Antika filozofija II

Uvod O Aristotelu
- On je realist, za njega je prvo osjetilo, osjetilni svijet - realni svijet
- Rodio se u Stragiri, ulazi u Akademinju kao Platonov uenik te nkon njegove smrti odlazi i Atene
- Bio je uitelj Aleksandru Makedonskom
- Osnovao kolu Peripatus kad se vratio Atenu, postala je jaa od Akademije bave se filozofskim i znanstvenim
otkriima
- Kad Aleksandar umire poela su proganjanja njegovih sljedbenik i bjei
- Umire u Hakidi
- Pie puno djela podijeljene u dvije kategorije: 1. Za javnost i 2. Za kolu
1. Za javnost - za sluanje (dijalog): Grilo, Dravnik, Sofist, Gozba, O pravdi
2. Za kolu djele se po temama:
I.Logiki spisi Analitika I. i II., Kategorije o tumaenju
II. Metafiziki spisi 14.predavanja skupljena u djelo Metafizika
III. O prirodnim znanostima Fizika, O nebu, O nastajanju, O ivotinjama
IV. Etiki i politiki spisi Nikomahova etika, Velika etika, Eudemova Etika, Politika
V. Spisi o estetici, povjest i knjievnost Retorika i Poetika
- Aristotel je utemeljio najmanje dvije discipline: Logiku i Metafiziku, sve ostalo to je utemeljeno more
zadovoljiti ove dvije discipline
- Metafizika trai prve principe i prve uzroke od ega je sastavljena na njoj temelji sve ostale discipline.
- Prouava osjetilni svijet i za njega prvo poelo je Bog (Theos) u fizici ga naziva nepokretnim pokretaom a u
metafizici misao koja misli samu sebe
- Svoje principe primjenjuje na stvarnost u Kozmologiji izdvaja 4 unutranja osjetila vanjska (vid,
opip,okus,miris,njuh)
- Aristotel stvara Etiku znanje sa svrhom da neto napravimo vanjska svrha, prouavanje ljudskih djelovanja s
obzirom na dobro i zlo
Aristotel i Platon slinosti i razlike
- Aristotel je bio Platonov uenik 20.godina
- Za Platona su ideje uzrok stvari i zato one participiraju na idejama, ideje su samostalna bia
- Za Aristotela je ideja u osjetilnom svijetu Forma, ono to je temelj stvari mora biti u biti stvari
- Platona zanima struktura gornjeg svijeta a Aristotela osjetilni svijet
- Aristotel kae da se ideje moraju spustiti u osjetilni svijet, samo u umu moe postojati univerzalno, ideje ne
mogu postojati same za sebe
- Aristotel je izbrisao gornji svijet ali ga nije iskljuio postoji neto iznad a to je Bog (theos), postoje 4 uzroka da
bi neto postojalo: Bog, Forma, Materija, Akt i Potencija
- Bog je nepokrenuti pokreta, isti akt, ideje su sputene u Forma ali da bi postojale stvari mora imati i materiju,
inae ih ne bi bilo. Aristotel dodaje jos 2 pojma Akt i Potenciju, aktu daje prednost a forma je za Aristotela drugo
od onoga to je za Platona Ideja, ona je samo jedan od principa stvarnosti ARISTOTEL SE NE
SUPROSTAVLJA PLATONIZMU NEGO GA UPOTPUNJAVA
- Plato je vrlo religiozam, Aristotel se bavi boanskim, Platon daje prednost matematici a Aristotel prednost
prirodnim znanostima
- Aristotel nije sustavan pisac, a Aristotel upotrebljuje visoke strune pojmove
Aristotelova misao Logika
- Logika je usko vezana za njegovu filozofiju , premisa je sud o neem a pojam je bit stvari
- Djelo Organum - rije je o instrumentu za bavljenjem nekom znanou tj LOGIKOM
- Pojam znanosti nasljeuje od Platona, spoznaja mora biti univerzalna, vrsta i nuna
- Za Platona i predsokratovce takva je spoznaja ovisila o onome to se spoznaje
- Za aristotela je mogua i znanstvena spoznaja promjenjivih stvari jer se spoznaje bit stvari
- Te materijalne supstancije nisu promjenjive i nune podlone su promjeni, no naa spoznaja nije o njima , moe
biti neprocjenjena i nuna
- Za Platona je dijalektika nain s kojim se spoznaje sve ideje dok je kod Aristotela logika nain do kojeg se dolazi
do znanstvene spoznaje
- 3 osnovne operacije koje um radi:
I. jednostavno shvaanje percepiramo narav stvari ili bie koje spoznajemo, da bi neto spoznali moramo znati
njihovu bit, pojam - POJMOVE PROIZVODI UM
II. Povee dva pojma - jedan pojam s drugim , pojmovi nisu ni istiniti ni neistiniti, istina i neistina se nalazi u
sudu
-kriteriji istinosti suda jest STVARNOST
-da bi zakljuak bio istinit premise moraju biti istinite i zakljuak valjan
III. Zakljuivanje iz premise ili poznatih sudova dolazimo do zakljuaka koji nije u potpunosti spoznat
- Spisi iz Organumske Kategorije:
- kategorije se bave elementima
- za Aristotela jezik je adekvatni nain izraaja uma
- pojmovi su razliiti naini postojanaja na koji se svodi sva realnost
- pojmovi opisuju stvarnost i njeno postojanje ali na razliite naine naini postojanja su kategorije kojih je 10
ako kategorije pretpostavljaju naine postojanja i bivstovanja
- sudova ima beskonano iz njih do znanja dolazimo pomou 10 osnovnih kategorija
- KATEGORIJE su naini na koje stvari postoje i istovremeno naini na koje mi mislimo i izriemo
stvarnost. One su najvii rodovi, odnosno najvii predikati koji se mogu pripisati bilo kojoj stvari.
- 10 kategorija i sve to postoji, postoji na tih 10 naina:
1.Supstanicija to je bie u sebi
2.Kvantitet 3km, 2m, 120 V
3.Kvalitet crno, slatko
4. Odnos otac, sin, student
5. Mjesto u zd, u zraku
6. Vrijeme danas, juer
7. Stanje - stanje u kojem se bia nalaze, nain na koje postoje
8. Djelovanje svako bie mora moi djelovati da bivstvuje
9. Trpljenje biti bolestan, smrznut
10.Habitus in posjedovanja, stalno dranje
- ove kategorije grupirane su u 2 grupe : supstancije ( 1.) akcidenti (2. 10.), svako bie ima jednu supstanciju i 9
akcidenata
- Kategorije su predikati bia :
1.Rod
2.Vrsta
3.Specifine razlika
4.Vlastitosti
5.Akcidenti
- o propozicijama govori u Tumaenju , druga analitika govori o dokazivanju, nova METODA INDUKCIJA
- -djelo Topika METODA DIJALEKTIKA
- O sofistikim pobijanjima raspravlja o silogizmu ija je posljednja izreka kriva no na osnovu premisa je istinita
- pojam odraava bit bia, istina je iskljuivo o sudovima a sadraj je ekstazivan, odrava dva bia
- Aristotel otkriva sudove koji su nepobitni LOGIKI PRINCIPI :
1. Sudovi indetinosti bia su identina sama sebi a=a
2.Princip nekontradikcije jedna stvar ne moe biti u isto vrijeme i pod istim vidikom
3.Iskljuenje treega nema srednjem puta izmeu da i ne
- Iz ova tri izvodi i ostale principe:
1. princip uzronosti svaki uinak ima svoj uzrok
2.princip finalnosti svako djelovanje ima svoju svrhu i usmjereno je prema nekom cilju
LOGIKA JE NIJE FILOZOFIJA NEGO INSTRUMENT ZA FILOZOFIJU
FIZIKA
- Objanjavao osjetilni svijet
- Znanstvena disciplina koja prouava 4 elementa oko kojih je svijet sastavljen, nisu isti kao Empedoklovi jer je
kod Aristotela od ovih 4 elementa sastavljena samo materijalna stvarnost.
- Aristotel prouava kretanje zvijezda, prirodna mjesta
- Za filozofiju prirode je vano to ju je iskoristio za kritiku svijeta idejal
- Materijalni svijet nije samo mijenjanje nego ono posjeduje vlastitu konzistenciju
- Stvari se mjenjaju ali mi moemo imati vrsto i nepromjenjivo znaenje o njima koje se ne mjenja BIT SE NE
MJENJA
- Prouavaju se prvi uzroci prirodnih stvari , potom kretanje i promjenu
- Spisi O nebu nastajanje i propadanje osjetilnih bia zadnje to treba prouavati
- Na svijet je kontigentan sve nastaje, mijenja se i propada to je zakon koji obuhvaa stvarnost osjetilnog svijeta
- Dokazi iz fizika: nuno postojanje mora postojati ne pokrenuti pokreta, promatra po vidiom to on radi u tom
svijetu princip uzronosti je argument A sve ono to je u kretanju postoji od drugoga uzrono posljedinim
nizom stie do prvog nepokrenutog pokretaa kako je rije o prvom biu ako bi ili od pokrenutog
nepokrenutom ispalo bi da nemamo nita a to nije mogue
- Ako nemamo 1 pokrenutog pokretaa ne bi bilo niega ON JE PO NARAVI NEPOKRETANJA ISTI AKT
- On je pokrenu neto to se pokree nije stvoritelj svijeta jer postoji oduvijek on ga samo oformljava IZAZIVA
KRETANJE
Aristotel zapoinje djelo Fizika, da u kozmologiji, filozofiji prirodi moramo krenuti od onoga to je
vie poznato prema onomu to je vie znano u sebi. Spoznaja kree od osjetila, a onda tek idemo prema onome
to moemo spoznati u sebi. On je htio rei da mi kao ljudi stjeemo neko znanje o prirodi putem naih osjetila,
dakle dolazimo do znanja koje je nama oigledno meutim on je pod time mislio da mi uz pomo intelektualnog
znanja moemo doi do nekih spoznaja.
Treba rei da to osjetilno znanje koje nam je jasno da to nije ba tako jednostavno, mi ne dolazimo do
tog osjetilnog znanja ne dolazimo jednostavno. Misli da se to osjetilno znanje stjee na 2 naina:
1. Preko osjetilnih organa spoznaja koju stjeemo preko naih vanjskih osjetila.
2. Preko unutranjih osjetila to je mozak kojim primamo odreene informacije, upravo pomou tog
sredinjeg centra, a to su mata i pamenje mi spoznajemo. Da bismo mogli govoriti o materijalnoj spoznaji
ovog svijeta mi moramo vidjeti kako spoznajemo. Moramo sada objasniti um, intelekt, intelektualno znanje,
je razliito od osjetilnog i to su davno uoili filozofi. Ono to intelekt ini jest jedan odreeni rad nae
osjetilne spoznaje, to se dogaa fokusiranjem u smjeru dananje percepcije. Nasuprot te percepcije postoji
pojam odnosno trpni primalaki um, to je krajnost umske sposobnosti koje su u nama ujedinjene.
U procesu apstrakcije dogaa se:
intelektualno znanje doi do univerzalnog pojma. Pojam jabuke je saetak odreene datosti koje mi
imamo, ali moe biti i univerzalni pojam. Znamo da ima jedan osjetilni aspekt, ali postoji i onaj umski dio
od kojeg smo doli do pojma jabuke. Element koji je povezan s mnogim drugim elementima nazivamo
univerzalnim pojmom. Dijeli isto znaenje to je bit do ega mi dolazimo apstrakcijom.
Osnovni pojmovi prirode proces o kojem smo do sada govorili ubiti je jedno pojednostavljeno rjeenje,
kako i na koji nain su pojmovi stvoreni od strane naeg uma
Matematiki i metafiziki pojmovi - oni su puno apstraktniji od prirodnih pojmova jer imamo puno vie
materije koja se odvaja od osjetilne spoznaje.
Logiki pojmovi ti pojmovi su zapravo izvueni iz realnog svijeta, oni su izvueni apstrakcijom. Realni
pojmovi su zapravo nastali tako da su izvueni iz realnog svijeta, oni su formirani u naim intelektima, naem
umu. Meutim ti pojmovi postoje iznad naeg intelekta, pomau nam da uhvatimo prirodu kao takvu.


Nauk o hilemorfizmu
- metafiziki problem ali ga otkriva promatrajui prirodu, oko nas postoje supstance
- poetni fenomen kod Aristotela je nastajanje, mijenjaje i propadanje
- Pita se zato bi se bia mijenjala? Jer su sastvaljena od dva mogua principa : Stalnost i promjena( Heraklit) a po
Aristotelu od Forme i Materije HILEMORFIZAM
- Kree s tim naukom kako bi ujedinio dinamiku i statiku
- Princip nije neto to jo postoji ima vie razina postojanja
- Forma i materija ne postoje same u sebi dok bie postoji u sebi jer ima dva principa FORMU koja osigurava da
to bie jest i MATERIJA mijenjaje
- FORMA pricip bia ali nije bie nije geom.oblik ali mu daje oblik da to bie bude to jest
- Unutarnji princip definira SUPSTANCIJU u odnosu na njihovu narav
- S pojavom FORMA (supstancijalno) Aristotel oznaava stvarnost i savrenstvo koje je nastalo kao produkt
supstancijalne promjene je radikalna promjena
- AKCIDENTALNA FORMA promjene se dogode biu , neto se mijenja ali ono ostaje isto MIJENJA SE
AKCIDENT
- Forma je neto to se moe unititi supstancijalne promjen je unitenje forme : ako pojedemo jabuku materija
je u nama forma je unitena
- Materija prima i forma nisu realna bia, materija ne postoji bez forme, zato ne postoji nastajanje bez propadanja ,
nastojanje nekog bia je pretpostavljanje propadanja drugog bia i obrnuto.
- Aristotel nezna otkud ovjeku forma materija omoguava da bie ima one principe koje daje forma , materija
se odnosi kao potencija a forma kao akt
- Materia prima i sekunda ona materija koja ima ve formu to je materija koja na gotovu biu pokazuje masu,
protenost, boju
- Supstancijalna i akcidentalna forma svako bie ima jednu supstacijalnu formu i vie akcidentalnih ,
supstacijalna forma omoguava biu da postoji ako takvo, svi ljudi imaju istu formu dok je materia sekunda
drukija - --- Ova dva principa ne mogu postojati odvojeno zovu se koprincipi, ovjeka ovjekom ini forma
- Novo shvaanje materije kod Aristotela ona je ista potencija, materia prima ne moe propasti dok materia
sekunda da, ona je neodreena i pasivna Forma je komplementarna s materijom ali od nje razliita

Aristotelova Metafizika

Aristotelova Metafizika se bavi biem bivstvujueg s tim to bivstvujue ne moe da postoji bez bia, a bie
postoji kroz bivstvujue i oni ine jedinstvo. Ideje postoje u pojedinanim stvarima a ne izvan njih.
Po Aristotelu stvarnost se objanjava na osnovu etiri principa:
1. Materijani uzrok materija
2. Formalni uzrok (forma, oblik ili ideja)
3. Djelatni uzrok (kretanje)
4. Finalni uzrok ili svrha
Stvarnost je materija koja ima neku ideju i kree se ka cilju. Prema Aristotelu prvi fiziari su otkrili materijalni i
djelatni uzrok. Platon je dodao formalni uzrok ili ideje a ono to dodaje Aristotel je finalni uzrok ili svrha
stvarnosti.
Materija je osnova, ono to trpi promjene, to se mijenja. Pasivna je jer ne moe da se mijenja sama od sebe, ona
se mijenja zahvaljujui formi ili ideji koja je aktivan princip (ideja oblikuje materiju). Svaka materija ima svoj
oblik, neku formu. Jedinstvo materije i forme je supstancija. Svaka pojedinana stvar je jedinstvo materije i
forme. (Supstancija postoji na kategorijalan nain odreen kvalitet, kvantitet (nalazi se u vremenu, prostoru...)).
Materija ima stalnu tenju da pree u svoju formu, da se oblikuje, i taj prelazak je kretanje. Kretanje je zapravo
promjena. Kretanje je zapravo prelazak potencijalnog u aktuelno stanje. Mi smo ono to jesmo ali istovremeno i
ono to bi trebalo da budemo. ivot je pretvaranje potencijalnog u aktuelno stanje. Cjelokupna priroda postoji na
takav nain.
U ovjeku je formalni princip razum. Neodreeni kamen to je ono to je aktuelno, sirovina, potencijalno je
neko umjetniko djelo, potrebna mu je forma, oblik i uzrok i kretanje ka cilju, svrsi. Svaka pojedinana stvar i
stvarnost u cjelini ima svrhu postojanja. Ta unutranja svrha stvari (pokreta, akcija) naziva se entalehija. Priroda
postoji na svoj nain teleoloki nain postojanja (telos = cilj).
Cilj postojanja stvarnosti jeste ista forma, savrenstvo, a to je Bog kao najaktivniji princip. Bog je najvei
stepen postojanja i najvei stepen saznanja. Svako bavljenje naukom nas pribliava uzroku svih uzroka, razlogu
svih razloga, miljenju svih miljenja. Entelehija nas goni na susret sa Bogom. Cilj saznanja je susret sa Bogom.
Aristotelov pojam Boga nije (kranski) personaliziran ve neto apstraktno. Sudbina ovjeka se ogleda u tome
da spaja nebo i materiju. U ovjeku imamo i materiju i formu.

Aristotelova etika

Aristotel se bavi etikom u svom djelu "Nikomanova etika". Svaki ovjek po svojoj prirodi tei
srei. Etika ispituje mogunosti da tu sreu postignemo. ovjek moe da bude sretan samo ukoliko razvije
svoju specifinu prirodu a to je razum i to na dva naina: teorijski i praktino. Zbog toga postoje dva tipa
vrlina:
Etike vrline
Dijanoetike vrline (dijanoja = razum)
1. Etike vrline su praktine, odnose se na ljudsku praksu, djelatnost. One su vrline volje. Mi svojom
voljom biramo svoju djelatnost, praksu. One se postiu na taj nain to se volja usmjerava ka principu
mjere (zlatne sredine). To je sredina izmeu pretjerivanja i zaostajanja za principom mjere.
Npr. hrabrost je vrlina. Kao takva ona se nalazi na sredini izmeu kukaviluka i nepromiljene
smjelosti. Ona je mjera izmeu ove dvije krajnosti. Razum uvijek treba da upuuje na princip mjere.
Vrlina je dareljivost. Ona je sredina izmeu krtosti i rasipnitva. Ona je mjera izmeu ove dvije
mudrosti.
Ponos je vrlina izmeu malodunosti i oholosti. Vrlina je u umjerenosti i nalazi se na sredini izmeu
dvije krajnosti.
2. Dijanoetike vrline su razumne vrline i one su teorijske. One podrazumijevaju mudrost, razboritost i
upuuju na bavljenje naukama. Bavljenje naukama omoguuje sreu naroitog tipa koje iskuavaju oni
ljudi koji se bave prouavanjem uzroka svega to postoji. Prouavanje uzroka mora da vodi ka prvom
uzroku Bogu (uzroku uzroka). Malo bavljenje naukom odbija od Boga a vie vodi ka Bogu.
Bilo da se radi o etikim ili dijanostikim vrlinama, srea se uvijek sastoji u skladu izmeu elja i mogunosti.
Ona stoji na sredini izmeu elja i mogunosti. Bilo da se radi o teorijskim ili praktinim stvarima. Ukoliko
elimo da budemo sretni uvijek moramo da vodimo o tome rauna. Treba odmjeravati svoje elje ali i
mogunosti. Ali to ne znai odustajanje od visokih ciljeva ve samo treba biti realan. Treba teiti ostvarenju
naih potencijala.
Ono to je izvan nas ne treba da bude izvor nae nesree. Srea je relativna stvar. To znai da se pojam sree
razlikuje od ovjeka do ovjeka. ovjek u razliitim godinama svog ivota drugaije shvaa sreu. Aristotel ne
daje definiciju sree. Srea je relativna. Koje bolestan srea je da bude zdrav. Za onoga koje siromaan srea je
bogatstvo...
Materijalno bogatstvo, drutveni ugled, ulna zadovoljstva ne treba da budu primarni ivotni cilj ukoliko
elimo sreu ali to ne znai da ih treba u potpunosti iskljuiti iz ivota (Aristotel ne propovijeda asketizam kao
kod Diogena). Ukoliko sve stvari dolaze kao posljedica u vrlini treba ih prihvatiti. Da bismo bili sretni vrline
treba da budu nae navike. Treba ih upranjavati da bismo bili sretni. One su nuan uslov za sreu.

Aristotelova antropologija

Nauk o ovjeku iznesen je u dijelu O dui. Za razliku od Platona koji na stanovitu da samo ovjek ima duu
razlikuje tri dijela due (poudni, voljni i umni), Aristotel razlikuje tri vrste due koje pripisuje svemu ivome.
Struktura due je hijerarhijska, to znai da vie sposobnosti due u sebi sadravaju sve nie.
Prva vrsta dua pripada biljkama i naziva se vegetativna. Kao princip ivota, ova vrsta due ima sposobnost
odravanja individue (razmjena tvari s okolinom) i produljenje vrste (razmnoavanje). Animalna dua, pored
navedenih moi vegetativne due, posjeduje i sposobnost koju emo nazvati osjetilnost. Na koncu, umnu
(ljudsku) duu, pored navedenih sposobnosti odlikuje i umni uvid sposobnost miljenja.

Svako ivo bie ostvaruje svoju svrhu ivei na nain primjeren i skladu sa svojom duom, drugim rijeima,
ivei u skladu sa vlastitom specifinom prirodom. Svrha je ovjekova, a kao slobodnom biu to mu je i zadatak
kojeg lako moe ne ispuniti, ivot u skladu s vlastitom umnom prirodom. Takav ivot, kao ispunjenje specifine
ljudske svrhe, jami ljudskom biu istinsku sreu.

Kreposti

Daju savrenstvo nekom djelovanju, izrie odlinosti neke kvalitete koja pokazuje u svojim uincima razlika
izmeu dobrog slikara i slikara je u kreposti. Jedna savrenost da neku djelatnost izvrimo na na najbolji mogui
nain. Rezlike:
1. Etike/ moralne kreposti one odgovaraju osjetilnom djelu due, upravljaju iracionalnim dijelom naeg
djelovanja one se odnose na uvanje ivota, hrabrost i usmjerenost, vanjska dobra treba uvati pomou
kreposti dareljivosti i velikodunosti. Tu spadaju jo i druge kreposti : istinitost, aljivost
2. Dijanoetike /racionalne kreposti - odgovaraju racionalnom dijelu due one se odnose na spoznaju istine,
umijee znanosti, razboritosti sve su potrebe da bi se dolo do istine
SVE OVE KREPOSTI SU I UJEDNO I TRAJNO RASPOLOENJE, PRAKTINA STVARNOST
- Mi uvijek moramo automatski rei istinu kreposti istinoljubivosti
Aristotelova politika

Temeljni princip politike kod Aristotel je da ovjek ivi u drutvu, smatra da je ovjek morao napraviti drutvo
jer je on po naravi drutveno bie. Ne mogue da ja po naravi nisam drutven jer onda nisam ovjek.
Svrha drave da se brine o svima tj. njegova je zadaa skrbiti za ope dobro/ zajedniko dobro. Kada su u
pitanju osobna prava onda je drava u slubi pojedinane osobe tj. pojedinano dobro. ovjek je istovremeno i
pojedinac i osoba.

Helenistiki pokret antike filozofije

Stoicizam

Nakon Aristotela antika filozofija se rasprila. Naziv je dobila iz izvedenice stoa (trijem) . STOICIZAM kao
filozofija ivota i kao organizirani pokret trajao je punih pet stoljea. S njim i kroz njega zapadna filozofija
prestala je biti samo grka i postala je internacionalna. To je bio izravan rezultat osvajanja Aleksandra Velikoga
koji je proirio grku kulturu kroz tzv. civilizirani svijet. Primarni cilj filozofije toga doba bio je doi do
jasnih i jednostavnih pravila za ivot
Najvanija naela stoike filozofije:
svijet je jedina stvarnost koja postoji, ne postoji nita "vie"
sama priroda upravlja se prema razumu shvatljivim naelima
mi smo dio prirode. Duh racionalnosti koji nas ispunjava (a ispunjava i sve ostalo) smatra se Bogom
tako koncipiran Bog ne nalazi se izvan svijeta i nije od njega odvojen, on je u svijetu sveprisutan - on je, da tako
kaemo, um svijeta, samosvijest svijeta
budui da ne postoji neko vie kraljevstvo, nema ni govora o tome da idemo negdje drugdje kad umremo - nema
nieg drugog, raspadamo se i vraamo prirodi.
Spoznaja prirodnih zakona oslobaa ljude i od religije, koja ljude uznemirava unosei u njih strah od
nepoznatog.
Prirodom vlada logos, i jedino ako spozna taj logos i ivi u skladu s njime, ovjek moe nai eljeni mir.
Spoznaja prirode i njenih zakona jedini su nain da se ovlada strastima. Stoik e njegovati vrline kako ne bi bio
rob svoga tijela ve da tijelo bude sluga njegovorm razumu.

Osniva je bio Zenon s Cipra.
ZENON (334.-262. pr. Kr.) iz grada Kitiona na Cipru bio je utemeljitelj stoicizma. (Ne smije ga se zamijeniti s
predsokratovskim filozofom Zenonom iz Eleje (danas u Italiji). Nauk mu je bio put ka srei.
Stoa je bila podijeljena u 3 grupe: Stara, Srednja i Mlada
Stara najvaniji predstavnik Hibriz
Srednja Ponencije i Posejdonije prilagoavanje rimskog utjecaja
Mlada rimski stoici Senaka, Epiktet, Marko Aurelije
Marko Aurelije
Trei veliki rimski stoik bio je car Marko Aurelije (Marcus Aurelius, 121. 180.), koji je napisao, u obliku
aforizama 12 knjiga (na grkom jeziku), djelo pod naslovom: Razmiljanja sa samim sobom, u kojemu iznosi
misao o pokoravanju sudbini, odricanju od svijeta i okretanju k osobnom usavravanju.
Dri da svako nae znanje poinje od osjetilne spoznaje no treba je produbiti. Uvodi novi element sigurnost u
spoznaji, dokazi potjeu od kataleptike spoznaje u potpunosti iskljuuje sumnju. U ovoj tenji za sigurnom
spoznajom razvila su logiku.
M.A zanima filozofija o bogu ideja je da je bog jedan a ljudi su dali razliite funkcije i djelovanje Bogu on je
vjean graditelj svijeta i njime upravlja svojom pravednou ( kod Platona i Aristotela nema pravednosti)
Nauava 4 elementa (zrak, voda, zemlja, vatra) aktivni i pasivni, duh, logos. Oblikovanja svijeta logosom je
nuno jer je to oblikovanje Providnosti. Problem za stoike ne uznemirava, Bog je najbolje uredio a zlo je
usputno Ne savrenstvo. Pobonost se sastoji u spoznaji blizine tog boanstva u sebi i u svijetu.
Filozofija o ovjeku ovjek je slobodno bie a dua potjee od iskonske vatre to znai da ima slobodnu volju.
Sloboda se sastoji da je ovjek svjestan da se oblikuje svijet i da se pokore tome STOIKI MIR koji se
sastoji u tome da se utvrdi potreba da se preda Bogu, to predanje prirodi je sluba bogu takav stav ne ide za
realnou nego za stanjem due. Stoike kreposti odbacuju smetanost i emotivnost postoji samo hladni odnos
prema realnosti. Marko Aurelije kae da su svi ljudi iste naravi.
STOICI PIU AFORIZME NE TEE KAO I ARISTOTEL ZA PRECIZNOU.

EPIKUREIZAM

Filozofski pravac koji je nauavao da se svrha ivota sastoji u uivanju, tj. da svaki trenutak treba iskoristiti na
najbolji mogui nain, pa e se patnja tako suzbiti. Osniva je Epikur. Prvo sve zapoinje strahom, sve ono to
radimo je strah, strah od ljudi, od straha sklapamo prijateljstva, strah je svuda. Duevno zadovoljstvo se postie
kad istraujemo stvari koje uzrokuju najvei strah.
Filozofija spoznaje temeljna je osjetilna spoznaja Kako se to dogaa? Smatra da od predmeta nama lete
sliice i utiskuju se u naa osjetila i tako mi spoznajemo predmet. OSJETILNA SPOZNAJA DONOSI
ISTINU
Filozofija prirode - Epikur je nastavlja tradicije antikog atomizma. Za sebe je tvrdio da je autodidakt, te da
"filozof Leukip nije postojao". Sve to postoji sastavljeno je, prema njemu, od atome i praznine. Originalnost
Epkikurove fizike u odnosu na Demokritovu sastoji se u "opisu" nastanka svjetova iz atoma i praznine. U iskonu
svakog sveta, a prema Epikuru postoji beskonano mnotvo svjetova i meusvjetova (koje, samo
aproksimativno, moemo da zamislimo kao planetarne sisteme) atomi su padali odozgo nadolje kroz beskrajnu
prazninu, a padali su zato to su atomi tijela i zato to su, kao tijela, teki. Budui da su atomi ivi, a prema
Grcima, svaki objekt u svetu je iv ili animiran, neki od njih u pravolinijskom padanju odozgo nadolje skreu sa
svoje putanje "dekliniraju". Neki spojevi atoma su trajni/vjeni, i to su bogovi, nebeska tijela itd., dok su drugi
spojevi vremeniti/prolazni. Bogovi ive u meusvjetovima) i uope ih ne zanima ivot smrtnika. Oni svoj ivot
provode u vjeitom i nepomuenom blaenstvu, pijui nektar, jedui ambroziju i vodei ljubav. Mi, ljudi, jesmo
smrtnici i naa smrt predstavlja gubitak osjeaja i raspadanje spoja atoma koji sainjavaju nae tijelo.
Filozofija nauka (sredinje zanimanje) treba izbjegavati sve to nas plai i treba nauiti primjenjivati uitak
to je sredstvo osloboenja od straha. Treba izabrati uitak koji nam uz najmanju nevolju daje najvei uitak
zadovoljstvo ako se izbjegne ako se izbjegne bol Kasnije se kola pretvorila u hedonizam no Epikur nije
hedonist zlo je predati se sudbini kae da se treba boriti protiv nje Kad ima nas nema smrti, kad doe smrt
nema nas 1. dio vrijedi za one koje misle o sebi. 2. dio vrijedi ako ovjek je samo tijelo.
SKEPTICIZAM (pironizam) je je kao sistem naginjao u tome da od svih poklonika napravi gudae koji su
vie pametni nego zdravi.

Piron iz Elide (oko 365. - 270. pr. Kr.), je osniva skepticizma (helenistiko-rimskog razdoblje). Pokrenuo je
itavu kolu filozofa koji su postali poznati kao skeptici, a njihova vrsta sistematinog, sveobuhvatnog
skepticizma danas se ponekad naziva pironizam. Nema pisanih djela a o njegovom uenju znamo iz djela
njegovog sljedbenika rimljanina Seksta
Empirika (oko 200. posl. Kr.), lijenika iz Aleksandrije ("Obrisi pironizma"). Iako je Grka u to doba bila
pobjednika sila, kako svojim orujem tako i snagom svoje kulture (helenizam) koju namee poraenim
narodima, Piron je zakljuio da se ne moe tvrditi kako su neki nazori ili obiaji bolji od drugih. Taj relativizam
osnova je njegovog uenja. Zakljuuje da nikad ne smijemo pretpostaviti da je jedno objanjenje istinitije od
drugoga.
Arheskain pripada srednjoj i drugoj akademiji, uvodi u akademski skepticizam, bori se protiv stoikog kriterija
istine jer ako neznamo to je istina kako ivjeti? 1.ravnati se prema razboritom 2. po onome to je vjerovatno
Kameneap osniva mlade ili tree akademije, on pobija bilo koji kriterij istine Bog, providnost, krepost sve je
to zabluda on je agonist u etici relativist. Pouzdaje se u vjerovatnost koja ima stupnjeve. Ima velike govornike
sposobnosti. Jedan dan u Rimu je odrao govor o pravednosti drugi dan je odrao protiv pravednosti, elio je
pokazati svoje govornike sposobnosti ali nije uspio jer ga je car izbacio i zabranio u bilo kojoj koloi.
Zato je najbolje prestati brinuti o tome tko je u pravu i prepustiti se dogaajima, prilagoditi se bilo kojem obiaju
ili praksi koja prevladava ondje gdje smo se zatekli.
Osnovni stav skeptika jest: Sve je relativno. Uvianje relativnosti znanja vodi nas do sumnje (skepse). Ne
donositi sudove ni o emu jedini je uvjet mira. To nije nedostatak, nego prednost: jer je onaj tko je opredijeljen -
uznemiren, a tko je ravnoduan nepomuen i miran.
Piron smatra da u sve treba sumnjati. Nema suda za koji bismo mogli biti potpuno uvjereni da je istinit: Sudovi
koje donosimo na temelju osjetila varljivi su jer su osjetila nepouzdana. Sudovi razuma utemeljeni su na
principima i aksiomima a oni se ne mogu dokazati. (Princip je ono to je oigledno pa se ne treba dokazivati.)


Neoplatonizam

Plotin (204.-270.), djeluje u Aleksandriji i kasnije u Rimu kao glasovit uitelj filozofije. Njegov uenik Porfirije
je prikupio i izdao pedeset i etiri njegova predavanja i objavio ih u est svezaka pod nazivom Eneade.
Plotin ui apsolutni monizam: Jedno je uzrok i izvor svega. Sve to postoji po njemu postoji. Pravi i jedini istiniti
svijet jest svijet ideja. To je bitak. Materija je nebitak.
Jedno je u sebi preobilno, ono zbog toga mora isijavati iz sebe. Taj proces isijavanja zove se emanacija i
predstavlja glavni pojam novo platonike filozofije.
Emanacijom nastaje svijet. Emanacija se dogaa u stupnjevima: najprije se isijavaju um i ideje, dok je posljednji
stupanj materija, koja je negativna nebitak. to je neto dalje od Jednog, ono manje jest! (kao ono to je dalje
od svjetla - slabije je obasjano). Izvor nita ne gubi time to isijava.
Racionalnim putem Jedno se ne moe spoznati. To je mogue samo putem ekstaze: gubljenjem svijesti, u stanju
uzbuenosti due postie se jedinstvo s Jednim.
U tome lei i etiki smisao novo platonizma: postizanje eljenog mira mogue je samo u ekstazi. Postizanje
mira, tj. za ovjeka stanja savrenstva, pripada ovom svijetu i rezultat je aktivnog nastojanja ovjeka, a ne
pripada onostranosti i zagrobnom ivot