Vladimir Nabokov, arobnjak

Kao mlaa, neuglednija sestra proslavljenoga Nabokovljevog romana,

Lolite, novela arobnjak jo je i prije objavljivana bila osuena na stalno
ogledanje u zrcalu ljepote njezine savrenije i izbruenije srodnice. I sam se
autor, naime, vrlo kritino odnosio prema noveli jo od njezina nastanka, pa je
ovo djelo, napisano jo 199. godine, boravilo vie!manje zaboravljeno u
njegovim ladicama dugo vremena nakon to je Lolita do"ivjela zenit svoje
slave. Nabokov je, nekoliko desetlje#a kasnije ponovo proitavi svoju novelu,
promijenio miljenje o njezinoj literarnoj kvaliteti, te ju je neuspjeno nudio
izdavaima na objavljivanje. $ekst je itateljima postao dostupan tek 19%9.,
nakon autorove smrti, tono pola stolje#a nakon svog nastanka, i to prvo u
prijevodu na engleski jezik, a zatim 1991. na jeziku originala, ruskom.
&bog zakanjelog datuma svog objavljivanja novela se od poeka
nala obremenjena dvama nemalim problemima. Naime, kao i svi tekstovi koji
u iru cirkulaciju uu sa znaajnijim vremenskim odmakom od trenutka svog
nastanka, i ovo je djelo osueno na recepcijski 'orizont koji se znaajno
razlikuje od onoga u kasnim tridesetim godinama. (odine 199. novela je
mogla, u kontekstu recentne literarno!'istorijske epo'e, biti pri'va#ena kao
kvalitetan, ali manje!vie standardan proizvod modernistike novelistike, s
njezinim sklonostima prema lagano opscenima, erotiziranim )abulama i u nji'
uronjenima introspektivnim junacima, nji'ovim opsesijama i gotovo
neminovnom )inalnom propa#u. *rugi je problem vezan uz recepciju novele
u okvirima Nabokovljeva opusa, budu#i da je, zbog ve# spomenute sestrinske
srodnosti s Lolitom, itatelji zapravo ne mogu do"ivjeti nezavisno, bez da je
neprekidno usporeuju s romanom, ime se obremenjuje i gotovo kvari
itateljski u"itak, a noveli name#e uloga retrospektivnog zrcalnog motrita na
1
to pievo remek!djelo, to je teret s kojim bi se teko nosio i daleko
kvalitetniji literarni uradak.
+ pravocrtno ispripovijedanoj, neza'tjevnoj )abuli razvija se pria o
buenju po"ude srednjovjenog mukarca, draguljara po zanimanju, prema
dvanaestogodinjoj djevojici, pri emu ta tjelesna strast ubrzo prerasta u
opsesiju koja #e zagospodariti junakovom sudbinom. &a'valjuju#i odreenoj
dozi praktine inteligencije i sposobnosti pronicanja u ljudsku psi'ologiju,
junaku uspijeva o"eniti )atalno bolesnu majku djevojice, te po"ivjeti naizgled
konvencionalnim branim "ivotom nestrpljivo iekuju#i trenutak smrti svoje
tjelesno i karakterno odbojne supruge. ,slobodivi se naposlijetku tereta svog
braka iz rauna, draguljar stie skrbnitvo nad djevojicom i odvodi je na
ljetovanje. +sput se zaustavlja u otrcanom provincijskom 'otelu gdje
pokuava realizirati svoje seksualne )antazije nad usnulom djevojicom. No
ona se neoekivano budi, a njezin u"as zbog onoga to ugleda natjera junaka
na bijeg koji zavrava iznenadnim samoubojstvom pod kotaima jure#eg
kamiona.
*rutveno i moralno provokativna tematika zavoenja djevojice od
strane starijeg mukarca nije ni danas izgubila na aktualnosti. No u
arobnjaku autor potiskuje u pozadinu etiku stranu svoje )abule jo vie
nego u sluaju Lolite, gdje je junak!pripovjeda -umbert rado spekulirao o
relativnosti moralni' implikacija svog ina u raznim kulturama i razdobljima.
(lavni junak novele nije, kao osoba prosjenog obrazovanja, sklon takvim
uenim raspravama i za'tjevnim paralelama, ve# predmet svoje opsesije prije
sagledava u okvirima svoje juvelirske struke, do"ivljavaju#i ga kao
.neprocjenjiv dragulj/ ijoj krai ne mo"e odoljeti.
Karakteristino nabokovski odabir junakove pro)esije, koja bi 0 bilo da
se radi o npr. maioniaru, a'isti, pro)esoru!esteti ili pak draguljaru 0 itatelju
trebala sugerirati postojanje nerealizirani' umjetniki' potencijala dotinog
1
lika, znai da temeljnu motivaciju junaka ne trebamo tra"iti u njegovim
seksualnim, nego estetskim preokupacijama. Naime, junaka obilje"ava tipino
modernistiki, elitistiki stav prema svijetu kao .idiotskom/ i .nepotrebnom/
mjestu 2tu mo"emo primijetiti i eksipirijansku reminiscenciju o "ivotu kao prii
idiota, .punoj buke i bijesa/, koja .ne znai nita/3. 4vijet se, dakle, nalazi u
kaotinome stanju i prijeko je potrebno estetizirati ga, ne bi li "ivot u njemu
zadobio smisao. &a draguljara, kao metonimiju nerealiziranog umjetnika, to je
mogu#e posti#i jedino posezanjem za najdragocjenijim, ali jo sirovim,
neobraenim dragim kamenom kojega valja prema vlastitim estetskim
vizijama izbrusiti u savrenu kristalnu strukturu. &ato junakovu smrt, njegovo
ma'nito, poluludo samoubojstvo ne treba toliko s'vatiti kao rezultat etike
odluke 2odnosno navodnog zgra"anja nad vlastitim inom i njegovim
posljedicama po psi'u jednog djeteta3, ve# prije kao poraz estetike zamisli,
budu#i da je izgubljena jedina prilika za ostvarenje umjetnikog ina
preobrazbe kaotine, nedovrene sirovine u savrenu umjetniku strukturu.
No draguljar, kao i neki srodni, ranije spomenuti Nabokovljevi likovi, nije
zbiljski umjetnik, ve# njegova nerealizirana mogu#nost, gotovo patvorina, pa
njegova motivacija nije iskljuivo estetske prirode, tj. nije .nekoristoljubiva/,
larpurlartistika. + temelju junakova odnosa prema svijetu, naime, le"i
patoloka potreba za dominacijom nad svim ljudima, a posebice nad objektom
svoje "udnje. &ato je va"no napomenuti kako jedina knji"evna djela koje
prosjeno obrazovani draguljar spominje podrazumijevaju upravo dominantni
oblik junakova ponaanja prema drugim likovima. 5ije je tu prvo o
Robinsonu Crusoeu 2draguljar sanjari o djevojici kao svojoj .maloj 6etki/3, iji
je junak uveni homo economicus koji svoje kulturoloke norme uzima kao
univerzalnu vrednotu i name#e i' divljaku 6etku, pokuavaju#i ga preobraziti
u uzornog, civiliziranog podanika britanske krune. *rugi je tekst Kralj Lear
2djevojica iz novele se usporeuje s 7ordelijom3, u kome kralj, tiranin

zaslijepljen laskanjem svoji' dviju prijetvorni' k#eri, pokuava i nji'ovu

najmlau sestru despotski preoblikovati u skladu sa svojim vienjima
podanike i k#erinske poslunosti. 8o"emo primijetiti kako je u ovom drugom
sluaju "elja za dominacijom )atalna, kao i u prii o manje mo#nom, ali
podjednako zaslijepljenom draguljaru.
9esmislenom, ak .idiotskom/ svijetu 2da se poslu"imo junakovom
terminologijom3, neuglednome i imunom na "ivotne radosti svijetu odrasli',
ijim se pravilima draguljar kameleonski prilagouje ne bi li postigao svoj cilj,
u noveli je suprotstavljen "iva'an, koloristiki bogat, raspupani djeji svijet.
&adubljen iskljuivo u vlastite vizije i interpretacije, junak do"ivljava taj svijet
kao bajkovitu domenu u kojoj ak i erotske igre i )antazije o maloljetnicama
ostaju u s)eri nedu"noga, neiskvarenog, istinski lijepog. (ube#i sve vie dodir
s realno#u, a posebice u trenucima pribli"avanja svom opsesivnom cilju,
draguljar povjeruje u zbiljskost svoga izmatanog, bajkovitog svijeta, te
poinje smatrati kako #e i djevojica, odrastaju#i ! upravljana .poput lutke/ !
podijeliti njegovu )antaziju. No kako je draguljarova )antazija zapravo produkt
njegova opsjednutog uma, te iskljuivo ondje i egzistira, u trenutku svog
simbolinog i stvarnog buenja djevojica pokazuje jedino stra' i odbojnost,
ne pri'va#aju#i, a kamoli s'va#aju#i pravila nametnute joj igre. :er junakova
je igra, naime, igra dominacije a ne ljubavna igra, odnosno, kako se to u
noveli izrijekom ka"e, .po"uda, a ne ljubav/ 2engleski ;lust, not love/3.
+ toj kulminacijskoj toki novele junak na trenutak iskae iz okvira
svoje )antazije i preuzima djevojicinu perspektivu, prvi put tako sagledavi
sebe, svoju po"udu i opsjednutost kao .neku odvratnu bolest/. *raguljara to
vodi u ludilo, a itatelja prema pomalo zbunjuju#em, karakteristino
modernistiki .zamagljenom/ svretku u kome junakova kon)uzija i gotovo
ekspresionistiki, nasumini detaljizam stvaraju sliku rasapa ovjekove svijesti
u trenutku smrti.
<
,vdje dolazimo i do zanimljivog problema naracije u arobnjaku. &a
razliku od viekratno spominjane Lolite, u kojoj se pripovijedanje odvija iz
toke gledita junaka!pripovjedaa, u ovoj noveli narativni tijek vezan je uz
impersonalnog, autorskog pripovjedaa za kojega od poetka znamo da
posjeduje potpuni uvid u psi'ologiju svi' likova, a posebice sredinjeg junaka.
$ime Nabokov dovodi itatelja u nu"no distanciraniju poziciju u odnosu na
junaka nego to bi to bio sluaj s pripovijedanjem u prvom licu, te gubi
mogu#nost da itatelj do"ivi draguljarevu opsesiju, a ne samo da o njoj bude
obavijeten iz druge ruke= zato i )inalno ludilo djeluje vie kao iskonstruirani
literarni prosede nego kao psi'oloki motivirano, ma'nito samoubojstvo. ,sim
toga, impersonalnom naracijom izgubljena je mogu#nost )ini' poigravanja s
razinama stvarnosti, po kojima je Nabokov toliko poznat, a koja su u sluaju
Lolite razvijena u punom svom potencijalu> ondje je itatelj upleten u
neprekidnu igru dei)riranja -umbertovi' izjava, u proces rekonstruiranja
stupnja nji'ove istinitosti i relevantnosti.
+ arobnjaku, s druge strane, itatelj je od samog poetka nadmo#an
junakovom tijeku misli, te s lako#om razluuje njegove opsesivne )antazije od
noveleskne zbilje, njegov bajkovit svijet od istinskoga. +ronjenost u
perspektivu iskljuivo jednog lika, koja bi se pri povrnom itanju mogla uiniti
ograniavaju#om, u Loliti daje autoru daleko ve#u slobodu izriaja i
konstruiranja knji"evnog svijeta no to je to bio sluaj u ranijem tekstu. &ato
nam i sama njegova tematika, istovjetna kao i u romanu, mo"e djelovati
odbojnije, a njezine etike implikacije i ne'otice postati oiglednijima to ipak,
vjerujemo, i nije bila autorova intencija. No to nikako ne umanjuje zanimljivost
ove, ne mo"da toliko briljantne kao neki od kasniji' Nabokovljevi' tekstova, ali
svakako vrsno napisane i stilski vjeto izvedene novele, meu ijim #e
odlomcima itatelj prona#i nemali broj zbiljski' dragulja.
?
,svrnimo se na kraju i na 'rvatsko izdanje arobnjaka. Iako znaajan
dio Nabokovljeva opusa nikad nije objavljen u 'rvatskome prijevodu, to i
ovdje moramo sa "aljenjem konstatirati, vie je no po'valno to je svoju
izdavaku premijeru do"ivio upravo tekst za kojim #e itatelji mo#i posegnuti
voeni prije svega "eljom da ga usporede s najpoznatijim Nabokovljevim
romanom. $ako smo otprve dovedeni u arobni svijet povlaenja knji"evni'
paralela, pronala"enja reminiscencija i za'tjevni' literarno!kulturoloki' igara
u kojima ovaj rusko!ameriki autor prednjai. &a'valjuju#i svojoj kratko#i i
preglednosti naracije, novela se ita u jednom da'u, skupa s in)ormativnim
pogovorom 8agdalene 8edari#. ,dluka izdavaa da jedan nevelik po svom
)ormatu, ali premijerno objavljeni tekst poprati tako iscrpnim strunim tekstom
vie je no po'valna, i teta je to ne predstavlja op#e pravilo u naem
izdavatvu. Istini za volju moramo istaknuti i jednu ne ba beznaajnu
injenicu koja se tie prijevoda> naime, izdava .@ukovi#!5unji#/ odluio se
kroatizirati englesku verziju teksta, pa pred nae itatelje nije dospio .obini/
prijevod, ve# prijevod prijevoda arobnjaka. 9ez obzira na injenicu da je s
ruskog jezika na engleski tekst preveo *mitrij Nabokov, autorov sin, i inae
iskusan prevoditelj oeva opusa, ipak moramo izraziti sumnju da su u
dvostrukom procesu prevoenja izgubljene odreene jezine i stilske
kvalitete, koje bi nam bile bli"e da se i mi sami, kao itatelji, nalazimo bli"e
izvornom jeziku ove arobne novele.
4onja Audvig
B