Biologija Skripta v.3 138 STR

BIOLOGIJA v.2 2007./2008.
verzija za Perpetuum Lab forum pripreme za MEF

Autor: Josip Jeovita (zabranjeno je kopirati skripte bez doputenja autora) 1

B I O L O G I J A

Pripremio:

Josip Jeovita

www.perpetuum-lab.com.hr
BIOLOGIJA v.2 2007./2008. verzija za Perpetuum Lab forum pripreme za MEF
PRVI DIO

BIOLOGIJA-ZNANOST O IVOTU

BIOLOGIJA-prouava strukture i procese u ivotu

Osnovna podruja biologije:

1. Anatomija istrauje vanjsku i unutarnju grau organizma
2. Fiziologija istrauje kako organizmi obavljaju ivotne procese
3. Biologija stanice istrauje aktivnost i grau ivih stanica
4. Genetika istrauje nasljednost i raznolikost nasljednih osobina
5. Botanika istrauje bilje
6. Zoologija istrauje ivotinje
7. Mikrobiologija istrauje organizme vidljive pomou mikroskopa
8. Razvojna biologija istrauje mijenjanje organizma tijekom vremena
9. Ekologija istrauje meusobno djelovanje organizama i okolia

Povezanost biologije s drugim znanostima:

Istraivanje u biologiji:

Pitanje > Pretpostavka > Predvianje > Eksperiment > Zakljuak

Biolog postavi pitanje prema kojem oblikuje pretpostavku koja bi mogla biti odgovor
na pitanje. Pretpostavka navodi na predvianja koja treba dokazati. Predvianje se
moe dokazati pomou promatranja ili eksperimenta. Eksperiment treba ponoviti
dva puta kako bi se dobio potvren rezultat. Potvren rezultat zove se zakljuak koji
daje cjelovitu sliku na postavljeno pitanje.

Tehnike
znanosti
Prirodne
znanosti
Drutvene
znanosti

Matematika

Fizika

Kemija

Biologija
Metode istraivanja u biologiji:

Promatranje zapaaju se obiljeja i pripadnost nekoj skupini
Seciranje otkriva se graa unutarnjih organa i njihova meusobna povezanost
Mikroskopiranje postaje vidljivo ono to ne moemo vidjeti okom
Radioaktivno obiljeje ili autoradiografija moe se odrediti toan poloaj
ugraene radioaktivne molekule
Kultura stanice omoguuje praenje biokemijskih procesa u stanici
Struna istraivanja provode se po ve utvrenom redu i ne otkrivaju nove
spoznaje o objektu promatranja

U prirodi eksperimenti pokazuju rezultate puno blie stvarnijim, ali u laboratoriju se
puno lake kontroliraju sami parametri eksperimenta.

Pisanje strunog rada:

- naslov bit sadraja, ime autora i adresa
- uvod obrazloenje teme i navoenje rezultata slinih istraivanja
- materijal i metode nain provoenja ispitivanja
- rezultati rezultat se prikazuje ukratko i saeto u grafikonima i tablicama
- rasprava usporeivanje rezultata i obrazloenje vlastitog stava
- zakljuak istaknuti bitni rezultati dobiveni istraivanjem
- literatura popis svih navoenih djela i autora

Opa svojstva ivih bia:

Stanica osnovna gradivna i djelatna jedinica ivih bia

Prilagodljivost ili reaktivnost odgovor organizama na djelovanje iz okolia

Kako bi na organizam mogao funkcionirati mi trebamo energiju koju dobivamo u
obliku hrane. U stanicama naeg tijela hrana kemijski sagorijeva iz ega dobijemo
energiju.

Metabolizam kemijska razgradnja i izgradnja novih tvari pri emu se energija
oslobaa i troi.
- katabolizam (disimilacija) proces razgradnje
- anabolizam (asimilacija) proces izgradnje

Rast posljedica izmjenjivanja tvari koja se oituje poveanjem mase i volumena
tijela

Smrt javlja se kao posljedica poremeaja metabolikog sklada i autoregulacije

KLONIRANJE SISAVACA:

Kloniranje je bespolno stvaranje potomaka te se dobivaju genetiki iste preslike
jedinki. Postoje dva postupka kloniranja.
1 . Odvajanje embrionalnih stanica u stadiju blastomere (brazdanje oploenih jajnih
stanica). Razbijanjem ovojnice - zone pelucide svaka stanica se razdvaja i smjeta
u posebnu ovojnicu te ponovno poinje dijeliti i stvarati posebni zametak.
2. Proces enukleacije. Jezgra se izvadi iz jajne stanice i na njeno mjesto stavi jezgra
iz stanice koju elimo klonirati.

RAZINE USTROJSTVA IVIH BIA

Atom osnovna jedinica tvari ivog i neivog svijeta

Pronaeno je 90 vrsta atoma. Dvanaest elemenata u prirodi je od iznimne vanosti:
ugljik, vodik, kisik, duik, fosfor, sumpor, natrij, kalij, klor, magnezij, eljezo i kalcij.

Stanica najjednostavnija gradivna jedinica koja se moe neovisno razmnoavati

Tvorbe ili organeli dijelovi stanice koji su specijalizirani za razliite uloge u stanici

Tkiva skupine stanica koje obavljaju istu funkciju kod viestaninih organizama

Organ dio organizma sastavljen od vie tkiva koja rade zajedno da bi izvrila
poseban posao

Sustav organa skupina organa koji meusobno sudjeluju u provoenju neke
funkcije

Organizmi:

Vrsta skupina organizama sa istim osobinama koji se kod razmnoavanja stvaraju
istovrsno potomstvo

Rodovi vrste uskih zajednikih obiljeja

Vrste ine rodove, rodovi ine porodice, porodice ine redove, redovi ine razrede i
koljena.

Postoji pet osnovnih carstava u koje moemo smjestiti sve ive organizme.

Atom

Molekula
Stanina
tvorba

Stanica

Tkivo

Organ

Organ
Sustav
organa

Jednostanini organizmi organizmi graeni od jedne stanice ije tvorbe obavljaju
odreene djelatnosti

Viestanini organizmi organizmi graeni od niza stanica

ivotni prostor organizama:

1. Populacija:

Populacija je skupina organizama iste vrste koji ive na odreenom podruju i
vremenu te se meusobno razmnoavaju.

2. ivotne zajednice:

ivotnu zajednicu ine razliite populacije koje ive na istom podruju i meusobno
djeluju jedni na druge.

3. Eko-sustav:

Zajednica ivih bia i okoli u kojem ive.

4. Biom:

Biom je povezano nekoliko eko-sustava zajedno.

5. Biosfera:

Biosfera su svi eko-sustavi na Zemlji.

PODRIJETLO IVOTA NA ZEMLJI

Veina astronoma smatra da je svemir nastao prije 18 milijardi godina Velikim
praskom. Prvotno su nastale elementarne estice od kojih su stvoreni protoni i
neutroni koji ine jezgru atoma. Prvi atomi su bili jednostavni, poput vodika. Prije 4.6
milijardi godina nastala je Zemlja sa svojim Mjesecom. Molekule su se povezale
kovalentnim vezama i prve su bile: voda H
2
O, ugljini monoksid CO, metan CH
4
i
amonijak NH
3
. Osnovni kemijski elementi u tim molekulama su bili vodik, ugljik, duik
i kisik.
PROKARIOT
Monere
Protisti
Gljive
Biljke
ivotinje
Pet carstava
EUKARIOT
I
Smatra se da je prvobitna atmosfera bila sastavljena od CO, CO
2
, H
2
, NH
3
, H
2
O,
metana i kisika u tragovima. Dananja atmosfera se sastoji od 78% molekulskog
duika, 21% molekulskog kisika i 0.033% ugljinog dioksida i tragova rijetkih plinova.
Prvi korak stvaranja ivota na Zemlji bio je kondenzacija zemljine kore. J. Priestly prvi
je dokazao da biljke proizvode kisik.

Kemijska evolucija:

Oparin je iznjeo tezu da je ivot nastao kemijskom evolucijom.

Kemijska evolucija proces spontane sinteze sve sloenijih organskih molekula iz
jednostavnih.

Jednostavne organske molekule su nastale iz amonijaka, metana, ugljinog
monoksida, ugljinog dioksida, vodika, cijanovodika i vode.

Millerov pokus:

Miller je oponaao uvjete koji su vladali u prvobitnoj atmosferi. Stavio je smjesu
metana, vodene pare, vodika, amonijaka i izloio je sve elektrinom izbijanju
(oponaanje munja) i visokoj temperaturi. Nastala je smjesa koja je meu ostalim
sadravala aminokiseline.

Bioloka evolucija:

Spontanim spajanjem monomera nastali su polimeri (dugi lanci povezanih
monomera). Pr. monomer eera glukoze spajanjem vie molekula daje polimer
krob.
Prvo je nastala prastanica, pa onda stanica poprimanjem tri glavna obiljeja:
- metabolizam
- rast
- reprodukcija

AMINO KISELINE

VODA

IZVOR TOPLINE

ELEKTRINO IZBIJANJE

MJEAVINA PLINOVA
H
2
O CH
4
H
2
NH
3

Bioloka evolucija je poela izmjenjivanjem informacija izmeu prastanice i okolia.

Prvo organizmi su bili:
- prokarioti (bez oblikovane jezgre)
- anaerobi (mogu ivjeti bez kisika)
- heterotrofi (hrane se organskom tvari)
Nove vrste organizama su se razvile mutiranjem postojeih organizama na genetskoj
osnovi.

KEMIJSKA OSNOVA IVOTA

Od 112 elemenata, u prirodi ih se pojavljuje 92. U stanicama je ustanovljena
prisutnost 60 elemenata.

Biogeni elementi elementi koji grade stanicu

Najei biogeni elementi su: vodik H, ugljik C, kisik O, duik N, kalij K, kalcij Ca,
fosfor P, magnezij Mg, eljezo Fe, sumpor S. Biogeni elementi dolaze u obliku
organskih i anorganskih tvari.

Anorganske tvari su:
- voda
- soli
- anorganske kiseline

Organske tvari su:
- ugljikohidrati
- lipidi
- bjelanevine
- nukleinske kiseline

Voda:

Molekula vode je polarna (svojstvo dipola) s pozitivnim i negativnim krajem. Kisik ima
slab elektronegativan naboj dok dva atoma vodika imaju slab elektropozitivan naboj.
Suprotni naboji na oprenim dijelovima molekule ine vodu polarnom molekulom.
Veza izmeu molekula vode je slaba, elektrostatska i naziva se vodikovom vezom.

-

O
H
H
+

+

-

Voda ima visoko vrelite, nisko talite te fizikalna svojstva: koheziju, adheziju,
kapilarnost. Ima visok toplinski kapacitet zbog ega se sporije hladi i zagrijava.
Najveu gustou ima pri 4
o
C. Zbog vodikovih veza, molekule vode su u ledu vie
razmaknute zbog ega je led laki o vode i pliva na njoj anomalija vode.
Voda u procesu disocijacije disocira na H
+
i OH
-
ione. Koncentracija H
+
iona se
izraava pomou pH vrijednosti.

pH negativan logaritam koncentracije vodikovih iona u otopini
pH=4; c(H
+
)=10
-4
mol/L
Kiseline povisuju koncentraciju H
+
iona (kation), dok luine povisuju koncentraciju
OH
-
iona (anion).

Organske tvari stanice:

Sve organske tvari su izgraene od ugljika. Ugljik na sebe moe vezati jo etiri
molekule. Nastaju bioloke molekule. One su izgraene od polimera tj. velikih
molekula koje su graene od istih jedinica koje se ponavljaju - monomera.

Bioloke molekule molekule sloenije strukture sa ugljikom kao okosnicom
- ugljikohidrati
- lipidi
- bjelanevine
- nukleinske kiseline

Ugljikohidrati:

Spojevi graeni iskljuivo od ugljika, vodika i kisika. Meusobno se razlikuju po broju
ugljikovih atoma u molekuli.

Opa formula:
(CH
2
O)n
0 14 7
kiselina OH
-
H
+
luina
molekula
glukoze
(monomer)

lanac glukoze = krob (polimer)

Lipidi:

Lipidi nisu topljivi u vodi.

Imamo:
- masti maslac, slanina
- ulja buino, maslinovo, kukuruzno ulje
- fosfolipidi
- steroidi vitamini, hormoni, kolesterol

Masti i ulja graa: od lanaca masnih kiselina i alkohola glicerola

eeri

jednostavni

sloeni

monosaharidi
Heksoza
6 atoma
ugljika

Pentoza
5 atoma
ugljika

Trioza
3 atoma
ugljika

disaharidi

polisaharidi

riboza

deoksiriboza
nukleinske
kiseline
fruktoza
(voni eer)

saharoza

celobioza

maltoza

glukoza
+
fruktoza

Nastaju
sintezom
jednostavnih
eera

Od 100 do 10
tisua
monosaharida
-netopljivi

Postoje
gradivni i
priuvni
izgraeni od
lanaca
molekula
glukoze
glukoza
(groani eer)
Alkohol koji ima tri OH skupine za
koje se veu masne kiseline
zasiene masne kiseline
nezasiene masne kiseline
Ovisno o broju masnih kiselina u jednoj molekuli, masti i ulja su po sastavu:
digliceridi, trigliceridi, itd.

Fosfolipidi osnovni gradivni dio stanine membrane

Fosfolipidi se obino pojednostavljeno prikazuju u obliku hidrofilne glave i
hidrofobnih repova. Glava oznaava fosfatnu skupinu (povezanu s organskom
skupinom i glicerolom, dok repovi oznaavaju lanac masnih kiselina. Hidrofilna glava
fosfolipida je nositelj elektrinog naboja koji privlai diploidne molekule vode.
Glicerolna skupina
C
C
C
H
H
H
H
O H P
O
-

O
O C
H H
H H
C N
+

C
C H H
H
H
H H
C H
H
H
Organska
skupina
Fosfatna
skupina
Glicerolna
skupina
Hidrofilna glava
Poetak hidrofobnih repova

Hidrofilna glava
Hidrofobni repovi
Fosfatna skupina
C
C
C
H
H
H
H
O H
O C C
H
H
C
C
H
H
H
H
C
C
H
H
H
H
C
C
H
H
H
H
C
C
H
H
H
H
C
H
H
C
H
H
C
H
H
O
H
C C
H
H
C
C
H
H
H
H
C
C
H
H
H
H
C
C
H
H
H
H
C
C
H
H
H
H
C
H
H
C
H
H
C
H
H
O
H O
Masne kiseline
Hidrofobni repovi
FOSFOLIPID
C
C
C
H
H
H
O H
Hidrofobni repovi nisu elektriki nabijeni, ne privlae vodu i ne otapaju se u vodi.
Fosfati se u vodi okreu prema vodi, a masne kiseline jedna prema drugoj i tako se
stvara dvostruki sloj fosfolipida koji onemoguuje cjelovitost stanice.

Steroidi:

Steroidi molekule izgraene od etiri meusobno povezana prstena ugljikovih
atoma (tri esterokutna i jedan peterokutan) na koje se veu funkcionalne skupine.
Topljivi su u mastima, uljima i alkoholima.

Djeluju kao:
- vitamini (A, D i E)
- hormoni (estrogen, testosteron)
- kolesterol (gradivni dio membrana stanica ivotinja)

Nakupljanje kolesterola u intimi arterija moe izazvati zaepljenje ila ili slabiji optok
krvi.

Bjelanevine:

Bjelanevine ine do 80% suhe tvari u stanici. Na visokoj temperaturi se zgruavaju
(koaguliraju), a na niskoj se zgusnu. Bjelanevine su graene od monomera
aminokiselina.

Svaka molekula aminokiseline sadrava:
- amino (-NH
2
) skupinu
- karboksilnu (-COOH) skupinu

U ovjekovom organizmu postoji 20 aminokiselina koje izgrauju 50 tisua vrsta
bjelanevina. Aminokiseline se povezuju peptidnim vezama koja se ostvaruje
vezanjem karboksilne skupine jedne aminokiseline i amino skupine druge
aminokiseline.

C
g
OH
g
CH NH
2

R
1
O
g
+ C
g
OH
g
CH NH
2

R
1
O
g
Aminokiselina 1 Aminokiselina 2

Polipeptid dugi lanac aminokiselina (ak do 10 000 aminokiselina). Jedna molekula
bjelanevine se sastoji od jednog ili vie polipeptida.

n broj aminokiselina > n broj polipeptida > n broj molekula bjelanevina

Struktura bjelanevina moe biti:
- primarna
- sekundarna
- tercijarna
- kvartarna

Djelovanja bjelanevina:

Strukturne bjelanevine izgrauju kosti, miie, korijenje, listove ili strukturu stanica.
Hormoni usklauju izmjenu tvari u stanicama.
Enzimi ubrzavaju i kataliziraju kemijske reakcije.
Prijenosne bjelanevine su prijenosnici drugih tvari (hemoglobin prenosi plinove).
Protutijela tite organizam od bolesti i upala.

Prema grai bjelanevine mogu biti:
- jednostavne (sastavljene samo od aminokiselina)
- sloene (sastavljene od aminokiselina i drugih molekula)

Glikoprotein bjelanevina vezana sa eerom

Nukleoprotein bjelanevina vezana sa nukleinskom kiselinom

Kromoprotein bjelanevina vezana sa hemoglobinom ili hemocijanom

Biokatalizatori:

Biokatalizatori molekule koje ubrzavaju kemijske reakcije, a pritom se same ne
mijenjaju. U biolokim sustavima biokatalizatori su enzimi koji su po svojoj kemijskoj
grai bjelanevine. Koenzimi su spojevi koji uz bjelanevine sadre i druge
nebjelanevinaste spojeve. Primjer su enzimi koji sadre vitamine B skupine to ih
ini koenzimima. Na brzinu kemijske reakcije utjeu temperatura i koncentracija
molekula koje sudjeluju u reakciji. Enzimi djeluju na molekule supstrate mnogo
manje od enzima. Enzim se spaja sa supstratom u kompleks enzim-supstrat.
CH
R
1

NH
4
C
NH
CH
C OH
O
R
2

O
Peptidna veza

E
nzim
+ S
upstrat
= P
rodukt
(ES) = E + S

Nukleinske kiseline:

Nukleinske kiseline molekule koje prenose nasljedne upute s jedne generacije na
drugu. Nukleinske kiseline su polimerni spojevi lanane strukture. Njihove gradivne
jedinice zovu se nukleotidi. Jedna molekula nukleinske kiseline moe sadravati i do
30 000 nukleotida.

Nukleotidi:
- fosfatna kiselina
- pentozni eer (riboza ili deoksiriboza)
- duina baza

Duine baze:
- adenin A
- guanin G
- citozin C
- timin T
- uracil U

Citozin, timin i uracil spadaju u pirimidinske baze jer su graeni od jednog prstena,
dok su adenin i guanin purinske baze jer su graeni od dva prstena.

Supstrati
Enzim Aktivno mjesto
Enzim + Supstrat = Produkt

DNA (deoksiribonukleinska kiselina) RNA (ribonukleinska kiselina)

Sastav:

eer: deoksiriboza

Baze:
- adenin
- guanin
- citozin
- timin

Sastav:

eer: riboza

Baze:
- adenin
- guanin
- citozin
- uracil

Stvaranje DNA lanca:

Pri stvaranju DNA lanca dolazi do spajanja fosfata jednog nukleotida sa eerom
drugog nukleotida. Tako nastaje duina osovina s koje u stranu izlaze duine
baze. Duine baze jednog lanca spajaju se sa duinim bazama drugog lanca
pomou vodikovih veza na poseban nain.

Nasuprot pirimidinske baze jednog lanca dolazi purinska baza drugog lanca i
obratno. Pr. baze A-T, C-G. Duine baze se meusobno spajaju prema pravilu
nadopunjavanja-komplementarnosti te tvore komplementarne parove. Tako
nastaje spiralna (dvostruka zavojnica) dvolana molekula DNA.

fosfat
duina
baza
deoksiriboza

fosfat
duina
baza
riboza
DNA RNA
H
3
C C
NH
C
N
C
C
O
O

NH
2

H C
N
C
N
C
C
O H

NH
2

C
N
C
N
C
C
H
N
N

C

H

O
C
NH
C
N
C
C
NH
2

N
N

C

H

O
H C
NH
C
N
C
C
O H

TIMIN
(samo u DNA)

URACIL
(samo u RNA)

CITOZIN

GUANIN

ADENIN

Povijest genetike:

1953. godine model
strukture DNA predloili su
J. D. Watson i F. Crick te
im je dodijeljena Nobelova
nagrada.

Razlika DNA i RNA:

DNA (deoksiribonukleinska
kiselina) ima dvostruku
zavojnicu, dok RNA
(ribonukleinska kiselina) je
graena od jednog
polinukleotidnog lanca ( niz
meusobno povezanih
nukleotida).

Najvei dio RNA je naen u
citoplazmi i ribosomima.

Tipovi RNA:

- prijenosna RNA
(pRNA) ili
transportna RNA
(tRNA)
- ribosomska RNA
(rRNA)
- glasnika RNA
(gRNA) ili (mRNA)

Prijenosna RNA prenosi
kroz citoplazmu
odgovarajuu
aminokiselinu do mRNA na
ribosomu. Za svaku od
dvadeset aminokiselina
postoji barem jedna tRNA.
Ribosomska RNA sudjeluje
u nastanku ribosoma. RNA
koja nosi uputu za sintezu
bjelanevina je glasnika
RNA.

Sinteza nukleinskih kiselina:

Sinteza DNA:

Molekule DNA mogu se samoumnoavati. Izmeu duinih baza dolazi do pucanja
vodikovih veza te se pripadajui slobodni nukleotidi spoje na nukleotide u zavojnici.
Nakon pucanja vodikovih veza nastaju dvije zavojnice, svaka sa polovicom
nukleotida iz cijele molekule DNA. Obje zavojnice dobe pripadajue slobodne
nukleotide te nastanu dva nova lanca. Oba imaju jednu staru i jednu novu zavojnicu
pa se proces zove polukonzervativan proces.

Sinteza RNA:

Sinteza RNA se deava na molekuli DNA. Jedina razlika je u duinim bazama
timinu i uracilu gdje uracil zamjenjuje timin, a eer riboza eer deoksiribozu. Samo
jedan lanac od dva lanca DNA sudjeluje u sintezi RNA.

Biosinteza bjelanevina:

Duine baze na DNA odreuju vrstu bjelanevine koja se treba sintetizirati u
organizmu.

Biosinteza sinteza bjelanevina iz uputa duinih baza deoksiribonukleinske
kiseline u ivom organizmu.

Trinukleotidnu uputu (ifru) za jednu aminokiselinu tvore tri duine baze. Ta baza
se zove kodon - vrsta aminokiseline u sastavu bjelanevina. Broj kodona oznaava
broj aminokiselina.

Postupak biosinteze bjelanevina:

- mRNA nastaje u jezgri stanice na mjestu gdje se DNA razdvojila
- s DNA na mRNA se prepisuju komplementarni parovi duinih baza
- umjesto duine baze timina ugrauje se duina baza uracil
- to je proces prepisivanja ili transkripcije
- mRNA se odvoji od DNA u jezgri stanice i prelazi u citoplazmu stanice
- u citoplazmi stanice mRNA dolazi na ribosom stanice
- kada se mRNA smjesti na ribosom stanice, dolazi tRNA
- tRNA na sebi ima odreene aminokiseline i trinukleotidnu uputu
- trinukleotidna uputa odreuje koja e se vrsta aminokiseline spojiti na
mRNA
- antikodon trinukleotidna uputa na tRNA
- tRNA klizi po ribosomu traei komplementarnu bazu na mRNA
- kada nae komplementarnu bazu, spoji se sa njom
- taj postupak zove se prevoenje ili translacija
- prevoenje prevoenje sa jezika duinih baza na jezik aminokiselina
- zavrna mRNA nosi poruku stop za sintezu bjelanevina i zavretkom
sinteze mRNA se raspada
- RNA koji je dao svoje aminokiseline se oslobaa sa ribosoma i trai drugi
ribosom

AK1 AK2
t-RNAt-RNA
AACCGU
GCUAAG
C-
G-
A-
T-
T-
C-

Postupak
prevoenja
baza
AK
t-RNA
CGU

GCUAAG
AK
t-RNA
AAC
C-
G-
A-
T-
T-
C-

t-RNA duine
baze se spajaju
sa bazama na
ribosomu
AK
t-RNA
CGU
Damino
Kiselina
GCUAAG
AK
t-RNA
AAC
C-
G-
A-
T-
T-
C-

Duina
baza
GCUAAG
Lanac mRNA je
izaao iz jezgre
i posloio se
oko ribosoma
Pora na jezgri
C-
G-
A-
T-
T-
C-

C - G
G - C
A - U
T - A
T - A
C - G

DNA
mRNA
kodon
Slobodni
nukleotidi iz
jezgre se veu
na pripadajue
slobodne
parove
C-
G-
A-
T-
T-
C-

U
A
G
C
Postupak
prepisivanja
C- -G
G- -C
A- -T
T- -A
T- -A
C- -G

U
A
T
C
Vodikova
veza izmeu
duinih
baza puca
DNA
C - G
G - C
A - T
T - A
T - A
C - G

Genetiki kod
U
A
T
C
Slobodni
nukleotid u
jezgri
Ribosom
Ostale organske tvari:

Postoje i modificirani oblici nukleotida koji se ne veu u polimere.

ATP adeninski nukleotid

ATP ima vanu ulogu i izmjeni energije u stanici.

ATP (adenozin-trifosfat):

ATP je nukleotid graen od:
- duine baze adenina
- eera riboze
- fosfata-trifosfatna skupina

ATP ima energiju pohranjenu u obliku kemijske veze u fosfatima. Procesom
fotosinteze nastaju organske molekule (jednostavni eeri) iz kojih se energija
postepeno oslobaa i pohranjuje u obliku fosfatne veze u ATP-u. Otputanjem
molekula fosfata iz ATP-a oslobaa se energija. Pri tome adenozin-trifosfat prelazi u
adenozin-difosfat pa adenozin-monofosfat i obratno.

ATP adenozin-trifosfat
ADP adenozin-difosfat
AMP adenozin-monofosfat

Genom svi geni jedne stanice, tkiva ili organizma
Genomika analiza koja dokazuje aktivnost gena
Proteom svi proteini jedne stanice, tkiva ili organizma
Proteomika- analiza koja odreuje koji proteini i koliko ih se nalazi u kojoj stanici

ADP ATP ATP ADP
Duina baza adenin
Duina baza adenin
Tri fosfatne skupine

Fosfatne skupine
Izvor
energije
Primanje energije Oslobaanje energije

Molekula
ATP-a
STANICA OSNOVNA JEDINICA IVOTA

Otkrie stanica i stanina teorija:

R. Hook je 1665. godine vido neto nalik stanicama gledajui presjek pluta. Prvu ivu
stanicu vidio je A. Van Leeuwenhoek. Da su organizmi izgraeni od stanica prvi su
spoznali M. Schneiden i T. Schwann.

Stanica:

Stanica osnovna gradivna i djelatna jedinica svih organizama.

Osnovne postavke stanine teorije:

- stanica je osnovna gradivna i funkcionalna jedinica ivota
- organizmi su izgraeni od stanica
- stanice potjeu od ve postojeih
- stanice viestaninih organizama meusobno su povezane
- stanice se spajaju vrstim povrinama

Metode istraivanja stanica:

Glavna metoda istraivanja stanica odvija se pomou mikroskopa. Otac mikroskopa
je Leeuwenhoek. Postoji vie vrsta mikroskopa:
- svjetlosni mikroskop
- elektronski mikroskop

Svjetlosni mikroskop:

Svjetlosni mikroskop je sastavljen od dva sustava lea, objektiva i okulara. Objektiv
stvara stvarnu i poveanu sliku predmeta, a okular tu sliku jo vie poveava.

Ukupno poveanje mikroskopa oznaava umnoak poveanja objektiva s
poveanjem okulara. Pr. objektiv poveava 40-60, dok okular poveava 10 to daje
njihov umnoak 400-600 kao poveanje koje mikroskop prua.

U svjetlosnom mikroskopu svjetlost prolazi kroz tanke proreze uzorka koji se
promatra.

Najee boje koje se primjenjuju u bojenju uzorka koji se promatraju su:
- metilensko modrilo
- eozin
- kalijev jodid u alkoholu
- acetokarmin
- acetoorcein

Slika mehanizma svjetlosnog mikroskopa:

Elektronski mikroskop:

Elektrini mikroskop funkcionira na principu usmjeravanja elektrona iji je izvor
elektronski top, a usmjerava elektrone pomou magneta.

TEM (transmisijski elektronski mikroskop):

TEM funkcionira na elu prolaska elektrona kroz uzorak, ija se slika onda gleda na
fluorescentnom zaslonu. Vano ogranienje je injenica da su bioloki uzorci mrtvi i
dehidrirani tokom gledanja.

SEM (skenirajui elektronski mikroskop):

Skeniranje uzoraka skenirajuim elektronskim mikroskopom vri se bez vakuuma to
omoguuje pregled ivih objekata te njihov trodimenzionalni oblik i raspored atoma u
molekuli.

Autoradiografija:

Autoradiografija je metoda pomou koje se moe odrediti tono mjesto radioaktivno
obiljeene molekule ili tvari (npr. aminokiseline).

Kultura stanica:

Stanice biljaka ili ivotinja se mogu staviti na hranjive podloge te ih pratiti kroz razne
aspekte.

Lea
Lea
Uzorak
Lea
Izvor svjetlosti
Oko
PRIRODA I RAZNOLIKOST STANICA

Prokariotska stanica:

Osnovno obiljeje prokariotske stanice je izostanak posebno oblikovane jezgre.
Prokarioti sadre genetski materijal nukleoid koji nije obavijen jezgrinom
membranom. DNA je prstenasta oblika. Prokarioti sadre ribosome vane za sintezu
bjelanevina. Ribosomi prokariota imaju sedimentacijski koeficijent 70, a eukarioti 80.

U staninoj stjenci se nalazi murein (glikoprotein) koji se nalazi samo u bakterija i
modrozelenih algi. Stjenka prokariotski stanica esto je obavijena ovojnicom
(kapsulom), stanina membrana, koja se nalazi uz citoplazmu je graena od
fosfolipida i bjelanevina kao i kod eukariotskih stanica. Na staninoj membrani se
nalaze nabori mezosomi koji omoguuju disanje.

Razmnoavanje prokariota:

Prokarioti se razmnoavaju dvojnom diobom.

Bakterije:

Bakterije su prokarioti to znai da njihove stanice nemaju membranski obavijenu
jezgru, kao ni raznolike tvorbe u citoplazmi.

Nukleotid

Ribosom 70S

Omota

Stanina stjenka

Stanina membrana
Podjela bakterija:

Podjela bakterija prema upotrebi kisika:
- aerobne (upotrebljavaju kisik pri izmjeni tvari)
- anaerobne (ne upotrebljavaju kisik pri izmjeni tvari)

Podjela bakterija prema nainu prehrane:
- heterotrofne (preko stanine stjenke apsorbiraju gotove organske
molekule)
- autotrofne (same stvaraju organske tvari)

Podjela heterotrofnih bakterija:
- saprofiti (razlau organske tvari uginulih organizama - truljenje)
- nametnici paraziti (patogene bakterije, odnosno, uzronici bolesti)

Podjela autotrofnih bakterija:
- kemosintetske (proizvode visokoenergetske tvari iz anorganskih tvari)
- fotosintetske (proizvode organske tvari iz anorganskih tvari pomou Sunca)

Modrozelene alge:

Same stvaraju organske tvari iz anorganskih tvari pomou suneve svjetlosti to ih
ini autotrofno-fotosintetskim bakterijama.

Virusi:

Virusi su estice koje imaju najprimitivniji oblik u prirodi.

Graa virusa:

Bakterije

Heterotrofne

Autotrofne

Aerobne

Anaerobne

Kemosintetske

Fotosintetske

Saprofiti

Nametnici
DNA ili RNA
Glava virusa
Tijelo virusa
Noice virusa
Razmnoavanje virusa:

Virus se razmnoava preko domaina (domadara) prihvativi se za njega cijeli ili sa
noicama. Sa noicama se prihvati na odreeni protein na membrani domaina i u
njega ubaci samo svoj nasljedni materijal DNA ili RNA. U domainu se virusna
nukleinska kiselina upisuje u nasljedni materijal domaina ime dolazi do
umnoavanja virusa, a ne stanice domaina. Nakon to se razmnoe, virusi unite
staninu membranu domaina i napadaju nove stanice.

Bakteriofagi virusi koji napadaju samo bakterije. Drugi napadaju samo eukariotske
stanice.
Rinovirusi virusi koji izazivaju prehlade
Influenza virus koji je nasljedno mutiran virus
Retrovirusi uzrokuju slabljenje obrambenog sustava organizma
Subvirusi najmanje estice koje izazivaju bolesti
Virusoidi i satelitski virusi virusi koji se pojavljuju u pravim virusima koji se
razmnoavaju u stanicama
Viroidi virusi koji su sastavljeni samo od RNA i napadaju biljke
Virogeni stvaraju razliite estice, ali samo pod odreenim uvjetima
Prioni estice manje 100 puta od virusa i uzrokuju bolesti poput degenerativne
bolesti mozga (kravlje ludilo)

AIDS, HIV, infekcija:

AIDS (sindrom steene imunodeficijencije) je smrtonosna bolest koju izaziva virus
HIV. HIV napada imunoloki sustav, a posebno oteenje se dogaa kod takozvanih
T helper limfocita koji se jo nazivaju i T4 limfociti, CD4 limfociti ili CD4+ limfociti. HIV
preko posebnih receptora ulazi u CD4 limfocite i uzrokuje oteenje njihove funkcije.
Unitenjem CD4 limfoita kao najvanijih stanica imunolokog sustava smanjuje se
otpornost tijela na obranu od razliitih patogenih uzronika. Uz pojavu infekcija dolazi
i do malignih tumora (Kapoijev sarkom).

gp 120 povrinski protein
p 66 (pol) enzim
p 24 protein
RNA
gp 41 transmembranski
glikoprotein

EUKARIOTSKA STANICA

Nastanak eukariotskih stanica se objanjava teorijom endosimbioze ili simbiogeneze.

Endosimbioza ili simbiogeneza simbioza u kojoj unutar jednog organizma ivi
drugi organizam.

Slijed nastanka evolucije eukariotskih stanica:
- aerobne bakterije su endosimbiozom ule u prokariotsku ameboidu
- dale su ameboidu sa mitohondrijima
- (mitohondriji se prema tome izvode iz aerobnih bakterija)
- (dokaz tome je da mitohondriji imaju prstenastu molekulu DNA, ribosome
(70S) i dijeljenje neovisno o diobi stanice to su obiljeja prokariotskih
stanica)
- evolucijom, ameboida sa mitohondrijima je prela u prabiae
- (postanak bieva se tumai simbiozom ameboida i spiralnih bakterija)
- endosimbiozom prabiaa sa zelenim algama mogle su se razviti biljke

Prioni:

Kod priona je zanimljivo to se sastoje samo od proteina te nemaju klasian nain
prenoenja poruka pomou replikacije DNA. Bolest se iskljuivo prenosi mijenjanjem
oblika samog proteina. Postoje dva osnovna oblika. Normalan i mutantni ili prijenosni
tip proteina. Mutirana varijanta proteina u dodiru sa normalnom varijantom proteina
mijenja normalni u mutirani.

Simbiotska bakterija
Mitohondrij
Anaerobna bakterija

Simbiotska
bakterija
Mitohondrij
Aerobna bakterija
Modrozelena alga
Kloroplast
EUKARIOTSKA STANICA IVOTINJA

Postoje dva temeljna strukturna i funkcionalna oblika eukariotskih stanica:
- stanice koje grade jednostanine eukariote (protisti)
- stanice koje grade viestanine organizme

Tvorba dio stanice omeen sa membranskom jednostrukom ili dvostrukom
ovojnicom sa odreenom zadaom

Stanina membrana:

Stanina membrana prua zatitu i vrstou stanicama, a uz to prua i ulazak te
izlazak molekula i energije iz stanice. Vane uloge su i nakupljanje metabolikih tvari
visoke energetske vrijednosti i odravanje unutarstaninog pH.

ivotinjska stanica je obavijena dvoslojnom (plazmatskom) membranom. Stanina
membrana je polupropusna ili selektivno propusna to znai da stanina
membrana obavlja probir tvari koje ulaze i tvari koje izlaze iz stanice

Graa stanine membrane:

Stanina membrana je graena od razliitih vrsta bjelanevina i lipida (ponajprije
fosfolipida i steroida).

Hidrofobni repovi fosfolipida su okrenuti jedan prema drugima, dok su hidrofilne glave
okrenute prema izvanstaninoj tekuini i citoplazmi. Na povrini membrane nalaze se
bjelanevine, ugljikohidrati i glikolipidi. Bjelanevine mogu biti uronjene duboko u
membranu ili se protezati skroz do izvanstaninog prostora tvorei proteinske
kanalie. Povrinski ugljikohidrati i bjelanevine imaju vanu ulogu u meusobnom
raspoznavanju stanica te djeluju kao receptorska mjesta prihvaanja za hormone.

Povrinski ugljikohidrat
Citoplazma
Hidrofilna glava

Dvosloj
lipida

Hidrofobni krajevi

Povrinska bjelanevina

Glikolipid (eer+lipid)
Glikoprotein s kanalom
Proteinski kanali
Uloga stanine membrane:

Stanina membrana daje zatitu i vrstou stanicama te neprekidno izmjenjuje tvari s
okoliem kako bi se odrala stanina homeostaza. Glavna uloga je reguliranje razlike
koncetracije tvari izvan i u samoj stanici.

Ovisno o grai, vrsti i veliini tvari postoji nekoliko stupnjeva prelaska tvari iz okoline
u stanicu:

- tvari topljive u mastima prolaze lako jer je membrana sastavljena od 50%
lipida
- alkohol, eter i druga narkotika sredstva lako prolaze kroz staninu
membranu
- tvari malih nepolariziranih molekula prolaze kanalnim bjelanevinama
(glukoza)
- ioni prolaze teko jer stanina membrana polarizirana pa dolazi do
odbijanja istoimenih iona
- ioni prolaze kroz staninu membranu vezani za funkcionalne enzime pa
prolaze kao neutralne estice

Prijenosni sustav moe biti aktivan i pasivan. Pasivni prijenos se deava kada je
koncentracija molekula izvan stanice vea od koncentracije unutar stanice. Aktivni
prijenos zahtijeva dodatnu energiju od stanice da bi se molekule pokrenule s jednog
mjesta na drugo.

Pasivni prijenos tvari:

Pasivni prijenos tvari je spontani prijenos molekula bez dodatne stanine energije.
Postoje tri naina pasivnog prijenosa:
- jednostavna difuzija
- olakana difuzija
- osmoza

Jednostavna difuzija:

Jednostavna difuzija je difuzija u kojoj se tvari kreu iz podruja vie koncentracije
molekula (hipertoninog podruja) u podruje nie koncentracije molekula
(hipotonino podruje) te proces traje dok se ne postigne ravnotea izmeu
koncentracije tj. dok se ne dobije izotonino stanje. Razliku u koncentraciji molekula
stvara koncentracijski gradijent koji se prostire s podruja vie koncentracije na
podruje nie koncentracije molekula.

Olakana difuzija:

Olakana difuzija je oblik pasivnog prijenosa u kojem se molekula kree uz pomo
prijenosnika u smjeru gradijenta koncentracije (od vie koncentracije molekula prema
nioj koncentraciji molekula). Prijenosnik je bjelanevina na koju se tvar vee.
Molekule bjelanevine prijenosnice omoguuju poveanje brzine difuzije bez
dodatnog utroka energije. Pr. inzulin koji poveava brzinu ulaska glukoze u stanice
stanovitih tkiva.
Osmoza:

Osmoza je kretanje vode kroz polupropusnu membranu, odnosno staninu
membranu, s tim da postoji razlika u koncentracijama tvari. Otopljene molekule u vodi
svojim tlakom pokreu molekule vode kroz polupropusnu membranu. Stanica se
moe nai u hipertoninoj otopini u kojoj je vie otopljenih molekula i s time vii
osmotski tlak koji tjera vodu iz podruja vieg tlaka u podruje nieg tlaka tj. iz
stanice u izvanstranini prostor i obrnuto.

Aktivni prijenos:

Aktivni prijenos je kretanje molekula kroz staninu membranu nasuprot
koncentracijskom gradijentu. Energija se crpi iz visokoenergetskih molekula ATP-a. U
aktivnom prijenosu sudjeluju enzimi ATP-aze koji cijepaju molekula ATP-a. Primjer
aktivnog prijenosa je natrij/kalij crpka i aktivna prijenos je osnova za prijenos
ivanog podraaja.

H
2
O protok u/iz stanice
Izotonino stanje Hipertonino stanje Hipotonino stanje
Unutarstanini prostor
Molekula prijenosnica Molekula Stanina
membrana
Izvanstanini prostor
Crpka Na
+
/K
+

Na vanjskoj stani membrane stanica je elektropozitivna (vika Na
+
), dok je na
unutarnjoj strani elektronegativna (manjak K
+
) to je rezultat djelovanja natrij/kalij
crpke. Primjerice, posebne bjelanevine smjetene u membranu ivanih stanica
ubacuju (K
+
) ione, a natrijeve ione (Na
+
) izbacuju.

Prijenos velikih estica:

Kroz staninu membranu mogu ui i makromolekule. Proces ulaska velikih estica u
stanicu pomou mjehuria (endosoma) naziva se endocitoza. Ulazak malih tvari
zove se pinocitoza.

Endocitoza u sebi ima proces fagocitoze. Fagocitoza je ulazak mikroorganizama u
stanicu pomou mjehuria fagosoma koji nastaje uspostavom kontakta izmeu
mikroorganizma i stanine membrane. Kada mikroorganizam dodirne staninu
membranu na njenoj povrini dolazi do promjene napetosti ime se ona pone
uvlaiti i time uvlai i mikroorganizam sve dok ga do kraja ne obavije u fagosom.

Egzocitoza je proces izlaenja tvari iz stanice u izvanstanini prostor. Mjehurii se sa
preostalim tvarima stapaju sa staninom membranom i izlaze iz stanice.

Molekule koje ulaze
u stanicu

Fosfatna
skupina
koja daje
energiju
K
+
Na
+
Egzocitoza
Endocitoza (mjehuri endosom)
Dva oblika endocitoze:
Fagocitoza (mjehuri fagosom)
Pinocitoza

Endocitoza:

Kemijska homeostaza:

Kemijska homeostaza je stalnost kemijskog sadraja unutarstaninog prostora.

Spone izmeu stanica:

Stanice su okruene izvanstaninim prostorom i kako bi se odrao kontakt izmeu
njih postoje dodirne toke na njihovim povrinama zvane spone ili veze.
- dezomosi
- brtvena spona
- neposredna spona

Slobodni radikali i zdravlje ljudi:

Slobodni radikali su molekule ili atomi s jednim ili vie nesparenih elektrona.
Nespareni elektron molekulu ili atom ini jako nestabilnom i kemijski visoko
reaktivnom. Kemijskim reakcijama u tijelu iz kisika mogu nastati slobodni radikali kao
tetni produkti. Imamo superoksidni radikal (O
2
-
) i hidroksidni radikal (OH
.
).

Superoksidni anion nastaje kada se jedan elektron vee na molekulu kisika.

O
2
+ e
-
= O
2
-

Ako se na molekulu kisika veu dva elektrona nastaje peroksidni anion koji nije
slobodni radikal, ali iz njega nastaje visokoreaktivni hidroksilni radikal.

O
2
+ e
-
= O
2
-
+ e
-
= O
2
2-
+
+
Fe
(II)
= OH
.

Osim radikala kisika postoje i slobodni radikali duika, sumporni slobodni radikali, itd.
Nastanak radikala se pojavljuje tijekom fiziolokih metabolikih procesa i prevelika
koliina utjee na zdravlje na tetan nain. Moe utjecati na krvoilni sustav,
autoimune bolesti, degenerativne bolesti ivanog sustava, bolesti bubrega, itd.

Endosom
Organizam se od prevelike koliine slobodnih radikala bori antioksidativnim
enzimima:
- superoksid dismutaza
- katalaza
- glutation peroksidaza
-
slinu ulogu imaju i neenzimski istai slobodnih radikala kao to su vitamini E i C,
beta karoten, selen, itd.

Graa i uloga unutarnjih dijelova stanice:

- Citoplazma (citosol)
- kostur stanice (citoskelet)
- endoplazmatska mreica
- ribosomi
- mitohondriji
- Golgijevo tijelo
- lizosomi
- centrioli
- stanina jezgra
- kromosomi

Citoplazma (citosol):

Citoplazma je koloidna otopina izmeu jezgre i stanine membrane.

Koloidne otopine su otopine koje u osnovnoj tekuoj tvari sadre krute, tekue ili
plinovite estice veliine od 1 do 100 nm.

Koloidna otopina moe biti u dva stanja:
- sol
- gel

Sol je stanje sa vie tekuine u kojem su estice razmaknutije.
Gel je stanje sa manje tekuine u kojem su estice zbijenije.

Normalno stanje stanice je sol-stanje i zbog toga se citoplazma zove citosol. edna
stanica je u gel stanju i obratno.

Plazmoliza je prelazak stanice iz sol stanja u gel stanje stanice.
Deplazmoliza je prelazak iz gel stanja u sol stanje stanice.

Kostur stanice (citoskelet):

Citoplazma sadrava stanini kostur izgraen od:
- bjelanevinastih cjevica (mikrotubula)
- vlakanaca (mikrofilamenata)

Mikrotubule i mikrofilamenti su potpornja, nosai koji daju stanici mehaniku vrstou.
Endoplazmatska mreica:

Endoplazmatska mreica je niz sloenih cijevi, plosnatih vreica, kanalia
sastavljenih od dvostruke membrane koji se granaju kroz citoplazmu te povezuju
jezgrenu membranu sa staninom membranom. Ona je unutarnji stanini prijenos
tvari. Povrna membrana endoplazmatskih mreica je glatka ili ima zrnat oblik. Zrnat
oblik nastaje zbog mnotva ribosoma koji su vezani na vanjskoj strani membrane
endoplazmatske mreice. Kanalii na membrani endoplazmatske mreice omoguuj
prolazak nastalih bjelanevina na ribosomima prema unutarnjem, glatkom dijelu
endoplazmatske mreice.

Ribosomi:

Ribosomi su unutarstanine tvorbe u kojima se vri sinteza bjelanevina. Veinom su
rasporeeni na zrnatom dijelu endoplazmatske mreice ili se slobodno kreu po
citoplazmi.

Nakupina nekoliko povezanih ribosoma zove se poliribosom ili polisom. Ribosomi
eukariota imaju sedimentacijski koeficijent 80S.

Mitohondriji:

Mitohondriji su stanine tvorbe omeene sa dvije membrane. Vanjskom i unutarnjom.
Vanjska je glatka i odvaja mitohondrij od citoplazme dok je unutarnja naborana.
Izmeu vanjske i unutarnje membrane se nalazi polutekui sadraj zrnaste strukture
koji se zove matinica (matriks). Naborana unutarnja membrana omoguuje
zauzimanje njene puno vee povrine u stanici. Nabori mogu biti oblika spoljtenih
vreica (krista).

U mitohondriju se odvija aerobni dio staninog disanja i stvaranje ATP-a.

Elektromikroskopski prikaz membranskog sustava mitohondrija:

Vanjska glatka
membrana
Unutarnja naborana
membrana

Matinica
Golgijevo tijelo:

Golgijevo tijelo se sastoji od plosnatih upljih membrana nazvanih cisterne.
Diktosom je tri do osam poredanih plosnatih upljih membrana. Cisterne su na
krajevima proirene i u tim proirenjima - mjehuriima nastaju lizosomi.

Golgijevo tijelo u stanici je podruje nakupljanja i doraivanja tvari.

Uoljivi su sekretorni mjehurii koji se odcjepljuju na krajevima Golgijevog kanalia te
prenose bjelanevine u citoplazmu ili do stanine membrane.

Lizosomi:

Lizosomi su tvorbe obavijene jednostrukom ovojnicom ispunjene razliitim enzimima
koji razgrauju tvari koje uu u lizosome. Ako doe do oteenja lizosoma, enzimi
mogu razgraditi stanicu.

Centrioli:

Centrioli se pojavljuju u paru u procesu diobe te su smjeteni u blizini jezgre. Imaju
oblik valjka. Njihova uloga je stvaranje diobenog vretena kako bi se kromosomi
tijekom diobe mogli kretati prema suprotnim strana stanice.

Lizosom Druge tvorbe
Mjehurii puni
novostvorenih
bjelanevina
Blizina jezgre
Blizina
stanine
membrane
Prenosna
vezikula koja
se odvaja i iz
koje nastaje
lizosom
Stanina jezgra (nukleus):

Najvea stanina tvorba u stanici je stanina jezgra (nukleus). U samom nukleusu
se mogu nalaziti manje jezgrice (nukleousi).

Jezgra je graena od dvostruke jezgrene ovojnice ili membrane (vanjske i unutarnje).
Izmeu dviju membrana se nalazi meumembranski prostor koji se mjestimino
spaja tvorei pore. Sve strukture unutar jezgre su uronjene u koloidnu tekuinu
nukleoplazmu.

Nukleopazma sadrava nasljednu tvar graenu od nukleinske kiseline DNA i
bjelanevina to tvori kromatin.

Kromosomi:

Rije kromosom oznaava tijelo koje se moe bojiti. U kromosomima se nalaze jedna
molekula DNA, kromosomska RNA i bjelanevine. Kariotip broj, oblik i vrsta
kromosoma jedne stanice

Svaka DNA ima odsjeke koji se zovu geni.

Tijekom diobe kromosomi se skrauju, a to omoguuju nukleosomi. Nukleosomi su
izgraeni od DNA koja poput ome okruuje odreeni broj molekula bjelanevina
histona.

Jezgrica
Kromatin

Nukleoplazma

Pora izmeu membrana
Vanjska
stanina
membrana
Unutarnja
stanina
membrana
Histon
DNA
Nukleosom
Saimanje molekule DNA, tj. kromosoma se odvija na nekoliko razina. Duina
neskraene molekule dna je 7 cm, dok je duina skraene molekule DNA 10 m.

Skraeni kromosomi dobivaju oblik slova X. Kromosomi su graeni od dva kraka
spojenih privrsnicom ili centromerom. Jedan krak se zove kromatida, dok se dva
spojena kraka sa privrsnicom zovu sestrinske kromatide.

Broj kromosoma:

Broj kromosoma ovisi o vrsti stanice u kojoj se nalazi.
Tjelesni kromosomi autosomi
Spolni kromosmi gonosomi

Prikaz kromosoma:

Histon
DNA
Nukleosom

Tjelesna stanica

Spolna stanica

Broj kromosoma

Dvostruk ili
diploidan broj
kromosoma
2n=46

Jednostruk ili
haploidan broj
kromosoma
n=23

44 autosoma
2 gonosoma
Muko: 42 + xy
ensko: 42 + xx
44 autosoma
2 gonosoma
Muko: 22 + x ili y
ensko: 22 + x

Kromatida

Kromosom

Centromera

Sestrinske kromatide
DIOBA EUKARIOTSKIH STANICA

Dioba eukariotskih stanica se odvija procesom mitoze.

I. stupanj:

Stupanj izmeu dvije uzastopne diobe i zove se interfaza. U tom razdoblju stanica
raste i priprema se za diobu.

Razlikujemo periode G
1
rupa, S spajanje i G
2
.

G
1

- dolazi do biosinteze bjelanevina
- poveava se volumen stanice 8rast)
- udvostruuju se stanine tvorbe

S

- udvostruenje molekule DNA
- udvostruenjem molekule DNA nastaju kromatide

G
2

- priprema stanice za diobu

II. stupanj:

Drugi stupanj je stupanj mitoze. Odvija se dioba jezgre (kariokineza) i dioba stanica
sa citoplazmom (citokineza).

Mitoza:

Mitoza je dioba tjelesnih stanica. Proces tee u nekoliko faza: profaza, metafaza,
anafaza i telofaza. U mitozi se kromosomi i citoplazma dijele jedanput. Iz roditeljske
diploidne stanice nastaju stanice keri koje su takoer diploidne.
citokeneza

Profaza
Metafaza
Anafaza
Telofaza

M
(mitoza)
20-30 minuta
G
2 (rast)
2 sata

S
( DNA sinteza)
10 sati

G
1 (rast)
15 sati do nekoliko mjeseci

Profaza:

U profazi se svaki kromosom sastoji od
dvije sestrinske kromatide. Kromatide
su nastale prije poetka diobe
udvostruenjem molekule DNA.
Oblikuje se diobeno vreteno od
mikrotubula. Jezgrena membrana i
jezgrice nestaju.
Metafaza:

U metafazi su skraeni kromosomi
poredani u ekvatorijalnu ravninu.
Rana anafaza:

Privrsnice se odvajaju i kromatide
poinju odlaziti svaka na suprotan pol
stanice. Svaka kromatida dobiva svoju
privrsnicu i postaje novi kromosom.
Zavrava kariokeneza.
Kasna anafaza:

Odvojeni kromosomi su blizu suprotnih
polova stanice. Zapoinje citokineza.
Telofaza:

Kromosomi su na suprotnim polovima
stanice te se poinju ponovno
izduivati pa postaju sve tanji. Ponovno
se stvaraju jezgrena membrana i
jezgrice. Citokineza je skoro zavrena.
Mejoza ili zriobena dioba:

Mejozom ili zriobenom diobom nastaju spolne stanice ili gamete. Spolne stanice
imaju haploidan broj kromosoma, a mejoza poinje sa stanicama diploidnog broja
kromosoma. Izmeu mejotikih dioba stanica je u interfazi.

Mejoza I:

Profaza I.
Nalazimo kromosome u paru. Dva ista kromsoma
daju homologni kromosom. Jedan je kromosom od
oca, a drugi od majke. Kromosomi se sljubljuju
konjugacija. Sljubljeni homologni kromosomi
bivalenti. U bivalentima postoje etiri kromatide
tetrade. Kromatide meusobno izmjenjuju dijelove
crossing over. Mjesto na kojem se kromatide
ukriuju zove se hijazma.

Metafaza I.
Konjugirani homologni kromosomi dolaze u
ekvatorijalnu ravninu.

Anafaza I.
Homologni bivalenti se odvajaju, a niti diobenog
vretena se povlae prema suprotnim polovima
stanice. Dvije kromatide jo uvijek imaju samo
jednu zajedniku privrsnicu,

Telofaza I.
Citoplazma se podijeli u dvije stanice i svaka
stanica sadrava haploidan ili polovian broj
kromosoma.

Mejoza II: mitoza

Crossing over:

Spolne rasplodne stanice i ivotni ciklus:

Gametogeneza nastanak spolnih stanica

Spermatogeneza nastanak spermija

Oogeneza nastanak jajnih stanica

Zigota oploena jajna stanica

Kromatida s novim nasljednim uputama
Majinske
kromatide
Oinska kromatida
Majinska kromatida
Hijazma mjesto
ukrienja
Oinske
kromatide
Homologni
kromosom
-bivalenti-

4 kromatide
-tetrade-
Spermiji:

Spermiji se stvaraju u testisima u sjemenjim kanaliima od stanica zametnog epitela.
Nezrele zametne stanice (spermatogonije) izrastu u spermatocite prvog reda.
Spermatociti prvog reda u prvoj mejotikoj diobi izrastu u spematocite drugog reda i
spermatociti drugog reda imaju haploidan broj kromosoma jer su proli kroz mejozu I.
ili redukcijusku mejozu. Diobom spermatocita drugog reda u drugoj mejotikoj diobi
nastaju etiri sekundarne spermatide. Spermatide ubrzo sazrijevaju u stanicu
spermija.

Jajna stanica:

Zametne stanice, oogonije se dijele godinama diobama. Kad nezrela oocita prvog
reda u jajniku otpone mejotsku diobu nastaju haploidne stanice oocite drugog
reda. U prvoj mejotikoj diobi nastaju dvije stanice, jedna velika i jedna mala koja se
zove polocita. U drugoj mejotikoj diobi nastane slabo polarno tijelo iz vee stanice iz
prve mejotike diobe i velika stanica koja ubrzo sazrijeva u jajnu stanicu.

2n

2n

n
n
n
n
n
n
Oogonije

Oocita prvog
reda

Oocita drugog
reda
Polocita
Mejoza I.
Mejoza II.
Polarna tijela

2n

2n

n
n
n
n
n
n
Spermatogonije

Spermatocite
prvog reda

Spermatocite
drugog reda
Spermatide
Spermiji
Mejoza I.
Mejoza II.
ENERGIJA I IVOTNI PROCESI

Fotosinteza:

Fotosinteza je metaboliki proces pretvaranja anorganske tvari CO
2
i H
2
0 u
ugljikohidrate uz osloboenje kisika. Za proces fotosinteze potrebni su kloroplasti,
svjetlosna Suneva energija, voda i ugljini dioksid. U tilakoidnim membrana
kloroplasta se nalaze biljni pigmenti (klorofil a i b, karoteni). Iz anorganske tvari
nastane organska glukoza koja se pohranjuje u obliku kroba.

6CO
2
+ 12 H
2
O =svjetlosna energija klorofil= C
6
H
12
O
6
+ 6O
2
+ 6H
2
O

Glikoliza:

Organizam dolazi do energije razgradnjom molekule glukoze na dvije prigroane
kiseline i proces se zbiva u citoplazmi. Dio osloboene energije iz tog procesa ostaje
u molekulama prigroane kiseline, dok se drugi dio pohranjuje u obliku ATP-a.
Molekule prigroane koje u sebi imaju pohranjenu energiju daju stanici energiju
procesima vrenja i disanja.

Vrenje:

U procesu vrenja i disanja dolazi do razgradnje bjelanevina, masti i ugljikohidrata i
pritom se oslobaa energija koja se pohranjuje u obliku ATP-a.

Vrenje je proces nepotpune razgradnje razgradnje tvari bez prisustva kisika pomou
enzima mikroorganizama.

Stanino disanje:

Stanino disanje odvija se u mitohondrijima uz prisustvo kisika, dakle u aerobnih
organizama.

ine ga procesi razgradnje limunske kiseline Krebsov ciklus i proces dinog lanca.

DRUGI DIO

KEMIJSKI SASTAV TIJELA OVJEKA

Najveu zastupljenost od svih elemenata u ovjekovom tijelu ima kisik. Ima ga oko
60%.

Kemijski elementi u tijelu odrasla mukarca od 70 kilograma:

Kisik 60.00%
Ugljik 20.00%
Vodik 10.00%
Duik 4.0.%
Minerali 6.0.%
Ukupno 100%

U ovjekovom tijelu postoje makroelementi, mikroelementi i ultramikroelementi.

Makroelementi: 99%

- kisik (O)
- ugljik (C)
- vodik (H)
- kalcij (Ca)
- duik (N)
- kalij (K)

Mikroelementi: 1%

- fosfor (P)
- magnezij (Mg)
- sumpor (S)
- klor (Cl)
- natrij (Na)
- eljezno (Fe)
- mangan (Mn)
- aluminij (Al)

Ultramikroelementi:

- titan (Zi)
- cink (Zn)
- selen (Se)
- rutenij (Ru)

Voda kao otapalo:

U zametku se nalazi 90% vode, kod novoroeneta se nalazi 75% vode, dok se kod
odraslih osoba nalazi 50% vode.

Hipertonina, hipotonina i izotonina otopina:

Hipertonino stanje je stanje u kojem tjelesne tekuine imaju veu koliinu
otopljenih tvari nego u normalnim granicama.

Hipotonino stanje je stanje u kojem tjelesne tekuine imaju manju koliinu
otopljenih tvari nego u normalnim granicama.

Stanice koje se nalaze u hipertoninoj izvanstaninoj tekuini e zbog osmoze gubiti
tekuinu, dok e stanice koje se nalaze u hipotoninoj izvanstaninoj tekuini primati
tekuinu u sebe zbog osmotskog tlaka.

Izotonino stanje je stanje u kojem je normalan omjer izmeu stanine i
izvanstanine tekuine koncetracije tvari. Nema razlika izmeu osmotskog tlaka
stanine i izvanstanine tekuine.

Fizioloka otopina:

Najvanija otopljena tvar u krvi je otopina natrijeva-klorida (NaCl) i ona je izotonina
sa staninom tekuinom ako je 0.15 molarna tj. 0.9%.

Promet vode u tijelu:

ovjek dnevno izgubi prosjeno oko 2000-2500 mL vode.

Izotonino stanje u
stanici
Izotonino stanje u
izvanstaninoj
tekuini
Stanica bubri
Hipotonino stanje u
izvanstaninoj
tekuini
-poto se i i.t. nalazi previe
tekuine i premalo otopljenih
tvari, to vie tekuine
pokuava ui u stanicu, bez
obzira teti ili ne teti stanici
Stanica se
smeurava
Hipertonino stanje
u izvanstaninoj
tekuini
-poto se i i.t. nalazi premalo
tekuine i previe otopljenih
tvari, to vie tekuine
pokuava izai iz stanice u
izvanstaninu tekuinu, bez
obzira teti ili ne teti stanici
Vodu gubimo:

- mokraom
- fekalijama
- isparavanjem kroz kou
- dinim putovima

ako zbog gubitka vode poraste osmotski tlak u tjelesnim tekuinama javljaju se
obrambeni mehanizmi regulirani hormonima koji smanjuju daljnji gubitak ove, a javlja
se i nagon za pijenjem.

Metabolika voda:

U tijeku metabolike razgradnje ugljikohidrata, masti i bjelanevina oslobaaju se
molekule vode.

Glavni organski spojevi u tijelu:

- bjelanevine 20%
- masti 16%
- ugljikohidrati 1%
- minerali 6%
- voda 57%

Stanina i izvanstanina tekuina:

Ukupna tjelesna tekuina je 40 litara. 25 litara tjelesne tekuine nalazi se u
stanicama pa se naziva staninom tekuinom, dok se manji dio od 15 litara nalazi
izvan stanice i naziva se izvanstanina tekuina.

Stanina i izvanstanina tekuina razlikuju se po ionskom sastavu.

Sastav stanine tekuine:

- glavni kation je kalij (K
+
)
- glavni anion je hidrogen karbonati (HCO
3
-
)

Sastav izvanstanina tekuine:

- glavni kation je natrij (Na
+
)
- glavni anion je kloridni (Cl
-
)

najvei dio izvanstanine tekuine (oko 12) litara nalazi se u meustaninim
prostorima pa se naziva meustanina tekuina. Preostali dio (oko 3 litre) ini
krvnu plazmu koja zajedno sa krvnim stanicama krui kao puna krv kroz krvoilni
sustav.

U ovjekovom tijelu postoji oko 5 litara krvi.

Izvanstanine tekuine imaju pH 7.4, dok stanine tekuine imaju pH 7.0.

Infekcije probavnog sustava:

Gastroentritis:

Bolest infekcije eludca i tankog crijeva. Najei je uzronik virus. Simptomi su
munina, bolovi u trbuhu, povraanje i/ili proljev.

Dizenterija:

Bolest zaraze crijeva. Uzronik je bacil roda Shigellae koji napada sluznicu debelog
crijeva. Simptomi su dijareja i bol u trbunoj upljini.

Trbuni tifus:

Bolest zarate crijeva. Upala crijevnih stijenki. Simptomi su zatvor i proljev. Poinje
povienom temperaturom koja raste iz dana u dan.

Volumen izvanstanine tekuine

Volumen
izvanstanine tekuine
15 litara

Volumen stanine tekuine 25 litara
Volumen plazme 3
litre

Volumen eritoricita 2
litre
KRV I KRVNE STANICE

Krv se sastoji od:

- tekueg dijela
- krvne plazme
- krvnih stanica
- krvnih ploica

Uloga krvi je u funkciji disanja, prehrane, izluivanja, odravanja tjelesne
temperature, odravanja koliine vode, odravanje ionskog sastava i pH, obrana i
prijenos.

Krv ubrajamo u tekue vezivno tkivo.

Fizikalno-kemijska svojstva krvi:

- gusta
- viskozna
- neprozirna
- crvene boje (od eritrocita koji u sebi nose bjelanevinu hemoglobin)

Hemoglobin:

Postoje dvije vrste hemoglobina:
- oksihemoglobin
- karbaaminohemoglobin

Oksihemoglobin je jarkocrvene boje, tako da je i arterijska krv bogata kisikom
jarkocrvene boje, dok je venska krv sa karbaaminohemoglobinom koji na sebi ima
vezan ugljini dioksid tamnije crvene boje.

Sinteza hemoglobina:
- sintetizira se iz octene kiseline i glicina
- octena kiselina i glicin zajedno tvore pirolov prsten
- etiri pirolova prstena ine protoporfirinski spoj
- protoporfirinski spoj vee se sa eljezom u molekulu hema
- etiri molekule hema spajaju se sa bjelanevinom globin
- nastaje molekula hemoglobin

Krvna plazma:

Krvna plazma je ukasta tekuina koja se dobije uklanjanjem krvnih tjeleaca
centrifugiranjem ili spontanim taloenjem. Krvna tjeleca imaju veu specifinu teinu
(1.080-1.090) od krvne plazme (1.020-1.030) pa se krvna tjeleca mogu taloiti ili
sedimentirati.

Krvne stanice se sedimentiraju u uskoj badarenoj cijevi spontano od 2 do 10 mm na
sat.
Brzina sedimentacije ovisi o odnosu specifine teine krvnih stanica u odnosu na
specifinu teinu krvne plazme.

Sedimentacija je vea od 10 mm po satu u upalnim procesima i procesima koje prati
propadanje tkiva. Nakon prvog sata, sedimentacija je kod ena vea od 35 mm.
Sedimentacija novoroenadi je manja od sedimentacije odraslih.

Volumni odnos krvne plazme i krvnih stanica je 55%:45%. Volumni udio krvnih
stanica i trombocita u krvi zovemo hematokritom.

Osim anorganskih tvari u krvnoj plazmi se nalaze i bjelanevine:
- albumini , i
- globulini , i
- fibrinogen

Albumini se sintetiziraju u jetri, odakle se otputaju u krv (34-35 g/L). Glavna zadaa
im je prijenos razliitih hormona koji nastaju u lijezdama sa unutarnjim luenjem.
Globulin i imaju slinu ulogu kao i albumini, dok globulin predstavlja protutijela
u organizmu. Fibrinogen slui za zgruavanje krvi.

Krvna tjeleca:

Krvna tjeleca ine krvne stanice i krvne ploice koje pomijeane sa krvnom
plazmom ine krv.

Krvne stanice:
- eritrociti ili crvene krvne stanice
- leukociti ili bijele krvne stanice
- trombociti

Eritrociti:

Eritrociti su najbrojnije krvne stanice. Zreli eritrociti su jedine stanice u ovjekovom
tijelu koje nemaju jezgru. Povrina eritrocita je oko 3000-4000 etvornih metara.
Promjera su oko 8 m, a debljine oko 2 m, a imaju volumen od oko 90 m
3
.
Najvaniji spoj koji se nalazi na stanici eritrocita je molekula hemoglobina koja se
sintetizira u kotanoj sri. U fetalno doba sintetizira se fetalni hemoglobin (HbF) koji
se nakon roenja zamjenjuje adultnim hemoglobinom (hbA). HbF zbog razlike u grai
polipeptidnih lanaca ima veu mogunost primanja kisika i po tome se razlikuje od
HbA.

Prosjean ivotni vijek jednog eritrocita je oko 120 dana. Mrtvi eritrociti razgrauju se
najveim dijelom u slezeni.

Razgradnjom hemoglobina nastaje bilirubin. uti pigment koji se iz krvi i iz jetre
putem ui u crijevo, gdje se pomou bakterijskih enzima pretvara u sme
sterkobilin B i uti urobilin B.

Leukociti:

Leukociti se razlikuju po obliku i po zrncima koja se nalaze u citoplazmi nekih
stanica te prema afinitetu zrnaca prema bazinim i kiselim bojama.

DKS (diferencijacija krvne slike) sastav razliitih vrsta leukocita u krvi.

Neutrofili imaju sposobnost prodiranja mikroorganizama tj. sposobnost fagocitoze.

Trombociti:

Trombociti ili krvne ploice su citoplazmatski dijelovi velikih stanica megakariocita.
Imaju vanu ulogu u kontroliranju krvarenja, odnosno sudjeluju u procesima
zgruavanja krvi nakon ranjavanja.

Leukociti

Segmentirani
oblik

Nesegmentirani
oblik

Granulirani
leukociti

Agranulirani
leukociti

Eozinofilni
leukociti

Bazofilni
leukociti

Neutrofilni
leukociti

Neutrofilni
leukociti

Monociti

Eozinofilni
leukociti

Bazofilni
leukociti

Granulociti
Krvne skupine:

Karl Lansteiner otkrio je prirodu ABO krvne grupe i Rh-faktor.

Aglutinat manje ili vee slijepljenje gomilice eritrocita.

Aglutinacija reakcija na sljepljivanje eritrocita.

AB0 sustav:

Na membrana eritrocita nalaze se bjelanevine antigeni. Najpoznatiji antigeni na
membrana eritrocita nazvani su A i B. Zbog injenice da uzrokuju aglutinaciju
nazvani su aglutinogen A i aglutinogen B.

Na temelju aglutinogena utemeljene su etiri vrste krvnih grupa: A, B, AB i 0.

Osim aglutinogena ili antigena na membrani stanice, u krvnoj plazmi nalaze se i
specifina antitijela. Kako su antitijela odgovorna za aglutinaciju eritrocita, nazivamo
ih aglutininima. Pripadnik krvne skupine A ima anti B aglutinin kako protutijela ne
bi djelovala protiv vlastitih eritrocita, ve protiv eritrocita koji na sebi nose aglutinogen
B (krvna skupina B i AB). Pripadnik krvne skupine B ima anti A aglutinin. Pripadnik
krvne skupine AB nemaju aglutinina, dok pripadnik krvne skupine 0 ima anti A i B
aglutinin.

A

Aglutinogen A

Anti B aglutinin

B

Aglutinogen B

Anti A aglutinin

Ako se tijekom transfuzije pomijeaju krvne grupe dolazi do aglutinacije ili
hemolitike transfuzijske reakcije. Pr. krvna grupa A i B. Kada u krvnu grupu A
ue krvna grupa B onda e anti B aglutinin iz krvne skupine A uzrokovati sljepljivanje
eritrocita sa aglutinogenom B iz krvne skupine B.

Rheus (Rh) sustav:

Eritrociti na svojoj membrani imaju jo jednu vrstu bjelanevina, tzv. Rh aglutinogene.
Osobe koje na svojim eritrocitima imaju Rh aglutinogene, one su Rh pozitivne
Rh(+), dok osobe koje na svojim eritrocitima nemaju Rh aglutinogene su Rh
negativne Rh (-). U krvnoj plazmi Rh (+) i Rh (-) osoba nema priroenih aglutinina, a
do sinteze Rh aglutinina dolazi imunizacijom Rh (-) osobe sa eritrocitima Rh (+9
osobe.

Hemolitika bolest novoroenadi:

Do problema moe doi ako je majka Rh (-), a dijete u trbuhu Rh (+. Manje koliine
fetalne krvi mogu dospjeti u krvotok majke i u njemu se stvoriti anti Rh aglutinini kao
reakcija na to mijeanje krvi. Anti Rh aglutinini mogu ui u krvotok djeteta i razoriti
eritrocite. Kako bi se nadoknadile velike koliine unitenih eritrocita u kotanoj sri se
stvaraju elektroblaste s jezgrom koje jo nisu zrele te se bez da su zrele otputaju u
krv djeteta pa se bolest zove jo i fetalna eritroblastoza. Hemoglobin koji se
oslobodi iz raspalih eritrocita pretvara se u bilirubin koji kod novoroenadi uzrokuje
uticu. Danas se taj problem rjeava davanjem aglutinina protiv Rh aglutinina.

Poremeaji krvi:

Anemija:

Smanjena koliina hemoglobina u krvotoku dovodi do smanjene koliine prijenosa
kisika u krvotoku. Simptomi su bljedoa, umor, slabost, nesvjestica, gubitak daha i
lupanje srca.

Sideropenina anemija je anemija koja se javlja dok u organizmu nema dovoljno
eljeza.

Perniciozna anemija je anemija koja se javlja ako u tijelu nedostaje vitamina B
12
i/ili
B
9
pa se proizvede premalo eritrocita u kotanoj sri ili se proizvedu defektni eritrociti.

O

Nema aglutinogena A ili B

Anti B aglutinin

Anti A aglutinin
Anemija srpastih stanica je anemija koja se oituje kao nasljedna bolest krive
sinteze hemoglobina HbS.

Hemolitika anemija ja anemija u kojoj se eritrociti raspadaju bre nego to se
stvaraju i posljedica toga je smanjen broj eritrocita u krvi.

Leukemija:

Leukemija je rak bijelih krvnih stanica. Karakterizira je nenormalan rast i razvoj
limfocita ili neutrofilnih leukocita.

Limfatina leukemija je nenormalan rast limfocita.

Mijeloina leukemija je nenormalan rast neutrofilnih leukocita.

Leukopenija je smanjen broj leukocita u krvi.

Limfopenija je smanje broj limfocita u krvi.

Leukocitoza je stanje poveanog broja leukocita u krvi.

Limfocitoza je stanje smanjenog broja limfocita u krvi.

Krvarenje ili hemoragonija:

Jedna od najpoznatijih hemoragoninih bolesti je hemofilija. Zbog hemofilije krv se
ne moe zgruavati jer nedostaje antihemofilijski globulin faktor VIII.

Trombocitopenija:

Trombocitopenija je bolest smanjene koliine krvnih ploica trombocita u krvi.

Stvaranje krvnih stanica:

Hematopoeza je stvaranje krvnih stanica.

Glavna krvotvorna tkiva su:
- kotana modina
- prsna lijezda (timus)
- slezena
- limfni vorovi

Eritropoetski organi: kotana modina, dio slezene i jetra.
Limfopoetski organi: timus, limfni vorovi i dio slezene
Granulopoetski organi: slezena, kotana modina
Trombopoetski organi: kotana modina

Kotana modina:

Nalazi se u upljinama dugih kosti. Razlikujemo crvenu, utu u elatinastu modinu.
Crvena je krvotvorno tkivo. U kotanoj modini nastaju eritrociti, megakariociti i
granulociti.

Timus:

Prsna lijezda smjetena u prsnoj upljini iznad dunika i srca. U njemu se stvaraju
limfociti.

Slezena:

U slezeni se stvaraju eritrociti, granulociti, monociti i plazma stanice.

Limfni vorovi:

Limfni vorovi imaju obrambenu ulogu i stvaraju limfocite.

Stvaranje krvnih stanica:

Kotana modina Timus Slezena Limfni vorovi
Eritrociti - -
Trombociti -
Granulociti - -
Limfociti - -
Monociti -

Krvne stanice i ploice:

ERITROCITI

LEUKOCITI

LIMFOCITI

TROMBOCITI

GRANULOCITI

MONOCITI

NEUTROFILNI

EOZINOFILNI
BAZOFILNI
Bolesti krvotvornih organa:

Policitemija:

Policitemija je povean broj crvenih krvnih stanica. Simptomi su poveana slezena,
vrtoglavica, glavobolja.

Mijelom:

Nekontrolirano mnoenje plazma stanica to uzrokuje:
- poremeaj proizvodnje drugih krvnih stanica
- prevelik broj plazma-stanica
- nastanak nefunkcionalnih plazma stanica

Aplastina anemija:

Smanjena proizvodnja eritrocita u kotanoj modini.

SRCE I KRVOILNI SUSTAV

Krvoilni sustav se sastoji od:
- srce
- arterije
- vene
- kapilare

Srce:

Srce je teko oko 300 g. Smjeteno je izmeu dva pluna krila unutar opne osrja
ili perikarda. Izmeu srca i osrja se nalazi tekuina.

Graa srca:

Srce je podijeljeno na lijevu arterijsku i desnu vensku polovicu. Srce na svakoj
polovici ima pretklijetku (atrij) i klijetku (ventrikul). Izmeu pretklijetka i klijetka nalaze
se srani zalisci (valvule). Na desnoj strani srca nalaze se tri zaliska, dok se na lijevoj
strani srca nalaze dva zaliska izmeu pretklijetke i klijetke.

Iskoritena krv dolazi iz tijela pomou gornje i donje uplje vene u desnu pretklijetku.
Iz desne pretklijetke krv ulazi u desnu klijetku. Iz desne klijetke krv ulazi u plua
pomou plunih arterija. U pluima krv se obogati kisikom i pomou plunih vena krv
ulazi u lijevu pretklijetku srca. Iz lijeve pretklijetke krv ulazi u lijevu klijetku. Iz lijeve
klijetke pomou aorte odlazi u tijelo.

PLUNO
KRILO

L. K.

G. I D.
UPLJA
VENA

PLUNE
VENE

AORTA

PLUNE
VENE

PLUNA
ARTERIJA

D. K.

L. PK.

D. PK.

TIJELO

SRCE
GRAA SRCA
Nutritivni krvotok:

Nutritivni krvotok je krvotok koji opskrbljuje miokard tj. srani mii. Sastoji se od dvije
male srane arterije i dvije male srane vene, arterije izlaze odmah iz poetnog dijela
aorte.

Rad srca:

Srce je mii koji kontrahira tj. stee se i relaksira.
- kontrahira i relaksira oko 70 puta u minuti
- za vrijeme jedne kontrakcije u krvotok utisne oko 70 ml
- ta jedna kontrakcija se zove udarni volumen srca
- sve kontrakcije u minuti su minutni volumen srca
- minutni volumen srca iznosi oko 4900 ml / min

Sredita za rad srca:

Postoji primarno sredite u desnoj pretklijetki i ono se zove sinus-atrijski vor. Radi
se o tome da na miokardu postoje specijalizirane stanice propusnije za ione natrija.
Kako ioni prodiru u S-A vor, stanice u voru postaju pozitivno nabijene. Onda se
ukljuuje natrij/kalij crpka koja izbacuje viak iona natrija pa sredite postane
negativno nabijeno.

Prilikom depolarizacije S-A vora elektrini puls se iri po srcu podraujui obje
pretklijetke i drugo, sekundarno sredite za rad srca. Drugo sredite nalazi se izmeu
atrija i ventrikula i zove se atrioventrikularni vor. Kada elektrini puls doe do
A-V vora, on se depolarizira, a puls dalje putuje kroz sam vor tj. Hissov snop i
Purkinjeova vlakna i dolazi do desne i lijeve klijetke.

Samom depolarizacijom nekog dijela srca, taj dio se kontrahira. Kada elektrini puls
zahvati pretklijetke tj. S-A vor koji se nalazi u pretklijetkama, one se kao i vor
depolariziraju. Tj. steu. Prolaskom tog vala, one se ponovno repolariziraju tj.
relaksiraju. Val dalje zahvaa A-V vor tj. klijetke koje se depolariziraju i kontrahiraju i
nakon prolaska elektrinog impulsa klijetke i sredite se repolariziraju i klijetke se
relaksiraju.

Prvo se steu pretklijetke i to se zove sistola atrija pa se sa malim zakanjenjem
steu i klijetke i to se zove sistola ventrikula.

Mali dio elektrinih impulsa e doi i do povrine tijela pa ih moemo biljeiti
elektrokardiografom, a takvo biljeenje zovemo elektro-kardiogramom ili EKG.


P depolarizacija oba atrija
QRS depolarizacija ventrikula
T repolarizacija ventrikula
QRS repolarizacija atrija

Simpatikus ubrzava rad srca, parasimpatikus usporava rad srca. Ubrzanje se
zasniva na izluenju noradrenalina, dok usporavanje rada srca na neurohormonu
acetilkolinu.

Bolesti srca:

Koronarna skleroza:

Masne naslage nastaju u koronarnim arterijama ili moe doi do ugruka u
koronarnim arterijama pa se zove koronarna tromboza.

Angina pektoris:

Bol koja se javlja kada miokard ostane bez kisika tj. kada koronarne arterije ne mogu
dovesti dovoljno kisika do sranog miia.

Stenoza:

Zadebljanje sranih zalisaka.

Insufijencija:

Nepotpuno zatvaranje sranih zalisaka.

Poremeaj sranog ritma:

Tahikardija je poveanje broja otkucaja sa 70 na 100 u kratkom roku.

Bradikardija je minutni volumen srca ispod 60.

T P
PQ
T
QT
QRS
ST
R
Puls ili bilo je pulsiranje arterija koje se osjeti pribliavanjem arterija povrini koe.

Krvni tlak:

Sistoliki tlak je maksimalan tlak koji se javlja ulaskom krvi u sam poetak aorte,
dok je dijastoliki tlak minimalan tj. tlak u arterijskim ilama.

Normalan tlak iznosi 16/10.7 kPa (kilopaskala) ili po staroj mjeri 120/80 mmHg. Krvni
tlak na ulasku u srce je izjednaen sa atmosferskim tlakom.

Hipertenzija:

Hipertenzija je visoki krvni tlak tj. povieni arterijski tlak. Lijei se beta-blokatorima
koji smanjuju sistolu srca, diureticima koji oslobaaju tekuinu iz tijela preko bubrega
ili vazodilatorima kojima se ire male krvne ilice.

Hipotenzija:

Hipotenzija je niski krvni tlak.

Bolesti:

Ateroskleroza:

Ateroskleroza je ovapnjenje ila.

Kolesterol:

Spoj bitan u izgradnji kompleksnih masnih slojeva u tijelu. Normalan udio kolesterola
u tijelu je od 3.65 do 6.70 mmol/L. Ne bi bio toliko tetan sam po sebi da na sebe ne
vee estice razliitih masti i bjelanevina (lipoproteine).

Lipoprotein male gustoe (LDL) prenosi kolesterol iz jetre u ostale dijelove tijela, ali
se dio kolesterola nataloi u stijenakama ila to pridonosi nastanku ateroskleroze.

Lipoprotein velike gustoe (HDL) i lipoprotein vrlo male gustoe (VLDL)
uklanjanju kolesterol iz krvi i prebacuju uz miie ili jetru. Viak HDL-a i VLDL-a vraa
se u jetru iu pretvara u LDL.

Tromboza:

Tromboza je nakupljanje tromba u oteenim krvnim ilama te njihovo zaepljenje,
dok je u pluima nakupljanje embolusa pa se zove pluna embolija.

DINI SUSTAV

Gornji dini putovi:
- nos
- drijelo
- grkljan

Donji dini putovi:
- dunik
- dunica
- dva pluna krila s poplunicom

Dunik:

Dunik je dug oko 12 cm , a grana se na lijevu i desnu dunicu. Izgraen je od
prstenaste hrskavice,

Plua:

Lijevo pluno krilo se sastoji od dva renja, dok se desno pluno krilo sastoji od tri
renja. Pluna krila zajedno tee oko 1.2 kg.

Svako pluno krilo obavijeno je poplunicom, tankom dvolisnom opnom. Prednja
poplunica nalazi se prislonjena uz unutarnju stranu rebra, dok se stranja
poplunica nalazi prislonjena uz rebra, a izmeu se nalazi tekuina. Opne poplunice
se meusobno spajaju zbog adhezijskih sila i na taj nain plua prate gibanje prsnog
koa.

Bronhioli:

Zavrni dijelovi dunica u obliku proirenih mjehuria (alveola). Plua odrasle osobe
imaju oko 300 milijuna alveola.

Fizioloki procesi:

U muka plua stane oko 6000 mL, dok u enska oko 4200 mL zraka, tako da je kod
mukarca od 6000 mL zraka 1200 mL kisika, dok kod ena 840 mL. U minuti
udahnemo prosjeno 12 puta, te je od toga dini volumen 500 mL zraka, dok je 6000
mL minutni volumen disanja.

Prijenos kisika i hemoglobin:

97% kisika se prenosi iz alveola u okolna tkiva vezan uz hemoglobin koji ima
sposobnost vezanja kisika na ion eljeza, dok se 3% posto prenosi otopljen u krvnoj
plazmi.

Osnovni zakon prenosa kisika je zakon difuzije, tj. prenoenje kisika s podruja vee
na podruje manje koncentracije. Taj koncentracijski gradijent vlada u alveolama
izmeu alveolarnog prostora i eritrocita u kapilarama, te u tkivima izmeu eritrocita i
tkivnih stanica.
Hemoglobin:

Formula
Hb
4
O
8

U 5 litara krvi u ovjekovom tijelu nalazi se oko 600 do 800 g hemoglobina, tako da
se u jednoj litri nalazi oko 150 g hemoglobina. Tih 150 g hemoglobina moe prenijeti
oko 200 mL istog kisika.

Oksigenirana krv:

Oksigenirana krv je krv koja transportira kisik i tee u arterijama u velikom optoku
krvi, te se iz te krvi iskoristi oko 25% kisika tako da se u venskoj krvi nalazi jo 150
mL priuvnog kisika.

Deoksigenirana krv:

Deoksigenirana krv je krv koja tee venama u malom krvnom optoku te je reducirana
tj. u njoj ima 150 mL kisika kojih je ostalo od 200 mL kisika oksigenirane krvi.

Izmjena ugljikovog dioksida (CO
2
):

Ugljikov dioksid prelazi iz stanica u vensku krv u velikom optoku. Transportira se na
tri naina:
- 7% fiziki otopljen u krvnoj plazmi
- 23% vezan u globinski dio molekule hemoglobina (karbaaminohemoglobin)
- 70% u obliku karbonatne kiseline (H
2
CO
3
)

Nastanak karbonatne kiseline:

H
2
O + CO
2
> H
2
CO
3

Parcijalni tlak:

Izmjena plinova u pluima nastaje zbog razlike u parcijalnim (pojedinanim)
tlakovima izmeu kisika i ugljikovog dioksida (p O
2
i p CO
2
) izmeu alveole i
alveolarnih kapilara.

Mehanika disanja:

Disanje se odvija podraivanjem dijafragme i meurebrenih miia elektrinim
impulsima koji dolaze iz sredita u mozgu. Pri udisaju se meurebreni miii ire, a
dijafragma sputa u smjeru prema trbunoj upljini, dok se pri izdisaju meurebreni
miii steu, a dijafragma se die u smjeru prema prsnoj upljini. U vrijeme udisaja
tlak se sputa te atmosferski tlak prelazi s mjesta vee na mjesto manje
koncentracije.

Regulacija disanja:

Disanje reguliraju neuronske stanice smjetene preteito na podruju produene
modine i te stanice ine respiracijsko disanje.

Promjena krvotoka i disanja prilikom roenja:

Oksigeniranu krv u plod donosi pupana (umbilakalna) vena i to u donju uplju venu
ploda. Od tamo krv prelazi u desnu pretklijetku iz koje samo dio krvi prelazi u desnu
klijetku, pa plunom arterijom prema pluima. Manji dio krvi iz desne pretklijetke
skree u aortu kroz privremeni prolaz, dok vei dio krvi iz desne pretklijetke skree
kroz ovalni procjep izmeu dvije pretklijetke u lijevo srce koje ga potisne u aortu. U
desnu pretklijetku se vraa deoksigenirana krv pa dolazi do mijeanja oksigenirane i
deoksigenirane krvi. S dvije pupane arterije odvodi se deoksigenirana krv u
posteljicu na proiavanje i novo oksigeniranje krvi.

Pri poroaju presijecanjem pupane vrpce dolazi do presijecanja pupane vene i
pupanih arterija i time se prekida dovod zraka djetetu te naglo raste koliina
ugljikovog dioksida. Plodova voda se istisne iz djetetovih plua prolaskom kroz
poroajni kanal. Zbog sve vee koncentracije ugljikovog dioksida u krvi djeteta
prorade centri u mozgu koji daju uputu da se udahne.

Poroajem se zatvara privremen otvor izmeu lijeve i desne pretklijetke i sva krv se
preusmjerava prema plunim arterijama tj. prema pluima kako bi se u njima
oksigenirala, a ne vie u posteljici. Procjep ili privremeni prolaz se zatvara jer se
lijeva pretklijetka pone puniti krvlju i u njoj rasti tlak.

PUPANE
ARTERIJE

PUPANA
VENA

PLUNO
KRILO

L. K.

G. I D.
UPLJA
VENA

PLUNE
VENE

AORTA

PLUNE
VENE

PLUNA
ARTERIJA

D. K.

L. PK.

D. PK.

TIJELO

SRCE
POSTELJICA
Bolesti dinog sustava:

Akutni bronhitis:

Kutni bronhitis je uzrokovan upalom sluznice glavnih dinih putova, bronha i
bronhijola.

Kronini bronhitis:

U kroninom bronhitisu zbog nadraivanja dinih putova vanjskim imbenicima,
bronha i bronhijola odebljaju to dovodi do oteanog disanja.

Emfizem plua:

Oteenje alveola u pluima.

Upala plua:

Upala plua je uzrokovana infekcijom neke vrste bakterije, virusa i mikoplazmi.
Najei tip je bakterijska upala plua uzrokovana pneumokokom. Alveole su pune
tekuine i krvi to smanjuje difuziju kisika u krv.

Rak plua:

Dim cigareta oteuje sluznice dunika, a te su stanice poetni stupanj razvoja
tumora. Tumor raste i iri se na plua, dok krv prenosi stanice tumora na druge
dijelove tijela pa nastaju sekundarni tumori.

Tuberkuloza plua (TBC):

Tuberkulozu plua izaziva bacil Mycobacterium tuberculosis.

IMUNOLOKI SUSTAV

Na organizam mogu napasti patogeni mikroorganizmi, a tijelo se brani tehnikom
raspoznavanja tueg od vlastitog tj. raspoznavanja u razlici grae bjelanevina.

Antigen:

Antigen je tvar koja uzrokuje pokretanje imunoloke reakcije jer tijelo nije prepoznalo
svoju bjelanevinastu strukturu, nego neku drugu. to je antigen tj. njegova
molekulska masa vea to e biti vea imunoloka reakcija.

Mjesto prepoznavanja antigena u domainu su limfoidni organi, kod kojih stanice u
limfnim vorovima imaju najznaajniju ulogu stvaranja tj. sinteze specifinih
protutijela.

Protutijela:

Obrambene bjelanevine koje stvara organizam kao odgovor na antigene.

IMUNOST

NESPECIFINA
priroena

SPECIFINA
steena

NESPECIFINA
IMUNA TIJELA

SPECIFINA
IMUNA TIJELA

aktivno

pasivno

ENZIMSKI SUSTAVI

FAGOCITI

NESPECIFINA
PROTUTIJELA

CELULARNA
STANINA

T-LIMFOCITI

HUMORALNA
SERUMSKA

B-LIMFOCITI

PLAZMA STANICE

IMUNOGLOBINI
Imunost:

Imunost je priroena ili steena fizioloka sposobnost organizma da se obrani.
Imunosni sustav je dio krvotvornog sustava, a ine ga:
- stanice u funkciji obrane tijela od infekcije
o fagociti (mikrofagi i makorofagi)
o limfociti
- imunosna tkiva
- imunosni organi:
o timus
o kotana modina
o slezena
o limfni vorovi

Sredinji organi imaju prvu ulogu u proizvodnji i raseljavanju stanica znaajnih za
obranu tijela, dok su se periferni organi razvili pod utjecajem primarnih organa.

Sredinji organi:
- timus
- kotana modina

Periferni organi:
- slezena
- limfni vorovi
- limfatiko tkivo

Otpornost tijela na patogene imbenike zasniva se na tri osnovna naina djelovanja:

1. fagocitoza (prodiranje i enzimatska razgradnja mikroorganizama)
2. izravno razaranje stranih stanica ve postojeim protutijelima (nespecifina ili
priroena imunost)
3. stvaranje specifinih protutijela i stanica usmjerenih protiv odreenog antigena

Postoje dvije osnovne vrste stanica specijalizirane za unitenje antigena:
- fagociti
- limfatike stanice

Fagociti:

Fagociti ulaze u proces fagocitoze tj. unosa krutih estica i mikroorganizama u
stanicu. Fagociti mogu prodrijeti izmeu 5 i 25, ali i do 100 mikroorganizama. Zato ih
prema mogunostima provoenja fagocitoze nazivamo mikrofagima i makrofagima.
Dok fagocit uvue patogeni mikroorganizam, on bude probavljen probavnim
enzimima lizosoma.


Opis gornjeg procesa:

Kada se strana patogena tvar priblii fagocitu on ju procesom fagocitoze uvue u
sebe. U njemu se nalaze tvorbe lizosomi koji u sebi nose enzime razgradnje. Kada
fagocit uvue strano tijelo u sebe i u potpunosti ga obavije, nastane fagosom, tj.
mjehuri u kojem se nalazi to strano tijelo. Lizosom doe do fagosoma i u njega
ispusti svoje enzime. Enzimi razgrade strano tijelo.

Stanice koje imaju vanu ulogu u fagocitozi su neutrofilni leukociti koji osiguravaju
glavnu obranu tijela protiv infekcije tijela.

Limfatike stanice:

U limfatine stanice su ukljueni svi razvojni oblici limfocita (stanice koje nose
specifinu imunost). To su limfociti B, T i 0.

Limfociti T su nositelji stanine imunosti . Limfociti 0 su stanice ubojice. Limfociti B su
nositelji humoralne imunosti jer u kontaktu sa protutijelima sazrijevaju u plazma
stanice koje proizvode protutijela tj. bjelanevina zvanih imunoglobini (Ig). Poznato
je pet vrsta imunoglobina u obrambenom sastavu tijela: IgA, IgD, IgE, IgG i IgM.

Protutijelo:

Protutijelo se sastoji od etiri bjelanevinasta lanca meusobno povezanih
bisulfidnim mostovima (S-S-) od kojih su dva maja i dva vea. Lanci manje relativne
molekulske mase su laki lanci, a lanci vee relativne molekulske mase su teki
lanci. Svaki lanac sastoji se od dva funkcionalno razliita dijela. Konstantni dio
zajedniki je dio, dok je drugi dio varijabilni dio koji se sintetizira u plazma stanicama
nakon podraaja sa odreenim antigenom. S varijabilnim dijelom protutijelo e se
vezati za antigen i stvoriti kompleks antigen-protutijelo.

Strana tvar

Endocitoza

Fagosom

Lizosom

Fagocitosom

FAGOCIT

Ostaci stranog tijela

Enzimi

Imuna memorija:

Nakon to se stvore protutijela tj. imunoglobini podraivanjem B-limfocita nekom
vrstom antigena, ta protutijela ostaju od nekoliko mjeseci pa do nekoliko godina to
organizmu omoguuje imunu memoriju. Takav tip obrane tijela sa imunom
memorijom nazivamo sekundarnom reakcijom, jer se tijelo ve prije branilo od tih
antigena.

Priroena i steena imunost i imunoloka reakcija:

Priroena imunost je otpornost organizma na razliite antigene, a antitijela za te
antigene su ve priroena.

Steena imunost je oblik otpornosti organizma koja nastaje nakon unosa antigena u
organizam. Unosom antigena se pokree imunoloka reakcija. Postoje dva osnovna
oblika steene imunoloke reakcije:
- nakon podraaja antigenima organizam stvara protutijela i to je humoralna
imunost
- nakon podraaja antigenima organizam stvara veliki broj limfocita i to se
zove stanina imunost

Aktivno i pasivno steena specifina imunost:

Aktivno steena specifina imunost je imunost koja nastaje kada organizam sam
stvara protutijela, relativne limfocite-T i dr. U kontaktu sa antigenom. Aktivna imunost
moe biti steena prirodnim putom u kojem osoba preboli neku zaraznu bolest ili u
kojem je osoba zaraena, ali ne oboli jer ve ima spreman protutijela. Umjetni put je
oblik steene aktivne imunizacije izazvane cijepljenjem.
Specifina pasivna imunost steena prirodnim putem omoguena je prolaskom
protutijela iz krvotoka majke kroz posteljicu u krvotok zametka.

Imunoloka reaktivnost prema stranim transplantantima:

Nakon to u domaina tj. organizam presadimo neki transplatant dolazi do
imunoloke reakcije i stvaraju se senzibilizirani T-limfociti koji unitavaju stanice
transplatanta, a tim i sam transplatant.

BISULFIDNI MOSTOVI
LAKI LANAC
TEKI LANAC

GRAA
IMUNOGLOBINA
Bolesti imunolokog sustava:

Postoje tri glavne vrste imunolokih bolesti:

1. Imunoinkompetencija koja je uzrokovana manjkavom djelatnou stanica
imunolokog sustava
2. stanja u kojima su poremeene imunoloke reaktivnosti (hipersenzitivnost)
3. tumori imunolokog sustava

Imunokompetencija (imunodeficijencija):

Nesposobnost organizma da se brani od infekcije, a najei su uzroci:
- limfom (maligni tumor limfnih vorova)
- mijelom
- Hodginkova bolest (tumor limfnih vorova)

Sindrom steene imunodeficijencije (AIDS):

U sindromu steene imunodeficijencije smanjuju se brojevi limfocita u limfatikim
organima, broj zrelih T-limfocita te broj protutijela. Nastaju promjene poput poveanih
limfnih vorova, krvarenje iz sluznice, uestali proljevi, groznica, umor, promjene na
koi, smanjenje tjelesne teine, razne pratee oportunistike infekcije (npr. upala
plua, upala modanih ovojnica, gljivine bolesti i tumori).

Uzronik je HIV, retrovirus koji napada T-limfocite, nositelje stanine imunosti.

Imunoloka hipersenzitivnost:

Alergijske reakcije:

Alergijske reakcije se deavaju zbog imunoloke reakcije organizma na neke
alergene. Tijekom alergijske reakcije tijelo isputa tvar histamin, a on izaziva
prekomjerno isputanje sluzi, suzenje oi, curenje nosa, itd. Ako neka osoba unese
preveliku koliinu alergena u sebe (npr. penicilin) moe doi do anafilaktikog oka,
guenja i smrti.

Alergijska reakcija moe biti potpuna ili lokalna. Lokalna reakcija se javlja na koi
(npr. kod testiranja na alergije). Na dijelu koe na koji se stavi alergen nastane crveni
otoi koji svrbi koprivnjaa (urtikarija).

esti oblik alergijske reakcije jest astma. Zbog osloboenja velike koliine histamina
oslobaa se sluz, steu se miii dinih putova i disanje je oteao. Oblik kone
preosjetljivosti moe biti i ekcem.

Danas se neke alergijske reakcije lijee lijekovima antihistaminicima i kalcijem.

Imunoloki sustav i tumori:

Tijelo reagira na izrasline tumora jer se na njegovim membrana nalaze specifini
tumorski antigeni koji su strani domainu tj. organizmu.
PROBAVNI SUSTAV

Uloga probavnog sustava:

- preradba hranidbenih tvari u jednostavne graevne jedinice
- apsorbacija zaliha energije iz hranidbenih tvari
- odstranjivanje nepotrebnih i tetnih produkata prehrane iz tijela

Graa probavnog sustava:

Usta:

Usta ine gornja i donja usna i zubi. Prednji zubi sjekutii i onjaci kidaju i trgaju,
a stranji zubi predkutnjaci i kutnjaci drobe i melju.

Postoje tri para lijezda slinovnica:
- podune (parotidne)
- podviline (submandibularne)
- podjezine (sublingvalne)

na dan izluuju od 1 do 1.5 L sline, pH vrijednosti 5.6-7.6. u slini se nalazi vaan
probavni enzim ptijalin koji razgrauje krob u maltozu i glukozu, i to oko 70% ve u
ustima.

Jezik:

Na jeziku se nalaze receptori za ustanovljivanje okusa, topline, dodira i boli. Postoje
etiri primarna okusa:
- kiselo
- slano
- gorko
- slatko

Zubi:

Zubalo ovjeka sastoji se od 32 zuba, 16 zuba na gornjoj i 16 zuba na donjoj vilici.
Zadnja etiri zuba, umnjaci, se razvijaju tek oko 21. godine, nekima nikada.

Svaki zub nalazi se u svojoj zubnoj upljini (alveoli).

JEZIK

GORKO
KISELO
SLANO
SLATKO
Zub je graen od tri osnovna dijela:
- vanjski (kruna)
- srednji (vrat)
- unutarnji (korijen)

Slojevi zuba izvana prema unutra su:
- caklina
- zubnina (dentin)
- cement
- u samom sreditu se nalazi srika (pulpa)

Zubi su podijeljeni u etiri skupine:
- sjekutii 8 zuba
- onjaci 4 zuba
- predkutnjaci 8 zuba
- kutnjaci 12 zuba

Djeje zubalo ima 20 zuba. 8 sjekutia, 4 onjaka i 8 kutnjaka.

Gutanje:

Prilikom gutanja zatvara se epiglotis kako bi sprijeio odlazak hrane u nosnu upljinu
ili dunik.

Jednjak:

Jednjak je dug oko 23-25 cm te poloen izmeu drijela i eludca. Na kraju jednjaka
tj. poetku eludca nalazi se prstenasti-kardijaki mii (sfinkter).

KORIJEN
VRAT

KRUNA
PULPA
ZUBNO MESO
DENTIN

CAKLINA
IVAC KRVNE ILE
CEMENT
Probava:

Probava u eludcu:

Volumen eludca je oko 1200 do 1500 ml. Sastoji se od:
- ulazni dio kardija
- tijelo eludca
- izlazni dio (vee se na dvanesnik)
- na izlazu iz eludca nalazi se pilorini sfinkter

U stijenci eludca su raznolike lijezde koje dnevno lue do 2000 ml probavnih
sokova i sluzi. Probavni sokovi sastoje se od probavnih enzima i kloridne kiseline. Od
enzima je najvaniji pepsin. On se lui u inaktivnom obliku pepsinogenu te se
aktivira u prisustvu kloridne kiseline. Pepsin probavlja bjelanevine, a najaktivniji je
u kiselom okruenju. Probava bjelanevina u eludcu traje od 2 do 3 sata.

Kloridnu kiselinu lue obloene stanice u sluznici eludca. Meu ostalim, luenje
kloridne kiseline je potaknuto probavnim hormonom gastrinom.

Sporedne lijezde gastrinih lijezda lue sluz (mukozu) koja oblae eludanu
stjenku te je na taj nain titi.

U eludcu se lue i male koliine eluane lipaze, enzimi za razgradnju masti.

Pilorusni dio eludca lui unutarnji faktor koji omoguuje pravilnu i dovoljnu
apsorpciju vitamina B
12
u tankom crijevu.

Tripsinogen
Kimotripsinogen
Prokarboksipolipeptidaza
GUTERAA
KRVOTOK
B12
Izluuje se vitamin B
12

Unesena bjelanevina se razlae na albumoze i
peptone pod utjecajem pepsina
Hormon gastrin potie
luenje HCl-a
HCl se izluuje
Unesena bjelanevina
Pepsinogen prelazi u
pepsin pod utjecajem
HCl
Kimotripsin
Tripsin
Karboksipolipeptidaza
Albumoza i peptoni se
razlau na polipeptide
i dipeptide
eluani sok
Peptidaza
Aminopeptidaza
Dipeptidaza
Prolinaza
Prolidaza
Aminokiseline
Enterokinaza
Probava u tankom crijevu:

Tanko crijevo se sastoji od:
- poetni dio dvanesnik
- srednji dio jejunum
- krajnji dio ileum

Ukupna duina tankog crijeva je oko 5 do 6 metara, unutarnja povrina je oko 19 m
2
,
u zbroju sa povrinom resica na povrini crijeva, unutarnja povrina crijeva se
procjenjuje na 300 m
2
.

lijezde tankog crijeva su:

Brunnerove lijezde nalaze se na poetnom dijelu dvanesnika i lue sluz koja titi
crijevnu stjenku od probavnih sokova.

Liberkhnove kripte lijezde koje se nalaze na povrini crijeva i lue oko 2000 mL
sluzi i crijevnog sekreta dnevno.

Guteraa:

Guteraa je duga oko 15 cm i teine od 70 do 90 grama. Guteraa je najvei
proizvoa probavnih sokova koje isputa u dvanesnik.

Graa guterae:

1. stanice osnovnog ljezdanog parenhima (sintetiziraju probavne enzime)
2. alfa stanice i beta stanice Langerhansovih otoia (lue hormone glukagon
i inzulin)

Guteraa je egzokrina i endokrina lijezda.

Guteraa dnevno proizvede od 500 do 1500 mL guteriinog soka, a pH je izmeu
7,1 i 8,3. guteriin sok sadrava vodu, hidrogen-karbonatne ione i razliite probavne
enzime.

Hidrogen-karbonatni ioni (HCO
3
-
) imaju zadau neutralizaciji humusa prispjelog iz
eludca, a s time neutraliziraju i kloridnu kiselinu prema slijedeoj jednadbi:

HCl + NaHCO
3
> NaCl + H
2
CO
3

Enzimi za razgradnju:
- ugljikohidrati pankreasna amilaza
- masti pankreasna lipaza

Kretanje crijeva:

Hrana se u tankom crijevu probavlja 4-5 sati.

Enzimatska razgradnja pojedinih tvari u dijelovima ovjekova probavila:

PROBAVILO UGLJIKOHIDRATI MASTI BJELANEVINE
USTA
(pH=6-7)
PTIJALIN --- ---
DVANESNIK
(pH=8)

AMILAZA
LIPAZA
TRIPSIN
KIMOTRIPSIN
KARBOKSIPO-
LIPETIDAZA
U
(pH=7.8)
--- UNE SOLI ---
TANKO CRIJEVO

(pH=8)

SAHARAZA
MALTAZA
IZOMALTAZA
LAKTAZA
LIPAZA
AMINOPOLI-
PEPTIDAZA
DIEPEPTIDAZA
ELUDAC
(pH=1-3.5)
AMILAZA LIPAZA PEPSIN

Debelo crijevo:

Debelo crijevo je dugako oko 1.5 do 2 metra.

Graa debelog crijeva:
- poetni dio
- slijepo crijevo
- kolon
- mar

Aktivnost debelog crijeva sastoji se od primanja humusa iz tankog crijeva,
reapsorcije vode i minerala te bakterijskog truljenja ostataka.

Debelim crijevima treba oko 12 do 24 sata da cijeli sadraj proe kroz njih.

Bolesti usta:

Herpes simplex:

Uzrokovan virusom koji stvara bolne mjehurie na usnici.

Usni irovi:

Usni irovi su ute mrlje crvenih rubova osobito osjetljivi na kiselu, slatku i paprenu
hranu.

Tumori jezika i usta:

Tumori, benigni ili maligni, najee poinju pojavom ira koji raste i nagriza okolno
tkivo. Stanice malignog tumora ire se na jezik . za lijeenje se koristi kemoterapija ili
kirurko odstranjivanje.

Bolesti eluca:

Gastritis:

Gastritis je upala eluane ovojnice. Uzroci mogu biti mnogi, od hrane, pia do
lijekova.

ir eluca:

ir na elucu je ozlijeeno mjesto na sluznici eluca.

Bolesti crijeva:

ir dvanesnika:

ir dvanesnika je ozlijeeno mjesto na sluznici dvanesnika. Najei je uzrok
djelovanje kloridne kiseline. Ne zahtijeva obveznu kirurku intervenciju.

Zapletaj crijeva:

Nastaje paraliza crijeva sa nakupljanjem himusa i plinova u tom segmentu crijeva.
Moe doi do propadanja tkiva zbog nemogunosti obavljanja normalnih funkcija
krvotoka (nekroze).

Upala crvuljka:

Upala crvuljka nastaje zbog zastoja crijevnog sadraja u upljini crvuljka.

METABOLIKI SUSTAV

Reakcije u kojima se iz osnovnih graevnih jedinica koje smo preteito uzeli hranom
sintetiziraju molekule koje izgrauju nae tijelo nazivamo anabolinim reakcijama, a
reakcije kojima dobivamo energiju za rad stanica razgradnjom hrane zovemo
kataboline reakcije.

Hrana kao izvor energije:
- ugljikohidrati
- bjelanevine
- masti
- minerali
- vitamini
- voda

Hrana se prije ulaska u stanicu razgradi na osnovne graevne jedinice:
- monosaharidi
- aminokiseline
- masne kiseline
- glicerol

Pri razgradnji hrane dolazi do oslobaanje energije koja se sprema u obliku ATP-a.

ATP se sastoji od riboze, adenina i tri fosfatne skupine. Dvije zadnje skupine vezane
su za molekulu vezama bogatim energijom koja za svaku vezu iznosi oko 30.6 kJ pri
standardnim uvjetima, dok u okolini poviene temperature energija iznosi 50.2 kJ.
Prema tome. Odvajanjem svake fosfatne skupine od molekule oslobaa se 50.2 kJ.

Metabolikom razgradnjom masti, ugljikohidrata i bjelanevina oslobaa se toplinska
energija.

Kalorimetar:

Kalorimetar je ureaj kojim mjerimo energetsku vrijednost hrane, odnosno
kalorimetrijskom bombom. Osuena izdrobljena hrana pali se uz prisustvo kisika i
osloboena toplina se preraunava u J (dule), osnove jedinice za energiju.

Tijelo troi energiju i tijekom samog mirovanja ili spavanja i taj dio utroene energije
nazivamo bazalnim metabolizmom. Bazalni metabolizam troi onoliko energije
koliko je potrebno ovjeku za odravanje osnovnih ivotnih funkcija. Radni
metabolizam je metabolizam koji troi energiju tijela na svakodnevne ovjekove
aktivnosti poput hodanja i slino. Osoba od 70 kila u 20-tim godinama dnevno potroi
od 10 do 12 MJ (megadul) energije. Tako je primjerice trudnicama potreban unos
hrane puno vee energetske vrijednosti od prosjeka i unos esencijalnih

ATP (adenozin - trifosfat)
aminokiselina, jer tijekom trudnoe bez dostatne koliine esencijalnih aminokiselina
mogu se sintetizirati defektne bjelanevine koje mogu uzrokovati kretenizam kod
djeteta.

Potreba za ionima i vitaminima:

Nedostatak:
- eljezo
o anemija
- jod
o guavost
- kalcij
o rahitis
- vitamin A
o nona sljepoa i promjene na epitelnim stanicama
- B - kompleks
o Razne metabolike bolesti i promjene
- vitamin C (hipovitaminoza)
o skorbut
- vitamin D
o rahitis
- vitamin E
o odravanje spolnih lijezda

Vitamini:

Vitamini su bioloki regulatori kemijskih reakcija u organizmu. Manjak vitamina u tijelu
nazivamo hipovitaminoza, a nedostatak avitaminoza.

Regulacija eera u krvi:

Monosaharidi, odnosno eeri imaju veliku ulogu u davanju energije stanici.
Najpoznatiji primjer monosaharida je glukoza.

Kada se monosaharidi u obliku heksoze nalaze u krvi, oni su preveliki da uu u
stanicu pa moraju uz pomo specifinog prijenosnika tj. hormona inzulina. Isti je
sluaj sa glukozom koja ulazi u stanicu pomou inzulina, pa ako se nakupi previe
glukoze u krvi dolazi do stanja hiperglikemije. Normalna koncentracija glukoze u krvi
je 5.55 mmol/L. Stanje sniene kocetracije glukoze u krvi zove se hipoglikemija.

Viak glukoze koji ue u stanicu moe se polimerizirati u polimer glikogen koji se
pohranjuje u jetri i miiima. Razgradnju glikogena stimuliraju hormoni glukagon i
adrenalin.

Nakon to u tijelu ponestane glukoze, ono e poeti crpiti energiju iz drugih
neugljikohidratnih spojeva. Prvo e iscrpiti masti pa onda bjelanevine, a samu
resintezu iscrpljenih bjelanevina i masti stimulira hormon glukokortikoidi iz kore
nadbubrene lijezde i tiroksin iz titnjae.

Osloboenje energije razgradnjom hranjivih tvari:

Hranjive se tvari najprije iz kapilara potiskuju u izvanstaninu tekuinu odakle se
osmozom, olakanom difuzijom, pasivnim ili aktivnim transportom prenose kroz
stanine membrane u unutranjost stanice. U stanici e se iskoristiti dvojako, za
sintezu tvari i za dobivanje energije. Dobivanje i pretvorba energije u stanici dogaa
se na mitohondriju.

Metabolizam ugljikohidrata:

Pratiti emo metabolizam kroz jedan gram i mol glukoze. Spaljivanjem 1 grama
glukoze u kalorimetru dobiva se 25.96 kJ, dok se spaljivanjem jednog mola glukoze
(180g) dobiva 2872 kJ energije.

Nakon to glukoza ue u stanicu ona se u reakciji glikolize razgradi na dvije
molekule acetil-koenzima A. Te dvije molekule ulaze u Krebsov ciklus s molekulama
oksal-octene kiseline pa nastaje limunska kiselina. Pri mnogim procesima
oslobaa se velika koliina energije. Vei dio energije iskoriten je za resintezu ATP-
a iz ADP-a, a preostala energija se oslobaa kao toplina. To je direktan ili
neposredan nain sinteze ATP-a. Pri cijelom procesu se oslobaa vodik koji oksidira
ili reducira prijenosnike vodika. Labavo vezan vodik za prijenosnika se moe
ionizirati tako da nastanu dva protona (H
+
) i dva elektrona (e
-
). Elektroni se prenose u
procesu oksidativne fosforilacije putem elektriki pozitivnih citokroma. U procesu
oksidativne fosforilacije oslobaa se iz molekule vodika na tri mjesta energija
dovoljna za sintezu triju molekula ATP-a. Naravno, za normalan tijek te reakcije je
potreban kisik jer e on sa dva protona i dva elektrona stvoriti vodu.

Reakcija: 2H
+
+ 2e
-
+ 1/2O
2
> H
2
O

Vodu nastalu oksidacijom vodika stanice iskoritavaju za svoje potrebe i to je
takozvana metabolika voda. Dakle, u tijeku staninog metabolizma oslobaa se
energija i to postupno. Potpuno oksidacijom jednog mola glukoze oslobaa se 2872
kJ energije, a samo je 50.2 kJ energije potrebno za tvorbu jednog mola adenozin-
trifosfata. Po svakom molu glukoze se stvori 38 molova ATP-a.

Taj broj obuhvaa:

1. 2 ATP-a u tijeku glikolize
2. 2 ATP-a u tijeku ciklusa limunske kiseline
3. 34 ATP-a u tijeku oksidacijske fosforilacije

Metabolizam masti i bjelanevina:

Masti (trigliceridi) hidroliziraju se u glicerol i masne kiseline. Glicerol moe ui u
glikolitiki put, a masne kiseline se razgrauju beta-oksidacijom u vei broj manjih
molekula acetil-koenzima A, koje s oksal-octenom kiselinom iz Krebsova ciklusa
reagira u limunsku kiselinu.

Aminokiseline koje su nastale probavom bjelanevina moraju se najprije osloboditi
aminoskupine tj. moraju se deaminirati. Deaminirane kiseline postaju razliitim
organskim kiselinama, te se ukljuuju u metabolike putove Krebsova ciklusa.

Amonijak se oslobaa deaminacijom aminokiselina, a u veim je koliinama
toksian za organizam pa se nizom reakcija u jetri pretvara u ureju ili karbamid. Kod
loeg rada bubrega ureja se nakuplja u krvnoj plazmi pa nastaje uremija.

Termoregulacija:

ovjek je homeoterman organizam to znai da moe odravati svoju temperaturu
stabilnom. Sredita za regulaciju su:
- Hipotalamus
o sredite za produkciju topline
o sredite za redukciju topline

Ako je tijelo pregrijano ire se krvne kapilare (vazodilatacija) pa se poveava dotok
krvi u kou i toplina se otputa u okolinu. Stezanjem lijezda znojnica oslobodit e se
znoj koji e smanjiti temperaturu tijela.

Ako je tijelo prehladno prestaje znojenje, krvne kapilare se steu (vazokonstrikcija) i
hormon tiroksin stimulira kataboline reakcije.

REGULACIJA SASTAVA TJELESNIH TEKUINA

Graa i funkcija koe:

Povrina koe odraslog ovjeka iznosi od 1.5 do 2 m
2
, debljine od 1 do 4 milimetra
te teine oko 3 kg.

Koa se sastoji od:
- povrinski sloj epiderma
o bazalni sloj
o suprabazalni sloj
o zupasti sloj
o zrnati sloj
o ronati sloj
- selektivno propusna bazalna membrana
- unutarnji sloj dermis

Epiderma:

Epiderma ili pousmina jest sloj koe sastavljen od vieslojnog epitela i ima
mogunost regeneracije.

Dermis:

Dermis ili usmina se sastoji do gustog vezivnog tkiva tj. isprepletenih vlakana. U
usmini rastu dlake, nalaze se ivcu, krvne kapilare, glatki miii, lojne i znojne
lijezde. Ispod usmine je sloj masnih stanica.

Izmeu bazalnih stanica pousmine nalaze se dispergirane stanice melanocite. U
njima se iz aminokiseline tirozin, uz pomo enzima fenol-oksidaze sintetiziraju
pigmenti melanin i feomelanin koji koi daju boju. Proizvodnja hormona u koi je
pod kontrolom hormona MSH (melanocit stimulacijski hormon). Pretjerano izlaganje
koe suncu moe dovesti do pojave melanoma.

Za regulaciju tjelesne temperature posebno su vane lijezde znojnice kojih u tijelu
ima oko 2 do 3 milijuna ukupne povrine 1000 km
2
.

Znoj je produkt znojenja kako bi se spustila tjelesna temperatura. Po svom sastavu
on je 95 do 98 posto vode, otopljenja NaCl, mokraevine, mokrane kiseline,
amonijaka i hlapljivih masnih kiselina.

Graa mokranog sustava:

Dijelovi su:
- bubrezi
- mokraovod
- mokrani mjehur

Mokraovod je cijev duga oko 25 cm koja se iz bubrega sputa do mokranog
mjehura s njegove gornje strane.
Mokrani mjehur moe primiti do 500 mL mokrae. Na izlazu iz mokranog mjehura
nalai se mii prstenasti sfinkter koji je reguliran radom autonomnog ivanog
sustava.

Graa i funkcija bubrega:

Osnovna graevna jedinica pojedinog bubrega je nefron. Ima oblik slova U. Sastoji
se od:
- Bowmanova ahura
- silazni i uzlazni krak
- suena petlja koja povezuje silazni i uzlazni krak

Oba bubrega imaju oko 2 milijuna nefrona, ali je u funkciji samo 1 milijun dok su
ostali u priuvi. Nefroni funkcioniraju na tri osnovna naina:
1. filtracija krvi
2. reapsorcija svih potrebnih tvari iz krvotoka
3. sekrecija tj. oslobaanje nepotrebnih tvari iz tijela

Hipertonino stanje:

Kada se u organizmu dogodi hipertonino stanje sredite za e u mozgu alje
impulse ivanim putom u stranji reanj hipofize (neurohipofizu) koja lui
antidiuretiki hormon (ADH). ADH se transportira krvlju i filtrira u ahuri neufrona i na
taj nain hormon djeluje na stance neufrona da postaju propusnije za vodu da ode
natrag u krv.

Hipotonino stanje:

Ako je stanje u organizmu hipotonino prestaje se luiti ADH i bubrezi e u veim
koliinama izbacivati vodu van iz organizma.

Hormon aldosteron:

Aldosteron kontrolira koliinu natrija, kalija i klora u krvi i osloboen u krv odlazi u
neufron u kojem se filtrira i time pojaava upijanje neufrona u kapilare.

Mokraa i mokrenje:

Kroz oba bubrega prolazi oko 1700 L krvi dnevno, a od toga se filtrira samo 10%,
odnosno oko 180 L. Radom bubrega gubimo oko 1400 mL tekuine dnevno.

Poremeaji mokranog sustava:

Insuficijencija bubrega je zatajenje bubrega. Osoba treba biti podvrgnuta
hemodijalizi ili transplantaciji.

SUSTAV ORGANA ZA KRETANJE

Kostur:

Prosjean kostur ovjeka ima 208 kostiju, 32 u svakoj ruci, 31 u svakoj nozi, 29 u
lubanji, 26 u kraljenici i 25 u prsnom kou.

Na dugim kostima razlikujemo dva kraja ili epifize i srednji dio ili dijafizu koja je
ispunjena kotanom modinom do zrelosti, a u odraslo doba priuvnim mastima.
Kosti sadre oko 70% anorganskih tvari i 30% organskih tvari. Rast kosti omoguuju
stanice osteoblasti, a stanice osteoklasti razgrauju kosti.

Prema obliku, kosti se dijele na cjevaste ili duge: veina kostiju udova i neke kosti
trupa, plosnate ili iroke, lopatica i zdjeline kosti i kubine ili kratke: kraljeci, kosti
ake i stopala.

Kosti tijela dijele se na tri osnovne skupine:
- kosti glave (lubanja, lice)
- kosti trupa (kraljenica, prsni ko i zdjelica)
- kosti udova (ruke, noge)

Hrskavice ine meki dio kostura graen od hrskavinog tkiva povezano elastinom i
hijalinom. Hrskavica dolazi na svim zglobnim povrinama i na mjestima na kojima se
veu kosti. Hrskavino se tkivo umnoava djelovanjem stanica hondroblasta, a
razara djelovanjem hondroklasta. Kako se hrskavica pri veim optereenjima
izmeu zglobova ne bi otetila lui se sinovijalna tekuina koja podmazuje.

Ligamenti ili sveze su najmeki dio kostura. Graeni su od elastinih niti koje
izgledaju poput konopa razapete izmeu kostiju ili na mjestima u kojima se hrskavica
udruuje u zglob.

Miije:

Oko 40% tjelesne teine otpada na miije i ovjek ima 752 miia. Postoje tri vrste
miia:
- popreno prugasti miii kostura
- glatki miii
- srani mii

Miii kostura podijeljeni su na: miie glave, miie vrata, miie trupa i miie
gornjih i donjih udova.

Miije posjeduje osobine:
1. kontraktilnost
2. provodljivost
3. elastinost
4. obavljanje mehanikog rada

Graa popreno-prugastog miia:

Miii se sastoje od mnotva miinih vlakana promjera 10 do 80 mikrona. Svako
vlakno sastoji se od nekoliko tisua miofibrila i u svakom miofibrilu ima oko 1500
miozinskih i oko 3000 aktinskih niti. Na debljim miozisnkim nitima stre popreni
mostovi pomou kojih mii kontrahira. Aktinske su niti privrene za Z-membrane.
Podruje izmeu dvije Z-membrane nazivamo sarkomerom, a sredinji dio
sarkomere nazivamo H-zonom.

Poveanje miine mase zove se miina hipertrofija, dok se smanjenje miine
mase zove atrofija.

Bolesti kostiju i miia:

Rahitis:

Rahitis je jedna od najranijih bolesti kod djece i javlja se zbog pomanjkanja D
vitamina .

Osteoporoza:

Oslabljene kosti zbog nedostatka kalcija i vitamina D.

Skupine miinih vlakana
ile
Snop miofibrila
Aktinska nit
Miozinska nit
Presjek
popreno-prugastog
miia
ENDOKRINI SUSTAV

Hormoni:

Hormoni su kemijske tvari koju u tjelesne tekuine lue posebne lijezdane stanice ili
skupine tkiva. Hormon pronalazi svoje odredite traei kompatibilne receptore na
stanici. Hormone dijelimo na bjeanevinaste i steroidne. Mehanizam povratne
sprege je mehanizam koji preko ivanog sustava nadzire rad lijezda. Pojedine
informacije dolaze do hipotalamusa.

Mehanizam povratne sprege:

Hipotalamus lui hormon za oslobaanje koji podrauje stanice prednjeg renja
hipofize (adenohipofiza). Podraene stanice hipofize sada oslobaaju stimulacijske
tropne hormone koji krvlju putuju tijelom i stimuliraju na pojaano luenje pojedinu
endokrinu lijezdu.

Primjer stimulacije rada titnjae:

HIPOFIZA

HIPOTALAMUS
TITNJA
A
Neurohormon za
oslobaanje
tireostimulacijskog hormona

Stimulacijski tropni hormoni
(TSH) Tireostimulacijski
hormon

KRV
Tiroksin i/ili trijodtironin

HIPOFIZA

HIPOTALAMUS
LIJEZDA
Neurohormoni za
oslobaanje
Stimulacijski tropni hormoni
lijezde:
- hipofiza
- epifiza
- titna lijezda
- dotitna lijezda
- prsna lijezda
- nadbubrena lijezda
- guteraa
- spolne lijezde

Hipofiza:
- gigantizam
- patuljasti rast

Hipofizu tvore prednji, srednji i stranji reanj.

Prednji reanj hipofize:

Prednji reanj (adenohipofiza) se sastoji od tri skupine stanica koje proizvode
stimulacijsko-tropne hormone. Proizvodi i hormone rasta ili somatotropne hormone
(STH) koji djeluju na sve stanice tijela i stimuliraju u njima anaboline reakcije.

Gonadotropni hormoni je naziv za hormone: folikulostimulacijski hormon (FSH) i
luteinizacijski hormon (LH). ena ima oba hormona i oni sudjeluju u sazrijevanju
jajne stanice i u ovulaciji u menstruacijskom ciklusu. Kod mukarac lue se FSH i
hormon za stimulaciju intersticijskih stanica (ICHS). Ti hormoni sudjeluju u
sazrijevanju mukih spolnih stanica i luenju mukih spolnih hormona.

Adenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira koru nadbubrene lijezde da lui
kortikosteroidne hormone (kortizon i aldosteron). Kortizon je stimulator
bioenergetskih reakcija, a aldosteron sudjeluje u regulaciji koncentracije natrija putem
bubrega.

Tireotropni ili tireostimulacijski hormon (TSH) potie rast i endokrinu aktivnost
titne lijezde da lui hormone tiroksin i trijodtironin.

Srednji reanj hipofize:

Srednji reanj hipofize (pars intermedia) lui melanocit stimulacijski hormon
(MSH) koji rasporeuje koni pigment melanin.

Stranji reanj hipofize:

Stranji reanj hipofize (neurohipofiza) oslobaa oksitocin i antidiuretski hormon
(ADH). Oksitocin uzrokuje kontrakciju maternice pri poroaju, a poslije pomae
osloboenju mlijeka iz dojke, a ADH regulira promet vode u bubrezima.

Epifiza:

Epifiza je smjetena izmeu velikog i malog mozga.
titna lijezda:
- hipertireoza guavost
- hipotireoza

titna lijezda je smjetena neposredno ispod grkljana s obje strane dunika. Tei od
30 do 60 grama. Epifiza izluuje hormone tiroksin (T4), trijodtironin (T3). Hormoni
titnjae snano stimuliraju metabolizam. Ti hormoni u svom sastavu imaju jod kojeg
treba unositi svakodnevno u minimalnoj koliini od 1 mg. Zbog nedostatka joda u
organizmu javlja se hipotireoza.

Dotitne lijezde:
- hiper/hipoparatireodizam

Dotitne lijezde su smjetene u blizini titne lijezde i sastoje se od 4 do 6 ljezdica.
Dotitne lijezde izluuju hormon parathormon. Dotitne lijezde izluuju hormon
parathormon. Parathormon se brine za regulaciju prometa kalcija u tijelu.

Prsna lijezda:

Prsna lijezda ili timus smjetena je iznad dunika blizu srca, a ispod prsne kosti i
nie od titne lijezde. Tijekom rasta je jedna od najveih lijezda lijezda, a poslije
puberteta se smanjuje. Timus na poetku ivota puni limfne vorove
imunokompetentnim T-limfocitima.

Nadbubrena lijezda:

Nadbubrena lijezda je parna lijezda i dijeli se na dva dijela, na koru i na sr. Kora
izluuje kortikosteroidne hormone aldosteron i kortizol, a izluivanje tih
hormona pod kontrolom je adenokortikotropnog hormona (ACTH) iz adenohipofize.

Aldosteron odrava razinu iona natrija i kalija u izvanstaninoj tekuini. Kortizol se
oslobaa u stresnim situacijama i pospjeuje metabolizam te je on glukokortikoidni
hormon.

Sr nadbubrene lijezde lui hormon adrenalin koji se oslobaa u stresnim
stanjima.

Guteraa:
- hiper/hipoglikemija

Guteraa (pankreas) izluuj u dvanesnik probavne enzime i hidrogenkarbonatne
(bikarbonatne) ione. Od hormona izluuje inzulin i glukagon. Inzulin slui za
prijenos glukoze iz krvi u stanice, a glukagon stimulira razgradnju glikogena.

Spolne lijezde:

Spolne lijezde (gonade) proizvode hormone i stanice. Jajnici lue estrogen i
progesteron te stvaraju jajaca, dok sjemenici lue testosteron i stvaraju spermije.
Luenje hormona unutarnjih lijezda:

HORMONI HIPOFIZE HORMONI TITNJAE
HORMONI DOTITNE
LIJEZDE
HORMONI KORE
NADBUBRENE
LIJEZDE
HORMON SRI
NADBUBRENE
LIJEZDELIJEZDE
HORMONI JAJNIKA HORMONI SJEMENIKA HORMONI TIMUSA

Adenohipofiza

Pars intermedia

Neurohipofiza

STH

Jajnici

Sjemenici

FSH LH

FSH ICHS

Nadbubrena lijezda

Bubreg

ACTH

KORTIZON

ALDOSTERON
TSH

T4

T3
KOA
MSH

Maternica

Dojke
ADH

titna lijezda

Dotitna lijezda

PARAT-
HORMON

Timus

TIMOZIN

ADRENALIN

Guteraa

OKSITOCIN

INZULIN

GLUKAGON

ESTROGEN
PROGESTERON

TESTOSTERON
TIJELO I KRVOTOK
PGHT
PROLAKTIN
SPOLNI I REPRODUKTIVNI SUSTAV

Spolno sazrijevanje poinje pubertetom. U djevojica zapoinje od oko 10. do 13.
godine, a u djeaka jednu do dvije godine kasnije. Pubertet zavrava izmeu 16. i 18.
godine, a samo razdoblje puberteta se naziva adolescencijom.

Spolni organi:

Muki spolni organi:

Muki spolni organi sastoje se od:
o sjemenik
o dosjemenik
o sjemenovod
o mokrana cijev
o prostata
o monje
o spolni ud

Sjemenik (testis) parna je lijezda. Sjemenici su smjeteni u monji. U sjemenjim
kanaliima obavija se spermatogeneza.

Spermatogonij > Spermatocit > (prva mejotika dioba) > Dva sekundarna
spermatocita s polovinim brojem kromosoma > (druga mejotika dioba) > Iz dva
sekundarna spermacita nastaju etiri haploidne spermatide > Spermatide poprimaju
oblik spermija.

Prostata (kestenjaa) lui lunate sekrete koji neutraliziraju kiselu reakciju koja se
zbog osloboenog ugljikovog dioksida pojavljuje u spemijima, a sam ugljikov dioksid
je produkt disanja i mijene tvari u spermijima. Sekret i spermiji tvore spermu.

SPERMATOCIT
I. MEJOTIKA DIOBA
SEKUNDARNI SPERMATOCIT SEKUNDARNI SPERMATOCIT
II. MEJOTIKA DIOBA
SPERMATOGONIJ
HAPLOIDNE SPERMATIDE
SPERMIJI
U jednom izbacivanju sjemena izlui se oko 3 mL sperme, a u svakom mililitru ima
oko 120 milijuna spermija. Ako tijekom poroaja doe do kriptorhizma, a stanje se
ne promijeni, prijeti sterilnost mukarca jer je temperatura u tjelesnoj upljini u kojoj
su sjemenici ostali via za 2
o
C.

Spolni ud (penis) slui za izbacivanje mokrae i sperme. Tijekom erekcije spolni ud
ulazi u vaginu, a na glaviu spolnog oda nalaze se mnogi ivci koji se podrauju
mehanikim djelovanjem to dovodi do ejakulacije.

enski spolni organi:

enski spolni organi sastoje se od:
o jajnici
o jajovod
o maternica
o rodnica
o draica
o stidnica

Jajnici (ovariji) su ovalnog oblika, teine oko 10 i 20 grama. Imaju ulogu oogeneze i
luenja spolnih hormona.

Primarna oocita > Prva mejotika dioba > sekundarne oocite > Druga mejotika
dioba > 4 haploidne stanice > Jedna ostane kao jajna stanica, a tri kao nekorisne
polocite.

Jajna stanica sazrijeva u Graaffovom mjehuriu (folikul). Tijekom ovulacije tlak u
mjehuriu poraste i mjehuri pukne izbacujui jajace. Jajna stanica moe biti
oploena u prva 24 sata. Graafov se mjehuri nakon oplodnje pretvara u uto tijelo
zbog utih luteinskih stanica. Luteonske stanice poinju tvorbu progesterona i
estrogena, ali 12 dana. Nakon toga gubi svoje masne nakupine i postaje bijelo tijelo.
Nakon nekoliko dana bijelo tijelo propada i ostaje oiljak. U oba jajnika ima ok o 400
000 primarnih mjehuria, a od toga ih samo 400 sazre.

Maternica je iznutra obloena sluznicom (endometrium) koja se u vrijeme
menstruacije oljuti, a u vrijeme trudnoe stvori posteljicu.

Rodnica (vagina) povezuje vrat maternice s vanjskim spolovilom. U predvorju
maternice smjeten je djevianski zalisak.

Stidnica se sastoji od: velike usne, male usne , otvor mokrane cijevi, vanjski otvor
rodnice i draica.

Ovarijski ili menstruacijski ciklus:

Prva faza:

Prva ili folikularna faza poinje menstruacijskim krvarenjem (3 do 5 dana). U jednom
Graaffovom mjehuriu zapoinje sazrijevanje jajne stanice i ta faza traje oko 12 dana.

Druga faza:

Druga ili ovulacijska faza traje 2 do 3 dana, stanica dozre i faza zavrava
ovulacijom.

Trea faza:

Trea ili sekrecijska faza je faza s poveanom sekrecijom hormona progesterona i
estrogena. Trea faza traje 13 do 14 dana.

Neposredno prije ovulacije zbog povee sekrecije progesterona u krv pojaava se
bazalni metabolizam i time se povisuje temperatura tijela za oko 0.2 do 0.4
o
C. a
metoda provjeravanja dana menstruacije zove se Knaus-Oginovom metodom i
plodno razdoblje traje +/- 4 dana od ovulacije.

Spolno sazrijevanje:

Pubertet poinje luenjem GTH iz prednjeg renja hipofize.

Oplodnja, trudnoa i poroaj:

Jajna stanica je sposobna biti oploena prvih 24 sata, a spermij je sposoban oploditi
jajnu stanicu oko 48 sati nakon ejakulacije. Zona pellucida sadrava specifine
receptore za ljudske spermije pa ne moe biti oploena spermijima druge vrste.
Enzimakrozin koji se nalazi na glavi spermija probija membranu jajaca te nakon
prodora zona pellucida se zadeblja i vie niti jedan spermij ne moe ui to sprjeava
poliplodiju. Oploena jajna stanica se zove zigota. Nakon same oplodnje nakon 72
sata nastaje blastocista koja se sastoji od vanjskog sloja trofoblasta i unutarnjeg
sloja embrioblasta. Stanice trofoblasta lue enzime za razgradnju endiometrijskih
stanica maternice. Nakon 7-8 dana blastocista se ugnjeuje u maternici. U blizini
maternice se nalaze decidua stanice koje se debljaju i u sebi nakupljaju hranjive
podloge. Iz decidua stanica trofoblast difuzijom upija hranjive tvari zametak se tako
prehranjuje 8 do 12 tjedana.

Nakon brazdanja slijedi druga faza zametnog razvoja kojoj se pojedine vrste stanica
razvrstavaju u zametne listie i taj stupanj zove se gastrulacija, a zamezi oblik sa
zametnim listiima gastrula. Postoji vanjski zametni listi ektoderma, srednji
mezoderma i unutarnji endoderma. Ti listii e se razviti u organske sustave i to je
razdoblje organogeneze. Iz endoderma e se razviti crijeva, jetra i plua, iz
mezoderma kosti, miii, srce, krvne ile, mokrani i spolni organi, a od ektoderma
ivani sustav s osjetilima i koom.
12 dana 13 - 14 dana 2 3 dana
MENSTRUACIJSKI
CIKLUS
FOLIKULARNA FAZA OVULACIJSKA FAZA SEKRECIJSKA FAZA
Trudnoa:

U resice trofoblasta urastaju kapilare i 16. dan poinje optok krvi. Majina krv i krv
zametka se ne mijeaju, nego se izmjenjuju putem posteljice. Oko 4. tjedna sve se
jasnije uoava embrio koji je dug 8 mm. Poslije 12 tjedna poinju se oblikovati
konture embrija.

Zametak stariji od 3 tjedna zove se zametak ili fetus. Cijelo vrijeme se nalazi u
placenti ispunjenoj amnionskom tekuinom. Tijekom trudnoe se iz stanica
trofoblasta izluuju plancetarni gonadotropni hormoni (PGTH) koji sprjeavaju
propadanje utog tijela koje lui progesterone koji poveava luenje estrogena i ti
hormoni sprjeavaju mjesenicu.

Poroaj:

Normalna trudnoa traje oko 280 dana od prvog dana posljednje mjesenice 840
tjedana tj. 10 lunarnih mjeseci po 28 dana). Trudovi potaknuti oksitocinom se u prvo
vrijeme javljaju svakih 15 do 20 minuta, a kasnije svake dvije do tri minute.

Pri kraju poroajnog doba poinju se luiti velike koliine prolaktina koji e izazvati
izluenje mlijeka iz ljezdanih stanica. Netom poslije poroaja, prije pravog mlijeka u
prva 24 sata lui se kolostrum, prozirna tekuina bogata protutijelima. Nakon
poroaja je maternici potrebno 4 do 5 tjedana da se vrati u prvobitni poloaj i to
razdoblje se zove razdoblje babinja.

OSJETILNI I IVANI SUSTAV

Rad ivanog sustava:

Sustav za primanje informacija se sastoji od oko 6 milijardi receptorskih stanica
(neurona). U odreeni dijelovima taj broj se jo vie poveava, tako da u glavi ima
oko 13 milijardi neurona.

Graa ivanog sustava prema ulozi:
- osjetilni ili senzoriki
- pokretaki ili motoriki
- sredinji ili periferni
- voljni
- autonomni

POHRANJIVANJE

OITAVANJE

PRIJENOS

PRIJAM

INTERPRETIRANJE

REAKCIJA

MISAONA

IVANI SUSTAV-
BIOKIBERNETSKI SUSTAV

INFORMACIJA

MEHANIA

INTERPRETIRANJE

Neuronska komunikacija izmeu perifernog i sredinjeg ivanog sustava:

MOTO
NEURON
6x10
9

4x10
9

9x10
9

BROJ
NEURONA
LENA MODINA
TALAMUS
KORA V. MOZGA
MALI MOZAK
Osjetilni sustav:

Primanje informacija omogueno je specijaliziranim osjetilnim neuronima koji na
svojim dendritskim vlaknima imaju receptore specijalizirane za odreenu vrstu
podraaja.

Postoji 5 specijaliziranih receptora:

1. Mehanoreceptori (zamjeuju mehaniku deformaciju)
2. Termoreceptori (zamjeuju promjene temperature)
3. Nocireceptori (zamjeuju oteenje tkiva)
4. Elektromagnetski receptori (zamjeuju svijetlo u oku)
5. Kemoreceptori (zamjeuju okus, miris, razinu kisika, ugljikovog dioksida, itd.)

Neuron:

Neuron se sastoji od tijela neurona (soma) s kojeg se prua vei broj kraih ivanih
vlakana (dendrita) i po jedno due ivano vlakno (akson ili neurit). Na kraju
aksona se nalaze zavrne noice oje tvore vezu izmeu neurona, a veza se zove
sinapsa. Specifino za neurone je nedostatak centrosoma koji se gubi jo u zametno
doba, a koji je potreban za samo dijeljenje neurona.

Primanje informacija:

Informacije iz svoje okoline primamo specijaliziranim osjetilnim neuronima koji na
dendritima imaju posebna osjetilna tjeleca koja mogu primiti odreenu vrstu
podraaja. Kada podraimo neki receptor, dogoditi e se itavi niz osmotskih i
elektrinih promjena na razini receptora.

Podraajno sredstvo, npr. tlak uzrokovat e promjenu stabilnosti receptorske
membrane i otvaranje ionskih kanala za ione natrija (Na
+
). Kako u izvanstaninoj
tekuini tj. u okolini receptora, nego u staninoj tekuini, to e ioni natrija difundirati
kroz otvorene ionske kanale i u podraenom dijelu osjetilnog neurona uzrokovat e
promjenu elektrinog naboja (depolarizaciju9. nepodraeni receptor bio je elektriki
negativno nabijen (-90 mV), a nakon podraivanja zbog ulaska pozitivnih natrijevih
iona postaje elektriki pozitivan (oko +50 mV). Promijenjeni elektrini potencijal
receptora prenosi se dalje dendritom u tijelo neurona, a odatle aksonom do zavrnih
noica.
SOMA

DENDRIT

AKSON

ZAVRNE NOICE

Elektrini potencijal podraenog neurona:

HIPERPOLARIZACIJSKI
NAKNADNI
POTENCIJAL
MEMBRANSKI
POTENCIJAL
(mV)
+
PODRAAJNA
STRUJA
PORAST JAKOSTI PODRAAJA
0 1 2 3 4 5
SUBMINIMALNE
REAKCIJE

PREBAA
J

90
Cl
-

Cl
-

Ca
++

P
O
D
R
A

A
J

DENDRID
MIROVANJE
MIJELINSKA
OVOJNICA
Ca
++

Ca
++

Na
+

Ca
++

Cl
-

Ca
++

K
+

SO
4
=

K
+

Na
+

Na
+

Ca
++

RECEPTOR
Na
+

Na
+

-90 mV
+50 mV
RECEPTOR I
NASTANAK
ELEKTRINOG
POTENCIJALA
Nakon prolaska podraaja kroz receptor uspostavlja se prvobitni elektrini podraaj
(oko -90 mV) tj. dogodi se repolarizacija.

Izmeu dva neurona sinaptika je pukotina od oko 150 do 300 nm, a prijenos
podraaja se ne ostvaruje izravnim prijenosom impulsa, nego kemijskim
podraivanjem slijedeeg neurona pomou neurohormona (neurotransmitera) iz
prvotnog neurona.

Sinapsa i neurohormoni:

Neurohormoni se stalno sintetiziraju u neuronima i pohranjuju u mjehuriima na kraju
zavrnih noica. Neurohormon (npr. acetil-kolin ili noradrenalin) vee se na
specifine membranske neurohormonske receptore slijedeih neurona. Otvaraju
se Na-kanali i ioni natrija izlaze iz izvanstanine tekuine u postsinaptiki neuron.

Sinapsa uz tijelo postsinaptikog neurona:

Kako neurohormon ne bi predugo podraivao postsinaptiki neuron, iz njega se
oslobaa enzim za brzu razgradnju neurohormona. Specifini enzim za acetil-kolin je
acetil-kolin-esteraza (ACE).
Neurohormon moe podraiti postsinaptiki neuron luenjem u sinatike pukotine i
takav neurohormon se zove eksitacijski (podraivaki). Meutim, postoji
neurohormon koji moe zakoiti prijenos informacije kroz sinapsu, usprkos tome to
se eksitacijski neurohormon vezao na neurohormonske receptore postsinaptikog
neurona. U pojedine sinapse ulaze tzv. inhibicijski neuroni koji koji lue
inhibicijske neurohormone koji uzrokuje otvaranje ionskih kanala za klor (Cl
-
).

NEURO
TRANSMITER
POSTSINAPTIKI NEURON
ELEKTRINI POTENCIJAL
PRAZNI
MJEHURI
ENZIM
H
SINTEZA
NEUROTRANSMITERA
SINAPTIKA
PUKOTINA

F
C B
E
G
PRESINAPTIKI
NEURON
A
Posljedice istovremenog djelovanja ekscitacijskih i inhibicijskih neurona:

Sinapsa se moe umoriti, tj. bre potroiti priuvu neurohormona iz mjehuria u
zavrnoj noici nego li je stigne resintetizirati pa ona sporije i oteano prenosi
informacije tj. podraaje.

Dakle, na razini receptora direktnim podraivanjem, odnosno na razini sinapse
podraivanjem idueg neurona kemijskim prijenosnim tvarima nastaje ekscitacijski
elektrini potencijal, odnosno, stanica se depolarizirala. Nakon toga stanica se
ponovno repolarizira izbacivanjem Na/K iz sebe u okolinu Na/K crpkom.

Prijenos informacija u mozak:

Primjer podraaja tlakom iz Pacinijeva tijela u koi:

Podraaj se iti u lenu modinu osjetilnim neuronom. U lenoj se modini sinapsa
prekopava na drugi prijenosni neuron koji prelazi u koru velikog mozga u takozvano
somatosenzorino podruje u kojem e se taj podraaj analizirati.

Refleksivne reakcije:

ivana vlakna koja sudjeluju u provoenju impulsa za refleksivne reakcije zatvaraju
tzv. refleksivni luk. Refleksivni luk ima dva ili tri osnovna dijela:
- osjetilni neuron
- motoriki neuron
- meuneuron (poloen izmeu prva dva)

Osjetilni neuroni ulaze u lenu modinu kroz stranje rogove i sinaptiki se
prekopavaju na meuneuron ili izravno na motoriki neuron. Motorika ivana
vlakna veu se zavrnim noicama za miina vlakna i to se zove ivano-miina
veza koja dovodi do kontrakcije cijelog miia.

EKSCITACIJSKI NEURONI
PODRAJ
INHIBICIJSKI NEURONI
PODRAJ
+ + +
- o oo o +

Cl
-
GABA

Osjetila:

Postoji 5 osnovnih osjetila:
- vid
- njuh
- okus
- sluh
- ravnotea

Vid:

Graa i funkcija oka:

Oko se sastoji od pomonih dijelova: gornji i donji kapci, trepavice, obrve, suzne
lijezde, suzno-nosni kanal i miii pokretai oka. Glavni dijelovi oka su ona jabuica
iji se vanjski dio sastoji od tri sloja: bjeloonice, ilnice i mrenice.

Pupilarni refleks je refleks u kojem arenica refleksivno stee i li rastee pupilarni
mii i time otvara ili zatvara zjenicu.

Na mrenici oka postoje tapii i unjii. tapii su zadueni za primanje inteziteta
svjetlosti, dok su unjii zadueni za primanje tri osnovne boje (modru, zelenu i
crvenu).

Apsorcija svjetlosti u pigmentima triju vrsti unjia:

Mjesto na kojem vidni ivac izlazi iz mrenice slijepa pjega.

400 450 500 550 600 650
VALNA DUINA (NANOMETRI)
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0
ASPORPCIJA
SVJETLOSTI
(%)
PLAVI PIGMENT ZELENI PIGMENT
CRVENI PIGMENT
Sluh:

Graa i funkcija uha:

Svako uho se sastoji od tri dijela, a to su:
- vanjsko uho
o una koljka
o zvukovod
o bubnji
- srednje uho
o koice
eki
nakovanj
stremen
- unutarnje uho
o punica
o polukruni kanalii

U vanjskom uhu usna koljka je graena od hrskavice. Zvukovod je dug oko 20 mm
koji vodi do bubnjia.

Srednje uho je mala upljina izmeu bubnjia i unutarnjeg uha premotena na tri
slune koice: eki, nakovanj i stremen. eki je privren na unutarnju oblogu
bubnjia, a zglobom je povezan nakovanjem, a ovaj zglobom za stremen. Srednje
uho je povezano sa gornjim drijelom Eustahijeve cijevi koja slui za izjednaenje
tlaka srednjeg uha sa vanjskim tlakom.

Unutarnje uho sastoji se od punice i polukrunih kanalia vanih za odravanje
ravnotee. Punica je uplji kanal, zavijen dva i pol puta te dug oko 35 mm i
podijeljen sa dvije tanke membrane u tri hodnika. Ti su hodnici ispunjeni tekuinom.
Na donjoj pregradnoj-bazilarnoj membrani nalaze se receptori za sluh, Cortijev
organ. Cortijev organ na sebi ima dlaice uronjene u perilimfu.

Sluni put:

Kako nastaje osjet sluha?

Titranje zraka se prenosi kroz zvukovod do bubnjia koji zatitra istom frekvencijom.
Od bubnjia zatitra eki, koji je zglobovima povezan za nakovanj i stremen. Stremen
je prislonjen uz ovalnu opnu koja u unutarnjem uhu, nadraena frekvencijom,
pokree perilimfnu endolimfnu tekuinu. Titraj tekuine iri se do vrha punice, a
odatle do okruglog prozoria koji se izboi. Titranje tekuine u unutarnjem uhu
omoguuju rezonanciju tankih membrana punice. Dolazi po podraivanja Cortijevih
stanica koje stvaraju receptorski potencijal koji dalje putuje u mozak.

Jaina zvuka mjeri se u decibelima i ljudsko uho moe razaznati zvuk u omjeru od 10
do 140 dB, a ta jaina ve oteuje sluh.

RECEPTORSKE STANICE
CORTIJEVA ORGANA
UHO-ZVUK
KVADRIGEMINALNA
TIJELA
SLJEPOONI
REANJ
KOHLEARNE
JEZGRE
TRAPEZOIDNO
TIJELO
LATERALNI
LEMISKUS
OLIVARNE
JEZGRE
DORZALNE
VERTIKALNE
KORA
VELIKOG
MOZGA
GENIKULATNA
TIJELA
SREDITE ZA
SLUH

Okus:

Osjetilni organi za okus su okusni pupoljci uronjeni u epitel jezika. Na jeziku ima
oko 10 000 okusnih pupoljaka, a na jednom pupoljku od 4 do 20 okusnih receptorskih
stanica. Na povrini jezika nalaze se mnoge brojen okusne bradavice (papile).

Osjetila za okus:

Miris:

Receptori za njuh smjeteni su u olfaktornoj regiji nosa koja se nalazi na oko 5 cm
2

i na toj regiji se nalazi oko 10 do 20 milijuna olfaktornih stanica.

Sredinji ivani sustav:

Sredinji ivani sustav ine:
- veliki mozak
- mali mozak
- produena modina
- lena modina

Veliki mozak:

Mozak je zatien lubanjom. Podijeljen je na lijevu i desnu hemisferu. Kora se sastoji
od mnogih vijuga i udubina tj. naborana je. Na bazi lubanje visi modani privjesak
lijezda hipofiza. Mozgovina velikog mozga je sastavljena od vanjskog sivog i
nutarnjeg bijelog sloja.

Mali mozak:

Mali mozak kontrolira miini tonus, osigurava ravnoteu, koordinira miine kretnje i
brojne refleksne radnje.

Produena modina:

Produena modina je smjetena ispod velikog i ispod malog mozga. Produena
lena modina regulira mnoge ivotne funkcije poput disanja, krvnog tlaka,
peristaltitike crijeva, itd. Vanjski dio ini bijela, a unutarnji dio siva tvar.

JEZIK

GORKO
KISELO
SLANO
SLATKO
Lena modina:

Isto kao i kod produene lene modine, vanjski dio ini bijela, a unutarnji dio siva
tvar. Na sredini lene modine nalazi se kanal ispunjen cerebro spinalnim
likvorom.

Mozgovni ivci:

Ima 12 pari mozgovnih ivaca i izlaze iz baze velikog mozga. Postoje kao osjetilni,
motoriki ili pak mjeoviti.

Funkcija mozga:

Mozak odrasla ovjeka ima masu od oko 1500 g s povrinom kore od kojih 2200
cm
2
. Sastoji se od otprilike 25 milijardi stanica od ega ih 13 milijardi otpada na
neurone, dok se ostale stanice zovu glija stanice.

Veliki mozak:

Kora velikog mozga je podijeljena na renjeve mozga.
- eoni ili fronatalni
- tjemeni ili parijentalni
- zatiljni ili okcipitalni
- sljepooni ili temporalni

Pamenje:

Impulsi koji se pohrane, pohrane se u kori velikog mozga i oni mogu biti trenutani,
kratkotrajni (do tri dana) i dugotrajni.

Spavanje i buenje:

Potrebe za spavanjem izmjenjuju se tijekom ivota, tako da novoroene ima
policikliki nain spavanja i spava do 20 sati dnevno. Odrasle osobe spavaju
monocikliki nainom spavanja tj. u jednom ciklusu. Tijekom sna se izmjenjuju dva
razdoblja, REM i NREM razdoblje. REM faza je prepoznatljiva po brzom pokretanju
oi te traje 10 do 20 minuta po 5 do 6 puta tijekom spavanja. NREm faza traje
izmeu 60 do 90 minuta.

Mozak u REM fazi proputa vie krvi i troi vie kisika i glukoze te je opi
metabolizam mozga vei. Sanjamo u REM fazi, a pamtimo snove samo iz zadnje
REM faze.
SATI
1 2 3 4 5 6
NREM REM
Buenje:

Elektrini impulsi iz sredita za buenje odailju se u sredite za budno stanje koje je
tijekom sna potisnulo sredite za spavanje. Sredita za budnost i spavanje nalaze se
u hipotalamusu, hipokampusu i u niim dijelovima mozga.

Govor:

U mozgu postoji dominantna i recesivna polutka, ovisno o jaini razvijenosti. Veina
ljudi ima dominantnu lijevu polutku jer se u njoj nalazi centar za govor. U govoru
sudjeluju dva sredita u mozgu, Wernickeovo i Brokino sredite. Oteenje
Wernickeovog podruja izaziva tee razumijevanje pisanog ili govornog podruja,
dok Brokino podruje izaziva oteano govorenje i pisanje. Kod oteenja
Wernickeovog podruja nastaju senzorike afazije, dok kod oteenja Brokinog
podruja nastaju motorike afazije.

Elektrina aktivnost mozga:

Elektrode mogu zabiljeiti elektrine promjene na kori mozga u rasponu od 0.5 do 30
Hz i amplituda od priblino 50 mikrovolti. Snimanje modanih valova nazivamo
elektroencefalografijom, a grafiki prikaz tih mjerenja elektroencefalografom
(EEG). U stanju budnosti sa zatvorenim oima pojavljuju se alfa valovi prosjene
frekvencije od oko 10 Hz. Otvaranjem oiju pojaviti e se beta valovi frekvencije od
20 Hz.

BUDNO
STANJE

SPAVANJE

BUENJE
SREDITE ZA
BUDNOST

SREDITE ZA
SPAVANJE

KORA
SREDITE ZA
SPAVANJE
SREDITE ZA
BUDNOST

SREDITE ZA
SPAVANJE
SREDITE ZA
BUDNOST

SREDITE ZA
SPAVANJE

KORA
SREDITE ZA
SPAVANJE
KORA

SREDITE ZA
SPAVANJE

Poremeaji vida:
- smetnje u lomu zraka svjetlosti
o kratkovidnost (ispravak bikonkavnim leama)
o dalekovidnost (ispravak bikonveksnim leama)
- poremeaji vidljivih dijelova oka
- glaukomi
o defektno odvoenje one vodice to uvjetuje rast tlaka unutar one
jabuice to moe izazvati propadanje kapilarne mree, tapia i
unjia
- odljepljenje mrenice od ilnice

TREI DIO

OSNOVE NASLJEIVANJA

Prenoenje osobina iz generacije u generaciju zove se nasljeivanje. Genetika je
znanost o nasljeivanju i raznolikosti.

Elementi istraivanja:
1. Vrtni graak George Mendel 1864. godina
2. Vinska muica Thomas Morgan 1908. godina
3. Mikrobi 1950. godina

Vrtni graak je samooplodna biljka to znai da odmah imamo poznat genotip
roditelja istu liniju na kojoj moemo vriti kontrolirane pokuse. Ima veliki broj
potomaka, velik broj lako uoljivih alternativnih osobina i relativno kratak ivotni
ciklus.

Vinska muica daje veliki broj potomaka i ivotni vijek joj traje samo 10 dana.

Mikrobi se brzo razmnoavaju. Najpoznatiji objekt istraivanja kod bakterija je
crijevna bakterija Escherichia coli.

Geni, DNA i kromosomi:

Geni su nasljedne tvari koje prenose naslijeene osobine sa roditelja na potomke.
Genom je skup gena koje nasljeujemo od svojih roditelja.

Geni su graeni od DNA polimer graen od etiri vrste monomera (nukleotida).
Nasljedna informacija prenosi se preko gena, a svaki gen u sebi ima specifian slijed
poredka nukleotida. U stanici se genetske upute prevode tj. iz njih se sintetiziraju
aminokiseline koje tvore bjelanevine.

Eukariotska DNA je u obliku kromosoma u jezgri. ovjek ima 46 kromosoma u
somatskim stanicama. Svaki kromosom sadrava jednu molekulu DNA, dok DNA
moe sadravati na tisue gena, a podruje na kojem se nalaze na molekuli DNA
zove se lokus.

Usporedba spolnog i nespolnog razmnoavanja:

Spolno razmnoavanje: Nespolno razmnoavanje:
-javljanje raznolikosti
-samo viestanini organizmi
-jedna jedinka duplicira DNA molekulu
-nastaju klonovi
-viestanini i jednostanini organizmi

ivotni ciklus ovjeka:

Kariotip je poredak 46 kromosoma u 23 para po veliini i obliku. Kromosomi koji ine
par zovu se homologni kromosomi.


U homolognim kromosomima geni za odreene osobine su smjeteni na lokusima na
istim mjestima u oba kromosoma. Plava boja primjerice oznauje osobinu za boju
oiju, a crvena za duinu kose.

Spolni kromosomi:

ena XX (spolni kromosom)
22 + XX
- u spolnim stanicama se nalaze 22 somatska i jedan spolni XX kromosom

Mukarac XY (spolni kromosom)
22 + XY
- u spolnim stanicama se nalaze 22 somatska i jedan XY spolni kromosom

Spolne stanice su haploidne stanice i oznauju se n=23, dok su somatske stanice
diploidne stanice i oznauju se 2n=46.

Usporedba mitoze i mejoze:

Mitoza: Mejoza:
-genetiki iste stanice
-2n
-tjelesne stanice
-genetiki razliite stanice
- n
- spolne stanice

Mitoza:

Mitoza je dioba tjelesnih stanica. Proces tee u nekoliko faza: profaza, metafaza,
anafaza i telofaza. U mitozi se kromosomi i citoplazma dijele jedanput. Iz roditeljske
diploidne stanice nastaju stanice keri koje su takoer diploidne.

Homologni kromosomi

Sestrinske kromatide

Osobine
smjetene na
istim
lokusima

JAJNA
STANICA
n=23

SPERMIJ
n=23

+

=

ZIGOTA
2n=46

DALJNJE DIJELJENJE STANICE MITOZOM

Mejoza se odvija samo u testisima i
jajnicima

Profaza:

U profazi se svaki kromosom sastoji od
dvije sestrinske kromatide. Kromatide
su nastale prije poetka diobe
udvostruenjem molekule DNA.
Oblikuje se diobeno vreteno od
mikrotubula. Jezgrena membrana i
jezgrice nestaju.
Metafaza:

U metafazi su skraeni kromosomi
poredani u ekvatorijalnu ravninu.
Rana anafaza:

Privrsnice se odvajaju i kromatide
poinju odlaziti svaka na suprotan pol
stanice. Svaka kromatida dobiva svoju
privrsnicu i postaje novi kromosom.
Zavrava kariokeneza.
Kasna anafaza:

Odvojeni kromosomi su blizu suprotnih
polova stanice. Zapoinje citokineza.
Telofaza:

Kromosomi su na suprotnim polovima
stanice te se poinju ponovno
izduivati pa postaju sve tanji. Ponovno
se stvaraju jezgrena membrana i
jezgrice. Citokineza je skoro zavrena.
Mejoza ili zriobena dioba:

Mejozom ili zriobenom diobom nastaju spolne stanice ili gamete. Spolne stanice
imaju haploidan broj kromosoma, a mejoza poinje sa stanicama diploidnog broja
kromosoma. Izmeu mejotikih dioba stanica je u interfazi.

Mejoza I:

Mejoza II: mitoza
Profaza I.
Nalazimo kromosome u paru. Dva ista kromsoma
daju homologni kromosom. Jedan je kromosom od
oca, a drugi od majke. Kromosomi se sljubljuju
konjugacija. Sljubljeni homologni kromosomi
bivalenti. U bivalentima postoje etiri kromatide
tetrade. Kromatide meusobno izmjenjuju dijelove
crossing over. Mjesto na kojem se kromatide
ukriuju zove se hijazma.

Metafaza I.
Konjugirani homologni kromosomi dolaze u
ekvatorijalnu ravninu.

Anafaza I.
Homologni bivalenti se odvajaju, a niti diobenog
vretena (mikrotubuli) se povlae prema suprotnim
polovima stanice. Dvije kromatide jo uvijek imaju
samo jednu zajedniku privrsnicu,

Telofaza I.
Citoplazma se podijeli u dvije stanice i svaka
stanica sadrava haploidan ili polovian broj
kromosoma.

Spolnost i izvori genetike raznolikosti:

- Nezavisna orijentacija i razilaenje kromosoma:
o Svaki homologni kromosom orijentiran je neovisno o drugim
parovima u metafazi I. te je sluajnost na koji e pol zavretkom
prve mejotike diobe ii kromosom.

- Ukrienje krosingover
o Nakon to se homologni kromosomi spare u profazi mejoze I.
dogaa se krosingover tj. izmjenjivanje dijelova homolognih
kromosoma.

Crossing over:

- Sluajna oplodnja
o Jedno jaje od 8 milijuna moguih kombinacija (2
23
) i jedan spermij
od 8 milijuna moguih kombinacija (2
23
) moe stvoriti zigotu od 64
trilijuna moguih kombinacija (2
46
).

Genetika raznolikost i evolucija:
Charles Darwin je uoio vanost nasljedne raznolikosti u evolucijskom mehanizmu i
nazvao ju je prirodnom selekcijom.
Majinske
kromatide
Oinska kromatida
Majinska kromatida
Hijazma mjesto
ukrienja
Oinske
kromatide
Homologni
kromosom
-bivalenti-

4 kromatide
-tetrade-
Metafaza I. mejoza I.
Konjugirani homologni kromosomi dolaze
u ekvatorijalnu ravninu.

MENDEL I IDEJA O GENU

George Mendel je provodio pokuse sa grakom. Graak je samooplodna biljka sa
istom linijom, velikim brojem potomaka i kratkim ivotnim ciklusom.

Nasljeivanje po Mendelu i monohibridno krianje:

Monohibridno krianje je krianje samo jedne osobine.

Na svojim biljkama imao je kontrolnu skupinu tj. onu koju nije kriao i onu koju je
kriao. Mendel je pustio da nekriane biljke iste linije rastu kako bi posluile kao
kontrola i usporedba.

Prikaz monohibridnog krianja:

F1 prva filijalna (sinovljeva) generacija krianja je generacija nastala od osobina
mukog davatelja i od osobina enske davateljice. Pr. pelud visokih biljaka uzet je za
oplodnju patuljastih biljaka i obrnuto.

Kriance iz takvi krianja zovemo hibridima. Mendel je visoke biljke nazvao
dominantnima i takve e uvijek prevladati u slijedeim generacijama, a niske je
nazvao recesivnima.

F2 druga sinovljeva generacija nastala je kada su F1 krianci ostavljeni da se
samooplode. U F2 generaciji ustanovljeno je da se potomci F1 generacije javljaju u
omjeru 3 visoka i 1 nizak, to znai omjer 3:1 za dominantno:recesivno svojstvo.

Objanjenje rezultata monohibridnog krianja:

x x
F1
P
SVI VISOKI
ili
ensko
visoko
Muko
nisko
ensko
nisko
Muko
visoko
Vv Vv Vv Vv
VV x vv
Vv x Vv
VV Vv vV vv
P
F1
F2
Fenotipski omjer u F2 generaciji: 3:1 (VV,Vv,vV:vv)
Genotipski omjer u F2 generaciji: 1:2:1(VV:Vv,vV:vv)
Fenotipski omjer odreuje koliko je dominantnih, a koliko
recesivnih potomaka.
Genotipski omjer odreuje koliko je dominantnih
heterozigota/homozigota i recesivnih
heterozigota/homozigota.
Pojmovi:

1 (pr. V) slovo je jedan alel tj. jedna gameta. 2 (pr. VV) slova predstavljaju osobinu.

Aleli su nasljedni imbenici koji kontroliraju isto svojstvo.

Veliko slovo (pr. V) predstavlja dominantan alel. Malo slovo (pr. v) predstavlja
recesivan alel.

Genotip su nasljedne osobine uvjetovane genima.

Fenotip su nasljedne osobine uvjetovane genima i okolinom.

Dominantne osobine su osobine koje e prevladati. Pr. kod osobina Vv, veliko V
predstavlja visoki rast, a malo v niski rast i uzmimo da je visoki rast dominantan.
Poto je visoki rast, tj. veliko V dominantno svojstvo tj. osobina, svi potomci koji imaju
veliko V kao jedan od alela e biti visoki bez obzira ako imaju i malo v, primjerice, ovi
svi potomci e biti visoki VV, Vv, vV.

Recesivne osobine su osobine koje ne dolaze do izraaja ako do njih stoje
dominantne osobine. Dolaze do izraaja jedino kod recesivnih homozigota.

Homozigot je jedinka koja ima identine alele.
Primjerice (VV {dominantni homozigot} ili vv {recesivni homozigot}).

Heterozigot je jedinka koja ima razliite alele.
Primjerice (Vv {dominantni heterozigot} ili vV {dominantni heterozigot}).

Test krianje ili povratno krianje:

Test krianje je krianje krianca sa istom recesivnom osobinom (pr. vv) kako bi se
dokazao koji roditelj ima dominantni genotip.

Zakon razdvajanja:

Zakon razdvajanja kae da su svojstva nekog organizma odreena u parovima alela
od kojih samo jedan moe biti predstavljen u svakoj gameti.

Primjer monohibridnog krianja:
-jedna osobina

P AA x aa
G A A x a a
F
1
Aa Aa Aa Aa
G A a x A a
F
2
AA Aa aA aa

F
1
g.o.: 100% dominantan heterozigot
f.o.: 100% dominantno

F
2
generacija
g.o.:1:2:1 (dominantan homozigot : heterozigot : recesivan homozigot)
f.o.:3:1 (dominantno : recesivno)

Primjeri test krianja:

P Aa x aa
G A a x a a
F
1
Aa Aa aa aa
G A a x A a
F
2
AA Aa aA aa

F
1
g.o.: 1:1 (heterozigot : recesivan homozigot)
f.o.: 1:1 (dominantno : recesivno)

F
2
generacija

P AA x aa
G A A x a a
F
1
Aa Aa Aa Aa
G A a x A a
F
2
AA Aa aA aa

F
1
g.o.: 100% dominantan heterozigot
f.o.: 100% dominantno

F
2
generacija

NASLJEIVANJE PO MENDELU II.

Dihibridno krianje:

Dihibridno krianje je krianje dviju osobina.

Dok su u monohibridnom krianju fenotipski omjeri 3:1, u dihibridnom krianju su
9:3:3:1.

Objanjenje dihibridnog krianja:

Dihibridno krianje:
-dvije osobine
-na primjeru sa sjemenkama

osobina dominantno recesivno
sorta golica
GG ili Gg
brkulja
gg
otpornost
prema ri
otporna
RR ili Rr
neotporna
rr

Imamo mogunosti meusobnog
kombiniranja:
GGrr , Ggrr , ggRR i ggRr

F1
G gR gR gR gR
Gr GgrR GgrR GgrR GgrR

Vano je da u F1 generaciji si potomci
ispadu isti kako bi mogli izvui F2
generaciju:

F2
G Gr GR gr gR
Gr GGrr GGrR Ggrr GgrR
GR GGRr GGRR GgRr GgRR
gr gGrr gGrR ggrr ggrR
gR gGRr gGRR ggRr ggRR

Fenotipski omjer: 9:3:3:1

Uzmimo primjer sjemenke golice i brkulje. Golica je dominantna sjemenka (Gg ili Gg)
i ona je otporna na ru to je isto dominantno svojstvo (Rr ili Rr), dok je brkulja
recesivno sjemenka (gg) i ona nije otporna na ru to je isto recesivno svojstvo (rr).
Znai. Slovo G ili g oznaava sortu, a slovo R ili r oznaava otpornost prema ri. Kod
monohibridnog krianja kod jedne jedinke osobinu oznaavamo samo sa dva alela,
dok kod dihridnog krianja osobine jedne jedinke oznaavamo sa etiri alela.

Kada smo rasporedili roditelje po njihovim osobinama dominantne i recesivne,
trebamo odrediti mogunosti njihovog meusobnog krianja, ovisno o tome to
elimo dobiti tim krianjem. U ovom primjeru u F1 generaciji elimo dobiti golicu
otpornu na ru pa meusobno kombiniramo osobine sorte i osobine otpornosti. Na
kraju, kada smo iskombinirali 4 kombinacije, uzeli smo kombinacije: GGrr i ggRR jer
su one najvjerojatnije da e nam dati ono to traimo.

Meusobnim krianjem po monohibridnom naelu GG x rr dobijemo potomke Gr, Gr,
Gr, Gr kojima popunjavamo prvu kolonu i meusobnim krianjem po monohibridnom
naelu gg x RR dobijemo potomke gR, gR, gR, Gr kojima popunjavamo prvi red.

Sada dalje meusobno kriamo te dobivene potomke po monohibridnom naelu
krianja (Gr x gR) x 16. vano je za primijetiti da su uvijek potomci u dihibridnog
krianja u F1 generaciji svi isti.

F2 generaciju dobijemo istim postupkom kao i u F1 generaciji. Za krianje u F2
generaciji uzmemo dva predstavnika iz F1 generacije. Naravno, nije problem izabrati
koja dva jer su svi isti.

Nakon to dobijemo F2 generaciju, moemo uvidjeti da je fentipski omjer 9:3:3:1
(GgrR, GgRr, gGrR, gGRr, gGRR, GGRR, GGRr, GGrR, GgRR : GGrr, Ggrr, gGrr :
ggrR, ggRr, ggRR : ggrr). Znai, 9 potomaka ima obje osobine dominantne; 3
potomka ima prvu osobinu dominantnu, a drugu recesivnu; 3 potomka ima prvu
osobinu recesivnu a drugu dominantnu i da jedan potomak ima obje osobine
recesivne.

Test krianje:

Test krianje se obavlja isto kao i kod monohibridnog krianja, samo se ovaj put neki
krianac kria se dvostrukim recesivnim roditeljskim tipom (pr. ggrr).

Zakon nezavisnog razilaenja:

Zakon nezavisnog izbora ili zakon nezavisnog razilaenja je Mendelov II. zakon
kae: kada se dva ili vie parova osobina kriaju, oni se odvajaju neovisno jedan o
drugome zbog nezavisne orijentacije i nezavisnog razilaenja kromosoma.

Intermedijalno krianje:

Intermedijalno krianje je krianje samo sa recesivnim osobinama bez dominantnih.

P a
1
a
1
x a
2
a
2

G a
1
a
1
x a
2
a
2

F
1
a
1
a
2
a
1
a
2
a
1
a
2
a
1
a
2

G a
1
a
2
x a
1
a
2

F
2
a
1
a
1
a
1
a
2
a
1
a
1
a
2
a
2

G a
1
a
1
x a
1
a
2

F
3
a
1
a
1
a
1
a
2
a
1
a
1
a
1
a
2

F
1
g.o.: 100% heterozigot
f.o.: 100% recesivan

F
2
generacija
g.o.:1:2:1 (a
1
homozigot : heterozigot : a
2
homozigot)
f.o.:1:2:1
NASLJEIVANJE PO MENDELU KOD LJUDI

Rodoslovlje je obiteljsko stablo koje je napravljeno po uzoru prijenosa osobina kroz
nekoliko generacija unazad.

Primjeri nasljeivanja kod ljudi:

Brahidaktilija je bolest abnormalnosti kostura gdje su prsti vrlo kratki. Brahidaktilija
je dominantno svojstvo i zato se oituje kod homozigotnih i heterozigotnih osoba.

Velikim slovom B oznaavamo dominantno svojstvo tj. izraenu brahidaktiliju, dok
malim slovom b oznaavamo recesivno svojstvo tj. zdravu osobu.

mukarac s dominantnim svojstvima
-jednojajani blizanci
-dvojajani blizanci
djeca istih roditelja
ena
ena sa dominantnim svojstvima
mukarac
nemaju izraena svojstva, ali su
prenosioci. Heterozigoti i nosioci
recesivnih svojstava.
umrli u djetinjstvu
umrli u djetinjstvu
roditelji
roditelji

Prva obitelj:

P BB x bb
G B B x b b
F
1
Bb Bb Bb Bb
Druga obitelj:

P Bb x BB
G B b x B B
F
1
BB BB bB bB

Potomci nastali od dva potomka prve dvije tj. roeni unuci:

P Bb x bB
G B b x b B
F
2
Bb BB bb bB

Rodoslovlje za brahidaktiliju iz gornjeg primjera:

Uzmimo hipotetski za primjer da je prva obitelj dobila 4 sina i krianje je pokazalo da
sva etiri boluju od brahidaktilije. Uzmimo opet hipotetski da je druga obitelj dobila 4
keri i krianja su pokazala da sve 4 boluju od brahidaktilije. Jedan sin iz jedne prve
obitelji ima djecu sa jednom keri iz druge obitelji. Oni isto imaju 4 djece, ali dva sina i
dvije keri. Krianja su ovaj put pokazala da oba boluju od brahidaktilije, dok od keri
samo jedna boluje od brahidaktilije, dok je druga zdrava jer je recesivni homozigot
(bb).

Recesivne i dominantne nasljedne nepravilnosti:

Albinizam je recesivna mutacija koja blokira proces produkcije pigmenta melanina.
Osoba sa albinizmom ima fenotipski izgled (aa). Poto je bolest recesivna, ona e u
heterozigotu biti samo maskirana, tj. heterozigoti e biti samo prenosioci.

Postoji jo nekoliko primjera nepravilnosti pod kontrolom jednog gena:

- dlakavost srednjeg lanka prsti ruke je dominantna osobina
- zakrivljenost malog prsta je dominantna osobina
- sposobnost krunog savijanja jezika je dominantna osobina
- V oblik izrastanja kose na elu
- slobodna una resica je dominantna osobina
- jamica na obrazu je dominantna osobina
- autostopistiki palac je dominantna osobina
- drugi noni prst dui od palca
- ovim osobinama nisu zahvaeni jedino recesivni homozigoti
Multipli aleli za krvne grupe A B 0:

Veina gena postoji u vie od dvije alelne forme pa ih zovemo multipli aleli. Za tu
osobinu postoje 4 fenotipa. Krvna grupa odreene osobe moe biti A, B, AB ili 0. Ta
slova se odnose na dva ugljikohidrata, tj. na supstanciju A i B koje se mogu nai na
povrini crvenih krvnih stanica. Krvne stanice mogu imati tip A ili B na sebi ili
istovremeno oba tipa AB ili nita 0.

etiri krvne grupe nastale su kombinacijom triju razliitih alela koji nose oznake I
A
(za
ugljikohidrat A), I
B
(za ugljikohidrat B) te za i (koji ne nosi niti A niti B). Tako postoji 6
genotipa. Aleli I
A
i

I
B
zajedno su dominantni nad alelom i.

Zgruavanje kad se crvene krvne stanice
donjih grupa dodaju serumu lijevih grupa
Fenotip
krvne
grupe
Genotip Protutijela
0 A B AB
0 ii
Anti A
Anti B
NE DA DA DA
A I
A
I
A
ili I
A
i
Anti B

NE NE DA DA
B I
B
I
B
ili I
B
i

Anti A
NE DA NE DA
AB I
A
I
B

-

NE NE NE NE

Genetike bolesti:

Genetike bolesti su jako esto recesivne pa mogu predstavljati smrtnost za
homozigote ako su letalne.

Jedna od poznatijih genetikih bolesti je srpasta anemija. Poto je bolest recesivna,
heterozigoti su samo nositelji tj. njihova dva alela su kodominantna tj. oboje dolaze
do izraaja, ali bolest se ne javlja.

Viefaktorijske bolesti:

Poligenija vie gena je odgovorno samo za jedno svojstvo.
Poligenija jedan gen je odgovoran za vie svojstva.

KROMOSOMSKA TEORIJA NASLJEIVANJA

Morgan i kola drozofile:

Thomas Hunta Morgan prvi je povezao gene i kromosome. Morgan je pri svojim
istraivanjima koristio vinsku muicu, Drosophila melanogaster. Drosophila ima samo
4 para kromosoma, odnosno 2n=8. to su tri autosomatska i jedan par spolnih
kromosoma. Kao i kod ljudi, enka ima homologni XX par kromosoma, a mujak XY
par kromosoma. Kod vinske muice se u lijezdama slinovnicama homologni
kromosomi sparuju i viekratno udvostruuju (1024 puta). Takve kromosome zovemo
gorostasnim ili politenim kromosomima.

Muica ima crvene oi i to je divlji tip, dok muica sa mutantnim fenotipom ima bijele
oi.

Krianje vinske muice:

enka: XX
Mujak: XY

Divlji tip vinske muice ima crvene oi i to je normalni fenotip za tu osobinu, a
mutantni fenotip je bijela boja oiju koja se javlja samo kod mujaka. Geni za boju
oiju smjeteni su na X-kromosomu i vezani su uz enski spol.

osobina dominantna recesivna
crvena bijela boja
oiju + w

P X
+
X
+
x X
w
Y
G X
+
X
+
x X
w
Y
F
1
X
+
X
w
X
+
Y X
+
X
w
X
+
Y

Vezani geni:

Vezani geni su geni koji zajedno tvore jednu nasljednu uputu. Ali Morgan je uoio da
pri nasljeivanju vezani geni ne ostanu uvijek vezani tj. zajedno. U genetici se
nastale kombinacije nealelnih gena koje su nastale krosingoverom zovu
rekombinantni tipovi, a nepromijenjeni nealelni geni koji su naslijeeni od roditelja
zovu se roditeljski tipovi.

SPOLNI KROMOSOMI I SPOLOM VEZANO NASLJEIVANJE

Kromosomska osnova spola kod ljudi:

XX predstavlja spolne kromosome ene, a XY predstavlja spolne kromosome
mukarca. Jajace uvijek dobije X kromosom, dok spermij moe dobiti ili X ili Y
kromosom.

P XX x XY
G X X x X Y
F
1
XX XY XX XY

Omjer za mukog ili enskog potomka je 1:1.

Spolom vezane bolesti kod ljudi:

Oevi predaju sve X-vezane alele svojim kerima, dok nijedan sinovima, dok majka
moe prijenjeti spolom vezane alele i sinovima i kerima. Ako je spolom vezana
osobina recesivna, kod ena e se izraziti fenotipski samo kao homozigot. Kod
mukaraca e se u fenotipu izraziti svaki recesivni alel koji on primi od majke.

Miina distrofija je primjer spolom vezane bolesti i bolest je okarakterizirana
progresivnim slabljenjem miia.

JAJNA
STANICA
XX

SPERMIJ
XY

+

=

ZIGOTA
XX ili XY
KROMOSOMSKE PROMJENE

Promjene broja kromosoma:

Poliploidija je promjena u broju setova kromosoma pa neki organizmi imaju vie od
dva seta kromosoma (2n) pa su triploidni (3n) ili tetraploidni (4n) organizmi.
Poliploidija je kod ljudi letalna.

Aneuploidija je promjena u broju samo jednog ili nekoliko kromosoma. Gubitak
kromosoma u diploidu 2n-1 zove se monosomik, a viak 2n+1 trisomik. Razlog
tome je neodvajanje kromosomskog para u mejozi u anafazi I. ili neodvajanje
kromatida u anafazi II.

Homolozi ostaju zajedno u anafazi I u mejozi I.:

Kromatide ostaju zajedno u anafazi II:

n n N+1 n-1
Normalna mejoza I.
Neodvajanje u mejozi II.
n+1 n+1 n-1 n-1
Neodvajanje u mejozi I.
Normalna mejoza II.
Aneuploidija kod ljudi:

Aneuploidija najee zahvaa spolne kromosome.

Primjeri aneuploidije kod ljudi:

Turnerov sindrom u kojem je ena spolno nerazvijena i sterilna (45 X0).

Klinefelterov sindrom u kojem mukarac ima razvijene testise, ali mogue je da e
imati i neke enske osobine i uz to su sterilni. (47 XXY) (48 XXXY). Tip kariotipa sa
(47 XYY) je kod mukaraca koji su fertilni tj. plodni.

Downov sindrom je poremeaj izazvan trisomijom kromosoma 21 tj. 21.
kromosomskog para u kojem se ne nalaze 2, nego 3 kromosoma.

Poremeaj je fenotipski okarakteriziran mentalnom retardacijom i odreenim izrazitim
fizikim izgledom. Sindrom se javlja najee u porodima kod ena iznad 40 godina,
a moe se ispitati amniocentezom amnionske tekuine tj. plodove vode iz posteljice.

Promjene strukture kromosoma:

- delecija je promjena strukture kromosoma u kojoj se jedan fragment
kromosoma izgubi.
- duplikacija je promjena strukture kromosoma u kojoj se otkinuti fragment
kromosoma iz delecije prilijepi za kromosomski homolog.
- translokacija je promjena strukture kromosoma u kojoj se otkinuti
fragment kromosoma iz delecije zalijepi za nehomologni kromsom.
- inverzija je promjena strukture kromosoma u kojoj prekid kromosoma
nastane na dva mjesta, a prekinuti se dio obrnuto ugradi u kromosom.

Primjeri promjene strukture kromosoma:

Sindrom majeg plaa uzrokuje delecija 5. kromosoma, a oituje se mentalnom
retardiranou i promijenjenim oblikom glave i lica. Glavno obiljeje je vrlo kriav pla
poput zavijanja make.

Kronina mijeloina leukemija je rak koji se povezuje s recipronom translokacijom
izmeu 22. i 9. kromosoma.

Umjesto zdravog 21.
para kromosoma

Trisomija 21. para
kromosoma

(46 XX) prikaz 46 kromosoma kod enskog kariotipa
- 22 para su somatski, a jedan par XX je spolni par kromsoma
(46 XY) prikaz 46 kromosoma kod mukog kariotipa
- 22 para su somatski, a jedan par XY je spolni par kromosoma
CITOPLAZMATSKO NASLJEIVANJE

Budui da su geni u citoplazmatskom nasljeivanju izvankromatski, oni ne ulaze u
normalne zakone Mendelova nasljeivanja.

Citoplazmatsko nasljeivanje je otkrio Carl Correns, a fenomen je opisao na vrsti
Mirabilis jalapa (nourak).

Rezultati nasljeivanja:

Rezultati pokazuju da se u prvom redu muka biljka sa zelenim listovima spajala sa
enskom biljkom sa zelenim, blijedim i arenim listovima.
- potomci od spajanja m. biljke zelenih listova sa . biljkom zelenih listovima
su zelenih listova.
- potomci spajanja spajanja m. biljke zelenih listova sa . biljkom blijedih
listova su blijedih listova
- potomci spajanja m. biljke zelenih listova sa . biljkom arenih listova su
zelenih, blijedih i arenih listova
- rezultati preostala dva reda gledaju se na isti nain
Grane s listovima
mukog roditelja
Grane s listovima
enskog roditelja

Potomstvo

+

+

+

=

=

=
Rezultati ukazuju da muka biljka ne odreuje boju listova potomaka, nego enska
biljka i to se zove majinski uinak. Drugim rijeima, fenotip potomaka uvijek je
slian majinom, a muka osobina nema nikakav utjecaj na nasljednu osobinu
potomka.

Objanjenje toga lei u injenici da su geni za osobine smjeteni u kloropastu koji se
nalazi u citoplazmi, a ne u jezgri. Kod viih eukariota jajna stanica dobiva glavninu
citoplazme, dok spermij dobiva jako mali dio citoplazme. Prema tome se moe
zakljuiti da se kloroplasti prenose jedino putem enskog roditelja.

arenost listova se moe objasniti arenitou kloroplasta koji nastaju mutacijom jer
su kloroplasti genetiki poluautonomni tj. nastaju samodiobom.

Stanini organeli mitohondriji i kloroplasti:

Veina bjelanevina koje se nalaze u organelima kodirana je jezgrinom DNA,
sintetizirana u citoplazmi i ulazi u organele, meutim, svi tipovi RNA su kodirani od
DNA organela i sintetizirani na samom organelu.

Mitohondrijski genom ima vanu ulogu u zdravlju ovjeka:

Neke bolesti nasljeuju se preko citoplazme, tj. mitohondrijskih kromosoma. Primjer
toga je ona bolest Leberova neuropatija (Gubitak vida zbog degeneriranja onog
ivca zbog nedostatka energije. Gubitak energije uzrokovan je mutacijom gena za
enzim disanja iju proizvodnju kontrolira mitohondrijski kromosom.).

MIKROBNI MODELI: GENETIKA BAKTERIJA I VIRUSA

Bakterije su prokarioti. Virusi pripadaju stupnju organizacije prokariota, ali su
tretirani kako posebna grupa. Nisu stanini jer sadravaju samo jednu molekulu
nukleinske kiseline DNA ili rjee RNA.

Osnovne osobine bakterija:

Bakterije ne posjeduju staninu stjenku koja je tipina za biljke, ni kloroplaste ni
mitohondrije, ali imaju ribosome.

Kromosomska organizacija i replikacija kod bakterija:

Bakterije imaju jedan kromosom. One su haploidne i njihov jedini kromosom je
kruna dvolanana molekula DNA. Ta DNA ini gusto tijelo unutar citoplazme i to
tijelo nazivamo nukleoidom. Uz glavnu molekulu DNA mogu postojati i sporedne
molekule DNA zvane plazmidi i oni se repliciraju neovisno o glavnoj molekuli DNA.

Rekombinacija u bakterija:

Konjugacija:

Bakterije imaju svoj nain izmjenjivanja tj. rekombiniranja genetikog materijala.
Postoje stanice davateljice i stanice primateljice. Stanica davateljica u sebi nosi
plazmid i oznaujemo ju sa F
+
to je znak njezine fertilnosti. Stanica primateljica
oznauje se sa F
-
. One izmeu sebe stvore mosti (citoplazmatski mosti) preko
kojeg stanica davateljica daje replicirani plazmid stanici primateljici.

Transformacija:

Transformacija se dogaa dok u stanicu primateljicu iz okoline ue jedan fragment
molekule DNA kroz njezinu stjenku.

Transdukcija:

Transdukcija je prijenos genetikog materijala iz jedne bakterije u drugu putem
bakterijskih virusa.

Virusi:

Virusi su estice koje se sastoje od jedne molekule DNA ili RNA u nekom sluaju.
Bakteriofagi su virusi koji za svoje razmnoavanje koriste viruse.

MOLEKULARNA OSNOVA NASLJEIVANJA

Dokaz da je DNA nasljedna graa u stanicama:

Friedrich Miescher je 1870. godine prvi je idenficirao nukleinsku kiselinu, koja je
kasnije nazvana deoksiribonukleinska kiselina ili DNA. 1937. godine Feulgen je
nuklelanom reakcijom nakon hidrolize 1 N HCl pri 60
0
C i bojenjem Schiffovim
reagensom dokazao da je veina DNA u stanici smjetena u jezgri.

Struktura i sastav DNA:

Sastavni dijelovi Dna mogu se sastaviti na tri sastavna dijela:
- eer pentoza
- organske baze
o purinske baze
adenin
guanin
o pirimidinske baze
timin
citosin
- fosforna kiselina

Purinske baze su baze koje su graene od dva prstena, a pirimidinske baze su baze
graene od jednog prstena.

H
3
C C
NH
C
N
C
C
O
O

NH
2

H C
N
C
N
C
C
O H

NH
2

C
N
C
N
C
C
H
N
N

C

H

O
C
NH
C
N
C
C
NH
2

N
N

C

H
ADENIN GUANIN
TIMIN CITOZIN
Nukleotid:

Nukleotid je osnovna jedinica strukture DNA molekule. Tijekom polimerizacije
nukleotid se vee u polinukleotid. U procesu vezivanja nukleotida dolazi do reakcije
u kojoj se fosfatne grupe jednog nukleotida veu na eerne grupe drugog nukleotida
i na taj nain tvore eerno-fosfatni lanac tj. polinukleotid. Drugim rijeima, kako
lanac raste, nukleotidi se prihvaaju na hidrofilnu (OH) grupu na poloaju
3
C
deoksiriboze.

Otkrie dvolanane zavojnice:

James Watson i Francis Crick su 1953. godine otkrili kako su nukleotidi poredani u
DNA molekuli. Sparivanje baza objasnio je Erwin Chargaff po naelu da se sparuju A
i T baza, te C i G baza.

Watson i Crick su doli do zakljuka kako se molekula DNA zapravo sastoji od dva
polinukleotidna lanca (sljedovi nukleotida) meusobno spojenih vodikovom vezom
izmeu parova baza.

Replikacija DNA:

Watson i Crick su iznijeli teoriju o replikaciji koju su nazvali semikonzervativnom
replikacijom.

Tijekom replikacije u DNA molekuli koja se sastoji od dva polinukleotidna lanca dolazi
do pucanja vodikovih veza koje meusobno povezuju ta dva polinukleotidna lanca
preko njihovih dijelova baza, a same baze su dijelovi nukleotida. Skupina nukleotida
ini polinukleotid, a polinukleotid ini jedan polinukleotidni lanac DNA molekule.

Kada vodikova veza pukne, na slobodne nukleotide na oba lanca veu se drugi
kompatabilni nukleotidi. Tako da e se na slobodan nukleotid sa bazom A spojiti
Nukleotid
sa bazom
Nukleotid
sa bazom
Polinukleotidni
lanac
Polinukleotidni
lanac
nukleotid sa bazom T i obratno, a na slobodan nukleotid sa bazom C spojiti nukleotid
sa bazom G i obratno. Nakon to svi slobodni nukleotidi na razdvojenim lancima
dobiju svoje kompatabilne nukleotide iz okoline, nastaju dvije identine keri
molekule DNA iz prvobitne molekule DNA.

Kod vinske muice replikacija se kree sa 2600 baza u minuti i replikacija traje manje
od tri minute jer se DNA odmota na vie od 6000 mjesta uzdu kromosoma.
Nukleotid sa
bazom A
N. sa
b. T
N. sa
b. C
N. sa
b. G
Cijela molekula
DNA.
Kod cijele molekule DNA
popucale su vodikove
veze izmeu baza tj.
nukleotida.
Na oba lanca se na njihove slobodne
baze tj. nukleotide spajaju nukleotidi tj.
kompatabilne baze iz okoline.
Svaki lanac je popunjen kompatablinom
nukleotidima tj. bazama iz okoline.
Formiraju se nove fosfatno-eerne okosnice
tj. veze i nastaju dvije nove molekule DNA.
Svaka sadri jedan stari roditeljski lanac i
jedan novonastali lanac.
ORGANIZACIJA KROMOSOMA

Prokariotski kromosomi:

Kromosomi prokariota su jednostavne duge molekule DNA. Bakterija E. Coli ima oko
4 milijuna nukleotidnih parova i replicira se sa oko 16000 baza u minuti.

Organizacija eukariotskih kromosoma na mikroskopskoj razini:

Kod eukariota svaka je jezgra obavijena membranom i sadri nekoliko parova
kromosoma. Svaki eukariotski kromosom nalazi se u dekondeziranom obliku u
interfazi, a tijekom mitoze esto se kondezira. Zbog te injenice veina se istraivanja
obavlja u stadiju metafaze kada je kromosom maksimalno kondenziran.

Organizacija eukariotskih kromosoma na molekularnoj razini:

Kromosomi su sastavljeni od DNA i od bjelanevina. DNA nosi genetiku uputu, a
bjelanevine su uglavnom zasluene za strukturu. Kemijski kompleks koji se nalazi u
kromosomu sastavljen od DNA i bjelanevina naziva se nukleoprotein ili kromatin.
Bjelanevine su zastupljene u kromatinu u dva tipa: histonske i nehistonske.
Histoni su bazini, a nehistoni su kiseli. Nehistonske bjelanevine su vrlo razliite,
dok su histonske stabilne i javljaju se u pet tipova (H1, H2A, H2B, H3 i H4).

U kromatinu postoje strukture koje se ponavljaju jedna za drugom i one su u obliku
perla te se zovu nukleosomi. Nukleosom sadrava osam molekula, po dvije od
svakog histona H2A, H2B, H3 i H4 i oko njih je okruena molekula DNA poput ome.

Nukleosomi su osnovne strukturne jedinice kromatina. Kromatinska fibula je
interfazni kromatin i za pakiranje nukleosoma u kromatinsku fibulu odgovoran je
histon H1.

Centromer i telomeri nuni za normalno funkcioniranje kromosoma:

Kako se svaka kromatida sastoji od jedne molekule DNA, kromatide se spajaju preko
te dvije molekule DNA u kromosom. Mjesto na kojem se spajaju zove se centromer.

Na kraju svakog kromosoma nalaze se posebni sljedovi nukleotida koji omoguuju
tapiast oblik kromosoma i njihovu stalnu duljinu jer bi se bez njih svakom
replikacijom kromosom skraivao. Ti sljedovi nukleotida zovu se telomeri.

Histon
DNA
Nukleosom
Pregled kromosomskog sastava:

- pregled raen na nukleinskim kiselinama
o deoksiribonukleinska kiselina (DNA)
o ribonukleinska kiselina (RNA)

fosfat
duina
baza
deoksiriboza ili riboza

KROMATINSKA
FUBULA

NUKLEOSOM

DVA
POLINUKLEOTIDNA
LANCA TJ. MOLEKULA
DNA ili RNA

Nekoliko
nukleotidnih
parova ini
jedan gen

SLIJED NUKLEOTIDA
U JEDNOM
NUKLEOTIDNOM
LANCU

SASTAV JEDNOG
NUKLEOTIDA
OD GENA DO BJELANEVINA

Geni i bjelanevine:

Dr. Garrod je prouavao gene i donosio zakljuke na temelju bolesti zvane
alkaptonurija. Zakljuio je da dolazi do blokade u metabolizmu zbog aminokiseline
tirozina. Bolest se nasljeuje recesivnim alelima. Bolest je benigna i zbog
nedostatka enzima, homogentizitska kiselina se akumulira u mokrai koja zbog toga
nakon nekog vremena pocrni.

Struktura bjelanevina:

Bjelanevine su organske tvorevine sastavljene od aminokiselina koje tvore duge
lance polipeptide. Polipeptidni lanac u pravilu sadrava 333 aminokiseline. Postoji
20 vrsta aminokiselina.

Neke vrste bjelanevina:
- strukturne bjelanevine
- rezervne bjelanevine
- protutijela bjelanevine
- hormoni
- hemoglobin
- histoni
- tubulin

Strukturne bjelanevine kao kolagen (u hrskavici), keratin (kosa), aktin i miosin
(miii) su komponente u strukturi ovjekova tijela.

Rezervne bjelanevine priuva su hrane u endospermu sjemenki.

Protutijela bjelanevine imaju znaajnu ulogu u obrani tijela protiv bolesti.

Tubulin je struktura u diobenom vretenu.

Ribonukleinska kiselina(RNA):

RNA je nukleinska kiselina sastavljena od nukleotida povezanih u duge lance
polinukleotide.

fosfat
duina
baza
riboza
RNA Prikaz strukture RNA nukleotida.
Postoje tri vrste RNA molekule:
- tRNA (transfer RNA)
- mRNA (messenger RNA)
- rRNA (ribosomska RNA)

tRNA slui za prepoznavanje i transfer aminokiselina. mRNA se prihvaa na ribosom
na kojem se nalazi tRNA. rRNA zajedno sa bjelanevinama izgrauje ribosom.
mRNA, tRNA i rRNA se sintetiziraju direktno prepisivanjem iz DNA. tRNA sadri
priblino 80 nukleotida. rRNA je sastavljena u tri veliine u prokariota i etiri veliine u
eukariota.

Primjena genetike informacije:

- DNA je slijed nukleotida
- RNA je slijed nukleotida
- Polipeptid je slijed aminokiselina

Postupak biosinteze bjelanevina:

- mRNA nastaje u jezgri stanice na mjestu gdje se DNA razdvojila
- s DNA na mRNA se prepisuju komplementarni parovi duinih baza
- umjesto duine baze timina ugrauje se duina baza uracil
- to je proces prepisivanja ili transkripcije
- mRNA se odvoji od DNA u jezgri stanice i prelazi u citoplazmu stanice
- u citoplazmi stanice mRNA dolazi na ribosom stanice
- kada se mRNA smjesti na ribosom stanice, dolazi tRNA
- tRNA na sebi ima odreene aminokiseline i trinukleotidnu uputu
- trinukleotidna uputa odreuje koja e se vrsta aminokiseline spojiti na
mRNA
- antikodon trinukleotidna uputa na tRNA
- tRNA klizi po ribosomu traei komplementarnu bazu na mRNA
- kada nae komplementarnu bazu, spoji se sa njom
- taj postupak zove se prevoenje ili translacija
- jedino kod prevoenja umjesto baze timin na mRNA dolazi baza uracil
kao komplementarna baza adeninu
- prevoenje prevoenje sa jezika duinih baza na jezik aminokiselina
- zavrna mRNA nosi poruku stop za sintezu bjelanevina i zavretkom
sinteze mRNA se raspada
- RNA koji je dao svoje aminokiseline se oslobaa sa ribosoma i trai drugi
ribosom

Kratak opis pojmova slike na slijedeoj strani:

Genetiki kod je slijed tri nukleotidne jedinice u DNA molekuli. Kodon je slijed tri nukleotidne jedinice u
RNA molekuli.

DNA

mRNA

polipeptid
Prevoenje

Translacija

Prepisivanje

Transkripcija


AK1 AK2
t-RNAt-RNA
AACCGU
GCUAAG
C-
G-
A-
T-
T-
C-

Postupak
prevoenja
baza
AK
t-RNA
CGU
GCUAAG
AK
t-RNA
AAC
C-
G-
A-
T-
T-
C-

t-RNA dune
baze se spajaju
sa bazama na
ribosomu
AK
t-RNA
CGU
Amino Kiselina
GCUAAG
AK
t-RNA
AAC
C-
G-
A-
T-
T-
C-

Duina
baza
GCUAAG
Lanac mRNA je
izaao iz jezgre
i posloio se
oko ribosoma
Pora na jezgri
C-
G-
A-
T-
T-
C-

C - G
G - C
A - U
T - A
T - A
C - G

DNA
mRNA
kodon
Slobodni
nukleotidi iz
jezgre se veu
na pripadajue
slobodne
parove
C-
G-
A-
T-
T-
C-

U
A
G
C
Postupak
prepisivanja
C- -G
G- -C
A- -T
T- -A
T- -A
C- -G

U
A
T
C
Vodikova
veza izmeu
duinih
baza puca
DNA
C - G
G - C
A - T
T - A
T - A
C - G

Genetiki kod
U
A
T
C
Slobodni
nukleotid u
jezgri
Ribosom
Usporedba sinteze bjelanevina u prokariota i eukariota:

Najvanija je usporedba vremenska razlika. U prokariota zbog jednostavnosti
strukture bez jezgre prevoenje mRNA moe poeti dok jo prepisivanje traje, dok
kod eukariota prvo treba doi do prepisivanja u jezgri, pa onda tek dolazi do
prevoenja tj. nizanja aminokiselina u polipeptid na ribosomu. Druga razlika je
injenica da kod sinteze RNA molekule umjesto baze timina dolazi baza uracil kako
komplementarna bazi adenin na izvornom lancu od DNA.

Geni:

Gen je slijed nukleotidnih parova u linearnoj molekuli DNA koji kodira jednu mRNA
molekulu. Jedan gen inae ini slijed od 1000 nukleotidnih parova.

Gene dijelimo na:
- strukturni (kodiraju funkcionalne bjelanevine enzimi, hormoni, itd.)
- regulacijski (kontroliraju aktivnost drugih gena

Geni koji kodiraju rRNA molekule dolaze u multiplim kopijama i kod eukariota su
smjeteni u specijalna podruja kromosoma tj. u takozvana sekundarna utanjenja
na kromosomima.

Nukleotid sa
bazom A
N. sa
b. T
N. sa
b. C
N. sa
b. G
Nukleotid sa
bazom U
(URACIL)
LANAC
DNA
LANAC
RNA
MUTACIJE GENA I DNA POPRAVAK

Iako su pogreke na kraju u potpuno gotovoj DNA molekuli samo jedna na milijardu
nukleotida, poetne greke su puno vee, ak jedna greka na 10000 nukleotida.

Kod bakterija te greke ispravlja DNA polimeraza koja zamjenjuje nepravilne
nukleotide usporeujui ih sa postojeim nukleotidima na samoj matrici.

Iako postoji regulacija sinteze DNA molekule, ona nikada nije 100% perfektna tj.
slikana lanac sa kojeg se prepisivala i to sve omoguuje raznolikost ivih vrsta. To je
primjer mutacije.

Mutacija je iznenadna nasljedna promjena u genetikom materijalu. Genska
mutacija (tokasta mutacija) je promjena nastala unutar jednog gena i moe biti
posljedica nastanaka novog alela.

Mutacije u somatskim stanicama i gametama:

Mutacije u somatskim stanicama ostavljaju posljedicu samo na okolne stanice tj. tkiva
oko sam mutacije te se ne prenose genetski. Takve mutacije mogu biti benigne, ali i
maligne, poput malignog tumora.

Mutacije na gametama imaju puno veu ulogu jer one mogu utjecati na sve stanice
organizma stvorenog od tih gameta sa mutacijama.

Molekularna osnova genskih mutacija:

Postoje tri osnovna naina na koji se baza molekule DNA moe promijeniti
mutacijom:
- adicija
- delecija
- zamjena


Prvi stupac pokazuje normalnu molekulu DNA bez mutacija. Drugi stupac prikazuje
ADICIJU u kojoj se na molekulu DNA nadodao jo jedan nukleotidni par. Trei stupac
prikazuje DELECIJU u kojoj se iz normalne molekule DNA jedan nukleotidni par
pobrisao. etvrti stupac prikazuje ZAMJENU u kojoj se na normalnoj molekuli DNA
jedan nukleotidni par zamjeni osa drugim nukleotidnim parom. Ovisno o vrsti
mutacije, ona bjelanevinu na kojoj je dolo do mutacije stavlja u pasivnu ulogu ili joj
mijenja zadau.

Primjer srpaste anemije:

Alel koji uzrokuje srpastu anemiju razlikuje se od normalnog alela samo u promjeni
jednog nukleotida (tokasta mutacija). Dok jedan od polipeptida koji ulazi u sastav
hemoglobina ima bazu timin, u srpastoj anemiji umjesto timina stoji adenin. Ova
promjena mijenja kodon na mRNA koji kodira za aminokiselinu valin, umjesto za
glutaminsku aminokiselinu.

Kako nastaju genske mutacije:

Genske mutacije mogu nastati spontano ili biti inducirane. Spontane mutacije
nastaju kao posljedica pogreke u replikaciji DNA. Inducirane mutacije su mutacije
nastale zbog utjecaja mutagena.

Mutageni:
- fiziki
o ionizirajue zraenje
o UV-zraenje
- kemijski

NORMALNO ADICIJA DELECIJA ZAMJENA
Popravak DNA:

Primjer popravka izrezivanjem. Segment lanca koji ima greku nastalu dimerom
timina enzim nukleaza izrezuje na dva mjesta. Enzim DNA polimeraza ispunjava
prazninu ispravnim segmentom lanca. Nakon to enzim DNA polimeraza ispuni
prazninu, enzim DNA ligaza vee preostali rez na lancu.

Primjer popravka DNA molekule metodom izrezivanja:

Dimer timina
izopuje DNA
molekulu.

Enzim nukleaza izrezuje
oteeni lanac na dva
mjesta.

DNA polimeraza
ispunjava
prazninu.

DNA ligaza
vee preostali
rez.
REGULACIJA AKTIVNOSTI GENA

Primjer neotpornosti na laktozu kod ovjeka:

Bakterija E. Coli koja se nalazi u crijevima ima mogunost iskoritavanja laktoze za
ivotnu energiju uz pomo tri enzima, a ti enzimi se sintetiziraju jedino dok imaju
laktozu kao hranjivu podlogu. Postoje takozvane regulacijske bjelanevine koje se
veu za posebna specijalizirana mjesta na DNA molekuli i tako zapoinju ili
zaustavljaju sintezu neega. U ovom sluaju sintezu enzima za razgradnju laktoze.
Kod ljudi neotpornih na laktozu regulacijska bjelanevina se vee na jedan dio
molekule DNA zasluan za sintezu triju enzima za razgradnju laktoze i time blokira
sintezu tih enzima.

Regulacija gena i rak:

Mutacije koje uzrokuju rak dogaaju se zbog pogreke vezivanja regulacijskih
bjelanevina na molekulu DNA jer se regulacijska bjelanevina vee na krivo mjesto
na DNA molekuli. Nekontrolirana stanina dioba mutiranih stanica izaziva rak. Poto
tumor nastaje iz jedne stanice, kaemo da ima jednoklonsko podrijetlo. Problem
nastaje kod transformacija stanica u kojima stanice prelaze u mutirane tj. bolesne.
Maligni tumori metastaziraju irei se kroz krvotok.

KLONIRANJE STANICA I ORGANIZAMA

Klon je populacija stanica ili organizama nastali mitozom od jedne stanice-zigote.

Mnoge biljke i neke ivotinje mogu klonirati same:

Mnoge biljke i neke ivotinje mogu klonirati sebe nespolnom reprodukcijom.
Nespolno razmnoavanje kod biljaka zove se vegetativno razmnoavanje.

Fragmentacija je rairen nain vegetativnog razmnoavanja u kojem se pojedini
odbaeni dio roditeljske biljke razvije u odraslu identinu jedinku (pr. Kalanchoe biljke
kod kojih iz njezinih listova mogu izrasti odrasle replike).

Kod ivotinja sluaj kloniranja imamo kod hidre koja se moe nespolno razmnoavati
stvaranjem bonih pupova na roditeljskom tijelu. Mnoge biljke mogu regenerirati
izgubljeni dio tijela, ali to nije razmnoavanje je nije nastala nova jedinka.

Apomiksija je proces u kojem se jajna stanica diplodizira sa sjemenom bez
oplodnje (pr. maslaak).

Partenogeneza je proces u kojem se embrij razvije bez oplodnje kod ivotinja.

Zdrav potomak sisavca nastao od stanica embrija i odraslog organizma:

Jezgra zdravog odraslog organizma ima mogunost da programira razvitak novog
organizma, to znai potvrdu da diferencirana stanica ne sadrava nepovratno
modificiran genetiki materijal.

Postupak kloniranja ovce Dolly:
- iz neoploenog jajaca (oocita) odstranjena je jezgra
o davatelji zamjenske jezgre su bili
9 dana star embrij
26 dana star fetus
mlijene lijezde estogodinje ovce
- kada su te stanice bile u mirujuoj G
0
fazi, iz njih su uzete jezgre
- najuspjenija je bila jezgra iz mlijenih lijezda

GENETIKO INENJERSTVO

Restrikcijski enzimi (restrikcijske endonukleaze):

Sve vrste bakterija sintetiziraju enzime koji reu dvostruki lanac DNA. Na nekom
DNA lancu restrikcijski enzim prepoznaje odreene sljedove nukleotida koje moe
izrezati iz samog DNA lanca. Nakon to se izreu DNA fragmenti, na njih se spajaju
DNA fragmenti iz druge stanice. Na kraju DNA ligaza slijepi izrezane krajeve DNA
lanca.

Rekombinantna DNA:

Primjer rekombiniranja DNA molekule na bakteriji E. Coli:

1. korak
- postupak poinje izolacijom plazmida iz kulture bakterija
- enzimi posjeduju jedno mjesto za nekoliko razliitih restrikcijskih
endonukleaza
- imaju gen za otpornost (rezistentnost antibiotika R) na antibiotike

2. korak
- enzimi se otvaraju na jednom od restrikcijskih mjesta cijepanjem sa
odgovarajuim restrikcijskim enzimima
- na otvoreno restrikcijskom mjesto se umee eljeni DNA fragment

3. korak
- povezuju se jednolanani ljepljivi krajevi

4. korak
- DNA ligaza sljepljuje rezove u eerno-fosfatnoj okosnici DNA

GA A T T C
C T T A A G
GA A T T C
C T T A A G
A A T T C G
G C T T A A
A A T T C
G C T T A A
G
G C T T A A
A A T T C G
G C T T A A
A A T T C G
G C T T A A
A A T T C G

Restrikcijski enzim prepoznaje dijelove

Restrikcijski enzim ree DNA u
fragmente

Novi DNA fragment koji eka da se
spoji na izrezani dio

DNA ligaza sljepljuje krajeve spoja
novog i starog DNA fragmenta
5. korak
- nakon to se bakterija s promijenjenim plazmidom vrati meu ostale,
oekuje se da e ostale bakterije prihvatiti taj plazmid

6. korak
- iz jedne kulture stanica nastaje nekoliko kultura stanica bakterija

Umetanje rekombinantnog plazmida u bakteriju:

Restrikcijsko
mjesto

Antibiotik
R

Plazmid

Ljepljivi krajevi
na otvorenom
restrikcijskom
mjestu.
DNA fragmenti iz
ljudske stanice.

Na otvorenom
restrikcijskom
mjestu se stavio
DNA fragment iz
ljudske stanice i
zalijepio DNA
ligazom.

U bakteriju se
stavi plazmid sa
izmijenjenom
DNA strukturom.
Geni u populacijama:

Populacijska genetika je prouavanje genetikog sastava populacija.

Hardy-Weinbergov zakon:

Bez utjecaja vanjskih initelja uestalost svakog alela u populaciji nee se mijenjati u
svim slijedeim generacijama. Za provoenje Hardy-Winbergovog naela potrebno
je:
- vrlo velika koliina populacije
- izolacija od drugih populacija
- bez mutacija
- slobodna oplodnja
- bez prirodne selekcije


RIJE AUTORA:

Skripta je raena po principu selektiranja srednjokolskog gradiva iz biologije i
izvlaenja vanih injenica. Gradivo biologije u kojem se ue ivotinje i biljke je
preskoeno jer nije potrebno za ovu prigodu.

Pri koritenju skripte, treba se osloniti i na koritenje predloenih knjiga iz biologije od
strane Medicinskog fakulteta.

Nadam se da e svima koji e koristiti ovu skriptu za pripreme za Medicinski fakultet,
ona pomoi i olakati sam upis na Medicinski fakultet.

Ovom prigodom i jedna zahvala administraciji i lanovima Perpetuum Lab foruma to
su omoguili svim buduim studentima Medicinskog fakulteta kvalitetnu i strunu
pomo!

Sretno svima pri upisu! ;)


Biologija Skripta v.3 138 STR

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Biologija Skripta v.3 138 STR

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

BIOLOGIJA v.2 2007./2008.

verzija za Perpetuum Lab forum pripreme za MEF

You might also like