
otkrivaju. Bila je to moja nagrada za samotno djetinjstvo, kada su me
skrivali u zakutcima da me gosti ne vide.
Jedinu haljinu koju sam uistinu eljela dala sam izraditi u tajnosti.
Monsieur Leroux, trgovac suknom, vrlo jeftino mi je nabavio svilu. No, to
nije bila haljina za staru markizu i zato sam je morala dati ivati u tajnosti,
na sigurnom od La Voisininih uhoda. Bila je to haljina za mladu djevojku
koja jo nije navrila dvadeset godina. Imala je ruiasto poprsje i skute,
ispod se vidjela bjelokosna podsuknja od tafta, a umetak prednjice izvezen
cvijeem bio je poput vrta u proljee. La Voisin se ne bi svidjelo. eljela
sam se u njoj etati s Androm Lamotteom u perivoju orangerie. eljela
sam mirisati opojne cvjetove i uti ga kako govori: Nikada to prije nisam
razumio, ali vi ste doista jako lijepi! Sve to vrijeme gledao sam pogreno
lice na prozoru!
Znala sam da sam glupaa, ali nisam si mogla pomoi. To se mora
dogoditi! Jednostavno mora! Uz pomo magije, uz pomo novca. Ja u to
ostvariti!
Koliko bogati kanite biti? Sylvin me glas prenuo iz razmiljanja.
Nevjerojatno bogata! Namjeravam opozvati taj va zakon prirode.
Dovoljno bogata da se osvetim ujaku i svijetu za ovo to sam zbog njih
postala, pomislila sam nijemo.
Pa, moete poeti sutra s groficom de Soissons. Ona bi trebala biti
stalni klijent, s obzirom na to kako stalno juri vraarama. Dok vas nije bilo
poslijepodne, poslala je jako draesnog malog paa, svega prekrivenog
trakama. Da ste mogli vidjeti kako je pocrvenio kad sam se pretvarala da
podiem svoju podvezicu!
Olympe Mancini, grofica de Soissons jo jedna od neakinja pokojnoga
kardinala Mazarina, a govorilo se i da je postala udovica od vlastite ruke.
Pazite, Sylvie, da uei paeve o prirodi ne upadnete u nevolju.
Nevolje? Nema problema s time. Madame Montvoisin sve sreuje.
Nadam se da niste eljeli rei ono to mislim da jeste...
Boe, gdje vi ivite! Na mjesecu? Madame Montvoisin prua najbolju
uslugu u gradu. Svima je preporuujem. Sigurna je i diskretna. Nije poput
onih drugih. Oni pogrijee i voila! Bace vam tijelo u rijeku! Madame ne
grijei. Sigurniji ste s njome nego s kraljevim kirurgom! Njezina
organizacija ukljuuje sve najbolje u gradu. Oni rade na proviziju. Sve
dame iz drutva idu k njoj. Kako bi inae ivjele taj galantni ivot na dvoru?
Vi biste trebali znati, pa vi ste joj sami poslali dovoljno klijenata!
Oh, Genevive, kako si mogla biti tako glupa? La Voisin nije poput tebe,
oarana igrom varke. Kako si i na trenutak mogla povjerovati da nije
nudila stvarne usluge, nego prevaru, za sav taj novac koji dobiva? Bilo mi
je pred nosom, a nisam to prepoznala! Ona je stvarala anele, obavljala
pobaaje damama iz visokog drutva, a gatanje je bilo samo paravan!
Kazna za to bila je muenje i smrt za nju, za njezine suradnike, za ene
koje su koristile njezine usluge! Odjednom sam sve vidjela sasvim jasno.
Tajni signali, prestraena lica! Tiha mrea ena, sve zajedno povezane
strahom i mogunou meusobnog ucjenjivanja, skrivala se iza blistave
fasade galantnosti i dragulja, elegantnih haljina i barunastih maski.
Frizeri, trgovci parfemima, enski krojai, sve je bilo organizirano u tajni
poslovni kartel koji je prekrivao grad poput paukove mree. Imate li i vi
problem, draga moja? Znam najpametniju enu koja ga moe rijeiti. Nitko
nikada nee doznati. A ja sam bila u sreditu svega. Ugasivi svijeu,
upitala sam: A La Bosse?
Ona je prljavka! Samo kurve idu k njoj!
Te noi nisam mogla usnuti, unato lijeku. Dok sam leala zapletena
medu plahte, osjeala sam jezivu toplinu pei iza tapiserije, vidjela
oajnike poglede ena u ekaonici i ula ujaka kako se smije jer je bio
mukarac i mogao initi to god eli.

SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Sastanak Kraljevskog vijea upravo je zavrio i Njegovo Velianstvo je
otilo kroz unutarnja vrata, kako bi izbjegao mnotvo traitelja usluga na
javnom ulazu u vijenicu. Kad je dostojanstvena povorka dravnih
ministara, svi s perikama i irokim eirima s perjem, ula u hodnik, zauo
se amor razoaranja medu onima koji su ekali. Tiho naguravanje na
vratima zavrilo je tako da je Colbertov izlazak odgoen u korist markiza
de Louvoisa Louvoisa nemilosrdnog, koji je kontrolirao kraljevu vojsku i
kraljevu policiju, ija je nespretnost u odijevanju izazivala podsmijeh na
dvoru, a ije je lice grubih crta vie nalikovalo na lice nekog koijaa.
Monsieur de Louvois... La Reynie je istupio kao da je upravo stigao,
umjesto da je ekao kako to zahtijeva njegov nadreeni.
Ah, odlino! Tu ste, rekao je Louvois svojim uobiajenim, naglim,
zapovjednikim tonom. Osobno sam se obratio Njegovu Velianstvu s
onom stvari. Pohvalio je vas i vau policiju zbog brzine kojom ste je
locirali. Njegovo Velianstvo vam poruuje da ga i osobno jako zanima taj
sluaj. Ne smije se dopustiti da madame de Brinvilliers ismijava kraljevu
pravdu. Ve je osuena u odsutnosti, tako da je prikladno da upotrijebite
sva potrebna sredstva kako biste je vratili u Francusku radi pogubljenja.
Razumije se, Vaa Ekscelencijo! Njih dvojica su se udaljila od guve,
Louvois sa svojim previe nakienim tapom i odvie priprostim cipelama s
visokom petom i La Reynie u nenapadnoj odjei policijskog naelnika u
slubenom posjetu Versaillesu. Kad su bili daleko od svih koji bi ih mogli
uti, zastali su u jednom od velikih slubenih predsoblja.
Tu je jo neto, rekao je Louvois tiho. Krue neumorne glasine da su
neka od prvih imena u Francuskoj umijeana u ilegalnu trgovinu otrovima.
Njegovo Velianstvo je zabrinuto jer takve prie mogu potkopati slavu
njegove vladavine. Do sada je markiza jedina plemkinja koja je povezana s
takvim zloinima. Njegovo Velianstvo eli da provedete opsenu istragu o
njezinim moguim saveznicima. Tek kada dokaemo, na nae zadovoljstvo,
da je ona izolirano udovite, moemo napokon utiati te glasine.
Slaem se u potpunosti, monsieur de Louvois, odgovorio je La Reynie.
No, to ako nije? Louvois se okrenuo u tiini.
Iako njegova koija nije stigla do Pariza prije nego to je pao mrak, La
Reynie je smjesta poslao glasnika u Desgrezovu kuu.
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Morate se uvati grofice de Soissons, rekla je Sylvie dok mi je stezala
korzet. Uh! Zar zaista elite da bude ovako vrsto stegnut? Izgledate mi
dovoljno ravno kad ga stavite... Mislim, ne biste je smjeli uvrijediti, to sam
htjela rei. Te talijanske dame, sve su one trovaice! Talijanski porok...
Nije to samo bolest, to vam ja kaem! I grof de Soissons je umro prije
dvije godine pod vrlo tajanstvenim okolnostima, da ne govorimo o
drugima u njezinoj blizini. I njezina sestra, vojvotkinja de Bouillon, i ona je
trovaica, ja vam kaem! Salon joj moda jest moderan, ali ona je i dalje
jedna Mancini, a govori se da jedva eka postati udovicom! Nemojte se
tako uditi. Vjerujte mi, imam ja svoje naine kako da doznam te stvari.
No, njihov obiaj moe pomoi slavi vraare iako ste vi sada u modi
nakon to ste gatali kraljici. Ali grofica ona je stalni klijent. Zadovoljite je
i obogatit ete se uza sve te ambiciozne dame koje spletkare. No, ako
umrete, neete ni sebi ni meni uiniti nikakvu uslugu, pa nemojte
pogrijeiti!
Grofica de Soissons, tamnokosa ena iljasta, lukava lica i neobino
djetinjasta, prasta nosa, primila me u svojim odajama u palai. Bile su
vrlo malene prema svjetskim standardima, ali sada sam shvatila koliko su
bile iznimno velike i dobro smjetene po standardima Versaillesa, gdje su
ak i dvorani najviega ranga bili stisnuti poput usoljenih haringa u bavi. I
naravno, pozlaen namjetaj ukraen intarzijama, teki sagovi i svilene
tapiserije bili su nevjerojatno raskoni.
elim znati hoe li mi se... nadasve plemenit... ljubavnik vratiti,
proaptala je da je njezini sluge ne uju. Oh, Boe, pomislila sam, jo jedna
ena koja eli spavati s kraljem. Dolazile su na desetke, visokog i niskog
ranga. Siromano bi provincijsko plemstvo potroilo i svoj posljednji
novi samo da njihova najljepa ki bude predstavljena na dvoru. Visoke
dame, bile u braku ili ne, nudile su mito kako bi dobile mjesto kraljiinih
pratilja ili bilo koji drugi poloaj gdje bi ih kralj mogao esto vidjeti.
Spletkarile su i rovarile te kupovale ljubavne talismane na vree. Kada je
god kraljev pogled negdje zastao, posao je procvjetao. Jedna no s kraljem
bila je poput nagrade na lutriji. Dvije ili tri noi s kraljem i cijeli e vam se
dvor klanjati kad vas ugleda! To je nova ljubimica, aputali bi, a ostale bi
dame odvraale svoja hladna napudrana lica. Bila je to svojevrsna arobna
transformacija, koja je trajala samo dok pogled Kralja Sunca ne bi zasjao
negdje drugdje te bi magija nestala. Vrhovni poloaj, ak i kratkotrajan, i
vaa bi obitelj ponjela blagodati rente, visoke dunosti, titule. Samo se
bivoj ljubavnici nije zavidjelo. Svi su znali za La Vallire i saalijevali se nad
njezinom sudbinom: jednom je bila vojvotkinja, a sada ivi obrijane glave
meu vlanim zidovima samostana karmelianki, oduzeli su joj i djecu!
Vrlo pouna promjena u ivotu, rekli su propovjednici.
Slika u kristalnoj kugli bila je vrlo jasna, ali njezino je znaenje bilo
neodreeno. Nisam sigurna to to znai, rekla sam iskreno. Vidim vas
u koiji koju vue osam konja, putujete velikom brzinom kroz mrak pod
svjetlou baklji koje nose koijai to prate koiju.
Noni poziv. Sigurno za Marly! Ponovo e me voljeti! Ostavila sam je u
tom uvjerenju.
S takvim povoljnim gatanjem, moda poelite pojaati sliku u kugli
neim monijim? Znam enu iz Ulice Beauregard koja vam moe
pomoi...
Oh, Boe moj! I vi ste jedna od La Voisininih! Uope nisam posumnjala!
Kakva ala! Sruila se natrag u naslonja slabano se smijui, kao da ala
uope nije bila osobito smijena. To je zaista previe nema sumnje,
njezini su ljudi svagdje! Ponovo se nagnula prema naprijed. Glas joj je bio
pun dvorske suzdranosti. Recite mi, dakle, to vidite u kugli za madame
de Montespan? Platit u vam dobro za ovo drugo gatanje.
Pripremila sam svoj pribor i drugi put pogledala duboko u vodu. Oh,
ovo je vrlo zanimljivo, odgovorila sam. Vidim madame de Montespan
kako odlazi s dvora. Bijesna je, putuje prema Parizu u svojoj koiji velikom
brzinom. Koija je do vrha natovarena sanducima. Ugledala sam vodom
ispunjene brazde na cesti i nove proljetne pupoljke na stablima. Da,
sigurno je, otpustili su je s dvora, a sve pokazuje da e to biti vrlo brzo.
Pa to je divno! uzviknula je grofica. Ona e pasti i sva njezina mo bit
e moja! Mali poluosmijeh zatitrao joj je na licu. Komu ete sljedeem
gatati? upitala je leerno.
Neto u mojoj glavi mi je apnulo: to znali opasnost. Da je odvratim od
zanimanja za svoje klijente, rekla sam: U ovo doba svete pokore odrekla
sam se svih daljnjih gatanja kako bih sve svoje vrijeme provela u molitvi
dok na Gospodin opet ne uskrsne. Uostalom, pribliavao se Veliki tjedan
i to je zvualo kao dobar izgovor. Nema gatanja sve do poslije Uskrsa to
bi moglo biti vrednije divljenja? Osim toga, na dvoru, za razliku od Pariza,
bilo je dobro odravati privid pobonosti samo da ostanete u modi. U
posljednje sam vrijeme prosjedila na gotovo onoliko misa kao i nekad
Marie-Anglique. Dobro, kao da je grofica rekla pogledom. Neete mi rei.
Razumijemo jedna drugu.
***
Nakon mise sljedee nedjelje, dok sam slijedila mnotvo plemia i njihovih
slugu iz kapelice u Versaillesu, pristupio mi je neznanac.
Madame, rekao je, probivi se pokraj sluge koji je nosio podnonik za
vojvodu de Conda, moemo li razgovarati? Mislim da mi treba, hm,
gatanje. Dobro sam ga promotrila. Nije izgledao kao takva osoba. Osim
toga, imao je provincijski naglasak. Imate utjecaja, vidio sam vas s
visokim plemstvom, vidio sam kako vas opsjedaju u hodnicima, gotovo
svaki dan koji sam proveo ovdje. A sada vaa slukinja mi kae da
poznajete vojvotkinju de Vivonne! Zagledala sam se u Sylvie, koja je
hodala iza mene, nosei moj misal. Opet trguje utjecajem. Koliko li je
samo novca dobila od ovoga ovjeka kojem nisam mogla pomoi?
Bojim se da vojvotkinja de Vivonne ne koristi svoj utjecaj za manje od
tisuu pistola, i to samo da preda molbu. Nema nikakva jamstva da e je
kralj ikada primiti. Ne, puno je bolje da je pokuate sami predati kralju.
Taj ovjek nije imao anse. Nosio je seljako, starinsko ruho osiromaenog
provincijskog plemia. Pete su mu bile odvie ravne. Kope su mu bile od
umjetnih dragulja. Vrat i zapea bili su bez ipke. Vlasulja mu je loe
stajala preko izboranog, suncem opaljenog lica, a perje na eiru bilo je
otuno i otrcano. Pravi sitni plemenita, smijurija!
Malo je vremena, a ja sam ekao danima kada kralj izlazi iz svoje
koije, na ulazu u kapelicu prije dnevne mise, na ulazu u kraljev cabinet de
conseif
[17]
. Nemam odjeu ni dranje dvoranina. Ne mogu se probiti kroz
guvu. Odgurnu me u stranu, a on me ne vidi. Ali mora me sasluati! Kralj
me mora primiti ili je moj sin osuen na propast!
Dakle, nije pokuavao dobiti dunost ili osigurati nasljedstvo. Pobudio je
moju znatielju. Osim toga, saalila sam se nad njime. Veina je ljudi
provela mjesece i potroila tisue cua u pokuaju da kralju preda molbu.
Podmiivali bi sluge da bi saznali kojim e putem kralj proi, podmiivali bi
dvorane za njihov utjecaj, kupili bi dvorsko ruho, unajmljivali bi
precijenjeno malo potkrovlje u gradu Versaillesu, izlizali bi cipele. Samo bi
provincijalac mogao misliti da moe uspjeti drukije.
Kakva je vaa molba, monsieur...?
Honor d'Urbec iz provansalske obitelji d'Urbec, vama na usluzi!
Teatralno je skinuo eir i duboko se naklonio. Na trenutak mi je stao
dah. Lamotteov prijatelj! Nisam mogla pobrkati takvo udno ime. Ali
Lamotteov je prijatelj imao pariki naglasak. Stara obitelj? zapitala sam
pristojno.
Naa je loza drevna, rekao je uz grandioznu gestikulaciju, njegov je
junjaki naglasak postao jo jai kad se zagrijao za svoju temu. Postojali
su d'Urbeci u vrijeme Julija Cezara, iako se nae ime tada drukije pisalo,
postojali su d'Urbeci u vrijeme Karla Velikoga, u kriarskim ratovima. Da su
naa imanja razmjerna povijesnoj slavi naega imena, bili bismo medu
prvim obiteljima u Francuskoj, kao to i jesmo, u moralnome smislu, za
one koji znaju istinski razluivati...
Sanjar, pomislila sam, prialica. Ukratko, Provansalac. Stari je gospodin
zastao, odjednom se sledio od mojega otrog pogleda. Djelovao je
posramljen. Mogao bih vam odmah rei, madame, tako da moete
odluiti elite li nastaviti na razgovor, da je naa obitelj izgubila svoj
plemeniti ugled u vrijeme mojega djeda, sudjelujui u trgovini. Spali smo
na plaanje poreza, kao puani.
Odluujem da u ipak nastaviti razgovor, monsieur d'Urbec. Ali ne u
ovom hodniku. Osim toga, imam dogovor koji ne mogu odgoditi. Naimo
se radije u Gaju kupola nakon veere, gdje moemo sjesti i nastaviti kad e
nam biti zgodno. U ovo doba godine to je mjesto neprivlano dvoranima,
pa emo imati mira.
U koje vrijeme? upitao je, izvadivi iz depa golemi, starinski, ali vrlo
lijepo ukraen jajoliki sat. Zadivljujui sat za nekoga tko je tako odjeven.
inilo se da pokazuje mjeseeve mijene zajedno sa satima.
U tri, recimo, monsieur d'Urbec? ao mi je to neu biti slobodna prije
toga. Otila sam u lov na slobodan stol za besplatnu veeru jer sam
postala besramna muktaica, kao i veina stanovnika u Versaillesu.
***
Svje proljetni povjetarac savijao je tek propupale grane u Gaju kupola, pa
sam bila sretna to imam debeli al kad sam izala iz nosiljke i zatekla
starog d'Urbeca kako me eka pod mramornim lukom prve kupole. U znak
pozdrava skinuo je svoj zaputeni crni eir.
Sada sam spremna sve sasluati, monsieur d'Urbec, rekla sam, dok
smo sjedali na isklesanu kamenu klupu. Moram priznati da mi je bio
zanimljiv, kao to bi mi bile bilo kakve obavijesti koje bi mi rasvijetlile neki
dio Lamotteova ivota s njegovim prijateljima. Kocka, priznao je starac,
bila je ludilo zbog kojeg je obitelj sve izgubila, ali kada su posjedi dospjeli
pod hipoteku, a zatim bili izgubljeni, ekscentrini djed pretvorio je strast
za teleskopima i mehanizmima u cvatui posao pomorskim kronometrima
i finim satovima za plemstvo, na ponienje uglaenijih lanova obitelji.
Svi moji sinovi naslijedili su talent za mehanizme ali u Florentu sam
vidio neto vie. Jesam li pogrijeio kada sam pomislio da e nas on
spasiti? Istina, bio je usijana glava, kao i svi mi, ali da e doi do ovoga,
Boe, kakva sramota!
Jedan je njegov ujak uoio da je djeak talentiran, te mu je, kako je imao
samo keri, platio studij, poslavi ga u Pariz da studira pravo.
Moj urjak, morate znati, nije poput nas. On je priprost ovjek, ali
uspjean zakupnik poreza. udio je za nasljednikom kojemu bi mogao
ostaviti svoj ured. U to sam vrijeme bio mnogo manje uspjean, osim kad
je rije o sinovima. Tako sam mu prepustio Florenta. Prilike, znate.
Obrazovanje, novac! Studij u Parizu! Zato bi bio samo urar cijeloga svog
ivota? Oduvijek sam ovdje je uzdahnuo sanjao da bi mogao
ostvariti poloaj i bogatstvo koje bi bilo dovoljno da podnese kralju molbu
za vraanje ugleda naem prezimenu. Koji otac to ne bi elio za svojega
sina? Tada sam uo da je upao u loe drutvo i da je zapustio studij. ene,
pretpostavljam, i zloglasne krme pune nezaposlenih pisaca. Njegov se
ujak razbjesnio i zaprijetio da e prekinuti sve veze s njime. Doao sam u
Pariz prije dva tjedna da ga urazumim, da ga natjeram da potuje svojega
ujaka u svemu a to sam zatekao? Njegova soba je bila zapeaena! On
je bio uhien! Otiao sam na policiju, sucima. Nisam uspio otkriti za to je
optuen. Tada sam naao njegova prijatelja. titi ga vojvotkinja de
Bouillon. On mi je rekao da je moj sin osuen pod sumnjom da je napisao
buntovnu knjigu pod pseudonimom Katon! To nije nimalo nalik na mojega
djeaka! On je poput mene njega nikada ne bi bilo stid da javno iskae
svoje miljenje pod svojim imenom! Jedan d'Urbec se ne skriva u sjeni da
bi se suprotstavio zlu! Pa, u starim danima, moj bi otac... ovdje je stari
gospodin naglo stao. Dakle, pomislila sam, to mu je doista u krvi. Ta je
obitelj pleme usijanih junjakih glava i luaka. Revolucionara. I vjerojatno
slobodoumnika.
Oito, nastavi starac, radi se o zamjeni identiteta. No, shvatio sam
da ne mogu nita ako ne naem pravoga Katona. Pravda je u Parizu brza.
Istraga je ve provedena. Svaki sam dan iao u Chtelet. Na kraju sam
doznao da su ga doivotno poslali na galije! udovino! udovino!
Nepravda! Samo kralj moe ispraviti tu stranu pogreku! No, svakim
danom kojim istinska pravda kasni, moj je sin u sve gorem poloaju.
Zatvorenici su ve otputovali u Marseille. Koliko e ih preivjeti mar na
lancu? Koliko e ih preivjeti na veslakoj klupi? Poslovao sam u
Marseilleu, madame, i vidio sam to se dogaa robijaima. Oni umiru,
madame! Umiru kao stoka! Student prava? On ne moe preivjeti! Radije
neka je lutalica ili drumski razbojnik!
Oni su moni u ovome svijetu, oni sklapaju saveze na tetu ostalih
zatvorenika. Morate mi pomoi, madame! Kada bih samo uspio doi do
kralja ili vojvode de Vivonne, koji je vrhovni kapetan galija, ili ak do
utjecajne ene koja bi mogla posredovati kod njih...
Bojim se, monsieur, da bi za svaki korak procesa koji ste opisali bilo
potrebno vie novca nego to va bogati urjak skupi za dravu u godinu
dana. Nemate ba mnogo iskustva u ovome svijetu ako mislite da pravdu
moete dobiti bez novca. Pogledala sam njegovu molbu. Nikada ne bi
dirnula suca koji je vidio dokaze. to su nali kad su pretraili njegovu
sobu? to su dobili od Griffona ili od Lamottea?
Kakvi dokazi povezuju vaeg sina s tim uvredljivim djelom? upitala
sam.
Ah, nikakvi, madame! To pouzdano znam. Podmitio sam slubenika na
sudu. Nisu imali nita osim same knjige, koja je zabranjena po nalogu
general-pukovnika policije, ovjeka po imenu La Reynie i prijave plaenog
dounika koji ivi po gostionicama. Dounik je poznat kao nepouzdan
ovjek, pa je ak i sudac u tom sluaju posumnjao u njegovu rije,
obavijestio me slubenik. Ali sumnja je dovoljna, madame, u sluajevima
izdaje. A to djelo, kako ujem, zasluilo bi ovo. Ono predvia pad drave
zbog fiskalne korupcije naravno, nisam ga proitao, dodao je nervozno
pogledavajui oko sebe. Zatim je pogledao u mene, izmuena lica, i
nastavio: Taj Lamotte mi kae da ga je jedanput uspio vidjeti u zatvoru.
Moj sin nikada nije priznao krivnju tijekom ispitivanja. I Lamotte se
zaklinje da nikada nije naao primjerak, biljeku, bilo to u njegovu
posjedu! Dakle, moj je sluaj dokazan. Zamjena identiteta!
Nije priznao? Tada moda postoji nada. Nastavite sa svojom molbom,
monsieur d'Urbec, a ja imam ideju kojom u se pozabaviti. Moj je
prijedlog ovaj: poite na mjesto gdje se kraljeve odaje povezuju s
dvoranom kraljiine garde, jer je dvorana kraljiine garde iroka i duga, pa
e se guva oko kralja poneto raspriti, tako da ete ondje biti u
mogunosti pribliiti mu se.
Izvrsna ideja! Zato mi nitko drugi nije to predloio? Tisuu vam puta
hvala, madame! Mogu li vam se kako oduiti za vau ljubaznu pomo?
Sumnjam. I vjerujem da vam je moja mala potkupljiva Sylvie ve
nanijela dovoljno tete. to se mene tie, ja djelujem u ime pravde koju
valja zadovoljiti. Ponovo se duboko naklonio i otiao, vukui se kroz
proljetno blato, a Sylvie je pozvala nosae nosiljke, koji su bacali kockice
samo nekoliko koraka dalje od paviljona s kupolom.
Cijelo sam to poslijepodne provela u nekoj omamljenosti. Andr
Lamotte i ja smo sjedili za intimnom malom veerom i pili vino.
Nain na koji ste spasili d'Urbeca bio je strano mudar! teta to se ja
nisam toga dosjetio. Divim se briljantnoj eni. A pamet se tako rijetko
nade u spoju s ljepotom. Slugo, natoi burgundac koji sam uvao.
Genevive, nazdravimo naoj budunosti. Kad smo podignuli ae, san se
prekinuo. Dosta je te gluposti, Genevive Pasquier, rekla sam sama sebi.
Djevojke koje mataju zavre loe, uvijek je govorila baka. No, odakle joj
pravo da govori o tome? Zar nije i ona u svoje vrijeme suze lila nad
Astreom
[18]
?
5. travnja 1675. Zbog kakvog to ludila elim Lamottea, koji mene nikada
nee eljeti? To je dovoljno da ovjek povjeruje u demone koji mogu
oduzeti duu. je li to zato to je lijep ili zbog toga jer je pripadao Marie-
Anglique , pa bih bila lijepa kao ona kad bih ga imala? Zasigurno to nije
zbog njegova uma. Ne, to mora biti zbog njegova arma. ak me i sjeanje
na njega grije. I svijet odjednom izgleda ugodno jednostavan. elim biti dio
njegove lake jednostavnosti No, dok sam pisala, osjetila sam kao da me
neto hladno dotaknulo. Pogledala sam u tamu iza svijee i ugledala neto
upljih oiju to mi se rugalo i buljilo u mene. Izgledalo je kao duh Florenta
d'Urbeca.
Te veeri u gradu Versaillesu, dok je Sylvie etkala moju odjeu u naoj
maloj unajmljenoj sobi na tavanu, podignula sam pogled od zapisivanja u
ono to je ona odluila nazvati mojom poslovnom knjigom. Sylvie,
odnesi ovo pismo sutra u Pariz i stavi ga u ispovjedaonicu isusovake crkve
u Ulici Saint-Antoine.
to pie u njemu? upitala je drsko.
Ono to pie u njemu za tebe znai srebrni luj. No, ako eli, moe ga
proitati. Nisam ga jo zapeatila. Sylvie je uzela pismo i polako ga itala,
oblikujui svaku rije ustima. Oh! Ovo je grozno! Dojava policiji. Tko je taj
Katon koji vam je obeao brak i pobjegao s vaim srebrnim licama? Vi ste
putovali sve do Pariza kako biste ga pronali, a on je naao drugu enu?
ini se prilino podao visok, crvenkaste kose i smee brade, oiljak na
jednom obrazu, zarauje za ivot pisanjem libela pod lanim imenima i
uzima novac od Vilima Oranskoga. Grozno!
Tko god da on jest, prava je suprotnost od monsieura d'Urbeca, koji je
tamnokos i srednje visine.
Oho, lukavi ste! Sluaj zamjene identiteta, ha? To e malo odgoditi
stvari. A ako ga nisu muili kako bi saznali tko je bio tiskar, moda ga ak i
puste. Jasno, ako im to previe ne povrijedi ponos. Pogledala me lukavo.
No, nisam znala da poznajete tog momka, d'Urbeca. Svia li vam se?
Ja ga uope ne poznajem, odgovorila sam urno.
Kako onda znate kako on izgleda?
Pa, pretpostavljam da izgleda kao i njegov otac, to je sve.
teta za njega ako je crvenokos, odvratila je prije nego to je ugasila
svijeu. No, njezin je glas zvuao cinino.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Glasnik iz Pariza krenuo je iz tvrave Fort Saint-Jean u ranim jutarnjim
satima. ak i na studenom zimskom zraku snano ga je zapahnuo otar
vonj galija to su se ljuljukale na sidritu, dok je jahao du obalne ulice
prema Arsenalu. Ponos francuske flote niski, uski brodovi nisu nimalo
izgledali kao njihove ljetne inaice. Glazbenici su se rasprili, svilene
zastavice bile su u skladitima. Pozlaen grimizni ukrasni reljef nije se vidio
pod golemim platnenim atorima koji su se protezali od pramca do krme
preko klupa za veslae, dajui brodovima izgled udovinih ahura. Jaha
je proitao imena na brodovima: L'Audace, La Superbe, L'Heroine...
Dok je na nebu polako blijedjela ledena ruiasta zora, iz ahura kao da
su se izlegle stotine galiota, putenih s lanaca koji su ih cijelu no drali
prikovane za njihove klupe. Oruana pratnja kopljanika ih je, vezane
lancima po dvoje, preko obale dopratila do razliitih radionica u gradu
Marseilleu, da bi zaradili za hranu. Jaha jedva da je primijetio ovaj
svakodnevni prizor, a nakon to je izvrio svoju prvu dostavu u Arsenal,
zaputio se prema modernijem dijelu Marseillea, gdje je kapetan lae La
Superbe imao svoju zimsku rezidenciju.
Upravo su odnijeli ostatke doruka kada je sluga uveo glasnika u
prostoriju. Kapetan je jo bio u svojem svilenom kunom ogrtau, a glava
bez perike bila mu je zatiena izvezenom kapom podstavljenom krznom.
Vidi, vidi, rekao je, gotovo sebi u bradu, kad je proitao pismo
vrhovnog kapetana galija, ini se da netko ima prijatelja na dvoru.
Podsjeti me, Vincente. Tko je taj Florent d'Urbec? Jesam li ga vidio?
Vincent, iji su obrijana glava i obrve odavali jo jednog robijaa koji ovdje
provodi zimu, razmislio je na trenutak i odgovorio:
Mislim da je to onaj novi na broju sedam, onaj koji plae.
Oh, da, ovjek koji popravlja satove. Volim imati strune obrtnike
medu veslaima. Dobro sam zaradio na njemu ove zime. Zakilji opet na
slubeno pismo. Pih! Ti dvorani oni ne razumiju to je nunost. Zar
oekuju da u se samo tako odrei ljudi koje trebam? Treba mi puni sastav
posade za pohod ovoga ljeta, ne vidim zato bih dopustio jednom sasvim
dobrom ovjeku da sada ode! Moemo to uiniti poslije, da zadovoljimo
vrhovnog kapetana. Kapetan je ponovo presavinuo mrski mu papir i
otvorio peat sljedeeg slubenog pisma. Odmahnuo je rukom i otpustio
slugu. Nai njegova nadzornika, Vincente, i reci mu neka javi tom
momku da u ga pustiti kada mi osigura novac u protuvrijednosti jednog
turskog roba da ga zamijeni.
***
La Superbe je prve tjedne proljea provela u manevrima kako bi se novi
ljudi naviknuli na veslanje, da bi se zatim tijekom preostalih ljetnih mjeseci
pridruila floti u pohodu protiv sjevernoafrikih gusara. Danonono vezani
lancima za klupe, galioti su nekada veslali i deset do dvanaest sati bez
stanke, a comites
[19]
su im davali kruh namoen u vino da se ne bi
onesvijestili. Unato tomu, do kraja ljeta trideset est ih je umrlo te su ih
bacili u more.
D'Urbec je poeo sam sebe uvjeravati da e za inat zapovjedniku galije
barem sauvati zdrav razum. No, kad je prvi tjedan proao, zatim drugi pa
onda i trei, shvatio je da je sustavna primjena boli i gladi uinila svoje.
Njegov se mozak vie nije mogao usredotoiti ni na to vie od jedne
minute, a jedino to ga je zanimalo bilo je kolika e biti porcija kruha.
Nou je drhtao na otvorenom, budan od zveketa okovanih mukaraca koji
su se eali gdje ih je gamad grizla. Kada je na kraju uvidio da je postao tek
neto vie od zvijeri s rukama, nimalo razliit od lopova koji su ga
okruivali, srce mu se slomilo. Groznica koja je poharala veslae dohvatila
je i njega. Odluio je umrijeti.
Pred oima su mu se nasumce izmjenjivale slike. Pariz. Njegovi prijatelji.
Dvorite kod kue. uo je glasove kako razgovaraju o njemu.
Jo jedan s vruicom, porunice...
... bolnica ih oslabljuje. Samo ga premjesti na kraj vesla. Ovrsnut e.
Zveket lanaca i netko kae: Mii se! Druge slike. Natpis iznad vrata:
D'Urbec etfils, Horlogers
[20]
. Njegov ga otac pozdravlja maui dok on
odlazi koijom za Pariz, u rabljenu odijelu. Krhka djevojka sivih oiju dri
knjigu na latinskom. Uplaen pogled na slukinjinu licu ispred stranjih
vrata velike kue kada je rekla: Gospodine, mrtva je.
Ali bila je dobro kada sam je vidio zadnji put...
Gospodine, utopila se. Pusti sve, neka ode, rekla mu je njegova pamet
prije nego to ga je napustila.
Kapetan je poveao obroke kako bi suzbio groznicu medu veslaima te
im je dao i meso. D'Urbec, iscrpljen, pun plikova od sunca, upalih oiju,
veslao je na lakem kraju vesla, ramena i ruke postupno su stjecali
nenormalnu snagu galiota.
Dobro govorite, rekao je brodski tavernier
[21]
kada je izmjerio porciju
d'Urbecova razvodnjena vina. to ste bili prije?
Student prava, rekao je d'Urbec, pogled mu je bio bez sjaja i pun
oaja.
Ah, upravo ono to bi mi dobro dolo! odgovorio je tavernier, koji je
takoer preprodavao ukradenu robu dok je brod tijekom zime bio usidren
u Marseilleu. Imam klijenta kojemu treba vjenani list za njegovu ker
datiran prole godine, ako znate to mislim. Moete li sastaviti jedan
takav, lijepo i pravno, ako donesem pravi pergament i peat?
To ne bi bilo teko.
A oporuke, darovnice? Znam ljude koji bi to dobro platili.
Naravno, odgovori student prava koji je neko elio reformirati
dravu.
***
Tek je sljedeeg proljea prljavi ovjek prazna pogleda, u otrcanoj,
slubenoj odori koja mu nije pristajala, pjeice napustio Marseille i krenuo
za Pariz. Crn, bezoblian eir skrivao je njegovu obrijanu glavu, ali nije
mogao prikriti da mu je lice bez obrva. Kratak kaput, poderan po avovima
i gruba, zakrpana koulja skrivali su slova GAL utisnuta mu igom duboko u
rame. Nauio je neke teke lekcije: koliko vina razrijeenog s morskom
vodom moe popiti prije nego to oboli, kako podmititi nadzornika
robijaa da ga potedi bievanja, koliko je lake zaraditi krivotvorenjem
pravnih dokumenata negoli popravljanjem satova te kolika je tona cijena
jednog Turina. U koulji je skrivao dokument koji mu je donio slobodu te
prljavo pismo svojega oca presavijeno vie puta za koje je platio
pozamano mito da bi ga primio. Jedan ga je odlomak stalno zbunjivao,
urezao mu se u um: Velikoduna udovica s plemikim naslovom i velikim
utjecajem na dvoru pomogla mi je osigurati ovo udo... Tko? Tko?
mrmljao je tiho sebi u bradu.
Ljudi koji su prolazili pokraj njega mislili su da je lud.
DVADESETO POGLAVLJE
Napustila sam dvor malo prije Uskrsa i vratila se u Pariz. Iako je u
Versaillesu posao gatanja zamro tijekom Velikoga tjedna, u gradu se nita
nije promijenilo. Ozbiljnost ovoga razdoblja nikada se nije odraavala u
glavnom smislu ivota uivanju u zabavi. One veeri kada smo se
pakirale, Sylvie je primijetila hrpicu zlatnika u mojem koveiu s kljuem
te je ostala bez daha od iznenaenja.
Ajme! uzdahnula je jedva ujno. To je pravo bogatstvo! S time bih se
mogla povui do kraja ivota!
To ide La Voisin, odgovorila sam, zakljuavajui kovei. A nita
nama? Za neku lijepu novu odjeu ili da posjetimo Vichy radi ljekovite
vode i upoznamo neke zgodne mukarce? Ona doista ima pravi posao! Da
sam barem na njezinu mjestu! Razmiljala sam, gledala sam. Izraunala
sam, prema onomu to samo ja znam o tome tko radi za nju, ona zarauje
moda i sto tisua cua na godinu! istoga profita! Sylvine oi su se
suzile dok je sanjarila o toj sumi. Takav su prihod ostvarivale samo
najmonije plemike obitelji u kraljevstvu. U usporedbi s njime, skroman
iznos u mojem koveiu, tek godinji prihod obine obitelji provincijske
aristokracije, doimao se beznaajnim.
Ugovor je ugovor! rekla sam, dok smo silazile niz klimavo vanjsko
stubite.
Katkad mislim da ste za jednu staru damu pomalo priprosti, odvratila
je, puui pod teretom zaveljaja, hodajui iza mene.
Nakon uskrsne mise stigli smo u vilu u Ulicu Beauregard. Iz kuhinje se
irio pomijeani miris desetak razliitih mesnih jela kojima se prekinulo
dugo razdoblje posta i prodirao je u svaku sobu. Cijela je kua bila svjee
oiena za blagdan. Teak srebrni pladanj, svjee ulaten, blistao je na
ormariu. Sagovi su bili oetkani, sve je bilo ulateno, od raskonog,
tamnog namjetaja do posljednje kvake i rezbarije. Marie-Marguerite je
trkarala u novoj haljini i kapi, s novom pregaicom od lana i ipke zbog
koje bi moja sestra neko pala u ekstazu. Samo se Antoinea Montvoisina
nije vidjelo u novoj odjei. On je bio u svojoj lonici, leao je bolestan u
krevetu. Sylvie me je slijedila u La Voisininu malenu radnu sobu, nosei
zakljuani kovei.
Izgledate kiselo ovaj tjedan. Pa zar vam ivot nije bio ugodan?
Zamislite, mogli biste uvijek ivjeti ovako ako bih vas ja vodila. Sjetite se
da sam vas ja stvorila dodala je vraara, brojei novac na svom pisaem
stolu i otvarajui veliku poslovnu knjigu. Makica koja se izleavala na
papirima s kabalistikim crteima mi je namignula. Je li sve ovdje?
upitala je La Voisin sumnjiavim tonom.
Sve. Imam evidenciju, ako elite. Sylvie joj je pruila otvoreni koveg.
La Voisinino lice je iznenadna poprimilo zabrinut izgled te je zgrabila
biljenicu, ali kad je pogledom hitro prela preko stranica, odahnula je.
Sve je u iframa. Izvrsno! rekla je. Povremeno ipak imate razuman
instinkt. Nikada nisam dopustila da moje knjige izau iz ovog ormara.
Obloen je elikom i ima najbolje brave u kraljevstvu! Upamtite, naa prva
dunost je tititi svoje klijente! Ponijet emo njihove tajne u grob! To titi
na posao.
Posao s proricanjem ili posao s pobaajima? upitala sam.
Oho, kuali ste ivot na visokoj nozi i postali pristaa fronde i
buntovnica, je li? Oni kojima se najvie pomogne, najnezahvalniji su, je li?
Razmislite o ovome: vi ste mladi i bez obveza: ja uzdravam desetero
usta!
Zaraujete vie nego veina ministara u dravi!
Ali s puno vie potekoa i borbe, draga moja. Uite od mene, a ja u
vas nauiti kako voditi velike poslove. Jednog ete dana i vi biti bogati kao
ja! Zatvorila je svoju poslovnu knjigu i ustala da zakljua novac u sef.
Jedna od njezinih velikih maaka prestala je drijemati kraj kamina i dola
joj se umiljavati oko nogu. udno, pomislila sam. Nije imala crnih maaka.
ovjek bi pomislio da bi vjetica trebala imati samo crne make. Umjesto
toga, imala je tigraste i pjegave, naranaste, sive, bijele, pa ak i neke koje
su bile nekako ruiaste. Ali crne kao da su nestale, ako ih je ikada uope i
bilo. Zatim se okrenula prema meni, kao da je upravo razmiljala o
neemu, ali ta se kretnja inila nekako neprirodnom. Razmiljala sam,
rekla je pomalo usiljeno. Uzdiete se i trebate bolju adresu. Prednja soba
jeftinog pansiona jedva da je mjesto na kojem senzacija Versaillesa moe
obavljati svoj posao. to kaete na lijep stani? Ili jo bolje, gradsku kuu?
Vrlo intimno, znate. Bolji klijenti vole privatnost. Moji su najotmjeniji
klijenti zadovoljni samo kad su u mojem malom vrtnom paviljonu. Uskoro
e biti slobodna draesna kuica u etvrti Marais... Tako brzo? Kua?
pomislila sam. Nije to sasvim iz blagonaklonih poriva. Je li se pobojala da
sam uzletjela toliko visoko da u je uskoro moda napustiti?
Kua je malo preuska, rekla je La Voisin, ali adresa je izvrsna, a ima i
vrlo privatni stranji ulaz. I sluga! Da, treba vam sluga! Sigurno vam mogu
nai odlinog slugu. Pa, vi ste ve gotovo spremni za uzlet! Planirala sam
ekati godinu dana, ali vi ste tako talentirani! A Uskrs je u neku ruku
poetak nove godine, zar ne? Dakle, proslavit ete svoj novi uspon ovdje
na veeri s nama.
Najeila sam se kada je to rekla. Uvrijedila sam je, pomislila sam. Ljuta
je. Neu poivjeti dovoljno dugo da vidim tu kuicu u gradu! Cijela je pria
samo varka da bih joj dola na veeru! Zar me nije stari Montvoisin
upozorio? Zato se nisam bolje svladavala i ekala pravo vrijeme? Zato
sam se kao budala izlanula da znam za pobaaje? Jo nekoliko godina i bila
bih slobodna. A sada veera! Hladan znoj izbio mi je na sljepoonicama
te sam odgovorila: Oh, da, trebamo proslaviti! Polako, polako.
Nasmijei se i ne pokazuj da ita zna, Genevive. Moda e proi. Moda
e zaboraviti to sam rekla i njezin e bijes proi.
Njezini su gosti ve poeli pristizati, tiskali su se u crnom salonu i bogato
ureenoj blagovaonici koja je bila do njega, pozdravljajui jedni druge. Le
Sage, vra, umotan u svoj sivi plat, ljekarnike strunjakinje La Trianon i
La Dode u svijetlim novim haljinama na kojima su strile vrpce iz svakog
ava, La Lpre, alei se i briui nos zbog proljetne hladnoe, opat
Mariette, elegantno odjeven mladi sveenik iz visokog drutva, La Pelletier
sva u ljubiastom taftu, istom materijalu koji je rabila za pakiranja svojih
ljubavnih pripravaka, La Debraye, La Delaporte, La Deslauriers, sve su one
bile vjetice, i jo mnogi: mukarci i ene, sveenici, obrtnici, skupljai
novosti, dijabolisti, alkemiari i razni plemii sumnjiva podrijeda.
Posljednji je stigao udan pogrbljeni starac u mantiji, razvratnoga lica i
nateena nosa prekrivenog ljubiastim ilama, u pratnji svoje ljubavnice,
ene izborana lica i upalih oiju. Bio je to opat Guibourg, sluitelj crnih
misa, koji je u zlatu plaao za La Voisinine fetuse i novoroenad iz
parikih sirotita. im su ga ugledali, ljudi su se odmicali u pretrpanim
prostorijama i putali ih oboje da prou, kao da ih je pratio neki
tajanstveni hladni vjetar.
Je li madame Brunet ve dola k vama? upitala je La Pelletier i
nasmijala se. Ona eli Philiberta, flautista, pod svaku cijenu!
On je vrlo traen u ovome gradu imam dvije klijentice koje ga
takoer ele. Vjerujem da smo svim trima prodale isti ljubavni praak. Ah,
dobro, nekomu e se posreiti, pa emo imati djelomine zasluge!
nasmijala se La Trianon.
Ili to ili e se moj pokazati apsolutno najjaim, rekla je La Pelletier s
odreenom profesionalnom mirnoom.
Dokle god se toliko oslanjate na pijedove testise, nemojte raunati na
to, frknula je nosom La Trianon.
Ali, draga moja, on je trebao nositi staklenu masku... Nije udo da se
uguio... Taj proces stvara toliko isparavanja... ula sam ih s druge strane
prostorije.
Ona se bavi s poudres de succession
[22]
, ali ne vjerujem da e dugo.
Neoprezna je. I tako vulgarna... Rijei su mi letjele kroz glavu, jedva da su
imale smisla, a strah koji sam osjeala bio je sve vei.
Da, La Bosse se gubi, znate... Zbilja bi se trebala povui...
Sve to pokazuje da je najvanija strategija, draga moja. Sve je u
tome..., prenula sam se kad sam shvatila da se La Trianon obraa meni.
Oh, da, oh, da, shvaam. To je vrlo pametno, odgovorila sam,
nadajui se da to ima smisla. Glas mi je bio priguen od straha i bila sam
sigurna da svi u prostoriji uju lupanje mojega srca.
Juha je bila bistra. Oito je bila u redu. Zar ne bi bila mutna da je neto u
njoj ? Margot ju je donijela iz kuhinje i posluila iz velike zdjele na komodi.
Kako je blizu bila svojoj gospodarici. Jesam li vidjela kako je rukom na
trenutak prela iznad jednog od tanjura dok je prolazila pokraj nje?
Pojedite juhu, draga. Blijedi ste. Juha je dobra za bljedilo, primijetila
je moja domaica. Da, dobra za to. U potpunosti ga eliminira, zajedno sa
svim drugim zdravstvenim brigama koje vas moda mue. Uzela sam licu.
Izvrsno! rekla sam. Moj je osjet okusa bio nenormalno budan. Je li to
okus po metalu? Ili je to sol?
Prvo jelo dolo je iz kuhinje ve na tanjurima. Zec pirjan u umaku od
vina. Luk. I vidjela sam ih gljive. Nije li neki rimski car bio otrovan
gljivama? Mesalina, ona je to uinila!
Oh, okus je fantastian! uzdahnuo je opat Mariette s druge strane
stola. Va je kuhar uistinu umjetnik! Lecnula sam se. La Voisin me
prostrijelila prodornim pogledom. Sve osim gljiva, pomislila sam. Jak okus
koji strah daje jelu je neopisiv. Nikada u ivotu nisam s takvom tonou
osjetila delikatno zdruene okuse enjaka i zainskih trava, suptilnu
aromu vina. Velianstven, pojaani okus bio je nevjerojatno slastan!
Gotovo opojan. Opojan? Je li neto bilo u umaku? Nije vano, sada je
gotovo. Uivaj u okusima, Genevive, ne preostaje ti drugo. Ovo je tvoja
posljednja veera na zemlji!
Gljive... lisiarke... tako istanano... netko je govorio. Zelene pupavke.
Jesu li one dale suptilan i jedinstven okus umaku? Nije ni udo da ga nikad
prije nisam okusila.
Kuajte gljive, draga markizo. One su posebno vama u ast! Jesam li
ula traak prepredenog uitka u njezinu glasu? Je li njezin maleni osmijeh
bio previe namjeten?
Oh, da, divne su! Sigurno! Moralo je biti u gljivama. Okus je bio
fantastian, elegantan, neopisiv! Kako su glasile one molitve za vrijeme
kojih bih sanjarila na misi? Isparile su mi iz uma. Oena, kojim je
redoslijedom to ilo? Ne djeluje ako redoslijed nije dobar. Jesam li uope
imala duu? Oh, tako sam eljela imati duu u tom trenutku ili barem
vjerovati da je imam, ak i ako je nemam! Nisam eljela umrijeti! Vino.
Zdravica. Za Le Sageovo umijee! Za moj uspjeh! Pij, pij! Ovo ti je zadnja
no na zemlji!
Uspjeh vam je sasvim udario u glavu, madame. Le Sage, Mariette,
odnesite je gore! Polegli su me na krevet u velikoj sobi sa zlokobnom
tapiserijom. Teak baldahin sa zavjesama od tekog zelenozlatnog brokata
lebdio je u krugovima iznad moje glave. Tamnocrveni zid se njihao i
okretao. Dobro. Neka smrt doe po mene. Nisam mogla podii glavu. Oi
su mi se sklopile i poela sam gubiti svijest, izmolila sam jedinu molitvu
koju sam uspjela izgovoriti. Boe, ako postoji, uzmi moju duu, ako je
imam.
I dalje sam povremeno gubila svijest dok je kasno poslijepodne
blijedjelo u sumrak. Uspjela sam razabrati aputanje u krajnjem kutu sada
mrane sobe.
Tiho. Slua li nas? jedva da se ulo.
Mrtva je pijana. Nee nita uti. Le Sage!
Sve je slabiji iz dana u dan. Oi su mu upale. Kalje. Ne mogu to
podnijeti!
Onda jo samo kratko vrijeme, dok se ne vjenamo, ljubavi moja!
Kaem vam, ne mogu to podnijeti! To me razdire!
Ljubav i enja prema meni, oh, uzviena kraljice, ili aljenje zbog tog
jadnog slabia za kojega ste se udali? to sada nije u redu? Zato ste
izgubili hrabrost? Vi ste to eljeli, a ja sam bacio urok.
arolija! Previe je grozna. Morate je ponititi! Napokon sam
prepoznala glas. Njezin. Bila je to La Voisin.
Ponititi aroliju na ovnovskoj glavi? To nikada nitko nije uinio.
Iskopajte je, iskopajte je, kad vam kaem! Ne mogu to vie podnijeti,
gledati ga kako tako strano propada! Otvorila sam oi kad je vrisnula od
oaja. Sreom, bila sam dovoljno prisebna da ih opet zatvorim i samo
leim, ukoeno, bez pokreta.
Ne volite me ako se ne usudite riskirati ak i ovako malo. Voljele su me
i vee ene od vas. Zajedno bismo mogli vladati Europom! to ete sami?
Daleko vie nego to ste vi ikada postigli, vi nezahvalni, nebitni ovjee!
iji vas je utjecaj izbavio s galije? Koji je osuenik ikada napustio galiju
osim pod mrtvakim pokrovom? Samo vi! Zahvaljujui mojemu velikom
utjecaju na dvoru, stigli ste na obalu Genove. Mislite li da je to bila
sluajnost? Ja sam vas stvorila, ja vas mogu i unititi! Idite, idite sada i
iskopajte to, gdje god da ste je zakopali i donesite mi je u ovu sobu! Ja u
sama ponititi aroliju. to je on ikada uinio, taj ovjek kojega toliko
prezirete, osim to me iznevjerio? Vi ste me izdali, i to toliko puta a ja se
vraam i molim vas da me opet izdate! Zar to nije ljubav? Ljubav do
granica sljepoe? Ne iskuavajte me, Adame, ili ete to skupo platiti! ula
sam struganje stolca i zvuk koraka.
Dobro. Ako imate tako nisko miljenje o meni, donijet u vam je. No,
ne oekujte suradnju od mojih pomagaa za svoje... potreptine!
Postoje i drugi alkemiari u ovome gradu... Ne trebam vas, vi...
arlatane! Jo mi se vrtjelo u glavi. Zidovi su posivjeli i nestali.
Probudila sam se u mraku. Svijenjak na suprotnom kraju prostorije
bacao je slabanu svjetlost koja nije dopirala do mranih kutova. Iz
penice iza tapiserije dopirao je miris neega truloga to je gorjelo. Na
stolu ispod svijenjaka leao je otvoren grimoire, vjetija knjiga aranja.
Dakle, napokon se budite, ha? Nikada nisam vidjela nekoga ovako
pijanoga. Mislili ste da u vas otrovati, zar ne? Ne bojte se. Kada vas
odluim otrovati, neete imati pojma. La Voisin je nosila tamnu haljinu
koju nikad prije nisam vidjela. Svjetlo je titralo preko njezina lica, sjedila je
pokraj svijee. Njezine pravilne crte lica odavale su zastraujuu ljepotu
pod tamnim uvojcima njezine kose.
Imate izgleda zaraditi mi pravo bogatstvo. Nikada ne unitavam izvore
bogatstva, rekla je, sklopivi ruke u krilu. Nakon toga, bit emo
prijateljice. Samo ene mogu biti prijateljice. Mi znamo kako pomoi jedna
drugoj. Kada su mukarac i ena prijatelji, mukarac uvijek iskoritava
enu. Ona mora hraniti njegov ponos, njegovu lisnicu. S nama nije tako,
zar ne? Mi koje nemamo nita moramo podii jedna drugu. Ali, samo ene
mogu biti neprijateljice. Mukarci misle da ene nisu vrijedne truda. I to je
njihova slaba toka, zar ne? Tako mi vjetice vladamo svijetom mukaraca.
Kroz njihovu slabu toku. Je li vas ve poela boljeti glava?
Tanki spiralni traci dima iznad svijee uzdizali su se u sablasnu tamu
koja je lebdjela ispod stropa. Osjeala sam se uasno loe.
Osjeam se kao da u umrijeti.
Dobro. To e vas nauiti da ne pijete previe u drutvu. Kako biste se
sjetili uzeti protuotrov da ste doista bili otrovani? ak i maka ima
dovoljno mozga da se skloni od kie. uvi da ga je spomenula, najvei
od njezinih maaka, sivi maor, skoio joj je u krilo. Jo niste spremni,
mislim da je rekla. Posljednje ega se sjeam je zvuk majeg predenja.
***
Sljedeeg jutra probudila sam se na pomonom leaju u niskoj sivoj sobi
pod kosinom gdje su bili smjeteni sluge. Sylvie me tresla.
Probudite se, probudite se! Cijeli Pariz bruji o vijestima! I o vaem
proricanju! Slavni ste! Imamo tri sastanka danas u gradu i jo na dvoru!
Oh, desetci zainteresiranih, svi najviega ranga! Koliko e samo platiti!
Konzultacije s vama, prah od madame. Svi emo biti bogati!
Oh, Isuse, ne viite tako. Glava mi puca. Kakva vijest?
Kako ne znate kada ste to predvidjeli? Kralj je protjerao madame de
Montespan daleko od dvora. Ovdje je, u Parizu, lie rane dok njezine
suparnice otre svoje pande!
Zastenjala sam i sjela. Glava kao da mi je bila napuhani svinjski mjehur.
Samo to nije pukla. Kako...? to? uspjela sam promrmljati.
Oh, bilo je nevjerojatno. Otac Bossuet za Uskrs je s propovjedaonice
osudio kraljev grijeh s madame de Montespan. I odbio je kralju dati
priest, ba uoi njegova odlaska na frontu u Flandriji! Kralj ne moe ii u
boj neoien od grijeha. Kau da je kralj molio samo za odvajanje, to je
uinio jednom prije kao uvjet za dobivanje priesti. No, to je bilo u vrijeme
oca Lachaisa, koji je bio mnogo manje zahtjevan. Monsieur Bossuet je bio
nepopustljiv. Odreknite se te ene, rekao je, jer ste u dvostrukom
preljubu, ona je u braku, kao i vi. Sada su se sve neudane ene ponadale!
Da se naem u kraljevoj blizini, sigurna sam da bi me primijetio! Ali ja
neu imati priliku. Dobro, osim ako... Ajoj, jo jedan kupac ljubavnih
napitaka i amajlija! ovjek bi pomislio da ljudi koji ih prodaju znaju koliko
su smijeni. No, oni su sami sebi najbolje muterije.
Kad sam se odjenula i sila u prizemlje, primijetila sam da moja
domaica nije bila tako oduevljena kao Sylvie. Njezina dva najmlaa
djeaka, od kojih nijedan jo nije prestao nositi haljinice i remenje za
hodanje, svaali su se oko lopte. Njihova starijeg brata, koji je imao samo
deset godina, upravo su poslali da donese paket iz La Trianonina
laboratorija. Pokerka, Marie-Marguerite, runo ju je pogledala dok je
prolazila prostorijom nosei na pladnju doruak za svojega oca.
No! Markiza je napokon odluila ustati! rekla je sarkastinim tonom.
Pozdrav, presvijetla! Vae je sunce napokon razvedrilo na obzor!
to je vas ugrizlo jutros? Nisam draesna dok me boli glava.
Kako se usuujete! prosiktala je, pogled joj je bio opasan. Kad sam
vas poslala u svijet da stvorite novi posao, nisam mislila da ete potpiriti
probleme izmeu mojih klijenata! Glava me je previe boljela da bih bila
taktina.
Uinila sam upravo ono to ste rekli. Ako vam se to ne svia, onda
biste me moda trebali bolje informirati, umjesto da uvijek pokuavate biti
tako neiskreni, odbrusila sam.
Grofica de Soissons je moja klijentica ve dugi niz godina. Kako se
usuujete preotimati mi je?
Nisam. Ona je mene pozvala. Kad sam joj preporuila da ide k vama,
ona se samo nasmijala. Madame je stegnula usta u mranu liniju.
Niste smjeli predvidjeti propast madame de Montespan! ak i uz
glavobolju, znala sam to je to znailo. I markiza de Montespan bila je
njezina klijentica. Dvije ene izmeu kojih se nitko ne bi elio nai.
Pitala je i rekla sam joj to je bilo u kugli.
U kugli? To je bilo u kugli? Zar se ne sjeate niti jedne od mojih lekcija?
Nikada ne proriite tuu sudbinu nijednom klijentu! Jadna mala budalo!
Obje e vam se osvetiti! Vama, elite rei, pomislila sam. No, sada je La
Voisinin bijes nabujao poput olujnih oblaka. Inae bih se bojala, ali nakon
to sam ve jedanput mislila da sam otrovana, izgubila sam sav strah.
Uzvratila sam joj pogled tako odluno da se ona lecnula. Meni ete krasti
klijente! elite biti nezavisni, zar ne! Tko vas je izvukao iz kaljue, ha?
Odgovorite mi! Odgovorite mi! Svi su stali promatrati ovu bitku.
To je bila rijeka, a i nisam bila u njoj, rekla sam svojim najodreenijim
glasom.
Oh, da, prouavali smo filozofiju! Nismo, jadna ena koja se izdignula!
Mi znamo latinski, znamo grki, kao mukarac! Nismo priprosti! Gotovo da
smo Matignon s majine strane! Oh, da, klanjajte se matignonovskoj krvi u
ovoj maloj bestidnici, ako je igdje uspijete nai!
Da se niste usudili vrijeati moju majku, vi... vi odvratna stara
vjetice!
Vjetica, ha? Vie je asti meu vjeticama nego meu Matignonima,
to vam mogu rei! Ja sam vas stvorila, razumijete li , ja sam vas stvorila!
eljela sam vas, spasila sam vas, stvorila sam vas i vi ste moji'. to mislite,
zato su vrata bila otkljuana onog jutra kad ste otili od kue? to mislite,
zato sam bila ondje da vas sprijeim da skoite u rijeku? Vaa vlastita
voljena majka je imala druge planove. Ah, istoga trenutka kad je proitala
oporuku, nala se na mojim vratima. Zato platiti za pogreb? pitala sam
je. Izbacite je i oslobodit ete je se. Nikada je nee nai i nikada nee
povezati njezinu smrt s vama! Vidjela sam kako su joj oi zasjale. Bljesak
novca. Uzmite natrag svoj novac, rekla sam. Ne treba vam ono po to
ste doli. Sve moete dobiti bez trokova. Bez trokova od toga su joj
oi zasjale! Od novca! To pokree Matignone! Novac, novac i samo novac!
Novac koji vam je otac ostavio nije prezala ni pred ime da ga se doepa!
A kako li je samo jeftino prola! Oh, kakvu tedljivu majicu imate! astan
soj, ti Matignoni, kao i svi drugi velikai koji mi dolaze! Oh, dapae! Ali vi,
vi imate Bogom dani talent, jedete, pijete i odijevate se na moj raun...
Kosti kao da su mi bile od leda. Sve se uklapalo, kao komadii slagalice.
Nisam to mogla prihvatiti.
Dokaite! rekla sam.
Vraara zastane, gledajui me svojim tamnim oima. Poite sa mnom u
moju radnu sobu i pokazat u vam u svojoj poslovnoj knjizi biljeke o vaoj
majci, rekla je mirnim, zajedljivim glasom. Sve omamljenija, slijedila sam
je u njezinu malu pozlaenu radnu sobu. Bila je to pretposljednja biljeka,
na vrhu prazne stranice. eli kupiti praak za nasljedstvo za svoju ker.
Datum, nakon oeve smrti. Posljednja biljeka: Otpravila sam je praznih
ruku. Majka se nakon toga vie nije vratila.
Nisam imala pojma... Nisam znala. nita od toga... proaptala sam,
naslonivi se na zid da se ne bih sruila. Oh, istino, kako si runa, kada se
sretnemo ovako, licem u lice. Voljela bih da te nikada nisam upoznala.
Ne, rekla je vraara, sputajui glas i promatrajui me svojim lukavim,
gotovo zlokobnim crnim oima, niste znali, je li? Recite mi... glas joj je
postao sladak i uvjerljiv. Recite mi, to ste vidjeli u kugli o grofici de
Soissons?
Ona me samo... pitala to e biti s madame de Montespan. Pogledala
sam i vidjela je kako u urbi naputa dvor, u svojoj koiji s etiri koijaa,
parikom cestom. Osjeala sam hladnou po cijelom tijelu. Oi su me
boljele. Lice mi je bilo mokro.
Koju je uzela juer... hm... Ispuite nos u ovo, a zatim itajte iz kugle za
mene. Dodala mi je izvezeni rupi koji je drala u rukavu. Izvadila je vazu
za vodu iz ormara i pozvonila Nanon da doe i napuni je. Pogledala sam u
kuglu koju je postavila pred mene. Slika se oblikovala i zasjala iz dubina.
Madame de Montespan, obuena u zlatnu tkaninu izvezenu zlatnim
koncem, prekrivenu dijamantima, sjedi s carskim dranjem u naslonjau, a
druge dame, ukljuujui guvernantu koju sam ve vidjela, stoje ili sjede na
stolcima oko nje. Bogato odjeven mukarac s tamnim panjolskim crtama
lica i rupicama od vodenih kozica uao je u sobu. Kralj.
Vidim madame de Montespan, svu u zlatu i dijamantima, kako zabavlja
kralja pred dvorskim damama.
No, to je ve bolje. Pogledala me. Sada se saberite. Imate sastanke.
A ja imam posla. Koije se ve skupljaju u ulici. Oh, dovraga! Lucien je
otiao. Morat u poslati Philippea. Pozvala je svojega mangupskog,
trinaestogodinjeg sina mekana lica, onoga koji je bio predebeo i nikada
nije nita radio, a govorio je tihim glasom. No, ipak sam ga ula jer imam
dobar sluh.
Smjesta idi k mademoiselle des Oeillets u Ulici Vaugirard. I reci joj da
sam u mogunosti razrijeiti budunost njezine gospodarice na najblistaviji
nain. Ako se ne vrati do veere, nee dobiti slatkie sljedeih mjesec
dana! im je otiao, rekla je s gaenjem: Taj jest Antoineov. Lijeni
bijednik. Djeca su me razoarala. Od vas oekujem vie! Upamtite, vas
sam odabrala! I stvorila sam vas! Vi niste nita bez mene! Idite si oprati
lice. Izgledate kao budala! Kad sam ustala, rekla je mirno: Od sada pa
nadalje pretvarajte se da ne moete proitati budunost onih koji ne
dotaknu kuglu. Tako vas nitko nee prisiljavati da itate sudbinu udaljenih
neprijatelja vaih klijenata. Uostalom, i oni vam mogu postati klijenti. A
niste dovoljno pametni da se sami izvuete iz intriga koje nastaju iz itanja
sudbine treih osoba. Vratite se za tjedan dana. Mislim da u imati dobre
vijesti za vas. Osveta koju sam vam obeala uskoro e vam biti nadohvat
ruke.
DVADESET PRVO POGLAVLJE
Oh, dragi opate, tako ste mi oslobodili duu. Malena plavua njene
grae u blijedoplavom satenu nagnula se blie opatu iz visokoga drutva
koji je kleao pred njome i prinio njezinu ruku svojim usnama. Markiza je
zadrhtala i drugom rukom vre stegnula svoj al. Je li osjetila da su joj se
ruke najeile od hladne kamene klupe u samostanskome vrtu ili od nekog
predosjeaja, nekog drhtaja due?
Ne moe biti grijeh ako dva srca ude ovako isto kao naa! Koliko
dugo... koliko sam vam se dugo divio izdaleka, draga moja markizo! Spasiti
vau duu za Boga, ak i po cijenu vlastita prokletstva... opat je upravio
svoje smee oi prema nebu. Kako li je samo privlano bilo njegovo
mravo, tamno lice u sumraku. Kakav li ga je to miris pratio? Neto poput
tamjana podsjetio je markizu na nebeske stvari, a nekako u isto vrijeme i
na ovu najnoviju, boansku, strast. Sklopila je ruke i povukla ga k sebi na
klupu.
Moram li... moram li ispovjediti sve?
Samo pred Bogom, apnuo je gorljivi opat. Nitko iv ne mora znati.
Napiite sve to, molite za odrjeenje svojih grijeha Onoga koji sjedi na
nebeskome prijestolju. Zatim zapeatite dokument i donesite ga meni.
Zajedno emo ga spaliti, ponuditi dim s molitvama pred sjedite
Vrhovnoga Milosrdnog Oca. Opat pritisne ruku na svoje srce. Opipajte
mi srce, apnuo je. Ne moete sumnjati u njegovu iskrenost. Kuca samo
za vas!
Markizine bjeloonice su eznutljivo i ludo svjetlucale u sumraku koji se
brzo sputao. Njezina snaga ljubavi nije jenjala, iako je prela etrdesetu.
Njezin magnetizam, njezina arobnost doveli su ovoga vitkog,
tamnoputog, svjetovnog opata do njezina usamljenog progonstva miljama
udaljenog. Puteno i boansko, ludo pomijeani, posve su je opili.
Poljubac! molio ju je.
Da, odgovorila je ona, a zagrljaj je u njoj zapalio vatru. Njezina
mladost jo nije nestala, strast jo nije ugasnula. Osjetila je kako stari dio
njezina ivota bjei od nje kao sjena. Da, oslobodit e se svega toga,
ispovjediti se, a onda pobjei, novo bie, oieno, s ovim mukarcem
zbog kojega joj srce lupa kao da je opet mlada djevojka.
Sutra, apnuo joj je na uho, a od njegova mekog daha ivci su joj
zatreperili. Kod prenoita u blizini dvorca, na cesti za Lige. Ne mogu
doekati trenutak da vas drim u naruju.
Te je noi markiza de Brinvilliers sjedila satima u svojoj samostanskoj
sobi. Uza svjetlo svijee, ispisala je katalog svojih grijeha: sodomija, incest,
ubojstvo, pokuaj ubojstva. Navela je mrtve: neprijatelje koji su je
uvrijedili, neznance koji su joj stali na put, rodbinu koju je sustavno trovala
radi nasljedstva. Popis se protezao na esnaest stranica.
Kapetan Desgrez se vratio u prenoite.
I, kapetane, kako je prolo? upitao je policajac preruen u njegova
slugu.
Sutra e napustiti samostan po vlastitoj volji, s pisanim priznanjem u
ruci, odgovorio je lani opat. Sluga je zazvidao kroza zube u znak
divljenja. Bravo, kapetane! Briljantno!
Dolo mi je da se operem, rekao je Desgrez, povlaei prst pod uski
ovratnik svoje mantije.
I miriete kao igolo. to ste to stavili?
Neto to je moja supruga kupila u Ulici Beauregard. Od toga bih
trebao postati neodoljiv.
Mora vam se priznati, kapetane, vi nita ne preputate sluaju!
To je moja dunost! rekao je Desgrez, sjeo i zagledao se u vatru.
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
Nakon to su se proule vijesti s dvora, ulica pred mojom kuom bila je
prepuna koija i nosiljki. Cijelo sam jutro primala klijente, a poslijepodne
sam odlazila u kune posjete u otmjenijim etvrtima. Tada sam posjeivala
ene koje nisu smjele izlaziti iz svojih kua, koje su se bojale da ih netko ne
vidi kod vraare ene koje su bile bolesne ili lude. No, bogate.
Moj zadnji kuni posjet toga dana bila je nova klijentica, neznanka koja
je ivjela u prekrasnoj malenoj gradskoj kui u elegantnom novom
prigradskom okrugu, u Ulici Vaugirard, na putu prema Versaillesu. U ulici
me doekala slukinja i uvela kroz tajni stranji ulaz, malo je drhtala zbog
mojega velianstveno tajanstvenog izgleda. Jo jedna od onih kua gdje se
ljubomoran mukarac boji eni dopustiti da prima posjete, pomislila sam.
Slijedila sam slukinju na kat do visoke, prozrane spavaonice s oblogama
u bijeloj i zlatnoj boji, s izrezbarenim mramornim kaminom, bogatim
zavjesama i prekrasnim sagovima. Na golemom krevetu, prekrivenom
grimiznim pokrivaem, sjedila je ena u raskonoj jutarnjoj haljini, leima
okrenuta prema meni, zlatna kosa bila joj je visoko zadignuta. Ispred
jednog od prozora papiga na visoku stalku uurbano je zobala sjemenke.
Jako je sliila bakinoj papigi.
Kra! zakrijetala je papiga. Pakao i prokletstvo! Oganj i sumpor!
Zvuala je poprilino kao bakina papiga.
Budi tiho, nakazo! rekla je ena, okrenula se prema meni i pogledala
me svojim oima, crvenima od plaa. Bila je to Marie-Anglique .
Oh, napokon ste doli. Vi, koji ste prorekli toliko sudbina, koji ste spasili
toliko sudbina, spasite moju, madame, jer ja sam najnesretnija ena na
svijetu!
Nijemo sam spustila svoj kovei kraj njezina toaletnog stolia i
podignula koprenu. Ona se okrenula i zagledala u mene. Poznajem vas,
rekla je zbunjeno. Boe moj, izgledate ba kao moja mrtva sestra! Ali ona
je bila svinuta, a vi se drite ravno!
Odrijei ovaj avolji korzet i sigurno u opet biti svinuta, Marie-
Anglique!
iva si! Znala sam! Oduvijek sam to znala! Ustala je da me zagrli, a
onda je zastala oklijevajui.
No, zamisli to znai imati stotinu i pedeset godina! Nasjela sam, kao i
cijeli Pariz! Kako si u modi, zna! Osoba kojoj ti prorekne sudbinu stekne
ugled ba kao kad ima izvrsnoga krojaa ili ipkara. Kako si postala ovo?
Pa, uila sam, sestro i ispekla zanat!
Oh, Genevive! Poela se smijati. Iz koliko sam li te samo nevolja
izbavila! A evo jo jedne od tvojih nestanosti! Neu nikomu rei,
obeavam. Stavila je obje ruke na moja ramena, odmjeravala me od
glave do pete te se nasmijala mojem udnom izgledu. No, onda se
najednom uozbiljila i rekla: Nisi bila kod kue? Nisi ula?
Nisam bila kod kue od onoga jutra kada sam pobjegla.
Znai ipak si pobjegla! Oduvijek sam to nasluivala. Kada sam vidjela da
nema onih malih biljenica, onih koje si uvijek skrivala u potkrovlju,
pomislila sam da si pobjegla. I nikada nisam vidjela tvoju haljinu meu
odjeom mrtvaca, objeenom na kuke iznad ploa. To sam ak rekla
tamonjem kapetanu, monsieuru Desgrezu, i inilo mi se da ga to vrlo
zanima. Jednostavno nisam mogla vjerovati da si to bila ti, bez obzira na
ono to su govorili. Stopalo nije bilo kako valja... I to sam rekla kapetanu.
Oduvijek sam vjerovala da u te opet vidjeti! Takva si ti, zna... Uvijek se
vraa! Sjele smo zajedno na krevet.
Ali kako si dola ovamo, Marie-Anglique? upitala sam. Je li istina
to kau, da te sam vojvoda de Vivonne uzdrava? Marie-Anglique je
iznenada postala uznemirena.
Oh, Genevive, to je ba kao kad je sultan iz Carigrada oteo Isabelle, pa
je nala pravu ljubav umjesto nesree! Uzdahnula je. Nakon to sam
otplatila sve obiteljske dugove ili, bolje reeno, nakon to ih je otplatio
dragi, lijepi monsieur de Vivonne kad sam ga zamolila. Tuno je
odmahnula glavom. A kad mislim da nikad nisam razumjela! Prokleta
sam ljepotom, Genevive, ba kao u prii! Prokleta! Poela je rukom
brisati suze. Jesi li znala da me na brat tienne proglasio mrtvom? ak je
priredio i pogreb za mene! Uzdahnula je. To je tako bourgeois od njega,
tako nisko! Ustala je i poela koraati, krei ruke.
Katkad se majina slukinja doulja da me posjeti. Kae da je tienne
nazvao majku svodnicom i zatvorio je u bakinu sobu, ba kao da je u
zatvoru! Kae da e sprati ljagu u krvi i izgovorio je jo tisuu drugih
drskosti monsieuru de Vivonneu! ak mu je poslao uvredljivo pismo!
Isprva se monsieur de Vivonne samo nasmijao i rekao da je tienne
svjetski ovjek, utio bi i uivao u prednostima veze s visokim drutvom.
No, proli tjedan kada je bio u drutvu svojih prijatelja i njihovih
prijateljica u svojoj loi u operi, upravo usred arije mademoiselle Lenoir,
ula sam kako mu se jedan od njegovih prijatelja narugao zbog buke koju
tienne die, a zatim me je tako prostrijelio otrim pogledom i rekao da
mu je ve dosta te cijele avanture! to u sada, Genevive? Moram
doznati svoju sudbinu! Nitko od mojih starih prijatelja vie ne eli
razgovarati sa mnom... Ne eli da idem u posjete... Nije mi kupio niti jedan
jedini par cipela u posljednjih mjesec dana! ak me i bakina papiga
kori...! opet je sjela do mene i briznula u histerino jecanje.
Sestro, sluaj me! rekla sam odrjeito. Sluaj! Uza sve to, nisi u posve
beznadnoj situaciji. Uspravi se! Iako nisi matresse en titre, ipak si jedna
od ljubavnica bogatoga ovjeka, jednog od najveih plemia u Francuskoj!
Zar si uope mislila da to moe dugo potrajati, s obzirom na njegovu
reputaciju? Sluaj me! Mora biti armantna, traiti dragulje od njega!
Skupljaj njegove darove jer e te jednog dana odbaciti. Prodaj tu glupu
zlatnu burmuticu koju vidim kraj kreveta, one glupave triarije na tvome
stolu, ondje, pretpostavljam da si ih uzela umjesto ivog novca, i kupi
rentu! Tako moe postati neovisna kada bude stara.
Ali ovo je ljubav, Genevive! Previe je sveto da bih se prema tome
odnosila kao prema neem... vrijednom prijezira!
Ne budi naivna, sestro! Lijepa si kao i uvijek. Dri oi otvorene. Moda
e nai nekoga drugoga.
Oh, kako moe misliti da sam... plaenica?. To bi znailo da sam... Oh,
kamo bih pola? Bojim se kroiti u crkvu. Aneli, sveci, korili bi me! Ne
mogu se priestiti! Ako njegova ljubav izblijedi, zavrit u na ulici... Tko bi
me htio? Umrijet u bez ljubavi!
Moe ivjeti sa mnom, Marie-Anglique .
S tobom? A tko tebe uzdrava? Bi li me uzeo? Zar ne bi bila
ljubomorna?
Sama se uzdravam, Marie-Anglique , svojom vlastitom zaradom.
Kako to? upitala je. Gatanjem? Zar te nije stid? To je sramotno!
Posrnula si, prorie sudbinu za novac.
to je vie sramotno, Marie-Anglique? Sjediti gladna u potkrovlju,
ekati princa da doe i spasi me kao u bajci ili zaraivati za vlastiti ivot?
Teko je kad zna da nisi Pepeljuga nego runa polusestra, ali realnija sam
to se tie mojih izgleda. Za mene nema prineva. No, ak i dok sam to
izgovarala, slika Andra Lamottea s galantnim briima pojavila se
nepozvana u mojem umu.
Zar ne eli dragulje? Djecu? Marie-Anglique je bila zbunjena.
elim biti sama svoj gospodar. Glas mi je bio borben. Marie-Anglique
se nasmijeila kroza suze.
Oh, sestro, oduvijek si bila malo divlja. Nikada nisi shvaala to se
oekuje od djevojke ili ene. Ali ja, ja sam oduvijek eljela dom i djecu!
Ustala je i otila do papigine preke te ispruila ruku. Papiga joj se popela
na ruku, tiho zagugutala i poela grickati uvojak koji joj je padao preko
ramena.
I dragulje, rekla sam.
to mogu kad su me odgojili da mi se sviaju lijepe stvari! Zar tebe nisu
odgojili da voli knjige koje su pisali mrtvi Rimljani? Osim toga, svila je
ugodnija na dodir od pamuka. U depu je potraila keksi koji je ponudila
papigi.
Oh, Marie-Anglique , nikada se nee promijeniti! Reci mi, eli li da ti
proreknem sudbinu?
Ti? Ne moe! Sigurno je to la!
Nije, sestro. Sjea li se kada smo posjetili vraaru u rue Beauregard
kod koje je ona djevojica gatala iz vode? I ja sam vidjela sliku. Imam
neobjanjiv dar. Nala me na Pont Neufu onog dana kad sam nestala i
sredila mi je posao. Ustala sam kako bih dohvatila svoju torbu, poloila
sam je na izvezeni jastuk koji je leao na pozlaenom stolcu i otvorila ga.
Pomisli samo koliko sam novca potroila na astrologe i gatare...,
odmahnula je glavom u udu. Postavila sam kristalnu kuglu na njezin
toaletni stoli. Slika se odmah pojavila.
Marie-Anglique vidim te u blagoslovljenom stanju! Vrlo lijepo
izgleda. Kosa ti visi sve do leda. Da, uskoro e biti nosea.
Pa to je predivno! povikala je i s uitkom zapljeskala. Monsieur de
Vivonne e me oboavati, njegova e se ljubav vratiti! I bolje e se brinuti
za mene i biti bolji! Oh, kakva prekrasna vijest! Reci mi, hoe li to biti
djeak ili djevojica?
Pokuala sam ponovno. Vidjela sam vodu u maloj okrugloj staklenoj vazi
kako se mijenja u crvenu boju krvi.
Slika... Ne dolazi. Pre... Predaleko je u budunosti. Izbjegavala sam
istinu.
No, koga briga? Djeak ili djevojica, i jedno i drugo je dobro. Otile
smo zagrljene. Zaklela se da e me opet zvati, a ja sam sama sebi obeala,
napustivi kuu, da u tada promijeniti sliku u kugli.
Moja mala unajmljena vinaigrette
[23]
ekala me na ulici, koija se
pripremao za dugo putovanje natrag preko rijeke velikodunom porcijom
jeftinog vina. Kada smo stigli do udovice Bailly, sunce je gotovo ve zalo.
Pred mojim vratima u sumraku ekala je nosiljka, nosai su se odmarali, a
putnik jo nije siao. Izala sam iz koije, a iz nosiljke je izaao krupan
mukarac u pravnikoj halji i s obinim platnenim vrpcama.
Madame de Morville? Dopustite mi da se predstavim. Ja sam monsieur
Geniers, conseiller au parlement
[24]
. Doao sam zatraiti privatnu
audijenciju kod vas. Duboko se naklonio i predao mi zapeaenu poruku.
Otvorila sam je i vidjela poznati rukopis iz zelenih poslovnih knjiga.
Primite ovog ovjeka. Sasluajte ga. On je vaa osveta.
La Voisin
Uite, rekla sam, a vrata su se otvorila iznutra. Krupan ovjek velikoga
nosa i s tekom tamnom perikom slijedio me na kat u moju sobu. Ponudila
sam mu da sjedne nasuprot meni u veliki naslonja pred kaminom.
Madame, ja sam ovjek u velikoj nevolji. Da ne duljim, oenio sam se
mlaom enom koju sam oboavao i koja se zaklinjala da me voli. No,
saznao sam da me prevarila s pustolovom po imenu vitez de Saint-
Laurent. Zastao je i duboko uzdahnuo.
Moj ujak. I...? potaknula sam ga, moj glas nije odavao nikakav osjeaj.
Ja sam samo ovjek od zakona, madame, dovoljno uspjean na svoj
nain, ali nemam ni rang ni zatitu da bih mogao riskirati i izazvati ga na
dvoboj. Osim toga, nisam maevalac. Star sam. Ruglo. Dadilja moje keri
rekla mi je da se u Ulici Beauregard nalazi ena koja bi mogla ublaiti moju
nevolju. Otiao sam posjetiti tu poznatu devineresse, iako sam se osjeao
kao budala. Vraara mi je ponudila praak kojim u vratiti eninu ljubav.
Ali kad sam traio razumijete jau stvar, ona se nasmijala. Zato se
izloiti opasnosti da biste ubili zavodnika? upitala je. Polagana osveta je
najslaa. Svojim umijeem aranja otkrila je da grof de Marsan dri
kockarske dugove viteza de Saint-Laurenta. Njega pak trenutano pritiu
vlastiti vjerovnici i spreman je prodati vitezovu potvrdu o dugu za pola
vrijednosti pet tisua luja jer zna da vitez nee uspjeti skupiti taj novac.
Kupite potvrdu, rekla je, i smjestite ga u duniki zatvor zajedno sa
takorima, odakle nikada nee pobjei. Razmislite kako dugo moete
uivati dok on polako skapava od gladi u tami. Rekao sam: Pet tisua
luja? To je bogatstvo! Jedva da bih mogao skupiti pola toga iznosa! Ali
vraara mi je rekla: Znam enu koja ne voli viteza. Ona e osigurati drugu
polovicu, uz uvjet da joj ne odate ime i ne ugrozite njezinu ast. Dakle,
ovdje sam, madame, sa svojim prijedlogom. Pomozite mi i on vie nikada
nee vidjeti svjetlo dana! To vam se kunem!
Ako se kunete, pomoi u vam. Ja mogu skupiti taj iznos. Ali samo uz
jedan uvjet.
Da? Glas mu je bio napet od skrivene strasti.
Da me redovito obavjetavate o njegovim patnjama. I ja elim uivati u
toj polaganoj osveti, rekla sam tiho.
Madame, vi ste nebeski aneo!
Ne ba, odgovorila sam. No, pretpostavljam da u morati posluiti.
Nakon to smo ugovorili mjesto i vrijeme naeg sljedeeg sastanka, otiao
je tekim korakom, ali oi su mu plamtjele odlunim bijesom. Zavalila sam
se u naslonja i zatvorila oi. Napokon osveta! La Voisin e mi rado dati
predujam. Tako u joj dulje vremena biti dunik. No, dobro, ujae,
pomislila sam. eljela bih i vie, ali i ovo e biti dovoljno. Neka vas takori
pojedu dok spavate!
DVADESET TREE POGLAVLJE
A sada, uzviknula je La Voisin, moete skinuti ruke s oiju i pogledati
kroz prozor. To je ova kuica u sredini. Mislim da ete se jako iznenaditi
kada vidite koliko je savrena! Njezina se koija, koja je skrenula u Ulicu
Chariot, zaustavila, a ja sam ugledala lijepu gradsku dvokatnicu s
kamenom fasadom i iljastim kosim krovom koji je skrivao potkrovlje.
I ve je jako lijepo namjetena. Vlasnik je morao iznenada napustiti
grad i bio je sretan kada sam je kupila od njega. Naravno, voljela bih da je
u malo otmjenijoj ulici. Ovo je podruje bilo podignuto i propalo jo u
doba staroga Charlota. No, nitko ne moe zanijekati da je ova etvrt
openito uzevi vrlo otmjena. Dakle, to e za sada biti dovoljno. Pred
ulaznim vratima La Voisinin nam je sluga pomogao izai iz koije. Bila su
izraena od teke hrastovine, ukraena mjedenim okovima, kao da
trebaju odoljeti napadu. Neprimjereno profinjen mjedeni zvekir u obliku
pedje konopa izmeu dviju kitica smijenog cvijea od lijevanog eljeza
stajao je na vratima koja kao da su namijenjena utvrdi. Preko dva prozora
prvoga kata koji su gledali na ulicu bili su sputeni teki metalni kapci. Bili
su u neobinom proturjeju s prozranom lakoom ukraenog utog
kamena, visokim krovom i dimnjakom gornjega kata te smo se Sylvie i ja
samo zaueno pogledale.
Taj se zvekir, naravno, mora maknuti, najavila je vraara, nagnuvi
glavu na jednu stranu dok ga je zamiljeno promatrala. Ne slui vaem
ugledu. Zmaj bi bio idealan... lubanja... hm, ne, bilo bi neukusno. I stotinu
potrebnih stvari za va duevni mir. Prethodni se vlasnik prilino naglo
povukao iz krijumarskog poslovanja... i vi od toga imate koristi... Kapci,
na primjer! Neke zgodne preinake u podrumu, odlian elini sef skriven
ispod obloga u lonici... Stavila je veliki klju u bravu ulaznih vrata.
Doekao nas je miris praine. Salon u prizemlju pokazivao je znakove
uurbana odlaska: mnotvo stvari koje su poispadale iz ladica lealo je
sada razbacano po kutovima i po podu.
Nema ulaza za koije nastavila je La Voisin. On pripada susjednoj
kui. No, straga imate komadi vrta. Ionako biste trebali unajmljivati
koiju, pa tako ne morate drati konje u staji. Jedna cipela, muka, s
rupom u potplatu, leala je na poploanu podu. Vraara ju je odbacila
nogom u stranu. Morat ete, dakako, preurediti ovu sobu. Zamiljam
orijentalni dekor bogat, taman, tajanstven! Treba vam vrhunski sag. Vai
bi klijenti primijetili jeftin. Stol za gatanje moete staviti... onamo. A... hm,
crni zidovi, to kaete?
Krvavocrveni, u starinskome stilu, s pozlaenim utisnutim crteima,
odgovorila sam, uivljavajui se. Sylvie se iroko osmjehnula.
Oh, kako divno! uzviknula je vraara. Ba u stilu Henrika IV! Pravo je
zadovoljstvo raditi s nekim tko nije priprost! Da, rekla sam sama sebi kad
sam vas prvi put vidjela, ova djevojka ima potencijala!
U kui je bilo malo soba, ali su bile velike i visoke, ak i odaje za
sluinad. U polugolom salonu isticao se golem kamin s bogato
izrezbarenom napom koja se uzdizala do stropa. Kroza stranje prozore
prosijavala je svjetlost iz obraslog i zaputenog vrta. Iza velikog salona bila
je kuhinja s visokim ognjitem i divovskim ranjem koji se okretao uz
pomo kotaa s utezima poput satnog mehanizma. Na katu je iroka
spavaa soba-salon bila u posvemanjem neredu. Stol je bio prevrnut, a
vrata ormara visjela su razjapljena. krinje za posteljinu bile su otvorene,
izvuene ispod kreveta, zijevale su poput gladnih usta. Zavjese baldahina
bile su nakrivljene, a madrac od perja neprilino je leao na podu. Tko god
da je prije ivio u ovoj kui, nije skrivao svoje stvari pod madracem,
pomislila sam.
Pogledajte ovo, gatara je prekinula moje sanjarenje. Savreno ljupka
lonica! Ustuknula je jedan korak da promotri moje lice, njezine su crne
oi ostale nedokuive. Lijepa izrezbarena drvena ograda pred krevetom
odvajala je prostor i niu iza kreveta, koju je osvjetljivao visoki, uski
prozor, a sadravao je ne samo pisai stol nego i sjajnu policu smjetenu
na zidu iznad njega. Radna soba jednog filozofa. Bila sam oarana!
Pogledala sam u nju, nastojei zadrati ravnoduan izraz lica, ali znala sam
da ona zna kako me je pridobila im sam vidjela policu.
Pretpostavljam da ete ovo dodati u moj ugovor? upitala sam.
Naravno! No, s obzirom na to kako se brzo uspinjete, vrlo brzo ete je
isplatiti. Uostalom, dodala je, gladei suknju, svaka poslovna ena treba
svoj vlastiti dom. Nala sam vam idealnog slugu. Prilino je jak i krasno
utljiv! Posudit u vam Margot na dan ili dva da vam pomogne sve urediti
prije nego to se uselite. Sve to sasvim besplatno!
Onda vrijedi! rekla sam. Dogovorimo se oko cijene. Kolike ete mi
kamate zaraunati? Vraara se zagonetno osmjehnula.
***
Selidba nije dugo trajala jer nisam imala mnogo stvari koje je trebalo
dopremiti iz kue udovice Bailly. Meutim, da bi kua bila pogodna za
stanovanje, trebalo je mnogo toga obaviti, zahtijevalo je svu dodatnu
pomo koju je madame Montvoisin mogla dati, ukljuujui golema novog
slugu kojega je zaposlila kod mene. Od filantropskoga drutva, bila je
moja prva pomisao kad se njegova velika pojava prvi put pojavila na
vratima. Po vidljivoj snazi njegovih ruku i ramena te njegovoj obrijanoj
glavi koju je skrivao ispod staroga eira mogla sam zakljuiti da je Gilles
bio odbjegli galiot, zadnji olo. Do kraja ivota koristit e svaki izgovor da
skrije ig galije pod svojom kouljom. U normalnome svijetu za nekoga
poput njega nema posla, a ako bi ga ikada uhvatili, brzo bi ga vratili na
galiju s odrezanom nogom. Nije ni udo da je bio diskretan. Mogla sam se
osjeati nelagodno u njegovu drutvu, ali kada smo sav namjetaj
napokon stavili na mjesto, pripalio je svoju dugu lulu tako smireno da me
proao strah.
Jedan nije dovoljan, primijetio je, kao da se ne obraa nikomu
posebno.
Molim, Gilles? to si to rekao? Upravo sam zavrila sa slaganjem
svojih malobrojnih knjiga na police na nekoliko razliitih naina da vidim
kako e se uvezi najbolje isticati.
Jedan nije dovoljan. Rekao sam madame La Voisin: jedan da uva kuu,
jedan da putuje s vama. Dvojica za nevolje. Ne valja da je kua puna
ena. Povukao je iz lule kao da je time sve rekao. Plavkast dim se uzdizao
i ovio mu se oko glave dok je gledao kroz prozor.
Madame, netko je... hm... na vratima. Kae da ga je poslala madame
Montvoisin. Sylvie je dola sa svojega posla dovoenja kuhinje u
pristojno stanje. inila se neobino rastresenom. Gilles se polako okrenuo
i pogledao je. Na licu mu se polako pojavio udan osmijeh.
Ne valja, rekao je.
Kako to misli, ne valjam? Naravno da valjam! Sjetite se da sam
madamina najpouzdanija pratilja i da sam kod nje mnogo dulje od vas! Ja
da ne valjam!
Sylvie, mislim da nije to htio rei. Govorio je o potrebi osobnih uvara.
Je li to osoba koju je poslala madame Montvoisin?
Nisam sigurna, madame. Teko je opisati tog ovjeka.
Onda ga uvedi, Sylvie. Madame nikad nita ne radi bez valjana
razloga.
No, kada je napokon ponovo otvorila vrata spavaonice, prostor iza nje,
gdje se trebao pojaviti golemi razbojnik, bio je prazan.
Madame, ovo je monsieur... hm... Mustafa. Gledala sam ga u udu i
strahu. Monsieur Mustafa bio je jo nii od mene, patuljak jedva metar
visok. Izgledao je kao oronulo, izopaeno, razvratno dijete. Brii od
nekoliko dana i par prastarih tamnih oiju bilo je sve to ga je razlikovalo
od prilino nerazvijena petogodinjeg djeaia. Na ramenima je drao
zaveljaj, kao da se kanio useliti. Nisam mogla prestati zuriti.
Ako budete jo neko vrijeme buljili u mene, morat ete zalijepiti oi
natrag na mjesto, kazao je neobinim, muklim starakim glasom.
Pardon, monsieur Mustafa. Reeno mi je da e doi uvar. Oekivala
sam nekoga veega. Mirno je sjeo na moj najbolji stolac i prekriio noge,
njiui ih jer nisu dopirale do poda.
Moram rei, i ja sam oekivao nekoga veeg od sebe, odgovorio je,
prouavajui me drskim pogledom. Burmuta?
Vrlo ste nepristojni, rekla sam, ne skrivajui da sam uzrujana.
Moja nepristojnost me ini velikim. Tako me ne moete zanemariti.
Dosta razumno, primijetila sam. I ja sam to svojedobno pokuavala.
No, osim nepristojnosti, kakve kvalifikacije imate?
Kvalifikacije? Desetke! Ma, na stotine! Dolazim opremljen prekrasnom
turskom nonjom, zahvaljujui ljubaznosti markize de Fresnes, iju sam
povlaku neko nosio, kada su svi bili ludi za crnim patuljcima. Ah, to su bila
vremena... Malo orahova ulja za tamni ten, turban... Kakav je to lagan
posao bio! Samo sam jeo i pio, iao u operu i dvorsko kazalite... Ovdje je
stao i poeo recitirati stihove iz Corneillea glasom klasinog tragiara.
Sois dsormais le Cid; qua ce grand nom tout cde; Qu'il comble
d'pouvante et Grenade et Tolde... Gestikulirao je teatralno, irei ruke.
Veliina moje due, madame, trai da glumim kraljeve na pozornici! No,
moje me je tijelo dovelo do drugih uloga. Prije maurske uloge obilazio sam
sajmove odjeven kao napredno dijete. Ha! Neto sasvim suprotno od vas,
stara damo. Maleni Jean-Pierre, udo od djeteta...
Zato ste onda napustili markizu? Stajala sam pred njim, prekrienih
ruku. Sylvie se motala uokolo, pretvarajui se da ima posla, onako kako je
to uvijek inila kada je eljela prislukivati.
Nisam je napustio. Njezin me je mu odjednom potjerao. Kraljica je
dobila crno dijete, pa je potranja za maurskim patuljcima znatno pala.
Patuljci su bili bez posla u cijelome gradu. Vjerojatno sam se mogao
okrenuti piu, poput drugih... Ali imao sam svoje karnevalske vjetine koje
su me spasile.
A koje su to? To priljivo malo stvorenje poelo me je jako iritirati.
Ovo, rekao je. Malene ruke hitro su prelazile preko njegova tijela.
Jedva da sam stigla primijetiti kako su njegovi skriveni noevi sijevnuli
pred mojim nosom, kad su se ve nali zabijeni u zidu u uzorak nalik na
toke kompasa. Kada nosim turban, mogu ih skriti jo est, rekao je
mirno. Sylvie je u udu raskolaila oi. ak je i Gilles izvadio lulu iz usta.
Primljeni ste, rekla sam.
Fino. Nosit u vam povlaku kada budete ili van. Znatno u pridonijeti
vaem stilu. A kada me ne budete trebali, dobar sam u skrivanju po
kutovima i prislukivanju. Neopaeno nosim pisma i uklanjam sadraje
torbica odozdo. Sve vam to stoji na usluzi, madame.
Mustafa, ispriavam se to sam vas prethodno pogreno procijenila.
Pristojna markiza? Madame, odajete svoje stvarno podrijetlo. Vi ste
grozno stvorenjce, Mustafa! Ali i ja sam. Mislim da emo se dobro
slagati.
***
Sljedeeg je jutra pa u plavoj i srebrnoj livreji dostavio na moja vrata
pismo ispisano na tekom kancelarijskom papiru s grbom. Bio je to poziv
za posjet markizi de Montespan, kraljevoj slubenoj ljubavnici i La
Voisininoj velecijenjenoj klijentici, u njezinu kuu u Ulicu Vaugirard
sljedeeg dana. Bila je to zapovijed koja se nije smjela odbiti. Nisam se
usudila rei La Voisin, koja bi mogla puknuti od ljubomore pri pomisli da
bih joj mogla preoteti omiljenu klijenticu. Dok mi je Sylvie ureivala kosu,
upuivala me je: u velikoj kui u Ulici Vaugirard stanovala su djeca
madame de Montespan koju je imala s kraljem godinama tajno, a sada
otvoreno. Udovica Scarron, siromana prijateljica madame de Montespan,
bila je zaposlena kao njihova guvernanta i za svoje usluge uzdignuta na
rang markize de Maintenon. No, ako moete to zamisliti, primijetila je
Sylvie, moralo je izgledati kao da ivi negdje drugdje, a cijelo je vrijeme
zapravo ivjela u Ulici Vaugirard i odgajala svu tu djecu. Madame de
Montespan se skrila u svojem parikom domu sa svojom djecom kada ju je
kralj potjerao proli mjesec. U zrcalu toaletnog stolia promatrala sam
kako se moji neuredni uvojci pretvaraju u starinsku frizuru markize de
Morville i razmiljala o svojem osjedjivom poloaju.
Ali, Sylvie, nee rei La Voisin za ovaj posjet, zar ne? Znam da je ona
sama planirala posjetiti madame de Montespan, a znate kako se razljuti
ako pomisli da joj netko otima posao. Dobro zna da sam dobila poziv,
nisam ga traila.
Oh, ona se ve dovoljno razbjesnila juer kad sam joj rekla, ali kazala
sam: Bolje moja gospodarica nego strana La Bosse i njezine karre ili
netko tko ita iz dlana tko zna odakle. Ovako sve ostaje u obitelji, da se
tako izrazim, i sve e vam se vratiti. I ona se odmah ohladila. Dakle,
vidite? Pazim na vae interese. to se vie uzdignete, bolje e biti za mene.
Kada bih barem ja imala dar kao to je va! Ne bih vie ni dana bila
slukinja, da znate! No, La Voisin mi je gatala iz dlana i nije mi sueno
ostati slukinja. Jednoga u dana gospodariti stotinama, poput nje, i vozit
u se u koijama i jesti i piti samo najbolje stvari! Dakle, ja sada pomaem
vama, radi vremena kada u ja biti mona. Nauila sam od nje da se to
tako radi. Pazite na druge ljude, a oni e poslije paziti na vas. elite li
danas eljeve s draguljima?
Izvadi sve iz kovega, Sylvie. Te dvorske dame ne vjeruju u skromnost.
Ocjenjuju vau sposobnost prema odjei. Da, biseri, bro takoer, zajedno
sa srebrnim raspelom.
Ajme, to doista izgleda lijepo! Ba kao stari portret! Ustuknula je
korak da se moe diviti svojem djelu. Markiza de Morville gledala se
kritiki u zrcalo i naglo odluila: ipkasti e ovratnik danas biti bolji od
lanenoga, Sylvie. Nadam se da si ga svjee ukrobila. Ako krob imalo
valja. Ah, u moje je vrijeme krob bio bolji...
Uistinu vjerujem da uivate kad ste ta grozna starica, madame,
primijetila je Sylvie.
Sylvie, ne doputam prisnost. Ja jesam ta grozna starica! Nemoj to
nikada zaboraviti. Markiza de Morville je strano udovite!
Uskoro je sablasna starica, strah i trepet susjedstva, izala na vrata,
obavijena koprenom, svojim je tekim tapom udarala po ploniku. Turski
patuljak nosio joj je povlaku iznad blata, a lakaj, koji je izgledao ba kao
odbjegli kriminalac, to je i bio, pourio se otvoriti vrata koije bez oznaka,
koja je otklopotala kroz laganu proljetnu izmaglicu prema Ulici Vaugirard.
***
Saloni u kui u etvrti Vaugirard bili su otmjeni, kao to i prilii kui koju bi
bilo u koje doba mogao posjetiti sam kralj. ak su i u predsobljima bili
stolovi i stolci od rijetkog izrezbarenog drveta, a na zidovima su visjele
svilene tapiserije. U kutovima su bili masivni pozlaeni podni svijenjaci na
kojima je gorjelo desetak svijea istodobno. Dok su me vodili na kat,
promatrala sam slike u njihovim tekim, pozlaenim okvirima koje su
visjele na zidovima glavne dvorane: Venera koju odijevaju amori pred
zrcalom, Europa i bik, portret kralja na poasnome mjestu. Proli smo jo
jedno mramorno stubite te kroz uionicu s visokim stropom, gdje sam
vidjela dva djeaka za pisaim stolovima. Stariji od njih, koji je izgledao kao
da ima otprilike est ili sedam godina, bio je djeak kojega sam vidjela u
koiji onoga dana kada sam prvi put putovala u Versailles. Mlai, od
moda samo tri ili etiri godine, ve je bio odjeven u minijaturnu verziju
izvezene halje i s raspelom opata velikoga samostana iji mu je prihod
njegov otac ve dao. Kad je vei djeak ustao da bi pokazao svoj rad
neupadljivo odjevenoj guvernanti, primijetila sam da epa.
Majka te i ostale djece koja su bila u djejoj sobi leala je na golemu
pozlaenom krevetu u zamraenoj spavaoj sobi, prava slika osobe
shrvane od boli. Hladan oblog bio joj je poloen preko ela, tamna plava
kosa oko njezina vrata bila je vlana.
Madame, stigla je vraara.
Ah, udovite koje je proreklo moje progonstvo! Dovedite je blie, da
je mogu vidjeti! Pridignula se i skinula oblog. Dugo me je gledala svojim
neobinim oima boje akvamarina. U njima sam vidjela proraunatu i
zlonamjernu inteligenciju, to su jo vie isticala uska, hladna mala usta,
iznad slabo naznaene brade. Duboko sam se naklonila, kao pred
kraljicom.
Kako se usuujete izrugivati s groficom de Soissons! Akvamarinske oi
postale su stroge, poput dragulja u glavi baziliska
[25]
.
Duboko alim, madame. To nikada nije bila moja namjera. Ja samo
itam iz kugle i iskreno kaem to vidim.
Grofica de Soissons je ljubomorna, spletkarska kuja! Runa potroena
Talijanka koja misli da moe pridobiti kraljevu naklonost! Jedna Mancini!
to su drugo Manciniji nego skorojevii? Moja krv, krv Mortemartovih,
drevnija je i od one Bourbonaca! Za moju obitelj ni sama kraljevska obitelj
nije nita drugo nego skup skorojevia! Je li vam jasan va zloin?
Pridignula se s kreveta u nagloj provali gnjeva. Vi ste jednu Mortemart
izvrgnuli ruglu obine Mancini! S prijezirom je izgovarala svaku rije.
Kako se usuujete djelovati njoj u korist? Kako se usuujete raditi protiv
mene? Jo sam dovoljno mona da vas unitim! Znate li uope kolika je
moja mo, vi jadna nikogoviko? Kaem vam, vratit u se u zlatu i
dijamantima, a vas u datiivu spaliti na Place de Grve! Lice joj je
postalo sasvim ruiasto od ljutnje, a rijei su joj tekle sve bre i bre. Oh,
moj Boe, pomislila sam. To je jedan od poznatih bjesova madame de
Montespan. Obino je ozbiljno mislila ono to je govorila. Poela sam brzo
misliti.
Naravno da ete se vratiti jer sam ja i to prorekla. Moja kugla nikada ne
lae, kao to to zna svaka vraara u Parizu. Zar ne bi bilo bolje da imate
moju kuglu na usluzi nego moje tijelo na Place de Grve?
Iz nekog je razloga oklijevala, a s njezina arogantnog lica nestalo je
rumenilo. Poznajete li La Voisin? upitala je prinosei licu ruku ukraenu
draguljima. Iskoristila sam svoju prednost.
Da, poznajem je.
Koliko je dobro poznajete? Glas joj je bio neprirodno miran. Osjetila
sam opasnost.
Ja sam joj... neka vrsta... hm... poslovnog partnera, odgovorila sam.
Koji je onda bio njezin razlog da grofica de Soissons to dozna prije
mene?
Nije imala razloga. Zamoljena sam da itam iz kugle i to sam uinila.
La Voisin uvijek ima razlog.
Mogu vam itati sada, ako to elite. Madame de Montespan je ustala
i ushodala se po sobi, povlaka jutarnje haljine vukla se iza nje po sagu.
Iznenada se okrenula.
To je bio njezin razlog! eljela me podsjetiti na svoju mo! Oh, Boe,
lukava je! Bacila je urok da bih vas poeljela pozvati ovamo! Urok, urok je
moan. Zato biste inae opsjedali moj um, vi mala nikogoviko? Zato bih
inae ula podrugljivo smijanje grofice de Soissons u svojim snovima? La
Voisin vas je poslala, poslala vas je sa svojim paklenskim vraanjem da
proreknete moju budunost. Ona zna to i ja znam tamni zidovi
samostanskog zatvora ekaju mene, odbaenu ljubavnicu! Zastala je i
pogledala kroz prozor na ulicu, a lice joj se odjednom objesilo, kao u
starice.
Nikada vie udisati svjei zrak, nikada vie voziti se u koiji ili vidjeti
djecu! Moja kosa, moja prelijepa kosa toliko sam otmjenih frizura uvela
u modu sve je to gotovo! Moji dragulji, moje haljine, moje karte
kazalite! Uljepala sam mu dvor svojim dobrim ukusom! Mortemartovski
ukus! Mortemartovski duh! Iznenada se okrenula prema meni, kao da
sam ja bila uzrok njezine nesree.
Koliko sam pjesnika i slikara stvorila? povikala je. Koliko sam
skulptura naruila? Okruila sam sebe i njega ljepotom! Sve e to nestati!
Okruena sam harpijama koje mi govore da se pokajem. Pokajem! Za to
bih se ja trebala pokajati? Zato se ne bi on pokajao? Zar na grijeh nije
zajedniki? U naih sedam godina rodila sam mu petero djece! Ja sam mu
pribavljala druge ene kada bi poelio raznolikost! Ja sam ga zabavljala
svojom duhovitou kada se dosaivao, to je bilo veinu vremena! Je li
ikada pomislio da mu je moda dosadno jer je on dosadan? Okrenula se i
zagledala u mene, odjednom, kao da sam trebala razumjeti koliko je ona
prezirala neduhovite ljude. Kada bi ovo bila Turska, i kada bi on bio
sultan, ja bih bila druga ena. Bila bili potovana! Trebala sam znati kada
mi je odbio dati naslov vojvotkinje. Moja je budunost osuena na
propast! Bit u iva pokopana, znam to, a La Voisin vas je poslala da mi
kaete moju sudbinu. Uzmite kuglu i proitajte to, proitajte to, vi grozna
mala leino u crnome!
Morat u sjesti, rekla sam. Do sada jo nije zatraila da to uinim. Bila
je poznata po tome. U svijetu u kojem se rang gostiju odmah ocjenjuje po
tome je li im ponuen naslonja, obian stolac ili stolac bez naslona, ona
je jednom odredila da vojvotkinje dobivaju stolac bez naslona, a markize
ostaju stajati. Sada nije imala nita, ali joj je ostala umiljenost.
Ako morate. Boe moj, stvorenje poput vas da sjedi u mojoj
nazonosti, doista sam nisko pala!
Izvadila sam svoje stvari: kabalistiki stolnjak, tapi sa zmajem, kratke
svijee koje su isputale udan miris i okruglu, zatvorenu kuglu s vodom.
Zatraila sam da dodirne kuglu kako bi se slika mogla pojaviti i uinila
sve one male trikove koje sam razradila kako bi se inilo da se tu radi o
neemu viemu nego to se doista radilo. No, sliku u kugli bilo je teko
razaznati. ovjek u punom sveenikom ruhu slavio je misu u nepoznatoj
kapeli. Na zidu iznad njegove glave bio je kri ne bio je okrenut
naopake. Okrenuo se i nakratko sam vidjela njegovo lice u profilu.
Odvratan nos iaran plavim venama zlokobnog opata Guibourga, koji je
bio na veeri kod La Voisine. Spustio je kale na prekriva, a uz prigueno
svjetlo visokih, treperavih crnih svijea koje su ga okruivale vidjela sam
da je oltar na kojem je prekriva bio poloen zapravo golo ensko tijelo.
Razni likovi koje nisam mogla sasvim razabrati okupili su se oko ljudskog
oltara i sluitelja obreda. Jedna je ena izala iz sjene drei
mrtvoroene. Guibourg mu je prerezao vrat i napunio kale njegovom
krvlju, a zatim ga rasporio kao ribu i izvadio mu utrobu.
Oh, Boe, proaptala sam tiho, crna misa! Dah mi je zastao od tog
jezivog prizora. ula sam svoje srce kako brzo udara. ena u sjeni koja je
donijela malo mrtvo tijelo okrenula se od oltara, jasno sam vidjela njezino
lice. Bila je to La Voisin!
to je? to vidite? Nestrpljiv, uznemiren glas iza mene prekinuo je
moje misli.
Nemojte disati blizu stakla. Zamaglit ete sliku, izgovorila sam brzo i
osjetila kako se povukla iza mojega ramena.
Odvratni opat zavravao je obred bestidnom intimnou sa enom na
oltaru. Dok sam gledala njezino blijedo, gnjecavo tijelo kako se gri pod
svjetlom svijea, kosa joj je spala s lica i ja sam je prepoznala. ena koja je
naruila crnu misu i koja je leala na oltaru bila je madame de Montespan.
Podignula sam pogled s kugle i vidjela lice madame de Montespan preko
puta mojega, kako pokuava zaviriti u vodu zajedno sa mnom. Oi su joj
bile pune elje, pohlepe, a usta nekako uvuena u vori. inilo mi se da
su joj usne crvenije, kao da pripadaju kanibalu koji je upravo okusio krv.
Madame sudjeluje u obredu... poela sam.
Hou li biti vojvotkinja? proaptala je.
To je... privatni... obred koji dovodi do njezina ponovnog
postavljanja..., nastavila sam oprezno, a madame de Montespan je
kimnula glavom s razumijevanjem. Znala je. Ve je to uinila. Duboko sam
udahnula. U tom trenutku gatanje nekako vie nije bilo zabavno. Otilo je
predaleko. Dvorske spletke, otrovi, a sada i crne mise. ivot kunia u
zmijskom leglu. Odjednom sam se poeljela okupati.
Dopustite mi da vidim dalje, rekla sam i bila sam sigurna da se lupanje
mojega srca uje u sobi. Opet sam vidjela madame de Montespan kako
zabavlja kralja, njezino poprsje blistalo je od dijamanata. Zatim sam je
vidjela kako toi vino iz srebrnog vra na stoliu, njeno pomie ruku
preko jednog od pehara i u nj prosipa nepoznati prah. Vidjela sam ih kako
zajedno piju i smiju se, a kraljevo je lice naglo pocrvenilo od poude...
Madame e vratiti punu kraljevu naklonost. Zabavlja ga u svojim
odajama. On je obasipa novim darovima i utjecajem. Lud je od elje za
njezinim tijelom...
Izvrsno... ula sam njezin zlokobni apat. Koliko jo? Koliko dugo
moram ekati?
Mogu procijeniti samo prema liu i cvijeu koje vidim na slici...
Dopustite mi da opet promijeam... ini mi se da... oko sredine ljeta, kada
se kralj vrati iz svojega pohoda u Flandriju. Jo se jedna slika pojavila na
povrini: madame de Montespan u zloglasnoj robe battante
[26]
,
elegantnoj haljini bez struka, koju je uvela u modu i s kojom je najavljivala
svoje trudnoe i obnovu svoje moi na dvoru. Ne bojte se, rekla sam.
Opet ete okusiti vrhovnu vlast i roditi dijete kralju u znak vaega
pomirenja.
Ah, mala vraaro, vi ste glasnik poslan iz samoga neba! Moja najvea
elja...
Glasnik s vrata pakla, mislite. Francuski je kralj jadna budala koja robuje
stvorenjima noi i praznovjerja, koja su enu smjestila na vrhunac moi
putem crne mise i koja su je nagovorila da ga redovito drogira
afrodizijacima. Ako kau samo rije, i afrodizijaci e se zamijeniti neim
kobnijim. Vrhovna poluga vlasti, kao to je rekla La Voisin. Vladamo kroz
njihove slabosti. Vraara iz Ulice Beauregard drala je cijelo francusko
kraljevstvo u svojim rukama.
DVADESET ETVRTO POGLAVLJE
Tko bi ikada povjerovao u to? rekao je La Reynie, odmahujui glavom. U
rodu je s pola pravnikih obitelji u Parizu... S njezinim roenjem, ljepotom,
delikatnou... ovo... Na stolu pred njim leao je jedini dokaz protiv
markize de Brinvilliers: mali crveni koveg koji je sadravao pokoji
obiteljski dokument i nekoliko boica bijelog arsena te pisanu ispovijest,
potpisanu njezinom vlastitom rukom, to je Desgrez donio iz samostana u
Ligeu. Nasumino je podignuo list papira i poeo pregledavati katalog
kaznenih djela sadranih u njoj. U uredu s drvenim oblogama osjeala se
teka ljetna vruina. Znoj se cijedio ispod La Reyniejeva ovratnika i kapao
niz vrat ispod teke perike. Umrljao je vrat i pazuhe Desgrezova plavog
kaputa dok je stajao ispred stola za kojim je sjedio njegov ef.
Osim toga, Desgrez, nemamo nita. Nakon tri mjeseca ispitivanja ona i
dalje sve negira. Katkad itajui izvjea pomislim da je potpuna luakinja!
Opat Pirot bio je s njom posljednja dvadeset i etiri sata, a pogledaj ovo
izvjee. Desgrez uzme list koji mu je La Reynie dodao i pone itati:
Markiza zadrava hladno i arogantno dranje, na trenutke joj oi
svjetlucaju kao u demona, a promijenjeni joj glas rei iz grla. Jo mi nije
nita priznala, iako sam je uvjeravao da e joj to jamiti spasenje...
Desgrez je prestao itati. Pretpostavljam, monsieur de La Reynie, da joj
je dosta opata u posljednje vrijeme, dodao je. La Reyniejevo tvrdo lice
nije reagiralo na ovu malu alu. Opet je prelistavao stranice njezine
ispovijedi, provjeravajui ponovno neke biljeke koje je zapisao u svoju
malu u crvenu kou uvezanu biljenicu.
Ne trebate se brinuti da e ona izbjei krvnika, monsieur de La
Reynie, primijetio je Desgrez.
Ne zabrinjava me to, odgovorio je La Reynie zabrinutim glasom.
Izluuju me neodgovorena pitanja. Tko joj je isporuivao otrove kojima
se sluila? Komu ih je jo njezin dobavlja isporuivao? Koji su jo ljudi
sudjelovali u tim uasnim zloinima? Pariz vrvi glasinama. Moda smo
samo zagrebli po povrini mnogo vee urote. Ona ne eli progovoriti, a
sutra vie nee biti za ikakve odgovore.
Onda mogu pretpostaviti da ete osobno predvoditi muenje vodom?
To je Louvoisova izriita elja. Njegovo Velianstvo ima osobni interes.
Pripremio sam popis pitanja iz ovoga... dokumenta... koji ste tako
briljantno pribavili.
***
Duboko ispod povrine zemlje, kameni zidovi su se cijedili od vlage. ak je
i u srpnju prostorija bila neprestano hladna. Na ognjitu je gorjela vatra, a
kraj nje je bio madrac na kojem je trebalo oivjeti onemoalu rtvu za
sljedei krug ispitivanja. Lijenik je bio pripravan s rakijom i okrepom na
klupi kraj stola na kojem je slubenik vodio slubeni zapisnik ispitivanja.
Trei lijevak! naredio je La Reynie hladnim glasom, a krvnikov je
pomonik izlio trei golemi vr vode kroz lijevak u markizina usta. Gola i
ispruena preko nogara ve je bila nateena do neprepoznatljivosti.
Va ljubavnik, Saint-Croix komu je jo dostavljao otrove? upitao je
general pukovnik policije. Slubenikova je olovka grebla dok je zapisivao
pitanje. Markiza de Brinvilliers je stenjala. Lijenik joj je opipao puls.
Nastavite! rekao je.
Kojim je drugim osobama, mukim ili enskim, dobavljao otrov?,
ustrajao je La Reynie.
Kako bih to mogla znati? Jedino znam da je volio samo mene. Oh,
mnogima. Da, mnogima. Ali on je mrtav! Nikada mi nije rekao!
Znate imena. Dajte mi imena!
Raspuknut u se zbog vas! Toliko vreva vode za moje malo tijelo.
Sramotite moju klasu! To vam nikada neu oprostiti, gadovi! Glas joj je
bio slab. La Reynie se nagnuo blie kako bi uo odgovor.
Imena, madame.
Oh, znam ih toliko, proaptala je. Mogla bih povui pola Pariza sa
sobom, kad bih htjela. Ali neu vam odati imena! Vi u policiji ivite samo
za to da unitite bolje od sebe! Nikada vam neu pruiti to zadovoljstvo!
Znate li tko sam ja? Ja sam d'Aubray! Njezine su oi na trenutak sijevnule
u ludome bijesu.
etvrti lijevak! naredio je ef policije, kruta izraza lica.
Do osmoga lijevka markiza jo nita nije odala.
DVADESET PETO POGLAVLJE
Nakon senzacije koju je prologa ljeta izazvalo moje pretkazanje da e
madame de Montespan ponovo biti u milosti kralja, poeli su me primati
u najotmjenije salone u gradu. Prolih godinu dana jedva da sam jela ili
spavala kod kue, dame bi me dograbile da svaki drutveni dogaaj
animiram svojom sada ve slavnom duhovitou. I tako sam se jednog
svijetlog ljetnog poslijepodneva esnaestog srpnja 1676. nala stijenjena
s jo pet-est drugih ljudi pred prozorom koji je uz veliki troak unajmila
jedna od mojih pokroviteljica, a koji je gledao na Place de Grve. Bilo je to
najvanije pogubljenje sezone, pa su se prozori i balkoni s pogledom na
stratite, ili ak samo na put kojim su osuenici prolazili, plaali mnogo
vie nego obino. Sam trg i ulice koje su vodile do njega bili su puni svijeta,
a plemii koji su doli prekasno da bi unajmili prozor pogubljenje su morali
promatrati iz svojih koija, odakle pogled nije bio ni upola tako dobar.
I sve to zbog trovanja svojeg zamornog muia, uzdahnula je moja
domaica. Zaista, taj La Reynie pravi je divljak! Oh, pogledajte! Eno
kneginje de Carignan u njezinoj koiji! mahnula joj je rupiem.
Posljednjih je nekoliko tjedana markiza de Brinvilliers bila jako u modi. I
sama grofica de Soissons dovela je skupinu izletnika u Conciergerie da
gledaju kako osuenu enu vode na njezinu posljednju misu. No, markiza,
koja se jo nije pokajala, okrenula se i narugala grofiinoj morbidnoj
znatielji prije nego to je ponovo nestala u zatvoru. Cijeli je Versailles
doao na trg radi pounoga prizora njezina obezglavljivanja i spaljivanja da
naas prekinu svoju rutinu kartanja, kazalita i vodenih festivala.
Svakako u lake disati kada spale tu zlu enu, izjavio je opat koji nas
je pratio.
Zapravo, udisat ete nju, dometnula sam zajedljivo jer me licemjerje
ljuti. Moja je domaica tiho zahihotala.
Ah, kako duhovito, markizo! Pa, svi bismo mogli udahnuti malo njezine
zloe! ak i vi, dragi moj opate! Oh, dovraga! Nema sumnje, ova e se
dosjetka prouti po dvoru. Kako mi je ve dosadilo sluati svoje dosjetke
od drugih, izlizane, pod tuim imenom!
Urlik gomile ispod prozora najavio je da je napokon stigla dvokolica iz
Notre Dame, gdje je osuena ena priznala svoje grijehe. Iscrpljena
muenjem vodom ove zore, markiza de Brinvilliers leala je na gomili
slame i drva na kojoj e biti spaljeno njezino mrtvo tijelo, drei raspelo na
grudima, oiju raskolaenih od straha. Nosila je obinu odjeu osuenice i
kapicu od bijeloga muslina preko rasputene kose. Krvnik je stajao iza nje
u kolicima, njegov veliki dvoruni ma bio je skriven od njezina pogleda.
Njezin se ispovjednik nagnuo nad nju, hrabrei je, iako nitko nije mogao
uti njegove rijei. Straa kopljanika okruila je kolica, pokuavajui
obuzdati publiku, ali dvokolica se ipak sporo probijala. Kako joj se glava
klatila s jedne na drugu stranu, ugledala je konjanika, napola skrivena iza
strae, u pratnji kola te se trgnula i pokazala mu znak avoljih rogova.
Ispovjednik je udvostruio svoje napore, a ona je odvratila glavu od
konjanika.
Ono je Desgrez, onaj koji jai! On uvijek eli biti siguran da je sluaj
priveden kraju, zar ne? rekao je jedan od gospode u naoj pratnji.
Desgrez? Oh, da. Mislim da ju je on uhvatio dok se skrivala u
inozemstvu. Traio ju je godinama. Barem sam to uo. Bio je preruen.
Otkrio je njezino pismeno priznanje.
Vraki pametan, zar ne? Ne moe ba svatko uhvatiti trovaicu. Veina
ostaje neotkrivena.
One i lijenici... Inae bismo svi ivjeli dugo kao Metuzalem, zar ne?
Mu moje domaice, grof de Longueval, previe se nasmijao vlastitoj ali.
Vjerojatno... Nego, mislite li da e uspjeti jednim zamahom? Kladim se
u pet luja da e mu trebati dva!
Vrijedi! Ono je Samson glavom i bradom, a ne njegov pomaga. On bi
mogao odsjei glavu vola jednim zamahom. Tko sam ja da odbijem dar od
pet luja?
Krvnik ju je odveo uza stube na stratite te je na trenutak stajala, zurei
u prepune prozore. Kao da su nam se na trenutak oi susrele, prije nego
to je odvratila pogled. Zatim joj je krvnik odrezao dugu kosu da joj
oslobodi vrat i stavio joj povez preko oiju. Zatvorila sam oi i nisam ih
otvorila dok nisam ula mukli udarac koji mi je rekao da je gotovo.
Kopljanici, maui svojim helebardama, oistili su prostor za veliku lomau
od drva, slame i ulja. Dijelove trupla bacili su na hrpu drva i bakljama
zapalili slamu.
To je bilo lako zaraenih pet luja! Nije oklijevao niti trenutka! to sam
vam rekao? Samson nikada ne zakae! Kau da plati misu prije svakog
pogubljenja da mu ruka bude sigurna. Uza zveket i pomalo umoran usklik
madame de Longueval kovanice su promijenile vlasnika.
Dragi prijatelji, nita novo. Skapavam od gladi! A i vie nemamo to
zanimljivo vidjeti. Vjerojatno e gorjeti cijelu no. Grofica nije bila osoba
koja bi o iemu dugo razmiljala. Zadnje to sam primijetila s prozora bio
je Desgrez, i dalje na konju, kako zapovijeda strai da okrue lomau.
Prevrdjiva svjetina ve ju je poela proglaavati muenicom. Sada e
Desgrez morati bdjeti cijelu no kako bi sprijeio gomilu da ne ukrade
dijelove tijela koje bi poslije prodavali kao svete relikvije. Prema kraljevu
zakonu, pepeo je trebalo prosuti u Seinu, a Desgrez nije izvravao
zapovijedi samo u potpunosti nego i doslovno.
***
Svjetina se poela razilaziti te od nje nismo mogli doi do nae koije, koja
nas je ekala u oblinjoj ulici. Krei si put, jedan je poduzetni djeak iz
tiskare prodavao na brzinu napisane listie u kojima su se prepriavali
dogaaji toga dana i nabrajali zloini ene ije je tijelo nestajalo u pepelu
na Place de Grve. Odjednom sam se sjetila bake. Kupit u primjerak, njoj
u spomen, pomislila sam.
Hej! Ti, djeae, to to ima? Mahala sam tapom da privueni
njegovu pozornost.
Izvanredni zloini i pogubljenje madame de Brinvilliers, ilustrirano, za
samo dva sua, bako. Uitak zajamen! derao se mali uliar.
Oh, moram to kupiti! povikala je jedna dama u blizini.
Hej, djeae! Brzo doi ovamo! zovnuo je jedan gospodin. Mnotvo
se sjatilo oko njega, otimajui se za njegove listie. Kad se napokon
okrenuo prema meni, sadraj njegove torbe ve je bio rasprodan.
Nemojte biti razoarani, bako. Imam jednu punu kutiju u vei ondje.
Odmah u vam donijeti jedan primjerak! Kad se okrenuo da poe po
svoju zalihu, ugledala sam teku kutiju punu listia, jeftinih pamfleta i
rabljenih knjiga ostavljenu u oblinjoj vei, na koju je pazio ovjek sav
umotan u crni ogrta, iroki crni eir pokrivao mu je lice. udno odijelo za
blagu ljetnu veer. Oito ne eli da ga prepoznaju, pomislila sam.
Oh, imate i knjige?
Samo poneku, bako. Pogledajte ako vas to zanima. Zavirila sam u,
kutiju. Nekoliko tankih svezaka s naslovom Parnasse Satyrique, svaki
deset sua. Zabacila sam koprenu da bolje vidim. Predivno! Duhovit libel u
stihovima o ljubavnim pustolovinama na dvoru, sa sjajnim pojedinostima.
Osjetila sam rumen na licu. ovjek u ogrtau zakoraio je u sjenu, osjetila
sam kako me bode njegov pogled u zatiljak. Kako neugodno! Navukla sam
koprenu da skrijem svoju zbunjenost i zgrabila drugu knjigu da prikrijem
vragolastu knjiicu koju sam toliko eljela.
Ove dvije i listi, rekla sam urno i bacila djeaku zlatni luj te potrala
kako bih sustigla drutvo s kojim sam dola.
Oh, kako grozno! Tinta mi se razmazuje po rukama! uzviknula je
madame de Corhon nakon to se smjestila na sjedalu u koiji. Evo...
Presavinite mi ovaj listi, prijatelju, i stavite ga u svoj dep! Njezin joj je
pratilac ispunio elju, a ja sam presavinula svoj primjerak i sklonila ga u
torbicu, zajedno s knjigama. Imat u u emu veeras uivati!
Kakva sjajna ideja, madame de Morville! U toj torbici imate pravu
ljekarnu! Kakvim mistinim svrhama slue svi ovi napitci? madame de
Corbon mi je uvijek ila na ivce. No, nakon to ste upravo nazoili
pogubljenju trovaice, najpametnije je ne pobuivati nepotrebnu sumnju.
Mi stari ljudi trebamo vie umjetnih pomagala nego vi, mlada
stvorenja, ako se elimo kretati u drutvu, rekla sam, nastojei djelovati
mudro. Osim rupia i boice mirisa, imam napitak za jaanje i kutijicu
rumenila za ublaavanje bljedila koje je posljedica traginog ivota
nastavljenog izvan tamne i dobrodole udobnosti groba. Madame de
Corbon je preispitala kutijicu rumenila, a ostalima sam ponudila napitak za
jaanje, koji su odbili.
Sto ljudi, sto udi. Ha, madame de Morville? rekao je Comte de
Longueval, nudei svoju pozlaenu burmuticu uokolo. Ja vie volim neto
malo ivlje od napitka za jaanje neke starice! Grofica se posluila
burmutom, kao i madame de Corbon. Kad biste znali to je u tom napitku,
moda biste se predomislili, pomislila sam uzevi svoju dozu dok je
ostatak drutva mahao svojim rupiima.
Izgledate sneno, madame de Morville. Onaj poznat spori, klizavi
osjeaj opet je brisao strahote dana.
Prisjeam se svoje mladosti. Jeste li znali da sam bila nazona na
poznatom vitekom turniru u kojem je poginuo kralj Henrik II.? Bila sam
tek curetak. Ah, kakav je to bio lijep, romantian kralj... Iako ga je,
naravno, na sadanji vladar nadmaio... Razgovor se zgodno okrenuo
prema pitanju kako mjeriti junatvo kod povijesnih velikana. U mojem
ugodno omamljenom stanju, inilo mi se da se stapa s umirujuom vrstom
bezumne glazbe. Gotovo da sam poalila kada se koija zaustavila pred
velikim paradnim ulazom Palae Soissons.
***
Vi ne igrate, madame? grofica de Soissons obratila mi se podignuvi
obrvu nakon mojega pozdrava. Bila je odjevena u blijedoplavi saten,
dekolte joj je resila etverostruka niska tekih bisera, koji su se izmjenjivali
s dijamantima. Sjedila je na elu najveega stola za kartanje s intarzijama
od bjelokosti u pozlaenu salonu, a oko nogu njezina brokatna naslonjaa
svaalo se ili je spavalo vie od deset psia. Da bi raunanje bilo to
jednostavnije, igrai su rabili zlato umjesto etona, a deseci tisua cua
leali su u hrpicama na stolovima. Kako su hrpice mijenjale vlasnike,
mukarci i ene su plakali ili klicali od veselja. Stoicizam nije bio uobiajen
meu kartaima. Samo je markiz de Dangeau mirno sjedio, oiju poput
risa dok je promatrao igrae i mijeao izvjebanom rakom. Bio je jedan od
onih koji su za ivot zaraivali za kartakim stolovima, iako se takvo to
nije smjelo rei naglas. U igri je rabio strategiju, a ne strast, i nisu mu
trebale nikakve smicalice, nije skrivao karte u rukavima, nije igrao
obiljeenim kartama. Tu i tamo ljudi niega ranga, bankari i financijeri,
stajali su kraj svojih pokrovitelja, spremni jamiti za njihove oklade. Ipak,
ovjek s dobrom odjeom i nekim vidljivim znakom drutvena poloaja bio
je dobrodoao za stolovima, ako je mogao ulagati potrebne goleme svote
s lakom bezbrinou roenog aristokrata.
Oh, ne, madame, uivam divei se sjajnim kostimima koje ljudi danas
nose! U kutu neki je ovjek kriknuo, uhvatio se za kosu i strelovito
napustio prostoriju. U moje vrijeme, primijetila sam, drutvena
uljudnost nije bila tako napredna kao sada. Tada bi ovjek izazvao
pobjednika na dvoboj. Ulice ispred kartakih salona bile su pune plemike
krvi.
Stoga je bilo mudro od naega kralja to je zabranio dvoboje,
odvratila je grofica, jer se na taj nain uvelike poveao uitak u naim
igrama, a osiguran je i kontinuitet igraa!
Doista mudro, sloila sam se jednakim mirnim tonom.
Markiza je jako diskretna, ukljuila se grofica de Longueval, elei
sauvati svoj udio u razgovoru. Ona koja moe gledati u budunost i
moe vidjeti karte unaprijed, mudro odbija pridruiti nam se u igri. Je li
tako?, okrenula se prema meni traei potvrdu.
Za mene je to pitanje asti kimnula sam glavom strogo. Kao da bi tako
bilo za bilo koga drugoga. No, traevi koje sam ula dok sam lutala meu
stolovima s drugim promatraima viega ranga vrijedili su mi vie od
pobjednike oklade. Pomagali su mi u razraivanju esto besmislenih slika
koje sam vidjela u kugli.
Madame de Soissons uputila mi je ironian osmijeh i vratila se igri. Na
drugoj strani prostorije prepoznala sam vojvodu de Vivonnea, rasipnika,
sredite ivota moje sestre. Bio je u punom sjaju u tekom zelenom
brokatnom kaputu, igrajui bassette za istim stolom sa svojom
vojvotkinjom.
S kartakog se stola zauo enski glas: A zatim se kralj toliko razljutio
da je otkazao zabavu...
Sve to zbog naklonosti prema enama?
Same su bile krive jer su pojurile na tandove u palai kako bi saznale
koliko je potroio na lepeze. Kraljeva bi naklonost trebala biti
neprocjenjiva...
Pa, ja sam ula da ih je dobio vrlo jeftino, i da su od obine kosti, a ne
bjelokosti. Beskorisno. Otila sam dalje. Visoka prostorija sa zlatnim
oblogama odjednom mi je postala jako vrua. Znoj e mi isprati puder,
pomislila sam. Ne smiju me vidjeti zarumenjelu. Pogledala sam svoj odraz
u jednom od velikih zrcala koja su resila salon. Osjetila sam neku jezu od
koje mi je postalo zlo. Kartai u zrcalu nisu bili isti kao oni u sobi. Stolovi su
bili drukije rasporeeni, a mukarci nisu nosili vreaste hlae, vrpcama
ukraene kapute i duge tamne perike. ene nisu imale napuhane
presavijene rukave i podrukave. udno drutvo nosilo je usku, bogatu
odjeu, okienu ipkom, a i mukarci i ene nosili su bijele perike. Perike
mukaraca bile su manje od onih slugu, zavezane vrpcom straga. No,
nisam prizvala tu viziju, nisam osjetila kad je dola. Samo je bila tu.
Drhtei, odvratila sam pogled od zrcala. ena s nekoliko zakrpa smijala
se za jednim od oblinjih stolova, kraj nje je bila aa bijelog vina. Vidjela
sam kako se njezino lice djelomino odraava u njoj. Odjednom se odraz
pretvorio u lubanju. Poela sam ubrzano disati. to se to dogaa? Strano
me drutvo stalo gledati sa zrcala na zidu. Lubanja u ai mi se nasmijala.
Osjeala sam kao da me neto gui. Djelii razgovora dolazili su sa stola
pod zrcalom:
Dakle, tek to se madame de Lionne preselila u kuu, jednog dana kad
je sjela da joj naprave frizuru, vidjela je crve kako padaju sa stropa na
njezin toaletni stol. Stoga je zatraila od posluge da otvore strop i tajna je
bila rijeena.
to su otkrili?
Raspadnutu ljudsku glavu! Obavijestila je policiju, koja je posjetila
glavnog ubiraa crkvene desetine, monsieura de Penautiera, posljednju
osobu koja je ivjela u toj kui.
To je bilo gubljenje vremena.
Da, on je samo rekao da je to bio anatomski primjerak koji je
prouavao, a kad mu je dosadio, samo ga je pospremio u pod prostorije
iznad garderobe! Dakle, naravno da nisu mogli nita uiniti. Njegova rije
mnogo vie vrijedi nego rije malog skorojevia poput La Reynieja. No,
znate li to se pria po cijelome gradu?
Je li mogue...
Doista jest. Kada je otrovao rizniara pokrajine Languedoca kako bi
mogao preuzeti njegovo mjesto, koje je bilo slobodno, sobar koji je nosio
otrov je nestao...
Znai, to je bila sobarova glava?
ini se vjerojatnim, zar ne? Uostalom, policija nije mogla identificirati
tijelo bez glave, ak i da je doplutalo na povrinu rijeke.
Osjeala sam da se guim. Pobjegla sam iz sobe i osvrnula se: odraz u
zrcalu bio je prekriven slojem krvi.
Dakle, madame, i vi nalazite da je uzaludno igrati bez novca? Lecnula
sam se uvi lijeni zvuk mukoga glasa koji je dopirao iz nie kraj mene.
Teki, mrzovoljan lik izaao je iz mraka. Bio je to razvratnik Brissac. Gurnuo
me uza zid i nagnuo se prema meni. Njegovo lice, prerano izborano,
objesilo se od razvrata.
Bili bismo dobri partneri, vi i ja. Njegov je dah vonjao na trulu ribu.
Okrenula sam glavu od njega.
Kako to mislite? Nemamo nita zajedniko.
Oh, imamo. Ja trebam novac, a vi moete vidjeti brojeve lutrije
unaprijed. Pokuala sam se uspraviti i pogledati ga s prijezirom, ali gubila
sam do pod nogama na skliskom mramornom podu u hodniku.
Ako vam treba srea u kocki, znam enu koja vam moe dati...
Ha! Mislite li da ve nisam sve to pokuao? Crne mise, prizivanje
demonskih duhova? Nasmijao se te me zapuhnuo naletom stravinog
vonja. Odat u vam tajnu, markizo. To ne pomae nita vie od molitava
oca Bossueta na oltaru nedjeljom ujutro. Bog nas je napustio. Kao i avao.
ak mi ni opat Guibourg ne moe prizvati avla, ha? Njegovo Sotonsko
Velianstvo ide kamo eli. Ali vi, vi ste pravi! Pratim vas, uo sam vaa
proroanstva i vidio sam da su se obistinila!
Moje je lice izraavalo gaenje.
Pridruite mi se i pruit u vam zadovoljstvo kakvo nikada niste
osjetili... Prignjeio me uza zid svojim tijelom i upravo kada me pokuao
zagrliti, zauo se slatkorjeivi glas vojvode de Neversa, te me ispustio i
okrenuo se.
Madame, ispao vam je tap. Vojvoda de Nevers se naklonio i
teatralno skinuo eir, zatim mi je ponudio tap, koji mi je ispao u guvi.
Brissac se mirno obratio svojemu zatitniku, kao da se nita nije
dogodilo: Madame razmilja o prednostima koje nudi partnerstvo sa
mnom pod vaim slavnim pokroviteljstvom!
Nevers je podignuo obrvu. Tako mi je drago, Brissac, da ne elite
prisvojiti budunost samo za sebe! Pokroviteljski osmijeh zaigrao je na
licu vojvode de Neversa. Njegove oi, izdajnike oi jednoga Mancinija,
poluzaklonjene iza tamnih, upalih vjea.
Brissac se ulizivaki nasmijeio: Ponudio sam se da u uskrsnuti
proljee gospoinih strasti, da u joj omekati zatoeno srce svojim arkim
plamenom.
Monsieur de Brissac, odgovorila sam, ivot ljubavi unitio bi upravo
ono to najvie elite, proroke vizije. Morate ponuditi drugaiji dogovor
ako elite zadobiti moju naklonost. Dovienja i hvala vama, monsieur de
Nevers! Otila sam bahato, ali ne prije nego to sam ula kako mu je
Brissac tiho rekao: Ne bih elio da je itko drugi dobije...
Ne... Upravo tako, Brissac. Zaviriti u tue ivote... tajne... Bolje da
budunost ostane skrivena...
Jo jedan moan neprijatelj. Odjednom je zrak postao zaguljiv. Otila
sam do otvorenog prozora i naslonila laktove na prozorsku dasku,
pokuavajui ponovo disati. Vani na ulici opor pasa traio je hranu. Prola
je koija, u njoj je bio stari ovjek, a dva lakeja pripila su se s vanjske
strane. Preko puta ulice u vei je nepomino stajao ovjek umotan u crni
plat, sa irokim, tamnim eirom iza kojeg je zaklanjao lice. Onaj isti
ovjek! Vidjela sam ga kako je pogledao gore u moj prozor i na jedan
straan trenutak nae su se oi srele. Zalupila sam prozor i vratila se hitro
u pozlaenu dvoranu.
DVADESET ESTO POGLAVLJE
Te veeri, kad me koija grofice de Soissons ostavila na mojem pragu,
osjeala sam prijetei pritisak u zraku kao da e me progutati tama.
Nepozvana vizija u zrcalu me potresla. Nisam mogla razumjeti to je
znaila. Za koga je bila? Jedan od pratilaca koije osvijetlio je ulaz svojom
bakljom dok su sluge otili po mojega uvara da me uvede. Sjene kao da
su bile ive. Jesam li vidjela mraan lik kako se kree nie u ulici? Netko me
promatrao, bila sam sigurna u to.
Tako drhtite, madame. Je li vam hladno? Donijet u vam zimsku kunu
haljinu. Nije vam valjda zlo? Sylvie je zvuala tjeskobno.
Sylvie, mislim da e se neto strano dogoditi. Ne znam gdje i kada, ali
to e biti strana katastrofa! Oh, Boe, pokrij zrcalo na toaletnom stolu,
brzo! Sylvie je prekrila zrcalo jednom od mojih podsuknja prije nego to
su likovi poeli izranjati iz sloja krvi koja se pojavila na njegovoj povrini.
Oprezno sam dodirnula platno kako bih se uvjerila da je krv bila samo
iluzija i da ne moe potei.
to radite ovdje? to ste vidjeli? Sylvin je glas bio uznemiren.
Krv. Vidjela sam udne likove u Palai Soissons. Nisam... nisam ih
prizvala. Prekrij sva zrcala u kui. Ne mogu ih vie gledati! I Brissac je bio
ondje. Mislim da on i Nevers imaju plan. Bojim se da bi me mogli oteti...
neto uiniti. A veeras, kad sam dolazila, osjetila sam da me netko prati i
da me promatra iz ulice... sklupala sam se na krevetu, drui, s rukama
oko skvrenih koljena.
Brissac, pih! On je pijanica, ali nije opasan dok god ga netko moniji
dri pod nadzorom. Brissaca e se trebati bojati kad opet bude imao
novac. Dok ga nema, puzat e pred vama. Ipak, prekrit u zrcala i pobrinuti
se da vrata budu zakraunata, a kapci sputeni.
Ne ostavljaj me, Sylvie! Bojim se biti sama! Izlila sam dozu napitka u
malu srebrnu alicu koju sam drala na toaletnom stolu upravo za tu
svrhu.
Odjednom se Sylvie okrenula prema meni, sumnjiavim pogledom.
Koliko ste napitka ve uzeli danas?
Samo malo nakon pogubljenja. Lea su me boljela...
I malo sino da biste zaspali, i malo juer nakon veere s
dosadnjakoviima, i malo juer ujutro nakon to vam je drndanje u koiji
od Maraisa protreslo lea. Madame, to vam je od napitka. La Dode mi je
rekla da pazim na vas. Sigurna sam u to. Halucinirate!
Odakle ti pravo da pazi na mene? Svi paze na mene! Za koga uope
radi? Za La Dode i La Trianon? Ili za mene? bijesno sam je gledala
sjedei na krevetu.
Za vas, madame, odgovorila je Sylvie, ali savreno dobro znate da
vam je La Dode dala tinkturu opijuma suprotno nalogu madame
Montvoisin, a ako njome pokvarite svoj dar, platit emo La Dode i ja jer
joj nisam rekla! Da sam na vaem mjestu, puno bih se vie bojala madame
nego umiljenih stvari iz sjene. to ete uiniti ako vas posjeti i vidi
prekrivena zrcala? Ja elim ivjeti bez brige! Ljutito je odjurila na drugu
strane kreveta i poravnala plahtu, zatim protresla jastuke. Imala sam puno
jastuka od najboljeg gujeg perja u prekrasnim jastunicama, izvezenima
s grbom Morvillea, ba kao i plahte. Zavjese na krevetu bile su od tekog
plavog brokata, boje mora u ljetni dan. Sve sam to sama platila. Svaki put
kad bih sve to pogledala, bila sam ispunjena zadovoljstvom.
Jedva da ita uzimam. Zna da je to samo zbog mojih lea.
Hm... Povjerovat u to kad mi pokaete tko vas slijedi.
Ne moemo vidjeti ljude koji nas potajno slijede. Pogledala sam je
iskosa. Kako se usudila tako me vrijeati? Ona bi prva trebala razumjeti
koliko sam pazila s napitkom. Nisam bila poput onih bogatih ena koje se
dosauju i nemaju to raditi osim da si opijumom pobuuju snove.
Pogotovo ako su izmiljeni. Krvava zrcala, ba!
Prila sam prozoru spavae sobe i otvorila visoke kapke.
A to je onda ono? proaptala sam. Moja mata? Crna no bez
mjeseine progutala je grad. Tu i tamo, izmeu zatvorenih kapaka u
visokim, zakraunatim kamenim kuama, provirivalo je slabano
svjetlucanje svijee. No, u vei preko puta, napola osvijetljen krugom
slabog svjetla, ispod jedne od La Reyniejevih novih ulinih svjetiljki, stajao
je lik u crnom plastu, nepomian, njegov iroki crni eir bez perja bio mu
je navuen preko lica.
Oh! Sylvie je bila zateena. Jeste li ga ve negdje vidjeli?
Danas poslijepodne na pogubljenju. Tada me je promatrao, sigurna
sam u to! I poslije, stajao je ispred Palae Soissons, gledao me na
prozoru.
to mislite, tko ga je poslao?
To bi mogao biti vojvoda de Nevers. On je nemilosrdan ovjek. Ulini
ubojice, unajmljeni ubojice, otmiari... on ih sve poznaje! Cini to god ga je
volja, a nema zakona, Bojega ili ovjejega koji bi ga zaustavio!
No, izostavili ste avla. Od njega svi strahuju, ti razvratnici. Nee
riskirati da zgrijei protiv madame ne izravno, u svakom sluaju. Ona je
vjetija od njega. Sutra u joj poslati Mustafu s porukom, a vi ne biste
trebali izlaziti iz kue dok on ne ode... Ah, sluajte... Stie drutvo! Zauo
se tresak i prasak uline svjetiljke koju je netko u daljini razbio, topot
konja po kamenim ploama i raskalaene napitnice koje su glasno pjevala
dva glasa bez sluha.
Izvrsno! Broji se dvostruko ako ih ugasi prvim udarcem!
Gospoda, proaptala je Sylvie, inae bi pobjegli prije nego to ih
straa uhiti jer su razbili svjetiljku.
Oh, pogledajte... Evo jo jednoga! Arogantan glas dopirao je iz
zamraene ulice. S uvarom ulinih svjetiljki smjetenim ispod nje, ba
kao patuljak! Seljae, gubi se, osim ako ne eli da te pregazimo! Igramo
dobru igru!
Duhovi tame bore se protiv svjetiljke civilizacije, ha? Borba nije
ravnopravna. Klipana koji gase svjetiljke uvijek e biti vie od onih koji ih
pale. Glas je zvuao poznato, ali nisam mogla odgonetnuti odakle.
Kako se usuuje obraati mi se na taj nain, smetlaru! Vidjela sam da
je ovjek na konju isukao ma i zaletio se u svjetlost koju je bacala ulina
svjetiljka, ali taman je lik spretno nestao u sjeni.
Madame, maknite se s prozora ili e vas pozvati za svjedoka! Sylvie
me je povukla za rukav moje toaletne haljine. Ostali prozori na ulici ostali
su zatvoreni.
Pst! rekla sam ugasivi svijeu da zamraim na prozor. Zaula se buka
i urlik ivotinje kad je lik u crnom ogrtau skoio iz sjene i jednom rukom
snano povukao konjski ular te se ivotinja propela i pala na lea,
prignjeivi jahaa. Zatim je neto razbilo ulinu svjetiljku te su upaljeni
fitilj i plamtei vosak pali na konja i jahaa koji su se koprcali na tlu. Drugi
je jaha sjaio i pohrlio u pomo prvomu.
Philippe, gori! Brzo! Poeo je gasiti vatru svojim eirom.
Do vraga! Zapeo sam za stremen! uo se krile.
Gdje je on? Nai u ga, makar ga traio cijelu no! Prvi je glas u mraku
zvuao zastraujue. ula sam metalni zvuk izvlaenja maa.
Moje perje... Uniteno! Moj gleanj... uh! Mogao bi biti slomljen! No,
siguran sam da sam ga ranio svojim maem! Nije mogao daleko pobjei...
ula sam stenjanje kako jedna osoba pomae drugoj da uzjae i topot
kopita.
Stanite, gospodo! Uhieni ste!
Ha! Straa... Ne, policijski kopljanici! Ne uzmii! Mi smo oteeni. Neka
hulja nas je napala ovdje...
Madame, kamo idete? proaptala je Sylvie.
Sylvie, mislim da poznajem tog ovjeka. Ve sam bila na pola puta
prema dolje, a Sylvie i Gilles su mi bili za petama.
U podnoju stubita ula sam zvuk oteanog disanja, ak i kroz teka
vrata. Netko se skrivao u mranom luku pred vratima, naslonjen na sama
vrata. Podignula sam zasun, a on je upao kroz vrata. Bez rijei, Gilles ga je
odvukao u kuu, a ja sam brzo ponovo zakraunala vrata.
Razbili ste tri uline svjetiljke, to je kazneno djelo, kao da ne znate...
Svaa na ulici bila je sve glasnija.
Huljo, imate li vi uope pojma tko sam ja?
Ako ne poete mirno, dugo ete se hladiti u Bastillei, to vam jamim...
No, monsieur d'Urbec, rekla sam, naginjui se preko ispruenog
ovjeka, odabrali ste neuobiajen sat da prolijete krv pred mojim
pragom. Iz mraka pod mojim se nogama zauo poznati glas.
Moje su rane oito smrtonosne jer se s mrtvima moe susresti samo u
zagrobnom ivotu, Genevive Pasquier.
Kad su gospodu i konje odveli u pritvor, ula sam Sylvie kako govori:
Sutra e ve izai iz pritvora i opet raditi isto. Gurnula je glavu gotovo
izmeu moje i d'Urbecove, kako bih bolje ula.
Dosta je, Sylvie. Ne naslanjaj se tako blizu. Kada bude sigurna da su
otili, ti i Gilles doite ovamo s priguenom svjetiljkom i oistite sve mrlje
od krvi. Ako se vrate ujutro, ne elim da zakljue da je u ovoj kui.
Razumijem, madame!
Onda, monsieur d'Urbec, znala sam da ste ranjeni kada ste bacili
kamen u svjetiljku. To je znailo da ne moete daleko pobjei i da vam je
potreban mrak. Tako sam pretpostavila da u vas nai pred vratima.
Tono?
Oduvijek vam je logika bila vrhunska, mademoiselle Pasquier. Iako,
naravno, nisam mogao biti siguran da ste me prepoznali. S mukom je
pokuavao ustati, ali nije uspijevao.
Moete li se popeti stubama bez pomoi?
Mislim da... Moda ipak ne. Mislim da sam se udario u glavu kad ste
tako brzo otvorili vrata.
Oslonite se na Gillesa i pazite na stube u tami.
Na katu, uza svjetlo tek upaljenih svijea, Gilles mu je razrezao koulju
da je moe svui, dok sam mu ja pokuavala zaustaviti krvarenje.
Ustuknuo je kad sam jae pritisnula oblog od krpa koje sam drala objema
rukama preko dvostruke rane. Krv mu je i dalje nadirala, tekla izmeu
mojih prstiju, niz moju kunu haljinu, po podu. Neujednaeno je disao,
dahtao, ali nije jauknuo. Naranasto svjetlo svijea treperilo je preko iga
galiota olovne boje na njegovu ramenu. Je li tada zavapio? zapitala sam
se. Osjeala sam kako Gilles mirnim pogledom upija cijelu scenu.
Poderotina, ali nije ozbiljno. Otrica je ravno ula i izala na drugoj
strani. Rebro ga je zatitilo da ne ozlijedi neto vano. Vidio sam i gore
rane kada sam bio u vojsci. Ako ne doe do gangrene, zaas e biti
dobro.
Vojska? Bio si i u vojsci, Gilles? upitala sam. Gilles je doista bio ovjek
pun iznenaenja.
Vie puta, odgovorio je smireno. U grenadirima, muketirima,
pjeatvu. Bio sam u svima njima. Iako, svaki put samo nekoliko tjedana.
Tako dosadni ljudi. I tako krti to se tie nagrade za unovaenje. Od toga
se moete opijati jedva mjesec dana. Domoljublje bi se trebalo vie
cijeniti, kaem vam. Umjesto da mi zahvale za predanost vojnom ivotu,
poslali su me na morski zrak. D'Urbec se primio za bok, stavio ruke preko
mojih dok se pokuavao nasmijati.
Srea vaa da vas nisu strijeljali, prijatelju, procijedio je. To je nova
nagrada za prekomjerno domoljublje vae vrste! Gilles se nasmijao.
D'Urbecov pogled hitro je prelazio po prostoriji, prouavajui pozlaenu
stolariju i luksuzne zavjese dok mu je Gilles omatao zavoj oko rebara.
Ne tako vrsto! poalio se. Uvelike se promijenio. Bio je mraviji,
otvrdnuo. eljust mu je bila vrsta, jagodice istaknute, oi obrubljene
tamnim podonjacima. Njegova crna kosa bila je sasvim kratka, nije se
obrijao tjednima. Student u njemu je umro, a na njegovo je mjesto dolo
neto snano, mrano i ogoreno.
Mora biti vrsto, tako da se opet ne otvori, rekao je Gilles,
provjeravajui svoje djelo. Osjetila sam d'Urbecove oi kako me prate kad
je Sylvie donijela zdjelu vode da operem ruke.
Moram se ispriati to vam se ovako grubo nameem, rekao je.
Dobro da ste tako tono pogodili to se mene tie, monsieur d'Urbec.
to biste uinili da ste imali krivo?
Ja nikada ne pogaam, mademoiselle. Ja raunam. Smatrajte to
dokazom u geometriji. Nai su se pogledi sreli. Pri svjetlu svijea oi su
mu se doimale crnima poput ugljena. Brzo sam odvratila pogled.
Pa, ako tako dobro raunate, zato ste me morali slijediti?
Ah. Znanstvena teorija zahtijeva potvrdu. A morate priznati, ne vidi se
esto da se raspalo mrtvo tijelo koje lei u grobu vraa u ivot pod takvim
spektakularnim okolnostima.
Bili ste na mojem pogrebu?
I bio je sasvim jadan. Bacili su vas umotanu u masovnu grobnicu za
samoubojice jedva s nekom molitvom. Samo se vaa sestra pojavila s
poprilino sumnjivim sveenikom. Odjednom sam bila dirnuta. Zato je,
od svih ljudi, upravo on doao na moj pogreb?
Madame, znala sam da ste stari... Ali i da ste... mrtvi?! Sylvie je
zadrhtala.
Oh, posve mrtva, odgovorila sam. D'Urbec je uperio u nju svoj cinian
pogled.
Ne postoji nita izvan dosega moderne alkemije. ivimo u doba uda!,
rekao je, ali glas mu se inio slabijim.
Nije ni udo da prikrivate svoju prolost... Opat... Oito je moan
negromant. Sylvie je bila zadivljena.
Ne, da budem potena, madame me je vratila u ivot, iako zaista ne
volim govoriti o tome.
Madame, apnula je Sylvie, oiju irokom otvorenih pod svjetlou
svijea. Zjenice su joj bile goleme i crne poput noi. Tada su joj se oi
suzile, a glavu je nagnula na stranu, kao da razmilja.
Recite mi, je li to bolno, biti mrtav?
Najlaka stvar na svijetu, nakon to zavri umiranje... Ne, uskrsnue je
teko. A pljesniva pogrebna odjea tako grozno vonja!
D'Urbecove su oi blistale, a jedan kutak usana mu se podignuo u
smijeak. No, ak i pri slabom svjetlu inilo se da postaje sve bljei.
Monsieur d'Urbec, jeste li sigurni da vam je dobro? odvaila sam se.
Uzbuenje to sam nadigrao i aristokraciju i policiju je izblijedjelo,
Ateno, i ini se da me sve vie boli. Recite mi, imate li mjesta za ovu
no?, glas mu je preao u promukli apat.
To i mnogo vie, monsieur d'Urbec. Imam napitak koji e vam sasvim
odagnati bol! Dohvatila sam boicu sa svojega nonog ormaria te je on
otpio veliku dozu iz ae koju sam mu ponudila.
Ah, ovo je odlino, rekao je, gledajui u au kao da se pretvara u
zmiju. Osjeam kao da mi je um smuen, a zidovi u ovoj sobi svjetlucaju.
Pretpostavljam da to pomae i ivim mrtvacima? Strogo sam ga
pogledala, ali on to nije niti primijetio. Oi su mu bile zatvorene i polako je
tonuo na stolcu. Vjerojatno sam pretjerala s napitkom. Lice mu je
poprimilo izraz duboke melankolije. Odjednom mi ga je, kao budali, bilo
uasno ao.
Gilles...? Nisam trebala rei vie.
Za kolegu galiota, da. Na La Fidle bilo je i manje mjesta. Podignuo je
mlitavo tijelo i poloio ga u svoj uski krevet, naopake, tako da bude
mjesta i za njega. Nakon to je pregledao tijelo u krevetu, primijetio je:
Taj ga je va napitak oborio poput vola. Vi ste oito sazdani od eljeza,
madame, kad ga toliko popijete tijekom dana.
I jesam, Gilles. ivi mrtvaci su moniji u tom smislu. Znakovito me
pogledao, a zatim promotrio Sylvino zadivljeno lice udnim pogledom i
poelio mi laku no.
***
Madame, zar neto nije u redu kad ste jo budni? Da vam nije opet zlo?
Sylvin je glas dolazio iz mraka iz njezina malenog kreveta na kotaie u
podnoju mojega golemog kreveta s baldahinom. Gledala sam u samotan
plamen svijee u malenom srebrnom svijenjaku na nonom ormariu uz
krevet. Crna se vjenost protezala iz mranih sjena zavjesa oko kreveta do
neba, svemira. Kako je malen bio taj krug svjetla u toj silnoj tami. Jedna
jedina skakutava vitica, svijeda i krhka poput nade.
Srce mi prejako lupa, Sylvie. Osjeam kako skae i tue. Dajte mi
napitak.
Ne trebate ga vie. Ne moete ga dobiti.
Ali ja ga elim! Tko je ovdje gazdarica?
Vi, madame. Zatim je veselo dodala, kao da odvraa dijete ili
zaboravnu staricu: Ali znate... zaboravili ste unijeti zapise u svoju
poslovnu knjigu, sa svime to se veeras dogodilo. Uvijek to uinite od
toga e vam se poeti spavati. Da ja vodim evidenciju, zaspala bih u
trenu! Ponovo sam se zagledala u svijeu. Zato ih uope palimo kada je
tama tako stalna i tako i tako moramo spavati? Neto je unulo i Sylvie je
ustala i pretraila sobu.
Sluajte, madame. Ovdje vam je kovei i vaa torba u kojoj drite
klju. Vaa knjiga rauna znate da nikad ne propustite niti jedan dan.
No, dobro, onda u to obaviti, uzdahnula sam i ispraznila torbu na
krevet traei klju od kojega se nikada nisam odvajala. ula sam da je
Sylvie poela ravnomjerno disati. Imala je sree. Mogla je spavati bilo
gdje, bilo u koje vrijeme. Nije imala savjest. Nije imala briga. Nala sam
vrpcu kljua zapetljanu s knjiicama koje sam kupila toga poslijepodneva.
Rije Katon na hrptu jedne od njih zapela mi je za oko. Naravno. Nisam
kupila rad Rimljanina, nego djelo Griffonove tajne tiskare. Zapaanja o
zdravlju drave, knjiga koje se d'Urbec odrekao. Pogledala sam Parnasse
Satyrique, navodno tiskanu u Rotterdamu. Ista okrhnuta slova e i
kolebljiva slova f. Ne moete promaiti Griffonov jeftini tiskarski stroj.
Rastvorila sam listak. Da, opet isti tiskarski stroj. Griffon i dalje posluje, a
d'Urbec pie za njega. Libele, jer se bolje prodaju, pomislila sam. Nikoga
ne zanima zdravlje drave. Svatko eli znati o spolnom ivotu plemstva,
pogotovo ako je perverzan. Poela sam razmiljati o trenutku kad sam
zgrabila knjige. Bio je ondje, pazio je na kutiju u vei, spreman na brzo
povlaenje. Ne bi bilo nade za njega da je bio uhvaen i drugi put. Zbog
ovoga bi zavrio na vjealima. Podignula sam svoju koprenu, a on me
prepoznao i slijedio. Zato je to uinio? D'Urbec nikada nita nije radio bez
promiljanja, a otiao je i na moj pogreb. Moj vlastiti brat nije se
udostojio. No, zato i bi? Ugledan gospodin, avocat u usponu. Moj si brat
nije htio ukaljati ugled nazoei pogrebu samoubojice.
Je li moj pogreb bio prije ili nakon to je d'Urbec postao libelist? Njegov
je interes zacijelo bio samo profesionalan. To je bilo to. Kakva smijena
neugodnost, Genevive. Pa ti ni ne zna kada je bio tvoj vlastiti pogreb! Je
li plakao? Odjednom sam se zapitala. Zato mi je to bilo tako vano? Ne,
nisam mogla zamisliti d'Urbeca kako plae. Vjerojatno je vodio biljeke,
hladan kao stroj. Kako si glupa, Genevive! On oito vie ne via
Lamottea. Lamotte je sada bio pomodan, previe pomodan da bi ga se
vidjelo s libelistom, bivim robijaem, ak i pomilovanim. Lamotte je bio
miljenik bogatih ena, vjerojatno je itao po salonima. Zamiljala sam ga
kako pije vino u lonici neke mondene dame, smijui se njezinim alama,
laskajui njezinim prijateljima. Lijepi, armantni Lamotte. Meni zauvijek
nedostupan.
Katkad uspije nadmudriti samu sebe, Genevive. Jo se nisi pribliila
Lamotteu. Toliko o pameti i snovima. I, to je jo vanije, u tvojem je
domu zaglavio taj proraunati d'Urbec umjesto onog prekrasnog kavalira.
I to je jo gore, osjea grinju savjesti i ne moe ga izbaciti jer ti je ao
to je ozlijeen na tvojem kunom pragu. I on to zna. Oh, prokletstvo,
prokletstvo! Uspio je nekako u svemu. A moda planira jo jedan libel.
Vidjela sam ga kao da sam ga ve kupila od Griffona. Neravan tisak s loim
slovima e, ruan drvorez ukraen zmijama i lubanjama. Otkrivene tajne
zloglasne gatare markize de Morville; Paklene strahote Ulice Chariot.
Sutra e otii, a onda ravno u tiskaru! Eto to si dobila kad otvara vrata,
Genevive! I sve je to unaprijed isplanirao! Oh, prokletstvo jo jedanput!
Boli kad me netko nadmudri. I to jo mukarac!
Svijea je slabije gorjela. Natoila sam si malo napitka i ekala da pone
djelovati te sam uzela listak o madame de Brinvilliers koji sam presavinula
i skrila izmeu knjiga. Tinta se razmazala, a drvorez pogubljenja, koji je
prikazivao Samsona u trenutku kad je zamahnuo maem, preslikao se. Dva
Samsona, dvije kleee ene. Stratite je prikazano kao da lebdi, bez
podnoja, kako bi se lake urezali likovi straara na konju koji su ga
okruivali. Dva pogubljenja, jedan sablasno okrenut naopake. Stvarnost i
san, licem u lice. Ah, napitak je oito poeo djelovati. Sklepani stihovi
ispod ilustracije jedva da su bili itljivi. Zbog elje za jo vie zlata,
otrovala je mua, starog oca i brata... k tomu urjakinje i vlastitu ki,
rimovalo se jednako loe. To sigurno nije bilo d'Urbecovo djelo, ne bi
mogao napisati tako loe stihove. Markiza je imala ljubavnika, alkemiara
po imenu Saint-Croix, koji ju je opskrbljivao svim vrstama zanimljivih
otrova. Taj je Saint-Croix zasigurno bio hrabar stvor zamislite, razmiljati
o braku sa enom za koju znate da se obogatila stavljajui tvoj arsen u
juhu!
Vizija mi je doplovila u um. Livrirani violinisti sviraju za veerom.
Markiza, sitna, profinjena, u utoj svili sputenoj na ramenima, naginje se
preko stola da neto njeno apne Saint-Croixu, koji sav blista u plavoj svili
i ipki, pod golemom kovravom vlasuljom njegove su crte lica otre i
profinjene.
Jo malo vina, dragi? Njean, blijedi prsti daje znak slugi kraj ormara.
Svojim mu rukama prua nanovo napunjeni pehar.
ini se da plutaju komadii epa. Otpijte malo s vrha pa mi kaite kako
vam se ini. Saint-Croix, oiju punih ljubavi, dodaje joj srebrni pehar.
Ah, osjeam laganu slabost. Radost zbog vjenanja, razumijete. Prvo
moram uzeti svoje kapi, ljubavi. Uska bijela ruka potrai tajnu boicu s
protuotrovom.
Kako udno! To je oito od topline u prostoriji. Lakaju, otvorite
prozor!
Njegova ruka okiena ipkom posegne u unutarnji dep.
Bako, tako bih vam voljela priati o tome! Smijala bih se gromko kad bih
vas ula kako se hihoete na moje oponaanje glasova. A onda bi i vaa
ptica krijetala, ba kao i vi, i klimala glavom gore-dolje vritei: Pakao i
prokletstvo! Oganj i sumpor! a vi biste rekli: Nisam li ti rekla,
Genevive? Danas se samo zli bogate. Nije to kao u starim danima u
vrijeme fronde
[27]
. Tada je bilo junaka! Jesi li proitala ovaj odlomak o
prokletstvu u Otkrivenju? I zatim bi uzela Bibliju s nonog ormaria i
poela itati o paklenom ognju dok bi se papiga klatila i vikala:
Prokletstvo!
No, papiga je vikala: Pijte, pijte! ondje, u sobi smrti.
Odjednom mi je bilo hladno. Sve sam jasno vidjela u svojoj glavi. Misli
koje si prije nisam doputala. aica koja se otkotrljala, srani napadaj,
papiga koja je nekoga ula da vie: Pijte! Pijte! Nekoga tko je baku
smatrao gluhom starom budalom. Netko u oajnikoj urbi, tko je nasilno
otvorio bakinu tvrdoglavu, vrsto stisnutu eljust kako bi joj izlio sadraj
aice u grlo dok se slabana starica uzalud otimala. Netko tko joj je iz
vrsto stisnute ake iupao pismo naslovljeno na general-pukovnika
policije. Netko tko je znao da dolje eka koija, tko je uo moje korake na
stubama i pobjegao uza utanje svile.
Baka, sa svojim lukavim oima i osuenim licem, baka, prikovana za
krevet medu svojim libelima, listiima i dvorskim asopisima, otkrila je
ono to su svi drugi previdjeli. Oeva bolest nije bila bolest. Zacijelo su ga
polako trovali. Baka je posumnjala na koji nain i odluila je svoje sumnje
dojaviti policiji. A dokaz da je baka imala pravo bio je da ju je netko
netko u svilenoj podsuknji natjerao da popije otrov kako bi prikrio zloin.
Moj je um potisnuo tu misao. Ali slika sobe smrti, papige koja je mahnito
letjela od zastornice do baldahina, uvrstila mi se poput ludog sna pred
oima. Koliko je malih boica bijelog arsena, crnog kukurijeka, jedia,
miomora majka drala meu kutijicama crvenila i pudera za lice u
ormariu u svojoj lonici? Stani, stani! Logika. Racionalni um mora slijediti
logiku. No, preostalo je samo jedno pitanje koje je logika morala rijeiti. Je
li majka nabavila otrov u Ulici Beauregard? Jeza me je obuzela. Nisam se
nikoga usudila pitati.
DVADESET SEDMO POGLAVLJE
Madame... probudio me Sylvin apat. Jedva da je bilo svjetla. Isprali
smo krv s praga. Tragovi vode od sredine ulice do ugla i ondje nestaju.
ovjek bi pomislio da je otiao u tom pravcu, a ne da je odande doao.
Izvrsno, Sylvie! Unajmit emo nosiljku te ga poslijepodne poslati
njegovim ljudima i kao da se nita nije dogodilo! Glava me poela boljeti,
a i u elucu sam osjetila udne bolove.
Pametno neka oni pozovu lijenika i izloe se opasnosti. Nadajmo se
da policija nee posluati onu gospodu koju su uhitili i da nee pretraivati
kue po susjedstvu jer bi nas zasigurno uhitili zbog skrivanja bjegunca.
teta to La Reynie tako ozbiljno uzima svoju novu rasvjetu,
uzdahnula sam. Iako, da nije tako, u ulicama bi bilo mrano kao u rogu.
Utegnuta u korzet i odjevena u crnu haljinu, sjedila sam u salonu i ekala
svojega prvog klijenta, kada je netko pokucao na vrata. Nekako se to nije
inilo kao obino kucanje. ula sam komeanje na katu i shvatila da su ovi
gore neto vidjeli s prozora. Opet se ulo kucanje. Otvorite, policija!,
zapovjedio je duboki glas. Kao da nisam znala i prvi put!
Mustafa, otvorite im vrata, ali polako. Pribrala sam se za stolom iza
svoje kristalne kugle i prekrila lice koprenom dok je Mustafa, velianstven
u turbanu s perjem, s izvezenim turskim hlaama i ljubiastim papuama
iljastog i povijenog vrha, dignuo zasun.
Uite! pozvala sam hladnim, rezerviranim glasom, dok se Mustafa
klanjao pred njima. Na trenutak su bili zateeni. Dobro, pomislila sam.
Svaki trenutak odgode je dobrodoao.
Vraara! Zasigurno je u ovoj kui, apnuo je jedan od mukaraca
naredniku s crvenim nogavicama.
Ja sam markiza de Morville, a ovo je moja kua. Dobrodoli, ali prvo
molim da mi kaete zato ste doli. Hladnoa, formalnost, odsutnost
straha su ih usporili. Koljena su mi drhtala. Dobro da sam sjedila.
Markiza... Zar ne bismo...
Svaku kuu. Desgrezova zapovijed.
U potrazi smo za bjeguncem. Sino je dolo do nereda trei ovjek...
Ba teta to nita nisam ula. Znate, obiaj mi je svake veeri u osam
sati uzeti jaki napitak za spavanje.
udno koliko stanovnika ovog susjedstva uzima jake napitke za
spavanje u osam sati naveer. Biste li podignuli tu koprenu da vas
moemo identificirati?
Naravno, gospodo. Zurili su zbog laskava oslovljavanja, zbog neobine
atmosfere, turskog patuljka, dramatinog podizanja koprene. ula sam ih
kako su ostali bez daha ugledavi moje bijelo, mrtvako lice. Bilo je to, kao
i obino, pravo zadovoljstvo.
Dakle, elite pretraiti moju kuu? Cijenim vau zatitu, gospodo, jer ja
sam sama ena. Sama sam ve stoljeima. Svaki se nevjernik moe uvui
kroz moj podrum. Ali vi, vi ete me zatititi od opasnosti.
Zgledali su se i kimnuli glavom, a zatim mi prili. Pruila sam im klju od
podruma iz torbice o pojasu. Izali su na uska sporedna vrata i uskoro sam
zaula muklo kripanje podrumskih vrata i tropot koraka na uskim
kamenim stubama koje su vodile pod pranjavi kameni svod ispod kue.
Mustafa, gore, i to smjesta! Ja u ostati ovdje zbog njih kada se vrate iz
podruma i pokuat u ih jo zadrati! Mustafa je kimnuo glavom i tiho
krenuo uza stube. Polako sam ustala i duboko udahnula. Imala sam
stranu glavobolju. eludac mi je gorio. Drhtala sam od neke neobine
hladnoe. Pogledala sam prema podu. Tu, u crvenom uzorku turskoga
saga, ugledala sam je. Mrlju osuene krvi, s izdajnikim kapima koje su u
tankom tragu vodile preko grimiznih povijua i lia do stuba, gdje su
ieznule, izbrisane s poda. Prokletstvo! Hladnokrvno sam stala na
najvidljiviju od izdajnikih mrlja, zabaene koprene. Lice mi se pretvorilo u
bezizraajnu bijelu masku.
Onda, gospodo? Jeste li spasili mene i ovo mirno susjedstvo?
Narednik je dignuo pogled, otresajui rukom pauinu s rukava i strogo me
pogledao.
Gore! zareao je. Polako sam ih slijedila, naputajui svoje mjesto tek
kad su bili daleko ispred mene.
Uite, gospodo, ovdje nema tajni. Sylvie se naklonila s potovanjem.
Bilo mi je drago da nismo bili u unajmljenom stanu. Kua jedne markize,
ak i lane, pretrauje se s vie potovanja. Pretraivali su ormar s
odjeom isukanim maem. Otvorili su krinju u spavaoj sobi i nali samo
sloene pokrivae. Odgurnuli su Sylvin leaj na kotae od mojega kreveta i
traili ispod baldahinskih zavjesa.
to to vidim ispod kreveta?
Jo jednu krinju s pokrivaima, gospodo. Ako elite, Gilles e vam je
izvui. Sylvine su oi bile okrugle i nevine. Narednik je kucnuo okvir
svojim maem. Zatim je odmahnuo rukom kao da nije vrijedno truda.
Pogledajte ovamo slugina soba... Nastalo je komeanje kada je
jedan od policajaca naao kantu s krvavim krpama ispod Gillesova kreveta.
Sylvie je pourila u sobu, crvenjei se do korijena svoje arko obojene
kose.
Moja mjesenica... Madame mi nije ostavila vremena za pranje
rublja... Policajac je ispustio kantu s gaenjem.
Ovdje nema niega... Pokuajmo u kui na uglu...
Zahvaljujem vam na brizi, gospodo. Bili ste veoma obzirni prema
mojem porculanu i namjetaju. Narednik je tako hitro spremio moju
financijsku zahvalu u dep da ste je jedva mogli vidjeti kako nestaje.
Otpratila sam ih dolje i rekla im svoj adieu stojei nad krvavom mrljom
pred stubama.
Kad su vrata ponovno bila zakraunana, ve sam se sva tresla, bol mi je
razdirala kosti, bila sam smrtno bolesna.
Madame, otili su, nema potrebe...
Bolesna sam, Sylvie... Pomozi mi da odem gore. Kad sam se sruila na
krevet, apnula sam: Gdje je?
Pod krevetom, zgren u krinji za pokrivae.
Boe! Izvadite ga! Ubili ste ga!
Sumnjam, madame. No, zaepili smo mu usta, stenjao je. Odbio je
opijum jer se bojao da bi mogao izgubiti samokontrolu. Hrabar je to
ovjek, madame. Sada vidim zato se svia eni poput vas. I meni se
nekako svia...
Nemoj lupetati! Daj mi napitak i maknite tog ovjeka iz moje sobe!
Drhtei, izlila sam posljednju dozu iz boice. Kad je vatra u mojem tijelu
utihnula, sa sigurnou sam znala da mi je napitak bio vie nego tek mala
pomo. Sada sam ga morala imati, sada nisam mogla ivjeti bez La
Trianonina lijeka. Nisam mogla ivjeti bez la Voisinina filantropskog
drutva. Logika. Bila sam jednako u raljama Kraljice sjena kao La
Montespan, ili kao majka, sa svojim promaenim, pohlepnim snovima.
Boe, ula sam njezin smijeh kao da je bila u istoj prostoriji. Markizice,
zato ovako pametnoj djevojci kao to ste vi treba toliko dugo da shvati?
Oh, prokletstvo, prokletstvo! Tisuu puta prokletstvo! Gilles je izvukao
krinju i otkljuao je.
Vaa ipka, madame. Va ovratnik. Bila sam napola razodjevena, a
ovratnik je bio u svojoj kutiji kada su Gilles i Mustafa doveli u sjedei
poloaj mrava ovjeka u otvorenoj krinji.
Vidi, vidi... proaptao je kad su mu izvukli moj drugi najbolji rupi iz
usta. Ovo je svakako novi nain ulaenja u ensku lonicu. Ali bojim se da
vrsnoa mojega razgovora nee potkopati preslavnu reputaciju salona
Palae Rambouillet. Oh, dovraga! Vidim da ste ispraznili boicu napitka,
Ateno.
Madame je iznenada oboljela, pourila je Sylvie. D'Urbec se objema
rukama uhvatio za pojas, gdje mu se rana opet otvorila pod zavojima. Krv
mu je potekla meu prstima, a lice posivjelo. No, njegove su oi jo bile
uprte u mene.
Premaili ste svoju uobiajenu dozu danas, zar ne?
To se vas ne tie, d'Urbec! Podignula sam glavu s jastuka i zagledala
se u njega. No, moje je lice bilo ljepljivo od suza i razmazanog bijelog
pudera. Jo jedan snaan dojam uniten. Kada u ja ita nauiti raditi kako
valja? Sylvie, donesite mu rakije! I nemojte da ovako kaplje u moju
krinju! Moje ukosnice i koprene bile su razbacane po krevetu, haljina
napola svuena, a ipke elinog steznika otkvaene. U ustima sam
osjeala gorak okus. Napravila sam budalu od sebe pred neznancem. I to
ne pred bilo kojim neznancem. Pred prokletim libelistom!
Ako budete pisali o ovome, d'Urbec, kunem se da u vas ubiti!,
proaptala sam.
Kakav bi to bio nain da vam se oduim za opasnost kojoj ste se izloili
svojom gostoljubivou? odgovorio je poluglasno. Dopustite da sam
zadrao neke manire, ak i ako sam se okrenuo pisanju libela u ovom
trenutanom stanju... hm, financijske neugodnosti. Osim toga, dodao je,
nisam ba u stanju da se sam izvuem iz vae krinje, a kamoli da pohrlim
u tiskaru. I morate se suoiti s injenicama, Ateno. Susjedi promatraju
kuu. Brojit e svakog posjetitelja i svaku koiju. Policijska nagrada uvijek
potie dobrosusjedsku skrb. Dok ne budem u stanju sam otii odavde kad
padne mrak, imat ete neeljenoga kunog gosta.
D'Urbec, vi ste to isplanirali ovako, sigurna sam! Uzdahnula sam kad
su ga podignuli iz krinje. Naredila sam Sylvie neka zatrai od La Voisinine
mree da pod okriljem tame prokrijumare madrac i lijenike potreptine
kroz stranji ulaz u kuu.
Planirao, ali kao i obino promaio cilj, mislim da sam ga ula kako je
proaptao dok su ga nosili u sluginu sobu.
***
Dakle, mademoiselle, napokon se i to dogodilo. Pretpostavljam da to
objanjava smanjenje vaih prihoda. Pretpostavljam da mu potajno
kupujete darove. Kraljica tame se promekoljila u svojem velikom
naslonjau. Izblijedjelo jutarnje svjetlo probilo se kroz prozori njezine
radne sobe. ula sam kako u kuhinji zveckaju lonci i tave, a odnekud je
dolazio i pla djeteta. Ona se jo nije bila odjenula za taj dan. Izgledala je
egzotino u turbanu koji je nosila preko kose i u oslikanom kunom
ogrtau od indijskog pamuka. Njezin veliki sivi maak skoio je na
naslonja, a zatim joj se nesigurno popeo na rame. Kad ga je odgurnula,
primijetila sam da joj se tijelo, bez njezinih steznika, doista poelo iriti.
No, njezine crne oi i dalje su bile otre kao britve.
Teko da se moe rei napokon jer mi on nije ljubavnik, a do sada mu
nisam kupila nita osim hrane i lijekova. I doista ga ne mogu izbaciti.
Uvjeravam vas, jedino kada me ne uzrujava je dok spava. Kua je premala
za jo jedna usta. Pogotovo ona koja toliko govore kao njegova!
Sada me pokuavate obmanuti tako to ga kudite. Nemojte misliti da
sam toliko glupa da me moete prevariti. Najprije Marie-Marguerite, a
sada vi! Barem sam nju dovela do neega malo isplativijega od slastiarke.
Njezin novi vra budi mi nadu za budunost. No, da uselite najvei olo u
svoju kuu libelista, galiota, te da ga uzdravate... Vjerujte mi, moete vi
i bolje, puno bolje, ako vas ja budem vodila. Pa, uivajte, a kada se
umorite od njegova parazitiranja, doite k meni i ja u vam nai nekoga
puno boljega, nekoga tko e vam zaraditi bogatstvo! U meuvremenu,
nemojte odbijati njegove trokove od dugovanja meni! La Voisin je
zaklopila svoju veliku poslovnu knjigu. A ako zatrudnite, dodala je,
primjenjuje se moja standardna naknada. Nisam zadovoljna s tim
d'Urbecom, ali izgleda da moram priekati dok vam ne dosadi.
Bila sam i te kako svjesna da iza sve te govorancije o toleranciji lei strah
od policije. Neprovjeren neznanac naiao je na njezinu mreu. Ako se
posvadimo, ako on ode, ako se naljutim na nju, a zbog ljubavi zanemarim
oprez, ili ako susjedi vide sve bi to moglo dovesti do policijskoga
muitelja i otkria njezina skrivenog kraljevstva. No, ona je maka koja je
izgradila karijeru hodajui po jajima. Nisam mogla a da se ne divim njezinu
briljantnom samosvladavanju, namjetenu osmijehu, njezinu malom
izljevu bijesa, njezinoj predstavi majinske rezignacije. Dignula sam pogled
prema ormarima njezine radne sobe, gdje su se iza zakljuanih vrata
nalazile police uredno obiljeenih otrova. Sada nije bilo pravo vrijeme.
Trebala sam njezinu pomo u vezi s d'Urbecom. Kada ga otpremim u
jednom komadu, suoit u se s novom bitkom. Osim toga, prije nego to
razmislim kako dalje, moram biti sigurna u ono to je zasad samo sumnja.
Ona je znala kako ekati. Sada sam i ja nauila. Osmijeh, Genevive, ona
ne smije posumnjati da ti to zna.
Problem sada uope nije u trudnoi. Stanje mu se pogoralo u
posljednja dva dana. Gilles kae da nam treba kirurg. Ima li meu
nama...?
Nekoliko. Da vidimo... Dubois, ne. Hm... Chauvet, mislim da bi bio
najbolji. Veina se nas specijalizira u pomaganju ljudima da odu s ovoga
svijeta, a ne da se vrate u nj, a bilo bi strano teko rijeiti se tijela u vaoj
kui. Va vrt je preuzak, susjedi mogu viriti unutra. Ako ga pokopate u
podrumu, muhe e dolijetati u va salon za primanje, a to je uvijek tako
sumnjivo. Vai e klijenti zasigurno pomisliti na najgore to je uvijek
sluaj. Ne, Chauvet. Bolje da se d'Urbec oporavi i da vas ostavi zbog druge
ene.
***
Kirurg je doao nakon kazalita, odjeven kao kico, sa svojim pomonikom
preruenim u sobara. Savren ukus! Izgledao je poput nekog klijenta. Na
katu je skinuo svoj kaput i dobru koulju te odjenuo teku pregau.
Pogledao je grozniavi lik na madracu i bocnuo ranu.
Kao to sam i mislio, izjavio je. Moramo je otvoriti i iscijediti gnoj. Te
tane iz protuzakonitih dvoboja... Uvijek ista pria, frknuo je nosom. Zatim
se ogledao. Je li va kuhinjski stol dovoljno velik za jednoga ovjeka,
madame?
Mislim da jest, monsieur.
Dobro. Odmah emo operirati.
Otiao je dolje uz bujicu naredbi. Vie svijea i pourite se! Zapalite
vatru, prostorija mora biti vrua! Priguite prozore, susjedi su preblizu.
Hajdemo, ovjee! Obeao sam onoj staroj vjetici iz Ulice Beauregard
da ga neu ubiti!
Ateno, Ateno, sasluaj me! D'Urbecov je glas zvuao kao da mu se
jako uri. Nagnula sam se k njemu. Nemojte me pokopati u svojem
prokletom dvoritu, ujete li? Izruite moj pepeo mojoj obitelji. Uvijek su
govorili da nemam osjeaj za pristojnost. elim uiniti neto pristojno,
makar samo ovaj put.
D'Urbec, kunem vam se! Vaim ocem i svojim!
I jo neto, Ateno. Ne mogu otii a da vam ne kaem istinu. Otac mi je
rekao da mu je utjecajna udovica na dvoru pomogla da kralju preda svoju
molbu. Ja... Dugo sam se pitao koji su joj bili motivi. Slijedio sam je, Ateno.
Pratio sam i promatrao markizu de Morville i otkrio da je ona briljantna,
proraunata i da nita ne ini bez razloga. No, tek kada sam vas vidio,
sasvim sluajno, bez te smijene koprene, shvatio sam tko je to zacijelo
potajno pisao vlastima i optuio ovjeka koji joj je ukrao lice i nevinost.
To je bila sitnica, d'Urbec.
Zovite me Florent, molim vas. Mislio sam... jednog dana... pitati vas...
za sasvim drugu uslugu... Ako biste mogli podnijeti ovjeka doivotno
oznaenoga... ali sada...
Molim vas... sve e biti u redu... Umrla sam od stida. Kako su se
jeftinima i plitkima inili moji motivi. On mi je pokazao svoje srce, a ja se
nisam usudila pokazati mu svoje. Bilo je prljavo.
Barem zahvaljujui vama ne umirem na brodu Superbe. ak i ako me se
ujak odrekao. Bastille, to je ve vrijedno potovanja, rekao je. U Bastillei
moete upoznati ljude iz ponajboljih obitelji. Ali galije... Nije otmjeno,
Genevive. Njegov je glas utihnuo do promuklog apta. Rekao je da bi
me prije sam objesio. Boe, nisu me mogli niti uhititi kako valja. Zastao
je. Znoj mu se cijedio niz lice od groznice. Sav je bio zelenkastosiv.
Obeajte mi. Ne u dvoritu. Ne u podrumu. Ne u rijeci. Lamotte uva
neto novca za mene. Dajte ga mojim roditeljima za misu zadunicu. Oni
nemaju ni novia. Pozovite ga ako ne preivim. Upravo se preselio u
Palau Bouillon. Zakunite se!
Kunem se, Florente.
Rimska prisega?
Rimska prisega.
Kada su ga lijenikov pomonik i Gilles odvukli u kuhinju, sjela sam i
zaplakala. Vidjet u Lamottea samo tako to u izgubiti d'Urbeca! Sve je
bilo tako glupo, tako uniteno!
Gdje je ta glupa starica? ula sam lijenika kako doziva iz kuhinje.
Rekao sam vam, trebaju mi obje ene da dre svijee! Mukarci moraju
drati njega! Ula sam u kuhinju briui lice. Gdje ste bili? Vukli ste se
plaui i zapomaui? Oito niste jedna od madameinih. Znao sam ih
vidjeti kako odrubljuju glavu ovjeku, smijeei se cijelo vrijeme! Uzmite
ovo! rekao je, dohvatio srebrni svijenjak sa stolia i gurnuo mi ga u ruke.
Uza svjetlo desetak plamenova zagledao se u moje lice. Puder vam se
razmazao. Kao i to crnilo oko oiju. Preao je prstom preko mojega lica i
pregledao to mu je ostalo na prstu. Zatim se nagnuo blizu mojega uha,
tako da nitko drugi nije mogao uti.
Sto i pedeset godina, ha? Iznenadio bih se da imate vie od esnaest.
No, samo nastavite, vi mali strah i trepet, divim vam se. Nikada jo nisam
vidio da se djevojka bogati osim na leima. Sjetite me se kada budete
kraljica. Struan sam, diskretan, a svatko povremeno treba kirurga.
Ukoila sam se zgranuta. On se nasmijao. Stara damo, zadravate me!
Vrijeme je dragocjeno! Njegovo vrijeme brzo istjee! Strgnuo mu je
zavoj, a d'Urbec je zaurlao. utite, dovraga! elite li nam dovesti policiju?
Dodajte mi taj skalpel. Izvjebao sam se ovaj tjedan. Tri rane ba kao to je
ova. Bit u gotov za minutu. Zabio je skalpel u gnjecavu masu kao zmiju.
Ljepljiv gnoj je izronio s krvlju. Dobro! rekao je lijenik, a d'Urbec se
onesvijestio. Opet je zarinuo skalpel, a onda ga je izvukao. Monsieur
Chauvet ga je obrisao o svoju pregau. Zatim je nalio tekuinu iz boce u
ranu, a miris alkohola ispunio je sobu.
to je to? upitala sam.
Rakija! Najbolje kvalitete! Djeluje bolje nego usijano eljezo i bre nego
vrue ulje! Pljunuo je u ruke te ih obrisao o pregau. A sada, rekao je
dok mu je pomonik pruao njegovu koulju s ipkastim ovratnikom,
uvijek uzimam gotovinu. Nikakve zadunice. Platila sam.
Hoe li preivjeti? upitala sam.
To sada ne mogu rei. Ili hoe ili nee, ali sada vie nita ne mogu
uiniti. Pa, Jacques, idemo... Pred nama je puno posla ove noi.
Jo?, pitala sam, dodajui mu tap.
Sljedee je lako tajni poroaj bogataice. Moram se pouriti... Koija
e nas ekati u pono na trgu Place Royale. Vjerojatno e nas odvesti s
povezom preko oiju. To je obino tako s velikaima. Skinu posteljinu i
prekriju grbove na zavjesama kreveta tako da ih se ne moe prepoznati.
Sljedei dan ih vidite, sasvim blijede, u koiji na putu prema operi... I
pretvarate se da ih ne prepoznajete. udan je to svijet, ali to ste zasigurno
ve primijetili, zar ne, stara damo?
ini se da je tako, monsieur, iako, naravno, u vrijeme dobroga kralja
Henrika to se nikada ne bi dogaalo. Uputio mi je otar, ironian pogled i
skinuo svoj eir s perjem u znak pozdrava.
I vama, monsieur, zbogom. I... budite oprezni veeras.
Ne brinite se, starice. Ja sam u ovom poslu dulje od vas. Nestao je
kroz vrata u mranoj ulici gdje ga je ekala koija.
Tu sam no probdjela uz d'Urbecov krevet, sve se vie pitajui kako bih
mogla odrati obeanje koje sam mu dala, a da ne izazovem bijes Kraljice
tame. Dok sam promatrala njegovo usnulo lice, tako tuno, i sluala
njegovo oteano disanje, samo sam se mogla pitati iznova i iznova:
Genevive, to si to uinila? Uza sve tvoje pametne spletke, jedino to si
postigla jest da si ovoga unitenog ovjeka, koji ti nikada nije uinio nita
naao, dovela do ruba smrti! Genevive, gora si od budale, ti si udovite
jer si ga natjerala da te voli! Proklinjala sam se i sjedila dok su mi suze
tekle niz obraze.
Teko joj je, zar ne? ula sam Sylvie kako apue dok su mi se oi
sklapale od umora.
Dobro e joj doi, odgovorio je Gilles, glas mu je bio tako tih da sam
ga jedva mogla razabrati. Uvijek sam mislio da je hladna kao led. Ljudsko
srce bi poboljalo taj mali stroj od uma. Osjeao bih se vraki sigurnije u
njezinoj slubi.
***
Spavao je dva dana, a ja sam mislila da umire. Kirurg se vie nije vratio, ali
to me nije iznenadilo. Nastavila sam primati klijente te odlaziti na
primanja, kao da se nita ne dogaa. Treeg dana ujutro otvorio je oi i
rekao tihim glasom: Pozovite Lamottea. Poslala sam Mustafu u punom
turskom ruhu u Palau Bouillon. U poslijepodnevnim satima, dok sam
leala odmarajui se bez svojih ipki u irokoj haljini od izvezenog indijskog
pamuka, Sylvie je urno dola da me probudi.
Madame, madame! Najljepi ovjek na svijetu je ovdje, eka vas u
prizemlju! Oh, da mu samo vidite brie, njegov plat od baruna kako
ga elegantno nosi preko ramena! Njegove svilene arape... Oh, srce mi
lupa od njegovih listova!
To je Lamotte, Sylvie. Pomozite mi da stavim kapu.
Oh, vae kovre! Ne mogu ih zaeljati ovdje otraga! povikala je dok
je ukosnicama smotala kosu u malu punu i ugurala je ispod kune
ipkaste kapice. Zatim je, sva uzbuena, pourila u prizemlje da ga dovede
na kat.
Lamotte je nabujao u svojem uspjehu. Njegova rana luckasta galantnost
pretvorila se u bljetavu kavalirsku eleganciju. Ako nita drugo, bio je
ljepi nego ikad. Nesvjesni arm kojim je neko zraio sada je postao
svjestan i lukav, ali ipak unato tomu uspjean. Kad me je ugledao, zastao
je na vratima, podignuo obrve, a na licu mu je zaigrao udan osmijeh.
Dakle, vi ste slavna markiza de Morville! Ima to smisla, na svoj
osebujan besmisleni nain. Duboko se naklonio i skinuo eir s perjem.
Pozdrav, madame de Morville!
Pozdrav vama, monsieur Lamotte. Va prijatelj, monsieur d'Urbec, lei
u predsoblju i treba vas.
Nesretni d'Urbec. No, hvala Bogu, na kraju sretan! Da sam barem ja bio
dovoljno dalekovidan i odvaan pa da se nametnem anelu s prozora na
ovakav nain.
On umire, monsieur.
Boe moj, nisam to znao. Niste napisali u poruci. Istinska zabrinutost
pojavila se na trenutak na njegovim lijepim crtama lica te je pourio do
svojega starog prijatelja. inilo se da je ostao zaprepaten kad je ugledao
stranu promjenu na licu svojega prijatelja. Jeste li uinili ita za njega?
Okrenuo se prema meni bijesno. Za Boga miloga! Poaljite slugu da ga
odvede lijeniku, prije nego to bude prekasno!
Ne mogu, Lamotte. Svaki pravi kirurg prijavit e ranu. I to je jo
vanije, niste vidjeli ni mene. Morate se zakleti na tajnost ili u umrijeti
dva puta. Vidjeli ste samo markizu de Morville.
Mademoiselle Pasquier, rekao je polako, gledajui u mene, u to ste
se to upetljali? Vjerujte mi, monsieur Lamotte, bolje da ne znate.
Ostanimo na tome. On vas treba, a ja sam ve puno riskirala. Sve je bilo
pogreno. Napokon smo se ponovo sreli, ali sve je to bilo tuno i
upropateno.
Lamotte, ipak si doao. D'Urbec nije mogao podii glavu.
Stari prijatelju, kako si mogao tako loe misliti o meni? Doao sam im
sam uo.
Novac koji sam ti povjerio. Jo ga ima?
Ve se udvostruio.
Dobro. elim da ga poalje mojim roditeljima. Ne u kuu u Aixu. U ovo
doba moja je majka u posjetu sestri u Orlansu. Poalji ga tamo. Ulica
Bourgogne. Kua udovice Pirot. I pobrini se za dostojan pogreb, hoe li?
Zbog moje majke, ako ni zbog koga drugoga. Lamotte je briznuo u pla.
No, no, bez plakanja, apnuo je d'Urbec. Moja loa srea je na izmaku.
Tko bi to pomislio? Glupa nesrea. Susret s ulinim nasilnicima. To se
moglo dogoditi bilo u koje vrijeme.
ak mi nisu bili neprijatelji. Reci Griffonu da se neu vratiti. Barem se
mademoiselle Pasquier pobrinula da ne umrem na galijama, na vjenu
sramotu mojih roditelja.
Rei u im da si umro plemenito, rekao je Lamotte, uzimajui
prijatelja za ruku dok je sjedao na niski krevet. Nakon to je d'Urbec
zatvorio oi, Lamotte je dugo sjedio uz njega i sluao prijatelja kako die,
dok su mu suze nijemo tekle niz obraze.
Nekoliko je dana d'Urbecu bilo uglavnom jednako, niti je umirao niti se
oporavljao. Iako mu je groznica nestala, leao je, jedva se micao, svaki put
kad bih ula u sobu, gledao me je kroz napola zatvorene oi. Zatim sam
jednog sparnog jutra u kolovozu, kada je bilo posebno malo posla, dok
sam sjedila Ijutita to nisam mogla pratiti dvor u Fontainebleau zbog
d'Urbeca, ula kako netko lupa na ulazna vrata. Odloila sam svezak Tacita
koji sam ravnoduno itala pod stol, za sluaj da se napokon radi o
klijentu. Spustila sam koprenu, urno obrisala prainu s kristalne kugle i
poslala Mustafu na vrata.
Makni mi se s puta, djeae... Oh, ti strana nakazo! Ima brkove! Ah,
evo je! Vraica, sjedi sva u crnom! Vidite, Marie-Claude, rekla sam vam da
trebamo smjesta doi!
Jeanne-Marie, imali ste pravo. Rekla sam vam da mi je neto sumnjivo.
Istina, sve je istina! Te dvije pranjave enice u putnoj odjei, oniske i
ivahne poput goropadnica, upale su u moj salon. Djeak sluga koji ih je
pratio, natovaren njihovom prtljagom, bacio ju je na pod, odmah do vrata.
Doite, Marie-Claude, on je sigurno gore, ba kao to je onaj ovjek
rekao, ranjen u dvorskoj spletki... Dvije ene su odjurile prema stubitu.
A koji to ovjek? upitala sam, zaprijeivi put prema gornjem katu.
Vitez de la Motte je donio poruku u kuu moje sestre da moj sin umire
od smrtonosne rane nastale u obrani asti dame visokoga ranga, rekla je
ona nia. Donio nam je novac za koji je rekao da je od mojeg sina. Obje
su ralale i govorile razvuenim samoglasnicima tipino za jug. Boe, to je
zacijelo d'Urbecova majka! I njegova teta. Kakva strahota! Sada mi je
nedostajao samo njegov djed i pas.
Vitez de la Motte?
Da. Najljepi ovjek kojeg sam ikada vidjela. Vrlo vaan ovjek. Osobni
prijatelj mojega neaka, izjavila je d'Urbecova teta. No, odmah sam
znala da je to jedna od onih dvorskih spletki o kojima sam itala! Tako je,
urota. Da dvoboj, pih! Urota vie nalikuje na njega. Misli li da u ovom
trenutku nosi eljeznu masku? pitala sam sestru. Vie je vjerojatnog
rekla je, da je otkrio tko nosi eljezu masku. Poznajem svojega sina, on se
uvijek mijea u tue stvari. Taj novac ne moe biti njegov on nema
nikakva novca. Tim je novcem netko kupio njegovu utnju. Istrait u ja
to, rekla je i tako smo iskoristili to mito za prvu koiju za Pariz.
A kako ste, molim vas, nali moju kuu? Moj je glas bio hladan, ali
osjeala sam kako me obuzima gnjev.
Prepoznala sam grb obitelji Bouillon na koiji kojom je stigao vitez,
rekla je teta. Zatim, kad smo stigle u Pariz, raspitale smo se u spremitu
za koije Palae Bouillon. Ba krasno, pomislila sam mrzovoljno.
A sada, vi besramna pohotnice, odvedite nas do njega ili u prijaviti
vaa zloglasna djela policiji! Postoji mjesto za ene poput vas, ene
zloglasnog iskvarenog ivota, koje odvlae mladie u propast!
D'Urbecova je majka bila ispunjena pravednikim gnjevom. Zakiljila sam.
Ako to uinite, rekla sam ravnoduno, ovjek koji gore lei umrijet e
u zatvoru zbog svoje uloge u ulinoj tunjavi koja se dogodila pred mojim
pragom i od koje sam ga spasila.
Glupost! Florent d'Urbec lei tamo gore va ljubavnik, kojeg ste
namamili u propast! odvratila je teta. U trenutku, sve je odjednom
postalo jasno. Neka vrag nosi tog Lamottea! Tako mi i treba kada sam
povjerila zadatak ovjeku koji pie romantine drame za kazalite. Tko zna
zato je to uinio, moda da utedi vrijeme, moda zbog neke vane
obveze u Parizu, nedvojbeno neke izopaene veernje zabave u Palai
Bouillon. Pourio se predati novac prije nego to je d'Urbec doista umro.
Vidjela sam sve kao da sam bila nazona. Lamotte, koji je sam sebe
uzdignuo do naslova de la Motte svojim armom, iznenada ponesen
naletom mate, nastojao je ostaviti d'Urbecovu majku s plemenitom
uspomenom. Briui jednu od svojih lakih suza, uvjerio je sam sebe dok je
govorio da je sve to je rekao istina. Uzvisio je svojeg prijatelja, dodao
dvoboj, ljubavnu pustolovinu i Bog zna to jo. Moda jo i izgubljeno
blago i kraljevsku urotu. A ova zbrka je rezultat svega toga.
Prije nego to idemo dalje, morate shvatiti nekoliko stvari. Vitez... hm...
de la Motte vam nije rekao cijelu istinu.
Nikada je ne kau kada je rije o onim visokim dvorskim intrigama,
odvratila je njegova majka. Neu ni koraka napraviti dok ne otkrijem
cijelu istinu! rekla je maui prstom pred mojim licem. Naalost, znala
sam da bi upravo to mogla i uiniti.
DVADESET OSMO POGLAVLJE
Kraljica tame navukla je zastore pred areim poslijepodnevnim suncem.
Ispod svoje haljine od indijskog pamuka nije nosila steznik. Vidjela sam
kako joj se znoj cijedi ispod turbana koji je skrivao njezinu kosu. Sjedila je
mlitavo u svom velikom naslonjau, noge u izvezenim turskim papuama
podignula je na podnoak ispred sebe. Bezvoljno mi je rukom pokazala na
stolac koji je stajao nasuprot njezinu, u sobi punoj tapiserija iza crnog
salona. Njezina najmlaa djeca dizala su galamu igrajui se bubnjem i
limenom trubom negdje na katu. U kutu stari je Montvoisin tiho drijemao,
otvotena knjiga visjela mu je iz ruke.
Naraninu vodicu? ponudila mi je La Voisin, stavljajui malo slatkaste
kolonjske vode na znojne sljepoonice da ih osvjei, a zatim mi je dodala
bocu.
Da, hvala, odgovorila sam, nanosei hladnu alkoholnu vodicu na lice,
a vraara je uzela lepezu i poela njome uurbano mahati ispod brade.
Dakle, rekla je, u vaoj su kui... Oh, ta djeca, glava me boli od njih...
Antoine, Antoine! Da, vi! Probudite se i idite rei Louisi da odvede djecu u
vrt! Imam posla s markizom, a ne mogu uti ni vlastite misli!
Upale su u moju kuu, to je bolji izraz, odgovorila sam zlovoljno,
otvarajui svoju lepezu.
Upale? Pa to to zapravo rade?
Ovoga trenutka? Kuhaju govedinu da naprave hladetinu. Istoga dana
kad su stigle, unajmile su si namjetaj i meni poslale raun! Zatim su
preuzele komandu nad Gillesom i koijom te ispunile kuhinju
namirnicama... Znate da volim naruivati jelo izvana. Ili to ili se pozovem
kod drugih. Sada mi salon zaudara na enjak!
Hladetina je vrlo dobra za bolesnike. to on kae?
On je uasnut. Rekao je da moe savreno ozdraviti i bez hladetine i da
je ba tipino to mu se ovo dogodilo.
Kad se ve toliko potrudio da bude zarobljen u kui oaravajue
neudate ene, je li? Lepeza Kraljice tame zaustavila se i pokrila donju
polovicu njezina lica, ali ula sam kako glasno suspree smijeh. Dakle,
recite mi, zato ih se niste rijeili?
Prijetile su da e me prijaviti policiji za prostituciju.
Izraz lica Kraljice tame postao je mrk i ona je buno sklopila lepezu. Ne
znaju s kime se igraju, rekla je tiho. Mlade ene u gradu koje
pokuavaju uhvatiti mukarce iz dobrih obitelji za brak, je li? citirala je.
Jednom rijeju to mogu promijeniti.
Ne elim ga unititi, rekla sam.
Onda vam je ipak drag, unato svemu to govorite.
Ne volim nikoga. No, platila sam kirurgu, a ne volim gubiti na
ulaganju. Kimnula je glavom u znak odobravanja. Zatim je pomislila na
neto drugo i nasmijeila se onim svojim iljastim osmijehom.
Nikoga osim Lamottea, primijetila je, samo da vidi kako u se
zarumeniti od nelagode. Ha! Nemojte skrivati svoje lice iza lepeze! Svaka
ena u Parizu danas voli Lamottea. Ni ja ne bih imala nita protiv da ga
dobijem na no ili dvije, iako iz toga ne bih izvukla nikakvu korist. Dakako,
u ovom trenutku svaka ena koja se zamjeri vojvotkinji de Bouillon znatno
bi riskirala. Ona uiva u graenju Lamotteove karijere, a jedna je od mojih
najboljih klijentica. To je bilo upozorenje.
Pretpostavljam da i sam Lamotte mora biti vrlo oprezan ovih dana,
primijetila sam.
To je cijena slave. Da bude voljen strasno svakog drugog utorka
kada je monsieur de Vendome na bojitu. Mnogi mu zavide.
Nadam se da nisu i svi oni vai klijenti.
Samo neki od njih, draga moja. No, ne gurajte nos u ono to vas se ne
tie. Imamo posla. Mislim da je za vau karijeru najbolje da se udate.
Podignula je malo srebrno zvonce koje je lealo na stolu kraj teke plave
staklene boce s naraninom vodom.
Margot, donesite limunadu za markizu i mene. Uasno je vrue.
Osjetila sam kako mi se eludac stee. Nisam bila sigurna je li to bilo zbog
limunade ili braka. I s dosta eera, povikala je za Margot. Znate da
volim slatko. I inilo mi se da se u posljednje vrijeme deblja. Oito jede
mnogo slatkoga. Vidite, draga moja, nastavila je, dok su svi mislili da
ste udovica od sto i pedeset godina, nije bilo opasnosti. im se dozna da
ste drali mukarca u svojoj kui, ljudi e vas moi ucjenjivati, i to daleko
opasniji od ovih dviju budalastih ena. No, kad se budete udali, bit ete
sigurni i moi ete raditi to vas je volja!
Nanijela si je jo malo naranine vode na unutarnju stranu zapea i na
zatiljak, usttim pokretom ruke ponovo otvorila lepezu, postavila je u
visinu prsiju i opet poela njome mahati. Mogu vam dogovoriti neto vrlo
povoljno, pa ete moi poi svojim putem. Da, najbolje e vrijeme biti
kada se odluite rijeiti d'Urbeca. Vjenanje e ga lijepo izbaciti.
Nasmijeila sam se i kimnula glavom. Bolje neka misli da nemam nita
protiv tog vjenanja nego da se odlui sama rijeiti d'Urbeca. Toliko sam
mu ipak dugovala.
Da, nastavila je samozadovoljnim tonom, mislim da se trebate udati.
Svatko bi bio dobar. No, ena ne smije propustiti dobru priliku da izvue
neku korist. Alkemiar je uvijek dobar izbor za vraaru. I bivi sveenik koji
je zadrao svoje sveenike halje moe biti vrlo dobar za posao.
Ako je va posao biti vjetica, pomislila sam. Uvijek je praktino imati
crnu misu u obitelji. Srebrne alice s limunadom primamljivo su zveckale
na pladnju kad ih je Margot donijela. Stari Montvoisin, koji je bio izvrio
svoj zadatak i vratio se drijemeu u stolcu, pridignuo se i potraio odakle
dolazi taj zvuk. Margot je najprije posluila svoju gospodaricu, a zatim
mene, pa Montvoisina, koji je otpio veliki gutljaj i obrisao usta rukavom.
No, moete ciljati i na vie. La Voisinin glas, kao i limunada, bio je
slatko ljepljiv. Trebali biste razmisliti o ovjeku s poloajem... Netko
poput... Brissaca! Da, Brissac bi bio savren!
Brissac Limunada mi se gotovo prevrnula u krilu. Zato Brissac,
zaboga? Zato mislite da bi on uope bio zainteresiran za takav
aranman?
Brissac oduvijek ivi odvojeno od svoje vojvotkinje. Uskratila mu je
prihode, on joj je teret. Razumijete li? Nagnula se prema meni s udnim,
ustrajnim osmijehom. Sada je u oskudici. Kako postaje sve oajniji,
njegov je stav iz dana u dan sve meki. Posvadio se s Neversom i sada je
bez krova nad glavom. Privremeno se preselio kod, hm... rei emo jo
jednog gospodina... koji e se brzo umoriti od njega. Meutim, upravo
obojicu imam u aci. Njihov stan i namjetaj su iznajmljeni na moj raun.
Brissaca smatram... investicijom. A kada razmiljam o vaoj budunosti,
vidim odlian nain da dobijem povrat za svoju dalekovidnost. Ako
odigrate prave karte, draga moja, njegova hladna mala vojvotkinja moe
nestati. A on, naposljetku, ima vie ili manje istinski naslov, iako je sada
pao na tako niske grane da e ga prostituirati za va novac. Mogli biste mu
pomoi za kockarskim stolovima, a najbolje od svega ne morate
spavati s njime! Sva srea jer kau da u krevetu smrdi jo gore nego
Louvois. On e ii svojim putem, a vi svojim. On e se obogatiti u
partnerstvu, a... vi ete biti zatieni od policije. To je idealno!
Ovo je Brissacova ideja, pomislila sam. to ju je zaslijepilo da ne vidi
koliko je ova ideja opasna? Je li to novac? Koliko e novca prijei iz ruke u
ruku izmeu njih kada proe vjenanje? Brissac... i sama je rije
ostavljala odbojan okus u mojim ustima. To je pravo iznenaenje...
Morate mi dopustiti da malo razmislim.
Nemojte misliti predugo. Moda nee biti zauvijek siromaan. Sada ste
mu zapeli za oko jer eli pobjedu u kocki.
Nije mi se to svidjelo. Ne treba mi kristalna kugla da mi pokae kako e
izgledati taj brak, pomislila sam. Kada se obogati zahvaljujui meni,
poeljet e drugu enu, iz velikake obitelji. Tada e posjetiti Kraljicu tame
i od nje kupiti boicu iz njezina zakljuanog ormaria, a ja u morati poeti
paziti to pijem. Osim, naravno, ako ja ne povuem prvi potez.
Ne brinite se, draga moja, rekla je La Voisin, tapui me po ruci,
gotovo kao da je proitala moje misli. Udovica s plemikim naslovom
moe ostvariti jednako mnogo kao i supruga. A vi ete se previe uzdignuti
kroz svoj brak da bi vas sudovi dirali. Meni su uvijek na prvome mjestu
vai interesi. Uostalom, smatram vas gotovo svojom keri!
Ni svojoj majci ne bih mogla vie vjerovati, rekla sam, gledajui je
svojim nedunim oima preko lepeze.
***
im sam ula u svoj salon, zapahnuo me val mirisa enjaka pomijean s
mirisom kuhane govedine. Ima li pozivnica, Mustafa? upitala sam u
nadi.
Ne, samo posjetitelj sa krinjom za monsieura d'Urbeca. Mustafa je
izvadio lepezu iz svojeg irokog turskog pojasa i poeo lijeno njome
mahati pretvarajui vrui zrak oko svoga lica u povjetarac. Uivajte gore,
madame, njegov sarkastian glas me slijedio uza stubite. Nakon to sam
ula u svoje neko lijepe odaje, sada prepune tueg namjetaja, napala
me jedna od mojih nezvanih goa.
Napokon, moj je jadni neak progovorio iz svoje bolesnike postelje...,
zamiljala sam d'Urbeca kako okree lice prema zidu, satima potpuno
zanijemio od njihova dodijavanja. ... i prve rijei koje je protisnuo kroz
svoje blijede, grozniave usne bile su da vas opravdaju.
Mene opravdaju?
Oh, kako sam ikada mogla sumnjati u vae dobroinstvo! Staviti na
kocku enino najdragocjenije blago, njezin ugled, kako bi spasila junaka od
tajne klike podmuklih ubojica! Vi ste svetica! Kako zanimljivo, pomislila
sam. D'Urbec je doao do oitog zakljuka kako nema naina da se prekine
jednom zapoeta pria osim da je se zamijeni drugom, jo boljom. Ba
kao u romanu... Njegova je teta sklopila ruke na prsima.
Pa, da, jest. Kad ste to ve spomenuli, nisam se mogla suzdrati. U
predvorju se zaulo razdraljivo reanje, na to smo obje okrenule glavu.
Kaem vam, majko, ne mogu ni gutljaja vie! Davim se u goveoj juhi!
Florent, kakva je ovo velika kutija pred vratima? Je li vaa? Provirila
sam u predvorje i vidjela d'Urbeca naslonjena na jastuke, njegovu majku s
velikom zdjelom juhe u krilu kako sjedi na krevetu do njega, drei golemu
licu. Ba aljiva situacija za junaka koji je razotkrio tajnu dvorsku kliku.
Kad me ugledao, pocrvenio je. Oito je sve uo.
Izgledate kao da vam je neugodno, monsieur d'Urbec, primijetila sam
prilino zajedljivo.
Samo zato to ne mogu ustati da vas pozdravim kao to i prilii vaem
poloaju, moja draga markizo, odgovorio je slabanim, ali ironinim
glasom.
Tko je donio sanduk? upitala sam. Je li to opet hrana?
Griffon je svratio da vidi kako mi je... poeljeti mi sve najbolje i rei
zbogom. Zar ne, majko? enica koja je sjedila na krevetu ljutito je
podignula pogled i uza zveket vratila licu u zdjelu.
Hvalevrijedno je to si i dalje odan svojem starom prijatelju, ali nije mi
jasno zato je bilo potrebno da kao oprotajni dar prihvati cijeli sanduk
pun skandaloznih publikacija! Dno rijeke je pravo mjesto za ovakve
stvari! rekla je odluno.
Oprotajni dar? podignua sam obrve.
Griffon sve rasprodaje. Svakim danom, kae, rizik je sve vei, a zarada
sve manja. Naao je izdavaa jansenistikih traktata koji e kupiti njegovu
tiskaru, a on e emigrirati u Rotterdam gdje, kae, ovjek moe tiskati to
god poeli. Donio mi je dar stvari koje se ne usuuje ostaviti niti
prokrijumariti preko granice.
Krasan dar! rekla sam. Mislila sam da vam je prijatelj.
Tono sam to i ja rekla, frknula je nosom madame d'Urbec i s
pravednikim gnjevom kimnula glavom prema meni. Zamislite, on gnjavi
bolesna ovjeka s takvim stvarima!
elio je dobro, odvratio je d'Urbec, branei svojega prijatelja. To je
sva njegova imovina... Griffon mu je ostavio polog da ima za ivot kad se
oporavi. Moje su oi susrele d'Urbecove. Ni on ni ja nismo mogli rei nita
vie da ne bismo rasprili iluzije njegove majke oko trenutanog zanimanja
njezina sina.
Vjerojatno mu je Lamotte... hm... de la Motte rekao gdje vas moe
nai.
U posljednje je vrijeme bio vrlo aktivan zbog mene, uzdahnuo je
d'Urbec.
Evo, takvoga prijatelja treba uvati, kazala je njegova majka.
Nekoga tko ti moe napraviti uslugu. Mora obuzdati svoju elju za loim
drutvom, Florente. Kao to sam ti uvijek govorila, odravanje prijateljstva
s vanim ovjekom ne iziskuje vie napora nego ono s beznaajnim.
Govorim to za tvoje dobro, Florente. Trati svoj talent. Osim toga, vie
nema mjesta za pogreke.
Da, majko, rekao je rezignirano.
I ne obraaj mi se tim tonom! Ne zna kako je to, izai pred oi one
umiljene ene tvojega ujaka, ta jalova stara metla, nakon tog tvog
zadnjeg malog... nesporazuma! Njezino dranje, njezin napirlitani eir,
nain na koji koraa u onim svilenim papuama, kao da su joj stopala
previe fina za zemlju, za razliku od svih drugih! Oh, kako elim vidjeti izraz
njezina lica kada postane znamenit! Kada sam je zadnji put vidjela kod
trgovca suknima, ak me i njezin sluga koji joj je nosio povlaku ignorirao!
Nadam se da razumijete, draga sestro, da vie ne moemo imati veze s
vaim sinom nakon... onoga to se dogodilo. Vjerujte mi, nitko ne ali zbog
toga vie od mene. Godinama smo bili pokrovitelji njegova kolovanja
teta pretpostavljam da nismo imali pravo oekivati zahvalnost. No, na
poloaj, znate... Njezin poloaj! ogoreno je procijedila.
No, prekinuo ju je Mustafa koji je jedva imao vremena najaviti Vitez de
la Motte! s ironinom gestom prije nego to je sam Lamotte uletio, pun
istinskog zanosa na koji nimalo nisu utjecali niti nesnosna vruina niti
enjak.
Toliko se radujem to vidim da ti je bolje, d'Urbec! uzviknuo je.
Majinska ljubav to je najmoniji lijek! Zaista udesno! D'Urbec je
bijesno prostrijelio Lamottea pogledom, dok se njegova majka na
kompliment ljupko zarumenjela. D'Urbec se inio ljutitim.
A to to dolje toliko divno mirie po enjaku? Lamotteov arm
ispunio je sobu poput mirisa.
Stara obiteljska tajna ljekovita juha. Moja je djeca vole otkad su bila
mala. Duguju joj svoje zdravlje. Cvala je.
Oh, Boe, moj dragi vitee, kako milostivo od vas to ste nas posjetili!
D'Urbecova teta nije eljela nita propustiti te je ula za njime. Zatim se
niotkuda pojavila i Sylvie te poela istiti prainu s namjetaja sasvim
nisko, odakle je pogled na Lamotteove slavne listove bio bolji. Kako lijepe
cipele! uzviknula je d'Urbecova teta. Naravno, u Orlansu, rijetko
vidimo neto tako elegantno! Lamotteove su cipele, sa svojim visokim
crvenim potpeticama i svilenim vrpcama, jo vie isticale njegove listove.
Bio je odjeven u utu svilu, s ovratnikom od uskih traka fine ipke. Na vrlo
skupoj vlasulji od jako nakovrane blijedoplave prave kose nosio je eir s
perjem.
Samo sam htio svratiti dok sam u gradu i vidjeti kako si danas. Strano
sam zauzet upravo sada. Toliko dogovora... Uvjebavaju moju novu dramu
za predstavu na dvoru, pa idem u Fontainebleau kako bih bio siguran da
e je postaviti kako valja. Zadnja lagana komedija ove sezone, prije nego
to pone razdoblje zimskih tragedija. Tada pozornicom vladaju turobni
stihovi i tragine kraljice. Iako kau da monsieur Racine planira neto to
e sve nadmaiti. ekamo, ekamo, ali Racine ita djelie po salonima,
uvijek priprema, a nikada ne zavri. Ja kaem da je iscrpio svoju
genijalnost. Ne, svijet eka moju sljedeu tragediju bez premca! Kriom
je pogledao u ene koje su u njega zurile s divljenjem i mali
samozadovoljni osmijeh zatitrao mu je na licu. Nego, d'Urbec, to je u
onom sanduku vani? Izgleda kao da je Griffonov.
I jest njegov. On odlazi, zna.
uo sam, uo sam. Dopusti mi da zadovoljim svoju znatielju i vidim to
ti je ostavio! Svita ena slijedila ga je u susjednu sobu.
Taj je ovjek vraji magnet za ene, rekao mi je d'Urbec kad sam ja
jedina ostala.
Aha, letci, uli smo ih kroz otvorena vrata. Madame de Brinvilliers
uasni stihovi! ovjek ubio sebe i svoju obitelj pred poreznikom to je
staro. Oh, evo novog: Paklena naprava otkrivena u toulonskoj luci urota
izdajnika, pokuaj da se u zrak digne admiralski brod, i tako dalje,
Genijalan samozapaljivi mehaniki fitilj... Jedna od ena je tiho kriknula.
Zaustavite ga! Uutkajte ga! To zabadalo Lamotte! D'Urbec je
pokuavao ustati. Zatim se trgnuo i predomislio. Pobrinite se za majku,
Genevive ovo sluti na katastrofu! Recite Lamotteu da skrije to od nje!
Pourila sam se u vlastitu spavau sobu i nala Lamottea kako sjedi na
krevetu i veselo ita pozornoj gomili ena pojedinosti o uroti protiv flote
Njegova Velianstva u toulonskoj luci. No, madame d'Urbec bila je blijeda
kao smrt, vrsto sklopljenih ruku. Pogreno shvativi njezine osjeaje,
Lamotte je povikao: Nemojte se bojati, madame, kraljeva e policija nai
urotnike i smjesta ih pogubiti!
Dosta, Lamotte. Madame d'Urbec je bolesna jer se previe naradila.
Madame, sjednite ovdje...
Oh, Boe dragi, oh, on je to uinio! On je jedini koji je to mogao uiniti!
Moj Olivier, moj sin! Zato su moji sinovi roeni za nevolje? Oh, moram ii
k njemu!
Pa, to je strano! povikao je Lamotte. Hej, slugo, malo vina za
madame! Problijedjela je! Iskoristila sam trenutak da zgrabim letak i
vratim ga natrag u sanduk.
Kada je Gilles donio vino, rekla sam tiho: Gilles, uzmi ovaj sanduk i stavi
ga... zna kamo.
Razumijem, madame, rekao je i podignuo taj teki predmet i odnio ga
u podrum, onamo iza boca s vinom, gdje su bila skrivena tajna vrata.
Moramo se smjesta spakirati, Marie-Claude! Prva sljedea koija, ako
nije prekasno! rekla je madame d'Urbec slabanim glasom, njezina ju je
sestra hladila lepezom dok je leala napola u nesvijesti u mojem najboljem
naslonjau.
Moje dame, ponudit u vam koiju i slugu svoje zatitnice da vas
otprati do potanske koije bilo u koje vrijeme kada odluite otii. To je
najmanje to mogu uiniti za potovanu majku dragoga prijatelja, rekao
je Lamotte teatralno. Zahvalno je pogledala u njega, kao da je ve napola
zaljubljena.
Madame d'Urbec, mogu li vam ikako biti od pomoi? upitala sam,
zatirui svaki trag osjeaja iz svojega glasa i s lica. Ta malena ena
iznenada je sjela u svoj unajmljeni naslonja i briznula u pla. Uzela je
veliki rupi iz rukava i brisala lice izmeu jecaja.
Oh, kako biste vi mogli, sa svojim poloajem i lagodnou... i svime
ovime... vlastitom lijepom gradskom kuom... haljinama, lijepim
namjetajem... zajecala je i opet obrisala oi, kako biste vi mogli
razumjeti tugu jedne majke? Imam est sinova i svaki mi zadaje bol!
Porezi! Vjera! Politika! Stari zakon! Novi zakon! Sve stvari koje uglaeni
ljudi ne spominju! Ali oni... oni su buntovnici, svi do jednoga! To je
obiteljsko prokletstvo, s oeve strane. Oh, Boe, da su barem keri, bilo bi
mi puno lake...
Jo je neko vrijeme jecala dok je vladao kaos pakiranja, zatim je
pospremila svoj rupi i otila u susjednu prostoriju da se oprosti sa svojim
sinom. Pojavila se suhih oiju i rekla: Madame de Morville, ne mogu
ostaviti svojega sina u boljim rukama. Bog vas blagoslovio za vae
dobroinstvo. Namjetaj se moe vratiti tapetaru u Ulici Charonne odmah
iza zidina. Dovoljno im je dojaviti i oni e doi po njega. Evo rauna. Ne
dopustite da vam previe zaraunaju. Otila je u naletu emocija, pod
ruku s Lamotteom, dok je njezina sestra ila za njima, ostavivi govedinu
da i dalje kipi u kuhinji.
Dakle, uzdahnuo je d'Urbec, podiui glavu s jastuka, ode moja
majka i moja ivotna uteevina.
Ne brinite se, Florente, rekla sam. Pobrinut u se da vas dostojno
pokopaju. Uputio mi je brz i otar pogled.
Imam vrstu namjeru preivjeti. elim izbrisati sjeanje na ovu
romantinu katastrofu.
Prvo mi recite o emu se tu radilo. Mustafa, ako morate prislukivati,
ne budite tako nametljivi. Savinuti vrh Mustafine male turske papue
povukao se iz vidokruga iza poluotvorenih vrata. D'Urbec je uzdahnuo i
pogledao svoje ruke.
Otac bi bio bogat, znate, da je imao trunke pameti. On je prvoklasan
graditelj satova i naslijedio je dobar posao. No, trati vrijeme tugujui nad
izgubljenim naslovima, istrauje svoje pretke, trai neoprezne pokrovitelje
za svoje fantastine planove i sanja da e biti nagraen mirovinom i
plemikim naslovom za jedan od svojih najdraih projekata. Olivier, moj
stariji brat, jedini dri sve na okupu. Po mom miljenju, on je ak i bolji od
oca u projektiranju mehanizama i znatno praktiniji. Dakle, vidite,
prirodno je to je majka, poznavajui obiteljske sklonosti, zakljuila
napreac kada je ula da je u toulonskoj luci naen pakleni stroj s
neobinim mehanikim fitiljem. To je sve. Moja je majka jedna od onih
koji ive za dramu. Vjerojatno i svi mi, jedva...
No, to je bilo ono o obiteljskom prokletstvu? Znai li to, osim to ste
tajni frondeurs
[28]
, pretpostavljam prema dugom jeziku vae tete, da ste
heretici?
Ne bih raunao reformiranu vjeru kao herezu. Osim toga, zahvaljujui
ujaku, ja sam vjerojatno bolji, ili barem noviji katolik nego to ste vi. Ujak
je dobro iskoristio obraenje i inzistirao je da i ja uinim isto.
Budui da ne vjerujete ni u to, nije bilo vano, zar ne?
Vjerujem u mnogo toga, mademoiselle Pasquier. Istinu, pravdu, snagu
racionalnog uma...
Nije ba popularno vjerovati u to, po mojem miljenju. Nije ni udo da
ste uvijek u nevolji. To je pravo obiteljsko prokletstvo, tako razmiljati.
Spustio se natrag na jastuk i fiksirao me pogledom, razmiljajui. Dugo je
utio. Prokletstvo! rekao je tuno.
to je? upitala sam ga. elite li jo govee juhe? Nee se zgusnuti u
hladetinu na ovoj vruini.
Vi ste zaljubljeni u Lamottea, zar ne? Ne mora vam biti neugodno.
Veina ena je zaljubljena u njega. No... Nadao sam se da ste iznad opeg
ukusa... Skrenula sam pogled s njegova razoaranog lica.
Ja nisam zaljubljena ni u koga... I danas imam vane sastanke, ula
sam samu sebe kako govorim dok sam bjeala iz sobe.
***
Ve sljedeeg dana, na kraju jo jednog dugog, ljepljivog poslijepodneva
kada veina Pariza nije imala nikakva boljeg posla nego da drijema iza
sputenih kapaka, vratila sam se kui iz posjeta u predgrau i zatekla
golemi snop utih rua kako lei u kutiji na stolu u prizemlju. Svi su
ukuani bili na sjenovitom donjem katu s navuenim zavjesama zbog
sveprisutne topline. Mustafa se hladio lepezom dok je d'Urbec, zamotan u
plahtu poput toge u nedostatku kunog ogrtaa, sjedio u mojoj najboljoj
fotelji i naglas itao okupljenomu drutvu. Gilles je sjedio kraj kuhinjskih
vrata na niskome stolcu i latio srebrninu, a Sylvie je zauzela moj drugi
najbolji naslonja u kojem je sjedila, krpala arape i pozorno sluala.
Dakle, ne samo da nitko ne smatra da mi treba otvoriti vrata, nego svi
vi... Oh, to je to? prekinula sam ljutitu bukvicu koju sam kanila oitati
kad sam ugledala maleno brdo cvijea. Sylvie je urno ustala s mojeg
naslonjaa i dovukla jo jedan stolac iz kuhinje.
Suzdrali smo se ak i od itanja posjetnice do vaega povratka, rekao
je d'Urbec. Bolje je izgledao, ah kao da se u njegovoj dui neto
promijenilo. Slijedio me hladnim i cininim pogledom.
Barem neto, u ovoj kui, odgovorila sam i, ponovo navukavi
rukavice, paljivo podignula vrstu, graviranu posjetnicu iz kutije i lagano
je protresla prije itanja. Osjetila sam da d'Urhecove oi nita ne
proputaju. Oh... Uh, Brissac! Vijesti su se svakako brzo proule! Strogo
sam pogledom prostrijelila Sylvie, a ona je tako pozorno promatrala gljivu
za krpanje kao da e poeti rasti. Trake boje lavande izgleda poput La
Pelletierova djela, zar ne? Onda je bezopasno. Oito ljubavni praak, ovaj
put. Prola sam prstom u rukavici izmeu utih latica. Nekoliko se
zelenkastih kristalia uhvatilo za moju rukavicu. Pokvarenjak! rekla sam.
Sylvie, stavi mokru maramu oko usta i nosa i poi otresti ovo cvijee na
stranja vrata prije nego to ga stavi u vazu. Volim ute rue, pa ih neu
baciti.
ini se da znate mnogo vie o svijetu, markizo, nego ona djevojica
koja je potajno itala Petronija.
ovjek ui dok je iv, monsieur d'Urbec, rekla sam dok sam gledala
Sylvie kako juri kroz kuhinju, nosei cvijee. Ljubavni praak, praak za
nasljedstvo, lijepe mirisne talijanske rukavice danas moderan svijet nije
za budale a ni za kukavice. Okrenula sam se i vidjela kako me njegove
tamno obtubljene oi fiksiraju i procjenjuju.
Vojvoda de Brissac se zanima za vas, dakle? Morate se uvati takvih
prijateljstava. Glas mu je bio ravnoduan. Brissac je poguban rasipnik
koji financijski unitava svoje ljubavnice i... druge prijatelje. Kao
profesionalni skuplja novosti, rado u vam rei pojedinosti. Neto na
njemu kao da se promijenilo.
Pa, gospodine skupljau novosti, ako se mogu osloniti na zakone
gostoprimstva da ete svoj profesionalni interes zadrati za sebe, rei u
vam da on ovaj put eli brak tajni brak iz rauna. Spao je na imovinu od
dvije koulje, uzdrava ga moja pokroviteljica. Koliko ja znam, vjerojatno je
od nje ak posudio novac za ovo cvijee. Nada se da e udruivanjem
snaga sa mnom povratiti sve svoje gubitke na kocki.
Njegova mu sadanja supruga ne remeti taj plan? Pretpostavljam da
ete kao vojvotkinja de Brissac imati doista vrlo lijepu grobnicu, nakon to
povrati svoje bogatstvo.
Od njega? Toga krtog gada? Samo ako je sama naruim odmah nakon
vjenanja i osobno platim! Nasmijala sam se i uzela vazu od Sylvie te je
namjestila na stoli. Kojem kiparu da naruim nadgrobni spomenik?
Warinu? Ili je on izaao iz mode ovih dana?
Ne morate ga prihvatiti, znate, samo zato to sam vas ja ugrozio,
rekao je tiho.
Sama sam se ugrozila kada sam otvorila vrata. Bio je to moj izbor. I ne
elim biti u braku. Sama u se snai.
D'Urbec me je dugo i uporno gledao, a vilica mu se zgrila. Zatim je
rekao oputenim glasom koji nije zvuao iskreno: Da ovjek bez koulje
nije ak i ludi od ovjeka s dvije koulje u izricanju brane ponude,
predloio bih ponitenje tete koju sam uinio na jedini astan nain koji
mi se prua. Budui da je tako kako jest, moram vas moliti za jo nekoliko
dana strpljenja i posuditi od vas list papira, pero i tintu.
Otila sam donijeti papir i tintu i zaula Sylvie kako pita: to to kanite?
Njezin je glas zvuao uasnuto.
Ovo je povijesni trenutak. Svjedoite utemeljenju bogatstva kue
d'Urbec! kazao je mranim tonom, a napetost u sobi bila je tea od
sparnoga ljetnog zraka. Uzeo je pero i poeo pisati.
Prijava, najavio je, od talijanskog opata koji je paljivo proitao
straan, bezboan skandalozan uradak o kojem bi trebalo obavijestiti
inspektora knjiarstva i koji bi trebalo zabraniti. Protuvjerski i ironian
Parnasse Satyrique! Griffon mi je ostavio dvjesto primjeraka ovog
razvratnog djela kao moj temeljni kapital. Slubena e osuda povisiti
cijenu od dvadeset sua na dvadeset libra. Pametan ovjek moe umnoiti
zalihu od dvije tisue libra na mnogo naina u ovoj prijestolnici brze
zarade. Jedina prednost do koje me je doveo ivot jest da znam gdje se
stvaraju nepotena bogatstva i kako se brzo zbog njih postaje potovan.
Madame de Morville, sada u se obogatiti dovoljno da svojoj staroj
majci poaljem koiju, konje i novi eir, od ega e enu mojega ujaka
udariti kap. Dovoljno da otkupim svoje mjesto u svijetu. Posuo je pismo
pijeskom da se osui, a zatim ga je otresao. Evo, Sylvie, molim vas,
dostavite ovo policiji, rekao je, kapajui vosak preko preklopljenog ruba
pisma. Znam da znate kako. Sylvie me upitno pogledala.
Da, Sylvie, idite. Sve je u redu. Moete raunati na nau diskreciju,
monsieur d'Urbec.
Hvala vam, odgovorio je. Odjednom sam ga se bojala, njegove
odlunosti, udnog izraza na licu. Doimao se kao ovjek sposoban za bilo
to.
Promatrajui moje lice, predao je tintu i papir Sylvie da ih vrati u ormar
iz kojeg sam ih uzela. Pokretom je pomaknuo plahtu i otkrio rub iga na
ramenu. Vidjela sam gorinu u njegovim oima kad je uhvatio moj pogled,
pa sam brzo okrenula glavu.
Ja ne mogu itati slike u vodi, Ateno, ali pretkazat u neto o vama.
Morate shvatiti da vam Lamotte nije umno dorastao prije nego to
moete imati mene.
Zato mislite da elim ijednoga od vas? bijesno sam dobacila.
Zar ste zaboravili da nisam glup? Izdaju vas vae oi. Jeste li me primili
samo da njega namamite ovamo? To ne prelazi mogunosti vaeg
spletkarskog uma, znam to. to je to zablistalo s tolikom privlanou pred
tim vaim pohlepnim sivim oima? Jesu li to bile svilene arape? Je li to
bila njegova uasna poezija? Ili je to bio blagotelei pogled koji ne moe
suspregnuti kad god je u nazonosti neke ene? Kada odrastete, lisiice,
znat ete gdje me moete nai.
Grozni ste, Florent d'Urbec! uzviknula sam, kako bih skrila svoje
ponienje to me je tako lako prozreo. to to elite od mene? Da se
svega odreknem i poem s vama, da budem nitko i nita? Zar nisam ve
riskirala sve to imam zbog vas? to je mukarcu dovoljno? Morate li
posjedovati sve to vidite? ak mi i onaj smijeni sotonist Brissac nudi
partnerstvo, koliko god da je odvratno!
Njegovo je lice problijedjelo, a zatim su mu oi sijevnule od bijesa,
povikao je: Genevive Pasquier, poalit ete to ste mi ovo ikada rekli,
kunem se! No, od njegova sam bijesa postala samo jo prkosnija.
Uzvratila sam mu pogled i slegnula ramenima.
Oh, tako, osveta! Svatko je eli ovih dana! To me je dovelo do Kraljice
tame i sada vie nikada neu mirisati rue! Kamo e ona odvesti vas,
Florent d'Urbec? Ja barem imam udovite koje me je povrijedilo kao
dostojan predmet svoje osvete, a ne enu koja je riskirala svoj ivot kako
bi mi uinila samo dobro! Jednog mi dana morate ispriati neto vie o
tom svojem slavnom mozgu, dragi prijatelju, i kako ga rabite da razluite
komu se vrijedi osvetiti!
Sljedea dva dana nije razgovarao sa mnom. Trei je dan posudio iglu od
Sylvie i, s pretjeranom pomnou dugogodinjeg neenje, zakrpao svoju
koulju s koje je nekoliko pranja uklonilo mrlje od krvi.
Odlazim, rekao je. Poslat u po svoju krinju kada naem stan.
Nemate kamo? upitala sam, iznenada zabrinuto. Jo je izgledao slabo
i grozniavo. Njihao se dok je stajao pred vratima. Shvatila sam da ga
samo ponos dri na nogama.
ivio sam u stranjoj sobi Griffonove tiskare. On i njegova obitelj ivjeli
su iznad. Jansenist vjerojatno nee biti tako susretljiv.
No... Hou li vas opet vidjeti?
Ah, to? Da, naravno. Na etalitu Cours-la-Reine u etveropregu.
Zbogom, madame de Morville! Ne miriite nikakvo cvijee! Pobjegla sam
na kat, lijui glupe suze bez ikakva razloga.
DVADESET DEVETO POGLAVLJE
S prvim danima jeseni dvor se vratio. Vrijeme je i dalje bilo toplo, zlatasto i
blago, s onim udnim svjetlucavim mirom koji iznenada nestaje s prvom
jesenskom kiom. Lamotte i d'Urbec nestali su iz mojeg ivota. D'Urbec,
vjeran svojoj rijei, poslao je po svoju krinju, ali se nije osobno pojavio.
Vratila sam namjetaj, bacila kosti za juhu i iznova uronila u svoj rad.
Posao mi nikada nije bolje iao jer su se proirile glasine da je Kralj Sunce
u potrazi za novom ljubavnicom, pa su se u skladu s tim dvorske spletke
umnoile.
Svi mi se smiju, prokleti bili! vrisnula je madame de Montespan u
svojem zlatnobijelom salonu. Van, svi van! Moja budunost vas se ne
tie! Odlazite ili se kunem da u vas sve poslati na vjeala! Jo imam
utjecaja, ne zaboravite to! Kraljeva je ljubavnica projurila kroz salon
poput demona u brokatu, zgrabila malog bronanog Amora sa stola i
bacila ga prema jednoj od svojih preplaenih slukinja. Njezine su dvorske
dame nestale, a ja sam izvadila svoju kuglu. Stavila je ruke na sljepoonice
i sjela stenjui. Jo jedna od njezinih glavobolja. Dobro, svi su otili. Sada
mi brzo recite, hoe li ona debela, madame de Soubise bez ukusa zauzeti
moje mjesto? Svatko na dvoru znao je za kneginju de Soubise i tajni znak
kojim je ta crvenokosa ljepotica davala kralju do znanja da joj je suprug
odsutan. Kad bi ula u prostoriju sa svojim smaragdnim naunicama,
nastao bi agor, a sve bi oi bile uprte u kralja.
Oni zlonamjerna srca takoer su uivali gledajui kako se oi madame
de Montespan suzuju nad njezinom lepezom kad bi ugledala slavne
naunice. La Montespanin pad bio je blizu. ivjela nova matresse en titre!
Paljivo sam procijenila njezino lice. Unato glavobolji, njezine sablasne
oi boje akvamarina i dalje su svjetlucale od bijesa. Ovog se puta slika
lijepo oblikovala u kugli.
Pobjeda vae suparnice bit e kratkoga vijeka, madame! U to moete
biti sigurni! Nagnula se blie, pokuavajui i sama zaviriti u vodu, njezin je
dah zamaglio staklo. Sa svojom iduom trudnoom madame de Soubise
izgubit e svoju ljepotu, a kralj e izgubiti interes.
Izgubit e svoju ljepotu? glas madame de Montespan zvuao je
pakosno pobjedniki. Kako? Moe li vam kugla to rei?
Jasno se vidi, madame. Izgubit e prednji zub.
Ah, uzdahnula je madame de Montespan. Moji su zubi vrlo jaki.
teta to mnoge ene izgube zube kada dobiju djecu. Bog je elio da
dobijem mo, pa mi je dao snane zube! nasmijala se. Zubi s joj bili
maleni i bijeli, kao u goblina, izmeu njezinih rumenih usana.
Vaa ljepota i dobar ukus su bez premca, madame, rekla sam
umirujuim tonom.
Zaklela sam se da ga nijedna druga ena nee imati, a ja se drim svojih
obeanja! udna je vedrina sada skrivala njezin kiptei gnjev.
Svatko vas potuje zbog toga, madame, uvjeravala sam je.
Kaem vam, madame de Soubise ima sree to e izgubiti taj zub. Neu
dopustiti da niti ona niti bilo tko drugi ikada zauzme moje mjesto
vojvotkinje! Recite mi, govori li vam vaa kugla kada u postati
vojvotkinja? To je bila bolna toka. Svatko je to znao, ali nitko joj se nije
usudio rei da joj kralj nikada nee dati taj naslov kojim je nagraivao
kraljevske ljubavnice jer nije elio da njezin suprug postane vojvoda. Bilo
je to zaista vrlo jednostavno. Ali, naravno, ona je vjerovala da je to bio test
njezine moi nad njim da e on zbog ljubavi prekriti sve presedane i
nekako je proglasiti vojvotkinjom, a da ne promakne staroga Montespana,
koji je jo uvijek bjesnio u egzilu u provinciji, kamo ga je prognao njegov
kraljevski suparnik. Predstojnica samostana Fontevrault kae da bili
zaista trebala uskoro postali vojvotkinja, s obzirom na moje usluge kruni.
Njezina sestra, njezino jedino ohrabrenje.
Predstojnica vrlo dobro zapaa.
Ali ne kao vaa kugla. Recite mi, to kae o mom tabouretu
[29]
? U
njezinu je osmijehu vrebala opasnost.
Kugla je posve bistra, madame. To je est sluaj kada neto jest u
budunosti, ali ne tako neposrednoj, pa se ne moe jo vidjeti. Moda
nakon odlaska madame de Soubise. Njezine su se oi suzile u prorez.
Kaem vam, moram imati taj tabouret, bez obzira na to koliko e
kotati! Nisam imala namjeru rei joj da ne vidim stolac za vojvotkinju u
njezinoj budunosti.
Madame, vaa ljepota dovoljno obeava za budunost. Podignula je
obrvu i ustala.
Na je sastanak gotov, madame de Morville! Mademoiselle des Oeillets
e vas ispratiti u predvorje. Punana svilena torbica koju mi je
mademoiselle des Oeillets predala bila je i dalje teka, iako je ona ve
uzela svoj dio. Izvrsno! Ako se ovako nastavi, uskoro u se osloboditi
Kraljice tame.
***
Tog nedjeljnog poslijepodneva bila sam posljednja od vjetiinih tienica
koja je stigla u Ulicu Beauregard. Sjedila sam ispred zatvorenih vrata
njezine radne sobe promatrajui mjedene okove zasuna na vratima te me
iznenadilo kada su se vrata otvorila i kada sam zaula djeli razgovora.
Ugledala sam La Voisin u tamnoj haljini, bijeloj ipkastoj pregai i ipkastoj
kapi kako, drei je za lakat, isprauje La Lpre, crvenih oiju i uplakanu.
Dosta je vaeg cviljenja! Ugledajte se na malu markizu. Ona posluje tek
dvije godine i uvelike napreduje sluajui moje savjete! Kad je starica
tekim korakom izala, jako potitena, madame me je uvela u svoju radnu
sobu.
Jo jedan zajam, uzdahnula je. Ah, ini se da uzdravam cijeli svijet!
Vama, barem, ide dobro. Na svakom koraku sluam o vama u posljednje
vrijeme. Jeste li donijeli svoju evidenciju?
Naravno, madame.
Oho! nasmijeila se, okreui stranice moje zelene poslovne knjiice.
Ide vam mnogo bolje otkad vie ne uzdravate onaj zvjerinjak
Provansalaca! A i dobro pazite na svoje ostale trokove. Kakav lijep
napredak! Ako ovako nastavite, uskoro ete otplatiti kuu. To je zato to
slijedite moje savjete a ne kao ta budalasta La Lpre! Kako sam slaba,
ha, markizo? No, ja uvijek pazim na svoje ljude. Sprema mi se neto rei,
pomislila sam. Savjet koji bih trebala posluati. Inae...
Jako ste porasli u mojim oima u posljednje vrijeme. Nasmijeila se
majinski. Imate veliki talent za posao. Toliki uspjesi! Nikada neete biti
tuna starica poput La Lpre. Eh sad, sljedei tjedan priredit u malu
sveanost da proslavim povratak dvora. Vani, ako vrijeme bude lijepo. Jo
imam toliko lijepog cvijea u vrtu! I nova fontana s kipom ba lijepo krasi
moj paviljon, zar ne? Ustala je i pokazala prema prozoriu radne sobe.
Vani u vrtu uborila je fontana usred gomile paprati i posljednjih ljetnih
ljiljana. U njezinu sreditu stajao je mali Amor s bokalom iz kojega je curila
voda po njegovim debeljukastim stopalima. Bijeli stupovi klasinog
paviljona zlatno su se presijavali na poslijepodnevnome suncu. Dimnjak
pei za spaljivanje rigao je crni dim. Nikada nije bilo vie posla na dvoru,
rekla je, gledajui njeno tamni stup dima koji se uzdizao prema plavome
nebu iznad grada.
Bit e jako lijepa zabava, rekla je neusiljeno, okrenuvi se od prozora,
puno divnih starih prijatelja. Dobit ete pozivnicu za dan-dva graver je
tako strano spor! Poznajete veinu ljudi koji e doi, pretpostavljam.
Mnogi od naih, neki od La Bossinih i, naravno, klijenti i nekoliko
odabranih studenata okultne znanosti. Violine, dakako, plesat e se cijelu
no. Oh, ne izgledajte tako uasnuti! to mislite, gdje bismo trebali
plesati? Goli na vjetijem sijelu, moda? Molim vas, molim vas! ovdje
je prezirno odmahnula rukom Moda jesam vjetica, ali ipak sam prije
svega Parianka! Sutra naveer e mi ipkarice isporuiti haljinu. Violinisti
e biti najbolji Monsieurov e orkestar biti slobodan te veeri. A popis
gostiju vrlo otmjen! Mnogo njih s dvora. Brissac e biti ovdje. Ne elim
da propustite priliku za razgovor s njime! Vidjet ete da je veoma
elegantan ovjek i te kako dobro vien. Izvrstan suprug za enu koja zna
kako se nositi s njime.
Uz duno potovanje, madame, elim mua jednako koliko i aba
sobara!
Ha! Vrlo duhovito! Nije ni udo da ste tako uspjeni! Malo se
nasmijala i jo jedanput sjela u svoj brokatni naslonja te me ostavila da
stojim. Od njezina hinjenog smijeha i dobrog raspoloenja osjetila sam
studen u elucu. Ali, draga moja, nastavila je, gledajui me s nasladom,
moda ne elite mua, ali trebate ga! No, hajde, sigurno ne elite da vas
natrag zatrai va brat ili ujak! Zapamtite da mislim samo na vae
interese. I svoje, pomislila sam dok sam pokuavala ljupko se nasmijeiti.
A sada, budite dobri i sjednite, rekla je, pokazujui na uzak stolac bez
rukohvata ispred njezina pisaeg stola. Sjela sam i uspravila se. Doista,
muevi uope nisu problem, nastavila je, naginjui se naprijed u
oputenoj prisnosti. Sjede okolo, potpisuju pravne dokumente to je
tako vano za zakone koji su za nas ene tako nazadni. Ja nikada ne bih
bila bez mua. Svi su moji muevi bili vrlo korisni. Naravno, treba ih
hraniti. Uvijek ih treba dobro nasititi tekim jelima. To ih smiruje. Vi ete,
naravno, morati zaposliti dobra kuhara. No, to je mali troak za neosporiv
drutveni poloaj!
Sumnjam da e Brissac samo sjediti i jesti. On se kree posvuda kao
ohar iskae iz mranih kutova, spletkari, uzima ljubavnice i rasipa novac
po cijelome gradu kada ga ima!
Draga moja, rekla je, poloivi svoju ruku na moju, zar mislite da bih
predloila ovakav savez vama, svojoj najboljoj kreaciji, da niste pametna
djevojka? Kukavice i starce se stavlja na stare rage, ali rasnog, vatrenog,
elegantnog, napola ludog pastuha moe jahati samo najbolji jaha!
Vjerujte mi, nije vam dorastao. No, vas dvoje... Ah, kakav par! Opasan,
sjajan, moderan... Vas dvoje ete zabljesnuti parikim nebom poput
kometa! A na kraju, vi ete imati mo, a ona je vrijedna svega! Njezine su
crne oi blistale, a ja sam osjeala kako me ta zamisao privlai kao magnet
iglu. Dok sam promatrala njezine uarene oi, maleni osmijeh koji joj se
trzao preko usana, shvatila sam: ona kroz mene ponovo proivljava svoju
mladost. Kraljica tame ponovno stvorena, ba onako kako bi ona to
eljela. Ne siromaan, propali zlatar za supruga, nego plemiki sotonist,
briljantan i opasan, ravnopravan partner! Njezina sve vea ambicija je
zasljepljuje. Njezine joj spletke izmiu nadzoru. Gdje e to zavriti? Brissac,
uh, kako odvratno!
Uinit u najbolje to mogu s njime, ali znate da ne znam koketirati. Ne
mogu kroz trepavice gledati mukarca i pretvarati se da je pametniji nego
to jest. Kaem ono to mislim. Mukarci me ne smatraju lijepom.
Njega ne zanima ljepota, duo. Samo novac. Jednostavno spomenite
imena posljednjih nekoliko salona u kojima ste bili. Pokaite mu da
moete itati skrivene karte u ai vina. Recite mu da niste sigurni moete
li dobro itati ako niste sretni takve stvari. Dajte mu do znanja da niste
budala koju se moe osvojiti s nekoliko jeftinih poljubaca te da se mora
vraki potruditi za vau vjetinu. Izgledala sam pokolebano. Zatvorila je
poslovnu knjigu s namjetenim osmijehom. Samo pametno... Da, sluajte
mene i dobro ete proi.
Te noi mozak mi je radio poput mlina, a slike, kao djelii prolih dana,
nisu mi doputale da zaspim. Kraljica sjena i njezina poslovna knjiga.
Odbojni Brissac. Blistavi Lamotte, neopisivo lijep u svojoj utoj svili. Otac
na samrtnoj postelji s bakinom papigom koja krijeti: Pravda! Pravda!
Oganj i sumpor! Marie-Anglique plae u raskoi. Teki koraci na stubitu
i jeka ujakova stravinog smijeha. I par oiju, upalih, tamnih i
procjenjivakih. D'Urbecove oi slijede me kao onda u bolesnikoj sobi.
Poalit ete... Poalit ete... ula sam ga kako govori.
Ujutro je Sylvie donijela na pladnju pismo zajedno s mojim kakaom.
Papir je bio bogat i teak, a peat je nekako odolio Sylvinoj znatielji i
ostao vrsto na mjestu. Osjeala sam njezin dah na ramenu dok sam
sjedila u krevetu i itala poznati iroki jednostavan rukopis:
Najdraa sestro, moja je srea potpuna. Upravo sam se vratila iz
Fontainebleaua. Nikada mi nitko nije iskazao takvu naklonost i
njenost. Moj mi je prijatelj poklonio lijepu smaragdnu ogrlicu i
uvjerava me da sam kraljica njegova srca. Kakva velikoduna
milostivost od tako uzvienoga ovjeka i iz takve drevne obitelji!
Ne sumnjam da u, usprkos nedostatku poloaja i loze, ja uskoro
biti matresse en titre.
Sestro, s obzirom na to da su tvoje moi nepogreive, tebi u prvoj
rei: dragocjeni znak njegova obnovljenog potovanja uskoro e biti
moj. ekam samo savreni trenutak da podijelim svoju dragu tajnu s
njime. Kada bude slobodna, doi i podijeli sa mnom moju radost.
Kod kue sam srijedom.
Tvoja voljena sestra, Marie-Anglique
Onda? upitala je Sylvie, nakon to nije uspjela dovoljno produiti vrat da
otkrije sadraj pisma.
Pojavila se nova srea. Pokrijte opet zrcalo na mojem toaletnom
stoliu, Sylvie, provela sam lou no.
***
Dakle, madame, hoete li veeras na zabavi nositi lijepu ruiastu
haljinu? Nikada je niste izvadili iz njezine navlake. A boja... Oh, kako vam
pristaje, opet izgledate gotovo mladi, ako smijem to rei. Da se ja nadam
pronji, svakako bih je odjenula! Sylvie je stavila pet-est kotanih
ukosnica na moj toaletni stoli i uzela etku za kosu da napadne moje
divlje kovre. Postoje prednosti u tome da zrcalo na toaletnom stoliu
bude prekriveno, pomislila sam. Ne vidim neodobravanje na Sylvinu licu
dok pokuava ukrotiti kovre da stanu pod moju kapicu. etka se doimala
nestrpljivom, uzrujanom. Uspravno sam sjedila na pozlaenu stoliu pred
toaletnim stoliem, razmiljajui kako najbolje izbjei i Brissaca i moju
zatitnicu. Koliko joj je Brissac obeao od moje uteevine za svoj udio u
sklapanju ovoga braka? Madame nikada nije nita uinila besplatno. Pa
ipak, rekla bih da je odisala nekakvom bizarnom au. Nikada nije nita ni
ukrala. A to ne moete rei za mnoge ugledne ljude. to se ubojstva tie,
tu stvari stoje drukije. Tu je inila isto kao i svatko drugi. Samo, moda,
pomnije. Ona nikada ne bi ostavila glavu ispod podnih dasaka. To bi bila
povreda njezina zanata. Bez sumnje, razmiljala sam, tako se profesionalci
razlikuju od amatera u ovom svijetu.
Sylvie, ovjeka kojega je madame izabrala ne zanimaju mladi. On za
doruak pojede desetke lijepih ena. Brissac je razbludnik koji voli samo
novac i iji je jedini cilj u ivotu saznati gdje ivi avao da bi mogao sklopiti
savez s njime. Za tog ovjeka elim izgledati bogato, neranjivo i vrlo
tajanstveno, kao da ve imam davlovu adresu u depu. Moram ga prisiliti
na naporno cjenkanje. Madame je tako rekla. elim sivu svilenu haljinu, s
dubokim dekolteom. Nemoj vaditi taj umetak. Nosit u je bez njega tako
da mi se vide grudi. elim i sve dragulje koji posjedujem: bisere, raspelo s
rubinom, dijamantne naunice i sve narukvice. Recite Gillesu da veeras
nosi i ma i pitolj kada me bude pratio.
A vaa kosa? Koprena?
Bez koprene veeras. elim da mi poelja kosu u novom stilu
madame de Montespan, s uvojcima straga, ali ukraenu sa samo jednom,
krvavocrvenom ruom! To bi se trebalo svidjeti madame.
Savren detalj, ako to smijem rei! Na vaoj crnoj kosi, tako
upeatljivo, madame! Simboli bogatstva i strasti zajedno. Koji bi mukarac
tomu mogao odoljeti?
Brissac, od kojeg nitko nije prepredeniji! Pred nama je velik posao,
Sylvie. Izvrsno, pomislila sam kad je spustila etku. Prenijet e vei dio
ovog razgovora La Voisini. Oh, da, dodala sam, odjeni utu svilu i nosi
moj rupi, odmah iza Mustafe koji e mi nositi povlaku. I reci mu da mora
staviti dijamant i apljino perje na turban. elim ui u velikom stilu, nakon
zavretka kazaline predstave, kada veina gostiju ve bude ondje.
Vrijeme je bilo lijepo na dan slavlja. Bilo je to jedno od posljednjih, dugih
ljubiastih veeri u rane jeseni kada je moja koija vijugala kroz labirint
koija i nosiljki okupljenih oko vile u Ulici Beauregard. Bile su tu koije s
grbovima drevnih obitelji, zatim dijabolisti ili jednostavno oni koji su bili
eljni zabave, koji su znali da su La Voisinine veere uvijek bogate, a
drutvo odgovara i onima najistananija ukusa. Bilo je razmetljivih koija
koje su se unajmljivale na mjesec dana, kao to je bila moja, fijakeri i
nosiljke koje su samo za jednu no unajmljivali podnositelji molbi,
oajniki elei ostaviti dobar dojam. Ovdje su se ljudi mogli obogatiti:
susret s pravom osobom, sretna prilika, i nevolje nestaju. Mi smo narod
dvorova, pomislila sam: veliki plemii koji okruuju kralja radi usluga imaju
nie plemstvo koji njima slue, nii imaju jo nie koji stoje oko njih u
vrijeme njihovih ceremonija ustajanja. A ovdje u Ulici Beauregard nalazi se
dvor razvratnih, lanih i praznovjernih, u vrtlogu na putu prema propasti.
Naposljetku, nije se to jako razlikovalo od velikoga dvora. Svaki je od njih
bio parazit. Kakvim je samo vozilom, pitala sam se, doao beskoulja
Brissac?
Kraljica parikih vjetica preuredila je svoju kuu za ovu sveanu veer.
Golema dvokrilna vrata izmeu crnog salona i lonica velianstveno
pretrpanih namjetajem bila su otvorena, stvarajui tako veliku dvoranu.
Upaljene svijee blistale su meu stolovima punim delicija. Zvuk violine
prodirao je u sobu iz vrta, gdje su lanternama ukraeni paviljoni pokriveni
prugastom tkaninom zaklanjali veliki umjetni plesni podij, smjeten za ovu
veer u vrtu izmeu kue i paviljona. Kad su me najavili na vratima, svi su
se uskomeali. ak i dvorani koji su se dosaivali, pa i oni najpoznatiji
uzvanici, podignuli su pogled od stolova prepunih delikatesa da bi vidjeli
osebujan, egzotian maleni lik s visokim tapom srebrnoga vrha, s
povlakom koju joj je pridravao poganin u turbanu, njezinu slukinju koja
joj je nosila rupi, a iza koje je koraao teko naoruani ljudski div kao
uvar. Nadmaila sam samu sebe!
Markizo... izgledate... drukije! promucala je La Pelletier, vjetica koja
je izraivala vreice ljubavnog praka vezanih vrpcom boje lavande. Opat
Guibourg, kojemu je hrana ispadala iz kuta usta, podignuo je pogled i
lascivno se nasmijeio. Preda mnom se otvarao prolaz dok sam se kretala
kroz guvu. Potovanje, strah, divljenje. Jer, znala sam budunost, odavala
sam sudbinu. A iznad svega, morali su me udobrovoljiti jer ako
postanem kraljica, tko zna iju u sudbinu, iji u ivot jednoga dana drati
u aci? La Voisin, briljantna u satenu plamene boje i s dijamantima, imala
je svoj dvor pod krovom prugastog paviljona. Kako sam se pribliavala,
njezini traitelji usluga i udvorice sklanjali su mi se da mogu doi do nje.
Madame, rekla sam, duboko se klanjajui, vaa je veer prekrasna i
ast mi je biti ovdje. Kimnula je glavom u znak odobravanja na moje
dragulje, moju pratnju i crvenu ruu.
Moja draga markizo, nikada niste izgledali blistavije. Pretpostavljam da
ste se ve upoznali s vojvodom de Brissac? Brissac, neobrijane tamne
brade, odjeven u plavi barun koji su izjeli moljci i pod golemom dvorskom
vlasuljom kakva se nosila prole godine, skinuo je svoj eir s perjem i
izrazio zadovoljstvo i iznenaenje to me ponovo susree. Veeras u se
poigrati s vama, pomislila sam, odbivi njegovu ponudu za ples i rairila
lepezu na grudima, to je u kodiranom jeziku lepeza znailo: budite
diskretni.
Toga sam se zadovoljstva odrekla prije mnogo desedjea, rekla sam,
sklopivli lepezu, to je trebalo znaiti kreposno prijateljstvo, dok sam
ga, nagnuvi glavu, pogledala krajikom oka. Ples raspruje mentalnu
energiju, a ja radije usredotoujem svoje moi. Sklopila sam lepezu u
jednom mahu i drala je nakrivljenu udesno. Skrivena poruka je glasila:
Moramo razgovarati u tajnosti.
Vae su moi samo blijeda sjena vae ljepote, promrmljao je dok smo
se udaljavali od Kraljice tame. Nekako smo uspjeli doi do ukrasne pilje.
Fontana je prskala jezivo melankolino dok smo sjedili na rustikalnoj klupi
postavljenoj ispred skrivene pei. Kakvo neobino mjesto: bijeli mramor,
brljanom prekriveni krematorij za potrebe madameinog filantropskog
drutva. Prikladno okruenje za sotonistiko zavoenje. Nakon niza
besmislenih laski o mojim bijelim grudima i rukama od slonovae, njegovi
su se prsti douljali do mojega vrata. U mukarevu se dodiru osjeti kad je
neiskren njegovi prsti kao da su bili guterovi. Odvratno!
Odmaknula sam se od toplog, trulog mirisa njegova zadaha, sklopila
lepezu i rekla: Budimo iskreni, Brissac. Mukarci mi ne priinjaju nikakvo
zadovoljstvo, a vama, pretpostavljam, ene jedva da ga pruaju. Prestanite
me pokuavati oarati komplimentima i zaslijepiti svojim ljubavnikim
umijeem. Ne drhtim od uzbuenja zbog vaega poloaja i vae osobe.
Pretpostavljam da iz poneto razliitih razloga vi moete rei isto za mene.
Ne elim biti vaa matresse en titre. Ja sam ena koju moe zadovoljiti
samo brak i elim znati vae uvjete. inilo se da ga je iznenadila moja
otvorenost. Maska galantnosti je pala, otkrivajui golu krtost, snobizam i
muki bijes zbog toga jer ga ne smatram armantnim.
Brak? S udovitem? to vas dovodi do zakljuka da bi se Brissac
mogao toliko srozati da pristane na takav sramotni savez? Izgledao je kao
da bi me mogao udariti. Ustuknula sam pred njime i uperila u njega
zapovjedniki pogled.
Zato se onda uope srozavati sa mnom? Sigurno ne radi zadovoljstva
da me zavedete. Zar ne bi i onda va ugled patio? Brissac spava s
deformiranom, stoljetnom enom, govorili bi. Ili ste eljeli da monici na
dvoru apuu: Brissac je izludio prastaru vjeticu pohotom sve mu daje!
Kakav pametan momak!
Vi... vi ste divljakinja! uzviknuo je. Nitko ne voli kad mu otkrijete
planove, pomislila sam. Krivo ga je procijenila, on ju je prevario. Ispravio
se do svoje pune visine, koja je bila skromna za mukarca, a lice mu se
zamrznulo u aristokratskom podrugljivom osmijehu.
Oito se, madame, nitko nije potrudio obavijestiti vas da vam
nedostaju sve poeljne osobine za enu: neokaljana loza, mladost, ona
meka slatkoa usred nevinih elja...
... i lijep miraz, bez kojega je sve ostalo smee, zavrila sam.
Da, obitelj s ugledom s bogatstvom.
A moda se vama, monsieur, nitko nije potrudio rei da ste ak i sa
statusom, kada biste postali dostupni, i dalje defektna roba koja teko da
e privui ijednu obitelj s ugledom! S obzirom na vae osobne navike,
vjerojatno neete proizvesti nasljednike! Dodajte tomu glasine da ste ve
zarazili pola malih prodavaica leda u gradu talijanskom boleu nevolja
koju nitko ne bi elio vidjeti kod svojih unuka! Novac troite kao vodu,
osobito tui, a zbog vas je barem jedna ljubavnica napustila ovu zemlju
pod sumnjivim okolnostima! Potratili ste svoju batinu i izgubili veze na
dvoru. Te bi stvari prevagnule nad vaim sotonizmom ak i kod
najgramzljivije obitelji sitne buroazije, a kamoli neke od visokoga roda!
Ne, monsieur de Brissac, ak ni one ispod vas ne ele vas imati! Predlaem
vam da zadrite enu koju imate! Moda e vam, ako budete dobri, ona
dati deparac!
Ne moram sluati ovo! rekao je, ustajui.
Ne, ali prije nego to odete, trebali biste se prisjetiti, ne samo da ja
dolazim s bogatstvom veim od svakog osim kraljevskog miraza nego i da
se, za razliku od miraza, to moje bogatstvo svakodnevno obnavlja i raste!
Ja elim biti vojvotkinja, vi elite biti bogati posve je racionalno da se
osnuje poslovno partnerstvo pod maskom braka.
Vi... vi niste ena, vi ste ledeno udovite!
A vi ste usijano udovite!
Mogao bih vas unititi zbog ovih uvreda!
Moete, a onda biste izgubili svoju posljednju priliku za bogatstvo.
Mogu nai desetak boljih nevjesta!
Dobro. Pokuajte, a kada budete umorni od odbijanja, vratite se k
meni. Ja u, naravno, tada biti bogatija. Moji uvjeti moda nee biti tako
laki.
Vai uvjeti? Vai uvjeti? Kako se usuujete! Vi biste morali ispuniti
moje uvjete, vi neprirodna babo! Brissacove uvjete!
Bilo mi je teko ne nasmijati mu se kad se okrenuo na peti i izjurio, prava
slika i prilika ispuhane nadutosti. Izvrstan ishod, pomislila sam. Ponudila
sam mu sporazum koji bi zadovoljio La Voisin, a on ga je odbio i time
razljutio nju! I dok ona jo polae nadu u njega, ne moe bjesnjeti na
mene! Moja e juha ostati neotrovana, a Brissac mi nee smetati. Izvrstan
ishod!
Ah, tu ste, nakon malenog povjerljivog razgovora. Recite mi, kako je
prolo? ukanje svilene podsuknje moje zatitnice najavilo je njezinu
nazonost davno prije njezina glasa.
On ne eli brak, a ja sam mu dala do znanja da je brak cijena za moje
bogatstvo. Rekao je da sam previe deformirana i opskurna za vojvotkinju.
On e traiti negdje drugdje, bez uspjeha, a zatim e mi se vratiti. To mogu
predvidjeti bez kugle. Usta su joj se skupila u otunu liniju.
Ako se poigravao sa mnom, kunem se...
Oh, morate uzeti u obzir da je on mukarac i stoga usijan, nelogian i
prevrdjiv. S njime treba postupati paljivo ako elite da... bude posluan.
Ha! Lijepo napredujete, draga moja. Va se mozak krasno razvija.
Izgledala je gotovo dobroudno dok me pratila kroz sada prepun plesni
podij.
Kod stola s jelom i piem srele smo La Lpre, koja je stavljala kandirano
voe u izvjeene depove staroga kaputa to ga je nosila preko otrcane
haljine.
Uzmite i neto od peciva, draga moja, bit e vam sjajno za doruak,
rekla je La Voisin kada se starica okrenula i pokuala prikriti to je radila.
Vi... tako mi se smijeite! Vai gosti ne bi bili tako zadovoljni s vama
kad bi znali od ega je va vrt tako zelen, rekla je, gurnuvi ruke u
depove, kao da eli sprijeiti da joj netko ne otme skrivene slastice.
Dakle, sada mi zavidite na mojim vrtlarima? Ma molim vas! Neko ste
imali mnogo bolje miljenje.
Tada se zauo prodoran smijeh zamaskirane dvorske dame koja nas je
ula. Oh, da, vai vrtlari su udesni radnici! Ja vam zavidim to ih imate.
Pogledajte te rue, jo tako bujno cvjetaju, a tek oni ljiljani! I krizanteme!
Dva su puta vee od mojih! Oh, koja je vaa tajna? Ljekarnice iz Ulice
Forez, La Trianon i La Dode, koje su zastale kod fontane s vinom,
okrenule su glavu prema nama, kimnule i nasmijeile se.
Tajna je u onome ime ih gnojim, rekla je La Voisin vragolasto.
A to je to? upitala je zamaskirana dvorska dama.
Neka vam vai vrtlari naprave kompost od pokvarene ribe s trnice. To
uda radi! odgovorila je vjetica sa svojim udnim, iljastim malim
osmijehom, a zatim se okrenula. La Lpre nas je pratila u sjenicu,
osvijedjenu viseim lampionima i prekrivenu bujnom vinovom lozom,
otealom od grozdova.
Catherine, rekla je, nije oduvijek bilo tako. Posluajte moj savjet kao
stare prijateljice rijeite se ovog vrta punog kostiju.
Da ga se rijeim? Smijeno! Jako ga volim! Zahvaljujui ovim dvoranima
moja pe radi dan i no, za dobre sezone, a moj je vrt fantastian! I
drago mi je da su ondje sve te male markize i grofovi i vitezovi i tko sve
ne, od kojih moje cvijee cvate! I kako je divan prizor vidjeti njihove
aristokratske roditelje kako bezbrino pleu po njima! Oh, Margot, to je?
Fontanu s vinom ve treba iznova napuniti? Uzmite jeftiniji Bordeaux.
Dovoljno dugo piju da nee primijetiti razliku. Da, pourite se. Gdje sam
ono stala? Oh da, moj vrt. Volim ga ovakvog. Nemam namjeru to
iskopavati. Kukci su se rojili oko lampiona i udarali o staklo.
Catherine, to ne moe dobro zavriti. Taj... taj... nain na koji se rugate
svijetu. Trebali biste prestati s time.
I biti siromana? Ma nemojte, prehranjujem desetero usta... i to inim
prilino dobro, ak i ne raunajui injenicu da uzdravam i ljude poput
vas. Moj se posao ne razlikuje od onoga to radi polovina svijeta. Samo to
to radim bolje, to je sve.
Bolje ili loije ovisno o tome kako gledate na to, promrmljala je La
Lpre upravo u trenutku kada su violine zapoele pavanu
[30]
.
***
U srijedu nakon zabave dobila sam poruku od monsieura Geniersa,
mojega tihog partnera u osveti. Moj ujak vitez de Saint-Laurent odbio je,
inilo se, isplatiti svoje dugove i, nakon odgovarajueg pravnog postupka,
zavrio u dunikom zatvoru, gdje je pisao saaljiva pisma molei
monsieura Geniersa za novac kojim bi platio tamniarima za hranu i
pokrivae. Fino, nadam se da e zauvijek ostati iza reetaka, pomislila sam
i osjetila neopisivo olakanje da se vie ne moram bojati kako e nam se
putovi sresti i da e me prepoznati. inilo se da sve ide u moju korist, u
korist Marie-Anglique . Sada u zavriti dan svrativi kod Marie-
Anglique da vidim kako je. Pitam se to bi bio lijep dar za dijete? Napola
sanjarei, ula sam u koiju, jedva primjeujui da je izala na ulicu. Moda
e dijete biti djevojica. U tom u sluaju lako neto odabrati. Kupit u joj
haljinu i srebrnu liicu s ugraviranim njezinim imenom. Koija je stala,
zaustavila ju je guva pjeaka, nosiljki i tegleih kola na uglu Ulice Picardie.
Teta? To e biti udno, biti teta. Sve uspomene na ujaka isparile su iz
mojeg uma s ugodnim razmiljanjem kako je biti nekomu teta. Vani, moj
je voza izvikivao uvrede, ali ja to doista nisam primijetila. Odjednom sam
se sjetila d'Urbecove nametljive tete i kako su joj um posve oblikovali
romantini romani. Moda se mozak omeka onoj koja postane teta.
Posudit u od Marie-Anglique primjerak romana Cllie i vidjeti hoe li mi
se initi manje glupavim. Onda u znati. Ta udna ideja me zabavljala, pa
sam se ak nasmijala naglas. Osjetila sam poglede neznanaca upuene
jezivoj staroj babi koja se sama smije u koiji, blokiranoj usred uline
svae.
TRIDESETO POGLAVLJE
Doista, sestro, nikada se neu naviknuti na tvoj novi izgled! uzviknula je
Marie-Anglique kad smo se izljubile u znak pozdrava. Oh, prolo je
mnogo vremena otkada smo virile iza zavjese i promatrale kavalire na
ulici! Sjea li se onoga s mandolinom? I onog jadnika sa svim onim
vrpcama, koji je doveo svoje prijatelje da ga ohrabre? ulo se utanje
njezine svilene haljine dok je lijevala napitak iz zlatom ukraenog
kristalnog bokala. Pod slojevima rumenila i pudera lice joj je izgledalo
nateeno. Pomno zaeljanu kosu pridravali su joj skupocjeni, draguljima
optoeni eljevi.
Izgleda umorno, Marie-Anglique . Neto nije u redu?
Oh, Genevive, rekla je, sputajui se u naslonja i briui oi, sino
sam rekla monsieur de Vivonneu za dijete. On... on ga ne eli. Bio je tako
hladan, sestro! Rekao je da su nosee ene rune i nateene te da to
objanjava zato u posljednje vrijeme izgledam... kao da sam iz nie klase!
Rekao je... da ga istinski volim, pazila bih da mu budem privlana!
Ali, Marie-Anglique , ti si lijepa! Nisi se uope promijenila!
On kae da jesam! I ula sam da se vida s madame de Ludres, tom
stranom, bogatom, umiljenom malom prebendaricom. Ona je
ambiciozna, ima visoki poloaj... otmjenost. I... nije... nateena! Moram
zadrati njegovu ljubav, sestro, ili sam upropatena!
Marie-Anglique , to mi ne zvui jako iskreno. On jednostavno ne eli
priznati dijete da ga ne mora uzdravati. Ako eli dijete, jednostavno ga
rodi.
Marie-Anglique je pognula glavu i obrisala suze rukom, razmazujui
crno sjenilo i bijeli puder. Glas joj je preao u apat. Rekao je, ako mi nije
dovoljno stalo do nae ljubavi da mu udovoljim i sredim to, radije e me
poslati u samostan ili Salpetriere kao obinu prostitutku nego da se
razmeem sa svojim kopiletom po gradu. On je moan, sestro, veoma
moan! Vie nikada ne bih vidjela svoje dijete. to e se dogoditi onda?
Oh, Boe! Sestro, to da radim? Odbaena ljubavnica, zakljuana za cijeli
ivot da se molim za oprost svojih grijeha! A moje dijete bez majke, to
e se dogoditi s mojim jadnim djetetom? Ne mogu ivjeti, kunem se, ne
mogu! Bog eli da umrem za svoje grijehe... Grlila sam je dok se sva
tresla od plaa.
Ne plai, sestro, ne plai, tjeila sam je. Sve e biti u redu. Bog eli da
ivi, da ima dijete i da bude sretna! Pramenovi kose Marie-Anglique
ispali su ispod eljeva i zlatno su se presijavali na crnoj svili moje haljine.
Usprkos njezinoj ljepoti, i nju je majka izdala, ba kao to sam bila sigurna
da je izdala i mene.
Marie-Anglique , rekla sam, imam kuu, imam novac na sigurnom.
Mogla bi ivjeti kod mene i tajno roditi. On nikada ne bi doznao. Moe ga
zavarati. Reci mu da se ne moe odluiti, reci mu da je rizino ovako
rano. Onda kada bude vrijeme, reci mu da e otii pobaciti. Ja bih pazila
na tvoje dijete, a ti bi nas mogla posjeivati. To bi... bilo bi to lijepo za
mene. I bilo bi to gotovo kao da se i sama brine za njega!
Oh, Genevive, kad bih barem mogla! Ali on nee vie ekati. Ako ga
budem zavlaila, izgubit u ga. Mnoge ene ga ele. ene s visokim
poloajem, bogate i lijepe ene. Ula... Ula sam u svijet koji je iznad mojih
mogunosti, sestro. Sve to imam je moja ljepota. Moram oivjeti nau
ljubav prije nego to je izgubim. To mi je jedini put. Moram! Njezine su
oi, dok me je gledala, bile pune oaja. Lice joj je bilo blijedo i izoblieno
od tjeskobe pod mrljama rumenila i pudera. Reci mi, proaptala je, u
svom, hm, poslu, jesi li ikada ula za grofa de Longuevala?
Longueval? upitala sam je jo jedanput da bih bila sigurna. Srce mi je
zastalo na trenutak. Poznavala sam Longuevala, i predobro.
Da, Longueval. Dali su mi... njegovo ime. On... on moe to srediti.
Longuevala prati lo glas, sestro. On je samo pohlepna neznalica.
On kae da e platiti...
Misli, vojvoda e platiti Longuevalu za tvoj...
Da, proaptala je izbjegavajui moj pogled. Nemoj me mrziti zbog
toga. Ve dovoljno mrzim samu sebe. U glasu joj se osjeao stid.
Marie-Anglique , Longuevalove sluge bacaju tijela njegovih pogreaka
po uliicama iza bolnica Bicetre i Hopital de la Charit!
Nemoj da se joj vie stidim, jadno moje dijete...
Marie-Anglique , rekla sam najnjenije to sam mogla, misli li da
sam govorila o djeci? Najee u uliicama zavravaju ene koje mu
dou.
Ali monsieur vojvoda je rekao... iroko je otvorila oi. Genevieve,
ima li kakav dokaz za to?
Sestro, sada ivim drukiji ivot. Toliko razliit da to teko moe
zamisliti. Znam tajne svijeta. ene koje se visoko uzdiu uz usluge
mukarcima, nevjerne ene, one dolaze... Katkad nekoliko puta na
godinu... no, na mjesto koje znam. Tako se rijee brige, a preive da bi se
mogle vratiti sljedei put kada im ljubav opet donese nezgodu. U pravim
rukama to je daleko sigurnije nego ukloniti bubrene kamence. Vjeruj mi,
vidjela sam ih sve glumice, plemkinje, nevjerne supruge. Takve se ene
znaju pobrinuti za sebe. Marie-Anglique , dopusti da ti ja to dogovorim.
Ne idi Longuevalu! Zakuni mi se da nee!
Pa... Ne znam, odgovorila je. Nisu me odgojili da znam za ove
stvari, izmotavala se.
Sluaj me, rekla sam odluno. Obeaj mi da nee ii tom ovjeku.
Sve u ti dogovoriti. Jedino tebe imam na ovome svijetu! Moe dobiti jo
djece, ali ja ne mogu dobiti drugu sestru. A ako vojvoda bude zahtijevao
da te odvede, reci mu da zahtijeva da te odvede k La Voisin.
Vraara... Duboko je udahnula. Dakle, to joj je zapravo bio pravi
posao!
Jedan od poslova, odgovorila sam, sjetivi se vrta punog kostiju. No,
ona je brza, diskretna i sigurna. Marie-Anglique je poela sva drhtati.
Tako se bojim, Genevive! Gorjet u u paklu zbog ovoga!
Onda e ti drutvo praviti najotmjeniji ljudi s dvora. Zaboga, sama
kneginja de Tingry mogla bi izdravati madame svojim godinjim...
potrebama.
Godinjim? Oh, to nikada ne bih mogla! Strano! Marie-Anglique je
bila skamenjena.
Marie-Anglique , eli zadrati tog mukarca. To je cijena. Ako bude
plakala i durila se, dosadit e mu. to god uinila, uini to odluno!
Pa moram ga zadrati, ne mogu drukije ivjeti! A... on me voli. Kae
tako. Naa je ljubav dragocjena, rekao je. Ovo je jedini nain!
Sa aljenjem sam osjetila da mi uloga tete izmie. Nee biti pletenja,
nee biti posjeta, nee biti srebrne liice. Pe je jo topla od spaljene
nade. Sve to zbog tog bezvrijednog starog razvratnika. Kakvi su laljivci
mukarci, a ovdje je i dokaz. Marie-Anglique mi je toliko puta obeala da
e me posluati, najprije plaui, a zatim s odlunim uvjeravanjem, da sam
joj povjerovala. I premda nije bio dan za moj posjet, otila sam ravno do
Ulice Beauregard.
***
Antoine Montvoisin, u svojem starom, od jela umrljanom kunom haljetku
i vunenim papuama izjedenim od moljaca, pustio me u kuu.
Svi su gore. Imaju posla, rekao je, kao da je time sve objanjeno. Ja
pijem njezin Beaujolais, apnuo je, urotnikim glasom. Zaboravi ga
zakljuati kad ode gore s klijentom. elite li malo?
Ne sada, danas mi je slabo u elucu. No, svejedno hvala! dodala sam,
primijetivi njegov pokunjen pogled.
Oh, tu ste, Antoine. Opet ste se bacili na moje dobro vino, je li? No,
natoite si jo jedno pie, a zatim se obucite. Imam isporuku za Guibourga
danas. Margot je sila sa zamotanim paketom uredno svezanim
konopcem. Sada sam znala to je u njemu. Ovaj je bio velik, poroaj je ve
bio blizu. Madame ga je moda morala utopiti u velikoj mjedenoj zdjeli
koju uva kraj postelje u sluaju da plod izae iv. Oh, fino... La Voisin
se okrenula i ugledala me. Oh, markizo! emu dugujemo ast? Danas nije
dan za vae raune.
Dola sam se dogovoriti za vae... usluge za... ensku nezgodu...
Ha! Zar vi? S kime, zaboga? Ipak s d'Urbecom?
Nije za mene, za moju sestru.
Oho, lijepa Marie-Anglique Pasquier! Visoko je letjela. Ali Vivonne je
prevrtljiv. Iznenadili biste se tko je kupovao ljubavni praak da posipa
svoju hranu. Vaa bi se sestra trebala sa mnom posavjetovati i u drugim
stvarima. Tko plaa? Vivonne?
Ja. Vivonne eli da ode Longuevalu.
Onda je po mom miljenju ili budala ili je se eli rijeiti. Poznavajui ga,
radi se o ovom drugom. Longueval je nestruan.
To sam joj i ja rekla. Kada smo ugovorile cijenu, osjeala sam se
mrtvaki mirno.
Doite, sjednite, markizo. Koliko je ve nosea? Sjedile smo zajedno
na dvije velike brokatne fotelje, a ona je podignula noge na podnoak.
Njezini su glenjevi, u grimiznim svilenim arapama, izgledali oteeniji
nego to sam ih pamtila.
Jo joj se ne vidi, odgovorila sam.
Oh, teta. Da je dovoljno velik da ga mogu poslati Guibourgu, mogla
sam joj ponuditi popust. U posljednje vrijeme vlada nestaica, a on dobro
plaa.
Plaa? Za to?
Oh, ne budite tako osjetljivi. Ve su mrtvi kada mu ih poaljem. On ih
krsti, dakako, iako kae da je to manje vrijedno ako nisu ivi. A onda ih
on... ponovo upotrijebi. Uostalom, inae bi ionako propali.
O, da, naravno. Glupo je pustiti da propadnu, rekla sam hladno.
Mogla sam zamisliti emu slui mrtvo krteno dijete na crnoj misi, jednoj
od Guibourgovih specijalnosti. Crne oi Kraljice tame postale su
nepronicljive dok je gledala kako upijam ovu obavijest. Doimala se
poslovnom, mirnom, kao da me testira. Gledale smo Antoinea, zamotanog
u njegov zaputen stari ogrta, kako teko koraa kroz vrata s paketom, a
onda sam se okrenula prema njoj. Marie-Anglique je bila preputena
tomu. Svjesno. To je uinila njezina vlastita majka, koja je svoj salon
koristila da je uvede u ovaj ivot, ba kao da ju je prodala na drabi.
Trebam li dodati i dijete na popis umrlih za koje je majka bila odgovorna?
Kraljica tame je sigurno primijetila taj moj pogled. Fiksirale smo jedna
drugu. Sada, nekako, kada sam sebe i svoju sestru povjerila u njezine ruke,
bilo je vrijeme da joj postavim pitanje koje joj se prije nisam usudila
postaviti.
Recite mi, rekla sam, mirnim i jasnim glasom, jeste li mojoj majci
prodali otrov kojim je ubila mojega oca?
Pitala sam se kada ete mi postaviti to pitanje. Dugo vam je trebalo da
to shvatite.
Tek mi je sada palo na pamet, lagala sam.
Doista, za osobu koja tako dobro ita budunost, malo ste priglupi u
itanju prolosti. Odgovor je ne. Nisam. To je uinila La Bosse.
Onda je to istina! On je ubijen, a vi ste cijelo vrijeme to znali!
Zabacila se u svoj naslonjau i dugo me promatrala. Morate shvatiti,
postoje odreene vrste ena kojima ne prodajem otrov. Ja sam umjetnica!
Stvaram smrt na naine koji se ne daju otkriti. Smrt od smijanja, od
vitriola, otrovne abe to nije za mene. Ja zahtijevam kupca koji je hrabar,
strpljiv i suptilan. Netko tko je pretrpio veliku nepravdu i voljan je pomno
slijediti moje upute da bi izravnao raune. Vi biste, na primjer, bili
idealni! Zastala je. Nisam nita rekla. Ovaj moj mali... posao pokrenuli
su revolucionari iz fronde. Ne, ne na nain na koji mislite, politikom
urotom, nego ene koje su vodile kuanstva dok su njihovi muevi bili u
ratu. Vraali su se, ta gospoda, oduzimali im novarke, bili su brutalni,
nanosili im modrice, prijetili zatvaranjem u samostan. Otrov izravnava
raune. Moje male usluge spaavaju ene od ropstva. Zar to nije tako? U
boljem svijetu, prodavala bih parfeme i puder za ljepotu. No, ovaj na
opaki svijet treba svoje vjetice, pa sam tako postala bogata.
Moja majka...
Vaa je majka bila lo klijent. Osvetoljubiva, gnjevna. Takve ene ne
tede dozu. U urbi daju sve odjednom. Tada ih otkriju. Pod muenjem
odaju tko im je dao otrov. Tada vie ne bih mogla prireivati svoje lijepe
vrtne zabave, zar ne? Poslala sam je u Notre Dame de Bonne Nouvelle s
prascima koji su proli ispod kalea. Kada vie nije bila nezadovoljna
misama svetom Raboniju, otpravila sam je. Osim toga, nije mi se sviala.
Osjetila sam kako mi se srcem iri studen.
Onda je to ipak uinila. Zato? Time nita nije dobila.
To sam joj i ja rekla. Nikada nemojte otrovati savreno dobrog mua
samo radi obeanja braka, savjetovala sam joj. U najmanju raku,
saznajte u kakvom su stanju financije vaega mua i koliki iznos moete
oekivati kao udovica, a nemojte samo blebetati o skrivenom bogatstvu u
inozemstvu ili e vam biti gore nego ikada. Bit ete siromani, a neete
vie imati ni ljubavnika jer ovjek poput viteza de La Rivierea e vas
ostaviti ako nemate novca. ena nije bila u stanju vidjeti logiku. Otila je
bijesna, pa sam poslala poruku La Bosse da je upozorim. La Bosse... katkad
zaboravlja. Ve je zala u godine. Razum je naputa kada vidi zlato. A ako
jedan od nas propadne, svi emo propasti! La Bosse. Glavna suparnica,
ali i suradnica. A ova La Voisin. Ni njoj ruke nisu bile iste u ovom sluaju.
Majina ljuta bujica ogorenja nala je u njoj izlaz.
to joj je La Bosse prodala?
La Bosse je lukava. Prodala joj je vrlo slab pripravak. No, vaa je majka
prepredena. Isprobala ga je na pacijentima u bolnici i vratila se vritei da
ju je prevarila. Vidite? Rekla sam La Bosse. Nikada se niste smjeli splesti
sa enom kao to je ona! Tako je La Bosse slijedila moj prijedlog i prodala
joj sapun s arsenom kojim je prala njegove koulje. Od njega se dobivaju
irevi na koi kao kod talijanske bolesti. Tada se pozove lijenika koji
obino zavri posao tako to puta krv osobi dok ne umre, govorei
latinski sve vrijeme. Dakle, da budemo precizni, vaeg je oca ubio njegov
lijenik, zahvaljujui procesu koji je pokrenula vaa majka. Upamtite to i
uvajte se lijenika!, jetko se nasmijala.
Taj mi je smijeh zveckao u glavi poput kamenia u boci. Njezine su me
rijei proganjale. Arsenovi spojevi, smrt od smijanja, krvarenje do
smrti, previe gnjevna. Pogledala sam svoje ruke. Toliko sam ih
stisnula da su mi zglobovi prstiju pobijeljeli.
Recite mi samo jo jednu stvar, upitala sam vrlo tiho.
Da? Izraz lica joj je bio upravo majinski.
Hoete li mi prodati otrov za moju osvetu?
Oh, fino. Dugo sam ekala ovaj trenutak. Napokon, draga moja, postali
ste jedna od nas!
La Voisin je ustala, a ja sam je slijedila do njezine male radne sobe. Na
lice joj je siao neobian, dojmljiv mir dok je otkljuavala prva vrata
visokog, pozlaenog ormara nasuprot vatri. Prije ili poslije, bez obzira u
kakvu je stanju, vaa e majka poslati po vas. Jo nikada nije propustila
obratiti se najrazvikanijim vraarama. Tada morate biti spremni djelovati
kao osvetnika Boja ruka, rekla je tiho. Skinula je jednu od svojih
poslovnih knjiga s police. Bila je uvezena u tamno-zelenu kou s utisnutim
zlatnim igom. Poloila ju je na pisai stol i otvorila. Da vidimo, rekla je,
pomiui prstom niz retke svojeg urednog rukopisa. Pasquier... P... ne,
ovo je R. Zaboga, ne samo da mi se struk iri, ini se i da mi oi slabe!
Uskoro e mi trebati naoale! Koliko se god skrivali, dob nas naposljetku
uvijek sustigne. Vratila je R i izvukla pravu knjigu.
Dok je listala knjigu, povremeno se zaustavljajui, naopake sam
proitala neke zabiljeke: Pajot, eli sklopiti savez s vragom. Perdrire,
madame, kupnja praka za smekavanje mueva ponaanja. Vikontesa de
Polignac, otrovi za La Vallire, razni uroci za zadravanje ljubavnika, za
pronalaenje blaga; formula za poveanje grudi. Pouilaillon, madame de,
redovna kupnja sporog otrova. Imena, elje, brojevi: kupljeni otrovi, iznos,
vrsta i cijena. Kupljeni afrodizijaci, praak koji je proao ispod kalea, bijela
misa svetom Raboniju, zatitniku brakova, nad otrovanim kouljama, crne
mise s krvlju dojeneta u kaleu. Koliko. Cijena. Svrha. Tajne udovinog
svijeta Kralja Sunca, zapisane u tekoj zelenoj poslovnoj knjizi.
Pasquier. Da. Evo ga. eli mladenaku kou... ne, krema je prespora.
Imat ete samo jednu priliku, a ne smije se povezati s vaim posjetom.
Neto to e morati uzimati u tjednim dozama. Kumulativno. Odgoeno
djelovanje, da joj nita ne pobudi sumnje. Zatvorila je knjigu. Vraanje
mladosti... tonik kojim e se proljepati... Mislim da e to dobro posluiti
svrsi. Vratila je knjigu na policu i zakljuala vrata. Vlano drvo je zacvralo
u kaminu iza makolikih reetaka za cjepanice. Njezin stari sivi maor
probudio se na trenutak da se protegne i zijevne pred vatrom. La Voisin je
kratko traila meu svojim velikim svenjem kljueva i nala onaj za
unutarnja vrata ormara. Umetnula ga je u bravu i irom otvorila oba krila
te se vidio niz polica s redovima boica razliitih veliina, sve uredno
obiljeene. Veina je svojom zelenom bojom odavala da je iz La Trianonina
laboratorija, ali bilo je i drugih. Kutije s kosom i komadiima odrezanih
noktiju, staklenke s udnim uljanim tvarima. Kutija crnih svijea. Nekoliko
votanih figurica. Vee staklenke s objeenim prepariranim rukama i
drugim neopisivim dijelovima tijela, crnim i smeuranim poput starih
gljiva. Suene krastae, pijetlovi testisi. U tiini sam ula kako mi srce
glasno lupa.
Otrovne urice... smrt od smijanja... Tako oito, vuji korijen... ne...
otrovne abe... ne, previe karakteristino, dijamantni prah... previe
nepouzdano. Kukuta... zmijski otrov... Odabrala je dvije boice te ih
postavila na nisku policu. Za ovaj posao mislim da je najbolji bijeli arsen.
Arsen i ruin sirup poetski spoj. Uzela je neoznaenu zelenu boicu i
malenim je lijevkom napunila sadrajem iz prvih dviju boica. Zatim ju je
zaepila i drei svijeu nakapala vosak i zapeatila ep. Da vidimo. Malo
luksuza... odrezala je malo zlatne niti iz uskog drvenog kalema i ovila ga
oko voska na vratu boice i izradila peat. Vrlo elegantno! izjavila je i
stavila boicu u moju hladnu, drhtavu ruku. Ne zaboravite, dodala je,
to je pravda. Nigdje drugdje neete je dobiti. ekat u obavijest da je
posao izvren.
Napustila sam vraarinu kuu, jo slaba od oka to sam ga doivjela
saznavi istinu. La Voisin nije bila amaterka, nije bila kuanica s
neugodnim roakom i staklenkom miomora u svojem ormaru. Bila je
profesionalna trovaica najvieg ranga, moda najvea u Europi! Pozvala
sam koiju i odjednom mi se uinilo kao da sam se iznenada izgubila.
Pogledaj kamo te odvela osveta, Genevive Pasquier, rekao mi je glas u
mojoj glavi. Kroz pravednost, srozala si se do zla! Sjela sam i pregledala
zlokobnu boicu u ruci. Pravda, rekla je. Da, to je morala biti pravda.
Za tebe, oe, proaptala sam kad je voza fijuknuo biem, a koija se
odtropotala u maglovitu jesenju veer. Te me noi ak ni moj napitak nije
mogao uspavati. Uzela sam dozu za dozom, a ak i tada nakaze su mi
ispunjavale snove. Iznad stranih oblika i neobinih, iskrivljenih lica ula
sam ironian smijeh Kraljice tame. Jedna od nas, napokon, napokon,
napokon...
***
Sljedeeg sam se jutra probudila bolesna, a i jutro nakon toga. Sati su
klizili poput zelenih jegulja, svi zapleteni i skliski, jedan vrlo slian
drugomu. No, ak i najstranije misli ponavljanjem uskoro postaju sasvim
obine. S vremenom mi je bilo bolje i zelena boica u ladici toaletnog
stolia postala je obina stvar, ni po emu drukija od naprstka ili kutije s
umjetnim madeima. I tako sam se nakon tjedan dana, upalih oiju
opijum mi je bio jedina hrana pojavila na veernjoj zabavi kod
vojvotkinje de Bouillon, kamo su me pozvali zajedno sa panjolskim
astrologom. Tu usred briljantnih traeva i bunih rasprava o okultnome
proricala sam sudbine, jednu za drugom, dok mi astrolog, sa zloudnim
osmijehom, nije doveo vojvodu de Vivonnea te me, usred agora i
smijeha, upitao to vidim u budunosti ovako galantna ovjeka. No, kad je
njegova sjena pala preko moje kristalne kugle, voda je u njoj poprimila
krvavo crvenu boju.
Uskoro ete imati novu ljubavnicu, rekla sam tiho. Sreom i to je
prolo kao dosjetka jer je Vivonne poznati razbludnik, pa se drutvo
ponovo nasmijalo. No, tog sam trenutka znala da je otila Longuevalu
unato svim obeanjima i sada sam morala samo doznati gdje su je
ostavili.
Na putu kui neprestano sam kroz prozor koije promatrala uliice
pokraj kojih smo prolazili, kao da bih mogla neto vidjeti. No, to je bila
luda pomisao jer labirint mranih uliica iza glavnih ulica nikad ne bi
mogao propustiti koiju, niti bi one bile sigurne za bilo kojeg nonog
lutalicu. No te uinila glupom, Genevive, prekorila sam samu sebe. Sutra
ujutro napravit u plan i poeti svoju potragu u bolnicama.
No, sljedeeg jutra, prije nego to sam uope ustala iz kreveta, Sylvie je
uvela malu slukinju Marie-Anglique . Nosila je veliki ptiji kavez, a oi su
joj bile nateene.
Zna gdje je! povikala sam odlaui alicu okolade i zbacujui sa sebe
pokriva. Brzo, Sylvie moja odjea! Idemo s njome! Vratit emo je
kui! Sylvie se pourila do ormara da mi dohvati haljinu i podsuknje.
Rekla je da vam odnesem pticu ako se ne vrati do sino i nije se
vratila.
Ali gdje je sada? pitala sam. Sylvie je zastala kod vrata ormaria. Ne
znam, nitko ne zna. Ih su se vratili, ili nisu, to je sve. Mala je slukinja
trljala oi rukama.
Na koga to misli? pitala sam polako, sav uas poeo mi je tutnjiti
glavom.
Ona nije prva, znate. No, sviala mi se, zaista. Mademoiselle Pasquier
nije bila stvorena za takav ivot, vidjela sam to. Bila je drukija, ljubaznija.
No, to sam mogla? Otila je k njemu, sva je drhtala, da mu kae kako e
nai enu za to. No, vidjela sam ga kako samo sjedi za velikim pisaim
stolom, uope nije dignuo pogled od svojih papira, samo je glatko i hladno
rekao: Nadam se da ne mislite na La Voisin. Nemam namjeru dopustiti da
me ta ena ucjenjuje. U ime nae ljubavk, rekla mu je, nikada ne bih
mogla ni zamisliti takvo to. Nikada se ne bih mogla srozati do takve
sramote ! Prema mom iskustvu, ne postoji sramota do koje se ena ne bi
mogla srozati. Morate priznati da ste se ve vie puta srozali. Sva se
ukoila i stisnula ake. No, no, rekao je on, ako je vaa ljubav istinita, ne
biste dovodili u pitanje moj izbor u ovom sluaju. Pognula je glavu i otila,
kao janje na klanje. Bog eli da umrem za svoje grijehe, rekla je kad sam
je ispratila do koije. Pticu daj mojoj sestri. Ona e ivjeti due od nas
obje. Znala je, madame. Bog zna kako, ali znala je.
Idem pretraiti bolnice i podrum Chteleta. Hoe li poi sa mnom?,
pitala sam je.
Ne usuujem se, madame. Ne smijem dugo izbivati. I ja bih mogla
nestati, a on bi samo svima rekao da sam otila kui svojim roacima na
selo. Sjetila sam se glave ispod podnih dasaka.
ao mi je, rekla sam tiho. inilo se da ju je moja neoekivana isprika
iznenadila. Spustila je ptiji kavez i pobjegla.
Sylvie, zapitala sam nakon to sam ula kako su se stranja vrata
zalupila, hoe li me pratiti?
Madame, vaa logika vas je napustila. Ako vas vide kako zapitkujete,
povezat e pobaaje s nama, a zatim i s La Voisin. Nauila sam aroliju
kako da ne progovorim pod muenjem, ali vi, kako biste vi mogli podnijeti
muenje vodom ili panjolskom izmom? Ne, svatko e od nas stradati
zbog vae gluposti zbog izgubljene prijateljice. Pustite je. Ne elim da me
pogube zbog pobaaja koji je nestruno izveo neki neznanac. Sylvino je
lice izgledalo strogo i mudro, bilo je to lice seljanke koja razmilja hoe li
staroj nesilici zavrnuti vrat.
Sylvie, ona je moja sestra!
Vaa sestra? Pa, ne moe imati vie od dvadeset godina! Vaa majka
sigurno nije mogla uzeti onu alkemijsku glupost... Ili vi to samo tako
kaete? Zgrila sam se na rubu kreveta i primila se rukama za glavu.
Ona je moja prava sestra, Sylvie. Moja starija sestra. Nemoj rei
madame da sam ti to rekla. Nikada mi ne bi oprostila. Samo mi pomogni,
molim te. Vie mi znai od bilo kakve majke na svijetu! ula sam Sylvie
kako nestrpljivo tapka nogom.
Zaboga, mala gospoice, doista ste me prevarili! Sto i pedeset godina
stari! Mislila sam da laete. Moda ezdeset ili sedamdeset, s tim otrim
jezikom i manirama stare dame. Sigurno ima neega u tim pomadama
protiv bora, mislila sam. Jednoga u dana i ja to poeljeti, tako lijepo
djeluje. Jo ete mi rei da zapravo ne itate budunost iz kristalne kugle!
Doista itam budunost, rekla sam tihim glasom. Samo nisam vrlo
stara. Jedino je moje srce staro ostarjelo prije vremena. Osjeala sam
kako prouava moje lice, dignula sam pogled i vidjela je kako stoji iznad
mene.
Madame, dopustite mi da vam neto predloim. Ostavite danas
markizu de Morville kod kue. Svatko u Parizu je prepoznaje. Presavinite
rub moje nedjeljne haljine i moete proi kao slukinja. Ne njezina. Svakog
njezinog slugu smatrat e urotnikom i ispitivat e ga. Oni moraju misliti da
ne znate nita o tome. Dovoljno ste pametni kad se izdajete za staru
damu. Smislite masku, dobru priu.
I tako je istog tog dana iz trone koije izala kljasta slukinja kue
Matignon pred Chteletom te su je policajci odveli u vlaan podrum gdje
sva mrtva tijela koja se nau u Parizu lee tri dana prije ukopa. Umalo da
nisam pobjegla zbog smrada, ali ipak sam krenula naprijed prema
kamenim ploama. Iznad njih je na kukama visjela rtvina odjea, kako bi
pomogla u identifikaciji nadutih, trulih tijela.
Ta je slukinja bila dobro odjevena, kada je nestala?
Da, u odjei moje gospodarice, bestidnica! No, moja gospodarica je
kranka, pa joj oprata. Primit e je natrag uz dobre batine da je naui
lekciju.
To je vie nego to zasluuje. Je li joj kosa bila plava?
Da, plava... Ali ne kao ova... Ova je obojena.
Onda nije ovdje... Vjerojatno je ve otila iz grada s ljubavnikom. Vaa
gospodarica e morati nai drugu djevojku, bojim se.
Kad se koija zaustavila na trgu ispred Notre Dame, pred glavnim
ulazom u Hotel Dieu, sa svakim korakom sve su me vie boljela lea, koja
vie nije pridravao elini korzet. Valjda je i to nekakav napredak,
pomislila sam, to se vie ne mogu vratiti na svoj stari skakutavi raji hod
bez tolike muke. Prosjak na ulici napravio je znak zatite od urokljiva oka.
To se u stara vremena nikad nije dogaalo. Onda sam se sjetila. Odbacila
sam dranje markize, haljinu i tap, ali sam zadrala njezine zapovjednike,
otroumne oi. Oh, Boe, oito izgledam kao vjetica, pomislila sam, brzo
spustila pogled i poprimila lukav, udvorni izgled slukinje.
Nisam oekivala da u tako brzo nai ono to sam traila. Novakinja mi
je s vrata enskog odjela pokazala na staru kamenu dvoranu punu kreveta
sa zavjesama. Ondje je, rekla je kratko, onaj s desne strane kreveta
broja etiri. Iako nemam pojam zato bi je njezina obitelj eljela, bilo bi
bolje da je puste da nestane. Ima sree to umire to obino rade da bi
izbjegle kaznu za edomorstvo! Ali nee izbjei Boju kaznu, uvjeravam
vas. Radije bih svaki dan imala posla s vjeticama nego s ovom
neugodnom enom, pomislila sam.
Marie-Anglique je leala stijenjena u krevetu s etiri druge ene, od
kojih se jedna ve inila mrtvom, a druga je bulaznila od vruice kao
posljedice tekog poroaja. Mukarac u policijskom plavom odijelu i
irokom bijelom eiru s perjem bio je nagnut nad krevetom i zapisivao
neto u svoju biljenicu.
Ne moe dalje! iz pregrade je iskoraio krupan narednik, neobrijan i
prijeteega glasa. Ispituju je, morat ete ekati. Vi ste njezina slukinja?
Osjetila sam opasnost u tom pitanju.
Ne, ja sam iz obitelji, monsieur. Izgubili smo je zbog njezina grijeha, ali
kada je nestala, njezin nas je brat sve poslao u potragu za njom, tako da
joj moe oprostiti. On je toliko dobar kranin!
Brat, ha? A tko je on?
tienne Pasquier, avocat, iz kue Marmousets. Ah, lijepo. Uplest u
svojega uglednog brata u straan skandal. Kako li e se samo napuhati i
epiriti kad mu policija zakuca na vrata i pone ispitivati sve osobe u kui
pokuavajui saznati tko se pobrinuo za pobaaj.
Narednik se okrenuo da vidi kako sa svojim pitanjima napreduje
policajac kod kreveta. inilo se da se usne Marie-Anglique ne miu.
Policajac ju je protresao za ramena nastojei je probuditi. Oi su joj se
otvorile na trenutak i zakolutale od uasa, ali nije ispustila ni glasa. Zbog
asti, pomislila sam. Te bezvrijedne Vivonneove asti. Kako si potratila
ljubav, sestro. Reci im sve, reci im sve.
Znam da nije ispravno, ali jednostavno mi ih je ao, promrmljao je
narednik. Jadna djevojka! Ta je bila jo i lijepa. A sada nee doivjeti
sutranji dan. Nemojte misliti da smo grubi ovo nam je jedina prilika da
doznamo ime osobe koja je napravila pobaaj. Pogubljujemo takve
svinje!
Daj Boe da ga naete, tog stranog ubojicu! sloila sam se. ovjek
kraj kreveta je uzdahnuo s razoaranjem i ustao, gledajui u naem
smjeru. Nije promijenio izraz lica dok je gledao ravno u mene. Bio je to
Desgrez. Nisam se mogla ni pomaknuti i pobjei, samo sam stajala kao
ukopana, kao ptica koju je svojim pogledom paralizirala zmija. Hrabro,
rekla sam sama sebi i, nastojei izgledati priglupo, otila sam do kreveta
pretjerano epajui.
Poznajem li vas odnekud? rekao je blago.
Slukinja iz obitelji, poslali su je da je nae, iako ne znam zato se
trude, prekinula je novakinja, koja se vratila s vrem vode i s nekoliko
runika preko ruke.
Kranski oprost je za svaku pohvalu, odgovorio je Desgrez, ali
njegove oi, koje su me stalno promatrale, kao da su mi rezale kraljenicu.
Pustite me blie, moram vidjeti njezino lice da se uvjerim, rekla sam
tekim naglaskom nie ldase s parikih ulica.
Poznajem vas vi ste pomona prodavaica u trgovini rubljem!
Sada sam na boljem mjestu puno bolja hrana i manje posla.
Njegovo prokleto odlino pamenje! Hodajui policijski arhiv. U kui...?
Pasquier, umijeao se narednik. Desgrez je podignuo jednu obrvu.
Zanimljivo, narednice. To objanjava ipku na posteljini. Iznenauje me
to su je uope nali. Recite mi, mala prodavaice...
Annette, gospodine.
Recite mi, Annette, bi li ova ena ovdje mogla biti slavna Pasquier ?
Ne znam nita o tome. Ona je samo sestra mojega gospodara.
A kako ste, molim vas, zavrili u kui Pasquier ? Nimalo mi se nije
svialo njegovo propitkivanje. Razgovor je krenuo u krivome smjeru.
Moj zarunik... poznavao je nekoga i sredio mi da dobijem ovaj
posao..., namignula sam. Desgrez me dugo promatrao, odmjeravao od
glave do pete. Vidjela sam da procjenjuje dreave, jeftine obrube na
haljini djevojke nie klase. Lice mu je poprimilo izraz gaenja. Oito mu se
nije sviao uspon na drutvenoj ljestvici meu niim elementima preko
kreveta. Pitam se to mislite o toj istoj stvari meu bogatima, pomislila
sam. Jeste li se poklonili madame Pasquier kada je prola pokraj vas u
svojoj koiji? Klanjate li se markizi Montespan?
Povukao je narednika u stranu, ula sam ga kako govori tiho: Niti rije
o ovome danas... Ovaj sluaj ukljuuje veu igru nego to smo mislili...
Opasno je mijeati se, moram ii La Reynieju...
Iskoristila sam njihovu nepanju i iskrala se do postelje u kojoj je leala
Marie-Anglique .
Je li vam ita rekla? narednikovo se pitanje Desgrezu ulo unato
aptanju. Kleknula sam kraj nje i stavila joj ruku na elo. Gorjela je od
vruice. Desgrez je odgovorio tihim glasom, ali uspjela sam uhvatiti
nekoliko rijei.
Nesuvisla je otkad je sveenik poslao po mene... Ni rije nakon to je
ispovjedila pobaaj... Ni on nije uspio dobiti ime od nje... Ali sada kada
smo je identificirali, imam svoje sumnje...
To sam ja, to sam ja, apnula sam urno Marie-Anglique . Dola
sam po tebe. Nemoj umrijeti, molim te! Mora se oporaviti! Kako ja mogu
ivjeti ako ti umre?
Vi, ondje! Odjednom sam zaula Desgrezov glas i podignula pogled
lecnuvi se od straha. to ako je neko vrijeme bio tu i uo promjenu u
mojem naglasku? Moda ena moe to izvui iz nje. Glas mu je bio
odrjeit. Pitajte tko je izvrio pobaaj.
Zagrlila sam znojno tijelo na krevetu i apnula joj na uho jedino to sam
znala da eli uti iznad svega. Bog ti je sigurno oprostio, Marie-Anglique
. Napola je otvorila oi. ivi za mene, za one koji te vole! Na trenutak,
inilo se da govori. Pribliila sam svoje uho, ali nisam nita ula.
Onda? Desgrezov glas je zvuao strogo.
Oh, monsieur, rekla je ime koje zvui kao Longueval.
Grof de Longueval, ha? Vidi, vidi. Stari svodnik. Mislio sam da se
ograniio na alkemiju od njegova zadnjeg ispitivanja. Lebrun, moramo
posjetiti grofa to je prije mogue. Odmaknuo se od kreveta i privukao
narednika u stranu prije nego to je otiao. ula sam kako mu je apnuo:
Slijedite ovu slukinju kada ode odavde. elim znati kamo odlazi, koga
via. Moje srce je stalo gotovo kao srce Marie-Anglique .
Ne morate vie sjediti ovdje. Mrtva je. Glas stare uvarice me prenuo.
Nagnula se nad mene i apnula povjerljivo kroza svoje trule zube: Ako
obitelj eli zatraiti tijelo da se spasi od sramote izlaganja na ulici, mogu
srediti da nestane za odreenu...
Naravno, eljet e to... Jeste li sigurni da moete?
To nije lako, znate... Tijelo zloinca... Mnogi e ga traiti... Kirurzi na
primjer...
Za Boga miloga, koliko?
Niti sua manje do dvadeset cua. Starica je izgledala prepredeno.
Dobit ete ih. Samo se zakunite da ete je uvati dok ne dou po nju.
Oh, radim ja to dovoljno esto... Imam ja svoje metode. Ipak, ne
dopustite im da se kolebaju. Recite im da poalju novac staroj Marie prije
sutranje veeri. Zapamtite, stara Marie u Dvorani Krunice.
Kad sam napustila bolniki odjel i izala na Ulicu March Palu, ula sam
zvuk koraka iza sebe. Uznemirena, pobjegla sam pjeice prema trgu Notre
Dame, a zvuk koraka koji su me slijedili izgubio se u ulinoj galami i buci
koija. No, jezivo probadanje na zatiljku govorilo mi je da je i dalje netko
iza mene. Nije bilo sumnje, netko me prati.
TRIDESET PRVO POGLAVLJE
Znala sam da ne mogu trati, pa sam umjesto toga samouvjereno koraala
kroz gomilu nosiljki iji su nosai vikali na trgu ispred katedrale Notre
Dame sve do mjesta gdje su se zadravali koijai, ekajui da netko
unajmi njihove koije. Glasno sam pozvala koijaa s konjem koji mi je
izgledao najsnaniji za dugi put do Faubourga Saint-Honor. Glas mi je bio
dovoljno snaan iako sam ga ja sama jedva ula od lupanja svojega srca.
Navela sam policajaca na krivi trag, pomislila sam. Sada e se vratiti i
podnijeti izvjetaj. No, kad sam se popela u koijicu, okrenula sam se i
vidjela da je narednik s crvenim arapama iz Dvorane Krunice uao u
drugu koiju. Moj je voza prilino brzo stigao do mosta Pont Notre Dame,
a potom je zapeo u guvi meu gomilom nosiljaka i pjeaka, u uskom
prolazu izmeu otmjenih trgovina, smjetenih s obiju strana mosta. Izvirila
sam i pogledala iza nas te s olakanjem primijetila da je koija koja nas je
slijedila jednako tako zapela u guvi kicoa koji su naputali galeriju slika.
Vozau, predomislila sam se! Odvedite me do Palae Bouillon, a ja u
vam platiti jednako. Dovedite me onamo dvostruko bre, pa u vam
dvostruko i platiti! Koija je pucnuo dugim biem lijevo i desno te se
mnotvo egrta razbjealo kad je pokuao privoljeti svoju ragu da krene
brzim kasom. Opet sam provirila iza nas. Moj je neprijatelj zapeo u gomili.
Vidjela sam kako vozau prijeti akom. Dobro, pobjegla sam mu, pomislila
sam. No, nisam odahnula sve dok se nisam izgubila u mnotvu ena na
trnici koje su unosile namirnice kroz kuhinjski ulaz goleme palae i
neprimjetno se stranjim prolazima uvukla u stan jedinog ovjeka u Parizu
koji bi mi mogao pomoi.
***
Nala sam Lamottea u crvenom svilenom kunom ogrtau i perzijskoj kapi
kako daje naloge kuharskom pomoniku.
Zapamtite, govorio je, od koljaka monsieur biskup dobije osip, ali
zabava je takve vrste da e madame eljeti posluiti neto lagano, sasvim
lagano. Ne smijemo kvariti raspoloenje naih gostiju, zar ne? Mahao je
prstima po zraku da bi doarao eljenu lakou. Zanimljivo, pomislila sam.
Od omiljena pjesnika i dramatiara do organizatora zabave i faktotuma
[31]
.
ovjek s lijepim profilom doista moe daleko stii u pravim krugovima.
Monsieur de La Motte, slukinja trai da vas vidi, ima poruku od
mademoiselle Pasquier. Sluga se nije inio ba jako uljudnim. Lamotte je
podignuo pogled i vidio me kako ekam kod visokih, dvokrilnih vrata
salona, ije je samo jedno krilo bilo djelomino otvoreno.
Oho, znam ovu slukinju, Pierre. I ne donosi nikakve zakljuke o
mademoiselle Pasquier koji bi mogli zasmetati idolu srca mog.
Mademoiselle Pasquier jedna je od brojnih ena koje su glupo i
nepotrebno zaljubljene u mene, iju naklonost s prijezirom odbacujem
radi vieg, svjetlijeg i plemenitijeg plamena! Ne, Pierre, neka madame zna
da samo ona zapovijeda mojim srcem, samo njezin zvjezdani sjaj
nadahnjuje moju muzu! Ove je rijei popratio udarcem ruke po izvezenoj
svili neposredno iznad srca. Udebljao se, ak u samo nekoliko mjeseci te
se utegnuo kako bi izgledao mravije, a brkovi su mu postali jo vei, ako
je to uope bilo mogue. Nisam mogla ne diviti se majoj eleganciji kojom
se uspinjao iz jednog slavnog budoara u drugi dok nije stigao na vrlo
visoku razinu, uselivi se u samu Palau Bouillon. ini se da su samo dvije
stvari stradale na tom putu: njegovo ime, koje se razdvojilo uz dodatak jo
jednog sloga, i njegova strast za pisanjem tragedija. Nakon uspjeha s
Osminom, za pariku pozornicu nije napisao nita vrijedno spomena. No,
svi su ludovali za vitezom de la Motteom zbog njegovih lakih stihova i
armantnih malih scena koje je pisao da ih skladatelji uglazbe za balet.
Sada je otpravio i kuhara i sobara, ali vidjela sam da je primijetio kako je
ovaj potonji stao iza dvokrilnih vrata i prislukivao.
Kakvu to poruku imate? upitao je leerno, dovoljno glasno da se uje
iza vrata.
Monsieur de La Motte, mademoiselle Pasquier lei mrtva u bolnici
Hotel Dieu, rtva strane nesree! Tako vam svega to vam je nekada bilo
sveto, molim vas da poete sa mnom i pomognete mi da zatraim njezino
tijelo! Oboje smo uli ukanje iza vrata, sobar je otiao. Dobro. Mrtva
ena nije bila suparnica ak ni najljubomornijoj ljepotici. Samodopadna
umiljenost nestala je s Lamotteova lica, a pogled mu je iznenada postao
uznemiren.
to... to se dogodilo?
Poela sam govoriti brzo i tiho. Tko zna koliko emo dugo biti sami.
Zapravo nije bila nesrea... loe izveden pobaaj. Moete li joj oprostiti?
Rekla je da Bog eli da umre! Kad sam obrisala oi, Lamotte je izvadio
veliki rupi i buno kihnuo u njega. Trebam vas, monsieur Lamotte, ona
vas treba, za ovu posljednju uslugu. Dogovorila sam da u potkupiti jednu
od uvarica da dobijem tijelo. Nee posumnjati u mukarca, pogotovo ako
kae da je iz obitelji. Ali mene... Mogli bi me optuiti da sam pomagaica
kod pobaaja! U Lamotteovim oima vidjela sam zabrinutost. Prevoenje
tijela zloinaca nije bilo neto to radi osoba koja eli postati arbitar
umjetnikog ukusa.
A obitelj? upitao je. Kakva je ta vaa neovjena obitelj kada je nee
ni pokopati?
Moj ju je brat proglasio mrtvom prije vie godina. Nee doi po njezino
tijelo. Tako je krt da bi uskratio novac za pristojan pokop ak i ako mu ne
bi nanio sramotu. Silno eli biti ugledan, Lamotte. Ali ja imam novac, znate
to. Ja u se pobrinuti da je se ljudi sjeaju, napravit u joj nadgrobnu plou
ali morate mi pomoi! Sjetite se to vam je neko znaila... U tom asu
lice mu se naboralo, iznenada je izgledao staro.
Moja je mladost prola, Genevive. ovjek koji sam nekad bio umro je
s njom. Moji snovi o postizanju besmrtne veliine, osvajanju anela na
prozoru nestali su, mrtvi, izgubljeni. Razumijete li? Piem poeziju za
balete.
A koliko vas samo hvale! Vidjela sam Princezu zaaranog dvorca u
kazalitu Saint-Germain!
No, moja tragedija nikada je nisam uspio zavriti. Moja Sapho.
Nestalo, presuilo. A ovaj kraj... kako prljav, kako obian... estoko je
protrljao oi i opet ispuhao nos. Da sam ja pisao o njoj, plemenito bi se
sama probola srebrnim bodeom na litici iznad mora, recitirajui klasine
stihove! Nita ispod toga ne bi je bilo dostojno! Ali ovo... smrt od
iskrvarenja u prljavoj dobrotvornoj bolnici... Stavio je glavu u ruke i dugo
tako ostao, uzdiui. Zatim me je pogledao. to moram uiniti? Postati
pohlepan graanin na jedno poslijepodne? Dobro. Za vas, moe.
Zategnuo je kuni ogrta oko svojeg gojaznog tijela i ustao. Pierre!
Pierre! Pljesnuo je rukama. Gdje je taj nitkov kad ga treba! Otiao je
do dvokrilnih vrata i povikao. Zaula sam topot koraka. Sluga se napokon
pojavio, zadihan.
Pierre, moju najmanju dnevnu vlasulju. I alobno odijelo. Bez
pogrebnih traka. Idem na graanski pogreb. Razumije li? Nehajno je
odmahnuo rukom, kao da je ljut zbog naporne i trivijalne dunosti. Zatim
je nestao u sobici iza salona za koju sam pretpostavila da je njegova
spavaa soba ili garderoba. ula sam njegov glas kroz otvorena vrata.
Recite toj slukinji da prieka ovdje da mi moe pokazati put. Lamotte je
oduvijek bio ovjek kazalita. Ako bi itko mogao igrati graanskog avocata
do savrenstva, to je bio on.
***
Zadrhtala sam dok sam sjedila sklupana u jednoj od laganih koija iz
spremita Palae Bouillon. Ostavio me u Ulici Sablon, jednu ulicu dalje od
ulaza u Hotel Dieu. Vani nije bilo tako hladno, iako nije bilo ni toplo.
Jesenski su vjetrovi otpuhali vlane sive oblake, pa su se vidjeli djelii
plavoga neba iarani ruiastim crvenilom umirueg dana iznad iljastih
krovova od kriljca. Takve je dane voljela Marie-Anglique. Uvijek je
govorila da se ne moe nita rei protiv vremena u kojem vam obrazi
izgledaju ruiasti. Pred nama, u Ulici Sablon, ravnoduno su ekali konji
unajmljene pogrebne koije dok je voza drijemao s uzdama zavezanima
za sjedalo.
Ne uzrujavaj se u zatvorenu prostoru po ovakvu vremenu, sestro! Zima
e uskoro stii. ula sam njezin glas, kao da sjedi uz mene. Ii emo na
svje zrak u vrtove Palais-Royala, pa vie nee biti tako mrzovoljna! Osim
toga, moda vidimo nekog zanimljivog... Marie-Anglique , posljednji
emo put ii na svje zrak i ja u te otpratiti kui.
Iza ugla lik u crnom izaao je iz bolnice. Iako mu je glava bila pognuta,
nije zaboravio tromi burujski hod. Koraao je polako, vrlo polako pokraj
koije u kojoj sam ekala sve do pogrebne koije. Vidjela sam da dugo
razgovara s vozaem, koji je mahnito gestikulirao. Stavio mu je novac u
ruku. Tada je voza udario biem i pogrebna je koija otila niz Ulicu
Sablon.
to se dogodilo? Zato nije uao na ulaz za koije?
Lamotte je bez rijei sjeo na sjedite nasuprot meni i nije odgovorio na
moje pitanje. Ne pitajte, kazao je na kraju. Lice mu je bilo poput
kamena.
Ali platili ste uvarici, zar ne? to je polo po zlu? Zato je niste mogli
odmah dobiti? Lamotte je dao nalog koijau. Zatvorio je oi i dugo nije
progovorio ni rije.
Netko je dojavio vaem bratu, rekao je, a rijei su teko izlazile iz
njega. Sreom, snaao sam se, pa sam rekao da sam va roak s majine
strane.
Ali... to?
Va brat im je rekao da su pogrijeili. Da je jednom imao sestru s tim
imenom, ali da je umrla prije vie godina.
Nita manje nisam ni oekivala. Tko je otiao k njemu? Policija.
Sigurno je to bila policija. Samo su oni mogli biti tako brzi. Lamotte je
prekrio lice rukama i poeo jecati. Zgrabila sam ga za ruku i pokuala ga
protresti.
Morate mi rei to se dogodilo! proaptala sam odrjeito.
Tijelo zloinca... ula sam kako je procijedio. Opet sam ga protresla.
Nemojte me pitati. Nemojte me pitati da vam kaem, promrmljao je.
Ali ja moram znati! Ne mogu podnijeti da ne znam! povikala sam.
Podignuo je glavu i pogledao me, oi su mu bile crvene.
Odsjek za anatomiju s College Saint-Come. Sluaj sepse zbog pobaaja
im je... zanimljiv. Boe moj! Zanimljiva im je! A ja je jo vidim kako me
gleda s prozora njezine prekrasne plave oi! Njezin smijeh! Razumijete
li? Nita nije ostalo od nje nita! Razrezali su je, raskomadali, zbog
unapreenja studija anatomije! Zgrabio sam lijenika na odjelu za vrat.
Ona nije stroj! Imala je duu! Ne moete to uiniti! ao mi je, monsiuer,
to je uinjeno, uinjeno je, rekao je, te se odmaknuo kao da sam luak!
Bojim se da sam napravio budalu od sebe. Matao sam... Matao sam da
u je jo jednom poljubiti za oprotaj samo jednom. Jedini put. Da se
oprostim sa svojom mladosti, znate. Zar je to bilo previe traiti? Samo
jednom! Ali ovo je moderno doba. Nema vie mjesta za geste
romantine geste glupave, uzaludne geste. Ljudi s noevima,
znanstvenici, oni su tamo doli prvi. Moja lijepa sestra razrezana kao
ivotinja! Nema groba, nema mjesta gdje u plakati! Osjeala sam se kao
da su mi se kosti raspucale i da mi sr istjee.
Lamotte je jo nesuvislo govorio kad su otvarali velika vrata za koije
Palae Bouillon. uvi viku i tropot, pribrao se, obrisao lice i prstima
zagladio svoje neko samouvjerene brkove. A veeras se gostim sa
svinjama, s licem u koritu, nimalo bolji od ostalih. Glas mu je bio tih, oi
pune gorine.
Jeste li dobro, monsieur de La Motte?
Nisam. Nisam sada i nikada neu biti, rekao je kad nas je koija
ostavila u podnoju iroka stubita koje se uzdizalo iz paradnog ulaza.
Podignuo je pogled do isklesanih ograda i pozlaenih vrata kao da
promatra vrata pakla. Doite sa mnom na trenutak, mademoiselle
Pasquier. Priajte mi o njoj. Ja... Osjeam se kao da ne mogu disati!
Toliko je izgledao utueno da nisam mogla odbiti. Vodio me kroz duge
hodnike i otvorene sveane odaje do svojih nekoliko soba u stranjem
dijelu velike kue. Uavi na glavna vrata i vijugajui do stranjih
prostorija, postalo mi je jasno koliko je mnogo namjetenika, omiljenih
pisaca i umjetnika, siroadi, dalekih roaka i parazita bilo smjeteno u
velikoj palai. Maleno drutvo, s vlastitom hijerarhijom, vlastitim dvorom,
malena imitacija onog velikog u Versaillesu. ivot uz laskanje, zabijanje
noa u lea i uspinjanje, a smatrali su se sretnima. Bolje je biti vraara
visokog drutva, pomislila sam. Ulazite i izlazite na prednja vrata kako vam
je drago.
Proli smo kroz njegov salon, odveo me u sobu sa zlatnim oblogama,
niska stropa, punu knjiga. Pisai stol i dva udobna naslonjaa bili su
stijenjeni usred nereda rukopisa i kazalinih suvenira. Njegov kuni
ogrta, odbaen u urbi, bio je neuredno prebaen preko uskog,
zatrpanog kreveta zbijenog u nii.
Moje skrovite, rekao je pompozno pokazujui na zaguljiv sobiak.
ak i ona mora dopustiti brlog svojoj zvijeri! Prekapao je po ormariu i
izvadio bocu i dvije ae.
Nemam s kime govoriti o njoj osim s vama, rekla sam, uzimajui au.
Tko bi drugi mogao razumjeti njezinu dobrotu, njezinu njenost? Njezina
ljepota bila joj je prokletstvo. Rakija je bila jaka te sam zakaljala. Ponovo
mi je napunio au, kao i svoju.
Ne njezina ljepota, ne. Njezina obitelj! Va je brat, ako mi oprostite,
mademoiselle, odvratno udovite kamena srca! Zagledao se u svoju
au, kao da vidi slike na njezinu dnu. Danas ima mnogo takvih. Da imam
Molireovo pero, mogao bih od njega napraviti komediju. To je uloga
umjetnosti, zar ne? Da od udovita radimo komedije, kako bismo ih mogli
podnositi, a od naih vlastitih jeftinih jada velike tragedije, tako da drugi
plau s nama. Zavrtio je preostalu tekuinu u ai, a zatim ponovo uzeo
bocu i zagledao se u moje lice. Potom je skrenuo pogled na maleni prozor,
kao da gleda u neko drugo vrijeme i rekao u pola glasa: Dvije sestre,
poput bijelih rua, cvatu u mranoj, odbojnoj kui. Jo vidim vaa lica kako
vire s prozora, navlae zavjesu, upravo tako. Oduvijek sam je zamiljao
visoko u tornju, kako ita romane, eka svojega princa. Opet je otpio iz
svoje ae i natoio i meni. Mademoiselle Pasquier, rekao je tihim
glasom, sanjao sam da sam ja taj princ iako sam bio samo sin tapetara.
Od jake rakije moje slomljene kosti topile su se u njegovu mekom
naslonjau. Napokon, osjetila sam kako mi suze teku niz lice. Pruio mi je
svoj rupi i natoio si jo jedno pie.
Pisao sam joj... svoje snove. Poeziju. Smiljao sam, planirao, pisao sam
cijelu no uz svjetlost svoje jedine svijee da bih se dovoljno proslavio
kako bi me primili u njezinu domu... vaem domu. Lamotte si je natoio
jo nekoliko pia. Sjedio je na krevetu, usred hrpe odbaenih koulja,
otvorenih knjiga i izguvanih nonih koulja, gotovo sasvim zgren,
pokrivi lice rukama, govorio je izmeu jecaja: Tada sam bio drukiji.
Mogao sam biti bilo to za nju, bilo to! A sada... ona nema ni groba!
Pogledao je u mene, licem vlanim od suza. Recite mi, je li itala moja
pisma?
to sam mogla rei? Andr, moju su sestru od roenja odgajali da eli
vie nego to ste joj vi mogli ponuditi. Ja sam spasila vaa pisma iz vatre.
Ja bih dala sve da je samo jedan redak te poezije bio napisan za mene. Tko
je od nas, Andr, bio vea budala? No, slomljena njegovom i vlastitom
tugom, lagala sam.
Uvijek ih je drala u njedrima, tako da ih moe esto itati.
Znao sam! Cinik je imao krivo. Srce ljubavnika ima oi da vide istinu,
rekao sam mu, a on se nasmijao. Rekao mi je da sam budala jer ne gledam
razborito, a ja sam ga mrzio zbog toga. Da ja biram, rekao je, uzeo bih
mlau sestru. Ona ima bolji um i vjerno srce. Ali imao je krivo i sada mu
mogu posve oprostiti. On truje svoj svijet razumom i strano trpi zbog
toga. Ne mogu mu vie zamjetati.
Cinik. To je mogao biti samo d'Urbec. Zato mi je pomisao na njega
izazvala nalet tunog grizoduja, ak i ovdje, kad mi je srce bilo opijeno
gubitkom, rakijom, intimnou sluanja Lamotteove tajne? A ipak, jo
dublje u meni bio je dugo potiskivani glas udnje. Poput demona izranjala
je iz podzemne peine, krila si put iz nekog skrovitog mjesta u meni,
tjerala me da se stidim, ak i dok me je inila lukavijom. elim ga, rekla je.
Ne sada, ne u ovakvu trenutku, odgovorila sam joj. Izdaj je, rekla je.
Ionako je mrtva. Bjei od mene, odvratna nakazo, odvratila sam joj! Ustala
sam da si natoim jo rakije iz boce na stoliu. Jedva sam mogla stajati.
Tjeite me, Genevive! Hladno mi je kao da sam ve u grobu s njom!
Lamotte je jako zadrhtao, zgrabio me za slobodnu ruku te sam izgubila
ravnoteu, a aa mi je ispala iz ruke i razbila se na podu. Uhvatio me dok
sam padala prema njemu na krevet i stavio me u svoje krilo, obujmivi me
rukama. Naslonila sam glavu na njegovo rame. Osjetila sam kako mi miluje
kosu, kao da tjei dijete. Njegove su mi suze ovlaile vrat.
Tjeite me, rekao je. Tjeite me! Njegova ruka je kliznula niz moj
vrat prema mojim grudima. Bilo je to tako toplo, ljudski.
Ne na taj nain, rekla sam slabim glasom, jo se borei s demonom.
Sada mu je lice bilo na mojim grudima, smalaksala sam od njegova grubog
obraza na svojoj njenoj koi. Lijep kavalir kojeg smo gledale kroz prozor.
Moj! Po najstranijoj cijeni na svijetu! Zadrhtala sam.
Osjetite moje suze, rekao je, kad se vlana toplina irila preko mojih
grudiju. Neki maleni traak u tonu njegova glasa kao da je odavao
rutiniranog zavodnika. On te iskoritava, pomislila sam. Ali demon je
rekao: uzmi ga! Kada e opet imati ovakva mukarca?
Ja... Ne mogu to uiniti. Za Boga miloga, prestanite! Ne smijem zanijeti!
Ne sada kada sam vidjela...
Tako glatka, tako bijela. Kao mramor... Njegova se ruka nala ispod
mojih skuta. Topla. Ljudska. iva...
Ne! rekla sam, ali moje je srce lupalo kao ludo. Demon je
pobjedonosno i slobodno uzletio. Moje je tijelo zadrhtalo od strasti kad je
njegova ruka dosegnula svoj cilj.
Prelijepa, promrmljao je kada me je polegao na leda, a ja sam osjetila
njegovu teinu na sebi. Ne bojte se nita... U sve ovo vrijeme... otkad
sam je izgubio... nauio sam tisuu trikova... da ugodim damama. Sa
mnom nema rizika. Ne morate se bojati... Niega... Pribadae mojega
grudnjaka bile su razbacane po podu. Moje suknje i podsuknje leale su
izguvane oko mene kao humci raznobojna cvijea. Strah se otopio u
toplini nove radosti. No, iako su mu ruke i usne posvuda lutale, oi su mu
ostale zatvorene. I znala sam, ak i kad je uao u posljednju utvrdu, da je
pokuavao ponovno sastaviti Marie-Anglique svojim rukama, svojim
umom, svojom strau. Njegovo lice, vlano od suza i upalo od tuge, jo je
bilo lijepo.
Andr, proaptala sam kad nas je oboje obuzela mahnitost.
Anglique ! Povikao je, kad se povukao, a potraeno sjeme zamrljalo
posteljinu. U njega sam se mogla pouzdati. Ne bi mi dopustio da zanesem.
No, bio je s mojom sestrom, a ne sa mnom. Ipak, kada sam pogledala
njegovo lice, oputeno i puno zahvalnosti dok je poeo tonuti u san, nisam
uope osjetila aljenje, nimalo. Ugodna toplina jo je strujila mojim
tijelom. Ujae, pomislila sam, imali ste krivo. Najljepi mukarac o kojem
sam ikada sanjala plakao je sa mnom, preklinjao me, ispunio me i sada mi
je bio zahvalan. Bila sam sretna u tom trenutku, veoma sretna! Gori te u
paklu, ujae, proaptao je tiho moj um. U ovom trenutku Andr Lamotte
je moj! Niti jedan drugi trenutak nije vaan. Ne zanima me.
Andr, Andr, proaptala sam. Ne spavajte. Vaa zabava.
Vojvotkinja. Morate ustati! Protresla sam ga za ramena. Naglo je otvorio
oi.
Oh, to ste vi. Genevive. Izmijenili smo dugi pogled. Oboje smo znali
sve. Zahvalan sam. to mogu uiniti za vas? to vam mogu dati, ovako
siromaan, da vam se oduim to ste spasili ono to je ostalo od mene?
Moete mi pomoi da oetkam haljinu i odjenem je te pozvati nosiljku
da me odvede kui. Zatim morate biti olienje duhovitosti veeras na
svojoj zabavi.
Oh, Boe, zabava! Vojvotkinja! Povikao je, kao da je napokon shvatio
cijelu situaciju. Zagladila sam Sylvinu svijetlu nedjeljnu podsuknju.
Sigurno vam ak ni ona ne zamjera valjanje sa slukinjama u vae
slobodno vrijeme. Izai u na stranji izlaz i nitko nee posumnjati da se
ita vie od toga dogodilo. Izgledao je uasnut.
Vi... mislite o svemu. Tako ste prisebni... To je neprirodno. To me
podsjea na nain na koji onaj prokleti d'Urbec rauna! Uvijek
racionalno! Opet d'Urbec. Zato mi se utroba tako grila?
Andr, znam da ste eljeli Marie-Anglique . Ne traim nita od vas,
neu vas sramotiti. Samo ostanite moj prijatelj. To je sve to traim.
Pogledao me, potresen. U tom trenutku lice mu je izgledalo staro. Ispod
oiju je imao tamne podonjake. Veseli brkovi su se objesili. Tijelo mu je
otealo od lagodna ivljenja. Jednolina besposlica srednje dobi nije bila
daleko.
Imate ast i srce mukarca, rekao je. U svijetu lanih, zavidnih,
zlonamjernih ena i podmuklih, nasmijeenih dvorana uvijek u cijeniti
vae prijateljstvo kao najvei dar! D'Urbec je bio mudriji ovjek od mene.
Idem na ples pratiti sebinu bogatu enu... A vi, nadam se da ete nai
mukarca dostojna svojega srca, Genevive.
Samo bi pjesnik poelio neto tako smijeno, pomislila sam kad su me
nosai spustili pred mojim vratima. Ipak, bilo mi je drago za taj trenutak
njenosti. I zadrala sam njegov rupi.
***
Bolesna tuga pratila me kao magla cijelu tu dugu jesen. Kamo god da sam
se okrenula, vidjela sam lice Marie-Anglique . Bjeala sam iz trgovina i sa
sajmova, troenje novca vie me nije zabavljalo. Vidjela bih izloenu ipku,
srebrni bro, raskoan brokat i pomislila, prije nego to bih se uspjela
zaustaviti: Oh, Marie-Anglique bi se to svidjelo, moram joj rei! Njezin
duh kao da je lutao galerijama u Palaisu, stazama u vrtovima. Vidjela sam
nas opet, dvije djevojice u proljee, pretvaraju se da se dive ruama, ali
jo se vie dive elegantnim prolaznicima. Gle, sestro, pogledaj onaj lijep
eiri! Kada budem bogata, imat u jedan upravo takav! Oh! Misli li da
onaj elegantan mladi asnik u grimiznu plastu zuri u mene?
Kada ja budem bogata, imat u jednog upravo takvog!, dovrila bih
njezinu reenicu svojim zajedljivim glasiem. Oh, Genevive, rekla bi
kroza smijeh, ba si duhovita! Zato ne bismo obje imale po jednoga!
ula sam jeku njezina smijeha dok sam teko koraala stazama ispranim
kiom, traei je meu suhim liem i praznim paviljonima, kao da bih je
mogla nai kako se negdje skriva.
Poela sam spavati do iza podneva. Sluge su otpravljali klijente apui
da je madame jako bolesna. U poslijepodnevnim satima besciljno sam
lutala vrtovima Tuileriesa ili Palais-Royala. Kada bih se umorila od
hodanja, uzela bih koiju i vozila se sumanuto gradom ili bih pola cestom
do Versaillesa, pa bih se vratila a da nisam obavila nikakav posao. ak je i
ptica, moja jedina utjeha, tugovala na svojoj preki na visoku postolju koje
je stajalo kraj stola u mojoj gornjoj sobi. Njezino se perje nadimalo, nije
nita govorila i odbijala je kljucati koricu kruha iz moje ruke. Jednom sam,
sva omotana velom, unajmila nosae da me nose kroz moju staru etvrt.
Proli smo cijelu Ulicu Marmousets, traila sam od njih da se zaustave na
toliko mjesta da su pomislili kako sam luda i morala sam im udvostruiti
napojnicu. Naa je kua i dalje izgledala isto, visoka i tamna, mali groteskni
kipovi uali su na objema stranama drevnih gotikih vrata. Vidjela sam
brata iz daljine, hodao je od kue prema Palais de Justice s mapom za
spise pod rukom. Nosai su spustili nosiljku na istome mjestu gdje su
Lamotte i njegova dva prijatelja neko stajali i ja sam pogledala prema
prozoru, gotovo oekujui da u vidjeti kako se teke zavjese razmiu i
naa dva bijela lica proviruju iz kuta tamnog prozora.
Proite Tri lijevka, zatim se okrenite pokraj Pomme de Pin, rekla
sam, ali nemojte stati ondje. Samo elim vidjeti otvorena vrata. Vrata
gdje sam ih prvi put vidjela, ta tri prijatelja, mlada, puna nade, kako se
smiju. Jedan od nosaa je kaiprstom na svojoj sljepoonici napravio znak
da sam luda prije nego to je primio ruke nosiljke.
Zatim se jednoga dana, nakon to su prola gotovo dva tjedna, dogodilo
ono neizbjeno. Malo prije podneva osjetila sam kako me netko trese da
se probudim. Podignula sam pogled i ugledala vjeticu iz Ulice Beauregard
kako se nadvila nad krevetom poput none more, dok je Sylvie s
osjeajem krivnje lebdjela u pozadini.
Ustanite, ustanite! Imate posao koji valja obaviti! Mislite li da sam vas
stvorila kako biste se mogli po cijeli dan izleavati u krevetu? Kraljeva
panja mijenja smjer poput vjetrokaza, svaka ena na dvoru juri da joj
netko prorekne budunost! Plima je, a vi ne lovite ribu! Neto sam
promrmljala, ali od toga se samo jo vie razljutila.
Vrhunska je glupost tugovati zbog onoga to se ne moe ponititi.
Zaraujte novac, kupite joj spomenik i nastavite sa ivotom! Morate platiti
sluge, voditi kuanstvo i duni ste meni! A to se mene tie, ako vam je
mozak toliko istrunuo od tog prokletog La Trianonina eliksira od opijuma
da vie ne moete raditi, onda slobodno zavrite sa svime, budalo mala!
Popijte cijelu bocu! Sylvie, raskolaenih oiju od uasa, pokuala je
zgrabiti bocu, ali ju je La Voisin zaustavila jednim pogledom.
Moj mozak nije istrunuo, vi... vjetice! Dvostruko je jai od bilo ijega, i
bio bi ak da popijem stotinu boca! U bijesu sam se uspravila u sjedei
poloaj.
Kao to vjerojatno ve i jeste...
Da znate, smanjujem dozu! I barem ne sjedim svaku veer i ne pijem
vino dok ne pocrvenim u licu i ne pjevam proste napitnice s krvnikom!
Dakle, sada tvrdite da je opijum otmjeniji, je li? Moji ljubavnici su moj
vlastiti izbor. Imala sam grofove i vikonte, tako da znate! Ako mi se
mukarac svia, ja ga uzimam! Dovoljno sam mona da mogu donositi
vlastite odluke. Dok ste vi prevelika kukavica da biste postali vojvotkinja!
Ali, oh, zaboravila sam, vi ste aristokratkinja... Pretpostavljam da je to
razlog zato zadravate svoje seksualne avanture u obitelji?
Ubit u vas zbog toga! vrisnula sam i skoila iz kreveta da je
napadnem. Ona se odmaknula i izvukla otar noi iz rukava.
Ha! Priite blie, duo, pa emo vidjeti tko e koga ubiti! rekla je,
zapovjednikih crnih oiju.
Kunem se da hou!
Gubljenje vremena, rekla je mirno. Bolje bi vam bilo da ubijete
ujaka, koji je uveo vau sestru u ivot to ga je vodila za njegov deparac i
pokuao vas unititi kako bi se doepao onoga to vam je ostavio otac.
Kako znate o ujaku?
Zaboravljate, mala lukavice, da je i on moj klijent. Znam sve tajne
svojih klijenata. No, loe je plaao. Ne nedostaje mi. Poaljite mu
dobrohotno koaru mojih patetica u zatvor i rijeite ga se. Vratila je no
u rukav. Zauo se neobian zvuk kao da je skliznuo u nekakve skrivene
korice. Prokletstvo, pomislila sam, kad mi se razbistrilo u glavi. Opet sam
plesala kao prava njezina marioneta. Tono je znala kako e me opet
pokrenuti. Sigurno je sve to isplanirala, sukob, svau, i prije nego to je
dola. Kada u nauiti ne doputati joj da me iskoritava?
Vi... Odvratni ste...
A vi niste? narugala mi se i nakrivila glavu na jednu stranu te stavila
ruke na bokove. Ali barem ste sada izali iz kreveta. Sylvie, odjeni je
siva svila a ja idem vidjeti je li Nanon zavrila u kuhinji. Bila sam jako
ljuta dok sam je gledala kako nestaje kroz vrata spavae sobe. Prokleta
bila! Oh, dovraga, ponovo! Zaboravila sam da je ve prokleta. Dvostruko
prokleta bila, onda.
Neobian miris nagorjela pluta uzdizao se do mene. Sylvie, kakav je to
miris...? Je li to kava? um svilenih podsuknji najavio je povratak vraare,
njezin glas je odgovorio s one strane paravana.
Turska kava. U posljednje je vrijeme esto pijem. Dovela sam Nanon da
vam skuha lonac. Popit ete je. I ja u malo. Jako mi se svia.
Ali... ali zar to nije skupo? pitala sam. Dola je iza paravana da
pregleda kakav je napredak Sylvie napravila s mojim ipkama korzeta i
podsuknjama.
Naravno da jest. No, ona snai um. Va je manje-vie sveden na kau.
Stavila sam cijelu osminu kilograma. Ne brinite se, dodat u je na va
raun. Sylvie je zakopavala desetke gumba na mojoj sivoj svilenoj
haljini.
Moja kosa... rekla sam, primivi se za uas koji mi je bio na glavi.
Za sada je samo svezi u vor straga, Sylvie, zapovjedila je La Voisin.
ipkasta kapica je dovoljna. Markiza ne treba danas izlaziti, primat e
goste kod kue.... Svila je zautala kad nas je ostavila na miru da
dovrim svoje oblaenje. ula sam zveket kad je La Voisinina sobarica
Nanon spustila mali pladanj na stol iza paravana. Kad sam izala, vidjela
sam dva lonia kako se pue, dvije bijele porculanske alice i La Voisin,
koja je upravo sjela u moj najbolji naslonja.
Ne razumijem, rekla sam smjestivi se nasuprot njoj. Moja sestra je
mrtva... Nanon je vjetom rukom istodobno izlijevala vrue mlijeko i
vruu kavu iz lonia. ... moja prelijepa sestra. A ubio ju je...
Znam, znam. Vojvoda de Vivonne. Ni prva, a ni posljednja. Nemojte
misliti da se moete osvetiti njemu on nije samo moan, on poznaje
previe ljudi s druge strane. udne rijei iz La Voisininih usta, s obzirom
na to da ni ona nije ba bila osoba s prave strane.
Vraara je odloila alicu na tanjuri uza zveket. Na taj zvuk papiga je
pomolila glavu iz svojeg perja. Tiho se oglasila, poput urk, urk, urk.
Ispruila je najprije jednu utu nogu, a zatim drugu. Tada je nakrivila glavu
i zagledala se u La Voisin svojim starim crnim oima, a ona joj je uzvratila
pogled svojim crnim oima koje su se iznenada inile jednako starima.
Pij, pij! rekla je ptica. La Voisin je to zabavljalo, odjednom je ustala i
ulila nekoliko kapi kave u zdjelicu s vodom na rubu preke. Ptica je
ispruila svoju zelenu glavu i gurnula debeli naranasti kljun u vodu.
Kraljica vjetica se nasmijala. Prepustite Vivonnea njegovoj eni, draga
moja. Ona ve neko vrijeme eli svoju slobodu. Promatrala sam vraaru
novim oima. Nasmijala se dobrohotno i prekriila ruke preko trbuha.
Uzela sam jo jednu alicu kave.
A sada, najavila je ustro, na posao! Vidjet ete da to silno vraa
energiju. Na dvoru se pria da se kralj osjea staro, sada kada ima gotovo
etrdeset godina. On smatra da e mu promjena ljubavnice vratiti nestalu
mladost. Veina mukaraca to misli u toj dobi. Dakle, njegova panja opet
skree s madame de Montespan. Do sada je zadravala svoju vlast nad
njime omoguujui mu da zadovolji svoje prohtjeve unutar obitelji. No,
sada je njezina dvorska dama, mademoiselle des Oeillets, rodila dijete
Njegovu Velianstvu. Ne, ne, ona nije nita on nije ni priznao djecu koju
ima s njome.
Pakleni oganj i prokletstvo! kriknula je papiga, klatei glavu gore-dolje
na svojoj preki. Vraara se nasmijeila s odobravanjem.
Dakle, sada ga fascinira kneginja de Soubise. Njezina je obitelj
siromana, ona popravlja njihovo bogatstvo u dosluhu s muem. Princ
odlazi preko noi, a ona nosi smaragdne naunice kao znak kralju da ga
nema. No, u posljednje vrijeme naunice nisu viene. Jasno je: ili je kralju
ili je suprugu dosadila ova avantura. Dakle, igra poinje iznova moete
oekivati niz konzultacija.
To niste proitali u kartama.
Ne, nisam. No, ovog poslijepodneva madame de Ludres e doi
posavjetovati se s vama. Sylvie, koja pazi i na vae i na moje interese,
prihvatila je u vae ime i obavijestila mene. elim da mi kaete tono to
vidite za madame de Ludres.
Ukratko, ona je vodei kandidat, a madame de Montespan dolazi
savjetovati se k vama.
Fino. Va mozak opet radi. Zvijezde mi kau da je ovo kritino vrijeme,
a tu je i golema suma novca koju moemo zaraditi ako pobijedimo. I ako
madame de Montespan doe k vama, morate mi odmah javiti to ste joj
gatali. Priznajem da postaje zabavno, a va je um sada u potpunosti
zaokupljen kalkulacijama!
Moj um jest, ali srce nije.
Onda zanemarite srce, rekla je, nagnula se naprijed i odloila praznu
alicu na tanjuri. Ono je samo teret u dananjem svijetu. Evo. Ostavit u
vam ova dva lonia i alice. Posluajte moj savjet i ponite piti kavu.
Okanite se opijuma prije nego to vas ubije. Samo je kava hrana za
mozak!
Kava! Kava! krijetala je ptica, koraajui lijevo-desno po svojoj preki
velikim utim kandama. Vraara je ulila jo pokoju kap u njezinu posudu s
vodom.
Pretpostavljam da ste ve dodali posue na moj raun?
Naravno. Nego to? Dovienja! I zapamtite, elim kompletan izvjetaj
za ovu veer. Oekujem vas nakon to kazalite zavri s predstavom.
Veeras idem u Palau Bourgogne. Dok ste vi tugovali, Lamotte nas je sve
iznenadio s novom tragedijom. Neka Grkinja koja se probada noem na
litici s pogledom na more, kau. Nitko nije mogao zadrati suze kad je
proitao posljednji in u salonu vojvotkinje de Bouillon. Dakle, ona je
angairala klaku
[32]
da ga podri. Ja sam unajmila koiju da odem inkognito
s vikontom de Cousserans, Cotonom i nekoliko drugih prijatelja. Grof
d'Aulnoy, iju je suprugu, kau, jednom Lamotte zaveo, angairao je klaku
da izvidi predstavu. To znai da e ovo biti zabavna veer.
Lamotte. A nije me ni pozvao na itanje. Prokleta La Voisin! Ona je
doista znala kako me moe uzrujati!
TRIDESET DRUGO POGLAVLJE
Madame de Ludres nije bila udana, nego neudana dvorska demoiselle,
koja je imala titulu madame jer je uzela redovnike zavjete kao
prebendarica, to joj je osiguralo znaajne prihode od udaljenoga
samostana, koje je mogla troiti na uitke i ljubavne igre. Istog asa kada
su njezine arogantne noice u svilenim cipelama prele moj prag, nije mi
se svidjela. Nije mi se svidjelo kako joj je napudran prasti nos, nije mi se
svidio nain na koji je mrlje na svojem licu prikrivala sitnim crnim
umjetnim madeima od baruna u obliku polumjeseca. Nije mi se svidio
lakaj koji joj je nosio povlaku, ni pratilja koja joj je nosila psia. Mali prst
Marie-Anglique bio je ljepi od cijelog njezina tijela. Zbog njezine
ambicije kosti moje sestre bile su izloene u Collgeu Saint-Come.
Vivonneova matresse en titre! Kako zgodan i koristan korak prema gore
za nju. No, to je bila samo prva stuba njezina uspona: do vrhovne moi
matresse en titre Njegova Velianstva, Kralja Sunca. Samo preko mene
mrtve, pomislila sam.
Slike su bile jasne. Vidjela sam je na dvoru u predsoblju koje nisam
prepoznala. Dvorani su ustali kad je ula u prostoriju. Iako su ene bile u
blistavim ljetnim haljinama po nalogu kralja, prema onomu kako su
drhtale i prema odorama lakaja od teke vune, vidjela sam da je to bila
sredina zime. U odrazu koji se ljeskao madame de Montespan, u svojoj na
zlu glasu irokoj haljini uznapredovale trudnoe, bjesnila je nijemo iza
reda dvorana, iji je pogled bio usredotoen na novu milosnicu.
Neete odmah postii vrhovnu naklonost, rekla sam mirno. Madame
de Montespan se pomirila sa svojim preuzvienim ljubavnikom, a uskoro
e i zanijeti s njime. Kada njezina trudnoa uznapreduje, njegova e mata
opet odlutati i vi ete postii najvie priznanje.
Kada? upitala je, pogled njezinih malih tvrdih oiju otkrivao je
pohlepu i ambiciju. Poeljela sam da i ja imam vrt kostiju i da ona bude
njegov glavni stanar.
ini se sredinom zime, odgovorila sam. Moda poetkom nove
godine.
A mademoiselle de Thianges, to e biti s njom?
Za to e biti potrebno jo jedno itanje, rekla sam mirnim glasom.
Vrlo je teko itati za osobu koja nije prisutna. Za to traim dvostruku
naknadu i ne mogu nita jamiti. Nevoljko je izbrojila novac. Jeste li
donijeli neto to joj pripada? upitala sam.
Potkupila sam njezinu slukinju za ruicu s njezine cipele, rekla je,
vadei ruiastu satensku ruicu. Oito je ula za moje metode. Pa to ako
sam obeala La Voisin da u izbjegavati proricanja za treu osobu? Opet
sam vrlo teatralno pogledala u kristalnu kuglu, prislonivi ruicu uza
staklo.
Mademoiselle de Thianges je nevana. Nikada nee uivati vie od
prolazne naklonosti i uskoro e se udati.
Drago mi je bilo to sam se rijeila ove podle male prebendarice i
njezine pratnje.
La Voisin je imala pravo. Sljedei je tjedan dolo mnogo klijenata koji su
gajili nade, dolazile su i njihove majke, braa, oevi, pa ak i muevi, svi su
traili obavijesti od kristalne kugle. One koji su eljeli djelotvorniji oblik
pomoi slala sam k La Voisin po ljubavni praak i bilo to drugo za to su
mislili da bi im uvealo izglede. Parike su vjetice tih tjedana trgovale
votanim figuricama i urocima. Nedjeljom su se u crkvu Notre Dame de
Bonne Nouvelle nosili napadni novi eiri i svilom podstavljeni platevi. U
manje pristojnim susjedstvima, iz stranjih prostorija odreenih gostionica
dopiralo je buno pjevanje enskih glasova, a na crnom tritu cijena
naputene dojenadi porasla je za dva cua. Ja sam kupila nekoliko
zanimljivih starih knjiga koje sam dugo eljela i talijansku sliku Suzana i
starci za svoj salon, ali nisam imala niti jedan trenutak u danu da u njima
uivam. Osjeala sam se kao da sam u samom sreditu vrtloga pohlepe,
moj rad s kristalnom kuglom bio je daleko najpoteniji posao u drutvu
koje se odluilo okoristiti novcem krune kroz kraljevo ljubovanje. Ba kad
bi se oluja primirila, pokrenula bi je neka nova vijest. Sada se govorilo da
knez de Soubise namjerava sagraditi novu rezidenciju u gradu, i to novcem
koji je kralj darovao njegovoj supruzi, na to je cijeli dvor pozelenio od
zavisti. Virnula sam jedanput nakratko, zasjala je u dubinama vaze s
vodom golema palaa u samom srcu grada. Nije loa naplata pokornog
posuivanja ene za nekoliko noi preljuba.
Na samom vrhuncu tog ludila opet sam naila na d'Urbeca, sasvim
sluajno, u javnim prostorijama gostionice na putu za Versailles. Kao i
obino, izazvala sam veliko zanimanje kada sam izala iz koije i prokrila
si put kroz prepunu prostoriju do kamina. Samo grupica strastvenih
kartaa nije podignula pogled. Netom sam se smjestila uz vatru kada je
jedan od kartaa, uz oajniki krik, ustao i bacio eir na zemlju.
to ete mi jo oduzeti, monsieur, kaput s mojih lea?
Vaa vlastoruno pisana potvrda o dugu je dovoljna, rekao je poznati
glas hladnim, bezbojnim tonom. Transakcija je bila izvrena, d'Urbec je
ustao i okrenuo se od stola oko kojeg su kartai bili okupljeni.
Dobar dan, madame de Morville! ao mi je to se ipak nismo sreli na
Cours-la-Reine, rekao je.
Poznaje vraaru... Da, to je njegova tajna... avao mu pomae... brujili
su u prostoriji.
Moja suut povodom smrti vae se... ah, Marie-Anglique , rekao je.
Dakle, oito je vidio Lamottea. Je li znao sve? Zasigurno jest. Ipak, ak i da
je tako, nije odao moj identitet. Zato me je toliko smelo to ga opet
vidim?
Pokuala sam, ali nisam je mogla spasiti, rekla sam, pokuavajui skriti
nelagodu.
Ljude esto ne moete spasiti od njih samih, odgovorio je i okrenuo se
na peti i otiao bez ijedne rijei. Potpuno me ignorira, pomislila sam i
okrenula se prema vatri, tako da nitko nije mogao vidjeti moje oi.
emu dugujem ovu ast, madame? La Voisin je opet upala u moju
kuu. Pruila je mokar plat Sylvie da ga stavi suiti ispred kamina, a zatim
je sjela u moj najbolji naslonja kako bi zagrijala svoje crvene izme. Oito
je neto vano, pomislila sam, kad je izala po ovakvu vremenu.
Viate li jo monsieura d'Urbeca? upitala je naglo.
Ne, madame, odgovorila sam, i dalje pokuavajui odgonetnuti to
radi ovdje. Nije joj se sviao d'Urbec i znala je da ja to znam.
Pa, elim da obnovite poznanstvo s njime, rekla je, lice joj je bilo
strogo.
Madame, ne mogu. Mislim da me mrzi.
Nakon to ste mu spasili ivot i jeftino hranili njegove roakinje?
Nadam se da me ne varate.
U vezi s ime, madame? Oito sam izgledala neduno za kakvu god
me urotu sumnjiila. Lice joj se opustilo.
Markizice, ta se nitarija od galiota posvuda mota ovih dana. Raspitala
sam se, ali to god da smjera, dobro to skriva. Jedino znam je da je od La
Trianon kupio boicu otrova koji brzo djeluje i da je dva puta putovao u Le
Havre. No, jo je vanije to pobjeuje na kartama, kao da je sklopio savez
s vragom osobno. Ve mi je dolo desetak klijenata i pitalo za d'Urbecovu
tajnu. Koja je njegova tajna? Koliko ja znam, nije kupio prepariranu ruku
objeenog ovjeka. Nije posjetio nikoga koga poznajem zbog neke
vradbine. Vjerujem da je moda osmislio novi nain obiljeavanja karata.
Ili to ili je kupio neku tajnu u inozemstvu. Moram dobiti tu tajnu,
markizice, ako kanim zadrati svoj ugled u ovome gradu. elim da mi je
nabavite.
Madame, taj ovjek ne eli razgovarati sa mnom. Kad smo se zadnji put
vidjeli, potpuno me je ignorirao.
Mislim da moda jo ne razumijete moje moi. Taj se ovjek nikomu ne
povjerava. To znai da je usamljen. Ja u srediti da se zaljubi u vas. Nita
vam nee moi uskratiti. ak ni svoju tajnu karata. Recite mi, imate li ita
u kui to je ostavio, to je koristio? Trebat e mi to. I uvojak vae kose.
Donijela sam odluku sjetivi se d'Urbecove javne uvrede. Osvetit u mu se
za to, pomislila sam. Uz La Voisininu aroliju epirit u se pred njime s
Lamotteom. To e ga nauiti pameti!
Mislim da imam Sylvie, idi gore i donesi rupi koji je presavijen u
ladici mojeg toaletnog stolia. Sylvie se vratila s Lamotteovim rupiem,
presavijenim i namirisanim.
Rupi? Zaboga, kakve manire za jednoga galiota! rekla je, okretala ga
i pregledavala. Sreom, nije imao monogram.
Pa, prije je bio student prava, rekla sam.
Onda to objanjava, odgovorila je i u rupi zamotala uvojak koji mi je
Sylvie odrezala te ustala na odlazak. Kada je otila s Lamotteovim
rupiem, osjeala sam kao da bih trebala zapoeti novu biljenicu. Pokus
br. 1. Moe li mi Lamotte uzvratiti ljubav zahvaljujui La Voisininu
vraanju? Vidjet emo.
Ta krpetina! To smee! Kako se usuuje pomisliti da mi moe prijetiti!
Bijesna vriska madame de Montespan mogla se uti ak i kroz napola
otvorena vrata njezinih golemih odaja od dvadeset soba u prizemlju
Versaillesa. Otkazala sam sve obveze i putovala velikom brzinom u
njezinoj tekoj koiji preko ledenih cesta da bih ekala kao slukinja dok je
ona davala oduka svojoj srdbi. Ah dobro, pomislila sam, bolje izvan sobe
nego u njoj kad sam ula da se komad porculana razbio o zid. Zavirila sam
unutra i ugledala je kako se ushodala du skupocjenog plavozlatnog saga
poput tigrice, nogom zabacujui povlaku, potom se okrenula prema
prozoru. Kunem se, nikada ga nee imati, vikala je, podiui stisnutu
aku prema prozoru. Nikada! ak i prozorska stakla kao da su drhtala
pred njezinim gnjevom. inilo mi se da su ipke na njezinu korzetu
olabavljene. Trudnoa joj se poela primjeivati. Kratko pomirenje je
zavrilo i kralj se ponovo dao u lov. Ne elim sve izgubiti zbog te
bljedunjave, podle, nacerene prebendarice!
Madame, vraara! oprezno je najavila jedna od njezinih dama, bojei
se prii joj. Iznenada se okrenula.
Oh, to ste vi! Crno odjevena zloguka proroica! Lice joj je bilo
iskrivljeno od bijesa, a ispod njega strah. Zato se uvijek obraam
vama? Zato to mi govorite istinu. Ostali svi lau! Sada mi treba istina, da
napravim planove.
Odjednom se doimala mirnom i opasnom. Dola je do polovice sobe i
obratila se lakaju. Donesi stolac i vodu za markizu de Morville. Zatim
odvedi sve iz prostorije. elim biti sama sa svojom tugom. Njezine su
slukinje pobjegle kao lie koje vjetar otpuhuje prije oluje, ostavljajui iza
sebe tiinu. Svjetlo je s prozora padalo na golemi stol od masivnog srebra
na sredini saga, sa svake su strane stajali bogato izrezbareni srebrni stolci.
Ukraeni stolni sat, iji su brojanik pridravale nimfe, polako je otkucavao
dok sam kraj njega razmotavala svoj kabalistiki stolnjak. Jedan je sluga
donio pozlaeni stolac s plavosrebrnim jastukom, dok je drugi vodom iz
srebrna vra s dugim lijevkom punio moju kristalnu kuglu. Neujno su se
povukli, zatvorivi velika dvostruka vrata za sobom, a ja sam sjela da bih
itala iz vode.
Madame ima ast da oekuje dijete Njegova Velianstva, rekla sam
tiho, tako da ui pritisnute na zatvorena vrata ne bi ule.
Da, da, naravno. To nije nikakvo udesno predvianje. Kada on
zastrani, svatko na dvoru to zna. Dajem mu svoje slukinje, dajem mu
svoje neakinje, ali sada mu ak ni to nije dovoljno za njegov neutaiv
apetit. On me vrijea! On me unitava! Pitala sam se je li ve svratila u
Ulicu Beauregard radi metode uklanjanja prebendarice.
Bez tumaenja, naredila je. Samo ono to vidite. Moram znati! Ne
elim propasti! Ako ne bude moj, nee biti niiji! To se kunem! Koliko sam
godina trpjela njegovo smrdljivo tijelo u krevetu? Duguje mi, duguje mi,
kad vam kaem! Nee me zakljuati negdje daleko kada mu dojadim,
mogu igrati podmuklu igru kao i on! Izvukla je jedan od srebrnih stolaca i
sjela na brokatne jastuke. ula sam je kako teko die, a kad sam odvratila
pogled od kristalne kugle, vidjela sam da joj se ruke tresu.
Vidim madame de Ludres kako ulazi u odaju. Nosi barun tamnoplave
boje, teku dijamantnu ogrlicu i isto takve narukvice...
Moja ogrlica, proklet bio! Ja bih trebala imati tu ogrlicu!
Dvor ustaje...
Prokletstvo! Prokletstvo! Dijabolina mala kuja! Kakvu je aroliju
upotrijebila da zadobije vrhovnu naklonost? Ja u je ponititi! Unitit u
je!
Kraljeva se ljubavnica nagnula naprijed u srebrnom stolcu, glas joj je bio
tih i prijetei: Recite mi, je li ona? Pogledajte ponovo. Je li ona ta koja mi
je ukrala moju zasluenu nagradu, poloaj vojvotkinje?
Ponovo sam promijeala vodu. U staklenoj zdjeli zasvjetlucao je odraz
zlatne vrpce s haljine madame de Montespan kad se nagnula naprijed u
svojoj fotelji, pokuavajui zaviriti u dubinu. Iza dvostrukih zatvorenih
vrata ula sam utanje odjee i prigueno tapkanje nogu. No, madame de
Montespan to nije ni primijetila. Njezine udne oi boje akvamarina
blistale su na njezinu iscrpljenom licu, oteenom s prvim znakovima
trudnoe.
Smijeite se. to vidite? ptoaptala je.
Madame, neto to e vas razveseliti. Madame de Ludres ulazi u
samostan... Ne mogu rei koji. Pred oltarom je i reu joj kosu. Madame
de Montespan se glasno nasmijala i stavila ruku na srce.
Onda u ja pobijediti! rekla je sretno.
Tako se ini, madame.
ini se da ste jako zadovoljni sa sobom. Recite mi, mislite li da je mala
prebendarica odbojna?
Madame de Ludres nije na glasu po ljupkosti.
Madame de Montespan je ustala i zavrtjela gotovo kao djevojka. Vaa
me je vijest pomladila, madame! povikala je. Otrala je do visokog zrcala
koje je visjelo nasuprot prozoru i zagledala se pozorno u svoje lice. Ah!
Ve izgledam mlade! Pogledajte! Bore mi blijede! Zakoraila je unatrag i
okretala se pred zrcalom, uvijajui bokove u stranu, nastojei stvoriti
najveu iluziju vitkosti.
Oh! Samo da se nisam tako udebljala! Madame de Montespan je
izgladila haljinu kako bi joj struk izgledao ui. Rekao mi je da postajem
preteka. Debele su noge tako neprivlane, rekao je. Zamislite kako me
to ubolo u srce! estero ive djeca sam mu rodila, struk mi je tanak kao i
uvijek, a on kae da su mi noge debele! Ni njegov trbuh nije ba vitak,
znate. I objesio se poput grudi u stare ene. Samostan! Ha! Mene nikada
neete nai zakljuanu u samostanu, kaem vam! Okrenula se od
grimizno obojenog zrcala. Otvorite vrata, madame. Neka ude zrak! Poslat
u po svoju maserku. Kada se dijete rodi, noge e mi se pomladiti, ba kao
i moje lice danas!
Sluge i pratioci nahrupili su kroz otvorena vrata sumnjivom brzinom.
Tjeskoba na njihovim licima gotovo je u trenu nestala kada su vidjeli
veselje svoje gospodarice. Otila sam s bogatom nagradom i obeano mi
je tisuu usluga kada se dogodi pad madame de Ludres. Ali najbolje od
svega, pomislila sam dok sam sjedila sluajui kripanje i podrhtavanje
koije i ustaljen ritam kopita na hladnoj cesti, sada mogu podnijeti svaku
uvredu od madame de Ludres. Bilo bi zabavno sljedeih mjeseci
promatrati tono kako e zle due na dvoru organizirati njezin pad. Ovaj
put ste, satenske papuice, zakoraile u za vas previe opasnu igru! Voljela
bih da sam to mogla rei Marie-Anglique .
Nakon jedva tjedan dana neki je djeak pred mojim vratima ostavio
poruku od koje mi je gotovo zastao dah.
Mademoiselle, pisalo je, nou vie ne spavam od snova koji me
progone. Stalno iznova proivljavam onaj slatki trenutak njenosti koji smo
podijelili. Moram vas opet vidjeti pod svaku cijenu. Andr.
Reci mu da, rekla sam djeaku. I prije isteka dana Sylvie je dola kroz
prednja vrata s njegovim odgovorom.
Doite maskirani u paviljon u perivoju Tuileries sutra u tri sata.Nosit u
vojni plat sa zlatnim gajtanima. A.
Valjda madame nee ii sama? rekla je Sylvie, sva ustreptala od
pomisli da e i ona opet vidjeti Lamottea.
Naravno da ne. to ako je to zamka? Ne voli me svatko u ovome gradu,
zna. Ii e sa mnom, a i Mustafa moe nevidljivo vrljati uokolo. On je
strunjak za vrljanje.
On vrlja poput vilinskog konjica, stapa se s okolinom poput sjene i
ujeda poput zmije, primijetio je Mustafa veselo o sebi. Mislim da u se
obui kao egrt Dovraga! To znai da u se morati obrijati sutra ujutro.
Dobro da sam pravi umjetnik to se tie mojega posla.
Uvijek sam vam zahvalna na vaem umijeu, Mustafa, odgovorila sam
dok sam sjedila i ekala da mi Sylvie izvadi eljeve i ietka kosu. Izvana,
bila sam hladna kao led, ali moje je srce lupalo kao ludo. Proganjala sam
Lamottea u snovima! Je li to uinila La Voisin ili je zaista otkrio ljubav u
naem trenutku zajednike tuge? armantan vitez, napokon moj! Malo
istroen, ali jo ga i te kako vrijedi imati. udo se dogodilo. Mene, mene
eli, iako je okruen svim tim aristokratskim ljepoticama. Nakon toliko
vremena, jako mnogo vremena. Razgovarat emo. Zajedno emo se
sjeati Marie-Anglique . A onda e mi rei da je zapravo mene volio cijelo
vrijeme, ali to ni sam nije znao. Uostalom, to su plavi uvojci u odnosu na
ozbiljan um i toplu, ensku suosjeajnost?
Teko mi je bilo zaspati te noi, a sljedei dan mi je bila potrebna cijela
vjenost da odaberem odjeu. Dugo sam stajala pred ruiastom haljinom
od satena, jo posve novom u njezinoj muslinskoj navlaci. No, to nije bila
haljina za vlaan jesenski vrt. Jednom poslije e me pozvati na neko
otmjeno mjesto i ja u zabljesnuti u njoj. No, za danas mi treba neto
toplo, ugodnog, ozbiljnog izgleda. U boji. Oh, zato imam toliko crne
odjee? Trebam mladenake haljine, lijepe stvari oslikane cvijeem,
razmiljala sam dok sam mahnito prekopavala po ormaru, stalno iznova
provjeravajui svaku haljinu, a Sylvie je samo nestrpljivo tapkala nogom.
Na kraju sam se odluila za tamnozelenu vunenu haljinu obrubljenu
crnom vrpcom i dodala rubac od skupe bijele ipke da bih izgledala
mladenakije. Moj tamnosivi plat, obian eir iroka oboda i anonimnog
izgleda te maska od crnog baruna upotpunili su sliku.
Va tap za hodanje, madame? Gilles je ve bio otvorio vrata koije
kada je Sylvie dotrala s mojim visokim tapom sa srebrnom glavom.
Neu ga uzeti, Sylvie.
Ali... vie ete epati. Kada imate tap, ne primjeuje se da epate.
Sa tapom izgledam kao markiza de Morville, Sylvie. Idemo rano, tako
da u ve sjediti u paviljonu i ekati ga.
Kia je prethodne noi smoila poljunanu stazu u perivojima i ostavila
opalo lie razasuto u vlane hrpice ispod stabala s kojih se jo cijedilo. No,
dok su mi kod vrata jo pomagali da izaem iz koije, sivi su se oblaci
razilazili i otkrivali plavo nebo, a iznenadna svjetlost poela se odbijati od
desetaka lokvica na tlu, pretvarajui ih istoga trena u blistave krhotine
srebra. To je znak, pomislila sam. Nakon svih ovih nevolja, bit u sretna.
Lamotte je kasnio. Kada sam ula njegove korake, otpravila sam svojega
slugu dalje od malenog paviljona skrivenog meu drveem.
Mademoiselle, ponizno se ispriavam! Lamotte je skinuo eir s
grimiznom perjanicom u znak pozdrava. Osjetila sam kako mi pod
maskom krv navire u lice.
Zadrala me vojvotkinja. Toliko poslia, takve glupe zadatke ima za
mene! A ipak, moja karijera cvjeta. Sretan sam to imam takvu
pokroviteljicu. Tko moe stvarati bez pokroviteljstva? Fina grozniavost
uma... ne moe se ivjeti o kruhu i kupusu... On zauti i zagleda se u
mene. Sanjam vas nou! Taj dan, taj uasan dan... i vi... proganjate me...
I... ja sam razmiljala o tome. Gdje mi je bilo samosvladavanje,
pamet? Pretvarala sam se u posvemanju glupau! Sjeo je kraj mene na
mramornu klupu.
Sve je blijedo od toga dana! Neiskrenost i ispraznost mojega svijeta
posvuda su vidljivi. U jednom trenutku, mislio sam, osjetio sam istinu!
Rijei koje sam oduvijek eljela uti. Pokuala sam odgovoriti, ali nita nije
izlazilo iz mojih usta. Morali ste to osjetiti, savrenstvo tog trenutka,
njegov je glas odjekivao kao glas junaka u kazalitu. Iskrenost, to mi je
nedostajalo, rekao sam sebi. U cijelome svijetu postoji samo jedna iskrena
ena i to je razlog zato sam opsjednut sjeanjem na taj trenutak lude,
velianstvene strasti! Pribliio mi se. Na vratu sam osjeala njegov topao
dah.
To nije iskrenost, apnuo je moj cinian um, postojan i bistar od previe
turske kave, to je neto sasvim drugo. Ne vjeruj mu! Ali moje srce,
ispunjeno mahnitou od pomisli da sam napokon lijepa i voljena, naloilo
je mojem umu da uuti.
Zar ne osjeate? upitao je, njegova je ruka kliznula oko mojega struka.
Dva srca kojima je sueno da kucaju kao jedno? Uzeo mi je ruku i
pritisnuo je na svoje srce pod tekim platem. Kad sam osjetila otkucaje
njegova srca, obuzela me je malaksalost. Taj trenutak njenosti... moram,
moramo ga ponoviti!
Ne sada, ne ovdje. To je nepristojno, uspjela sam graknuti.
Nepristojno? Ovaj bi paviljon mogao aputati o tisuu tajni, kad bi
mogao govoriti! Gdje je ljubav, nema nepristojnosti!
Molim vas, Andr, ne usuujem se... Htjela sam ga odgurnuti, ali
nisam imala snage. Je li to vrsta ljubavi koju mi je donijelo arobnjatvo?
Isprazne rijei i sebina strast? A jo sam ga eljela. Njegov dodir me
ushitio, osjeala sam se lijepom. Je li to bio dio La Voisinine grozne arolije
ili sam to bila ja, oglupavjela od luckaste djetinje strasti koje sam se
predugo drala?
Pridruite mi se veeras, promrmljao je, a moje je tijelo klo nulo od
njegova dodira. Otpravite koiju i sluge i otii emo u mirno malo
svratiste koje znam na putu prema Versaillesu.
Ja... ne mogu, proaptala sam. Poljubac, a zatim jo jedan. Moja je
volja bila paralizirana. Oh, da, rekla sam, gotovo se onesvijestivi. No,
ak i dok su moja usta pristajala, moj je um vikao: reci ne, glupao! Nemoj
mu to dopustiti! Zanijet e i umrijeti! Nije vano, neka bude tako,
radovalo se moje srce. On te eli, najljepi mukarac na cijelome svijetu!
Koga briga zato? Propast, apnuo je moj um. Izgubit e ivot i umrijeti na
cesti iza bolnice Hotel Dieu. Ali on te voli, povikalo je moje glupo, ushieno
srce. On te oito voli! to je drugo vie vano? Budalo, budalo, uzdisao je
moj um, kad sam mu dopustila da me povede za ruku i otprati do svoje
koije.
Svijee su dogorijevale nad ostacima veerice u sobici u potkrovlju. Kroz
otvoren prozor nismo uli nita osim zvuka cvraka u mraku.
Mademoiselle, ovakvo savrenstvo ljubavi rijetko se postie, rekao je,
zakopavajui svoje iroke vunene hlae. Nekako mi se ta gesta iznenada
uinila odvie rutinskom. Mislio sam da nikada vie neu nai ovakvu
sreu, rekao je svojim toplim baritonom dok je uvlaio koulju u hlae
uvjebanom gestom. Moja ljubav, moja zahvalnost su nemjerljive! to
je to bilo u tonu njegova glasa? Sada kada mi je srce bilo zadovoljeno, um
je opet zavladao. Sluaj ga, rekao je um. On te iskoritava! Sada e otii.
Zar ti nije ao?
Hoemo li se... ponovo sastati? upitala sam tiho.
Draga moja, moje zlato, namjeravam vas oboriti s nogu! Moja muza
vam je na usluzi! Zato mi je odjednom sve to zvualo tako lano? Nije mi
zvuao lano davno, pred Kuom Marmousets. Zaneseno da, lano ne. No,
tada mi se armantno nasmijeio i osjetila sam da mi se sve sumnje
raspruju. Voli me. Samo mi se to boji rei. Barem za sada, bio je
vojvotkinjina kreatura. No, njegovo je srce bilo moje.
Moje srce je vae, samo vae, rekao je, gotovo kao da je mogao itati
moje misli. No, moja je pokroviteljica mona ena. Moramo biti oprezni.
Kada se budemo sretali u javnosti, kao to zasigurno i hoemo, morate se
pretvarati da me ne poznajete.
Znam... Andr, oklijevala sam izrei mu ime. To drago ime koje sam
tako esto izgovarala u snovima upravo u ovakvim okolnostima.
Razumijem.
Ali, vi ste pravo blago! Onaj filozof je imao pravo to se toga tie i krivo
u svemu ostalome. Filozof? D'Urbec. Uvijek taj d'Urbec. ak je i u
odsutnosti nalazio naina da se pojavi gdje nije bio pozvan.
Filozof? upitala sam, kao da nisam znala o kome je rije.
Iskrena je ena najbolja, uvijek je govorio. Ali on nikada nije razumio da
je za enu strast vanija od sklada umova.
Za enu? Poela sam se ljutiti. A ne za mukarce? pitala sam.
Oh, da... Naravno za mukarce, rekao je, s popustljivim osmijehom,
kao da to nije uistinu mislio.
Mislila sam da ste vas dvojica prijatelji.
Naravno. D'Urbec i ja smo najbolji prijatelji! Stari kolege jo iz kolskih
dana, iako je on uvijek uporno tvrdio da je njegov mozak na vioj razini od
mojega.
D'Urbec svoj mozak smatra na vioj razini od svaijega, odgovorila
sam.
Ha! Upravo tako! No, ljuti kada zbog toga zadirkuje ljude. Satira koju je
napisao o prizoru samoubojstva u mom Osminu... Ah, naporno je, katkad,
poznavati libelista... ali ipak, prijatelj je prijatelj...
Satira? Mislite ona crtica u...
Parnasse Satyrique, proklet bio, kao da nisam znao tko je napisao tu
bijednu stvar im sam je ugledao! Nema zabune, to je njegov stil. Ptica se
po perju pozna! Naravno, ja ga nikada ne bih izdao. No, po cijelom je
gradu.
Podzemni klasik, otkad ga je zabranila policija. Pa, nantski biskup ga je
morao platiti trideset pet libra! im mi ga je pokazao, znao sam. Kamo
god poem, ljudi mi citiraju tu prokletinju, a ja se moram pretvarati da se
smijem! Lamotte je iznenada ustao s klupe i poeo koraati po sobi. Sake
su mu bile stisnute, ile u sljepoonicama iskoile. Moete li to zamisliti?
Nigdje nije bio! Nita nije postigao! A usudio se rugati mojem djelu! Zar
misli da moram prihvatiti uvredu samo tako? Odjednom se okrenuo i
pogledao me kako sjedim, lice mu se smekalo.
Ah, no dosta o tome. Sada sam novi ovjek. Preporodili ste me,
nadahnuli! Moje sljedee remek-djelo, daleko vee od Osmina,
profinjenije od Sapbe, nastat e iz mojeg ivota. Thodora! A vi ete biti
model za junakinju. Vi i samo vi, oh, boanska muzo strasti! Osjeala sam
kako se crvenim od uitka. Nije me bilo briga ako doista jesam nosea.
Nekako bih se snala. Ja, muza jednom pjesniku! Jedva da sam mogla
disati od radosti. No, ak i dok mi je srce cvalo, zloesti glasi u glavi mi je
govorio: Vidi, vidi. Misli da je d'Urbec bio zaljubljen u tebe, da je polagao
pravo na tebe, kada ga je posjetio u tvojoj kui. Dakle, sada te samo
iskoritava da se osveti d'Urbecu! arobnjatvo, taman posla! Sve te
arolije s rupiem nisu nita uinile osim to si ti postala glupa! Zar te nije
stid to te je tako lako uhvatio? I to zbog pogreke. Lamotte ne zna da ste
se ti i d'Urbec posvadili i da mu se vie uope ne svia. Nije vano, javilo
se moje srce. Prije nego to Lamotte sazna, ja u ga uistinu osvojiti. A u
meuvremenu, njegova e se amour prouti po cijelome gradu. Glasine o
tajnom nadahnuu za njegovo djelo doprijet e do svake lonice. Njegovo
remek-djelo bit e moje! Pomislite samo, ja kraljevska ljepotica,
nadahnue Muza, zavist i divljenje parikih salona! Moj je um pokuavao
rei: Zar misli da on ne zna da je to san neuglednih djevojaka? Kolikim je
drugim enama rekao isto? No, moje je srce utialo glasove u mojoj glavi.
Uvijek je to bio prilino glasan i glup organ.
Ostatak jeseni proao je u blistavom svjetlu romantike. Promjenjivi sivi
oblaci, vlana studen vjetrova koji su podizali opalo lie u kovidacima niz
ljebove uz plonik, melankolino kapanje s visokih krovova pokrivenih
kriljcem sve mi je to bilo beskrajno profinjeno, sada kada sam bila
pjesnika inspiracija. Kako li sam bila zadovoljna sa sobom dok sam se
naginjala kroz prozor na katu ekajui ga, ili sjedei uz vatru i itajui
Horacija u iekivanju poruke od najljepeg mukarca u Parizu! Nisam ga
esto viala. Ugrabio bi samo trenutak ili dva od svojih dunosti, svoje
pokroviteljice, svojega pisanja, svojih nunih odlazaka u ovaj ili onaj salon.
Katkad su se nai putovi susreli na veeri ili itanju u palai nekog
aristokrata.
Tada bismo se pretvarali da se ne poznajemo, a ja bih uivala u svakoj
rijei koju bih uspjela uti: Draga moja, ono je vitez de la Motre... Nije li
zgodan? Kau da radi na remek-djelu koje e nadmaiti njegovu Sapho.
Slubeno, naravno, posveeno je vojvotkinji, ali ujem da postoji ena u
koju je potajno zaljubljen i koja slui kao uzor...
Znate li tko?
Ne, vrlo je tajanstvena, iako neki kau da bi to mogla biti Ninon de
Lenclos.
Ninon? Mislim da je ona prestara. Kau da je ena koja njega
nadahnjuje prava ljepotica!
Glazba mi nije mogla ljepe zvuati.
Jednom je potajno doao u pono u moju kuicu u Ulici Chariot i uz
svjetlost svijea odrecitirao svoje najnovije stihove, tiradu tragine carice
u otmjenim aleksandrincima. Vinska je aa treptala i zasjala uz svijee
kad je zauzeo sveanu pozu, a njegov zvuan bariton s ljubavlju je milovao
stihove.
Pa to je zbilja nadahnuto! Va je dar ravan Racineovu zasjenjuje
velikog Corneillea! Istini za volju, njegovo se djelo gdjegdje inilo pomalo
dosadno, ali kako se radilo o meni, bilo je beskrajno ljupko! Nisam ga se
mogla nasititi. Kada mi je dola mjesenica i prola, a da nije preskoila
niti jedan dan, bila sam prilino razoarana. Zakljuila sam da bi bilo jako
lijepo imati dijete, iako bi to ometalo posao. Osim toga, ono bi ga moglo
dulje zadrati uz mene, itao bi mi poeziju zauvijek.
Ravan Racineovu? Pa ja sam puno bolji od Racinea! On svojim perom
stvara tisuu neprijatelja osim toga, osjeam odreenu grubost u
njegovu opisu ljudi aristokratskog podrijetla. Prizor u kojem Aleksandar
dolazi iz tala nakon to je nahranio svoje konje, na primjer. Nijedan
gospodin nikada ne bi hranio svoje konje! To zaudara na buroaziju
potpuni nedostatak profinjenosti!
Dragi Andr, to mislite o djetetu nae ljubavi?
St...? Dijete? Niste valjda nosei? Zaboga...
Ne jo... ali to da jesam?
Oh, niste? inilo se da mu je laknulo, uzeo je rupi iz rukava da
obrie elo. U to me vrijeme dirnula njegova zabrinutost.
Madame, izgledate odvie ruiasto ovih dana. U Sylvinu se glasu
osjetilo razoaranje i osornost. Bila je vrlo drska u posljednje vrijeme.
Zatraila sam od La Trianon da poalje guu bijelu minku.
Onu koju prodaje enama koje su imale kozice? Ona je poput gipsa!,
nasmijala sam se.
Samo se vi smijte, ali ako ne budete izgledali poput mrtvaca, izgubit
ete pola svojih prihoda, a madame e htjeti znati zato. Oh, Mustafa, tko
je to sada pred vratima? Nadam se da je neki klijent, a ne jo jedan
majstor s raunom.
Ovaj put klijent. Slukinja s molbom da madame de Morville doe u
kuni posjet. Sutra, u poslijepodnevnim satima, kada glava kue bude
odsutan.
A kua...?
U Ulici Marmousets na He de la Cit. Kua Marmousets. Evo je.
Napokon.
Tko je ta ena, Mustafa? Ne poznajem tu kuu.
Oh, ja je poznajem, madame, Sylvie je upala u rije. Nekada je bila
dobra klijentica madame Montvoisin, ali sada je bolesna i ne izlazi iz kue.
Osobito je zanima astrologija. Udovica Pasquier. Sigurno ste uli za nju.
Neko je bila poznata, iako nikada nije bila na dvoru.
Moda sam ula to ime prije. Da, doista. Majka. Izdajica keri,
trovaica mua. udovite! Recite slugi da u doi sutra tono u dva
poslijepodne. Da, doi u, pomislila sam. Upravo s onime ime ste
oduzeli ivot mojemu ocu. Pravda. Pravda bez obzira na cijenu!
TRIDESET TREE POGLAVLJE
Pod tekom koprenom stigla sam kroz ulaz za koije u dvorite kamo me
uvela Suzette, majina sluavka, koja kao da je u samo dvije godine jako
ostarjela i postala mnogo ozbiljnija. Kua je izgledala mnogo manja nego
to sam je se sjeala. Sada mi se uinila vlana i stara, kua koja skriva
strane tajne. Nikada ne bih mogla zamisliti djeji smijeh u ovim hladnim,
zaguljivim sobama. Zar je Marie-Anglique ikada stajala na tom prozoru,
je li se njezina zlatna kosa sjajila na proljetnom svjetlu, je li se crvenjela i
smijuljila nekom lijepom mladiu s gitarom na ulici?
Madame se ne osjea dobro, a njezin sin danas nije ovdje. ula je da
ste grofici du Roure i vojvotkinji de Bouillon prorekli krasne stvari. U
posljednje vrijeme teko ivi, ima udnu bolest koja dolazi i odlazi. ak joj
ni posjeti lijenika i sveenika ne donose nikakvo olakanje. Sada je samo
astrolozi i gatari mogu umiriti. Suzettin je glas bio bezizraajan i umoran.
Dok smo se uspinjale stubama do bakine sobe, kroz mene je proao val
staroga straha. Iako me Suzette nije prepoznala, bojala sam se majinih
pronicavih oiju. Kovei s mojom kuglom, tapiima za mijeanje, alom
i malenom zelenom staklenom boicom kao da je odjednom postao vrlo
teak. Srce mi je poelo lupati ispod teke crne haljine markize de
Morville.
Jesi li to ti, Suzette? Jesi li dovela vraaru? Jedva sam prepoznala enu
koja je sjedila na krevetu i gledala kroz prozor. Otkad sam je zadnji put
vidjela, ona je od dobro ouvane ene srednjih godina postala oronula
starica. Neto bolest tijela ili due unitilo joj je negdanju ljepotu.
Tijelo i lice bili su joj neobino podbuhli. Njezin neko bjelokostan ten
postao je blijed i mastan. Kad smo ule, okrenula je glavu prema nama.
Ispod njezinih vodenastih i nateenih oiju vidjeli su se teki podonjaci.
Gledale su u naem smjeru te izgubljene, kolutave oi, ali ne i u nas. Bile
su to oi lude ene, pomislila sam oi nekoga gotovo slijepoga.
Madame ne vidi dobro, pa ete morati prii blie.
Vidim vrlo dobro, Suzette. Vidim svjetlo na prozoru. Uvedi vraaru.
Soba je bila pretrpana i pranjava. Nikada nisu odnijeli bakine stvari,
majku su samo uselili: ugurali su jo jedan ormar, vrata se nisu mogla
zatvoriti pod teretom stare odjee koju su unutra potrpali. Drugi toaletni
stol prepun porculanskih posuda, boca i malih kutija bio je gurnut uza zid,
a ormari iz oeve radne sobe zbijen u kut, njegove police bile su prepune
sitnica, porculanskih figurica i pet-est pranjavih knjiga. Odvratan slatki
miris bolesti ispunio je sobu i zadravao se oko pranjavih starih zavjesa
baldahina. arkocrveni zidovi postali su smekasti, a pozlaeni uzorak na
njima izblijedio je do crnkastosivoga. Teko mi je bilo zamisliti da bi baka,
sa svojom urednom kapicom i posteljinom koja je mirisala na lavandu,
mogla ikada leati u tom dotrajalom, prljavom starom krevetu.
Sjednite tamo ne u naslonja, na stolac, rekao je promukli glas.
Jedna se stvar kod majke nije promijenila: njezin snobizam. Sjela sam u
naslonja.
Nisam ula da ste primaknuli stolac, rekla je sumnjiavim glasom.
Madame, ja sam markiza de Morville. Sjela sam u naslonja.
Morville? Nisam ula za tu obitelj. Po krvi ili braku?
Po braku. No, ja sam udovica.
Samo udovica? Koje vam je bilo djevojako prezime?
Izrecitirala sam lano rodoslovlje koje mi je uredio monsieur Bouchet.
Zahvaljujui iskustvu na dvoru, postala sam strunjak u borbama za
prvenstvo.
Ja sam Matignon po roenju. Velika obitelj meu noblesse de l'epe.
Ja, pak, imam naslov. Takoer noblesse de l'epe. Va naslonja je vrlo
udoban i otmjen.
Moja draga markizo, pravi je uitak ponovo razgovarati sa enom
visoka poloaja. Oni plemenita roenja mogu izraziti mnogo veu
istananost osjeaja. Nagnula je glavu i zakolutala oima u stranu, pravo
ruglo njezine negdanje koketnosti. Njezin srebrni smijeh za drutvo,
sada slabaan i promukao, zaamorio je sobom.
Vjerujem da ste poeljeli posavjetovati se sa mnom o darovima koje
vam sprema sudbina...
Oh! Oh, da! Tako je. Izgledala je zbunjeno. Vi itate budunost iz
karata, zar ne?
Ne, madame Pasquier. Bog mi je dao dar itanja slika iz vode.
Suzette, ostavi nas sada, naredila je majka i nervozno se nasmijeila u
iekivanju. Oi su joj urotniki sijevnule i prela je jezikom oko usana. I
bolje. Suzette mi je mogla prepoznati glas da je ostala due.
Nisam uvijek bila ovakva kakvu me sada vidite, rekla je majka. Ova
stara haljina, ove ograniene okolnosti. Prela je rukom preko svojega
ostarjelog obraza. Vidite li kako mi je koa bijela? Oduvijek sam bila
ljepotica. Mogla sam biti vojvotkinja! Ciganka mi je to proitala u kartama.
No, prije nego to mi je srea zakucala na vrata, moji roditelji su dogovorili
brak s mukarcem bez poloaja, za novac. Ovoj stranoj kui... rukom je
podrugljivo pokazala oko sebe, donijela sam svjetlost, kulturu, stil!
ovjek ini to moe, ak i s nikogoviem. Recite mi, stavljate li to svoju
kuglu na toaletni stol?
Da. Moram pripremiti nekoliko stvari. Vidite li ih?
Oh, da. Vidim jako dobro. Svjetlost i sjene. Vidim vas kao tamnu
siluetu. Tu je i odsjaj svjetlosti iz vae kugle. No, ne mogu vie razluiti
sitne stvari. Poput slova. Znate li to je uinio moj sin? Zatvorio me ovamo
s puno knjiga! Molitvenika! Ti, mali gade! Zna da ne mogu proitati ni
rije ! Onda molite za uzdizanje svoje due, madame, rekao je. No,
pokazala sam mu ja! Oh, da, jesam! uvajte ast obitelji Pasquier, rekao
je, vane pravnike obitelji, rekao je. Samo zato to je tvoje ime tienne
Pasquier, zato misli da te zaela ona budala od mojega mua? rekla
sam mu. Potjee od bolje krvi! Ponaaj se u skladu s time! Oboruaj se
time i potrai naklonost na dvoru! Ah, bio je potresen. Ali sada, sada je
jo gore nego ikada. ak mi nee predstaviti svoju zarunicu! Ali ja znam,
ja znam to on govori. Majka je izgledala lukavo. Okrenula je glavu
prema vratima kao da slua.
On kae da sam luda, proaptala je. Luda! Vlastita majka! Moete li
to zamisliti? Nezahvalno udovite! Trebala sam ga zadaviti u kolijevci!
Mnogo toga ovjek poali kad gleda unatrag, madame.
Va glas mi zvui poznato. Marie-Anglique , jesi li mi donijela novac?
Naalost, nemam novca. Sada kada sam te tako dobro zbrinula, trebala bi
misliti na mene.
Vaa budunost, madame. Dola sam vam je proitati.
Oh, da. Vitez de la Riviere dolazi po mene. Koliko jo dugo moram
ekati? Zakleo se da e se oeniti mnome kada postanem udovica! Recite
mi, je li to on na ulici? Je li ono njegova koija? Moram osvjeiti svoje lice,
moram izgledati najbolje! Dolazi sa esteroprenom koijom. Sjedim na
prozoru svaki dan i gledam. Kada bih barem znala koji dan! Recite mi vi
vraare uvijek imate neto jeste li mi donijeli togod? Neto za moju
ljepotu? Uvijek je govorio da mu se sviam u utoj svili. No, sada mi treba
neto, neto...
To je bila prilika. Mogla sam joj dati boicu. Popijte za mladenaki ten.
Oi e vam iskriti. Moj je otac leao u grobu jer se ona htjela udati za
svojega ljubavnika! To je poteno, Genevive, to je pravedno! Daj joj
boicu. Prazne, lude oi traile su moje lice. Njezine usne drhtale su u
iekivanju.
Ja samo itam sudbinu, madame. Morate poslati po nekoga drugoga
da vam pomogne oko ljepote. Na Pont Notre Dame ima jedna izvrsna
parfumeuse.
Sreom, i dalje sam zadrala ljepotu nakon svih svojih patnji. Ali on e
sigurno doi. Ve jako dugo ekam ovdje na prozoru, znale. On e uskoro
doi. Tako je rekao. Treba samo malo vremena da zavri svoje poslove u
Poitiersu. To nije daleko. Oh, da, prekrasnu ste mi to budunost proitali!
Njezin zbunjeni um umislio je da je ve uo budunost. to li je samo
mislila da sam joj rekla? Va e ljubavnik napokon doi po vas. Kako lukavo
od vas da ste otrovali svojega bezvrijednog mua za velevrijedna
ljubavnika! Ogledala se oko sebe lukavo, kao da izbjegava nekog
nevidljivog uvara, a zatim je ustala i otila u kut, sudarivi se sa stolcem
koji joj se naao na putu. Znate, proaptala je, moj sin mi ne da
nikakav novac. Ve sam dovoljno potroila, kae on. No, kada sam
potroila neto to nije bilo za dobrobit ove kue? Novac! Oh, da, novac.
Ne mogu vam nita ponuditi. Ja sam sada siromana, jako siromana. Ah,
sudbina ena je da budu siromane. Unovila sam svoju godinju rentu.
Kakve li sam samo rtve podnijela za njega sve u tajnosti, sve u tajnosti.
No, morala sam, vidite. tienne je tako nestaan djeak! Rei u La
Reynieju da je lo djeak. La Reynie zna tko je dobar, a tko lo. Stara mu je
pisala! Zloesta baba ali vie nee pisati! Vidite li ove knjige? Morat ete
ih uzeti umjesto novca. Vrlo su vrijedne, sigurna sam. Ja ih ionako ne
mogu itati. itajte i molite, rekao je. to on zna? Krljavi klipan od
dvadeset godina moda je ipak sin svojega oca. Umiljenko! to on zna o
tome kako se rjeavaju stvari na dvoru! Mi znamo, zar ne, markizo?
Svakako. Prekrila sam kuglu. Nisam eljela vidjeti to je u njoj.
Ono su knjige. Moete li ih dosegnuti? Ispruila je ruku prema polici i
sruila porculanskog Amora na pod. Evo, imam ih. Evo. est ih je. Srce
mi se sledilo. Bakina Biblija. Teoloki traktat pod naslovom La mystique
cit de Dieu. Tri sveska iz oeve knjinice, svi u jednakom uvezu od telee
koe sa zlatnim ornamentom: Aristotelova Etika. Seneka. Descartes. I moj
Petronije. Neobina zbirka knjiga za zakljuanu slijepu enu. Od njih se
irio vonj po praini i plijesni. Stavila sam ih u torbu, zajedno sa svojom
kuglom.
Vitez dolazi po mene, zar ne, Marie-Anglique? pitala je majka. Ja
sam i dalje lijepa ena, ne misli li tako? Pogledala je koketno iskosa
svojim ugaslim oima. Bjeloonice su zasjale ukasto, vodenastom bojom
abljeg trbuha. Prokuana gesta, neko armantna, sada zastraujua.
Da, naravno.
Naravno. Da, ima pravo. Kosa Marie-Anglique nije moje boje. isto
zlato! I plave oi su mnogo ee od zelenih. No, ona je mlada, znate.
Mukarcima na poloaju sviaju se mlae. No, onda vide mene i ja ih
zabljesnem. Ali mu me je kaznio, znate. alio se to ih dovodim u kuu.
Osjeala sam se kao da se guim. Morala sam pobjei! No, ona me je
zgrabila za rukav i povjerljivo mi apnula u uho. Takvi su vam ti mali
burujski muevi. Moete odjenuti majmuna u svilu, on je i dalje majmun,
a vi ste i dalje buruj! rekla sam mu. A onda je sve ostavio onoj runoj
maloj iz osvete. Osvete, kaem vam! Kako je znao da je ona jedina bila
njegova? Oito mu je avao rekao! Dao joj je sve. Kopile! No, ona je bila
mrtva, pa nije time nita postigao. Proitali su oporuku, a ja sam se
nasmijala! Mojoj keri Genevive, rekao je, a ja sam se nasmijala!
Odvjetnici mi kau da ovjek nita ne moe ostaviti svojoj eni, samo
svojoj djeci. Ha! Nita nikomu! Sala, ala, madame. Ruka iz groba
osujeena! Grohotom se nasmijala. Zatim je zavjereniki spustila glas.
Tako su odvjetnici dobili sve to za mojega sina. I to je uinio?
Nezahvalnik! Odmahnula je glavom. Nezahvalnik! Lutanje njezina uma
me zgrozilo. Bila je luda.
Kroz glavu su mi prolazile slike iz djetinjstva, poput onih iz kristalne
kugle. Majini udni pogledi, njezine neobine okrutnosti, krae i prodaja
malih stvari, pokuaji da kupi panju osoba na poloaju. Zatim
proraunata trovanja, u bolnici, u obitelji, bez grinje savjesti. Moda joj je
crv ludila ve odavno poeo nagrizati um? Moda je otac oduvijek znao.
Moda je to razlog zato nije nita poduzeo. Otac. Umro od njezine ruke.
Preplavili su me valovi munine i mrnje. Poela sam se tresti.
Moram ii sada, madame, rekla sam, skupljajui mrvice
samosvladavanja koje su mi jo preostale. Starica je hodala po sobi
sudarajui se opet sa stvarima, pruala ruke kao da neto trai. Stala je na
vrata.
Dola si. Poznajem dobro tvoj glas. Marie-Anglique , jesi li donijela
novac? Pipajui i cvilei, traila je put prema zvuku mojega glasa.
Okrenula sam se. Da, majko, donijela sam vam novac. Iskrenula sam
sadraj svoje novarke u njezin ispucani poutjeli dlan. Pet lujdora.
Paljivo ih je opipala i podignula prema svjetlu s prozora.
to je ovo? Samo pet lujdora
[33]
? Marie-Anglique , nala sam ti bogata
ljubavnika, postala si bogata zahvaljujui meni! Ti si zla, nezahvalna ki!
Neko si bila dobra djevojka. Gdje ti je zahvalnost? Ti si zla djevojka!
Donijeti svojoj majci samo pet lujdora! Nakon svega to je uinila za
tebe... Ah, srea da sam jo lijepa. Snai u se bez tebe...
Pobjegla sam prema koiji koja me je ekala. Na Pont Neufu sam
zatraila od koijaa da se zaustavi. Drhtei sve vie, progurala sam se
izmeu prodavaa slatkia i prosjakinje do ograde na mostu i bacila boicu
otrova u zelene brzice Seine.
Stajala sam gledajui virove dugo nakon to je boica nestala. Usred
mnotva prosjaka i prodavaa, psalmist je glasno navijetao Gospodnji put
pred izloenim svetim slikama. Zauo se zveket kad mu je netko bacio
novi u zdjelicu. Povici nosaa i koijaa koji su si probijali put kao da su
se gubili i ja sam stajala posve sama, zamiljajui kako zelena boica tone
na dno rijeke. Jesam li ispravno postupila? to je uope ispravno ili
pravedno? Koliko teine ima osveta u odnosu na suut prema mjerilima
logike? Monsieur Descartes, ne dajete mi odgovore.
Madame, zloin je skoiti, a glupo je samo stajati na hladnoi.
Otpravite svoju koiju, ja u vas odvesti kui. Okrenula sam se. Iza mene
stajao je ovjek u grimiznom vunenom kaputu i tekom platu ukraenom
zlatnim vezom i prouavao me. Ispod sjajnog novog eira s perjem tamna
vlasulja padala je sve do ramena. Poznate tamne oi gledale su me s
pomijeanim osjeajima gaenja, saaljenja i neke skrivene tuge. Bio je to
d'Urbec.
Monsieur d'Urbec, ne mogu hodati daleko u ovoj odjei, rekla sam.
Imam koiju u posljednje vrijeme unajmljujem je na mjesec dana na
istome mjestu odakle dolazi vaa. Glas mu je bio ironian kad je skinuo
eir u znak ceremonijalnog pozdrava.
Jeste li me slijedili ovamo? Pitala sam sumnjiavo.
Slijedio? Ne. Ali priznajem da ena odjevena u krpe neke udovice iz
razdoblja Henrika IV. doista privlai pozornost znatieljnika. Pogotovo
kada se ini da ribama baca prilino skupu boicu parfema i onda stoji i
mrzovoljno zuri u vodu dulje nego to dolikuje. Recite mi, jeste li je
naumili popiti sami? Glas mu je bio tih.
Ne, miris je bio previe obian, nisam ga mogla podnijeti, to je sve.
Postoje i bolji naini da pobjegnete od ugovora s Kraljicom tame.
Kraljica tame? I vi je tako zovete?
Taj se izraz prirodno namee inteligentnom promatrau. Boica
podzemlja. Carica vjetica. Kraljica arobnica. Ovo kraljevstvo Kralja Sunca
ima svojih tamnih mjesta i dobro sam upoznat s njima. Koliko godina je
zatraila od nas za taj... hm... prosperitet? Pokazao je na moju crnu
svilenu haljinu i koiju koja me ekala. Dvadeset? Sedam?
Samo pet, i to je poteno, s obzirom na ono to je uinila za mene.
Pet? I to se dogaa nakon tih pet godina?
Mislite da moda uzima moju duu, kao Belzebub? Ne, ovo je poslovni
odnos. Gotov je i idemo svaka na svoju stranu.
Zar ste tako sigurni? U cijelom ovom gradu parfumeuses, frizeri,
vraare, pa ak i manje ugodna zanimanja vezana su za neku od monih
dama podzemlja kojima je, ini se, vaa zatitnica vrhovni zapovjednik. I
ini se da su vezani doivotno.
To je samo prijateljstvo i uzajamna pomo. To su poslovna prijateljstva,
niime se ne razlikuju od onog kraljeva slastiara. Mono pokroviteljstvo
pogoduje u poslovanju ba kao i na dvoru.
Hej, vi tamo, premjestite tu koiju! Zaprijeili ste put koiji kardinala
Altierija!
Dakle, rekao je, odvevi me u svoju koiju i okreui se da ponudi
napojnicu mojem vozau za povratak kui bez mene, moramo drugdje
nastaviti nau raspravu o poslovnim metodama ili se izloiti opasnosti da
nas raskomadaju to smetamo kardinalu. Vrlo brzo smo se nali uvueni
u gomilu tekih kola, radnika i piljarica u blizini Quai de Gvres.
Recite mi, sada kada smo sami, dok me gledate u lice, da u toj boici
nije bio otrov. Naslonio se na sjedalu koije i promatrao me napola
zatvorenih oiju dok sam sjedila nasuprot njemu.
Bio je, rekla sam kratko. Izgledao je mirno i sumorno. Nisam ga vie
eljela imati, dodala sam. Vidjevi pogled na njegovu licu, pokuala sam
biti vedra. To jednostavno nije primjereno za filozofa!
Koliko je ovih dana u vama jo filozofa, a koliko vjetice? upitao je
naoko lijenim tonom.
Previe filozofa, premalo vjetice, odgovorila sam. Ukratko, mala
vjetice, nita se nije promijenilo.
Moglo bi se tako rei.
Osim to odravate ljubavnu vezu s Lamotteom. Sigurno sam
izgledala iznenaeno. No, niste oekivali da neu odmah saznati tajnu
koju pola Pariza pokuava odgonetnuti? Kako li ste sigurno samo
polaskani to ste mu takvo nadahnue i kako li je on jamano zadovoljan
kada ujutro nanosi pomadu na brkove i pogleda se u zrcalo, pa uzvikne:
Tko je najpametniji sada, d'Urbec? ak i filozofija odaje poast armu!
Njegova me je gorina uplaila.
Ali vi... I vi ste se promijenili. Tako ste... tako ste uspjeni!
Samo primjena znanosti u umijeu igranja karata. Nakon to sam
iznenada uvidio potrebu da se iznimno obogatim, odluio sam primijeniti
geometrijsku formulu koju sam jednom osmislio u vezi s odnosima
vjerojatnosti da se dana karta pojavi u igri. Kladim se u skladu s time.
Katkad gubim, ali uglavnom pobjeujem. Neznalice misle da sam sklopio
savez s avlom.
Dakle, va avao je razum. Kako bi bili razoarani da saznaju!
ak i da objavim formulu na naslovnoj stranici Gazette de France,
postoji samo pet-est ljudi u Europi dovoljno inteligentnih da se njome
poslue, a veinu njih karte ne zanimaju.
Jo visoko cijenite inteligenciju, monsieur d'Urbec.
Kao to i trebam. Svijet, drutvo, svi su podloni geometrijskoj analizi. I
sada se uspinjem u visoko drutvo po najjednostavnijoj formuli: kockari s
visokim ulozima svagdje su dobrodoli. Kada skupim dovoljno, kupit u
nekoliko ureda zakupnika poreza, a zatim u ui u najvei kockarski salon:
visoke financije.
Mislila sam da mrzite takve ljude.
Mrnja ili ljubav nee promijeniti sudbinu ovoga naroda. U
meuvremenu, ja znam svaki sporedni put gdje se skriva brza zarada. ini
se da je to glavna prednost u prouavanju politike ekonomije. Zvuao je
tako cinino i ogoreno da sam ak i ja bila zaprepatena.
Neto nije u redu s vama, Florente. Je li se vam se to dogodilo? to se
dogodilo s vaim bratom Olivierom?
Pronicava kao i uvijek, mademoiselle. Njegovo je lice izgledalo tvrdo.
Olivier je mrtav. Najpametniji od svih nas. Pogubljen je u Marseilleu
proli tjedan unato svim albama koje sam mogao uloiti. Njegova
batina: ormar pun planova za nove mehanike izume, ukljuujui i novi
samozapaljivi fitilj za paklene strojeve. Objesili su ga poput seljaka.
Rukom sam pokrila usta.
Oh, ao mi je. Sada sam razumjela njegove podonjake, upalo lice.
Sjedio je utke cijelo vrijeme putovanja, njegove su misli bile na nekom
dalekom mjestu, dok sam ja gledala u svoje isprepletene prste. Kad se
koija zaustavila pred mojim vratima, pitala sam ga: Hoete li ui? Biste li
to eljeli? Njegove proraunate oi zagledale su se u mene, inilo se kao
cijelu vjenost. Njegov pogled kao da je prolazio ravno kroz mene i izjedao
mi kraljenicu.
Ima neto to elim, upravo ste mi pomogli da odluim. Neu ui. Idem
na jug na neko vrijeme. Majka me treba. Otac je postao beskoristan,
posao zapinje kad nema Oliviera da ga usmjerava, cijela je obitelj u
pomutnji. Uivajte u Lamotteu barem dok vam ne dosadi ta tikva koju
on naziva umom. Potpuno sam bila svjesna da e Lamotteov interes za
mene nestati im d'Urbec ode. Tati, sebini, prevrtljivi, armantni
Lamotte! Zasjekao je prijatelja do kosti kako bi se osvetio za
omalovaavanje, i jo je za to iskoristio mene. Moju slabost, moju ludost,
moje iluzije. A d'Urbec je sve to vidio.
Tiho mi je pomogao da izaem iz koije. Molim vas... molim vas, ne
mislite loe o meni... Kad sam pogledala njegovo mrko lice, osjetila sam
da me oi peckaju.
Vi, mademoiselle, koji ste toliko upoznali oaj niste mogli ne
prepoznati ga u drugome. Sagnuo je glavu i otiao bez pozdrava. Dugo
sam stajala na pragu, gledajui kako njegova koija polako nestaje niz
Ulicu Chariot.
***
Te veeri, dok sam sjedila u krevetu, Sylvie mi je donijela moje knjige.
Ostavili ste ih na sjedalu koije danas poslijepodne, madame,
konjuarev ih je djeak donio. elite li da ih stavim na policu?
Ne, daj mi ih ovamo, Sylvie. Ja u ih staviti na svoj noni ormari.
Uzela sam Petronija, ali kad sam ga poela prelistavati, oi su me opet
poele pei te sam zamrcala.
Oh, zaista su pranjave! Evo, dopustite da sredim da vie ne kiete od
njih. Sylvie je dohvatila bakinu Bibliju i obrisala korice rubom svoje
podsuknje. Tada ju je protresla, tako da su se stranice razdvojile, a oblak
praine dignuo se u zrak.
Oh Apciha! to je to ispalo?
Sylvie, dovraga, ispala ti je stranica iz Biblije moje bake!
Oh, ne, nije, madame. To nije tiskana stranica, neto je napisano
rukom na njoj. Dodala mi ju je. Bio je to list bakina papira za pisma.
Svojim drhtavim rukopisom, preko sredine papira, napisala je crnom
tintom: Cortezia et Benson, Banquiers a Londres.
TRIDESET ETVRTO POGLAVLJE
Ah, draga moja markizo, uite, uite! Ovdje je netko s kime bih vas eljela
upoznati, uo se glas kraljice vjetica iz njezina brokatnog naslonjaa.
Nanon, u svjeoj novoj pregai i kunoj kapici, uvela me kroz ulazna vrata
u crni salon. Kroz prozorska stakla zavjese su proputale blijedu zimsku
svjetlost koja je obasjala matovite groteskne figure na tamnom
grimiznom sagu. Cijeli niz porculanskih anela i kerubina, s kojih je netom
bila obrisana praina, promatrali su prizor svojim naslikanim oima. Dva
velianstvena naslonjaa, ukraena zlatom i brokatom, bila su primaknuta
pozlaenom stolu gdje je madame itala iz karata, nasuprot njezinu
mranom, izrezbarenom naslonjau. Sladunjav, teak miris tamjana
nadjaao je blijedi, blagi miris pelinjeg voska vjeno upaljenih svijea
pred kipom Djevice u kutu. Dva mrava mukarca u plavim vlasuljama i
skupoj odjei provincijskog izgleda sjedila su u naslonjaima s druge strane
njezina pozlaena stola, prekrienih nogu, pijuckajui vino iz srebrnih
pehara. Kakvi seljaci, pomislila sam. veani, moda ili Englezi. Tek su se
iskrcali s broda ili bi sigurno poli krojau da im napravi neto pristojno
kako bi se mogli pojaviti na dvoru.
Milorde vojvodo od Buckinghama i milorde Rochesteru, dopustite mi
da vam predstavim markizu de Morville! Neobian par je ustao i naklonio
mi se.
Besmrtna markiza, zar ne? uo sam za vas tijekom svojeg zadnjeg
posjeta, madame. Veoma mi je drago to vas mogu osobno upoznati!
Dopustite mi da vam estitam na izvanrednom stanju vae ouvanosti!
Podignuvi glavu, Buckingham je promatrao moje lice svojim ostarjelim,
razvratnim plavim oima. Nisam mogla odrediti njegovu dob: lice mu je
bilo prerano oronulo, sablasno bijelo, izborano, s tako tankim brkovima
kao da ih je olovkom nacrtalo dijete. Njegov pratilac izvadio je lornjon
kojim je ispitivao moj ten. Pazila sam da ostanem ozbiljna pri kominom
prizoru jednog izbuljenog plavog oka, veoma uveanog, na kraju drka.
Moje se lice nije ni trznulo. Madame se majinski nasmijeila na ovaj
postupak.
Izvanredno! Izvanredno! Napravio je krug oko mene da bi me bolje
promotrio. teta to je tajna tog spoja izgubljena s opatom alkemiarem.
Mogli biste ga ponovo izraditi u svojem kemijskom laboratoriju, milorde!
Milord, koji je opet sjeo u najvei naslonja, zamiljeno je kimnuo.
Milord je vrlo poznati alkemiar i istraiva, objasnila mi je La Voisin,
zadovoljna poput make koja joj se motala oko glenjeva. On je
pokrovitelj i zatitnik najistaknutijih alkemiara i travara u Europi!
A madame Montvoisin je jedna od njih, primijetio je vojvodin pratilac
laskavim tonom, lagano se naklonivi prema njoj.
Moramo poi, primijetio je vojvoda i ustao, a Nanon se pourila
donijeti njegov teki plat i tap. A vi, madame, razmotrite moj
prijedlog. Dok je stajao, ogledavao se oko sebe po crnom salonu s
odobravanjem, okom znalca. Madame Montvoisin je ustala uza utanje
svile.
Doista sam ga razmotrila i ne mogu nego prihvatiti takvu ljubaznu i
velikodunu ponudu pokroviteljstva, rekla je. Meutim, imam posla koji
najprije moram ovdje zavriti dvojica su mukaraca izmijenila znakovit
pogled nakon kojega, hm, dugo si ve elim zdravo morsko putovanje,
promjenu klime. Tada e mi biti drago preseliti svoje poslovanje u
Englesku pod vaim pokroviteljstvom! Vojvoda se zatim uljudno okrenuo
prema meni.
A vi, madame de Morville, vi ste rijetkost prvoga reda! Ako ikada
doete u Englesku, svakako raunajte na moju naklonost i
pokroviteljstvo. Zahvalila sam vojvodi ljubazno koliko sam znala, a on je
izaao uz teatralne naklone. Uostalom, mislio je najbolje. Stranci nekako
ne razumiju koliko otok s vlanom maglom, odsjeen od civilizacije i
provincijski mali dvor slabo privlae nas Pariane, koji obitavamo u
najkulturnijoj i najmonijoj monarhiji na svijetu. Englezi, naposljetku,
znaju tako malo o tome kako se stvari ispravno rade i tako su nazadni to
se tie odijevanja i manira. Osim toga, ondje je tako nesigurno, s tim
turbulentnim ubojstvima kraljeva. Svata se moe dogoditi. No, kroz glavu
mi je prola misao: kakvo predivno izopaeno mjesto da skrijem francusko
zlato od Colberta, kraljeva sve pohlepnijega ministra financija. Turoban
otoi gdje ne moete dobiti ni poteni kruh. Odgovara oevu smislu za
humor. Da, sve je to na neki nain imalo smisla. Cortezia et Benson,
Banquiers a Londres. Kada je umirao, rekao je baki, oekujui da e ga
nadivjeti i rei meni, nema sumnje. Ali ona je umrla prva, a to mu nisu
rekli. Pitala sam se je li ita ostalo od njegova skrivena blaga. Vjerojatno je
do sada ve bilo konfiscirano ili pronevjereno. Sala. Sudbina se oduvijek
znala dobro naaliti.
Dakle, to je to do sljedeeg posjeta, rekla je La Voisin, vrativi se.
Doite u moju radnu sobu, markizo, imam posla s vama to nitko ne
smije uti. Recite mi, kako ste postigli da Lamotte doe k vama, umjesto
d'Urbeca? Jeste li ili jo komu u tajnosti?
Ne, madame. A vidjela sam d'Urbeca proli tjedan. Zaustavio je svoju
koiju radi mene. Vidjela sam da me promatra, pokuava otkriti djeluje li
njezin napitak.
I pretpostavljam da ga niste pitali za tajnu karata?
Ne, madame, odmah se pohvalio time tajna je u matematici. Kae da
je samo est ljudi u Europi moe razumjeti, a oni nisu zainteresirani za
kartanje. inilo se da je La Voisin odahnula to su njezine nadnaravne
moi i dalje jednako snane. Zatim se namrtila.
Matematika. Prokletstvo! To znai da je nama nedostupna. Oduvijek
sam znala da tom ovjeku ne treba vjerovati. Pa, nije vano. Rei u svojim
klijentima da je to savez s avlom i umjesto toga prodati im crnu misu.
Zatvorila je iza nas vrata crnog salona, okrenula se i sumnjiavo zakiljila
prema mojoj tekoj, satenom obrubljenoj barunastoj haljini, mojim
novim cipelama i novom prstenu sa safirom koji sam nosila uz teki, zlatni
prsten na desnoj ruci. I, je li va prihod pao sa svim ovim vaim
skandaloznim ljubakanjem? upitala je, poput neke promuurne kuanice
koja na trnici procjenjuje koliko je pile tusto. Uzela mi je biljenicu s
poslovnom evidencijom iz ruke, zaustavila se ispod tapiserije Magdalenina
pokajanja te je poela listati. Vidim ovdje novu dvorsku haljinu. Nove
rukavice. Barunasti plat. eir i perje prilino skupi koji pristaju uz to.
Nadam se da su crni.
Moj prihod je bolji nego ikad, ako ste zabrinuti za svoj dio. Osim toga,
moram drati do izgleda zbog vrste ljudi koje primam ovih dana. Nitko
nee vjerovati u savjet vraare koja izgleda kao siromah. To bi bilo kao da
ne moe predvidjeti ni svoju vlastitu budunost.
Neto drugo me zabrinjava, draga moja, rekla je odjednom i ubrzala
korak prolazei kroz veliku sobu iza salona. Antoine Montvoisin sjedio je
za stolom u svojem kunom haljetku i radio na ogrlici s pincetom i sitnim
klijetima, uklanjao je drago kamenje. Upravo je jedan zvuno ispustio u
metalnu kutijicu. Njegov debeo sin stajao je kraj njega i jeo kola. Marie-
Marguerite, njegova ki, vidno nosea, sjedila je s nogama podignutim na
podnoak i plela. Nije se potrudila udati za gatara, tako se te stvari nisu
rjeavale u ovoj kui.
Ne dii mi za vrat! Montvoisin se otresao na djeaka, koji je opet
zagrizao u kola.
A sada, rekla je La Voisin, zatvarajui vrata ormara, pravi posao.
Nije mi se sviao izraz na njezinu licu dok je sjedala i zatim me kretnjom
ruke pozvala da zauzmem stolac.
Posjetila me vojvotkinja de Bouillon, rekla je znakovito.
Pa? to je htjela? itanje sudbine? Ljubavni prah za kralja?
Ne budite bezobrazni. eli otrov za suparnicu: tajanstveno nadahnue
nove drame viteza de la Motte. Doi e k vama radi itanja kako biste joj
pomogli da utvrdi tko je ta ena. Ovaj put ste, draga moja, u veoj nevolji
nego kada ste uvrijedili vojvodu de Brissaca upravo u ovoj kui.
Uvrijedila? Bila sam jako pristojna. No, rekla sam istinu.
Onda ste zbilja budala! Za Brissaca istina o njegovoj situaciji iz usta
ene jest uvreda! Jedva smo ga zaustavili da vas nakon tog trika ne dade
ubiti! A sada se razmeete s jednim od vojvotkinjih omiljenih igraaka po
cijelom Parizu! Kaem vam, ne treba vam ovoliko mona neprijateljica.
Naglo je ustala i strogo se zagledala u mene. Unitit e vas s jednakom
lakoom kao to bi zdrobila kukca. Zapamtite to, markizo. Koliko god da
ste utjecajni u ovom velikom svijetu, u njemu ne vrijedite nita. Nitko ne
bi ni obavijestio policiju da sutra nestanete! Osjetila sam kako mi krv
pulsira u uima.
On je moj! Neu ga se odrei zbog te umiljene stare krave!
Sluajte me, za promjenu! Ponovo je sjela i paljivo me pogledala, kao
da svojim crnim oima moe upravljati mojom voljom. Morate ga se
odrei. Odmah! A kada vam ona doe, dajte joj opis mademoiselle de
Thianges. Ona zna da su ambicije ove Thianges usmjerene prema
prijestolju. Stoga e vojvotkinja zakljuiti da je cijela stvar samo platonsko
divljenje. Odreena koliina laskanja damama i oekuje se od ovjeka u
njegovu poloaju. Vi ete biti spaeni, a tako i on. Ako vas nije briga,
barem mislite na njegovu karijeru i odravanje tih slavnih listova koje, ini
se, toliko volite!
Razmislit u o tome. Da Andra vratim vojvotkinji? Kad sam upravo ja
bila njegovo nadahnue? La Voisin je samo bila ljubomorna, sada kada
sam bila vana ljepotica.
Vi ete razmisliti o tome? Isuse i Marijo, pa vi ste gluplji ak i od one
moje idiotske pokerke! Kaem vam, vi ete to uiniti! Nee mi investicija
propasti zbog smijene ljubavne pustolovine! Opet je ustala i otila do
zakljuanog ormara gdje je drala svoje velike zelene poslovne knjige i
knjige vraarija. A sada, vai rauni. I prestanite me tako gledati! Ne
moete nadmaiti jednoga Mancinija u spletkama, nita bolje kao ni
engleski milord!
On spletkari? Moju znatielju je shvatila kao pristanak. Fino. Andr
ostaje moj.
Oh, on stalno rovari. Otkako je izgubio naklonost engleskoga kralja,
urotio se s francuskim dvorom. Sad ovdje, sad ondje. Putuje cijelom
Europom i pokuava vratiti svoju nekadanju mo. Okrenula se i
zatreperila prstima kao da su ptija krila, a ona osramoeni dvoranin koji
lepra poput ptice selice nad gradovima Europe. Madame je imala smisla
za humor, iako on nije bio ba uobiajen. Svako malo doe po crnu misu
da mu pomogne. Jutros sam mu gatala iz karata i rekla da e zavriti u
zatvoru ako se ne obuzda. Ali, naravno, vojvode ne sluaju dobre savjete,
ba kao ni djevojke! Uzela je knjigu sa slovom P iz ormara, postavila je na
stol i uzdahnula. No, ja ga uveseljavam. Povui u se k njemu ako
situacija ovdje postane neugodna. Iako bi morala postati zaista jako
neugodna da poelim ivjeti u tako vlanom, zaostalom mjestu kao to je
Engleska.
Otila sam sredivi svoje raune i donijevi odluku. Nije mi bilo ni na kraj
pameti odrei se Lamottea. Uostalom, dobila sam ga na tei nain,
rtvujui svoju ast na nekoliko razina, i on je bio moj, barem dok ne
dozna da je d'Urbec otiao iz grada. to sam vie razmiljala o tome, to mi
se inilo razumnijim. Od njega mi je utroba treperila! eljela sam ga ve
godinama i nije bilo razloga da ga sada ostavim. Svojom u strau prkositi
svijetu! Osim toga, tako bi uinila i Theodora. Tko zna? Moda je neki trag
krvi drevne carice doista tekao mojim ilama.
***
Opet vaa maska, madame? Zar se niste umorili od prkoenja sudbini?
Vidjela sam u kartama da je nad vama Kraljica maeva. Odustanite od te
lude strasti! Mukarac koji ljubuje sa starijim enama radi njihova novca
nije pravi ljubavnik za vas.
Opet prorie budunost, Sylvie? Mislila sam da je to moja specijalnost.
Ili ti madame plaa da svaka dva tjedna objavi strano upozorenje? Dodaj
mi moj tap za hodanje. Jesi li pozvala koiju ili moram pitati Gillesa?
Moja je haljina bila velianstvena. Svila boje jantara razmaknuta u stranu
da bi otkrila podsuknju od zagasito smeeg tafta iji su nabori blistali
tamnim zlatnim odsjajem. eir iroka oboda, bogato ukraen zelenim i
smeim perjem gizdavo se isticao na mojim tamnim kovrama. Nisam
nimalo izgledala kao markiza de Morville u njezinu starinskom crnom
brokatu i malenoj kapi s udovikom koprenom. U zrcalu preda mnom
uope se nije moglo vidjeti sitnu, strogu, bahatu damu. ak i kroz grimiznu
mrlju na zrcalu, maskirana ena izgledala je mlado, elegantno, bogato i
rasputeno. Svidio mi se taj izgled.
Barem neka vas Mustafa prati na udaljenosti. Ako vas ubiju, madame
e poludjeti!
Ubiju? Pih! Tko bi ubio enu na ulici? Kraljice maeva su suptilnije od
toga. Osim toga, ako budem mrtva, neu se morati brinuti za madame, zar
ne?
Onda barem povedite kuaa hrane na sastanak. Mone ene posvuda
imaju prijatelje, osobito u kuhinjama.
Razmislit u o tome. A sada, koija?
Sylvie je uzdahnula. Na vratima je, madame.
Njezina upozorenja samo su potaknula moju elju za avanturom. Obrazi
su mi gorjeli, puls mi je bubnjao u uima. Izopaeni motivi, ludilo,
opasnost nita od toga nije bilo vano. Trenutak uitka s najljepim
mukarcem u Parizu i osjeala sam se kao najljepa ena na svijetu.
Uivala sam u tom osjeaju! Ni do ega drugoga nije mi bilo stalo.
Moja je koija klopotala du treperavih ulinih svjetiljki u etvrti Marais,
a zatim zala u labirint uskih, neosvijetljenih ulica u blizini crkve Eglise de
la Merci, etvrti brloga cjelononog kockanja, jeftinih bordela i dom
svakog poroka za pravu cijenu. Ovdje su se lanovi filantropskog drutva
Kraljice tame nesmetano bavili svojim zanatima. Takoer, tihi partneri
velikih financijera i plemia sasvim su diskretno vodili unosne tvrtke.
Lamotte, koji gotovo nita nije razumio o ovome svijetu, dogovorio je na
susret u jednoj od privatnih gornjih soba u modernoj ustanovi
mademoiselle La Boissiere na uglu Ulice Braque i Ulice Chaume. Ovdje, u
onome to policija tako neljubazno zove mjestom razvrata, kicoi iz
provincije, poslovni ljudi i asnici u potrazi za uicima, aristokratska
mlade koja posjeuje sirotinjske etvrti, svi su oni mogli nai glazbu, ene
i karte bilo u koji sat dana ili noi. A meu svim tim tajanstvenim, lijepim
enama osjeala sam se kao najljepa i najtajanstvenija. Bilo je to opojno.
Ljubavi moja! proaptao je mukarac pod crnom svilenom maskom
dok mi je pomagao da siem s koije koju je otpravio, njegova ruka nikada
nije bila daleko od drke maa. Lamotteov glas njeno je zvuao u mraku,
grubi osjet vune njegova tekog plata, nepogreiv miris i osjeaj njegove
nazonosti u mraku, od svega toga srce mi je zaigralo. Svjetlost stotina
treperavih svijea bljetala je kroz zatvorene kapke, dovoljno da nas vodi
do tajnog ulaza, a povici i galama iz unutranjosti prekrili su zvuk naih
koraka u uliici iza Ulice Chaume. Zabranjena glazba odjekivala je u
dubinama zimske noi. ak me i sada od sjeanja na to prolaze trnci.
Sentimentalni poklonici Carte de Tendre, te staromodne karte s etapama
udvaranja koja je nekada bila tako popularna u salonima, potpuno su
podcijenili tjelesnu poudu. A Andr je bio vrhovni sveenik iste
tjelesnosti! Nikada ga nisam ni pitala koliko je drugih ena doveo u tajnu
sobu nije mi bilo stalo. U tom je trenutku bio moj!
Malo vina? apnuo je, pokazujui na vr koji je stajao na malom
okruglom stolu uz krevet.
Veeras elim samo jednu vrstu vina, odvratila sam aptom.
Venerino vino, rekao je. Svojim mekanim glasom kojim me je svu
obavio, recitirao je proslavljene dvostihe posveene mojim grudima
pruivi ruke pod moje ipke. Zario je svoje lice u moje tek obnaene grudi
i gurnuo ruku pod moju suknju da potrai blijedo tijelo pod mojim
prevrnutim podsuknjama. Vodio je ljubav sporo, rafinirano. inilo se da
dodiruje svaki ivac u mojem tijelu. Napokon, nakon dugo vremena,
osjeala sam se lijepom tako lijepom da sam to jedva mogla podnijeti.
Pisma, ljubavna poezija, mjeseci divljenja pod prozorom, sve se to inilo
kao da je sada moje. Blago nikada nije bilo odbaeno. Uhvatila sam ga, taj
izgubljeni san. Sada sam ja bila ona voljena na prozoru. Osjeala sam da je
to ispravno.
Oh, prokletstvo, prevrnuo sam vr s vinom! uzviknuo je kad je lijeno
posegnuo iz kreveta prema peharu. Je li to bilo samo u mojoj mati ili je
Andr bio nekako neugodan nakon ljubavnog zadovoljenja? Tada se
okrenuo prema meni da me ponovo pogleda. Nije vano. Veeras u piti
samo s vaih usana! Poljubio me, njegovi poljupci napredovali su preko
mojega lice do uha. Kako to da je ensko uho tako povezano s ostatkom
tijela? Od njegova toplog, mekog daha moja koa kao da se pretvorila u
tekuu ivu, bila je rastaljena i drhtala je oko svakog djelia mojega tijela.
No, u isto vrijeme dok sam drhtala od tog osjeta, maleni glas u umu mi je
rekao: oh, doista je izvjeban, zar ne? Kolikim je drugim enama dahtao u
uho? Reagiramo li sve na isti nain? Ipak, i kad mi je um postajao pomalo
ljutit od njegove vjetine, moje tijelo, koje nije imalo miljenja, uivalo je u
tome. Ah, Boe, ak i kada sada mislim na to, vidim kako je korisno biti
samo tijelo bez uma! No, um se uporno uplitao tijekom drugog odnosa.
ak i dok je tijelo drhtalo od uzbuenja sa svakim novim dodirom, um je
govorio: zaboga, vodi te kroz sve ove faze ekstaze poput konjanika preko
prepona. Koliko to zapravo znai njemu? Gnjavatorski um. Poprilino mi
je pokvario zadovoljstvo. To je problem sa enama, pretpostavljam. Neto
nas mora dotaknuti u umu, a ne samo po tijelu, kada vodimo ljubav. I, to
me jo vie ivciralo, iz nekog razloga nisam mogla a da ne pomislim na
d'Urbecov sarkastian pogled kad se Lamotte otkotrljao s mene s onim
svojim umiljenim samozadovoljnim izrazom. Pogledao me je kroz teke
vjee i tihim i namjeteno uzbudljivim glasom rekao: Najdraa, ak i
najsavreniji trenutci moraju zavriti, ovo nije mjesto gdje bi bilo pametno
provesti no.
Vi ste svjetski ovjek, Andr, sloila sam se. Znala sam ak i bolje od
njega da bi spavanje na takvom mjestu moglo dovesti do trajnog sna, da
bismo mogli goli i neprepoznatljivi zavriti u rijeci.
Dopustite mi da vam pomognem da se odjenete, ponudio se
galantno. Volim out enske odjee mali gumbi, njean pritisak
steznika, mirisne svile... Kleknuo je da mi navue arape, kao to je to
uinio stotinama drugih ena, prolazei prstima do bedra tako
nonalantno da se inilo gotovo sluajno. Tada sam osjetila da oklijeva.
Njegove su oi pale na moju deformiranu nogu te je odvratio pogled.
Nije vano, rekla sam, mogu i sama. Izgledao je kao da mu je
laknulo te je ustao da navue hlae dok sam ja namjestila svoje podvezice
i zavezala svoju posebno izraenu podstavljenu cipelu.
Jeste li vidjeli d'Urbeca u posljednje vrijeme? upitao je nehajno. Kako
neobino. I on je razmiljao o d'Urbecu. ini se da se nevjerojatno
obogatio ovih dana. Prije nekog vremena sreo sam ga kod svojega krojaa,
naruio je odijelo od baruna. Zamislite! D'Urbec u barunu! Koliko god
eljao psa, on je i dalje pas, zar ne? rekao sam mu. Bio je toliko drzak da
me pitao je li glasina da vojvotkinja ima made na stranjici istinita! Vraki
neugodno, pred mojim dobrim prijateljem, Pradonom!
Monsieur d'Urbec nije poznat po taktinosti, odgovorila sam. No, to
je Lamotte oekivao? Naravno da e mu se d'Urbec rugati to gradi
karijeru kao ljubavnik aristokratskih ena. D'Urbec je zaraivao u
salonima. Nije se usuivao upustiti u ljubavnu pustolovinu s bilo kojom
uglednom enom zbog straha da ne otkrije ig galiota koji bi ga mogao
iskljuiti iz uglaenog drutva. Lamotte bi trebao unajmiti teglea kolica za
svoju tatinu.
Ah, ali dovoljno o tim stvarima... Razgovarajmo samo o nama! Previe
smo se skrivali, ljubavi moja. Kada sam s vama, osjeam da moram svima
objaviti nau strast! Naa ljubav smije se konvencijama! Moramo prkositi
svijetu! Da, moramo se pojaviti u javnosti, moramo poticati glasine!
Andr, mislite na svoju karijeru! Ne moemo se pojaviti u javnosti.
Vaa pokroviteljica... No, ak i dok sam govorila, razmiljala sam da mu je
glas zvuao neprirodno. to li je to imao na umu?
Kratki bljesak, nagovjetaj mrvica za libelista to moe samo
pridonijeti mojem ugledu! Ima li boljeg naina da moje ime bude na
svaijim usnama u pripremi moje Thodore? Inkognito u loi u kazalitu
na premijeri mojeg dragog prijatelja Pradona. Tajanstvena ena u drutvu
viteza de la Motte je li to ona? Inspiracija? Ili neka druga? Bit e to dobra
prilika! Ah. To je, znai, bilo to. Tko bi me mogao prepoznati, maskiranu
bez moje udovike odjee, osim d'Urbeca? A d'Urbec nikada nije
proputao premijere. Lamotte planira osvetiti se d'Urbecu za uvredu tako
to e se epiriti sa mnom, pomislila sam. Osjeala bih se bijedno kad bih
tako povrijedila d'Urbeca, ali znala sam da je otiao iz grada. Savreno!
Zabavit u se igrajui ulogu blistave tajanstvene ene i promatrajui
Lamottea kada pogledom bude traio d'Urbeca po kazalitu.
Je li to tako loe oajniki eljeti biti lijepa, biti poput drugih ena? To
to sam imala Andra, pokazalo mi je da nisam bila izgubljeno, runo malo
udovite iz Ulice Marmousets. Od njegova udvaranja osjeala sam se
jednakom najljepim, aristokratskim enama koje su potpomagale
njegovu karijeru te dobro plaale njegove usluge! A ja mu nikada nisam
dala ni sua! Nisam li, dakle, time bila ak i bolja od njih? Zato bi me
trebali zanimati njegovi motivi? Pa ipak, ak i dok sam uivala u smijenoj
pretjeranosti njegova milovanja, osjeala sam da sam nekako izdala samu
sebe. I d'Urbeca, iako nisam bila njegova, niti je on bio moj.
Kad smo napokon bili spremni za odlazak, sagnula sam se da podignem
vr od vina. Tek sam tada primijetila neobine mjehurie nastale na
prolivenom vinu koje je nagrizalo povrinu dasaka i prodiralo duboko u
drvo.
***
Eto, madame, priznajte da je nova minka vrlo efektna!
Uope nije loe, Sylvie. Izgledam kao dobro ouvan mrtvac. Napokon
sam bila zadovoljna rezultatom. Zbogom, izdajniki rumeni obrazi i
blistave oi! Bila bih jo zadovoljnija da sam mogla nositi vreu s rupama
za oi preko glave. Drhtei od hladnoe, ustala sam prije zore da se
pripremim za leve vojvotkinje de Bouillon. Nikada ne bih eljela biti
dvoranin, pomislila sam. Oni to ine svaki dan. Svijee su jo treperile na
mojem toaletnom stolu, natjeui se s prvim nagovjetajima zore. Nekako,
u hladno zimsko jutro, ideja da se strastveno prkosi svijetu nije me
privlaila jednakim magnetizmom kao one veeri mirisa vina koju sam
provela u oekivanju velianstvenog ljubavnog susreta. Pitanje koje me
proganjalo bilo je ovo: Je li ona znala s kime se Lamotte sastaje? Je li on
znao da ona zna i je li nespretnost kojom je prevrnuo vr bila hinjena ili
on to nije znao? A ipak, bila sam pomalo zanesena pomisli da umrem
usred ljubavne avanture, nakon to sam izazvala zavist pola ena u Parizu,
da postanem besmrtna, takorei, u samom trenutku kada bi me svi pamtili
kao fatalnu ljepoticu! Takva se ideja svia neuglednoj djevojci. Uostalom,
Lamotteov interes nije mogao potrajati. I nita ovakvoga se vie nikada ne
bi moglo ponoviti.
No, hladna je zora bila drugaija. Podsjetila me na Lamotteove isprazne
motive i uitke u mnogo manjim stvarima: doruku, papuama, okoladi,
toplini. Poeljela sam ivjeti kao obina, smirena djevojka umjesto da
umrem kao Afrodita.
Vie sjenila pod oima, Sylvie. elim izgledati jako iznemoglo. Sylvie je
dovrila posao i dodala mrvu blijedozelenog pudera za lice prije nego to
je skinula krpu s mojih ramena i privrstila mi starinski ovratnik.
Izgledate uasno! rekla je veselo. Ba kao neka grozna arobnica!
Savreno! odgovorila sam, ustala i dopustila joj da mi preko ramena
stavi moj najtei plat.
***
Uivala sam na neki nain u tom drhtaju uasa koji je prostrujio
vojvotkinjinom lonicom kada su me uveli. Flautist je za trenutak prekinuo
svoje sviranje, ali dvojica violinista su to prikrila svojim muziciranjem.
Dvorske su dame izmijenile poglede. Gospoda traitelji usluga nelagodno
su se promekoljili. Pradon, koji je recitirao iz svojeg najnovijeg djela, stao
je i zagledao se u mene. Slukinjina ruka zastala je u zraku, jo drei etku
iznad tamne, raupane kose njezine gospodarice. Samo su vojvotkinjine
oi, crni kamenii na dnu crnog ribnjaka, te hladne mancinijevske oi,
ostale nepromijenjene kad je okrenula lice prema meni, a zatim ponovo
prema visokom zrcalu na svom toaletnom stoliu. Meu boicama
parfema na stolu madame Carcan, njezina najdraa maka, zadovoljno je
dotjerivala svoju dugu bijelu dlaku, jedva se udostojivi pogledati me
nakratko svojim zagonetnim utim oima.
Izvrsno, Pradone, moete nastaviti, rekla je vojvotkinja. Izgledao je
zbunjeno. Rukopis iz kojega je itao zaukao mu je u ruci. Upravo ste
zavrili Fedrin odgovor, podsjetila ga je vojvotkinja. Pradon je nastavio
itati svoje stihove nesigurnim glasom. inilo se da su dosta dobro
rimovani, ali bili su nekako osrednji, elegantni, ali bez teine i snage. No,
drama kako zanimljivo obraivala je upravo onu temu za koju se znalo
da ju je uzeo gospodin Racine za svoje dugooekivano remek-djelo.
Pradon, to je upravo to! Morate sutra itati u mom salonu tako da cijeli
Pariz moe hvaliti va talent! Priznajte sada, imala sam pravo to sam vam
predloila ovu temu! Ja sam bolji sudac Pradonova majstorstva nego sam
Pradon! Pradon se duboko i ponizno naklonio.
Madame ima dar zapaanja koji je uistinu nadljudski! Ona vidi u duu!
Frizer je sada preuzeo posao od slukinje. Uz miris spaljene kose,
eljeznim karama za kovranje stvarao je simetrian niz kovra, koje su
jo vie isticali eljii optoeni dijamantima. Traitelji usluga poeli su se
pribliavati, ali madame, vidjevi ih u zrcalu, kretnjom ruke ih je zaustavila.
Najprije u, rekla je, posluati gatanje. Madame de Morville, trebam
vae slavne vjetine. Netko me je jako razljutio, netko tko sanja da se
moe sa mnom natjecati. elim znati tko je njezin ljubavnik! Njezin se
pogled nije odvajao od zrcala.
Madame, prava se slika u vodi ne javlja ako osoba iju budunost treba
itati ne stavi svoje ruke na kuglu. Ne bih eljela da vaa naklonost poiva
na neistini. Vojvotkinja se nasmijala bio je to piskutav, hladan smijeh.
Oh, kako neobino! Zasigurno se, madame, ne postavljate iznad
ostatka ovjeanstva? Recite mi, biste li mogli pokuati s predmetom koji
pripada toj osobi?
Mogla bih pokuati, madame, rekla sam ozbiljnim glasom. Otvorila je
ladicu svojega toaletnog stola i izvadila muku rukavicu. Zatim se okrenula
prema meni. Uvrijedio me mukarac koji je nosio ovu rukavicu. Recite mi
to vidite u ai. Dok je govorila, dvorska je dama uzela rukavicu iz
njezine ruke da je preda meni, a dvojica lakaja donijela su mi nizak stolac i
stoli za moju opremu. Nije zatraila paravan niti da ljudi izau iz
prostorije. eljela je da svi budu nazoni kako bi razglasili priu, pomislila
sam. To je bio njezin nain upozoravanja.
Stavila sam Androvu rukavicu preko uskog otvora na vrhu moje okrugle
staklene vaze. Pojala sam. Uklonila sam rukavicu. Jo je zadrala oblik
njegove ruke. Toliko sam je eljela uzeti i skriti u njedra, ali nisam ni
trepnula. Spustila sam rukavicu uz kuglu kao da se radi o mrtvoj abi.
Slika se poela oblikovati. Voda, sivkastozelena. Iznad nje beskrajan
horizont, siv i hladan. Jedno lice. Sa zaprepatenjem sam ga prepoznala.
Bila je to slika koju sam prvi put vidjela u La Voisininu crnom salonu prije
svih ovih godina. ena na brodskoj ogradi, zuri u more. Dah mi je zastao.
Ovaj put sam prepoznala to strano lice. To sam bila ja! Zagledala sam se
izbliza. Suze su potekle niz ensko lice. to se dogaa? Jesam li sanjala ili
se sudbina mijenjala pred mojim oima?
Onda, to je? to vidite? vojvotkinjin je glas prekinuo moje misli.
Podignula sam pogled i vidjela da svi u prostoriji tiho i suspregnuta daha
ekaju moje proroanstvo.
Madame, vidim mnotvo dvorana koji naputaju odaje madame de
Montespan u Versaillesu. Medu njima je i lijepa mlada ena, niska, tamne
kose. Koketira s nekoliko mukaraca. Guva se prorjeuje i prilazi joj
vlasnik rukavice, stupa pred njezinu dvorsku damu da joj preda presavijeni
komad papira. Ona se smije, uzima lepezu ovjeenu o struku i njome
nekoliko puta lagano udari po svojem runom zglobu da iskae
nezadovoljstvo njegovom grubou. No, zadrala je papir.
Mademoiselle de Thianges, ula sam kako je netko iza mene
proaptao. Vojvotkinja se zagledala ravno u mene.
Da, ini se da je to mademoiselle de Thianges, odgovorila sam na
njezino neizreeno pitanje.
A gospodin?
ini se da je gospodin dramatiar vitez de la Motte, rekla sam. Izraz
vojvotkinjina lica nije se promijenio.
Onda ste proitali istinu. Varka bi me razljutila, rekla je vojvotkinja.
Ona moda jest Mancini, pomislila sam, ali i ja znam nekoliko trikova.
Dakle, upitala je, gotovo usput, je li ena ila na sastanak inkognito?
To, madame, kugla nije rekla. Koliko sam uspjela vidjeti, presavijeni bi
papir mogao biti tek stih divljenja.
Ako je tako, onda bi mogle postojati dvije... razmiljala je sebi u
bradu. Osjetila sam kako mi srce lupa. Nije vano, rekla je naglas. Lako
je dovesti maloga pjesnika u red. Moete ii, madame de Morville!
Nainila je gotovo neprimjetnu gestu i sluga me poveo do vrata i stavio mi
u ruku teku kesicu od brokatne svile punu kovanica. Samo da nije trideset
srebrnjaka, pomislila sam. Izdala sam Andra, budalu kakva jest.
Vani je lagano padao snijeg i njeno prekrio koiju, koijaev eir i
ogrta te leda konja. Ne, nisam izdala Andra, pomislila sam, stisnula se
pod krznenim pokrivaem, zurei u visoke zabijeljele krovove. Ona je ve
sve znala o njemu. Zatim sam se sjetila kako je odvratio pogled od mojega
stopala. Cijelo to zavoenje on je to uinio samo da bi povrijedio
prijatelja koji se narugao njegovoj drami Osminu u Parnasse Satyrique.
Vjerojatno je mislio da smo d'Urbec i ja potajno zarueni nakon svega to
se dogodilo u mojoj kui. No, nisam mogla zamjerati d'Urbecu to ga je
uvtijedio. Uostalom, i ja bih mogla poneto rei odreenoj osobi ako je
uspjela potroiti moj novac za pogreb. Osim toga, ako osoba nije jako
bistra, ne bi se trebala uvrijediti kad joj netko kae istinu. Na primjer,
prizor smrti u Lamotteovu Osminu zaista je bio prilino iskien, a i stihovi
su mu bili mjestimino prilino traljavi. Trebalo mu je biti drago to je
primio iskrenu kritiku. Uostalom, Lamotteu ionako nikada nije uistinu bilo
stalo do mene. Bila sam samo simbol velike kue u koju nekada davno nije
mogao ui, kue Osmina. Iskoristio me. Bilo je to poteno, zasluio je ono
to e dobiti.
No, ja sam eljela da me iskoristi! Uivala sam u njegovim laima,
njegovu nevjerojatnom armu kojim me je mogao otvoriti i zatvoriti kao
slavinu, njegovim lakim suzama, njegovim romantinim pozama. to sam
onda ja bila? Nije vano, on e dobiti to je zasluio. Ali, pomislila sam, to
sam onda ja zasluila? Bijeli zastor koji je ubrzano padao kao da je od
mene skrivao sve odgovore.
TRIDESET PETO POGLAVLJE
U ulici je jo bila guva, ak i nakon to je tijelo uklonjeno. Desgrez se
probijao kroz mnotvo slugu i prolaznika do stube pred vratima gdje je
sjedila starija slukinja i plakala u pregau, okruena oaloenom
poslugom.
Sve sam vidjela, sve sam vidjela, monsieur, odgovorila je na
Desgrezova pitanja. Dobar, ljubazan, velikoduan monsieur Geniers
upravo je dao neto prosjaku, kada je grozni ovjek, lica zamotanoga u al,
iziao iz one uliice... Pokazala je rukom i sve su se oi okrenule prema
uskoj uliici u kojoj je niz kanal tekla prljavtina.
A onda? pitao je Desgrez, njegov je glas bio tih i suosjeajan.
Monsieur, taj je nitkov ubio mojega gospodara, ondje desno gdje je
mrlja od krvi! Razbio mu je glavu velikim tapom za hodanje koji je imao
metalni vrh!
Moete li opisati ovjeka kojeg ste vidjeli?
Bio je to prosjak u bezoblinom sivom kaputu. No, govorio je kao
gospodin. U to sam sigurna!
Govorio je? to je rekao?
Povikao je neto poput Vraam ti dug, gade... Monsieur, al je pao...
i...
Da? Desgrez je pozorno sluao. Monsieur, taj ovjek nije imao lica!
***
ovjek bez lica, Desgrez? To ne bi trebalo predstavljati veliki problem
pri identifikaciji. Je li rekla da je bio gubavac? La Reynie je pregledavao
izvjetaj o ubojstvu koji je leao na stolu pred njime.
Prije bih rekao da se radi o zloincu kojemu su odrezali nos i ui,
odgovorio mu je njegov podreeni.
Pa ipak, govorio je kao gospodin! Nevjerojatno, rekao bih. To je
zagonetka, Desgrez. Odmahnuo je glavom. Monsieur Geniers,
potovan, neokaljana ugleda, ubijen na svom vlastitom pragu! To je
skandal! Louvois e se nesumnjivo izravno zainteresirati, a moda ak i
Njegovo Velianstvo. Ovaj sluaj mora dobiti apsolutno prvenstvo!
Ponovo pretraite njegovu kuu, Desgrez. Ispitajte njegove kolege.
Prouite njegovu korespondenciju. Ne postoji ovjek na svijetu koji nema
nekog skrivenog neprijatelja.
TRIDESET ESTO POGLAVLJE
Madame, radite budalu od sebe zurei kroz prozor. On se nee vratiti i vi
to znate. Mukarci uvijek nestanu kada dobiju to su eljeli. Vani je bijela
zavjesa snijega skrivala visoke krovove grada pokrivene kriljcem,
prekrivala crno ledeno blato Ulice Chariot i mijenjala sve neivo u
neobine humke i oblike blistave bjeline.
Samo mi se svia gledati kako snijei. Neki ljudi smatraju da je snijeg
poetian, zna. Bila je veer stare godine. Sutradan e biti 1677.
Poetian, ha! Taj ovjek strahuje od gubitka vojvotkinjina
pokroviteljstva. Mukarcima je uvijek na prvome mjestu vlastita korist!
Moda jest zavodnik, ali zna kako izvui korist.
Mukarci ovo, mukarci ono! Tko te je postavio za strunjakinju za
mukarce?
Mukarci, madame! I kaem vam, kada jedan od njih ode, trebali biste
uiniti to i oni ine: uzeti drugog ljubavnika! Brissaca, na primjer. Ja bih
rekla da je bolje imati ovjeka od poloaja nego bijednog krabala, ak i
ako taj nema Bog zna kako lijepe listove. Ljutito sam se okrenula prema
njoj.
Sylvie! Tko ti je platio? Brissac ili La Voisin?
Oh, oboje, rekla je mirno. No, kako sam vjerna vama, neu to
skrivati. Moje je miljenje: uzmite Brissaca, zabavljajte se i zaboravite na
ostalo.
Mislila sam da je Brissac ljut na mene.
Oh, to je bilo prije. Sada pokuava ponovo zadobiti Neversovu
naklonost. No, mora biti vien na pravim mjestima, znate. Mora izgledati
dobro, izmisliti neke nove dosjetke, pruiti male usluge...
A sve to zahtijeva novac. Dakle, ako mu kupim novo odijelo, unajmim
pjesnika i pokrijem njegove kockarske dugove, on e me pratiti na mjesta
na koja ne elim ii da budem s ljudima koji mi se ne sviaju. To nije dobra
prilika, Sylvie.
Ali... biti vojvotkinja... Mogli biste imati taj velebni naslov, ak i ako je
on bankrotirao.
Nemojte se zavaravati, Sylvie. Dokle god ima nade da e iskamiti
jedan jedini novi od obitelji sadanje vojvotkinje, uvat e njezino
zdravlje. A kada bude slobodan, bit u mu korisna samo da mu osiguram
novac kako bi mogao ganjati neku novu s pedigreom.
Ali madame kae da je popustio. Priznao joj je da bi mogao razmotriti
tajni brak.
A to e meni tajni brak? To je za glupave djevojke koje se ele
pretvarati da nisu zavedene. Meni treba zatita priznatoga braka to i
njegov naslov, koliko god da je sumnjiv. Oito misli da sam budala.
Ali barem recite da ete razmisliti. Onda ne moram lagati madame.
Lice joj je bilo ozbiljno.
No, dobro, razmislila sam. Eto. Sada mi reci tko e veeras biti na
novogodinjem slavlju kod La Voisin. Brissac?
Naravno. No, madame je takoer angairala najsjajnije violiniste! A tu
e biti jarebica i odojaka, pa ovetine i unke!
Oh, ako e biti jarebica, onda e sve biti savreno, zar ne?
Tako sam i ja rekla madame, a ona je rekla da sam lakoma djevojka i
dodala da se udi kako jo niste bankrotirali zbog moje gladi. Takoer je
rekla da odjenete antiknu crninu s gornjim dijelom haljine ukraenim
crnim jantarom. Moda ete susresti neke vane nove klijente. Doi e
markiz de Cessac i njegovi prijatelji. Takoer neki talijanski biskup koji je u
gradu. Madame kae da morate sklopiti veze sa strancima ako elite
uspjeti.
***
Kad sam stigla, veernja je zabava ve bila u punom jeku. Kroz zamrznute
prozore vidjela sam kako gore arka svjetla, a mogao se uti i agor
razgovora i smijeha svaki put kada su se vrata otvorila na snjenu ulicu.
Probila sam se kroz redove natiskanih koija do vrata odmah iza
maskirane glumice i njezina najnovijeg pratioca. Iz crnog salona dopirali su
zvuci violina i smijeh okupljenih gostiju.
Ah, evo uvijek armantne madame de Morville, kojoj stoljea ne mogu
nauditi... rekao je Brissac, probijajui se kroz gomilu da me doeka na
vratima. Kako uvredljivo! S njim je bila La Voisin i Brissacova kreatura de
Vandeuil koji je lebdio u pozadini. Nasmijeila sam se, ali ne previe
srdano. On se teatralno naklonio na pozdrav. Imao je novi eir, ali i isti
onaj barunasti kaput s potamnjelim zlatnim gajtanom i spaljenim
tragovima jer je stajao preblizu vatre tijekom nekog dijabolistikog
pokusa.
Monsieur de Brissac, tako sam ushiena to vas opet vidim! skinula
sam svoju masku.
Ah! Ja sam presretan! Vae su crte lica arobnije nego ikada, moja
draga markizo! Brissac se odmaknuo, kao da ga je zaslijepio neki previe
sjajan predmet. Koliko li e to dugo trajati, pomislila sam, nasmijeivi se.
Moja draga prijateljice, obratila mi se La Voisin hinei srdanost,
gospodin vojvoda ima prekrasnu ideju za armantnu malu veer u kojoj
emo svi neizmjerno uivati! Mi. Oh, dovraga, nisam se mogla izvui! La
Voisin je prihvatila za nas obje.
Ah, nije to nita sitnica ali darujem je vama, draesna damo! Reci
vie, Brissac, ulizico! Nagnula sam glavu i dotaknula obraz zatvorenom
lepezom kako bih pokazala svoje zanimanje. La Voisin se nasmijeila.
Vojvoda de Nevers mi je povjerio malu zadau. Prekrasnu! Zajedno s
vojvotkinjom de Bouillon zakupio je odreeni broj loa za izvedbu
najnovijeg djela genijalnoga monsieura Pradona, Phdre et Hippolyte, i
eli, u znak svoje naklonosti, podariti mjesta onim ljubiteljima umjetnosti
koji uistinu mogu cijeniti takvo remek-djelo! Ah, jo jedna Mancinijeva
urota. Ovaj put s Brissacom kao izvriteljem. Kakav zgodan mali plan da
ponovno zadobije Neversovu naklonost! Vojvotkinja de Bouillon zakupila
je sve loe u kazalitu i ostavila ih praznima da upropasti Racineovu
premijeru, a sada e podii svojega ljubimca Pradona uz pomo skupine
plaenih pljeskaa koje okuplja Nevers. Nipoto nije lako biti umjetnik. Na
trenutak sam se sjetila Lamottea, bilo je tako davno, upalih obraza,
idealist. Zatim sam pomislila na Racinea. to je on uinio da ih je uvrijedio,
te Mancinije, da mu unitavaju njegovo remek-djelo, jednako nehajno kao
to bi netko zgnjeio muhu?
Pa valjda ne predlaete da ja, udovica prastarog ugleda, prisustvujem
kazalinoj predstavi?
Prerueni, pod maskom, sa skupinom dama i gospode visokoga ranga.
Kakvo veselje, svjedoiti Pradonovu trijumfu! Uostalom, istinske due
postaju plemenitije u prisutnosti velike umjetnosti. Pruite mi nadu,
markizo, da se, priskrbivi vam taj uitak, mogu nadati kako u zadobiti
vau naklonost. Otvorila sam lepezu samo jednim djeliem i sporo je
pomaknula. To je znailo moda.
Madame Montvoisin je ponudila svoj ljubazni pristanak da prati
mojega dragog prijatelja vikonta de Cousseransa. La Voisinin najnoviji
ljubavnik. Prokletstvo! Neu se moi izvui iz ovoga.
Tko sam onda ja da odbijem obeanje tako divne veeri? La Voisinine
su oi zablistale. Lamotte i d'Urbec bili su pobijeeni. Njezin je plan dobro
napredovao.
Recite mi, madame, upitala sam nehajno, kao da je to za mene
sitnica, zato favorizirate Pradona kada je javno mnijenje na strani
Racinea, a njegova je pokroviteljica madame de Montespan? Lice joj se
smrailo od mrnje.
U ovome sam na strani Mancinija. On je iz zavisti otrovao svoju
ljubavnicu, glumicu Du Parc, koja je bila moja prijateljica jo od djetinjstva.
Njezinu djecu odgajaju u Palai Soissons. Jo ih povremeno posjeujem, ali
zahvaljujui velikodunosti grofice, nita im ne nedostaje. Manciniji dugo
pamte, ba kao i ja. Rekla je odluno i otila nadgledati ples koji je
upravo poeo. Okrenula sam se kako bih gledala graciozne plesne figure
pred irokom tapiserijom Magdalenina pokajanja, a Brissac, koji je stajao
iza mene, tiho mi je apnuo na uho.
Vi ne pleete, madame?
Ne, monsieur, to je zbog moje starake nemoi.
No, Terpsihorin gubitak moj je dobitak! Ponudit u vam jedan od ovih
lijepih slatkih kolaia i razgovarat emo o filozofiji, ujem da vas ona
zanima. Gadio mi se njegov samouvjereni, intimni ton. Ona stara vjetica
ga je pripremila kako da mi najbolje prie, pomislila sam. Uvjerila ga je da
e na kraju pobijediti. Smijeh i glazba prodorno su odzvanjali u mojim
uima kad mi je naao mjesto na uskom dvosjedu i poslao gospodina de
Vandeuila kroz guvu do stola s okrepom.
Maskirana ena iza mene opet se nasmijala kad je ispriala priu o
ljubavnim avanturama. Vitez sa zakrpom u obliku zvijezde smijao se
zajedno s njome. Brissac je utio, ali oi su mu zadovoljno kolutale dok je
upijao razgovor. Sjedio je tako blizu da je to bilo odbojno.
Zato se ustruavate, draga moja markizo?
Oh, iznenadna slabost. Toplina u prostoriji. Tako smo blizu vatre ovdje.
Recite mi, kako vaa istraivanja u... hm... okultnim znanostima ovih
dana?
Izvanrednom sluajnou, onaj stari alkemiar, grof de Bachimont,
otkrio mi je posve novu metodu prizivanja demona Nebirosa koji pomae
otkriti skriveno blago.
Nebirosa? No, on ima samo in feldmarala. Trebali biste se baviti
samo s paklenim duhovima viega ranga. Astarot, na primjer, ima in
velikoga vojvode i zapovjednik je Nebirosu... Nastavili smo u tom smjeru
dok se nije morao nakratko ispriati zbog velikih koliina vina koje je
popio. im je ustao, pobjegla sam, stiui svoju povlaku u ruci, a Gilles je
bio odmah iza mene. Mustafa i Sylvie doveli su koiju do ulaznih vrata, kao
da su mi proitali misli. U kui lomljava razbijenih boca i dernjava pijanih
pjesama govorili su da je zabava postajala sve razuzdanija. Vani u mraku
snijeg je ponovno poeo padati. Kad sam se smjestila u sigurnu tamu
koije, Sylvie je poela rukom otresati pahuljice s mojega ogrtaa.
Madame, to nije u redu?
Brissac mislim da e me zaprositi, a ja se ne usuujem odbiti!
Oh, pomislite na prednosti, madame. A osim toga, ima mnogo jo gorih
ljudi u ovome gradu nego to je Brissac.
TRIDESET SEDMO POGLAVLJE
Na La Reyniejevu je stolu leao zatvoren, mjedenim okvirom ojaan
koveg razbijene brave. Desgrez je stajao kraj stola i gledao kako ga La
Reynie otvara i u njemu prebire po papirima. Iz hrpe priznanica i biljeki
izvukao je snop masnih, nezapeaenih pisama napisanih na jeftinu
papiru. Proitao je jedno ili dva.
Zanimljivo, Desgrez. Dopisivanje izmeu monsieur Geniersa i ovoga
viteza Saint-Laurenta kojega je, ini se, monsieur Geniers poslao u
duniki zatvor. ali se na hranu, pita za pokrivae, novac, vino... On moli,
on bijesni, a onda prijeti...
Mislio sam da ete odmah to vidjeti, monsieur de La Reynie. Na
osumnjieni.
I...? General-pukovnik parike kriminalne policija podignuo je jednu
aristokratsku obrvu.
Raspitali smo se o tom Saint-Laurentu, monsieur de La Reynie. Njegova
zadnja adresa bila je Kua Marmousets u kvartu la Cit. Madame de
Paulmy je platila da ga puste iz zatvora proli mjesec svojim dobitkom na
lutriji. La Reyniejev znatieljan senzualni osmijeh pokazao je Desgrezu da
je pobudio zanimanje svojega zapovjednika.
Iznenaen sam da markiz to doputa, Desgrez. Njegov temperament i
ljubomora su na zlu glasu.
Dakako, imate potpuno pravo. Prema rijeima posluge kue de Paulmy
koju sam ispitao, on je unajmio plaenike da presretnu tog ovjeka i
odreu mu nos i ui.
Izvrsno, Desgrez! Nali smo ovjeka bez lica! Ali to to vidim ovdje? S
dna snopa pisama i papira izvukao je cedulju.
Adresa markize de Morville, napisana rukopisom monsieura Geniera!
Mislio sam da bi vam to moglo biti zanimljivo, monsieur.
Markiza de Morville imate li uope pojma koliko me ta ena iritira?
Prola je pokraj mene na maraliinu primanju prolog mjeseca na
najuvredljiviji nain, gotovo me izazivajui da razotkrijem njezino
arlatanstvo! Sumnjam da ona... Ne znam jo zato, ali sumnjiva mi je!
Istraite to, Desgrez, dovedite i nju na ispitivanje o ovom ubojstvu!
Monsieur, ona ima zatitnike u najviim krugovima!
Tada nastavite oprezno, ali nastavite. Ja ne vjerujem arlatanima
pogotovo enskima!
S Desgrezova lica ni na trenutak nije nestao revan, pozoran pogled koji
je imao u nazonosti monsieura de La Reynieja, ali u sebi je pomalo
uivao.
Nije bilo lako naljutiti general-pukovnika policije koji se uvijek
besprijekorno svladavao. Pitao se to je tono ta drska mala markiza rekla
njegovu efu.
TRIDESET OSMO POGLAVLJE
Izvadite ih i polegnite na krevet, Sylvie. Jednostavno ne mogu izabrati!
Uvijek mi je bilo teko odabrati haljinu kada idem van s nekime tko mi se
ne svia. ovjek eli izgledati oaravajue, ali ipak da ne pokvari omiljenu
haljinu loom uspomenom. Koju u haljinu rtvovati za ovu veer s
Brissacom? Pregledala sam izvezene hrpe svile i baruna na krevetu.
Previe lijepo, sve je to bilo previe lijepo za tog grotesknog Brissaca, bio
on vojvoda ili ne!
Madame, netko je na vratima. Brissac je uranio. Oito je nestrpljiv!
Nestrpljiv da me vidi u kunoj haljini, misli. Neka Mustafa poe dolje i
pusti ga da eka. Nemoj ga dovesti gore dok ne zavri s mojom
minkom.
Dobro, odgovorila je Sylvie dok je vezala moju kosu iza lica irokom
plavom satenskom vrpcom, potom je poela nanositi teku bijelu kremu
od koje mi je lice poprimalo jedinstveno sablasno bljedilo. No, jedva da je
zavrila kada su se vrata spavae sobe naglo buno otvorila.
Madame, kunem se, nisu htjeli ekati, povikao je Mustafa. Okrenula
sam se da se suoim s Brissacom, hladnih oiju i uzdignutih obrva. Ali na
vratima nije stajao Brissac. Bio je to kapetan Desgrez s dva pomonika u
policijskim vreastim plavim hlaama i obinim plavim vunenim kaputima.
Sam Desgrez, uska neobrijana lica, naklonio se i skinuo eir s bijelim
perjem. Hvala Bogu da je moje lice neprepoznatljivo, pomislila sam.
Madame de Morville, ja sam kapetan Desgrez iz policije, rekao je.
Dok je moj um brzo prebirao kroz popis razloga zato bi mogao biti
ovdje, ula sam se kako govorim: Monsieur Desgrez, molim vas,
oprostite mi na mojoj kunoj haljini i iskaite mi ast da sjednete u onaj
naslonja. Sjeo je, njegovi pomonici su stali svaki s jedne strane
naslonjaa koji je stajao ispred paravana to je zaklanjao moju lonicu.
Nekako je uspio ostaviti dojam kao da je sudac, kao da me proglasio
krivom ak i prije nego to sam otvorila usta.
Pakleni oganj i prokletstvo! kriknula je papiga. Desgrez je pogledao
prema preki s pticom, a ona je uzvratila pogled te ga fiksirala svojim
okruglim okom. Njegov pomonik je priguio svoje smijuljenje kaljem, a
Desgrez me sumnjiavo pogledao.
Neobian rjenik za jednu pticu.
Dobila sam je od nekoga tko ju je nauio govoriti. Razmiljam o tome
da unajmim uitelja koji bi je pouio boljim manirama, odgovorila sam.
Madame, doao sam vam postaviti nekoliko pitanja, rekao je, a ovjek
koji je stajao uz njega izvadio je malu biljenicu.
Vrlo u vam rado odgovoriti na bilo koje ako neto znadem,
odgovorila sam s udvornim kimanjem glave.
Vae zrcalo na toaletnom stolu prekriveno je muslinom, madame de
Morville. Zato ste skrili enino glavno zadovoljstvo?
Monsieur, imam nesretan dar gledanja slika iz budunosti u odrazima.
Moja vlastita budunost je lubanja. Ne elim je gledati.
Svjesni ste, dakako, to kau o onima koji se prodaju avlu? Oni
nemaju odraz. Biste li, madame? Nijemo sam kimnula glavom, a jedan od
njegovih pomonika skinuo je muslinski prekriva. Okrenula sam glavu od
zrcala, skrivajui oi rukama.
Imate savreno normalan odraz, madame, odvratio je tonom kao da
mu je pomalo laknulo, pa zato onda skrivate pogled? to to vidite?
Krv, kapetane Desgrez. Krv kao rijeka kaplje preko lica u zrcalu. Ustao
je, priao blizu i poloio ruku izmeu mene i zrcala.
iju krv? upitao je tiho.
Ne znam, ali vrlo je loe. Katkad je vidim kako curi izmeu kamenja na
Place Royale. Krv i sve vie krvi, dovoljno za cijelu Francusku! odgovorila
sam, gledajui u pod, daleko od zrcala.
Upravo sam zbog krvi i doao, madame de Morville. Njegov je glas
zvuao umirujue. Recite mi, jeste li poznavali monsieura Geniersa,
suca?
Monsieur Geniers? naglo sam podignula pogled. Da, poznajem ga.
Zato ste rekli jeste li poznavali?
Mrtav je, madame ubijen! A vae ime i potvrda za novac pronaeni
su meu njegovim papirima... Pa vae ruke drhte. Recite mi, to znate o
tom zloinu?
Vitez de Saint-Laurent! Sigurno je on... Oh, Boe, on je osvetoljubiv!
Vitez de Saint-Laurent? Kako ste, madame, upoznali te ljude? Jeste li
im proricali budunost? Zvuao je blago, ali nekako je u njegovu njenom
glasu bilo neega zlokobnog. Ve si preduboko u tome, Genevive, morat
e rei istinu. Ili barem dio nje.
Monsieur Desgrez, bila sam tihi partner monsieura Geniersa. Posudila
sam mu novac da otkupi kockarske dugove viteza de Saint-Laurenta tako
da ga monsieur Geniers moe strpati u duniki zatvor. Monsieur Geniers
mu se htio osvetiti jer je zaveo njegovu suprugu. A ja, mene je vitez de
Saint-Laurent prevario u ulaganju, tako da sam pomaui monsieuru
Geniersu ostvarila svoju osvetu, ouvavi svoju reputaciju. Dvojica
pomonika iza kapetana Desgreza izmijenili su poglede, kao da sam rekla
neto vano. Odjednom sam osjetila tjeskobu. Recite mi, monsieur
Desgrez jeste li ve uhvatili viteza de Saint-Laurenta? upitala sam.
Cijelim tijelom me je prola studen. Ili je bio na ulici, pa se moram moliti
da me nikada ne povee s monsieurom Geniersom, ili je bio u zatvoru, na
ispitivanju, pa se moram moliti da me ne povee sa svojom nestalom
neakinjom. Odveli bi me. Ispitivali me. Rijei La Dode odjekivale su u
mojoj glavi: Ne biste izdrali policijsko ispitivanje. Ne moete izdrati niti
bol tijesnog korzeta!
Naalost, umaknuo nam je, odgovorio je Desgrez. Zna li on... glas
mi je bio slab i promukao.
Da ste vi drugi komu se mora osvetiti? Vjerojatno ne. Papir je bio
zakljuan u radnoj sobi monsieura Geniersa, a Saint-Laurent ga je zatukao
do smrti tekim tapom na ulici pred njegovim vlastitim pragom. Suevi
sluge su podignuli viku i slijedili ga neko vrijeme prije nego to im je
pobjegao.
Stavila sam ruku na srce. Onda moda, monsieur Desgrez, krv nije
moja, barem ne jo.
Desgrez me pogledao kao da mi je ujak. Onda vam ne bi smetalo poi s
nama i dati izjavu pred policijskim biljenikom.
Opasnost, povikao je moj um. Kada me jednom dovedu onamo, mogu
me zadrati na prisilnom ispitivanju. Monsieur, nisam odjevena!
Tada se odjenite. Ja mogu ekati.
Ali, monsieur, imam dogovor za ovu veer!
Zasigurno ste duni zbog mira kraljevstva Njegova Velianstva pomoi
u uhienju jednog ubojice. To e potrajati samo jedan trenutak vaega
vremena. Osim toga, malo kasniti je moderno. Smjestio se dublje u
naslonja, kao da je njegovo vlasnitvo. Zadravaj ga, pjevuio je moj um.
Zadri ga dok Brissac ne stigne. To e barem zakomplicirati situaciju.
elite li neto za osvjeenje dok se odijevam?
Sasvim sam zadovoljan ekanjem, madame! Oh! Grozni jansenist!
Dunost prije svega! Poela sam podui razgovor sa Sylvie o svojoj toaleti.
Moja kosa, kako je to sloeno! Trebam li staviti eljeve s draguljima ili je
posuti briljantima poput nonog neba? Moje ruke: da ih naglasim
narukvicama ili je prstenje dovoljno? Vidjela sam dosadu u njegovu
pogledu dok je promatrao prostoriju, upijajui visoki izrezbareni i oslikani
paravan kraj ormara, mali stol, policu punu pounih klasinih djela iznad
njega. Uz lukavi pogled postrance na sada ve nervozne pomonike, Sylvie
je poela prebirati po mojoj kutijici s madeima.
Polumjesec vie nije toliko u modi otkako je madame de Ludres viena
kako ga nosi. Predloila bih leptira, madame, zakljuila je.
Ali zima je, rekla bih da su leptiri neprimjereni. ipka na korzetu je
pukla, pa smo je morale zamijeniti. Moje zelene svilene arape bilo je
veoma teko pronai. Kada smo napokon otile iza paravana radi
odijevanja, nekoliko smo puta promijenile redoslijed podsuknji i zamijenile
ukrasne vrpce na svojim cipelama. Svako malo bih zavirila prema
naslonjau, koji sam mogla vidjeti kroz prorez paravana. Ondje je sjedio
moj neeljeni gost, ukoen poput kipa. No, stranji dio vrata kao da mu je
pocrvenio. Njegovi ljudi su promatrali namjetaj i pogledavali kroz prozor.
Zeleni taft, Sylvie.
Oh, madame, s ljubiastom podsuknjom? Zasigurno bi plavi saten bio
mnogo dojmljiviji!
Jo ima nabore od zadnji put kada sam ga nosila! Tako si neoprezna,
Sylvie!
Oh, molim vas, madame, molim vas sigurna sam da ih zaas mogu
izravnati! Sylvie je zavijala u svojoj najboljoj imitaciji praznoglave
slukinje.
Reci joj neka stavi prokleti zeleni taft! netko je zareao iz glavne sobe
iza paravana.
Duval, nadmaili ste samog sebe, odgovorio je Desgrezov glas, napet
od suspregnute ljutnje.
Kapetane, pred kuu je stala koija! Sylvie i ja smo izmijenile poglede
iza paravana.
Mislim da u ipak uzeti plavi saten. Nabori nisu tako loi kao to sam
mislila, rekla sam.
Oh, da, madame. Nisam li vam rekla da e to biti lijepo? Sylvie sa
svojim cendravim, ispriavajuim tonom bila je stvorena za kazalite.
Jedva sam uspijevala zadrati ozbiljno lice. Ali Desgrez nije smio uti enski
smijeh iza paravana.
Duval, tko je to? Desgrezov je glas bio odrjeit.
Koija je neoznaena. Ljudi u njoj su vrlo dobro odjeveni, ali
maskirani. Pojavila sam se iza paravana.
Moje drutvo za kazalite, gospodo. Kako vam se ini plavi saten? Hoe
li se svidjeti monsieuru vojvodi? Desgrezovo lice kao da je bilo od eljeza.
Ali Duval i drugi pomonik znakovito su se pogledali.
Kada su Brissaca uveli u prostoriju, Desgrez je ustao. Kapetan policije se
duboko naklonio i skinuo eir kada su ga predstavili vojvodi. Brissac,
ovjek koji se izvjebao u izbjegavanju ovritelja i utjerivaa dugova,
procijenio je situaciju na prvi pogled. Polako je spustio svoju masku od
crnog baruna i zagledao se u niu vrstu ljudi koji su stajali pred njime. Lice
mu je bilo hladno i oholo kada je obavijestio Desgreza da e biti teta ako
mu on prekine planove za veer koju je osmislio sam vojvoda de Nevers.
Lukavo i vjeto umetnuo je ime svemonoga Neversa u razgovor te
predloio, s obzirom na to da je on takav ljubitelj pravde, da poalju
javnog biljenika u moju kuu kada mi to bude odgovaralo u neko budue
vrijeme. Zlokobni mali poluosmijeh zaigrao je na njegovu licu dok je
gledao Desgreza kako natrake izlazi iz sobe klanjajui se. Brissac se zatim
okrenuo prema meni i naklonio se, teatralno skidajui eir, to je trebalo
znaiti: pogledajte prednosti naega saveza, madame. No, nisam bila
zadovoljna s izrazom koji sam vidjela na Desgrezovu licu. Zamaskirani,
pritajeni bijes! Mrzio je velikae: njihov novac, njihov imunitet. ekat e
da me nade samu i nezatienu. Taj ovjek koji je godinama pratio markizu
de Brinvilliers diljem Europe, taj ovjek koji se uspio domoi njezina
priznanja od kojega je ak ni njezin naslov nije mogao zatititi. Brissac je i
to znao. Sada moram imati Brissaca, ba kao to on mora imati Neversa.
TRIDESET DEVETO POGLAVLJE
Brissac je dobro odsluio svojemu zatitniku: loe iznad pozornice bile su
prepune maskiranih mukaraca i ena iz polusvijeta, glasno su brbljali,
istiui svoj profinjeni ukus i gledali uokolo da vide ima li koga
zanimljivoga. U naoj smo loi bili mi, sotonistiki opat i njegova ljubavnica
te La Voisin i njezin trenutani ljubavnik, vikont de Cousserans, razvratni
gospodin s ljubiastim ilama na nosu. U mrmoru razgovora moglo se
razabrati ime Pradon, kao i brujenje o Racineovu neuspjehu nemiloj
plavokosoj glumici koja je bila previe gruba za tu ulogu, priprostim
stihovima, vulgarnom bavljenju tematikom kojoj valja pristupiti s
najveom obzirnou kako ne bi postala, no, nepristojna. Tako se moe
kupiti miljenje svijeta, pomislila sam. U parteru ispod vojnici, studenti i
olo, plaeni za tu veer, skandirali su Pra-don! Pra-don! Kao da su
odravali probu za bune povike kojima e pozdraviti svaki stih djela za
vrijeme izvoenja.
Oooh! ula sam enu kako skvii. To je zasigurno mademoiselle
Bertrand, komiarka. Prepoznala bih njezinu kosu bilo gdje! A ta haljina!
Pogledala sam da se uvjerim kakvu je kosu posjedovalo to udo od
glumice. Plavu. Obojenu. Brda kose, ukraene briljantima i vrpcama. Ta
loa nije bila tako lijepa kao naa, pomislila sam prezirno. I javno
ljubakanje s tim razmedjivo odjevenim momkom u grimiznom barunu!
Glumice nemaju ukusa. Gluma je, naposljetku, struka bez ugleda, jedva da
je bolja od prostitucije! iroke napudrane grudi nadimale su se iznad
utegnutog korzeta. Njezine ruke bez rukavica kao da su se uplele u odjeu
toga gospodina. Nasmijao se, a nain na koji je nagnuo glavu uinio mi se
poznatim.
Pa to je doista mademoiselle Bertrand! A tko je njezin najnoviji
bogata? Vikont se nagnuo naprijed da bolje vidi, primaknuvi lornjon
otvoru na svojoj maski. Tko bi rekao! To je onaj vraji skorojevi koji me
opeljeio na kartama proli tjedan! Kako se ono zvao?
D'Urbec! podsjeti ga La Voisin i uputi pogled iskosa prema meni.
Pogledala sam ponovo. Ovoga puta njegovo je lice bilo sasvim okrenuto u
mojem smjeru. Za razliku od ljudi u naoj loi, on nije bio maskiran.
D'Urbec, s golemom crnom vlasuljom, masivnim srebrnim tapom
prislonjenom uza sebe, glumica mu je sjedila u krilu, a loa je bila puna
bunih drugova. eljela sam vjerovati da je izgledao usamljeno usred
svega toga. No, nije. Zraio je samodopadnou, zadovoljstvom. Upijao je
prizor kao da njime potpuno vlada. Nije izgledao ni najmanje sjetno,
proklet bio! Samo arogantan i zadovoljan sobom. La Voisin me promatrala
iza svoje maske.
Mrzim skorojevie! rekao je Brissac.
Taj ovjek dolazi niotkuda. Sve to dobiva, dobiva na kocki. Pobjeuje
kao da je sklopio savez s avlom! Recite mi, draga moja, vi ste
strunjakinja. Je li sklopio savez s avlom? upitao je vikont, obujmivi La
Voisinu oko struka.
Ne uz pomo ikoga koga ja znam, odvratila je La Voisin. Iako sam
ula da je otiao u inozemstvo stranom strunjaku.
Znam kako u to ispitati! nasmijao se Brissac. Kaite mi, to biste rekli
ako ga javno unitim?
Pa, da avao nije njegov zatitnik... Pst... zastor se die! Brissac se
nagnuo prema vikontu i neto mu apnuo. Obojica su se nasmijala.
Vrijedi!, rekao je vikont u trenutku kada su se na pozornici zauli prvi
Pradonovi nespretni stihovi.
***
Vratila sam se kui s uasnom glavoboljom. Moda od predstave, moda
od guve u loi i smrada iz partera. Ili je to bilo od limunade koju mi je
kupio Brissac? Sjetila sam se utih rua. Sigurno je neto bilo u limunadi.
Prokletstvo! I La Voisinin majinski izraz lica odobravanja kad mi ju je
ponudio. Drugi ljubavni praak! Pijetlova kresta u prahu, osueno
golubinje srce i tko zna kakva jo crkotina! Nije ni udo da sam imala
glavobolju. Razmiljala sam o Brissacu. Bio je odbojan kao i uvijek. La
Voisinin ljubavni praak bio je uinkovit kao i onaj neodoljivi miris koji je
nosila moja majka. Kako to mogu okrenuti u svoju korist? Zasluujem
osvetu za ovu glavobolju! Pretvarat u se da je djelovao. Prvo u se
ponaati kao da moja sklonost prema Brissacu raste kupit u mu novo
odijelo. To e ih zavarati. Onda u se pretvarati da djelovanje blijedi i
pratiti njihove akrobacije kad mi budu pokuali kriomice dati drugu dozu.
Dobro u se poigrati njima!
U glavi mi je strano pulsiralo. U tom je ljubavnom praku oito bila
neka vraja droga. Glavom su mi prolazile slike, a u elucu mi je bilo
grozno. Kao da sam se slabo sjeala nekakvoga razgovora s vikontom o
da, o d'Urbecu! Da e ga unititi. Nije li on ve bio uniten? Legla sam na
krevet, pokuavajui dokuiti kojem dijelu mene je bilo najvie slabo.
D'Urbec je sjedio na rubu mojega naslonjaa, kao da se bojao da e ga
unititi, te je pregledavao svoje ruke, sve razderane i uljevite od veslanja.
Koliko se puta ovjeka moe unititi, a da on i dalje nastavlja? U njemu je,
naposljetku, bila neka vrsta izopaene hrabrosti. I gorka odlunost. Opet
sam vidjela prizor iz loe. Sada sam ga razumjela. Unajmio je enu, na isti
nain na koji bi unajmio razmedjivu koiju i kupio svu onu napadnu
odjeu. Pokazivao je svijetu dugi nos, kao da je htio rei: Mislite li da je
novac vaan? Dat u vam novac! Brz, glasan, vulgaran novac! ovjek s
umom ruga se novcu. Nisam mogla, a da mi se ne svidi njegovo ruganje jer
sam ga dobro poznavala bilo je to ruganje bestidnoj gluposti, hladnomu
srcu drutva.
Oblio me hladan znoj dok sam tako leala, glavom su mi promicala
udna sjeanja. D'Urbec je imao cijeli rjenik ruganja: Bila je tu ona
smijena njenost uz ruganje u glasu kada me je nazivao Atenom,
znajui da sam jedva mogla razabrati grki, zatim njegovo ruganje
Lamotteu, otro poput maa kojim je probio prijatelja koji je postao
suparnik... Suparnik? U emu? Ne... ne, nije bilo mogue ne za mene!
Oh! Kakav me je to udan osjeaj obuzimao? Strano! Nije bilo pametno!
D'Urbec, on je ispunjavao moj um, zbog njega me je srce boljelo. Kakvo
glupo srce imam, pomislila sam. Meko, kao napola kuhano jaje. Zato mi
je srce ovakvo? Nisam eljela srce! Iupala bih ga da sam mogla! No,
onda bi me prsa boljela jednako kao i glava.
Te sam noi zapalila svijeu u svojoj lonici i poela razmiljati pred
svojom otvorenom knjigom. Vidjela sam d'Urbeca, u tom smijenom
branderburkom kaputu koji je obiavao nositi, njegove tamne oi kako
svjetlucaju i ruke kojima je gestikulirao dok je objanjavao svoju teoriju o
fiskalnoj nesposobnosti drave. to mi se to dogodilo? Zapisala sam. Jesu
li me drogirali? Je li to djelovala La Voisinina arolija? Ili je to bilo neto to
je oduvijek bilo u meni? Jesu li to samo simpatije koje su narasle do
neodoljivih razmjera ili je to oduvijek bilo neto vie, a ja sam se bojala
priznati? Zato me to toliko uplailo? Zato me to plai sada? Neka mi Bog
pomogne! Zaljubljena sam u Florenta d'Urbeca, a sve sam upropastila!
Osuila sam stranicu i zatvorila knjigu. Tada sam izvadila novi list papira i
napisala: uvajte se Brissaca. Zakleo je da e vas unititi, te sam
potpisala: prijatelj. D'Urbec je jo bio previe ljut na mene, prosudila
sam, pa bi bacio poruku da je znao odakle dolazi. Povjerit u Mustafi da je
isporui. On je barem nee odnijeti ravno do La Voisin. Ipak, u ovom gradu
spletki, d'Urbec moda nikada nee primiti poruku. Da, Mustafa. Sylvie
uzima novac od previe ljudi. Stavivi pismo pod jastuk, utonula sam u
nemiran san.
***
Dakle, Mustafa, je li dobio moje pismo? Mustafa, toplo umotan zbog
hladnoe, vratio se toboe sa svoje misije da kupi jo napitka u La
Trianoninu laboratoriju uvijek punom posla. Pourila sam se otvoriti mu
vrata osobno, a Sylvie nije ni podignula pogled sa svog krpanja,
pretpostavljajui da je moja urba bila povezana sa udnjom za opijumom.
Mustafa je tiho progovorio: Da i ne, madame.
Kako to misli? Jesi li vidio da ju je primio?
Naao sam njegove odaje raspitavi se u Thtre Gungaud i poslao
sam starog prijatelja patuljka koji prosi na Pont au Change da dostavi
poruku, tako da me on ne bi prepoznao. Mojega su prijatelja, koji je
pouzdan, uveli te je zatekao d'Urbeca na doruku s glumicom La Bertrand.
Bio je odjeven u svileni ogrta i brokatnu kapu obrubljenu krznom. Oito
je obrijao glavu kao to to u posljednje vrijeme ine aristokrati i potraio
usluge prilino skupog vlasuljara.
Ne zanima me njegova vlasulja! Nastavi. Mustafa je oklijevao.
Madame, prepoznao je rukopis. Poderao je pismo, a da ga nije proitao
do kraja. Otresao je plat pred kaminom. I... to nije sve. Kada je La
Bertrand pitala to je bilo u tom pismu, on je slegnuo ramenima i rekao da
je to samo jo jedno ljubavno pismo od jedne od mnogih ena koje luduju
za njime.
Mustafa, nitko te nije platio da mi to kae, zar ne?
Tako mi moje asti, madame! Rekao sam vam ba onako kako su meni
ispriali! Duboko sam udahnula i polako izdahnula.
Onda oito ne mogu vie nita uiniti za njega.
Oito. No, to je bilo u pismu, madame?
Upozorenje, Mustafa.
Ja nikada ne bih zanemario upozorenje slavne proroice madame de
Morville! primijetio je Mustafa. Medu ostalim, uvijek imate pravo.
Voljela bih da ovaj put nemam, rekla sam. Kako bih mogla zamjerati
d'Urbecu to me mrzi? to sam drugo mogla imala pravo oekivati? Kada
bih barem mogla ponovo osvojiti neki sitni djeli prijateljstva koje sam
tako uludo odbacila! Kako sam mogla u svojoj ludoj potjeri za
trivijalnostima, za ispraznim junakom iz svojega djetinjstva previdjeti da
imam neto tako dragocjeno kao to je d'Urbecova naklonost? Odjednom
sam se osjeala starom i tunom. Primaknula sam se vatri, rairila ruke
pred skakutavim plamicima to su izgledali poput uarenih dadevnjaka
medu cjepanicama.
Ipak, u svojoj potrazi gradom naiao sam na druge skandale koji bi vas
mogli zabaviti, madame.
Oh, reci. Treba mi zabava.
Pojavio se novi sonet u kojem autor napada Phdru monsieura
Racinea. Navodno ga je napisao sam Nevers ili barem netko iz njegova
tabora. Tako opak da e Racine morati odgovoriti.
A tada e, naravno, Nevers imati izliku za protunapad, istaknula sam.
Tono! sloio se Mustafa. Onda je to kraj remek-djela monsieura
Racinea, a moda i samoga monsieura Racinea! Jo nisam uo da je netko
nadmudrio mancinijevske spletke.
***
Kartali su bassette u Palai Soissons, novana je groznica bjesnjela. Za
glavnim stolom sjedila je grofica u svojem velikom naslonjau, oko nogu
smjestilo joj se desetak njezinih psia. Madame de Vertamon dijelila je
karte, dok ih je markiz de Gordes sve promatrao kroz svoj lornjon. Za
drugim stolovima moglo se vidjeti kartae kako kliu od veselja kada im se
srea osmjehne ili kako kidaju svoje vlasulje i akama udaraju po stolu
kada im tisue pistola nestanu s jednim mijeanjem karata.
Prijatelju, ponestalo mi je novca. Imate li petsto pistola? madame de
Rambures okrenula se gospodinu koji je stajao iza nje i bio obvezan
dobaviti ih. Zahtjevi muke galantnosti bili su takvi da je malo koji
mukarac ikada otiao sa svojim dobitkom. Morali su pomagati damama
da igraju. A dame su gubile. Nisu imale strategiju, primijetila sam, i
doputale su si da ih ponesu emocije i situacije.
Setala sam prostorijom i oslukivala traeve: nova moda, vijesti s fronta,
seciranje osobnosti vojnih zapovjednika, isto tako poznatih dama, lijenika
iz visokoga drutva i sudaca. Kroz glasno blebetanje ula sam enu kako se
smije: Oh, draga, zar niste uli? Gospodin Raine je prebjegao
jansenistima! Napisao je sonet optuujui Neversa za incest! I Nevers je
jasno dao do znanja da Racineov ivot nita nee vrijediti ako ostane!
Nevets je u potpunosti imao pravo! Dakle, to bi zahtijevalo tisuu
udaraca konim remenom...
Otila sam dalje, ne elei da me uhvate kako prislukujem. Onda,
Primi, ne igrate? Visconti se pojavio kraj mojega ramena, sa svojim
dosadnim opaskama.
Prekjuer sam se odvaio uloiti jednu pistolu, madame de Morville, i
tu veer osvojio tisuu! Tada su sve ene rekle: arobnjak Visconti e
pobijediti za nas! te sam morao igrati za njih, kao njihov pobjednik. Ove
veeri sam sve izgubio, pa sam se povukao prije nego to zapadnem u dug
koji ne bih mogao vratiti.
Jako razumno, rekla bih.
Ah, ali to teti mojem ugledu. Kako prorok moe propasti na kartama?
Moda je mudrije nikada ne igrati, kao vi!
Primi, tko je onaj tamnoputi momak koji dri banku na onom stolu?
Mislim da ga nikada nisam vidjela ovdje.
Oh, on? To je monsieur d'Urbec. Ime mu ne zvui ugledno, ali kau da
je povezan sa stranim bankarskim interesima. Krue glasine da ima strani
plemiki naslov, ali kao netko tko ga takoer posjeduje, ja vas uvjeravam
da to ne vrijedi mnogo. Ne, dobrodoao je zbog svojega novca. Vrlo je
velikoduan prema damama, zna kako izvui gospodina iz neugodne
situacije i ima vraku sreu u kartama!
Oh, vara?
Ne, on je kao Dangeau
[34]
. Igra sa strategijom, a ne emocijama i tako je
postao miljenik Fortune. Dolazi niotkuda, a pozivaju ga svagdje! Kau da
moda pregovara o kupnji dravne slube neke provincijske tvrtke
zakupnika poreza, mislim. Skorojevi, ali ne bez mozga. Ah, ono je
monsieur Villeroy pogledajte kako se pretvara, misli da e od svijeta
sariti da je grofiin ljubavnik, ali to mu jasno pie na licu. Znanost o
fiziognomiji je nepogreiva!
Kako biste proitali lice monsieura d'Urbeca, Primi? Uputio mi je brzi
pogled.
Nije on za vas, mala goropadnice, osim ako ne elite ivjeti u
progonstvu, lutati po dvorovima stranih prineva. Vi ste odvie Parianka,
rekao bih, da biste to poeljeli. On ima lice roenog pustolova. Gorko,
inteligentno. Zna previe tajni. Postavlja planove kao majstor u ahu u
svijetu budala i amatera. Savjetovat e kraljeve, ali oni ga nee voljeti.
Bravo, Primi! A fizionomije drugih s kojima karta?
Brissac, na stari prijatelj divno udovite, majstor razvrata!
Pogledajte mu nagib ela i kako mu vjee vise. Izopaen! A ambasador
Giustiniani... Oh, pogledajte!
Na stolu se odvijala neka vrsta drame. Giustiniani je na stol poloio karte
licem prema dolje. Brissac je nagnuo glavu unatrag i ludo se nasmijao.
D'Urbec je odjednom ustao, stavio je dlanove na stol, lice mu je bilo bijelo.
Hajdemo, nemojmo propustiti uzbuenje! rekao je Visconti, uzimajui
me za ruku.
Sto tisua pistola! elim ih odmah, monsieur d'Urbec!
Sigurno ne oekujete da monsieur d'Urbec sutra napusti grad...
Giustiniani je upao u rije, meu gospodom...
Gospodom? A tko kae da je monsieur d'Urbec gospodin? Brissacov
je glas bio hladan i sarkastian.
Oh, dragi monsieur d'Urbec, ja bih vam se oduila za vau sinonju
naklonost, samo da nisam toliko puno izgubila ove veeri. Moj e mu biti
jako ljut na mene! rekla je madame de Bonnelle uzdahnuvi.
Gospoda? promrsio je d'Urbec kroza zube. Gospoda ne varaju na
kartama!
Mogao bih vas probosti maem za to! Vi vrijeate najstariju krv u
Francuskoj, monsieur Nitko! Brissac je naglo ustao. Guva oko stola bila
je sve vea kako su igrai naputali svoje stolove.
U trenutku d'Urbec je zgrabio Brissaca za kaput i protresao ga svojim
snanim stiskom kao terijer koji trese takora. Iz Brissacovih je rukava
ispala gomila karata.
to je, zaboga, ovo? povikala je madame de Bonnelle. Monsieur
Brissac, vi zloesti ovjee!
Nitkove! zareao je Brissac, udarivi d'Urbeca akom u lice, kao to bi
udario lakaja.
Monsieur de Brissac, ast moje kue... visoki glas grofice od Soissons
nadjaao je amor iznenaenog mnotva. Gledala sam d'Urbeca kako se
zarumenio, a onda problijedio. Umalo da se nije odao, svojom
neprirodnom snagom ruku i aka. Kad bi se upustio u nezakoniti dvoboj s
ovjekom Brissacova ranga, odao bi se i izazvao svoju propast. A najgore
to bi Brissac dobio za vrijeanje kralja dvobojem bilo bi hlaenje u
Bastillei na nekoliko tjedana. Brissac se nasmijao. Grofica je pogledala
d'Urbeca kao to bi pogledala mjeanca koji se nekako uvukao meu
njezine psie. Bio je to dug pogled, poniavajue je bilo ak i gledati sa
strane.
Kako se usuujete sramotiti gospodina vojvodu u mojoj kui? rekla je
ledenim glasom. Moete smjesta otii!
Ne prije nego to mi plati dug! prekinuo je Brissac, njegov surov glas
bio je lien svake pristojnosti. elim ga sada, d'Urbec! Vau koiju, kaput
koji nosite, sve!
Moji bankari e vam ga dostaviti sutra ujutro, gospodine vojvodo.
Monsieur de Brissac, ne elim ovu svau. elim da ga odmah odvedu!
Nemojte da me povrijedi ovo odgaanje zbog trivijalnosti! rekla je
grofica.
Nitkov bi mogao pobjei! elim naplatu odmah ili ga elim u zatvoru!
Poen za vas, monsieur de Brissac. No, trebali biste razumjeti da mi se
ne svia to se u mojoj kui dogaaju prljave stvari! Grofica se okrenula.
Tko e jamiti za dug ovoga ovjeka do sutra ujutro? Nitko nije
odgovorio. Svi su ustuknuli pred d'Urbecom, koji je stajao poput ranjene
zvijeri pred oporom pasa to su ga okruivali. U toj tiini ula sam vlastiti
glas kako je progovorio, kao s nekog drugog mjesta.
Madame, sino sam imala stranu viziju, dola mi je nepozvana kada
sam pogledala u zrcalo. Krv je kapala preko stakla. Pretpostavila sam da je
to lo znak o danu koji slijedi.
Sluajte proroicu! rekao je muki glas iza mene. Grofica, olienje
praznovjerja, blago se lecnula. Vidjela sam da se nekoliko dama prekriilo.
Da bih potedjela vau milostivu kuu, va presvijetli lik i vae ugledne
goste ovoga loeg predznaka, ja u biti jamstvo za dug ovoga ovjeka do
sutra ujutro! Iz Brissacovih je oiju sijevnula mrnja prema meni. D'Urbec
se polako okrenuo da me pogleda. Lice mu je bilo bezizraajno. Naklonio
se u mojem smjeru.
Zahvaljujem vam, madame de Morville, rekao je. Naklonivi se grofici,
otiao je iz dvorane sam, ne osvrnuvi se.
Olako se izvukao! zareao je Brissac prema gospodinu u svojoj pratnji,
monsieuru de Vandeuilu. Neka ga moji lakaji premlate na putu kui!
Dok sam gledala monsieura de Vandeuila kako nestaje, prisjetila sam se
da d'Urbec nije imao ma. utke sam se okrenula kraj sluge koji je podizao
ispale karte da bih slijedila Vandeuila. ula sam groficu kako opominje
Brissaca dok sam traila svoj ogrta i eir. Zapamtite, monsieur de
Brissac, ono to se dogaa u mojoj kui je moja stvar... Mustafa je vidio
kako odlazim i slijedio me na udaljenosti. Zastala sam na vanjskim
stubama. Vandeuil je stao pred d'Urbeca i preprijeio mu put.
Uvrijedili ste vojvodu de Brissaca svojom oholou, sluganu! etiri
ovjeka oboruana tekim palicama izala su iz tame i nijemo stajala na
prljavom snijegu u dvoritu kod ulaza za koije.
ime? Jer sam ga izvrgnuo ruglu Pariza? Karte u rukavu! Pih! Pseto
jedno, va gospodar vara poput stare babe! D'Urbec se izmaknuo od
udarca. Zvuk njegova smijeha, lud i gorak, odjekivao je u mranom
dvoritu. Pet-est gostiju i nekolicina slugu okupili su se na stubama iza
mene da bi gledali. Zauo se metalni zvuk maa koji je netko isukao iz
korica.
Znate da sam nenaoruan! ula sam d'Urbecov glas, vrst i miran.
Ne bih zaprljao svoju otricu na vama, monsieur d'Urbec od niotkuda!
Lakaji, ovamo! Razbojnici su okruili d'Urbeca odostraga. Negdje iza sebe
ula sam enski piskav smijeh.
Dosta je, monsieur de Vandeuil! povikala sam zapovjednim tonom, a
on se okrenuo da vidi odakle dolazi glas. Sputala sam se niza iroko
stubite. Jedini zvuk koji se uo bilo je lupkanje mojega visokog tapa o
ledeni kamen. Ne elim da mi upropastite ulog! Stala sam upravo pred
njegovu isukanu otricu i zagledala se hladno u njega. Na trenutak je
zastao vidjevi moje jezivo bijelo lice i stranu starinsku crninu.
Madame de Morville, ljubazno se maknite iz ove svae! Radije bih da
monsieur de Vandeuil trpi posljedice svojih djela. D'Urbecov je glas bio
miran.
Ah, evo novosti! Mislio sam da bi se netko poput vas radije skrivao iza
enske suknje! narugao se Vandeuil.
Nemojte to initi, monsieur de Vandeuil, rekla sam takvim tonom
glasa za koji sam se nadala da je mraan i znakovit. On je jedan od nas!
Jedan od vas? Iz Drutva starica? Vandeuilov visoki smijeh odao je
njegovu nervozu.
Astarot nikada ne proputa osvetu! Recite Brissacu! Vandeuilova se
otrica maa lagano zatresla i malo spustila. Astarotu se ne svia to
mora ekati na odgovor, monsieur! Moram vas upozoriti da
odugovlaenje smatra uvredom! Vandeuil je pospremio ma u korice, a
ja sam stala u stranu.
Ne bih uvrijedio kamene ploe ove velike kue doputajui da na njih
padne vaa krv, monsieur d'Urbec! Iz obzira prema naoj domaici i prema
ovoj staroj dami ovdje, mi emo se sresti negdje drugdje! Vandeuil je
razmetljivo skinuo eir i naklonio se.
Dobro, monsieur de Vandeuil, za na sljedei susret ponijet u ma za
svaki sluaj! naklonio se d'Urbec u odgovor. Kada se okrenuo, prvi je put
vidio naoruane lakaje koji su stajali iza njega. Lice mu je bilo bezizraajno.
Monsieur d'Urbec, jesu li vai nosai ovdje? Predlaem da ih otpravite i
otpratite me kui mojom koijom. Ulice su u posljednje vrijeme tako pune
nasilnika, to je opasno za starice. D'Urbec je uzeo moju ruku uz teatralnu
gestu.
Na usluzi sam vam, moja draga markizo! No, im me uveo u koiju i
im se Gilles ukrcao otraga, prosiktao je: Opet se mijeate u moj ivot!
Kada e vam to dosaditi? to zapravo elite?
Svakako ne zahvalnost, Florente, odgovorila sam, naslonivi se na
jastuke i stavivi ruke u muf. Ne elim da zaskoe moju investiciju na
putu kui.
Vaa investicija nije bila potrebna! Mogli ste zatomiti svoju idiotsku
elju da se mijeate u moj posao! Sada samo uveavate probleme koje ste
prouzroili!
Da ste proitali upozorenje koje sam vam poslala, ne biste imali
nikakvih problema!
Teko. Veeras sam morao biti u Palai Soissons. Njegov je glas
zvuao dalek, teak. Ovaj se ovjek ponaao kako se ne bi ni jedan
profesionalni kockar kojega sam poznavala.
Samo ako ste imali druge poslove osim kockanja, rekla bih. Veeras ste
izgubili bogatstvo, a niste ni trepnuli! Da me vie zanimate, pitala bih vas
tko vas financira. Jedina osoba za koju sam sigurna da to nije jest
Astarot!
Vae su mentalne moi, kao i vaa zloba, neumanjene, madame de
Morville. estitam! Sada sam bila sigurna u to. Skuplja novosti koji je
sve znao, a sve je u vrijeme rata kapital. Netko pun gorine. Netko tko bi,
uza samo malo potpore, mogao umigoljiti u svako drutvo. Oito prodaje
informacije nekoj stranoj vladi. Pitala sam se jesu li njegovoj obitelji
ponudili azil u zamjenu za njegovu pijunau. Kamo su pobjegli? U
Amsterdam? London? No, zato mi je dopustio da posumnjam? Nekako
sam osjeala da me stavlja na kunju.
To je samo obina logika, Florente. Astarot je previe hirovit demon da
bi odgovarao veini mukaraca i, naravno, on je takav tiranin...
Nema veeg tiranina od kralja koji vjeruje da je Sunce, rekao je
d'Urbec tiho.
Ikar je platio svojim ivotom to se previe pribliio suncu, odgovorila
sam.
I Perzefona, koja je u iskuenju pojela est sjemenki mogranja, bila je
osuena na ivot u podzemlju.
Ah, ali ona je bila kraljica Hada. Neki ljudi vjeruju da drutveni poloaj
uvijek neto vrijedi, ak i u podzemlju. D'Urbec je utio dok koija nije
skrenula u ulicu u kojoj su bile njegove odaje. U studenoj tami koije
osjeala sam njegov topli dah. Kao da je neka vrsta snane ivotinjske
napetosti koja je isijavala iz d'Urbeca ispunila taj mali prostori. Odjednom
sam bila ljubomorna na enu u njegovu krevetu. Kada sam mu poeljela
laku no, nisam mogla odoljeti, a da ne dodam: eka li vas ona glumica?
Ili ju jednostavno unajmljujete zajedno s koijom?
Genevive Pasquier, prosiktao je, jeste li ikada vjerovali da ljubav
nije mogue kupiti ili platiti?
Naravno, monsieur d'Urbec. Ljubav ima mnogo motiva. Osvetu, na
primjer!
I okrutnost, mademoiselle. Tu nevinu okrutnost koja navodi make da
izgrizu mieve poput igraaka i djecu da otkidaju noge ivim kukcima!
Potreba pametnog udovita da otkrije kako stvari funkcioniraju!
A to ako ona ve zna kako funkcioniraju? Odgovor njegove utnje bio
je brutalan. Osjeala sam kako me gleda u mraku. Gotovo sam mogla
osjetiti njegove misli to su tekle od nasilja prema razumijevanju.
I tako ste me pokuali kupiti, zar ne, mala Ateno? rekao je tiho.
Hoete li ikada biti u stanju vjerovati da biste mogli zanimati mukarca iz
bilo kojeg drugog razloga osim novca ili osvete?
Bog me nije stvorio ljupkom osobom, Florente. Dovoljno sam hrabra
da se ne zavaravam! ovjek mora biti razuman.
Da, uvijek ste razumni, zar ne? Moda ete jednoga dana nauiti da
morate prihvatiti ljubav kao dar, umjesto da je izbacujete iz kue zajedno
sa smeem. Do tada, zbogom, mala vraaro!
Florente, ekajte... No, ve je siao s koije.
Ne brinite se, madame de Morville. Sutra u vam poslati poruku kada
otplatim dug. Zahvaljujem vam, va sam dunik! Moje se srce pretvorilo
u vor, ondje u mraku, a nisam znala mrzim li ga ili ne. Mislim da sam ga
moda ipak mrzila na nain na koji mrzimo ono to nam je zauvijek
nedostino.
Sljedeega dana stigao je djeak s pismom od d'Urbeca. Postupci za
prijenos novca bili su obavljeni, a on je odlazio iz Pariza radi posla koji bi
mogao potrajati nekoliko mjeseci.
ini mi se da sam moda bio neljubazan nakon vae intervencije u
sinonjoj vrlo delikatnoj situaciji. Uz vae doputenje, posjetit u vas nakon
svojega povratka kako bih vam izrazio zahvalnost na dostojniji nain.
Proitala sam to nekoliko puta. Nisam bila sigurna to osjeam. Moda
hladnou. Uostalom, doista je bilo studeno u posljednje vrijeme.
Te sam noi zapisala u biljenicu: 10 sijenja 1677. Je li mogue da me
d'Urbec ikada volio? Sigurno jest. A sada kada sam ga nala, izgubila sam
ga. Nikada se nee vratiti. I ne samo to, njegovim odlaskom Brissac se
ponovo obogatio. Brissac sada nema razloga baviti se sa mnom i ljut je
kao ris. Sve to sam uinila u svojem ivotu bilo je da sam trampila ljubav
za plitke i trivijalne elje.
Nekoliko slanih kapi palo je na stranicu i razmazalo tintu. to sam uope
mogla eljeti s Florentom d'Urbecom? Logika je nalagala da bi moglo
zavriti samo loe. Logika je nalagala da me ne bi mogao dugo voljeti,
nakon to bi vidio kakva sam doista bila. Bila sam budala. To je bio kraj.
ETRDESETO POGLAVLJE
Oh, Sylvie, pogledaj van umjesto mene sanjala sam uasan san!
Pridignula sam se u krevetu i primijetila da mi je Sylvie ve donijela
doruak: okoladu i svjei kruh kupljen tog jutra. Razmaknula je teke
zavjese i pogledala van u proljetno jutro. to vidi vani na ulici? upitala
sam zabrinuto.
Velika teretna kola, madame, enu koja mi je upravo prodala mlijeko
za vau okoladu... izlijeva neto iz svoje vjedrice eni s druge strane ulice.
Tu su jo dvije make, uti pas... i neija je svinja pobjegla!
Nitko drugi? Jesi li sigurna?
Oh, da, madame. Tu je jo djeak koji prodaje kolaie na pladnju.
elite li da kupim koji?
Nemoj ii. Pogledaj ponovo ne vidi... mukarca bez lica?
Naravno da ne vidim! ivimo u pristojnom susjedstvu. to vam je,
zaboga?
Sanjala sam da je bio vani, ekao me, gledao prema kui. Bilo je to
stvarno kao... Probudila sam se kada si ula.
Madame, to vam je opet od opijuma. Koliko ste napitka uzeli prije nego
to ste sino otili spavati?
Gotovo nita, vidi? rekla sam, podignuvi boicu sa svojega nonog
ormaria. Smanjujem dozu.
I prije ste smanjivali, pa ste se vratili na staro. Ne pomae vam, vidim
to.
Sylvie, gledaj svoja posla.
Madame, zato se brinem? Sluajte me: vremena su teka, a posao se
teko nalazi. Neu imati koristi ako budem radila za mrtvaca!
Ovaj put to nije od napitka. Pogledaj opet! Zbog neega u mojem
glasu pozorno me pogledala, a zatim opet otila do prozora. Blijeda
svjetlost ranog proljea izlila se kroz visok prozor i oblikovala svijetli
pravokutnik na tekom brokatu prekrivaa i sagu s tamnim uzorkom. Miris
procvalog sunovrata, posaenog u loncu na stoliu, ispunio je sobu.
Vidim prvu koiju u ulici vai klijenti stiu! Bolje da se to prije
odjenete!
Dobro, Sylvie, ali...
Ne brinite se, madame, neu pustiti nikakvog mukarca bez lica da
ue. Sylvin je glas bio ironian.
Jutro je bilo neobino sadrajno: prorekla sam sudbinu sinu na bojitu i
ljubavniku na moru, dala savjet o zarukama i poslala topnikog asnika La
Voisin po mast kako bi postao otporan na metke. Kako je dan odmicao,
posao se prorjeivao. Mustafa je donio primjerak novina Le Mercure
galant, koji je poeo itati naglas da me zabavi.
Sluajte ovo, madame! Moda se opet mijenja: vrpce valja ukloniti iz
ostatka odjee, a moda za mukarce bit e vie raskonih tkanina,
elegancija e se oitovati u frizurama, u cipelama te ljepoti rublja i
prsluka. Sreom, moja odjea ima bezvremensku eleganciju, zar ne?
Uistinu, moderan je ovjek iznad mode! izjavio je, paljivo ispitujui svoje
izvezene turske papue povijena vrha.
Isto bi se moglo rei i za mene! nasmijala sam se kad mi je Mustafa
dodao novine i kliznuo prema vratima primiti sljedeega klijenta. Njegovo
kaljucanje me je podsjetilo na to da bih se trebala ostaviti novina jer me
ekao klijent. Ugledala sam demobiliziranog vojnika, leima okrenutog
meni, kako pregledava moj namjetaj. Nosio je eir iroka oboda i teak
metalni tap u jednoj ruci. Drugom je gladio srebrnu vazu na ormariu
nekako posesivno, to mi se nije svidjelo. Sjela sam uspravno, sklonila Le
Mercure galant te spustila koprenu svojega alobnog pokrivala za glavu,
tako da mi je lice ponovo bilo skriveno u tajnovitosti. Sve je bilo poredano:
okrugla kugla proroke vaze svjetlucala je na svojem postolju s
isprepletenim srebrnim zmajevima, tapovi za mijeanje, kabalistiki
stolnjak. Mustafa je izgledao kao da mu je nelagodno.
Monsieur, rekla sam, kako vam mogu pomoi?
ovjek se okrenuo i priao mi arogantno. Vidjela sam da zuri u moje
teko prstenje na desnoj ruci koja je leala na crnom barunu to je
pokrivao stol. Sjeo je nasuprot meni bez poziva i naslonio tap o stol.
Ustuknula sam. Ne zbog lanog nosa koji je imao ili smrada infekcije koji
se irio iz odrezanog nosa i uiju, nego zato to sam prepoznala tog
ovjeka bez lica.
Doao sam se raspitati o nestaloj roakinji, rekao je ovjek bez lica.
Njegov je glas bio dubok, prijetei. ula sam um njegova disanja kroz
unakaenu rupu na njegovu licu ispod umjetnog nosa koji je bio privren
svilenom uzicom. Da, i glas je bio njegov. Glas mojih nonih mora. Vitez de
Saint-Laurent! Ujak!
Ne mogu vidjeti prolost, samo budunost. Neu vam nita naplatiti
ako ne uspijem nita proitati o toj nestaloj roakinji. Moj je glas bio
miran. Sada nisam dijete, ujae. Snana sam. Iako sam ga se bojala,
prieljkivala sam ovaj trenutak, trenutak kada u mu se moi suprotstaviti
i rei mu to zasluuje.
Oh, mislim da u je uspjeti nai. Podigni tu koprenu, Genevive
Pasquier!
Dakle, ujae, napokon se opet sreemo! Kakva vas je to prevelika
obiteljska odanost dovela ovamo? elite li da vam proitam budunost?
Podigla sam koprenu i zagledala se izravno u njegovo nakazno lice, a da
nisam ni trepnula. Zastao mu je dah. Promjena.koju su vjetina, novac i
ljubav donijeli mojemu licu nije se mogla previdjeti.
Promijenila si se, rekao je, sabravi se. Ne izgleda loe ovih dana!
Genevive Pasquier je mrtva. Ne svia mi se vaa familijarnost. Recite
to trebate ili otiite.
No, no, rekao je, naginjui se preko stola s odbojnom prisnou,
trebala bi biti pristojnija. Obitelj je obitelj, zar ne? Razmisli kakva je tvoja
dunost prema starijima! Ustao je iznenada i poeo koraati po sobi.
Mnogo sam uinio za tebe. Pogledaj se! Bogata si! Pokazao je na
raskoan namjetaj oko sebe. Taj radni stol, s intarzijama... i tapiserija...
manufaktura Gobelins
[35]
, zar ne? I taj sag... izgleda kao da je turski!
Turski Mustafa je neujno nestao da pozove Gillesa, to je uvijek uinio
kada mu se inilo da bi klijent mogao praviti probleme.
Teko da ste za to vi zasluni, ujae. Nita vam ne dugujem! Njegove
lukave, lisije oi strijeljale su na sve strane. Nasmijeio se onim irokim
samouvjerenim osmijehom kojim je neko tako oduevljavao dame. Sada
je bio nakazan. Zgrio je lice puno oiljaka i iskrivio umjetni nos.
Mislim da mi duguje, rekao je.
Ne udi me to to mislite. Nikada niste bili nita vie od parazita! Ne bi
bilo slino vama da ste doli po ikojem drugom poslu osim radi novca!,
odvratila sam.
Skoio je, zareao i stavio obje ruke na moj stol. Budi oprezna sa svojim
jezikom, ti mala kujo, ili e zbog njega sve izgubiti!
Sve, ujae? Zar mi to ve niste uzeli? I to ste time dobili? Upozoravam
vas, ujae, vie me nikad nitko nee opljakati! vrsta i neranjiva u
elinoj haljini markize de Morville, osjetila sam kako me zanosi val
okrutnosti koji je nahrupio svom estinom poput dima iz pobjenjela
poara duboko u meni. Ustala sam. Pazite to traite jer u vam platiti
upravo onom valutom koju zasluujete! Osjeala sam kao da e se moj
bijes sruiti na njega i rastopiti ga poput vitriola ako mi se priblii i jedan
jedini centimetar. Dok me tako gledao, ujak nije mogao vidjeti Mustafu
koji se vratio s Gillesom, dajui mu tiho znak da se skrije iza paravana koji
je skrivao kuhinjska vrata.
Vidjela sam kako krv pulsira u ilama na ujakovu vratu. Disao je teko.
Mogao bih ti zavrnuti vratom upravo ovdje, ti nacereno, deformirano
malo udovite!
Jedva tako deformirana kao vi! nasmijala sam se. Kurvaru, izdajnice
nevinosti, trovau starih ena! to kanite uiniti? Ucjenjivati me prijetei
da ete obavijestiti policiju o meni? Imam im i ja to rei o vama!
Odmaknula sam se od stola. On je podignuo svoj teki tap s poda kraj
stolca.
Prestat e se smijati kad te prijavim i, kao glava obitelji, zatvorim u
samostan i oduzmem ti sve to posjeduje! prosiktao je.
Vi? Nasljednik obitelji Pasquier? Teko, ujae! Nisam vie neuka
djevojica. Time ete samo obogatiti mojega brata, koji e sve uzeti! Kako
glupo od vas to se niste zadovoljili pukom ucjenom! Koliko ste samo
mogli isisati od mene pod prijetnjom da ete rei mojemu bratu gdje sam!
I kako udno za vas to ste previdjeli takav oit izvor novca! Sigurno se i vi
bojite da e vas tienne nai. Ne, bili ste budala, ujae. Zahvaljujui vaim
prijetnjama, sve ste izgubili! Neete dobiti ni novia od mene!
Stoji tu tako hladnokrvna, tako arogantna. to misli, tko si ti? Ti si
nitko i nita! Imao sam te! Ti si nitko i nita i ja te opet mogu imati! I uzet
u ono to ima, ba kao to uzimam to god poelim, upravo sada!
Divlji, vuji osmijeh otkrio je njegove neobine iljaste onjake. Poput
deraa. inilo se nekako kao da s njih kapa krv nedavne rtve. to li je
radio otkad je policija zadnji put ula za njega? inilo se kao da je
nemilostdan zbog nekog nedavnog zla. Oprezno, oprezno, rekla sam sama
sebi. Nemoj ga izazvati pokazujui strah. Paraliziraj ga hladnoom, kao to
to ini zmija otrovnica svojim nepominim, otrovnim okom. Nasmijeila
sam se i mirno prola oko stola do njega, pomilovala njegovu ruku svojim
prstima punima dragulja, kao to bih pomilovala maku, dok nisam stala
korak pred paravanom gdje su se skrivali Gilles i Mustafa. Ustuknuo je i
opsovao na moj dodir, oi su mu slijedile moju ruku. Znala sam koliko je
volio dragulje.
Nitko i nita, ujae? Ne, ja sam netko. Vi ste postali nitko i nita.
Pijavica bez budunosti. To je, zapravo, prilino jadno, zar se ne slaete?
Recite mi, koja je od vaih omamljenih prijateljica ovaj put platila da vas
izvue iz zatvora? Je li odvratila pogled kada je vidjela to vam je uinio
njezin suprug, gospodine zavodnice ena? I jeste li je sada dodali na popis
svojih enskih neprijateljica? ini mi se da ste previe ispunjeni gorinom,
ujae.
Ne drim je dugo, draga mala neakinjo. ena koja me prezrela sada je
mrtva. Kao i svi koji mi se nau na putu. to imam izgubiti? Uzet u tvoj
novac i dragulje te pobjei iz zemlje. Kupit u ene koje elim s prstenjem
na tvojim rukama kada te poaljem da se pridrui majci. I ona je pokuala
skriti svoj novac, ali ja sam znao da ga ima. Usudila se nazvati me
udovitem! Ona koja je nadmaila sva iva udovita! Moj ju je tap
uvjerio! Kakva je budala bila! I sve to za pet lujdora. No, nisam se
razoarao jer me dovela do tebe! A sada, neakinjo, reci mi gdje ti je kutija
s novcem... Nasmijeio se i pokazao veliki broj zuba te lupnuo tekim
tapom o svoj dlan. Majka! Kako ga je, zaboga, slijepa, luda ena mogla
dovesti do mene? I to je uinio u Ulici Marmousets?
Pametan ste ovjek, ujae, to ste me nali ovdje. Sigurno vam majka
nije dala adresu. Ponovo se nasmijeio, za trenutak ga je omelo
razmatranje vlastite genijalnosti.
Ti si budala, neakinjo. Dopustila si da ti maska sklizne. Kakva to
vraara daruje novac umjesto da ga uzima? Ona je rekla da vie nema
nita za mene Marie-Anglique ju je bila posjetila i nije joj dala gotovo
nita. No, konjuar je vidio da je slavna markiza de Morville otila na
stranji izlaz. Bilo bi to jasno i budali! Slijepa ena je prepoznala kerin
glas. Samo je to bila kriva ki! ula sam disanje iza paravana. Mustafa je
provirio, tiho kao maka. Moram zadrati ujakov pogled na sebi.
to ste uinili majci? Ujak je priao blie, pogled mu je bio lukav,
likovao je. Mustafa mu se prikrao, njegove turske papue kretale su se
neujno po debelome sagu.
Pomogao sam joj skratiti muke na ovoj zemlji, odgovorio je ujak, kao
to u sada... pomoi... tebi! Ono to je jo ostalo od njegova lica iskrivilo
se od bijesa, a nos mu je otpao, otkrivi dvije nezacijeljene i vlane rupe.
Zubi su mu bili kao u vuka, oi pomahnitale od zloe. Vidjela sam kako je
podignuo tap i instinktivno sam rukom zatitila lice, vrisnula i sruila se
na pod kada je kost pukla pod tekim udarcem. as zatim, kad je ujakovo
tijelo palo na mene, ostala sam bez daha. Paravan se uz tropot prevrnuo,
a moji su mi sluge priskoili u pomo. To uasno umirue tijelo lealo je
preko mene, guilo me, njegov me dodir ispunjavao uasom.
Ne vuci me za ruku! povikala sam kad je Gilles odmaknuo tijelo s
mene, a Sylvie me poela povlaiti, pokuavajui me uspraviti. Slomio mi
ju je! Kunem se, ula sam kako kost puca!
Pa, taj vie nikomu nee slomiti ruku, to je sigurno, rekao je Gilles sa
smirenim gaenjem, prevrnuvi nogom mrtvo tijelo. Dva mala otra noa
bila su duboko zarinuta u lea viteza de Saint-Laurenta, crna je krv curila
po mojoj haljini, po sagu, posvuda. Mislim da je drugi no bio sasvim
nepotreban, Mustafa. ini se da je prvi zavrio u srcu. Gilles je s
divljenjem pogledao malenog ovjeka.
Oh, Boe, ubili ste ga! Sva sam se tresla. Ujakovo odvratno lice
dotaknulo je moje, njegova prljava krv me umrljala. Njegov smrad mi je
bio u nosu, dizao mi se do mozga.
Sigurno vam ga nije ao, madame, rekla je Sylvie s odreenim
zaprepatenjem.
Nije, Sylvie, odgovorila sam, drei se za ruku i jo sasvim mirna na
podu. Postupno sam dolazila k sebi. Bol u ruci kao da se irila posvuda.
No, problem je kako emo se rijeiti tijela.
Kakav problem, madame? Jednostavno emo ga veeras zakopati u
vrtu!
I probuditi susjede? Vrt je preuzak, a zid je neposredno ispod prozora
susjedne kue.
Madame ima pravo, rekla je Sylvie i uzdahnula.
A, Gilles, nemoj misliti da u vam dopustiti da riskirate i pokuate ga
veeras baciti u rijeku. Zna da policiju neobino zanima tko nou ulazi i
izlazi otkad su tragovi d'Urbecove krvi bili po cijelom susjedstvu. Gilles je
izgledao jako ljut, ali ipak je znao da imam pravo. Polako sam se dignula
pridravajui si ruku i dola do naslonjaa. Oh, Boe, kako me boli ruka!,
rekla sam kad sam se smjestila meu jastuke. Sylvie, idi gore i donesi mi
moj napitak. Neto... neto mi je sinulo. Jako dobra ideja! Sylvie je otila
na kat, a ideja je postajala sve jasnija. Kleopatra... Ha, evo ipak koristi od
klasinog obrazovanja! Gilles, biste li ti i Mustafa bili tako ljubazni i
zamotali mojega biveg ujaka u sag? Mislim da emo ga morati poslati na
ienje. elim da ode iz kue prije nego to mi Chauvet doe namjestiti
ruku.
Kasno poslijepodne svi su susjedi promatrali kako su pred ulazna vrata
stigla teretna kola i kako je par slugu, koje je vodila sluavka, utovario
teak, smotan sag kako bi ga poslali na ienje. Znatieljnici iz susjedstva
nadaleko su pronijeli vijest o srei kojom se sprijeila strana nesrea.
Prevrnuo se svijenjak, pa je stranu mrlju i nagorjeli dio valjalo oistiti i
obnoviti.
Moete li zamisliti kakav je to troak? To je strana teta! Sag izgleda
tako skupo! Glasovi su se uzdizali do otvorenog prozora moje spavae
sobe, gdje sam leala i njegovala ruku.
Bila je to Boja pomo to se kua nije zapalila! Cijelo je susjedstvo
moglo nestati u plamenu! Izvrsno, pomislila sam kad sam ih ula kako
proputaju kirurga, kojega su smatrali gospodinom zbog njegove odjee i
livriranog sluge koji je bio s njime.
Kada se popeo na kat, Chauvet je naredio lakaju da raspakira pribor s
udlagama i zavojima dok je on pregledavao moju ruku.
Naravno, primijetio je glasom iz kojeg je izbijala ironija, ne mogu rei
koliko e dugo trebati da zacijeli kost starija od jednoga stoljea.
Stavit u neku od alkemijskih formula na nju, odgovorila sam mirno.
Smijuljio se s razumijevanjem dok je vezao udlagu.
No sljedei put opreznije birajte klijente. Oh, ne budite tako
iznenaeni! Nikada nisam vidio slomljen zglob tako daleko prema laktu i
da je jo ostala modrica od udarca, da bi to bilo od pada. Rekao bih tap ili
plosnata strana maa. Ruka vam je bila ovako ispred lica. To je oito bio
mukarac. Da je to bila jedna od vaih vjetica, ne biste doivjeli kraj
tjedna i na vama ne bi bilo nikakva traga. Ugledajte se na njih, duo, ili e
se on vratiti! Na kraju je izvadio veliki komad etvrtaste crne svilene
tkanine za povez.
Ne trebam vae savjete, tekla sam mu.
ao mi je, duo. No, nije dobro da ivite sami, a poznato je da imate
novac u kui. to se dogodilo s onim momkom koji je zadobio ranu u
dvoboju? To je bio solidan momak kran i sviali ste mu se. Trebali biste
se udati za njega i odustati od ovog opasnog posla. Ja bih se oenio vama
da niste prestari za mene i da ve nemam dvije ene. Obje su dovoljno
sretne, ali, Boe moj, kako su skupe!
Monsieur Chauvet, to nije pristojno! uzviknula sam. ula sam kako
njegov smijeh odjekuje niza stube dok nisu zatvorili vrata za njime.
Sjela sam na rub kreveta i poela razmiljati. Desna ruka me je uasno
boljela. Bilo je teko povjerovati da je ujak, koji me je progonio u nonim
morama, doista bio mrtav. Kako li se doimao monim i opasnim. Sila
prirode, obuzdana u znak odmazde. A k meni ga je dovela slijepa starica
koja je pokuavala zatititi moj dar od pet zlatnika. Vjerojatno je otiao k
njoj po novac da pobjegne iz zemlje nakon prvog ubojstva. A da nije imala
nita, moda bi joj povjerovao. No, ta mala suma u zlatu uvjerila ga je da
mora biti jo. Kako je oajan i lud morao biti: pretukao je majku na smrt
da bi mu otkrila skrovite! Da joj nisam nita dala, moda bi jo bila iva!
No, bilo mi ju je ao. Moja ju je samilost ubila ba kao to bi je ubio otrov
koji sam bacila neotvoren. Moj je um zanijemio od tuge. Svijet se
odjednom inio tako pust, tako zao, da nisam mogla podnijeti to ivim.
Nije ni udo to ljudi vjeruju u avla, pomislila sam. Kako biste inae mogli
objasniti da se prolazni trenutak samilosti moe pretvoriti u zlo?
Ne, to je sve logino! rekla sam sama sebi odluno. Sve funkcionira na
principu logike. Svijet je stvoren prema racionalnom zakonu nita vie, ni
manje. Nema milosti, a ni zla. Sve prati objektivne zakone prirode.
Madame, mislila sam da je lijenik otiao. Ah, tako. Vi razgovarate sami
sa sobom. No, poslali smo sag i Gillesa s njime. Mustafa je ve otiao, pa
e ga doekati ondje, a ja sam naruila koiju. Oh, kako je to zgodno!
Povez odgovara vaoj haljini. Kakav ukus! Taj Chauvet je umjetnik! Sylvin
glas kao da je dolazio iz daljine od tisuu milja. Zaboga, madame, to vam
je? Mislila sam da ste ga mrzili, a vi sjedite i tugujete! Ili ste opet uzeli
previe napitka? Iako bih vam ovaj put oprostila. Pohitala je do ormara
da donese moj svijetli putni ogrta, stavila ga na krevet, a zatim uzela
podnoak da moe dosegnuti kutiju sa eirom.
Sylvie, rekla sam tupo, ne pomaknuvi se, i majka je mrtva. Ja sam je
ubila! Svojim darom pomijeane krivnje i dobrih namjera. Kako glupo!
Kako tuno! Promaaj! Sve je bio promaaj!
Ubili ste je? Pa naravno da jeste! Madame e biti drago kada uje da je
otrov napokon uinio svoje. Prolo je tako dugo vremena! Pa, slala je
Antoinea da provjeri registar umrlih u vaoj upi ve tri puta! Oh, nikada
nisam vidjela da joj je tako stalo da netko postane jedna od nas! No,
nedostajao vam je osnovni uvjet, a sada ste napokon to uinili! Sretni ste,
da znate! Ona polae velike nade u vas! Izvadila je crni eir iroka oboda
i otpuhnula prainu s crnog perja. Nemojte micati tu ruku. Ha, i to jo
desna! Kako ete sada pisati svoje raune? Kakav odvratan ovjek! Dobro
da smo ga se rijeili!
***
U ljekarnikom laboratoriju u Ulici Forez radilo se punom parom kada sam
u nj ula iz crnog salona iza kojega se on nalazio.
Ah, draga markizo! povikala je La Dode, znojei se kod vatre koju je
zapalila pod velikim kotlom na ognjitu. Tako dobro izgledate, sve u
svemu. Dakle, sjeam se dana kada ste prvi put zakoraili u nau
radionicu. Tako ste se promijenili, tako ste sada elegantni! Oito sam
doista izgledala drukije od one izgubljene djevojke u poderanoj haljini.
Zrcalo je ovih dana prialo novu priu: pokazivalo me kao malenu,
uspravnu figuru u crnom plastu i staromodnom visokom eiru iroka
oboda, preko ipkaste kape. Lijepo lice, osim to je bilo sasvim bijelo s
malo zelenila ispod oiju, ba kao u mrtvaca. Visok tap za hodanje na
ijem je vrhu bila srebrna sovina glava, ukraen crnim satenskim trakama.
Doista, nisam se previe razlikovala od slika vjetica u odreenim knjigama
s gravurama. Sve u svemu divno, inilo mi se. Oboavala sam dramatine
nastupe, predvianja izreena uzbudljivim aptom te neobine halje to je
navodilo ljude da vie govore. Ah, da, bila sam drukija. Dobro odigrano,
Genevive.
Iznad nas poznata harpija rairenih krila mirno je lebdjela. Niz velikih,
praznih staklenki stajao je na radnome stolu, koje e se napuniti plodom
nonoga rada. Jedna od djevojica, sada ve porasla, izraivala je
naljepnice za njih. Mozak zloinca, srce zloinca i tako dalje, ispisane
nespretnim rukopisom. Druga je kuhala kavu na udnoj pei od opeke, za
koju sam sada znala da je alkemiarski atanor. Mustafa je sjedio na stolcu,
lupkao petama i upuivao prigovore njezinim naporima.
Ne toliko vode unitit e aromu. Zar ne zna kako se kuha turska
kava?
Kako vi to znate kad niste Turin? odgovorila je djevojka.
Tako da znate, ja sam poasni Turin! Pogledajte moj turban! Svatko
tko nosi ovakav turban strunjak je za kavu! odgovorio je Mustafa svojim
udnim starakim glasom. Miris kave, vru i teak, ispunio je sobu. Nasred
poda, vrsto smotan, leao je sag.
Kuhamo kavu. Dug posao je pred nama. La Voisin e moda svratiti
malo poslije, rekla je La Trianon, tarui ruke o pregau. Ba lijepo to
ste se sjetili praznog prostora u naem salonu. Jeste li sigurni da ne elite
nita naplatiti za njega?
Ne. Potpuno je besplatan, hvala Bogu da sam ga se rijeila!
Bivi ljubavnik?
Teko! odgovorila sam.
Aha! Roak. Dobro je doao. U posljednje je vrijeme vladala nestaica.
Toliko klijenata, a i krvnik svako malo podie cijene! Jetra je tako teko
dobiti. Moete se zakleti da je zloinac? Ne elim svojim klijentima prodati
lanu robu kada dou traiti sastojke za svoje recepte.
Svakako! Ubio je ljubavnicu i upravo danas izbatinao do smrti slijepu
staricu!
Odlino! To je gotovo jednako dobro kao da je bio pogubljen! Marie,
neka ona dva besposliara odmotaju sag! Izgledaju malo blijedo malo
vjebe vratit e im boju u obraze! Bez rijei, Gilles i Mustafa odmotali su
sag. Ujakovo plavosivo tijelo ispalo je iz njega poput ribe na trnici.
Zaboga! Uzviknula je La Trianon. Noevi zabijeni do drka! Onaj tko ih
je hitnuo pravi je profesionalac! Mustafa joj se naklonio bez rijei.
Djevojke su uzele kare i noi i poele uklanjati ujakovu odjeu, skidajui
gumbe za kasniju uporabu, a kada su zavrile, bacile su tkaninu u vatru.
Vlasulja je zacvrala i tik uz lani nos poela gorjeti uz mnogo dima, irei
grozan vonj.
Oprostite, mislim da u priekati u susjednoj sobi, rekla sam tiho.
Sylvie me oinula pogledom.
Oh, kakva osjetljivost! uzviknula je La Trianon. Koliko vidim, filozofi
nemaju eludac za pravi posao. Zaista, markizo, mi bismo pomislili da ste
do sada ve prevladali svoju gadljivost.
Oh... Osjeam se slabo zbog svoje ruke. On mi ju je slomio, znate, kada
me je pokuao...
Markizo, ne treba vam biti neugodno. Uostalom, svi imamo pokojeg
bezvrijednog roaka, uplela se La Dode. Sylvie je navukla pregau i
araem razgrtala vatru oko tinjajue odjee.
Da, ali ini se da ih ja imam previe, promrmljala sam.
No, sada e neto vrijediti, rekla je La Trianon. Dovoljno da imamo
dugo od ega ivjeti, a da ni ne govorimo koliko nam je sada salon ljepi.
Duo, rekla je La Dode suutno, zagrlivi me jednom rukom, moda
biste ipak eljeli uzeti alicu kave i priekati vani u salonu. Blijedi ste.
Pa, da, mislim da bih, hvala, odgovorila sam. Odjednom sam se
osjeala jako iscrpljeno.
Ja u za madame odnijeti alicu, rekao je Gilles, jer joj je jedna ruka
slomljena. Mustafa je podignuo moju povlaku kao da je cijelo vrijeme to
namjeravao uiniti. Kada sam izlazila, krajikom oka vidjela sam La Trianon
kako brusom otri komplet noeva. ula sam njezin glas, pjevuila je.
U posvemanjoj tiini vidjela sam Gillesa kako promatra crni salon s
mjesta u kutu gdje je sjedio. Tuno je gledao portret avla u nii,
djelomino prekriven napola navuenom zavjesom. Odmahnuo je glavom,
a onda upravio pogled prema crnom stropu, a zatim u mene u naslonjau
kod zatvorena prozora. uo se tihi zveket alice i tanjuria koji su bili
poloeni na mojim drhtavim koljenima.
Rijeka bi bila prikladnija, rekao je Gilles polako, zurei u vrh svojih
izlizanih cipela.
Ne bih ti dopustila da se izloi opasnosti, odgovorila sam. Od kave
me zabolio eludac.
ini se da uivaju u svojem poslu, rekao je Gilles nakon jo jedne duge
utnje. Ustao je i poeo tiho etati po sobi, prouavajui astroloke karte,
opipavajui svijenjak od maje lubanje, podiui kapljicu crnog voska koja
je pala na stol. Mustafine inteligentne male oi veselo su blistale dok je
promatrao Gillesovo tuno razgledavanje crnog salona.
Oito ne radi ba dugo za vjetice, Gilles. Dok ja ja sam vidio sve.
Patuljci imaju ire ivotno iskustvo od robijaa. Ne moe porei da ove
dame pomalo oaravaju. Uostalom, uvijek je svaki posao uspjeniji kada
se radi s entuzijazmom!
Kada budu gotove, hoe li spaliti ostatke? upitao je Gilles, navlaei
svoje gumbe na kaputu, jedan po jedan.
Oh, ne, odgovorila sam. Ve jako dugo ele nabaviti kostur za salon.
Sjetila sam se toga kada nas je ujak... doveo u nezgodnu situaciju. Postavit
e ga ondje, na onom praznom mjestu kraj zavjese koja visi preko one
slike.
Aha, tako znai! rekao je Gilles, nesretan.
Morate priznati da je to briljantno! Skriven u sjeni. Naa gospodarica je
iznimno inteligentna ena! Sve to, i jo e jeftino oistiti sag! Mustafin
promukli starmali glas bio je pun divljenja.
Valjda je to od obrazovanja, promrmljao je Gilles.
To i iroki krug poznanstva, rekao je Mustafa. Markizo, va je um bez
premca! Va sam doivotno!
Hvala, Mustafa. I ja cijenim tvoje usluge.
Madame, ubacio se Gilles, koji je izgleda tiho razmiljao o neemu,
smijem li se usuditi postaviti jedno pitanje? Samo sam kimnula
potvrdno. Vi niste jedna od njih vjetica, zar ne?
Ne, Gilles. Nadam se da te to nee razoarati. Ja samo znam gatati.
Nikada nisam nikoga skuhala niti imam pojma kako se mijeaju otrovi.
Smatraju me promaajem u ovim krugovima. Nedostaje mi karakter,
kau. inilo se da je Gillesu laknulo. Turobno sam prouavala uzorak na
sagu pod svojim nogama. Izgledao je jeftino. Nije bio lijep kao moj. Crna i
krvavocrvena previe su napadne boje za sag.
Puno je lake napraviti leeve nego ih se rijeiti, promrmljao je Gilles
sebi u bradu.
S ulaznih vrata oglasilo se zvono i La Voisin, oito puna posla, stvorila se
pred nama u svojem irokom tamnom platu i crnom pustenom eiru
preko ipkaste kape koja joj je skrivala kosu. Reklo bi se, kuanica koja je
dola u kupnju. Kao da je trebala upotpuniti iluziju, Margot ju je slijedila s
koarom preko ruke. Samo su crvene izme koje su virile ispod La
Voisinine teke zelene proivene podsuknje odudarale od dojma da je
rije o obinoj graanki.
Vidi, vidi, miris uspjeha! A vi ovdje sjedite u salonu i pijete kavu
umjesto da pomaete! Ah, filozofi! Uvijek tako krvavi samo na jeziku i
neokaljanih ruica! Nikada nisam mislila da bi ta znaajka mogla zagaditi
ensku polovicu ovjeanstva! Draga moja, trebali biste slaviti uivati
ne samo lijeno sjediti! Danas je vaa dugooekivana osveta dovrena!
Pokop zakazan na drugom kraju grada ne, ne moete me prevariti
napokon ju je upotrijebila, vi mala arobnice... i uskoro e se obaviti
pogreb. Ustanite i ja u vas zagrliti, draga mala filozofkinjo, jer ste dokazali
da ste dostojni biti jedna od nas, usprkos vaem mlijenobijelom licu i
blijedim, beskorisnim rukama! Ve sam bila spustila alicu kave, kad se
ona podsmjehnula. Ustala sam te me privinula na svoje sve bujnije grudi
namirisane naraninom vodicom.
Ah, kao slika ste! uzviknula je, odmaknuvi se malo da mi se divi. Po
njezinu sam pogledu osjetila koliko sam postala mrana i pitoreskna.
Nedostaje mi samo jo majmun u svili na lancu, pomislila sam. Moje
najbolje cijelo! uzviknula je sretno. I jo zna pisati grki! To je otmjena
primjesa, ako smijem tako rei! Doite, dragi moji, svi vi, i vidjet ete
veeras kako se postavlja kostur. Svratila sam putem kupiti ice i vijke.
Nije dobro uzeti bilo kakve, znate.
Koara, prevelika za samo komadi ice i nekoliko vijaka, takoer je
sadravala hranu za dugu no: kolae i vino, peene kopune punjene
kestenima i vijenac vruih kobasica s dovoljno enjaka da se ovjek
rasplae. Kad je pao mrak, La Trianon je spustila dva sjajna lustera od
kovanog eljeza s visokoga stropa u laboratoriju i upalila svijee. Pod
svjetlom desetaka treperavih svijea i naranastog sjaja vatre ispod
velikog kotla dame su neumorno radile sve dok staklenke nisu bile
ispunjene rasolom i zapeaene. Dok sam tmurno promatrala, ono to je
ostalo od ujaka stavile su u veliki kotao.
Eto! rekla je La Voisin kada je poklopac zveknuo na loncu, Gotovo
kao ocoubojstvo!
Maja hrana, rekao je Mustafa znalaki Gillesu, koji je problijedio od
same pomisli. Tko tedi, taj ima, dodao je gotovo pakosno, samo da vidi
izraz na Gillesovu licu.
Kada je posao bio zavren, vjetice su uredno posloile staklenke na
police, obrisale ruke o svoje pregae i rasprostrle stol za gozbu. Kobasice i
hrskavi hljebovi, piletina i kolai, sve se smazalo s uitkom.
Dakle, rekla je La Dode, briui mast sa svojega lica, ovaj posao
doista pobuuje apetit! La Trianon je zapjevala napitnicu, a ostali su joj
se pridruili. Kako nije htjela da je netko zasjeni, La Voisin je uzvratila
jednom jo raskalaenijom koja je ukljuivala sveenika i opaticu, dok su
se ostali pridruili u zboru. Poklopac na velikom kotlu klepetao je i
poskakivao nad vatrom na velikom ognjitu, drei ritam s pjesmama koje
su se pjevale uz dodavanje boca. Do pojave prvih ruiastih traaka zore
na istonome nebu nauila sam ne samo kako se postavlja kosturn ego i
da je La Voisin znala vie prostakih balada nego i najprostiji mornar. Dok
smo se pripremali za odlazak, a novi je ukras, jo vlaan, visio u nii kraj
zavjese, La Trianon sretno uzdahne. Ah! uzviknula je, kolutajui oima
prema nebu, Napokon mi se ispunila najvea elja da imam sliku smrti
stalno pred sobom radi oplemenjivanja svoje due! La Voisin je prevrnula
oima hinei pretjeranu pobonost i prekriila se, a zatim su te dvije
vjetice prasnule u raskalaeni smijeh.
Dakle, uzviknula je La Dode, tarui ruke o svoju pregau, sigurna
sam da nikada nije bolje izgledao!
Vanije je biti dobar nego lijep, odgovorila sam, skidajui svoj ogrta i
eir s klina na zidu. To sam jutro otila kui u krevet i prespavala cijeli
sljedei dan i no i nisam ba nita sanjala.
ETRDESET PRVO POGLAVLJE
Prolo je nekoliko mjeseci. Zatim se jednog od najtoplijih ljetnih dana,
jednako tako iznenada kao to je i nestao, d'Urbec opet pojavio. U gradu
kao da nije bilo nikoga osim siromaha: oni pomodni koji su bili
ratobornijeg temperamenta bili su na fronti, dok su ostali otili na svoja
seoska imanja. Ovaj je put poslao poruku prije nego to se pojavio na
mojim vratima.
Dobar dan, madame de Morville! Kako napreduje va gatarski posao?
ovjek kojega je Mustafa uveo bio je odjeven kao nekakav jansenistiki
teolog, imao je pusteni eir iroka oboda, njegova je odjea bila tamna,
bez ukrasa i umrljana od puta.
Vrlo sporo, monsieur d'Urbec. La Montespan ponovo vlada kraljevim
osjeajima, pa je posao na dvoru, naalost, opao. Dopustite mi da vam
ponudim limunadu ili vino, ako biste radije. Jeste li doputovali
izdaleka? Kada smo sjeli u moja dva najbolja naslonjaa, pozvonila sam
Sylviji. U njemu kao da je bilo neega to je ispunjavalo sobu, ak i kad je
utio.
Bio sam u inozemstvu, odgovorio je polako. Drago mi je opet uti da
netko ispravno govori francuski. Mustafa se ustro hladio lepezom,
pravei se da ne slua. Zato je doao? Znala sam da su svi osjeaji koje je
moda i gajio prema meni nestali one noi kada se sukobio s Brissacom.
Moda je doao po neke informacije, zbog mojega poznavanja dvora.
Bit e vam drago uti da vie nitko ugledan ne eli kartati s
monsieurom Brissacom. Preostale su mu samo kockarnice najniega
ranga.
uo sam, madame. Takoer sam uo da vas je netko pokuao ubiti.
Zagledao se u crni svileni povez koji mi je pridravao ruku.
To je bila sitnica. ovjek koji je elio novac. No, ruka mi je sada gotovo
zdrava. Ne morate se brinuti. Uostalom, na kraju je sve ispalo dobro.
Nadam se da e za vas sve uvijek na kraju ispasti dobro. Napola se
naklonio dok je govorio. Iz njegova ravnodunog naina, besprijekorno
pristojnog, nisam mogla nita zakljuiti. Da, oito je doao po informacije,
pomislila sam. Vijesti s dvora. Rat. Politika.
Ali, monsieur d'Urbec, to je s vama? Jeste li postigli mnogo u
inozemstvu?
Jesam, odgovorio je tiho. Da prekinem neugodnu tiinu koja je
uslijedila, nastavila sam brbljati:
Kau da u posljednje vrijeme poslujete za meunarodne bankarske
interese, monsieur d'Urbec. Potreban mi je netko tko zna neto o stranim
bankarima. to mi moete rei o londonskim bankarima Cortezia et
Benson?
Neobino da ste ba njih spomenuli. Zato vas zanimaju?
U mojoj se obitelji oduvijek vjerovalo da je moj otac skrio novac u
inozemstvu prije nego to je umro. Mislim da je elio da ga naslijedim.
Ah. Proitali ste oporuku?
Ne. Ali ula sam njezin sadraj od... nekoga iz obitelji. Otac je bio toliko
mudar da mi nije govorio o tome prije smrti. D'Urbec se zavalio u
naslonja i uperio u mene procjenjivaki pogled.
I tako je osigurao vau batinu od pohlepnih roaka. Va je otac bio
inteligentan ovjek.
Ali nedovoljno sumnjiav. Nije raunao da e baka neobino naglo
umrijeti prije nego to bi se mogla pobrinuti za predaju sredstava.
Zato mi ovo govorite, Ateno?
Zato to ste tajanstven ovjek, koji voli tajne. Kako li sam samo bila
nespretna! Ja koja sam se ponosila svojom sposobnou da vodim
duhovite razgovore! Iz nekog je razloga u meni budio nervozu. U tiini koja
je zavladala moje je srce kucalo previe glasno. Moe li on to uti? Pitala
sam se.
A i zbog drugih razloga, pretpostavljam. Da me podsjetite na davne
dane, pretpostavljam, kako biste ublaili tvrdou moga srca. I zato to jo
mislite da mukarca zanima samo novac. No, ne plaite, unitit ete sav taj
uasni bijeli prah to ga nosite. Osjeala sam takvo ponienje kad mi je
dodao svoj veliki rupi, kao da je time potvrdio nae godine. Ja sam
stariji, kao da je rekao tim rupiem, a ti si jo dijete. Ipak, uzela sam ga.
Sve je upropateno! rekla sam, briui oi. Ne morate ostati.
Nisam se morao ni vratiti, zar ne? rekao je njeno. Ali kada sam
uo... navelo me na razmiljanje... gledala sam ga napeto. Moe li to biti
istina? Strano sam se bojala razoaranja.
Vaa ruka, Ateno, tko vam ju je slomio? Glas mu je bio njean, ali
osjeao se nekakav prijetei prizvuk.
Jedan... ucjenjiva. Ali ne morate se brinuti o njemu. Otiao je. Oh,
Sylvie, molim te, napuni au monsieuru d'Urbecu, posve je prazna.
Sylvie, koja se stalno zadravala dovoljno blizu da uje razgovor, uzela je
au i shvatila moj mig te otila u kuhinju.
Otiao zauvijek, pretpostavljam, poznavajui ljude koje viate.
Ucjenjivai, trovai... Je li vam kada palo na pamet da poznajete pogrenu
vrstu ljudi?
Zvuite kao moja sestra. Ona se viala samo s otmjenom gospodom, a
oni su je ubili.
Nikada nisam rekao da aristokrati ne mogu biti ucjenjivai i trovai.
Samo kaem da ucjenjivai i trovai nisu dobro drutvo.
Oh, jo govorite kao idealist! To je tlapnja, Florente. ivimo u opakome
svijetu.
Istina, Genevive. No, jeste li razmiljali da bi moglo biti podnoljivije
da smo zajedno? Zagledala sam se u njega. inilo se kao da mu je
neugodno, ustao je i otiao do prozora. Gledajui van, progovorio je tihim
glasom. Zato mislite da sam se vratio ovamo? Zbog klime? Okrenuo se
prema meni. Lice mu je bilo tamno, opaljeno suncem, bio je neobrijan, a
njegove oi, upale od umora, skrivale su neku duboku tugu. Na morskim
putovanjima ovjek ima vremena za razmiljanje, nastavio je. Zrak hladi
mozak, rekao bih. Jedno sam vrijeme gorio od elje da stvorim bogatstvo
koje u vam moi ponuditi. Zatim sam jednako gorio od elje da vas vidim
mrtvu i prokletu. To je vjerojatno mana junjakoga karaktera previe
topline. U posljednje sam vrijeme u drutvu s hladnim misliocima vlanog i
maglovitog sjevera. Preispitao sam svoj ivot. Pribliavam se srednjoj dobi
za dvije godine imat u trideset godina. Umoran sam od igara. Ne mogu
se udvarati eni laima. Obiljeen sam ovjek, bez drutvenog poloaja ili
ak doma koji bih vam mogao ponuditi. Recite mi sada, mademoiselle
Pasquier, hoete li me prihvatiti ovakvog kakav jesam ili moram zauvijek
otii?
Moja zdrava ruka sva se zgrila u krilu, drei rupi smotan u vlanu
lopticu. ula sam svoje srce kako udara u dugim trenucima tiine dok sam
ga promatrala kako stoji pred prozorom. Izgledao je iscrpljen od briga, a iz
njegovih tamnih oiju nestalo je podrugljivosti i zlobe. Oko njih su se sada
mogle vidjeti prve fine bore nagovjetaj pribliavanja dobi koje se
pribojavao. Odjednom sam poeljela da opet bude kakav je bio, drzak,
nevin cinik koji je plamtio od elje da promijeni svijet. A ja da budem
djevojka koja sam neko bila, koja nikada nije vidjela nita gore od
nestanog tiva to ga je potajno itala i ija je jedina elja bila svaku veer
ocu itati Herodota. Sada smo oboje vidjeli previe i uinili previe i oboje
smo to znali, a da nismo trebali progovoriti ni jednu rije.
Da, Florente, prihvaam vas kakvi jeste, uz uvjet da i vi moete uiniti
isto sa mnom. Je li mogao sve znati? Je li razumio sve to je obeao?
Odjednom me uhvatio strah da u ga iznova izgubiti.
To se oduvijek podrazumijevalo, Genevive.
Vi... moete uzeti moju ruku, rekla sam tiho. Priao mi je i stao preda
me. Uzeo je ruku koju sam mu pruila.
Vlana je, rekao je njeno, gledajui dolje prema meni.
Florente... uspjela sam promucati. Toliko sam ga eljela. Je li to bila
istina? Bi li mu moglo biti toliko stalo do mene, usprkos svemu? Nisam
mogla podnijeti pomisao da mi ljubav doe i onda nestane. Ozbiljan,
kleknuo je na jedno koljeno preda me, ne putajui moju ruku.
Biste li pristali na brak, mademoiselle Pasquier? Nisam siguran komu
bih se trebao obratiti vaem bratu, koji ima zakonsko pravo da vas preda
buduem muu, ali on vjeruje da ste mrtvi, ili vaoj pokroviteljici, koja kao
da ima odreeno... moralno pravo, ako se moe rei da vjetice posjeduju
takvo to.
Vanije je, Florente, da e ona to smatrati udarom na njezine prihode i
djelovati u skladu s time.
Onda u morati otkupiti va ugovor, je li, mala vjetice?
Ne bih to pokuala sada da sam na vaem mjestu. Posao se usporio i
madame je razdraljiva. Osim toga... Ja... Ne vjerujem u brak. Toliki parovi
truju jedni druge...
On se nasmijao i ustao, briui prainu s koljena. Doista niste ni po
emu obini... Veina ena misli samo na brak, bez obzira na cijenu. No, to
je dio vaega arma: oduvijek ste bili posve osebujni. Nikada mi ne biste
mogli dosaditi, Ateno! A ako elite da situacija bude takva za sada, odakle
mi pravo da kaem ne? Zatim je pribliio podnoak mojem stolcu, sjeo i
stavio moju ruku u svoje.
Ozbiljno vam kaem, Genevive, razmislite o ovome: moji su roditelji i
dalje prilino zadovoljni jedno s drugim, unato svemu to su proli to je
sasvim mogue, znate. Lice mu je bilo vedro i smireno, a glas aljivo
autoironian. Pogledala sam ga i u tom trenutku znala da je on jedini
mukarac kojega u ikada eljeti. Nasmijeila sam mu se.
Sviaju mi se vai roditelji, Florente. Mislim da bi mi se svidjela i vaa
braa. Nadam se da u ih jednom sve upoznati. No, nisam sigurna da sam
jo spremna putovati u inozemstvo.
to? Mislite da bih se usudio prkositi Colbertu te ih prokrijumariti
preko granice?
To mi je palo na pamet. Uostalom, i ja sam imala oca koji je prkosio
Colbertu. Poznavajui vas, vjerojatno ste uspjeli odnijeti i posljednji franak
iz zemlje, kao i cijelu obitelj do psa i make.
Ne, maku smo morali ostaviti. Nije bila protestant. Ali pas, koji nije
vidio budunost protestantizma u Francuskoj, odluio je otii! Nasmijala
sam se naglas. Dobro sam procijenila njegov karakter. On je bio taj, i samo
on.
Colbert i Louvois su budale, mislim. Ako ele sauvati strune radnike u
Francuskoj, drava bi trebala ponuditi poticaje da ostanu, a ne kanjavati
bijeg.
I tako razgovaramo o politici umjesto o ljubavi! uzdahnuo je. Trebao
sam znati da e se to dogoditi. Mademoiselle, koju emo razinu
prijateljstva dogovoriti, s obzirom na to da izgledate tako nezainteresirani
za brak? Postojano prijateljstvo, Ljubav s potovanjem ili emo se
pouriti na Njenost s ljubavlju?
Oh, Carte de Tendre
[36]
! Zloesti ste, monsieur, to me ovako
zadirkujete!
Zadirkujem, mademoiselle? Kako to?
Pa... znate... i ovdje sam zastala i osjetila vruinu u licu, nisam imala
na umu... platonsko prijateljstvo...
Mademoiselle Pasquier, rekao je, ozarena lica, smijem li vas pozvati
na veeru?
***
S veernjim satima ljetna vruina u d'Urbecovoj sobi nije popustila. Od nje
su mi kosti omekale, a um klonuo. Opili su me hrana, pie i njegova
blizina. Uavi u spavau sobu, primijetila sam u sjeni iza zatvorenih
kapaka neobian antikni sat na stolu s intarzijama. Njegove su knjige bile u
ormaru u kutu, posloene u urednim redovima poput vojnika, oito po
temama. Teke zavjese na krevetu bile su razmaknute. U ovom me
trenutku nisu zanimali naslovi knjiga.
Imate neobian sat, Florente, rekla sam kada je zatvorio vrata iza nas.
Skinuo je svoj kaput zbog topline, a ovratnik njegove koulje ostao je
otkopan.
Prilino je star, pokazuje kretanje planeta, kao i vrijeme. U posljednje
vrijeme nisam mogao odoljeti napasti da kupim nekoliko starina. Neke
treba ponovo dovesti u ispravno stanje. To me zabavlja. Na njegovu licu
te na vratu i maloj udubini izmeu kljunih kostiju svjetlucali su tanki
mlazovi znoja.
to je u onoj kutiji? pitala sam, pokazujui na noni ormari kraj
kreveta.
Ona svira, odgovorio je i otvorio je da mi pokae mehanizam u
unutranjosti kutije niz sitnih zvonia i ekia spojenih u mehanizam.
Ruke su mu bile iroke i miiave, bila sam iznenaena njegovim finim
pokretima kad mi je pokazivao djelie mehanizma u kutijici. Ili, bolje
reeno, uskoro e svirati, nastavio je. Treba novo glavno pero i dio koji
sam dao napraviti po mjeri na drugome kraju grada. Sjela sam na krevet.
On je sjeo kraj mene i stavio tuku oko mojega struka. Osjetila sam toplinu
njegova tijela i lagani ivotinjski miris eljnog mukarca.
Toliko elika, promrmljao je kada je njegova ruka naila na teak
korzet sa ipkama.
Taj je mehanizam jednostavniji od onoga u kutiji, odgovorila sam. On
je rekao neto njeno, ritmino, glas mu je bio poput tamnog dima. Koji
je to jezik? upitala sam, podignuvi pogled u njegove tamne oi uprte u
mene.
To je stari jezik, odvratio je, ali inilo se da znai vie. Jezik osvojenoga
juga, iezlih trubadura. Sve to je pariko, kozmopolitsko, kao da je bilo
oderano poput neke lane koe. Polako i precizno, skinuo je pribadae na
mojem prsluku, smijeei se dok je prevodio staru chanson, senzualnim
glasom. Dobro je bilo, kaem, golu je grliti i gledati... Sipke na korzetu
su popustile, skinuo je kouljicu koja se nalazila ispod. Prelijepo, rekao
je njeno. No, nije skinuo svoju koulju. Svojom zdravom rukom poela
sam je otkopavati.
Cijeloga vas, ba onakvog kakav jeste, ponovila sam svoje obeanje,
milujui biljeg olovne boje. Njegovo golo poprsje svjetlucalo je od znoja.
Na grudima sam osjetila njegove crne vlane dlake. Ba kakvi jeste,
zauvijek..., proaptala sam.
Ljubavi moja, rekao je starim jezikom.
***
Ne vidim zato ste ljuti na mene, madame. Netko bi prije ili poslije rekao
madame Montvoisin da ste opet s d'Urbecom, a da to nisam bila ja, nala
bih se u velikoj nevolji! Sylvie je silovito otresala perinu, zatim je prela
na jastuke, a oblaii paperja razletjeli su se na jutarnjem zraku. Sjedila
sam za malim pisaem stolom u svojoj lonici, s perom u ruci i pisala svoje
raune za tjedni obraun kod madame. Nula, nula, nula. Nita! Dvadeset i
pet posto od niega je nita! Bio je to sjajan tjedan, pun dokonih doruaka
u krevetu, Gazette de France izguvanih listova, a otvoreni svezak Ovidija
jo je leao kraj izgorjele svijee na nonom ormariu.
Zato me tako gledate? pitala sam ga, dok je zadovoljno leao na
jastucima, s rukama iza tamne glave, podnevno sunce iaralo je njegova
iroka prsa i izguvani pokriva koji je vie otkrivao nego pokrivao naa
tijela.
Jer ste tako lijepi, rekao je sretno. Vae lice, nain na koji tamne
kovre padaju preko njega, kako vae sive oi sjaje, vae tijelo, va um,
vaa dua... Tada sam osjetila toplinu ljubavi kako opet struji kroz mene i
ispunja me, sve do vrkova mojih prstiju i vrhova moje kose. Mislila sam
da e mi se srce raspuknuti od te navale osjeaja.
Kad sam vas prvi put vidio na prozoru one velike, mrane kue, bili ste
kao svjetlo male svijee, treperili ste hrabro u polumraku. Sada moete
zasjati poput sunca!
Vaa zauvijek, Florente! Bez obzira na sve! Stavila sam glavu na
njegovo srce i ula ga kako kuca dok mi je milovao kosu. Uvijek i
zauvijek!, uzdahnula sam opet.
I ja va, odgovorio je, bez obzira to je pred nama.
A to to je bilo pred nama dolo je uskoro, iako smo znali da je tako
moralo biti. Otiao je na jo jedno od svojih tajanstvenih putovanja, a ja
nisam pitala kamo ide ili tko mu je pokrovitelj, iako sam imala svoje
sumnje. Uostalom, ono to ne znate, ne moete ni rei pod prisilom. A u
meuvremenu, iako je njegov ulazak u kuu Mancinijevih pokvario sukob
s Brissacom, dobrodolica kod Mancinijevih neprijatelja postala je sve
toplija, pogotovo jer se dobro odijevao i pazio da izgubi velike svote
igrajui s pravim osobama te da to nadoknauje od onih koji nisu bili u
milosti.
Danas je zadnji dan prije mojeg odlaska, rekao je dok je za dorukom
mazao maslac na krui. Zabavljalo ga je koricom hraniti bakinu papigu,
ona bi je zgrabila i uas pretvorila u mrvice koje su joj padale po perju.
Lijepa ptica, lijepa ptica! Pametan d'Urbec! Pametan d'Urbec!
Genevive, zar vaa ptica ne moe nauiti nita novo?
Samo ako joj se svia.
Tvrdoglavo stvorenje slino meni, pretpostavljam. Hajde, Lorito. Reci
lijepa ptica! Krajnje je vrijeme da prestane vritati to protestantsko
pakleni oganj i prokletstvo.
Oganj i sumpor! zakrijetala je ptica i nastavila zobati sjemenke.
Tvrdoglava ptico! Hou li ti nedostajati kada odem?
Oganj pakleni i prokletstvo!
Pa, i to je svojevrstan odgovor, odvratila sam. Jesen je bila u zraku
iako su dani jo bili topli.
Uinimo neto sjajno, Genevive! Dopustite mi da vas odvedeni u
etnju koijom na Cours-la-Reine ovo poslijepodne, a onda emo ii
inkognito u operu. Daje se jedna od Lullyjevih novih opera. Kau da je
kazalina mainerija pravo udo! Bi li vas to veselilo?
Oh, boanstveno, Florente! A imam i savrenu haljinu! uvam je ve
dugo svi su govorili da sam luda, ali sada je upravo savrena! No, kad
sam vidjela kako su se Sylvine oi suzile kad je izvadila haljinu od ruiaste
svile iz muslinske navlake, znala sam da e me do kraja dana izdati Kraljici
tame. To mi uope nije bilo vano jer se neto udno dogodilo kada sam
odjenula haljinu. Dok sam stajala pred zrcalom i divila se izvezenim
cvjetovima, blistavim ruama i svili boje slonovae, odjednom sam shvatila
da vidim pravu boju, a ne kroz grimizni sloj. Nita nisam vidjela u zrcalu!
To jest, nita osim djevojke tankoga struka i tamne raupane kose kako
me gleda iz zrcala svojim blistavim sivim oima.
Ostatak dana, obasjan ljetnim suncem, proao je u sretnoj
omamljenosti. Dok je koija tropotala pokraj Palae Tuileries i njezinih
perivoja te se pridruila modernim koijama na irokim slikovitim
avenijama etalita Cours-la-Reine, Florent se nije nimalo obazirao na
krajolik. Umjesto toga, uzeo me je za ruku.
Rekli ste da emo se opet sresti, vozei se na Cours-la-Reine, i imali ste
pravo, Florente. Hoete li mi preoteti i posao gatara? zadirkivala sam ga.
Naprotiv! Rekao sam da u sresti markizu de Morville a pogledajte!
Nigdje je nema! rekao je, obujmivi me oko struka.
***
Sljedeeg jutra, kada je d'Urbec otiao, a ja sam primijetila nove kope
kako sjaje na Sylvinim cipelama, znala sam da me odala i da vjetica sve
zna. Dan za polaganje rauna. Uvijek doe. No, razmiljala sam samo o
njegovu licu kada me je prvi put vidio kako izlazim iza paravana u haljini za
koju sam sada znala da sam je cijelo vrijeme uvala za njega. I jo sam
osjeala njegove poljupce na vratu dok je mrmljao:
Premladi da biste nosili crninu... Dan polaganja rauna nije bio vaan.
Osjeala sam se sasvim drugom osobom! Mogla sam pretrpjeti bilo to.
Uostalom, imala sam asa u rukavu. Posljednjih dana, prije d'Urbecova
odlaska, primila sam poziv kojem nema ravnoga. Ne znam tko ga je
obavijestio o meni, ali sam Luj XIV. pozvao me u Versailles da mu itam iz
kristalne kugle.
Te sam srijede poslijepodne u Ulicu Beauregard otila u unajmljenoj
nosiljci jer sam svoju koiju koju sam unajmila otkazala na dva tjedna koja
sam provela s d'Urbecom kako bih utedjela novac. Tog poslijepodneva
madame je u svojem crnom salonu bila zabavljena postavljanjem novoga
visokoga sata koji je pokazivao mjeseeve mijene kao i sate. Dok su ga
znojni radnici sputali u kut kraj ormara s porculanom, rekla je: Ne,
predomislila sam se! Ipak ne onamo! Preko puta prozora je bolje. Ovdje
odvlai pozornost od mojih umjetnikih predmeta! Teki kapci bili su
zatvoreni da ne propuste vruinu i prainu, te je u sobi vladala polutama.
Ustajali vonj mirisnih svijea, koje su trajno gorjele oko nogu kipa Djevice,
podsjetio me na sprovode i odavno mrtve stvari. Madame je, meutim,
bila vrlo iva, znoj joj se cijedio ispod kape od bijele ipke dok se hladila
jednom rukom i gestikulirala drugom.
Oh, evo vas napokon, madame od Kreveta! rekla je. Morat ete
priekati. Oekujem madame Poulaillon za njezinu tjednu... hm,
konzultaciju. Tako sam odlutala u kuhinju, s knjigama evidencije pod
rukom, kako bih vidjela jesu li ostali kakvi kolai od zabave prethodnog
dana.
Nije nita ostalo, rekao je stari Montvoisin, doekavi me na
kuhinjskim vratima s mrvicama koje su mu se prosipale niz
poluraskopanu koulju umrljanu duhanom. Njegove iroke stare hlae
izgledale su kao da je spavao u njima. Jo je imao papue i ubrus namjesto
sjajne vlasulje od konjske grive koju je obiavao nositi radnim danom.
Evo, uzmite malo duhana za mrkanje umjesto kolaa! Posegnuo je u
dep i izvukao jeftinu kositrenu burmuticu.
Ne, hvala, od toga me kaklja u nosu, odgovorila sam, pa je otiao
kroz dvokrilna vrata u crni salon.
Tu sam ga ula kako je rekao kada su se otvorila ulazna vrata: Ah,
dobar dan, madame Poulaillon! Kako je va mu ovih dana? Sasvim se
popravio?
Antoine, odlazite! ula sam madame kako sike. Ometate mi
posao! Dvokrilna su se vrata zalupila iza njega i on je oteturao do
madameina omiljenog naslonjaa i podignuo noge u papuama na njezin
podnoak.
Markizo, rekao je, zastavi da umrkne duhan i kihne u golem prljavi
rupi, je li vam moja kerka ve dojavila? Rekao sam joj, rekao sam:
Marie-Marguerite, pokuaj s markizom. Ona raspolae gotovinom i ne
prenosi prie. Pogledala sam ga zbunjeno s mjesta gdje sam sjedila na
omanjem naslonjau nasuprot njemu i sklopila svoju lepezu.
Bila sam zauzeta, rekla sam. Nisam nita ula.
Onda poite do La Lprine nove kue i nemojte povesti Sylvie sa
sobom. eljela je poslati po vas, siguran sam. Osvrnuo se oko sebe, kao
da je svijet previe zamren za njega, njegove izblijedjele plave oi bile su
suzne. Zatim, kao da bi to moglo sve rijeiti, uzeo je jo duhana. Skini se s
mene, glupi maku! povikao je kad mu je sivi maor skoio sa stolca u
krilo. Ovaj ga je kratko promotrio svojim poluotvorenim oima, potom ga
ugrizao za palac prije nego to ga je starac uspio skinuti sa sebe nervoznim
nespretnim pokretima. I njih mrzim! Mrzim sve to! rekao je, a zatim je
zapao u dremljivu tiinu dok sam se pitala to da mislim o svemu tome.
Jedna od salonskih vrata odjednom su se otvorila i odmah sam znala da
je madame Poulaillon ve izala na prednja vrata sa svojom tjednom
dozom arsena. No, vraarino lice nije odisalo zadovoljstvom kako je to
obino bilo nakon takvih transakcija. inilo se da je uzrujana. Hitro sam
ustala, a ona je sjela u naslonja koji joj je stari Montvoisin odjednom
odluio prepustiti uz glasno nervozno mrkanje. Stala je tapkati prstima po
naslonu za ruke i nije mi ponudila da sjednem. Pogled na mene kao da ju
je jo vie razbjesnio. Oprezno, Genevive, rekla sam sama sebi.
Dakle, tu ste, druga mala nezahvalnice! Pretpostavljam da znate gdje je
Marie-Marguerite! Svi znaju osim njezine vlastite majke!
Marie-Marguerite? to se dogodilo? Nisam ula.
Ha, vjerojatno niste! Bili ste previe zabavljeni s onim oloem od
robijaa, pili vino i jeli kamenice na moj raun! Od vas sam napravila
markizu, a vi sve to odbacujete zbog igosanog zloinca!
On nije zloinac, odgovorila sam hladno.
Kao i da jest! frknula je nosom. Kako bilo da bilo, Brissac e mu
vjerojatno prerezati nos do kraja ovog mjeseca! Promijenila sam temu
kako bih preusmjerila njezin gnjev u drugom smjeru.
Zar ne treba Marie-Marguerite uskoro roditi? Mislila sam da e biti kod
kue u ovakvom trenutku.
Ta djevojura! Ta nezahvalnica! Ponudila sam svojem dragom prijatelju
Romaniju deset tisua franaka da se oeni njome, a ona ga je prezirno
odbila! Sarkastino visokim glasom oponaala je cviljenje djevojke:
Neu se udati za profesionalnog trovaa, majko! Dakle, mlada damo,
to mislite odakle vam dolazi hrana? Pogotovo sada kada ste oteeni kao
svinja i nita ne radite osim to se izleavate! Romani je genij, ovjek s
tisuu lica! Ne zanima me je li on genij! elim dobrog mukarca! Dobar?
Pih! Slastiar! ak nema ni vlastitu slastiarnicu! Slastiar najamnik! Neu
da se moja ki uda za takav olo! Dakle, sada je pobjegla i skriva se, iako
ne znam gdje bi se u ovom gradu mogla skriti djevojka velika kao krmaa i
spora kao pu! Kaem vam, ja u je nai, makar morala poslati svoje ljude
da pretrae svaku kuu u gradu!
Ajoj, kakva teta, odgovorila sam. Doista bi trebala sluati ljude
kojima je stalo do njezine sree. Kraljica tame sumnjiavo se zagledala u
mene.
Nadam se da niste sarkastini, mademoiselle! Kada ste me ikada vi
posluali? Pretpostavljam da nemate za mene niti jedan jedini novi
nakon svog nedavnog razvrata!
No, ovdje sam odigrala svoj adut. Za protekla dva tjedna nema nita, ali
pozvana sam da se pojavim pred kraljem kada se vrati u Saint-Germainen-
Laye sljedei tjedan! On voli novitete, kau, i glas o meni se napokon
pronio i do njega.
La Voisin je ostala bez daha. Sigurno mu je Buckingham rekao!,
proaptala je.
Ili on ili Primi.
Ne, ne Visconti. On je suparnik. Ne bi vas tako visoko uzdignuo. Ah!
Tako visoko! Znala sam! Va naglasak! Vae manire! Nema zamjene za
pravu stvar, oduvijek sam to govorila! A tko vas je osposobio da letite tako
visoko?
Vi, madame, i zahvalna sam. Namjeravam maksimalno iskoristiti ovu
priliku.
Ah! Tako treba, djevojko moja, draga moja djevojko! Vjerniji ste nego
moja vlastita ki odnosno, pokerka. Oprezno koraajte, draga moja, i
moda ete na kraju zamijeniti Viscontija koji je stalno uz njega! Kakva
mata, pomislila sam. Kralj koji se ponosio time to nikada ne uzima savjet
od ene zasigurno nije elio da mu gatar bude ena.
No, ohrabrena svojim matanjima, Kraljica tame postala je pretjerano
srdana. Poslala je po bocu vrhunskog vina iz svojega podruma. ak je
starom Antoineu i svojem najstarijem sinu ponudila au.
Oh, da, i marcipan. Znam da ga volite, markizice! Lukavo me
pogledala iskosa i otila otkljuati tajni ormari u kojem ga je skrivala.
Osobito je uivala u injenici da u gotovo pet godina poznanstva jo nisam
saznala gdje ga nabavlja. Najbolji u Parizu! Mogla sam doi do opijuma,
mogla sam doi do arsena, mogla sam doi do golubljih srdaca i abljih
noktiju, ali nisam mogla saznati odakle je dobivala taj marcipan! Uvijek bi
se samozadovoljno smijuljila kada bi ila po njega. No, razmiljala sam,
bolje ju je pustiti da bude tajnovita. Osim toga, oboavala sam ga tako
slastan, ljepljiv, sladak i bogata okusa, s mirisavim okusom badema i
nagovjetajem neeg drugog tajanstvenog. Ostala sam dok nisam pojela
nekoliko komada i popila au vina, a otila sam kada sam bila sigurna da
se napokon odobrovoljila.
***
La Lpre, ena koja je obavljala pobaaje, uspinjala se u svijetu, i
doslovno i figurativno. Imala je dvije sobe na treem katu uske, bijedne
zgrade u kojoj je prizemlje zauzimala radionica izraivaa vrpci. Vidjela
sam da je ve otvorila vrata malog balkona na vrhu vanjskog stubita,
uvi moje bolno uspinjanje klimavim stubama.
Poslao me Antoine Montvoisin, rekla sam starici.
Znam, odgovorila je. Marie-Marguerite je ovdje. Dijete se rodilo
sino, ivo i zdravo. Uite.
Ule smo u zamraenu prostoriju i zatekle Marie-Marguerite, kovre su
joj bile mokre i zamrene, sjedila je i dojila dijete. Eto, rekla je La
Lpre, zar ne izgleda dobro? Djeak je zdrav! Kada su ivi, to je onda
vee zadovoljstvo, iako u posljednje vrijeme radim vie onih drugih. Oh,
kakav svijet! Sigurno sam ih obavila moda i deset tisua u svome ivotu!
Deset tisua? ak i u njezinu ivotu, a vjerojatno ima gotovo osamdeset
godina, to je bilo jako mnogo pobaaja. Brzo sam pomnoila polovinu te
brojke s brojem ostalih poslovnih ena za koje sam znala da rade za La
Voisin. Nije ni udo da se iz dimnjaka u vrtu kod paviljona uvijek dimilo.
Pogledajte kako je lijep! rekla je Marie-Marguerite, sretna. Iako mi se
inio malo premalen i crven, sloila sam se. Nazvala sam ga Jean-
Baptiste, po njegovu ocu! Doista je to bila lijepa slika, ona sa svojim
malim Jean-Baptisteom. Hm, ja bih je nazvala Mala Gospa od Otrova,
pomislila sam.
Madame de Morville, rekla je Marie-Marguerite, moram posuditi
novac. Treba mi plan. Vi ste pametni, morate neto smisliti. elim dati
svoje dijete potajno na odgajanje, gdje ga majka nee moi nai. Vi ste
jedini dovoljno pametni da je zavarate. Pomozite mi!
Marie-Marguerite, rekla sam, spustivi se do nje na krevet, vaa
majka nee zauvijek ostati ljuta na vas jer se niste udali za Romanija. Prije
ili poslije smislit e neki drugi plan i zakljuiti kako je bolje za sve da je
ispalo ovako.
Toga se upravo i bojim. Pomislit e na novac i paf! Izgubit u dijete!
Spremna je na sve kada je obuzme ono pohlepno raspoloenje ili kada
vaan klijent eli misu. Nije pametno ostaviti malo dijete u majinoj kui.
Ma zasigurno ne... Svoje vlastito unue? pitala sam.
Zato ne? Kada mu ih ponestane, onaj runi stari Guibourg koristi
vlastitu djecu od svoje ljubavnice. A sada ih nedostaje. Kada se dvor vrati,
posao ponovo krene. Sve su otkupili iz sirotita. Niste bili na crnoj misi,
markizo, ali ja jesam. Nekoliko puta. Madame de Montespan ih je zatraila
nekoliko, a ja sam pomogla da se za sve njih pripremi prostorija. A ona nije
jedina. Majka mnogo posluje. Ne elim da prerezu grlo mojem lijepom
djetetu samo zato to neka debela stara kurva eli zadrati svinju od
svojeg ljubavnika!
Pogledala je s divljenjem to malo, cendravo stvorenjce na grudima.
Slastiarevo dijete, zatvorenih oiju, zadovoljan sam sobom, posve
nesvjestan svih oluja oko sebe.
Nemojte ga poslati javnom koijom, rekla sam. Mnogi ne preive
putovanje, znate. Ja u za vas unajmiti koiju u tajnosti i dat u vam
naknadu za jednu godinu. Dojilje vole biti plaene unaprijed.
Znala sam da ete pomoi! Ne znam zato, samo mi se inilo da
hoete!, rekla je Marie-Marguerite.
Te veeri, kada je Sylvie nekoliko puta prigovarala mojem kanjenju,
objasnila sam joj da je madame, umjesto da me izgrdi, naredila da se
proslavi poziv to sam ga dobila od kralja. Eto, to je bio razlog mojeg
kanjenja.
Kralj? Sylvie je zastao dah. Pa nisam znala! Kako ste prepredeni!
Vraare moraju imati neke tajne, rekla sam, spremila svoju knjigu
evidencija i bacila eir na krevet.
ETRDESET DRUGO POGLAVLJE
Opet je gomila ena nahrupila u glavnu ulicu Faubourg Saint- Antoine.
Vjetice, vjetice, kanibali, kradljivice djece! Vikale su. Ubijte ih! Ubijte
ih sve! uli su se zvukovi drobljenja stakla, udaranje kamena o kamen,
krici ljudi koje je pregazila svjetina. U blizini policijske barikade pojavio se
osamljeni avocat, gotovo rastrgane odjee, pobunjene ene vritale su u
bezumnoj potjeri.
Natrag, natrag! povikao je narednik, povlaei svoju znojnu riu
kobilu. Podignuo je ruku i opet naredio kopljanicima na konjima da
napadnu pobjenjele ene, koje su se povlaile uz psovke, vukui svoje
ranjene sa sobom.
Kako ide, narednie? sam La Reynie, besprijekoran u svojim visokim
izmama, kaputu sa zlatnim gajtanima i irokom eiru s perjem, dojahao
je na velikom sivcu sve do barikada. elim da se u cijeloj ovoj etvrti
uvede nadzor do zalaska sunca! dodao je.
Mislim da su ovo posljednje, odgovorio je narednik dok su kasali du
ulice usred otpadaka koji uvijek ostaju iza pobuna: drvo i smee od
odvaljenih barikada, rasuto kamenje, pokoja drvena cokula, tu i tamo
izguvana pregaa ili stari rubac istrgnut vlasniku u borbi. Bilo je i tragova
krvi u praini. Imali smo sree da nisu podmetnuli nikakav poar.
Koliko je mrtvih? upitao je La Reynie.
Njihovih ne znamo. No, ubili su jednu primalju, jednog postolara i
teko su premlatili jednog avocata kojeg smo odveli u pritvor pod
sumnjom.
Oekujem potpuni izvjetaj kada uguite ove nerede. to ih je, prema
vaem miljenju, pokrenulo ovaj put, narednie?
Znate kakvi su obini ljudi, monsieur de La Reynie. Opet panika oko
vraara. Te ene tvrde da se djeca kradu za preprodaju kao rtve na crnim
misama. U nekim sluajevima s ulice. Tvrde da je cijena ovih dana dva
cua, a to je dovoljno da svakoga dovede u napast. I sada za svakoga
neznanca kojeg vide u okrugu misle da je kradljivac djece!
Ludo praznovjerje! Kada bi ih barem obrazovanje moglo izlijeiti od
toga. No, priprosti um, narednie to je seljako razmiljanje, izvan
dosega razuma.
Upravo tako, monsieur de La Reynie, sloio se narednik, koji je ispod
svoje koulje nosio amajliju protiv uroka.
***
U mranoj tiini crkvene lae dva su isusovca otvorila krabicu da prebroje
koliko se toga dana skupilo milodara. Meu kovanicama bio je i list
presavijenog papira. Prvi isusovac razmotao je listi i itao ga uza svjetlost
stotina treperavih svijea postavljenih do nogu kipa Djevice Marije. Lice
mu se skamenilo od zaprepatenja. to je to? upitao je drugi isusovac.
Denuncijacija urote kojoj je cilj da se otruju kralj i prijestolonasljednik!
Navode se imena, mjesta! ini se da se u Parizu masovno trguje
otrovima! Za sat vremena dva su isusovca ekala u predvorju ureda
general-pukovnika parike kriminalne policije.
***
Pisar je ostavio La Reynieja samoga za njegovim stolom, gdje je utke
sjedio, razmiljao i zapisivao biljeke u svoju malu crvenu biljenicu. Pariz
je bio preplavljen urotama i stranim spletkama protiv kralja. Velianstvena
osvajanja Njegova Velianstva svuda u Europi stvorila su neprijatelje koji
su poslali svoje agente u njegovu prijestolnicu da kuju urote i organiziraju
tajne klike. La Reyniejevi agenti su ih otkrili, pohvatali i poslali u smrt bez
grinje savjesti. No, ova nova urota koju su otkrili isusovci bila je drukija.
Pokazivala je da je Pariz bio centar iroke mree profesionalnih trovaa,
koja je bila daleko vea nego to se prije sumnjalo. A to je bilo jo i
opasnije, u urotu je bilo ukljueno najvie plemstvo s kraljeva vlastitog
dvora! Sve je bilo povezano s time: tajanstvena ubojstva, nedavni neredi.
Je li to mogao biti plod mate? Kad bi visoki aristokrati otkrili kako
prikuplja dokaze protiv njih, mogli bi uvjeriti kralja da ga uniti. Njegova
karijera, pa ak i njegova vlastita sloboda, bili su u opasnosti. Fouquet je
bio moan ministar u svoje vrijeme, daleko vei od La Reynieja, ali on vie
nikada nee vidjeti svjetlo dana. Pa ipak, ako je urota stvarna, La Reynie je
znao da mu je dunost obavijestiti kralja. Osim ako i kralj nije bio
umijean... La Reynie se namrtio i u svoju biljenicu ispisao popis logikih
mogunosti, dodavi potreban tijek akcije za svaku pojedinu mogunost.
Aferu bi trebalo obraditi s najveom panjom, s nepobitnim dokazima koje
bi prikupio od najmanjih urotnika, prije nego to bi preao na velike.
Prelistao je popis na svojemu stolu. Bio je to posao za najizvrsnijeg
ovjeka. Pozvao je Desgreza.
***
Desgrez, ovdje imam popis svih alkemiara, vraara i prodavaa parfema
u gradu. elim da vai ljudi diskretno posjete svakoga od njih. Drite oi
otvorene za bilo to sumnjivo. ini se da u prolosti nismo dovoljno rairili
svoju mreu. La Reynie je svojem suradniku dodao snop papira sa
stotinama imena. Kapetan Desgrez je odmahnuo glavom.
Ovo je povelik popis. To moe potrajati.
Ponite s onima koje smatrate najsumnjivijima, predloio je La Reynie
i vratio se pisanju izvjetaja o suzbijanju posljednjih nereda u gradu koji je
zavravao za kralja.
Desgrez je prelistao popis. Na vrhu tree stranice pisalo je: Markiza de
Morville. Ulica Charlot. Nasmijeio se. Znao je jako dobro to bi se
najvie svidjelo La Reynieju.
ETRDESET TREE POGLAVLJE
Krajem rujna stigle su jesenje kie. Kanali su se ispunili prljavom vodom,
hladnoa i vlaga kao da su prodrle u svaki kutak kue. S Florentovim
odlaskom nestale su sva toplina i radost iz mojega doma. Toliko sam
smravjela od enje za njime da sam si mogla napipati rebra. Oboljela
sam i nastavila gatati umotana u teki al, osjeajui se upravo onoliko
starom koliko sam tvrdila da jesam. Tada je napokon stiglo pismo, puno
peata i izgnjeeno, to je odavalo da je dugo putovalo iz inozemstva.
Pisao mi je o svojoj ljubavi i skoranjem povratku. Poela sam zuriti kroz
prozor na katu spavae sobe i promatrati koije i prolaznike na ulici,
traei pogledom njegov tamni eir i ogrta, njegov odluan vrsti hod,
privialo mi se da ga vidim u vei ili u guvi, na konju ili kako inkognito
prolazi u koiji.
Zatim jednog poslijepodneva, kada su se fine kapi kie na otrom vjetru
pretvarale u lagane ledene iglice, pogledala sam van i vidjela posve
zamaskiranu figuru kako izlazi iz male koije ispred vrata. Njega! Hvala
Bogu da nisam primala klijente! Nisam htjela izgledati kao mrtvac za
njega. Nosila sam jednostavnu plavu vunenu haljinu s ipkom na ovratniku
i ruiastu satensku vrpcu u kosi. Osjeala sam kako se rumenim dok sam
potiskivala svoje kovre iza vrpce i poravnavala suknju. Pourila sam se
dolje. Stajao je leima okrenut prema meni, gledao u vatru, njegova
tamna vlasulja sjala je od vlage, jo je imao eir i plat.
Madame, rekao je Mustafa brzo, kao da me eli zaustaviti da neto ne
kaem, to je kapetan Landart iz muketira, doao je radi konzultacija.
Dok je govorio, mukarac se okrenuo. Bio je to neznanac, iji su se vojniki
kaput sa zlatnim gajtanima, ukraen opasa za ma nazirali ispod njegova
poluotvorenog plata. Njegov osmijeh, kada je vidio moju zbunjenost i
moje rumenilo na obrazima, bio je lukav i okrutan. Odjednom sam ga
prepoznala. ovjek koji se preruavao! Nije to bio kapetan Landart iz
muketira, nego kapetan Desgrez iz policije. A ja nisam bila maskirana.
Oh, ispriavam se, kapetane Landart, nisam oekivala posao ovo
poslijepodne, inae bih se dolinije odjenula da primim ovjeka vaeg
ranga.
Oito niste, iako moram rei da izgledate sasvim armantno ovakvi
kakvi jeste, madame de Morville.
Oh, kvragu! Sve je vidio! Boe, pomozi! Slukinja, stara baba znao je da
je to jedna osoba. Na trenutak sam pomislila na bijeg. Minutu, monsieur,
rekla bih, a zatim potrala kroz stranja vrata i otila potanskom koijom
do Calaisa. Buckingham bi me primio. Tako je rekao madame. Mogla bih
poeti ispoetka. Ako ne zna da sam ga prepoznala, mogao bi otii i dati
mi vremena da pobjegnem, pomislila sam izbezumljeno. No, onda sam se
nasmijeila kao da je sve u redu i odgovorila: Laskate mi, kapetane! Oito
znate kako oarati dame. No, recite mi, kako vam mogu pomoi?
Doao sam potraiti melem za zatitu od oruja, madame, koji ima
udesna svojstva. Nekoliko uglednih lijenika s kojima sam razgovarao
kune se da djeluje.
Postoji nekoliko varijanti koje pripravljaju osobe koje poznajem, iako ja
ne znam njihovu tajnu. Mogla bih vam nabaviti dvije vrste, ali u oba bi
sluaja bilo bolje da idete onomu tko ih pripravlja: upute za njegu rane
variraju s formulom koja se koristi za podmazivanje oruja. Dopustite mi
da vam dadem adresu monsieura Jordaina, farmaceuta. Monsieur
Jordain bio je raspaiva tolikih La Trianoninih upitnih proizvoda, predat
e joj narudbu kada bude isporuivao krastae.
Znai, ne prodajete smjese, madame de Morville?
Dragi moj kapetane, kada bi moj pokojni suprug, markiz de Morville,
pokoj mu dui, doznao da sam okaljala njegovo ime trgovinom, okrenuo bi
se u grobu! Ja koristim svoj dar kako bih savjetovala dame iz dobrih
obitelji to ih eka u budunosti. Ah, rekla sam, maui rukama pred
svojim licem, to je neko bila bezazlena salonska igra u mojoj mladosti,
sada je, naalost, oslonac moje starosti. Ipak, s obzirom na to da vidim
kako procjenjivaki gledate oko sebe, zahvaljujui dobroti tih istih dama,
mogu si priutiti dovoljno za pristojan ivot kako bih izbjegla sputanje
ispod svojega ranga. Ponovo je okrenuo glavu prema meni brzim
pokretom mislio je da nisam primijetila kako mjerka moje slike,
namjetaj, srebrninu u ormaru, okom strunog procjenitelja.
Sve ovo... dobili ste iskljuivo od gatanja? upitao je.
Kapetane Landart, oito ste predugo bili na fronti, inae biste znali da u
Parizu nevjerojatna moda proricanja sudbine raste svakim danom. Ljudi
me zovu kako bi nali izgubljene predmete, otkrili skrovita ljubavnika,
savjetovali se oko zaruka i tisuu drugih stvari. Morala bih biti budala da
troim svoje vrijeme na ita manje unosno ili vie rizino! Priao je blie,
kao da e me neto pitati, ali na vratima se zaulo kucanje.
ao mi je, ini se da je u moje vrijeme posjeta nagrnulo vie ljudi nego
to sam mislila. elite li da vam gatam iz kugle, kapetane? Mustafa se
vratio s vrata i najavio lakaja u nepoznatoj sivoj livreji. inilo se da je
Desgrez uznemiren, pokoleban.
Madame de Morville, poeo je lakaj, moj gospodar alje ovaj dragulj
sa svojim najdubljim isprikama i najvatrenijom nadom u obnovu onog
njenog osjeaja to ste ga jednom dijelili. Prije nego to sam uope
mogla odgovoriti da neu nita prihvatiti od vojvode de Brissaca, sluga je
skinuo svilenu tkaninu s prekrasnog koveia od palisandovine, ostavio
ga na mojem kaminu i urno otiao. Primijetila sam da ni jednom nije
dotaknuo kovei golim rukama.
Oh, dovraga, jo jedan! promrmljala sam sebi u bradu. Taj ovjek
oito misli da sam glupaa!
Neto ste rekli, madame de Morville? Glas iza mene djelovao je kao
udarac i prekinuo tijek mojih misli. Sada je bio na meni red da budem
smetena. Ostavila sam se razmiljanja o koveiu da se suoim s
Desgrezom. Samo razmiljam naglas, kapetane... uh, Landart. Recite mi,
elite li da vam itam iz kristalne kugle? Znala sam da bi ga moje pitanje
moglo otjerati. Mnogi mukarci ne vole da im se prorie sudbina, vjeruju
da je to ensko praznovjerje najgore vrste. Fiziognomija, grafologija i
zatita od oruja, meutim, raunaju se kao znanosti te su stoga
prikladno muke, nisu uope praznovjerja. Desgrez je oito bio ovjek od
znanosti. Bio je prilino crven u licu i proao je prstom ispod ovratnika,
kao da se gui od dosade. Ah, da ste istinski znanstvenik, Desgrez, zatraili
biste da vam gatam kako biste me uhvatili u klopku, ba kao to ste se
udvarali madame de Brinvilliers.
Hm... Ne sada. Ne, adresa je dovoljna. Moram li vam platiti? Ne, bio
je rastrgan izmeu praznovjerja i znanosti. eli da mu gatam, ali se ne
usudi pitati. eli me iskuati, dokazati da sam varalica. No, to ako nisam?
Naplaujem samo gatanja, monsieur. Leerno, kao da eli prikriti
svoje osjeaje, otiao je do kamina i prstima opipao kovei, izgledalo je
kao da bi ga mogao otvoriti.
Za Boga miloga, ne dirajte ga!
Okrenuo se uvi prizvuk straha u mom glasu i, osjeajui moju
ranjivost, rekao je: Madame, to je izniman dar. Oprostite mi na znatielji.
Dragulj koji se nalazi unutra sigurno je velianstven!
Doista velianstven, kapetane. Kao i veina darova od velikaa. Zbog
neega u mojem glasu zagledao se u moje lice. Kao da je posumnjao u
neto to je vjerovao o meni. Zadovoljimo oboje nau znatielju o
Brissacovu blagu, rekla sam i dola do svojega stola, otvorila ladicu te
potraila rukavice i jedan od mojih tapia za mijeanje elini. Stavivi
rukavice, paljivo sam podignula kutijicu s kamina, okrenula je tako da se
otvori s meni suprotne strane. Tada sam je stavila na mramor kamina i
vrkom tapa otvorila kopu.
Zanimljive mjere opreza, markizo. Pogotovo za dar od nekoga tako
visokoga ranga Brissac, rekli ste?
Jeste li vidjeli mali elini iljak ispod kope? Odmaknite se. Kada sam
tapom otvorila poklopac, zaulo se naglo klik i zveket kada je mali vijak,
tanak gotovo kao igla, odletio u kamin. Zaustavila sam kapetana kad je
posegnuo za kutijom. Nemojte je podignuti bez rukavica! Ne znam je li
kutija otrovana kao i strelica. Iz depa je izvukao par tekih konih
rukavica, navukao ih i uzeo strelicu i kutiju.
Ingeniozno! rekao je. Princip samostrela, sasvim umanjen. Recite mi,
markizo, jeste li ikada ve primili ovakve darove? Kako ste posumnjali?
Poznavajui poiljatelja, bio bi ili mehanizam ili iva guja. Drago mi je
da nije bila zmija. Ne podnosim ih!
Smijem li ponijeti ovu kutijicu sa sobom? upitao je leerno.
Sigurno ne ispaljuje dovoljno daleko da bude korisna na fronti,
kapetane Landart!
Madame de Morville, prestanite glumatati! Prepoznali ste me ba kao i
ja vas. U ime policije, molim vas da mi predate ovu kutiju. Takoer mi
recite u kakvoj ste vezi s pokojnom ljubavnicom vojvode de Vivonne i
zato ste je maskirani posjetili na umoru.
Oh, dobro, uzdahnula sam, sruivi se u svoj naslonja kao da su me
pretukli. No, iza oputena izgleda moj je um galopirao poput trkaeg
konja.
Prvo sam kupovala vrijeme da isplaniram strategiju: Mustafa, donesite
neto u to e kapetan Desgrez zamotati kutiju. Ne elim biti kriva ako
dobije osip! Kada je otiao, okrenula sam se Desgrezu i rekla:
Mademoiselle Pasquier bila je moja dobra klijentica i prijateljica. Vraare
znaju mnoge tajne, kapetane Desgrez, a ja sam znala njezinu. Savjetovala
sam joj da ne ide Longuevalu, ali vojvodi je njezina trudnoa bila...
nezgodna te ju je ipak odveo k njemu. Kada mi se neko vrijeme nije javila,
otila sam u Chtelet i u bolnice... Nisam si mogla pomoi, pri pomisli na
Marie-Anglique , na oi su mi navrle suze.
A maska? Desgrezov je glas zvuao gotovo njeno. Oprez, povikao je
moj um, eli iskoristiti tvoju slabost i namamiti te da kae vie nego to
treba.
Kapetane Desgrez, bojala sam se da e me se osumnjiiti da sam ja
naruila pobaaj. Takva sumnja uvijek padne najprije na ene, a pogotovo
na ene kao to sam ja udovica, sama... uzdahnula sam
melodramatino. inilo se da mi ne vjeruje. Nastavila sam: Slijedite me
tjedan dana, monsieur Desgrez, kao to vjerojatno i hoete, i vidjet ete
da imam toliko klijenata da nemam potrebu baviti se sumnjivim
poslovima. Ugled mi je vaan i jako pazim da ga zatitim. Da, uinite to, vi
policijsko njukalo, slijedite me do Saint-Germaina gdje u zabavljati
kralja, a vas nee primiti niti u predvorje pa makar nosili svoje najbolje
odijelo! Zatim ete shvatiti u to ste se upleli i odstupiti. Pogledala sam ga
u oi. Prihvaam izazov, govorile su.
Zatim je ustao, ogledao se, kao da je htio otii. Zastao je nakratko,
pogledavi me. Samo jo jedno pitanje, madame de Morville. Koliko
doista imate godina? Ako budem ustrajala u lai, nee povjerovati u
ostalo, pomislila sam. Moram rei istinu, iako to otvara nove opasnosti.
Devetnaest, kapetane Desgrez.
Vi ste strana ena, markizo! Prevarili ste pola Pariza! Nije mi se
sviao njegov ton.
Preklinjem vas, nemojte me razotkriti! Moja klijentela ovisi o mojoj
starosti, razumijete.
Policijski zapisnici se ne objavljuju na svakom uglu, madame.
Lakovjerni e i dalje vjerovati. Kada je odlazio, pomislila sam kako mi je
drago to vraanje nije protuzakonito. Da jest, on bi prvi traio da me se
uhiti. Jo gore, njegova znatielja je pobuena. Kada uporan ovjek ne
uspije dokazati svoju najdrau teoriju, trait e po spisima dok ne smisli
drugu. Sada kada je bila neodriva njegova teorija da obavljam pobaaje,
pokuat e saznati to sam zapravo suradnica trovaa, onih koji
obavljaju pobaaje, stranih pijuna, koja je to propustila prijaviti policiji.
To je, naravno, bio je jednako loe i jednako kobno. Obuzela me jeza.
Poeljela sam da mogu proitati vlastitu sudbinu u svojoj kugli.
***
Velike se prigode esto ne pokau onakvima kakve oekujemo da e biti, a
moje pojavljivanje pred kraljem svakako je bilo dokaz tog naela. Bilo je
jasno da e biti problema im su me uveli u golemi salon visoka stropa, s
golemim tamnim starim tapiserijama i blistavim svijenjacima. Ugledala
sam kralja u dvorani, smijao se sa svojim monsieurom Primijeni.
Desetak dvorana stajalo je u blizini i smijalo se, oponaajui kraljevo
raspoloenje. Njihove su se ene hihotale iza svojih lepeza. U sredini
prostorije bio je neobian predmet. Odmah sam ga prepoznala: arobni
klaviembalo maestra Petita iz kazalita na sajmu Saint-Germain. Svi su bili
zadivljeni, bez vidljivih poluga ili dodira ljudske ruke, svirao je arije po
nalogu samoga maestra. Dobro je od njega ivio, nosio ga je na turneje po
raznim sajmovima u kraljevstvu, a nitko nije mogao proniknuti kako radi.
Odnosno, do sada. Crvena lica, maestro se stidljivo klanjao pred kraljem.
Uz njega se klanjao maleni djeak koji je ispuzao iz unutranjosti
instrumenta. Kralj je priao klaviembalu da pregleda sustav unutarnjih
poluga kojim je djeak, maestrov sin, udo od djeteta, svirao melodije.
Dvorani, slijedei primjer Njegova Velianstva, u utrci za bolji poloaj
izvikivali su: Genijalno!
Oh, kako besramno!
Kakva drskost! i slino. Veer zabave i raskrinkavanja nedvojbeno je
osmislio Primi. Svakako je imalo njegov biljeg. Oduvijek sam sumnjala da
je u meni vidio suparnicu, a sada mi je jednim potezom mogao upropastiti
posao, ba kao i jadnog maestra Petita, s bezazlenom alom.
Duboko sam se naklonila kad me Primi predstavio Njegovu Velianstvu.
Uspravila sam se i vidjela da me Kralj Sunce pozorno promatra. On je
nosio justaucorps
[37]
od tekog plavog baruna, izvezen zlatom i
dijamantima, tamnoplavi eir obrubljen zlatom i prekriven crvenim
perjem, ukastosmee barunaste hlae, crvene svilene arape i cipele s
visokim crvenim petama i crvenim svilenim manama. ipka na vratu i oko
zapea padala je poput slapova.
Na Primi nam kae da ste stari vie od jednog stoljea, madame de
Morville! Zasigurno ete, kao uslugu unapreenja ljepote u naem
kraljevstvu, podijeliti svoju tajnu s onim nesretnim damama koje imaju
samo treinu vae dobi!
Vae Velianstvo, poaena sam velikim komplimentom koji ste dali
mojoj ouvanosti, ali naalost alkemijska formula po kojoj su se moj ivot i
mladost produili izgubljena je.
Velika je to teta jer smo uli i od monsieura de Neversa i milorda
Buckinghama da posjedujete i tajnu obnove djevianstva! Samo to bi vam
trebalo osigurati mjesto u povijesti svjetskih uda! Osjetila sam kako se
rumenim pod slojevima teke bijele minke. Nije krenulo u dobrom
smjeru.
U carstvu gdje je obitelj vrlina, kao to je naredilo Vae Velianstvo, to
je uglavnom suvian talent u kraljevu se pogledu vidjelo da mu je to
laskanje dosadno iako bih se moda mogla obogatiti da otputujem u
inozemstvo.
Oi Njegova Velianstva nakratko su zlurado bljesnule.
Primi, to mislite, gdje bi se ova tajna mogla najskuplje prodati ? U
Milanu?
Primi, stojei uz tame Njegova Velianstva, ljubazno se nasmijeio i
odgovorio: Prije u Rimu, Vae Velianstvo. Skupina okupljenih
znatieljnika zanijemjela je na ovu drskost. Kralj se, meutim, nasmijao s
odobravanjem. Kad se oglasio kraljev smijeh, dvorani su se pourili
takodet proizvesti isti zvuk. Vidjevi kako su brzo dvorani promijenili
raspoloenje, kralj se ponovno nasmije, ovaj put njima, a zatim je
promatrao kako smijeh putuje, irei se dvoranom, ak i do onih koji nisu
mogli uti razgovor. Njegovo Velianstvo se zabavljalo. Sve je bilo u redu.
Dakle, madame de Morville, Primi nam kae da moete predvidjeti koja
e karta biti baena i druga uda budunosti.
Mogu, Vae Velianstvo! To je razlog zato nikada ne kartam, iako mi
to bolno kvari zabavu.
Zamislite, ne karta! Ako se ikada ponovo udate, madame, va e vas
suprug smatrati blagom! Pomislite na utedu, Primi! Moda bismo mogli
zapoeti modu medu damama!
Ah, ali Vae Velianstvo, ima onih koji e rei da je to najbezopasnija
od zabava u koje se dame uputaju! odgovorio je Visconti s lukavim
osmijehom.
I tako, usred opega veselja, itala sam iz vaze i predvidjela koja e karta
biti baena, trik koji sam usavrila tijekom proteklih nekoliko godina u
parikim salonima. Traila sam da jedan ovjek mijea, drugi podijeli, a
sam je kralj pregledao kartu. Pljeskali su mi, divili mi se, proglasili su me
ak i boljom od arobnjaka na Sajmu Saint-Germain, a jo sam k tomu bila
samo ena!
Primi nas zabavlja itajui karakter iz rukopisa, rekao je kralj.
Predlaem natjecanje u grafologiji izmeu ampiona i nove izazivaice!
Okrenuo je bezizraajno lice prema Viscontiju, koji je pocrvenio od ljutnje.
Monsieur Primi e pobijediti, odgovorila sam, jer ja nisam grafolog.
Meutim, predlaem partnerstvo za ovu veer. Povremeno u kugli vidim
sliku ovjeka koji pie pismo, ak i kada je zapeaeno i ne vidi se to je
napisano. Predlaem da uzmemo zapeaeno pismo i opiemo autora, a
onda ga monsieur Primi moe otvoriti i analizirati karakter pisca.
Izvrsno, izvrsno! Sjajna igra! promrmljali su dvorani. inilo se da je to
pobudilo kraljevo zanimanje, okrenuo se jednom od svojih dvorana i
zatraio da donese neka pisma iz njegove radne sobe.
Njegovo Velianstvo mi je osobno predalo prvo pismo, s time da ga je
najprije proitao, nasmijeio se, a zatim ga preklopio i ponovno zatvorio.
Ta je igra bila tea nego karte. Drala sam pismo na mjestu na vazi
jednom rukom, a drugom sam krivudala oko dna kugle. Duboko sam
udahnula da se smirim i pogledala duboko u vodu, s onim neobinim
osjeajem oputanja koji omoguuje pojavu slika. Vidjela sam dotjeranog
malog ovjeka pod tekom minkom s golemom raskono nakovranom
vlasuljom. Nosio je cipele s crvenim nevjerojatno visokim petama. inilo
se kao da je zaokupljen biranjem plesne haljine kod krojaa za dame koji
je drao niz crtea. Bio je to Monsieur, kraljev brat.
Vae Velianstvo, pisac ovoga pisma je Monsieur, vojvoda od
Orleansa. Zauo se agor divljenja. Primi Visconti je otvorio pismo.
Izgledao je ljutito.
Budui da je potpisano, Vae Velianstvo, nema sumnje o podrijetlu
pisma. Moja analiza bila bi suvina. Dopustite mi da uzmem sljedee
pismo. S udnim osmijehom, kralj mu je uruio sljedee pismo, nakon to
je najprije presavinuo njegovu donju polovicu, tako da potpis ne bude
vidljiv. Visconti je zakiljio prema tekstu, pogledavajui sa svih strana.
Doista je bio pravi glumac.
Ovo je napisao tati starac koji se smatra daleko veim nego to doista
jest, proglasio je Primi.
Pogledajte potpis, Primi pozvao je kralj. Svima u prostoriji zastao je
dah. Bio je to kraljev vlastoruni potpis.
Da vidimo to e madame de Morville rei, predloio je kralj. Oh, kako
neugodno, pomislila sam. Kralj je namamio Primija u zloin njegova javnog
vrijeanja, ali Primi je njegova dvorska luda i mukarac, pa e mu to
oprostiti kao dio ale. Sa mnom to nee proi tako glatko. No, poloila sam
pismo na staklenu kuglu i priekala da se pojavi slika.
Stariji gospodin u obinoj crnoj odjei, bez brkova. Ima golemu, ali
staromodnu vlasulju i lane zube koji mu loe pristaju.
Kraljev tajnik! povikao je jedan od dvorana. Pa da, to je potpuno
njegova slika! uzviknuo je drugi. Hvali se da savreno oponaa kraljev
rukopis! dodao je trei. Podignula sam pogled prema Primiju. inilo se da
mu je poprilino laknulo. No, kraljeve su tamne oi bile prikovane za
mene. Na nepominom licu oitavala se sumnja i neki tihi uas. To je loe,
pomislila sam. On vidi ili da su njegova najdublja praznovjerja istinita te da
se njegove tajne mogu doznati uz pomo magije ili da ja, koja sam izvan
drutva, imam mreu pijuna koji su prodrli u njegov najui krug. Nisam
znala to od toga misli.
Dakle, monsieur Primi, jesam li vas nadmaila?
Teko, odvratio je melodramatino Visconti.
Ah, ali spasila vas je od zloina lse-majest
[38]
, nije li? rekao je kralj,
koji je naas zaboravio svoje iznenadne sumnje te ga je sada zabavljala
Primijeva zbunjenost. Recite mi, madame de Morville, predviate li
ikada... neto... ozbiljnije?
Katkad, iako uvijek upozoravam klijente da budu oprezni. Ne vjerujem
da je budunost neizbjena, nego da je to samo ono to bi se moglo
dogoditi, ako sve nastavi ii ovakvim tokom. to ste dalje od sadanjosti,
to je tek puka vjerojatnost.
Dakle, karte su najpreciznije jer je to najblia budunost?
Upravo tako, Vae Velianstvo! Uzeo je pismo iz depa i stavio ga na
stol ispred mene.
Recite mi to e se dogoditi s piscem ovoga pisma.
Vae Velianstvo, ne mogu vam nita rei osim slike. Cijela pieva
budunost skrivena je i od mene.
Nastavite, reklo je Njegovo Velianstvo, mahnuvi nestrpljivo svojom
rukom punom prstenja. Slika koja se pojavila bila je neobino jasna.
Pisac ovoga pisma nizak je ovjek, gotovo grbav, s vlasuljom koja mu
ne pristaje i odjeom koja se ini jako skupa, ali je provincijalnog kroja.
Ima iznimno velik, orlovski nos i mala, iroka usta kao usjeena u lice.
Brada mu je slabo izraena. Kralj se nasmijeio uvi moj opis. Oito su ga
i drugi prepoznali jer su se i oni nasmijeili. ini se da stoji u privatnoj
kapeli... kao da... ini mi se da se... eni!
Za koga? apnulo je Njegovo Velianstvo.
Ne poznajem ni enu. Ona je oito vrlo imuna dama, prilino mlada,
privlana, tamne kose i veoma visoka. Mukarac joj jedva see do ramena.
Ona nadvisuje svoje pratilje i nekoliko drugih mukaraca u sobi. Kralj je
izgledao bijesno.
Vaa drskost, madame de Morville, premauje ak i onu monsieura
Primija!
Duboko alim ako sam uvrijedila Vae Velianstvo, ali ja uope ne znam
tko su ljudi na toj slici.
Uope ne znate? kralj me prodorno gledao oito je bio navikao
istjerivati istinu iz ljudi tako to bi ih prestraio prodornim pogledom.
Nimalo! odgovorila sam.
Onda moda, madame de Morville, moram razgovarati s vama daleko
od ostalih Primi, prestanite me slijediti, elim razgovarati s madame de
Morville nasamo! Odveo me iza golemog, ukraenog paravana koji je
titio dvoranu od povjetaraca koji bi puhali kroz dvokrilna vrata kada su
bila otvorena. Moj mi tajnik kae da je markizat de Morville izumro ovih
zadnjih dvjesto godina. Test istine.
Jest, Vae Velianstvo.
Onda je vaa loza autentina?
Sastavio ju je monsiuer Bouchet, genealog. Jednako je autentina kao i
mnoge druge na dvoru.
Nisam vas to pitao, madame! elim istinu! Odgovorite mi iskreno i dat
u vam rentu od dvije tisue libra. Pokuate li me prevariti, dat u vas ivu
spaliti na Place de Grve! Pogledala sam ga. Dvije tisue libra nije bila
sitnica, ali ve sam zaraivala vie od dvije tisue libra mjeseno. Prihvatiti
njegovu dareljivost inilo se malo prevelikom rtvom. Ipak, alternativa je
bila gora. Koliko uistinu imate godina? upitao je.
Vae Velianstvo, imam devetnaest godina. inilo se da mu je uvelike
laknulo.
A vae pravo ime i podrijetlo?
Moje ime je Genevive Pasquier, roena sam ovdje u Parizu. Moj je
otac bio financijer Matthieu Pasquier, koji je propao 1661. Umro je, a da
mi nije ostavio miraz, pa od tada ivim od svojega umijea. Njegov se
pogled suzio. Nisu mu se sviali nikogovii. S majine strane, obitelj je u
rodu s Matignonima. Na ovu vijest oi su mu se promijenile, ispunile su
se iskrenom znatieljom.
Zato vaa majka ne zatrai rentu da joj ki ne zavri u moralnoj
kaljui?
Vae Velianstvo, ona je mrtva. Kralj je razmiljao trenutak.
Recite mi, tko vas je obavijestio o mojim pismima i poslovima?
Nitko, Vae Velianstvo. Otkad gatam, nauila sam mnoge tajne od
ena, ali one su o ljubavi, a ne dravnitvu.
Da, da, mora da je tako, rekao je, hodajui u krug, te je promrmljao:
I dalje kaete da ne znate tko je napisao pismo?
Ne, uope ne znam, Vae Velianstvo!
Onda pogledajte ovo! Nakratko je podignuo pismo tako da sam mogla
vidjeti potpis. Bio je to potpis protestantskog kneza Vilima Oranskoga,
namjesnika Nizozemske, najveeg neprijatelja i suparnika Luja XIV. Uspjela
sam samo letimino baciti pogled prije nego to ga je vratio u dep, ali bilo
je jasno da je odbio kraljevu ponudu da uzme za enu njegovu nezakonitu
ker, koju je imao s madame de Montespan. Reenica koja mi je zapela za
oko bila je ova: Oranski su knezovi navikli uzimati za ene zakonite keri
velikih knezova, a ne njihovu kopilad. Ajoj...
ena koju ste vi opisali ne moe biti nitko drugi nego princeza Marija
Engleska, koja je poznata ne samo po svojoj ljepoti nego i po svojoj visini.
Ajoj! ak i gore. Govorilo se da je kralj namijenio Englesku svojem
nasljedniku Dauphinu
[39]
, ime bi osigurao jo jedno kraljevstvo u svojoj
orbiti i njegov povratak pod katolianstvo. Nisam mogla proreci nita
uvredljivije ili opasnije. Kralj je promatrao moje lice. Dakle, ini se da
sada razumijete. Ili ste najdrskija ena u ovom kraljevstvu ili ste ispravno
predvidjeli da e moj najgori neprijatelj jednoga dana postati kralj
Engleske. I u oba sluaja sam u nevolji, pomislila sam. Bilo kako bilo,
nastavio je, zasluujete da vas se doivotno zatvori! Ali ja sam vam
obeao rentu. Recite mi iskreno, izmiljate li to to tvrdite da ste vidjeli u
kristalnoj kugli?
Vae Velianstvo, veina vidovnjaka koji itaju iz vode su lani. Lako je
postaviti saveznika koji e vam tajnim znakovima ruku dati podatke u vezi
s osobom koja polae svoje ruke na staklenu kuglu. U mojem sluaju,
meutim, slike dolaze iz vode poput malih snova sastavljenih od komadia
odraza. Tumaim ih najbolje to mogu, kao to vi moete vidjeti slike u
oblacima. I moram vam takoer rei, moje se slike pospjeuju opijumom.
Kimnuo je glavom kao da je ta zadnja informacija sve objasnila. Slike su
uglavnom besmislene, a ja ih tumaim tako da zadovoljim svoje klijente.
A jeste li ovo predvidjeli prema tumaenju?
Ne, Vae Velianstvo. Vidjela sam prizor: mukarac, ena, sveenik,
svjedoci.
Onda ste zaradili svoju rentu, mademoiselle Pasquier, za to ste imali
moje obeanje, obeanje kralja. No, ako bilo u kojem trenutku ujem da
ste ijednom javno gatali gledajui u vodu, zatvorit u vas u Pignerol
[40]
!
Incommunicado
[41]
! A i to je, takoer, kraljevo obeanje!
Veer je bila gotova. No, kada su me odveli iz dvorane, Primi me je
zaustavio.
Maknite mi se s puta, monsieur Visconti! Vi ste mi ovo namjestili!,
povikala sam.
Ha! Ponudio vam je vraarsku nagodbu iza paravana, zar ne?
Pokuala sam odgurnuti Primija u stranu, ali on me izbjegao i ponovo se
pojavio na mojem putu.
Ne znam to mislite! odgovorila sam.
Ponudio mi je osam tisua libra da mu kaem kako sam analizirao
rukopis.
Osam tisua? Meni je ponudio samo dvije tisue! Bila sam ogorena.
To je zato to ste ena, markizo.
Samo se vi naslaujte, vi bijedni Talijanu! Unitili ste mi posao!
Pa to je posve nepravedno! Naposljetku, ast je kad vam kralj uniti
posao.
Ne elim vas nikad vie vidjeti, Primi! Bijesno sam koraala uz njega
do nosiljke koja me je ekala u vanjskome hodniku. Krasna ast, pomislila
sam dok su me nosai prenosili do moje koije. Hladan vjetar jesenje noi
oinuo me po licu dok sam ulazila u koiju za povratak u prenoite.
Najprije je unitio Fouqueta i oca, a sada mi je oduzeo posao kojim sam
zaraivala za ivot. Po drugi put u mom ivotu unitio me Luj XIV.,
pomislila sam.
Nova misao: Treba se uvati velikodunosti kraljeva gotovo koliko i
njihova gnjeva.
No, mnogo vee iznenaenje ekalo me je kada sam se vratila kui, tako
blijeda od neprospavane noi, kao da sam nanijela dvostruki sloj svoje
bijele minke. Na mojim su vratima bili policijski peati. Dok sam ih s
nevjericom gledala, iz zaklona oblinje vee izaao je kapetan Desgrez s tri
prilino visoka narednika.
Madame de Morville, eljeli bismo da poete s nama, rekao je. I prije
nego to sam se uspjela snai, ukrcali su me, zajedno s torbom, u koiju za
Chtelet.
ETRDESET ETVRTO POGLAVLJE
Desgrez je utke sjedio i promatrao me stijenjenu izmeu dvojice
narednika nasuprot njemu. Budui da sam sjedila leima okrenuta smjeru
vonje, nisam vidjela mesnicu kad smo se pribliavali Chteletu, ali osjetila
sam njezin miris. Hrpe iznutrica razbacane, ulicama je tekla ivotinjska krv
i prljavtina u Parizu su klaonice bile loi susjedi, osim za zatvor. Poela
sam u sebi nabrajati mogue razloge da me stave u pritvor. Svakako su bili
brojni, zakljuila sam kada sam malo promislila. Ono to i nisam uinila,
barem sam vidjela ili ula za to. Znala sam dovoljno o podzemnom ivotu
Pariza da nestanem za cijeli ivot. I oni bi zapeatili kuu. Sumnjala sam da
bi mogli nai moj koveg i zalihu zabranjenih knjiga u skrovitu iza zidne
obloge. No, zadnja od mojih kodiranih poslovnih knjiga ostala je u ladici
mojeg nonog ormaria. Razbijala sam glavu pokuavajui se sjetiti to je
bilo u njoj. Jesam li bila dovoljno oprezna? A tu je bio taj straan dogaaj s
kraljem. to ako je odluio stati na kraj mojem politikom gatanju time to
e me doivotno zatvoriti s lettre de cachet? U tom sluaju, nikada ne bih
ni saznala zato su me zatvorili! Neu nita govoriti dok mi ne proitaju
optube, pomislila sam. Tada u moda uspjeti neto smisliti.
Pokrivena kola mrtvaka kola Chteleta prola su pokraj nas u
suprotnom smjeru. Vonj koji je dopirao od njih bio je toliko odvratan da su
voza i pratioci vezali rupce preko lica. Vodili su mrtvaca po kojega nitko
od obitelji nije doao da ga prema naredbi Les Filles Hospitalieres de
Sainte-Catherine
[42]
, gdje su asne sestre ispunjavale svoju svetu dunost i
pripremale raspadajua tijela za ukop na Cimitiere des Innocents. Glavom
mi je prola slika d'Urbec kako slijedi moj lijes i oi su me zapekle. Zar
nikada nee saznati to mi se dogodilo kad se vrati? Nos kao da mi je
curio, a ruke su mi se tresle. Desgrez je rupiem pokrio svoje lice. ak i
ovjek koji je mogao cijelu no ravnoduno sjediti kraj trupla koje gori
guio se od smrada izgubljenih dua Pariza. Misli su mi treperile kao
svijea na propuhu. Moda sam se razboljela, pomislila sam.
Oekivala sam da e koija proi mranim pothodnikom i dovesti nas do
zatvorskog ulaza. No, umjesto toga okrenuli smo se, proli pokraj tornjeva
blizanaca i njihova sredinjeg luka, na kojemu je neprimjereno stajao kip
Blaene Djevice Marije, i uli prema krilu zgrade u kojem su bili smjeteni
sudovi i straarnice te sudski inovnici. Izala sam teturajui iz koije.
Desgrez se nasmijeio kada su me narednici morali pridrati na naem
putu uza stube u golemu staru tvravu. Na rat ivaca je poeo, kao da je
objavio, a vi gubite.
Nakon to smo proli kroz dug, vlaan hodnik, uveli su me u predvorje
gdje je nekoliko inovnika sjedilo za visokim stolovima i prepisivalo
biljeke u poslovne knjige. Redovi muketa i kopalja visjeli su na zidovima,
a mukarci u plavim odijelima i bijelim eirima s perjanicom policijske
odore besposleno su sjedili na drvenim klupama. Sredite policijske
konice, pomislila sam. No, postojalo je i sredite unutar sredita. Proli
smo skrivenim hodnikom do uske sobe s bogatim oblogama, s visokim
stolcem i tekim stolom iza niske drvene ograde. Tajna komora za
ispitivanje osumnjienika visoka poloaja. ekajte, rekao je Desgrez.
Sjednica jo nije zavrila.
Trenutak poslije otvorila su se unutarnja vrata i pojavio se sam La
Reynie, s blijedom, tekom vlasuljom, u dugakoj crvenoj sudakoj halji i
bijelim lanenim gajtanima general-pukovnika policije. Slijedio ga je pisar.
Monsieur de La Reynie! Desgrez je skinuo kapu i obratio se svojemu
efu, koji se zagledao u mene svojim tekim, inteligentnim oima. ovjek
koji je nadzirao muenje markize de Brinvilliers. S njime se nije smjelo
igrati, pogotovo na njegovu vlastitom teritoriju.
Kapetane Desgrez... Vidim da ste doveli takozvanu madame de
Morville. Izvrsno! odgovorio je La Reynie, ponudivi Desgrezu da sjedne
na jedan od stolaca bez rukohvata koji su bili poredani u prostoriji, ali je
mene ostavio da stojim. Dok sam ondje stajala, shvatila sam da me glava
poela strano boljeti, toliko jako da sam jedva mogla razmiljati. Osjeala
sam kako mi niz sljepoonice poinje tei hladan znoj. Zatim mi je udove
zahvatilo lagano drhtanje. Prokletstvo, prokletstvo! Nisam uope bila
bolesna. Nedostajala mi je moja doza napitka. A sada sam morala biti
sasvim pri sebi. Gotovo da sam mogla vidjeti lijepu zelenu boicu kako lei
na dnu moje torbe, koju je drao taj veliki klipan od narednika.
Madame, izgledate blijedo, rekao je La Reynie. Trebate li sjesti?
Nije mi se svidio ton njegova glasa, sve to lano suosjeanje koje je
prikrivalo neto sasvim suprotno. Reci mu da ti treba napitak, povikalo je
moje tijelo, urlajui kroz snanu glavobolju. Tiho, vikao je moj um. eli li u
potpunosti biti preputena njegovoj milosti i nemilosti ? Iznenada sam
sjela na mali drveni stolac rezerviran za one koje ispituju. Tijelo, koje
obino pobijedi u ovim unutarnjim sukobima, pokrenulo je moja usta:
Monsieur de La Reynie, monsieur Desgrez, oprostite mi, ali patim od
starake nemoi i potrebno mi je nekoliko kapi mojega, hm, lijeka za srce,
koji je u mojoj torbi. Sada je drhtanje ve bilo vidljivo. Njih dvojica su
pogledali jedan drugoga, a zatim mene. La Reynie je mahnuo rukom
jednom od narednika, koji je istresao sadraj moje torbe na oblinju klupu.
Kada su se na stolu nali kabalistiki stolnjak, tapii za mijeanje s udnim
likovima i okrugla staklena vaza, Desgrez nije mogao odoljeti a da ih ne
podigne i ne pregleda. Zatim mu je narednik dodao zelenu staklenu boicu
i majunu aicu za napitak.
Otrov? upitao je Desgrez, okrenuvi se La Reynieju.
Dodajte mi tu boicu, naredio je general-pukovnik policije. Otvorio je
boicu, provukao ju je ispod nosa te mu je na licu zablistao neobian
osmijeh.
Nije to otrov, Desgrez. Madame je uivateljica opijuma! Pogledajte
kako udno toi preciznu dozu. Time je na posao jo laki! La Reyniejev
je glas bio bezlian, a njegov jedva primjetan osmijeh ironian.
Tijelo, uvijek me upropasti! Sada sam u njegovoj moi, pomislila sam.
No, drhtanje je jenjavalo, bol prolazila i opet sam bila prisebna.
Madame de Morville, dugo vas ve imamo pod nadzorom. Vi ste
arlatanka, predstavljate se kao osoba aristokratskog roenja i obogatili
ste se na prijevaru ne, nemojte prosvjedovati. Imamo zapise. Markizat
od Morvillea ve dugo ne postoji. Jedini nain na koji biste mogli polagati
pravo na naslov jest ako ste doista stariji od jednoga stoljea. Nemojte
misliti da sam ja neka praznovjerna ena, madame. Vae tvrdnje o
dugovjenosti smatram smijenima, iako nisu protuzakonite. Meutim,
vae druge aktivnosti, madame de Morville, neto su sasvim drugo. Pisar
mu je uruio malu zelenu biljenicu, onu koju sam veer prije stavila u
ladicu svojega nonog ormaria. La Reynie ju je uzeo u svoje ruke i, uz
veseo izraz lica, leerno je prelistao, sasvim svjestan mojeg oajnikog
napora da se sjetim to je sve u njoj: imena klijenata, datumi, naknade
izraun La Voisinina postotka...
Francuski zapisan grkim alfabetom obrazovanom ovjeku u to nije
teko proniknuti, iako je bez sumnje dovoljno zbunjujue za ljude s kojima
ste povezani. Zato vodite poslovnu evidenciju pod ifrom, madame?
Da bih zatitila imena svojih klijenata od ogovaranja i moja, hm,
osobna zapaanja...
Osobna zapaanja koja bi se u nekim krugovima mogla smatrati
heretikim, ha? La Reynie je poloio knjigu na stol i izgladio stranicu,
itajui naglas: Ako je Boja narav svemona i dobra, zato bi onda On
stvorio svijet toliko ispunjen zlom? Ili On nije svemoan ili nije dobar. U
prvom sluaju, On ne bi mogao biti Bog kao to je definiran ili, u drugom
sluaju, u stvaranju zla teko Ga se moe razlikovati od avla. Stoga
geometrijski dokaz postojanja Boga mora ovisiti najprije o tonoj definiciji
zla... Jeste li uli dovoljno?
Moje misli nisu za objavljivanje.
Ah, ali one su pisani dokaz o sasvim opakom stanju uma! Jeste li svjesni
kazne odreene za slobodoumlje? Mogao bih vas poslati na stratite!
Dobro. Da onda prijeem na drage stvari? Ubojstvo, moda? Zastao je i
zagledao se u moje oi. Sada znam kako se osjea ptica kada je hipnotizira
zmijin pogled, pomislila sam. Zanima ga ujak ili dogovaranje pobaaja.
Oba bi me sluaja mogla poslati u grob, ak i da nema dokaza o
slobodoumlju. On zna sve. No, nita mu neu rei. Neu dopustiti da od
mene dobije priznanje iz straha. Morat e ii do kraja da bi dobio ikakve
obavijesti od mene.
Zato se ovako igrate sa mnom? upitala sam. Vi neto elite. to?
Ah, vrlo pametno, madame de Morville. Znao sam da va ugled vraare
mora poivati na odreenoj uroenoj inteligenciji. A negdje su vas i
pouavali, iako nalazim mnoge pogreke u vaem latinskom. Da, elim
neto od vas. I elim da shvatite kako je va ivot u mojim rukama, tako da
nemojte oklijevati pruiti mi obavijesti koje traim.
Koje su to obavijesti?
Madame de Morville, moj je posao osigurati mir u ovom razuzdanom
gradu. Svakim se danom bavim tajnim drutvima, urotama, ubojstvima. Za
to mi trebaju obavijesti o djelovanju sumnjivih osoba. Zastao je i naslonio
se kako bi bolje promotrio moje reakcije. Imam odreen broj dounika
medu ispovjednicima ovoga grada, ali njihove obavijesti uglavnom dolaze
nakon poinjenja djela nakon poinjenog zloina zloinac osjea krivnju i
odlazi do ispovjedaonice povjeriti se Bogu. Ali vraara nagnuo se
naprijed preko stola i zagledao se u mene vraara uje tajne elje grada
prije nego to one postanu djela, u samom trenutku njihova planiranja!
Vraara sa svojom visokom klijentelom ima savrenu mogunost otkriti
urotu prije nego to se ona provede!
Zastao je i okrenuo nekoliko listova moje biljenice. Evo i opet je
poeo itati naglas, oklijevajui samo malo nad stranim slovima,
Madame de Route eli povratak svojega ljubavnika, posjet 13. travnja
ove godine, v. predvianje, 100 franaka. Madame Dufontet eli da
vojvoda od Luksemburga dade poloaj njezinu muu, n.v., zaklinje se da e
ga svejedno dobiti. Grofica de Soissons eli ljubavnika najviega ranga
kralja, pretpostavljam? Samo bi vas ovo to ste zapisali moglo zauvijek
poslati u Bastilleu kada bi ljudi iz pravih krugova saznali za ovo. Trebam li
itati dalje? utjela sam.
Ne samo da znate tajne ovoga grada prije nego to postanu djela nego
ih moete i oblikovati svojim predvianjima! nastavio je. V. stoji za
vidim, zar ne? A n.v. za ne vidim? Non video ili ne vois. Prozirno.
Oholo je podignuo jednu obrvu. Vaa predvianja u svakom sluaju, zar
ne? elim znati za te strasti, ta predvianja, te osvete! Nije mi se sviao
izraz na njegovu licu. Strog, neugodan, superioran, kao da je drao pauka
u ruci i uskoro e ga zgnjeiti bez oklijevanja. Ogledala sam se oko sebe u
prostoriji s tamnim oblogama, s neupaljenim svijeama u tekim eljeznim
zidnim svijenjacima. Isti izraz lica imali su Desgrez, pisar i narednik.
elite da postanem policijski dounik? A to ako odbijem?
Onda e vas vrlo brzo sustii kazna za ubojstvo. Ponosim se injenicom
da je zahvaljujui mojim reformama pravda u ovom gradu postala pitanje
dana.
A o kojem to ubojstvu govorite? pitala sam. Najbolje je doznati dokle
su doli i to znaju.
Ha, vidim da vas je potrebno drati na kratkoj uzici! Jednako ste hrabri
kao i inteligentni! No, mislim da se poinjemo razumjeti. Od ovog trenutka
ako me pokuate makar jedanput prevariti, pobrinut u se da vas se objesi
za ubojstvo Genevive Pasquier! Zastao je da vidi efekt. Desgrezov se
pogled suzio. Nisam mogla vjerovati. Od svega to sam uinila, svega
emu sam svjedoila ili u emu sam sudjelovala, oni su me optuili za
ubojstvo sebe same! Prasnula sam u smijeh. Zvuk je jezivo odzvanjao u
gotovo praznoj komori. Savila sam se prema naprijed, a suze su mi potekle
niz lice. Gotovo sam se guila od smijeha! Lice mi je gorjelo i jedva sam
mogla disati. La Reynie je ustao, bijesan, i stisnuo ake.
Madame, ako se ne moete sami kontrolirati, zatvorit u vas u samicu
dok se ne budete mogli!
Kada je napadaj smijeha proao, obrisala sam oi nadlanicom. Smijeh se
pretvorio u tucavicu.
Ispriavam se... monsieur de La Reynie... hik... Vidite, to nije mogue...
hik... jer ja sam... hik... Genevive Pasquier!
To nita ne mijenja! odbrusio je Desgrez. Ah, Desgrez, znai to je bila
vaa teorija. teta, pomislila sam.
Naravno, Desgrez, iako to malo komplicira situaciju. Recite mi,
madame, kakav dokaz moete ponuditi za tu svoju tvrdnju? La Reyniejev
je glas bio bezbojan, zlokoban.
Dokaz? Pa Njegovo Velianstvo to zna. Kada sam se pojavila pred
njime, zahtijevao je da mu odam svoj pravi identitet, a zatim se zakleo da
e me pogubiti ako ikada uje da opet gatam iz vode.
Zakasnili ste, monsieur de la Reynie. Kralj Sunce mi je ve upropastio
poslovanje. La Reynie je izgledao jako ljut.
Bojim se da emo vas morati zadrati dok ne potvrdimo ovo to ste
rekli, madame, ili mademoiselle, kako ve.
Ostavite mi onda moj napitak, molim vas!
Va napitak i svezak odlinih propovijedi oca Clementa, da popravite
svoju neobuzdanu duu. I uvjeravam vas, ako ste nas i najmanje prevarili,
oduzet u vam opijum i pustiti vas da se grite dok nam ne otkrijete cijelu
istinu! Zapravo, nije loa ideja da to svejedno uinim. Odvedite je,
Desgrez! Zatvorite je u samicu, s naredbom da ne smije ni s kim
razgovarati!
***
Izala sam dva tjedna poslije financijski znatno olakana jer je obiaj
parikih zatvora da naplauju smjetaj, ba kao da su neka vrsta avolje
gostionice. Moje je jedino drutvo bilo oko koje je s vremena na vrijeme
provirilo kroz prorez na vratima, srebrna suneva svjetlost koja se uljala
po podu tijekom poslijepodnevnih sati i niz insekata. Samu i u tiini,
progonile su me strane misli. to ako me nikada ne oslobode? to ako
Florent nikada ne sazna to mi se dogodilo? Hoe li misliti da sam ga
napustila? Hoe li me onda mrziti? Tada mi je sinula nova misao. to ako
potvrde moj identitet i kralj naredi da me se vrati mojoj obitelji? Bog zna
to e uiniti tienne. Bi li zatvor-samostan bio gori od ovoga? Bi li me
Florent mogao ondje nai?
Sklupana u kutu, tresla sam se i znojila, nedostatak opijuma me
razarao. Oko bi dolo i otilo. No, kada sam poela povraati krv, boica
tinkture opijuma pojavila se na tanjuru zajedno s kruhom, ali sam bila
previe bolesna da ga pojedem. Zakljuila sam da je to znak kako me La
Reynie planira na kraju pustiti i eli moju suradnju. Pridignula sam se u
sjedei poloaj i poela itati knjigu koju mi je ostavio. Propovijedi oca
Clementa pokazale su se nevjerojatno dosadnima. La Reyniejeva mala
ala. Sada je dosada postala moj neprijatelj. La Reynie me omekao
ekanjem i s jo tiine. Listala sam knjigu od poetka do kraja i ponovo od
kraja prema poetku. Zatim sam s omraenim propovijedima postupala
kao da su ifrirani tekstovi: koristei se tazliitim matematikim
metodama preskakanja rijei i slova kako bih stvarala nove i fascinantne
poruke od bljutave, pompozne proze oca Clementa.
Zatoena njegovim propovijedima, zamrzila sam tog ovjeka iako ga
nikada nisam upoznala.
Kada su me napokon ponovo doveli u tajnu prostoriju za sasluavanje,
vrlo je malo ostalo od markize de Morville. Moja je odjea bila izguvana,
a kosa rasputena. Teka bijela minka isprala se od mojih suza. Ponienje
i neizvjesnost su za La Reynieja obavili posao koji bi inae morao obaviti
policijski muitelj, slomili su me, a da nisu ostavili traga. To je bio La
Reyniejev nain. Uvijek uinkovit. No, dao mi je i dosta vremena da
razmislim o svojoj situaciji, pa sam dola do zakljuka da me general-
pukovnik policije treba vie nego to je otkrio. Suraivat u, a onda
pobjei u neki grad koji e mi odgovarati. im budem opet kod kue,
poet u planirati. Najprije u prenijeti novac u inozemnu banku, po
mogunosti preko posrednika, pretvoriti neku svoju imovinu i vee
umjetnike predmete u nakit koji lako mogu ponijeti sa sobom...
Dakle, mademoiselle Pasquier, jesu li vas propovijedi prosvijetlile? La
Reynie je podignuo pogled sa svojega rada. Na njegovu se licu pojavio
neobian izraz kada je ugledao u kakvom sam neurednom stanju, kao da
ni on nije oekivao ono to je naao ispod krinke besmrtne markize.
Potpisivao je dokumente koje mu je donio njegov tajnik dok je ekao da
me dovedu. Uspjela sam ih proitati naopake. inilo se da je to njegov
dnevni izvjetaj kralju o prilikama u gradu Parizu. Zloini, ogovaranja,
urote ak i naopako, inilo se da je smiljeno kako bi pobudilo interes
ovjeka kojemu je esto bilo dosadno.
Neopisivo su me prosvijetlile, monsieur! Pisane su u ifri temeljenoj na
broju est. La Reynie je podignuo obrve. Ako pogledate esti redak
estog odlomka u estoj propovijedi i itate svaku estu rije, nai ete
autorov pravi smisao! Dodala sam mu knjigu. Otvorio ju je na pravu
stranicu i prstom slijedio redak.
avao... vlada... Francuskom... pobuniti... protiv... grijeha... unititi...
zmiju... tiranina.
Bilo je to vrlo lako deifrirati, zapravo. Kao to svatko zna, 666 je broj
zvijeri u Otkrivenju. Dobri otac je urotnik koji alje tajne poruke drugim
pristaama fronde i ubojicama njegove bande. La Reynie je paljivo
oznaio mjesto i stavio knjigu na stranu. Pomisao na sliku kako ispituju
pompoznog oca Clmenta me ohrabrila. Osmi lijevak, molim vas. Sada
nam recite opet, zato ste skrili poruku u propovijed? Pravo mu bilo!
Ali mi nismo ovdje da bismo razgovarali o propovijedima, rekao je La
Reynie. Govorimo o jednoj drskoj devetnaestogodinjoj djevojci koja je
pobjegla od kue da se pridrui zloincima i zgre nezakonito bogatstvo
pod lanim imenom! U mirnijim vremenima trebalo bi vas vratiti glavi vae
obitelji da vas dobro izmlati i zatvori u samostan da se pokajete! Ali vai su
zloini takvi, mademoiselle i ovdje se unaprijed nasmijeio zbog onoga
to e rei da vas je Njegovo Velianstvo umjesto toga predalo meni da
uinim s vama to god poelim. Dakle, mademoiselle Pasquier,
porazgovarajmo o vaoj budunosti...
***
Vatra je pucketala izmeu makolikih eljeznih stalaka, a jaka kia lupkala
o prozor male radne sobe Kraljice tame. Ona je ustala i natoila jo jednu
au slatkog vina. I osmijeh joj je bio ljepljivo sladak kada mi ju je
ponudila. Njezine uhode meu tamniarima rekli su joj kada e me
osloboditi te me njezina koija dovezla od Chteleta ravno do Ulice
Beauregard. Sada sam sjedila, jo vlana i izguvana, pred njezinim malim
pisaim stolom.
Eto, uzmite jo, draga moja... to ste tono rekli La Reynieju o meni?
Samo da ste moja uiteljica u umijeu gatanja i da su pristojbe koje se
navode u poslovnoj knjizi pristojbe naukovanja.
Nali su vae knjige?
Samo zadnju u njoj nije bilo niega... Bila sam oprezna... Odmahnula
je rukom, kao da eli rei da ne prihvaa moje isprike. I zato vas je
pustio?
Pa, ne bi me mogao optuiti za ubojstvo sebe same! rekla sam
nehajno. Nisam joj mogla rei istinu. La Voisinin se pogled suzio. Tako me
je morao pustiti iako mu to nije bilo drago. Stisnula je usta i poela
tapkati prstima po stolu promatrajui kiu kroz prozor.
Prokletstvo! rekla je. Postavit e dounika u va dom, za svaki sluaj.
Nekoga koga bi za malo novca lako pridobili... Sylvie, kao da su joj
neujno prozborile usne, a u isto vrijeme to je ime i meni palo na pamet.
Vraara je uutjela i dugo me gledala odmahujui glavom. Jeste li sigurni
da je to sve? upitala je sumnjiavo.
Pa, dao je moj opis straarima. Ne mogu proi carinske granice da
izaem iz grada bez njegove pisane dozvole. Zarobljena sam ovdje.
No, kralj va veliki trijumf! Pa morate izai iz grada ako vas opet
pozovu na dvor!
Zna da u nestati ako mi omogui da odem iz grada da bih ila na dvor.
I sigurno je bio kod kralja. Uostalom, svakodnevno ga izvjetava. Tako su
brzo utvrdili moj identitet da je sigurno vidio kralja. Kuglu smijem koristiti
samo uz uvjet da njemu prijavim sve zahtjeve za politika itanja i da nita
ne predviam to se tie politike.
Tako je kralj u potpunosti odrao svoju rije, promrmljala je La Voisin.
Upravo tako, sloila sam se.
Nisam joj se usudila rei za obavijesti koje je policija zatraila da im
donesem: obavijesti o ljudima u dugovima, ljudima koji oajniki trae
ostavtinu, koji bi mogli pribjei trovanjima da bi si poboljali situaciju.
Njihova su me pitanja navela na sumnju da su ispovjednici u Parizu svoj
posao jako dobro obavili i da je policija napokon otkrila trgovinu prakom
za nasljedstvo. Bilo je samo pitanje vremena kada e ih neki drugi
dounik dovesti do La Voisin. Moj je plan bio da ih preplavim beznaajnim
podatcima do trenutka kada u moi sigurno pobjei. Neu izdati kraljicu
vjetica. Jest bila sablasna, ali ipak joj bar toliko dugujem.
ETRDESET PETO POGLAVLJE
Ima neeg depresivnog u ienju kue koju je pretraila policija. Papiri,
knjige i odjea bili su razbacani posvuda. Vinski podrum bio je u neredu i
nedostajalo je pola boca. Bacili smo razbijeni porculan i poslali oteene
tapiserije na popravak.
Ne uzdiite tako, madame. Stolac se moe ponovo presvui.
Mislim da u ga dati samo zakrpati, Sylvie. I prodat u svoje slike.
Neemo vie biti ni priblino dobrostojei kao sada kada vie ne mogu
putovati s dvorom. Sivi dan odgovarao je mojem sivom raspoloenju. Ve
je prola Nova godina, ali proljee se jo inilo jako dalekim. Uspjela sam
prodati svoj stol s intarzijama od bjelokosti i najvee komade srebra te ih
pretvoriti u dvije dijamantne narukvice. No, kada sam posjetila La Reynieja
u haljini prodavaice ribe s trnica Les Halles, namrekao je nos i kad je
proitao moj izvjetaj, rekao je: Ah, odlino, ba ono to sam elio! Dakle,
recite mi, to e prodavaica ribe s dijamantnom narukvicom? Nadam se
da ne razmiljate o tome da nas napustite. Moj Desgrez je krvosljednik za
kojeg ne postoje granice. Sylvie, pomislila sam dok sam gledala kako
rukom rastjeruje vonj mrtve ribe. I nju plaa policija. Moram biti oprezna.
Oh, pogledajte, madame, pred kuom se zaustavlja koija! To je znak!
Vaa velika klijentela se vraa! Pogledala sam kroz prozor i ugledala
poznati lik u tekom, zlatnim gajtanima ukraenom kaputu i eiru irokog
oboda s perjem kako izlazi iz koije.
Ne to je Florent! Vratio se! radosno sam povikala i pourila se
otvoriti mu vrata. Njegovo se lice ozarilo kada me je ugledao i tako me
vrsto zagrlio da mi noge nisu ni dotaknule tlo.
Oh, Boe, tako sam vas se zaelio! rekao je. Toliko je vremena
prolo, pomislio sam da neete...
Da vas neu ekati? Florente, kako ste mogli? Za mene ne postoji nitko
osim vas... Bilo je divno osjetiti njegov grubi obraz na mojem. Njegova je
toplina prostrujila kroz mene. Kao da je sunce s juga ispunilo kuu. Posjeo
me i poslao Gillesa da mu donese koveg.
Zatim je pogledao uokolo, nijemo gledajui kako je nestalo srebro i
namjetaj te njeno primijetio: ini se da se situacija ovdje promijenila,
zar ne? Ah dobro, mijenja se i u cijeloj Europi. Jeste li uli vijesti o
vjenanju Oranskog princa s Marijom, engleskom princezom? Sasvim
neoekivano!
Sada je on nasljednik engleske krune. Kau da su pourili u kapelicu sa
samo nekoliko svjedoka. Ali, to ima smisla. Kralj je pokrenuo plan da
princezu otme, dovede u Francusku i prisilno uda za Dauphina.
Zapravo, Florente, ja sam to vjenanje ve odavno predvidjela. Tako su
poele moje nevolje. D'Urbec je izgledao kao da mi ne vjeruje ni rije, ali
da mi ipak duguje sasluati me.
Znate, rekao je, pola Europe je iznenadilo kako je kralj mirno primio
vijest, gotovo kao da je ve znao. Ti su jadnici dobar par, rekao je i to je
bilo sve. Prilino udno, s obzirom na to koliko je zasigurno razoaran.
Planirao je stei naklonost Svetog Oca tako to e ponovo preobratiti
Englesku na katolianstvo. Nevjerojatno! i ovdje je d'Urbec odmahnuo
glavom Kralj oito svagdje ima svoje pijune. Oranski princ kihne u
svojoj radnoj sobi, a kralj za to uje u roku od tjedan dana!
I to je dio problema, Florente. Kralj mi je oduzeo sredstvo zarade, a
policija mi je na tragu. Florent je izgledao duboko uznemiren, ali stavila
sam mu prst preko usana da ga uutkam. Ne ovdje, ne ovdje, apnula
sam. Rei u vam sve o tome za veerom.
***
Izloila sam mu problem tijekom veere u jednom od separea odijeljenog
zavjesama u stranjem dijelu modernog restorana. Na sam spomen svoje
nevolje izgubila sam tek, ali Florent je jeo kao vuk, a dok je sluao, dovrio
je i moju porciju.
Vidite, Florente, nikada nisam bila u veoj nevolji. La Reynie je
zaprijetio da e me osuditi za slobodoumlje, uvredu velianstva, izdaju, i
Bog zna to jo ako ne postanem policijski dounik. Ako La Voisin sazna da
je to zatraio od mene, gotova sam! Rijeit e me se u asu! Otrov u juhi,
nesrea, tko zna? Osim toga, ne zaraujem dovoljno novca da me poeli
ostaviti na ivotu, sada kada mi je kralj unitio posao jer se bojao da bi se
moja politika predvianja mogla koristiti urotama protiv njega. I, oh,
Florente, bilo mi je grozno u zatvoru! Bila sam sasvim sama... Mislila sam
da ete povjerovati da sam vas ostavila... A La Reynie me zakljuao samo
sa stranom knjigom... propovijedi! Poela sam plakati, prisjeajui se
svega, ali Florent je samo zabacio glavu i poeo se smijati.
ienje moralnim remek-djelima? Eh, to ja nazivam pravim
muenjem!
To nije smijeno, Florente! Bilo je uasno! rekla sam, briui suze s
oiju.
Dakle, nastavio je veselo, dovravajui posljednje zalogaje kopuna i
briui prste ubrusom, postoji samo jedan izlaz iz vaih problema.
Da, otii iz Pariza, a ja sam ovdje zarobljena poput psa na uzici.
Ne, rekao je, prije svega trebate se udati, najbolje za mene.
Kako bi to ita rijeilo? Mislila sam da ste briljantnog uma, Florente, ali
sada ispada da razmiljate samo kao mukarac!
I kao takav vrlo dobro razmiljam! Nasmijao se. Razmotrite moje
zakljuivanje. Prva toka: Ako ste udani, va brat, kao glava obitelji, vie
nema pravo na vau imovinu niti vas ima pravo zatvoriti u samostan zbog
skandaloznog naina ivota koji, usput, doista vodite. Tako La Reynie gubi
mogunost ove implicitne prijetnje nad vama. Druga toka: Kao va
suprug, mogu traiti vae nasljedstvo jer ono postaje moje. U Francuskoj,
to bi znailo godine parnienja i podmiivanja. No, u inozemstvu, to e biti
puno jednostavnije jer va brat ne posjeduje... tovie, on ni ne zna za
Cortezia et Benson!
Ali... ali...
Ne, sasluajte me! Tu je i trea toka. Policajci na barikadama
uglavnom budno paze na robu koja se krijumari u grad, a ne na
kriminalce koji se krijumare van. Mogli biste pobjei iz grada bilo u koje
vrijeme, ako ste voljni maskirati se i putovati samo s onim to moete
nositi skriveno na sebi. Poznati su madame de Morville, njezina koija,
njezini sluge. Genevive Pasquier koja putuje pjeice bit e gotovo
nevidljiva, posebno ako bude mogla obuzdati elju da nosi dva prstena na
svakom prstu. No, vi bjeite od ciganskog ivota, Ateno, vi se neshvatljivo
bojite umiranja u jarku u nekoj stranoj zemlji.
Pa to ako se bojim?
Ljubav prema materijalnim stvarima onemoguila vam je bijeg, Ateno.
Trebali ste poblie uzeti u obzir izvrsne duhovne materijale koje vam je
ponudio monsieur de La Reynie.
Ne radi se o tome... Ali moje knjige, moje srebro... pa samo namjetaj
vrijedi... Ovdje me uutkao stavivi prst preko mojih usana.
Upravo ste dokazali to sam govorio, draga. Eh sada, morate se sjetiti
da sam strunjak za tajno prenoenje sredstava u inozemstvo. Ja sam
upravo ono to vam treba. Meutim, ne mogu ni prstom maknuti dok ne
dobijem zakonsko pravo da upravljam vaom imovinom. Nagnuo je glavu
u stranu i pogledao me krajikom oka, kao da ga sve ovo zabavlja.
Florente...
Da, znam to ste htjeli rei. Morali biste mi vjerovati. Jedno je nekoga
voljeti, ali sasvim neto drugo imati povjerenja u njega, a posebno u
vaem sluaju nije li tako, mala moja arobnice? Nasmijeio se, ispio
napola prazan pehar vina i priekao da uje to u rei.
Ne, ne radi se o tome. Nego, vi biste riskirali ivot...
Riskirao? To nije nita za mene. Genevive, ja vama vjerujem iako ste
mi rekli da ste policijski dounik. Primijetio je iznenaen izraz mojeg lica i
nastavio. No, ne znate da imam boicu otrova uivenu u rub kaputa. U
mom poslu najbolje je da vas ne uhvate ivoga. Za mene je rizik ovih dana
to sam uope u Parizu, a glavni razlog to sam ovdje ste vi. No, s vama...
ivot se ini... previe dragocjen da ga odbacim. U inozemstvu imam veze
u visokim krugovima. Mogli bismo s one strane mora poeti iznova, imati
zajedniki dom, sve to ne moemo imati ovdje. Vidite li? Upravo sam vam
povjerio svoj ivot! Najmanje to moete uiniti jest da i vi vjerujete
meni.
Florente, pokuavate me na prijevaru uvui u brak. Osjetila sam kako
mi se tresu ruke.
Dakako da pokuavam! I kakav je va odgovor? Pogledala sam u dno
svojeg pehara vina, pokuavajui se odluiti. Osjeala sam kako u meni
struji strah poput groznice.
Moram... Moram razmisliti. Dopustite mi da vam kaem sutra.
I znao sam da ete to rei. Javite mi kada odluite. No, ne odgaajte
predugo, ne znamo koliko vam je vremena preostalo. Tjedni, mjeseci
imajte to na umu kada budete razmiljali o zastraujuem pitanju braka.
Te noi kao da sam se probudila desetke puta, sva drhtei.
***
Bakina papiga odluila je umjesto mene. Prehladila se od vlanog
razdoblja topljenja snijega koje dolazi neposredno prije proljea te je
sjedila sva zgurena na svojoj preki, perje joj je bilo nauureno u otunu
kuglu, a njezine crne oi bile su alosne. Kada sam je stavila kraj vatre da
se ugrije, nesretno je zagugutala.
Lorito, ti i ja se isto osjeamo, rekla sam joj.
Pakao i prokletstvo! zakrijetala je tugaljivo.
Tono! Kakva zbrka! Reci mi, da odem ili ostanem?
Sodoma i Gomora! odgovorila je ptica, podignuvi glavu u nadi.
to ti uope zna o braku? Ja znam i previe, Lorito. Zaraujem od
brakova gdje se ljubav pretvorila u otrov. to ako se udam za njega, a on
me prestane voljeti?
Oganj i sumpor! odgovorila je ptica, prikladno.
Oh, kakva si mi ti pomo? Moram odluiti treba li se vraara koja ima
problema s pola svijeta udati za avanturista koji ima problema s drugom
polovicom. Udati se za d'Urbeca to ne moe biti dobro!
Udati se za d'Urbeca! rekla je ptica, gledajui u mene jednim okom.
Pametan Lorito! Lijepi Lorito! Neto na tom ptijem licu podsjetilo me
na baku u njezinoj kapici. Izvadila sam papir i tintu, sjela i napisala pismo.
Sadravalo je samo jednu rije.
Da.
***
Ljubavi moja! povikao je kad me vidio, lice mu je postalo djeaki
nestrpljivo. Sve u ja dogovoriti! Neete imati nikakve brige na ovome
svijetu! Bilo mi je divno vidjeti ga ovakvoga, oi su mu se sjajile, um mu
je brzo radio. Ushieno me zagrlio, ali osjetila sam neto hladno oko srca.
Bio je to strah. Svi poinju na ovaj nain, pomislila sam, s obeanjima
ljubavi.
Glavno je u ovom trenutku da sve bude tajna i za policiju i za onu
staru vjeticu iz Ulice Beauregard. Nitko od njih ne smije pomisliti da e
ptica odletjeti! Ni Sylvie ne smije znati. Ja u dovesti svjedoke i sveenika
koji nisu ni na ijem platnom popisu. Tako emo dobiti na vremenu, iako
ne znam koliko. Odjednom me pogledao. Vi jeste sretni, zar ne? Sretni
kao ja?
Oh, da, Florente, rekla sam kad sam ga primila za ruku.
Vi se niste... niste se predomislili, zar ne? Oprostite mi to se bojim da
biste mogli pobjei kada sam vas tako dugo ekao!
Kada dadem svoju rije, onda je ona dana. Moje se srce nikada nee
promijeniti. Upamtite to i... i budite ljubazni.
Mislite, ako bih se ja ikada promijenio? Nemojte misliti tako o meni,
nikada!
Sljedeeg dana, pod izgovorom neke sveane veere, odjenula sam se
vedro u svoju ruiastu svilenu haljinu te smo se odvezli kroz sivu maglu
do udaljene upe u predgrau gdje su nas doekali polugluhi stari biljenik
i dva maskirana svjedoka u tamnim ogrtaima. Ve je bio sumrak, ali ak
su i tek upaljene svijee u lai crkve otkrile uasno ruevno stanje zgrade.
U zamraenim lukovima na svodu osjealo se kretanje i uli su se prodorni
zviduci: imii su si napravili dom meu kamenjem koje je otpadalo.
Debeo sloj praine prekrio je otpalu prastaru boju na kipovima svetaca.
Drvene ploe ispovjedaonice popucale su od starosti i nedostatka zatitne
boje. Okrhnute eljezne reetke odvajale su privatne kapele. Ovo je oito
bila upa gdje bi sveeniku dobro dolo malo gotova novca.
U bonoj kapeli svjedoci su skinuli maske. Lucas, buntovni pjesnik, i...
Lamotte! Florent se ironino nasmijeio kada je vidio kako sam se lecnula.
Postoje odreene stvari kojih se nitko ne eli sjeati na dan svojega
vjenanja, bez obzira na to koliko ta prigoda bila neformalna.
Ovo su ljudi kojima moete vjerovati, Genevive. Proli smo previe
toga zajedno da bi bilo drugaije.
Ali vojvotkinja de Bouillon... uspjela sam rei.
Bit e oduevljena, ako ikada uje za ovo! dovrio je Lamotte. Ona
prezire La Reynieja i sva njegova djela.
Stara obiteljska svaa izmeu La Reynieja i obitelji Bouillon zbog
poreza, vjerujem, dodao je Florent mirno. Lamotte je bio ak i punaniji
nego to sam ga pamtila, ali jo je bio raskoan, odjeven u bogato
izvezene hlae i teak plavi barunasti plat sa satenskom podstavom boje
plamena. Priao je nekoliko koraka.
I... rekao je, oklijevajui, Dugujem vam ispriku. Oboma. To je
najmanje to mogu uiniti da se iskupim. Zavist, d'Urbec, ini od ovjeka
budalu. I ja sam platio... mnogo puta, stranu cijenu, ak i vie nego to mi
namee savjest. Njegovo lice, pod svjetlom koje se brzo guilo, izgledalo
je iscrpljeno i tuno. Sve to traim jest da kada pobrojite moje grijehe,
meu njih ne ukljuite tvrdo srce.
Dosta je ove ispovijedi, dragi moj vitee! prekinuo je Florent. Imamo
posla, a otac Tournet ne voli da ga se zadrava. Zadrava od njegove
boce, pomislila sam dok je stari sveenik zamuckivao tijekom obreda.
Osjeala sam kako me sve vie obuzima panika dok je mrmljao rijei. Usta
su mi bila previe suha da bi proizvela zvuk dok sam usnama nijemo
izgovarala odgovore. Sveenikov udan, gomoljasti nos i ruho koje su izjeli
moljci, Florentovo mrano lice puno tjeskobe pod titravim svjetlom, sjaj
svijea koji se odraavao na ukrasnim stakalcima i pozlati sve se inilo
kao u nekom udnovatom kovitlacu. Bilo mi je zlo u elucu i koljena su mi
klecala.
Sljedee ega se sjeam jest da sam se guila od rakije. Ah, otvorila je
oi! rekao je netko. Onesvijestili ste se, madame d'Urbec, ula sam
glas sveenika, to nije neuobiajena pojava na vjenanjima. Iako je,
naravno, neugodnije ako se radi o mladoenji.
Udana sam? Ja sam udana?
Naravno! Potpuno! Zakonito! Sve je stavljeno na svoje mjesto!
Florent mi je pomogao ustati s poda. Njegov je izraz lica bio zabrinut.
Genevive, jeste li dobro? upitao je tiho.
Oh, Florente... udana... to ne moe biti... Previe vas volim... to e
sada biti s nama?
Pa, ja u se brinuti za vas i bit emo sretni, to je sve, rekao je dok mi
je rukom sklanjao kovre s lica.
Ali... ali to ne ide tako.
Moe tako biti ako elite, Genevive. Pokuajte. Za mene! Pokuajmo
biti sretni! No, ja sam se samo mogla drati za njegov kaput i plakati.
Kada me je obujmio rukama, zaula sam Lucasovu primjedbu: Bez
sumnje, dragi moj de La Motte, to je najudnija mladenka koju sam ikada
vidio.
***
D'Urbecov sluga posluivao nam je veeru pomnim, malim kretnjama
nekoga tko je dugo bio stijenjen u uskim prostorijama na brodu, potom
se povukao. Kako li je samo bio tih i diskretan! Bratstvo prokletih,
pomislila sam. Nauila sam ih prepoznavati po pogledu, po nainu na koji
su podizali teku krinju ili stolac poput pera, ne razmiljajui o tome, po
njihovim udnim i nepredvidljivim utnjama.
Jo izgledate blijedo, rekao je Florent, lice mu je bilo brino. I dalje
ne jedete. Jeste li dobro? ula sam kako u njegovoj sobi kucaju satovi,
svaki svojim tempom, kao razliiti otkucaji srca. Bilo mi je hladno za ruke.
Sluajte, rekao je. Naruio sam vam sva vaa omiljena jela. Kuajte ovo
vino sjajno je! Dostojno nae prve brane noi! Malo sam otpila da bih
ga zadovoljila, ali bilo je suho poput praine. Florentove tamne oi
zabrinuto su ispitivale moje lice. to nije u redu? Jesam li vas izgubio
time to sam se oenio vama? Jesam li previe traio od vas?
Previe? ponovila sam, iznenada uplaena njegovim pogledom. Kako
to mislite? Ve se to dogaa, pomislila sam. Tako brzo nakon vjenanja,
ve me je prestao voljeti. Osjetila sam kako mi se oi ire dok sam zurila u
njega. Da, vidjela sam to. Ve sam mu dosadila.
Bojite li me se? Je li moja ljubav dovoljno dobra za vas, ali ne i moje
ime? upitao je u oaju.
Ne, ne radi se o tome. Uope se ne radi o tome. Nisam mogla
sprijeiti da mi niz lice ne poteknu suze. Vie me ne moete voljeti, sada
kada smo u braku! rekla sam, plaui. Znala sam... Znala sam da e se to
dogoditi! Ljudi u braku postaju hladni i puni mrnje, ali... ali rekli ste da
moram... i... Htjela sam vas usreiti... Stavila sam glavu na stol i jecala
kao da e mi srce puknuti. ula sam kako stolac strue po podu kada je
Florent ustao od stola. Osjetila sam kako mi njegova ruka miluje glavu.
Svojim velikim rupiem pokuao je obrisati moje oi.
To nije zbog sramote? rekao je tiho, isprekidanim glasom. To nije...
zbog onoga to jesam?
Nikada, nikada! Vi ste jedini ovjek kojega u ikada voljeti! Vaa je
ljubav jedino dobro to imam... Ali vi sada ne moete voljeti mene, a ja
sam vas samo eljela usreiti...
Usreiti? Kazao je. Hoete rei, mislili ste da rtvujete ljubav radi
moje sree? Zvuao je zaprepateno, zbunjeno. Uinili biste to? Svega
biste se odrekli? Radi mene?
Sto puta bih to uinila, rekla sam tihim glasom, vrsto drei njegovu
ruku na svojem licu.
Genevive... ljubavi, rekao je tiho, zar ne znate koliko mi znaite?
Mislio sam... obrisala sam lice i pogledala ga. Njegova je ljubav bila moja
radost, ali sada mi se obraao njegov strah.
Stidjeti se biti madame d'Urbec? Florente, imam mnogo razloga za stid,
ali to to sam se udala za vas nije jedan od njih.
Genevive! povikao je, vidjela sam kako mu je lice zasjalo novim
sjajem.
Madame d'Urbec! ispravila sam ga, moje se srce opet poelo nadati.
Linija njegova obraza, irok, snaan vrat, njegove oi, usne, ruke, sve je
bilo lijepo. Vidjela sam kako mu krv pulsira ispod uha kada je okrenuo
glavu da rukom obrie oi.
Madame d'Urbec, rekao je, okrenuvi se prema meni veoma uljudno,
dopustite mi da vam pokaem kako je ljubav u braku najistinskija od
svih! Podignuo me je sa stolca kao da ne teim vie od njegova rupia.
Osjeala sam se opijena njegovim tijelom. Stavila sam mu ruke oko vrata,
a on je ljubio moje lice, moju kosu, moj vrat dok me nosio kroz otvorena
vrata spavae sobe.
ETRDESET ESTO POGLAVLJE
Ogovaranja, naklapanja i otrcane intrige! Ta drska djevojka me izluuje!
Ispada da je tajni ivot Pariza prava mrea ljubavnih urota! Pogledajte
ovo, Desgrez! Odbojno! Jedva da postoji u Francuskoj jedno takozvano
ime dostojno potovanja, a da nije prisutno u ovom smeu! La Reynie,
koraajui ispred stola u svojoj radnoj sobi, spustio je najnoviji izvjetaj
markize de Morville s gaenjem. Pogledao je kroz uski prozor u dvorite
Palae La Reynie. Bilo je to u proljee 1678. Koija njegove supruge upravo
je odlazila da je odvede rodbini. uo je povike kada su lakaji otvorili teka
drvena vrata kolnog ulaza. Arhitekt Fauchet je ustao, pod rukom mu je bio
smotan jo jedan plan za kanalizacijski odvod koji je donio general-
pukovniku policije na pregled. Inspektori knjiga i utega, policija, slubenici,
konjunici i dounici, svi pomijeani, dolaze i odlaze preko kamenim
kockama poploenog predvorja po svojim raznim poslovima. La Reynie ih
je promatrao s gorinom. Govorio je tako tiho prema prozoru da ga
Desgrez gotovo nije mogao uti. Katkad, rekao je naelnik policije u
Parizu, pitam se to ja to zapravo titim.
Dravu i ast Njegova Velianstva! odgovorio je Desgrez. La Reynie se
okrenuo od prozora.
Da, rekao je polako, a njegov se pogled vratio razbacanim
dokumentima na stolu. Dakle, ime se ta prokleta ena bavi ovih dana?
upitao je.
Prema rijeima njezine slukinje, uglavnom se bavi posve besramnom i
otvorenom ljubavnom avanturom s Florentom d'Urbecom, kockarom.
Jo jedan! Dvije najiritantnije osobe u Parizu sklopile su savez! Kako
prikladno!
Pardon, monsieur. Doao sam neto predloiti. Morate iskoristiti ovu
Pasquier da otkrijete injenice o ovoj najnovijoj Buckinghamovoj spletki.
Znate da se mrzim oslanjati na nju! I kunem se, ona nosi tu masku
prodavaice ribe iskljuivo zato da me vrijea mirisom!
Ona je na jedini izvor za Buckinghamove okultne aktivnosti. Vjeruje se
da je on angairao sotoniste da mu pomognu u ovom novom pokuaju.
Bojim se, onda, da u morati dati prednost dunosti nad mirisom!
Tono, monsieur. Duhovito reeno, odgovorio je Desgrez.
***
Sljedeeg dana dva narednika crvenih hlaa uvela su madame de Morville
u La Reyniejevu sobu za primanje. La Reynie, u obinom barunastom
odijelu ukastosmee boje s ipkom oko vrata i rukava, nestrpljivo je
koraao gore-dolje dok je slavna vraara, u staroj pregai, kapi i haljini
prodavaice ribe, pregledavala zbirku nimfi i drugih poluodjevenih
mitolokih bia koja su resila svod duge, visoke sobe.
Pomislio bih, mademoiselle, da bi nekomu vaega podrijetla dojadio
miris toga odvratnog kostima! La Reynie je govorio nestrpljivo. Otresajui
neku nevidljivu prainu s rukava, ljutitim je glasom naredio lakaju da
otvori prozor. I molim vas da ne sjedite na tapeciranom stolcu! dodao
je. Madame de Morville se neprimjetno nasmijeila te je s pretjeranom
poniznou sjela na obian drveni stolac bez jastuka koji je bio rezerviran
za posjetitelje niega ranga.
Engleski milord Buckingham stigao je u Pariz s dvojicom pratioca.
Obavijestili su me da je stupio u vezu s nizom ljudi diljem grada. Veeras
ide zatraiti gatanje od duhova. Dva su narednika zauzela svoja mjesta
kod vrata s bijelo-zlatnom oblogom koja se otvaraju na predvorje.
Da, kod madame Montvoisin. I ja sam pozvana. Duhovi, kao to znate,
nisu moja specijalnost.
U posljednje vrijeme vaa je specijalnost, ini se, predvianje dobitaka
u kockanju i razvratan ivot! primijetio je La Reynie hladno. Ovaj put
oekujem potpun izvjetaj: to Buckingham eli, tko e mu se ondje
pridruiti i to mu duhovi obeaju. Cjelovit izvjetaj, razumijete li?
Da, naravno, monsieur de La Reynie! Je li ton njezina glasa bio mrvicu
previe sarkastian? La Reynie je nauio tijekom nekoliko susreta da je
madame bila oito sklona sarkazmu. No, ovaj put nije zagrizao na mamac i
ostao je dostojanstven, gledajui je prezirno preko svojeg dugog nosa.
Onda moete ii, mademoiselle Pasquier, odvratio je. Latour, otvorite
prozore prije nego to se uguim u vonju trule ribe!
ETRDESET SEDMO POGLAVLJE
Ve je bilo kasno poslijepodne kada sam uspjela sa sebe sprati vonj ribe i
odjenuti svoju najdojmljiviju starinsku dvorsku haljinu za odlazak kod
Sibila. Sylvie me pratila, takoer odjevena u svoju najbolju haljinu, a
Mustafa mi je pridravao povlaku. Obeala sam Florentu da u se vratiti
prije mraka jer duhovi obino ne traju vie od sat vremena. Madame
zapali tamjan i poje, a Nanon ape iza tapiserije u susjednoj sobi kroz
akustine cijevi u crnome salonu. Klijent bude zadivljen, duhovi
dvosmisleni, a madame dobro plaena.
Engleska gospoda ve su stigla i pila su vino za stolom za blagovanje
ispred tapiserije, dok je madame sjedila s njima i usput izdavala naredbe
Nanon i Margot, koje su trkarale amo-tamo u crnom salonu.
Ah, evo je! Draga markizo! Sada samo svi ovdje. Sylvie, morate se
pridruiti Nanon tamo naprijed. Margot, trebaju mi ae iz moje radne
sobe. Mustafa, vi ekajte u kuhinji, nai su misteriji samo za upuene u
tajnu.
Dakle, smijuljio se milordov debeli plavokosi pratilac, strano mi se
sviaju demonske seanse! Recite mi, hoe li biti rtvovanja djevice?
Nai misteriji ne smiju se samo tako otkrivati, odgovorila je La Voisin
dubokim, uzbudljivim glasom. Zatraili ste pomo jednog od najmonijih
knezova pakla. Dovoljno je da znate kako e rtva biti sasvim primjerena.
Astarot ne slui ako se ne plati ljudskom duom. Milordovi su zadrhtali
od uitka, a inilo se da je ak i Buckinghamovo iznureno lice zasjalo s
novim zanimanjem.
Recite mi, ukljuuje li to... orgijastike ekscese? upitao je drugi milord,
ija me bizarna pouda u njegovim oima uznemirila. Posebno mi se
sviaju obredi koji se izvode... bez odjee! Oh, zaboga, pomislila sam, to
sve La Voisin nee uiniti za novac. Novac i utoite u inozemstvu. ovjek
bi pomislio da bi, sa svojom strau za elegancijom, uspjela provesti obred
s dostojanstvom.
Oh, vi moete biti goli, ako elite! nasmijala se La Voisin. No, to se
mene tie, ja sam carica ove tame te se u skladu s time i odijevam.
Glupa francuska koko, apnuo je milord Buckinghamu, ali samo sam
ga ja ula.
Onda je to rijeeno nas troje emo biti svjedoci, a ja u postaviti
pitanje demonu. to moramo najprije uiniti? upitao je Buckingham.
Prvo moramo imati kratak zatitni obred u mojoj radnoj sobi jer moji
sluge ve pripremaju salon za obred. U tom su se trenutku na vratima
crnog salona pojavila dvojica slugu nosei smotani sag. Zatim se moram
odjenuti u svoje ruho moi. To je obred kojemu ne smijete svjedoiti.
Proiavanje, posveta. Moraju biti posvemanji ako elimo zadrati vlast
nad demonom.
Hm... pravi turski sag. Posao vam oito vrlo dobro ide, primijetio je
drugi milord.
Naravno! U svakom projektu pomau mi paklene sile, kao to ete i
sami uskoro vidjeti, odgovorila je La Voisin, posve smirena. Zatim se
okrenula prema meni s neobinim osmijehom. Malo v, sasvim iljasto, oi
kao da me miluju. Moja draga markizo, mogu li vas zamoliti da
nadgledate napore onih budala u mojem salonu? Prozori moraju biti
vrsto zabrtvljeni. Ne smiju zaboraviti niti jedan kut. Pobrinite se da sluge
ne ogrebu moj stol kada ga budu nosili kroz vrata skupo je mijenjati
pozlatu. eravnici moraju biti na jednakoj udaljenosti u kutovima
prostorije, a crne zavjese preko kipova i lica figurica u ormariu. Ah, fino
tako sam vam zahvalna, madame! Pozvala je Marie-Marguerite, a ja sam
ula kako je rekla dok su ulazili u radnu sobu: Moja ki, strunjakinja za
nadnaravno... davno je bila posveena demonu upravo u ovakvoj
ceremoniji... bogatstvo i mo... Va je zahtjev jednostavan za tako
visokoga princa pakla...
Da, da... ula sam ga kako odobrava dok su nestajali u smjeru njezine
radne sobe, ali ostalo nisam ula. Kakav zahtjev? Morala sam doznati.
Morat u prosjediti cijeli prokleti obred da saznam, pomislila sam. Proklet
bio taj vraji policajac! Ovo e oito potrajati pola noi, a ja bih radije bila
kod kue s Florentom.
Napokon je pod mojim nadzorom prostorija, ogoljena i zapeaena, bila
spremna. Pripreme su se doimale malo pretjeranima za obino prizivanje
duhova, ali ipak, da bi se impresioniralo englesku gospodu, potrebna je
velika predstava. U svijenjake na zidovima stavljene su crne svijee, a
preko visokih prozora bile su navuene teke brokatne crne zavjese.
Preostali namjetaj, prekriven crnom tkaninom, izgledao je udno, bio je
jeziva oblika poput duhova, dok su lica Djevice i svih onih malih kerubina
na polici bila skrivena iza crnih prekrivki. Na crnoj poploenoj sredini poda,
obino skrivenoj sagom, odraavao se sjaj plamena svijea na njegovoj
ulatenoj povrini. Marie-Marguerite, neobino pokorno, pojavila se na
otvorenim vratima da mi kae kako me trebaju u radnoj sobi njezine
majke.
Ondje sam zatekla tri milorda kako drhture s kabalistikim znakovima
oslikanima na elu. Njihove su zjenice bile rairene i bljetave. Drogirani,
pomislila sam. Veeras e sigurno svata vidjeti. Tanjuri neega to je bilo
spaljeno do pepela stajao je na pisaem stolu kraj tintarnice. Bio je tu i
pergament s udnovatim figurama nacrtanim crnom tintom. Boica
napitka, neke male ae i pladanj marcipana, sve u malim arenim
oblicima poput voa i igraaka, stajali su u sredini svega toga. Madame je
sjedila u svojem naslonjau poput brokatne carice. Haljina od grimiznog
baruna prekrivala joj je ramena. Bila je bogato izvezena zlatom, sa
stotinama dvoglavih orlova rairenih krila. Skuti su joj bili od morski
zelenog baruna, bogato ukraeni ipkom. Na nogama je imala barunaste
grimizne papue, izvezene zlatom s istim onakvim dvoglavim orlovima. Na
glavi je nosila krunu od olova, ukraenu mrtvakim glavama.
Sjednite, draga moja. Pred nama je duga no, a vi znate da mrzim raditi
bez malo osvjeenja. Paljivo sam gledala kako toi napitak u ae. Obje
su bile iste, jedna je bila za nju. Dobro, znai, nije drogiran. Takvo to ste
uvijek morali provjeriti kada ste pili s La Voisin. I lordovi su podignuli svoje
ae, kao i ja. Dodavali smo marcipan jedni drugima, moj omiljeni. Uzela
sam jedan u obliku male kolibe, koji je izgledao malo vei od ostalih
komada.
Neko smo vrijeme sjedili u tiini, to mi je ba odgovaralo jer sam se
odjednom osjeala vrlo umorno.
Vrijeme je! objavila je Kraljica tame, dubokim i snanim glasom.
Moje su moi na vrhuncu! Mjesec je izaao! Moja je krv uzavrela monim
sjemenom! Lordovi su zadrhtali. Ja u nacrtati krug. Kao da je gledam
kroz izmaglicu, vidjela sam kako je iz kutija i staklenki u ormarima uzela
sadraj te ga promijeala u paljivim omjerima u velikoj mjedenoj zdjeli.
Za eravnike, rekla je. Opijum, gospina trava, mandragora i tko zna to
jo. Zatim je izvadila kredu, ue s vorovima i pet svijea iz posebne kutije.
U neobinoj metalnoj kutiji imala je mumificiranu glavu. Glava ubojice
roditelja, rekla je.
Ove su izraene od ljudske masti? upitao je jedan od lordova.
Naravno. Ne bih koristila nita drugo za tako moan obred, odgovorila
je. Njegov prijatelj je zadrhtao. Podignula je svoje malo srebrno zvono i
pozvonila. Njezina dva lakaja, sada odjevena u crno, pojavila su se na
vratima. Odnesite rtvu u komoru! rekla je, pokazavi zapovjedniki u
mojem smjeru. U tom sam trenutku shvatila da ne mogu stajati. Osjeala
sam se udno po cijelom tijelu. Pokuala sam okrenuti glavu da vidim to
se dogaa, ali nije se htjela okrenuti kako sam to eljela.
Koliko su vam platili za ovo? pokuala sam viknuti, prije nego to mi je
i jezik odrvenio i odbio uiniti svoju dunost.
Nemojte se previe boriti protiv droge, draga moja. Samo ete
preopteretiti disanje, koje je i ovako jako oslabljeno. Nisam se mogla
pomaknuti da je vidim. Nagnula se pred mene.
Mnogo mi plaaju, markizo. A vi zaista morate shvatiti da je moja
investicija u vas upropatena nakon tog posla s kraljem. Takoer, kako da
vam vjerujem kada je jasno da ste postali policijski dounik? Ne, ne
gledajte me tako ljutito. Odmah sam to pogodila. Nisam glupa, znate, a La
Reynie nikada nikoga ne puta bez nekog malog dogovora. Nije vano. Sve
e biti dobro. Potapala me po ruci i nasmijeila se. Osim toga, nakon
to vam Astarot preuzme um, opet ete biti posve pouzdani. Jedna od nas
zapravo bi vam trebalo biti drago. Vaa je ki imala pravo, pomislila
sam. Vi biste bilo to rtvovali ako bi vam to odgovaralo!
Oh, da, vidim vam to u oima. Pitate se kako sam vam dala drogu, zar
ne? Tako ste oprezni. Nije bila u vinu, nego u marcipanu. Vi uvijek
uzimate najvei komad! Smijuljila se, a vidik mi se naglo promijenio kada
su me sluge podignuli i odnijeli u crni salon, podboili me mlitavo uza zid
pod prozorom.
Promatrah sotonu kao grom to pada s neba. Ti si taj koji si nam dao
snagu da nadvladamo zmajeve, korpione... La Voisin je crtala vanjski
krug u smjeru suprotnom od kazaljki na satu bio je to avolji smjer
otricom velikoga maa dok je recitirala. Marie-Marguerite i Sylvie,
odjevene u uske krvavocrvene haljine, kose rasputene ispod olovnih
malih dijadema, stajale su iza nje, drei neto. Zatim je slijedio unutarnji
krug, nacrtan kredom te kabalistiki znakovi, trokut, Salomonov peat.
Dvije pomonice Kraljice tame zapalile su kemijsku mjeavinu u
eravnicima i limenoj zdjeli te je smrdljiv dim poeo ispunjavati prostoriju.
Zatim je La Voisin stavila sadraj drugih zdjela, maju glavu i mumificiranu
glavu, izvan kruga kao rtvu kojom priziva demona.
Maka uvijek mora biti crna? promrmljao je jedan od Engleza.
Da. I mora se hraniti ljudskim mesom.
Mora li se proliti krv?
Da. Drite ruke uz tijelo. Ako ih pruite izvan kruga, moemo vas
izgubiti. Lordovi su stavili ruke uz tijelo u uasnutoj tiini. Kraljica tame
nastavila je recitirati, itajui iz svojeg otvorenog grimorija
[43]
dok su
njezine dvije u crveno odjevene pomonice zapalile ljudske svijee i stavile
ih u krug. U meuvremenu soba se ispunila zaguljivim dimom iz
eravnika. Lordovi su se znojili i guili. Astarot se, meutim, uporno
odbijao pojaviti.
Majko, morate ga prizivati Luciferom, njegovim gospodarom...
Ne jo! Previe je opasno! Jo jedanput. Kraljica tame ponovo je stala
itati: Prizivam te i zovem, o due Astarota i, ojaana snagom vrhovnog
velianstva, odluno ti zapovijedam po Baralamensisu, Baldahiensisu,
Paumahiji, Apoloresedesu i najmonijim knezovima Geniju, Liahidi,
sveenicima sjedita Tartara
[44]
, glavnim knezovima peata Apologije u
devetom krugu...
Odjednom mi je sttano pozlilo. Ispunio me uasan osjeaj pritiska i zle
slutnje. Marie-Marguerite je pala na koljena. La Voisinina kosa inila se
ivom poput zmija, rairenih preko grimizne haljine kada je podignula
ruku, drei tap, zapovjednikim pokretom.
Pojavi se! povikala je.
Oh, moj Boe, vidim! povikao je debeli plavokosi lord. Paklena ena!
Krv joj kaplje s onjaka!
udovino! Oh, udovino! Uas! drugi milord je pao na sve etiri u
krugu i uhvatio se za svoj ctni ogrta.
Kralj kralj u plamenim kolima... na kojima vise ljudske glave...,
apnuo je Buckingham.
Pojavi se u ljudskom obliju... La Voisin je nastavila recitirati.
Majko, majko, krug prekinuo ga je, dok je tako puzao... glas Marie-
Marguerite bio je uznemiren. No, La Voisin je nastavila recitirati, ushiena,
nesvjesna bilo ega.
Uinilo mi se da vidim neto u sjenama. Udovi su me peckali i boljeli.
Droga je polako prestajala djelovati. No, znojila sam se, u glavi mi je
lupalo. Osjeala sam stranu muninu. Oh, Gospode, pomogni mi da
izaem iz ove zaguljive sobe s tim luacima! Da barem imam svoj
napitak... Kada mi je sinula ta misao, shvatila sam da nisam uzela napitak
od prole noi. Oh, dovraga! Sve to i jo mi je slabo! Jedva sam podignula
ruku da opipam lice. Glava me strahovito boljela. Ljudi u krugu su se grili
na podu oko nogu Kraljice tame, koja je i dalje stajala uspravno, drei
tap u ruci.
Otkrij se, demone! Ui u tijelo ene izvan kruga i kai svoje ime! Dim
je sada potonuo do razine poda, gdje sam ga mogla udisati. Dim opijuma,
ojaan gorkim mirisima smrdljivog bilja. Kada sam ga poela duboko
udisati, pomislila sam, nije dovoljno, dovraga! Bilo je dovoljno da svi ostali
u prostoriji sasvim polude, ali nije bilo dovoljno da mi prestane ova
prokleta glavobolja.
Uzmi je, ui u nju, preuzmi je, ovladaj njome! Prihvati ovu rtvu, o,
Astarote! Uzmi joj um i duu, daj joj snagu, daj joj...
Ne! U krugu se prolomio snaan krik. La Voisin je bila uasnuta.
Napokon je primijetila prekid u krugu. Unutar kruga zaulo se tiho,
demonsko rezanje. Sylvie, divlje kose, grila se na podu. S njezinih usana
zareao je dubok glas: Ovdje sam! Koja je tvoja elja?
Uzmi duu posveenu tebi i napusti krug! zapovjedila je La Voisin,
uzevi ma da ponovo nacrta dio kruga koji je nedostajao.
Ja to ne elim!
Kako to misli, ne eli? Savreno je pripremljena za tebe! Demoni
uvijek ele due! La Voisin je bila razjarena. Buckingham se pribrao.
Gurnuo je ruku pod svoju crnu halju i naao svoj lornjon. udesno!
rekao je kad je kroz njega promotrio Sylvie.
Kakvu mi to bezvrijednu krpu od due nudi? Glupu, snobovsku
djevojku koja ne vjeruje u avla i vodi poslovne knjige umjesto da ima
ljubavnike? Sylvin je glas bio dubok i rezonantan. Nepoteno, pomislila
sam. Upravo ono to bi Sylvie i mislila! Demon u Sylvie je nastavio: Uzet
u ovu enu lijepe figure ovdje, koja zna to traiti kada je avao snubi:
palae, odjeu, ljubavnike, prokletstvo! Uzeo sam pravu enu, a ne
hladnokrvnu filozofkinju koja nema dovoljno krvi ni kostiju za pristojan
obrok!
Dakle! upadne Buckingham. Posluajte demonov savjet i prestanite
ga gnjaviti! To doista jest prava ena, he, he... Ponovo je povirio kroz svoj
lornjon. Demon ima dobar ukus! Nisam mogla vjerovati koliko su mi
odvratni bili ti lordovi dok su razrogaenim oima zurili u zadnju novost
koju su financirali.
Zapovijedam ti u ime sotone, Belzebuta, napusti krug!
Sotona je otiao za poslom u Carigrad, rekla je Sylvie svojim novim,
dubokim glasom. Ja sam taj koji sada vlada Parizom! Ja sam uzeo ovu
enu! Mo je njezina! tuj nju! Ja sam u njoj! Bila sam zadivljena
Sylvinom hrabrosti. I La Voisin je vidjela to je inila. Razjarena, Kraljica
tame poela je kaljati. Svladani isparivanjima, lordovi su oslabili, a jedan
od njih se onesvijestio. Oajna, La Voisin je poela recitirati demonski
otpust, ali Sylvie nije poputala, reala je poput bijesnog vuka.
Doputam ti da ode kamo god ti se ini da je dobro, neka tako bude
bez buke i da ne ostavi za sobom nikakav zao miris...
Nikada! povikala je Sylvie. Ja, Astarot, izabrao sam! La Voisin je
neim pokropila goruu masu u mjedenoj posudi to je otpustilo gusti
bijeli dim. Sylvie, teko diui, pala je shrvana na pod, a i moje su oi
poele suziti. Zadnje ega se sjeam prije nego to sam izgubila svijest jest
La Voisin koja se nadvila nad mene, njezine crne oi su bjesnjele.
Kako se usuujete, kako se usuujete! ak vas ni demoni ne ele, vi
grozni... hladnokrvni... stroju! Niste ak ni zmija u mojim njedrima ja sam
odgojila prokletu napravu!
ETRDESET OSMO POGLAVLJE
Doista je vrlo jednostavno, rekao je Florent dok je ujutro toio kavu u
dvije alice. Naviknuli ste se na opijum na nain na koji se talijanski
knezovi navikavaju na otrov kapljicu po kapljicu. Njih se ne moe ubiti, a
vas se ne moe opsjesti. Svi ostali su bili zaslijepljeni halucinacijama, a vi
ste jednostavno sjedili ljutiti to je droga bila tako nekvalitetna! Oi su
mu bile upale od umora. inilo se da mu je laknulo to sam bila budna i
sluala ga.
Sjedila sam sklupana u svojoj kunoj haljini, jo me strano boljela
glava. Imala sam crne podonjake i udne modrice po tijelu, kao da su me
izgrizle neke nevidljive ivotinje. Iako sam se vie puta oprala, jo sam na
sebi mogla namirisati smrad parikog blata i jo sam osjeala paniku koju
su kod mene izazvali oblaci gustog dima koji me guio u zatvorenoj
prostoriji. Florent me naao u sitnim jutarnjim satima kako izbezumljeno
lutam ulinim kanalima kod crkve Bonne Nouvelle. Kae da sam zavijala
poput vuka, ali ja se sjeam samo para jakih ruku koje su me odnijele kui i
irokih aka koje su mi razrezale prljavu odjeu, umotale me u debele
pokrivae dok su mi grevi potresali tijelo. No, kava, kava sve lijei. Dolo
je jutro, a s njim se vratio i razum. Razmiljala sam o Florentovu
objanjenju. Imalo je smisla.
Mislim da opijum nije cijela pria. Mislim da je opsjednutost stvar elje
da se povjeruje. Uostalom, Montaigne kae da vjerom tijelo moe
ozdraviti ili oboljeti. Ne vidim zato se na taj popis ne bi mogla dodati
opsjednutost.
Hm. I to ima smisla. No, kakva bi to osoba bila dovoljno glupa da poeli
biti opsjednuta? Teko mi je razluiti motiv.
Meni nije, odgovorila sam dok mi je toio jo kave.
Mustafa, pozvao je, pogrijeili ste, donijeli ste samo dvije ae.
Morate donijeti i treu i piti s nama. Da niste pobjegli iz te kue i nali
mene, vaa gospodarica je sada mogla biti mrtva.
Piti sa slugama stvara prisnost, rekao je ovjeuljak kad je donio trei
pehar i popeo se na prazni stolac.
Kava se ne broji, Mustafa. Osim toga, to drugo moete oekivati od
ovjeka tako upitnog drutvenog podrijetla kao to sam ja? Florent je
odisao neim snanim i osvjeavajuim. Nain na koji je ulio kavu
teatralnom gestom, nain na koji je sino ustao da sam otvori prozor i
pusti da ude hladan, svje zrak dok sam iskaljavala prljavi dim iz plua.
Dakle, Mustafa, to se dogodilo Sylviji? upitala sam.
Gilles ju je naao kod madame, prebacio preko ramena poput vree
ita i donio kui, i dalje je buncala. Nekoliko kanti hladne vode ini se da
su otjerale demona, barem privremeno.
On je zaljubljen u nju, zar ne? rekao je Florent. Podignula sam pogled,
zapanjena. Nikada ne bih ni posumnjala.
Do uiju! odgovorio je mali ovjek. Ali ona eli onog Romanija,
trovaa.Rekla je Gillesu da se eli izdii u drutvu. Zahvalan sam to sam
poteen nestalnosti neuzvraene ljubavi.
Mislim da moda i niste, rekao je Florent tiho. Tada je pogledao
mene, pa opet malog ovjeka s udnim, dubokim suosjeanjem. No, to je
dio ljudskog ivota, zar ne? nastavio je. Bog ne tedi nikoga od nas.
Pogledala sam talog u dnu svoje alice od kave.
Ispriavam se, rekao je Mustafa mijenjajui temu i spustivi svoju
alicu, mislim da ujem nekoga na vratima.
No, doista je netko bio na vratima. Kad sam ula buku dolje, povikala
sam: Uvedi gosta gore, tko god on bio, Mustafa, nisam u stanju sii!
Uveo je zamaskiranu enu u spavau sobu. Ona je zbacila svoju
kapuljau i skinula masku, ogledala se oko sebe i rekla: Dakle, vae
gornje odaje lijepo su namjetene, madame de Morville! Nikada ih prije
nisam vidjela. Bila je to mademoiselle des Oeillets, dvorska dama
madame de Montespan. A tko je ovaj gospodin? upitala je, ugledavi
Florenta, koji je ustao da je pozdravi. arobnjak? Florent je ozbiljno
kimnuo u znak potvrde.
ao mi je to vas nisam mogla primiti dolje. Sino sam bila na
demonskom opsjednuu i jo sam prilino iscrpljena.
Oh, da. To zna biti naporno. Je li to bio veliki ili manji demon?
Veliki. Astarot. A netko je prekinuo krug.
Oh, Gospode Boe! Iznenaena sam to ste me uope primili! Ja bih
sigurno morala provesti cijeli tjedan u krevetu da sam bila ondje! Nakon
to smo razmijenili nekoliko uljudnih fraza, mademoiselle des Oeillets me
povukla iza paravana u moju lonicu da budemo same i odmah prela na
stvar.
Madame de Montespan vas treba da joj gatate iz vode u najstroem
povjerenju!
Ali ja sam mislila da je madame de Montespan na dvoru. Ja ne mogu
putovati u Saint-Germain, znate, nakon... hm, incidenta. Mogu se sastati s
njome samo u Parizu. A i zabranjeno mi je gatati bilo to to bi moglo
imati veze s politikom.
Madame je sino stigla u grad i vratit e se im zavri svoje poslove
ovdje. eli da potajno doete u njezinu kuu. Nitko ne smije znati da ste
joj gatali.
Onda to ima veze s politikom!
Oh, ne. Ima veze samo s ljubavlju.
S madame de Montespan ljubav jest politika. Razmiljala sam to je
gore: to se tie madame de Montespan, osveta je bila izvjesna, a to se
tie kralja, kazna je bila vjerojatna. Tu je, osim toga, postojala i nada da bi
mogla utjeti i platiti mi u gotovini, to bih mogla pretvoriti u nakit. Nakit
je pobijedio.
Dakle, pretpostavljam da ete gatati madame de Montespan? upitao
je Florent s osmijehom kada su se vrata zatvorila iza mademoiselle des
Oeillets.
Hou. Vjerojatno ima jo jednu suparnicu na obzoru.
Trebala bi prestati gledati prema obzoru i poeti potragu u svojem
domu. Ja bih se kladio na guvernantu.
Madame de Maintenon? Ona je prestara kralj voli male plavokose
djevojke. Zato mislite da guvernanta ima anse?
Zaboravite, moj je posao kartati s najveim traerima u kraljevstvu!
odgovorio je Florent, smijui se.
Astarot eli znati zato ne nosite izvrsnu krinku prodavaice ribe, rekla
je Sylvie kada mi je donijela neuglednu halju jedne asne sestre,
skupljaice milodara za samostane.
Recite Astarotu da se La Reynieju nije svidio miris, ljutito sam
odvratila. Nema niega to me vie ivcira od slukinje koja misli da ju je
opsjela jedna od najviih paklenih sila. Odjenula sam teku haljinu, grubi
al i dugu bijelu pregau te privrstila veliku, obinu krunicu o struk i
zakljuila da uope nije tako loe! Naravno, Astarot nije znao da sam ila k
madame de Montespan.
Astarot kae: kad se vratite iz Chteleta, morate posjetiti madame,
njegovu vjernu slukinju.
Recite Astarotu da mademoiselle Pasquier nema elju da je opet
otruju. Madame moe doi ovamo ako neto treba.
Astarot je rekao madame da vas mora milostivo primiti. Astarot e vas
pratiti i pobrinuti se za vau sigurnost. Astarot osjea velike promjene u
svijetu. Velika opasnost za sljedbenike.
Sylvie, kad e se umoriti od tog Astarota i istjerati ga?
Astarot bi bio ljut, osim to zna da ste budala. Posluajte Astarota,
smrtnice, a zatim Sylvie opet moe imati svoje tijelo! Sylvie je
progovorila glasom nalik na duboko rezanje, kao da sam demon govori
kroz nju. Njezine su oi izgledale prilino udno. Bile su luake, zapravo.
Ali ludi ljudi mi nikada nisu smetali. Uostalom, odrasla sam s luakinjom.
No, Gillesu nije bilo drago. Izgledao je kao da e mu srce puknuti. Jednom
mi je tiho priao i rekao: Taj Astarot, gori je od ljubavnika. Mislite li da bi
joj egzorcizam pomogao?
Sigurno, Gilles, rekla sam mu, ali zapamtite, Astarot je prilino lukav.
Morat ete ga prevariti da je odvedete do egzorcista.
Upamtit u to, madame. To je dobar savjet. No, do sada nas je
Astarot sve zlostavljao, ak i La Voisin, kojoj je bez sumnje bilo iskreno ao
to ga je prizvala na svijet.
***
Morala sam priekati u predvorju spavae sobe madame de Montespan
dok njezina maserka nije zavrila s njome. Dugo je trajalo. Neke se stvari
nikada ne mijenjaju, pomislila sam. ak i kada je bila u nemilosti, ta ena
puta da je svi ekaju. Maserka je napokon otila i nakon pristojnog
intervala uveli su me u njezine odaje. Madame de Montespan se veoma
udebljala od roenja svojeg posljednjeg djeteta. Uzbibana robe de
chambre
[45]
od zlatom izvezenog zelenog baruna prekrivala je velike
nabore sala koji su prekrivali neko slavni struk. Lice joj je bilo upalo, bore
su se oblikovale na slavnom bjelokosnom tenu, a oi su joj utonule usred
tamnih kolobara. Sjedila je na rubu svojega kreveta i pogledala me,
njezine oi boje akvamarina bile su bez sjaja nakon mjeseci oaja i oceana
mrnje.
Imam suparnicu! rekla je.
Tako sam i sumnjala, odgovorila sam.
Mademoiselle de Fontanges. Ima devetnaest godina, svjea je i nova i
nikada nije rodila dijete.
Dugo nisam bila na dvoru. Doista ne znam nita vie, rekla sam.
ini se da vam je to koristilo. Niste vie onako blijedi, izgledate mlae
nego ikada! Oh, Boe, kada bih barem ja mogla opet biti mlada! Provodim
tri do etiri sata na dan sa svojom maserkom, ali nita ne pomae. Gotovo
je! Moja vladavina pameti i ukusa. Naao je smijenu malu skorojeviku s
mozgom magarca! Odmahnula je glavom u oaju. Zatim me pogledala i
rekla: Ali nikada me nee zatoiti! Zaklela sam se! Nee poivjeti da to
uini! Ja sam Mortemart! U usporedbi s mortemartskom krvi, Burbonci su
skorojevii! Zar da skorojevi zatoi jednog Mortemarta? Nikada, tako mi
svega! Sami bogovi su protiv toga! Ustala je i otila do svojega naslonjaa
kraj malog pisaeg stola. Privucite taj stolac, izvadite svoju kuglu! Samo
jo jedno moram znati. Hoe li mi ta jadna, provincijska neznalica ukrasti
naslov vojvotkinje?
Postavila sam svoje stvari kao to je traila, a mademoiselle des Oeillets
mi je donijela vr vode.
Evo, rekla je madame de Montespan, uzela sam joj ovo kad sam je
joj pomagala da utegne korzet prolog mjeseca. Pripremala sam je za
kralja. Ba kao to je La Vallire jednom pomagala meni, sada ja moram
utezati tu odvratnu malu mademoiselle de Fontanges! Zatvorio se puni
krug, zar ne? Kada je moja zvijezda bila u porastu, uivala sam poniavati
La Vallire! I opet bih uivala, da se sve iznova dogodi. Bila je budala koja
nije zasluila uzvienu ast to ju je dobila! Ona nije imala pameti i ukusa
da ga zadri. Tamnila je na suncu. Izvodila je majstorije na konjima,
moete li to zamisliti? Koji ovjek moe ostati zaljubljen u enu iji je
najvei uspjeh stajati na leima konja u galopu? No, da ova nova mala
seljanka gospodari nada mnome, enom intelekta, kulture, podrijetla...
Recite mi, recite mi: hoe li uiniti pogtean korak poput one Ludres i
samu sebe unititi? Madame de Montespan mi je pruila malu rozetu,
odrezanu s izvezene enske koulje. Posluno sam je pritisnula uz kuglu.
Madame, vidim mladu djevojku s plavom kosom, malim ustima, nosom
ravnim kao u kipa i jednostavnih plavih oiju je li to ona?
Da, upravo ona.
Oi su joj upale... izgleda umorno ili bolesno...
Fino! prekinula me madame de Montespan.
Vozi se u koiji biserno sive boje...
S kraljem?
Sama.
Madame de Montespan uzdahne s olakanjem. No, koliko je konja?
upitala je.
Da vidim... Skreu u zavoj na selu... Stabla su im na putu... Pribliavaju
se skupini zgrada... Samostanu? Ne znam, nisam ih prije vidjela. Jedan,
dva, tri... da, etiri para konja. Osam konja vue koiju, madame.
Osam, osam! Znala sam! Onda je upravo ona ta koja e postati
vojvotkinja! Kunem se ovdje pred vama, ona nee poivjeti dovoljno dugo
da uiva u tom naslovu!
Madame, molim vas da se suzdrite. Sjetite se, obeali ste tajnost.
Tajnost? glas joj je postao lukav. Oh, da... Najstroa tajnost. I za vas i
za mene. Jer ako ikomu ita kaete o ovom sastanku, za vas e to znaiti
smrt! Da, mi emo biti vrlo, vrlo tihi, zar ne? Adieu, madame de Morville!
Primit ete dobru nagradu za ovo! Otila sam u nadi da je jedina nagrada
na koju je mislila bila debela kesica koju sam dobila u predvorju.
***
Put u Ulicu Beauregard bio je manje nego ugodan. Sjedila sam u sumornoj
tiini dok je Astarot trabunjao o tome kako je strano ponienje to se
naao u koiji koju vuku samo dva konja, dok su ga u paklu vodili na
golemu prijestolju punom zlata i dragulja na leima tisua vatrenih
vraiaka, i tako dalje, i tako dalje.
Sylvie, rekao je Mustafa, ako se ne rijei tog dosadnog vraga, opet
u poeti ii na misu!
Astarot se nada da se alite.
Naravno, naravno, Astarote. Samo pripazite da nam madame ne
podmetne neke neugodne trikove, uvijek vjerujem da treba udovoljavati
luacima.
Madame je podreena. Astarot se moe pobrinuti da nestane dok
pucnete prstima!
Slabaan miris groznog crnog dima jo se uvijek zadravao na zavjesama
i presvlakama u crnome salonu. To je razjarilo Sylvie, ije su se nosnice
rairile da uhvate miris i ije su oi poele strijeljati uokolo kao da vidi
neto nevidljivo u zraku. Meni se na to okrenuo eludac.
Nanon nas je uvela u stranju sobu kamo je stari Montvoisin doao iz
kuhinje s pecivom u ruci i rekao: Vidi, vidi, kako je kralj avao danas,
dobro?
Astarot pozdravlja mua njegove sljedbenice. Montvoisin se nasmijao
na pozdrav i sjeo da pojede svoje pecivo, briui mrvice sa svojega krila.
Sylvie je sjela u madamein najbolji naslonja da eka, a ja sam uzela stolac
obina naslona. Nanonine su se oi suzile kada je vidjela Sylvie kako sjedi
te je otila u unutarnji dio kue da pozove svoju gospodaricu. Ubrzo nakon
toga pojavila se La Voisin, njezine crne svilene podsuknje utale su ispod
tamnozelene satenske haljine, koja je bila odignuta na rubu da pokae
blijedozelenu satensku podstavu. Pletenice su joj bile zavezane ispod
ipkaste kune kapice, s kovrama preko uiju, gotovo skrivajui njezine
teke smaragdne naunice. Kada je ugledala Sylviju, tamne su joj oi ljutito
bljesnule.
Astarot uzima naslonja! rekla je Sylvie, u oima joj je sijevnula neka
udna vatra. La Voisin se inila zateenom gledajui nas, prvo jednu, a
zatim drugu. Tada je polako odmahnula glavom.
Prokletstvo, ula sam je kako mrmlja u bradu. Pa, dragi moji,
nastavila je glasom koji je hinio veselje, zaboravimo prolost. elite li
au vina?
Astarot ne pije, odvratila je Sylvie. Ugrizla sam se za usnicu da ne
prasnem u smijeh. Astarot je bio dobro drutvo. Iz kuta zaula sam piskav
smijeh starog Montvoisina.
Antoine! Dosta! Mademoiselle, moram razgovarati s vama o jednom
poslu u mojoj radnoj sobi.
Astarotova mona sila nadzire sav posao! Madame je bijesno
pogledala Sylvie te nas je povela u svoju radnu sobu i sjela u veliki
naslonja iza pisaeg stola prije nego to ga je Astarot mogao zauzeti. Ja
sam sjela na obian stolac s druge strane stola, a Sylvie, s plamenom u
oima, u naslonja kraj kamina.
La Voisin se zagledala u mene preko pisaeg stola, njezino se lice
objesilo od umora i gaenja.
Jo vas trebam a demon vas je odbacio. Zato? Bili ste potpuno
spremni. Ja sam vas dovela do potrebnog ina moi. Ja sam vam stavila
boicu otrova. Bili ste savrena rtva: briljantni, obrazovani. Bili biste
jedna od nas! Najvea meu nama! Nemilosrdna! Ali demon vas nije
elio. Polako je odmahivala glavom u nevjerici. to nije u redu s vama?
Neto nedostaje to je sigurno zato to ste jedna od njih, rekla je tiho.
Neprijatelj nae vrste. Jedna od La Reyniejevih izdajica! Nagnula je
glavu i lukavo me pogledala krajikom oka. Recite mi zato vas se ne bih
trebala rijeiti, rekla je.
Zato to vas nisam izdala. Vi ste mene htjeli izdati demonu! Osim toga,
ne biste me to pitali da me namjeravate ubiti.
La Voisin je uzdahnula. Postajete prestari. Postajete previe pametni.
Trebala sam va um, va poloaj, va pristup drutvu za svoj veliki posao,
ali sada je sve iskliznulo iz mojih ruku. Zar nikada niste shvatili zato sam
vas stvorila? Mogli ste biti naa najmonija kraljica kada doe red na vas!
Tko ete sada biti? Prolazna ljubav jednoga kockara! Mrtva! Uzalud.
Bit u svoja vlastita osoba!
Onda ste doista izgubljeni. Ni jedan ovjek ne moe ivjeti bez
gospodara, a vi ne sluite ni Bogu ni vragu. Kakva mi vas je mo otela? to
to vlada vama?
Istina. Razum. to god postoji iznad, ne moemo do toga bez njih. Jo
traim.
isto ludilo! rekla je, uzdiui. Od svega toga sili ste s pameti! Nije
ni udo da vas demon nije elio. Ipak, vi najbolje u kraljevstvu itate iz
vode i trebam vau kuglu. Veliki posao koji sam isplanirala mora se
pokrenuti, s vama ili bez vas. I sa svim svojim moima, ne vidim mu kraj.
itajte ovdje za mene, rekla je, pokazujui na visoku vazu koja je stajala
meu neobinim predmetima na njezinu stolu.
Usredotoite se, rekla sam.
arobnica je poela govoriti tihim glasom, gotovo samo za sebe.
Upustila sam se u veliko djelo. Moi zemlje, pomozite mi! Kada zavrim,
sjedit u do kraljeva, bit u ravnopravna prinevima! Tama e vladati
suncem! Podignula sam pogled s vode i primijetila da su joj oi postale
udne. to je mislila time? Oito je sino udahnula previe vlastitog dima.
Protiv koga je kovala urotu? Tko su bili njezini saveznici? Nije ni udo to
se La Reynie ponaao tako udno. Kakva je budunost ovoga
kraljevstva? upitala je. Pogledala sam u vazu. Bila je puna krvi.
Krv, odgovorila sam. Krv i jo krvi, tee kao rijeka preko kamenja na
Place Royale! Ocean krvi!
Dobro, rekla je, glasom gotovo kao da je u transu. To je La Voisinina
osveta!
Madame, pretjerujete. Okanite se osvete. Zanemarite kuglu. Ne znate
kada e se to dogoditi ili hoete li i vi biti uvueni u to. Pustite to.
Oh, da, rekla je podrugljivim glasom. ini dobro, ljubi Boga,
blagoslovi one koji te guraju u blato, umri siromaan i otii e u nebo!
Mala markizo, dopustit u vam da odete ivi jer sada znam da ste
prevelika budala da biste me ikada izdali! Posljednje to smo Sylvie i ja
ule kada je zatvorila vrata za nama bio je vraarin gorak smijeh.
ETRDESET DEVETO POGLAVLJE
Dok je vino opet kruilo stolom, matre
[46]
Perrin, avocat i amater okultist,
ponudio se jo jednim velikim komadom janjetine. I jo malo tog
odlinog umaka, molim vas, madame Vigoreux! uzviknuo je sretno,
briui usta svojim ubrusom. Gosti su veeru proglasili sjajnom,
sjedinjavala je dobru hranu, dobro vino i one inteligentnije due koje je
zanimala potraga za blagom pomou okultnih sredstava. Toliko blaga
zakopanog u zemlji i zaboravljenog tijekom fronde, samo je ekalo
ispravno aranje, magnetske ralje ili pomo avla da bi se ponovo
pojavilo na povrini! Bila je to tema od gotovo univerzalnog interesa. Sam
maitre Perrin, iako je bio avocat au parlement
[47]
, oekivao je da e
znatno obogatiti svoju batinu tijekom sljedeih nekoliko mjeseci, i to
pomou rijetkog pergamenta koji je nedavno kupio od ene zvane Marie
Bosse, za koju se inilo da ima mnoge vrijedne veze.
Sama La Bosse postala je prilino crvena u licu od vina, a njezin sin
vojnik postajao je sve raskalaeniji. Mali kroja, njegov domain, bio je
potiho supijan na jednom kraju stola i sam za sebe pjevuio neku
melodiju. I sam maitre Perrin bio je vie pripit nego inae.
Ah, madame Vigoreux, kako ste divno postavili stol! povikao je. Tko
bi mogao biti bolja domaica od vas? Takvo velikoduno gostoprimstvo!
Klanjam se vaem znanju o okultnom! Ustao je i naklonio se popraen
glasnim smijehom.
Pijmo u ime bogatstva bez rada! monsieur Mulbe podignuo je svoju
au.
to vi, amateri, znate o tome? rekla je La Bosse, na ope veselje
gostiju. Netko je prolio vino po bijelom stolnjaku. Svijee su dogorijevale.
No je bila ve dobrano poodmalda. Eh, da vi znate kakav posao ja
imam! hvalila se stara vjetica. A kakvu tek otmjenu klijentelu!
Vojvotkinje, markize, prinevi! Jo samo tri trovanja i planiram se povui u
mirovinu s pravim bogatstvom!
La Vigoreux ju je u znak upozorenja preko stola oinula pogledom, koji
je presreo maitre Perrin. inilo se da su mu tijelom proli srsi. S kime i s
ime se to povezao? Sve misli o zakopanu blagu nestale su iz njegova uma.
Drutvo se od srca nasmijalo, kao da je to sve ala. I maitre Perrin se
nasmijao. Kada je zabava zavrila, otiao je praen veselim estitanjima.
Premda je pono bila prola, otiao je izravno u kuu kapetana Desgreza iz
parike policije. Dok su Desgrezova supruga i sluge trkarali sa svijeama,
sam Desgrez, jo odjeven u nonu koulju i papue, uveo je maitrea
Perrina u svoju privatnu radnu sobu. inilo se da mu uope ne smeta to
ga je probudio.
***
Pa, rekao je monsieur de La Reynie sljedeeg jutra, vidim da se va
miris uvelike poboljao. emu dugujemo ovu ast? Markiza de Morville,
odjevena u crnu svilu i alobni nakit od oniksa, zauzela je naslonja na
suprotnom kraju stola u radnoj sobi general-pukovnika policije prepunoj
knjiga. Uz trzaj ruke, otvorila je svoju lepezu od ebanovine i crne ipke.
Nekako je ta gesta razdraila La Reynieja. Moda mu se ipak vie sviala
krinka prodavaice ribe.
Svojemu naredniku ondje, koji me odvukao od itanja karata maralici
na vrlo neugodan nain, odgovorila je otrim tonom. Na posao ne
moe ekati, rekao je La Reynie, pokazujui na Desgreza i dva
potkomesara mrana izgleda koji su sjedili na drugom kraju stola. Imamo
nekoliko pitanja o, hm, zanatu gatanja, ako se to moe tako nazvati.
Markiza de Morville je lagano kimnula glavom, kao da je htjela rei: samo
izvolite, ako ste dovoljno sposobni pitati ita pametno.
Preskoimo poetne formalnosti. Prije svega, tko je najbolja vraara u
gradu?
Ja, dakako! Dragulji na markizinoj ruci zasjali su kada je uinila malu
teatralnu gestu svojom lepezom.
Ah, naravno. A gdje biste stavili Marie Bosse?
La Bosse? Ona je strana, vulgarna, nepismena ena koja ima odreenu
vjetinu u obmanjivanju ljudi s kartama. To je sve. Fini ljudi ne idu k njoj.
Potkomesari su se nagnuli naprijed s neuobiajenim zanimanjem.
Suparnica, promrmljao je Desgrez.
Oito. Fino ut emo jo, odgovorio je potkomesar potiho. A tko je
ena poznata kao La Vigoreux?
Jo jedna vraara kojoj je specijalnost itanje iz dlana.
Poznajete li je?
Da, naravno. Ona je supruga krojaa za dame gdje sam dala ivati
haljinu. No, ne bih se profesionalno povezala sa enom kao to je ona.
Ona je amater. Ispod La Reyniejevih brkova pojavio se uzak osmijeh kada
je uoio udvornost u markizinu glasu.
Vidi, vidi, ini se da svaka kuanica kojoj treba deparac prorie
sudbinu. La Reyniejev glas bio je neodreeno srdaan, ali pogled mu je
bio hladan i prodoran.
To je otprilike tono, odgovorila je markiza, popravljajui povlaku
svoje duge crne haljine oko noge uza utanje skupocjene svile. No,
veina od njih nije dobra. Pralje koje jedna drugoj nose rublje.
La Reynie je pogledao Desgreza, a Desgrez je mrzovoljno kimnuo
glavom.
Poznaju li La Bosse i La Vigoreux jedna drugu?
Naravno! One su dobre prijateljice. Markiza se doimala posve
mirnom.
Veeraju li esto zajedno? to biste rekli, tko obino dolazi na njihove
tipine veere? Promatrai za stolom mogli su osjetiti kako se iza
markizinih hladnokrvnih sivih oiju krije velika inteligencija. Izmijenili su
poglede. Ne, nije joj se smjelo dopustiti da napusti zgradu dok posao ne
bude obavljen.
Siguran sam da doista esto veeraju zajedno, ali nisam upoznata s
drugim pripadnicima njihova skupa: drugorazredni arobnjaci, varalice na
kartama, krivotvoritelji, krivotvoritelji novca takva vrsta ljudi. S njima ne
elim biti povezana. Markiza je dala jasan odgovor, i to bez oklijevanja.
Ne, ona nije mogla biti jedna od upletenih, pomislio je La Reynie. Ali ipak,
bio je nepovjerljiv to je toliko vladala sobom. To je samo po sebi bilo
sumnjivo.
Jedan od potkomesara nagnuo se preko stola s pitanjem:
elite li rei da vraare imaju... hm... cehove, poput uglednijih obrta?
Manje-vie. Taj se zanat obino prenosi u obitelji, ba kao i svaki drugi.
Razlika je u tome to se uzima ak i manje ljudi izvana kao ptiptavnike, a
takoer, to udruenje vodi ena.
Madame de Morville, to znate o poudres de succession? Desgrez je
elegantno upao s pitanjem. Markiza, u potpunosti prisebna, odgovorila je
ne trepnuvi.
Ono to svi u Parizu znaju, glasine su da ih ima posvuda. Glas joj je bio
miran i ujednaen. Kad god je smrt neoekivana, govori se da je bila
uzrokovana otrovom. Dosta radim na otkrivanju neprijatelja za ljude koji
se boje otrova, kao to znate iz naih... hm... prethodnih rasprava.
Vjerujem, dakako, da je taj strah potpuno pretjeran, ali sigurno nikada ne
bih svojim klijentima to rekla. Ljudi za stolom opet su pogledali jedni
druge.
A to biste rekli o karakteru La Bosse? nastavio je La Reynie. Biste li
rekli da je ona... hvalisava?
Ne znam puno o tome. Povremeno je vidim na ulici, ali ona nije moj
anr. Ona je, naposljetku, udovica trgovca konjima, markizin je glas
odavao snobizam.
Voli li ta udovica trgovca konjima alkohol ili neto malo vie uglaeno,
recimo, opijum? upitao je La Reynie glatko. Za nagradu je od markize
dobio uzrujan pogled. Naglim trzajem ruke sklopila je lepezu. La
Reyniejeve oi zasjale su tajnim zadovoljstvom: napokon je probio tu
eljeznu samokontrolu te proklete ene.
Ako je poput ostatka njezine vrste, onda vjerojatno pije kao smuk!
nakostrijeila se markiza.
To je sve, madame de Morville. Bojim se da emo vas morati zamoliti
da s narednikom ostanete do kraja dana u mojoj dvorani za primanje. No,
moda vam mogu nai neki drugi svezak pounih propovijedi koje e
pomoi da vam proe vrijeme.
Monsieur de La Reynie, uvijek ste tako milostivo gostoljubivi!
odgovorila je markiza.
A kao i obino, o ovome ne smijete nikomu nita rei, odgovorio je La
Reynie.
Znate da ne mogu. Ne, ako elim nastaviti s poslom, odbrusila je
markiza. La Reyniejev je osmijeh bio neobino senzualan, njegove oi kao
da su je milovale.
Kada su markizu odveli kroz vrata, Desgrez je tihim glasom rekao
svojemu efu: Da, monsieur, odmah! Naredit u Lebrunu da joj poalje
svoju enu. Madame de Morville je zastala u dvorani, zatim nastavila kao
da nita nije ula. Tog poslijepodneva, dok je markiza zurila kroza stranji
prozor u Palai La Reynie s neizmjernom dosadom, Marie Bosse je prodala
boicu bijelog arsena policajevoj supruzi koja se dola poaliti na muevu
grubost.
***
Kaete da su svi bili u krevetu kada ste ih uhitili ? Kako pogodno za vas,
Desgrez! La Reynie je podignuo pogled sa svojega stola, gdje je upravo
stavio potpis na svoj tjedni izvjetaj za kralja. Desgrez je stajao, drei svoj
eir.
U istom krevetu, monsieur! La Bosse, njezin odrastao sin, svi oni! To
dokazuje...
Da se rasa arobnjaka odrava incestom? Desgrez, ni najmanje me ne
zanimaju arobnjaci, ja traim trovae! elim doi do korijena ove urote!
Nai ete dobar poetak u sadraju ormara tih ena. Teko da postoji
otrov koji one ne bi posjedovale. To ni ne ukljuuje crne svijee, votane
figure, medaljon kralja...
Kralja? ak je i La Reynie bio zateen. U tom se okruenju kraljeva
slika moe koristiti samo za jednu svrhu. Vraanje koje ukljuuje njegovu
smrt!
Desgrez, rekao je tiho, vjerujem da smo ih nali!
PEDESETO POGLAVLJE
Tek sam kasno poslijepodne mogla poslati po svoju koiju i pobjei od tog
neeljenog poslijepodnevnog gostoprimstva. Nisam se pretjerano brinula
za La Bosse ili La Vigoreux, koje su sigurno bile dovoljno inteligentne da
prepoznaju policajevu enu, ali La Reyniejeva me uvreda pekla i
opsjedala satima. Kada sam napokon bila na slobodi, otila sam ravno u La
Trianonin mali laboratorij u Ulici Forez. Gorjela sam od bijesa i odlunosti.
U ulici sam srela skupinu veselih djevojaka u pregaama i drvenim
klompama koje su upravo napustile duan, smijale su se zajedno i neto
skrivale. Ljubavni napitak, bez sumnje.
S prednje strane mala crna prostorija za primanje bila je ureena
velianstvenije nego ikada. Damama je posao oito cvjetao. Na kaminu
pred slikom podrobna prikaza krugova neba i pakla gorjela je svijea na
majoj lubanji, a na stolu za savjetovanje bilo je nekoliko tajanstvenih
boica, kao i koveg s kartama za tarot i knjiga o znanosti fiziognomije. U
nii zavjesa je bila diskretno prevuena preko portreta avla, a ujak je
poeo dobivati lijepu patinu na mjestu gdje je bio objeen na ici. Kostur
odie neime neosobnim. Tijekom mnogih posjeta otkrila sam da ga mogu
gledati bez osjeaja ikakve vrste, osim, moda, neodreenog osjeaja
zadovoljstva.
Ah, rekla je La Trianon kad je na zvuk zvona izala iz svojega
laboratorija, to je markizica! Draga moja, emu dugujemo ovu ast? Pa
nije vam valjda ve ponestalo lijeka za vae ivce?
Upravo vas trebam radi napitka. Moram ga prestati uzimati.
Oh, to ste rekli i prije. to se sada dogodilo? Neki drugi lijenik vam je
rekao da ete umrijeti od toga? To smo vam i mi rekle, znate i sami.
Uzimate ga vie od bilo kojeg ivog bia koje sam vidjela!
To je slabost. Zato sam tako ranjiva. Vremena su opasna. Ne elim biti
ranjiva.
La Trianon je zakiljila. Vi znate, rekla je. to znam? Pomislila sam.
Oito se radi o neemu prilino loem. Je li vam ona rekla? upitala je La
Trianon aptom. Trebala sam znati da se to ne moe skriti od vas ne
kad itate iz kristalne kugle! Pravila sam se mirnom. Ako budem
postavljala pitanja, mogla bih otkriti svoje neznanje.
Ne zabadam nos u tue stvari, odgovorila sam, ali ne mogu a da ne
znam neto. Ipak, ovdje sam radi drugog posla. elim da razrjedujete
opijum u mojem napitku, ali neka otopina ima jednako jak okus. Platit u
vam jednako, ali svaki mi tjedan smanjite opijum za etvrtinu. Na taj nain
mogu zavarati samu sebe dok smanjujem dozu. La Dode je dola po
neke papire iz dnevne sobe, nasmijeila se u znak pozdrava kada me je
vidjela da sjedim s njezinom prijateljicom pred vatrom. Oito je ula moj
prijedlog.
Samo pazite da ne zavrite povraajui krv kao i zadnji put! Madame e
misliti da smo vas otrovale! umijeala se u razgovor veselo. Primijetila
sam da je La Trianon postala vrlo mirna u nazonosti mlae ene. Znai,
ona nije rekla ni svojoj partnerici o tome. La Voisin je oito smjerala neto
zaista vrlo ozbiljno. Kada je La Dode otila, La Trianon je ustala i stavila
jednu ruku na kamin, a drugom mi mahnula da priem blie.
Moram razgovarati s vama u povjerenju, proaptala je. Ne mogu
navesti La Voisin da me saslua, a oduvijek je bila slaba na vas. Moda e
posluati upozorenje ako kaem da dolazi od vas.
Recite mi sve. Kunem vam se da e ostati tajna.
Proli je tjedan dola k meni po otrov koji bi mogao progristi kamen.
eli otrovati podnoak, tako da onaj tko odmara noge na njemu umre.
Rekla sam joj da je to nemogue. Nemojte ga prodati u Parizu ako elite
zadrati svoj ugled. Prodajte ga nekomu tko naputa zemlju, savjetovala
sam joj, pa ako to ne uspije, nee vam se razbjenjeli kupac vratiti radi
osvete. Trebam ga za ovdje, rekla je, mora djelovati! Zvuala je
odsutno, udno gotovo kao da je poludjela. La Trianonin je glas bio tih,
uurban.
To moe biti samo za La Montespan, proaptala sam.
Juer sam bacila karte. Preko Kraljice tapova pao je Kralj maeva.
Bacila sam smrt i srueni toranj! Sigurna sam da je Montespan. Ona eli
osvetu!
To znam. ula sam to iz njezinih vlastitih usta.
No, moda ne znate, otkako je kralj uskratio naklonost madame de
Montespan, La Voisin je postavila Romanija na trag mademoiselle de
Fontanges, nove ljubavnice. La Trianon je govorila poluglasno. Odjednom
sam vidjela cijelu urotu. La Voisinina najvea zavjera! U tome sigurno ima
mnogo novca. Goleme svote iz stranih riznica, vie nego samo
Montespanin novac. U tom mi je trenutku bilo jasno da ta arobnica ne
namjerava ubiti samo enu.
No, kralj, iako vie ne jede i ne pije s madame de Montespan, i dalje je
posjeuje kratko i slubeno svaki tjedan, okruen svojim dvoranima. U
njezinim odajama on sjedi u velikom naslonjau koji ona dri za njega i
stavlja noge na poseban podnoak koji je namijenjen samo njemu, rekla
sam La Trianon.
Tono, proaptala je, a karte kau, ako La Voisin nastavi putem koji
je izabrala, umrijet e i povui sve za sobom! Jedino pitanje koje me mui
jest je li srueni toranj nae vlastito drutvo ili cijelo kraljevstvo!
Pretpostavljam da elite itanje u vodi.
Da vae najbolje. Potpunu istinu! Mahnula mi je da priekam, otila
u laboratorij i vratila se s prozirnom staklenom posudom punom vode.
Doista mi ne trebaju ostale stvari, rekla sam. To je samo radi
efekta.
Znam, rekla je La Trianon, sjela za svoj stol za gatanje iz karata gdje je
postavila vazu s vodom. Dobro vas je nauila. teta je to, znate. ak i da
vie nikada niste itali, mogli ste biti kraljica, najvea kraljica od svih! No,
potratili ste se na pogrene stvari: mukarce, na primjer.
Obuzela me lagana vrtoglavica i slabost koja je pratila sliku to sc
uzdizala. No, slika koja je ljeskajui se stigla s dna vode bila je stara i
poznata: djevojka sa sivim oima, koju sam sada prepoznala kao sebe,
gledala je u more. Ali plat koji je vrsto drala oko ramena bio je posve
drugaiji. Teak plavi ogrta ukraen zlatnim gajtanima, s grimiznom
podstavom koja se veselo presijavala kako se vjetar njome poigravao.
Dobro sam poznavala taj plat. Traila sam ga u guvi, s prozora na katu, s
prozora koije dok je moj voza vodio konje pretrpanim ulicama. Slika,
koja je ve dugi niz godina bila ista, promijenila se! Iza djevojke oblikovao
se drugi lik. Vjetar je kidao perje njegova eira koji je on pridravao
rukom da ne odleti. Drugom je rukom zagrlio djevojku koja je nosila
njegov ogrta. Ona je podignula pogled prema njemu i nasmijeili su se
jedno dugome.
Boe moj! proaptala sam. Kauzalnost! Slobodna volja! Mi smo sve
budale, mi vraare! Sudbina i stvaranje! Ali kako, kada se ovo dogodilo?
O emu govorite? to vidite? proaptala je La Trianon zabrinuto.
Mi stvaramo svoju vlastitu sudbinu, ali... Ne mogu shvatiti kako...
La Trianon je uzdahnula. Napokon vidim to je mislila. Previe knjiga.
Kakav dar, potraen na cjepidlaku! I to jo ensku cjepidlaku! Tko je ikad
uo za takvo to? Samo mi recite to je na slici.
Samo ocean. Svako malo dobijem istu sliku, kada traim neto drugo.
Pokuat u opet. Moja koljena su poela klecati, a iznutra sam bila posve
iscrpljena. Umoila sam prst u vodu da razbijem sliku i ponovo pogledala.
Vidim madame u pravoj dvorskoj haljini njezina tamnozelena svila.
Nosi veliki smaragdni prsten... i dri malu boicu. Jednu od vaih,
vjerujem. Grebe po dvokrilnim vratima... s oblogama od bijeloga drveta s
pozlaenim rezbarijama... na kraju hodnika poploanog mramorom. Ah,
sada ga prepoznajem to je ulaz u odaje madame de Montespan u Saint-
Germainu. Vrata se otvaraju napola, mademoiselle des Oeillets stoji
ondje, dajui joj znak da uti. La Voisin joj daje boicu i mademoiselle des
Oeillets brzo zatvara vrata.
La Trianon se odjednom naborala, kao da je ostarjela sto godina.
Vidjela sam to kada sam bacila karte, rekla je. To je smrt! Otii u k
njoj i preklinjati je da odustane od toga! Kakav je gordi zloduh dovodi do
ovakvog ludila?
Vi znate da je to madame de Montespan, odgovorila sam.
Da ona to nije ve naumila, ak je ni La Montespan ne bi mogla navesti
na to! To je samoubojstvo i one obje to znaju!
Znate kao i ja, ona ne eli biti na drugome mjestu sada osjea da je
dolo njezino vrijeme. Otvorit e vrata pakla i vladati kaosom sama, kao
kraljica!
La Trianon je uzdahnula. A uvijek je bila tako praktina osoba! To je
zbog tog misticizma! Imala je viziju, znate. Tko bi se drugi mogao usuditi i
sanjati da bi naa profesija mogla postati tako velika? Ona je stvorila
carstvo sa svojim snovima ali sada...
Sada e ga unititi, dovrila sam.
to je vanije, unitit e nas! rekla je La Trianon, ustavi ustro od
stola. Ako se policija ikada doepa njezinih poslovnih knjiga, to e biti
moj kraj, a i va, markizice! Moram porazgovarati s njome. Ima i sigurnijih
naina da zaradite novac od pothranjivanja Montespaninih beznadnih
osvetnikih snova!
No, ima li boljeg naina pothranjivanja La Voisinine elje za slavom? To
je va problem. Slava, da, pomislila sam. Ali ne samo slava. Ovo je La
Voisinina osveta, osveta tako bezoblina, crna i posvemanja da bi mogla
sruiti cijeli svijet i sve nas povui za sobom u smrt! Kad sam ustala na
odlazak, osjeala sam da moj um radi kao prenavijeni sat. Nekako sam se
morala dokopati svojega ugovora i sveska sa slovom P iz poslovnih knjiga
Kraljice tame. Bez toga, kamo god da pobjegnem ili kako god da
promijenim ime i izgled, jednog bih dana mogla otvoriti vrata i nai
Desgreza kako stoji pred njima. Kamo me ne bi mogao slijediti? Samo u
Novi svijet, uzdahnula sam u sebi. Ali onda sam se sjetila glazbe, kazalita,
svojih knjiga. Kako bih ikada mogla ivjeti meu divljacima, ak i ako me je
to privlailo? Ah, bolje divljaci koje poznajem nego oni koje ne poznajem.
Jedna je stvar bila sigurna: nisam mogla rei Florentu. Ako sazna to je u
tim poslovnim knjigama, arolija bi mogla nestati iz njegovih oiju. Vidio bi
me onakvom kakva doista jesam. Da mu kaem za poslovne knjige i to je
u njima, on bi me napustio.
PEDESET PRVO POGLAVLJE
Lijepa ptica! Pametan Lorito! Kra! Bakina je papiga koraala lijevo-desno,
ogledavajui se u novogodinjem daru: zrcalcu privrenom na kraju
njezine preke. Samo je d'Urbec mogao znati to bi jedna ptica poeljela
na dar. Vratio se tako natovaren dobrim stvarima sa svojega posljednjeg
putovanja u inozemstvo da je ak i Astarot nestao na nekoliko dana nakon
to je Sylvie isprobala lijepu novu kapu ukraenu svilenim trakama.
Florente, otkad ste se vratili, ta je ptica postala tata kao paun! Zar vas
nije stid to ste je tako iskvarili?
Tata ptica! Lijepa ptica! zakrijetala je papiga, ureujui si perje pred
zrcalom.
U svojoj kunoj halji, s nogama podignutima na podnoak, d'Urbec je
spustio alicu na stol kraj sebe, zadovoljno i posjedniki pogledao papigu.
Papige i psii ne mogu mi odoljeti! Potekoe imam samo s makama.
Ne ini li vam se da je to znakovito?
Mislite li da je to razlog zato se vi i madame ne podnosite? Mislim da
je razlog dublji od toga. I jo mi niste rekli zato vas je izbacila iz kue pred
madame de Poulaillon.
Nadao sam se da neete uti za to. To pokazuje da vas se nikada ne
smije podcjenjivati.
elim znati, Florente. Moram znati za sluaj da dobijem nekakve udne
darove. Mirisne rukavice, na primjer, ili bocu vina. A moda ete morati
takoer slati svoje koulje drugoj pralji.
Oh, ne brinite se toliko. Samo sam joj otvoreno rekao to elim, to je
sve. Pokuao sam otkupiti va ugovot. ovjek bi pomislio da bi ga eljela
prodati. Uostalom, vaa je vrijednost pala u posljednje vrijeme. No, ona za
to krivi mene. Odbila je, i to uz poprilinu scenu. Upozorila me neka ne
razmiljam o braku s vama. No, govorio sam o zakonima dok nisam obavio
svoju misiju. Izvadila je ugovor da mi pokae kako je pravovaljan. Tako
sam saznao gdje ga dri.
Florente, rekla sam uasnuto, za Boga miloga, da niste pokuali
provaliti i ukrasti ga to nije vrijedno vaega ivota! Dovoljno je ve to
misli da smo ljubavnici!
Sylvie, jo okolade molim prva je bila odlina! zatraio je nehajno
d'Urbec, a kad je izala iz prostorije, dao mi je znak da budem oprezna.
Eh sada, rekao je tiho, morat ete mi vjerovati da mogu nadmudriti
Kraljicu tame. Ako mogu zavarati Desgreza i one policijske pse i izvesti vas
izvan zidina Pariza, sigurno mogu i otuiti nekoliko papira.
Florente, molim vas, ne inite nita nepromiljeno to nije vano!
Naprotiv, to je vrlo vano i vi to znate. To je jedini pisani trag izmeu
vas i La Voisin. Ostalo su samo glasine. Pola je Pariza bilo u njezinoj kui, a
ak ni La Reynie nee pohvatati pola Pariza. elim ugovor i poslovnu knjigu
koju sam vidio na polici iznad njega onu oznaenu slovom P! Bila sam
uasnuta! Kako bi me mogao vie voljeti kad bi vidio to je u njoj?
Vi znate za poslovnu knjigu? zastao mi je dah.
Moj je posao da znam ono zbog ega bih vas mogao zauvijek izgubiti,
Genevive. Predugo sam ekao da bih sve izgubio.
Ali to ne moe biti hitno. Prije mjesec dana uhvatili su La Bosse i La
Vigoreux, a jo nisu pitali nita ni madame, ni bilo koga od njezinih. Bilo je
to kao kad su uhvatili viteza de Vanensa za krivotvorenje novca prije dvije
godine. Otkrili su da je trova, ali nije se ilo dalje. Prijetnja prolazi,
Florente. Bolje bi bilo da prodamo moje slike nego da gubimo vrijeme
pokuavajui se dokopati knjige koju vam ona nee dati. Florent je
kimnuo glavom, a ja sam mislila da je zaboravio.
Veljaa je prola, a iako su prvi vjetrovi u oujku bili otri, u zraku se
osjeao nagovjetaj proljea. Jo malo, jo malo, govorio je vjetar, i uskoro
e biti cvijea, a riba e biti protjerana s jelovnika. Florent je lijepo
napredovao s prodajom mojih slika, zbog ega mi je pomalo bilo ao, te s
prodajom prilino velikog i tekog ormara koji vie nije sluio jer nije bilo
srebrnine.
Kasno jednoga jutra, nakon to je moj jedini klijent otiao, primijetila
sam Sylvie kako brie prainu i pjevui. Bila je to dobrodola promjena.
Astarotu se nije svialo brisati prainu jer je odbijao saginjati se.
Sylvie, jako si vesela jutros. Gdje je Astarot?
Astarot? Oh, on je otiao posjetiti svoju obitelj.
Demoni imaju obitelj?
Naravno. Da vas je neki demon opsjeo, onda biste znali. Astarot ima na
desetke ena, pa ak i jo vie ljubavnica, da ne govorimo o djeci,
roacima, brai, ujacima i tetama, a, naravno, mora obavljati i vrlo vanu
ulogu on je gospodar svih legija demona. Ne moete sve to voditi bez
rada, znate ak i ako on vie voli Pariz.
Svatko razuman vie voli Pariz, odvratila sam. Jeste li pripremili crnu
svilu? Danas poslijepodne idem na privatno gatanje u Palau Soissons.
To je znak proljea svi ele novu ljubav i gatanje. Opet ete biti
uspjeni. I sada biste bili da prestanete uzdravati onog profesionalnog
kockara inae, nije da mi nije drag. Ali zaista! Ona slika koju ste toliko
voljeli! Postali ste prava pravcata robinja ljubavi! Da madame nije tako
zaposlena, imala bi vam to rei!
Pa,ja u imati to rei ako ne otvori vrata. Mustafa! Gdje je kad ga
trebam? Vratila sam se kroz kuhinjska vrata i vidjela da je Sylvie uvela
dvojicu graana ozbiljnoga izgleda, odvjetnike, prema njihovim dugim
haljama i tekim vlasuljama. Jedan od njih bio je leima okrenut prema
meni. Oito je prouavao namjetaj. Drugi je prstima prolazio po
izblijedjelome mjestu gdje je prije visjela slika. Okrenuo je ruku da provjeri
ima li praine na njoj.
ini se da je s ovog mjesta uklonjena slika. Oito su vas obavijestili na
vrijeme, matre Pasquier. uvi to ime, sledila mi se krv u ilama. Drugi se
ovjek okrenuo od svojeg procjenjivanja namjetaja i zagledao se u mene.
Nakon samo pet godina izgledao je mnogo stariji. Lice mu je bilo deblje,
oi sasvim ugasle, kao dvije repe koje su predugo bile u spremitu. Njegov
me ten podsjetio na one oteene ruiaste gliste koje moete nai u
lokvama na du nakon pljuska. Oito mu je profesija odgovarala.
Vidi, vidi, pa to je tienne, krvopija! emu dugujem ast ovog posjeta,
brate? Jeste li potroili zaradu od prodaje nae sestre? Uivala sam
gledajui kako u njemu raste bijes.
Barem nije zanijekala svoj identitet, rekao je njegov pratilac, dok ga je
obuzdavao.
Uvijek si imala svadljiv jezik, sestro! Prepoznao bih te po njemu ak i da
si se u svemu drugome promijenila! Prisilna tiina u osamljenoj
samostanskoj eliji koristit e tvojoj dui. S vremenom e mi nesumnjivo
ak biti zahvalna to sam te spasio od tako sramotna ivota.
Zahvalna? Na emu? to ste me prekinuli u poslu i to mi pregledavate
kuu kao dva zalagodavca? Sada je bio red na tienneu da obuzda
svojega pratioca.
ula sam Sylvie kako je proaptala iza mene: Mustafa, otri do
umjetnike galerije na Pont Notre Dame i pozovi monsieura d'Urbeca.
Reci mu da smo u stranoj nevolji!
Pustite je. Dokazali smo da je na informator imao pravo. Ne moe
nikamo otii. A uskoro u moi skriti tu... tu stranu sramotu za obiteljsku
ast.
Prila sam mu korak blie i zagledala se u njegovo iskvareno lice kao u
baziliska. On je ustuknuo. Tko vas je obavijestio da sam ovdje? rekla
sam hladnim glasom.
Imam ja svoje naine. Dounike medu policijom. La Reynie vas titi, ali
on ima i neprijatelje. Da, pomislila sam. Neprijatelje meu velikima, koji
nisu eljeli da otkrije njihovu korumpiranu povezanost s gradskim
okultistima. Netko s njihove strane tko ima pristup policijskoj evidenciji
elio me tiho udaljiti i zaustaviti La Reyniejevu istragu. Sigurno su dojavili
moje ime bratu. I o emu su vas ti informatori izvijestili? Da
mademoiselle Pasquier ivi u Ulici Chariot, da je bogata i da dugujete
svojoj asti da joj zaplijenite imovinu i zakljuate je u samostan?
Obavijestili su me da je moja odbjegla sestra osramotila obiteljsko ime
tako to je postala vraara i to sada ljubuje s kockarom!
I troim sve kako se vi ne biste mogli toga doepati, zar ne? Kakva
nedolina urba, brate!
Svojim uvredama samo kopa vlastiti grob, sestro! Prekriio je ruke i
bahato se zagledao u mene.
Znai, ni moj brak ne znai nita? Zastao je. Sylvie je bila iznenaena.
Pogled joj je postao udan, dalek, proraunat.
Brak? Lae! Tko bi se oenio sramotnim udovitem kao to si ti?
Osjeala sam se sigurnom u svojoj mondenoj haljini i skupoj ipki, pa sam
mu se nasmijala u lice.
Pa, bilo koji lovac na miraz! Zar vam va dounik nije to rekao? Mislim
da vam mora vratiti novac. Jadni brate, doli ste na kraj puta. Zakasnili ste.
Moje bogatstvo vam je izmaknulo. A sada vrijeate udanu enu u njezinu
vlastitom domu! Sjela sam u svoj naslonja s crvenim brokatnim
jastuiima, zaklonjena iza velikog pozlaenog stola na kojemu je bila moja
kristalna vaza za vodu na njezinu postolju u obliku zmaja.
Ti mala goropadnice! povikao je, pribliavajui se stolu. Rekla bi bilo
to da me se rijei, je li? No, ne moe me prevariti! Povjerovat u onog
dana kada vidim tvoj vjenani list, ne prije! Pribavit u nalog da te zatvore,
a to se tie onog pustolova, njega u dati uhititi... poeo se derati, kao
da vikom moe nadoknaditi nedostatak logike. Gilles je zauzeo mjesto iza
njih u podnoju stubita, prekriivi svoje goleme ruke, za sluaj nevolje.
I umijeati se u svetost obitelji tako dragoj naemu vladaru?
odgovorila sam sarkastino. Moda ne znate, gatala sam i njemu
osobno... Na sam spomen kralja, izraz lica drugog odvjetnika naglo se
promijenio, postao je udan, smjeran, ali tiennea nita nije moglo
zaustaviti, toliko je arko elio namjetaj koji je milovao. Budite oprezni,
licemjeru, zasiktala sam. Ako me i dalje budete uznemiravali, bit e vam
postavljena pitanja o vaem ponaanju na koja vam nee biti drago
odgovarati!
Obojica su se iznenaeno okrenula kada su uli zvuk otvaranja ulaznih
vrata i bat tekih izama. Drugi odvjetnik je povukao tiennea za rukav,
pokuavajui ga nagovoriti da odu.
Oh, ostanite, gospodo! Ba bih voljela da upoznate mojega supruga!,
rekla sam, izgovarajui tu rije slavodobitno. Sylvie je potrala uzeti
Florentov plat, a ja sam primijetila da joj je izraz lica vrlo udan. Mustafa
je bio iza njega. Florentove tamne, inteligentne oi zaas su procijenile
cijelu situaciju. Na licu mu je zatitrao neobian osmijeh.
Kakva ast! rekao je blago. Odvjetnici. Jesu li oni roaci? Rekao bih
da nisu. Ne vidim obiteljsku slinost. Ako tvrde da su roaci, vjerojatno su
nezakoniti! Zastao je uivajui u djelovanju svojih rijei. tiennenovo je
lice poprimilo meni vrlo lijepu crvenu boju!
Vi, laljivo kopile...! uzviknuo je tienne. Mustafa je neprimjetno
rukom posegnuo za pojas, ali ja sam ga zaustavila pogledom.
Dragi moj suprue, obratila sam se Florentu, moj je brat bio tako
ljubazan i doveo svjedoka sa sobom. Zlato, to biste rekli na to da
posjedujete uglednu rezidenciju u etvrti Cit? Moje nasljedstvo, sada
kada je moj brat tako ljubazno potvrdio moj identitet.
Palaa Pasquier? No, zar nije pomalo turobna, ljubavi? odgovorio je
Florent, potpuno u duhu situacije.
Nije vano, najdrai. Mogli bismo ga preurediti novcem od prodaje
lijepog malog imanja na selu koje mi je ostavila baka. Nadam se da ste se
za njega dobro brinuli u moje ime, brate.
Ti, kujo! uzviknuo je tienne. Pogledala sam Florenta, a on je
pogledao mene. Istodobno nam je umom prola ista misao. ah-mat u dva
poteza.
Maitre Pasquier, je li to istina? upitao je tienneov pratilac. Nikada...
nisam...
tienne, prekinula sam ga, ne moete imati i ovce i novce: ili sam ja
vaa sestra, a vi ste se urotili da me liite mojega nasljedstva, ili ja nisam
vaa sestra, a vi mi sada pokuavate ukrasti moju imovinu. Molim vas,
odluite se pred ovim oito uglednim svjedokom kojega ste tako zgodno
doveli sa sobom.
Maitre Pasquier, moj ugled vi ste me prevarili...
Znai, jo se ne moete odluiti, dragi brate? Tada mi dopustite da vam
pomognem. Policija je u potpunosti obavijetena o ovom sluaju. Moda
ak sumnjaju da ste ubili onu jadnu djevojku koju ste identificirali kao
mene. Mustafa, molim vas, odnesite ovu poruku monsieur de La
Reynieju...
Idemo, idemo ovaj zahtjev moete rijeiti i poslije. tienneov
pratilac ga je povukao za rukav.
to, zar ve idete tako brzo? Ba kada je na razgovor postao tako
ugodan! upitao je Florent dok je tiennea njegov pratilac povlaio prema
vratima. Ba teta. Moda drugi put? Zbogom, gospodo.
Kada su se vrata zatvorila za njima, Sylvie je zapljeskala i uzviknula:
Bravo, bravo! Ba kao u kazalitu, velianstveno! Florent i ja smo se
nasmijeili jedno drugomu.
No, na alost, za razliku od kazalita, u stvarnom ivotu zavjesa se ne
sputa, odvratio je Florent. On se moe vratiti. A ako bude istraivao
vae tvrdnje, najmanje to e se dogoditi je da e na brak biti otkriven
pogrenim osobama. To nije dobro. Nisam to planirao. Poeo je koraati
tamo-amo, a elo mu je bilo namrteno. Proklet bio! Proklet bio! Da je
doao mjesec dana kasnije...! Sada u morati smisliti neto drugo.
Astarot kae da e sve dogovoriti, rekla je Sylvie.
Hoete li vi i taj vraji demon uutjeti? Razmiljam! uzviknuo je
d'Urbec gnjevno. Sylvie je briznula u pla.
No, no, Sylvie, tjeila sam je, monsieur d'Urbec je samo malo
uzrujan. Nije htio uvrijediti princa demona, sigurna sam u to. Odjednom
sam morala sjesti. tienne mi je pobudio rune uspomene, uspomene na
ujaka, oca kako umire u svom velikom krevetu, majke, slijepe i lude kako
tetura sobom. Nisam se usudila govoriti o njima, ak ni dugo razmiljati o
njima. eljela sam ih potisnuti iz sjeanja. Sjedila sam, stavila ruke na lice.
Osjeala sam se kao da sam prozirna od iscrpljenosti. Prikaza, daak
maglice. Oh, kako u ovo poslijepodne uspjeti gatari grofici de
Soissons? Naslonila sam glavu na naslon stolca. Jednostavno sam
previe iscrpljena da bih itala iz vode.
to? upitao je Florent. Grofica je u gradu? Zato ona nije na dvoru u
ovo doba godine? Svatko tko neto znai je u Saint-Germainu. Neto se
ozbiljno dogaa. Kada bih barem znao to.
Oh, ne vjerujem. to se te ene tie, to bi moglo biti bilo to, od
probavnih smetnji do novog ljubavnika! odgovorila sam.
***
No, nisam imala pravo. Kada su mi pomogli da izaem iz koije u podnoju
velikih stuba u dvoritu za koije Palae Soissons, ugledala sam Primija
Viscontija kako silazi. Hodao je pogrbljen titei se od otrih oujskih
vjetrova, vrsto se omotavi u ogrta, sagnute glave, bio je slika i prilika
malodunosti.
Hej, monsieur Primi! viknula sam u vjetar, a on je ispravio glavu,
namjestivi samouvjeren izraz lica, kao da ga ni jedna briga na svijetu nije
morila.
Pa, dobar dan, madame de Morville! Moje estitke: svakim danom
izgledate sve mlai!
Ne zahvaljujui vama, Primi. Recite mi, to je to danas? Jo jedan
dvoboj vraara? Ili e me izloiti zajedno s mehanikom lutkom i
medvjedom koji plee?
Vjerojatno bih se trebao ispriati, markizo. Kraljeva omiljena zabava je
razotkrivanje vraara, arobnjaka i arlatana.
Sljedei put razotkrijte sebe, Primi, vi arlatane! Najradije bih vas
spalila poput snopa iblja i proklela vas, samo da vas nauim pameti!
Ah, oduvijek tvrdim da ste vjetica iako to vie nije vano, rekao je,
uzdahnuvi.
Pa zato ste onda tuni? Vi ste postali njegov miljenik, a mene je
unitio.
Svi smo sada uniteni, mala markizo. Pobjegao bih, ali zaljubljen sam.
Zato u ostati i riskirati sve.
Smrznut u se ovdje. Stanimo u veu.
Bolje da se smrznete, u ovom sluaju. Nitko nas ne smije uti.
Pokazao je rukom prema vicarskom straaru u livreji koji je stajao na
velikim dvokrilnim vratima palae. Hladan vjetar kao da nas je elio
razdvojiti dok smo zajedno stajali na irokom kamenom stubitu. U
posljednjih nekoliko dana gradom krue glasine da su parike vraare
poveale vrsnou svojih predvianja otrovom. Neka strana starica za koju
nikada nisam uo je uhiena. Zovu je Marie Bosse. Uplela je vraaru
imenom La Vigoreux. Upoznao sam jednom tu enu kod madame de
Vass itala mi je iz dlana. Sada je u Chteau de Vincennes
[48]
, kau da
pod muenjem odaje imena svojih suradnika.
Primi, vi ste bolesni jedno malo itanje iz dlana? Proglasit e vas
nevinim, ba kao i sve druge glupe ene kojima je itala iz dlana. Na
vjetru mu je zavijorio laneni ovratnik, ali Primi je bio previe uzrujan da
primijeti.
Da je bar to samo tako, rekao je, posve izvan sebe. Ali, markizo, za
mene je to gore nego to moete zamisliti! ena koju volim oh, markizo,
trebali biste je vidjeti! Ona je boanstvena! Naglo je ivnuo kao to je
prije naglo potonuo. Rastapao se na samu pomisao na tu enu, a zatim je
nastavio: Upoznali smo se kad me zvala da joj itam iz dlana. Jedan
pogled i odmah sam se zaljubio! Te oi! Taj divan struk! Morao sam je
osvojiti! itao sam joj budunost. Predvidio sam da e se uskoro
strastveno zaljubiti u mene i postati moja nevjesta. Naalost, ona je ve
bila u braku. to je jo gore, njezin je suprug obolio i umro, time sam
postao sumnjiv da sam ga otrovao uz pomo ove La Vigoreux!
Dakle, odustali ste?
Da odustanem od nje? Kakvo ludilo! Naravno da nisam! Svaku veer
strastveno vodimo ljubav. Vezan sam lancima ljubavi! Moja je sudbina da
umrem od ljubavi...
Primi, vi ste ludi.
Naravno! Kako drukije moete ivjeti u ovom suludom svijetu? Adieu,
markizo. Susret emo se tek na onom svijetu...
Primi, ekajte... povikala sam za njime u vjetar. Okrenuo se, a vjetar
mi je donio njegove rijei.
Nema vie, sve je zavrilo, na svijet. Gotovo je. Poite utjeiti groficu,
ali svakako neka vam plati na licu mjesta. Promatrala sam vitku figuru
toga Talijana kako ulazi u koiju to ga je ekala. Dok je koija skupljao
uzde i pokrenuo koiju, vidjela sam Primija kako se zavalio na sjedalu, eir
je navukao preko oiju.
Dugo sam ekala u hladnom predvorju mramorna poda ispred grofiinih
odaja. Staklena okna kripala su u visokim prozorima i osjetila sam propuh
ispod vrata s pozlaenom oblogom. to je grofica mogla htjeti? Primala je
vraaru neto se oito dogodilo na dvoru. Moda je ula neto to ju je
navelo da se ponovo okrene okultnome. Ili neto to je htjela ili neto
ega se bojala. Ali to?
Grofiino je lice bilo upalo, pokuavala je prikriti nove bore koje su joj se
urezale u ostarjele obraze, prekrivene tekom bijelom minkom. Oi su joj
strijeljale s jedne na drugu stranu na njezinu sitnom uskom licu. Osmijeh
joj je bio tako udno razvuen da je izgledao poput neke vrste nijemog
vriska. Ovaj put razlog nije taj to eli kralja za ljubavnika, rekla sam sama
sebi. Ovo je strah.
Madame de dobro, kako god da se sada zovete, znam da proriete
istinu. Visconti je vidio slom u mojoj crti sudbine, vidio je sramotu, pad, u
kartama. Tajna moje prolosti izai e iz tame na svjetlo dana! Ah, to je
bilo to. Glasine koje bruje o uhienju La Bosse i La Vigoreux na koje me
Visconti upozorio. No, on nije znao to sam ja znala, da je istraga bila
zaustavljena. U uhienjima su stradali samo La Bosseini ljudi, nitko se nije
dotaknuo La Voisin ili njezinih bliskih suradnika. Je li grofica od La Bosse
dobila otrov kojim je uklonila mua? Ako je tako, imala je pravo biti
zabrinuta. La Bosse je bila pod muenjem ve nekoliko tjedana i moda su
je ve prisilili da dade popis svojih klijenata. A sada su, zahvaljujui
brbljavim sucima, neke vijesti iz La Reyniejeve tajne istrage dole do uiju
plemia, a odade do dvora. A ako se to nije ticalo njezina mua, koje su
druge osobe napustile ovaj svijet od grofiine male bijele ruke? Moda
dovoljno da se osudi ak i enu njezina ranga.
elite znati svoju budunost, rekla sam odmotavajui svoju prostirku.
Nagnula se preko kugle dok sam mijeala, dijamanti s njezinih grudiju
odraavali su se u vodi kao male duge.
Madame, molim vas boje vae haljine, vaih dragulja, one ometaju
sliku.
Moram znati! rekla je, povlaei se malo.
Vidim istu sliku koju sam za vas vidjela prije mnogo godina: vaa koija
nou, sluge u obinom sivom ruhu, konji u velikoj brzini, jure kroz tamu.
Markiza dAlluye je s vama. Ne razgovarate... lica su vam napeta.
Ipak nije poziv na ljubavni susret ne, bijeg! A kad pomislim da sam
sve ove godine pretpostavljala kako je ono gatanje bilo va jedni
neuspjeh! Oh, kakva gorina! Vidjeli ste to jo tada! Zato me niste
upozorili?
ekajte, madame, dolazi jo jedna slika. Vi ste to je oito neko strano
mjesto, odjea je neobina... ini se da nije francuska. Vi ste na misi u
udnoj crkvi...
Onda sam spaena...
ekajte! U stranjem dijelu crkve su dvojica mukaraca, jedan ima
veliku vreu. Prvi mislim da ga prepoznajem daje znak sputanjem
ruke. Drugi... Oh, tu je i trei, na drugoj strani crkve... otvaraju vree.
Boe! Vree su pune crnih maaka! Jure amo-tamo kroz crkvu. Ljudi se
okreu vama ini se da misle kako su make vragovi koje ste vi donijeli...
Oni viu, prijete. Povlae vas za haljinu, pokuavaju vas rastrgati na
komadie... Vai sluge ih tjeraju, a vi bjeite u svoju koiju koja vas vani
eka.
ovjek koji je to uinio rekli ste da ga prepoznajete?
Agent parike policije, madame. Da budemo precizniji, Desgrez,
ovjek koji je namamio madame de Brinvilliers iz njezina skrovita u
stranom samostanu.
Oni e me ubiti! Hukaju rulju protiv mene! Oh, kakva zgodna smrt,
nitko nee biti kriv! Zloinci niska roda ne usuuju se napasti jednu
Mancini izravno, pa se slue lukavstvom! To je sigurno Louvois! On me
mrzi. On mrzi sve nas, nas koji smo iznad njega po roenju! Poznajem ga,
iskoristit e svojega pulena La Reynieja da nastavi svoju osvetu pod
okriljem zakona! Takav je pokvaren eka pravi trenutak. Nitko nije
siguran, ak ni Manciniji. Recite mi, moja smrt...
Za to morate platiti unaprijed, madame. Uzela sam naknadu i ponovo
pogledala. Umrijet ete u starosti, rekla sam. Tiinu u prohladnoj
prostoriji prekinuo je grofiin ludi smijeh.
Iznenada je ustala, podignuvi ruke iznad glave, vritei: U starosti, u
starosti! ivjet u unato vama, Louvois! Zatim se sjetila da sam ondje i,
gledajui me uarenim, pomahnitalim oima, rekla je: Louvois, to me
briga za njega? Ha! On je nita, ak ni ovoliko... pucnula je prstima da
pokae njegovu beznaajnost. Oh, runog li malog buruja! Kunem se da
u mu se osvetiti!
Dok je moja koija skretala u Ulicu Picardie, zavalila sam se u jastuke,
gotovo osjeajui muninu od umora koji dolazi od previe itanja u tako
kratkom vremenu. Jo pokoje i to bi me ubilo, pomislila sam. Mislim da
sam ak i zadrijemala jer mi se inilo da me je probudio trzaj kada se
koija zaustavila u Ulici Forez. Moj zadnji zadatak toga dana. Pokupiti
zadnju boicu napitka koja je imala etvrtinu uobiajene snage.
La Dode me doekala na vratima. Njezino obino veselo lice bilo je
objeeno od brige ispod bijele lanene kune kape. Obrisala je svoje vlane
ruke o pregau i rekla: Oh, ipak ste doli! Vaa je narudba spremna, ali
jo nije u boicama. La Trianon vas treba straga. Jako je zabrinuta i treba
joj gatari. Zastenjala sam.
Ne mogu. Gatam cijelo poslijepodne i osjeam da u se onesvijestiti
ako samo pogledam opet u kuglu.
Doite u laboratorij i podignite noge. Skuhat emo vam kavu i vaa e
se snaga vratiti. Uasne se stvari dogaaju! Munje sijevaju svuda oko nas,
moramo znati kamo e udariti sljedea!
Smjestile su naslonja uz vatru. Potonula sam u njega i sklopila oi.
Jedna od djevojaka oito je donijela podnoak jer zadnje to sam osjetila
prije nego to sam utonula u zaborav jest da mi je netko podignuo noge.
Probudite se! Probudite se! La Trianon me uznemireno tresla za
ramena.
Pa, uope ne spavam, samo odmaram oi.
Neobian nain odmora. Znai da su vam oi hrkale!
Ja? Hrkala? Nikada! uspravila sam se. La Trianon je stajala kraj mene,
s rukama na bokovima, do lakta zasukanih rukava svoje crne haljine, kao
da je upravo dola s radnog stola.
Mislila sam da e vas to probuditi. Evo, okrijepite se s ovim morate
nam gatati. Radi se o ivotu i smrti! Turska kava bila je teka i slatka,
bolja nego lijek. Drala sam malu alicu u rukama da ih ugrijem dok sam
udisala taj tajanstven, jak miris.
Ah, odlino! Doista izgledate budnije. Pripremile smo vodu na radnom
stolu do atanora. Pogledala sam na drugi kraj prostorije i ugledala vazu
vode kako se ljeska pod blijedim svjetlom kraj prozora. Jedna od djevojaka
je mela, maii su sisali svoju majku u kutiji iza atanora. La Dode i jo
jedna djevojka zavravale su s ulijevanjem mojega napitka u zadnju
boicu.
Oh, pogledajte, vaa se harpija raspala to je sigurno od moljaca,
primijetila sam.
Vie toga se raspada ovih dana. Oni koji mogu, skrivaju se. No, mi se ne
moemo skriti, na je izvor zarade ovdje. No, sve se jo moe popraviti.
Madame planira veliki udar koji e nas sve spasiti. Ona e podnijeti molbu
kralju. No, moramo doznati kako e proi, tako da moemo sve
isplanirati. Molba? Za to?
Molba je otrovana! proaptala je La Trianon. ak ni La Dode ne zna.
Sljedei je tjedan ide predati u Saint-Germain. Proli ju je put guva oko
kralja obeshrabrila te se vratila neobavljena posla. No, sljedei put nee
odustati. A sada, sada... vano nam je da uspije.
Ali kako otrov moe prijei s papira do oiju itatelja?
Ne u oi, u dep. Molba je prekrivena finim prahom. Kralj redovito
stavlja neproitane molbe u dep gdje dri rupi. Kada umre, njegovi e
ministri pasti, nitko nee ni pomisliti da istrauje ovaj sluaj u previranjima
koja e nastati i ova strana istraga e se zaustaviti prije nego to svi
budemo upleteni!
A ako ne uspije?
Tada smo svi mrtvi vi, ja, madame de Montespan, Manciniji i svi
ostali!
Dobro onda, gatat u. Sjela sam za visok radni stol. La Trianon je
otpravila djevojke, pa ak i La Dode, s nervoznim: poslije... poslije! Ne
smijete smetati markizici. Ovo mora biti savreno gatanje!
Voda kao da je potamnjela, kao da je upijala sumrak koji se vani
sputao. Tada sam u samom sreditu vidjela naranasti sjaj, najprije
malen, a zatim vei, rastao je dok nije ispunio cijelu vazu.
to to vidite?
Vatru ekajte, vidim jo neto. Iznad plamena nazirao se vrh
lomae. U sreditu plamena, iva osoba, okovana lancima, sjedila je. Lice,
iskrivljeno, nijemo vriti u naranastom srcu vatre.
Sjedi... netko koga su muili... noge slomljene To je... ekajte, ne
mogu sasvim razabrati... prinijela sam glavu blie, tako blizu da je moj
dah namrekao vodu. Slika je zatitrala i uzbibala se. Odmaknula sam se.
Bilo je sigurno.
To je madame, spaljuju je ivu!
Jeste li sigurni?
Posve sigurna! Kosa joj se pretvorila u pepeo. Lice joj je crno ali
prepoznala bih je bilo gdje. Krvnikovi pomonici... komadaju tijelo kukama
ali... mislim da nije mrtva... udovi se pomiu... Slabost je bila strana.
Zanjihala sam se kada su se strop, harpija i sve ostalo poeli okretati iznad
mene.
Doite brzo! Doite brzo! La Trianon me pridrala da ne padnem, a
ostale su se vratile da mi pomognu sjesti u naslonja. To je uas, uas!
Marie, pozovite koiju s ugla. Moram ii k madame veeras. Moram je
odvratiti. Ne smije ii u Saint-Germain sljedei tjedan, mora pobjei...
Jedna od djevojaka ve je donijela La Trianon njezin iroki crni pusteni
eir i tamni plat, a kad je druga krenula prema vratima, ja sam je
zaustavila.
Moja koija eka vani. Ii emo zajedno. Ako elimo zaustaviti
madame, ja joj to moram rei. Samo poaljite poruku mojoj kui da u se
kasno vratiti. Oni me oekuju. La Trianon se namrtila.
Mislite, onaj mukarac s kojim spavate vas oekuje. Neka eka, to je
dobro za njih.
On nee ekati poi e u potragu za mnom. Mogao bi otkriti vae
planove!
Ne samo da je mukarac, jo je i pametan. Sami ste si navukli nevolje
na vrat, odvratila je La Trianon.
Dosta, dosta! Nemamo puno vremena! Jedva sam bila dovoljno
prisebna da pokupim svoje boice sa stola prije nego to smo pohitale u
moju koiju koja nas je ekala.
PEDESET DRUGO POGLAVLJE
Vidi, vidi! rekla je Kraljica tame. emu to dugujem ovu ast? Stajala je
pred svojom velikom tapiserijom koja je prikazivala Magdalenu, s rukama
na bokovima, promatrala nas je nagnuvi glavu na jednu stranu, kao da
smo prodavai koji kasne s isporukom. Blizu ognjita dadilja je vodila
njezino najmlae dijete na temenima za hodanje dok se ono igralo s
drvenom ptiicom na tapu, koja je mahala krilima to su klepetala i
oponaala letenje. Jedna od madameinih tigrastih maaka trljala mi se o
noge. Stari Montvoisin i njegova ki sumnjiavo su zurili u nas iz kuta.
Catherine, moramo razgovarati s vama nasamo! rekla je La Trianon s
hitnjom u glasu. Primijetila sam kako nas oi Antoinea Montvoisina slijede
dok nas je La Voisin vodila u svoju radnu sobu i ula sam kripu podne
daske iza nas, slijedio nas je i pokuavao uti o emu razgovaramo. La
Voisin je zatvorila vtata radne sobe iza nas, a zatim zapalila svijee u
zidnom fenjeru plamteom eravicom iz kamina. Zatim je preko uskog
prozoria navukla teke grimizne zavjese.
Sada, rekla je, imamo potpuni mir. Nadam se da me niste dole
odgovoriti od mog velikog posla. Pod svjetlom svijee njezine su se crne
oi sjajile poput uarena ugljena. Od toga sjaja podilazila me jeza. inilo
mi se kao da se radi o ludilu.
Catherine, markizica je imala viziju u vodi. Vi ete gorjeti!
Viziju? Vi bijedna mala jadnice! Tko vam je rekao da se mijeate u moj
posao? Lice joj je podrhtavalo od ludog bijesa.
Ne, ne Catherine. Ja sam to traila. Vae sam interese imala na srcu. Ja
sam vaa najstarija prijateljica!
Bili ste, hoete rei! Oduvijek ste eljeli da ostanem malena i
bezopasna! Unutar vaeg dometa. Kada ste me propustili upozoriti da ne
postanem velika? Sjetite se prve crne mise koju sam organizirala za
madame de Montespan? Dobila je kralja a ja sam utemeljila svoje
bogatstvo! Vi ste me spreavali u mojoj slavi!
Madame, molim vas! uvajte sebe! uvajte nas! Upala sam u rije.
A sada govori i poklonica perina i lanenih plahti, finih vina i lakih
ljubavnika! Nikada niste bili predodreeni ni za to veliko! Bila sam budala
to sam vas pokupila sa snijega.
Madame, vidjela sam vas u plamenu!
Ali kada ste me vidjeli u plamenu? Sutra, idue godine ili moda za
deset godina? Vae vizije su manjkave, pokazuju previe i premalo
istodobno. Koliko moete rei, nee me spaliti za ovaj veliki pothvat, nego
za neto sasvim drugo! Zato bih se trebala odupirati sudbini? Ne, ja je
prihvaam, kao i svoju vjenu slavu!
Ali, madame, slika se moe promijeniti. Poite novim putem. Bog nam
ne daje samo sudbinu, nego i slobodnu volju! Postoji izbor...
Pih! Kakvo je to blebetanje? Nije ni udo to vas demon nije elio
opsjesti! Vi ivite u knjigama, mademoiselle, a ne u ivotu! Bog, doista! A
sada ste strunjak i za teologiju, kao i za sve ostalo! Ne, ja u nastaviti s
ovim velikim djelom, i dobit u...
Smrt, madame!
Ne, vi mala budalo! Potovanje! Rije je odjeknula u tiini. Vraara se
uspravila u svoj svojoj visini, zabaene glave, rairenih nosnica, sjajnih
oiju.
Potovanje? Progovorila je La Trianon. Za to sve nas izlaete
opasnosti?
La Voisin se nasmijeila zavjereniki i odmahnula rukom kao da
odbacuje nae sumnje. No, no, u tome se krije i bogatstvo! Ponovo je
zvuala kao ona stara La Voisin, praktina, podrugljiva domaica koja
utedi novi na sapunu ili svijeama cjenkajui se. Vremena su teka,
moram prehraniti desetero usta. Mislite li da obitelj mogu nahraniti
zrakom? Filozofijom? Dobrim namjerama? Ne, pobrinut u se za njih, kao i
za vas. Milord e me ekati kada sve bude gotovo. Montespanin e novac
olakati moj ivot u tuini...
Dakle, vi ete pobjei, a mi to ne moemo? La Trianon je bila zgroena
ovom izdajom.
Molim vas, ja to smatram umirovljenjem. Kada pobjegnem, oni e
poslati svoje krvosljednike za mnom, a vas nee niti primijetiti kako uite
u rupi. No, strani kralj i njegova aristokracija e me zatititi. Tada e
policija odustati. Dauphin, ta velika, glupa hrpa svinjske masti e zavladati,
a istraga e zavriti. Politika e se promijeniti. Ne, neu gorjeti zbog ovoga.
A osim toga, kada odem u mirovinu u inozemstvu, bit e dovoljno
vremena da se promijeni javna predodba. Izgledala je samozadovoljno.
Zatim me pogledala i odmahnula glavom. Opet se, rekla je, markizica
prenaglila.
Dakle, ne mogu nita vie rei da vas uvjerim? La Trianon je glas bio
tuan.
Nita. Idite kui, poite u krevet. Vai su ivci uznemireni. Nikada niste
imali snagu uma za planiranje velikih djela. A vi, mademoiselle poite
kui svojem opijumu, u mekani krevet od perja s onim beskorisnim
kockarom i prestanite me gnjaviti svojim vizijama! Van, obje! Moram
raditi na svojim planovima! Otvorila je vrata svoje radne sobe i istjerala
nas kao da smo kokoi. Zatim je zatvorila vrata i ostala sama u svojoj
radnoj sobi.
Niste je uvjerili, apnuo je stari Montvoisin, povlaei me za rukav
pred vratima radne sobe.
Nismo, odgovorila sam. La Trianon je ljutitim pogledom prostrijelila
izguvanog malog ovjeka i otila u veliki salon da me ondje prieka.
Onda smo izgubljeni! Moja ki, moj unuk. Nemam ni jednog novia.
Ona je sve zakljuala u strahu da u je izdati policiji i pobjei. Izdati nju?
Kako bih to mogao i pomisliti? No, pobjei? Da, to bih uinio. Sa svojim
djetetom, na sigurno mjesto na selo. Moja je ena luakinja koja e nas
unititi! Jeste li sigurni da nemate novca? Sto livra? Posudit u ga od vas
imam dragulje kao jamstvo! Smaragde, dijamante! Vrijede vie od tog
novca, uvjeravam vas! Uhvatila me jeza od njega, od njegova bijednog
stanja.
Nemam taj iznos sada, ali pogledat u ako ga imam kada doem kui.
Nisam vie bogata kao to sam nekada bila... Morala sam pobjei od
njegova cviljenja. Bilo to, samo da mi pusti rukav.
Hoete li? Oh, Bog vas blagoslovio, Bog vas blagoslovio! Doite u kuu
sutra! Nedjelju ujutro ona e biti na misi. Ne mora nikada doznati! Silom
sam skinula njegove prljave stare ape sa sebe i pobjegla s La Trianon u
koiju.
***
Uh, doli ste tako kasno, madame. Va... hm... mu nas je htio poslati po
vas. No, rekli smo mu da obino znate to radite. Sylvie mi je ve
otpustila korzet i sada je etkala moju crnu haljinu prije nego to e je
pospremiti. D'Urbec se odmarao na krevetu i pravio da ne slua dok je
itao Tacita uz svjetlost svijea.
Oh, Sylvie, imam takvu glavobolju! Bilo je strano! Vidjela sam
madame kako je ivu spaljuju, bilo je sasvim jasno! Ili smo je upozoriti, La
Trianon i ja, ali samo je rekla: glupost i potjerala nas. A onaj grozni stari
Antoine, drao me za rukav, nisam mogla otii. eli sto livra da je ostavi i
odvede svoju ker i unuka u provinciju i tamo ih skrije. Rekla sam mu da
u razmisliti o tome samo da ga se rijeim i on je poeo sliniti po mojoj
haljini, ljubiti mi ruku u znak zahvalnosti.
Pa, nije ni udo to ste oprali ruke im ste doli kui.
Dakle, progovorio je Florent, sputajui knjigu i diui se iz kreveta, i
dalje ustrajete u tvrdnji da imate vizije? Genevive, Genevive, odreknite
se tog groznog opijuma! Ako se ne bojite smrti, barem promislite: unitit
e vam um puno prije nego to vam uzme ivot. Stao je kraj mene, stavio
svoje ruke na moja ramena i zagledao mi se izravno u lice. U oima sam
mu vidjela da me preklinje. Sjetite se koga ete ostaviti iza sebe. Ako ne
moete misliti na sebe, mislite na mene.
Florent, pokuavam radi vas i radi sebe. Izgledao je sumnjiavo.
Te glavobolje, stalno vam se pogoravaju, imate privienja, ponaate
se mahnito...
Florente, moram i sebe zavarati. Rekla sam im da mi svaki put kada
doem po novu zalihu naprave slabiji napitak. Dola sam do etvrtine
snage. Moda u ga se za mjesec dana osloboditi. No, glavobolja
smanjivanje samo raspri bol, pa je mogu podnijeti.
Izraz lica bio mu je njean, zabrinut. Zato mi niste rekli? Zato ste
pokuavali sve sami trpjeti, u tajnosti? Zato me niste zamolili da vam
pomognem?
Pa... bojala sam se da ete me prestati voljeti kad biste znali koliko sam
uzimala... Znala sam da mrzite opijum. La Reynie mi se izrugivao zbog
toga. Nazvao ga je otmjenim porokom. Oduzeo mi ga je i to me gotovo
ubilo... tako sam... preplavio me sram kad sam se prisjetila kako me je La
Reynie brzo slomio. Florent me zagrlio.
I tako sada mislite da sam poput La Reynieja? Kakva uvreda! rekao je,
ali glas mu je bio njean, a toplina njegova tijela utjena. Zagrlila sam ga
objema rukama oko vrata i stavila glavu na njego iroko rame.
Florente, toliko vas volim! Voljela bih da sam savrena, samo radi vas!
Trudim se... Njeno me poljubio, kao da mi eli rei da su rijei suvine.
Vi jeste savteni, za mene, rekao je tiho.
Laku no, monsieur, madame, rekla je Sylvie i zatvorila vrata za
sobom u trenutku kada je Florent ugasio svijeu.
***
Sljedeeg jutra Florent je rano ustao i odjenuo se dok je zvonjava
nedjeljnih zvona odzvanjala diljem grada. Bio je 12. oujka 1679.
Florente, dozvala sam ga lijeno iz kreveta. Misa? Mislila sam da vam
je dva puta na godinu dovoljno.
Ne misa, posao, odgovorio je. Imam nekoliko stvari u svojim
odajama i neke poslie za mojega sobara. Nekako mu nisam vjerovala.
Ipak, nije mi bio obiaj sumnjati u njegove poslove. Katkad je spaljivao
pisma nakon to bi ih primio. Imao je i udan mjedeni kota s dva retka
pokretnih slova koji bi katkad postavio na stol kada bi pisao. to manje
znam, mislio je, manje mogu rei. No, kada se pribliavao vrhu stuba, ula
sam Sylvie kako ga poziva udnim, dubokim glasom:
Stani, smrtnie! Astarot ima planove za tebe!
Oh, dovraga! ula sam njegov odgovor. Samo trenutak, ti naporni
stari vrae, u urbi sam.
Bit e u jo veoj urbi kada te Astarot posavjetuje. Bila sam ljuta.
Florent je mogao otii bez doruka, ali ja sam bila gladna, a Astarot bi
mogao biti dovoljno umiljen da ga ne donese.
Naravno, moje su se sumnje pokazale tonima, pa sam pozvala Gillesa i
u kunoj haljini sila u kuhinju da vidim to ima u ormaru. Maslaca nije
bilo. Jueranji kruh. Pola sira koji je postajao pljesniv. Suena kobasica.
Loni pekmeza s naslagom sumnjiva izgleda na vrhu. Ostrugala sam
gornji sloj, izvadila licom grumen pekmeza i narezala komad kruha.
Kava, madame. Samljet u je. Gilles je izgledao alosno.
Bez mlijeka? Dobro onda, morat u popiti tursku.
Astarot je veoma naporan, rekao je Gilles.
Bolje ti je da provjeri i bunar, dometnuo je Mustafa sa svojega
mjesta na kuhinjskoj klupi. Astarot ne nosi ni vodu. Podignula sam
poklopac na kuhinjskom bunaru i zagledala se u njegove zelene dubine.
Ima dovoljno... No, im sam progovorila, ugledala sam sliku kako se
oblikuje u vodi, sva skliska i tamna.
Madame, evo vjedrice...
Psst, Gilles! Pogledajte joj lice! Jo jedna slika, apnuo je Mustafa.
Crna koija stajala je pred otvorenim dvokrilnim vratima crkve. Notre
Dame de Bonne Nouvelle. enu su prisilno gurali u koiju, dok je pet-est
kopljanika zadravalo gomilu ljudi. Neki mukarac ju je ugurao u koiju i
sjeo preko puta nje. Vidjela sam im lica. Desgrez i La Voisin.
To je danas, proaptala sam. Moram je upozoriti! Ne smije ii na
misu! ekaju je u crkvi! Iznenada sam se uspravila, potpuno zaboravivi
doruak. Dovedite koiju! Sylvie! Moram se odjenuti!
Madame, monsieur d'Urbec je uzeo koiju!
Oh, prokletstvo! Onda mi dovedite to god moete nai. Oh, nedjelja
je!
Nema nade! Naite nekoga, uinite neto! Moram stii do Notre Dame
de Bonne Nouvelle prije kasne mise! Gilles je nestao kroz kuhinjska
vrata.
Astarot ne odijeva ene, stigao je drzak glas iz susjedne sobe.
Kuga te odnijela, Sylvie, i Astarota skupa s tobom! povikala sam dok
sam se urila na kat. Jedva sam nekako ula u svoj korzet i zakopala
iroku vunenu haljinu indigo boje koju sam nosila samo u zatvorenom
prostoru. Zatim sam neuredno zaeljala kosu straga, privrstila je
ukosnicama i skrila pod bijelu lanenu kapicu. Eto, rekla sam kad sam
stavila svoj eir iroka oboda preko kape, barem da izgleda pristojno.
Zaogrnula sam svoj teki ogrta i odjurila do ulaznih vrata, gdje me
doekala koija. Gilles se poeo ispriavati.
Rekao sam im da je sveta dunost odvesti siromanu, nemonu enu
na misu, rekao je.
Notre Dame de Bonne Nouvelle! rekla sam. Ako me dovedete prije
kasne mise, platit u vam dvostruko!
No, doli smo do Ulice Bonne Nouvelle ba kada su zvona odjekivala.
Platila sam koijau i rekla mu neka prieka, kad su se vrata crkve otvorila i
prvi vjernici poeli ulaziti, razgovarajui. Dok sam se pokuavala probiti
pokraj njih, pred crkvenim se vratima u ulici zaustavila crna koija. Stisnula
sam se iza goleme ene u polualobnoj odjei, kopljanici su zauzeli svoja
mjesta u blizini, a Desgrez i jedan pratilac odrjeito su koraali prema
vratima.
Madame je bila elegantno odjevena u svojoj zelenoj haljini i krznom
obrubljenom platem s kapuljaom. Ruke su joj bile skrivene u istom
takvom krznenom mufu, a nosila je i par mudro napravljenih klompi od
kovanog eljeza da joj od blata ouvaju lijepe cipele od jaree koe. Nije
zastala kada je vidjela Desgreza, samo je podignula bradu i pogledala
svisoka kao to bi to uinila kuanica kada bi vidjela mia u kuhinji druge
ene. Ljudi su zastali da bolje vide prizor koji se odvijao pred nama.
Madame Montvoisin, pretpostavljam? upitao je Desgrez.
Ja sam ta, odgovorila je La Voisin.
Uhiujem vas u ime kralja, objavio je Desgrez.
No, medu ljudima se zauo amor. Tada je enski glas povikao: to to
radite? Ona je iskrena ena!
Da! Da! povikao je netko. Ona uzdrava svoju staru majku!
Uhitite svoju majku, policijsko pseto! povikao je neki ovjek.
Kopljanici! pozvao je Desgrez. Raziite se, svi vi, da vas ne pobijemo
kao pobunjenike! Ometate izvrenje kraljevske pravde!
Kopljanici su prisilili svjetinu na uzmak, a Desgrez i njegov pratilac silom
su odveli La Voisin u koiju. Stajala sam paralizirana. Kako je sve to moglo
zavriti tako brzo, tako sigurno? La Reynie je pobijedio. Montespan je
izgubila. Bit e ljudska lomaa na Place de Grve. Desgrez, licem poput
hladnoga eljeza, sjedit e na konju kraj njih dok e crni pepeo lebdjeti na
vjetru. Najvea arobnica koju je svijet ikada vidio bila je unitena.
Odjednom me uhvatio strah. Poslovne knjige! Ta je pomisao proletjela
mojim umom. Probila sam se kroz guvu i vidjela da je moj koija nestao
im je ugledao policiju. epajui brzo kroz proljetno blato, zaboravivi na
svoje cipele, dala sam se u trk prema kui u Ulici Beauregard. Prekasno.
Vrata su ve bila zapeaena. Dva straara stajala su na prednjim vratima.
Kada sam pokuala otii okolo na sporedna vrata, neuko snaan me je
uhvatio s lea, pokrio mi usta i povukao me u uliicu.
Tiho, glupao! Znao sam da ete doi ovamo!
Florente! pokuala sam promrmljati, ali njegova me ruka zaustavila.
Ne spominjite mi ime! prosiktao je. Policija je posvuda. Koija je
skrivena u susjednoj ulici. Ovuda i tiho!
Pourili smo se kroz usku uliicu do Ulice Lune, ondje me gurnuo u
koiju i sjeo kraj mene.
Knjige, Florente... Ugovor... Gotova sam!
Nije vano. Ipak odlazimo.
Ne mogu, Florente! Policija me ve poznaje, moj je opis na granicama.
Moda ve imaju nalog da me uhite! Samo je jedan izlaz! Uzmite sve i
poite bez mene! Bog zna da mi vie nita od toga nee trebati.
Genevive, to to govorite? bio je zaprepaten.
Uhvatila sam se za njega i zaplakala. Poite odmah! Nemojte izgubiti
ivot radi mene! A kada ste ponovo oenite, nazovite ker po meni i sjetite
se da sam vas voljela...
Genevive, draga, rekao je njeno, grlei me, ne bih mogao otii bez
vas! Imam ugovor i svezak P njezinih poslovnih knjiga! Jutros sam ga kupio
od Antoinea Montvoisina za sto livra. Kada sam sino uo to ste govorili,
znao sam da mi je to najbolja prilika.
Vi ste ih kupili?. Imate ih? srce mi je poelo snano lupati, pogledala
sam ga u lice, nisam mogla vjerovati.
Pa, manje ili vie kupio. Podmitio sam ga, a zatim sam provalio u
ormar. Brave nisu bile problem, sjetite se, ja sam sin urara, imam dosta
iskustva s mehanizmima.
Onda je Montvoisin pobjegao? I Marie-Marguerite? Odmahnuo je
glavom.
Oboje su uhieni, bojim se. Straario je pred njezinom radnom sobom.
Kada sam zauo kucanje na vratima, stavio sam stvari pod koulju i skoio
kroz prozor. Jedva sam proao kroz njega i gotovo sam pri tome slomio
obje noge. No, dobro da sam tako postupio. Policija je bila na prednjim,
bonim i stranjim vratima. Kua je bila opkoljena. Popeo sam se preko
susjedova zida u vrtu i pobjegao kroz uliicu. Pogledajte, unitio sam
hlae!
Oh, Florente! srce mi je zastalo ak i od same prie kako se jedva
spasio.
Tada, kada sam trebao otii, sinulo mi je: govorili ste kako u posljednje
vrijeme vidite svata, moda ete doi k njoj da je pokuate nagovoriti da
raskine ugovor...
Dola sam je upozoriti... Vidjela sam kako je uhiuju nakon mise...
Ista stvar. Dva jednako budalasta ina, oba ste bili u stanju poduzeti u
panici. to bi se dogodilo da ste je odvratili od mise? Uhitili bi je kod kue.
Ne moete promijeniti sudbinu... Oh, pogledajte, ve smo gotovo kod
kue!
Na katu sam zatelda Sylvie kako pakira stvari, dok je Mustafa sjedio u
mojem velikom naslonjau i kritizirao: Previe, Sylvie, previe. Neemo ii
kolima.
Samo dvije malene krinje, i jedan kovei za madameine dragulje.
Morate ostaviti prostora za ptiji kavez rekao je Florent.
Ali madameine haljine...
Ostavite sve stvari markize de Morville, Sylvie. Samo spakirajte moju
posteljinu, dvorske haljine, ruiastu haljinu, onu od grimiznog baruna i
onu novu s lijepim plavim prugama i cvijeem. Jednostavno u morati
ostaviti svoju starost iza sebe.
Vrlo dobro, madame. Poela je vaditi udoviku crninu, krinolinu,
nabrane ovratnike i crne koprene. Odmahnula je glavom. teta, kao da je
govorila. Sav taj novac.
Sylvie, je li ve stigla poruka od viteza de la Mottea?
Ne jo, monsieur. Florent se ushodao sobom, kiptei od bijesa.
Florente, to je? upitala sam ga.
Nita, nita. Doite, objasnit u vam. Odveo me u predsoblje i
zatvorio vrata. Moji su planovi poremeeni, ali Lamotte je obeao da e
dati sve od sebe.
Lamotte?
Da, Lamotte, koji se svakim danom uzdie u drutvu i koji mi duguje
vie nego to mi moe vratiti. Oh, zaplakao je kada mi je obeao. Samo to
su Lamotteove suze izdane i dramatine, ali ne i uvijek sasvim
pouzdane... Kvragu! Da smo mogli priekati do Uskrsa, bilo bi to lako!
Njegovu novu dramu izvest e na dvoru. Morat e otii iz Pariza da nadzire
pripreme, dobio je na koritenje jednu od koija iz spremita Palae
Bouillon za put na dvor.
Pa, to je savreno! Koije s grbovima velikih kua nikada se ne presreu
i ne pretrauju kao obina vozila! Ne bi nas traili niti da razgrnemo
zavjese na prozorima! Nikada ne pitaju tko je unutra.
Tono! No, osigurali smo si u najboljem sluaju samo nekoliko dana
pobjegavi s La Voisinim zapisima. Moramo otii daleko odavde prije nego
to je ponu ispitivati pod muenjem.
Ali sada je korizma nema predstava!
Znam. Preklinjao sam Lamottea da smisli izgovor, a sada ekam njegov
odgovor. No, te veeri na vrata je stigao djeak s pismom.
Prijatelju, pokuao sam sve ega sam se uspio dosjetiti, ali ne mogu
nita uiniti. Otiao sam zapaliti svijeu za vas u katedralu. Neka vas Bog
to skorije oslobodi svih nevolja.
Oh, taj prokleti Andr! uzviknuo je Florent, zguvao pismo i bacio ga u
vatru. Sve ega se njegov minijaturni mozak mogao dosjetiti! Ukratko,
ba nita! Bijesno je koraao gore-dolje po sagu spavae sobe.
Genevive, rekao je napokon, postoji samo jedan izlaz. Moramo otii
iz Pariza odvojeno, prerueni, i ponovno se sastati u Calaisu.
Ali to je s mojim slugama, Florente?
Morate ih ostaviti, bojim se. Prepoznali bi vas po njima. Tada je vidio
moje lice i zastao. Ili bi moda oni mogli poi kasnije, takoer prerueni,
dodao je da me umiri.
Florente, vrlo je teko maskirati Mustafu a i Gillesa! A Sylvie uvijek
pone deklamirati glasom tog demona u neoekivanim trenucima. Izdala
bi se. Znate da su mrtvi ako ih ostavim. Florent je izgledao posramljeno.
ao mi je, rekao je. Znam da je sebino, ali tako mora biti. Ne mogu
podnijeti pomisao da vas izgubim!
Razmiljala sam i ponovo razmiljala. Sjetila sam se podruma u
Chteletu. Da ih predam toj sudbini samo radi svoje udobnosti? Tada ne
bih bila nita bolja od La Voisin. Napokon sam rekla: Mislim da imam
ideju, Florente, ali nije ba potena. Otila sam do svojega malog pisaeg
stola u lonici i napisala pismo. Koliko brzo moete doi do Versaillesa da
ovo pismo dostavite madame de Montespan? upitala sam.
Mogu uzeti konja veeras i jahati po mjeseini! odgovorio je Florent.
No, zato mislite da e vam madame de Montespan pomoi?
Oh, ona e time pomoi sama sebi, rekla sam, pomalo okoliajui. U
ovom sam je pismu obavijestila o uhienju La Voisin i ponudila pomo
svoje kristalne kugle. Kada je budem vidjela uivo, sigurno u je uspjeti
uvjeriti.
Florent je zatraio da mu donesu eir i ogrta te nestao u sumraku.
Sljedeega se jutra vratio i sruio potpuno odjeven preko kreveta i
odmah zaspao. Jo je spavao kada su u moj salon za primanje uveli
mademoiselle des Oeillets, odjevenu u putnu odjeu. Skinula je masku i
Sylvie joj je uzela ogrta. Madame de Montespan se upravo vratila s
dvora u svoju kuu u Ulicu Vaugirard. Putovali smo velikom brzinom, im
je ula vijest o uhienju La Voisin. Djelovala sam mirno, iako se uope
nisam tako osjeala.
I kako joj mogu sluiti?
eli gatanje. Sylvie je nestala iz sobe.
Svoje budunosti?
Tako je i eli nai neto to je izgubljeno.
Kakvu to stvar? Nemam sree sa svim izgubljenim stvarima. Nakit,
mrtvaci, s njima mi bolje ide. Glumila sam neznanje da je namamim da
neto kae.
To bi bili, hm, papiri. Knjiga, moda. Madam eli znati gdje je. Ah, fino.
Riba je zagrizla mamac. Madame de Montespan je eljela La Voisininu
evidenciju o svojoj groznoj trgovini otrovima i vradbinama. eljela je znati
je li je policija imala.
Odmah u se vratiti s vama, odgovorila sam. Dopustite da samo
odem po svoj plat. Na katu sam zatekla Florenta kako jo lei na
krevetu, samo djelomino budan.
Florente, Florente! Sluajte! On je zastenjao. Trebam vau pomo u
prevari. Otvorio je oi trznuvi se. Madame de Montespan je jutros tek
stigla iz Versaillesa. Obeat u joj da u joj nabaviti poslovnu knjigu sa
slovom M od policije ako nas sve zauzvrat prokrijumari iz Pariza u svojoj
koiji! elim da vi idete prije nas, tako da vi ne nastradate u sluaju da se
neto dogodi. Rei u joj da sam podmitila policiju kroz jednu od La
Voisinih veza te da sam je odnijela iz Pariza. Tako me nee doekati
nikakva zasjeda da me pretrai.
Poslovna knjiga sa slovom M? rekao je Florent, pro trljao glavu i
pridignuo se. Ali ja je imam, Genevive. Izgledao je zbunjeno, onako
kako ljudi izgledaju kada su jo u polusnu.
Imate je, Florente? Kako ste je dobili?
Kada sam provalio u ormar La Voisin, nisam uzeo samo svezak P, nego i
M.
Kako li vam je, zaboga, to palo na pamet? Ja sam se tek sada sjetila
zatraiti je za pomo! Svezala sam ogrta i navukla eir preko svoje
kune kape.
Bila je to Astarotova ideja, rekao je jednostavno.
Astarotova? inilo se da je moje uenje zabavljalo d'Urbeca. Sada je
bio sasvim budan i zakopavao svoju koulju.
Taj Astarot je pametan vrag, pametniji ak i od Sylvie. Pogodio je kamo
idem juer ujutro, a on ne proputa priliku za zaradu. im je progovorio,
shvatio sam to eli rei. Ustao je i otiao do zrcala pregledati koliko mu
je narasla brada. Natoio je malo vode u posudu, a zatim se poprskao po
licu.
Kako emo onda to uiniti?
Recite madame de Montespan da s vama poalje pouzdanog agenta ili,
jo bolje, neka sama doe do prenoita Kod svetog Petra koje je
udaljeno deset kilometara od Pariza na cesti za Calais. Tamo ete nai
ovjeka koji ima njezine spise te ih ona moe spaliti svojom vlastitom
rukom ako eli. Florentov je um bio tako brz i samouvjeren, divila sam
mu se. Oi su nam se srele i razmijenili smo poglede divljenja, brze poput
misli. Dvije polovice istog uma, koje su radile punom brzinom, u savrenu
skladu. Upamtite, rekao je, ne dajte joj da pomisli da ih imate kod
sebe! Skinula sam klju sa svojega vrata i otvorila tajni pretinac iza police
u svojoj lonici.
Naravno da neu. Ali sigurna sam da u zvuati puno uvjerljivije sada
kada znam da je to istina! Gurnula sam svoju zbirku malih biljenica u
torbu u kojoj sam nosila svoju kristalnu kuglu. Na kraju sam stavila i oevu
biljenicu uvezenu u smeu kou.
Fino! Ja u povesti svojega sobara, uzeti krinju s vaim haljinama te
koveg sa srebrom. Upamtite, Kod svetog Petra. Oekujem vas ondje sa
svojim ljudima. ekat u koliko god bude potrebno. Kimnula sam glavom,
zakljuala ormar, vratila policu na mjesto i krenula prema stubitu.
Vratila sam se s mademoiselle des Oeillets u rezidenciju u Ulici
Vaugirard te su me odmah uveli k madame de Montespan. Koraala je
ispod goleme tapiserije Josipa i njegove brae u svojoj zelenoj dvorani,
krei si ruke. Pramenovi njezine obino besprijekorne frizure leprali su
slobodno oko ela. Njezina je odjea bila pranjava od putovanja. Tako je
vrsto drala ruke sklopljene da sam se bojala kako e joj prstenje zarezati
prste.
Madame, rekla sam, duboko se klanjajui, vjerujem da vam mogu
pomoi ublaiti nevolje. Traite, hm, izgubljene dokumente?
Da, vrlo posebne dokumente! Kau da moete nai izgubljene stvari.
Moram znati... gdje je neto to je izgubljeno...
Jesu li ti izgubljeni dokumenti moda La Vosinine poslovne knjige?
Prila mi je i vrsto me uhvatila za ramena, prsti su joj bile poput
panda. Da! proaptala je.
Mogu vam ih nabaviti uz odreene uvjete, rekla sam tiho, tako da nas
nitko ne uje.
***
Sama u ii, proaptala je, nakon to me sasluala. Ne mogu riskirati
da ih se itko drugi doepa.
Njezine su se oi sada doimale mirnijima, proraunatima.
Vi ste mudri, madame de Morville.
Ne, samo imam sree sa svojim, hm, vezama. A sada imam i arku elju
povui se u miran ivot na selu. Planiram kupiti kuicu i uzgajati pele.
Neka misli da su moje veze bili suci koji uvaju zapeaene dokaze. Ionako
su ih dovoljno esto prodavali. Zato im ne prepustiti krivnju ovaj put?
Nasmijala se kratkim, otrim smijehom.
Mislim da volite pelarstvo jednako koliko i ja, madame de Morville.
No, u svakom sluaju, elim vam sreu s vaim stvarnim planovima kakvi
god da jesu. I... elim jo neto.
Vau budunost?
Moju smrt, madame. Kakva e biti?
Uvijek naplaujem unaprijed za to.
Sjela sam pred vazu napunjenu vodom s odreenim strahom jer ako bi
njezina smrt bila dovoljno teka, moda vie nee eljeti dokumente. No,
nisam se trebala brinuti. Bila je vrlo stara na slici koja se pojavila.
ivjet ete dugo, rekla sam. Njezin poznati ten bio je uniten:
izgledala je kao izguvani papir kojim su se djeca igrala i potom ga
odbacila. inilo se da drijema u velikom krevetu s baldahinom.
Vi ste u krevetu s bogatim zavjesama u velikoj dvorani u dvorcu koji ne
prepoznajem. Portret kralja visi nasuprot krevetu. Dvorac u progonstvu.
Ah! povikala je. Onda je jo moj!
Imate mnogo drutva: dame sviraju i pjevaju. Ima ih jo da, iju i
razgovaraju. Bio je to udan prizor, kasno u noi. Prostorija je bila puna
plamenova svijea, kao da se madame de Montespan bojala mraka. Dame
su kimale glavama. Odjednom su se starake oi madame otvorile s
izrazom panike neujno je viknula na ene, koje su nastavile pjevati.
Plaene druice da otjeraju no veselim zvucima.
Znai, voljena sam! rekla je madame de Montespan.
Oito, sloila sam se.
Tada va plan mora upaliti. Neu gubiti vrijeme. Mademoiselle des
Oeillets, pozovite moju veliku koiju! elim etiri lakeja, tri jahaa, u plavoj
i srebrnoj livreji. I moju gardu na konjima brzo! I odjenite najbolju
haljinu. Imam vaan posao na selu i treba mi vaa pratnja!
Recite mi, kazala je kada smo ule u njezinu koiju i sjele na teke
barunaste jastuke, kako ste znali to elim i kako ste se tako brzo
pripremili?
Kristalna kugla, rekla sam. Pokazala mi je va spas kao i moj.
Kimnula je glavom kao da mi vjeruje svaku rije.
Zaustavili smo se kratko pred mojom kuom u Ulici Chariot i odmah su
nas okruili djeaci, viui svima da dou vidjeti veliku koiju i pratnju u
svijetlim odorama srebrne i plave boje. Jahai su ih upozorili da se
odmaknu od golemih divljih konja dok su sluge pomagali Gillesu da iznese
moje krinje. Sylvie, vrsto drei torbu, dodala mi je kavez s pticom dok je
Mustafa, u punoj turskoj odori, okrenuo klju u bravi na ulaznim vratima.
Dok je koija tropotala prema bedemima, madame de Montespan je
svladala toliko svoje gnuanje nad pticama da je mogla upitati: Recite
mi... zna li to... stvorenje... govoriti?
Pakleni oganj i prokletstvo! uzviknula je ptica dok smo prolazili pokraj
carinske granice i ulazili u predgraa.
Neobian rjenik, primijetila je madame de Montespan. Razmaknula
je zavjese u koiji da propusti svjetlost i zrak. Koija se zanjihala i nastavila
put kada su konji preli u brzi kas koji nas je odveo na otvorenu cestu.
to biste drugo mogli i oekivati od ptice koja je osobno poznavala La
Voisin? odgovorila sam. No, duboko u meni srce mi je pjevalo eka te, a
misli su mi bile usredotoene na njegove tamne oi.

POVIJESNE NAPOMENE
La Voisin i parike vjetice stvarne su povijesne osobe iji su ivoti i djela
sauvani u svjedoenjima koja su one dale pod muenjem, u vrijeme
glasovite affaire des poissons. Ti su zapisi izazvali mnoge prijepore,
razni su povjesniari nastojali dokazati sudjelovanje ili nesudjelovanje
nekih poznatih osoba u mrei trovanja, zavjera i arobnjatva. Neki autori
nalaze da je rije o klasinoj strukturi vjetijeg kovena, dok se drugi s
time ne slau. Meni je ta organizacija izgledala kao neto izmeu
korporacija koje su organizirale tadanje zanate i neke vrste franiznog
poslovanja, pa sam je tako i prikazala.
Dokazi protiv madame de Montespan, uz one koji su pokazivali
umijeanost i drugih velikaa, bili su pohranjeni u zasebnom zapeaenom
kovegu koji je kralj osobno spalio. No, madame de Montespan je
definitivno izgubila kraljevu naklonost nakon afere s otrovima te je umrla
prognana s dvora. Smatra se da se madame de Maintenon, nova
ljubavnica koja ju je naslijedila, tajno udala za kralja nakon kraljiine smrti.
Njezin je uspon oznaio poetak vladavine pobonosti, konformizma i
estokih vjerskih progona.
Mademoiselle de Fontanges umrla je ubrzo nakon to je rodila dijete
koje je takoer umrlo. Kako bi se stiale glasine koje su kruile nakon
optubi svjedoka pred komisijom da je madame de Montespan platila
Romaniju da je otruje, kralj je nevoljko pristao na obdukciju. Lijenici, koji
ionako nisu imali djelotvornog naina da otkriju radi li se o trovanju,
proglasili su da je uzrok njezine smrti bio prirodan, to je uklonilo mnogo
problema.
Kralj je upozorio groficu de Soissons o skoranjem uhienju te je ona
pobjegla nou. Nakon toga lutala je diljem Europe, ostavljajui za sobom
trag tajanstvenih smrti.
Vojvotkinja de Bouillon dovela je na svoje suenje dvadeset koija punih
plemikih pristaa. Nakon to je bila optuena da eli otrovati mua kako
bi se udala za svojega ljubavnika, pojavila se sa suprugom ispod jedne
ruke i s ljubavnikom ispod druge te izjavila da je uistinu vidjela avla i da
je izgledao upravo kao La Reynie. Kralj ju je prognao s lettre de cachet.
Primi Visconti preivio je skandal i napisao memoare o traevima s
dvora.
La Voisin je bila iva spaljena 22. veljae 1680., na Place de Grive. Ni pod
muenjem nije priznala, odbila je amende honorable
[49]
za Notre Dame, a
navodno je i gurnula u stranu sveenika prije nego to su je svezali za
lomau eljeznim okovima.
La Trianon i La Dode poinile su samoubojstvo u zatvoru.
La Bosse je bila iva spaljena, a La Vigoreux je umrla tijekom muenja.
Marie-Marguerite Montvoisin, opat Guibourg, Le Sage, Romani i drugi
koji su bili svjedoci djelovanja madame de Montespan nisu bili izvedeni
pred sud, gdje bi njihovi iskazi mogli postati javni, ali su bili doivotno u
zatvoru, u izolaciji. Na taj su nain bili zatvoreni svi oni nesretnici koji su
privremeno dijelili eliju s njima.
Gabriel Nicolas de La Reynie smatra se utemeljiteljem prve moderne
policije.
Vilim Oranski i princeza Marija stupili su na englesko prijestolje nakon
katolikog monarha Jakova II., koji je otiao u izgnanstvo za Slavne
revolucije 1688.
Kralj Luj XIV. umro je 1715., nakon to je nadivio tri
prijestolonasljednika. Naslijedio ga je njegov prapraunuk, koji je postao
Luj XV.
Fiskalni kolaps drave, to ga je predvidio veliki domoljub, vojnik i
administrator Sbastien le Prestre de Vauban 1709., dogodio se prije kraja
stoljea.

[1] Chtelet tvrava u Parizu u kojoj su bili sud, policija i zatvor (op.
prev.)
[2] Libel knjiica, pogrdni spis, pamflet (op. prev.)
[3] Marly dvorac koji je dao sagraditi Luj XIV. Ondje je kralj prireivao
zabave za nekolicinu povlatenih. Biti pozvan u Marly znailo je vrhunsku
kraljevu naklonost (op. prev.).
[4] Lettre de cachet tajno kraljevo pismo, zapravo naredba da se tko
zatvori ili progna (op.prev.).
[5] Biret sveana kapa s trima okomitim izboinama koju najee
nose katoliki sveenici i suci.
[6] Slpetrire bolnica u Parizu za siromane i zatvor za ene (op.
prev.).
[7] Ecu stari francuski srebrni novac iz 17. St.
[8] Su u srednjovjekovnoj Francuskoj, zlatni, potom bakreni i bronani
novac, u vrijednosti od 1/20 funte.
[9] Devineresse vraara, gatara (op. prev.)
[10] Noblesse de l'pe plemstvo koje je naslov dobilo u ratovima (op.
prev.).
[11] Valet de chambre sobar (op. prev.)
[12] La Grande Mademoiselle Anne Marie Louise d'Orlans, sestrina
Luja XIV. (op. prev.).
[13] Matresse en titre slubena ljubavnica (op. prev.).
[14] Petit coucber veernja ceremonija pripremanja za poinak,
prisustvuju samo lanovi obitelji, kralj se priprema za spavanje i izdaje
naloge za sutranji dan. Grand coucber prisustvuju mnogobrojni dvorjani
(op. prev.).
[15] Chaise perce stolac s otvorom za obavljanje nude (op. prev.).
[16] Cour des princes dvorite u Versaillesu (op. prev.).
[17] Cabinet de conseil kabinet savjetnika (op. prev.).
[18] Honor d'Urf: Astre pastoralni roman, nazvan romanom nad
romanima, prvi roman-rijeka, 40 tomova, 5399 stranica i danas se izdaje
redovito u integralnoj verziji i u depnim izdanjima (op. prev.).
[19] Comite komit, nadzornik galijota (op. prev.).
[20] D'Urbec et fils, Hologers D'Urbec i sinovi, urari (op. prev.).
[21] Tavemier krmar, gostioniar (op. prev.).
[22] Poudres de succession praak za nasljedstvo otrov kojim su
trovali lanove obitelji radi nasljedstva (op. prev.).
[23] Vinaigrette zatvorena koija na dvokolici (op. prev.).
[24] Conseiller au parlement savjetnik u parlamentu (op. prev.).
[25] Bazilisk mitoloko bie u obliku zmije i abe, s pijetlovom glavom i
ubojitog pogleda.
[26] Robe battante iroka haljina bez struka (op. prev.).
[27] Fronda pokret vieg francuskog plemstva ptotiv kraljevskog
apsolutizma u 17. st.
[28] Frondeurs pristae fronde (op. prev.).
[29] Tabouret tabure, stolac bez naslona. U vrijeme Luja XIV. nisu svi
plemii imali ast i povlasticu da mogu sjesti u nazonosti kraljevske
obitelji. Tabure je materijalizirao tu povlasticu vojvotkinje su automatski
imale pravo sjediti u kraljiinoj nazonosti (op. prev.).
[30] Pavana ceremonijalni sporiji ples europske aristokracije 16. i 17.
st. koji je otvarao ceremonije, balove te sluio pokazivanju garderobe pred
uzvanicima.
[31] Faktotum onaj koji u organizaciji o svemu odluuje
[32] Klaka plaene osobe koje dogovoreno na kazalinim predstavama
to jae pljeu kako bi sugerirale dojam uspjeha.
[33] Lujdor francuski novac od 20 zlatnih franaka (nazvan po kralju
Luju XIII.).
[34] Dangeau markiz Philippe de Courcillon (1638. 1720.), poznati
karta (op. prev.).
[35] Manufaktura Gobelins osnovana 1610., i danas proizvodi
tapiserije za ukraavanje javnih ustanova (op. prev.).
[36] Carte de Tendre zemljopisna karta imaginarne zemlje Ljubav, s
alegorijskim prikazom etapa ljubavi (op. prev.).
[37] Justducorps vrsta do koljena dugog kaputa (op. prev.).
[38] Lse-majest uvreda velianstva (op. prev.).
[39] Dauphin prijestolonasljednik (op. prev.).
[40] Pignerol mjesto u Pijemontu, blizu Torina Francuzi su, osvojivi
ga, ondje sagradili tvravu koja je sluila i kao dravni zatvor (op. prev.).
[41] Incommunicado bez dozvole da se u zatvoru komunicira usmeno
ili pismeno (op. prev.).
[42] Les filles hospitalires de Sainte-Catherine Sestre milosrdnice
Svete Katarine (op. prev.).
[43] Grimorij tekstualni prirunik magije; sadri upute kako napraviti
magijske objekte, poput talismana i maginog kruga, kako izvoditi
magine arolije, prizivati anele i demone i sl.
[44] Tartar u grkoj mitologiji podzemni svijet jo nii od Hada
istoimeni bog (op. prev.).
[45] Robe de chambre kuna haljina (op. prev.).
[46] Matre naslov odvjetnika, metar (op. prev.).
[47] Avocat au parlement odvjetnik u parlamentu (op. prev.).
[48] Chteau de Vincennes tvrava i zatvor istono od Pariza (op.
prev.).
[49] Amende honorable javno priznanje uinjenog zloina ili uvrede,
priznanje krivnje (op. prev.).