Jezik, 55., M.

Znika, Asimetrija u hrvatskom jeziku

89
ASIMETRIJA U HRVATSKOM JEZIKU
Marija Znika

radu
1
se govori o asimetriji u hrvatskom jeziku. Asimetrija se pokazuje
na primjerima u gramatikoj kategoriji padea, roda, broja, u pridjevnom
vidu, ivosti i brojivosti imenica.
Jezik se moe definirati kao najvaniji sustav znakova koji slui komunikaciji.
Pritom se razumijeva da je svaki znak sastavljen od izraza i sadraja koji su povezani
znaenjem, to znai da se oekuje simetrian odnos izmeu izraza i sadraja, ali
on nije uvijek takav nego je nerijetko i asimetrian.
Asimetrija izmeu izrazne i sadrajne strane jezinoga znaka jedno je od te-
meljnih svojstava prirodnih jezika.
2
Odnos izraza (oznake) i sadraja (oznaenoga)
podloan je promjenama kojih je govornik svjestan samo u rijetkim sluajevima.
3

Polazi se pritom od pretpostavke da je svakom izrazu pridruen pripadni sadraj
i da stoga takve jedinice imaju znaenje. U veini sluajeva to tako i jest, ali nije
uvijek tako. Potekoe nastaju kad je jednom od dijelova jezinoga znaka pridruen
drugi dio koji se poklapa s nekim od dijelova drugoga znaka.
Potekoa je, dakle, kad izmeu izraza i sadraja jezinoga znaka ne postoji
simetrian odnos, kad se meu njima ne moe uspostaviti uzajamno jednoznaan
odnos: da jednom izrazu uvijek bude pridruen po jedan sadraj, a da jedan sadraj
uvijek ima jedan, svoj izraz. Tada se moe govoriti o asimetriji u jeziku, na razini
jezinoga znaka. Dobar primjer nudi se na morfolokoj razini na primjeru morfema
(i rijei).
Rije je asimetrina funkcionalno-strukturna jedinica jezika. Jednom formativu
moe biti pridodano vie semema (znaenjskih varijanti). Tada govorimo o polisemiji
(vieznanosti).
4
Iz asimetrije jezinoga znaka nadaje se polisemija.
5
U korelaciji
dolazi do izraaja asimetrija oznake i oznaenog oznaeno eli biti izraeno pomou
vie sredstava, a oznaka tei da dobije druge funkcije (oznaka i oznaeno stupaju u
asimetrini odnos.
6
1
Rad je izloen na IV. Hrvatskom slavistikom kongresu od 5. do 8. rujna 2006. u Varadinu.
2
Kleine Enzyklopdie, Deutsche Sprache, WEB, Bibliographisches Institut, Leipzig, 1983., str.
513.
3
Isto, str. 513.
4
Isto, str. 275.
5
Isto, str. 283.
6
B. Toovi, Korelaciona sintaksa, Graz, 2001., str. 28. Asimetriju je mogue otkriti i u reeninim
ustrojstvima, npr. izmeu izraza i sadraja u pasivnim reenicama, isto, str. 166.
u
U
Jezik, 55., M. Znika, Asimetrija u hrvatskom jeziku
90
Govorei o prototipnim efektima u jeziku i jezikoslovnim kategorijama, G. Lakoff
tvrdi da je
studiranje pojedinih tipova asimetrije unutar kategorija poznato u lingvistici kao
studiranje obiljeenosti. Naziv obiljeenost dolazi iz injenice da su neke morfoloke
kategorije markirane (obiljeene), a druge nisu. Uzmimo kategoriju broja u engleskom
jeziku. Obiljeje mnoine morfem je -s, kao u boys, dok jednini nedostaje -s kao u boy.
Stoga je jednina neobiljeeni lan morfoloke kategorije broja u engleskom jeziku.
7

Kad je rije o nemogunosti da svakom izrazu bude pridruen poseban sadraj, valja
se u hrvatskom jeziku prisjetiti i imenica enskoga roda na suglasnik, na nulti mor-
fem
8
(nitini doetak), koje u sklonidbi u kosim padeima u jednini imaju oblino
istovrstan sustavni morfem -i (kost, kosti, kosti) i jedinu mogunost alternacije
u instrumentalu jednine: kost-ju (kou). Upotrebom oblino istovrsnog sustavnog
morfema -i umanjena je razabirljivost o kojemu je obliku rije, pa je i obavijesnost
istovrsnih oblika time umanjena. Ona se poveava uvrtavanjem atributa ili kakve
druge rijei koja pokazuje pade imenica vrste kost.
Nesklad izmeu izraza i sadraja oit je i u nekih vlastitih osobnih imena enskih
osoba, imena posuenih iz drugih jezika: Karmen, Ines, Ingrid, kao i pridjeva: drap,
kaki. Ve su u literaturi navoeni primjeri takvih imena i pridjeva koji nemaju mo-
gunosti oblinog izraavanja gramatikih kategorija roda, broja i padea, pa se i u
takvu sluaju jezik slui pomonim sredstvima (atributima, apozicijama, kontekstom
i sl.) da omogui jednoznano oditavanje odabranoga roda, broja ili padea: susjedi
Ines, prijateljicu Nives, naoj Karmen...; drap haljine, kaki suknju...
Pitanje asimetrije u hrvatskom jeziku pokazuje se, poznato je, i u pridjeva kojih
je pridjevni vid u gramatikalizirano sredstvo za izricanje kategorije odreenosti
imenica. Radi toga pridjevima slue dva oblika: odreeni i neodreeni. No ima
pridjeva u kojih se odreenost i neodreenost ne izriu dvama razliitim nego
jednim oblikom u kojemu je tada oznaka odreenosti neutralizirana.
9
Rije je o
skupini odnosnih pridjeva na -ni, -ski, -ki, -ki, -nji, -nji, -ji i posvojnih pridjeva
na -ov, -ev, -in i sl. Potvrdu tvrdnje da su oznake odreenosti neutralizirane u je-
dnom pridjevnom obliku vidimo u njegovoj uporabi: takav se pridjev moe uvrstiti
na ona mjesta koja su rezervirana za pridjeve koji oblikom razlikuju odreenost
i neodreenost, tj. za opisne pridjeve u neodreenom obliku, a da se ipak dobiju
posve ovjerene reenice:
7
G. Lakoff, Women, Fire and Dangereous Things. What Categories Reveal about the Mind, Chicago
i London, 1987., str. 59.
8
J. Sili, Morfologija hrvatskoga jezika u 20. stoljeu, u Zborniku: Hrvatski jezik u 20. st., Matica
hrvatska, Zagreb, 2006., str. 90. 91.
9
R. Katii, Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika, JAZU i Globus, Zagreb, 1986., str. 385.
Jezik, 55., M. Znika, Asimetrija u hrvatskom jeziku
91
Kruh je jutronji. Kruh je svje.
tap je oev. tap je star.
Pokazuje se tako da u raspodjeli pridjevnih sufikasa ne postoji uzajamno jednoznaan
odnos s kategorijom odreenosti jer jedna skupina sufikasa ima u jednom izrazu
dva sadraja koji su pri aktualizaciji u uzajamno iskljunom odnosu: kad je aktu-
aliziran jedan sadraj, ne moe se istodobno aktualizirati drugi. Valja napomenuti
da se oprjeka odreeno neodreeno gubi (i pod utjecajem narjeja), da je stilska
rezerva.
10
Nerijetko se jedan oblik, i to onaj koji bi se trebao sklanjati po imenikoj
promjeni, sklanja po zamjenikoj promjeni. A takva promjena biva ak i gramatiki
11

doputenim izrazom i odreenosti i neodreenosti, kao u primjerima:
Nai e se na Markovom trgu.
Dui oblik postaje tako izrazom i odreenosti i neodreenosti ne samo u posvoj-
nih pridjeva, koji imaju samo jedan oblik, nego i u opisnih pridjeva koji imaju dva
oblika za dva sadraja. Nerijetko se u razgovornom jeziku mogu uti reenice:
Doao je jedan visoki mladi.
gdje uz jedan u ulozi neodreenoga lana stoji pridjev u odreenom obliku (visoki),
dodue bez zanaglasne duine, umjesto pridjeva u neodreenom obliku (visok).
Asimetriju je mogue otkriti u izrazu kategorije brojivosti imenica, u gramatikoj
kategoriji broja.
12
Uvjetovana je znaenjskim razlozima. Naime, prvotno znaenje
nekih imenica takvo je da ne omoguuje uspostavu oprjeke jedno mnogo, emu bi
na planu izraza kategorije brojivosti u gramatikoj kategoriji broja odgovarala dva
izraza: jednina za jedno, mnoina za mnogo. Stoga se u sklonidbi imenica izdvajaju
one koje su brojive
13
i koje imaju poseban izraz za svaki broj (jedninu i mnoinu,
primjerice: stol), ili mogu imati jedan izraz za oba broja (primjerice: vrata, hlae,
grablje, tj. konkretne pluralia tantum).
U imenica kao to je imenica vrata sadraj je ustrojen tako da znaenjski odra-
ava dvovrsnost: i jedno i mnogo, ali na izraznoj strani tom dvovrsno ustrojenom
znaenju odgovara samo jedan, i to mnoinski oblik.
U drugu skupinu ulaze imenice kojih je znaenje ustrojeno tako da ne omoguuje
uspostavu oprjeke jedno mnogo, pa zbog toga nema mogunosti uvoenja dvaju
10
D. Brozovi, Jezik srpskohrvatski/hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, separat iz: Enciklopedije
Jugoslavije, Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1988., str. 117.
11
Stjepko Teak Stjepan Babi, Gramatika hrvatskoga jezika. Prirunik za osnovnokolsko obra-
zovanje, 7., izmijenjeno i dopunjeno izdanje, K, Zagreb, 1992., str. 103.
12
S. Burov, Asimetrija na forma i znaenie v islovata paradigma na abstraktnite sestvitelni
imena v blgarskija ezik, Blgarski ezik, god. XLI., knj. 1., Sofija, 1991., str. 13. 22.
13
M. Znika, Kategorija brojivosti u hrvatskom jeziku, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb,
2002.
Jezik, 55., M. Znika, Asimetrija u hrvatskom jeziku
92
razliitih oblika koji bi bili izraz sadraju sadranom u znaenjskoj oprjeci takvih
imenica. Takve su imenice poznate kao singularia tantum. Imenice singularia tantum
i pluralia tantum obino se svrstavaju u istu skupinu imenica defektne sklonidbe,
ali one, vidjet emo, nisu defektne na isti nain. Za razliku od imenica iz skupine
pluralia tantum (vrata, hlae...) koje nikako ne mogu tvoriti ovjeren jedninski oblik
(*vrato, *hlaa...), iako je nekima od njih sadraj ustrojen tako da znaenjem mogu
odraziti oprjeku jedno mnogo, pa su neke stoga brojive (vrata, hlae...), imenice
singularia tantum imenice su potencijalno pune sklonidbe. U njih nema morfolokih
zaprjeka tvorbi mnoinskih oblika. Od nebrojivih tvarnih imenica voda, eer... mogu
se nainiti ovjereni mnoinski oblici: vode, eeri. Ali upotrebu mnoinskih oblika
onemoguuje njihovo znaenje: one su u svojemu temeljnom znaenju nebrojive i u
tome se temeljnom znaenju ne upotrebljava mnoinski oblik. Upotrebu uspostavlje-
nih moguih mnoinskih oblika omoguuje tek njihovo znaenjsko preustrojavanje.
Tu prije svega mislim na konkretizaciju znaenja, suavanje znaenja, svoenjem
na razinu vrste i sl. Tako su mogui mnoinski oblici od tvarnih imenica. Drukije
ustrojen njihov sadraj omoguuje im promjenu znaenja te i tvorbu i upotrebu
ovjerenih mnoinskih oblika:
Poznati su ovi eeri: bijeli i uti.
Vode se dijele na: izvorske, rijene, morske.
Postoje i vode dravskoga sljeva.
Asimetrija se vrlo dobro uoava u gramatikoj kategoriji roda i prirodnoga roda, tj.
spola imenica, a i na primjeru jezine i nejezine ivosti.
Kad je rije o kategoriji roda u imenica, u nekih se imenica pokazuje nesklad
izmeu roda imenica i njihova spola.
14
Jednu od takvih skupina imenica moe se
predoiti imenicom tata. Ta se imenica sklanja prema sredinjoj sklonidbi za enski
rod: kao imenica e-vrste, dakle tata, tate kao ena, ene. No budui da se imenicom
tata oznauje osoba mukoga spola, njezin e se rod provjeriti sintaktiki: uvrta-
vanjem uz nju pridjevne rijei. Ovjereno e biti samo taj tata, a ne *ta tata. I na
tom se primjeru pokazuje kako sadraju muki roditelj svojoj djeci, oznaenom
imenicom tata, nije pridruen simetrian gramatiki izraz na temelju kojega bi se
moglo jednoznano zakljuivati o rodu te imenice. Moe se jednoznano predvidjeti
imenika vrsta, na temelju padenoga nastavka te imenice, po kojemu se ona svr-
stava u enskorodnu imeniku e-vrstu ena. Rod se imenice tata moe odrediti tek
iz predikatne sronosti ili iz sronosti s jednom od triju pridjevnih rijei. Uzajamno
jednoznanog odnosa nema ni u primjerima tipa varalica, pijanica i sl.
15
koje su
14
Pojava nije specifino hrvatska, zabiljeena je i u drugim jezicima, npr. u njemakom jeziku u
kojemu je imenica ena gramatiki srednjega roda: das Weib.
15
Razliite primjere sronosti iscrpno obrauje S. Babi u knjizi: Sronost u hrvatskome knjievnome
jeziku, Mala knjinica Matice hrvatske, Zagreb, 1998.
Jezik, 55., M. Znika, Asimetrija u hrvatskom jeziku
93
gramatiki enskoga roda, a istim se rodom oznauju sadraji razliita spola: ukratko
oznauju i muke i enske osobe. Sve su to poznati primjeri svojevrsnog nesklada
izmeu izraza i sadraja znaljivih jedinica u hrvatskom jeziku.
Nepodudarnost gramatikoga roda i spola oita je i u cijelom nizu imenica
srednjega roda kojima se oznauje mlado ljudi ili ivotinja premda se u njih spol
razlikuje. Tako su imenice dijete, tele, drijebe, lane, janje i sl. gramatiki srednjega
roda, premda su u zbilji uvijek jednoga spola: ili su muko ili su ensko.
Kad je rije o kategoriji ivosti, valja razlikovati jezinu ivost koja se izraava
jezinim sredstvima i nejezinu, tj. bioloku ivost, koja se izraava ivotnim zna-
kovima ivota. Pokazuje se da se jezina i izvanjezina ivost ne moraju poklapati,
to ima odraza npr. u izboru oblika akuzativa uz prijelazne glagole. On je, naime, za
imenice mukoga roda s oznakom [+ ivo] oblikom jednak genitivu, a za imenice s
oznakom [ ivo] jednak je nominativu. U hrvatskom knjievnom jeziku gramatiki
su neovjerene reenice:
*Vidim hrasta.
*Gledam bora.
Ovjerene su samo reenice:
Gledam hrast.
Vidim bor.
jer bilje u hrvatskom jeziku ima oznaku (jezine) ne-ivosti, premda ima i drukijih
stavova o ivosti bilja.
16
S druge strane neovjerena je reenica:
*Vidim mrtvac.
premda tu imenica mrtvac oznauje neto to vie nije ivo. Ovjerena je samo
reenica:
Vidim mrtvaca.
u kojoj je akuzativ koji se oblikom podudara s genitivom. To pokazuje da se imenica
mrtvac promatra kao imenica kojom se oznauje togod jezino ivo.
17
Kako to?
Objanjenje toga mogue je iz injenice da se mrtvac moe definirati kao ovjek
koji je umro, koji je mrtav, mrtav ovjek. Imenici ovjek pripada jezino obiljeje
[+ ivo]. To se jednom pridijeljeno jezino obiljeje ne mijenja ni onda kada taj
16
Lj. Jonke, ivo i neivo u jeziku, u knjizi: Knjievni jezik u teoriji i praksi, Znanje, Zagreb, 1964.;
P. Vukovi, Prilog semantikoj analizi imenica u srpskohrvatskom jeziku, Filologija, knj. 14.,
JAZU, Zagreb, 1986., str. 453. 463.
17
Kategorija ivosti u vie je radova predmet istraivanja J. Vince-Marinac: Kategorija ivosti u
hrvatskom jeziku, Suvremena lingvistika, br. 29. 30, Zagreb, 1990., str. 143. 51.; Ista, Vrste
rijei i genitivno-akuzativni sinkretizam, Suvremena lingvistika, br. 34., Zagreb, 1992., str. 331.
337.; Ista, Akuzativ u hrvatskom crkvenoslavenskom jeziku, disertacija, Filozofski fakultet,
Zagreb, 1998.
Jezik, 55., M. Znika, Asimetrija u hrvatskom jeziku
94
ovjek prestane biti bioloki iv, kada premine. S njime ne umire njegova jezina
ivost. Jezina ivost opstaje i kad nejezina (bioloka) prestaje. Tako se moe rei
da je mrtvac, premda je zbiljski mrtav, jezino vrlo iv.
U radu se, na odabranim primjerima, analizira asimetrija u hrvatskom jeziku.
Upozorava se na situacije kada izmeu izraza i sadraja jezinoga znaka ne postoji
simetrian, nego asimetrian odnos, tj. kad jednom izrazu nije pridruen po jedan
sadraj, a jednom sadraju jedan izraz.
Asimetrija je relativno lako uoljiva na morfolokoj razini, budui da su morfemi
najmanje znaljive jedinice kojima je, po definiciji, izrazu nuno pridruen sadraj,
no zamjetna je i na drugim razinama.
Pitanje asimetrije u jeziku pokazuje se i u izricanju kategorije odreenosti imeni-
ca. Ta se odreenost ostvaruje najee pomou pridjeva koji su u hrvatskom jeziku
gramatikalizirano sredstvo za izricanje kategorije odreenosti imenica. U nekih
pridjeva oznaka odreenosti neutralizirana je u jednom obliku. Oni se stoga mogu
uvrstiti i na ona mjesta koja su rezervirana za pridjeve u neodreenom obliku.
Asimetriju je mogue otkriti u izrazu kategorije brojivosti u gramatikoj kategoriji
broja imenica. Stoga se u sklonidbi imenica izdvajaju one koje su brojive i koje imaju
izraz za oba broja (jedninu i mnoinu). Taj izraz moe biti poseban za svaki broj
(stol, stolovi), a moe biti jedan izraz za oba broja (hlae, grablje). U drugu skupi-
nu ulaze imenice singularia tantum. No za razliku od imenica iz skupine pluralia
tantum, koje nikako ne mogu tvoriti ovjeren jedninski oblik, imenice singularia
tantum imenice su potencijalno pune sklonidbe. Uspostavu moguih mnoinskih
oblika omoguuje njihovo znaenjsko preustrojavanje: konkretizacijom znaenja,
suavanjem znaenja, svoenjem na razinu vrste i sl.
Asimetrija je uoljiva i u odnosu jezinoga znaka i referenta izvanjezine stvar-
nosti. Primjeri za to nude se u odredbi gramatikoga roda i prirodnoga spola imenica
tipa tata, janje, lane i sl. te na odnosu jezine i izvanjezine ivosti, koja se moe
ilustrirati primjerima tipa mrtvac (jezino +ivo, zbiljski ivo, tj. mrtav ovjek).

Saetak
Marija Znika, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
UDK 81366367.622, izvorni znanstveni rad
primljen 21. rujna 2007., prihvaen za tisak 30. travnja 2008.
Asymmetry in the Croatian Language
The problem of symmetry and asymmetry is a general-linguistic problem in natural
languages. Languages tend to symmetry in order to be unambiguous, but they can not avoid
asymmetry. Without thorough research, the nature and volume of asymmetry in particular
languages, including the Croatian language, remain unclear.